1.

Petar Šegedin Djeca Božja

Egzistencijalni roman Djeca božja objavljen je 1946. godine u nakladi Matice hrvatske. Pisan je
prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata te prema autorovom priznanju nosi pečat njegova
djetinjstva. U njemu se prepoznaju tri modela samoobrane: rezignacija, nihilizam i pobuna.
Objavljen je za vrijeme socrealističke estetike te doživljava oštru kritiku. Šegedin nastoji prikazati
tragičnost junaka koji je s jedne strane opsjednut osjećajem svoga grijeha, a s druge strane ponesen
primjerima kršćanskih mučenika i svetaca. Radnja se vrti oko Petra Stakana koji odrasta u Žrnovu.
Uz njegovu se priču opisuje i sredina u kojoj odrasta. Djeci je od strane svećenika don Petra
usađena priča da svijet predstavlja napast koja svakoga može navesti na grijeh. Nakon što tijekom
ispovjedi don Petar sazna da su Petar i djevojčica Anica radili ono što nisu smjeli započinju glasine.
U središtu se razmatraju tri temelja pitanja:
1. društveni svjetonazor, nastanak zla, kršćanska osuda
2. ideja straha od smrti i prolaznosti
3. samoubojstvo

2. Vladan Desnica Zimsko ljetovanje

Zimsko ljetovanje Vladana Desnice je roman smješten u 1943. godinu, u vrijeme kada je nakon
kapitulacije Italije Pavelić proglasio uključenje oduzetih teritorija državi NDH. Bombardiranje
Zadra započinje u jesen 1943. Svi likovi romana pripadaju srednjem staležu te nakon bombardiranja
odlaze na selo (Smiljevci). Tako se stvaraju dvije grupe likova, a to su seljaci i ljudi iz grada. Kroz
te likove čitatelj upoznaje predrasude i mišljenja koje ove dvije skupine (seoska i gradska) imaju
jedni prema drugima. Glavna radnja romana često se prekida brojnim epizodama i pričama. Naslov
romana Zimsko ljetovanje je oksimoron jer govori o ljetovanju po zimi.

3. August Cesarec Zlatni mladić

U romanu Zlatni mladić i njegove žrtve (1928.) sociološko - psihološkom analizom moralnog
ponašanja utemeljenog na prijevarama, ucjenama, prostituciji i zločinu malograđanske obitelji
August Cesarec prikazuje pohlepnost i političku podmitljivost malograđanskog sloja u službi
režima Kraljevine SHS. Zlatni mladić odnosno student Pankrac predstavnik je bezidejne i negativne
mladeži koja je odrasla u društvu opterećenom tjeskobom, tragedijom i smrti nakon užasa Prvog
svjetskog rata. Tema ovog romana je naturalistički prikaz i kritička analiza hrvatskog društvenog
života s njegova dna.
Dakle, Cesarec u Zlatnom mladiću i njegove žrtve daje sliku poratnoga društva s naglaskom na
međusobnim odnosima u jednoj obitelji mutne prošlosti i nemoralnog života koja je kroz nekoliko
godina postala najbogatijom u općini. Pankrac je sin žene koja je živjela normalnim životom.
Odrastao je u kući svog djeda, krčmara Smuđa u dodiru sa razvratom te je i sam podlegao lošim
utjecajima tog društva. Njemu je suprotstavljen lik kapetana Bratića koji ima izrazito razvijen
osjećaj za pravdu, ali nema snage i odlučnosti da se za nju izbori pa se tako on zgražava nad
Cenekovim i Kraljevim ubojstvom, ali ne poduzima ništa kako bi Parkanac odslužio zatvorsku
kaznu za ubojstva. Roman završava tako da ubojica Parkanac sa svojom ozloglašenom družinom
ostaje na slobodi.