HRVATSKI – esej

KRATKE NATUKNICE:

Uvodi:

Sofoklo, Antigona

Tragedija je Antigona djelo najvećeg i njasavrsenijeg tragičara Sofokla, a nastala je u klasičnom

razdoblju antičke grčke književnosti. Ovo djelo problematizira odnos pojedinca i vlasti, samu vlast te
ljubav i odnos prema vjeri. Glavni, moralni i uzvišeni lik Antigona nositelj je Edipove, tj. očeve krivnje
pa je ona ujedno i tragična junakinja. Sofoklo pomoću Antigoninog lika želi prikazati viziju idealnog
čovjeka. Svakidašnji čovjek bi razmotrio rizik i posljedice kršenja zakona, ali Antigona ustraje u svojoj
odluci. Sofoklo želi pokazati da čovjek ponekad treba odbaciti ono zemaljsko i voditi se svojom
savješću i moralu koji nas vodi na pravi put.

Shakespeare, Hamlet

William je Shakespeare renesansni engleski dramatičar. Za razdoblje njegova stvaralaštva

karakteristična je obnova antičkog duha u kojeg se unose suvremena obilježja. U renesansi se
počinju postavljati pitanja o čovjeku, ljudskom podrijetlu i o shvaćanju svijeta. Shakespeare odgovore
postiže mnogim obratima u tragediji te moralnim pitanjima kojima autor propituje odluke glavnog
lika Hamleta poput onoga za koje smo svi čuli "biti ili ne biti". Hamlet se u radnji tragedije borio s
pitanjima "ubiti ili ne ubiti", "osvetiti ili ne osvetiti". Cijela je fabula koncentrirana na Hamleta koji je
bio pod velikim psihičkim pritiskom. Smrt njegova oca ga je promjenila. Počeo je mrziti žene. Radnja
se zakomplicira kada Hamlet smišlja plan s predstavom kako bi dokazao Klaudijevu krivnju za smrt
svoga oca.

Fjodor Mihailovič Dostojevski, Zločin i kazna

Roman Zločin i kazna Fjodora Mihailoviča Dostojevskoga pripada razdoblju visokog ruskog realizma.
Već iz samog naslova naslućuju se kriminalistički elementi: radi se o zločinu (ubojstvu), istrazi oko
njega te konačno o kazni za povinitelja. Ipak, roman se ne može odrediti kao kriminalistički jer je
počinitelj, kao i svi detalji zločina, od početka poznat i naglasak je na njegovim psihološkim
proživljavanjima, a ne na postupcima istražitelja. Glavni je lik Rodion Romanovič Raskoljnikov, mladić
koji je zbog siromaštva morao prekinuti studij, počinio dvostruko ubojstvo. Kako bi se domogao
novca, ubio je staru lihvaricu Aljonu Ivanovu te njezinu maloumnu sestru Lizavetu, koja je tada
slučajno naišla.

Ante Kovačić, U registraturi

Roman "U registraturi" Ante Kovačić pisao je u pretposljednjoj godini života (1888.) unoseći u nj
mnoge autobiografske elemente -- kao i glavni lik Ivica Kičmanović, potjecao je iz siromašne obitelji te
se školovao zahvaljujući tuđoj potpori. Iako je roman iscjepkan jer ga je objavljivao u nastavcima u
časopisu "Vijenac", smatra se najvećim djelom hrvatskog realizma zbog složenosti stila (romantizam,
realizam, naturalizam), smjelog eksperimentiranja s kaotičnom formom i uspjelih portreta likova.

Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići

Novakov se roman smatra najboljim djelom hrvatskoga realizma jer je pripovjedač realističan
dokumentarist. Priča se bavi temom propadanja jedne stare patricijske obitelji pa roman možemo
smatrati i obiteljskim. On je istovremeno i društveni jer se bavi povijesnim i socijalnim okolnostima
vremena koje takvo stanje uzrokuje. Roman ima političkih i regionalnih elemenata što je
karakteristično za razdoblje realizma.

Antun Gustav Matoš, pjesme

Antun je Gustav Matoš simbol hrvatske moderne - tvorac novih tema, novih ideja, novog stila. Kao
pjesnik, javlja se relativno kasno kada se već formirao kao osoba i književnik. Njegova je zbirka
Pjesme objavljena posthumno 1923. Uzor mu je Baudelaire, a lirika domoljubna, pejzažna i ljubavna.
Pjesme imaju strog oblik (sonet) i profinjen ritam uz izrazitu sinesteziju.

Henrik Ibsen, Nora

Henrik Ibsen

norveški je dramatičar i predstavnik dramskog simbolizma 19.stoljeća. U početku svoga stvaranja

pisao je u djela u duhu romantike te historijske drame kojima je izražavao svoj nacionalni

identitet, a nakon toga uslijedile su

psihološke drame u kojima smanjuje broj dramskih likova i scenski prostor na minimum, a drama
raste u psihološkom smislu. Jedna od takve vrste drame je Lutkina kuća, kasnije nazvana Nora prema

glavnom liku.

Usporedbe:

Antigona

Antigona i Hamlet jer su oba djela tragedije, imaju tragične junake (Antigona i Hamlet), tragična
krivnja (moralno djelovanje, ljubav i poštovanje prema obitelji) i oba lika tragično završe

Antigona i Laura iz "U registraturi".

Obje su fatalne žene koje čine sve kako bi postigle ono što žele.

Antigona i Sonja Marmeladova iz Zločin i kazna

Žene vođene visokim moralnim načelima i uzdaju se u vjeru

Hamlet

Hamlet i Antigona iz istih razloga navedenih gore

Hamlet i Goriot

Goriot pruža svojim kćerima sve i čini sve za nijh, a Hamlet čini sve za svog oca.

Zločin i kazna: djelo slično romanu "Otac Goriot" (realizam, prikaz društvenog stanja, tipova likova), s
tim da on nema psihološkiu karakterizaciju kao Zločin i kazna ,

lik Eugenea Rastignaca može se usporedit s likom Raskoljnjikova jer su obojica realistički tip studenta
u gradskoj sredini, s tim da se Rastignac razvija i mijenja kroz djelo (dinamičan je), a Raskoljnjikov ne

lik oca Goriota može se usporediti s likom Raskoljnjikova jer su obojica zaokupljeni jednom idejom i
ne mijenjaju se, ta ideja je kod Raskoljnjikova ubojstva kojeg non stop planira, a kod Goriota je to
bezuvjetna ljubav prema kćerima, Raskoljnikova možemo usporediti

s Hamletom zbog glavnog lika koji je počinio ubojstvo

U REGISTRATURI: s "Prijanom Lovrom" A. Šenoe zbog motiva propasti seoskog intelektualca u
gradskoj sredini (Lovre i Ivica Kičmanović) , s "Posljednjim Stipančićima" V. Novaka zbog sličnog
motiva, iako se u Stipančićima ne radi o seoskom intelektualca, od Jurja Stipančića očekivalo se puno
te je bio na školovanju na Beču gdje nije ostvario ono što je očekivano, baš kao i Kičmanović koji je
bio na školovanju u Zagrebu, ova dva romana također se mogu usporediti i zato što pripadaju
realizmu te progovaraju o temi patrijarhalizma

POSLJEDNJI STIPANČIĆI: s "U registraturi" iz istih razloga, s "Norom" H. Ibsena zbog teme
zapostavljenosti žene u društvu, s Gregorom iz Kafkine Preobazbe jer su očevi pokazivali hladnoću
prema Gregoru i Luciji, oni su bili zatočeni u sobi te je njihove mišljenje bilo posve nebitno

POEZIJA A. G. MATOŠA: simbolističke pjesme (a osobito Suglasja) mogu se usporediti sa

Baudelairevom simbolističkom poezijom

pjesma Kip domovine leta 188* se može usporediti s pjesmom Kip domovine leta 1831 Pavla Štoosa,
po uzoru na koju je i napisana.