Professional Documents
Culture Documents
Miroslav Krleža
O djelu:
Vrsta djela: novela iz zbirke novela Hrvatski bog Mars
Vrijeme radnje: stanje u Hrvatskoj 1916. godine
(II.svjetski rat)
Mjesto radnje: na ratištima u borbi Hrvatske za
Austro - Ugarsku Monarhiju
Tema djela:
U baraku pod nazivom Pet Be dovezen je teško ranjeni
hrvatski vojnik Vidović kojemu jedino preostaje da
čeka smrt. Upravitelj je barake grof Axelrode koji nema
suosjećanja s ranjenicima. Radnja se temelji na
teškoćama koje proživljavaju ranjenici. Na kraju
nastaje pijanka koja dovodi do kaosa u baraci. Dolazi
Axelrode i pokušava napraviti reda, a Vidović umire
sam i napušten.
Ideja:
Krleža želi pokazati besmislenost rata, kako u njemu
plaćaju samo mali ljudi svoj danak u krvi, dok se oni
glavni, koji su ga i prouzroćili često ostaju u foteljama.
Novela „Baraka Pet Be“ Miroslava Krleže pripada zbirci
novela „ Hrvatski bog Mars“ koja je nastala između
1922. i 1933. godine. To je bilo razdoblje
ekspresionizma kojeg karakterizira pobuna, nemir i
tjeskoba. Na to razdoblje nas odmah asocira slika
Edvarda Muncha „Krik“ koja zorno prikazuje kakvo je
razdoblje ekspresionizma.
Hrvatski bog Mars
Zbirka je to od sedam novela antiratne
tematike koja nosi ironičan i podrugljiv naslov
Hrvatski bog Mars po tome što Mars
predstavlja hrvatskog boga rata, te na ironičan
način Krleža prikazuje stanje u Hrvatskoj za
vrijeme Prvog svjetskog rata i opise hrvatskih
seljaka i intelektualaca. Neke su od novela iz
zbirke Bitka kod Bistrice Lesne, Domobran
Jambrek i Tri domobrana. Osim u Hrvatskoj
ova je novela vrlo poznata i u europskoj
književnosti.Krleža u djelu opisuje apsurdnost
ratovanja, tragedije pojedinaca koji se pate i
umiru bez ikakvog smisla i posebnog značenja.
Kratak sadržaj:
Opisuje se život u jednoj baraci koja zbrinjava ranjenike. Na mjesto
broj 8 u baraku dolazi ranjenik Vidović za kojeg je prognoza smrt u
roku od jednog dana. Padaju oklade među ostalim "stanovnicima"
barake hoće li ili neće doživjeti jutro. Ipak doživljava jutro i
inspekciju grofa Axelrodea koji obilazi ranjenike. Te noći, Vidović je i
dalje živ, Nijemci i Mađari provode grupno pijančevanje u baraci,
iako je to strogo zabranjeno. Front je probijen (radi se o Prvom
svjetskom ratu, logor – baraka je smješten negdje oko granice s
Rusijom ), svi napeto iščekuju prekid, odnosno udaljavanje zvukova
pucnjeva. Kad je ipak fronta odbačena dalje od barake, grof priređuje
mimohod u čast pobjede. Svi moraju obići oko barake jedan krug:
ranjeni, napola mrtvi, bez udova, medicinsko osoblje. Broj devet,
koji je boravio do Vidovića, umire, a tada se Vidović diže iz postelje i
zove doktora da pomogne njegovu susjedu, ali i on tada umre.
U ratu između Austro - Ugarske i Rusije, pobjedu ostvaruje Austro -
Ugarska
Baraka
Baraka je podijeljena u tri grupe. Prva su grupa
polomljene kosti: kosti vire iz tijela ranjenika, ali ljudi
samo leže i šute. Druga su grupa amputirani: bez noge
ili ruke i bez zavijenih rana koje se zbog toga samo
suše. Treća grupa su oni umirući koji samo proputuju
kroz bolnicu jer uglavnom ne dočekaju novi dan.
Likovi
Grof Maximilian Axelrode: Šef je bolnice (špitala) u kojoj
su smješteni ranjenici iz rata, koju često obilazi kao inspekcija.
U životu se iskazao kao ambiciozan čovjek koji je želio postati
junak ili veliki ratnik, no to nije mogao ostvariti jer smatra da
je rođen u krivo vrijeme, stoga često ironično daje komentare
na tadašnja vremena. Grof Axelrode lik je oblikovan ironijom.
Željan je rata kako bi se istaknuo, kako bi postao veliki junak i
ratnik, a ovdje je ništa drugo nego obični šef bolnice. U tome
je prikazana ironija. U djelu se ističe njegovo slavno podrijetlo.
On je plemić i izrazito poštuje tradiciju.
Potječe iz plemenitaške aristokratske obitelji
i time se veliča i ističe njegov status. Ono što
je kod njega negativno je to što on žudi za
ratovanjem, borbama i vojskom samo zatoda
se istakne, želi ono negativno iz sebičnih
razloga. Nema osjećaja za ranjenike u
bolnici. Potpuna zaluđenost ratom, slavom i
pobjedom grofa Axelroda potiče da jadne i
bespomoćne ranjenike tjera na mimohod.
Axelrode simbolizira neprijatelje Hrvatske,
odnosno gospodara nad Hrvatskom.
Ivica Vidović:
Student, intelektualac i hrvatski domobran prostrijeljenih pluća
koji je zbog krvarenja dopremljen u baraku. Vidović, iako je
proputovao mnogim bojištima, još nikada nije bio u tako prljavoj
bolnici, osobito kupaonici koja odiše ružnim naturalističkim
opisima.
U baraci je Vidović ležao na broju osam. Već se nekoliko dana
mijenjaju ranjenici s broja osam. Jednostavno mu je bilo suđeno
umrijeti, odnosno čekati taj kobni trenutak. Njega također
okružuju teški ranjenici podijeljeni u tri već spomenute grupe. Ima
negativan stav prema životu i žali što se uopće rodio. Zapravo, on
ne nalazi smisao u tome što je rođen, sve što se oko njega događa
čini mu se toliko apsurdno i besmisleno, osobito to ratovanje.
Svjestan je da će umrijeti zbog tuđeg nemara i takvu smrt smatra
sramotnom. Iako ima želje za životom, ne pronalazi smisao stalnog
ratovanja i ležanja po špitalima.
Jednom je prilikom Vidović osudio žene kao majke
budućih krvnika, karikira žene smatrajući ih onima
koje će rađati buduće ratnike krvnike. Zgraža se nad
ponašanjem žena u špitalu i u tom trenutku bijeli i
čisti stolnjak sa stola poželi umočiti u blatnu posudu
da ostavi mrlju odnosno trag da je postojao, da mu je
bilo teško, ali ga nitko nije primjećivao niti mu
pomogao.Ta je želja za ostavljanjem traga bila
Vidovićeva pobuna protiv stanja u kojem se nalazio, a
Krleža motivom prljave mrlje simbolizira Hrvate koji
su se uvijek morali boriti za druge, odnosno za strance
i tuđince.
Vidovićeva je pobuna najvjerodostojnije prikazana one večeri
kada su bolničari slavili pobjedu ne mareći za jadne ranjenike
koji vape za pomoć. Vidović je također uz ostale ranjenike
sudjelovao u mimohodu, a kad su ga donijeli s povorke, imao je
visoku temperaturu. Nakon mimohoda Vidovićevo se stanje
pogoršavalo iz minute u minutu. Tijekom boravka u baraci
Vidović je doživio veliko razočaranje, najprije prizorom koji ga je
dočekao u baraci, prljavštinom i smradom, zatim nemarom
bolničara za ranjenike, osobito kad je umirao broj devet, a pijane
bolničarke ništa nisu poduzele.I sam je Vidović doživio kobnu i
tragičnu smrt, baš onakvu kakvu je nazivao sramotnom. Umro je
sam i bespomoćan u okruženju bolničara koji nisu dostojno
pomagali ranjenicima niti suosjećali s njihovom boli.
Bolnica(špital)
Špital je bolnica koja putuje kako se kreću bojišta, ukupno
ima 42 barake i oko 1500 ranjenika. Izgleda poput drvene
kolibe. U bolnici vlada izuzetno teško stanje. Ranjenici
nemaju hrane i pića pa su ih hranili sredstvima za gliste.