FJODOR MIHAJLOVIĆ DOSTOJEVSKI, ZLOČIN I KAZNA

DOSTOJEVSKI (1821.-1881.)
 pisac visokog ruskog realizma, smatra se TVORCEM MODERNOG
PSIHOLOŠKOG ROMANA
 uz roman Zločin i kazna najvažnija su mu djela romani Idiot i Braća
Karamazovi
 zaokupljaju ga pitanja dobra i zla, krivnje i odgovornosti, nastoji otkriti
najdublje pobude ljudskih postupaka
 prikazuje likove koji zbog povrijeđenosti dostojanstva postaju buntovnici
protiv društva
REALIZAM (1830.-1870.)
 književnost ima društvenu ulogu, zadaća je književnika ukazivanje na
društvene probleme i kritički pristup društvu
 teme su iz svakodnevnoga života
 teži objektivnosti pa je pripovjedač najčešće u 3. osobi i distanciran od
likova pa ne komentira zbivanja
 realisti u svojim djelima provode NAČELO ISTINITOSTI (prikazati stvarnost
bez uljepšavanja) i NAČELO TIPIČNOSTI (lik predstavlja određeni tip
čovjeka, tzv. likovi-tipovi)
 prvi se put u književnosti javljaju i predstavnici najnižih slojeva društva
(prosjaci, prostitutke i sl.)
 realistički likovi razvijaju se tijekom radnje čime doživljavaju razne
promjene pa je iznimno važna karakterizacija i motivacija lika (najčešće
socijalno-psihološka)

O DJELU:
 književni rod: epika
 književna vrsta: društveni, psihološki i filozofski roman, ujedno i
kriminalistički, odnosno „antikrimić“, jer je ubojica poznat od početka i
pratimo njega, a ne istražitelja
 mjesto radnje: Petrograd i Sibir
 vrijeme radnje: 19. st
 tema: ubojstvo i prihvaćanje kazne (središnja tema: moralna
neopravdanost zločina, odnos zločina i kazne, krivnje i kajanja,
iskupljenje)
Raskoljnjikov filozofski izlaže ideju o podjeli ljudi na nižu i višu vrstu,
odnosno na obične i neobične ljude u kojoj je iznimnim pojedincima
dopušteno sve („Jedna smrt za stotinu života“). Istovremeno pisac iznosi
filozofsku problematizaciju odnosa zločina i kazne i analizira psihološke
posljedice počinjenja zločina, iznosi i vjeru u mogućnost moralno-etičke
obnove pojedinca zahvaljujući ljubavi i vjeri te prikazuje društvenu sliku
velegradske sirotinje.

 Kompozicija: roman je podijeljen u 6 dijelova nakon kojih dolazi epilog

 Fabula: najveći se dio odvija u vrlo kratkom periodu od nekih desetak
dana početkom srpnja nakon čega slijedi prikaz lika na odsluženju kazne.
Fabula je, međutim, u drugom planu, dok je u prvom planu psihologija
likova i motivacija njihovih postupaka (socijalna, psihološka, etička,
filozofska).
 Pripovjedač pripovijeda u 3. osobi (dosta monologa i slobodnog
neupravnog govora), no pomalo je nepouzdan jer, premda je u 3. osobi,
uglavnom pripovijeda iz perspektive glavnoga lika.
 Stilska obilježja: roman predstavlja vrhunac realističkog romana uz
uvođenje modernističkih stilskih elemenata.
REALISTIČKI ELEMENTI: realistički motivi (analiza i kritika društvene
nepravde), pretežno kronološka kompozicija, detaljan opis eksterijera i
interijera, socijalno- psihološka karakterizacija, likovi-tipovi…
MODERNISTIČKI ELEMENTI: modernistički motivi (problem identiteta i
otuđenja), uvođenje subjektivnog vremena (retrospekcija), važnost
simbola, snova i halucinacija, filozofsko-etička karakterizacija, uvođenje
unutarnjeg monologa, filozofičnost se romana postiže uvođenjem
esejističkih elemenata.

 Likovi:
Raskoljnikov je bivši student prava koji je zbog novčane oskudice bio
prisiljen odustati od studiranja. Senzibilan i izmoren patnjama
siromaštva, Raskoljnikov je dospio u stanje psihičke nestabilnosti. Nakon
ubojstva boluje od živčane rastrojenosti, čudno se ponaša, otuđuje se od
prijatelja i obitelji, povlači se u sebe. Ubojstvo koje je počinio motivirano
je i psihološki, socijalno i filozofski (teorijom o iznimnom pojedincu).
Raskoljnikov i teorija o iznimnom pojedincu:
Ljudi se dijele na nižu i višu vrstu, a iznimnim pojedincima sve je
dopušteno jer su oni pokretačka snaga čovječanstva. Ako takav čovjek
treba, radi svoje ideje, da prekorači i preko leša, da zagazi u krv, on to
može odobriti svojoj savjesti (povijesni primjer izuzetnoga pojedinca
predstavlja Napoleon).
Svoju je teoriju Raskoljnikov razradio u članku O zločinu, a odlučivši ju
primijeniti u praksi, počeo je planirati ubojstvo bogate stare lihvarice,
beznačajne ljudske uši, čijim bi novcima mogao pomoći mnogima, pa i
samome sebi.
Nakon počinjenoga zločina teško mu pada spoznaja o tome da on nije ni
izniman ni genijalan jer se ne može nositi s krivnjom. Sam čin ubojstva u
suprotnosti je s njegovim humanizmom o kojemu svjedoče brojna
dobročinstva prema onima koji su ugroženi ili koji su još siromašniji
od njega. Primjerice, na ulici je nepoznatu djevojku spasio od
napastovanja, siromašnima je poklanjao posljednje novce i sl. Na suđenju
su mnogi svjedočili o njegovu plemenitu karakteru i dobročinstvima
(jednom je čak riskirao vlastiti život da spasi djecu iz požara).
Manji dio fabule posvećen je ubojstvu, a veći dio Raskoljnikovljevom
grizodušju i borbi između potrebe da prizna zločin i da ga prikrije, tj.
njegovu prihvaćanju kazne. Nudila su mu se dva puta, a on je pošao
putom kršćanstva i iskupljenja koji simbolizira Sonja.

Svidrigajlov predstavlja demonsko Raskoljnikovljevo drugo ja (alter ego),

duševni ponor u koji bi Raskoljnikov mogao upasti ako nastavi slijediti put
zločina kojim je krenuo. On provocira i iskušava Raskoljnikova i nudi mu
lakša rješenja (novac za bijeg) od onih koje nudi Sonja.
Svidrigajlov je nemoralni cinik, zločinac, ubojica i razvratnik. Oženio se
Marfom Petrovnom zato što je ona otkupila njegove kockarske dugove, a
pretpostavlja se da ju je on i otrovao. Njegova je prošlost puna mračnih
tajni, a vizije njegovih žrtava proganjaju ga u snovima. Opsjednut je
Dunjom, a možemo pretpostaviti da je na trenutak pomislio da bi se uz
Dunju mogao iskupiti, kao Raskoljnikov uz Sonju. Njegovi su postupci
nejasni i proturječni. Ciničan je i prema vlastitoj smrti pa se pred
samoubojstvo oprašta od Sonje govoreći da odlazi u novi život, u
Ameriku. Ipak, zbrinuo je siročad Marmeladovih i pred smrt je razdijelio
novce potrebitima.
Marmeladovi su primjer obitelji s dna društvene ljestvice. Propalica i
alkoholičar Marmeladov izgubivši državnu službu danima se opija trošeći
zadnje novce. Svoje siromaštvo doživljava kao porok, degradaciju
humanosti. Fatalistički se miri sa sudbinom, ne želi se pravdati, ali još
uvijek ima potrebu nekome se pojadati. U takvom ga je stanju u krčmi
upoznao Raskoljnikov te ga je poveo doma, k ženi kojoj je, vidjevši u
kakvim jadnim uvjetima živi sa svoje troje male djece, Raskoljnikov
ostavio posljednje novce. Ponovno će mu pomoći kad ga za nekoliko
dana na ulici pregaze kola.
Katerina Ivanovna Marmeladovljeva je druga žena koja se za njega udala
ostavši udovicom i nadajući se da će on skrbiti za njezinu djecu. Bolesna i
izmorena plačem gladne djece navela je svoju pokćerku Sonju na
prostituciju, zbog čega se kasnije gorko kaje. U teškoj oskudici uzalud
pokušava sačuvati ostatke dostojanstva. Nakon muževe smrti i novih
poniženja te svađe s gazdaricom, djecu natjera da u maniri uličnih
zabavljača pjevaju i prose na ulici. Tu grotesknu scenu prekida
tuberkulozni napadaj nakon kojega ubrzo umire.
Sonja je Marmeladovljeva kći iz prvoga braka. Natjerana je na
prostituciju da bi prehranila svoju obitelj. Njezina fizička krhkost (u
vanjskom se opisu naglašava bljedilo, mršavost), u suprotnosti je
s njezinom unutarnjom snagom. Vjera joj daje snage da izdrži životne
nedaće, čak i da pomogne bližnjemu. Put koji ona nudi Raskoljnikovu put
je trpljenja, iskupljenja i duhovne obnove.
Razumihin je Raskoljnikovljev prijatelj koji ne odustaje od njega čak i kad
ga Raskoljnikov tjera od sebe. On ne može a da ne pomogne kad vidi da
bi to mogao, aktivno i optimistički se odnosi prema životu. Pripovjedač ga
opisuje riječima: vatren, iskren, priprost, pošten i snažan.
Petar Petrovič Lužin, daljni rođak Marfe Petrovne i Dunjin zaručnik,
egoističan je i licemjeran čovjek koji obitelji Romanovič jasno daje do
znanja da im čini veliku uslugu ženidbom s Dunjom koju je i odabrao zato
što je siromašna, pa očekuje da će mu biti zahvalna i podložna. I njegova
ekonomska teorija temelji se na egoizmu i osobnom probitku jer on drži
da se pojedinci ne trebaju iscrpljivati dobročinstvima jer tako štete i sebi i
stabilnom društvu, a potrebitima zapravo ne pomažu. Da bi se osvetio
Romanovičima nakon raskida zaruka, pokušao je kompromitirati
nezaštićenu i izloženu Sonju, uvidjevši da Raskoljnikov jako drži do nje: na
karminama za Marmeladova kriomice joj je stavio u džep novce, a zatim
ju je optužio za krađu tih istih novaca. Sonju je obranio Lebezjatnikov koji
je vidio što je Lužin učinio.

LIKOVI TIPOVI I LIKOVI IDEJE

Likovi-tipovi: siromašni studenti željni društvene afirmacije (Raskoljnikov,
Razumihin), službenici srednjega sloja (Zamjotov, Porfirij Petrovič, Nikolaj
Fomič), osiromašeni činovnici (Marmeladov), ljudi s dna društvene
ljestvice (radnici, siromasi, bijednici, prostitutke, alkoholičari), sitni
trgovici, preprodavači (Lizaveta), lihvari (Aljona Ivanovna), tip plemenite
žene koja utjelovljuje rusku dušu (Sonja, Dunja).
Likovi-ideje: Raskoljnikov – buntovnik protiv društvene nepravde,
Svidrigajlov – cinični razvratnik, Sonja – ponizna kršćanka (milosrđe),
Lebezjatnikov – socijalni utopist, Lužin – razumni egoist, Marmeladov –
fatalist.
Pojedini likovi (Svidrigajlov, Lebezjatnikov, Lužin) predstavljaju po jedan
aspekt Raskoljnikove ličnosti i karikiranje neke od njegovih ideja.

FABULA:
Rodion Romanovič Raskoljnikov potpuno se osamio pošto je, iscrpljen
siromaštvom i neprestanom oskudicom, odustao od studiranja.
Razočaran društvom u kojem sposobni, ali siromašni ljudi, poput
njega, ne mogu uspjeti, planira ubojstvo stare lihvarice Aljone Ivanovne
koju smatra beskorisnom i nemoralnom osobom čija bi smrt samo
koristila društvu. Radnja romana počinje Raskoljnikovljevim pripremama
za ubojstvo i sazrijevanjem njegove odluke.
Nekoliko slučajnih događaja utjecalo je na njegov naum: susret s
propalim državnim službenikom, alkoholičarem Marmeladovom i
njegovom ubogom obitelji, majčino pismo iz kojega doznaje za
stradanja i ponižavajuće zaruke svoje sestre te stravičan simbolički san o
premlaćivanju iznemogla kljuseta. Na kraju je prevagnulo to što je na
tržnici od Aljonine polusestre Lizavete slučajno načuo da
će lihvarica sutra oko sedam biti sama u kući. U nespretnoj realizaciji
neplanirano je ubio i Lizavetu koja se ranije vratila u stan te je, ne
pogledavši plijen, sasvim slučajno uspio umaknuti s poprišta zločina.
Već samim činom ubojstva Raskoljnikovljeva teorija pokazuje svoje
slabosti: misao na počinjeno zlodjelo neprestano ga muči i proganja.
Psihički rastrojen, želi prikriti tragove zločina, a u isto vrijeme
čudnim postupcima svraća pozornost na sebe i potiče sumnju istražitelja.
Kad je pozvan u policijsku postaju zbog dugova za stanarinu, mislio je da
su ga razotkrili. Ponašao se napadno, privlačeći pozornost policajaca i
perovođe (službenika) Zamjotova, a kad je slučajno poveden razgovor o
ubojstvu, onesvijestio se. Došavši k sebi odlučio se riješiti plijena zbog
opasnosti od premetačine, pa ga je u bunilu sakrio pod kamen u nekom
dvorištu, a nikad se nije vratio po njega. Naposljetku ga je
svladala živčana rastrojenost pa je pao u postelju i četiri dana halucinirao
i buncao. Za njega se zauzeo prijatelj Razumihin koji mu je doveo i
liječnika Zosimova te je izgladio probleme s gazdaricom.
Posjet sestrina zaručnika Petra Petrovića Lužina dodatno uznemiruje
bolesnika. Naime, iz majčina je pisma Raskoljnikov bio saznao da je
njegova sestra Dunja radila kao dadilja kod Marfe Petrovne, ali je
oklevetana i otjerana. Kad je Marfa Petrovna doznala da je zapravo njezin
muž Svidrigajlov napastovao Dunju, rehabilitirala ju je u društvu i
preporučila svojem rođaku Lužinu koji ju je zaprosio. Upoznavši
antipatičnoga i prepotentnoga Lužina (s kojim se odmah posvadio),
Raskoljnikov je još odlučniji da ne prihvati sestrinu žrtvu. Iskrada se iz
kuće pomišljajući na predaju ili na samoubojstvo, ali se umjesto
toga u nekoj gostionici upusti u kompromitirajući razgovor s perovođom
Zamjotovom. Mučen grizodušjem, vratio se i na mjesto zločina, a
kompromitirati se nastavio i pred istražiteljem Porfirijem
Petrovičem. Istražitelj ga je naveo na razgovor o članku O zločinu u kojem
je Raskoljnikov filozofirao o opravdanosti zločina počinjenih iz viših
ciljeva. Raskoljnikov shvaća da inteligentni istražitelj ozbiljno
sumnja u njega, a kako nema dokaza, želi ga navesti da se sam oda, što
će pokušati u još nekoliko navrata tijekom istražnoga postupka.
U međuvremenu su radi vjenčanja iz provincije doputovale
Raskoljnikovljeva majka i sestra. Vjenčanje je ipak propalo jer je Lužin na
pomirbenoj večeri inzistirao da Dunja izabere između njega
i brata. Ne mogavši se pomiriti s Dunjinim odbijanjem, Lužin će se
pokušati osvetiti i razotkrit će se kao pravi pokvarenjak. Opterećen
grijehom, Raskoljnikov se distancira od majke i sestre povjerivši ih
Razumihinu koji im postaje i sin i brat. Svoju strašnu tajnu mora podijeliti
s nekim pa odabire prostitutku
Sonju Marmeladovu koju je nedavno upoznao pomogavši njezinu ocu
kad su ga, pijanoga, na ulici pregazila kola. Intuitivno vjeruje da su
njihove sudbine vezane te da će jedno u drugom naći oslonac.
Iako ne shvaća Raskoljnikovljeve razloge, Sonja razumije njegovu patnju
te mu pomaže da donese konačnu odluku o predaji i priznanju zločina, ali
ta odluka još nije sazrela u njemu. Raskoljnikovljev i Sonjin povjerljivi
razgovor prisluškivao je Svidrigajlov koji je nakon smrti Marfe Petrovne
doputovao za Dunjom u Petrograd i slučajno se nastanio u Sonjinu
susjedstvu. On je već pristupao Raskoljnikovu s različitim prijedlozima i
ucjenama, a sada je iskoristio informaciju o Raskoljnikovu da bi ucijenio
Dunju. U mučnoj sceni koja se među njima zbila u Svidrigajlovljevoj sobi,
Dunja puca u nj iz pištolja, ali ga ne pogodi. Svidrigajlov ju pušta da ode i
uzme pištolj kojim će uskoro, rastrgan svojim grijesima
i besperspektivnošću, počiniti samoubojstvo. Svidrigajlovljeva smrt
simbolički označuje kraj mračnoga puta poroka i zločinstava kojim je
Raskoljnikov mogao poći, ali je umjesto toga odabrao put iskupljenja
koji su mu sugerirali istražitelj Porfirije Petrovič i Sonja. Kad se napokon
otišao predati, opet se pokolebao, i samo mu je Sonjina nazočnost dala
snage da konačno prizna svoj zločin.
EPILOG
Epilog donosi izvješće o suđenju nakon kojega Raskoljnikov odlazi na
izdržavanje sedmogodišnje kazne u Sibir. Sonja odlazi za njim pružajući
mu potporu. Raskoljnikovljeva je majka za vrijeme suđenja
umrla sluteći istinu o sinu, a Dunja se uskoro iz ljubavi udala za
Razumihina. Raskoljnikov je i u kaznionici bio otuđen i distanciran od
ostalih kažnjenika, čak je i Sonjine posjete osorno primao. Duhovno je
preobraženje konačno doživio nakon dužega razdoblja razdvojenosti od
Sonje zbog bolesti. Kad su se ponovno sreli, Raskoljnikov je u suzama pao
pred Sonjine noge kajući se i prihvaćajući konačno svoju
kaznu, spreman na budućnost sa Sonjom.