EUROPSKI REALIZAM

lat. realis stvaran (stvarno, istinito)

traje od 1830. do 1870.
Vodeu ulogu imaju francuska, ruska i engleska knjievnost
Tei detaljnom opisivanju stvarnosti te je zato u jakoj opreci prema knjievnosti
romantizma
DRUTVENO SOCIJALNE PRILIKE doba je razvoja industrije, stjecanja kapitala,
jaaju socijalne razlike meu drutvenim slojevima
U knjievnosti je osobit interes za kritiziranjem postojeeg stanja te je za razdoblje
realizma karakteristian KRITIKI REALIZAM
Duh razdoblja vidljiv je u POZITIVIZMU. To je materijalistika filozofija koja se
temelji na prouavanju stvarnosti. Osniva je Auguste Comte koji istie da je bitno samo
poznavanje injenica te da izvjesnost ovjekove spoznaje valja stvarati po uzoru na
eksperimentalne znanosti, a da trebamo odustati od filozofskih problema. Pozitivizam
utjee na knjievnost realizma i naturalizma koji takoer polaze od promatranja i
prouavanja drutva
Realizam polazi od Aristotelova shvaanja umjetnosti kao oponaanja prirode
Prvi teoretiar je CHAMPFLEURY koji je svoje poimanje realizma iznio u nizu lanaka
tiskanih u zbirci Realizam smatra da predmet prikazivanja romana mora biti dananji
ovjek u modernoj civilizaciji
Realistika metoda ukljuuje: PREDMET PRIKAZIVANJA JE STVARNOST, TJ.
DRUTVO, ANALITIKU METODU, NAELO ISTINITOSTI, NAELO TIPINOSTI,
OBJEKTIVNOST, KNJIEVNOST ELI DATI ISTINITU I VJERODOSTOJNU SLIKU
DRUTVA
Teme su iz svakodnevnog ivota
Likovi su prikazani kao tipovi. Tipovi su nositelji zajednikih osobina jedne skupine ljudi
Najea je socijalno-psiholoka karakterizacija. Likovi nikad nisu iskljuivo pozitivni ili
negativni, nego su prikazani u svim svojim psiholokim nijansama, s manama i vrlinama
Motivacija likova proizlaz iz njihova karaktera te sklopa socijalnih okolnosti
Realistiki su likovi razvijeni, to znai da tijekom radnje doivljavaju psiholoke i
karakterne promjene. Oni su iz svih drutvenih slojeva te su uvjetovani sredinom iz koje
potjeu
Opisi interijera nemaju ukrasnu ulogu. Oni otkrivaju socijalnu pozadinu koja odreuje
postupke, ponaanje, psihologiju likova
Pripovjeda je objektivan, iskazan glasom u treem licu i nenazoan u radnji
Zbog svoje objektivnosti, on se distancira od likova te ne komentira zbivanja i nastoji biti
neutralan
Javlja se tzv. jezik sredine on je u funkciji karakterizacije lika i odraava njegovo
podrijetlo i obrazovanje
Fabula slijedi kronoloki slijed zbivanja. Fabuliranje je podreeno oblikovanju karaktera
koji je najvaniji element realistikog romana
Roman je najvanija knji. vrsta, a afirmirali su ga realisti. Najvie im odgovara ova
knjievna vrsta jer ele detaljno analizirati drutvo i istinito ga prikazati. Tako je nastala
teorija da je roman zrcalo stvarnosti (Stendhal, Crveno i crno)
Nastaje tradicionalni pojam romana koji podrazumijeva: vrstu fabulu, kronoloku i
preglednu radnju, psiholoko-socijalnu motivaciju,
likove koji itatelja potiu na
identifikaciju, stil i jezik pristupaan iroj publici

FJODOR MIHAJLOVI DOSTOJEVSKI

-

uz Tolstoja, najvei je predstavnik visokog ruskog realizma

najznaajniji prethodnik moderne proze 20.st. na koju je utjecao i pripovjednim
postupcima i novom tematikom
utemeljio je moderni europski roman
u djelima progovara o mnogim socijalnim, moralnim i religijskim pitanjima
stvorio novi tip romana psiholoki
romanom daje vjernu sliku bijede velegrada i psiholoku razradu unutarnjih sukoba u
glavnom liku
njegovi su likovi pobunjenici koji ele promijeniti svijet
iako je stvaralatvo zapoeo pod utjecajem Gogolja, poslije povratka iz Sibira zaokupljen
je moralnim aspektima ljudske egzistencije te izlaz trai u vjeri
djela: Bijedni ljudi, Ponieni i uvrijeeni, Idiot, Braa Karamazovi, Zapisi iz mrtvog doma

ZLOIN I KAZNA
-

psiholoki roman nove pripovjedne tehnike unutarnji monolog (za oslikavanje dubina
ljudske due i ovjekove podsvijesti)
moderni roman monoloko-asocijativni (U romanu postoji fabula, ali dominiraju unutarnji
monolozi)
roman ideja- zbog ideje koju obrauje u romanu zloin, kazna, grijeh, pravda, pravo
kriminalistiki roman iako imamo i zloin, zloinca, istragu, rjeenje i priznanje, osnovna
je razlika od krimi romana u tome to zloinca znamo ve u poetku
drutveni roman daje sliku ljudskog drutva sredine 19. st.
roman objavljen u Ruskom vjesniku
fabula je zanimljiva, ali nije sama sebi svrhom. Njena je svrha prikazivanje psihologije lika
u kritinim situacijama
kompoziciju ini 6 dijelova i epilog
likovi su socijalno i psiholoki okarakterizirani, ali je u prvom planu psiholoka
karakterizacija
mjesto i vrijeme radnje: Sankt Peterburg, 60-e godine 19.st.
RODION ROMANOVI RASKOLJNIKOV glavni lik, bivi student prava koje se potpuno
osamio poto je, iscrpljen siromatvom i neprestanom oskudicom, odustao od studiranja.
Razoaran je drutvom u kojemu sposobni, ali siromani ljudi, poput njega, ne mogu
uspjeti. Sklon je filozofskom promiljanju o svijetu. Osmislio je teoriju, po kojoj se ljudi
dijele na obine i neobine. Obini su ljudi obini puk koji potuje zakone i ti ljudi ive po
pravilima koja im drugi nameu. Izuzetni pojedinci,neobini ljudi, poput Napoleona, mogu
raditi to ele, ukoliko je to za dobrobit ovjeanstva. Oni su pokretaka snaga drutva.
Odluivi svoju teoriju primijeniti i u praksi, Raskoljnikov je poeo planirati ubojstvo
bogate stare lihvarice Aljone Ivanovne, koju je smatrao posve nevanom i nemoralnom
osobom, a ijim bi novcima mogao pomoi mnogima, pa i sebi.
Prije ubojstva pokuava sam sebi dokazati da je neobian ovjek i da je sposoban poiniti
ubojstvo. Primanje majina pisma potresa ga i ubrzava njegovu odluku da ubije Aljonu. U
pismu mu majka pie o sestri Dunji koja se udaje za bogatog skorojevia Luina da bi se
spasila sramne slube kod razvratnika Svidrigajlova. Pie da su u looj financijskoj

situaciji jer je Dunja izgubila posao te se ispriava to mu ne mogu financijski pomoi jer
su i one na rubu bankrota
Proturjenosti Raskoljnikovljeve osobnosti moemo povezati s etimologijom njegova
prezimena, u ijemu je korijenu glagol raskoliti
Raskoljnikov smatra da savreni zloin postoji, tj. materijalno se zloin moe prikriti, ali
glavni razlog razotkrivanja zloinca lei u njemu samom. Javljaju se fiziki dokazi o
poinjenom zloinu, groznica, halucinacije, vruica. Upravo se to dogaa i njemu. Misao na
poinjeni zloin, posebice neplanirano ubojstvo Aljonine sestre Lizavete, neprestano ga
mui i proganja. Psihiki rastrojen, eli prikriti tragove zloina, ali istovremeno udnim
postupcima svraa pozornost na sebe i potie sumnju istraitelja Petrovia, to odraava
njegovu podsvjesnu potrebu za priznanjem.
Svoju stranu tajnu povjerava prostitutki Sonji, ali ona ne shvaa njegovo filozofsko
objanjenje zloina. Ona se prostituirala kako bi spasila obitelj od gladi, meutim, i dalje
je skromna, pobona i puna ljubavi prema blinjima. Ona je primjer ruske due jer radi
sve za dobrobit drugih i utjee na boljitak unutar samih likova
Zahvaljujui njezinoj vjeri u njega, Raskoljnikov nakon dugih unutarnjih borbi i previranja,
doivljava unutarnju promjenu. Ta je promjena dola nakon to je u ivot primio ljubav
prema drugoj osobi (Sonji) te nakon to je primio u sebe vjeru u Boga.
Raskoljinikov je oksimoronski lik u jednom je liku i zloinac i dareljivac, i zao i dobar
ovjek, i prijestupnik i mislilac.
SONJA MARMELADOVA lik je prostitutke koja je izvrila zloin nad vlastitim tijelom
kako bi pomogla obitelji, usprkos svom drutvenom poloaju, ona je najmoralniji lik u
romanu. Istinski je dobra, portvovna i humana. Smatra da svatko ima pravo na ivot i da
nitko nema pravo ubiti. Istinski je religiozna; utjee pozitivno na Raskoljnikova.
Za razliku od francuskog realizma, koji kritizira stvarnost, ruski realizam vjeruje u
didaktinu ulogu knjievnosti (da pouava). Miljenja da se ovjek moe promijeniti na
bolje ukoliko to sam eli i uz veliku pomo religije (pria o Lazarovu uskrsnuu).
ZAVRETAK unutarnja Raskoljnikovljeva promjena nagovijetena je na kraju djela, a
vidljiva je u njegovu prihvaanju vjere i ljubavi. Vjera i ljubav temeljne su vrijednosti
koje e u njegov i Sonjin ivot unijeti smisao
Grinja savjesti koja se javlja u njemu dokazuje tezu ruskoga realizma da je jedini
nadovjek Bog, a ne Raskoljnikov ili Napoleon. Raskoljnikov je dokaz da ubiti nekoga znai
duhovno ubiti samoga sebe (kranska misao). Isto tako, ne postoji zloin koji za sobom
ne donosi kaznu.
Razlozi ubojstva:
a) socijalni siromani student sa samoga dna drutva ne eli se okoristiti zloinoom,
nego pomoi drugima koji su u istoj situaciji
b) psiholoki obini i neobini ljudi, Raskoljnikov neobian ovjek (oni kre zakon i
imaju pravo na neposluh jer e vanost i vrijednost njihova ina utjecati na boljitak
budunosti)
c) moralni Raskoljnikov smatra da ima pravo na zloin i da se to ne kosi s njegovom
religioznou. Posljedica je toga zloina njegova psihika rastrojenost, a osim fizike
kazne u Sibiru, vea mu je kazna njegova savjest.
REALISTIKI ELEMENTI tema elja za drutvenom afirmacijom, kriminalistika
pria, fabula je preteito kronoloka, pripovijeda se o 9 dana u ivotu glavnoga lika,
pripovjeda je u 3. licu, izraena kritika drutva, utjecaj znanstvenosti, detaljno
opisivanje interijera i eksterijera, govor sredine. Likovi su tipovi siromani student
eljan uspjeha (Raskoljnikov), inovnici srednjeg sloja (Porfirij Petrovi), osiromaeni
inovnici (Marmeladov), ljudi s dna drutvene ljestvice (Sonja prostitutka), sitni trgovci,
preprodavai (Lizaveta), tip plemenite ene koja utjelovljuje rusku duu (Sonja, Dunja

Raskoljnikovljeva sestra koja je spremna udati se za ovjeka kojeg ne voli kako bi

pomogla financijskom boljitku svoje obitelji)
MODERNISTIKI ELEMENTI tema otuenja i potrage za identitetom, u radnju
ubaene digresije, asocijacije i retrospekcije, pripovjeda pripovijeda uglavnom iz
perspektive glavnoga lika pa postaje nepouzdan, iako ostaje u 3. licu, filozofinost romana
(esejistiki elementi) unutarnji monolog, novi stilski postupci simbolizam, navoenje
snova, fantastike, groteska. Likovi zastupaju razliite svjetonazore i filozofske teorije
(vanost dijaloga)
PSIHOLOKI REALIZAM raunajui da puko vanjsko realistino opisivanje ne moe
posve prodrijeti u osjeaje i misli likova, on je vie opisivao unutranjim monolozima. U
tom opisivanju misli lei zaetak romana struje svijesti.
AUTOBIOGRAFSKI ELEMENTI U ROMANU Dostojevski osuen na smrt, ali pomilovan
i prognan u Sibir na 9 godina. Sudjelovao u pobuni Petraevskog (borio se za drutvenu
jednakost, protiv starog feudalnog poretka)
POLIFONIJA glavno strukturno naelo romana svaki lik ima funkciju svijesti lika
(Razumihin razum, Sonja utjee na njegov moral, Porfirij Petrovi navodi ga na
potrebu za priznavanjem zloina...)
Roman istie da iskupljenje postoji i za najveeg grjenika, a osnovni preduvjet za to jest
priznanje vlastitoga grijeha drugima i samome sebi.
NAELO TIPINOSTI
a) siromani student eljan drutvene afirmacije
b) inovnici srednjeg sloja (Zamjotov, Porfirij Petrovi)
c) osiromaeni inovnici (Marmeladov)
d) ljudi s dna drutvene ljestvice (radnici, alkoholiari, prostitutke)
e) sitni trgovci i preprodavai (Lizaveta)
f) lihvari (Aljona Ivanovna)
g) plemenita ena, tzv. ruska dua (Dunja, Sonja)
likovi-ideje likovi koji zastupaju razliite svjetonazore i filozofske teorije (vanost
dijaloga!) te je vidljiva filozofsko-etika karakterizacija likova

GUSTAVE FLAUBERT
-

francuski realist
visoki ili isti (psiholoki) realizam
rodio se u Normandiji. U knjievnosti ve kao 14-godinjak, kada pie svoje prve radove
u Parizu upisuje studij prava, ali ga naputa zbog bolesti koja mu je obiljeila cijeli ivot;
nesretan u privatnom ivotu i ivano rastrojen (zbog pretjerano razvijenih osjetila),
povlai se na svoje imanje u Normandiji i bavi se knjievnim radom
u mladosti pisao romantiarskim stilom, a kasnije realistinim
najpoznatiji je po svojim romanima: realistiki (Gospoa Bovary, Sentimentalni odgoj,
Bouvard i Pecuchet) povijesni (Salambo)
vjerovao da u umjetnosti nema lijepih ili runih tema i poznat je kao pisac koji je izjavio
da za svaku stvar postoji samo jedan jedini mogui nain izraza
smatra se najveim francuskim majstorom stila jer smatra da je u knjievnosti stil vaniji
od teme
smatra se nenadmanim majstorom francuske realistike proze
tvorac je PSIHOLOKOG REALIZMA (istie se psiholoka karakterizacija, tj. unutarnja
proivljavanja lika), a najavio je i naturalistiku poetiku

GOSPOA BOVARY
-

psiholoki roman, roman lika, drutveni roman, obiteljski... koji je nastajao oko 5 godina
od 1. listopada do 15. prosinca 1856. roman je izlazio u nastavcima u La Revue de Paris
roman, tj. njegov autor dospijeva na sud s optubom da je poinio prijestup protiv javnog
i vjerskog morala i dobrih obiaja. Svi su osloboeni krivnje te je 1857. roman objavljen
u cijelosti. Iste je godine voen postupak protiv Baudelaireove zbirke Cvjetovi zla
Flaubertova reenica: Emma Bovary, to sam ja! postala je poznata i ukazuje na autorovo
poistovjeivanje s junakinjom koja je podvojena izmeu banalne stvarnosti i velikih
oekivanja i sanjarija
BOVARIZAM lik Emme Bovary pretvorio se u simbol nemone enje osrednjih duhova
prema visinama, neostvarivih ambicija, zavisti, svagdanje dosade. Pojam je nastao tek
kada je knjievna publika upoznala djelo. Mato ga je definirao kao svojstvo drati se
drugim nego to ovjek jest. Simbol je enje za neostvarivim (ovjek se osjea
zarobljen prilikama u kojima ivi, stvarnou s kojom se suoava i eli to prevladati).
Pojam se odnosi na ljude poput Emme koji smatraju da zasluuju bolju sudbinu od one koju
imaju
Struktura: trodijelna. Struktura triptiha u kojemu je svaki dio jedna faza u Emminu
ivotu:
1. ivot s Charlesom
2. Rodolphe roenje i smrt njezine iluzije o mogunosti ostvarenja vlastite sree
3. Leone ponovni pokuaj i neuspjeh, Emmina konana propast
Kao to i sam naslov kae, to je roman u kojemu je glavni lik Emma. Zato je zanimljivo to
se glavna junakinja ne pojavljuje odmah na poetku romana (prvih je nekoliko poglavlja
posveeno kolovanju i odrastanju Charlesa Bovaryja), a isto tako, roman ne zavrava
njezinom smru, nego smru njezina mua.
Defabularizacija je vidljiva u redanju epizoda koje sugeriraju protjecanje ivota, ali
fabula je kronoloka bez izraenih kompozicijskih faza (po uzoru na jednolino
protjecanje vremena)
Pripovjeda je sveznajui i potpuno neutralan, nikad se ne vidi u tekstu i ne komunicira s
itateljem i ne komentira dogaaje
Stilski postupci- slobodni neupravni govor; tom intonacijom otkriva mogunost simultanog
prikazivanja neije svijesti i svijeta koji se kroz nju izraava. Ovaj stilski postupak
omoguava nijansiranje i individualiziranje gledita pojedinih likova
Tema je ivot Emme Bovary, tragina sudbina ene u malograanskoj sredni polovicom
19.st.
Emmina nesrea proizlazi iz nesrazmjera izmeu njezina stvarnog ivota i elje za neim
boljim. Njezina vizija savrenog ivota prozlazi iz sentimentalnih, ljubavnih romana koje
ita prije braka, odrastajui u samostanu.
Emmin odnos s keri Berthom nema nikakve bliskosti, kao to se nikada nije pojavila
dublja veza izmeu nje i supruga Charlesa
FLAUBERTOV PSIHOLOKI REALIZAM promatranje drutva, predmet je prikazivanja
malograansko drutvo francuske provincije, detalji opisane zbilje esto dobivaju
metaforina znaenja, sceninost opisa, slikarski opisi, tehnika filmske montae u
masovnim scenama, naelo istinitosti poticaj za pisanje bio je novinski lanak iz crne
kronike o traginoj smrti u lijenikoj obitelji Delamare
Naelo tipinosti tip malograanina (Homais), nezadovoljne provincijalke (Emma),
lihvara

Ako je roman izazvao tolike rasprave, bilo je to zato to je Flaubert unio u prikazivanje
stvarnosti novi realizam, drugaiji od Balzacovog i Stendhalovog koji je jo proet
romantizmom
Emma, kao i Don Quijote, neduna je rtva jednog prevladanog pogleda na svijet s kojim
pisac obraunava ba zato to mu je i sam sklon
Razoarana ivotom i igrom ivota prema njoj, poinjava samoubojstvo ispijajui otrov,
arsen
KASNI MODERNIZAM - EGZISTENCIJALIZAM

od 40-ih do 70-ih godina 20. st.

avangardne tendencije i dalje postoje, ali ne dominiraju. Javljaju se i pokuaji obnove

realistike proze
obnavlja se dijalog s tradicijom, knjievnici se vraaju temama: odnos pojedinca i drutva,
pojedinac u suvremenoj civilizaciji, smisao postojanja knjievnosti, smisao ljudske

povijesti
u prozi se javlja egzistencijalistiki roman
u drami se javljaju epski teatar i teatar apsurda (antidrama)
glavni predstavnici egzistencijalizma: Sartre, Camus i njemaki filozof Heidegger
egzistencijalizam je knjievni i filozofski pravac u 20. st. Polazina je misao da se
ljudstko postojanje razlikuje od postojanja ostalih ivih bia. To je filozofija prema kojoj
ljudska egzistencija nije unaprijed odreena nekom zadanom ljudskom biti (esencijom),
ve je uvijek stvar osobnog izbora i osobne odgovornosti. Dakle, nije unaprijed odreeno

to smo, ve smo ono to od sebe sami uinimo.

Osniva je egzistencijalizma kao filozofsko-knjievnog pokreta Sartre, a njegov roman
Munina najbolji je gezistencijalistiki roman
Osnovni su egzistencijalistiki pojmovi:
EGZISTENCIJA ljudsko postojanje, nain postojanja sprecifian za ovjeka
ESENCIJA bit, ljudska priroda
SLOBODA samoodreenje
ALBERT CAMUS

Francuski knjienik roen u Aliru

Dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost 1957.
Njegov se knjievni rad dijeli na:
a) fazu apsurda (filozofski esej Mit o Sizifu i roman Stranac)
b) faza pobune (esej Pobunjeni ovjek, romani Kuga, Pad)
Za razliku od Sartrea, Camus se nije elio javno politiki eksponirati, smatrajui da moe

djelovati na drutveni ivot kao knjievnik

Njegov je doivljaj svijeta nihilistiki svoje postojanje doivljava besmislenim i u njemu

se javlja osjeaj apsurda: IZVJESNOST SMRTI=BESKORISNOST IVOTA=APSURD

-

(besmislenost ivota i svijeta)

Temeljni je ljudski stav otpor protiv apsurda jer ovjek mora svome ivotu dati smisao
Apsurd je za Camusa potpuna odsutnost nade (koja nema nita s oajem), stalno
prikravanje (koje ne valja mijeati s odricanjem) i svjesno nezadovoljstvo (koje se ne
moe izjednaiti s mladenakim uzbuenjem)

STRANAC
-

Tema: prikaz ivota kao besmislenog i apsurdnog (ovjekova otuenost ovjek kao

stranac u svijetu)
Roman lika
Kompozicija: roman je podijeljen na 2 dijela: 1.)Mersault kao slobodan ovjek (zavrava

ubojstvom Arapina)
2.) Mersault u zatvoru i suenje
- MERSAULT je predstavnik otuenoga ovjeka: doivljavajui ivot kao besmisleno
postojanje kojim vlada sluaj, on je otuen od drutva. Ravnoduan je prema svim njegovim
institucijama. To je ovjek koji ne pokuava objasniti dogaaje iz svoga ivota, koji nita u
ivotu ne pokuava promijeniti jer ga okruuje la, on je svjestan apsurda vlastitog
postojanja i zato je stranac u svijetu u kojemu ivi.
- on je stranac jer ne prihvaa igru, tj. ivot kakav mu nudi drutvo pa je stoga stranac za
drutvo, nije plakao na majinu sprovodu pa se ponaao kao stranac, ide u kino gledati
zabavni film, a poslije toga s njom u krevet iako je tek nedavno pokopao majku. Njegove
posljednje misli pred pogubljenje bile su: Da bi se sve konano zavrilo i da se ne bih
osjeao toliko usamljen, ostalo mi je poeljeti da na dan moga pogubljenja bude mnogo
gledatelja i da me oni doekaju s povicima mrnje
- u Mitu o Sizifu Camus je rekao da Sizifa treba promatrati kao sretnog ovjeka zato to
istodobno i prezire sudbinu koju su mu namijenili bogovi i prihvaa je kao vlastitu sudbinu. U
tom je smislu i Mersault sretan: prezire ono to mu se dogodilo, ali prihvaa to kao vlastitu
sudbinu, ne opire se smrti, veseli joj se jer je ona jedina izvjesna.
- karakterizacija lika (tehnika redukcije) Camus unosi promjene u karakterizaciju lika:
psiholoka razrada lika izostaje. Da bi prikazao Mersaultov ivot, Camus se koristi
TEHNIKOM REDUKCIJE svodi njegov psihiki ivot na elementarno, tj. na osjetilne
dojmove. Tako se lik kree samo u jednoj vremenskoj dimenziji u sadanjosti
- iz Camusova predgovora romanu Stranac predodba o Mersaultu bila bi tonija kad bi se
itatelj zapitao u kakvoj to igri Mersault ne eli sudjelovati. Odgovor je jednostavan: on ne
eli lagati. Lagati ne znai rei samo neto to nije. To znai, rei vie nego to jest i vie
nego to se osjea.
- Mersault govori ono to jest, odbija prikrivati svoje osjeaje, a drutvo se zbog toga
osjea ugroeno. Trae, npr. od njega da kae kako ali zbog poinjenog zloina. Meutim, on
im odgovara da osjea vie nezadovoljstvo nego pravo aljenje i ta ga nijansa stoji glave.
- glavni lik za Camusa nije izgubljeni bijednik, nego ovjek jadan i gol, zaljubljen u sunce koje
ne ostavlja sjene.
- daleko od toga da je on bez trunke osjeajnosti. On osjea strast, duboku strast zato to
je ilava, strast za apsolutnim i za istinom. Rije je o istini koja je jo negativna, istini da se
bude i osjea, ali istini bez koje ovjek nikad nee moi nadvladati sebe i svijet.
- ideja romana ovjek je stranac u svijetu u kojem ivi, on eli objasniti taj svijet, ali svijet
se odupire ljudskim objanjenjima i racionaliziranjem. Iz tog nastojanja da se objasni svijet i
opiranja svijeta ovakvom objanjenju, raa se apsurd. Zato ne postoji nada i izvjesna je
jedino smrt (besmisleno je opirati joj se jer je ona jedina izvjesnost u ivotu)
STIL:
- fabula je jednostavna; svedena je na iznoenje dogaaja vezanih uz Mersaulta

- pripovjeda je u 1. licu (ali objektivno iznosi dogaaje)

- roman graen tehnikom SOLILOKVIJA monolog koji podrazumijeva odsutnost drugih lica
- nema psiholoke karakterizacije lika
- tehnika redukcije Mersaultov ivot svodi se na iznoenje osjetilnih dojmova. On te
dojmove ne komentira. Jedino ih registrira, zato pratimo samo njegovu sadanjost
- nema filozofskih digresija u kojima bi Camus pokuao objasniti svoju filozofiju apsurda
- stilski je pisan u jasnim, preciznim i kratkim reenicama
- roman je slian Kafkinim romanima, ali ne po stilu pisanja, ve po doivljaju svijeta
- MERSAULT-SIZIF svakodnevno radi poslove koji nisu smisleniji od Sizifova (koji je
osuen gurati kamen na vrh, svaki dan ponavlja svoj posao iako je svjestan da nikad nee
prebaciti kamen preko vrha; njegova je snaga u tome to je svjestan besmislenosti svoga
napora. On je OVJEK NAVIKE), svakodnevno radi iste radnje, ravnoduan je, nema ivotni
cilj, nema nade, nema emocionalnu stranu, nema uporite u obitelji, ne istie svoj nacionalni
identitet, nakon to je osuen zbog ubojstva, ne pokuava dokazati svoju nedunost. Miri se
sa svijetom i ivotom. On prihvaa apsurd sretan je jer shvaa da njegovo postojanje u
svijetu nema viega smisla izvan njega samoga.
- MERSAULTOV RAZGOVOR S ISPOVJEDNIKOM vidljiva 2 svjetonazora:
a) ispovjednikov ovjek u ivotu grijei, pred Bogom se treba osloboditi grijeha, u ivotu
treba prihvatiti vjeru koja donosi nadu u vjeni ivot i donosi utjehu
b) Mersaultov ne vjeruje u Boga i ne zanima ga pitanje postojanja Boga, osjea strah pred
nepoznatim, ivi u uvjerenju da e u potpunosti umrijeti, sretan je usprkos injenici da e
biti okrutno ubijen (smrtna kazna), nema nade, prihvaa svijet onakvim kakav jest, shvaa da
je jedini smisao unutar njega samoga
- MERSAULT DRUTVO on je stranac u svijetu u kojemu ivi. Iako ga razumije, svjestan
je apsurda u svijetu i prihvaa ga. Drutvo krase lani moral i dvolinost Mersault zapravo
biva osuen jer nije plakao na majinu pokopu. Konana smrtna kazna morala je doi jer kad
bi drutvo razumjelo Mersaulta, to bi znailo da bi se ono moralo promijeniti, kao i ljudska
svijest, a to je jednostavno nemogue. On je neuobiajena pojava u rutiniranome svijetu, te
samim ti strano tijelo koje treba biti odbaeno i osueno na samou i smrt. Iz tog razloga,
lake je osuditi Mersaulta nego mijenjati ljudsku svijest
- on umire za istinu (usporedba s Kristom) ne donosi spas ovjeanstvu, uvia bit ivota i
miri se s tim, po tom je uzvien i gotovo svet
- Mersault je shvatio apsurd ivota koji ga okruuje. On je probuen jer ne trai smisao
izvan sebe. Zato mu ne treba vjera, on je sretan usprkos injenici da e drugi dan biti
pogubljen. To znai da postoji srea u apsurdu ako ovjek prihvati da njegovo postojanje u
svijetu nema vieg cilja izvan njega samoga
- okvir romana ini SMRT (poetak saznanje o majinoj smrti, kraj njegova smrt) to
dovodi do spoznaje da je ona pratitelj ivota
- neke epizode iz 1. dijela (bezazlene situacije) argumenti su protiv naruenih normi na
suenju. Npr. puenje kraj majina odra i ispijanje bijele kave, odlazak u kino s Marijom
- presuda na suenju donesena je prije poetka procesa, a samo zato jer se glavni lik nije
ponaao u skladu s navikama drutva.
- MOTIV SUNCA I PREJAKE SVJETLOSTI sunce se provlai kao crvena nit u vidu
gradacije kroz djelo gdje god je piscu potrebno objasniti i umjetniki uobliiti postupke
svoga junaka, a koje nee razumjeti ni sud ni publika ( na pokopu majke, kada ubija Arapina).
Istie da je za poinjeno ubojstvo krivo sunce (na majinom pokopu zamarao ga je sjaj

svjetlosti po zidovima, svjetlost s elika noa pogodila je Mersaulta u elo, u obrani pred
sudom govori da je sve to bilo zbog sunca)
- Mersaultov je odnos prema drugim ljudima ravnoduan, poslovan, povran, fiziki; bez
dubljeg odnosa s ijednim ovjekom

RENESANSA
-

16. st., a punu afirmaciju doivljava na podruju Italije. U Hrvatskoj se razvija najvie na
podruju Dalmacije. U sreditu je interes za ljude i ivot.
Renaissance preporod, ponovno roenje
Uglavnom je usmjerena na petrarskistiku liriku i protutursku tematiku (rasuta baina)
Renesansni knjievnici bili su klasino obrazovani
U naim renesansnim sreditima postojale su gramatike kole u kojima se uio latinski
jezik i pouavala djela klasinih pisaca. Mnogi su se pisci kolovali u drugim zemljama,
najee u Italiji
Renesansna sredita: Split (Maruli), Dubrovnik (iko Meneti, Dore Dri, Mavro
Vetranovi, Marin Dri), Hvar (Hanibal Luci, Mika Pelegrinovi, Petar Hektorovi),
Zadar (Petar Zorani, Brne Karnaruti)
Od knjievnih vrsta, razvijaju se lirske pjesme,karnevalske pjesme maskerate, satirike
i religiozne pjesme, epovi (posebice biblijsko-religiozni i povijesni), roman, pastirske igre,
komedije (tzv. uene ili eruditne), drame, crkvena prikazanja
Razvija se knjievnost NA NARODNOM JEZIKU

MARIN DRI
-

Iz puanske, dubrovake obitelji. Dobio nadimak Vidra zbog sposobnosti prilagoavanja

raznim ivotnim situacijama. Najstariji dokumenti o njemu govore da je bio klerik u crkvi.
U zrelijim godinama odlazi na studij u Sienu. U ovom je gradu otkrio umjetnost. Po
povratku u Dubrovnik, dobiva mjesto pisara. Dobio je posao sluge plemiima. U tom
vremenu nastaju njegove komedije. Razoaravi se u Dubrovnik, vraa se u Italiju, ovoga
puta u Veneciju, a potom odlazi u Firenzu. Tamo pie urotnika pisma toskanskom vladaru
Cosimu di Mediciju, u kojima kritizira dubrovaku vlast. Moli ga za pomo pri smjetanju
puana u Senat. Na svoja pisma ne dobiva odgovor te naputa Firenzu, a Dubrovnik ga
zbog tog pokuaja nazove urotnikom. Umire u Veneciji.
Realistiki slika dubrovako drutvo 16.st. i ukazuje na njegove mane, bavei se vjeitim
antitezama mladost-starost, selo-grad, stvorio je veliku galeriju tipova ljudi, od starih
krtaca i zaljubljenih, rastronih mladia preko razumnih, sposobnih sluga do rimskih
kurtizana
Djela: komedije (Dundo Maroje, Arkulin, Skup), pastirske igre (Tirena, Venera i Adon,
Griula), pokladna igra (Novela od Stanca), tragedija (Hekuba)

DUNDO MAROJE
-

U Dubrovniku Drieva vremena slubeni je jezik bio talijanski. Njime se sluila vlastela.
Bogaenje viih slojeva sve je vie stvaralo razliku meu klasama. Dubrovnik se uglavnom

bavio trgovinom. Prekomjerno troenje na razne provode dovodi do slabljenja ekonomske

moi grada. Vlast iz tog razloga zabranjuje luksuz, to kasnije Dri u komediji ismijava.
akavtina 16.st.
Univerzalno znaenje djela renesansa donosi i novi nain razmiljanja: pojedinac treba
biti umjetnik prilagoavanja, mora imati sposobnost okretanja srea u svoju korist, ostale
kvalitete (obrazovanje, snaga, talent) nisu presudne za ivotni uspjeh, hedonizam
(naslada) i uitak ideal su ljudskog djelovanja, novac je najvia vrijednost, sredstvo koje
omoguuje ivotne uitke
Dri je spoznao temeljni problem vrline i sree, njihovu povezanost, sukob meu njima, u
kojemu i obian ovjek podlijee neuhvatljivoj stihiji fortune, ili je svladava vrlinom kojoj
se mo temelji na razboru. Tu temu, klju za razumijevanje djela i drugih komedija, Dri
je povjerio pravom protagonistu komedije, Pometu
Junaci djela nositelji su dubrovake stvarnosti i umjetniki su ivi likovi
Nedovrena komedija u 5 inova. Pria je to o vrlini i prevrtljivosti fortune te umijeu
svladavanja te fortune uz pomo vrline u vlastitu korist, te odnosu otaca i sinova.
Komedija je nastavak izgubljene komedije Pomet, u kojoj su se pojavljivali isti likovi.
PROLOG DUGOG NOSA Negromant (arobnjak) Dugi Nos obraa se publici,
dubrovakoj vlasteli, koristei antiteze mladi-stari, ljudi-ene i sl., ime ukazuje na
antitezu kao glavnu okosnicu djela. Govori im o putovanjima po Indijama, gdje je susreo
ljude nazbilj (potene ljude, pritom mislei na dubrovaki puk) i ljude nahvao (ljude s
majmunskim obrazom, vlastela). Navodi da e se radnja komedije odvijati u Rimu. Kroz
lice Dugog Nosa progovara sam Dri. Tako je direktno uputio svoju kritiku vlasteli, bez
da za to snosi posljedice.
DRUGI PROLOG govori ga Pomet-druina (glumci). Navode da se radnja odvija u 6 dana,
a upravo toliko trebalo je druini da ju sklope. Dundo Maroje nastavak je izgubljene
komedije Pomet. Pometovci na poetku iznose sadraj Pometa, a zatim i Dunda Maroja,
napominjui da e komedija zavriti u veselje. Iz tog se zakljuuje da sama fabula nije
bitna, ve poruka koju djelo prenosi.
Radnja se odvija na gradskom trgu u Rimu. Grad je predstavljen kao mjesto raskoi i
uivanja
Komedija pripada eruditnoj komediji (imitatorskoj). Ovakva komedija potjee iz antike
komedije, gdje se najee imitiralo Plauta. Ona predstavlja dogaaje iz svakodnevnog
ivota, imala je zapletenu radnju, a u njoj je sudjelovao puk koji se prikazivao u
nedolinim situacijama. Cilj joj je bio da zabavljajui pouava. Imala je uvijek prolog u
kojemu se iznosila osnovna fabula i 5 inova. Ono po emu se Dundo Maroje razlikuje od
klasine eruditne komedije jest injenica da na kraju krti starac Dundo Maroje dobiva
zadovoljtinu, tj. novanu nagradu. Na taj se nain Dri umilio vlasteli koja ne bi
prihvatila da ovjek slian njima na kraju bude nasamaren.
Komedija se temelji na antitezama staro (vlastela, zaostala) mlado (snalaljivi, puani
koji bi trebali ui u Senat) po istom principu izgrauju se i ostale antiteze
ene su u komediji uglavnom ili slukinje ili kurtizane, ali ovdje nije rije o pogrdnom
prikazivanju ena, ve o realnoj slici Dubrovnika u 16. st.
POMET TRPEZA predstavlja mudrost Dubrovnika. U djelu on iznosi Drieve stavove.
On je sluga Uga Tudeka koji, nasamarivi sve likove, pokuava izvui vlastitu korist. Uz
njega se vee rije FORTUNA. On smatra da pravi vladar mora imati sposobnost
svladavanja sree i ivotnih prepreka. Treba se prilagoditi vremenu i bit virtuoz
(umjetnik). Biti vladar ne znai imati novaca stav o upravljanju Dubronikom. On se slui
iskrivljenim talijanskim jezikom kako bi ispao uen, a na taj se nain ismijava dubrovaka
vlastela koja je zabranjivala uporabu hrvatskoga jezika u Senatu. Njegovo umijee
upravljanja ljudima proizlazi iz Machiavellijeve knjige Vladar. Pomet je ovjek nazbilj koji

10

moralno poraava ljude nahvao i zbog toga je pravi primjer renesansnog ovjeka. Nadimak
mu proizlazi iz njegove opsjednutosti jelom i piem, to se kosi s tadanjim zakonima u
Dubrovniku i u ovom djelu izaziva porugu. Vani su njegovi monolozi jer iznose mudrost
koju Dri poruuje svojim sugraanima. On je jedini lik koji nije podvrgnut poruzi.
Usauje u ljude uvjerenje da je svatko kova svoje sree. On je renesansni ovjek ije
se djelovanje temelji na dvaka kljunim pojmovima renesanse FORTUNI I VIRTU
(vrlini). Pojedinac treba biti obdaren vrlinom da okrene sreu u svoju korist. On je
obdaren snalaljivou i moe ostvariti svoju bit i prirodni sklad i u tom je smislu ovjek
nazbilj.
U radnju je utkana idejna poruka koja se raspoznaje kao komina varijacija suvremene
filozofske misli, posebice iz Machiavellijeve interpretacije pojmova sree i vrline kao
pretpostavke da vladar, tj. jak pojedinac, superioran nad svijetom i pobjednik nad
fortunom, postigne cilj promjenom politikog stanja. Tim je poukama nadahnuta Pometova
akcija. On postie svoj cilj, trijumfirajui, kao ovjek nazbilj, nad ljudima nahvao. Nije
teko spoznati analogiju izmeu Pometove akcije i Drieva stvarnog djelovanje.
Dvosmislenou govora u komediji je raskrinkao dubrovake senatore kao ljude nahvao
suprotstaljene ljudima nazbilj
LAURA ona je antipetrarskistiki prototip Petrarkine Laure. Jedina vrijednost za nju
jesu nakit i dukati, koji pokreu i ostale likove u komediji. Pravo joj je ime Mandalijena
Krkarka, tj. Korulanka. Postala je kurtizana nakon to ju je ostavio mladi s kojim je
pobjegla od kue.
PERA Laurina suprotnost. Krijui se pod mukom odjeom, ide u potragu za Marom. Bez
njega je spremna ostati neudana i otii u samostan. Svaka njezina rije u sebi krije duh
rodnog Dubrovnika.
MARO tipian je lik rastronog sina koji naputa oca
DUNDO MAROJE star je i krt ovjek. ivot je podredio dukatima. Kree u potragu za
sinom, a u biti samo eli povratiti svoje novce. Tipian je predstavnik ljudi nahvao.
POPIVA u nekim je situacijama slian Pometu. On uzima ivot s njegove povrine, ne
preza ni pred im, smatrajui da e se uvijek nai neko rjeenje.
BOKILO - sluga Dunda Maroja, ide u red primitivnih sluga iz dubrovakog zalea koji su
iz rodnog sela donijeli sve navike. Na trenutke je zadrt i mrzovoljan. Njegovi postupci
izazivaju smijeh. Uvijek je gladan
SLUGE Bokilo, Popiva, Pomet, Petrunjela ljudi su nazbilj koji u odreenim situacijama
uzimaju stvar u svoje ruke i odluuju o sudbini svojih gospodara (Pomet uspije pridobiti
Lauru za Uga, Popiva spaava Mara pred ocem, Petrunjela spasi egzistenciju svoje
gazdarice sredivi joj brak s Ugom).
VLADARI Dundo Maroje, Maro, Ugo, Laura
Dri je svoje likove oblikovao i jezinom karakterizacijom uz koju je povezano podrijetlo
lica, pripadnost odreenom staleu te nain miljenja. Pomet, ve reeno, slui se
iskrivljenim talijanskim jezikom (makaronskim), pokuavajui se prikazati uenijim, ali
koristi se i narodnim poslovicama kako bi se umilio Petrunjeli. Dubrovani se izraavaju
dubrovakim gradskim govorom, a rimski trgovci (Sadi, draguljar) i gostioniari govore
talijanskim jezikom. Posebno se istie lik Petrunjele, iji je govor mjeavina hrvatskoga i
talijanskoga jezika,a stihovi kojima se esto koristi u govoru prikazuju je kao vedru
dubrovaku puanku.
Temeljni su motiv u komediji DUKATI
U jeziku mnotvo talijanizama, germanizama, latinskih fraza, arhaizama, poslovica, igara
rijeima
Iako izrasta na antikim uzorima (Plaut i Terencije), svu svoju snagu djelo crpi iz
stvarnosti

11

Osnovna opreka na kojoj se djelo temelji jest inteligencija-glupost

Djelo je jedno od remek-djela renesansne knjievnosti; smatra se jednim od najboljih
tekstova na hrvatskom jeziku i jednom od najuspjenijih komedija europske renesanse

ROMANTIZAM I PREDROMANTIZAM
-

Punu afirmaciju doivljava izmeu 1800. i 1830.

Poetika: princip originalnosti, slobode izraavanja, estetska uloga knjievnosti, mijeanje
knjievnih rodova i vrsta
Knjievne vrste: lirska pjesma i poema, poetska drama i roman u stihu, epistolarni roman,
roman dnevnik, memorari, povijesna drama i povijesni roman, umjetnika bajka
Teme: osobne preokupacije, buntovnitvo, odmetnitvo i sukob sa zakonom, priroda
posebice egzotini pejzai, daleki i nepoznati krajevi, povijest i folklor, nacionalnopovijesne teme, mistino i okultno
Osobito razvijen u Njemakoj, Francuskoj , Engleskoj i Rusiji
ROMANTIZAM U NJEMAKOJ prethode mu dva pokreta (predromantizam)
1. STURM UND DRANG (Oluja i nagon) pokret mladih genija. Naziv dobio prema
istoimenoj drami F. M. Klingera. Mladi autori bune se protiv racionalistikog
prosvjetiteljstva u ime slobode osjeaja i mate; cijeli je pokret u znaku teorije
originalnog genija koji je stvaratelj i usamljeni pojedinac suprotstavljen masi koja ga
okruuje. Stvaralaki je uzor Shakespeare. Javlja se i zanimanje za narodno
stvaralatvo, s ciljem prepoznavanja neposrednosti i ivosti u narodnom stvaralatvu.
Najznaajnija su ostvarenja: Goethe, Patnje mladog Werthera i Schiller, Razbojnici
2. WEIMARSKA KLASIKA pisci nastoje osloboditi suvremenu umjetnost svih lokalnih
obiljeja i stvoriti univerzalni umjetniki izraz. Goethe i Schiller smatrali su da takav
model prua antika klasika. Uzor je antika (grka) knjievnost oivljavaju se
antike teme i preuzimaju knjievne vrste: ep, tragedija, elegija, epigram.
Najznaajniji su predstavnici Goethe i Schiller
Za razvoj romantizma u Njemakoj, znaajne su:
1. Jenska skupina sveuilite u Jeni, izmeu 1790. i 1800., umjetnost postaje
tajanstveno sredstvo raskidanja svih odnosa sa svakidanjim ivotom i napredovanje k
beskrajnom ivotu, mata omoguuje prevladavanje svakodnevnog i uspostavljanje
odnosa s vjenim. Dijele zajedniko miljenje da je knjievnost slobodna igra duha i
mate. Kozmopolitski su usmjerei i pod utjecajem filozofije toga doba. esto su u
svojim teorijskim miljenjima o umjetnosti suprotstavljeni weimarskim klasicima
Goetheu i Schilleru. Predstavnici su: Schlegel, Tieck, Novalis
2. Faza zrelog njemakog romantizma obiljeava ga nacionalna usmjerenost, interes za
narodnu predaju, mitologiju i povijest. Predstavnici Heine, braa Grimm

PREDROMANTIZAM

ROMANTIZAM

12

1800.-1830.
Francuska, Njemaka, Engleska
Subjektivnost, buntovnost, protiv
feudalnog drutvenog ureenja
Zanimanje za nacionalnu povijest i
usmenu knjievnost
Misticizam
Istie se naelo originalnosti
Drama omiljena vrsta
Javlja se u opreci na klasicizam i
prosvjetiteljstvo
Istiu
vrijednost
Homera,
Shakespearea i narodne poezije

Ve
u
dr.pol.18.st.
(doba
prosvjetiteljstva)
Francuska, Njemaka, Engleska,
Rusija
Javlja se opa melankolija kao
posljedica
razoaranja
u
suvremene drutvene vrijednosti;
u knjievnosti se oituje bijegom
u samou i vlastitu viziju svijeta
to
su
izvori
pesimistinog
romantiarskog svjetonazora, tzv.
SVJETSKE BOLI
Stvara vlastitu poetiku u opreci
prema klasicizmu i razvija vlastiti
senzibilitet koji se temelji na
osjeajnosti i subjektivnosti
Pesimizam (nastao iz nesklada
osobnih i drutvenih interesa)
Romantiarska
osjeajnost
najvie dolazi do izraaja u
sklonosti k lirici, njegovanju teme
osobnih preokupacija i oblikovanju
romantiarskog junaka
Forma i jezik slobodniji
Sinestezija izraajno sredstvo u
kojemu se spajaju razliiti osjeti

SVJETSKA BOL izraz za osjeaj tuge i malodunosti zbog nesklada ideala i stvarnosti.
Ona raa kult patnje pesimistian osjeaj kako zlu u svijetu nema lijeka; spoznaja o

ispraznosti ljudskog postojanja i nepostojanja prave iskrenosti i osjeajnosti

UMJETNOST I UMJETNIK romantiari su svjesni posebnosti umjetnosti. Umjetnik je
nadarena osoba, genij i vizionar. U sreditu se romantiarskog pogleda na svijet nalazi
KULT GENIJALNOSTI ideja o praznom ovjeku kao o umjetnikom geniju to

usamljen i neshvaen stoji nasuprot beznaajnoj masi

ROMANTIARSKI JUNAK antijunak. Varijante su tzv. bajronovski junak (suvini
ovjek koji sve prezire i osjea se izopenim. Iako ga mogu krasiti mnoge pozitivne
osobine, on nije plemenit i ovjean. Cinik je i skeptik, najee materijalist i ateist te
pun karakternih proturjeja. eli uivati u ivotu, a na to ga tjera upravo dosada i osjeaj
besmisla. On je prokleta osoba, demonski junak i sve to radi, vodi ga u vlastitu
propast) i suvini ovjek(tip junaka koji je pun proturjeja. Iako se osjea superiornim
svojoj okolini, ipak se predaje besciljnom djelovanju ne iskoristivi svoje potencijale.
Sklon je samounitenju, a snaan osjeaj dosade i besmisla ivota tjera ga na lutanja u
kojima trai zaborav. To je nezadovoljan, nemiran i pasivan mladi) te verterovski junak
(hrabar, karakteran i pustolovna duha. rtva je spletki, mladenakih pogrjeaka i naglosti
ili svojih pesimistinih stavova o ivotu. Ne uklapa se u drutvo, buntovan je. Osjeajan je

13

i plemenit, ali esto je pretjeran, patetian u izjavama i djelovanju, ak autodestruktivan.

On nije prosjena, nego izuzetna osoba)
JOHANN WOLFGANG GOETHE
-

Rodio se u Frankfurtu na Majni

Postao slavan zahvaljujui romanu Patnje mladog Werthera
Mladi, ali proslavljeni Goethe prihvatio je poziv weimarskog vojvode i otiao u Weimar,

gdje e boraviti do kraja ivota

Postao je ministar i dugogodinji direktor weimarskog kazalita
Boravio i u Italiji, gdje se inspirirao djelima antike
Stvaralatvo mu se dijeli u 2 dijela:
1. Razdoblje Sturm und Dranga poeme pisane u stihu mladih genija. Vrhunac toga
razdoblja Patnje mladog Werthera (najpoznatije djelo tog razdoblja)
2. Razdoblje weimarske klasike prijateljstvo sa Schillerom. Djela su obiljeena

klasicistikim stilom. Nastaju brojna djela: Srodne due, Rimske elegije, Faust itd.
Tvorac je pojma SVJETSKE KNJIEVNOSTI kao nacionalne kulturne vrijednosti
Po njemu cijelo razdoblje predromantizma nazivaju jo i Goetheovim dobom
Zbog svoje svestranosti (anatomija, botanika, optika...), ostao je zapamen kao posljednji
renesansni HOMO UNIVERSALIS
PATNJE MLADOG WERTHERA

Epistolarni roman (roman u formi pisama), poluautobiografski roman

Djelo nastalo u samo nekoliko tjedana
Tema nesretna Wertherova ljubav prema Lotti.
Najee romantiarske teme vidljive u djelu ljubav, priroda, umjetnost
Kompozicija kronoloki slijed, formalno je podijeljen u 2 dijela, omeena Wertherovim
odlaskom iz Wahlheima. Ta dvodijelna kompozicija nije samo vanjsko obiljeje romana.
Goethe je u tekstu rasporedio mnoge paralelizme koji naglaavaju dvodijelnu razdiobu.
Prije svega, motiv odlaska, povlaenja, sadran je na kraju prvoga dijela, dok je kraj
obiljeen nepovratnim odlaskom. Prvi je dio obiljeen junakovim vedrim raspoloenjem i
optimizmom, dok u drugom dijelu prevladavaju mrani tonovi. Autor pri poetku djela
umee epizodu sa zaljubljenim seoskim mladiem koji e, poput Werthera, zavriti
tragino. Pri kraju prvoga dijela Werther od Alberta posuuje pitolj, kao i na kraju
romana. Radnja romana zbiva se u dvije godine: proljee i ljeto ispunjeni su uglavnom
sretnim raspoloenjem, dok su u jesen i zimu tuniji dogaaji, a samoubojstvo se dogaa

usred zime, pred Badnju veer.

1. dio 4. svibnja 1771. 10. rujna 1771.
2. dio listopad 1771. prosinac 1772.
Roman se sastoji od Wertherovih pisama (pripovjeda u 1. licu) i izdavaeva dodatka

(pripovjeda u 3. licu)
Djelo zapoinje in medias res, pismom Wilhelmu, a prva reenica glasi: Kako mi je drago
to sam otiao. Osjea da je prolo jedno razdoblje njegova ivota i spreman je za novo
uzbuenje

14

Najpoznatiji prizor iz romana kada je doao po Lottu da krenu na ples prizor plesa u
svjetskoj knjievnosti est je i prilika u kojoj su planuli snani osjeaji (Romeo i Julija,

Ana Karenjina)
MONOPERSPEKTIVNOST u romanu vidljiva samo Wertherova pisma, dok se

Wilhelmova mogu samo naslutiti

Stil je romantiarski uzvien, patetian, retorian, proet lirizmom. Junakovi su iskazi
proeti emocionalnou, a ta poviena osjeajnost doarava se usklinim i eliptinim

reenicama
Forma pisama slui boljem izraavanju misli i osjeaja
Znaenje romana:
1. dokumentarno-socijalno sklonosti i tenje Wertherove djelomino su sklonosti i
tenje pieva vremena
2. psiholoko znaenje opisana su Wertherova unutarnja previranja i tenja za

slobodnim razvojem ljudske linosti

WERTHER ROMANTIARSKI JUNAK njime upravlja strast, a ne razum. Sklon je
matanju, uiva u prirodi, u opreci je s drutvom i pesimistian. Ljubav je za njega patnja,
bolest koja mu onemoguuje racionalno prosuivanje i koja unitava sve sile njegove
prirode. On joj se ne moe oduprijeti i jedini izlaz za njega je samoubojstvo, odraz
njegova pesimizma i nemogunosti ostvarenja ljubavi koja je smisao njegova ivota. Smrt
je osloboenje od boli, ali i stvara nadu u ponovni susret s Lottom u nekoj novoj dimenziji
postojanja. On je osjeajan mladi intelektualac, umjetnik koji voli knjievnost, idealist,
plemenit, ovjean, u sukobu s okolinom (sukob ideala i zbilje), pesimistian,
hipersenzibilan, sklon matanju, lik je romantiarskog buntovnika ije su krilatice:

priroda, originalnost, sloboda

ZNAENJE IMENA werder=rijeni otok u staronjemakom jeziku (simb. izolirano bie)
Wertherov izbor djela za itanje u proljee i ljeto ita Homera, a u jednom od zavrnih
prizora Ossiana.

Homer - prirodu gleda oima antikog junaka trsei se da u njoj

pronae mir koji ne moe u sebi samome; Ossian (keltski mitoloki pjesnik i junakaustvari
pseudonim Jamesa Macphersona, kotskoga pjesnika iz 18. st. koji je sam napisao te

balade po uzoru na tradicionalne narodne balade a sentimentalnost, svjetska bol )

- ita ga nakon spoznaje o neostvarenoj ljubavi
injenini izvjetaj izdavaa koji suho i objektivno iznosi posljednje dogaaje u otroj

je suprotnosti sa stilom Wertherovih pisama Wilhelmu

LJUBAV za romantiare je ona najsvetije duhovno stanje, stapanje dua, oitovanje
boanskoga u duama ljudi. Ipak, ona je esto fatalna i ne doputa kompromis.

Romantiarska je vizija ljubavi tragina

Werther bjei iz okoline u okolinu, ali zapravo nastoji pobjei sam od sebe i odgovornosti
koju mu ivot namee; osjea se neshvaenim, drutvo ga kritizira, sklon je burnom

reagiranju iskazuje se njegov djetinji nagon da promijeni svijet.

Jako je sklon djeci, ona u njemu bude iste osjeaje
Saivljen je s prirodom oko sebe. U poetku, u prirodi se oituje njegov mir, sve mu zlati
pred oima, kao navala ljetne vruine, a kasnije, kada uvidi besmislenost ljubavi prema
Lotti, priroda postaje njegovo najvee zlo, proganja ga, razdire i nastupa jesen. Tada
poinje itati Ossiana i ponire u hladnou opisanih krajolika. Na vrhuncu oaja godi mu
beutnost zimskog krajolika (iz Ossianovih djela) i donosi odluku o samoubojstvu

15

NJEGOVI SE OSJEAJI ODRAAVAJU SLIKAMA PRIRODE I GODINJIM DOBIMA

Otuenom romantiarskom pjesniku priroda postaje zamjena za ljudsko drutvo pejsa

je u djelima romantiara stanje due, izraz njihovih najdubljih osjeaja

Djelo prikazuje hipersenzibilnog, matanju sklonog i umjetniki nastrojenog pojedinca
koji uiva u prirodi, eli slobodu, ne potuje drutvene konvencije, a zbog nesretne ljubavi

ivot zavrava samoubojstvom

Samoubojstvo je izvrio za pisaim stolom. Razlozi samoubojstva prepoznaju se u

njegovoj naglaenoj osjeajnosti i nemogunosti adaptacije okolini

IZVORI ZA PISANJE ROMANA prie iz ivota autentinih ljudi CHARLOTTE BUFF i
njezin zarunik KESTNER (u romanu Lotta i Albert) i Goetheov prijatelj JERUSALEM,

koji se ubio zbog nesretne ljubavi (u romanu Werther)

VERTERIZAM pojava koja oznaava svjetonazor i ivotni stil po uzoru na lik Werthera

(javlja se zbog izuzetne popularnosti romana)

VERTERIJADE knjievne obrade, nastavci i parodije ovoga romana

FRANZ KAFKA
- avangarda, svjetska knjievnost 20. st. (opirnije na papirima koje smo vam podijelile)
-

austrijski pripovjeda, praki idov

Bolovao od tuberkuloze
U njegovu ivotopisu istaknut odnos prema ocu: doivljavao ga je kao nadmonu,
autoritativnu osobu. Nosei u sebi osjeaj krivnje, Kafka kao da nikada nije izaao iz
oeve sjene, to se vidi i u njegovoj izjavi: IVIM STRANIJE OD STRANCA
Kafkino je stvaralatvo, kao i njegov ivot, obavijeno legendom za ivota je objavio vrlo
malo djela, vjerojatno samo ona koja je smatrao zavrenima. Tako u oporuci od prijatelja
Maxa Broda trai da spali njegova neobjavljena djela
Preobrazba je jedno od rijetkih djela koja je objavio za ivota
KAFKINA PROZA u djelima je izrazio doivljaj dehumaniziranoga svijeta kao mjesta
tjeskobe i okrutnosti. Njime vladaju nevidljivi, ovjeku neshvatljivi, neprijateljski
mehanizmi. Uvuen u taj svijet, ovjek je bespomoan. Neki kritiari uz Kafkina djela
povezuju pojam svijet uzaludne nade.
STILSKA OBILJEJA KAFKINE PROZE paradoks (spaja se nespojivo realistino i
fantastino, ali to nikoga ne zauuje). Rezultat je takvog postupka tjeskoba, kafkijanska
atmosfera. itatelj se osjea izgubljenim u svijetu u kojemu nikoga nita ne iznenauje, u
kojemu se ljudi pretvaraju u kukce ili se, kada dosegnu zrelost, protiv njih pokreu
tajanstveni procesi. Tjeskobni doivljaj pojaava hladno, neutralno pripovijedanje koje
podsjea na izvjee; sve se biljei vrlo precizno i objektivno, opisi su detaljizirani i
slikoviti, lieni bilo kakvoga pripovjedaeva komentara.
KAFKINA TEHNIKA sve uvijek zapoinje neim to bi trebalo objasniti, ali nakon
pitanja samo slijedi novo pitanje; ono to je nejasno, postaje jo nejasnije; najprije
postoji kazna pa onda krivica (najprije je doista kukac, a zatim se pokae da su ga kukcem
doista svi smatrali), izokree zbilju i zdrav razum; oslanja se na iskustva koja su svima
nama poznata, npr. nelagodu ekanja na sudu; sve to pripovijeda kao da se dogaa posve
sluajno. Temeljna mu je odlika mirnoa u pripovijedanju i izlaganju koja je u suprotnosti
s uznemirujuim djelovanjem onoga o emu se govori. Nemogue i strano njegovi junaci
prihvaaju kao neto s ime se moemo i moramo pomiriti.

16

PREOBRAZBA
-

Pripovijetka nastala uoi Prvog svjetskog rata

Pripovjeda je u 3. licu; prevladavaju opisi, dijalog i pripovijedanje
Stil hladno, objektivno pripovijedanje, detaljiziranje
Kafkin je svijet fantastian, ali to fantastino isprepleteno je s realnim pa na itatelja
djeluje zastraujue. Uavi jednom u taj svijet, likovi iz njega ne nalaze izlaz. Gregor
Samsa budi se preobraen u kukca, a ivot zavrava upravo na nain kukca: umire odbaen
od obitelji koja njegovu smrt doivljava kao olakanje.
Uveo je naelo da iznenaujue nikoga ne iznenauje. Njegovi pojedinci sa zbiljom ne
mogu nita, ne poduzimaju nita kako bi promijenili svoje stanje. Uveo je i zagonetke koje
nemaju rjeenja te apsurdni poloaj pojedinca koji u susretu s kaotinom zbiljom ne moe
nita; niti zna to bi mogao i zato bi uope trebao neto poduzeti
Kafkina estetika nije estetika uivljavanja, nego estetika oka, iznenaenja, a njegov je
svijeet labirint u kojemu se ovjek gubi
Zbilja se doima poput mrana sna u kojemu prevladavaju groteskne slike stvarnosti
Likovi se koprcaju u svom ivotu, nemoni, suoeni s monijim mehanizmom koji ne znaju
objasniti
Teme njegovih pripovijedaka nisu pojedinci, ve odnosi meu ljudima
Pripovijetka je sastavljena iz triju dijelova u kojima pratimo postupnost preobrazbe gl.
lika. Nakon fizikog preobraenja, slijedi promjena glasa (nemogunost komunikacije),
potom suavanje vida (sivo nebo i siva zemlja koji se nerazluno stapaju) i odnosa prema
prostoru (ljudska prolost sadrana u stvarima)
Odnos obitelji prema njegovoj preobrazbi samo se naizgled mijenja; u osnovi, to je
nerazumijevanje, nemogunost komunikacije, nepostojanje volje da se nekoga pokua
razumjeti
Tematski, djelo ine tri dijela preobrazba, ranjavanje i smrt. Znakovito je da svaki dio
zavrava reenicom koja govori o oevom odnosu prema Gregoru
ranjavanje koje Samsi nanosi obitelj ovdje je izraeno stvarnim ranjavanjem. Najprije
je to fiziko ranjavanje koje mu nanosi otac, a potom duevno koje mu nanose sestra i
majka. U zavrnom dijelu pripovijetke Samsa sam odluuje otii birajui smrt
Prije preobrazbe Gregor je smatran korisnim lanom obitelji, ali nakon preobrazbe sve se
mijenja. Prije svega, mijenja se odnos oca prema njemu, da bi potom i odnos sestre i
majke isto tako postao drugaiji, hladniji i otueniji.
Gregorov osjeaj straha i ivota bez vrijednosti proizlazi iz Kafkine autobiografije, tj.
osjeaja otuenosti s ocem, ali moe se i iitati i predratni motiv (Kafka, idov pred rat)
Majka je prvi put vidjela Gregora kao kukca kad su ona i Greta iznosile namjetaj iz
njegove sobe i tada se skoro onesvijestila. Htio je zadrati fotografiju koju je drao na
zidu, kako bi ostavio posljednji trag svoje ovjenosti u toj sobi
Preobrazba Gregora ujedno oznaava i preobrazbu njegove obitelji, odnosno preobrazbu u
ponaanju cijeloga drutva prema onima koji nisu jednako sposobni preuzeti na sebe
zadae poput normalnih ljudi. Kafka progovara o pojedincu koji se promijenio prije svega
sam u sebi te je zbog te promjene postao neprihvaen i stranac svima oko sebe. Kako se
nije mogao vratiti u prijanje stanje, njegova egzistencija postaje manje vrijednom u
njegovim oima upravo je to uzrok mijenjanja stava obitelji pa i meuljudskih odnosa u
cjelini, to sve vodi prema nestajanju egzistencije slabog pojedinca
Unato fizikoj promjeni, Gregor unutar sebe ostaje i dalje ovjekom (oduevljenje
glazbom, slika na zidu), a na kraju pripovijetke Gregor sam odluuje otii, birajui smrt

17

GREGOR SAMSA dok je bio ovjek, ivio je pritisnut sa svih strana poput kukca pod
neijom cipelom koja e ga zdrobiti i unititi svaki njegov trag. Otac je nakon bankrota
zatajio da je sauvao dio imetka te je na Gregorova plea svalio uzdravanje obitelji i
otplatu duga. Gregor je, pod teinom odgovornosti, postao trgovaki putnik sa znatno
veim primanjima, to je oduevilo obitelj. On je mrzio svoj posao, a ef ga je poniavao.
Matao je da da otkaz, ali nije imao hrabrosti zbog obitelji. Mnogo vie od spoznaje
preobrazbe, Gregora je zabrinulo kanjenje na vlak jer e naljutiti efa. Radei vrijedno
nekoliko godina, mata o tome kako e na Boi objaviti sestri da e joj platiti studij
violine ostvarenje te velike elje osvijetlila je preobrazba, tako nikada nee moi uiniti
onaj veliki rez jer KAFKINI JUNACI NIKAMO NE STIU I NITA NE OSTVARUJU.
Njegova je preobrazba rezultat otuenja od samoga sebe, slika vlastite nemoi u
beutnom svijetu. Pisac Gregoru ostavlja sposobnost razumijevanja, ali njega nitko ne
razumije. Vrhunac je njegova ponienja njegovo tuno, sramotno umiranje nakon to ga se
i sestra odrekla; iscrpljen i dosljedan svom rtvovanju za druge, pritisnut krivnjom,
Gregor je te noi uginuo. Pometen zajedno sa smeem u svojoj sobi, zavrio je na
smetlitu. Gubitak samopotovanja, doputanje da ga gaze i budu od njega svi jai u ovom
je prizoru na vrhuncu.
OBITELJ I DRUTVO drutvo u kojem Gregor ivi otueno je i poiva na iskoritavanju
slabijih. Abnormalnou Gregorove preobrazbe pokazuje se nesigurnost ovoga svijeta u
kojemu je sve mogue. Ljudi gledaju samo odijelo, a kad ono sklizne, ostaje vidljiv i
nezatieni sloj osobnosti, preobraen u materijalizirani oblik, u kukca. Preobrazbu
moemo razumjeti i kao jedini mogui bijeg od svih frustracija i nezadovoljstava. Da
normalan svijet nije normalan, Kafka pokazuje uvodei u priu elemente fantastike
MOTIV JABUKE moe se iitati kao jabuka razdora. Motiv je poznat jo iz antike
knjievnosti kada je Paris trebao dati zlatnu jabuku najljepoj izmeu Here, Atene i
Afrodite. Afrodita mu je obeala dati za enu Helenu te se Paris odluuje njoj dati
jabuku. Tim je inom uvrijedio Heru i Atenu koje su, za osvetu, uinile Parisa i Helenu
neposrednim uzronicima Trojanskog rata. Od tog je trenutka jabuka postala simbolom
zavade, esto koritenim u knjievnosti. Ta je jabuka potvrdila i razdor izmeu oca i
Gregora, ali i Gregora i cijeloga svijeta. Nakon to je otac bacio jabuku na sina, Gregor je
postao povuen i poeo je promatrati svoju obitelj u drugom svjetlu, sa strahom i sve
veom otuenou. Tek pred samu smrt svoje se obitelji poeo sjeati s ganuem. Naime,
jabuka je bila neposredni materijalni povod njegove smrti jer se jedna zabila u njegovo
tijelo. Simbolika jabuke koja trune u njemu zapravo upuuje na pomisao da je on umro od
tuge i usamljenosti zbog toga to je njegova nemona pojava izazivala gaenje te je bio
naputen od svih.
Svojim je djelom Kafka pokrenuo niz pitanja o meuljudskim odnosima. Bizarna
preobrazba ovjeka u kukca alegorija je o svima koji zbog vlastitog duhovnog ili fizikog
nedostatka moraju ivjeti na samom rubu egzistencije, odbaeni od svih.
EKSPRESIONISTIKA OBILJEJA osjeaj straha i osamljenosti, protest protiv
drutva koje ugroava slobodu pojedinca, uporaba groteske
NADREALISTIKA OBILJEJA halucinacija preobrazbe
EGZISTENCIJALISTIKA OBILJEJA motiv preobrazbe pisac koristi kako bi izrazio
odnos obitelji prema pojedincu; kritika drutva, ali, prije svega, odraava vlastiti Kafkin
svijet, njegovu egzistencijalnu osamljenost i nemo pronalaska mjesta u drutvu,
odreivanja svog stava prema svijetu i religiji, njegov strah i komarske vizije. Kafka
iznenauje jasnim stilom i jednostavnim realizmom kojim opisuje graansku stvarnost, u
koju smjeta fantastine dogaaje svojih junaka
DADAISTIKA OBILJEJA opisivanje logike svijeta ono to nije normalno, prikazano
je kao normalno

18

SIMBOLIZAM oevo gaanje jabukom

KAFKIN STIL detaljiziranje, paradoks (ovjekova preobrazba u kukca prikazana kao
mogua), mijeanje realnoga s fantastinim, slinost sa snom
KAFKIJANSTVO pojam vezan uz ope stanje duha kakvo nalazimo u Kafkinu svijetu
(odbaenost, izoliranost...)
Niz je razliitih tumaenja tematskog sloja: slika otienog ovjeka u svijetu otuenih
ljudskih odnosa, pripovijeda o apsurdnom ivotu neosmiljene egzistencije, slika strahove
i nesigurnost koja ovjeka ini malim, neznatnim, poput kukca, pripovijeda o podvojenosti
ljudske osobnosti, potaknut sukobima izmeu ivota koji mu je nametnuo otac i vlastitih
sklonosti i elja itd.
PROSTOR Kafka nije sluajno svog junaka pretvorio u kukca u prostoru njegove sobe
Gregorova je preobrazba bijeg u jedini prividno siguran prostor, iza zatvorenih vrata
njegove sobe suavajui ivotni prostor, u potrazi za mirom, ali i pred vratima osbe
postoje nevidljivi neprijatelji. Ovdje se vidi autobiografsko obiljeje sam pisac, razapet
izmeu mrskog pravnikog zanimanja i neostvarene elje da se potpuno posveti pitanju,
eznuo je za ivotnim prostorom koji bi sliio zapeaenom podrumu u kojemu bi mu
hranu donosili i ostavljali uz najudaljenija vrata, a on bi je uzimao, neometan ljudskom
prisutnou.
Gregorovo suavanje ivotnog prostora istodobno je suavanje svijesti otuenje od
ljudskog i prihvaanje ivota insekta. Otuenje je sve izraenije, do konanog odlaska,
ukinua postojanja, egzistencije koja nije otkrila svoj smisao i opravdanje.
VRIJEME Kafka slobodno raspolae vremenom, zaustavljajui se na onim pojedinostima
koje su vane za Gregorov novi poloaj. Vrijeme ne tee jednoliko i pisac preskae vee
dionice, a na pojedinim se zadrava vrlo dugo i opirnim pripovijedanjem u njima
zaustavlja vrijeme
ZNAAJ DJELA inspiraciju je Kafka mogao nai i u vlastitoj obitelji. Zbog svog strogog
oca i sam se esto osjeao poput kukca. Kukac ima brojna simbolika znaenja veliki
oklop (otuenost, zaahurenost, izoliranost, nemogunost komuniciranja), tanke slabane
noice (nemo). Kafkin otac, a kasnije drutvo, onemoguavaju razvoj individualnosti.
Drutvo namee pravila i granice. ovjek osjea strah i on ga izobliuje (ekspresionizam).
Kafka otkriva obitelj kao temeljnu zajednicu u kojoj sve funkcionira na bazi interesa.
Suvremena obitelj pati od egoizma, licemjerja i zavisti, a osnivni princip i u obitelji i u
drutvu jest PRINCIP KORISNOSTI

KNJIEVNOST 1929.-1952.
-

POVIJESNI OKVIR ubijen S. Radi, upostavlja se NDH, poetak 2.svj. rata. Nakon
uspostave nove vlasti, progone se mnogi intelektualci, a politika nastoji diktirati nain
knjievnog stvaranja; doba talijanskog faizma i prodora njemakog nacionalizma.
Javljaju se socijalne krize
Velik broj knjievnika u politici; meu njima nije bilo jedinstvenosti. Razdvajaju se na
desnicu i ljevicu, a postoji i trea usmjerenost, literatura. Pisci izrazito nacionalne i
katolike usmjerenosti okupljaju se oko asopisa Hrvatska smotra i Hrvatska prosvjeta.
Godine 1945., na kraju rata, pobjeuje ljevica, tj. socijalna knjievnost
asopis Savremenik bio je otvoren svakoj vrijednosti i ideji, a knjievnost je bila
otvorena raznim smjerovima, unato ratu
Za hrvatsku je knjievnost znaajno smirivanje avangardnih stilova, a kao naslijee
ostaju ekspresivnost, asocijativnost i esejizam u strukturi djela. Slobodniji je odnos

19

prema formi, javlja se sloboda stiha te je dublji prodor u svijest i podsvijest likova
(unutarnji monolozi)
Povratak realizma u knjievnost:
UTILITARNI REALIZAM knjievnost ima obvezu baviti se socijalnim temama i baviti se
njihovim rjeavanjem. Vode ga lijevo orjentirani intelektualci. Zanemaruje se umjetnika
strana obrade te tematike. Propagiraju ga asopisi: Kritika, Knjievnik, Kultura, Izraz.
Otpor tom realizmu prua Krlea, koji se zalae za estetsku ulogu knjievnosti. Po
njegovu miljenju, soc. literaturu mogu pisati samo autentini stvaratelji. Poetak njegova
otpora poinje Predgovorom podravskim motivima Krste Hegeduia, a nastavlja se
lancima i polemikama u asopisima Danas i Peat. Taj se otpor jo naziva i sukob na
knjievnoj ljevici. Kulminacija njegova otpora jest rasprava Dijalektiki antibarbarus
SOC. REALIZAM djela socijalne tematike; posebno zastupljen nakon rata
SOC.-PSIHOLOKI REALIZAM socijalna tema s prikazom unutarnjeg svijeta likova
PSIHOLOKO-ANALITIKI REALIZAM modernizacija realistikog postupka
defabularizacija, iskaz podsvijesti, aoscijacije
MITSKI REALIZAM sadraji se preuzimaju iz stvarnosti, ali se preko tog stvarnog
ambijenta eli prikazati neto univerzalno
Predstavnici: Tadijanovi, Cesari, Ujevi, Krlea, I. G. Kovai, Katelan, Parun, Balota
PROZA u ovom se razdoblju stvaralatvo razvija u dva smjera:
1.) djela pisana u duhu soc. realizma (dominantna poetika), ali i romani koji nastavljaju
modernistiku tradiciju i tragaju za novim umjetnikim sredstvima u prikazu
ovjekove svijesti
2.) socijalni realizam obnova realistikog romana; knjievnici ukazuju na socijalnu
nepravdu (drutvena uloga knjievnosti), nastao na realistikoj tradiciji; roman je
dopunjen novim (aktualnim) temama i modernijim nainima oblikovanja
TEMATSKA PODJELA:
1.) RURALNA TEMATIKA prikaz seoske svakodnevice, regionalizam, folklorni elementi,
irok tematski raspon: od prikaza seoske zbilje do sloenije psiholoke razrade
2.) URBANI REALIZAM prikaz gradskog ivota, naglaeno ocrtavanje najniih slojeva,
svijet viih drutvenih slojeva i analiza malograanskog mentaliteta
Proust ima mnotvo oponaatelja, a Faulkner je promicatelj struje svijesti
Ukidanjem fabule ukida se i pripovijedanje, a nedostatak motivacije utjee na
neodreenost likova
Razvija se: politiki roman, satiriko-humoristini roman, moderni analitiko-psiholoki
roman (moderni roman meuratnog razdoblja ne osporava potpuno tradicionalni realistiki
roman, ve pokuava ostvariti umjetniku sintezu elemenata realizma i modernistike
instrospektivne proze oblikovane novim tehnikama; TAKAV JE ROMAN POVRATAK
FILIPA LATINOVICZA)
POEZIJA procvat poezije oituje se u obilju pjesnikih imena i individualnih poetika
proizalih iz triju koncepcija: MATOEVSKE (impresionistiko-simbolistike),
IMIEVSKE (ekspresionistike) i EUROPSKE (modernistike)
Javljaju se i djela s ratnom tematikom (2.svj.rat) I. G. Kovai, Jama
Vidljivo je eksperimentiranje jezinim mogunostima. Posebna se pozornost poklanja
zvuanju te su zbog toga pjesme teko prevodive
PROCVAT DIJALEKTALNE POEZIJE koja je nastavak afirmacije dijalektalne
knjievnosti zapoete jo u razdoblju moderne (Krlea,Balota,I.G. Kovai,)
Prevladavaju pejsani i socijalni motivi vezani uz zaviajne sredine iz kojih su pjesnici
Predstavnici Ujevi, Tadijanovi, Cesari
MIROSLAV KRLEA

20

Roen i ivio u Zagrebu

1950. imenovan direktorom Leksikografskog zavoda u Zagrebu, na ijem elu ostaje do
smrti
- 1914. objavio je svoje prvo djelo Legenda ono je oznailo prekretnicu u hrv.knjievnosti
kraj moderne i poetak novog razdoblja obiljeenog ratnom katastrofom
- Krajem 60-ih godina zavrava njegovo stvaralako razdoblje, kada objavljuje Zastave,
svoj posljednji roman
- Djela poezija: Pan, Tri simfonije, Pjesme I., II., III., Balade Petrice Kerempuha, Pjesme
u tmini ratna lirika
novele: Hrvatska rapsodija, Hrvatski bog Mars, Novele
drame: simbolistiko-ekspresionistika faza (ciklus legendi) Legenda, Maskerata, Kraljevo,
Kristofor Kolumbo, Michelangelo Buonarroti, Adam i Eva
ekspresionistiko-realistika faza (ratni ciklus) Galicija, U logoru,
Vujak, Golgota
psiholoka faza (analitiko-realistike drame) ciklus o Glembajevima U
agoniji, Gospoda Glembajevi, Leda, te Aretej posljednja drama
romani: Povratak Filipa Latinovicza, Banket u Blitvi, Na rubu pameti, Zastave
eseji i polemike, putopisi, dnevniki zapisi:Eseji, Evropa danas, Deset krvavih godina, Moj obraun
s njima (polemike), Izlet u Rusiju (putopis), Dnevnik
- Krleina ekspresionistika djela (knjievnost 1914. do 1928.) Hrvatski bog Mars,
Kraljevo, Hrvatska raspodija, Legende, Tri simfonije, Galicija, Vujak
- Krleina ostala djela pripadaju razdoblju od 1929. do 1952. (Povratak F.L. i Gospoda
Glembajevi, npr.)
- Svojim intelektualnim angamanom snano je obiljeio kulturni i politiki ivot u
Hrvatskoj
- Njegov je opus trajno svjedoanstvo o idejnim i politikim nemirima hrvatske
inteligencije
- Dobro je poznavao europska umjetnika strujanja svoga vremena, a neke je poetike
primjenjivao u svojem djelovanju, ali je istodobno nastojao zauzeti kritiki odnos prema
aktualnim strujanjima, tragajui za vlastitim autentinim izrazom
- Pokrenuo asopise: Plamen (1919.), Knjievna Republika (1923.), Danas (1934.), Peat
(1939.)
-

GOSPODA GLEMBAJEVI
-

Psiholoka drama iz 1928.

Analitiko-realistika drama (prema Krleinom stvaralakom opusu)
Tema je propast bankarske obitelji Glembay, zagrebake patricijske obitelji, u razdoblju
od 1913. do 1925.
Tematika u podlozi je Barboczy legenda prema kojoj su svi Glembajevi varalice i ubojice,
a njihovi su potomci optereeni obiteljskim naslijeem (animalna, grabeljiva priroda).
Pokazuje napon i pad Glembajevih, koji su potekli od meimurskih seljaka, a zloinima,
prevarama i enidbama popeli se na vrh drutvene ljestvice i postali zagrebaka gospoda.
Krlea ukazuje na slom Austo-Ugarske Monarhije slom u glembajevskom salonu odraz je
sloma koji zahvaa Monarhija u cjelini
Radnja se odvija na jednom mjestu u palai imune bankarske obitelji

21

Vrijeme radnje nekoliko sati (izmeu 1 i 5 sati ujutro), 1913. suavanjem prostora i
vremena, pozornost je usmjerena na odnose meu likovima, na njihova psiholoka
proivljavanja
Kompozicija 3 ina
1. in sukob Leonea s glembajevskom okolinom prikazuje se glembajevka okolina u
koju se vratio nakon 11 godina. Komentirajui obiteljske portrete, naglaava svoj
negativan odnos prema toj sredini i svemu to je glembajevsko. Drama se odvija na
dvije razine PSIHOLOKOJ (Leoneov odnos prema glembajevskoj sredini) i
SOCIJALNOJ (sluaj Rupert-Canjeg)
2. in sukob Leonea i oca gotovo je cijeli drugi in posveen odnosu Ignjata i Leonea
te sukoba unutar samoga Leonea (glembajevsko-daniellijevsko). Dramski se sukob
razvija u gradaciji, a prate ga zbivanja u prirodi (munje, grmljavina, vjetar, kia).
Upravo je u ovom inu dramska napetost najvea, pa je tako i ovdje vrhunac oluje.
Konano, sve to dovodi do Ignjatove smrti.
3. in Leone barunica Castelli te baruniina smrt pokazuje se financijski slom
Glembajevih (varalice) te se razrjeava Leoneova unutarnja drama on spoznaje
traginu istinu da je svojom prirodom pravi Glembay iako se cijeloga ivota borio
protiv toga. Na kraju drame u njemu prevlada glembajevska priroda i on ubija
barunicu Castelli. Vrijeme se smiruje, uje se cvrkut ptica dramska napetost
smirena, Leone konano shvaa tko je. (genetsko naslijee od kojega ne moemo
pobjei naturalistiko obiljeje)
POETAK I KRAJ DRAME SIMBOLIKA drama zapoinje Leoneovom replikom: Mutno
je sve to u nama, draga moja Beatrice, nevjerojatno mutno znakovito je u upozoravanju
na ovjekovo naslijee, nedokuivo, nespoznatljivo i nepodlono kontroli razuma u
Leonea e naslijee na kraju pobijediti, iako on negira svoje glembajevsko podrijetlo, ono
e nadvladati u trenutku kada nee moi savladati svoj bijes prema barunici te je ubija.
Dakle, potvrdit e se da Leone, iako to eli, ne moe se suprotstaviti glembajevskom u
sebi. Jedino je Beatrice drugaija, jedino ona moe iskupiti Glembajeve. Na kraju ona
ostaje sama na pozornici; na pomolu je novi dan moda i nova nada za Glembajeve
TRAGEDIJA S OPTIMISTINIM PREDZNAKOM
U I.inu Fabriczy govori Barboczy legendu, to se vidi i u likovima. Bankar Ignjat
varalica, sin Oliver (iz braka s barunicom Castelli) malodoban poinio razbojstvo,
barunica preljubnica, Leone ubojica; dakle, niti jedan Glembaj ne moe nadvladati ono
glembajevsko u sebi (BIOLOKA MOTIVACIJA CIJELE OBITELJI)
Oeva posmrtna maska - Leone crta oevu posmrtnu masku i svi prisutni smatraju skicu
vrlo uspjenom, a Leone smatra kako nije uspio prikazati oevu donju eljust koja je za
njega materijalizacija glembajevtine podere ju
LIKOVI
OBITELJ Nacy (Ignjat) Glembay bankar, tajni savjetnik, barunica Castelli druga
Ignjatova supruga, Leone Ignjatov sin iz prvog braka, sestra Angelika udovica starijeg
Glembajeva sina Ivana
LEONE u sreditu je dramske radnje. Temom povratka u zaviaj otvara se prostor za
psiholoki sukob (izmeu likova i unutar lika), istovremeno se pokree radnja otkrivanjem
tajni iz prolosti. On je poveznica svih elemenata drame. Vraa se nakon 11 godina na
obljetnicu firme Glembay. Razapet je izmeu nagona i razuma; na tu njegovu unutarnju
razapetost ukazuju i dvije ene barunica i sestra Angelika. On je umjetnik, slikar.
Napetih je ivaca; obitelj mu stalno predbacuje da je uberspannt prenapet.
Sukobljava se s ocem; ubojica
ODNOS LEONE-IGNJAT Leone i Ignjat su razliiti Ignjat je poslovan i racionalan
bankar, predstavnik je graanstva koje uiva u raskoi, ovjek kojem je novac

22

pretpostavka svih vrijednosti, preduvjet ovjekove sree. On je nezainteresiran za

Leoneovo slikarstvo, smatrajui ga bezvrijednim kao i njegov poziv, a Leoneu je kao
umjetniku stran njegov materijalizam, a mrnja se pojavljuje i zbog Ignjatova odnosa
prema Leoneovoj majci. Leone je sruio oevu iluziju sretnoga braka (koja se temeljila na
vjerovanju da ga barunica voli), razotkrivajui njezin preljub sa Silberbrandtom, to je
poetak Ignjatova kraja. Ignjat je Leoneov alter-ego (odnos prema enama)
BEATRICE (SESTRA ANGELIKA) BARUNICA CASTELLI dva potpuno suprotna
enska lika. Beatrice je olienje duhovnoga, lijepoga, profinjenoga, a barunica predstavlja
nagonsko, animalno u eni, to je Leone odbacio. Barunica se pokuava pribliiti Leoneu,
govorei mu da ne skriva razlog svoje udaje za Ignjata a to je novac. Meutim,
telefonski poziv rui tu njezinu iluziju bogatstva, shvaa da je prevarena i pokazuje svoje
pravo lice. Govori Leoneu to misli i konstatira istinitost Barboczy legende (Glembajevi su
bogata aristorkacija, u ijem ivotu postoji dvojnost izmeu PRIVIDA (iluzije)
bogatstvo, ljepota, mo, srea, i SUTINE (istine) laljivci, kradljivci, ubojice;
rasipnitvo, ludilo, samoubojstva i ubojstva rjeenja su u svim glembajevskim krizama)
Ostali su likovi odreeni socijalno i psiholoki. U njihovim se dijalozima otkriva
licemjernost i nemoral drutvenoga druga, kojemu Glembajevi pripadaju
Roaci Fabriczy umirovljeni veliki upan, Puba Fabriczy njegov sin, odvjetnik, pravni
savjetnik obitelji
Ostali likovi dr. Altman lijenik, Silberbrandt sveenik
STILSKA OBLJEJA DRAME klasina dramska struktura 3 ina (potivanje
Aristotelovih jedinstava). Dramska napetost rezultat je dramskoga sukoba (odnosa meu
likovima, sukoba unutar lika). Dramska kompozicija oblikovana je realistiki dramska
napetost raste do najave sukoba u I.inu, preko sukoba otac-sin u 2.inu, do traginog
raspleta u 3.inu (scenski psiholoki realizam).
Simbolistiki elementi simbolika enskih likova
Naturalistiki elementi bioloka motiviranost likova (B. Legenda),ono animalno u ovjeku
Govorna karakterizacija likova lanovi obitelji Glembay govore tzv. agramerski obojenim
njemakim jezikom za koji sam Krlea kae da je literarna fikcija

ANGELIKA
mirnoa
ljepota
razum
moralnost

LEONE
nemir

BARUNICA CASTELLI
tjelesna ljepota
putenost, tjelesno, nagonsko
nemoral (mutno podrijetlo,
prostitucija)

DUHOVNO

TJELESNO

Podvojenost izmeu osjetilnosti (ulnosti) i razuma, to je uoljivo

u njegovu odnosu prema dvjema enama

POVRATAK FILIPA LATINOVICZA

23

Prvi moderni roman u hrvatskoj knjievnosti

Monoloko-asocijativni roman, roman lika, analitiko-psiholoki roman, roman-esej (neki

dijelovi)
TEMA slika dezintegriranog hrvatskog intelektualca; egzistencijalna tema traganje za

vlastitim identitetom; tema umjetnosti; tema povratka kao tematsko ishodite romana
Mjesto radnje Zagreb, Kostanjevec
Vrijeme radnje tridesete godine 20.st.
Vremenski, roman obuhvaa svega nekoliko mjeseci proljee, ljeto, jesen
Osnovni je MOTIV POVRATKA i sve to se u njemu dogodilo, njegova je posljedica
Filip Latinovicz vraa se nakon 23 godine izbivanja u svoj zaviaj (Zagreb) u potrazi za
vlastitim identitetom. Ve neko vrijeme osjea egzistencijalnu muninu; ini mu se da
ovjekov ivot nema smisla, a svijet oko sebe doivljava kao simultani niz potpuno
nepovezanih pojava. Takav se doivljaj svijeta odrazio i na njegovu umjetniku prirodu
ve neko vrijeme ini mu se da boje gube svoj intenzitet, a za njega kao slikara to znai

gubitak inspiracije i nemogunost stvaranja

Uz povratak u zaviaj vee se i povratak u djetinjstvo. U dodiru s poznatim prostorima,
mirisima i zvukovima, izviru iz sjeanja epizode koje su obiljeile njegovo djetinjstvo:
Karolinina svadba, odlazak vojnika u rat, ekanje na majin povratak, posjet bordelu,
zatvorena vrata vlastitoga doma, zbog kojih je kao sedmogimnazijalac ostao na ulici. Svi
su ti dogaaji u cjelini povezani likom njegove majke i munim pitanjem vlasititoga

podrijetla
PITANJE IDENTITETA on je dijete trafikantice Regine i nepoznata oca; on najprije
misli na biskupova sobara, a kasnije se otkriva da je to Liepach. Majka se trudila da se
Filip ne razlikuje od ostale djece, ali samo po vanjskim osobinama izgledom. U njezinom
odnosu prema njemu nedostajalo je topline i iskrenosti. Nakon to je majci ukrao novac i
potroio ga u bordelu, njezina su vrata za njega ostala zauvijek zatvorena. On odlazi i
vraa se nakon 23 godine, a izmeu njega i majke nije se nita promijenilo. Oni su i dalje
stranci majka bi htjela biti blia sa sinom, ali napor joj je uzaludan. Svoje pravo vienje
majke izraava slikom, kada majku oslikava kao klauna, to je njegova unutarnja vizija nje
(ekspresionizam). Odsutnost obiteljske topline uvjetovalo je: Filopovu preranu zrelost,

neuravnoteenost, iskompleksiranost
PITANJE PRIPADNOSTI DRUTVU ne osjea nikakvu pripadnost drutvu. To najbolje
potvruje njegovo vienje Joe Podravca simbol stoljetne hrvatske zaostalosti. Filip je
dalek i od najnieg sloja koji predstavlja Joa i vieg drutva koji okruuje njegovu majku
(za njega su oni maske koje ive u prolosti i priaju o ispraznim stvarima). Filip eli
osjetiti podlogu, eli se osjeati doma, ali ta je njegova elja neostvariva jer on je
OVJEK BEZ NACIONALNOG I OBITELJSKOG UPORITA. Vrativi se u zaviaj, ini
mu se da je nain ivota kojemu je roenjem pripadao zapravo pravi ivot od kojega se
udaljio ivei u europskom velegradu. Meutim, ubrzo uvia da vie ne pripada takvom tlu
(panonskom), da je davno izgubio vezu s korijenima, stran mu je primitivizam te sredine,
njezino nemijenjanje i pasivnost. Boravei u Kostanjevcu na majinu imanju, upoznaje
svijet provincijalne glembajevtine krug oko Liepacha Kostanjevakog, kojemu pripada
i njegova majka. Ta je sredina prikazana ironino, s jasno izraenim prezirom prema
njezinim malograanskim, snobovskim nazorima

24

TEMA UMJETNOSTI ona je za Filpa vii smisao ivota, jedina mogunost da se u

graanskom drutvu prevlada ono to ovjeka udaljava od njegove prirode, jedna od
najvanijih vrijednosti u ivotu. To je jedina istoa u ivotinjskom oko nas. On je
ekspresionistiki slikar. Opsjednut je mislima kako izraziti svoju ekspresiju svoj
doivljaj, npr. prostitucije na primjeru golog enskog trbuha; gaenje prema svijetu
promatrajui ljude na ulici kao ubojice i prljavce. Stvarnost doivljava kroz boje, zvukove
i osnovna mu je elja naslikati mnoinu svojih osjetila (zvuk, miris, boju). Neke motive
zato i ne moe naslikati. eli prikazati, npr. smrad koji ljudi nose u sebi, a ne samo likove
tih ljudi. Promatrajui svijet oima slikara, naglaava vanost boje u doivljajnom svijetu:
on eli na slikarskom platnu izraziti slikarski doivljaj svijeta kao simultanost ovjekove
svijesti. U romanu se nalaze brojne digresije o slikarstvu, uporabi boje, pristupu temi iz

pozicije umjetnika. To je roman o umjetniku i umjetnosti

LIKOVI:
FILIP LATINOVICZ slikar, na stvarnost gleda slikarski. Razmilja kako bi naslikao
motive koji za zaokupljaju; specifinost je njegova doivljaja u tome da istie detalje i da
mu se ini kao da se cjelokupna stvarnost raspada na detalje, a da nema neke poveznice
koja bi sve te detalje drala na okupu. Svoj odnos prema majci izraava njezinim
potretom. On poput ekspresionistikog slikara ne preslikava vanjsku stvarnost, nego
svoje vienje majke, njezine neprirodnosti, karikaturalnosti, bezosjeajnosti i hladnou
majka nije mogla vjerovati da sin tako moe vidjeti majku, povrijeena je. On je
introvertiran prebire po uspomenama i iznosi vlastita razmiljanja o ivotu, svijetu,
umjetnosti. Prisjea se djetinjstva oivljava emocionalno bitne dogaaje iz vlastitog
djetinjstva jer jo uvijek traga za vlastitim identitetom; njegovo su djetinjstvo obiljeile
duboke traume povezane s emocionalno hladnom majkom, neznanjem o tome tko mu je
otac, ranom potrebom da se sam snalazi u ivotu, erotskim doivljajem Karoline te
povezivanjem tjelesne ljubavi sa smru, s neim trulim, nedostojnim, mranim. On je i
neurastenik emocionalno rastrojen, napet, i to stanje traje dosta dugo. Posljedica
njegove ivane rastrojenosti jest gubitak koloristinog doivljaja stvarnosti sve mu je
sivo i obuzima ga nemogunost stvaralakog izraavanja, odnosno slikanja. Nihilist
cjelokupno je ljudsko postojanje za njega potpuno beznaajno i besmisleno, to je
nihilistiki doivljaj ljudske egzistencije. Dakle, u sreditu je romana Filipova svijest. On
je hipersenzibilni intelektualac, umjetnik, ovjek kojega mui tenja za samospoznajom.
Osjeaj egzistencijalne tjeskobe oduzima mu mo umjetnikog stvaranja. Sav je u
suprotnostima u njemu se sukobljavaju tjelesno i duhovno, umjetniko i racionalno,

primitivno i civilizacijsko
MAJKA/BOBOKA oba su lika vrlo slina: prikazujui ih na isti nain, Krlea naglaava
njihovu tjelesnost. Njegov je odnos prema tim enama utemeljen na Freudu i psihoanalizi.
Boboka je utjelovljenje nagonskog, ruilakog, utjelovljenje Filipova razornog tjelesnog
impulsa. Ostati s Bobokom znailo bi popustiti nagonu, odnosno, gnjilim, ranjavim,

krastavim porivima vlastite puti

BALOANSKI postupci su mu motivirani bioloki. On rtvuje svoju graansku
egzistenciju i odrie se svega zbog otkria tjelesnoga. Njime vladaju animalni nagoni koji
kulminiraju u zavrnici romana kada Boboki pregrize grkljan

25

FILIP-KYRIALES odnos prema njemu pokazuje podvojenost Filipova karaktera. U

njihovim intelektualnim dvobojima Filipovoj se tezi uvijek suprotstavlja Kyrialesova
antiteza: svaku njegovu misao utemeljenu na umjetnikom doivljaju svijeta Kyriales rui
logikom racionalne svijesti. On je Filipova podsvijest, njegov alter-ego. On je utjelovljenje
Filipova samorazornog ruilakog uma; Filipov nihilizam postaje lik. Filip mu se teko opire

jer Kyriales preuzima od Filipa rastvaranje zbilje u apsurd.

LJUBAV Boboka je simbol tjelesnog, nagonskog i na trenutak se ini da bi moda mogla
i spasiti Filipa, ali ona je ve upletena u mreu svog odnosa s Baloanskim. Tako je na
kraju romana, nakon Bobokinog ubojstva,

krug zatvoren i Filip je opet na poetku,

moda s jo dubljim kompleksima nego prije

STIL roman je moderno strukturiran s psiholokom (proustovskom) usmjerenou
Osnovno je obiljeje kompozicije dramska struktura nakon ekspozicije (Filipov
povratak), niu se prostori puni dramatike, a roman zavrava dramatinim krvavim

raspletom
STILSKA OBILJEJA ROMANA u njemu se ne osporava radikalno tradiciju
realistikog romana, ve donosi sintezu tradicionalnog i modernog. Od tradicije

je

zadrana linearna kompozicija s jasno istaknutim dramskim voritima, ali ne

minimalizirao fabulu i u sredite romana stavio ovjekovu svijest. Modernistiko:
analitika introspekcija radnja se premijeta u svijest glavnog lika, ine ju njegova
-

sjeanja, emocije, razmiljanja, unutarnja proivljavanja, podsvijest.

Subjektivno vrijeme isprepliu se dva vremenska tijeka prolost (oivljena u sjeanju,
komentira se iz perspektive sadanjosti) i sadanjost (dogaaji u objektivnom vremenu);
isprepliu se prolo i sadanje vrijeme tvorei simultani niz; esti su vremenski skokovi

(sadanjost-prolost-sadanjost)
Izravni unutarnji monolog, slobodni neupravni govor dominiraju. To je istovremenost
dvaju glasova (autorski pripovjeda, lik), to znai da su misli lika filtrirane kroz misli

autorskog pripovjedaa.
Asocijativna tehnika vanjski poticaj (vizualni, auditivni, olfaktivni) potie oivljavanje

sjeanja, odnosno Filipov dijalog s prolou

Esejistiki dijelovi este esejske digresije, iji je sadraj vezan uz Filpove meditacije o

umjetnosti
Defabularizacija fabula nije primarna
Vanjska se zbivanja promatraju kroz prizmu svijesti pojedinca
Iznosi se dikrektan odnos junaka prema egzistencijalnim pitanjima
Kriza Filipa L. poinje kao kriza identiteta to je u sreditu romana
Osjetilni dojmovi ambijent djetinjstva aktivacija procesa nehotinog sjeanja
dogaaji, susreti, doivljaji iz prolosti oivljavaju u punoj snazi. Znai da su
egzistencijalno bitni. Oivljeni dogaaji, prizori iz Filipove prolosti postaju klju za

razumijevanje vlastitoga bia

SLIKANJE nije prikazivanje zbilje, nego je izraavanje subjektivne snano doivljene
unutarnje slike. Ne prikazuje privid, ve sutinu. Umjetnost nije mimetika,

ve je

simbolika. (Znaajan prizor slikanja gluhonijemog djeaka pored rijeke, s rukama prema
-

nebu. Ovdje se aludira na ekspresionistikog slikara Muncha i njegovu sliku Krik)

KOMPOZICIJA roman se sadrajno moe podijeliti na dva dijela:
1.dio dominira retrospekcija (povratak u prolost)
2.dio prikazuje se kostanjevaka sredina i pripovijedanje tee uglavnom linearno

26

OSJETILNE IMPRESIJE KOJE POTIU SJEANJA hladna kvaka (gvozdena)

taktilna, isprani zid vizualno, pekarski naunik s mreom topla peciva; miris emlji, zvuk
papua koje se vuku po asfaltu olfaktivno, auditivno, svjetiljka sjeanje na patnju u
djetinjstvu vizualno
KASNI MODERNIZAM PROZA U TRAPERICAMA
-

Proza u trapericama (eli se rei da su traperice stav, a ne hlae) naziv za popularnu

prozu koja nastaje 60-ih godina 20.st. kao opreka intelektualistikoj prozi. Naziv je
dobila po trapericama odjevnom predmetu tipinom za mladu generaciju koju ta proza

opisuje. Zaetnikom se smatra Amerikanac David Jerove Salinger romanom Lovac u itu
Obiljeja mladi, inetligentni ljudi bez ciljeva, planova i sigurne budunosti; nezadovoljni
su svijetom, ali su neangairani, apolitini i cinini
Ograuju se od malograanske kulture koju doivljavaju kao kulturu odraslih, to je
apsurdno jer su i sami odrasli
Afirmiraju kulturu filma, stripa, rok glazbe i dinsa
Pripadnost nekoj drutvenoj skupini zamjenjuje se pripadnou klapi (drutvu, ekipi)
Klapa namee odreene uloge i modele ponaanja
Sveznajui pripovjeda zamjenjuje se nepouzdanim koji pripovijeda u 1.licu i sve
komentira iz vlastite perspektive, proputajui ono to bi bilo vano i to bi dogaaje
prikazalo u drugaijem svjetlu
U jezik se unosi sleng, kolokvijalni urbani govor i dijalekt
Pretvaranje protiv hipokrizije (pretvaranja odraslih) i zloe pripovjeda izraava
nepatetinim djeakim argonom punim ivosti i humora
U sreditu je romana svijest i podsvijest lika
Fabula je reducirana jer je sve podreeno prikazivanju psiholokog stanja lika
Nema nizanja epizoda koje sugeriraju protjecanje vremena javljaju se samo fragmetni
zbivanja, a u cjelinu ih povezuje lik
Likovi su introvertirani, okrenuti svom unutarnjem svijetu
esto se kao pripovjedna tehnika javlja unutarnji monolog
DAVID JEROME SALINGER

Roen u New Yorku; ameriki pisac

1940. poeo je objavljivati prie u asopisima
Sudjelovao je u 2.svj.ratu (neka su mu djela nastala na temelju toga iskustva)
Nakon demobilizacije vezao se uz knjievni asopis The New Yorker, u kojemu su

objavljene gotovo sve njegove kasne prie

Slavu i priznanje kritike stekao je romanom Lovac u itu (jedini njegov roman)
Napisao je jo i 13 pripovijedaka
Od 1956 prestao je objavljivati tekstove, ali njegov ivot jo uvijek izaziva zanimanje
medija i povremena nagaanja o razlozima njegova povlaenja iz javnog ivota
LOVAC U ITU

Moderni roman
Roman odgoja, odnosno roman o odrastanju
Roman cijelog tipa poslijeratne proze nazvane proza u trapericama ili jeans-proza

27

KOMPOZICIJA roman je pisan kao ispovijest u 1.licu, pripovijedanje je linearno s

mnotvom epizoda i mnogobrojnim digresijama koje slue karakterizaciji glavnog lika
Poetak je obiljeen retrospekcijom. Holden Caulfield opisuje krizu koju je proao
prologa Boia
Opisi prostora imaju simbolino znaenje, npr. na poetku je Holden u hotelima i
barovima, to ukazuje na njegovo nesnalaenje, otpor i bijeg jer se nalazi tamo gdje mu
nije mjesto. Pred kraj romana radnja se odvija s mumijama i na djejem igralitu, koje
ukazuje na to da je drutvo odraslih kao svijet mumija, odnosno elju da se vrati u
djetinjstvo. Promatrajui sestru na igralitu, istie elju za povratkom u njezine godine,
to isto tako dovodi do zakljuka da vie ne pripada ni svijetu djece (izgubljenost u
vlastitom tijelu, ne zna gdje mu je mjesto. Premlad je da bi bio odrastao, a prestar da bi

bio dijete)
Roman je pria o srednjokolcu koji je pobjegao iz internata. On je dijete imunih
roditelja, ima starijeg brata D.B.-a koji je uspjean u Hollywoodu i ima mlau sestru
Phoebe koju voli vie nego ikoga drugoga. Mlai brat Allie umro je od leukemije, to je
jako utjecalo na Holdena jer je bio jako vezan uz njega, bio mu je uzor i o njemu govori
pun ponosa. Holden je izbaen iz tri kole. Na kraju ga izbacuju i iz kole Pencey Prep
zbog nerada i neuspjeha. Iz kole je trebao otii poetkom boinih praznika, no odluuje
otii ranije, nakon posjeta profesoru iz povijesti i tunjave s cimerom Stradlaterom. Boji
se reakcije roditelja pa ne odlazi kui, nego u hotel u New Yorku, u kojem upoznaje
negativne pojave u svijetu koji ga okruuje (suoava se s nonim ivotom, barovima i
prostitucijom). Susree i bivu djevojku Sally, koja ga nikako ne moe shvatiti. Takoer
posjeuje i svoju sestru. Spreman je otii na zapad, ali se prije toga eli oprostiti sa
sestrom. Ona eli poi s njim pa se posvaaju. Nakon svae odlaze u ZOO, zatim i na
vrtuljak. Tamo Holden uz sestru pronalazi mir. Tim prizorom zavrava Holdenova
ispovijest u bolnici, gdje se nejasno izraava o oekivanjima u budunosti i mogunostima

prilagoavanja svijetu.
Pria se pripovijeda iz perspektive 16-godinjeg djeaka i odraava nain na koji on vidi i

doivljava svijet
Vrijeme radnje predboino vrijeme, 40-e godine 20.st., u razdoblju od tri dana

subote, nedjelje i ponedjeljka

Radnja ne tee kronoloki (nema uzrono-posljedinog slijeda, nego ovisi o subjektivnim

proivljavanjima lika; tijek se radnje prekida asocijacijama i monolozima)

Holdenov odnos s roditeljima nije ba najbolji. Jako ih voli i priznaje da mu se teko

vratiti kui nakon to je izbaen iz kole. Govori da su mi roditelji oduvijek osjetljivi

Holden se esto usporeuje s bratom i sestrom i govori za sebe da je glup i lud te da je
on jedini neuspjean u obitelji. Nema mnogo prijatelja. Izdvaja Stradlatera (pametan i
dobar ovjek, ali veliki enskaro), Ackleyja (opisivao ga je kao uasno dosadnog, ali mu je
svejedno nedostajao), Jane Gallagher (draga prijateljica, ak i tajna ljubav. Na njoj je

sve volio, ak i njezin nain kartanja; spominje ju kroz cijeli roman)

HOLDEN CAULFIELD - voli filozofirati, komentirati razliite teme, jako je nesiguran u
sebe, kae da esto lae, koristi se ironijom, stalno nosi crvenu lovaku kapu (nosi je
stalno okrenutu naopako), ime oznaava bunt protiv vladajuih normi i tradicije. Na sve
to je karakteristino za njegovu dob gleda podcjenjivaki i cinino. Njegovi vrnjaci
nezreli su tinejderi, dok sebe doivljava zrelijim i starijim zbog nekoliko sijedih

28

pramenova kojima pokuava prikazati se odraslim. Redovito pokuava u barovima naruiti

-

viski, to mu ne polazi za rukom jer odrasli ljudi prepoznaju njegovu nezrelost.

SIMBOLIKA NASLOVA odnosi se na krivo izreen stih lirske pjesme Dolazei iz ita,
Roberta Burnsa ako netko ulovi nekog dok kroz ito ide.. to je nevina misao izroena
iz ideje da se zatite nevini. U jednom dijelu saznajemo o naslovu romana u cijelom se
romanu govori o Holdenovim eljama, o onome to voli ili ne voli. Tako je Holden jednom
Phoebe priao to bi on elio postati. Rekao je da bi elio postati lovac u itu, ali takav
lovac kojemu bi bila dunost loviti malu djecu koja se sluajno zatravaju u provaliju. To
je povezano s pjesmom: ako netko sretne nekog dok kroz ivot ide. Holden sebe
zamilja kako stoji u polju ita u kojem se igraju djeca. U njegovoj matariji, na kraju tog
polja, nalazi se provalija. On bi stajao u tom polju i pazio na djecu koja bi se previe
pribliila rubu i uhvatio ih da ne padnu u provaliju odraslih i zrelosti. Kako on kae, on bi
elio biti lovac u itu. Ovo je metafora za djecu koja gube svoju istou i nevinost te
odrastaju i pretvaraju se u prevarante koje Holden toliko prezire. Ono je neobian,

ironian dio knjige jer bi Holden htio spaavati druge, a ne moe spasiti sebe
U knjizi se obrauje i tema pretvaranja. Holden prezire neistinitosti i lane namjere i

tijekom romana on razabire sve prevarante na koje nailazi

Kao tinejder kojeg mue njegovi osjeaji i neuspjesi, on vjeruje da svi uspjeni ljudi na
koje nailazi i koji misle da su sretni, zapravo su glupi i neznalice. Ne nailazi na mogunosti
da ljudi imaju razloge zato se ponekad ponaaju kako se ponaaju. On ih i dalje naziva
prevarantima, a njegova je procjena ljudi u cijelosti bez ikakvih pravih razloga i dokaza,
tj. on se pretvara da je on jedini iskren i da vidi ono to je stvarno i to ostali ne vide,

samo da bi dobio barem mali osjeaj pravde

Ironija je u tome to je Holden jednako velik prevarant kao i ostali ljudi to ga okruuju:
lae, pretvara se, daje nerazumne i brze zakljuke i pretpostavke bez ikakvih pravih

dokaza
Holden je idealist, osjeajno nezreo i nesposoban prilagoditi se ivotu i realnosti i
posljedicama odrastanja. Sebe smatra muenikom, rtvom svijeta, samo da bi opravdao

svoju izoliranost i nesposobnost suosjeanja i razumijevanja drugih

STIL Holdenovi sarkastini komentari doprinose humoru. Nain pripovijedanja struja
svijesti (protagonist pria priu bez kronolokog slijeda, ubacujui injenice i misli kako
ih se sjeti)
DRUGA MODERNA (1952.-1969.)

Naziva se drugom modernom jer joj je s modernizmom (1892.-1914.) zajednika

usmjerenost na europsku i svjetsku knjievnost, tj. pluralizam stilova

Krajem 40-ih godina 20.st. dolazi do politikih promjena 1948. dolo je do Rezolucije
Informbiroa nakon toga jugoslavenske komunistike vlasti raskidaju vezu sa Staljinovom
socijalistikom

imperijom. To

je

vrijeme ienja

partijskih

redova od

svega

sumnjivoga. To je i vrijeme oslobaanja knjievnosti od utilitarizma. Godine 1949. u

Zagrebu je odran Drugi kongres knjievnika Jug P. egedin izlae referat O naoj
kritici; istie mogunost drugaijeg govora o umjetnosti od onog to zastupa slubena
partijska linija; borba za slobodu umjetnikog izraza i nesputan razvoj. Godine 1952. u
Ljubljani na Treem kongresu Saveza knjievnika Jugoslavije referat izlae Krlea

29

istie pobjedu liberalnih snaga; autonomija umjetnike sfere; razvoj knjievnosti u skladu
s tradicijom, voljom i logikom; otpor se osjetio i u knjievnom stvaralatvu. Napisana
-

mnoga djela P. egedina, V. Desnice, R. Marinkovia, J. Katelana

PRVA POSLIJERATNA KNJIEVNA GENERACIJA KRUGOVAI (1952.-1960.)
prijelomna je godina 1952. Na knjievnu scenu stupa narataj pisaca roenih izmeu 1920.
i 1932. Iskoristili su naznake demokratizacije drutva i doveli do preporoda hrvatske
knjievnosti. Okupljali su se oko asopisa Krugovi (pokrenut 1952.) te prozvani
krugovakom generacijom. Vlatko Pavleti knjievni kritiar i urednik Krugova, njegova
krilatica glasi: Neka bude ivost (duh razdoblja). Krugovai afirmiraju duh tolerancije,
pravo na razliku, pravo na vlastiti izraz, umjetniki pluralizam. Knjievnost postaje
prostorom traenja, sukobljavanja miljenja, afirmacijom individualizma. Pisci izraavaju
nezadovoljstvo prema politikoj prisili i politikoj narudbi RAZVOJ KNJIEVNE
KRITIKE. Hrvatska knjievnost opet je ukljuena u europska strujanja, prevode se strani
pisci, raste interes za ameriku novu kritiku, utjecaj zapadnjakih pjesnikih smjerova,

ponovno jaa interes za knjievnu tradiciju. Cijenjeni su A.B.imi i T.Ujevi.

Iako su se zalagali za istu ideju, krugovai se razlikuju u:
a) heterogenosti pisma
b) razliitom shvaanju umjetnosti
c) politikom opredjeljenju
d) generacijama
SVE TE RAZLIKE DONOSE DINAMIKU I ZANIMLJIVOST
predstavnici N.Milievi, S. Novak, S. Mihali, J. Pupai, V. Pavleti, I. Slamnig, A.

oljan, V. Gotovac, Z. Tomii, M.S. Maer

njima se priklanjaju J. Katelan, V. Parun, M. Dizdar, koji deklariraju pripadnost

hrvatskoj knjievnosti
aktivno djeluju Ujevi, Krklec, Cesari, op, Tadijanovi, Drago Gervais, V. Majer, V.

Desnica, R. Marinkovi, Kaleb, M. Boi

KARAKTERISTIKE KNJIEVNE PROIZVODNJE 50-IH GODINA:
PJESNITVO glavni dio produkcije, irenje tema, eksperimentiranje na formi pjesme,
pj. govor otvoren svakodnevici, obinim problemima, prodire kolokvijalni jezik (govor ulice,
slang), izraavanje govorom kraja iz kojeg potjeu, izraavanje jezikom filozofije,
intelektualna poezija, misaona, filozofska, racionalna. Najznaajniji predstavnici
Slamnig (plan prirode jezika i izriaja) i Mihali (plan sadraja, teme, znaenja). Osjea
se utjecaj zapadnoeuropskog pjesnitva. Teme strah, smrt, osamljenost, tjeskoba,
nemo, poraz EUROPSKI EGZISTENCIJALIZAM. Slamnig pripada pjesnikom ludizmu
(igra rijeima i znaenjima). Dolazi i do prodora nadrealizma. Metarofe i veza s narodnom
poezijom Katelan, Dizdar, Pupai
PROZA u prvoj polovici 50-ih godina kratka proza teme: rat, revolucija. Sredina 50ih godina uspon romana. Pisci Kaleb, Desnica, egedin, Marinovi, Boi, oljan, Novak.
Teme:
a) nisu vie patetine s crno-bijelom tehnikom i heroizmo-ratne. Ratna proza
zaokupljena

je

egzistencijalnim

dramama,

borbom

za

samoodranje,

etika

odgovornost pojedinca, introspekcije, psihologizacija

b) suvremena, urbana problematika (osamljenost pojedinca, intelektualca; etike dvojbe,
sumnje). Nema razvedene fabule, ve se niu asocijacije, analize i meditacije

30

c) svijet djetinjstva psihologizacija, autobiografija

d) ruralna tematika
pojavljuje se novi tip kratke proze (short story) filmski dijalog, autorske uspomene,

kolokvijalni jezik na njih je utjecala amerika izgubljena generacija, npr. Hemingway

vrhunske novele Marinkovi, Ruke; M. Boi, Novele; Desnica, Tu odmah pored nas
DRAMA nije toliko razvijena. Krlea je sredinja umjetnika osobnost. Marinkovi,
Glorija; M. Matkovi,Na kraju puta; Heraklo; M. Boi; J. Raos. Komedija M. Budak,

Fadil, Hadi
DRUGA POSLIJERATNA KNJIEVNA GENERACIJA RAZLOGOVCI (1961.-1969.)
Krugovi prestaju izlaziti 1958. Ostali asopisi Knjievnik, Republika, Umjetnost rijei,
Forum, Rijeka revija, Zadarska revija, Dubrovnik, Mogunosti
asopis Razlog u Zagrebu 1961. Razlogovci su pisci roeni izmeu 1934. i 1941.
Predstavnici Majdak, Mrkonji, Stama, Horvati, Zidi, Zuppa, Dragojevi
Razlogovska poetika:
PJESNITVO raznovrsnot smjerova, intelektualizacija pjesnitva, filozofske, idejne
koncepcije,

pojmovno

pjesnitvo

knjievnost

filozofija.

Pjesnitvo

je

nekomunikativno, zatvoreno, filozofsko. Podreeni su ritam, metaforika, figure, zgusnuti

jezik. teme su problematizacija egzistencijalnih i etikih situacija, beznae, praznina,
rasap stvarnosti. argonska poezija s urbanom tematikom te idejno pjesnitvo
PROZA raznovrsnost tema i stilskih oznaka. Psihologizacija suvremenom itatelja. Likovi
su intelektualci, gubitnici, usamljeni, odbaeni. Fabula nije bitna. Psiholoka analiza i
meditacija. Proza u trapericama (oljan, Majdak, Slamnig). Predstavnici proze Majdak,
Miri, Marinkovi, Raos, Novak, oljan, Krlea, Pei, Vuleti, Luki
DRAMA kritika kulta linosti, propitivanje problema vlasti. Odnos pojedinca i dogme
tvrdnja bez dokaza. Utjecaj Krlee. Radovan Ivi neverbalni teatar (djeluje u Parizu u
krugu nadrealista), Vesna Parun poetski teatar, I. Ivanac teatar apsurda, A. oljan
RANKO MARINKOVI
-

Roen na Visu
Tijekom Drugog svjetskog rata bio je u logoru u Italiji
Nakon rata radio je u Ministarstvu prosvjete, Nakladnom zavodu Hrvatske i kao ravnatelj

HNK
Od 1951. do umirovljenja bio je profesor na Akademiji za kazalinu umjetnost
U knjievni ivot ukljuio se pred Drugi svjetski rat novelama i dramom Albatros
Nakon rata poelo je njegovo glavno stvaralako razdoblje, u kojem je pisao pripovijetke,

novele, drame, eseje, romane i kritike

S njim se uspostavlja tijek moderne hrvatske proze, od Matoa i Nehajeva, preko Kamova

i Krlee, do egedina i Desnice

Njegove drame predstavljaju odmak od realistike tradicije graanske drame i u njima

parodira naslijeene anrove (vodvilj, groteska)

Djela zbirke novela: Proze, Ruke, Ponienje Sokrata
romani: Kiklop, Never more
drame: Albatros, Glorija
kritike i eseji: Geste i grimase, Nevesele oi klauna

31

RUKE (1953.)
Zbirka novela (Samotni ivot tvoj, Suknja, Prah, Aneo, Kotane zvijezde, Benito Floda

von Reltih, Ruke, Zagrljaj)

Sve bitne osobine Marinkovievog proznog rukopisa dole su do izraaja intelektualizam,

analitinost, kontemplativnost, fina ironija

esto su posrijedi prie s naglaenim humorom, a u svakoj se osjea elja da se ue u
nalije stvari i pojava, da se demaskiraju ljudske konvencije i otkriju dublji korijeni svake

egzistencijalne situacije
Novele Kotane zvijezde i Benito Floda von Reltih (aludiranje na Mussolinija i Hitlera;
radnja se odvija u umobolnici) problematiziraju fenomen ubijanja i zloina. Pisac pokuava

zaviriti na drugu stranu zloina, gdje nalazi samo ludilo, apsurd i besmisao
esto se koristi bizarnim motivima te sekvencama obiljeenim apsurdom i paradoksom
Sadri osam, tj. devet novela Samotni ivot tvoj, Suknja, Prah, Aneo, Kotane

zvijezde, Benito Floda von Reltih, Ruke, Zagrljaj, a nekad se dodaje i Karneval
Neke novele prividno zadravaju obiljeja psiholoko-realistike proze. U njima pisac
prikazuje malograansku atmosferu zagrebake ili otoke sredine (Vis) s nizom
karakteristinih likova. U drugim novelama prostor i likovi gube konkretna, stvarna

obiljeja, a prikazivanje poprima modernistika obiljeja

Temeljno je znaenje postupak intelektualizacije kojim se prikazani svijet analizira i
produbljuje do simbola ljudskog ivota uope; promilja se ljudsko postojanje i smisao
ljudskog ivota. Uporabom ironije i groteske ivot se prikazuje kao iluzija, a ovjek kao

glumac koji ne odluuje o svojoj sudbini

Umjesto cjelovite slike svijeta, nude se fragmenti, pri emu se naracija prekida

asocijativno-meditativnim umetcima
Marinkovi je knjievnu karijeru zapoeo novelama. Novele iz zbirke Ruke, uglavnom
realistike po strukturi, slikaju ivot u provincijskoj otokoj sredini s nizom psiholoki
produbljenih portreta vikih likova i bizarnih tipova. Dole su do izraaja kljune osobine
Marinkovieva rukopisa: kontemplativna ironija, humoristini podton, zaudni spojevi
smijenog i ozbiljnog, traginog i kominog, tenja prema paradoksu i grotesci te

inventivne leksike igre i stilizacije

U najboljim novelama (Ruke, Zagrljaj, Aneo, Prah, Mrtve due) dosljedno je razvijena
metafora ivota kao glume i svijeta kao kazalita. To je ivot u malom sa svim svojim
registrima raspoloenja, ali pripovjedaeve oi uvijek su usmjerene prema apsurdnim

detaljima i crnohumornim situacijama

Mnogi aspekti Marinkovieve proze, pa i tekstova iz zbirke Ruke, mogu se danas tumaiti
u sklopu poetike postmoderne; npr. metaliterarnost

novela Samotni ivot, Aneo i

naroito Zagrljaj, u kojoj je autor u prvi plan doveo stvaralaki in i pievu muku da iz
kaosa grae stvori umjetniko djelo. Realistiku podlogu od koje u svojim novelama uvijek
kree, pisac razara brojnim narativnim postupcima-inverzijom slike svijeta, neuobiajenim
spajanjem razliitih anrovskih obrazaca i stilova, impostiranjem likova kao ambivalentnih
-

karaktera, ironijskim pomakom, groteskom.

MODERNOST NOVELE stilska obiljeja novele:
a) defabularizacija
b) unutarnji monolog
c) vremenski kontinuitet prekida se retrospekcijom

32

d)
e)
f)
g)
h)

simbolika
intertekstualnost
autoreferencijalnost (u prii se osvjetava sam in pisanja i prie)
ironija
groteska

PRAH
-

naslov novele ironijski ukazuje na ruenje iluzija o ljubavi i srei te njihovu pretvaranju u

zemaljski prah
vrsta psiholoka novela, tzv. novela karaktera fabula je u drugom planu
poslije Drugog svjetskog rata
Vis, Split
Tema neuzvraena ljubav koja raa elju za osvetom
U noveli pratimo ljubavni trokut Tonkovu ljubav prema Ani koja se zaljubila u geometra i
nakon rata udala se

za njega. Tonko ivi na otoku usamljen i predstavnik je starih

vremena, s uspomenama na Anu. Nakon 11 godina dobiva Anino pismo, u kojemu eli da
bude kum njezinu djeaku jer ga eli tajno krstiti (geometar joj to zbog svojih
komunistikih uvjerenja ne doputa). Tonko pristaje i odlui joj se osvetiti tako to u
djetetov dar upakira bombu. No u Aninoj kui jako je teka za Tonka, mue ga vlastite
misli razmilja o prolosti, osveti, svojoj usamljenosti, to rezultira svijeu o
bezizlaznoj situaciji i zato se pokua ubiti vjeanjem. Traka mu puca i on pada na pod.
Dotre Ana i geometar, Ana u mraku i ne zapaa da je gol (nije htio biti u geometrovom
ogrtau). Geometar odmah shvati to se dogodilo, a Tonko mu slae da je sve to bila ala
-

geometar ga odnosi u krevet

Tonkova opsesija uvanja kljueva prikazuju njegovu potrebu uvanja starih vremena
U sreditu je novele lik udaka koji nije mogao ni nakon 11 godina preboljeti svoju veliku

ljubav. Sadraj je novele usmjeren na prikazivanje njegova unutranjeg svijeta.

Fabula je vrlo jednostavna. Mogla bi se prikazati grafiki: pismo-parobrod-geometar-no-

pokuaj samoubojstva
U noveli se pokazuje odnos staroga i novoga vremena. Pri tom je staro vrijeme
predstavljeno likovima Tonka i starice, a novo vrijeme likom geometra. Ana je poveznica
tih dvaju vremena. Ona je istovremeno i idealizacija staroga vremena i obinost novoga

vremena
Motiv osvete u djelu prelazi od slike smijeha do groteske
Bitno je zakljuiti koja su modernistika obiljeja Marinkovieve poezije, a to je odmak
od mimetikoga naela -

pripovjeda se potpuno otkriva itatelju i time naglaava

karakter djela kao umjetnike tvorevine, a ne oponaanja stvarnosti. Tada se slui

pirandelovskim potezom lika koji se eli izboriti za igranje uloge do kraja ak i onda kada
pisac eli odustati. Osim ovoga naela, vidljiva je i humanistika ironija kojom je protkao
svoja djela. Marinkovi se ruga svojim licima. Njegov humor ne karikira, ne iskrivljuje u
grimasu, nisi inscenira grotesku. Osvijetljene tim humorom, stvari iz ove proze rastu do
svoje prave mjere. Marinkoviev humor je metoda, glavno sredstvo njegova realizma.
ANEO

33

Aneo kao simbol ivotnog stvaralatva pojedinca koje on uva i eli ga dovriti da ono

postane trajna vrijednost i simbol njegove muke

Naslov je povezan s nadgrobnim kipovima klesarskog majstora Alberta Kneza, od kojih je

velik dio bio raen prema licu njegova pomonika Lojza

Tema smrt klesarskog majstora A. Kneza; odnos ivota i smrti
Likovi Lojz, Albert, Frida, Knez
Umirui majstor Albert Knez otkriva u svojim posljednjim trenutcima da ga ena vara s
mladim pomonikom Lojzom ovjekom koji mu je bio model za nadgrobne kipove anela.
U posljednjim trenutcima majstor se uzdie iznad sredine u kojoj ivi, osjea se pravim
umjetnikom koji stvara umjetnika djela, ali pogled na preljubnike vraa ga u realnost. On
shvaa da nema tog anela koji e sauvati ovjeka od ivota od strasti, iluzija,
propadanja iluzija, izmjene patnje i sree. On ali Fridu zbog njezine pohote i nemoraa,
ak osjea aljenje prema ovozemaljskoj prljavtini kojoj on gotovo vie ne pripada.
Svjestan je da se trenutak sree moe vrlo brzo preokrenuti u svoju suprotnost
trenutak nesree. On uklee datum na rasklopljenu knjigu svoga nadgrobnog anela i

umire zavrava borba i on se predaje nekog drugom, onozemaljskom anelu

Alegorijsko znaenje nema anela koji uva ivot ljudskih strasti i iluzija od njega

samoga
STILSKE OSOBITOSTI postoji fabula, ali je potisnuta u drugi plan zbog unutarnjih
monologa, opisa majstorovih razmiljanja i asocijacija. Retrospekcijom saznajemo neke
dogaaje iz prolosti, npr. da je majstor i sam zanemarivao sovju bolesnu enu zbog mlade
udovice Fride. Ironija je u tome da e na majstorovu grobu biti aneo s Lojzovim licem, a
s licem ovjeka koji uiva zbog majstorove smrti. Groteskna je slika majstorova pogleda
kroz prozor kad mu se pogled zaustavlja na slici sv. Alojzija koji se biuje i lubanje koja
se grjena smije sveevoj muci; sputajui pogled, on vidi na jastuku glavu svoje ene i

svog pomonika.
Simbolika kip anela koji treba prevladati prolaznosti i ostati trajni spomen na ovjeka,
trajna opomena ovjeku da sve moe izvrnuti, da su usprokos smrti ivot nastavlja u

svojoj punini
Odnos ivota i umjetnosti: umjetnik stvaratelj novih svjetova; stvarnost materijal iz
kojega se rabi i stvara na temelju svoje mate; konani rezultat uvijek slabiji od ivota:

ivot je uvijek pobjednik i rui nae iluzije, nema happy enda (egzistencijalistika tema)
Glavna je tema odnos stvarnosti i privida. U sreditu je dvostruki prikaz glavnoga lika kao
majstora klesarskog majstora i majstora koji je odgojio djeaka Lojza, koji bi treba
biti njegovo ivotno djelo, a upravo je u tome apsurd on ga izdaje, ponaa se nezahvalno,

prijetvoran je i neiskren.
Sredinji je motiv utemeljen na kontrastu iako se na prvu ini da je u prvom planu
kontrast mladost-starost, ipak je glavna tema suprotnost stvarnosti i privida, odnosno

iskrenost umjetnosti i neiskrenost ivota

Ironija nije izraena u pripovjedaevim komentarima, ve u samoj temi ivot kao ironija
majstor je pomogao malome Lojzu, a Lojz ga se, kad je odrastao, samo elio to prije

rijeiti. Tako cijeli Majstorov ivot gubi smisao.

Frida kao simbol poeljna lijepa ena koja je bila kobna za majstora, ali e isto tako
Lojz (mladost) biti poguban za nju.

34

Ironian smisao anela nema metafizike prie Lojz je pravo lice anela: sve je privid,
stvarna je samo sebinost. Tako nadgrobni majstorov spomenik nije strani aneo, ve

aneo s Lojzovim glupavim licem

Marinkovieva pripovjedaka strategija promjenom (Majstorove) perspektive sve se
mijenja

RUKE
-

Ova novela nije vezana uz neki konkretan prostor i neko konkretno vrijeme
Pripovijedanje poiva na neobinom dijalogu izmeu lijeve i desne ruke
Znamo, ruke su simbol ovjekove djelatnosti i kreativnosti. Sve to je ovjek postigao,
postigao je radom i rukama. Ruke su, tako se ovdje sugerira, i slijepo orue ovjekove
volje. One samo ispunjavaju naredbe koje dolaze iz mozga. Stoga, ruke mogu stvarati,
ali i razgraivati; graditi, ali i i ruiti. Upravo taj raspon djelatnosti ljudskih ruku, ali i

dublji smisao rada predmetom su ove novele.

Personificirane su i odvojene od svoga tijela. Ruke su dva simbolina glasa, dva stava,

dvije ljudske mogunosti

Novela zapoinje prepirkom ruku, to koja ruka radi i to koja moe. Prvo se govori o
obinim, svakodnevnim radnjama (vezivanje kravate, brijanje), no postupno se radnja
skree prema onome to nije pod direktnom kontrolom ruku to su predjeli nesvjesnog,
podsvjesnog i iracionalnog. To je onaj prostor elja koje se ne iskazuju rijeima, nego
upravo suprotno, te elje rijeima skrivaju i zaklanjaju. vlasnik ruku rijeima maskira

svoje elje; on esto ne eli upravo ono to govori, a to znai i da radi ono to ne eli
Unutranja dramatinost postupno raste i dijalog se pretvara u uljiv razgovor, u svau
punu predbacivanja. Niu se razlozi oprimjereni i povijesnim dokazima. Svaka ruka biljei
svoje razloge za pojedine postupke. Svau iznenada prekida glas autorskog pripovjedaa
presudom u apsurdnom sporu lijeva i desna ruka dva su pola jednog JA, jedna je isto
to i druga. To su, kae pripovjeda, dvije simbiotike ivotinje ili bolje jedna drugu
mije. Stoga je i ironijski rasplet u duhu neobinog tijeka dogaaja obje ruke sudjeluju
u tui koja je izbila bez prava povoda, a potom obje lee okrvavljene na asfaltu, uz to i
osramoene i nemone kao odbaene rukavice. Naravno, obje su sada slone i
jedinstvene zbog elje za osvetom. U tom trenutku obraz pljune u njih da bi ih oprao od

blata i krvi
Novela je oblikovana dijaloki. Struktura joj je bliska drami
Nema pravog dogaanja radnja je rezultat jedne hipotetske konstrukcije. No, i ona je
ipak

dio ivota jer, na simbolian nain, problematizira bitne aspekte ljudske

egzistencije, bez patetike i sentimentalnosti

Stvaralaki i razaralaki impulsi postoje u ovjeku ruke su samo poslune izvriteljice

naloga svoga vlasnika

Tema jedinstvo suprotnosti u ovjeku
Likovi Lijeva i Desna ruka takvih razbijanjem glavnoga lika ukazuje se na otuenu,
necjelovitu ljudsku osobnost. O Njemu saznajemo da se pokuao ubiti nakon neprospavane
i mune noi i spoznaje da vie tako ne moe

35

Lijeva i Desna se svaaju, meusobno si predbacuju da bi sve zavrilo fizikim obraunom

s Djeakovim ocem; nakon obrauna one zavravaju u praini, ostavljajui krvave otiske
na ploniku, obraz na kraju pljuje u njih, perui ih od blata i krvi. Groteskno zavrno

pljuvanje obraza znai in pranja prljavtine iz ljudskog ivota openito

Novela ukazuje na neprekidnu suprotnost nagonskog, primitivnog i civiliziranog,
inteligentnog, borbu izmeu tih suprotnosti u ovjeku i drutvu, nemo da se bilo to

promijeni jer je podvojenost konstanta

Simbolika motivom ruku Marinkovi ukazuje na podvojenost ljudske prirode; Lijeva
simbolizira nagonsko u ovjeku, primitivno, praiskonsko, a Drsna intelekt, znanje, uenost,

civilizaciju
Stilske osobitosti ironija (ve na samom poetku ruke i njihovo mjesto iznad
stranjice kao mjesto gdje i pripadaju), groteska (zavrno pljuvanje obraza zapravo
ukazuje da se pljuvakom ne moe isprati sva prljavtina sukoba, boli i nesree meu
ljudima u ljudskom drutvu), intertekstualnost (uspostavlja se relacija s mnogim djelima,
npr. Molire), simbolika Lijeve i Desne ruke koje postaju dvije krajnosti izmeu kojih je

podvojen ovjek
Novela Ruke simboliki govori o nerijeivom ljudskom unutranjem konfliktu, razumu i

osjeanosti, Lijeva i Desna ruka, razgovaraju, tonije, svaaju se.

Lijeva
ruka
predstavlja
ljudsko
srce,
a

desna

razum.

Tek na kraju, neoekivano, kao u svakoj pravoj noveli, u potpunosti se razotkriva

pieva ideja. Kada smo Lijevoj ruci ve povjerovali kako je doista osjeajna, blaga i
pravedna, ona nije odoljela nasilnikom ponaanju. Upravo u tom trenutku ogleda se sva
tragina sloenost ovjekova bia. Nije mogua jednostavna podjela ljudi na razumne i
osjeajne. Razum i osjeaji udesno se isprepliu u ovjeku i ine nas i blagima, i
strastvenima,i
-

suutnima,

spretnima,

radinima

itd.

Tajnoviti su putevi ljudske due, o tome svjedoe nae ruke.

Desna se ruka predstavlja kao ozbiljna, a Lijeva je samo pomo, manje vana.
Isprovocirana time, Lijeva se neumjereno hvali smatra da bi, da je On ljevak, ona sve
mogla raditi i to bolje od Desne. Dijalog se odvija do trenutka kada se uvodi motiv

britve/samoubojstva.
Lijeva ruka ne vjeruje rijeima. One prevare ovjeka, jer ovjek esto kae to ne misli.
Lijeva nije izgubila ni vezu s prirodom. Desna vjeruje rijeima. Ona je racionalna i

postavila se izmeu Prirode i ovjeka.

Uvodei motiv asti, koja bi mogla stradati zbog rijei, otvara se nova tema ruka koja

potpisuje smrtnu presudu zbog rijei koje je ovjek izgovorio.

Lijeva ruka kapriciozna i luda; Desna ruka razborita i mudra
Dijalog izmeu ruku predstavlja simbolinu sliku sukoba i zajednitva unutar ovjeka
osjeaja i razuma, prirodnog i rukom stvorenog, stvaralakog i ruilakog impulsa, dobra i

zla
Ruke su personificirane. Njihov se sukob odvija u gradaciji prepirka o obinim,
svakodnevnim sitnicama prerasta u svau koja se bavi povijesnim situacijama i otkriva svu

sloenost ljudskog bia

Struktura teksta slina je dramskoj u prvom je planu dijaloko oblikovanje teksta i
sukob meu likovima

36

Iako fabula nije u prvom planu, itatelj moe uoiti da je radnja smjetena u vrijeme
Drugoga svjetskog rata. On je njemaki inovnik; djeca ga se boje pa se razdvajaju kada
prolaze pored njega. Kada je u ali malo kvrcnuo djeaka po nosu, djeak ga je pljunuo
(okupatorska vojska). Otac ga se boji, ali u trenutku kad mu je dijete napadnuto, iz njega
provaljuje bijes, on pljuje i naziva Njega ubojicom. Dolazi do sukoba u kojem djeca
pomau Ocu i svi na kraju bjee. Okrvavljene ruke ude za osvetom. Metafora
okrvavljene ruke tako dobiva doslovno znaenje.

ZAGRLJAJ
-

Na poetku novele pratimo dijalog izmeu dva JA, pisac gleda svoje drugo ja kroz

kljuanicu, gleda njegovu pripremu za pisanje

To drugo ja na papiru ispisuje reenicu: jor Keko je sjedio na vratima svog Biroa i

gledao na ulicu, krotko kao ovan

Suoen s mrljom od tinte, odnosno, u prenesenom smislu, mrljom besmisla koje prijeti
cijeloj prii, on izlazi van i opisuje ljude koje susree upoznajemo stvarnog jor Keku
tu je jor Bepo, potom, jor Bernard, andar... pratimo stvarnu priu kako financ
pokuava pregledati sumnjivog seljaka; zatim andarovu priu iz svog djetinjstva; potom
pievu izmiljenu priu o ini i njezinu muu deparu isprianu andaru i na kraju

stvarnu priu o pievu grljenju zagrljaja i nemoi andara da se izvue iz tog zagrljaja
Alegorinost novela problematizira pisanje, odnos izmeu knjievne zbilje i stvarnosti
Preko isprianih andarovih pria upoznajemo jednu vrstu zbilje, ali pisac je pretvara u
knjievnu zbilju. Na kraju knjievna zbilja trijumfira nad stvarnou. Umjetnost je
nadmonija od zbilje; preko pieve nadmoi nad andarom pisac svojom djelatnou na
neki nain grli stvarnost, ona u njegovom zagrljaju umire i pretvara se u neku novu
umjetniku stvarnost koja ima vlastite zakonitosti. Odnosno, stvarnost pie knjievni
tekst i on nadopunjuje stvarnost jer donosi i ono ega u stvarnosti nema tako da su

knjievni tekst i stvarnost u neprekidnom zagrljaju

Stilska obiljeja djela lik je pisac kojeg prati vlastita svijest koja dobiva ulogu
pripovjedaa, defabularizacija zbog komentara i asocijacija pripovjedaa, ironija npr.
pisac umjetnosti rtvuje ivot jer mora usmrtiti stvarnost kako bi se ona pretvorila u
novu, umjetniku stvarnost, groteska npr. zavrni zagrljaj pisca i andara zagrlja je to
umjetnika koji vrsto dri zbilju da mu ne umakne i da je pretvori u umjetniko djelo,
unutarnji monolog, autoreferencijalnost pria referira, ukazuje na samu sebe kao priu,
intertekstualnost aluzije na Plauta, Pirandella..., simbolika crna rupa kao besmisao koji

moe unititi i prekinuti umjetniko stvaranje

Zagrljaj kao posljednja novela u zbirci Ruke alegorijski uokviruje cijelu zbirku. To je

novela o nastanku pria, svojevrsna studija o odnosu knjievnosti i zbilje

Zavrna pria knjige Zagrljaj, u kojoj se u smrtni zagrljaj veu pisac prie i njegov
alosni junak, posvena je "sjeni Goranovoj". Sjeni pievog prijatelja koji je pisao protiv

koljaa, da bi na kraju od njih i sam bio zaklan (Ivan Goran Kovai)

Poetika novele doivjela je u Marinkovievoj interpretaciji bitne strukturne promjene
nije vie pria o novom, nikad isprianom dogaaju, to je svojevrsna ANTINOVELA

37

bitna je tek jedna inicijalna situacija, a iz koje se izvode razne pripovjedne mogunosti.
-

Tako se pisac predstavioa i kao inovator klasinog pripovjednog anra

Stil reenica je ista, jasna, jednostavna. Nije pretovarena umetnutim sintagmama.
Puna je smisla, svedena na bitnost opisa, slika, prizora, situacija, dijaloga i rijei. Novost
u stilskom postupku kratki lirski pasai, esto je samo jedna lirska slika, ton iskrenosti,
bljesak elje izraen profinjenim stilskim sredstvima. Lirska evokacija odrazi

neposredne intimne autorove svijesti

Novela posveena Goranovoj uspomeni
To je novela o pisanju novela kojom se pokazuje stvaralaki proces kreativna nemo,

odnos knjievnika i drugih ljudi, biranja teme, odnos prema temi i stvarnosti
Postoje reme koji se pisac boji i bjei od njih (npr. andar)
Sve moe postati temom pisanja; pisac trai zanimljive, originalne teme
Pripovjeda u prvom licu promatra svoj LIK (autora koji se sprema pisati) i ironino

komentira njegovu poziciju (pedantne pripreme, mnogo papira, nema ideje)

U noveli vidljiva dva JA JA REFLEKSNO svijest o sebi kao piscu; JA DJELATNO

pisac
Mata u djelu je poosobljena izvan je autorove svijesti i kao da mu se ruga
crna mrlja odraava metonimiju knjievnosti, tj. knjievnost i drutvo. Ta kapljica
tinte koja se razlijeva po papiru oznaava ivot. Najprije je iva, a ona je uginula. Mrav ne

razumije, boji se, prezire; pokuava, ali nita ne moe uzeti od reenice. Ljutit odlazi
Vidljiva je autoironija pisac i njegov model. Djelii stvarnosti su kao igrake, li i teme o
kojima se boji pisati.
Stvarnost u djelu:
Ulica
jor Bepo i jor Bernardo
Financ anegdota s krijumarom duhana
andar financ
andar pria anegdotu iz djetinjstva
Srea (Ben Hur)
andar jor Bepo sjor Bernardo
andar sam hoda obalom
andar pisac drugo JA (refleksno)
andar hladi noge u vodi (gradacija: mir misao-bijes-pucanje po vodi)
Pisac zagrli andara izabrao je temu
andar-pisac dijalog; pria o deparu nenapisana, a andar je jedina publika
andarova reakcija pla zbog toga to depar nije imao sree, a onda bijes jer je pria
izmiljena
Zavrni dio smrt autra
andar je realist, on je samo za ono to se zaista dogodilo. Rasplakao se nad sluajem
inina mua, no kad sazna da je svoju skupu andarsku suzu prolio uzalud, nad pjesnikom
fikcijom, on bi da nemilosrdno, kratko, ubije pripovjedaa. Nikakva alegorija. Znamo da
pisca ini mata jer ona prodahnjuje ivotom grau koju prikuplja opservacija. andar
Ilija bjesni to inin sluaj nije istinit, njemu se ini da ga je na suze ganula graa, gola

anegdota, a saznaje da je to uinila mata i pripovjedaeva vjetina

Zagrlja je kljuna novela. U neku je ruku oprotaj od otoke tematike. On je i zavretak i
poetak novog Marinkovia.

38

Lik jor

Bepa svugdje je jednak. I u Reenici i u Zbilji, samo mu je ime izmijenjeno

(Bepo-Keko). To je onaj prirodni otpor malograanina protiv umjetnika, koji promatra sve
oko sebe, koji sve dovodi u svoje vidno polje s namjerom da od svega to je na mali, ali
-

nama dragi ivot naini igru, predmet poruge, cirkus

Marinkovi se, meutim, odrie i jednog i drugog realizma; i ovog s ove, i onog s one
strane zamiljenog zrcala. On jednostavno nee priznati prvenstvo ni Reenici i zbilji;
postavljajui ih na istu razinu, ispreplie ih i istie nahzonost zbilje u reenici i

djelatnost reenice u zbilji.

Smisao umjetnika nije u tom da se pokori Crnoj Mrlji, da bespomono slua naklapanja u
brijanici, da se podsmjehuje mudrovanjima financovim i strahuje od andarove
praznoglave sile; ukratko, da se bavi ljudima-igrakama, ljudima-mravima. Ako je Crna
Mrlja polegla po ivotu, onda je valja zguliti, pa makar i pod cijenu vlastite propasti; a i
tada, ne poaliti vlastitu propast, nego namrijeti taj in onima koji ostaju, a zbog kojih je
uinje. Tu Mrlju zagrlio je pisac i nestao s njom, u oceanu mraka, u beskrajnoj noi. Samo
to Marinkoviev zagrljaj nije dio fabule, nego njezin rasplet i smisao

ANTUN OLJAN
Pripada drugoj moderni (1952.-1969.)
-

Predstavnik egzistencijalistike proze

Uz Slamniga, najznaajniji predstavnik krugovake generacije
Najavljuje prozu u trapericama koja e pun procvat u hrvatskoj knjievnosti doivjeti u

70-im godinama
Napisao prvi krimi roman (Jednostavno umorstvo) u poslijeratnoj hrvatskoj knjievnosti,

kojim je najavio promjenu u tretiranju trivijalnih anrova

Pjesnik, dramatiar, prozaist, esejist, prevoditelj
Djela: poezija Na rubu svijeta, Izvan fokusa, Gazele i druge pjesme; proza Specijalni
izdanici, Deset kratkih pria za mogu generaciju (novele), Izdajice, Luka, Drugi ljudi na
mjesecu (romani); drama Galilejevo uzaae, Klopka, Romanca o tri ljubavi. U drami se

kree izmeu krajnosti teatra apsurda i angairanoga kazalita

Cijeloga se ivota profesionalno bavio knjievnou
Urednik, suradnik mnogih vodeih asopisa svoga doba Krugovi, Meutim, Knjievnik
Uredio je nekoliko antologija svjetske i hrvatske knjievnosti
Prigodom proslave 90. obljetnice Matoeva roenja, 1963., odrao je govor u kojemu je
Matoevu etinost u umjetnosti i politici suprotstavio neetinosti svoga doba uslijedila

je politika afera i oljanovo izgnanstvo s drutvene scene

U pripovjednoj prozi oljan se preteito bavi urbanim temama, a u sredite radnje stavlja
likove buntovnika, nezadovoljnika koji bjee od ukalupljenosti, konformizma i drutvene

39

odgovornosti, osporavaju postojee konvencionalne strukture i afirmiraju kolektivni duh

klape
KRATKI IZLET
-

U prvim izdanjima romana putokaz je usmjeravao izletnike: Ovdje skreni udesno, da bi

se izbjegle kritike zbog politikih konotacija. Godine 1987. vraen je izvorni tekst
Egzistencijalistiki roman (s elementima drugih proznih modela), pikarski roman (jer

likovi na putu prema cilju svladavaju razliite prepreke)

Tri tematska plana romana:
1.) egzistencijalistika tema potraga za neim neodreenim to moe osmisliti vlastiti
ivot; nitavilo kao izvjesnost koja eka ovjeka na kraju putovanja; ivot kao kruno
kretanje; smisao je u putovanju, a ne u dostizanju ciljeva
2.) izgubljena generacija pripovjeda postaje predstavnik cijele jedne generacije nakon
II.svj.rata koja nije pronalazila svoje ideale u dominantnoj, vladajuoj ideologiji; u
djelu dolazi do izraaja pasivnost i besperspektivnost te generacije
3.) politika alegorija alegorijska slika puta hrvatskoga drutva u socijalizam krenulo

se s velikim entuzijazmom i nadama, a na kraju razoaranje i povratak u nitavilo

mjesto i vrijeme radnje Istra, 50-e godine 20.st.
fabula skupina mladih ljudi (novinari, studenti, arheolozi, povjesniari umjetnosti) ide na
put u Gradinu u potrazi za starim freskama. Skupina, tj. klapa putem se rasipa i do cilja
dolaze samo pripovjeda i Roko; na kraju ne nalaze ono za im su tragali, preplavljuje ih

razoaranje i unutarnja prazinina

kompozicija uokvirena (pripovjedaevim razmiljanjima o Roku), prstenasta (postoji
okvirna pripovijest unutar koje se odvijaju dogaaji), kronoloki prati ekspedicije i slijedi

model pikarskog romana

pripovjeda/lik mladi novinar, sudionik ekspedicije, predstavnik umorne mladosti
stilska obiljeja:
OBILJEJA TVRDO KUHANE PROZE proza je direktna i jednostavna, krta i koncizna,
liena ukrasa i elokvencije. Zbog odsustva lane sentimentalnosti, izbjegavanja patetike i
tradicionalnog rekvizitarija figura i klieja nazvana je tvrdo kuhanom prozom
ELEMENTI FANTASTIKE I GROTESKE
PROZA U TRAPERICAMA kolokvijalni, urbani govor, likovi kao predstavnici rubne

skupine drutva, motiv klape; tj. drutva

egzistencijalistika simbolika putovanje potraga za identitetom, traenje smisla
ivota; prepreke na putu ivotni problemi, odluke i izbori; kruno gibanje uzaludnost

ivota; kratki izlet ivot

sve je u izletnikoj pustolovini od poetka promaeno i apsurdno, ali neizbjeno i
sudbinski predodreeno. To vijugavo traganje za neim neodreenim djeluje poput sna i

projekcija je egzistencijalne strepnje i neuhvatljivosti ljudske egzistencije

krajnji ishod pustolovine nije nimalo ograbrujui kretanje se zapravo odvija u zaaranom

krugu, pitanja o smislu ostaju bez odgovora, a na kraju puta/ivota eka nas nitavilo
pripovjeda je mladi urbani intelektualac, student, koji je ujedno i jedan od protagonista
radnje

40

likovi koji ga okruuju predstavljaju sluajno okupljenu klapu koja se nala na

zajednikom

znanstveno-istraivakom

putovanju.

Cilj

je

putovanja

arheoloko

istraivanje kulturno-povijesnih glagoljakih spomenika na podruju Istre

klapu ine neobini likovi ija intelektualna, socijalna i nacionalna odreenost opstoji tek
kao naznaka: vodi Roko, Petar, Vladimir, Ivan, pripovjeda, dvije Ofelije, dva pijana

Slovenca
neobino putovanje postaje metaforikom slikom egzistencijalnih stanja suvremenog

ovjeka
likovi su simboli odreenih obrazaca ljudskog ponaanja i predstavnici su generacije, a ne
samostalni i potpuni individualni akteri

DOSLOVNA RAZINA

ALEGORIJSKA RAZINA
-

pripovjeda/Roko

dolazak u Gradinu

kruni ciklus individualnog i kolektivnog

vremena
dolazak do cilja; postavljanje pitanja
smisla ivota

fenomen prepoznavanja
problem odnosa prema

prouavanje starih freski

Dogaaji na doslovnoj razini: klapa s voom istraivaka ekspedicija rasap klape u

Gradini pripovjedaev povratak

Dogaaji na alegorijskoj razini: krug kao simbol ljudskog kretanja; doivljaj ljepote

prolosti

problem odnosa iluzije i zbilje; Roko (pripovjeda) u jednom trenutku sam sebe naziva
Zganarelom, imenom sluge Don Juana iz Molireove drame; umjetnost kao ne-zbilja jedina
govori o ovjekovoj unutarnjoj zbilji; alegorijski karakter kulminirat e u fantastinoj
viziji s kraja romana, premda postava pripovjedaa u 1.lice doputa izlet u krajnje
subjektivno i imaginarno, a vizija bi se dala realistiki motivirati pripovjedaevim umorom
od puta, kao i psihikom prenadraenou koja rezultira halucinacijom. Vizionarno
poniranje u prolost neophodno je kako bi se do krajnosti zaotrila simbolika vrijednost
doivljenoga i svojevrsna je poanta romana koja daje smisao prijeenom putu glavnoga
-

lika
U liku anonimnog pripovjedaa sadrana su obiljeja tadanje generacije spremnost da
slijede uhodane drutvene obrasce, ali bez dubljeg uvjerenja, nakon ega obavezno slijedi

razoaranje i otrjenjenje kao posljedica

Pokuaj glavnoga lika da u prolosti i tradiciji nae sigurno utoite i dublji osjeaj
ukorijenjenosti mogu je samo u privatnoj sferi. Kad izae van u svijet, ugleda banalni i
jalovi krajolik
Bilo je to kao neko sablasno novo roenje na gluho tlo. Nita. Nita. Nita.
Svoju pasivnost potvrdit e i posljednjim reenicama romana: Ali ne ljutite se ako vam
ipak tako, priajui, naklapajui, kaem: sutra, koliko sutra stavit u oglas u novine. Uinit
u neto.

41

Egzistencijalistika tematika, odnosno umjereni nihilizam kao krajnji ishod ljudskih

stremljenja
Obino se navodi izravna veza ovog djela s filozofskim postavkama Camusova Mita o

Sizifu
ak i Roko, koji bi trebao biti potpuno predan imaginarnom cilju, naposljetku konstatira da

na kraju nema niega i da je smisao puta u samom putovanju

Izaavi iz hodnika u kojemu pripovjeda nakratko nalazi smisao, susreui mrtva
pokoljenja predaka, i on e odustati od svoje patetike i pomiriti se s besmislom
egzistencije: Stajao sam i osjeao kako se ruim kao kakva graevina: pucaju arkade,
padaju svodovi, naginju se i raspadaju ipkasti tornjevi u meni. Sve se moe izdrati osim
ovoga konanog, posljednjeg razoaranja. inilo mi se da nije dovren samo jedan kratki
izlet, nego cijeli moj ivot. Ostalo mi je da tupo, bez elja i snova, odivotarim do svog

fizikog kraja u ovom sivom, nijemom svijetu.

Ono to je doista 1960-ih bilo politiki nepoudno u oljanovu romanu jest injenica da u
liku pripovjedaa portretira cijelu jednu generaciju koja svoje ideale nije nalazila u
slubenoj ideologiji koju je forsirao sustav moi. Svoje je tenje njezin najosvjeteniji
dio iskazivao literaturom u kojoj su individualna iskustva, kao i osjeaj pasivnosti i
besperspektivnosti,

odnijeli

prevagu

nad

proklamiranim

zahtjevima

zajednitva,

drugarske solidarnosti i povijesnoga optimizma

Tema: odnos pojedinca nad individualnim autoritetima prema autoritetima koji se
zasnivaju na ideologiji i politici. Njegova tematika odraz je stanja drutva 60-ih godina

20.st., kada se od knjievnika oekvialo da podupiru optimistinu viziju ivota

oljan se odluuje za teme koje govore o malodunosti mladih ljudi i ironizira institucije

novoga drutva
Pripovjeda ima osobit poloaj u romanu. Pripovijeda o dogaajima s vremenske distance,
tj. nakon to su se zbili, to uzrokuje mnoge rupe u njegovu sjeanju. Ujedno, on je i
sudionik tih dogaaja. Veinu vremena provodi kao promatra tih zbivanja te poput
izvjestitelja (novinar je) biljei dogaaje i dijaloge. No, to pria vie odmie kraju, on
dobiva ravnopravniji poloaj te postaje sudionikom. Prikljuuje se ekskurziji zahvaljujui

svom poznanstvu s Rokom, kao predstavnik tiska

Nakon niza neuspjeha, do konanog cilja idu samo pripovjeda i Roko, ostali odustaju
Voeni Rokovom tvrdoglavou i upornou, nakon napornog hoda, stiu do samostana.
Tamo ih, ini se na rubu svijeta, doekuje stari fratar govorei kako tu godinama nitko

nije dolazio, ali da je on uporno uvao samostan i freske za onoga tko e doi vidjeti ih
Fratar ih odvodi do freski i pripovjedau se doista u tom trenu ini da je ugledao
prekrasne freske, ali ustanovit e da se radi o prividu. Freske su ipak previe propale, kao

i drugo umjetniko blago u samostanu

Roko je, vidno razoaran ovakvim nalazima i fratrovim rijeima o nepostojanju puta koji
bi vodio dalje naprijed, odluuje za povratak. U tom trenutku nastupa razdor izmeu
pripovjedaa i Roka. Pripovjeda se ne moe pomiriti s injenicom da je sva patnja bila
uzaludna pa je Rokova odluka u njemu izazvala pravu pobunu. Optuuje ga za lana
obeanja, izdaju i dezertstvo. Rokova ravnodunost izazvala je u njemu provalu bijesa pa
odluuje sam otii naprijed. Ulazi u podzemlje samostana i kroz stari hodnik napreduje
bez pravog vidljivog cilja, kroz mrak i hladnou, traei izlaz koji bi vodio van, naprijed.

42

Uspijeva nai izlaz, ali naavi se vani, ispunjen radou, otkriva da ga je doekao samo
-

golemi sivi kamenjar NITAVILO

Sve je u izletnikoj pustolovini od poetka bilo promaeno i apsurdno, ali kao da je bilo
neizbljeno, sudbinski predodreeno. To vijugavo trajanje za neim neodreenim djeluje
poput sna i zapravo je projekcija egzistencijalne strepnje i neuhvatljivosti ljudske

egzistencije
Metafiziko putovanje prema tajanstvenoj Gradini, obiljeeno alegorinou, labirintskim
stazama, pa i gubljenjem prostorno-vremenskih zakonitosti. Krajnji ishod pustolovine nije
nimalo ohrabrujui kretanje se zapravo odvija u zaaranom krugu, pitanja o smislu
ostaju bez odgovora, a na kraju puta/ivota eka nas nitavilo
ANTIKA KNJIEVNOST

Traje od 8.st.pr.Kr. do 5.st.

Lat. antiqus star, starinski antika je knjievnost stara, ali i u vrjednosnom smislu

uzor je do danas
Antike su drame bile dio Dionizova kulta (posveene tom bogu)
Glumci su imali tipizirane maske, a glumci su bili samo mukarci
Tragedije su nalikovale dananjim mjuziklima
Uloga kora bila je da komentira izraz duevnih stanja i sl. jer brutalne scene nisu smjele

biti prikazivane na sceni

Glavni grki tragiari Eshil, Euripid, Sofoklo
Pridjev klasian ima vie znaenja: istoznanica za antiku njime se obiljeava pojava
koja pripada rimskoj i grkoj starini; upotrebljava se i u nadvremenskom, vrjednosnom

smislu da bi se oznaila knjievna razdoblja i pisci koji se openito prihvaaju kao uzori
Dijeli se na grku i rimsku knjievnost
GRKA KNJIEVNOST:
1.) Arhajska knjievnost prevladava usmena knjievnost; epovi i lirske pjesme; Homer:
Ilijada, Odiseja, Ezop basnopisac, Alkej, Sapfa, Pindar, Anakreont liriari
2.) Klasino razdoblje glavno kulturno i knjievno sredite je Atena; razvijena je
tragedija; Eshil: Okovani Prometej, Sofoklo: Kralj Edip, Antigona, Euripid: Elektra,
Aristofan, komedije, Menandar, komedije, Alkej, Sapfa, Pindar, Anakreont, Aristotel:
Poetika
3.) Helenistiko razdoblje grka se kultura iri na krajeve koji su pod vlau
Makedonaca; Aleksandrijsko radoblje popularne su kratke knjievne vrste epigram

i epilij (kratka vrsta koja je zamijenila ep); Teorkit: Idile

Grka se knjievnost razvija u okviru rimske drave
Tragedija knjievna vrsta u kojoj glavni lik posjeduje iznimne moralne i karakterne

osobine, ali zavrava tragino zbog sukoba ideala i stvarnosti ili zbog vlastite sudbine
RAZVOJ TRAGEDIJE u antikoj knjievnosti iz ditiramba poeli su se izdvajati zbor i
zborovoa tako je dolo do zametka tragedije. Zborovoa je dobivao obrise glumca, a
zbor je bio u ulozi komentatora radnje. Prve takve izvedbe pripisuju se Tespisu, zato se
kazalina umjetnost

zove Tespisovim kolima. Kad su se lanovi kora (korenti) poeli

preodijevati i maskirati u satire (mitske pratioce boga Dioniza; pola ljudi, pola jarci),
otvoren je put stvaranju satirske igre. Maskiranje korenta u satire moe objasniti i sam
naziv tragedije tragos (jarac), ode (pjesma). Kazaline predstave pripremale su se

43

tijekom dionizijevskih sveanosti, a trajale su 3-5 dana. U programu se izvodila jedna

-

trilogija i satirska igra. U 5.st.pr.Kr. kazaline predstave dobivaju organizirane oblike

DIJELOVI GRKE TRAGEDIJE:
1.) Prolog uvodni dio prije ulaska kora
2.) Parod ulazna pjesma kora
3.) Epizodij sve to glumci govore i ine izmeu dviju korskih pjesama
4.) Stasim stajaa pjesma koja koja se izvodila izmeu pojedinih epizodija
5.) Eksod izlazna pjesma kora na kraju tragedije
ZNAAJKE GRKE TRAGEDIJE:
1.) Tragini junak osoba koja tragino strada zbog svojih uvjerenja i postupaka. To su
mitoloki junaci visokih moralnih naela koji slijede svoje uzviene ideale, ali upravo
to vodi ih u propast
2.) Tragina krivnja razlog sukoba traginog junaka s okolinom. Glavni lik ne zavrava
tragino zato to je neto skrivio, nego zato to je djelovao u skladu sa svojim
moralnim naelima u tome se sastoji njegova tragina krivnja
3.) Tragini sukob sukob junaka s ostalim likovima koji imaju drugaija uvjerenja od
njegovih
4.) Tragini zavretak posljedica sukoba i razliitih stavova, tj. moralnih naela i ideala
junaka
5.) Katarza cilj izvoenja tragedije, tj. proienje osjeaja kod gledatelja; do nje
dolazi jer gledatelj proivljava s likovima sve ono to se zbiva na sceni te tako postaje

bolji i plemenitiji
6.) Uzvien stil svean, dostojanstven izraz koji se razlikuje od svakodnevnog govora
Idealno zamiljena drama sastoji se od 5 dijelova:
1.) Ekspozicija (uvod)
2.) Zaplet
3.) Kulminacija (vrhunac) radnja je dosegla fazu kad je potreban i oekivan zavretak
4.) Peripetija (obrat)
5.) Rasplet
Aristotelova jedinstva drame jedinstvo mjesta (radnja se odvija na jednoj lokaciji),
jedinstvo vremena (neprekinuti vremenski slijed), jedinstvo radnje (prati se samo jedna
fabula)

SOFOKLO
-

Teme su mu mitoloke
Reformator tragedije napustio svijet grke mitologije i u sredite je stavio ovjeka
Radnja je sloenija pojedinac i njegova sudbina u sreditu su zbivanja
Likovi su ljudi kakvi bi trebali biti krase ih iznimne moralne osobine
Gotovo uvijek suprotstavljeni su izdvojeni pojedinac i vladajui sloj, pri emu individualac

postaje traginim likom

Osnovni pokreta dramske radnje jest ljudska volja, a nju vode najvii moralni principi.

Rezultat je toga uvijek tragian jer se stvarnost ne obazire na uzviene principe

Iako je tragini junak idealiziran, on ima ljudske mane slabost, neodlunost, patnju i sl.
Svojim moralnim principima koji ga na kraju vode u smrt, predstavlja protuteu ostalim
karakterima

44

Promjene koje uvodi uveo 3.glumca (Izmena), poveao je lanove kora s 12 na 15 (kor se

dijeli na 2 polukora i 7 lanova s korifejem), uveo je oslikavanje kulisa

Znaenje: tragediji daje konaan oblik
Usavrio je tragediju time to sastavlja trilogije svaka tragedija u okviru trilogije ini

posebnu cjelinu i ne mora biti sadrajno vezana s ostalim dvjema

Kralj Edip, Antigona, Edip na Kolonu trilogija koja se temelji na mitu o prokletstvu

Lajeva roda
Sofoklov junak nositelj je patnje koja je rezultat njegove odluke, a radnja se svodi na
pokuaje okoline da junaka urazumi savjetima. Njegov junak sam eli odrediti uvjete

svoga postojanja, a to je ovjeku nemogue. Zato on odbija ivjeti

Likovi bogova u Sofoklovim dramama gotovo se uope ne pojavljuju. Njegovim likovima ne

upravlja boanska sila, nego oni sami biraju svoj put

Uzor Sofoklu za jake junake bio je Homerov Ahilej
ANTIGONA

Tragedija
Tema sukob pojedinca i vlasti (Antigone i Kreonta) sukob izmeu univerzalnih moralnih
vrijednosti (vjernost boanskim zakonima koji nalau da se mrtvi moraju pokopati) i vlasti
(koja zabranjuje Polinikov pokop jer je poginuo kao neprijatelj drave); sukob izmeu

boanskih i ljudskih zakona

Stil uzvien
Antigona je izvrila svoju dunost i zbog toga bila je dovedena pred Kreonta
Antigonu u provedbi njezine odluke kojom se suprotstavlja Kreontovoj odluci vode rijei:

rodila sam se da ljubim, a ne da mrzim.

U dvojbi izmeu ljudskih zakona koje je donio Kreont, Atigona bira Boje, vie, a to je za
nju jedino vrijedno moralno naelo. Krei dravne uredbe, ljudski i prolazni zakon, ona
postaje odvjetnicom morala, vieg reda i pravde koja e, usprkos njezinu traginu kraju,
ipak pobijediti. Teei prema vioj pravdi, Antigona je svjesna kako e otii u propast jer
e prekriti zemaljski, Kreontov zakon, ali cilj prema idealu za nju je vaniji od svake
asovite prisile. Time se ona uzdignula do prve tragine heroine u povijesti drame nae
zapadne civilizacije i otvorit e put brojnim nasljednicima i u grkoj i u kasnijoj europskoj

drami novovjekovlja
Vrijeme i mjesto radnje 5.st.pr.Kr., dvor u Tebi
Ideja vjeni zakoni jedino su Boji zakoni
Dramska ironija junak je u uvjerenju da postupa ispravno, a onda mu se otkrije da je bio

u zabludi, taj ga preokret baca u nesreu tragediju

Univerzalno znaenje djela sukob pojedinca i vlasti vladar ne uvia da je njegov zakon
u suprotnosti s boanskim zakonima. Posljedica je toga tragini zavretak
ANTIGONINA MOTIVACIJA

KREONTOVA MOTIVACIJA

pokree je ljubav
najvanija joj je obitelj
vjerna boanskim zakonima

pokree ga mrnja
vanija mu je vlast od obitelji
ne uvia da je zemaljski zakon u
suprotnosti s boanskim

45

Izvorite Antigone u starogrkoj je legendi o prokletstvu koje je na sebe i svoje potomke

do treeg koljena navukao Laj, tebanski kralj (Lajevo prokletstvo)
Radnja ove tragedije nastavlja se na mit o Edipu. Kad se Edip rodio, proroanstvo je
navijestilo njegovom ocu Laju da e ga sin ubiti. Zato ga on daje pogubiti. ovjek koji je to
trebao uiniti, ne mogavi to uiniti, daje ga pastiru po kojem Edip dospijeva u drugo
kraljevstvo, kod Poliba. Kad je odrastao i uo to mu je proroanstvo namijenilo da e
ubiti oca i oeniti majku, on bjei. Na putu, u jednom sukobu, ubija ovjeka (kasnije e se
pokazati da je to Laj). Dolazi u Tebu, rjeava Sfinginu zagonetku i kao nagradu dobiva
kraljevu udovicu za enu i postaje kraljem. Edip e tek kasnije otkriti da je udovica
njegova majka, ali i majka njegove djece (Eteokla, Antigone, Izmene, Polinika). Kako Edip
otkrije istinu, oslijepi se i zaputa zemlju, a Jokasta se ubija vjeanjem. Na prijestolje
dolazi njezin brat, Kreont
Prokletstvo se ispunilo do kraja, traginim stradanjem Edipove djece
Po prvi put Antigoninu sudbinu izdvaja iz legende Sofoklo, oblikujui je prema svojoj
umjetnikoj viziji
Sofoklo gradi dramu na sukobu Antigone i Kreonta oko posmrtnih ostataka njezina brata
Polinika. Krajnja je nepremostivost ovog sukoba najoitija u kulminacijskoj toki drame
u izravnom sueljavanju Kreonta i Antigone. S jedne strane, Kreont je kao utjelovljenje
svjetovne moi temeljene na snazi kojom namee i brani zakone po logici vlastitih
interesa. Nasuprot njemu je Antigona sa svojom duhovnom snagom ideala i ljubavi
oslonjenom na vjene, nepisane zakone etike i religije.
Dok Antigoninu smrt Sofoklo uzdie do simbola pobjede ljudskih napora za humanou i
viim idealima, Kreontu namjenjuje gnjev i kaznu bogova, pa njegova sudbina postaje
opomenom onima koji upadaju u zamke moi, pretvarajui se u slijepe tirane to ne
potuju nikakve zakone osim svojih.
Sofoklova poruka suvremenicima koja proizlazi iz zavretka djela jest da je bolji izbor
umrijeti kao Antigona, nego nastaviti ivjeti kao Kreont, ostala je aktualna i danas
Antigona ne eli se pokolebati kada je u pitanju religiozno-moralna dunost koja
zahtijeva svoje ispunjenje bez ikakvog odstupanja. Odluuje pokopati brata, iako je to
zabranjeno, ali je po shvaanju bogota i srca taj in sveto djelo. Vjerna je zakonu krvi i
prirode sestrinskog poriva, a taj joj zakon nareuje da ispuni dunost prema mrtvima.
Zbog toga ona ustaje protiv sile koja gazi moralne norme na kojima se temelji drutveni
poredak. Ona svjesno eli izvriti svoj in i zbog toga dolazi u sukob s Kreontom.
Kreont naredba nepokapanja Polinika u suprotnosti je s moralom kojeg svaki ovjek nosi
u sebi. Ta naredba kojom oekuje poslunost svih graana nije zakon, nego otra i
bezobzirna mjera koja nije izraz volje puka, ve je on sam propisuje. Zato on nije
branitelj drave, nego autokrat i tiranin

ROMANTIZAM (E. A. Poe)

-

Poe amerika knjievnost

U svoje vrijeme on je u Americi posve izdvojena osobnost, jedini koji je utjecao na
europske knjievnike kasnijih razdoblja
Rodio se u Bostonu, u obitelji putujuih glumaca

46

Kao 2-godinjak ostao je bez roditelja pa ga je prihvatila bogata trgovaka obitelj Allan.
Njihovo je prezime uzeo iz zahvalnosti kao svoje srednje ime
kolovanje je zapoeo u Engleskoj, zatim u Americi, da bi kasnije napustio kole i
posvetio se knjievnosti. Bavio se i novinarstvom
Bolesti, smrti blinjih, siromatvo...pratili su ga do kraja ivota
ivot mu obiljeio alkoholizam, a zbog kockanja otac ga se odrie
Primila ga je oeva sestra iz Baltimorea
eni 13-godinju roakinju Virginiju Clemm, koja e umrijeti od tuberkuloze. To ga dovodi
do alkoholiziranja i drogiranja. Pjesma Anabel Lee posveena je njoj
Njegovo je stvaralatvo zapoelo poezijom tunoga ugoaja, u kojoj prevladavaju motivi
smrti, osamljenosti i mistike. U svojim je pjesmama nastojao ostvariti ideal ljepote koji je
u ivotu uzaludno traio. Teio je ostvarenju glazbenih ugoaja u savrenoj formi
Dvije knjige pjesama: Gavran i druge pjesme, Tamerlane i druge pjesme
Najpoznatija mu je poema Gavran, a antologijske pjesme Anabel Lee, Pobjedniki crv,
Heleni
U drugoj fazi stvaralatva posvetio se prozi pod utjecajem gotskog romana
Dvije zbirke Groteske i arabeske, Prie
Sam je svoje pripovijetke dijelio:
1.) groteske, pripovijetke s bizarnom tematikom ubojstva ili zagonetke
2.) arabeske, pripovijetke u kojima je teio ozbiljnijem poetskom uinku
u djelima se zalagao za koncepciju iste umjetnosti. Svojim je pristupom umjetnosti
najavio simbolizam i larpurlartizam
prvi je istaknuti ameriki knjievnik, iako je u svoje vrijeme bio neshvaen i nepriznat
prvi je ameriki knjievnik koji je utjecao na europske knjievnike
utemeljitelj je kriminalistike prie i znanstvene fantastike
prvi je zanimanje za nesvjesno i podsvjesno u ovjeku pretoio u knjievnost
uzeo je neke od velikih tema knjievnosti 20.st., npr. temu ovjekove otuenosti
u kriminalistikim priama utemeljio je strategiju istrage i detekcije te je postao
uzorom kasnijim piscima krimia
CRNI MAAK

pripovijetka prikazuje ljudsku sklonost zlu, nanoenju zla bez pravog motiva
romantiarsko fantastika, hiperbola, nesklad s okolinom
ne nalazei odgovore na vjena pitanja, romantiari se okreu fantastici
nastranost i zlo najiskonskiji su porivi ljudskog srca, a ovdje se javlja u razliitim
oblicima kao mrzovoljnost, razdraljivost, bezobzirnost, okrutnost i, na kraju,
hladnokrvno ubojstvo
crni maak materijalizacija je pripovjedaeve zle udi i u njemu se javlja elja da je
uniti. Ubojstvom make pokuava ubiti vlastitu svijest (psihoanaliza)
vidljiva je tehnika oka, a maak je crn zbog njegove kolektivne simbolike (crna boja nesrea)
vjeala na makovu trbuhu upozoravaju ga da je zloinac, ali i da e biti kanjen
o maku se zna samo ime PLUTON:
a) astroloko znaenje imena iznenadna i nepredvidiva promjena, sklonost
nekonvencionalnom
b) psihoanalitiko znaenje simbol dubina naih unutarnjih tmina, doboko potisnutog
zla, tjeskobe, smrti
maak pobjeuje, ali i pravda zlo e biti kanjeno (policija zahvaljujui maku otkriva
pripovjedaev zloin)

47

u uvodu Poe itatelja pripremna straan dogaaj u koji mnogi nee povjerovati jer mu u
pripovijedanju ne mogu svjedoiti ni vlastita osjetila. Time u itatelja uspijeva pobuditi
znatielju. Piui u prvom licu, Poe eli potvrditi istinitost svoje prie
izvanredne dogaaje mogue je interpretirati i fantastikom, ali i kao halucinacije osobe
koja uslijed alkoholne ovisnosti vie nije u stanju razlikovati zbilju od privida i u
praznovjerju trai opravdanje za svoje zloine
motiv udvajanja maka moe se iitati i kao metafora poremeene udvojene svijesti
prostor ima vanu funkciju u Poeovim priama. Lociranjem prie u izolirane interijere koji
razotkrivaju ekscentrian ukus vlasnika omoguuju da se razvije nevjerojatna pria, ne
samo da se oblikuje atmosfera i daje okvir zbivanjima, nego prostor dobiva i simboliku
ulogu, pa ak i strukturu
Crni maak sav je izgraen na udvajanjima:
a) nekadanja blagost pripovjedaeva karaktera/njegova okrutnost u opisanim
dogaajima
b) nekadanja idila u branom ivotu/ nesreenost ivotnih prilika
c) prvi maak/drugi maak
izbijanje poara u funkciji je isticanja tih udvajanja
obiteljski sklad odvija se u normalnom ivotnom prostoru, a nain na koji je vlasnik doao
do prvog maka ne spominje se
u drugom dijelu prie obitelj se seli u podrumski prostor, to simbolizira pripovjedaev
moralni pad
drugi je maak naen u krmi usred noi, to je takoer simbolika naznaka nadolazeeg
traginog raspleta
naglasak je na BIZARNOM I UDESNOM
izvanredni dogaaji koji se opisuju najee su motivirani karakterom samog pripovjedaa

HRVATSKA MODERNA
-

razliito se odreuje trajanje: 1892. (objavljena Matoeva Mo savjesti) 1916. (javljaju

se djela s ekspresionistikim obiljejima); 1895. (progon hrv.studenata zbog spaljivanja
maarske zastave) 1914. (poetak Prvog svjetskog rata)
to je knjievno razdoblje u kojem se javlja pluralizam stilova (mnotvo razliitih
smjerova); uz tradicionalne stilove i naturalizam, javljaju se i modernistiki stilovi te
nagovjetaji ekspresionizma
kraj 19.st. obiljeila je vladavina Khuena Hedervaryja (maarizam), meustranaka
previranja te raskol unutar Stranke prava
Hedervary je svoje protivnike progonio, za njih nije bilo posla u Hrvatskoj ili im je bilo
onemogueno napredovanje u slubi (Kranjevi, Gjalski)
ovo je razdoblje obiljeio mladi narataj hrvatskih sveuilitaraca koji su se pobunuli
protiv stradanja u Hrvatskoj spaljivanjem maarske zastave na Jelaievu trgu. Naime, u
Zagreb je doao car Franjo Josip I. na sveanost otvorenja HNK. Kraljev dolazak mogao
se tumaiti kao odobrenje Khuenove politike u Hrvatskoj
demonstranti su protjerani sa Sveuilita u Zagrebu te je dio studenata nastavio studij u
Pragu, a dio u Beu tako nastaju PRAKA I BEKA SKUPINA
studenti se susreu s novim umjetnikim strujanjima u Pragu upoznaju ideje Tomaa
Masaryka o odnosu knjievnosti i naroda, a u Beu se susreu s bekom secesijom koja
zahtijeva potpunu autonomiju umjetnosti
PRAKA skupina poinje djelovati pokretanjem asopisa Hrvatska misao (1897.) list za
knjievnost, politiku i socijalna pitanja); ideolog je bio kritiar Milan ari, njegov lanak

48

Hrvatska knjievnost sadri knji.program prake skupine, a ideja mu da knjievnost ima i

drutvenu ulogu (socijalni relizam)
BEKA skupina objavljuje u asopisu Mladost (smotri za knjievnost i umjetnost),
predvode je Milivoj Deman Ivanov i Branimir Livadi. Program im je autonomija
umjetnosti
hrvatsku je modernu obiljeio i tzv. SUKOB STARIH I MLADIH stari zastupaju
tradicionalnu ulogu knjievnosti, dok mladi trae raskid s tradicijom i nove knjieevne
smjerove. Rezultat je osnivanje Drutva hrvatskih knjievnika (1900.), iji je prvi
predsjednik Ivan Trnski. Sukob se smiruje oko 1910.
DVIJE FAZE HRVATSKE MODERNE:
1.) traje od 1897. do 1903. ima obiljeja pokreta i to ne samo knjievnoga naglasak je
na suprotstavljanju tradicionalnistikom shvaanju knjievnosti, pokreu se asopisi,
objavljuju programatski tekstovi, a dominira knjievna kritika. Iako ima elemenata
modernizma, ipak je dominantno stvaralatvo realizma
2.) traje od 1903. do 1916. nastaju najznaajnija djela. Pojava Matoa i asopisa
Savremenik; zahtijeva se autonomija knjievnog djela, odnosno, istie se estetska
uloga knjievnosti. Djelo treba sluiti ljepoti
POEZIJA dominantna je, dominira impresionizam, iako je vidljivo postojanje razliitih
stilova, impresija je utemeljena na trenutnom dojmu (impresiji), prevladava tema pejsaa
te on postaje slika pjesnikove due. Obiljeja impresionizma slikovitost, formalna
savrenost (najee sonet), muzikalnost stiha. Najznaajniji je V. Vidri. Javlja se i
simbolizam , kojemu se najvie pribliio Mato. Postaje bitna i dijalektalna lirika, a
kamen temeljac modernoj dijalektalnoj poeziji lirska je minijatura Hrastovaki
nokturno, koju je objavio Mato u pripovijesti Nekad bilo sad se spominjalo. Predstavnici
dijalektalne lirike su: Galovi, Domjani, Vidri.
Hrvatska mlada lirika (1914.) pjesnika zbirka objavljena uoi Prvog svjetskog rata;
javlja se 12 pjesnika mlade generacije. Sastavio ju je Ljubo Wieser, a u predgovoru je
naveo pjesnike uzore Matoa i Vidria. Zalau se za lirski pejsa, a istiu kult forme.
Sinteza je to hrvatske moderne i njezin kraj. Uskoro se javljaju pjesnici koji e razbiti
modernistiku pojavu ljepote uvoenjem ekspresionistikih elemenata.
PROZA javlja se kao odgovor na realizam i njegov objektivan pristup temi i analizi
drutvenih zbivanja. Uvodi se subjektivizam, a pisci se bave psihologijom junaka kjoi je
sada i duhovno, intelektualno bie. Teite se s vanjskog prebacuje na unutranja
proivljavanja lika.
Javljaju se regionalni krugovi:
Hrvatsko zagorje Mato
Dalmatinska zagora imunovi
Slavonija I. Kozarac
Fabula vie nije bitna (defabulativnost), prevladavaju opisi stanja likova, a javlja se
impresionistiki pejsa (psiholoko stanje lika prikazano je slikom pejsaa). U sreditu su
likovi intelektualaca (uveo ih Leskovar) to su pasivni pojedinci kjoi se ne uklapaju u svoju
sredinu, zaokupljeni su svojim unutranjim ivotom i uglavnom zavravaju tragino.
Najboljim se romanom smatra Bijeg M.C. Nehajeva
DRAMA obiljeja dezintegracija tradicionalnih dramskih vrsta, posebice povijesne
tragedije, javlja se pluralizam stilova. U 1.fazi prevladavaju povijesne tragedije u
klasicistikom i romantiarskom stilu, a piu ih Stjepan Mileti, Ante Tresi Pavii,
Milan enoa, a ponekad i modernisti. Moderna drama javlja se sredinom 90-ih godina.
ivlja produkcija modernistike drame poinje nakon 1905. utjecao je repertoar
kazalita koji je prikazivao suvremene europske autore, ali moderniziraju se i reija,
gluma i scenografija

49

Moderne se drame dijele na:

a) naturalistike Nehajev: Prijelom, Tuci: Povratak, Begovi: Stana Binia, Kosor:
Poar strasti
b) simbolistike Ogrizovi: Hasanaginica, Kamov: Samostanske drame

MILUTIN CIHLAR NEHAJEV

-

roen u Senju, a po simbolu rodnoga grada (tvrava Nehaj) svojem je imenu dodao
pseudonim Nehajev
tijekom studija aktivno je sudjelovao u radu beke skupine hrvatskih modernista
radio je kao gimnazijski profesor, novinar i asistent te je bio predsjednik Drutva
hrvatskih knjievnika
pripovjeda, dramatiar, kritiar i esejist
djela: zbirka novela Veliki grad
romani Bijeg, Vuci
drame Prijelom, Svjeica, ivot, Spasitelj
kritike i eseji Studija o Hamletu

BIJEG
-

podnaslov Povijest jednog naeg ovjeka

tema sudbina ure Andrijaevia, intelektualca koji zavrava tragino u sukobu sa
sredinom, ali i sa samim sobom
ROMAN LIKA jer pokazuje ivot glavnog lika od mladosti do smrti (autobiografski
elementi)
Po temi je to i psiholoki roman, ali ima i obiljeja drutvenog romana Nehajev iznosi
vienje hrvatskog graanskog drutva na poetku 20.st.
Likovi glavni se sukobi odvijaju unutar samoga lika sadraj romana predstavlja njegovu
unutarnju analizu, traenje odgovora na pitanje to je dovelo do njegovog sloma.
uro Andrijaevi glavni je lik koji se ne snalazi u provincijskoj sredini u kojoj ivi i radi
(Senj). Tei ivotu u velegradu, gdje je i stekao obrazovanje (Be). Svoju viziju
provincijske sredine uro da je u mranoj komediji Revolucija u drenju, u kojoj se mogu
vidjeti ogranienosti ljudskoga duha. Komedija nije poluila uspjeh, a on nije uspio poloiti
profesorske ispite. Nije ustrajao u poslu, pustio je zarunicu i nije se borio za ljubav. Na
kraju se odaje alkoholu i psihiki slomljen utapa se u moru. Lik je ANTIJUNAKA (prvi
antijunak u hrv.knji.) jer je darovit, obrazovan, ali pasivan, otuen i nemoan.
Motivacija mu je posve psiholoka, ak fatalistika neimatina ubrzava ionako neizbjeno
propadanje, a glavni je lik intelektualac, knjievnik, umjetnika dua
Lika pokree ili, bolje rei, zadrava boleiva osjeajnost koja mu ne doputa djelovanje,
nego samo trpljenje i analiziranje onoga to mu se dogaa bez njegova voljnoga
sudjelovanja
Nepoznate snage podsvijesti vode ga u propast koju itatelj nasluuje od prvih stranica
romana. Njegovo pesimistino vienje svijeta sve dobro u ivotu pretvara u izvore nove
muke: jo u djetinjstvu vjera u Boga sprjeava ga uivati u prijateljstvu jer u njemu trai
prikrivene seksualne motive (u nekoj je knjizi proitao da se prva seksualna iskustva
stjeu s prijateljima, a zbog religioznog odgoja mise da je seksualnost grijeh)

50

U ranoj mladosti idealizira ljubav kao izniman duhovni osjeaj i umjesto da uiva u
ostvarenju te ljubavi, pati zbog tjelenosti kojom je ona ostvarena
Nepovoljne materijalne prilike sprjeavaju ga da se oeni, ali one ne poduzima nita, ak
ni ono to mu je propisano i zadano (polaganje profesorskog ispita)
Knjievno stvaranje koje mu je ponekad prualo olakanje, sada mu ini muku jer ni u
tome vie ne uspijeva
Ljubav mlade i bogate Minke, koja mu se nudi kao izbavljenje, njegova bolesna, alkoholno
opijena svijest, odbacuje bez promiljanja. Pribjegavanje alkoholu kao jedinome rjeenju
iz nastale situacije jer on opija, omamljuje i savladava sve
Opis Nietzschea sa svojom anarhistikom milju o ubijanju samoga sebe (nadovjek sam
sebe rtvuje, odriui se ovjetva)
Na njegovo raspoloenje utjeu vremenske prilike i krajolik, a njegovo unutarnje stanje
esto je u skladu s vanjskim prilikama
Doselivi se u Senj, na samome poetku, u svom dnevniku, posveuje mnogo prostora opisu
bure. Kao da buri zavidi na njezinoj snazi, ali osim malo ivahnijeg kucanja srca, ni snana
bura ne moe pokrenuti uru
Oprene vremenske prilike raaju u njemu oprena raspoloenja. Jugo djeluje zlo na
njegove ivce
U svojim etnjama po okolici Senja, lirski opisana priroda uznosi uru u neku ekstazu u
kojoj bi sasvim izgubio osjeaj za onaj as u kojemu ivi
Slabost njegova lika dolazi do izraaja kraj snanih likova ena koje obiljevaju njegov
ivot. Zora se prepustila tjelesnoj ljubavi, traei u njoj vrhunac duhovnog osjeaja, Vera
je jaka, pouzdana i mirna, spremna podnijeti svaku rtvu zbog ure i njihove ljubavi,
Minka je spremna oduprijeti se roditeljima i spasiti uru svojom ljubavlju i bogatstvom
uro sve to odbacuje njegov je ivot BIJEG. U djetinjstvu od problema bjei u svijet
literature, a od uspomena na Zorinu ljubav bjei u Be. Verinu ljubav osjea kao teret jer
zahtijeva konkretnu akciju, ali bjei u Zdence jer ne zna to poduzeti. Kad se suoi s
Verinom majkom, pristaje na sve samo da bi mogao pobjei od razgovora koji ga gui. U
Senju bjei u krmu i opija se. Potpuno propao, u ivotu od kojeg nakon silnog bjeanja
ipak nije uspio pobjei, bjei posljednji put, u smrt.
Andrijaevi je pasivni junak koji je predodreen da bude rtva. Njegova je propast
posljedica nemoi da se uklopi u umalu malograansku sredinu na koju on objektivno, ma
koliko se trudio, ne moe pristati. Rije je o hipersenzibilnom, melankolinom, ali
samosvjesnom intelektualcu koji manjak svoje ambicije, volje i snage (ali i hrabrosti i
sree) nadomjeta povlaenjem u vlastiti svijet, zapravo i bijegom od ivota
Vremenski okvir radnje vremenski raspon je oko 2 godine (od prekida urina Studija u
Beu, preko odlaska u Slavoniju do dvogodinjeg boravka u Senju i samoubojstva).
Vremenski kontinuitet prekida se iznoenjem prolih dogaaja
Stil defabularizacija pisac iznosi bitne probleme ovjekove psihe
retrospekcija koja omoguuje da saznajemo ivot glavnoga junaka i prije onoga to
obuhvaa glavna radnja
introspekcija ispovijesti u obliku monologa; glavno izricanje vlastitih misli i
unutarnjih monologa
forma pisama (epistolarna forma) i dnevnika
impresionistika tehnika u slikanju krajolika boja ima simbolino znaenje jer je
povezana s karakterizacijom lika; Nehajev slika preljeve boja, prati promjene
osvjetljenja
U djelu je opisana tipina sudbina siromanog hrvatskog intelektualca, kolovanog u
velegradskom ambijentu, a dotuenog i do kraja propalog u skuenim okvirima
provincijskog gradia.

51

Roman je podijeljen na 12 nejednakih poglavlja. Prva reenica: kiovit, mutan dan

najava loe atmosfere; dojam mrtve tiine to se slegla na ljude i stvari.
U prvom poglavlju u vrlo kratkom vremenu pripovijedanja (urino razmiljanje tijekom
jedne noi u vlaku) iznosi se vrlo dugo razdoblje od urina roenja pa do kraja studija.
Ostatak romana bavi se sljedeim svjema godinama urina ivota, ali radnja je mnogo
sporija i teite je na unutarnjim doivljajima lika.
Zavretak u krmi izvan Senja, u kojoj ga jo nitko ne poznaje, uro pie posljednje
pismo Toi: sad vidim treba umrijeti. Posljednji se put osvre na svoj nesretni ivot i
pita se tko je kriv. Ne uspijeva pronai odogovor. uje more kako umi, kako ga zove,
odlazi mu u zagrljaj i konano uspijeva u svome bijegu od ivota
Roman se javlja u trenutku kads se inilo da e austro-ugarska vlast biti dugotrajna i
mona i da e sputavati razvoj potlaenih krajeva po. 20.st.

HRVATSKI EKSPRESIONIZAM
-

Pod utjecajem dvaju vanih politikih dogaaja poetak Prvog svjetskog rata i atentat
na hrvatske poslanike u beogradskoj Narodnoj skuptini (1928.)
U knjievnom smislu razdoblje od kraja moderne i pojave prvih Krlenih djela (1914.) do
poetka drugog razdoblja hrvatske knjievnosti, u kojemu dolazi do prevlasti socijalne
literature
1914. Drutvo hrvatskih knjievnika objavljuje pjesniku zbirku Hrvatska mlada lirika. U
njoj su zastupljeni pjesnici mlae generacije, roeni uglavnom krajem 19. st. njihova je
poezija pisana u duhu poetike hrvatske moderne (lirski pejsa, kult forme, uzori Mato i
Vidri). Meutim, ta je lirika u suprotnosti s drutvenom stvarnou.
Novo vrijeme trai drugaiju umjetnost javljaju se ekspresionistika djela u kojima se
odraava duh ratne stvarnosti, tjeskobe, straha, ali i pobune. Knjievnici pokreu
asopise u kojima objavljuju prekid s tradicijom i postavljaju zahtjev za novom
umjetnou.
ASOPISI: Kokot (1916., Donadini), Vijavica (1917., A. B. imi), Juri (1919., A. B.
imi), Plamen (1919., Krlea)
Dolazi od rijei expression (franc.) izraaj, a umjetniki odraz ovoga pravca vidljiv je u
Munchovoj slici Krik
Ekspresionizam je umjetnost suprotstavljanja. Prema shvaanjima ekspresionista, zbilja
nije izvan nas, ona je u nama
Predstavnici: Donadini, A. B. imi, Krlea (ekspresionistiki elementi crne slutnje,
strah, ruenje, bol, iracionalnost. Djela: DRAMSKI CIKLUS LEGENDE, GOLGOTA,
GALICIJA, U LOGORU, VUJAK, PAN, HRVATSKI BOG MARS, KRALJEVO, TRI
SIMFONIJE, PJESME I., PJESME II., PJESME III.) Andri (pjesnike proze EX
PONTO, NEMIRI), Cesarec (zbirka STIHOVI, roman CAREVA KRALJEVNA, knjiga
novela ZA NOVIM PUTEM)

52

Ekspresionistiki pjesnici prilaze drutvenoj zbilji s etikoga gledita uoavaju u njoj

socijalnu nepravdu, neovjenost, dominaciju materijalnoga. Oni ele utjecati na zbilju
prikazujui poezijom runu stranu stvarnosti.
Boja ima poseban emocionalni naboj jer se njome izraava duhovno stanje.
Glavne su teme patnja, grad, zloin, smrt, pobuna, siromatvo. Izraz je slobodan, vidljivi
slobodni stihovi, jake metafore, kre se sintaktika pravila
U pjesmama dominiraju imenice i glagoli (to stvara dojam kretanja, promjene)
U sintaksi se pojavljuju neobine konstrukcije kojima se odraava povieno raspoloenje
(kratke reenice, eliptine, drugaiji poredak rijei i sl.)
este su hiperbole i personifikacije.
Takvim se odabirom rijei, sintaksom i metaforikom, ostvaruje ekspresionistika vizija
zbilje ona je dramatina, teka, muna. Ukazujui na nju, ekspresionistiki pjesnik trai
promjene
Ekspresionistiki umjetnik negira da se u umjetnikom djelu daje preslika iskustvenoga
svijeta. Sebe doivljava kao vizionara koji svjedoi o svojoj unutranjoj stvarnosti, svojoj
ekspresiji
U ekspresionistikim se djelima prikazuju kaos i nemir modernoga velegrada, u kojemu se
pojedinac osjea osamljeno i izgubljeno
Nerijetko se uz njega povezuje estetika runoe, posebice za ratne teme, kojom se
ukazuje na ravnodunost svijeta/drutva

ANTUN BRANKO IMI

- hrvatski ekspresionist, roen u Drinovcima. Bolovao od suice, umire s 26 godina

Pokrenuo asopise Vijavica, Juri, Knjievnik
Okrenuo se ekspresionizmu pod utjecajem Donadinija, ali za razliku od njega, imi kae
da je umjetnost vjena te da njezina ljepota proizlazi iz ekspresivnosti. Umjetnost je
iskljuivo ekspresija umjetnikovih osjeaja
Prvotni mu uzor bio Mato
U knjievnost je unio slobodan stih, a izostavljajui interpunkciju, dao je i vizualnu snagu
svojim lirskim motivima
Zaetnik je pojmovne poezije, najvei predstavnik slobodnog stiha
Najznaajnija zbirka Preobraenja (1920.) 40-ak pjesama, svoj pjesniki svijet otvara
programatskim pjesmama Pjesnici i Moja preobraenja. Sredinji dio zbirke ine pjesme
koje obrauju razliite teme ljubav, smrt, tijelo, pjesnitvo, odnos prema Bogu, a zbirka
zavrava pjesmom Budui, svevremenskom porukom upuenom imaginarnom itatelju.
U nazivu zbirke moemo prepoznati ekspresionistiko shvaanje umjetnosti: slika svijeta i
ivota preobraava se u umjetnikovu unutranjost i ponovno izraava u umjetnikom djelu
Ljubav i smrt dominantne su teme, temeljni su motivi strah, nemir, bol due...
Nain iznoenja motiva slobodan stih, odbacivanje interpunkcije, naputanje opisivanja,
pojednostavljivanje izraza
IMIEV EKSPRESIONIZAM krtost izraza, dojam krika, odbacivanje deskriptivnog.
Unutarnja dinamika postie se naglaenom uporabom glagola i eliptinim reenicama.
Slobodan stih, izostanak interpunkcije, grafika forma pjesme postaje sadrajno vana,
koristi jake boje, boje svjetlosti. One dobivaju vanost simbola. Osobito je vana plava

53

boja koja otvara obrise metafizikog svijeta. Najee stilske figure sinestezija
(spajanje svih osjetila), hiperbola, metafora.
egzistencijalna tematika (pobuna, tjeskoba, tijelo, ljubav, strah, smrt, smisao
umjetnikoga stvaralatva)
Uporabom slobodnog stiha eli istaknuti suvremeni nain izraavanja modernog drutva.
Grafiki oblik pjesama stihove slae na osobit nain, neki nisu poravnati na poetku stiha
Kompozicija stihovi su poredani u strofe ili je bolje rei, u skupine
Prvi je stih esto odvojen od ostatka pjesme, on naglaava ekspresionistiki poetak
pjesme (on je ili fiziki odvojen ili je iza njega interpunkcija, nakon koje slijedi poruka)
Uporabom slobodnog stiha elio je naglasiti izraajnost pojedinih rijei u pjesmi
Slobodni stih smatra suvremenim nainom izraavanja modernog drutva. Taj slobodni stih
nema tono odreen broj slogova u stihu te stihovi nisu povezani u tono odreene strofe
s jednakim brojem stihova
CIKLUS O SIROMASIMA (1920. 1921.) vidljiva dominacija socijalnih motiva. Ciklus ini
sedam pjesama: SIROMASI, SUNCE SIROMAHA, POGLED SIROMAHA, RUAK
SIROMAHA, SIROMASI KOJI JEDU OD PODNE DO PODNE, SIROMAHU, POST
SCRIPTUM
Ritam u pjesmama postie se osobitim rasporedom rijei, glasovnim figurama, svaka
reenica istovremeno je i jedna strofa, nizanjem stihova razliite duljine, ponavljanjem,
grafikim oblikom, izostavljanjem interpunkcije.
razliitost s obzirom na tradicionalnu poeziju: slobodni stih, grafiki raspored stihova,
odsutnost interpunkcije, krtost/saetost izraza i sl.
tematski krugovi imieva pjesnitva:
a) kozmiki ekspresionizam posljednje tri pjesme u zbirci Preozbraenja
Otkupljenje, Opomena, Budui u njima pjesnik analizira neke kozmike teme, poput
odnosa ovjeka prema ivotu, vremenu i prolaznosti
b) umjetniko stvaranje zbirka zapoinje tim tematskim krugom. Pjesme Pjesnici,
Moja preobraenja, Mladi, Pjesma iznad zemlje
c) zaviajne teme Hercegovina imi ne opjevava vanjsku pojavnost svoga zaviaja,
nego istrauje svoj unutarnji pejsa koji je nekim motivima i bogatom osjeajnou
povezan s vanjskim pejsaem
d) intimne teme ljubav i ljudska usamljenost. Pjesme Povratak, Zima, Ljubav, Mrtva
ljubav
e) smrt Smrt, Smrt i ja
f) socijalne teme ciklus Siromasi nastao izmeu 1920. i 1921. Godine

PJESNICI
- lirska misaona pjesma; programatska pjesma
- tema pjesniko stvaralatvo
pjesma govori o nainu na koji ekspresionistiki pjesnici doivljavaju svijet. Oni gledaju i
oslukuju ono to ostali ljudi ne zamjeuju, potom te doivljaje i svoj unutarnji svijet
izraavaju u pjesmama u kojima izraavaju bit samoga svijeta. Zbog svoje trajne
uznemirenosti pjesnici su vjeno treptanje u svijetu
- metafore i njihovo znaenje pjesnici su UENJE - otovren pristup svijetu, bez onoga
to nam je nametnula navika, civilizacija; pjesnici uenjem doivljavaju svijet zapitani
su nad svijetom, to je nain da dopru do biti stvari. IDU zemljom hodanje zemljom
ukazuje na njihov svakodnevni duhovni napredak. OI im rastu pored stvari doivljaj
svijeta, duhovna stvarnost; oni ne gledaju stvari, nego pored stvari kako bi vidjeli bitno.
Naslanjaju uho na UTANJE tekoa ivljenja, otuenost, oni oslukuju utnju, znai da
ostali ljudi ute, a oni i to oslukuju kako bi uli bitno i ono to ostali ljudi ne uju i ne

54

zamjeuju. Oni su vjeno TREPTANJE u svijetu pjesnitvo kao nain preobraavanja

stvarnsoti, pjesnici su stalno uznemireni i zato su treptanje u svijetu
vanjska kompozicija 3 strofe razliitih duljina; monostih, distih, tercet; izmjenjuju se
stihovi razliitih duljina, slobodan stih. Grafikim izgledom istaknuti su neki motivi
naglaeno je ponavljanje prvoga stiha (s varijacijom) u treoj strofi
stih je slobodan, nema interpunkcije, to moemo povezati s injenicom da pjesnik nema
nikakvih pravila i ogranienja koja bi sputavala njegovu stvaralaku imaginaciju i njeno
izraavanje u pjesmama
pjesniki ritam polagan, postie se osobitim rasporedom rijei, glasovnim figurama
(asonanca), svaka reenica istovremeno je i jedna strofa, nizanjem stihova razliite
duljine, ponavljanjem, grafikim oblikom, izostavljanjem interpunkcije
uloga zadnjeg stiha i povezanost s prvim stihom u posljednjoj strofi pjesnik donosi
varijaciju temeljnog motiva (pjesnici, tj. pjesnitvo) pjesnici su vjeno treptanje u
svijetu metaforom treptanje pokazuje se kako se u pjesnitvu stvarnost preobraava,
a time se i mijenja ovjekov ivot (svrha pjesnitva). Tako se ostvaruje kruna
kompozicija pjesnici su uenje (pristup svijetu) i treptanje (mijenjanje svijeta). Takav
je pristup u duhu kozmikoga ekspresionizma PJESNIK JE PROROK
unutarnja kompozicija (motivi) uenje, gledanje pored stvari, treptanje; kruna
kompozicija
motivi 1. strofa pjesnici, uenje
2.strofa zemlja, oi, stvari (gledanje pored stvari)
3.strofa uho, utanje, pjesnici, stvaranje
ZAKLJUAK pjesma govori o odnosu pjesnika i svijeta te o nainu na koji pjesnici
doivljavaju svijet oni svojet preobraavaju u poeziju, u novu stvarnost. Pri tome
presudnu ulogu imaju osjetila vida i sluha te pjesnikovo uenje. Pjesnici oslukuju utnju
koja ih okruuje i zato su vjeno treptanje u svijetu jer gledaju, vide i izraavaju ono
to drugi ljudi ne vide. Odsutnost interpunkcije govori nam da su pjesnici u svom stvaranju
potpuno slobodni, odnostno ne robuju nikakvim pravilima.

MOJA PREOBRAENJA
- lirska misaona pjesma
- tema ovjekova neprekidna promjenjivost, njegove duhovne mijene: ekspresionistiki
pjesnik u pjesmama iznosi svoju unutarnjost, samog sebe
- lirski subjekt pjeva sebe: on opjevava svoje duhovne promjene. Iz bezdane i mune noi
iznosi blijedlo lice u kristalno jutro mijenu negativnih i pozitivnih raspoloenja, mijenu
pesimizma i optimizma.
Pogledom pliva preko polja, livada i voda kao ovjek vezan je uz dva zemaljska elementa
zemlju i vodu
Bezbroj puta umire i uskrsne tijekom dana enja za zvijezdama, ovjekova tenja za
viim duhovnim ciljevima
Molitva Bogu da ga preobrazi u svijetlu, nepromjenjivu i vjenu zvijezdu molitva Bogu da
dosegne duhovne visine kako bi olakao ivotno kretanje ostalim ljudima, kako bi ih tjeio
i ukazivao na prave ivotne vrijednosti. To ini preko svojih pjesama, tako poezija postaje
zvijezda. Zvijezda e sjati nonim oajnicima
- imi ivot shvaa kao neprekidnu mijenu. ovjek, iako je vezan uz zemlju i vodu, on tei
zvijezdama; treem elementu. Tako eli preobratiti vrijeme patnje u vjenost i smirenje.
Ipak, smrt ne mora predstavljati kraj, ona ne negira ljudske osobine. Naprotiv, znai i
dalje postojanje suosjeanja za patnike kakav je i on sam bio. Zvijezda moe predstavljati

55

i umjetniko djelo u kojemu e itatelj pronai pievu patnju i suosjeanje za ljudske

probleme
Vanjska kompozicija tri strofe (1. strofa tercet, 2. strofa monostih, 3.strofa
katren); slobodan stih, nema interpunkcije

HERCEGOVINA
- U pjesmama sa zaviajnom tematikom imi ne doarava stvarni pejsa, ne opisuje
krajolik i zaviaj, nego e iznijeti neke slike iz vlastita sjeanja i bojama, rijeima iznijet
e svoj doivljaj zaviaja i djetinjstva te osjeaje koji su vezani uz vlastito odrastanje
- Dakle, pjesnik slika pejsa vlastite due pun strahova, nemira, osamljenosti i slutnje smrti
- Lirska misaona pjesma; pejsana
- ja koracam livadama plav od sutona plava boja upuuje na to da je rije o pjesnikovoj
unutarnjoj, a ne vanjskoj stvarnosti
- Osim plave boje, pojavljuju se crna, crvena (krvlju namrljana...slikarija na nebu) i bijela
boja. Crna boja upuuje na negativna raspoloenja i strahove, a bijela na optimizam
- Motivi iz krajolika kua parnog mlina, na rubu livada, crni vlak, kue, stakla, dvorita i
bijeli prozor konkretni motivi iz krajolika iznose pjesnikove osjeaje vezane uz
djetinjstvo i zaviaj; strah i divljenje pred parnim mlinom, vrisak oaja uarenih opeka
vrisak je oaja i straha uarene mladosti pred ivotnim izazovima; crni vlak koji vriti
prema nevidljivoj stanici slutnja je smrti
- U pjesmi dominira mrak, s povremenim prodorima svjetlosti povremeno izviranje
zaviajnih motiva u pjesmi ukazuje na prisjeanje na zaviaj u pjesnikovoj svijesti
- Pjesma zavrava motivom bijelih svijetlih prozora usprkos sveopem pesimizmu, pisac
zavrnim stihovima upuuje na optimizam i ljepotu pojedinih ivotnih trenutaka, iako su
cjelokupni dojam i slika ivota prilino mrani i pesimistini
- Pjesnik je ozvuio pjesmu (vritanjem krik) i obojim je uglavnom crnom bojom, to
upuuje na pesimizam i strah koji ga je obuzimao i obuzima ga prisjeanjem na zaviaj
- Slobodan stih
POVRATAK
- Motiv povratka u imia vezan je uz preobraenja ljubavi kroz djeetinjstvo, mladost i
starost
Kroz cijelu se pjesmu isprepliu ljubav i smrt jer ona nije zavretak, nego novi poetak
- Misaona lirska pjesma
- Pjesnik promilja smrt i ivot s obzirom na temeljnu odrednicu ljudskog ivota ljubav
(TEMA)
- Vanjska kompozicija 4 strofe, stihovi razliite duljine, slobodan stih (1.strofa distih,
2.strofa katren, 3. i 4. strofa pentastih)
- U prvom se distihu pjesnik obraa voljenoj osobi kazujui joj da ona i ne sluti njegov
povratak smrt nije poetak, nego nastavak prethodnoga ivljenja. U tri sljedee strofe
grafiki su izdvojene rijei: znaj. Tri su doba dana: no, podne i suton tri su razine
ljudske spoznaje i one su vezane uz pojedino ivotno razdoblje
- U noi pjesnik luta plavim stazama u vrtu voljene osobe ljubav je u djetinjstvu i
mladenatvu vezana uz romantiku i traenje. U podne plai enu glasnim krikom ljubav u
zreloj dobi krik je tijela. U suton je na drugoj obali mrke, mirne vode, ali uspravan i svean
kao pored voljene ene suton, odnosno, starost donosi tjelesno, ali ne i duhovno
razdvajanje
- Smrt je doba smirenja, utnje, povratka dostojanstva ovjeku, obavijena tajanstvenou,
a ivot je etnja k smrti. ivei, ovjek doivljava ljubav, a tijekom ivota ta se ljubav

56

preobraava od romantine enje, preko tjelesne, do smirenja. Smrt ne mora

predstavljati kraj, nego novi poetak ivot je kruni tijek u kojem se sve ponavlja
SMRT I JA
- Tema doivljaj smrti lirskoga subjekta
- Ljudi doivljavaju smrt na razliite naine, a imiev je nain prihvaanja smrti i
doivljavanje nje kao neega potpuno prirodnog
- Smrt je za njega neto posve uobiajeno i normalno ona s ovjekom raste od roenja
smrt je u ovjeku od dana njegova roenja
- Smrt nastupa u trenutku kad ona nadraste tijelo onoga u kojem se nalazi i poinje
samostalno kraljevati
- imi ne mistificira smrt i ne tuguje zbog nje, on samo shvaa da je smrt neobjanjiva i
beskrajna
- Od interpunkcijskih znakova (razgodaka) ima: dvotoje i toka ti znakovi dijele pjesmu
na tri dijela, na kraju nema interpunkcije, to potvruje pjesnikovu misao o neizmjenosti
kraljevstva smrti
- Smrt je neto sasvim realno i svakodnevno, u nama je od roenja, ona ivi u nama i ostaje
poslije nas. Ona znai kraj tijela i tjelesnog, a mi zbog vlastite spoznajne ogranienosti
moemo samo naslutiti njezinu bezgraninost, ali ne moemo odrediti njezinu bit
RUAK SIROMAHA
- Siromatvo utjee na meuljudske odnose i na nain na koji pojedinac doivljava sebe i
druge
- Groteskno je da ovjek doivljava drugog kroz prizmu hrane, toliko je odreen glau da i
svoje tijelo doivljava kao tue, a vlastitu krv kao jelo
- Osjeaji koji obuzimaju siromane stid, strah, gaenje nad samim sobom, osamljenost,
osjeaj krivnje, osjeaj podvojenosti izmeu vlastita tijela i duha. Tijelo kao da je tue
tijelo, krv kao da je tua krv
- Simboli - jelo, tijelo, krv simboli ivotne snage, jelo postaje tijelo; pjesma se temelji na
odnosu dvoje siromanih koji, pojedu li malo vie, mogu ubiti drugog
- Ironija RUAK SIROMAHA
- Od prve strofe u pjesmi se javlja napetost, koja stalno sve vi e raste.
Siromasi se stide sjesti jedno ispred drugog, ne mogu podnijeti poglede. Misle dae
drugi premjeravati koliko je pojeo, pa se onda naljutiti, razbjesniti. Ili jo gore: dae u
sebi kipjeti, misliti koliko je prodrljiv/a, da neumjereno prodire i to malo to jedva
imaju
- U drugoj strofi jedu. Vie nije toliko bitno kakav je, bitna je druga osoba, jer svaki zalogaj
znai toliko manjedrugom. Egocentrinost prelazi u brigu za drugog. Do tree strofe
ruak je vezavren, a nove misli nahrupljuju. Kako je mogao biti tako odvratan, jednu
licu manje i njoj bi sigurno bilo bolje! Takva se briga pretvara u fiziki trag
- etvrta strofa predstavlja kulminaciju. U grotesknoj slici na mjesto jela, snage, energije
potrebne za ivot lirskisubjekt stavlja krv i tijelo, kranske simbole. Svatko smatra da
onaj drugi nije dovoljno jeo, da mu se doslovno napiokrvi i najeo mesa. Odvratnost tog
prizora osuda je siromatva
- imi u pjesmi ne analizira i ne istrauje drutvene korijene siromatva, nego osjeaje
siromanih i osjeaj krivnje zbog obiljeenosti u drutvu, ali i nemoi da se bilo to
promijeni
- Motivi stid, strah, gaenje, osjeaj krivnje
- Vanjska struktura 4 strofe (1.i2.strofa distisi, 3.i4.strofa katrene), stih slobodan,
stihovi razliitih duljina

57

U socijalnim pjesmama iz Ciknula o siromasima imi govori o osjeajima siromanih, o

otuenosti, obiljeenosti i osamljenosti ovjeka koji sam sebe doivljava kao stranca te o
nemoi da se to promijeni

OPOMENA
- imi opominje ovjeka: ovje pazi/da ne ide malen/ispod zvijezda! Time sugerira
potrebu ljudske tenje za viim ciljevima i idealima, kako bi se osmislio vlastiti ivot, ali i
pobijedila prolaznost. To e biti pobjeda pojedinca koji e umjesto u prah prijei sav u
zvijezde
- Vanjska kompozicija 4 strofe etiri tercine; slobodan stih, nema svih razgodaka (npr.
zareza iza vokativa). Svaka strofa zavrava usklinikom KRIK (ekspresija); korelativan je
s naslovom (imperativ)
- Kljune su imenice opomena, ovjek, zvijezda, svjetlost, pogled, konac, prah to su
kljune rijei koje nose snano konotativno znaenje; to su ozbiljne rijei u ljudskom
ivotu
- Imenice su u antonimskom odnosu posebice prah i zvijezde, tj. kao metafore u znaenju:
smrt, tjelesnost, raspadanje vjenost, duhovno
- ovjek treba ispuniti svoj ivot i postati zvijezda, a u suprotnom postat e prah i nita
- Imperativan ton u skladu je s naslovom pjesme
- Ciklus o prolaznosti i vjenosti, vana tema imieva stvaralatva
- Gradacija -> zvijezda od slabijeg prema jaemu(1. zvijezda u metafori, ivot; 2. svjetlost
zvijezda osjetiti puninu ivota; 3. pred kraj ivota rastajo od zvijezda; 4. zvijezda u
posljednjoj cjelini smrt)

58