SVEUILITE/UNIVERZITET VITEZTRAVNIK

FAKULTET POSLOVNE INFORMATIKE

STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA: I CIKLUS: III GODINA
SMIJER: INFORMACIONE TEHNOLOGIJE

BEINA LAN MREA

ESEJ

Travnik, April 2015.. godine

 SVEUILITE/UNIVERZITET VITEZTRAVNIK
FAKULTET POSLOVNE INFORMATIKE
STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA: I CIKLUS: III GODINA
SMIJER: INFORMACIONE TEHNOLOGIJE

BEINA LAN MREA

ESEJ

IZJAVA: Ja, Davor Damjanovi, student Sveuilita/Univerziteta Vitez Travnik,

Indeks broj: 0137-12/DIT odgovorno i uz moralnu i akademsku
odgovornost izjavljujem da sam ovaj rad izradio potpuno samostalno, uz
koritenje citirane literature i pomo profesora, odnosno asistenata.

Potpis studenta:

STUDENTI: Davor Damjanovi

PREDMET: Raunarske mree
PROFESOR: Prof.dr Zlatan Begi
ASISTENT: Mr. Dragan Mlaki

SADRAJ

1. UVOD...................................................................................................................2
2. RAZRADA TEME...............................................................................................4
2.1. RAUNARSKE MREE UOPTENO.....................................................4
2.2. KRATKA HRONOLOGIJA.......................................................................5
2.3. WIRELESS LAN - BEICNA MREA....................................................7
2.4. IEEE 802.11 STANDARD............................................................................7
2.5. 802.11 PODSTANDARDI............................................................................8
2.6. BEINO UMREAVANJE......................................................................9
2.7. ELEMENTI BEINE MREE..............................................................10
2.8. PREDNOSTI BEINIH MREA..........................................................11
3. ZAKLJUAK....................................................................................................13
4. LITERATURA.....................................................................................................15
 1. UVOD
Trenutni brzi rast beinih mrea zasnovanih na IEEE 802.11 standardu
neodoljivo podsjea na eksplozivni rast interneta u poslednjoj deceniji prolog
vijeka. Poto 802.11 (popularno Wi Fi) u stvari predstavlja beini eternet, njegova
cijena je znaajno nia od postavljanja parica ili koaksijalnih kablova, to bi trebao
biti glavni razlog njegovog brzog razvoja. Danas je Wi Fi sveprisutan u veini
domainstava. Teko da se moe pronai domainsvo koje ima pristup internetu, a
da ne posjeduje implementiranu i beinu LAN mreu.

Osim osnovne namjene, beinog LAN umreavanja, ovaj tip mree predstavlja
izuzetno zanimljivu opciju za irokopojasni pristup internetu. Za internet provajdere
beine tehnologije predstavljaju relativno jeftino reenje, s obzirom da ne
zahtevaju pravo prolaza kroz privatno ili javno zemljite da bi obezbedili servis
pretplatniku. Takoe nije potrebno plaati, obino vrlo skupe, iznajmljene linije od
fiksnih operatera. Pomou 802.11b tehnologija mogue je signal kojim se prenose
podaci naciljati pravo u zgradu u kojoj se nalazi korisnik. To je veoma znaajno za
sve entitete koji nemaju postavljeno optiko vlakno ili neki drugi irokopojasni
pristup internetu.

Poto su se beine mree uspjeno pokazale u primjenama prenosa i podataka i

glasa, postavlja se pitanje da li ova tehnologija moe biti primjenjena kao
alternativa fiksnoj telefonskoj mrei ili je moda u potpunosti zamijenti. Ako one
korektno prenose podatke i glas, zato bi se biznis i rezidencijalni korisnici
pretplaivali na skupe (i vrlo esto monopolske) oiene servise. Pojava VoIP
(Voice over Internet Protocol) protokola svodi prenos glasa na jednostavno rutiranje
i transport paketa podataka. Stoga ne bi bilo potrebe ni za sklapanje ugovora sa
operaterima fiksne telefonije za usluge prenosa glasa i podataka.

Kako vidimo postoji i ekonomska kao i pravna opravdanost, a obzirom da se

tehnologija razvija ogromnom brzinom za pretpostaviti je da e i tehnoloki aspekt
biti prevazien. Meutim, ovakav stav da e beine mree zamijeniti postojeu
infrastrukturu fizikog prenosa podataka ipak i pored svega pobrojanog, nailazi na
brojne razloge koji ga osporavaju. To su recimo pitanje sigurnosti i kvaliteta usluge
(eng. Quality of Service), koja proizilazi iz ove tehnologije, onda ogranienja u
dometu isporuke servisa i zauzetosti frekvencijskog opsega. Ovo je tehnoloki
aspekt, to e biti tema ovog rada. Radom emo pokuati prikazati ovu tehnologiju
kroz nauno-strunu prizmu, da bi pokuali shvatiti i dokuiti smisao postojanja i
budunost pomenute tehnologije.

Pa bi tako ovim esejom htjeli pokuati dokazati hipotezu: Primjenom beinih

mrea, stvorie se talas inovacija koji e ostaviti dubok trag na
telekomunikacionom tritu, stvarajui mnoge neoekivane ekonomske
mogunosti.
2. RAZRADA TEME

2.1. RAUNARSKE MREE UOPTENO

Da bi rad bio razumljiv i onima koji malo znaju o pomenutom gradivu, u ovom
dijelu emo opisati raunarske mree ukratko i uopteno.

Raunari povezani radi ostvarenja raunarske komunikacije obrazuju raunarsku

mreu koju ine sljedee komponente:

- Raunari
- Komunikacioni hardver
- Komunikacione linije
- Komunikacioni softver
Raunarske mree se razvijaju poslednjih etrdesetak godina. U poetku je bilo
ogranienja prilikom povezivanja raunara u mreu. Prednost ovih modernih i
savremenih raunarskih mrea je mogunost povezivanja hardverski razliitih
raunara sa razliitim operativnim sistemima, sa definisanim vezama i
kontrolisanim pristupom. Za povezivanje raunara u mreu potreban je komad
hardvera, a to je mrena kartica ili modem. Mrena kartica slui za povezivanje
raunara u mreu na manjim udaljenostima (LAN ili lokalne mree), a preko drugih
mrenih ureaja je omoguen pristup dalje u mrei. To su razne hardverske
komponente kao to su repetitori, modemi, mreni mostovi, swithchevi, ruteri itd.
To su ureaji kojima se rijeavaju specifini problemi u mrei, a svaki od njih slui
svojoj svrsi i nosi odreenu ulogu u istoj. Komunikacione linije povezuju raunare i
predstavljaju vanu fiziku komponentu mree. Ove veze mogu biti razliite, npr.
telefonske linije, koaksijalni kabl, radio veza, optiki kabl i satelitske veze. Od
prirode ovih veza zavisi najvanija karakteristika mree, a to je brzina prenosa. Ona
se izraava brojem bita u sekundi. Optiki kablovi postiu najveu brzinu. Programi
koji omoguuju rad raunara u mrei nazivaju se komunikacioni softver. Sve
funkcije znaajne za korisnike mree ostvaruju se posredstvom odgovarajuih
programa, te je raspolaganje dobrim komunikacionim softverom presudno za rad
korisnika u mrei. Komunikacioni softver, u zavisnosti od namjene, moe biti u
obliku vlasnikog, javnog ili dijeljenog softvera.
U mrei moe biti povezan veliki broj raunara. Da bi se omoguila komunikacija
potrebno je da svi raunari prepoznaju podatke koje primaju od drugih raunara.
Zbog toga se uvode standardi kojima se definiu pravila kako se formatiraju i
prepoznaju podaci tokom komunikacije. Ovi stndardi se zovu protokoli. Najvanije
organizacije koje se bave donoenjem ovakvih standarda su:
- IEEE (Institute of Electrical and Electronic Engineers)
- EIA (Electronic Industries Association)
- CCITT (International Consultive Committee on Telephone and Telegraph)
- ISO (International Standards Organization)
Standardi koje donose ove organizacije imaju oznake koje poinju oznakom
organizacije, npr. IEEE 802.5.

2.2. KRATKA HRONOLOGIJA

Poetak beicnog prenosa informacija je obiljeio Guglielmo Marconi koji je
poeo da radi sa radio talasima. Marconi je 1896. patentirao izume i osnovao beinu
telegrafsku i signalnu kompaniju, koja ce biti prva radio fabrika u svijetu. Do 1901.
prvi radio signali su poslani preko Atlantika. Ovaj izum je preuzela i vojska, koja je
jo dodatno osiguravala podatke enkripcijom, a puni zamah e radio tehnika doivjeti
u Drugom svjetskom ratu. Prva komercijalna radio telefonska mrea e biti dostupna
ranih 1950-tih godina od strane Bell kompanije, iako je mrea mogla da podnese
manji broj korisnika i bila je veoma ograniena.

Prva beina mrea razvijena je 1971. godine na Univerzitetu na Havajima, radi

povezivanja raunara sa 4 ostrva bez koritenja telefonskih linija. Medutim, beino
umreavanje ulo je u sviet personalnih racunara osamdesetih godina prolog vijeka.
Neke od prvih beicnih mrea uopte nisu koristile radio talase, ve su poivale na
infracrvenim primopredajnicima.

Infracrvena konekcija nikada nije prevladala, zato to infracrveno zraenje ne moe

prolaziti kroz mnoge fizike objekte. Pored toga, zahtijeva da sve vrijeme postoji
vidljiva linija izmedu prijemnika i predajnika, to je veoma teak zadatak u mnogim
kancelarijama. Takode, infracrvena konekcija nije dovoljno brza, ak ni moderni
infracrveni ureaji imaju i dalje nisku propusnu mo u radu.

Beine mree bazirane na radio talasima dobijaju zamah ranih devedesetih godina,
1
kada obrada u cipovima postaje dovoljna za podatke koji se alju i primaju pomou
radio konekcije. Medutim, tadanja primjena je bila skupa i neprikladna i mree nisu
mogle da meusobno komuniciraju. Nekompaktibilne mree su bile osuene na
propast, tako da je sredinom te decenije panja bila usmjerena prema tek usvojenom
IEEE 802.11 standardu za beine komunikacije.

Rane generacije 802.11 standarda, ratifikovanog 1997.godine, bile su relativno spore,

dozvoljavajuci propusnu mo od jedan, a tek kasnije dva megabita u sekundi (Mbps).
One su obino koritene za podrku u radu u velikim skladitima, ili na lokacijama
gdje iane mree nisu bile mogue, ili su bile preskupe da bi se odravale.

Meutim, sve je bilo jasno da ova tehnologija moe ii dalje, tako da 1999. godine
IEEE zavrio sa 2.4 GHz IEEE 802.11b standardom, poveavajui propusnu mo
mree na 11 Mbps. Iako je IEEE, u stvari prvo ratifikovao 802.11a standard, njegova
tehnika i politika realnost su usporile njegov razvoj, tako da je prva oprema
802.11a standarda bila isporuena tek sredinom 2002. godine.

to se tie 802.11a standarda on daleko nadmauje 802.11b standard u pogledu

brzine sa propusnom moi od 54 Mbps, dok je propusna moc 802.11b standarda 11
Mbps. Hardver 802.11a standarda nije kompaktibilan sa 802.11b standardom, jer
802.11a radi na frekventnom opsegu od 5 GHz, a sto je znatno usporilo razvoj i
prihvatanje 802.11a standarda.

Na samom kraju 2002. godine pojavio se na sceni jos jedan standard 802.11g. Ovaj
novi standard koristi isti frekventni opseg od 2.4 GHz kao i 802.11b, obezbjeujui
na taj nain potpunu kompaktibilnost hardvera sa standardom 802.11b, a koji postie
propusnu mo od 54 Mbps isto kao i standard 802.11a. Dodatni poticaj je nedavna
pojava na tritu tzv. super G uredaja, baziranih na Atheros chipsetu, a koji rade u
turbo modu i kojima je deklarisana brzina propusnosti od 108 Mbps, dakle dvostruko
vie od sadanjeg 802.11g standarda. Svi ovi standardi su poznati pod jednim
imenom Wi- Fi ( Wireless fidelity ), a to znai beina tanost ili beina vjernost.
Na kraju se moe rei da je za kratko vrijeme preen veliki put, tako da uz
popularnost beinog umreavanja, budunost izgleda mnogo svijetlija u svijetu
raunara nego u bliskoj prolosti.

2
2.3. WIRELESS LAN - BEICNA MREA
Beina mrea ustvari je raunarska mrea koja se koristi u ustanovama,
kancelarijama ili domu. Radi na istom principu kao klasicna ina mrea, (LAN -
local area network), s tim da nam nije potrebna fizika veza (kabal) izmeu dva ili
vie raunara koje elimo umreiti.

Povezivanje raunara odvaja se radio komunikacijom odnosno radio talasima. Danas

postoji nekoliko razliitih standarda za beicno umreavanje. Jedan od 802.11x
standarda je 802.11g propusnosti 54Mbit-a koji je i najpopularniji. Ureaji koji slue
za beino povezivanje, beina mrena kartica i Access point pristupna taka, rade
na nelicencirajuem frekventnom podruju tzv. ISM bandu (Industrial,Scientific &
Medical) za koji ne treba imati dozvolu za rad.

Wireless (beicno) povezivanje raunara i/ili raunarskih mrea je jedan od novijih

svetskih trendova u oblasti komunikacija. Ovo reenje namenjeno je onim
korisnicima kojima su potrebe za brim i pouzdanijim nainima komunikacije
porasle. Najvea prednost ovog sistema je to on obezbeuje stalni pristup Internetu
bez telefonskih trokova, zauzea telefonskih linija ili zakupa iznajmljenih vodova od
telekom operatera, kao i to to poveava mobilnost korisnika.

Iako su WLAN sastavi idealni za umreavanje notebook-a, oni su jednako

upotrebljivi i za umreavanje stolnih raunara i drugih mobilnih platformi koje danas
postoje (npr. Runi racunari). U svakoj od varijanti WLAN e ponuditi fleksibilnost I
eliminisati ili znatno umanjiti potrebu za instalacijom kablom. WLAN je jedan od
najlakih naina kako instalirati kunu mreu. Sama injenica da nema potrebe za
povlaenjem kabla kroz stambeni prostor ono je to motivie mnoge kune korisnike
da se pozabave ovom tehnologijom. Jednostavnost instalacije i putanja u pogon
ureaja koji se danas nude na tritu, samo je dodatni plus.

2.4. IEEE 802.11 STANDARD

Prije no to je usvojen 802.11 standard, sva beicna oprema bila je razlicita, tj. svaki
je proizvodac proizvodio opremu prema vlastitim standardima. Osim to je korisnik
bio osuden na samo jednog dobavljaca, nije postojalo mogucnosti za medusobnu
povezivost uredaja dvaju razlicitih proizvodaca. Zbog toga beicna oprema nije
ulazila u iroku upotrebu te je postala neto to si samo bogate kompanije mogu
priutiti.
3
 Zbog svega narecenog, radna grupa standarda 802 IEEE-a uzela je svoj jedanaesti
izazov kako bi standardizirala prijenos podataka u radijskom spektru od 2.4 GHz i
5.1 GHz. Tako je 26. lipnja 1997. IEEE ratificirao 802.11 standard za beicne lokalne
mree. Od tada su cijene uredaja mnogostruko pale, a WLAN-ovi se sve bre i vie
pojavljuju u kolama, uredima pa cak i domovima.

Kao to prikazuje slika 1., 802.11 standard definie MAC podsloj, MAC servise i
protokole te tri fizicka sloja

Slika 1 Prikaz fizikog sloja 802.11 standarda

Izvor: Vastiti izvor

Tri fizicka sloja unutar 802.11 standarda ukljuuju:

- infracrveni frekvencijski pojas zbog prirode tehnologije (nunosti direktne

opticke vidljivosti izmedu uredaja), vrlo je malo ulagano u razvoj infracrvenog
fizickog sloja,

- FHSS Frequency Hopping Spread Spectrum,

- DSSS Direct Sequence Spread Spectrum.
2.5. 802.11 PODSTANDARDI
Iako je 802.11 standardizirao fizicki sloj, MAC sloj, frekvencije, brzine prijenosa,
itd., to jo uvijek ne znaci da ce oprema razlicitih proizvodaca biti u potpunosti
kompatibilna. Razlog tome je to su proizvodaci ugradili tehnologiju na koju su
zadrali pravo upotrebe samo za sebe (npr. jaca enkripcija, prilagodba brzini
prijenosa ovisno o kvaliteti prijenosa, itd.). Da bise osigurala interoperabilnost
uredaja razlicitih proizvodaca, organizacija WECA7 testira icertificira 802.11
opremu. Njihov simbol na nekom uredaju oznacava interoperabilnost s uredajima
drugih proizvodaca.

Buduci je standard uveden, u smislu razvoja informaticke industrije, daleke 1997.

godine, pojavila se potreba za nadogradnjama. Tako su osnovane nove radne
4
podgrupe ciji je cilj rad na poboljanju i ubrzanju beicnih mrea bez potrebe da
ponovno izmiljaju MAC sloj 802.11 standarda;

802.11b inicijaliziran nakon definiranja samog 802.11 standarda,

802.11a omogucava do 5 puta bri protok podataka u odnosu na 802.11b

tehnologiju, 802.11d usredotocena na razvoj 802.11 opreme koja ce se
upotrebljavati na tritima koja ne podravaju trenutni standard,

802.11f razvija Inter-Acces Point Protocol koji se bavi otklanjanjem

ogranicenja koja trenutno postoje zbog nemogucnosti da klijent ude u roaming
izmedu dvaju AP-ova razlicitih proizvodaca,

802.11g razvija vece brzine prijenosa u frekvencijskom spektru od 2.4 GHz,

802.11h razvija proirenja glede frekvencijskog spektra i izlaznih snaga u Europi za

802.11a standard.

2.6. BEINO UMREAVANJE

Primjer jednostavne WiFi LAN mree koja moe ukljuivati obini raunar,
laptop, printer, WiFi router, i u isto vreme biti prikljuen na internet putem nekog
modema.

Beicno (en. Wireless) umreavanje je verovatno najjednostavniji nain

umreavanja, nudi srednju brzinu, ne zahteva dodatne kablove, ali je i relativno
skuplji od ostalih naina umreavanja, iako cena WiFi ureaja konstantno
pada.Beicno umreavanje je najjednostavnije uz WiFi tehnologiju, gde nam je samo
potrebna WiFi kartica (interna (PCI i PCMCIA) ili spoljne (USB)) u dva ili vie
raunara da bi se isti umreili. Obino u kartice doe integrisana antena koja je
dovoljna za manje mree, ali mogue je koristiti i bolje, spoljne antene koje
pojaavaju signal. Za prikljuivanje na neku mreu potreban je tzv. Hotspot, odnosno
vorite na koji se spajaju svi ostali korisnici. Ako je mrea osigurana ona ce traiti
WEP ili noviji WPA (2) klju, a ako je slobodna onda nema nikakvih ogranienja za
spajanje.

Ovako moe biti hotspot, jedino umesto obine kartice je potrebno kupiti Wireless
Acces Point koji nudi pokrivenost od oko 30 metara, dok je uz razne pojaivae
mogue bitno proiriti pokrivenost. Najskuplja varijanta, ali ona najbolja, je uzeti
5
Wireless Access Point Router koji sadri prikljucak za DSL modem, Router, Ethernet
Hub, Firewall i Access Point. Uz sve to mogue na samo taj ureaj prikljuiti jednu
Ethernet mreu na koju e biti prikljueni korisnici sa WiFi karticama, te svi zajedno
imati pristup internetu putem DSL modema.

Problem kod beicnih WiFi mrea je to mogu biti nesigurne, pogotovu starije

mree sa WEP proverom koja je nesigurnija od WPA i WPA 2 enkripcije

podataka.Osim toga WiFi ureaji troe malo vie struje od standardnih ureaja za
racunarske mree.

2.7. ELEMENTI BEINE MREE

Osnovni elementi beine mree su:

- vor beine mree (eng. host) krajnji ureaj na kojem se izvravaju

aplikacije, a to su stolna, prijenosna i depna raunala, tj. laptopi, PDA
ureaji i sl.

- Bazna stanica kljuni element ija je zadaa predaja i prijem podatkovnih

paketa prema ili od pojedinih raunala unutar mree, ali i koordinirana
predaja podataka veem broju raunala koji su pridrueni toj baznoj stanici.
Primjeri baznih stanica su pristupne toke (eng. Access Points - AP) kod
802.11 beinih mrea. Pristupne toke kontroliraju pristup mediju, a djeluju i
kao mostovi prema drugim beinim i oienim mreama.

- Beine veze preko beine komunikacijske mree povezuje se raunalo s

baznom stanicom ili nekim drugim raunalima unutar mree. Manja
udaljenost i minimalni broj prepreka znae veu brzinu prijenosa podataka,
ali ipak ona ne moe prijei 11Mbps, to je trenutno tehnoloki limit koji
postavlja oprema.

Bazna stanica se povezuje s Internetom, javnom telefonskom mreom ili nekom

drugom veom mreom, a djeluje kao poveznica izmeu raunala u beinoj mrei i
ostatka svijeta. Raunala koja su pridruena nekoj baznoj stanici rade u
infrastrukturnom reimu rada jer se svi mreni servisi, kao to je dodjela adresa i
usmjeravanje, ostvaruju preko mree na koju je raunalo povezano preko bazne
stanice.

6
Pristupna toka odailje radiovalove koji prolaze kroz tanje zidove i nemetalne
prepreke, a domet se moe poveati pomou dodatnih komponenti. Za uspostavu
komunikacije na nekom podruju potrebno je osigurati postojanje dovoljnog broja
pristupnih toaka kako bi jaina signala bila dovoljna na cijelom podruju.

2.8. PREDNOSTI BEINIH MREA

Zato beino umreavanje? Na prvom mjestu zbog mobilnosti. Gde god bili, u
kancelariji ili u kuci ne postoji zavisnost od mrenih kablova. U nekim prostorijama
moda nije ni izvodivo ili je prekomplikovano izvesti ice! Prednost je i fleksibilnost
i prakticnost! Pregledavanje internet stranica, igranje u mrei, deljenje podataka
nikad nisu bili jednostavniji! Beicna mrea jednostavna je i nadogradiva.

WLAN omoguava slobodu kretanja uz zadravanje konekcije s mreom:

Uspostavljanje mree je brzo i jednostavno, izbegnuto je sprovoenje kabla.
Instalacija je vrlo fleksibilna, WLAN moe biti instaliran i tamo gde LAN ne
moe,privremena instalacija i relokacija ne predstavljaju problem. Prilagoavajue,
proirenje ili rekonfiguracija mree nisu komplikovani, dodavanje novih korisnika je
iznimno jednostavno.

Instalacija beicne mree je jednostavnija i laka od instalacije i;ane mree.

to se odravanja i administracije tie, ono je vrlo slino u oba sluaja. Postojea

reenja klijentskih ureaja nude 'plug-and-play' jednostavnost instalacije i spajanja na

mreu.

Kao i klasicna mrea - LAN, beicna mrea - WLAN moe biti jednostavna i
sloena! Da bi umreili dva raunara, klijenta, potrebno je najmanje dve beicne
mrene kartice i upravljaki programi. Takav nain povezivanja nazivamo Point to
Point. Dva ili vie raunara moemo umreiti preko Access pointa, pristupne take,
koji moemo shvatiti kao mreni switch ili hub. Dakle ureaj na koji se spajaju svi
klijenti i takav nain povezivanja nazivamo Point to Multipoint. Pristupne take nam
omogucuju da nau beicnu mreu kombinujemo s klasicnom mreom.

Ukaimo sada na najvanije razlike koje postoje izmedju ianih i beinih veza:

1. slabljenje - jaina elektromagnetnog polja slabi nakon prolaska talasa kroz neku
sredinu, kao na primer zid. ta vie i u slobodnom prostoru dolazi do disperzije radio
7
talasa, a to dovodi do slabljenja signala. Ovaj efakat se naziva path-loss. Takodje do
slabljenja signala na prijemnoj strani dolazi i kada se rastojanje izmedju predajnika i
prijemnika poveava.

2. interferencija od drugih izvora - ako dva izvora radio signala emituju u istom
frekventnom opsegu tada dolazi do medjusobne interferencije. Tako na primer
beini telefon i beini LAN 802.11 rade u istom frekventnom opsegu od 2.4 GHz.
Zbog toga za oekivati je da ako oba sistema rade istovremeno tada i oba nee raditi
dobro, prvenstveno zbog medjusobne interferencije. Pored toga usled smetnji od
drugih izvora, kakve su recimo smetnje od motora ili mikrotalasnih pei, moe doi
do indukcije elektromegnetnog uma, a to e takodje rezultirati do pojave
interferencije.

3. propagacija du vie razliitih puteva (multipath propagation)- javlja se kada se

deo elektromagnetnih talasa reflektuje od objekata ili zemlje, pri emu duine puteva
talasa od predajnika do prijemnika su razliiti. Pokretni objekti izmedju predajnika i
prijemnika mogu uzrokovati multipath propagation koja je promenljiva sa
vremenom. Multipath propagation zbog uticaja refleksije talasa od jonosfere ili
drugih objekata moe da dovede do pojave fadding-a, tj privremenog gubitka signala
na prijemnoj strani.

8
3. ZAKLJUAK
Nesumnjivo je da je IEEE 802.11 jedna od vodeih tehnologija dananjice koja je
ve zauzela znaajan udio na globalnom telekomunikacionom tritu. U ovom
momentu, to je jedan opte prihvaen standard, koji je prebolovao svoje djeije
bolesti i posjeduje mnoge dobre osobine.

Domet beinog umreavanja poinje od nekoliko desetina metara, a dostie vie

desetina kilometara, to otvara mogunost izuzetno velikog spektra primena. Nikad
ranije nije bilo tako jednostavno formirati raunarsku mreu. Poev od malih, kunih
umreavanja, preko umreavanja u kancelarijama, preduzeima, kolama,
fakultetima, studentskim domovima, javnim ustanovama, kafiima, hotelima, pa sve
do velikih korporacija, 802.11 sistemi se nameu kao vrlo racionalno reenje. Ova
tehnologija omoguuje vrlo jednostavan, robustan i jeftin nain za ostvarivanje
najraznovrsnijih komunikacionih veza, bez kopanja kanala, dobijanja dozvola od
vlasti, te fizikih i pravnih lica.

Jednog dana e, vjerovatno, internet preuzeti primat u komunikacijama od fiksne

telefonije. To e se bre dogoditi ukoliko najmnogobrojniji klijenti, rezidencijalni
korisnici i mala preduzea ranije dobiju pravi irokopojasni pristup. Tu se 802.11
tehnologija pojavljuje kao vrlo konkurentna opcija za, ubudue, sve prisutniji brzi
pristup internetu. Ubrzana, masovna ekspanzija irokopojasnog pristupa internetu je,
u razvijenim zemljama, u punom jeku, dok je kod nas tek nedavno poela.

Svojevremeno je postojala ozbiljna, opravdana zamjerka na sigurnost beinih

mrea. Meutim, za tu problematiku se pojavilo mnogo raznih poboljanja, tako da je
sada mogue obezbediti adekvatnu zatitu mree, naravno u skladu sa vrednou
podataka koje je potrebno zatititi.

to se tie kvaliteta servisa, 802.11 mree imaju potencijal da isporue kvalitet

uporediv sa fiksnim operaterima. Interesantno je da kvalitet servisa ne mora biti
presudan za trini uspeh. U nekim zemljama je dolo do fenomena da pone opadati
broj fiksnih telefonskih prikljuaka, zbog enormnog razvoja mobilne telefonije, koja
je pruala loiji kvalitet servisa, ali je bila jeftinija i donekle zgodnija za korienje.
Uz pomo 802.11e specifikacije mogue je postii mnogo vei protok podataka, uz
podjednak kvalitet prenosa govora u odnosu na klasine oiene servise.

9
Osim toga, 802.11 tehnologije se i dalje razvijaju. Trenutno se priprema 802.11n
specifikacija, koja treba da bude bra 4 5 puta od postojeih najbrih (802.11a,
802.11g), a trebalo bi da bude standardizovana u toku 2006. godine

Oigledno je da je danas 802.11 tehnologija beinih raunarskih mrea u punom

zamahu i da je, zahvaljujui brojnim kvalitetima, oekuje svijetla budunost.

Na kraju moemo konstatovati da sve reeno potkrepljuje tanost postavljene

hipoteze, kojom smo rekli da se primjenom beinih mrea, stvara talas inovacija
koji e ostaviti dubok trag na telekomunikacionom tritu, stvarajui mnoge
neoekivane ekonomske mogunosti

10
4. LITERATURA
Knjige :

1.) Skripta i predavanja sa DL interfejsa Univerziteta VITEZ Travnik

Tekstovi s interneta :

1.) Standards.ieee.org, http://standards.ieee.org/about/get/802/802.11.html,

22.04.2015.;
2.) Wikipedia - AlohaNet, http://en.wikipedia.org/wiki/ALOHAnet, 22.04.2015.;
3.) IEEE802.ORG, http://www.ieee802.org/11, 22.04.2015;

11