Honore de Balzac

-francuski pripovjedač realizma

-jedan od prvih profesionalnih književnika
-tvorac kritičkog realizma ---> ukazuje se na negativne društvene pojave (kritizira se društvo)
-napisao “Ljudska komedija”
▫ ciklus romana i pripovijetki povezani istim likovima (80 romana)
▫ prikazano francusko društvo onoga vremena
▫ uzor “Božanstvena komedija” , Dantea Alighierija
▫ podijeljena na Analitičke studije, Filozofske studije i Studije društvenoga života (Otac Goriot)

OTAC GORIOT
U pansionu gospođe Vanguer živi sedam stanara od kojih su osiromašeni bivši tvorničar tjestenine čiča Goriot,
odbjegli robijaš Vautrin (Bježismrt) i siromašni student prava Eugen de Rastignac. Goriot je otac dviju kćeri
grofice Anastasie de Restaud i barunice Delphine de Nucingen. Nezahvalne kćeri potpuno su emotivno i
materijalno iscrpile svojega oca koji ih je dobro zbrinuo i udao za ljude iz viših slojeva. Odbacile su ga jer se
srame svojega podrijetla. Rastignac i Delphine ulaze u ljubavnu vezu. U međuvremenu pojavio se tu i Vautrin
koji savjetuje Rastignaca kako uspjeti do svog cilja, on mu savjetuje da ako treba ubiti neka ubije samo da
ostvari svoj cilj. Vautrin se nije slagao s Rastignacovim načinom na koji on pristupa tom svijetu jer je rekao da je
svijet pokvaren i ako ti njega ne uništiš da će on tebe. U pansionu se doznalo da je Vautrin odbjegli robijaš i
prijavili su ga, tako da je Vautrin zauvijek nestao iz pansiona. Čiča Goriot umire od moždanog udara. Kćeri mu
nisu došle na sprovod već mu Rastignac s drugim studentom plaća sprovod. Rastignac je vidio da je Vautrin
imao pravo da protiv takvog svijeta ne možeš ići »pješice« i okrene se prema veličanstvenom Parizu i reče: »Sad
je na nama dvoma red!«

BALZAKOVSKI OPIS- detaljan i opširan opis

Nikolaj Vasiljevič Gogolj

-ruski književnik ukrajinskog podrijetla
-stvarao na prijelazu iz romantizma u realizam
-utemeljitelj ruskog realizma
-napisao zbirku novela “Petrogradske pripovijesti” (Kabanica)
-romani: komedija “Revizor” i roman “Mrtve duše”
-pripovijetka “Kabanica”- kritika ruskog društvenog poretka i birokracije
-smijeh kroz suze- HUMOR S ELEMNTIMA SATIRE- prikazivanje u nakaznom ili komičnom obliku

KABANICA
Akakij Akakijevič Bašmačkin radio je jednom odjeljenju u Petrogradu kao prepisivač spisa i jako je volio svoj
posao te ga je obavljao s velikim zadovoljstvom. Akakije se ni sa kim posebno nije družio, nitko na njega nije
obraćao pažnju i često je bio predmet smijanja jer nije mario za stil odijevanja, nosio je uvijek staru kabanicu.
Kabanica je već bila toliko stara i iznošena da je Akakij bio prisiljen kupiti novu. Otišao je do krojača Petroviča
koji mu je rekao da mora platiti 80 rubalja. Akakij je štedio pola godine. Kada je kabanica bila gotova osjećao se
kao da je taj dan za njega blagdan. Odmah su ga i ostali činovnici na poslu gledali drukčije, a jedan od njih
pozvao je čak i sve radnike da svi zajedno proslave što on ima novu kabanicu. Kada se Akakij vraćao kući nakon
proslave kod časnika, dvojica su ga napala te su mu otela kabanicu. odlučio je otići na policiju kako bi prijavio
pljačku, ali policajac ga nije htio slušati. Gazdarica mu je predložila da se najavi kod “visoke ličnosti”, odnosno
kod načelnika. Morao je dogovoriti vrijeme, a kada je konačno otišao do “visoke ličnosti”, ni tamo se nije
dogodilo ništa bolje. Bio je osramoćen i otjeran jer se ovaj htio pokazati pred prijateljem kojega dugo nije vidio.
Akakij se razbolio i nedugo zatim umro. Gradom su počele kružiti priče kako postoji neki čovjek koji ide gradom
i prolaznicima skida kabanice te se nakon toga izgubi u mraku. I tako je jedne večeri “visoka ličnost” išla kući,
kada je najednom osjetio kao da mu netko skida njegovu kabanicu. Okrenuo se da vidi tko je, a tada je ugledao
lik Akakija. Akaki se smijao i govorio mu da pošto se nije htio zauzeti za njega i njegovu kabanicu, sada će mu
dati svoju.

AKAKIJ AKAKIJEVIČ- “neki je činovnik koji je služio u nekom odjelu” (bilo tko, zamjenjiv je)
-ironično je ocrtan poput karikature
-njegov prepisivački posao jedini je životni izazov do kabanice
- autor suočava Akakija s “visokom ličnosti” pred kojom spoznaje svoju apsolutnu
nemoć

Lav Nikolajevič Tolstoj, Ana Karenjina

Ana Karenjina dolazi u doma svojega brata Stive Oblonskog. Stivina žena Doli saznaje za prevaru
svojega muža. Ana uspijava uvjeriti Doli da oprosti svojemu mužu. Ana je vrlo cijenjena u društvu.
Levin je siromašni veleposjednik koji uživa u radu sa zemljom. On je beskrajno zaljubljen u Kiti, Dolinu
sestru. No, Kiti se nada zarukama i braku s grofom Vronskim. Levin razočarano odlazi u Moskvu kako
bi se posvetio svome poslu. Vronski nije zainteresiran za brak s Kiti, već se zaljubljuje u Anu Karenjinu.
Kiti se od toga razbolijeva te odlazi u inozemstvo na liječenje. Kiti se u Njemačkoj skroz oporavlja te
ponovno susreće Levina koji joj predlaže brak. Ona pristaje. Njihov brak je bio sretan, Kiti se čak
brinula za Levinovog bolesnoga brata Nikolaja. Kiti rodi sina Dmitrija.
Veza Vronskoga i Ane je posve drugačija. Ana je udana za uglednog Alekseja Aleksandroviča
Karenjina. Anu odbija mužev hladni karakter i nema ljubavi između njih. Anin muž uskoro saznaje za
Aninu nevjeru i moli je da pokuša prikriti vezu, no Ana ga ne sluša. Ana ostaje u trudna s Vronskim.
Priopćava vijest Vronskom nešto prije njegovog sudjelovanja u konjičkoj utrci te on zbog sretne vijesti
i uzbuđenja umalo pogine. Anin izraz lica pun zaprepaštenja svim prisutnim je otkrio njezine emocije
prema njemu. Aleksej se ne želi rastati od Ane i prihvaća djevojčicu koju je Ana rodila. Ana odluči
pobjeći s Vronski u Italiju, ali Aleksej ne dopušta da povede njihovog sina. Zbog prevelike patnje za
sinom, Ana se vraća u Rusiju. Saznaje da je dječaku rečenu da mu je majka mrtva. Zbog cijele situacije
Anin ugled je narušen te se s Vronskim povlači na selo. Vronjskog sve više smeta što njegova kćer nosi
prezima Karenjina te moli Anu da se rastane od Alekseja. Ana želi natrag svoj društveni položaj i
svoga sina te zbog toga pada u depresiju. Teška depresija natjera je na samoubojstvo te se ona baca
pod vlak. Vronski ne može nikako prežaliti svoju ljubav te ostatak života provodi isprazno. Na kraju se
prijavljuje dobrovoljno za srpsko-turski rat.

“Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.”

Ante Kovačić, U registraturi

Glavni lik je Ivica Kičmanović, sin seljaka Jožice, veseljaka koga su zbog sviranja u seoskom "orkestru" seljani
nazivali "Zgubidanom". Njihov najbliži susjed, zdepasti "Kanonik", imao je kćer Anicu i sinove Peru i Mihu, a
kako su Jožičina djeca bila bistrija, razvi se zavist i suparništvo. Ivica odlično završi osnovnu školu i uz pomoć
Mecene nastavi se školovati, živeći u kući svoga dobrotvora, kod njegova "kumordinara " Žorža. Mecena je
neženja, bogat, maglovite prošlosti: ima na duši živote nekolicine ljudi kojih je smrt posredno skrivio pošto je
silovao lijepu seljanku Doru. Kad je Ivica navršio devetnaestu godinu, k Meceni se doselila Laura, njegova
rođakinja, djevojka čudne prošlosti i još čudnije budućnosti. Međutim, Ivica ustanovi da je ona Mecenina
ljubavnica pa se i sam s njom splete, zbog čega ga Mecena otjera iz svog dvorca. Ivica se vrati kući gdje ga opet
dočeka zavist obitelji susjeda "Kanonika", kojega je sin Miha bogatom ženidbom obogatio. Mecenu je u
međuvremenu Laura otrovala i opljačkala, saznavši nakon toga iz jednog pisma da joj je on zapravo otac, a
suluda davno silovana Dora - majka. Laura potraži Ivicu i pomogne Jožici da izgradi novu kuću. Seljani su ih
ogovarali zbog divljeg braka ali Laura se neće lišiti slobode pa radije pošalje Ivicu natrag da završi školovanje, a
sama nastavi živjeti s Mihom, sve dok njegova žena Justa ne preminu u neobjašnjivim okolnostima, uz
asistenciju Laure. Ivica spozna da je Laura zločinka i želi se vjenčati s "Kanonikovim" kćerkom Anicom, kojoj
nađe službu kod neke gospođe, gdje je i sam radio kao instruktor. Laura u dogovoru sa svojim novim
ljubavnikom Ferkonjom udavi i Mihu, pokrade Mihin novac i pobjegne, ali kod podjele plijena ubije i Ferkonju.
Hajdučica Laura ipak želi ponovno osvojiti Ivicu, a kad je ovaj odbije ona s razbojnicima provali na njegove
svatove i pobije ih redom: Ivičinu majku, oca Jožicu, "Kanonika", otme Anicu te je u šumi unakazi tako da joj
odreže grudi. Ivica je preživio pokolj, pa ranjen svjedoči na sudu protiv Laure koju napokon strijeljaju. Iz njezinih
grudi ne kanu ni kap krvi. Ivica se počinovniči, postane registratorom, ali ubrzo poludi, zapali sve spise i sam
izgori u tom požaru.

UOKVIRENA KOMPOZICIJA
-romantičarska, realistička, naturalistička i modernistička obilježja + autobiografski elementi

REGISTRATURA- pripovjedač je zapravo jedan od spisa u registraturi

KOMPOZICIJA- 3 dijela- 1. dio: Ivičino djetinjstvo i početak školovanja
2. dio: dominira lik Laure
3. dio: ljubavni trokuti i niz paralelnih radnji koje se odvijaju

-problem odlaska ljudi iz sela u grad

-seoski primitivizam- školovanje i obrazovanje

HRVATSKA
PREDREALIZAM ili PROTOREALIZAM
-od 1860. do 1881.
-javljaju se elementi romantičarskog i realističkog stila
-Šenoino doba
-afirmira se roman u hrvatskoj književnosti
-završava smrću Šenoe

REALIZAM
-započinje 1881.

TEMATIKA HRVATSKOG REALIZMA:

-školovanje nadarene seoske djece u gradu i njihova tragična sudbina (Šenoa uveo pripovijetkom
Prijan Lovro)
-suprotnost selo-grad
-slom tradicionalnih moralnih vrijednosti uzrokovan pojavom novih društvenih odnosa
-propadanje plemstva
-nacionalno pitanje (odnos domaće stanovništvo-strano)

Časopis Vijenac- izlazi od 1869. do 1903.

-urednik August Šenoa

AUGUST ŠENOA- Zlatarovo zlato, Seljačka buna (povijesna tematika)

-Prosjak Luka, Branka, Prijan Lovro (socijalna tematika)

EUGEN KUMIČIĆ- romani Urota zrinsko-frankopanska, Začuđeni svatovi

ANTE KOVAČIĆ- U registraturi (roman), Iz Bombaja (feljton), Smrt babe Čengićkinje (parodija)

JOSIP KOZARAC- Tena (novela), Mrtvi kapitali (roman)

KSAVER ŠANDOR GJALSKI- poetski realizam
- Pod starim krovovima (novela)

VJENCESLAV NOVAK- Podgorske pripovijesti, Nezasitnost i bijeda, U glib, Iz velegradskog podzemlja

(novele)
-Posljednji Stipančići, Tito Dorčić, Pavao Šegota, Dva svijeta (romani)

SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ- Bugarkinje, Izabrane pjesme, Trzaji (pjesničke zbirke)

- Mojsije, Gospodskom Kastoru, Eli! Eli! Lama azavtani?, Moj dom
(antologijske pjesme)