BORIS HAVEL Arapsko-Izraelski Sukob Reli

Boris Havel
ARAPSKO-IZRAELSKI SUKOB
Religija, politika i povijest Svete zemlje
Biblioteka
Izdaje
Naklada LJEVAK d.o.o.
Direktorica
PETRA LJEVAK
Urednik
KRISTIJAN VUJII
Boris Havel
Arapsko-izraelski
sukob
Zagreb, travanj 2013.

za hrvatsko izdanje
Naklada LJEVAK d.o.o. i Boris Havel 2013.
Knjiga je objavljena uz novanu potporu

Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske.
Recenzenti
prof. dr. sc. VLATKO CVRTILA
prof. dr. sc. MIRJANA KASAPOVI
ISBN 978-953-303-576-5 (meki uvez)

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne
i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 835691
ISBN 978-953-303-577-2 (tvrdi uvez)

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne
i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 835693
Sad r aj
Zahvale 11
Predgovor (prof. dr. sc. Mirjana Kasapovi) 15
1. UVOD U PROBLEMATIKU
ARAPSKO-IZRAELSKOG SUKOBA 23
Drava Izrael: politika koincidencija ili? 29
2. Metodologija i izvori 41
Metoda primijenjena u ovom istraivanju 44
Vanost povijesne perspektive 50
Vanost teoloke perspektive 54
Vremenski i prostorni okvir 56
Pregled dosadanjih istraivanja 59
Izvori koriteni u ovoj knjizi 72
Napomene o nazivlju i transliteraciji 83
Ostale napomene 87
3. Uloga i vanost
povijesti u idovstvu i islamu 89
Povijesna zbivanja kao objava
i odraz duhovnoga stanja u idovstvu 92
5
arapsko-izraelski sukob
Islamski svijet:
drutvo izotrenoga historijskog osvjetenja 102
Povijest i percepcija aktualnih bliskoistonih zbivanja 108
4. Pregled povijesti
Svete zemlje do islamskih osvajanja 111
Biblijska povijest Izraela 112
Povijest Judeje tijekom razdoblja Drugoga hrama 145
Hasmonejska drava 169
Pompejevo osvajanje Jeruzalema i Judeje 177
Herodijansko razdoblje 184
Nemiri i pobune u Judeji 189
Vladari Arhelaj, Filip i Herod Antipa 193
Izravna rimska vlast nad Judejom 197
Poetci idovske sljedbe krana 200
Rimska prokuratura u Judeji 208
idovski ustanak i opsada Jeruzalema 216
Pad Jeruzalema i unitenje Hrama 224
Masada: posljednje uporite 236
Drugi ustanak pod vodstvom Bar Kohbe 248
Zakljuak: Promjena u
idovskome mesijanizmu nakon Bar Kohbe 257
5. Neidovi
u idovskim izvorima i tradiciji 267
Boji savez s Abrahamom 268
Objava: epistemoloki znaaj 269
Izrael kao izabrani narod 272
Zakljuak: Neidov kao
nositelj politike vlasti u Erec Izraelu 288
6. Islam, idovi
i Palestina od nastanka islama do 1917. 291
Muhamed: prorok i ratnik iz Hidaza 295
6
sadraj
Muhamedova polemika, sukobi i ratovi protiv idova 301

Nasljee kanoniziranih muslimansko-idovskih sukoba 334
idovske prilike
tijekom nastajanja islamskog imperija 346
Zlatno doba muslimansko-idovskih odnosa 354
Vjerska radikalizacija i obnova imijskog statusa 360
Orijent pod osmanskim imperijem 362
Zakljuak: Dvojba iznoenja
cjelovitosti muslimansko-idovskih odnosa 369
7. Razvoj cionistikog
pokreta i religijskog cionizma 381
Dolazak idovskih
naseljenika i poetak politikog cionizma 383
Dvojba religijskog cionizma 389
Religijski cionizam tijekom britanskog mandata 399
Kranski cionizam: ponovno otkriveni filosemitizam 404
Cionizam nakon Holokausta 439
Proglaenje i prva dva desetljea Drave 442
estodnevni rat
i njegove politiko-religijske posljedice 446
Jom kipurski rat: neoekivan
ratni preokret i nastanak pokreta Gu emunim 461
Zakljuak: Novi cionistiki mesijanizam 479
8. Islamski teritorij
i idovSKA politikA vlast 489
Hadi Emin el-Huseini:
vjesnik dihada i radikalizma 497
Arapski ustanak
1936. 1939. i njegova religijska obiljeja 509
Hadi Eminova uloga u promicanju nacizma 520
Kraj Mandata i arapsko-izraelski rat 1947. 1949. 530
Sukobi i ratovi do 1967. 545
7
Borba za osloboenje Palestine

u doba postpanarabizma 553
Sporazumi s Izraelom:
mape puta k miru ili etape dihada? 558
Zakljuak: Kanonski obrasci i otporni idov 568
9. Zakljuak:
percepcija, bit i budunost sukoba 579
Teoloka politika ili politika teologija? 584
Pojmovnici i kratice 591
Popis literature 599
Kazalo imena i nazivlja 619
8
Za Veru
Z a hva le
Knjiga Arapsko-izraelski sukob: religija, politika i povijest Svete

zemlje plod je petnaestogodinjeg izuavanja te teme, a onih koji
su me tijekom godina intelektualno i duhovno zaduili i koji su na
neki nain zasluni za njezin konani oblik je puno. Sve ih pobrojiti
u ovoj kratkoj zahvali nemogue je. Ipak, nekoliko imena moram
spomenuti.
Najprije bih zahvalio mentoru, profesoru Vlatku Cvrtili s Fa-
kulteta politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu. Zamisao da se
arapsko-izraelski sukob obradi izrazito multidisciplinarno te da
se bliskoistona politika previranja postave u kontekst religije i
ire povijesti velikim dijelom potjee od njega. Njegovi savjeti i
ohrabrenja tijekom istraivanja i pisanja znaili su mi jako puno.
Zahvaljujem i predsjednici povjerenstva za ocjenjivanje doktorata,
profesorici Mirjani Kasapovi: zanimljive i konstruktivne razmje-
ne katkad suprotstavljenih miljenja te njezina knjiga Politiki su-
stav i politika Izraela bili su mi od velike koristi u radu.
Kljuna osoba za nastanak ove studije, kao i openito za moje
razumijevanje vanosti religijsko-povijesnoga aspekta u arap-
sko-izraelskom sukobu, jest Moshe Sharon, profesor s Hebrejskog
sveuilita u Jeruzalemu. Uvid u glavninu grae za ovo istraiva-
nje, osobito primarne izvore o ranim muslimansko-idovskim od-
nosima te kvalitetne sekundarne izvore, stekao sam na kolegijima
profesora Sharona i mnogobrojnim razgovorima i druenjima s
11
njim nakon to sam 2005. dovrio magistarski studij na Hebrej-

skom sveuilitu. Bez pretjerivanja mogu rei da bez nesebine,
srdane i strune pomoi profesora Sharona, ova knjiga nikad ne bi
ugledala svjetlo dana.
Profesor Michael Stone s istoga sveuilita uveo me u bogatstvo
literarnog opusa iz vremena Drugoga hrama te razvoj religijske i
politike idovske misli u razdoblju izmeu dovretka Biblije i pi-
sanja Talmuda. Arheologiju i povijest Jeruzalema i Svete zemlje
izuavao sam na odlinom kolegiju na terenu Historical Geo-
graphy of Jerusalem Through the Ages profesora Shaula Sapira.
Za dio interpretacija biblijskog teksta primijenjenih u ovoj knjizi
zahvaljujem profesoru Odedu Irshaiju, za uvod u poslijebiblijski
mesijanizam u idovstvu Israelu Yuvalu, a za podrobno obrazloe-
nje ranih idovsko-kranskih odnosa profesoru Davidu Satranu.
Na neke izvore o muslimansko-idovskim odnosima i ijitskom
islamu uputio me profesor Zeev Maghen, dok je profesor David
Graham Cashin s Columbia International Universityja sa mnom
podijelio korisne primarne i sekundarne izvore o odnosima musli-
mana i nemuslimana na Bliskom istoku. Za razumijevanje arap-
sko-idovskih odnosa u aktualnoj izraelskoj svakodnevnici puno
dugujem razgovorima s profesorom Raphaelom Israelijem i nje-
govom suprugom Margalit, Mishiju i Avigail Neubach, Nadvi Sa-
lameh, Jrgenu Bhleru i Aviju Kedaru. Za razumijevanje uloge
religije u oblikovanju svjetonazor, ideologija i politikih teorija
openito presudnu ulogu imali su kolegiji na dodiplomskom studiju
koji sam pohaao na Sveuilitu Livets Ord (podrunica ameri-
koga Oral Roberts Universityja) u Uppsali u vedskoj. Izdvojio
bih izvanredna predavanja profesora Torbjrna Aronsona, Johna
Swailsa te osobito rektora Ulfa Ekmana. Za razumijevanja uloge
Holokausta u suvremenoj idovskoj misli zahvalan sam profesoru
Paulu A. Levineu sa Sveuilita u Uppsali, te pokojnom profesoru
Davidu Bankieru s Yad Vashema.
Zahvaljujem ljubaznom osoblju Knjinice za humanistike i
drutvene znanosti Hebrejskog sveuilita, Knjinice na Rothberg
12
zahvale
International School i Caspari centra u Jeruzalemu te NSK-u u Za-

grebu, koji su mi pomogli u pronalaenju literature i nekih ops-
kurnih dokumenata to bi bez njihove pomoi vjerojatno ostali
neobraeni.
Od ostalih sugovornika koji su na razliite naine pridonije-
li pisanju doktorata (jezinim savjetima, ukazivanjem na izvore,
konstruktivnom kritikom) ili nadahnuli ideje za neke dijelove ove
knjige a da se nisu nuno slagali s mojim vienjem bliskoistonih
zbivanja ili ja s njihovim zahvaljujem Jozi Bagariu, Tomislavu
Bonjaku, Naidi Mihal Brandl, Roniju Brandlu, Jovanu ulibrku,
Jasminki Doma, Dariji Gabri, Ivi Goldsteinu, Bernardici Juri,
Tomislavu Kovau, Daliboru Matiu, Ivanu Paviiu, aulu Ro-
senzweigu, Sonji Samokovlija, Nevenu Sesardiu, Vinji Stareina,
Darku Tanaskoviu, Daliboru Vrgou i Vatroslavu upaniu. Za-
hvaljujem direktorici Naklade Ljevak, Petri Ljevak, koja je u ovoj
knjizi prepoznala djelo vrijedno objavljivanja.
Najvei teret pisanja doktorata, a potom i knjige strpljivo je
podnijela moja obitelj. Supruzi Veri, kojoj posveujem ovu knjigu,
te sinu Natanu, keri Emmi i majci Ani zahvaljujem za potporu i
razumijevanje zbog vremena koje sam proveo u istraivanju i pi-
sanju umjesto s njima.
Na koncu elim naglasiti s obzirom na kontroverznu i osjetlji-
vu prirodu mnogih tema obraenih u ovoj knjizi da su svi zaklju-
ci i teze iznijeti u njoj, sve eventualne pogrjeke te sva odgovornost
jedino i iskljuivo moji.
Boris Havel
U Zagrebu, 1. prosinca 2012.
13
P r edgovor
Bliski istok drutveno je najheterogenija i politiki najkonfliktnija

regija u suvremenom svijetu. Obuhvaa povijesno, privredno, poli-
tiki i kulturno zapanjujue razliite zemlje pa regionalni kompara-
tisti nisu potpuno suglasni o tome ni kako bi regiju trebalo nazvati1
ni tko su sve njezine lanice ni koja ih zajednika obiljeja povezu-
ju u jednu cjelinu. Ponajprije, nema jedinstvene prostorne taksono-
mije Bliskog istoka. U standardnim studijama koje su nastale u pro-
teklih pola stoljea nabraja se tridesetak azijskih, afrikih i europ-
skih zemalja, ali se samo osam nalazi u svim katalozima: Egipat,
Irak, Iran, Izrael, Jordan, Libanon, Sirija i Turska. Treba im dodati
i Palestinsku samoupravu koja nije meunarodno priznata drava,
ali je zemljopisno i politiki konstitutivan dio Bliskog istoka te se
u regionalnim taksonomijama najee navodi pod nazivima Pale-
stinska samouprava i Zapadna obala i Pojas Gaze. Tih devet poli-
tikih entiteta ini jezgru regije (core area) ili Bliski istok u uem
smislu. Ostalo su rubne zemlje, fringe areas (Binder, 1958:416),
koje ine Bliski istok u irem smislu ili Veliki Bliski istok.
Jo je tee izraditi analitiku taksonomiju, to jest utvrditi obi-
ljeja koja su zajednika svim ili veini zemalja koje ine Bliski
istok. U regionalnoj politolokoj komparatistici iskristalizirali su se
strukturni i dinamiki pristup odreenju regije. Strukturni pristup
1 O semantikim problemima v. Kasapovi (2010.).
15
koji se naziva i normativnim i identitetnim pristupom nastoji

utvrditi neka trajnija strukturna obiljeja koja dijele sve ili velika
veina zemalja u nekoj regiji. Dinamiki pristup temelji se pak na
promjenjivim konstelacijama konfliktnih ili nekonfliktnih politi-
kih procesa i odnosa meu lanicama neke regije. Unato posto-
janju niza zajednikih strukturnih obiljeja bliskoistonih zemalja
osmansko pravno, upravno i kulturno naslijee, poslijeosmanska
politika i ekonomska kolonijalna ostavtina, oktroirani nain
nastanka i dugotrajan klijentelistiki status veine drava, slaba
dravnost, autokratski i teokratizirani politiki reimi, kljuna ulo-
ga vojske u unutarnjoj politici, tribalizam, patrimonijalizam i dr.
regiju poglavito homogeniziraju konfliktni procesi kao temeljni
oblik interakcije (Jung, 1997.; Trautner, 1997.; Perthes, 2000.; Lea,
2001.; Solingen, 2007.; i dr.). Perthes (2000:18, 29) tvrdi da Bliski
istok kao regiju definiraju konfliktni obrasci interakcije njezinih
lanica meu kojima sredinje mjesto ima izraelsko-arapski sukob.
Pritom je bitno da regija bude odreena autohtonim sukobima, da
sama proizvodi sukobe i da u osnovi bude konfliktno autonomna,
to znai da sukobi imaju regionalne uzroke i da nisu rjeivi dok
na to ne pristanu kljuni regionalni akteri. To, dakako, ne znai
da su iz sukob iskljueni izvanregionalni akteri ili da je njihov
utjecaj na regionalna zbivanja zanemariv. Solingen (2007.) definira
cijelu regiju pojmom Bella Levantina, grotlom ratova, mnotvom
sukoba koji se tipoloki proteu od meudravnih ratova preko voj-
nih intervencija i mobilizacija do invazija, demonstracija sile, gra-
ninih sukoba i nasilnih prekograninih subverzija. U tom grotlu
ratova najvei utjecaj na regionalni i svjetski mir i politiku ima
izraelsko-arapski sukob. To je konstitutivna konfliktna konstelacija
odnosa na Bliskom istoku koja se poela stvarati jo potkraj 19. i u
prvoj polovici 20. stoljea kroz arapsko-idovske sukobe u osman-
skoj i britanskoj mandatnoj Palestini da bi se nakon nastanka Izraela
1948. pretvorila u niz meudravnih ratova i drugih vrsta sukoba,
ukljuujui dravni i socijalni terorizam. Nije stoga udno to je
upravo arapsko-izraelski sukob desetljeima u aritu i politike i
16
predgovor
znanosti i to nema vanije regionalne teme od njega. Upravo se

njome bavi Boris Havel u svojoj knjizi Arapsko-izraelski sukob: re-
ligija, politika i povijest Svete zemlje. U njoj razmatra isprepletenost
religije, politike i povijesti u dugovjenome arapsko-izraelskom su-
kobu na prostorno malom dijelu Bliskog istoka koji nastanjuju Ara-
pi i idovi, a kojemu silnu dodanu vrijednost daje to to ga svi
sudionici sukoba smatraju svojom Svetom zemljom.
Autor polazi od postavke da su povijesni dogaaji u oblikovanju
suvremenog judaizma i islama bili vaniji nego u bilo kojoj drugoj
religiji. Ni judaizam ni islam teoloki se ne oslanjaju na metafi-
zike doktrine i vjerske dogme iznimka je dogma o jednobotvu
nego na povijesne dogaaje u kojima je glavni akter Bog. Bog je
gospodar povijesti koji obznanjuje svoje postojanje i svoju volju
kroz povijesne dogaaje te se povijest, u konanici, mora shvatiti
u teolokim pojmovima. Takva impostacija povijesti, osobito nje-
zinih politikih i vojnih dimenzija, u oblikovanju identiteta nuno
vodi k pitanju o ulozi vjere u suvremenim zbivanjima na Bliskom
istoku. Ako je povijest, a napose vojno-politika ekspanzija, bila
presudna za oblikovanje izvornog idovstva i islama, u pogodno-
me povijesnom trenutku moe se pokrenuti obratan proces da se
mesijanska i eshatoloka zbivanja to ih predviaju proroanstva u
objema religijama pokuaju ostvariti ovozemaljskim vojnim i po-
litikim akcijama.
Budui da su povijesni dogaaji presudni za oblikovanje idov-
skog identiteta, autor se iscrpno bavi povijeu Svete zemlje i i-
dova, pri emu suvremeno idovsko vienje povijesti interpretira
u religijskom kontekstu prema uzoru na glasovitu studiju Shuberta
Speroa Holocaust and Return to Zion: A Study in Jewish Philoso
phy of History. U sklopu sukoba koji je u aritu njegova interesa,
autora zanima kako su u idovskoj povijesti i tradiciji proli nei-
dovi. Konstatira da je odnos idova i neidova utvren u biblijskim
konceptima saveza i objave. Bit je koncepta saveza ovjeka s Bo-
gom uzajamno preuzimanje obveza: Bog se obvezuje da e idovi-
ma dati zemlju, a idovi se obvezuju da e se pokoravati njegovoj
17
volji. Savez Boga i njegova naroda znaio je uspostavu Kraljevstva

Bojeg na zemlji koju je Bog obeao svome narodu. U konceptu
objave Bog preko Abrahama i idovskog naroda obznanjuje svoju
volju te su upravo po tome, a ne po nekim svojim izvanrednim
osobnim i kolektivnim svojstvima i vrlinama, idovi izabrani
narod, a krivovjeran je svaki narod koji stjee spoznaje o Bogu
drugim putevima, dakle svi neidovi. I dok Sveto pismo zabranjuje
ugnjetavanje stranaca i nalae pravedno postupanje prema njima,
u Talmudu i halahikim zakonima nastalima nakon razaranja Sve-
tog hrama oit je etnocentriniji pristup koji idovima propisuje
odvojenost od neidova ne samo u vjerskome nego i u drutvenom
ivotu uope. Savezom je utanaeno da e Bog kazniti idove od-
metnu li se od saveza s njime te je, eksplicitno i implicitno, objav-
ljeno da e u tom sluaju njihovom zemljom zagospodariti tuin-
ci i da e tuinska vladavina u Zemlji Izraelovoj biti izraz Boje
volje. idovi su stoga dugo prihvaali tuinske vlasti, rijetko im
se i kolebljivo suprotstavljali. Prekretnica je bio jedan suvremeni
dogaaj, estodnevni rat 1967., u kojemu su idovi pobijedili svoje
arapske neprijatelje i zaposjeli Judeju i Samariju, Golan i Gazu i,
to je najvanije, Stari grad u Jeruzalemu s Brdom hrama. U tom
se ratu, tvrdi Havel, nalaze zameci preobrazbe religijskog cionizma
iz kozmopolitskog mesijanstva u mesijanizam proet nacionalnim
militarizmom. Viziju opeg otkupljenja u kojoj svi narodi svijeta
imaju blagodati od izbavljenja idova i nadolazeeg doba opeg
mira zamjenjuje vizija izraelskog otkupljenja zaposjedanjem i na-
seljavanjem podruja biblijske pradomovine, makar to iziskivalo
nasilne sukobe s neidovskim narodima. Drava Izrael ne tretira
se, dodue, kao ispunjenje mesijanskog obeanja, ali postaje neto
to ga ini moguim. Konkretna politika posljedica te religijske i
duhovne preobrazbe bio je poetak sustavnog naseljavanja ratom
osvojenih podruja, napose posvemanja materijalna hebrejizaci-
ja Jeruzalema i njegove okoline. Premda su sekularne akenaske
vlasti prvotno gledale na idovsko naseljavanje osvojenih podruja
iz pragmatine, a ne iz metafizike perspektive osvojenu zemlju
18
predgovor
vidjeli su kao zalog u buduim pregovorima s Arapima s vreme-

nom je sve vie prevladavala metafizika perspektiva u kojoj su
se novoosvojena podruja poimala kao dio Boje batine koja je
napokon dola u ruke idova i koja se vie ne smije ispustiti iz njih.
Nakon to je na izborima 1977. prvi put u povijesti Izraela na vlast
dola desnica, naseljavanje nije vie opravdavano samo sigurno-
snim i politikim, nego i ideolokim i duhovnim razlozima.2
Odnos muslimana prema idovima od pojave proroka Muha-
meda do 1917. nije bio ujednaen i dosljedan. Muhamed je izvorno
bio sklon idovima, pozivao ih je da prihvate njegovo poslanje i
oponaao je neke njihove bogotovne obiaje, ali je tijekom vreme-
na taj odnos prerastao u otvoreno neprijateljstvo koje je posljedova-
lo porobljavanjem, protjerivanjem i ubijanjem idova. Nakon to
je preao iz primarno propovjednike u primarno politiko-vojnu
fazu, Muhamed je najvie vremena proveo ratujui kako bi podru-
ja na kojima su ivjeli nemuslimani stavio pod politiku vlast isla-
ma. Do Muhamedove smrti vojni sukob muslimana i idova nael-
no je bio zavren: idovi su bili poraeni i podinjeni te nisu vie
2 Metafizika perspektiva oduvijek je bila svojstvena idovskoj desnici, a sublimirana

je u politikom sloganu o Velikom Izraelu, dok je pragmatina perspektiva bila svoj-
stvena izraelskoj ljevici, a sublimirana je u politikoj krilatici zemlja za mir. Te su
dvije perspektive prikrivale kulturni sukob o izraelskome nacionalnom identitetu
tko su Izraelci i tko bi trebali biti, kao i o identitetu Drave Izraela kakve je vrste
Drava Izrael i kakva bi trebala biti (Waxman, 2008:75). Nikad nije trajno prevla-
dalo jedno shvaanje nego su oba s vremenom izgubila vjerodostojnost: prvo zato to
je nakon propasti mirovnih procesa i izbijanja druge intifade 2000. godine veina
Izraelaca postala uvjerena da im Palestinci nee uzvratiti mirom za vraenu okupi-
ranu zemlju, a drugo zato to bi se u granicama Velikog Izraela nalo vie milijuna
Palestinaca koji bi ugrozili idovsku prirodu drave. Stoga se oblikovao novi centri-
stiki konsenzus o tome da Izrael napokon treba utvrditi svoje granice povlaenjem
s veine ali ne i s cijelog podruja Zapadne obale i okonati okupaciju. Trei put
Waxman naziva jednostranom separacijom: jednostrano znai da e Izrael uiniti
ono to smatra najboljim za sebe, neovisno o sporazumu s Palestincima, a separacija
znai odvajanje od Palestinaca fizikim i mentalnim zidom (86-87). Prvi ozbiljan
korak u tom pravcu bilo je jednostrano izraelsko povlaenje iz Pojasa Gaze 2005., a
drugi korak izgradnja zida koji razdvaja Izraelce i Palestince sa Zapadne obale. Ako
je suditi prema izvrsnoj Kaplanovoj (2005.) analizi filozofije i politike desnoga revi-
zionistikog cionizma, trei put nije posve nov i mnogo je blii desnoj nego lijevoj
opciji rjeenja izraelsko-arapskog sukoba.
19
dizali ustanke i pokuavali zbaciti islamsku vlast. Negativni opisi

idova iz izvornih Muhamedovih djela i kasnije kuranske egzegeze
u meuvremenu su kanonizirani. Suvremena islamska gledanja na
idove, Izrael i Palestinu odreuje uvjerenje da je idovska vlast
na bilo kojemu dijelu Dar al-islama svetogre. Na stvaranje tog
uvjerenja presudno je utjecao veliki jeruzalemski muftija Hadi
Emin el-Huseini koji je izradio politiki islamistiki program ija
je bitna sastavnica protuidovstvo. On je Palestinu i borbu protiv
cionizma pretvorio u sredinju temu cijeloga islamskog svijeta. On
je kanonizirano islamsko neprijateljstvo prema idovima spojio
s kranskim protusemitizmom. estodnevni rat imao je ozbiljne
politike i duhovne posljedice i za islamski arapski svijet, jer je po-
raz u njemu bio ok koji je rezultirao repozicioniranjem i jaanjem
politikog islama. I nakon toga jedna od njegovih sredinjih tema
ostaje Palestina koja se eli osloboditi promjenom strategije prema
Izraelu: projekt trenutanoga i potpunog vojnog unitenja ustupa
mjesto projektu postupnog slabljenja Izraela, to omoguuje da u
arenu arapsko-izraelskog sukoba uu i brojni nedravni akteri kao
to su Palestinska oslobodilaka organizacija, Muslimansko brat-
stvo, Hamas, Hezbolah i dr.
Havel zakljuuje kako je arapsko-izraelski sukob bitno odreen
religijskim, a ne sekularnim pristupom politici. Dok je u sekular-
nom pristupu politici sve podlono pregovorima, kompromisima i
dogovorima, a suprotna se strana ne gleda kao olienje metafizi-
kog zla nego kao nositelj oprenih interesa, ciljeva i vrijednosti,
religijski je pristup iskljuiv i radikalan, zasniva se na crno-bijeloj
slici svijeta, a ciljevi su sukobljenih strana nepomirljivi. Duboka
religijska proetost sukoba u Svetoj zemlji oitovala se u vjerova-
nju u boansko pravo vlasnitva nad zemljom koje ne moe biti
predmet pregovora suprotstavljenih strana to polau pravo na tu
zemlju. Vjerovanje u vlastito iskljuivo pravo na zemlju pretakalo
se u razne oblike politikog djelovanja, ukljuujui i ratove. Au-
tor naposljetku konstatira da je s politolokog gledita danas kasno
postavljati pitanja o tome kako religija utjee na politiku pravo
20
predgovor
je vrijeme za to pitanje bio prijelaz iz 19. u 20. stoljee jer je

danas pravo pitanje kako e suvremena politika utjecati na budue
oblikovanje i tumaenje teologija sukobljenih zajednica. Ima li se
na umu koliko povijest utjee na teologiju, a teologija na politiku,
autor se nada, parafrazirajui Amosa Oza, da znanost nee ubudue
morati prouavati komparativni fanatizam.
Knjiga Arapsko-izraelski sukob: religija, politika i povijest Sve-
te zemlje izniman je doprinos politikoj znanosti, ali i drutvenim i
humanistikim znanostima u Hrvatskoj uope. Rije je, prvo, o temi
kojom se dosad nitko nije bavio tako temeljito, sustavno i mjero-
davno kao Havel. Teolozi su napisali mnoge vrijedne rasprave o ju-
daizmu i islamu, ali Havelova studija nije poglavito usmjerena na
samosvrhovitu egzegezu svetih spisa, nego na analizu religijskih
shvaanja koja imaju neposredne ili posredne politike implikacije
i konzekvencije. Samo se tako moglo utvrditi kako su dvije religije
utjecale i kako jo utjeu na arapsko-izraelski sukob, ali i na arapsku
i idovsku politiku na Bliskom istoku openito. Rije je, drugo, o
umnogome inovativnome interpretacijskom pristupu odnosa teolo-
gije, povijesti i politike. Havel je pokazao kako se ni judaizam ni
islam ne zasnivaju na metafizikim dogmama, nego na povijesnim
dogaajima ili na dogaajima koje njihovi sljedbenici smatraju povi-
jesnima, najprije pretvarajui povijest u teologiju, a potom teologiju
u politiku koja, opet, kreira povijest. Samo je iz sloena odnosa u
tom trokutu pojmljivo kako su i zato religije tako izravno prisutne
u politikom ivotu arapske i idovske zajednice. Taj se odnos moe
interpretirati i drukijim redoslijedom: suvremena politika neposred-
no se ili posredovano zgunjava u povijest, a potom ta povijest ulazi
u teologiju i razliite teoloke interpretacije. Autor stoga smatra da bi
pozornost trebalo usredotoiti na aktualnu politiku koja e ubudue
utjecati na religiju, a ne na religiju koja je ve utjecala na politiku.
Naposljetku, iscrpnim razmatranjem odnosa religije i politike autor
je otvorio i zanemarenu perspektivu u tumaenju politikog ustroj-
stva i organizacije islamske i idovske zajednice koja omoguuje
da se shvate korijeni i razlozi teokratizacije politikih poredaka na
21
Bliskom istoku od teokracije iranskog tipa do ugradnje teokratskih

elemenata u veinu politikih sustava u regiji, ukljuujui i izraelski
a koje promie konvencionalnim politolokim interpretacijama i
zapadnim konstitucionalnim dizajnerima koji ustraju na uvozu prav-
no-politikog pojmovlja i institucija s kranskog Zapada u ne-
kranske i nezapadne dijelove svijeta. Ukratko, pred itateljima je
iznimno vrijedna znanstvena studija koja nema premca u hrvatskim
drutvenim i humanistikim znanostima.
Literatura
Binder, L. (1958.). The Middle East as a Subordinate International System.
World Politics. (10) 3:408-429.
Jung, D. (1997.). Das Kriegsgeschehen im Nahen Osten: 43 Kriege und
ein Friedensproze. Orient. (38) 2:337-351.
Kaplan, E. (2005.). The Jewish Radical Right. Revisionist Zionism and
Its Ideological Legacy. Madison: The University of Wisconsin Press.
Kasapovi, M. (2010.). Bliski ili Srednji istok? Politike analize. (1) 4:57-
58.
Lea, D. (ur.) (2001.). A Political Chronologie of the Middle East. London:
Taylor and Francis.
Perthes, V. (2000.). Vom Krieg zur Konkurrenz: Regionale Politik und die
Suche nach einer neuen arabisch-nahstlichen Ordnung. Baden-Ba-
den: Nomos.
Solingen, E. (2007.). Pax Asiatica versus Bella Levantina: The Founda-
tions of War and Peace in East Asia and the Middle East. American
Political Science Review. (101) 4:757-780.
Trautner, B. J. (1997.). Hegemonialmchte im Vorderen und Mittleren
Orient. WeltTrends. 16:7-42.
Waxman, D. (2008.). From Controversy to Consensus: Cultural Conflict
and the Israeli Debate Over Territorial Withdrawal. Israel Studies. (13)
2:73-96.
prof. dr. sc. Mirjana Kasapovi

Fakultet politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu
22
1.
U VOD U PROBLE M AT IKU

A R A PSKO - IZR AELSKOG
SUKOBA
O snutak Drave Izrael 14. svibnja 1948. i njezin opstanak na

povijesnom teritoriju drevnih idovskih kraljevstava jedan je
od najneobinijih politikih fenomena iz novije svjetske povijesti.
Iznenadio je mnoge vrsne politike i vojne analitiare, politiare,
diplomate, vojne asnike i povjesniare, i to ne nuno zbog nji-
hova manjkava poznavanja materije ili loeg uvida u tadanje bli-
skoistone prilike. Primjena politike, diplomatske i vojne logike,
kakvom se s relativnom sigurnou mogao anticipirati tijek budu-
ih zbivanja u drugim krajevima svijeta, u tome je dijelu Bliskoga
istoka nerijetko rezultirala potpuno pogrjenim predvianjima. Po-
litiki, ideoloki, nacionalni, socijalni, gospodarski, vojni, strateki
i drugi imbenici kao da su se ondje u odreenim trenutcima ispre-
pletali slijedei neke jedinstvene zakonitosti, iju bi logiku otkri-
vao tek osvrt unatrag.
Pogled unaprijed, sredinom druge polovice devetnaestoga sto-
ljea, neposredno prije Prve alije1 (1882. 1903.) i nastanka cio-
nistikog pokreta, nije obeavao puno akcije i uzbuenja. Jedan od
posljednjih opisa palestinskih krajolika iz toga vremena nalazi se
u putopisu Marka Twaina Naivine na putovanju, prvi put objav-
ljenom 1869. Iz dananje je perspektive gotovo komino koliko je
taj inae lucidni analitiar drutvenih zbivanja pogrjeno procijenio
1 Pojmovnik nepoznatog nazivlja nalazi se na str. 591.
23
budunost zemlje kojom je putovao dvije godine ranije. Tako je

tijekom putovanja iz Galileje preko Samarije prema Jeruzalemu,
Twain zabiljeio:
to smo dalje ili, to je sunce palilo sve jae, a kraj postajao sve
goliji, krevitiji, odbojniji i turobniji. Ne bi moglo biti vie kame-
nih krhotina razbacanih i posutih po ovom dijelu svijeta da je svaka
tri etvorna metra zemlje zauzimao kakav istaknuti kamenorezac
stoljeima. ak su i maslina i kaktus, ti nerazdvojni prijatelji bez-
vrijednog tla, gotovo napustili ovaj kraj. Ne postoji kraj koji bi bio
dosadniji oku od onoga koji opasuje prilaze Jeruzalemu.2
Vrijeme Twainova putovanja podudaralo se s kulminacijom ope

nezainteresiranosti za te krajeve. Stoljea zapostavljanja i loe
uprave poharala su Palestinu, zemlju svetu idovima, kranima i
muslimanima, gotovo istom estinom kojom i mnogobrojni ratovi
to su im prethodili. Nebrojene su vojske poput najezda skakavaca
prohujale njome i iza sebe ostavljale samo najtvre i najbeskori-
snije komade prirode. to nije bilo spaljeno u bitki, izgorjelo je
na suncu. to nije bilo zdrobljeno pod kopitima konja i kotaima
bojnih kola, krili su odroni, razbijale su rijetke, ali mone bujice,
rastakale su nepogode i izjedala stoljea. A onda je u esnaestom
stoljeu Palestina postala dijelom osmanskoga imperija, kojim je
tristo pedeset godina kasnije krstario Twain. Bezvoljna, neuinko-
vita i korjenito korumpirana turska uprava obruila se na zemlju
kao konana potvrda njezina beznadna, apokaliptina usuda. Sveta
zemlja prometnula se u prokletu. Kao da Bogu izgon Njegova na-
roda iz njegove zemlje nije bio dovoljan; kao da je protjeravi njih
elio protjerati i svako uporite nade u povratak. Kapernaum je
bezoblina ruevina, lamentira Twain posljednji se put osvrui
za Palestinom, nakon to je obiao i Jeruzalem te sa sjetnim olaka-
njem krenuo prema luci u Jafi iz koje e otploviti natrag u civiliza-
2 Twain, 1964:173-174.
24
uvod u problematiku arapsko-izraelskog sukoba
ciju. Magdala je dom prosjakih Arapa; Betsaida i Horaizin nestali

su s lica zemlje, a pustinje oko njih, gdje su nekad tisue ljudi slu-
ale glas Spasiteljev i jele udesan kruh, spavaju u tiini osame u
kojoj ive samo ptice grabljivice i plaljive lisice. Palestina je pusta
i runa. A zato bi i bila drukija? Zar moe prokletstvo boanstva
uljepati neku zemlju? Palestina vie ne pripada dananjem vreme-
nu. Ona je predmet poezije i tradicije to je zemlja snova.3
U vrijeme kad je Twain putovao Palestinom, idovi su ve sto-
ljeima bili narod bez zemlje i bez ikakve dravotvorne ambicije
uobliene u politiki potentan pokret. Razasuti diljem svijeta u ga-
lutu, teko da je bilo drave u kojoj ih se nije moglo nai barem
nekoliko. idovski se narod od davnina meu neidovima smatrao
epitomom za nomada i apatrida, a srednjovjekovna legenda o Lu-
tajuem idovu kao da je te dvije rijei spojila u neslomljivu sin-
tagmu. Narodi meu kojima su se idovi nastanili razliito su gle-
dali na njih. Jedni su ih potivali i uvaavali kao nositelje drevne
civilizacije, narod koji je iznjedrio velike proroke i svijetu podario
Knjigu nad knjigama. Drugi su ih smatrali subverzivnima, prepre-
denim spletkarima, stranim tijelom u svojoj sredini te ih kao takve
prezirali, zazirali od njih, katkad i mrzili. Stavovi veinskoga na-
roda prema idovima u svojoj sredini nerijetko su se mijenjali,
ovisno o drutvenim previranjima. idovi su kroz stoljea galuta
uglavnom strpljivo podnosili usud stranca i mijene raspoloenja
okoline. Sjeali su se drevne slave Davidova i Salomonova kra-
ljevstva, Hrama u Jeruzalemu i Ciona, eznuli za njihovom obno-
vom ali, s iznimkom nekoliko pokuaja koji su zavrili fijaskom,
bez ikakve znaajnije ambicije da je potaknu. Veina je idova,
barem kao dio idovske kulture ako ne aktivne vjere, njegovala
viziju da e tu obnovu donijeti maijah kad se napokon pojavi,
odnosno da je povratak na Cion i obnova idovske kraljevine Bo-
ji, a ne ljudski projekt. Svake bi godine, za blagdana Pashe, jedan
drugoga pozdravili s beana ha-baa bejerualajim dogodine u
3 Isto, str. 215.
25
Jeruzalemu ali malo je tko oekivao da e doista sljedeu Pashu

slaviti u Jeruzalemu, u Erec Izraelu. Kad su cionisti u Palestini
u samo nekoliko desetljea izgradili idovsku nacionalnu dravu,
potpomognuti okolnostima i zbivanjima od kojih se znaajan dio
nije mogao ni predvidjeti, a kamoli upriliiti, ona je iznenadila i
mnoge meu njima.
Palestinski Arapi, pak, koji su doekali prve idovske doselje-
nike u Palestini, nisu gajili nikakve dravotvorne ambicije, meu
njima nije postojao jai nacionalni identitet ni politiki pokret. Ot-
kako su muslimani ta podruja zauzeli sredinom sedmoga stoljea,
ondje nikad nije uspostavljena nikakva arapska drava. Palestina je
bila dijelom nekoliko muslimanskih imperija, i to uglavnom margi-
nalni dio, nevaan i zapostavljen. Rijetka i kratkotrajna pridavanja
vanosti Palestini i Jeruzalemu bila su povezana s unutarmusliman-
skim sukobima ili reakcijama na neke izvanjske pritiske, primjerice
za vladavine kalifa Abd el-Malika ili Kriarskih ratova. Nacionali-
zam koji e se meu muslimanskim i dijelom kranskoga stanov-
nitva4 na podruju izmeu Sredozemnog mora i Arabije pojaviti
poetkom dvadesetog stoljea bio je arapski; o palestinskoj naciji
nije bilo ni primisli niti e se ona u smislu u kojem postoji danas
pojaviti jo gotovo pola stoljea nakon sloma turske vlasti. Tijekom
Prve alije, pa i neto kasnije, Arapi, isprva vrlo zbunjeni idov-
skim dolascima i projektima, svoje stavove o njihovu doseljavanju
u Palestinu gradili su ad hoc i nerijetko mijenjali. Pozitivan stav
Arapa, osobito meu aristokratskim obiteljima, u to vrijeme nije
bio rijetkost; rijetkost su bili sukobi, izuzmu li se razbojniki pre-
padi beduinskih skupina na idove. No razbojnici su jednako napa-
dali i druge podesne rtve. Inicijalna oekivanja mnogih cionista,
kao i mnogih iz kasnije britanske Mandatne uprave, bila su da e
Arapi na idovsko doseljavanje u Palestinu gledati blagonaklono,
jer je bilo razvidno da e ono pridonijeti boljitku arapskih ivotnih
4 Nisu se svi krani poistovjeivali s arapskom nacijom i njezinim ciljevima. Dio liba-
nonskih krana, primjerice, smatrao se potomcima Feniana (Morris, 2008:425), o
emu e vie rijei biti kasnije.
26
prilika. Ta su oekivanja bila racionalna; djelomice i na temelju

njih, britanski je ministar vanjskih poslova Arthur Balfour 1917.
godine donio svoju poznatu Deklaraciju, najneoekivaniji potez
[britanske] Drave u naoj povijesti5, kojom je djelovanje s ciljem
uspostave idovskoga nacionalnog doma ozakonjeno. Nadalje, ta
su oekivanja isprva dijelile i mnoge palestinske arapske zajednice,
a osobito obrazovaniji i vii stale Arapa, od kojih su se neki ispr-
va otvoreno izjanjavali u prilog idovskom doseljavanju. Tijekom
prvih desetljea cionizma, bogati su Arapi, od kojih mnogi uope
nisu ivjeli u Palestini, prodavali zemlju idovskim doseljenicima
za izgradnju kibuca. U njima su potom Arapi bez vlastite zemlje
nalazili posao, dok su i novopridoli i starosjedioci imali koristi od
idovske lijenike pomoi i edukacije, esto vezane uz poljopri-
vredu. Ali dio arapskih seljaka koji je obraivao tuu zemlju nakon
prodaje idovima morao ju je napustiti, to je stvaralo beskunike
i raspirivalo nezadovoljstva. Usprkos takvim sluajevima, materi-
jalni i zdravstveni uvjeti palestinskih Arapa u 1920-ima ve su da-
leko nadmaivali uvjete u kojima su ivjeli njihovi sunarodnjaci u
okolnim zemljama.6 U potrazi za kvalitetnijim ivotom sve se vie
Arapa doseljavalo iz okolnih krajeva u Palestinu, ali kako se evi-
dencije o tim migracijama nisu vodile ni blizu tako podrobno kao
o idovskom useljavanju, te su statistike velikim dijelom nepozna-
nica,7 to do danas potie polemike i kontroverzije te omoguuje
njihovu zloporabu.8
Kako se idovsko useljavanje u Palestinu pojaavalo, a osobito
nakon to je uspostava idovske drave postala javno proglaeni
cilj cionizma, odreeni broj Arapa pod vodstvom jeruzalemskog
muftije Hadi Emina el-Huseinija zauzeo je izrazito neprijateljski
5 Sykes, 1953:224.
6 Karsh, 2010:12-13.
7 Peters, 1984:242 i drugdje u knjizi.
8 U tom kontekstu nije zanemariva UNRWA-ova definicija palestinskoga izbjeglice
kao osobe koja je u Palestini imala prebivalite od lipnja 1946., odnosno koja je u
Palestinu uselila najkasnije dvije godine prije osnutka Drave Izrael.
27
stav ne samo prema cionizmu nego i prema idovima openito.

Pod muftijinim vodstvom Arapi su uskoro pokrenuli val nasilja
nad idovima, a neto kasnije i veliku pobunu protiv Britanaca.
idovi su se poeli organizirati u obrambene skupine, koje su ispr-
va bile iskljuivo defenzivne. Najvea od tih skupina Hagana,
pod djelominim i kratkotrajnim vodstvom osebujnoga britanskog
asnika Ordea Wingatea koji ju je, prouivi u Bibliji strategije
drevnoga izraelskog ratovanja transformirao u ofenzivnu silu, s
vremenom je prerasla u Izraelsku vojsku. Njezini kasniji zapanju-
jui vojni uspjesi potaknuli su mnoge religiozne idove na reeva-
luaciju ideje cionizma i sve vee pridavanje mesijanskih atributa
dravotvornosti.
Arapi i idovi tako su se nali u grevitoj borbi za prevlast nad
relativno malenim komadom zemlje od dvadesetak tisua etvor-
nih kilometara.9 Vanost koju su tom komadu zemlje pridavali i
idovi i Arapi do poetka Prvoga arapsko-izraelskog rata bila je
golema i uglavnom posve neproporcionalna njezinim razmjerima i
nekoj objektivnoj trinoj vrijednosti.10 Nakon Rata za neovisnost
(koji Arapi zovu nakba katastrofa), a osobito nakon estodnev-
nog rata, kada je pod idovskom vlau ujedinjen Jeruzalem, ta se
vanost umnogostruila. Bilo je razvidno da su neki drugi aspekti i
razmatranja, osim konkretnog znaaja samih etvornih kilometara
tla jo uvijek umnogome pustinjskoga u znaajnoj mjeri pred-
stavljali dodanu vrijednost pri formiranju njezine cijene. Ta dodana
vrijednost njezin povijesni, vjerski, psiholoki,11 ideoloki i mi-
toloki aspekt te nastanak, znaajke, snaga i utjecaj koju Sveta
zemlja ima u percepciji mnogih sudionika sukoba oko vlasnitva
nad njom, glavni je predmet i sredinja tema ove knjige.
09 Dananji je Izrael, ukljuujui istoni Jeruzalem i Golansku visoravan, dva i pol puta
manji od Hrvatske.
10 Izmeu 1910. i 1944. cijena zemlje u Palestini porasla je i do 5.000% (Morris, 1999:38).
11 CIA-in dokument iz listopada 1947. otvara opaanjem da je Palestina mala, slaba
zemlja, a njezin znaaj uz strateku vanost proizlazi iz psiholokog problema koji
predstavljaju arapska i idovska nepomirljiva potraivanja hegemonije nad tom ze-
mljom (ORE 49:1).
28
Drava Izrael: politika koincidencija ili?
Ako je povijest ijedne suvremene zemlje satkana od vanih i ne-

vjerojatnih dogaaja, onda je to povijest Izraela, napisala je pro-
fesorica Kasapovi u svojoj studiji novije povijesti i politike te ze-
mlje.12 Slinu je tezu iznio i Benjamin Netanyahu u uvodu knjige
A Durable Peace, zabrinut ne zbog potrebe dokazivanja udesa u
povijesti idovskoga naroda, nego zbog mogunosti da je idovski
narod svoj dio udesa potroio.13 I doista, spletovi povijesnih, po-
litikih, drutvenih, ekonomskih, vojnih, meunarodnih, geostra-
tekih i drugih okolnosti, tijekom zaivljavanja i obrane idovske
drave, esto su rezultirali krajnje neoekivanim obratima i nevje-
rojatnijim ishodima. To je od samoga osnutka Drave Izrael potica-
lo matu mnogih koji su je gradili, koji su je podravali pa i mnogih
koji su joj se protivili, da u njezinu nastanku trae i pronalaze neto
vie od pukoga politikog fenomena. Meu takvima su uz idove,
kojih se od samih poetaka cionizma moglo nai i u taboru zago-
vornika i u taboru protivnika idovskoga dravotvornog projekta,
svakako najvaniji muslimani, ali nipoto ne treba zanemariti ni
kranske aktere koji su umnogome pridonijeli odreivanju tijeka
bliskoistonih zbivanja. Mnogi su od pripadnika tih triju vjerskih
skupina zbivanja oko uspostave izraelske drave tumaili na ra-
zliite, esto dijametralno suprotne naine. No, razabiranje grae
za tumaenje aktualnih zbivanja, koja se moe povezati s nekim
drevnim ili srednjovjekovnim spisima, dogaajima, obeanjima,
prorotvima, vjerovanjima i oekivanjima, sve njih ini jedinstve-
nim politikim akterima na sveukupnoj meunarodnoj politikoj
pozornici. Nigdje drugdje na svijetu, naime, sukob oko zemlje nije
proet tolikim religijskim nabojem i popraen uvjerenjem znaaj-
12 Kasapovi, 2010:10.
13 Netanyahu, 2000:xii-xiii.
29
nog dijela aktera da je militarizam i nasilje teoloki legitiman nain

ostvarenja duhovne misije ovladavanja njome.14
Drugi su pak nastanak izraelske drave smatrali politikom ko-
incidencijom ili bolje reeno proizvodom mnotva koincidencija
i spleta povijesnih okolnosti. Da su uestalost i priroda tih koin-
cidencija neobini pa i zapanjujui, nerijetko se opaalo i meu
njima. Povijesna injenica da se nijedan narod, koji je dvije tisue
godina izbivao iz svoje zemlje, vie nije u nju vraao kao gospo-
dar, ve je sama po sebi bila dovoljna da se na idovski projekt
u Svetoj zemlji gleda s odreenim uenjem, a katkad i divlje-
njem.15 idovi ne samo da su se u svoju drevnu zemlju vratili nego
su u njoj obnovili jezik, vjeru, kulturu, dravu i vojsku, naselili
podruja koja su velikim dijelom stoljeima pokrivale pustinje,
movare i divljine, izgradili gradove i naselja te sve to obranili
od mnogostruko brojnijih neprijatelja. Da neobinost te politi-
ke koincidencije bude vea, velik dio opisanoga zbio se nedugo
nakon to je idovski narod proao vjerojatno najveu nacionalnu
tragediju sveukupne ljudske povijesti Holokaust. Holokaust ili
oa, ostavio je za sobom zatrte idovske zajednice diljem Europe,
poruena nebrojena naselja, spaljene kue, jeive i sinagoge, ras-
prene obitelji i stotine tisua raseljenih, bolesnih, izgladnjelih i
osiromaenih. Oko est milijuna idova u Holokaustu je izgubilo
ivot. Teko je bilo oekivati da e se narod iz takva duboko tra-
ginoga korporativnog stanja, u kakvom su europski idovi bili
1945., oporaviti u sljedea tri narataja, a kamoli da e u istome
stvoriti i obraniti dravu.
Velik dio idova koji su preivjeli nacistiki teror vie se nisu
imali vratiti ni kamo ni kome. Odluili su novi ivot potraiti u Pa-
14 U svijetu postoje arita sukoba, kao to je Kosovo, koja su obiljeena religijskim anta-
gonizmima iz kojih izbijaju erupcije nasilja. Ipak, moje je miljenje da se arapsko-izra-
elski sukob u svojoj religijskoj komponenti ne moe usporediti ni s jednim drugim
sukobom na svijetu. Ta jedinstvenost podrobno je obraena u poglavljima koja slijede.
15 Kako je Milovan Baleti primijetio: Da jedan narod ostane vjeran svojoj zemlji i na-
kon dvije tisue godina otkako ju je napustio, i da dvadeset stoljea tri puta na dan moli
za povratak na Sion jedinstven je sluaj u povijesti ovjeanstva (Baleti, 1982:13).
30
lestini, skupa sa sunarodnjacima koji su imali sreu da je se doko-

paju ranije ili da se u njoj rode. Ali ak se i to putovanje za mnoge
od njih pretvorilo u neoekivani novi sukob s nositeljima vlasti.
Nakon ispunjenja kvote idovskih izbjeglica kojima je bio dopu-
ten ulazak u Palestinu, Velika Britanija, jo uvijek upraviteljica
palestinskih podruja, nametnula je embargo na njihovo daljnje
useljavanje i strogo ga provodila. Mnogi koji su preivjeli nacisti-
ke logore sad su se nali u sabirnim centrima na Cipru ili drugdje,
kamo su ih odveli i ogradili donedavni saveznici i osloboditelji.
idovske su izbjeglice ondje ekale na nove prigode za pokuaj da
se dokopaju Obeane zemlje. Mnogima od njih taj san se ostvario
tek tri godine kasnije, po proglaenju Drave Izraela. Dvije godi-
ne kasnije izraelski je Kneset donio i Zakon o povratku kojim je
u Izrael doputeno useljavanje praktiki svim etnikim i vjerskim
idovima, ma otkuda dolazili.
U predveerje proglaenja Drave na dijelu Palestine koji je od-
lukom UN-a od 29. studenoga 1947. trebao postati idovskom dra-
vom nalo se 650.000 idova. Stanje i brojnost tih pretendenata na
dravu bilo je, u usporedbi s arapskim protivnicima njihova ambi-
cioznog projekta, takvo da su ih mnogi dobronamjerno zaklinjali da
odustanu od suicidalnog proglaenja Drave. I prijatelji i neprija-
telji bili su uvjereni da e Arapi promptno osvojiti i zatrti idovsku
dravicu.16 Ben-Gurion je pred itanje Deklaracije o nezavisnosti
proivljavao ivotnu agoniju, jer je znao da e uslijediti bespotedna
16 Netanyahu, 2000:83-84; Britanska vlada i naelnik Imperijalnoga glavnog stoera

najvjerojatnije su vjerovali u arapsku pobjedu poetkom rata (Morris, 2008:81). Ali
bilo je iznimaka: predsjednik UNSCOP-a veanin Emil Sandstrm ve je sredinom
1947. smatrao da e, ukoliko doe do rata, jiuv pobijediti Arape i osvojiti veinu pa-
lestinskog podruja (Morris, 2008:43). Jedan od arapskih voa, iraki general Ismail
Safwat, kojeg je britanski veleposlanik u Bagdadu opisao kao staromodnoga turskog
asnika, iznimno hrabrog i neizrecivo glupog, opetovano je koncem 1947. upozora-
vao da razjedinjeni, slabo opremljeni i neobueni Arapi nee moi pobijediti idove
(Morris, 2008:68-71). CIA je u izvjeu od 28. 11. 1947., dan prije glasovanja u UN-u
o podjeli Palestine, predvidjela da e idovi isprva poluiti uspjehe protiv Arapa zbog
superiorne organizacije i opreme, ali da bez znaajne pomoi izvana u ljudstvu i
opremi nee moi izdrati dulje od dvije godine (ORE 55:1).
31
borba na ivot i smrt.17 Pet arapskih armija, meu kojima su bile i

postrojbe iz vie drugih islamskih zemalja i naroda, ukljuujui i
neke bive pripadnike Handar divizije,18 ve su na rubovima naj-
isturenijih kibuca nestrpljivo ekali zapovijed da krenu i pobacaju
idove u more. Dobili su je dan nakon to je Izrael proglaen. Ali
ono to je uslijedilo bilo je vrlo razliito od svega to su oekivali i
prijatelji i neprijatelji pa i sami palestinski idovi, tada ve Izraelci.
Kao da je neka druga, via, nevidljiva i nepobjediva sila eljela da ta
nacija zaivi.19 Rabin Heschel stvaranje izraelske drave usporedio
je s udom rastvaranja Crvenog mora.20 Iz Rata za neovisnost Izrael
je iziao kao pobjednik, s teritorijem veim od predvienoga odlu-
kom o podjeli Palestine. Primirje su zatraili Arapi.
Za razliku od veine drugih sukoba u kojima ratni pobjednik
odreuje uvjete daljnjega ustroja, nakon ega se s vremenom pri-
like izmeu zaraenih strana normaliziraju kao to se dogodilo
u Europi nakon 1945. godine sukob izmeu Arapa i Izraelaca
zavrio je samo u prvoj fazi. Mnoga naela na kojima je uspjeno
graena poslijeratna Europa pokualo se primijeniti i u Izraelu. Ne,
dodue, u istom opsegu i ne uvijek na isti nain, jer su bliskoisto-
ne prilike karakterizirale mnoge osebujnosti, ali tendencija opo-
naanja uspjenih politikih, drutvenih i gospodarskih obrazaca
zapadnoga i demokratskog svijeta bila je uvijek prisutna. U Izra-
17 Na pitanje o najteoj ivotnoj odluci, Ben-Gurion je odgovorio da je to bilo upravo

proglaenje izraelske nezavisnosti 14. svibnja 1948., jer je bilo jasno da e uslijediti
invazija arapskih drava, dok su idovi u usporedbi s njihovim armijama bili nenao-
ruani (Ducovny, Ben-Gurion, 33).
18 Frantzman & ulibrk, 2009:189-201.
19 Dov Knohl, autor povijesti Gu Eciona, pie: Tijek izraelskoga Rata za neovisnost
obiljeen je mnogim udima. Mnoga su idovska naselja i ispostave spaeni u po-
sljednji tren, pod neobinim okolnostima, koje religiozne osobe mogu smatrati jedino
ishodom boanske intervencije (Knohl, 1958:9). Novinar Michael Greenspan, koji
je po vlastitom navodu nereligiozan, prije nekoliko je godina snimio seriju dokumen-
tarnih filmova Against all Odds: Israel Survives, u kojima je istraivao neobjanjive
dogaaje vezane uz opstanak izraelske drave. Greenspan je intervjuirao sudionike
tih dogaaja, meu ostalima i Avigdora Kahalanija te prikupio materijal koji gledate-
lja teko moe ostaviti ravnodunim.
20 Heschel, 1987:203-204.
32
elu je brzo zaivjela demokracija, osnovane su izvrsne obrazov-

ne ustanove, pokrenuta industrijska i poljoprivredna proizvodnja,
uvedena socijalna i zdravstvena zatita, ureena jednakost graana
pred zakonom te zajamene vjerske, politike, graanske i manjin-
ske slobode. Arapima koji su tijekom rata otili ili su protjerani iz
svojih domova nije bio doputen povratak, a onima koji su ostali
nametnuta su ogranienja kretanja i drugih aktivnosti koja su, uz
postupna ublaavanja, trajala do 1966.21 S vremenom su izraelski
Arapi stekli prava i pogodnosti ivota u demokratskom drutvu,
poput mogunosti sudjelovanja u politikom ivotu22 i prava na
javno kritiziranje poteza i politike Vlade. Ipak, izmeu Izraelaca
i Arapa vladalo je, i jo uvijek vlada, nepovjerenje uzrokovano
godinama sukoba. Arapi zbog toga nisu podlijegali vojnoj obve-
zi niti su se mogli zapoljavati na mjestima na kojima se posebna
pozornost posveivala sigurnosnom aspektu. Arapi se, uz odreene
iznimke, nisu mogli doseljavati u Izrael, dok je poticaj na idovsko
doseljavanje bio okosnica ne samo izraelske politike nego samo-
ga postojanja Drave. Izrael je definiran kao idovska drava,
to je do danas ostalo predmetom ustrih neslaganja ak i unutar
idovskoga nacionalnog korpusa. S druge strane, ivotne prilike
Arapa, ukljuujui razinu obrazovanja, kvalitetu medicinske skr-
bi, zaposlenost i standard ivota, slobodu govora, vjeroispovijesti
manjinskih zajednica poput krana i sljedbenika bahaizma te poli-
tikoga djelovanja, brzo su nadmaile one u veini drugih arapskih
zemalja. Ekonomski i drutveni razvitak Drave Izrael pogodovao
je i idovima i neidovima koji su Izrael prihvatili kao domovinu.
Izrael je, osobito za onaj dio populacije koji je uz osobnu vjetinu,
kreativnost i marljivost stekao i odreeni stupanj naobrazbe, brzo
postajao zemlja velikih mogunosti. Srednji je stale rastao puno
bre nego u bilo kojoj okolnoj arapskoj zemlji.
21 Morris, 2008:349.
22 Zanimljiv lanak o dvojbama i aktivnostima stranke Mapam po osnutku Drave glede
ulanjivanja Arapa, stavljanja Arapa na parlamentarne izborne liste i arapskim reak-
cijama donosi Yael Yishai u Kedourie & Haim, 1982:241-256.
33
Veliku razliku u odnosu na prilike u poslijeratnoj Europi pred-

stavljalo je, dakako, sigurnosno pitanje. Budui da ni jedan susjed
nije sa idovskom dravom uspostavio trajni mir, nego samo pri-
mirja, golema sredstva ulagala su se u sektor obrane. Izraelci su na
granicama izgradili mreu vojnih i nadzornih objekata, a sigurno-
sno-obavjetajni sustav i vojno ustrojstvo proeli su gotovo svaki
segment drutva. Usprkos tome, upadi arapskih gerilaca i terorista
bili su esti, a Izraelci su nemilosrdno uzvraali prodirui u pod-
ruja drava iz kojih su dolazili, kako bi unitili teroristike baze,
a ponekad i drugo to bi im se nalo na putu. Kako su razmjeri Ho-
lokausta postajali poznati i sve okantniji, kao i okolnosti pod koji-
ma su izginule stotine tisua europskih idova kojima su Saveznici
mogli pomoi, ali nisu,23 jaala je svijest idova o tome da ovise
samo o sebi. Pozive na zatiranje idovskog naroda, kakve su tri-
desetih godina u Europi mahom zanemarivali kao prazne prijetnje
poremeenih razmetljivaca, idovi su sada uzimali zaozbiljno. Po-
uzdanje opstanka Izraelci su stavili u snagu i opremljenost vlastite
vojske, opu spremnost naroda te uinkovitost sigurnosnih slubi,
to je rezultiralo visokim stupnjem militarizacije zemlje. Usprkos
tome, opi ekonomski boljitak, a osobito porast ivotnog standarda
i graanskih prava meu Arapima otvorili su put oekivanjima nor-
malizacije odnosa kako s njima tako i s njihovim sunarodnjacima
iz okolnih zemalja. Takva oekivanja meu izraelskim politiarima
osobito su gajili idovi podrijetlom iz Europe, mahom Akenazi,
koji su od osnutka Izraela dominirali izraelskom politikom. Za ra-
zliku od Mizrahi idova i donekle Sefarda, mnogi su od njih, budu-
i da su dolazili iz istone Europe ili ponikli i obrazovani u tradiciji
europskoga humanizma, bili gorljivi socijalisti i sekularisti. Njihov
je materijalistiki pogled na stvarnost, koji se temelji na pretpostav-
ci da e porast ivotnoga standarda te graanskih i politikih prava
Arapa ukljuujui i one koji su deklarativno bili neprijateljski
23 Primjer je nekoliko stotina tisua maarskih idova koji su 1944. eljeznicom preve-
zeni u logor Auschwitz-Birkenau i ondje ubijeni.
34
svrstani, pripadnici teroristikih organizacija pa i sudionici u tero-

ristikim napadima nuno dovesti i do smanjenja razine neprija-
teljstva, tijekom godina prerstao u slubeno oekivanje na temelju
kojega se osmiljavao politiki program na razini drave. On je
kulminirao Mirovnim sporazumom u Oslu, alternativno izraelskim
povlaenjem iz Gaze (motivi koji stoje iza toga povlaenja jo nisu
poznati javnosti24). No, umjesto oekivanih smirivanja napetosti s
Arapima, nakon izraelskih ustupaka i potpisivanja mirovnog spo-
razuma s PLO-om pokrenuo se suprotan proces.25 Islamistike su
skupine ustupke tumaile i predstavljale muslimanskoj javnosti
kao dokaz idovske slabosti do koje je dovelo njihovo militantno
djelovanje te kao znak da e ih Alah uskoro potpuno unititi, kao
i kriare prije njih. Bila je to argumentacija pred kojom su mnogi
predstavnici lijevoga sekularno-humanistikog bloka ostajali osup
nuti i zbunjeni. Analitiari i aktivisti s desnoga bloka, pak, koji su
predviali takav razvoj dogaaja te se protivili politikim ustupci-
ma, osnaili su utjecaj u izraelskom drutvu. A takvi su u posljed-
njih nekoliko desetljea sve ee dolazili iz religijskih krugova.
Gotovo sve radikalne skupine koje su meu Arapima-Palestin-
cima nale uporite i koje su izraelske ustupke odbacile kao poticaj
za uspostavu odrivog mira (mira u zapadnjakom smislu rijei26)
izravno su i deklarativno povezane s religijom islama.27 One su
24 Gorenberg navodi kako su aronovi ciljevi ostali nejasni i nabraja nekoliko moguih
politikih i ideolokih razloga (Gorenberg, 2006:373). S druge strane, mnogi pretpo-
stavljaju da je opasnost od kaznenog progona zbog korupcije stvarni razlog aronova
programa povlaenja iz Gaze, jer je on njime svratio pozornost s mnogobrojnih afera
za koje su bili optuivani on i njegovi sinovi te se umilio ljevici koja je dominirala
izraelskim pravosuem.
25 Statistika iz druge polovice 1995. pokazuje kako je u dvije godine mira stradalo
38% svih rtava arapskog terora dotadanje izraelske povijesti (Stav, 2001:24).
26 Dio terminologije bit e potrebno kasnije definirati; islamistike skupine, poput Ha-
masa, ne protive se miru ukoliko je taj mir Pax Islamica pa su oni u svom vienju
svijeta, moe se rei, pacifisti.
27 Odreeni dio Arapa krana, poput Georgea Antoniusa ili Edwarda Saida, pozivali
su se vie na nepravdu koju je Arapima nanio cionizam i imperijalizam te se takoer
mogu svrstati meu nesmiljene kritiare Izraela, ali ne i radikale u smislu u kojem
su radikalni Hamas ili Muenici el-Akse. Radikalna skupina koja nije islamistika
35
kompromise s Izraelom esto odbijale ne pozivajui se na kakva

konkretna neispunjena oekivanja, nego na religijska naela, vjer-
ski zakon i vjersku tradiciju, esto s tematikom interakcije musli-
manskoga proroka Muhameda i hidaskih idova. Takva je argu-
mentacija za sekularne Akenaze predstavljala veliku zagonetku,
tovie, bizarnost kojoj se dugo nije pridavala ozbiljna pozornost.
Dok su izraelski politiari toga kova nastojali kao odgovor na arap-
ske pozive na dihad osmisliti bolji politiki program kojim bi ih
dodatno odobrovoljili i uvjerili u svoju nepatvorenu predanost poli-
tici dijaloga, islamistike su skupine ostajale postojano neimpresio-
nirane. One su u svom politikom programu Izrael definirale kao
privremenu tvorevinu, poput kriarskoga kraljevstva iz 12. stolje-
a, proizvod cionistike, britanske i amerike protuislamske urote,
kransko-idovskoga imperijalizma i spleta okolnosti, odnosno
kao politiku koincidenciju. Neki su meu njima u nastanku Izraela
prepoznali vie od politike koincidencije kaznu zbog vlastitoga
odstupanja od Alahova puta. No u oba ta oblika Izrael se shvaao
kao fenomen protivan temeljnim naelima islama. Neuveno je da
Dar al-islam opet postane Dar al-harb ili da se usred Dar al-isla-
ma stvori imijska drava. Jedini legitiman muslimanski odgovor
na njezino postojanje jest dihad koji privremeno moe zamijeniti
hudna.
Istodobno sa irenjem sekularnoga cionistikog pokreta, radi-
kalizacijom arapskoga neprijateljstva, progonima idova tijekom
Drugoga svjetskog rata, a osobito nakon vojnih uspjeha Izraela u
ratovima iz 1948. i 1967. (pa i u ratu iz 1973., ali iz bitno drugih
razloga), meu idovima su jaale religijske skupine kao nositelji
ideje cionizma. Ve od poetka cionistikog pokreta meu akena-
skim je idovima, koji su bili glavni nositelji politikog cionizma,
postojao ogranak koji je bio potaknut vjerskim motivima, iako je
je Narodna fronta za osloboenje Palestine (PFLP) iji je prvi voa George Haba
palestinski kranin. No ta je skupina ideoloku platformu gradila na marksizmu-le-
njinizmu te je nakon kolapsa Sovjetskog Saveza izgubila utjecaj i danas se ne moe
smatrati vanijim politikim imbenikom meu palestinskim Arapima.
36
veina ortodoksnih religioznih idova prije 1940-ih bila nezainte-

resirana za cionizam ili mu se protivila. U prvim godinama nakon
osnutka izraelske drave mnogi meu njima smatrali su je teoloki
nelegitimnom politikom koincidencijom. Za mnoge od njih ona je
bila proizvod vjerski nedopustivoga idovskoga politikog aktiviz-
ma, za koji idovi nemaju boanski mandat. Za stvaranje Izraelove
drave i povratak idova iz galuta, smatrali su, trebalo je ekati
na Boju intervenciju i dolazak Mesije. Dio je religioznih ido-
va takvoga politikog opredjeljenja pred strahotama Holokausta
promijenio miljenje i pristao uz cionizam. Meu njima je poznat
rabin Teichtal koji je tijekom rata zakljuio da je uvjet za idovsko
konano otkupljenje (geula lema) taj da se vrate i opet izgrade
Erec Izrael.28 Ali obrat veih razmjera u percepciji cionizma re-
ligijske zajednice zbio se kasnije, nakon pobjeda iz 1967. i 1973.
Kao i kod muslimana, idovski se stav prema politikim prilikama
moe u mnogim aspektima povezati s drevnim svetim spisima i s
tradicijom. Jedan aspekt svetih spisa i tradicije i kod idova i kod
muslimana predstavlja izravnu poveznicu s dananjicom, a to je
tumaenje Boje volje kroz prizmu zbivanja, kako onih iz drevne i
srednjovjekovne prolosti (bila ona povijesna u znanstvenom smi-
slu rijei, tradicionalna ili mitoloka) tako i aktualnih, onih koja se
dogaaju ovdje i sad. Ako je za mnoge religiozne idove u svibnju
1948. Izrael izgledao kao proizvod politike koincidencije i umje-
nosti bogohulnih ambicioznih sanjara, neobine i krajnje neizgled-
ne pobjede u estodnevnom i Jom kipurskom ratu predstavljale su,
ili barem ponudile, razloge za reevaluaciju toga stava na temelju
promiljanja ne samo o openitom Bojem upravljanju povijesnim
zbivanjima, nego o Bojem usmjeravanju tijeka moderne blisko-
istone povijesti prema konanom ispunjenju drevnih biblijskih
obeanja. Neki od najutjecajnijih izraelskih rabina upravo su tako
protumaili politika zbivanja te svoje religijske zajednice potak
nuli na predan politiko-mesijanski aktivizam. Mnogi idovi tako
28 Schindler, 1990:7-8.
37
konvertirani na cionizam, na bliskoistonoj politikoj pozornici

vie nisu nastupali samo kao politiki pragmatici, nego i kao borci
za postizanje eshatolokih ciljeva. Ta dva politika opredjeljenja
idovski politiki pragmatizam i politiki mesijanizam kako
emo vidjeti kasnije kroz ovu studiju, nisu nuno oprjena u praksi
kao to su u teoriji, to je fenomen do sada ne osobito obraen u
politolokim istraivanjima.
Dodatna interakcija izmeu politike, povijesti i religije meu i-
dovima pojavila se u fenomenu da je dio neko sekularnih idova,
kako u Izraelu tako i u dijaspori, upravo zbog povijesti modernoga
Izraela, postao religiozan. Tako obraen idov (hozer betuva) koji
sa Zapada doseli u neko od naselja u Judeji ili Samariji, na Izrael
gotovo sigurno ne gleda kao na politiku koincidenciju.29 Takvom
ga ne doivljava ni veina idovskih naseljenika Judeje i Samarije,
koji te krajeve smatraju boanskom batinom pa ih tako i nazivaju
nahala ili hitnahalut, a sebe batinicima mitnahalim.
Impulsi koji potiu i oblikuju osobno vienje Drave Izraela,
kako kod idova tako i kod Arapa, kompleksni su, slojeviti, mno-
gobrojni, raznoliki i nerijetko solidno utemeljeni na kvalitetnim
argumentima ak i kad su oni posve oprjeni. Bilo da su religijski
ili sekularni, ideoloki ili pragmatini, iracionalni ili racionalni,
oni su stvarni, a politiki akteri koje ti impulsi potiu, autori su
bliskoistone stvarnosti u njezinu dananjem obliku i kreatori nje-
zine budunosti. Oni meu njima koji u postojanju izraelske Dra-
ve prepoznaju imbenike koji nisu (samo) ovozemaljski, nego (i)
duhovni, transcendentalni, soterioloki, mesijanski i eshatoloki,
boanski ili avolski nadahnuti ili potaknuti, arapsko-izraelskom
sukobu prilaze s aspekta koji je jedinstven i koji se nerijetko du-
boko kosi sa zapadnjakim kako svjetonazorom tako i pristupom
29 Kao student sam 2003. u Hebronu upoznao lokalnog rabina, koji je sa suprugom i
etvero djece preselio iz New Yorka u Hebron, grad u kojem oko 800 idova ivi
meu vie od 100.000 Arapa i jedno je od najopasnijih mjesta u Izraelu. Iz razgovora s
njime zakljuio sam da upravo religiozni idovi iz zapadnih zemalja ine vaan stup
tih zajednica.
38
meunarodnim odnosima, voenjem politike, rjeavanjem sukoba

i zastupanjem nacionalnih interesa. Brojnost takvih aktera, osobi-
to meu Arapima muslimanima, nije zanemariva, a ishod izbora u
Gazi 2006. kao i zbivanja vezana uz takozvano arapsko proljee,
pokazuju da bi ona diljem Bliskog istoka mogla biti vrlo velika.
Moje je miljenje da se taj aspekt treba ozbiljno sagledati, kva-
litetno istraiti bez izbjegavanja konfliktnih i kontroverznih tema
te sve njegove relevantne dijelove uvaiti pri traenju odrivoga
bliskoistonog rjeenja.
39
2.
M E TODOLOGI JA I IZ VORI
P ostojanje djelatne interakcije izmeu religije i politike u idov-

stvu i islamu,1 kao fenomena utemeljena na njihovim dotinim
svetim pismima te vidljiva u drevnim i srednjovjekovnim povije-
snim zbivanjima, stvarnima ili zamiljenima, nije upitno. U broj-
nim povijesnim i teolokim studijama ono je ve kvalitetno obra-
eno. Ali, postoji li slina interakcija i povezanost i u aktualnim
bliskoistonim zbivanjima, onima o kojima ne itamo u sakralnoj
i povijesnoj literaturi, nego u dnevnom tisku? Odgovor na to pita-
nje po miljenju mnogih promatraa takoer je potvrdan. Rijeima
Davida Leeminga: Nakon pregleda bliskoistone mitologije teko
je izbjei povezanost izmeu mitologije i zbivanja koja se na Bli-
skom istoku dogaaju danas.2 Ono to je manje jasno jest kolika
je uloga te mitologije u zbivanjima; kako je prepoznati, istraiti
i izmjeriti?
Ve letimian pogled na bliskoistona politika zbivanja, po-
sebice ona vezana uz Izrael, otkriva da je povijest, ponajprije sa-
kralna (postoji li druga?), jedna od okosnica identiteta zajednice i
pojedinca te odrednica mnogih saveznitava i suparnitava. idovi
1 Dio prostora u ovoj knjizi bit e posveen i kranstvu, budui da je uloga krana u
bliskoistonim zbivanjima velika, a u nekim je razdobljima, kako emo vidjeti, bila i
kljuna. No glavnina analize odnosi se na idovstvo i islam.
2 Leeming, 2004:131. Leeming je autor ili suautor vie zapaenih studija o mitovima i
mitologiji.
41
i Arapi u svojim se zahtjevima pozivaju na religijske koncepte, di-

jelove svetih spisa i njihova tumaenja, nerijetko kao da je njihova
relevantnost za sadanjost i budunost ista, katkad ak i vea nego
to je bila u prolosti. Iz bliskoistone vjerske retorike nerijetko se
moe zakljuiti kako mnogi dananji religiozni i religijski akteri
bliskoistonih zbivanja sebe zaozbiljno vide kao sredstvo ostva-
renja davno zacrtanih boanskih nauma ili kao slijednike skupina
i pojedinaca iz minulih vremena, preko kojih se zbivaju djela ija
se eshatoloka i soterioloka vrijednost ispreplee s politikom.3
Pretpostavka da su svi akteri arapsko-izraelskoga sukoba koji se
pozivaju na kanon nuno religijski motivirani bila bi, dakako, is-
hitrena. Mnogi su od njih na neki nain i u odreenom opsegu bili
izloeni zapadnjakom, naelno sekularno humanistikom pogledu
na vjeru i politiku, prema kojem su to dvije odvojene drutvene
sfere.4 U trenutku kad se nau pred stvarnim politikim odabirom,
tendencija da konzultiraju neku svetu knjigu vjerojatno nije apso-
lutno nadreena tendenciji da postupe u skladu s nekim drugim
naelima ili interesima. Samo pozivanje na vjeru od strane politi-
kih aktera nije nuno odraz njihovih stvarnih politiko-religijskih
poriva. Vjera na koju se kao motivacijski imbenik poziva neko
politiko tijelo moe biti sredstvo ili izlika za postizanje kakva ipak
vie ovozemaljskoga5 cilja. Neki arapski reimi su, primjerice,
u odreenim fazama arapsko-izraelskog sukoba, potvrivali pred
vlastitim narodom da je unitenje idovske drave islamska vjerska
3 esto arapsko ime Abdulah znai Boji sluga ili Boji rob, kao i danas manje
uestalo idovsko ime Obadija. U hrvatskom jeziku ne postoji slian ekvivalent niti
mi je poznato da postoji u drugim slavenskim, romanskim i germanskim jezicima.
4 Tu pretpostavku dijele i mnogi krani, na temelju Isusovih rijei iz Evanelja po
Mateju 22:21 da Caru [pripada] carevo a Bogu Boje (vidi i Mk 12:17, Lk 20:25).
Ipak, u razliitim se denominacijama i ograncima kranstva razliito gleda na razinu
i otrinu razdvajanja sfere vjere od drugih drutvenih sfera. Dok se amii ili neke
katolike redovnike drube nastoje u potpunosti odvojiti od svjetovnih zbivanja,
mnogi evaneoski krani vjerski su motivirani za politiki i drutveni aktivizam.
5 Ovozemaljsko i religijsko u idovstvu i islamu nisu razgranieni kao u kran-
stvu, o emu e kasnije biti vie rijei, ali ovdje se rije odnosi na motive doista nepo-
vezane s religijom na bilo koji nain.
42
metodologija i izvori
dunost, a istodobno su vodili tajne pregovore s Izraelcima o gra-

nicama iste te drave. Tu je, pak, zanimljivo vidjeti otkud u narodu
religijski ar koji i sam diktatorski reim primorava da mu podilazi.
Je li on odraz stoljetnoga formiranja civilizacije? Jesu li ga stvori-
li reimi kako bi pozornost javnosti svratili s vanijih drutvenih
tema ili su ga raspirili ambiciozni voe radi osobnog probitka? Jo
u petom stoljeu prije Krista, grki sofist Kritija ustvrdio je da su
religiju izmislili lukavi politiari kako bi se ljudi iz straha od bo-
anstva pokoravali njihovim zakonima.6 Iako je teza o takvu na-
stanku religije teko odriva, uporaba religije u takve svrhe tijekom
povijesti nije bila rijetkost (ali ni konstanta, kako bi marksistiki
autori eljeli prikazati). S druge pak strane, iza moderne politike
terminologije i govora o, primjerice, ljudskim i manjinskim pravi-
ma, borbi protiv imperijalizma i kolonijalizma, nacionalnoj sigur-
nosti, pravu na samoodreenje, pravdi, miru, jednakosti i slobodi,
moe se skrivati religijsko percipiranje stvarnosti i religijski poli-
tiki aktivizam. Razluivanje izmeu politiko-materijalistikoga
i politiko-religijskoga aspekta bliskoistonog sukoba zahtijeva
metodoloka rjeenja kojima e se ta problematika analizirati na
razini koja uvaava, ali nadilazi retoriku pa i postupke aktera. Ve
ovdje moram napomenuti kako su i idovstvo i islam, za razliku od
zapadnoga kranstva, ne samo sustavi dogmi o duhovnim stva-
rima, nego i sustavi zakona kojima se odreuje ivot zajednice i
pojedinca te su religijsko i politiko isprepleteni do te mjere da je
s klasinoga idovskog i klasinoga islamskog stajalita ovo istra-
ivanje vjerojatno na rubu apsurda. S politolokoga nije, osobito
uzme li se u obzir fenomen da je kroz povijest politika, esto pod
utjecajem stranih ideja koje su iz okolnih civilizacija prodirale u i-
dovsko ili neko islamsko drutvo, vrila utjecaj na religijsku misao,
to kanonom (premda je sam kanon dijelom upravo tako nastajao)
6 Kritija (oko 460. 403.) je bio prvi poznati teoretiar religije koji je religiju proglasio
politikim izumom, to je u njegovo doba bila avangardna misao. Kasnije ju je razra-
dio Polibije, a kulminaciju je dosegla u pisanjima njemakih filozofa iz devetnaestoga
stoljea (vidi Guthrie, 1969:243-244).
43
nije bilo predvieno. Odnos izmeu religije i politike time vie nije
jednosmjeran, nego se radi o interakciji, koja istraivanje ovakve
vrste svakako ini zanimljivim.
Metoda primijenjena u ovom istraivanju
Upoznavanje sa idovskim, islamskim, a na koncu i s kranskim

religijskim i povijesnim izvorima osnovni je preduvjet za takvo
istraivanje. Bez njega ve sama terminologija zbunjuje, dok kon-
cepti koji su strani zapadnjakoj politikoj misli, a vaan su dio
bliskoistonog diskursa, ostaju nepoznanica.7 To dovodi do nepot-
punoga ili potpuno pogrjenog razumijevanja, ili pak do zanemari-
vanja reenoga, a religijsko djelovanje lako ostaje nezamijeeno ili
pogrjeno shvaeno. Dio ove knjige zato se odnosi na prouavanje
kanona i relevantnih dijelova povijesti, sa svrhom razumijevanja
koncepta kao to su Sveta zemlja, Hramska gora, Svetinja nad
svetinjama, mesijanizam, Khajber, Hudejbija, sveti rat,
Dar al-harb, sulh, hudna ili hitnahalut. Za usporedbu po-
litikoga djelovanja aktera arapsko-izraelskog sukoba s idejama i
postupcima iz kanona ili povijesti, semantiko poznavanje tih poj-
mova nedovoljno je bez upoznavanja konteksta u kojem su nasta-
jali te konotacija i religijske simbolike koje sadre. Sa svrhom toga
upoznavanja, iz primarnih je i povijesnih izvora preuzet izbor tema,
a izbor se uz odreene iznimke temelji na njihovoj relevan-
tnosti za dananje prilike, kao i na onome na to se idovski i mu-
slimanski akteri obraeni u ovoj knjizi sami pozivaju. Iznimke su
zbivanja koja sam opisao kako bih itatelju predstavio neprekinuti
povijesni slijed, a ona se prvenstveno nalaze u Pregledu povijesti
Svete zemlje do islamskih osvajanja. Na tome sam temelju potom
otvorio pitanje povezivanja odreenoga politikog djelovanja s ka-
7 Isto vrijedi i za zapadnjake koncepte na Bliskom istoku. Duhovit i lucidan osvrt na

tu tematiku predstavio je B. Lewis u prvom dijelu lanka Freedom and Justice in the
Modern Middle East (Lewis, 2010).
44
nonskim i drugim primarnim izvorima, povijesnim presedanima

ili vjerskim naelima. Dio pozornosti posveen je postupcima koji
u nekoj mjeri nisu u skladu s uvrijeenim nainom drutvenoga
i politikog postupanja, koji se kose s opeprihvaenim naelima
logike i pragmatike ili, to je za ovu knjigu od osobite vanosti,
da se mogu smatrati iracionalnim. Odmah valja naglasiti kako nije
uputno pretpostavljati da je svako vjerski motivirano politiko dje-
lovanje iracionalno, kao ni da je svako sekularno politiko djelo-
vanje racionalno. Ali, djelovanje koje se kosi s loginim pa i zdra-
vorazumskim rasuivanjem, a istodobno se moe izravno povezati
s kanoniziranim vjerskim naelima, predstavlja solidan temelj za
pretpostavku da se ono uistinu i temelji na religioznosti. Istodob-
no, i u idovstvu i u islamu postoje pretpostavke za pragmatino
postupanje te neki religijski obrasci mogu biti nositelji politikog
pragmatizma pa i makijavelizma.8
Poznati analitiar interakcije Orijenta i Okcidenta Elie Kedourie
(1926. 1992.), koji je kombinirajui osobna iskustva9 i briljan-
tnu logiku ukazivao na povrnost, plitkost i ideoloke predrasude
s kojima Zapad shvaa i uplee se u Istok, naveo je kao jedan od
kljunih razloga takva pristupa nedostatak primjene metode ko-
jom ovjek, kad analizira fenomene iz svoga okruenja, ostaje u
doticaju s realnou, a to je usporedba izreenoga s uinjenim.10
Aktere bliskoistonih zbivanja, prema njegovu miljenju, zapad-
njaci esto procjenjuju i pohvaljuju temeljem onoga to oni govore.
Njihove se rijei pri tome ne podvrgavaju ispitu iskustva, djela i
uvida u konkretne poteze. Ambicija ovoga istraivakog projekta
je izbjei takav pristup. Ve na samom poetku bilo mi je jasno
kako su mnoge rijei, djela i religijski izvori na kojima se oni te-
melje svijetu u kojem ja ivim potpuno strani. Dio njih je odbojan
i krajnje kontroverzan. Opredjeljujui se za ovu temu, ipak, opre-
08 Jedan od najboljih primjera religijske politike pragmatike utemeljene u kanonu pred-

stavlja koncept hudejbijskoga primirja, o emu e biti vie rijei kasnije.
09 Kedourie je idov koji je roen i odrastao u Iraku.
10 Kedourie, 2004:3.
45
dijelio sam se i za iznoenje cjelovitih podataka, bez uglaivanja i

zanemarivanja relevantnih morbidnih i bizarnih dijelova. To sam
uinio radi pruanja to objektivnije i znanstveno i metodoloki is-
pravnije slike analiziranoga. Relevantnost analiziranoga sam kao
kriterij naelno pretpostavio drugim obzirima, zbog ega ova knji-
ga obrauje i neke neugodne epizode iz islamsko-idovskih odnosa
koje nisu est predmet istraivanja. U kojoj mjeri te epizode treba
uiniti dostupnima izvan znanstvene zajednice pitanje je na koje
u se takoer osvrnuti, iako nisam siguran da na njega imam posve
jasan odgovor.
Ovo istraivanje polazi od pretpostavke da religiozni akteri, ma
koliko bili religiozni, nikad ne djeluju iskljuivo na temelju religij-
skoga motiva, nego iza njihovih postupaka u odreenom opsegu
uvijek stoje i neki drugi imbenici, poput psiholokog stanja aktera
pa i najrazliitijih ovozemaljskih interesa. Uvaavajui komplek-
snost ljudskih motiva, djelovanja i ponaanja te ljudske duhovne,
duevne i tjelesne prirode,11 ono se temelji i na pretpostavci da
steeno znanje o bilo kojoj politolokoj, sociolokoj, antropolo-
koj, povijesnoj ili religijskoj temi moe biti tono, ali nikada nije
potpuno. Zato se u ovoj knjizi nisam bavio procjenom razine re-
ligioznosti aktera arapsko-izraelskog sukoba; za takvo to trebalo
bi se usredotoiti na jednu osobu, a analiza bi morala ukljuivati i
psiholoki dio, to nije podruje u koje sam osobito upuen. Cilj
istraivanja na kome se temelji ova knjiga je otkrivanje postojanja
politikog ponaanja ili politikih obrazaca u arapsko-izraelskim
odnosima koji se u odreenoj mjeri oslanjaju na kanon ili na tuma-
enje kanona (tradicionalno, povijesno), a osobito na otkrivanje di-
jelova u kojima postoji korelacija i interakcija izmeu religijskoga
i politikoga zbog kojih ni jedno ni drugo nije apsolutno zadano i
nepromjenjivo. Da bi se takvo politiko i religijsko ponaanje ot-
krilo u arapsko-izraelskim odnosima, ono se, po mojemu milje-
nju, najprije mora prepoznati unutar svake od tih religija zasebno.
11 1 Sol 5:23.
46
Razlog je jednostavan: ako u arapsko-izraelskom sukobu religija

ima politiku ulogu, njezino postojanje kao politikog imbenika
sigurno nije plod toga sukoba on moe biti samo pokreta i ras-
piriva ve postojeih ideja koje u spomenutim religijama postoje
neovisno o aktualnom meusobnom kontaktu ili sukobu i starije
su od njega. To ipak, pokazat u, ne iskljuuje postojanje utjecaja
aktualnoga arapsko-izraelskog sukoba na modificiranje tih ideja, i
to i u idovstvu i u islamu i u kranstvu.
Religijska naela i politiki program

Jedna od vanih razlika izmeu religije12 i politike u striktnom
smislu rijei jest u njihovim svjetonazorskim i ontolokim pretpo-
stavkama. S religijske toke gledita postoje apsolutne vrijednosti
koje se poimaju u crno-bijeloj dihotomiji. Bog je apsolutno dobro,
a suprotnost Bogu (nevjera, krivovjerje, apostazija, vrag itd.) ap-
solutno je zlo. Kako se predmet prosudbe sputa iz duhovne, me-
tafizike sfere prema ovozemaljskome te se svodi na konkretna
pitanja, od vanih prema trivijalnima, tako crno-bijela dihotomija
ustupa mjesto spektru sve bogatijem nijansama i sve siromanijem
otrinama. To je stupnjevit proces koji prepoznaje razine. Razina na
kojoj se crno-bijela dihotomija poinje razlijevati u spektralnost u
idovstvu, kranstvu i islamu, ali i u percepciji pojedinih idova,
krana i muslimana, moe biti vrlo razliita. Osobe, ideje, kon-
cepti i djela mogu se tako percipirati kao crna ili bijela, ovisno o
njihovu poloaju vis--vis postojeih metafizikih apsolutnosti do-
tine religije. Mogu se percipirati i kao samo naelno negativna ili
pozitivna, pri emu su uz apsolutnosti za kriterij njihove evaluacije
uzimaju i drugi parametri, kao to su okolnosti ili osobno iskustvo.
Ili se pak mogu percipirati s naglaskom na optimalno unutar posto-
jeeg konteksta ili zadanog okvira.
12 Pojam religija u ovoj studiji odnosi se prvenstveno na idovstvo, kranstvo i islam,

odnosno na monoteistike religije. Mnoge druge istonjake religije utemeljene su
na posve drukijim premisama, ali one u bliskoistonom politikom kontekstu nisu
odve relevantne.
47
S ovozemaljske, pak, toke gledita, koja ukljuuje politiku su-

kladno njezinu zapadnjakom, demokratskom13 i humanistikom
shvaanju, nita nije crno-bijelo. Sve to postoji, ukljuujui osobe
i ideje, satkano je od nijansi i proeto dobrim i loim stranama,
prednostima i nedostatcima, a omjer dobroga i loega, odnosno
prednosti i nedostataka, i to u korelaciji s uvjetima koje prua oko-
lina, kontekstom i svrhom, a ne neka apsolutna esencija, kriterij je
za njihovu evaluaciju. Zato je svaka misao, koncept i postavka pod-
lona pregovaranju, ustupcima, prilagodbi, demokratskom biranju
i pragmatinu modificiranju. (Neke politike postavke, kao to je u
zapadnom svijetu demokracija, mogu se u odreenom smislu sma-
trati apsolutnom vrijednou, ali one to nisu zbog svoje inherentne,
esencijalne apsolutnosti, nego zbog nepostojanja kompetitivne al-
ternative ili zbog loeg iskustva s alternativama.) Tako je i s te-
meljem i okvirom za politiko djelovanje, koje definira politiki
program. Nijedan politiki program (opet u zapadnjakom smislu
rijei) ne smatra se apsolutno dobrim ili apsolutno loim, nijedan
nije savren i bogodan, ma koliko bio dojmljiv i uinkovit. Slije-
dom toga, svaki je politiki program otvoren za raspravu, dorade,
preinake pa i ukidanje. Upravo se to esto i dogaa na izborima,
kada birako tijelo odbaci jedan politiki program i odabere drugi,
koji mu moe biti potpuno suprotan.
Religijsko djelovanje u sferi politike temelji se na neemu pot-
puno razliitom od politikoga programa prema gore opisanome:
na religijskim naelima. Religijska naela idovstva, kranstva i
islama proizlaze iz natprirodnih objava, njihov je izvor duhovni,
njihova je vrijednost apsolutna, a relevantnost postojana i neovisna
o trenutanim ovozemaljskim okolnostima, koje su za razliku od
njih prolazne. Kao bogodana, postojala su prije nastanka aktualnih
13 Demokracija je vaan imbenik ovdje analiziranoga politikog sustava zato to su

totalitarizmi, ak i kad se ne zasnivaju na religiji, takoer skloni crno-bijelom vienju
svijeta. Primjer je nacizam, u kojem je rasa odrednica apsolutnosti te komunizam, u
kojem je to staleka pripadnost.
48
politikih prilika, a postojat e i nakon njih. S naelima se ne moe

postupiti kao s programom. Ona se ne izlau ni pred iji kritiki
pogled, nikome se ne podastiru radi evaluacije i rasprave, ona se
ne dorauju, ne preinauju i ne usklauju, a sama pomisao da bi se
ukinula, makar i na demokratskim izborima, te zamijenila neim
suprotnim, blasfemina je. Religiozni idovi, krani i muslimani
kao politiki akteri ne postupaju nuno prema vjerskim naelima.
Postupaju li ili ne ovisi o razini na koju postave odreeni konkretni
predmet u odnosu na apsolutnosti. (Radikalizam u njegovu eklatan-
tnom obliku nije nita drugo doli primjena crno-bijele dihotomije
iz metafizike sfere u ovozemaljske situacije). Primjerice, pitanje
pobaaja religiozan e idov, kranin ili musliman vjerojatno pro-
cijeniti u znatno otrijim tonovima od pitanja sindikalnog udruiva-
nja. U bliskoistonom politikom kontekstu upravo je postupanje
koje se temelji na naelima, a ne na dogovorenom programu, esto
kvalitetan pokazatelj postojanja religijskih motiva. Njihovo posto-
janje, kako sam ve napisao, ne znai nuno da je religijski motiv
prevladavajui jedini gotovo sigurno nije ali korelacija religij-
skoga i drugih motiva osobe jedinstvena je kod svakoga pojedinog
aktera i izlazi iz sfere striktno politolokog istraivanja. Stoga se
ova knjiga metodoloki temelji na otkrivanju mogue motiviranosti
religijskim naelima u politikom i drutvenom djelovanju, i to u
odreenom omjeru, koji nije nuno dominantan nad drugim mogu-
im motivima. Da bi se ta religijska naela otkrila u politici, potreb-
no ih je otkriti uope, odnosno nuno ih je upoznati da bi ih se
prepoznavalo. Njihovo je izvorite dvostruko: to su sveti spisi i to
je povijesna naracija dotine religije (ne nuno tim redoslijedom).14
Zbog toga je uvid u ta izvorita metodoloki od presudnog znaaja
za ovo istraivanje.
14 Povijest, a ne sveti spisi esto je izvorite religijske misli o temama o kojima se sveti
spisi ne izjanjavaju. Osim toga, kako sam ve naveo, povijest je u nekim dijelovima
religije a politika zbivanja vezana uz Svetu zemlju se nerijetko nau u tome dijelu
metoda tumaenja svetih spisa pa stoga, gotovo bih rekao, prevladava nad kanonom.
49
Vanost povijesne perspektive
Vie nego bilo koji drugi sukob, spor izmeu Arapa i idova oko
siunoga komada zemlje na istonoj obali Sredozemlja epitomizi-
ra zamrenu povezanost prolosti i sadanjosti napisao je Efraim
Karsh na poetku nedavno objavljenoga djela Palestine Betrayed.15
Cijela ova knjiga predstavlja provjeru i u konanici potvrdu te teze.
Jedinstvenu vanost koju povijest ima za ispravno razumijevanje
arapsko-izraelskih odnosa njihovi su analitiari uoavali odavna.
Palestinsko kraljevsko povjerenstvo, primjerice, u svom poznatom
Izvjeu iz 1937. zabiljeilo je: Dananji je problem u Palestini
doista nerazumljiv bez poznavanja povijesti koja lei u njegovoj
pozadini. Ni jedan drugi problem naega vremena nije tako dubo-
ko ukorijenjen u prolosti.16 Vanost povijesti za razumijevanje
arapsko-izraelskog sukoba danas se, slobodno se moe rei, po-
drazumijeva i nije ju potrebno posebno argumentirati. Obje se stra-
ne esto pozivaju inter alia na povijesna prava, koja su nerijetko
okosnica pregovora i polemike. Vanost povijesti sama po sebi nije
jedinstvena za arapsko-izraelski sukob. Prizivanje povijesti kod
dokazivanja ili opovrgavanja politikih argumenata esta je poja-
va i u drugim sukobima diljem svijeta. Primjerice, tijekom raspa-
da bive Jugoslavije, povijesni je argument bio jedan od najee
zagovaranih na svim stranama. Danas je prisutan u srpsko-kosov-
skom sukobu, u previranjima u nestabilnoj Bosni i Hercegovini te
u naporima Makedonaca da usprkos protivljenju Grka dovre stva-
ranje makedonske drave, nacije, jezika, kulture i identiteta. Bilo
bi apsurdno pokuati dublje proniknuti u bilo koji od tih sukoba
bez kvalitetnoga povijesnog uvida. Ali sukob idova i muslimana
nad Erec Izraelom/Palestinom ipak je u nekim vanim vidovima
povijesnoga konteksta drukija. Povijest u njemu ima poseban au-
toritet kakav joj se izvan toga irega zemljopisnog podruja gotovo
15 Karsh, 2010:8.
16 PRCR, 1937:2.
50
nikad ne pridaje izravno i na kakav se u uobiajenom povijesnom

polemiziranju zavaenih naroda i vjera (primjerice Hrvata, Srba i
Bonjaka u zbivanjima koncem prologa stoljea) poziva malo tko
relevantan meu politikim akterima: teoloki.
I idovstvo, naime, i islam na povijest gledaju kao na jedan od
izvora vjere te je ona od presudnoga znaenja za formiranje obiju
tih religija.17 idovstvo i islam u prvom se redu temelje na objavi,
ali osnovni nositelj i okvir objave i njezina tumaenja, uz svete
spise, jesu dogaaji iz povijesti ili iz sakralne povijesti (Heiligen
Geschichte).18 U onome to se prema izvoru dotine vjere zbilo
ili to je netko od nositelja autoriteta, poput kraljeva, vojskovoa,
proroka, mudraca ili muenika izrekao u odreenom povijesnom
kontekstu prepoznaje se oitovanje Boje volje, ak i kad nije
eksplicitno navedeno da je Bog autor dotine povijesne epizode.
Zato se moe govoriti o povijesno-doktrinarnom aspektu obiju tih
vjera (nasuprot teorijsko-doktrinarnom, koji emo razmotriti malo
kasnije).19 S historiografske toke gledita, u izvorima vjere, kako
idovstva tako i islama, postoji bogata pisana graa za analizu po-
stojanja i razine njihove povijesnosti, ali s politoloke, na kojoj se
temelji ovaj rad, takva analiza nije nuna, osim u nekim detaljima.
Kao to se spoznajama steenima znanstvenom metodom naelno
ne mogu mijenjati dogmatske postavke religije, tako ne mogu ni
one utemeljene na vjerovanjima u povijesnost i najnevjerojatnijih
17 Nigosian, 2000:235; Bright, 2000:148; Nasr, 2007:15. Kranstvo, kao religija proiz-
ila iz idovstva, takoer podrazumijeva teoloku vanost povijesti, ali za sve druge
velike svjetske religije to je stran koncept.
18 Sharon, 2007:316; vie o tome konceptu kasnije.
19 Primjer povijesno-doktrinarnog u idovstvu bila bi karijera Ezre i Nehemije, koje je
perzijski kralj Kir, tada vladar i nad podrujem Erec Izraela, uputio u Jeruzalem s na-
logom da ga obnove za ivot i bogotovlje idova povratnika. Rabin Alkalaj, religijski
cionist iz 19. stoljea, iz toga je zakljuio kako e se i povratak idova u Erec Izrael
u moderno doba ostvariti uz suglasnost neidovskih vladara Palestine (Goldwater,
2009:25). U islamu bi primjer mogao biti Hudejbijski sporazum, koji je Muhamed s
Kurejitima sklopio na deset godina. Kasniji islamski teolozi zakljuili su na temelju
Muhamedova postupka da primirje s nevjernicima moe trajati najvie deset godina,
ak i ako se to ne navede kao uvjet sporazuma (Khadduri, 1962:212, 220).
51
pria ili najapsurdnijih legendi. idovstvo i islam imaju vrlo ra-

zliit pristup konceptu povijesnosti unutar vlastite naracije,20 to
donekle zbunjuje i na to emo se letimice tu i tamo osvrnuti, ali
ovdje je to manje relevantno. Ono to je za ovu analizu vano jest
povijest kako je vidi dotina religija, kao i doktrine i stavovi na
njoj utemeljeni te primijenjeni na aktualne bliskoistone politike
prilike. Osim povijesti kanonskoga razdoblja, koja je i najvani-
ja za oblikovanje religija, u kontekstu arapsko-izraelskog sukoba
epistemoloki znaaj ima i kasnija pa i moderna povijest. Utje-
caj novije bliskoistone povijesti na redefiniranje nekih dijelova
idovske i kranske teoloke misli prvenstveno eshatologije
znaajan je. Moderna povijest utjecala je i na razvoj islamske
misli, to nije neoekivano budui da je islam istodobno i vjera i
drutveno ureenje, ali u eshatolokom dijelu sunitske islamske
teologije to se nije dogodilo (ali jest u soteriolokom, u priznanju
samoubojstva kao muenitva, o emu e biti rije u kasnijim po-
glavljima).
I idovstvo i islam u svojoj povijesti, osobito ali ni u kom
sluaju iskljuivo u onom njezinu dijelu koji se odnosi na Je-
ruzalem, sadri mnotvo grae kako za oblikovanje vjerske samo-
percepcije tako i za tumaenje aktualnih bliskoistonih zbivanja na
nain koji ukljuuje prepoznavanje postojanja neega to nadilazi
materijalistiki, uzrono-posljedino posloeni niz fenomena. Sva
privlanost Jeruzalema, sredinje toke arapsko-izraelskoga suko-
ba, lei u njegovu povijesno-religijskom kontekstu, izvan kojega
bi taj grad bio potpuno nezanimljiv.21 U idovstvu i islamu, vjer-
20 Donner, 1998. u poglavlju The Quran and History (str. 75-85) objanjava zato je
kuranski pogled na svijet i ovjeanstvo profoundly ahistorical, a koncept povijesti,
pri emu je jasno da misli na povijest kao znanstvenu disciplinu, a ne na onu sakral-
nu fundamentally irrelevant to the Qurans concerns (str. 80). Nasr pak navodi da
Kuran [] sadri sakralnu povijest (Nasr, 2007:42). Jedna od razlika u pogledu
na povijesnost u Bibliji i u Kuranu jest u primjeni kronologije u ta dva teksta.
21 Jeruzalem se ne nalazi na vanom raskriju niti kroz njega vodi kakav vaan put,
nema privlanost lukoga ili trgovinskog sredita, nema strateku ni administrativnu
vanost itd. Grad je od konca Bar Kohbina ustanka pa sve do Kriarskih ratova bio
marginalna toka nekoliko imperija, nerazvijena, zaputena i zanemarena.
52
sko se tumaenje aktualnih zbivanja ne oslanja nuno na teoloku

doktrinu tovie, definirane teoloke doktrine za njihovu prosud-
bu u svetim spisima esto uope nema ve se ono oslanja na po-
vijesno sjeanje i na tumaenje svetih spisa kroz prizmu povijesti.
Zbivanja opisana u povijesnoj ili sakralnoj naraciji koja su vezana
za Jeruzalem i Svetu zemlju time postaju generatori politikih sta-
vova dananjih aktera bliskoistonog sukoba. Lassner i Troen o
tome piu:
Mo povijesnoga sjeanja da opravda politike tvrdnje i obliku-

je moderna miljenja i ponaanja ne bi trebala iznenaditi uene
povjesniare Bliskog istoka. U idovskim i muslimanskim dru-
tvima, u kojima su veze tradicije vrste, povijest nikada nije bila
predmet iju vanost odraava tek zanimanje za staretinariju niti su
joj pouke ograniene na formalnu nastavu u uionicama ili posje-
tima svetitima i muzejima. Naprotiv, prolost je sluila i nastavlja
sluiti kao model koji reafirmira vjeru, usmjerava vjerovanje te po-
tie pojedince i ukljuene skupine na djelovanje. Arapi i idovi su
nedavno primijenili naracije iz davnih vremena kako bi izgradili
suvremene koncepte nacionalnosti i nacionalnih drava.22
Religijska politika i ideoloka stanovita vezana za Erec Izrael/

Palestinu u idovstvu i u islamu razvijala su se kroz povijest, kroz
biljeenje (ili retroaktivno kreiranje) i tumaenje zbivanja. Ona
nisu davno definirane teologije i filozofije koje se mogu izuavati
iskljuivo na razini teorijskih postavki, kao to bi to bio sluaj da
se, primjerice, radi o platonizmu ili uvjetno reeno o kranstvu.
Povijesno-doktrinarni aspekt, dakako, ne iskljuuje postojanje teo-
rijsko-doktrinarnog aspekta idovstva i islama, koji nije manje vri-
jedan i kojega takoer valja uvaiti i istraiti. Ali povijest je ta koja
religijskoj misli (teoriji) pridaje mnoga tumaenja zbog kojih ona
postaje relevantna i primjenjiva u politici danas.
22 Lassner & Troen, 2007:1.
53
Vanost teoloke perspektive
Naelno govorei, teologija i politika u idovstvu i islamu nisu

razdvojene kao to su u kranskom svijetu, u kojem se odnos
Crkve i drave temelji na naelu Bogu Boje, a caru carevo. I
jedna i druga religija u svom konceptu otkupljenja sadre element
teritorija i politike vlasti. Dakako, idovsko i islamsko vienje
kako otkupljenja, tako teritorija i politike vlasti fundamentalno
je razliito, a esto ni u idovstvu ni u islamu ne predstavlja skup
koherentnih i opeprihvaenih naela, o emu e biti rijei kasnije.
Ali relevantnost teologije za politiku, odnosno njihova ispreple-
tenost pa i fuzija, teologiju ini neizbjeivim imbenikom svake
dublje politike analize Bliskog istoka. Ovo nije teoloka studija,
no osvrt na neke osnovne teoloke koncepte idovstva i islama je
neizbjean.
Ranije spomenuti povijesno-doktrinarni zakljuci u idovstvu
i islamu su uglavnom, a formalno uvijek, nadogradnja na teme-
ljima koji predstavljaju objavljene vjerske dogme i naela, kako
su zacrtani u pisanim i kanoniziranim izvorima religije, odnosno
onome to bi se moglo nazvati teorijsko-doktrinarnim aspektom.
Sami izvori, odnosno teorijsko-doktrinarni aspekt, kako sam ve
spomenuo, esto ne nude toliko izravnih rjeenja za aktualne po-
litike prilike vezane uz arapsko-izraelski sukob23 koliko ih nude
tumaenja utemeljena na kombinaciji tih izvora i povijesnih do-
gaaja. To je jedini razlog to ih u ovom prikazu metodologije
navodim na drugom mjestu. Ovo se odnosi prvenstveno na islam
(Jeruzalem se, primjerice, uope ne spominje u Kuranu), ali i
na idovstvo utoliko ukoliko je jaanje suvremenoga religijskog
cionizma vie povezano sa zbivanjima kroz koja se tumai Pismo
23 U sveukupnoj povijesti muslimansko-idovskih odnosa do cionistikog pokreta, i-

dovi ne samo da nikad nisu bili nositelji politike vlasti nego su uglavnom izbjegavali
svaki oblik politikog udruivanja ili svrstavanja. Iznimku predstavlja nekoliko vi-
sokih idovskih dvorskih slubenika, primjerice u Andaluziji, ali njihova je politika
sluba bila dravna, a drava muslimanska, pa se nije odnosila na promicanje mesi-
janskih eshatolokih ispunjenja idovstva.
54
nego s izvanvremenskim i izvanprostornim shvaanjem uenja

samoga Pisma.24
Teorijsko-doktrinarni aspekt teologije u svrhu ove studije ponaj-
prije jest nauk koji poiva na vjerskim konceptima koji su objav-
ljeni boanskom intervencijom, dakle ne na povijesnom iskustvu.
Ovaj pristup nije uvijek mogu, kao u sluaju idovskoga poimanja
mesijanizma koje je kao vjersko naelo nakon Bar Kohbina ustan-
ka vie povezano s povijesnim iskustvom nego sa Svetim pismima.
Meu vjerska naela koja se mogu preuzeti iz svetih spisa spadaju
neka djela, volja i znaajke idovskoga Boga (jedan Bog koji je
ovjeka stvorio na svoju sliku) odnosno Alaha u islamu (jedan Bog
koji nema sliku), mnogi zakoni, obredi, soteriologija i eshatologija.
Inherentni dio kako idovske tako i islamske teologije je i nauk o
ovozemaljskim vrednotama, o etici i moralu, o ovjeku, o vlastitoj
religijskoj zajednici i drutvu izvan nje. U jednoj ili objema reli-
gijama postoji odreeni opseg obrade ili barem naelna smjernica
za razumijevanje tema kao to su odnos vjernika prema teritoriju
i dravi openito, prema teritoriju Svete zemlje i dravi na njemu
partikularno, prema politikom suverenitetu, prema podlonosti
ili nepodlonosti inovjernoj politikoj vlasti, prema ratu, miru i
primirju, prema politikom pragmatizmu, popustljivosti i radika-
lizmu, prema inovjercima u svojoj sredini i inovjercima openi-
to, prema ljudskom ivotu, smrti, vjenoj nagradi i kazni, vojnoj
pobjedi i porazu itd. to o tim temama nauava idovstvo, a to
islam, obraeno je zasebno, jer su njihove teologije usprkos posto-
janju odreenih dodirnih toaka fundamentalno razliite. Time se
izbjegava povrnost izravnavanja vjera, koja postoji u znaajnom
dijelu postojee literature u kojoj je ta tematika dotaknuta. Autori
24 idovska Pisma obiluju, dakako, opisima povezanosti idovskoga naroda i Erec Izrae-
la, ali njihovo boansko pravo da u njoj ive, prema Pismu, nije bezuvjetno; bezuvjet-
no je tek njihovo vlasnitvo nad zemljom. Kod tumaenja izvornoga teksta u odnosu
na aktualna zbivanja, koja mogu biti vrlo razliita, presudnu ulogu imaju povijesni
dogaaji. To umnogome objanjava ujednaeniji i znaajno pozitivniji pogled na Dr-
avu Izrael koji u religijskoj zajednici postoji danas nego to je postojao kad je drava
stvarana.
55
bez podrobnijeg uvida u teorijske i teoloke postavke religija, koji

ipak u arapsko-izraelskom sukobu religiju prepoznaju kao vaan
imbenik, vjerovanja esto uzimaju za glavni razlog radikalizma
i nepomirljivosti, i to i kod jedne i kod druge strane podjednako.
U povijesti obiju religija lako je pronai brojne primjere brutalno-
ga vjerskog radikalizma. Zato se religija u politici esto uzima za
negativan imbenik, bez puno razluivanja teorija razliitih religi-
ja. Ukoliko postoji ikakav komparativni pristup, on se odnosi na
razliita tumaenja svetoga teksta unutar iste religije, nipoto na
razliitost svetih tekstova razliitih religija. Temeljna pretpostavka
takva pristupa je da religijski fundamentalizam i u idovstvu i u
islamu proizvodi jednak ili slian politiki radikalizam. Dio ove
studije odnosi se i na provjeru te pretpostavke.
Vremenski i prostorni okvir
Iako se isprva moe initi preirokim, vremensko razdoblje koje

zapoinje s Abrahamom, koji je ivio oko dvije tisue godina
prije Krista, a zavrava s modernom Dravom Izrael, predstavlja
vremenski okvir koji se pri opsenijoj analizi teko moe suziti.
Svako razdoblje, naravno, nije jednako znaajno za razumijevanje
dananjih zbivanja niti je jednako historiografski istraivo (pri-
mjerice, o muslimansko-idovskim odnosima u Palestini iz vre-
mena do Kriarskih ratova relativno je malo grae, dok je graa
o cionistikom pokretu te osnutku i razvitku Drave Izrael toli-
ko obilna da tekou predstavlja selekcija, prije nego pronalazak,
onoga to je za odreenu temu relevantno). Od primarne vanosti
za istraivanje ovoga predmeta svako je razdoblje biblijskoga Izra-
ela, tijekom kojega je definirana idovska povezanost sa zemljom,
razdoblje Drugoga hrama tijekom kojega su oblikovani mnogi i-
dovski stavovi o stranoj i idovskoj politikoj vlasti nad Erec Izra-
elom, formativno razdoblje muslimansko-idovskih odnosa kako
je predstavljeno u kanonskim primarnim izvorima islama te, da-
56
kako, razdoblje idovsko-muslimanske interakcije nakon nastanka

cionistikog pokreta.
Biblijska povijest Izraela za religijske cioniste predstavlja naj-
vanije razdoblje, iz kojega valja crpsti nadahnue za suvremeni
politiki aktivizam. idovski koncept vlastite zemlje definiran je
u najstarijem idovskom spisu, Petoknjiju, te u Knjizi o Joui. Na
tom se temelju potom nadograivala bogata i raznolika tradicija.
Rijei proroka Izaije, Jeremije, Amosa ili Zaharije, ali i nekih Has
monejaca, rabina ije su misli zapisane u Talmudu, mudraca sred-
njega vijeka i ranoga modernog razdoblja kao to su Saadia Gaon
(882. 942.), Maimonides (1135. 1204.) i Josip ben Efrajim Karo
(1488. 1575.), za vjernoga su idova relevantne danas kao i ne-
ko. Nedvojbenoj relevantnosti unato, bilo bi pogrjeno prena-
glaavati politiki aspekt idovske misli kroz povijest jer politiki
aktivizam (za razliku od politikih oekivanja), kako emo kasnije
vidjeti, nije neizbjean dio idovskoga duhovnog ivota. idovstvo
je, za razliku od islama, introvertna religija pa idov moe ispu-
njavati sve svoje vjerske obveze a da se nikad ne okrene kakvome
izravnom obliku politikoga ili vojnoga djelovanja. No, prepozna
li u zbivanjima ispunjavanje drevnih prorotava i duhovnih tenja
idovskoga naroda, od kojih je najvanija ponovni povratak u pra-
davnu domovinu radi postizanja otkupljenja (geula lema), onda
Sveto pismo i povijest neizbjeno poprimaju ulogu izvora nadah-
nua i smjernica za politiko djelovanje.
Islam je nastao puno kasnije od idovstva, tek u sedmom stolje-
u poslije Krista, pa se kao takav nuno nalazi unutar gore zadano-
ga vremenskog okvira.
Zemljopisni okvir ove knjige prvenstveno se svodi na podru-
je Svete zemlje, odnosno Erec Izraela, kasnije preimenovanoga u
Palestinu. Vrlo je znakovito da su ne samo to ire podruje nego
konkretna mjesta unutar njega bila sredite kako biblijskih tako i
postbiblijskih i aktualnih politikih zbivanja. To se ponajprije od-
nosi na prijestolnicu Izraela Jeruzalem. Bez dubljega poznavanja
povijesti toga grada, usudim se rei, nemogue je shvatiti i isprav-
57
no procijeniti dananja bliskoistona previranja vezana uz Izrael.

Jeruzalem je tijekom cijele izraelske povijesti od vremena kralja
Davida u neprekinutom aritu idovske vjerske pozornosti te spo-
radinom aritu muslimanske pozornosti koja je od 19. stoljea
u porastu, a danas ini okosnicu muslimansko-idovskog sukoba.
Shodno tomu Jeruzalemu je i u ovoj analizi posveeno najvie pro-
stora. Druga mjesta koja kao relevantna spominju autori biblijskih
tekstova i autori suvremenih politikih analiza su Hebron, Kirjat
Arba, Betlehem, Jerihon, ekem/Nablus, Bet El i Bet ean. Po-
litika i vojna vanost Gaze, Negeva, Judeje, Samarije (Zapadne
obale), Golana, Galileje i Galilejskog jezera tisuljeima prethodi
arapsko-izraelskom sukobu. Zemljopisni okvir koji bi obuhvatio
sva ta podruja radi podrobnije analize odve je opsean za jednu
knjigu, ali sporadian spomen mnogih od tih mjesta u odreenim
povijesnim razdobljima neizbjean je.
Nadalje, zemljopisni se okvir ove studije u odreenoj mjeri i
u odreenim razdobljima protee na Arabijski poluotok, posebice
Hidaz, koji je mjesto roenja islama, nastanka ranoislamske li-
terature i poetka muslimansko-idovskih odnosa, te na podruja
Libanona, Sirije, Iraka, Egipta i prekojordanske Palestine (danas
Haemitske kraljevine Jordan), kao mjesta bogate i raznolike mu-
slimansko-idovske interakcije. Dio zbivanja opisanih u posljed-
njim poglavljima knjige odnose se na Europu, izmeu ostaloga
na Bosnu i Hercegovinu, gdje je tijekom Drugoga svjetskog rata
djelovao jeruzalemski muftija Hadi Emin el-Huseini, jedna od
najvanijih linosti za definiranje muslimansko-idovskih odnosa
u 20. stoljeu.
Za muslimansko-idovske odnose u odreenim vremenskim
razdobljima vana su i druga mjesta, kao to su Jemen, Perzija i
Irak, panjolska do 1492. i europski krajevi turskoga imperija. Ona
pak spadaju izvan opsega ove knjige pa su samo letimice spome-
nuta, ali u nekoj bi opsenijoj studiji zavrjeivala puno vie pozor-
nosti.
58
Pregled dosadanjih istraivanja
Arapsko-izraelski sukob jedan je od estih predmeta politolo-

kih i povijesnih istraivanja, kao i publicistikih obrada razliite
znanstvene vrijednosti. Na engleskom jeziku dostupno je na tisue
naslova s tom tematikom. Dio ih se usko bavi odreenim konkret-
nim dogaajem ili fenomenom, kao to je nastanak palestinskoga
izbjeglikog problema, dok ostali pokrivaju neko dulje razdoblje
sukoba. Kvalitetnih studija je puno, kao i pamfleta, iji su autori
politiki i ideoloki aktivizam s vie ili manje umjenosti itatelju
predstavili kao znanstvena opaanja i neovisne analize.
Veina autora predmetu je pristupila s razumijevanjem da je
odreeni uvid u povijesnu pozadinu sukoba nuan, barem kao
uvod. Mnogi povjesniari poetnu su stranu povijesnoga okvira
postavili negdje u posljednjim desetljeima turske vladavine nad
Palestinom. Taj je izbor logian i branjiv. Kronoloki ira povijesna
perspektiva, koja bi dosezala do prvih muslimansko-idovskih od-
nosa, ili jo dalje, do izraelske drevne povijesti, donedavno nije bila
uobiajena. Tek posljednjih godina pojavio se odreeni broj studija
u kojima je vie pozornosti posveeno povijesnom i religijskom
oblikovanju aktualnih politikih stavova meu Arapima i idovi-
ma. Gotovo svi takvi uradci koje sam pregledao predstavljaju hva-
levrijedne doprinose kvalitetnijem uvidu u bliskoistone prilike.
Oigledno je pak da je veina autora vinija suvremenim temama
nego religiji i povijesti staroga i srednjega vijeka, zbog ega im se
katkad potkrade neoekivana pogrjeka.25
Dojam je da je veina zapadnih autora do prijelaza iz 20. u 21.
stoljee rijetko uzimala religiju i civilizaciju kao vaniju odrednicu
25 obaji je, primjerice, napisao da je u Hebronu krunisan prvi judejski [sic] kralj
Saul (obaji, 1982:302) te da je ondje sahranjena Jakovljeva ena Rahela (str. 304).
Baleti na poetku knjige o Izraelu pie: Pod vodstvom sudaca idovi se dijele u
plemena (Baleti, 1982:22). Shipler pie da su idovi Drugi hram podigli Pod kra-
ljem Herodom (Shipler, 2004:31). M. Gilbert, inae vrstan povjesniar, u nedavno
objavljenom djelu ustvrdio je da je Josip Flavije opisao sudbinu idovskih prognanika
nakon sloma Bar Kohbina ustanka (Gilbert, 2010:3), itd.
59
u politikim i drutvenim zbivanjima. To se prvenstveno odnosi na

politika previranja i sukobe u kojem je jedna od strana islamska.26
Klasina iznimka od navedenoga je dakako Samuel Huntington.
Njegova teza o sukobu civilizacija iz 1993. (pri emu je prema
Huntingtonu najvanija razlika izmeu civilizacija religija27) polu-
ila je pozornost javnosti i znanosti, potaknula polemike i debate, ali
najee je bila izvrgnuta kritici.28 Zbivanja iz rujna 2001. ponovno
su aktualizirala temu religijskog imbenika u meunarodnoj i sigur-
nosnoj politici, no ona je do danas ostala kontroverzna. Od razloga
koji su pridonijeli najprije zanemarivanju, a potom nesuglasjima pri
obradi te teme, kratko bih se osvrnuo na jedan, koji mi je tijekom
godina njezina izuavanja na nekoliko sveuilita privlaio posebnu
pozornost.29 To je dominacija lijevo-liberalne, sekularno-humani-
stike i materijalistike ideologije na veini odsjeka za drutvene
i humanistike znanosti zapadnih sveuilita,30 ukljuujui u neto
26 Povezivanje drugih religija i civilizacija s aktualnim drutvenim zbivanjima manje je

kontroverzno, ali ne moe se rei da je takav analitiki pristup uobiajen. Ipak postoje
zapaene iznimke, meu kojima je klasini primjer Weberovo tumaenja razvoja ka-
pitalizma pod utjecajem protestantske etike (Weber, 1998.) te na odreeni nain Gib
bonovo povezivanje irenja kranstva kao dravne religije s propadanjem Rimskoga
Carstva. Od manje poznatih radova tu je A. Kuyperovo povezivanje kalvinistikoga
kranskog svjetonazora s odbacivanjem mnogih ideja Francuske revolucije (vidi
Heslam, 1998.), M. Mirkovieva disertacija Glavni uzroci gospodarske zaostalosti
slavenskih naroda, a nedavno mi je pod ruku doao i zanimljiv doktorski rad (Bako-
vi, 1998.) u kojem autor nastanak institucije mirenja u kineskom trgovakom pravu
povezuje s konfucijanizmom i svjetonazorskim naelima koja iz njega proizlaze.
27 Huntington, 1993:25.
28 Kao primjer vidi seriju lanaka objavljenih u asopisu Foreign Affairs ve iste godine,
kasnije objavljenih u zborniku radova The Clash of Civilizations? The Debate (Hun-
tington, Ajami, Mahbubani et al., 1996.).
29 Povijest Izraela, Bliskog istoka, idovstva, kranstva i islama studirao sam na Sve-
uilitu u Uppsali, na sveuilitu Livets Ord, takoer u Uppsali, koje je podrunica
amerikoga kranskog sveuilita Oral Roberts te na Hebrejskom sveuilitu u Je-
ruzalemu i na svakom se, ovisno o ideolokim i svjetonazorskim polazitima nastav-
nog kadra, tim temama prilazilo razliito.
30 Vie o toj temi vidi lanke i istraivanja u Klein & Stern, 2005:40-52 (podatci o
istraivanju na: http://econfaculty.gmu.edu/klein/survey.htm), Gordon, 2011:76-95 i
Sesardi, 2007:5-28. Za opseniju kritiku analizu bliskoistonih studijia kao znan-
stvene discipline u Americi vidi Kramer, 2001.
60
manjem omjeru i izraelska.31 Religija je iz toga kuta gledanja jedna

velika nepoznanica, nerijetko bizarnost, polje prepuno zbunjujuih
kontroverzija, a s etike toke gledita i neugodnih razliitosti koje
postoje izmeu judeokranske i islamske.32 Religiju se u tim kru-
govima esto olako smatralo izlikom za opravdavanje postupaka iza
kojih su se skrivali drugi i u potpunosti ovozemaljski motivi, kao to
je nacionalizam,33 imperijalizam34 i kolonijalizam, ili pak posljedi-
com siromatva, (nasuprot Huntingtonu koji tvrdi da ekonomska
modernizacija i drutvene promjene koje ona nosi sa sobom dovo-
de do zapostavljanja tradicionalnih lokalnih identiteta, koje potom
nadomjeta onaj religijski),35 neobrazovanosti i ope zaostalosti. Ti
su krugovi ipak proizveli plodonosne autore koji su raskrinkali sve
licemjerje, opakost i nepravednost krana koji su jedno vjerovali
(sic), a drugo radili, kao i brutalnost kranskih vladara, biskupa,
papa, kranskih vojski, kraljevstava i imperija kroz povijest. U
mnogima od tih radova do izraaja je dolazilo neprijateljstvo prema
kolonijalizmu, s kojim se prvenstveno povezivalo kranstvo, a e-
sto i prema zapadnoj civilizaciji openito. idovi nisu imali imperij
niti su bili kolonijalna sila pa je idovstvo prolo s neto blaim aka-
demskim udarcima. Ali nakon rata 1967. kad se cionizam poeo sve
glasnije poistovjeivati s imperijalizmom i okupacijom, idovska je
drava postala meta kritike politiara, intelektualaca i aktivista lijeve
ideoloke orijentacije.36 Islam, pak, nikad nije doao na red, barem
31 Stav, 2001:9-10.
32 Kvalitetan uvod u problematiku usporedbe islama s judeokranstvom predstavio je
francuski teolog Jacques Ellul, a to je djelo prevedeno i na hrvatski (Ellul, 2007.).
33 Vidi, primjerice, lanak Janet Aviad u Frankel, 1991:197-213.
34 Kedourie pie kako je rezultat istraivanju Bliskog istoka u angloamerikim studija-
ma taj da se stjee dojam kako su najvaniji tamonji fenomeni cionizam i imperijali-
zam (Kedourie, 2004:5).
36 Zanimljivu promjenu u stavu prema Izraelu prije i nakon 1967. pokazala je vedska lje-
vica, koja je do estodnevnog rata prednjaila u podrci idovskoj dravi, da bi nakon
rata s vremenom postala jedan od njezinih najglasnijih kritiara u UN-u i drugim me-
unarodnim tijelima (vie o tome vidi u Palme, 1993. i Bjereld & Carmesund, 2008.).
61
ne meu mainstream povjesniarima, politolozima i orijentalistima

ija se djela itaju i izvan usko strukovnih krugova, usprkos njego-
voj bogatoj imperijalistikoj i kolonijalistikoj prolosti prepunoj
nasilja, razaranja i zatiranja ne samo etnikih i religijskih zajednica
nego i itavih civilizacija.37 Lijevo orijentirani intelektualci gajili
su duboko suosjeanje prema muslimanima, Indijancima, crnakim
plemenima i ostalim rtvama zapadnjakog kolonijalizma, to je da-
kako pohvalno, ali suosjeanje sa idovskim, kranskim i drugim
rtvama islamskoga esto je u istim krugovima izostajalo.38 Misija
zapadne orijentalistike, kako ju je nadahnuo Edward Said (1935.
2003.), postalo je otkrivanje nepoznatih kulturnih, umjetnikih i
filozofskih bogatstava islamske civilizacije, od kojih su mnoga bila
nepravedno zanemarena od zapadnih kolonizatora. Pri provedbi te
plemenite inicijative, kritiki pristup izvorima, znanstvena objek-
tivnost, kreativna investigativnost, tenja prema cjelovitom uvi-
du u materiju te kritiki osvrt na fenomene usporedive s onima iz
povijesti zapadnog imperijalizma, koji su u kontekstu istraivanja
zapadnog imperijalizma est predmet osude (eurocentrinost, sa-
mopercepcija superiornosti, ekspanzionistiko nasilje, ekonomsko
37 Primjer neko bogatih civilizacija koje su pod islamskom vlau svedene na marginal-
ne manjine ili su iezle jesu asirska, zoroastrijanska, koptska i bogumilska. Pri tome
ipak valja napomenuti da su se neke od tih civilizacija i prije dolaska islama nalazile u
sukobima s drugim civilizacijama, to je u odreenom omjeru oslabilo njihovu snagu
pa i volju obrane od islama. O dihadu koji se tijekom povijesti vodio protiv razliitih
nemuslimanskih naroda vidi zbornik radova Bostom, 2005.
38 Vie o tome aspektu vidi djela Bat Yeor, Ibn Warraqa i A. Bostoma pobrojana u popi-
su literature. Zanimljivu iznimku predstavlja Maxime Rodinson (1915. 2004.), fran-
cuski povjesniar i orijentalist marksistikog usmjerenja. Njegova knjiga Mahomet iz
1968. koja je prevedena i na hrvatski sadri veinu kontroverznih tema iz biografije
muslimanskog proroka Muhameda, od enidbe djevojicom Ajom i snahom Zajnab
do ubojstva idovskog plemena Banu Kurejza. Rodinson u uvodu naglaava da se
njegovo djelo temelji na Ibn Ishaku, Tabariju, Waqidiju i Ibn Sadu (dakle slubenim
islamskim biografijama na kojima se temelje i dijelovi Muhamedove biografije opisa-
ni u ovoj knjizi). Rodinson u Predgovoru naglaava kako je njegov kritiki prstup te-
matici plod znanstvene metode primjenjive u istraivanju i drugih religija, a ne kakve
eurocentrinosti (usp. Rodinson, 2000:12-13). Ovdje valja naglasiti i kako je Rodinson
po pitanju arapsko-izraelskog sukoba bio aktivan zagovornik prava Arapa-Palestina-
ca i kritiar cionizma (vidi Rodinson, 1973.).
62
izrabljivanje podinjenih naroda, zatiranje domicilnih kultura itd.),

uglavnom su ostali zanemareni. Tako je nastao cio korpus zapad-
njake akademske literature o islamu u svim njegovim aspektima,
ukljuujui i suvremeni politiki, koji ima znaajke aktivizma i
apologetike kakve se u istraivanjima drugih slinih grana znano-
sti teko mogu pronai.39 Istodobno su neke vane teme vezane uz
politiki islam ostale neobraene. Na primjer, Mallmann i Cppers
napominju kako do 2005. godine, kad je njihova knjiga objavljena
na njemakom jeziku, nije napravljena nijedna opsena znanstvena
studija arapsko-njemakih odnosa u razdoblju od 1933. do 1945.,
kojom bi se istraila veza islamskoga vjerskog radikalizma i nacio-
nalsocijalizma.40 Ta je veza, kao to emo kasnije vidjeti, odigrala
vanu ulogu u radikalizaciji muslimanskog stava prema idovima
i cionizmu, a neki njezini akteri povezani su s prostorom bive Ju-
goslavije. Mallmann i Cppers, kao i drugi autori koji su se bavili
tim fenomenom,41 takvo stanje pripisuju dominantnoj poslijeratnoj
zapadnjakoj ideologiji, samocenzuri, samokritici i politikoj ko-
rektnosti. U bivoj Jugoslaviji, koja je zbog uloge jeruzalemskog
muftije Huseinija u zloinima tijekom Drugoga svjetskog rata poi-
njenima na njezinu teritoriju imala vie razloga za otvaranje te teme
nego veina drugih drava, problem je bio drukije prirode. Broz
Tito i njegov reim gajili su posebne odnose s Arapskom ligom i
islamskim svijetom, zbog ega ne samo da se o Huseiniju nije istra-
ivalo znanstveno nego nije ni pravosudno, iako je kratko bio na
popisu ratnih zloinaca ije je izruenje traila Jugoslavija. Ja bih
predloio jo jedan razlog za izbjegavanje teme povezanosti islama
i nacionalsocijalizma u suvremenoj historiografiji: ona uvrijeenom
miljenju kako su Arapi gubitkom Palestine platili cijenu za pro-
39 Tu sam temu podrobnije obradio u lanku Zapadna orijentalistika: povijest i teologija

s politikom misijom (ostali podatci u popisu literature).
40 Mallmann & Cppers, 2010:viii
41 Ibn Warraq autor je brojnih znanstvenih analiza ove teme, a njegovi lanci, knjige i
zbornici radova odlini su za kvalitetan uvod u nju.
63
gone idova u Europi daje odreenu protuteu jer otvara pitanje

arapske i muslimanske uloge u Holokaustu.42
Suvremena akademska apologetika odreenih islamskih do-
gmi, povijesti, politike i osobito irenja islama, neki su autori pri-
mijetili (Bat Yeor, Ibn Waraq, Moshe Sharon, Elie Kedourie), s
vremenom vie nije bila samo odraz suprotstavljanja zapadnom
kolonijalizmu i imperijalizmu meu intelektualcima, kao ni otkri-
vanje sjajnih kulturnih bogatstava koje posjeduje plemeniti div-
ljak, nepravedno prezren u oima umiljenog zapadnjaka. Izme-
u politike ljevice i politikog islama izrodio se savez, bizarna43
protuzapadnjaka simbioza, esto vidljiva u obliku protuimperija-
listikoga i protukolonijalistikoga aktivizma koji ta dva fenome-
na, kao proizvoda zapadne civilizacije, vidi kao glavnu zaprjeku
kvalitetnijim meunarodnim odnosima. Arapsko-izraelski sukob
moda je najjasniji primjer primjene te teorije. Navedeni savez i
njegova teorija meunarodnih odnosa u kontinentalnoj je Europi
rijetko predmet akademske ili javne debate. Ali ne i u Izraelu i ne
42 Ova tema nikako nije jednostavna i bilo bi dobro posebno je obraditi. Tako u EI Vol.
XII:69 Eichmannov suradnik Dieter Wisliceny Hadi Emina optuuje da je bio ini-
cijator politike eksterminacije idova. No mogue je i ustvrditi da je Hadi Eminova
suradnja s nacistima bila proizvod njegove ogorenosti zbog ve postojeeg jiuva u
Palestini. Osobno ne mislim da postoji jednostavno tumaenje njegova radikalizma.
Ali u takvu istraivanju svakako bi trebalo posvetiti pozornost i neizravnoj odgovor-
nosti: snagama koje su Britanci izdvojili iz ratnih operacija u Europi kako bi arapske
zemlje (poput Iraka koji se nakratko nakon dravnog udara u kojem je sudjelovao
Hadi Emin pridruio silama Osovine) drale pod nadzorom. Ova tema ne gubi re-
levantnost ni za istraivanje tijeka i ishoda prvoga arapsko-izraelskog rata. Naime,
jedina drava koja je bila pouzdan britanski saveznik, Transjordanija, imala je obue-
nu i opremljenu vojsku i jedina je protiv Izraelaca poluila znaajniji uspjeh. Ostale
arapske zemlje Drugi svjetski rat su provele kalkulirajui pa njihovi asnici i vojska
nisu stekli ratno iskustvo, a Britanci ih nisu obuili i opremili naoruanjem zbog bo-
jazni da e se okrenuti protiv njih. Takoer, odreeni dio Arapa Nijemce je podravao
ne zbog simpatija prema nacizmu, nego zato to Njemaka na Bliskom istoku nije bila
kolonijalna sila.
43 Koristim rije bizarna jer izmeu temeljnih naela politike ljevice i islama postoji
toliko nepomirljivih razlika primjerice glede humanizma, egalitarizma, feminizma,
homoseksualnosti, demokracije (osobito dijela koji se odnosi na zakonodavne ovlasti
nekoga demokratski izabranog tijela), pluralizma itd. da njihovo pronalaenje zajed-
nike platforme doista predstavlja teko objanjiv politoloki fenomen.
64
u angloamerikoj znanstvenoj zajednici. Kedourie je prije vie od

dva desetljea upozorio kako je rezultat zapadnjakoga idealizira-
nja arapskog svijeta politika rasprava prema kojoj se cionizam i
imperijalizam percipiraju kao glavni bliskoistoni problemi.44 Ibn
Warraq je u knjizi posveenoj opovrgavanju teza iz Saidova Ori-
jentalizma ukazao na to da imperijalizam statistiki izgleda neto
drukije od uvrijeenih percepcija: Egipat je bio pod zapadnja-
kom vlau 67 godina, Sirija 21 godinu, Irak samo 15 godina, a
Saudijska Arabija ni dana, dok je panjolska bila pod islamskom
vlau 781 godinu, Grka 381, a Bizant je jo uvijek pod njom, pa
ipak ne postoji nikakva panjolska ili grka politika [imperija-
listike] viktimiziranosti.45 Jerusalem Post godinama objavljuje
lanke i analize spomenutog fenomena, posebice iz pera kolumni-
stice Caroline Glick, a nedavno pokrenuti satirini program na he-
brejskom jeziku Latma46 najvie se bavi upravo spregom politike
ljevice i politikog islama. O toj je temi posljednjih godina vie
zbornika radova izdao izraelski Ariel Center for Policy Research.
U asopisu Analysis of Current Trends in Antisemitism koji izdaje
Hebrejsko sveuilite u Jeruzalemu objavljen je zanimljiv lanak
o antisemitizmu na amerikim sveuilitima u kojem se opisuju
kampanje demoniziranja Izraela koju skupa s Arapima vode skupi-
ne krajnje ljevice zajedno s mnogim liberalima i nekim konzerva-
tivcima.47 Istodobno, Izrael je i mjesto s kojega je poniknuo velik
dio lijevo orijentiranih akademskih aktivista, u ijim je analizama
arapsko-izraelskog sukoba glavnina kritike usmjerena upravo pre-
ma zapadnjakom i cionistikom imperijalizmu i kolonijalizmu,
dok je aspekt religije osobito religije islama kao generatora
sukobljavanja gotovo posve neprepoznat. Meu povjesniare toga
usmjerenja spadaju izraelski takozvani novi povjesniari Ilan
44 The Middle East and the Powers u Kedourie, 2004:5.

45 Ibn Warraq, 2007:31.
46 http://www.latma.co.il.
47 Norwood, 2009:21.
65
Papp (The Ethnic Cleansing of Palestine, The Israel-Palestine

Question), Avi Shlaim (The Politics of Partition) te Benny Mor-
ris (The Birth of the Palestinian Refugee Problem, 1947-1949,
Righteous Victims, The Road to Jerusalem). Morris je posljednjih
godina napravio stanovit zaokret te je u knjizi 1948: A History of
the First Arab-Israeli War veu pozornost posvetio aspektu reli-
gije u arapskom vienju sukoba s izraelskim idovima.48 Uz njih
valja navesti i idovsko-amerikoga akademskog aktivista Noama
Chomskog, moda najpoznatijega suvremenog kritiara Zapada,
Amerike i Izraela.
No, postoje autori koji su posvetili vie prostora povezivanju
islamskih uenja zacrtanih u kanonu i normativnim tumaenjima
sa zbivanjima iz aktualnoga arapsko-izraelskog sukoba. Vjerojatno
najpoznatiji od njih je Bernard Lewis (The Arabs in History, The
Crisis of Islam, The Jews of Islam, Islam in History, Semites and
Anti-Semites, What Went Wrong?, Faith and Power: Religion and
Politics in the Middle East itd.). Bivi izraelski obavjetajni asnik
i kasnije sveuilini profesor Yehoshafat Harkabi (1921. 1994.)
u djelu Arab Attitudes to Israel analizirao je i odnose Muhameda i
idova iz Hidaza te postavio pitanje njihove relevantnosti za arap-
sku percepciju suvremenih bliskoistonih zbivanja. Profesor ranog
islama pri Hebrejskom sveuilitu u Jeruzalemu Moshe Sharon,
neko savjetnik premijera Menahema Begina za arapska pitanja,49
u mnogim je objavljenim lancima usporeivao stavove i postup-
ke arapskih politiara, voa i militanata s obrascima iz islamskih
kanonskih izvora. Sharonove analize ranoislamske povijesti, uklju-
ujui odnos Muhameda i prvih kalifa sa idovima, spadaju u sam
vrh akademskih obrada te teme.50 Devet lanaka koji se odnose
48 Middle East Quarterly Summer 2010: 63-69, (http://www.meforum.org/2769/benny-

morris-1948-islamic-holy-war).
49 Sharon je kao Beginov savjetnik sudjelovao u pregovorima koji su rezultirali sporazu-
mom iz Camp Davidsa, a kasnije je bio i savjetnikom predsjednika Ezera Weizmanna.
50 Sharon je, primjerice, autor vie lanaka o tom razdoblju objavljenih u enciklopedija-
ma izdavake kue Brill, a objavljuje i u asopisima Jerusalem Studies in Arabic and
Islam, Studia Orientalia i drugdje.
66
na aktualno politiko stanje nastalih nakon potpisivanja sporazu-

ma iz Osla autor je priredio u knjizi Jihad: Islam Against Israel
and the West.51 Raphael Israeli, takoer s Hebrejskog sveuilita,
objavio je opsene studije o povezanosti religije i politike u kon-
tekstu dananjega bliskoistonog sukoba (Muslim Fundamentalism
in Israel, Fundamentalist Islam and Israel, Green Crescent Over
Nazareth: The Displacement of Christians by Muslims, Jerusalem
Divided: the Armistice Regime (1947-67), Islamikaze: Manifesta-
tions of Islamic Martyrology; War, Peace and Terror in the Middle
East, Living with Islam: The Sources of Todays Fundamentalist
Islam (hebrejski), Islamic Radicalism and Political Violence: The
Templars of Islam and Sheikh Raid Salah, Arabs in Israel: Friend
or Foe? itd.). Israelijevi radovi su kvalitetni, mnogi su metodoloki
utemeljeni na primarnim izvorima na arapskom jeziku, ali uglav-
nom ne i na referiranju na islamski kanon i ranoislamsku povijest.
Skupina autora, meu kojima i bivi naelnik Glavnog stoera Izra-
elske vojske, objavila je 2007. zbornik radova Iran, Hizbullah, Ha-
mas and the Global Jihad u kojem je naglaena uloga religije meu
radikalnim islamskim skupinama, ali takoer bez puno referiranja
na kanonske izvore i povijest.
Godine 2010. povjesniar Efraim Karsh objavio je Palestine
Betrayed, djelo u ijem je sreditu Rat za nezavisnost, te se dosljed-
no svojim ranijim radovima (Islamic Imperialism, Rethinking the
Middle East) osvrnuo i na religijski aspekt motiviranosti arapskih
politikih i vojnih aktera. Iste godine izila je i knjiga Martina Gil
berta In Ishmaels House u kojoj je autor opisao arapsko-idovske
odnose od poetka Muhamedove proroke i vojne karijere pa do
dvadesetoga stoljea. Obrazlaui razloge takva pristupa citirao je
islamske teroriste koji su napali Bali 2003. i Hamasovu povelju,
koji se pozivaju upravo na muslimansko-idovske odnose iz sto-
ljea u kojem je roen islam. Usprkos kvalitetno, iako letimino,
51 Autor je ovaj zbornik radova objavio 2007. u vlastitoj naknadi i relativno je teko do-
stupan. Do njega se, zanimljivo, moglo doi preko Meunarodne kranske ambasade
u Jeruzalemu (ICEJ).
67
obraenoj povijesti, Gilbert ipak s odreenom dozom ambigviteta i

nelagode povezuje korijene islamske vjere s aktualnim arapsko-i-
dovskim odnosima, a osobito s neprijateljstvom.
Bez ambigviteta su pak djela egipatsko-francuske autorice i-
dovskoga podrijetla Bat Yeor. Ona je objavila vie zapaenih ra-
dova o muslimanskom tretmanu manjina na osvojenim podrujima,
osobito idova i krana, izmeu ostaloga i knjigu Islam and Dhim-
mitude: Where Civilizations Collide. Ona se osvrnula na musliman-
ski religijski stav prema postojanju idovske drave, te je analizirala
neke razloge neprihvatljivosti takve imijske drave koji se mogu
iitati iz islamskih izvora, rane tradicije i njihovih suvremenih
tumaenja. Slino se moe rei i za Normana Stillmana. Njegovo
djelo The Jews of Arab Lands: A History and Source Book predstav-
lja zbirku primarnih izvora i autorovih analiza i opaanja o musli-
mansko-idovskim odnosima kroz povijest iznesenima prvenstveno
prema kriteriju njihove vanosti i relevantnosti; autor se nije libio
iznijeti i one epizode koje veina zapadnih orijentalista izbjegava.
Autor koji je znaajno pridonio akademskom izuavanju islam-
skoga religijskoga, osobito kanononskoga, nauavanja o ratu i miru
te njihovoj primjeni u sukobima islamskih drava s neislamskima
je Iraanin Majid Khadduri (1909. 2007.) a njegovo najglasovi-
tije djelo je War and Peace in the Law of Islam. Islamolog Francis
Edwards Peters autor je klasika The Quest of the Historical Mu-
hammad, lanka objavljenog 1991. u International Journal of Mid
dle East Studies kojim je autor postavio smjernice suvremenoga
kritikog pristupa ranoislamskim izvorima, ali i drugim temama re-
levantnima za ovu studiju od kojih je najvanija uloga ranoislamske
osvajake povijesti za potvrivanje vlastitoga pravovjerja u musli-
manskoj samopercepciji. No F. E. Peters, inae Professor Emeritus
bliskoistonih i islamskih studija i povijesti pri Sveuilitu New
York, u drugim radovima o islamu toj temi pristupa s puno vie
opreza te radije trai i naglaava poveznice muslimanske vjere sa
idovstvom i kranstvom. Njegova djela o monoteizmima spadaju
meu najcjenjenije doprinose suvremenoj znanstvenoj komparativ-
68
noj religiji i srednjostrujakom zapadnjakom orijentalizmu. Manje

poznati i manje srednjostrujaki, ali ne i manje vrjednovani u
strunim krugovima su orijentalisti S. D. Goitein, Moshe Gil, Patri-
cia Crone, Michael Cook, Robert Hoyland, M. J. Kister, Uri Rubin i
Fred Donner, koji su istraivali nastanak ranog islama i musliman-
ski odnos prema idovskim zajednicama u Hidazu od sedmoga
stoljea nadalje, i to iz primarnih izvora i na izvornim jezicima.
Meu autorima koji ne spadaju u srednjostrujake osobito izdvojio
bih irakog idova Elieja Kedouriea (1926. 1992.), ije su studije
bliskoistonih fenomena satkane od inteligentnih sinteza polito-
lokih, sociolokih, religijskih i povijesnih imbenika i spadaju u
sam vrh svjetske orijentalistike.52 Poznatiji autor brojnih tekstova
o arapskim drutvima i arapsko-izraelskim odnosima je Fouad Aja-
mi, s ijim opusom nisam dovoljno upoznat, ali sve do ega sam
doao drim prvorazrednim analizama, u kojima autor ne izbjegava
kontroverzne teme, ali ih predstavlja, rekao bih, oinski obzirno i s
jedinstvenim stilom dentlmenske odmjerenosti.
Neke aspekte muslimanskoga vjerskog protivljenja idovskoj
prisutnosti u Palestini obradila je Joan Peters u svojoj doraenoj
doktorskoj disertaciji From Time Immemorial. Ona je u toj opsenoj
studiji objavila i neke dostupne podatake o broju idovskih i arap-
skih stanovnika i doseljenika u Palestini tijekom devetnaestoga i
dvadesetog stoljea te ukazala na problem manjkavog voenja stati-
stike o kretanjima stanovnitva u osmanskoj i u mandatnoj Palestini.
Andrew Bostom je u nedavno objavljenom zborniku radova The Le-
gacy of Islamic Antisemitism, prikupio i predstavio prijevode mno-
gih islamskih primarnih izvora, kao i dokumenata iz kasnije arapske
i turske legislative vezane uz poloaj idova na Bliskom istoku i
drugdje. Osobito je zanimljivo djelo autorice eni Lebl (1927.
2009.) Had-Amin i Berlin objavljeno 2003. na srpskom jeziku. U
njemu je predstavljen razvoj karijere i misli velikoga muftije jeruza-
52 Kedourijev kratki ivotopis s odlinom evaluacijom njegova akademskog opusa vidi

u Yapp, 1995:45-49.
69
lemskog, a arhivska graa pobrojana u popisu literature od goleme

je vrijednosti za istraivanje razvoja suvremenoga religijskog ne-
prijateljstva ireg umeta prema idovima kao umjetne i pametne
kreacije jednoga beskrupuloznog, ambicioznog ratnog zloinca.
Od ostalih autora ija djela predstavljaju vaan doprinos prou-
avanju povijesti i aktualnih politikih prilika vezanih uz Izrael su
Christopher Sykes, Chaim Herzog, Samuel Katz, Howard Sachar i
Michael Oren. Oni u svojim studijama u odreenom opsegu obra-
uju fenomen religije, ali uglavnom ne kao izravan izvor motiva
sukoba ni jedne od sukobljenih strana, nego kao jedan od mnogih
imbenika koji zavrjeuju usputnu pozornost.
U posljednje je vrijeme pozornost javnosti privuklo nekoliko
analitiara ije kritike radikalnog islama te zastupanje zapadnjakih
vrijednosti i cionizma sadri odreenu akademsku vrijednost, ali su
i odraz politikog aktivizma. Ti su autori, uvjetno reeno, ekviva-
lenti Pappa, Shlaima i Chomskog samo u suprotnom taboru. Meu
takvima bih izdvojio Roberta Spencera, Alana Dershowitza, Nonie
Darwish, Orianu Fallaci pa ak i Daniela Pipesa u jednom dijelu
njegova opusa. Neke od ovih autora citirao sam u ovoj knjizi, ali ne
kao nositelje vanijega argumenta za potkrjepu teze.
O utjecaju idovske religije na aktualne arapsko-izraelske prili-
ke i vjerskom cionizmu pisao je Gershom Gorenberg (The End of
Days; The Accidental Empire) koji je izuavao idovska eshatolo-
ka oekivanja u kontekstu idovskog osvajanja Jeruzalema i vjere
u izgradnju Treeg hrama te genezu nastanka idovskih naselja u
Judeji, Samariji, Golanu i Gazi. Brill Academic Press je o istoj temi
2002. godine objavio zbornik radova Faith at the Crossroads: A
Theological Profile of Religious Zionism (ur. Dov Schwartz). Od
ostalih djela valja izdvojiti Jewish Fundamentalism In Israel (Israel
Shahak i Norton Mezvinsky), Jewish History, Jewish Religion (I.
Shahak)53 i Jewish Fundamentalism and the Temple Mount: Who
53 Knjiga je prevedena na hrvatski pod naslovom idovska povijest, idovska religija

tri bremenita tisuljea (Jesenski i Turk, Zagreb, 2006.), ali ja sam je koristio u
engleskom izvorniku.
70
Will Build the Third Temple? (Motti Inbari i Shaul Vardi), s napo-
menom da su pisana sa stanovita veega ili manjega antagonizma
prema utjecaju idovstva u politici. Znanstveni osvrt na tu temu bez
negativnih konotacija priredili su Shubert Spero i Yitzchak Pessin u
zborniku radova Religious Zionism. Osobito vrijedno djelo u kojem
autor, rabin i profesor na sveuilitu Bar Ilan Shubert Spero, pred-
stavlja irok teorijski okvir religijskog cionizma jest Holocaust and
Return to Zion: A Study in Jewish Philosophy of History. U njemu
Spero uspjeno povezuje temeljito poznavanje idovskih Pisama i
tradicije sa znanstvenom analitinou i kritikim pristupom obra-
enim temama. To je djelo posluilo kao referentna toka za mnoge
teze o religijskom cionizmu iznesene u ovoj knjizi.
Kranski religijski imbenik u arapsko-izraelskom sukobu op-
enito je, osobito u odnosu na islam, najmanje zastupljen u litera-
turi i, dojam je, najmanje prepoznat kao relevantan. I u ovoj knjizi
kranstvu je posveeno najmanje pozornosti. Moja uvodna misao
bila je da u arapsko-izraelskom sukobu islam predstavlja najvaniji
religijsko-politiki imbenik, ali se ta tema u literaturi izbjegava
preteito zbog ranije navedenih ideolokih razloga i straha. No tije-
kom istraivanja naiao sam na brojne argumente koji upuuju na
golemu vanost i idovstva i kranstva, koji su takoer nedovoljno
istraeni kao politiki fenomeni, iz razloga koji mi nisu posve jasni.
Osvrte na idovstvo u politici uglavnom su pisali idovi. Moda
je dio zapadnih znanstvenika zazirao od uputanja u tu temu zbog
bojazni od optubi za antisemitizam. Kranska religija pak na-
dahnjivala je bliskoistone politike aktere na najrazliitije naine.
Kransko religijsko protivljenje cionizmu nerijetko je povezano s
antijudaizmom i antisemitizmom, i o toj temi postoji odreeni broj
znanstvenih rasprava. Manje je literature koja se bavi kranskim
religijskim filosemitizmom, koji se posljednjih desetljea sve ee
oituje u vidu kranskoga cionizma. U ovoj sam se knjizi osvr-
nuo i na taj fenomen zbog bliskoistonih aktera iz toga tabora koji
se mogu smatrati kljunima za presudne politike i vojne uspjehe
cionizma. Ali kao i kod mnogih drugih tema, tijekom istraivanja
71
doao sam do toliko grae i podataka da sam se morao prisiliti dalj-

nje prouavanje ostaviti za neku drugu prigodu. Od postojee aka-
demske literature koja se bavi tom tematikom izdvojio bih Bible
and Sword Barbare Tuchman, Standing with Israel Davida Broga
te lanke i knjige Christophera Sykesa ukljuujui biografiju Ordea
Wingatea. Usprkos relativnoj rijetkosti znanstvenih obrada te teme,
aktivistikih i motivacijskih djela o kranskom cionizmu, mahom
nastalih u evaneoskim krugovima (John Hagee, Pat Robertson,
Michael Brown, Clarence Wagner, Mike Evans, Malcolm Hedding,
Ulf Ekman itd.), ima dosta pa je lako doi do primarnih izvora za
izuavanje te misli u kranstvu.
Izvori koriteni u ovoj knjizi
Ova se knjiga temelji na primarnim i sekundarnim izvorima. i-

dovstvo i islam, kao i njihova povijest iz formativnog razdoblja,
predstavljeni su prvenstveno ne temelju primarnih izvora odnosno
njihovih dotinih kanonskih spisa. Primarni su izvori koriteni i za
neka kasnija razdoblja. Tako je povijest idovskoga naroda do kon-
ca razdoblja Drugog hrama obraena prvenstveno na temelju djela
Josipa Flavija. Razdoblje od Bar Kohbina ustanka, preko rimske,
bizantske, arapske, kriarske i turske vlasti, obraeno je uglavnom
iz sekundarnih izvora. Iz sekundarnih su izvora obraeni i musli-
mansko-idovski odnosi od vremena Umajada do posljednjih de-
setljea osmanske vlasti nad Palestinom. Za povijest nastanka ci-
onistikog pokreta i arapsko-izraelskog sukoba izvori ali samo
idovski su obilni pa sam osim studija u kojima su te teme obra-
dili povjesniari koristio i neke primarne izvore, uglavnom autobi-
ografije prvaka cionistikog pokreta.
Pri analizi arapskih militantnih skupina i militantnih klerika,
uz sekundarne sam koristio i primarne izvore kojih se posljednjih
godina moe nai dosta u knjigama i na internetskim stranicama.
72
Najvee otkrie predstavljala su mi djela jeruzalemskog muftije

na hrvatskom jeziku koja sam pronaao zahvaljujui ljubaznom i
strunom osoblju NSK-a, koja do sada, koliko mi je poznato, nisu
obraena u hrvatskoj literaturi.54
Primarni izvori za izuavanje idovstva, cionizma i Izraela

Primarni izvori idovstva su Hebrejska Biblija (Stari zavjet), apo-
krifne (deuterokanonske) knjige Staroga zavjeta, knjige pseudo
epigrafe, djela Josipa Flavija, Filona Aleksandijskog, Talmud i ra-
binski spisi. Dosta primarnih izvora vezanih za idovsku povijest od
7. do 19. stoljea donosi Bernard Lewis u svojim radovima te Sti-
llman u ve spomenutoj knjizi The Jews of Arab Lands: A History
and Source Book. Za uvid u razdoblje cionizma i Izraela tu je Her-
zlova idovska drava, dokumenti iz slubenih biografija Balfoura
i Wingatea, autobiografija Chaima i Vere Weizmann, Golde Meir,
kralja Huseina i dr. Pri istraivanju fenomena religijskog cionizma,
za koji openito postoji relativno malo sekundarne grae, koristio
sam djela nekih prominentnih rabina, kao to su Cvi Jehuda Kook,
Abraham Joshua Heschel, Meir Kahane i Shubert Spero. Nadalje,
autori meu kojima su Joan Peters, Itamar Rabinovich i Jehuda Re-
inharz, Walter Laqueur i Barry Rubin Benny Moris, eni Lebl i dru-
gi objavili su zanimljive dijelove arhivske grae i dokumenata, od
kojih sam neke preuzeo iz njihovih djela, a neke prouio u cijelosti
te citirao iz originala. Meu potonja spada Izvjee Palestinskoga
kraljevskog povjerenstva. Taj dokument iz srpnja 1937. objavljen
na vie od 400 stranica prua opsean i struan uvid u problemati-
ku, izvore te povijesnu, ekonomsku, drutvenu, vjersku i politiku
pozadinu arapsko-izraelskog sukoba. Od ostalih primarnih izvora
vrijedi spomenuti nedavno objavljene dokumente CIA-e, osobito
Ureda za izvjea i procjene (ORE) o stanju i prilikama u Palestini u
54 Neka Hadi Eminova djela su zbog neujednaene transliteracije njegova imena bila
zavedena tako da ih je bilo teko pronai uobiajenom metodom pretraivanja arhiv-
ske grae.
73
vrijeme oko osamostaljenja izraelske drave. ORE je izvjea pisao

analitiki, na temelju podataka prikupljenih iz cijele obavjetajne
zajednice i drugih relevantnih izvora, a na njima su radili strunjaci
za dotina podruja pa su ona vaan izvor podataka, emu pridonosi
i njihova tajnost koja je ukinuta tek desetljeima kasnije.55
Primarni izvori za rani islam: Sira

Primarni izvori islama, koji su, iako razliite razine kanonske vri-
jednosti, mjerodavni u definiranju islamskoga nauka, kako u pita-
njima vjerskih dogmi tako i u pitanjima zakonodavstva, dijele se u
tri tekstualna opusa: 1) biografije muslimanskoga proroka Muha-
meda, 2) hadisi i 3) Kuran. Biografije su za povijest formativnih
godina islama od najveeg znaenja. Najvanija, najstarija i najpo-
znatija meu njima je Sirat Rasul Allah (ivot Alahova poslanika)
autora Muhameda ibn Ishaka ibn Jasara ibn Khijara (704. 767.),
napisana nepuno stoljee nakon Muhamedove smrti. Ibn Ishakova
biografija (u daljnjem tekstu Sira) sauvana je u obliku u kojem ju
je priredio Ibn Hiam (umro 833.) pa se u nekim Muhamedovim
biografijama koje se pozivaju na nju (primjerice Abdusselamova,
Omerbaieva i Rodinsonova) kao autor Sire pojavljuje Ibn Hi-
am, ali rije je o istom djelu. Sira predstavlja ne samo najvaniji
primarni izvor o Muhamedovu ivotu56 nego praktino na jedini
izvor o Muhamedovu ivotu sauvan unutar islamske tradicije.57
Engleski prijevod Sire priredio je islamolog Alfred Guillaume pod
naslovom The Life of Muhammad i prvi put objavio 1955. Od svih
prijevoda Sire ovaj je openito najcjenjeniji i najee koriten. Gu-
illaume je u biljekama uz prijevod predstavio i druge usporedne
tradicije (sunet), osobito one zapisane u Tabarijevoj povijesti, ra-
znim zbirkama hadisa i u Kuranu. Zbog kronoloke i romaneskne
55 ORE je ukinut koncem 1950-ih zbog pogrjene procjene u vezi nuklearnoga razvoj-
nog programa SSSR-a.
56 Busse, 1998:7.
57 Crone, 1980:4.
74
naracije te starosti, Sira je najpogodnije tivo za uvod u Muhame-

dov ivot i nastanak islama.58
Drugo vano povijesno djelo slinoga anra je Tarikh al-ru-
sul wal-muluk (Povijest proroka i kraljeva)59 koji je napisao Abu
Jafar Muhamed b. Jarir al-Tabari (oko 839. 923.), u daljnjem
tekstu Tarikh (povijest). Al-Tabari je izdano koristio Ibn Ishako-
vu Siru kao izvor podataka za razdoblje koje ona obrauje pa se ta
dva djela mogu usporedno itati. Zbog meusobnog dopunjavanja i
komplementarnosti usporednim se itanjem mogu pronai dodatni
podatci ili tumaenja vezana uz neke dogaaje pa i razrijeiti neke
nejasnoe iz Ibn Ishakova teksta, iako je s historiografske toke
gledita (koja za ovo istraivanje nije odve relevantna) ta metoda
teko prihvatljiva.60 Tarikh, osim Muhamedove biografije, na koju
se odnosi oko jedna desetina cjelokupnog djela, obuhvaa i zbiva-
nja iz razdoblja vladavine prvih kalifa.
Kod navoenja citata iz ova dva djela, nakon imena autora i
godine izdanja engleskog prijevoda koji sam koristio, slijedi broj
ulomka prema tradicionalnom oznaavanju teksta, nakon kojeg je
naveden broj stranice ili stranica na kojima se nalazi citirani dio. Za
Tarikh je poslije broja numeriranja teksta najprije naveden svezak
engleskog prijevoda iz kojeg je preuzet citat, a potom stranica ili
stranice u tome svesku.
Osim Ibn Ishaka i Tabarija, jo dvojica Muhamedovih biografa
zavrjeuju poseban spomen, a njihova su djela u manjem opsegu
koritena u ovoj studiji. Prvi je Abu Abdulah Muhamed ibn Omer
58 Djelo je 1998. u skraenom obliku objavljeno u prijevodu Mustafe Prljae na bonja-

kom jeziku pod naslovom Poslanikov ivotopis, a kao autor naveden je Ibn Hiam.
evko Omerbai je knjigu Poslanik i njegovi ljudi velikim dijelom temeljio na Siri, to
je djelomice popratio referencijama u kojima je takoer kao autor naveden Ibn Hiam.
59 Prijevod ovoga djela na engleski jezik u etrdeset svezaka objavio je 1989. 2007. State
University of New York Press pod naslovom The History of al-Tabari. Tri sveska, VII.,
VIII. i IX. odnose se na Muhamedovu biografiju, koja se umnogome temelji na Ibn Is-
hakovoj Siri. U ostatku djela autor opisuje stvaranje islamske drave i njezino irenje.
60 Vidi opaanja P. Crone glede krivotvorenih informacija koje su se pojavile u dva
narataja izmeu Ibn Ishaka i Waqidija (Crone, 2004:224-226) koja su svakako rele-
vantna i za jo dulje razdoblje akumulacije materijala izmeu Ibn Ishaka i Tabarija.
75
ibn Waqid as-Aslami (oko 748. 822.), najee zvan samo Waqi-
di.61 Njegovo najvanije djelo, koje je djelomice sauvano, jest
Kitab al-Maghazi (Knjiga pohod).62 Drugi je Abu al-Fida Imad
al-Din Ismail ibn Umar Ibn Kathir, ili samo Ibn Kathir (oko 1313.
1387.), autor Muhamedove biografije Al-Sira al-Nabawiyya te
opsenog djela komentara Kurana Tafsir Ibn Kathir u kojima je
kuranske ajete tumaio na temelju hadisa. Al-Sira al-Nabawiyya
(dalje u tekstu al-Sira) preveden je na engleski jezik u etiri sveska
i u njoj se nalazi dosta dodatnih pojanjenja vezanih uz Muhame-
dovu proroku, politiku i vojnu karijeru, koja su plod kasnijih tu-
maenja biografija i tradicije pa je izmeu ostaloga zanimljiva za
uvid u srednjovjekovni razvoj islamskoga stava prema idovima i
muslimansko-idovskih odnosa.
Hadise i sunet
Hadise su kratke pripovijetke u kojima su prepriane Muhamedove
rijei i djela ili, rjee, rijei i djela njegovih najbliih suradnika.
Ima ih na desetke tisua, a prikupljene su u razliitim zbirkama, od
kojih muslimani suniti njih est smatraju kanonskima. Izmeu tih
est zbirki dvije prednjae u vanosti, a to su one koje je prikupio
Sahih Buhari (umro 870.) i Sahih Muslim (umro 875.). Kako na
hrvatski jezik, kao ni na srpski i bonjaki, ni jedna od ovih zbirki
nije prevedena u potpunosti, koristio sam uglavnom engleske pri-
jevode, a iz engleskog prijevoda preuzeo sam i numeriranje hadisa.
Hadis koji sam pronaao u hrvatskom ili bonjakom prijevodu ci-
tirao sam u tom obliku.
U hadisima se prenosila tradicija sunet koja je od najranijih
islamskih vremena imala veliku vanost kao normativno naelo u
ivotu muslimana.63 Goldziher, jedan od najcjenjenijih znanstve-
61 Zbog uvrijeenosti naina pisanja njegova imena ovdje u napraviti iznimku pa q

neu pretvarati u k u transliteraciji na hrvatski jezik.
62 The Life of Muhammad: Al-Waqidis Kitab al-Maghazi. Routledge, London, 2010.
63 Goldziher, 1971:31. Goldziher navodi kako je ve koncem prvoga stoljea musliman-
skog kalendara postavljeno naelo da je sunet sudac Kurana a ne obratno.
76
nih istraivaa hadisa, ukazao je kako je velik dio njih izmiljen

nakon Muhamedove smrti, na poticaj vladara koji su uvoenjem
novih tradicija pripisanih muslimanskom proroku uvrivali i i-
rili svoju politiku, vjersku i vojnu vlast.64 Kasnije u knjizi osvrnut
u se kratko na aspekt povijesne vjerodostojnosti hadisa, ali zasad
je vano naglasiti kako je ta tradicija autoritetom druga u islamu,
odmah iza Kurana.65
Kuran
Kuran je zbirka od 114 poglavlja (sura), koja se sastoje od razli-
itog broja reenica (ajeta). Kuran uglavnom ne prenosi kontek-
stualizirana izvjea o dogaajima, nego predstavlja zbirku pou-
nih, esto poleminih tvrdnja, poruka, opisa te dijelove oigledno
izvorno opsenijih pria. Unutar kuranskoga teksta postoji ambici-
ja iznoenja povijesti, ali problem kod sklapanja povijesne naracije
na temelju Kurana je taj to su kuranske prie esto iznesene u
fragmentima i bez kronologije kao vanog kriterija njihova obliko-
vanja.66 Sure su poredane po duljini, od najduih prema kraima,
bez kronolokog slijeda, pa je i samo shvaanje vremena njihove
objave (mekansko ili medinsko razdoblje) pitanje kasnijega tuma-
enja i tradicije. Tek u spoju s Ibn Ishakovom Sirom i hadisima,
koji ajetima daju vremenski okvir i kronoloki slijed, Kuran po-
staje izvor upotrebljiv za povjesniara.67 U ovom izlaganju, ako
nije drukije naznaeno, kuranski su navodi preuzeti iz prijevoda
na hrvatski jezik koji su sastavili hafiz Muhammed Panda i De-
64 Goldziher, 1971:17-251.
65 Encyclopaedia of Islam, New Edition, 1986-2004:Vol. III, str. 23.
66 Iznimka je 12. poglavlje (Surat Jusuf ) koje kronolokim pregledom donosi priu o
Josipu.
67 F. E. Peters u The Quest for the Historical Muhammad objanjava: Islamska sveta
knjiga je tekst bez konteksta, pa je taj primarni dokument, koji snano zagovara svoju
autentinost, neupotrebljiv za rekonstruiranje dogaaja iz Muhamedova ivota (Ibn
Warraq, 2000:455). Ovaj Petersov lanak (izvorno objavljen u Journal of Middle East
Studies 23/1991, 291-315.) jedan je od najpoznatijih strunih uradaka na podruju ana-
lize povijesnosti islamskih izvora.
77
maluddin auevi, prvi put objavljenom 1937. godine. Prevodi-

telji su radi pojanjenja ajeta na nekim mjestima dodavali rijei
koje se nalaze u zagradi i pisane su kurzivom. Kod navoenja tih
ajeta uglavnom sam preuzimao i taj dio. Uz Pandin i aueviev
prijevod Kurana esto sam konzultirao i prijevod Enesa Karia te
prijevod Besima Korkuta.68
Historiografske dvojbe u istraivanju ranog islama

Pobrojani izvori su brojni i opseni te daju bogatu, zanimljivu i
koliko-toliko konzistentnu sliku o Muhamedovu ivotu i ranom
islamu. Mnogi poznati orijentalisti su crpei iz njih napisali cije-
njena djela. Meu njima je vjerojatno najpoznatiji Montgomery
Watt (1909. 2006.),69 dok od suvremenih autora koji su prisutni
ne samo u znanosti nego i u aktivistikoj publicistici valja izdvojiti
Johna Esposita,70 ranije spomenutog F. E. Petersa te Karen Arm-
strong. Oni su selektivno, s vie ili manje detalja prepriali ono
to je u tim izvorima napisano. Orijentalisti koji su manje skloni
ponavljanju tradicionalne slubene naracije, a vie znanstvenoj
investigativnosti, ukazuju na aspekt islamske historiografije koji za
povjesniara predstavlja golem izazov, a to je nedostatak alternativ-
nih i neovisnih izvora. Malobrojni neislamski izvori o ranom isla-
mu rijetki su i uglavnom usredotoeni na opis odreenoga dogaaja
pa je na njima teko oslikati iri povijesni prikaz. Mnoge devi-
jantne teze o nastanku, ranom uenju i ranoislamskim zbivanjima
zasnovane na njima esto bi bile tek solidno utemeljene spekulaci-
je.71 Postojei grki, koptski, sirijski, armenski, idovski i perzij-
68 Numeriranje ajeta u Pandinu i auevievu prijevodu neto je drukije od onoga u

Karievu i Korkutovu.
69 Njegova dva najpoznatija djela su Muhammad at Mecca i Muhammad at Medina.
70 Daniel Pipes naziva Esposita vjerojatno najvidljivijim islamologom u SAD-u (Pi-
pes, 2003:260).
71 Kao primjer bi se mogao navesti grki traktat Doctrina Iacobi napisan izmeu 634. i
640. godine, u kojem se navodi da je Muhamed u vrijeme muslimanskoga osvajanja
Palestine jo uvijek bio iv, to je u suprotnosti s islamskom tradicijom (Crone &
Cook, 1977:3-4).
78
ski izvori iz ranoislamskoga razdoblja zbog malobrojnosti ne daju

koherentnu sliku ni o emu, a ni razinu njihove vjerodostojnosti
esto nije lako utvrditi. Orijentalisti koji se njima bave relativno su
malobrojni, a njihova djela, za razliku od Wattovih i Espositovih,
uglavnom su slabo poznata izvan uskih strunih znanstvenih kru-
gova.72 Pa ipak, i kao takvi, dovoljni su da se temeljem njih razumi-
je koliko je povijesnost tradicionalne naracije krhka i nepouzdana.
Sedamdesetih godina prologa stoljea orijentalisti Michael Cook
i Patricia Crone objavili su glasovito djelo Hagarism: The Making
of the Islamic World u kojem su pokazali kako je kritikom anali-
zom islamske tradicije uz usporedbeni uvid u alternativne izvore
mogue opovrgnuti gotovo sve, pa i najfundamentalnije premise
islama ukljuujui samo ime religije ili godinu Muhamedove
smrti. Na temelju tih spoznaja, u znanstvenim krugovima dolo je
do razluivanja izmeu tradicionalnoga nekritikoga i kritikoga
prikaza ranoislamske povijesti. Nekritiki pristup poznati profe-
sor islamistike Fred Donner naziva deskriptivnim73 i objanjava
kako su ozbiljni prouavatelji islamskih izvora taj pristup poeli
osporavati prije vie od stoljea. Ostale pristupe u svojoj klasi-
fikaciji Donner naziva kritiki prema izvorima, kritiki prema
tradiciji i skeptini.74 Neto otrijim tonom na deskriptivni ili
nekritiki pristup osvre se Patricia Crone u uvodu svoga kasnijeg
djela Slaves on Horses. Objanjavajui kako je to djelo, za razliku
od Hagarisma, utemeljeno iskljuivo na islamskoj tradiciji, ona uz
taj pristup koristi izraz nedostatak historiografskoga morala75 i
objanjava zato je ipak primijenila tu metodu.
72 Meu takve spadaju Wansbrough, Crone, Cook, Donner, Sharon, Kister, Rubin i
Hoyland, ije radove preporuujem za daljnje istraivanje o pitanjima ranoislamskih
izvora i povijesnosti. Autor koji je posljednjih godina uspio privui pozornost neto
ire javnosti za spomenute teme je Ibn Warraq.
73 Deskriptivnima ih naziva jer se njima samo opisuje i prepriava ono to je poznato iz
uvrijeenih tradicija (Donner, 1998:5).
74 Donner, 1998:8-20.
75 This apparent lack of historiographical morality may meet with some disapproval...
Crone, 1980:3.
79
Za razliku od Patricije Crone, zapadni orijentalisti koji primje-

njuju deskriptivni pristup rijetko u svojim radovima podrobnije
objasne metodoloka naela kojima su se vodili. Stoga je nedovolj-
no upuenom itatelju teko razumjeti kako je zapravo velik dio
islamskih tradicionalnih izvjetaja o Muhamedovoj proroko-po-
litiko-vojnoj karijeri kao i o godinama vladavine prvih kalifa,
povijesno nepouzdan i neprovjerljiv. Wattovi i Espositovi radovi,
kao i djela Karen Armstrong, esto ostavljaju dojam da su u nji-
ma prepriani dogaaji o kojima znamo isto koliko i o Francuskoj
revoluciji ili Amerikome graanskom ratu. U stvarnosti, veina
rane povijesti islama ukljuujui praktiki cio Muhamedov ivot,
s historiografske toke gledita velika je nepoznanica.76 Izvjetaji
iz formativnog razdoblja islama povijest je utemeljena na sakralnoj
tradiciji,77 koju Moshe Sharon naziva Heiligen Geschichte,78 a ne
na provjerljivim povijesnim podatcima. To, dakako, ne iskljuuje
mogunost postojanja bliskosti izmeu sakralne tradicije i povije-
snih injenica. No, esto ne znamo kada je tako i to je done-
kle vano za ovu studiju orijentalisti vrlo rijetko navode kad se
njihov izvjetaj temelji iskljuivo na Heiligen Geschichte, a kada
na koliko-toliko provjerljivim povijesnim izvorima. Oskudnost
neislamskih, protuislamskih i heretikih izvora iz ranoislamskoga
razdoblja nedvojbeno je pridonijela nekritikom prihvaanju do-
stupnoga tradicionalnog materijala. No ve i samo nepostojanje
alternativnih povijesnih izvora o vanim navodnim povijesnim do-
gaajima u kojima su sudjelovale desetci ili stotine tisua ljudi,
76 Vidi F. E. Peters, 1991:298. Kratak osvrt na hrvatskom jeziku o nepouzdanosti rano-

islamskih izvora kao povijesnih injenica nalazi se u Rodinson, 2000:11-12. Takoer
vidi i uvod u pregled kranskih, idovskih i zoroastrijanskih izvora o ranom islamu
Roberta Hoylanda, u kojem autor opaa kako su neki islamolozi postali skeptini po
pitanju povijesne vrijednosti arapskih povijesnih dijela iz VIII. i ranoga IX. stoljea
(Hoyland, 1997:2), emu je svakako pridonijelo upravo postojanje tih alternativnih
premda malobrojnih izvora.
77 Sintagma sakralna tradicija ili sakralna naracija u ovom se lanku odnosi prven-
stveno na povijesne tvrdnje koje su od religijske vanosti za islam.
78 Sharon, 2007:311.
80
ozbiljnog bi povjesniara trebalo potaknuti na podrobniju kritiku

evaluaciju postojee sakralne naracije.79
Za vei dio daljnje povijesti islamsko-idovskih odnosa od
najvee je vanosti ono to muslimani vjeruju, a ne povijesna
utemeljenost tih vjerovanja. Zato u i vei dio crpsti iz islamske
tradicije i izvora. Muhamedov ivot i uenje gotovo u potpunosti
utemeljeno je na Ibn Ishakovoj Siri. No u nekim e dijelovima
povijesnost zbivanja biti i relevantna i zanimljiva, osobito ukoliko
se radi o vanim temama koje alternativni izvori obrauju na nain
koji ostavlja prostora za stavljanje pod upit tradicionalne naracije.
Pojmovi kao to su deskriptivna naracija, sakralna tradicija,
vidljivi orijentalisti i islamolozi, kao i kritiki i skeptini
pristup tradiciji i izvorima u tim se obradama koriste sukladno
gore navedenome.
Izvori za politiki islam

U ovom sam istraivanju nastojao doi do to vie primarnih izvo-
ra vezanih uz razvoj islamske politike misli. Dio sam pronaao
u zbornicima prevedenih tekstova koje je priredio A. Bostom, dio
u lancima asopisa Foreign Affairs iz 1920-ih i 1930-ih, a dio u
radovima i dokumentima, esto obavjetajnim, koji sadre prijevo-
de spisa i izjava arapskih politikih aktera. Za uvid u razvoj reli-
gijskoga muslimanskog pogleda na idovski dravotvorni projekt
u Palestini kljuni imbenik predstavlja karijera velikoga muftije
jeruzalemskog Hadi Emina el-Huseinija. Ovdje su citirana neka
njegova djela i prijevodi govora na hrvatski, od kojih je najvanije
Islam i idovstvo iz 1943. Od kasnijih primarnih izvora tu je doku-
mentacija PLO-a i militantnih frakcija povezanih s Fatahom, osobi-
to Brigad muenika el-Akse koju je zaplijenila i objavila Izraelska
vojska, Povelja Hamasa, te govori i spisi klerika povezanih s arap-
skim pokretima otpora i teroristikim skupinama. Meu najvanije
islamske mislioce spada eik Jusuf el-Kardavi, jedan od duhovnih
79 O toj tematici vidi Sharon, 2007.
81
voa Muslimanskog bratstva, ije sam izvatke iz knjiga, lanaka

i govora ovdje prenio kao mjerodavne pokazatelje odreenog za-
okreta koja se u suvremenoj islamskoj politikoj misli pojavio u
odnosu na tradicionalnu. Na alost, kako je ova knjiga ograniena
opsega, velik dio prikupljene grae ostao je neobraen ili samo le-
timice spomenut.
U ovom sam se istraivanju nastojao to manje sluiti internet-
skim izvorima, ali neke govore i propovijedi islamskih klerika pre-
uzeo sam iz njih, osobito sa stranice Middle East Media Research
Institute (www.memri.org) koja je u znanstvenoj zajednici cijenjen
izvor prijevoda razliitih tekstova i govora s arapskoga jezika na
engleski.
Sekundarni izvori za sve teme obraene u ovoj knjizi

Od autora ija sam djela konzultirao u pisanju izdvojio bih ove:
za razdoblje drevnoga Izraela: Emil Schrer, Victor Tcherikover,
Michael Avi-Yonah, Yigael Yadin, Michael Stone, John Bright,
James Charlesworth, James VanderKam, Daniel Schwartz, Geza
Vermes i Steven Katz. Izvrsnu studiju, koja pokriva razdoblje od
gradnje Drugoga hrama do poetka srednjega vijeka predstavlja
zbornik radova Cambridge History of Judaism u etiri sveska. Za
razdoblje srednjovjekovne Palestine do devetnaestog stoljea ko-
ristio sam radove S. D. Goiteina, Moshe Gila, Stevena Runcimana,
Shaula Sapira i Normana Stillmana. Meu autorima od ijih sam
radova imao velike koristi pri pisanju o razdoblju cionizma i mo-
dernog Izraela su Christopher Sykes, Yehoshafat Harkabi, Samuel
Katz, Martin Gilbert, Chaim Herzog, Joan Peters, Bat Yeor, Rap-
hael Israeli, Benny Morris, Howard Sachar, Elie Kedourie, Moshe
Sharon, Michael Oren, Majid Khadduri, Fouad Ajami te osobito
Bernard Lewis. Ova je podjela orijentacijska, budui da su mno-
gi od spomenutih autora (Avi-Yonah, Lewis, Sharon itd.) napisali
vrsna djela s temama koje se proteu na vie od jednoga razdoblja
povijesti Izraela i Palestine, prema podjeli predloenoj ovdje. Stu-
dent orijentalistike, bliskoistonih studija ili judaistike prepoznat
82
e mnoga imena kao vodee svjetske autoritete na podruju po-

vijesti Izraela, idovskoga naroda te muslimansko-idovskih ili
arapsko-izraelskih odnosa.
Napomene o nazivlju i transliteraciji
Zemljopisna sam imena koristio u skladu s kronologijom pojave

odreenog imena u povijesti, nastojei izbjei anakronizme, ali,
koliko je mogue, i politike konotacije. Tako sam podruje Judina
plemena nazivao hebrejskim imenom Juda ( )tijekom raz-
doblja izraelske povijesti koje je prethodilo grkim osvajanjima.
Tek u grko-rimskom razdoblju koristio sam ime Judeja, to je
njegov grki () i latinski (Iudaea) oblik. Isto se odnosi na
ire podruje Erec Izraela i okolne zemlje. Koristio sam ime koje je
u danom trenutku bilo uvrijeeno: Kanaan, Obeana zemlja, Cele-
sirija, Sirija, Judeja, Samarija i Galileja, te Judeja za podruje ko-
jim su vladali Hasmonejci i kasnije Rimljani, a koje je kroz neka
vremenska razdoblja podrazumijevalo i Galileju, Samariju, Idume-
ju i neka prekojordanska podruja. to se tie imena Palestina,
njega sam koristio od drugog stoljea poslije Krista, od kada se ono
i rabi u dananjem smislu. Koristiti ga za ranija razdoblja i to za
ire podruje Erec Izraela predstavlja i anakronizam i anatopizam,
budui da su Filistejci, od ijega imena ono potjee, ivjeli uglav-
nom samo u priobalnom podruju Gaze, Akelona i Adoda, i to do
konca razdoblja Prvoga hrama.80 Nadalje, Levant je u uporabi od
vremena kriarskih ratova, a Zapadna obala kao svojevrstan po-
litiki eufemizam za Samariju i Judeju, koristi se u kontekstu zbi-
vanja iz novije bliskoistone povijesti nakon 1948. Ime Erec Izrael
80 Grki povjesniar Herodot (oko 490. 430. pr. Kr.) koristio je ime Syria h Palastine
te je ime Palestina od tada koriteno za priobalno podruje Erec Izraela, na kojem su
ivjeli Filistejci, a kasnije katkad i za cijelo podruje izmeu rijeke Jordan i Sredoze-
mnog mora. Helenizirani idov Filon Aleksandrijski je spominje, a u Novom zavjetu
ona se ne pojavljuje ni jednom; zemlja u koju se Josip i Marija s djetetom Isusom
vraaju iz Egipta je zemlja izraelska (Mt 2:19-21).
83
( ), zemlja Izrael, u starom se vijeku odnosi na Obeanu

zemlju, odnosno podruje koje je Izraelcima obeano u Bibliji, a
u kontekstu suvremenih zbivanja odnosi se ponajprije na podruje
Drave Izraela, ukljuujui Judeju, Samariju, pojas Gaze i Golan-
sku visoravan. Erec Izrael, Obeana zemlja i Sveta zemlja nazivi
su koji se mogu rabiti u svakom razdoblju vremenskog okvira koji
ova studija pokriva. Ime Sveta zemlja ne spominje se u Bibliji, nego
je kasnijega kranskog podrijetla. Sintagma Terra Sancta potom
je prihvaena kako meu idovima tako i meu muslimanima pa
se na jednom mjestu spominje i u Kuranu kao al ard al-mukad-
dasah.81 Za idove, krane i muslimane termin je razumljiv sam
po sebi tako da nitko od njih, uvi ga, ne bi pitao: Koja sveta
zemlja?82
to se tie imena Hebrej i Izraelac te Judejac i idov, koja su
uvjetno reeno sinonimi, valja naglasiti da postoje odreeni vre-
menski i kontekstualni okviri unutar kojih je uporaba nekog ili ne-
kih od njih prikladnija. Abraham se u Bibliji naziva Hebrej. Ime se
prvi put javlja u Postanku 14:13. Po njemu se narod koji je proizi-
ao od Abrahama, Izaka i Jakova naziva Hebrejima (), osobito
u biblijsko83 vrijeme. Jakovljevo drugo ime Izrael nadjenuo mu je
Bog nakon tajanstvenoga nonog okraja,84 i to je najee rabljeno
ime u Bibliji. Imenica idov potjee od imena jednoga od dvana-
est Izraelovih plemena, Jude, kao i imenica Judejac. Nakon burnih
dogaaja koncem razdoblja Prvoga hrama, ostala su plemena, osim
Judina, potpuno ili djelomice nestala s povijesne pozornice. Judi-
no pleme ostalo je gotovo iskljuivi nositelj izraelske povijesti od
81 Prema suri el-Maide (Sura 5) Mojsije je rekao Izraelcima: ... o narode moj, uite u
Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmiite nazad, pa da se vratite izgu-
bljeni (ajet 21. u prijevodu Besima Korkuta; u prijevodu Panda-auevi vidi ajet
23). O ovome ajetu i njegovim moguim tumaenjima bit e vie rijei u kasnijim
poglavljima.
82 Sharon, 1988: Introduction by Moshe Sharon.
83 Biblija u kontekstu povijesti Izraela znai Hebrejska Biblija, odnosno kranski Stari
zavjet.
84 Post 32:29.
84
razdoblja Drugoga hrama pa nadalje.85 U hrvatski jezik ime idov

dolo je preko navedenoga grkog i latinskog naziva, koji pak eti-
moloko podrijetlo vuku iz hebrejskoga Jehudi. Od vremena Ezre,
meu samim idovima postoji tendencija da se oni koji ive u Erec
Izraelu zovu Izraelcima, a njihovi sunarodnjaci koji ive u dijaspori
idovima. Nakon sloma Bar Kohbina ustanka imenica Judejac vie
se ne koristi.
Ovdje valja napomenuti i kako je ime idov u hrvatskom
knjievnom jeziku jedini ispravni ekvivalent hebrejskom Jehudi,
to je u lanku O imenu idova izvorno objavljenom u asopisu
Matice hrvatske Kritika objasnila autorica Smiljana Rendi.86 U
vrijeme bive drave, tu se rije u Hrvatskoj nastojalo zamijeniti
rijeju Jevrej, ali ona je u tu svrhu neprikladna. Jevrej je izvede-
nica od Ivri, a ne od Jehudi. Ona je iz ruskoga potom preuzeta u
srpski knjievni jezik, ali ne i u hrvatski. Prikaz uporabe imena
idov u hrvatskim zemljama kroz povijest donosi Ivo Goldstein
u 2. poglavlju knjige idovi u Zagrebu 1918. 1941.87 Goldstein
tu objanjava kako su meu hrvatskim idovima upravo cionisti
zahtijevali da se vlastiti narod naziva idovskim te su odbacivali
[...] eufemizam Izraelit.88
Nadalje, rije poganin ovdje znai neidov prema uporabi
te rijei u Bibliji za prijevod hebrejske rijei gojim ije je doslovno
znaenje narodi. U novozavjetno vrijeme rije poganin ozna-
ava nekoga tko nije ni idov ni kranin, nego neznaboac, mno-
85 U knjizi o Esteri Mordokaj se naziva idovom (Est 2:5, 3:4, 5:13, 6:10, 10:3) iako po-
tjee iz Benjaminova plemena (Est 2:5).
86 Rendi, 1970-1971:28-32 (asopis Hrvatskoga filolokog drutva Jezik). Autorica je
inae poznata po lanku Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod, koji je u vrije-
me Hrvatskog proljea 1971. objavila u asopisu Matice hrvatske Kritika urednika
Vlatka Pavletia (u kojem je u broju 12, str. 406-410, prvi put objavljen i ovaj lanak
O imenu idova).
87 Goldstein, 2005:5-8.
88 Isto, str. 5. Rendi je u svom lanku, navodei kako su idovi u Hrvatskoj uglavnom
prihvaali rije idov, donijela i zanimljiv podatak o tome da su se u Bosni u pr-
vom desetljeu stare Jugoslavije, cionisti i asimilanti razlikovali i po tome to su prvi
zvali sebe idovima, a drugi Jevrejima.
85
goboac ili stranoboac neidovskog podrijetla. Rije se u ovoj stu-

diji ne koristi u pejorativnom znaenju kakvo se u naem svakida-
njem govoru uvrijeilo. Slino vrijedi i za rije nevjernik ili kafir
kojom islam oznaava nemuslimane: ne pridodaje joj se nikakvo
znaenje osim onoga koje nosi u kontekstu izvorne uporabe.
Na dosta sam mjesta koristio izraz muslimansko-izraelski ili
muslimansko-idovski (odnos, sukob, dijalog, suivot itd.) jer su
neki akteri bliskoistonih zbivanja, poput Iranaca, Kurda, Turaka
ili Berbera, muslimani nearapi.
Vlastita imena koja se javljaju u ovoj studiji uglavnom su preu-
zeta iz postojeih mjerodavnih hrvatskih tekstova. Sva su biblijska
imena preuzeta iz Biblije u izdanju Kranske sadanjosti. Ostala
zemljopisna i povijesna imena usklaena su s Hrvatskom enciklo-
pedijom LZ Miroslav Krlea (npr. Ramses, Seleukija, Seleukidi,
Antipatar, Mariamna, Hosroe, kalif, kaba, Faisal umjesto Ramzes,
Seleucidi, Antipater, Marijamna, Hozroje, halifa, aba, Fejsal) te s
prijevodima grkih i rimskih klasika u izdanju Matice hrvatske. U
potrazi za hrvatskim rjeenjima zemljopisnog nazivlja s podruja
Svete zemlje i hebrejskih imena, prvi izbor uvijek je bila Biblija
Kranske sadanjosti, a drugi, ukoliko se ime ondje ne nalazi, li-
teratura istoga izdavaa. to se tie hebrejskih i arapskih imena i
nazivlja, koji se u hrvatskom jeziku nisu uvrijeili, transliteraciju
sam radio izravno, a ne preko engleskoga, kako u predgovoru Po-
litikom sustavu i politici Izraela predlae i Mirjana Kasapovi.89
Gdje god je bilo mogue, koristio sam hrvatsku abecedu (q = k, y
= j itd.). Zvuk arapskoga slova kojim poinje rije dhimmi ( )u
hrvatskoj abecedi ne postoji pa sam ga oznaio znakom (imije).
Arapsko slovo , koje oznaava zvuk kojega takoer nema u hrvat-
skom jeziku, transliterirao sam s kh, kao u imenu Khajber ().90
Vlastita imena ija je transliteracija na engleskom postala meu-
89 Kasapovi, 2010:12-13.
90 Za pomo kod transliteracije arapskih slova, imena i nazivlja zahvalan sam profesoru
arapskoga jezika Mevludiju Arslaniju.
86
narodni standard, ostavio sam u tom obliku, npr. Chaim Weizmann

() , ali kad se isto ime javi u drugom kontekstu, radije sam
pribjegavao transliteraciji sukladnoj hrvatskim jezinim normama,
primjerice Haim Bar-Lev (- ). Imena Al-Tabari ( )i
Ibn Kathir ( ) preuzeo sam iz engleske transliteracije jer sam
njihova djela citirao iz engleskog prijevoda, ali bi bolje rjeenje na
hrvatskom jeziku bilo At-Teberi i Ibn Ketir. Ukoliko su osobna ime-
na razliito pisana u ovdje navoenoj literaturi, onda se javljaju u ra-
zliitim oblicima (Hadi Emin i Had-Amin, Jusuf Kardavi i Yusuf
el-Qaradawi itd.).
Ostale napomene
Navode iz Biblije, deuterokanonskih knjiga i Kurana preuzeo sam

iz slubenih prijevoda na hrvatskom, odnosno bonjakom jeziku.
Neka objanjenja preuzeo sam iz literature na hebrejskom jeziku,
dok sam se pri istraivanju o palestinsko-europskim politikim
kontaktima koristio literaturom na vedskom jeziku. Ipak, jezik ve-
ine koritenog materijala je engleski. Svi navodi preuzeti iz engle-
skoga, vedskoga ili hebrejskoga teksta ovdje su u mom prijevodu
na hrvatski, osim ako nije drukije navedeno. Tekstovi preuzeti iz
publikacija objavljenih 1930-ih i 1940-ih godina na hrvatskom je-
ziku (pamfleti Hadi Emina, Huseina oze i drugo) citirani su u
izvornom obliku, bez usklaivanja s dananjim hrvatskim pravo-
pisom.
Stihovi iz Biblije i Kurana citirani su prema podjeli tih knjiga
na poglavlja i stihove (Post 12:1 znai Knjiga Postanka, dvana-
esto poglavlje, prvi stih.91 Sura 5:21 znai 5. poglavlje Kurana,
21. ajet). Slino vrijedi i za djela Josipa Flavija i Filona Aleksan-
drijskog. Citati iz Talmuda prevedeni su s engleskoga i oznaeni
91 Ovo je meunarodni standard obiljeavanja biblijskih knjiga, koji u Hrvatskoj nije

uvrijeen. Odluio sam se za njega radi ujednaenosti s nainom citiranja drugih djela
koja su podijeljena na slian nain.
87
sukladno engleskom izdanju Soncino Babylonian Talmud. Sira,

Tarikh i al-Sira podijeljeni su na ulomke (ne i u stihove) koje sam
naveo u citatima, kako bi itatelj te navode mogao pronai i u arap-
skom izvorniku ili u nekom drugom prijevodu.
Pri opisu nekih teolokih postavki idovstva i islama naveo sam,
usporedbe i pojanjenja radi, i kranski pogled na dotine. To se
moe uiniti nepotrebnim ili izlinim. Moda i jest. Moda me pri
odabiru takvoga pristupa privukla moja druga nakon povijesti i
politike Bliskog istoka omiljena tema, a to je komparativna reli-
gija, koju sam magistrirao i to s teitem upravo na idovstvo, rano
kranstvo i rani islam. Ali, s druge strane, mnogi podatci i teze
iznesene u ovoj knjizi nisu predmet opeg znanja u kranskom
svijetu; tovie, neki se aspekti u javnosti moda uope ne profilira-
ju kao relevantni jer je sveukupni diskurs odreen onim zapadnja-
kim, humanistikim ili tradicijskim judeokranskim. Zapadnjaki
odnosno islamski pogled na odvojenost/simbiozu religije i politike
(crkve i drave) klasini je primjer, ali ima ih bezbroj. Epistemo-
loka teoloka uloga povijesti, koncept spasenja, temeljna svjeto-
nazorska dihotomija razliitih civilizacija (dobro-zlo, razum-strast,
ast-sramota, uitak-bol) samo su neki ija je relevantnost za ovo
istraivanje velika. Neka mi bude doputena sporadina digresija u
nauk i svjetonazor zapadnoga kranstva radi njihova kvalitetnijeg
pojanjenja. Osim toga, tijekom istraivanja o religijskom aspektu
arapsko-idovskih odnosa i sukoba, pojavljivali su se podatci koji
su upuivali na neoekivano veliku vanost kranske religije u nji-
hovu oblikovanju kao i u stvaranju politikih prilika suvremenoga
Bliskog istoka. Na koncu sam zakljuio kako ovo istraivanje ne bi
bilo potpuno bez barem letimine obrade kranske religijsko-poli-
tike misli u odnosu prema cionizmu, prvenstveno one koja korijen
vue iz reformacijske batine (evaneosko kranstvo), ali u odre-
enoj mjeri i rimokatolike.
88
3.
U LOGA I VA NOST POV I J E ST I

U I DOVST V U I ISL A M U
V anost povijesnih dogaaja za oblikovanje idovstva i isla-

ma kakve danas poznajemo je u usporedbi s drugim ve-
im svjetskim religijama pa ak uvjetno reeno i s kranstvom1
izvanredno veliko. Ni idovstvo se ni islam u svojoj teologiji,
osim u samim fundamentima kao to je jednobotvo, ne oslanja-
ju prvenstveno na dogme vjere, odnosno na apstraktne teoloke,
metafizike misli iz kojih su izvuene doktrine, nego na povijesne
dogaaje u kojima je glavni akter Bog. Zato ni primarni temelj
njihova promiljanja o vlastitom identitetu i objekt unutarnje po-
lemike nisu nijanse dogmi, nego tumaenje povijesnih zbivanja.
Njihova razlika u odnosu na kranstvo u tom je aspektu golema.
U kranstvu su se, naime, stoljeima lomila koplja ne oko povije-
sti, nego oko kristolokih formula i hipostatskog sjedinjenja koje
su nametali sljedbenici ortodoksije, zbog ega je nastalo mnotvo
kranskih sljedbi te su jedni druge optuivali za krivovjerje. Od
jedanaestoga stoljea Zapadna (Rimokatolika) i Istona (Pravo-
slavna) crkva polemizirale su oko jednoga retka iz Vjerovanja
(proizlazi li Duh Sveti od Oca i Sina ili samo od Oca), to je kul-
miniralo raskolom Crkve. Jo kasnija protestantska reformacija
1 Vanost povijesti u kranstvu takoer je prisutna; Kristovo uskrsnue povijesni je

dogaaj i o njegovoj povijesnosti ovisi cijela kranska vjera (1 Kor 15:14-17, vidi i
Ratzinger, 2010:204), ali kasnije kranske zajednice i denominacije okupljale su se
oko zajednikih doktrinarnih sustava, a ne oko zajednike prolosti.
89
nastala je prvenstveno kao proizvod neslaganja njemakih teologa

predvoenih Lutherom s rimokatolikom srednjovjekovnom sote-
riologijom, prema kojoj je za spasenje due bila dovoljna kupnja
papinske oprosnice. Ta su teoloka neslaganja dovodila do otrih
sukoba i krvavih ratova. Bizantska je vojska sve do islamskih
osvajanja bila u stalnom sukobu s bliskoistonim monofizitima,
a rimokatolika je 1204. godine gotovo razorila i izmatini
Bizant. Jedan od najkrvavijih europskih ratova, Tridesetogodi-
nji (1618. 1648.), vodili su rimokatolici i protestanti. Tijekom
spomenutih sukoba, zaraene su strane, ili ratoborne gomile, sva-
kako poticali i drugi, vie ovozemaljski motivi. Tako je razvoj
reformacije umnogome ovisio i o izboru novoga cara, sukobu
njemakih velikaa s talijanskim i panjolskim, pitanju odlaska
novca iz njemakih pokrajina u Rim itd. Tijekom veeg dijela
Tridesetogodinjeg rata rimokatolika je Francuska, motivirana
politikim pragmatizmom, bila na strani protestanata. Veina se
povjesniara ipak slae da je teologija (sola scriptura, sola fide,
sola gratia, solo Christo), a ne ekonomija ili politika, bila glavni
pokreta reformacije. Na nju je Rimokatolika crkva odgovorila
protureformacijom, i to ne samo orujem, nego i vlastitim teolo-
kim uenjima, oblikovanima na Tridentskom saboru te promovi-
ranjem redovnikih zajednica propovjednika.
Teoloka sukobljavanja i unutarkranski ratovi zbog doktri-
ne u oima idova i muslimana bili su teko razumljivi. Sukobi
unutar idovstva ili islama zbog suprotnosti u tumaenju teolokih
formula, ako su kadgod i postojali, nikad nisu bili ni priblino to-
likih razmjera. Razlog tomu je jednostavan: nakon to su prihvae-
ne temeljne teoloke postavke vjere, poput jednobotva, veina se
ostaloga temeljilo ne na teorijskim spekulacijama oko metafizikih
naela, nego na puno konkretnijem fenomenu na povijesnim ili
navodnim povijesnim zbivanjima, kroz koja je dotino boanstvo
dokazivalo svoje tvrdnje. Ispravnost teolokih naela oitovala se
kroz drutvene, vojne i politike prilike zajednice, a ne kroz logiku
90
uloga i vanost povijesti u idovstvu i islamu
istanano posloenih dogmi. Obje su se zajednice oblikovale oko

zajednike prolosti (idovstvo) odnosno vjersko-politikog vod-
stva (islam); oni su im dali kolektivni identitet, osjeaj meusobne
pripadnosti i vienje zajednike budunosti. Manje su se zajednice
tijekom povijesti odvajale od matice, poput karaita koji su odbaci-
vali rabinsko idovstvo ili muslimana haridita koji su se odvojili
u vrijeme kalifa Alija, ali pitanje politikoga vodstva zajednice i
vlasti, a ne pitanje doktrine, u veini je tih sluajeva predstavljalo
stvarni izvor neslaganja. B. Lewis, tovie, tvrdi da u islamu uop-
e ne postoji pravovjerje i krivovjerje u kranskom smislu rijei,
prema kojem se ono odnosi na ispravno odnosno neispravno vjero-
vanje kakvim ga proglasi nadleno vjersko tijelo.2
Povijest, dakle, a s njome nuno i politika i zemljopis, ispre-
pleteni sa svetim pismima i autoritativnim tumaenjima, bili su i
ostali vrelo teologije, filozofije i sveukupnoga idovskog i musli-
manskog identiteta. U tome lei vjerojatno najvaniji razlog zato
je idovstvo, a osobito islam, vie od religije u zapadnjakom se-
kularno-humanistikom i tradicionalnom kranskom smislu rijei.
Razdvojenost izmeu crkve i drave ne postoji ni u idovstvu ni
u islamu, koji te dvije sfere promatraju u jednoj cjelini. Valja od-
mah naglasiti kako izmeu idovskoga i islamskoga vjerskog po-
gleda na politika zbivanja postoje znaajne razlike (u idovstvu,
primjerice, ostvarenje politike prevlasti nije nuno odraz Boje
naklonosti, koja se moe oitovati i kroz politiku katastrofu), o
emu e biti vie rijei u kasnijim poglavljima. No ovdje valja iz-
dvojiti jedan aspekt biblijskoga idovskog i tradicionalnoga islam-
skog svjetonazora koji je zajedniki, jedinstven, iznimno relevan-
tan i koji na odreeni nain odreuje uvod u ovo istraivanje, a to je
pridavanje znaenja povijesnim zbivanjima kao nainu otkrivanja
Boje volje te, pod odreenim uvjetima, i odrazu trenutanoga du-
hovnog stanja zajednice.
2 Lewis, 2002b:112.
91
Povijesna zbivanja kao objava

i odraz duhovnoga stanja u idovstvu
Krenimo od idovstva. Za njegovo su oblikovanje i nastanak po-

vijesni dogaaji bili i jo uvijek jesu presudni.3 Spero ovako
objanjava vanost povijesti u idovstvu:
Za na je svjetonazor kljuno vjerovanje da je Bog Izraelov Bog

povijesti, to znai da se Boja oitovanja imaju traiti vie u do-
gaajima iz povijesti i drutvenim procesima nego u sferi prirode.
A budui da je Izrael narod Saveza, na svaki znaajniji dogaaj
iz povijesti naega naroda treba gledati kao na objavni [revelati-
onal] koji je, u konanici, od sveopeg znaaja. A ako su vanija
dogaanja iz naega nacionalnog ivota Boji znakovi i oitova-
nja, onda presudnim postaje pitanje odziva naega naroda na te
znakove.4
Kako smo vidjeli, ovakav pogled na povijest ini idovstvo fun-

damentalno razliitim u odnosu na veinu drugih velikih religija, s
iznimkom islama, u kojima se prednost u razmiljanju o boansko-
me pridaje kontemplativnoj, apstraktnoj i mistinoj duhovnosti, uz
zapostavljanje ovozemaljskoga, te mitovima i prirodi. Marljiv ita-
telj Staroga zavjeta uoit e da mistinost, apstraktnost i mitologija
nisu bile dominantne znaajke starozavjetnoga idovstva. U potrazi
za ispunjenjem duhovnih potreba idovi su, naravno, bili svjesni
nevidljivoga duhovnog svijeta, ali su se istodobno ispruali i prema
ovozemaljskim vrijednostima i u tome nije bilo protuslovlja. tovi-
e, prisutnost ovozemaljskih blagodati bila je izravna potvrda da je
Bog s njima jer su vjerni njegovu Zakonu. U odnosu na kranstvo
koje je kasnije iznjedrilo, osobito u njegovoj postkonstantinovskoj
inaici kad se ono posve zbliava s grkom misli, idovstvo je bilo
3 Nigosian, 2000:235.
4 Spero & Pessin, 1989:41.
92
daleko manje spekulativno.5 idovska se poslunost Bogu nije oi-

tovala u njihovu pronicanju u sloene nijanse duboke teoloke mi-
sli, nego u konkretnome u pravednom6 i etikom odnosu prema
ljudima u svakidanjim odnosima, te u doslovnom potivanju Bo-
jih naredbi i zabrana. Biblijski su se tekstovi sve do dolaska heleni-
stike misli i njezina utjecaja na idovstvo naelno shvaali doslov-
no, a ne alegorijski, osim ondje gdje je alegorija ili metafora dio
poruke. Sustavna teologija i ispovijedanje dogmi vjere kakve danas
poznajemo u religijskoj znanosti nisu postajali.7 Odnos s Bogom
gradio se u interakciji s njime u materijalnom svijetu i u rjeavanju
izazova koje su realne okolnosti donosile pred njih te u oitovanju
Boje volje i moi kroz zbivanja u svim sferama ivota, a osobito
kolektivnoga, nacionalnog. Iz tog se razloga u idovskim svetim
pismima veina pozornosti svraa na povijest: na prolost, a potom
i na sadanjost i budunost na stvari koje je Bog neko uinio za
idovski narod i koje e, smiluje li se, uiniti opet. U razmatranjima
o vjeri Izraelaca po osvajanju Svete zemlje, jedan od najpoznatijih
povjesniara drevnog Izraela profesor John Bright objanjava:
Izraelova religija nije se sastojala od odreenih religijskih ideja ni

etikih naela, nego se temeljila na sjeanju na povijesno iskustvo
koje su tumaili vjerom i na koje su odgovarali u vjeri.8
5 Usp. Rebi, 1996:12.

6 Pravednost je jedan od sredinjih pojmova Staroga zavjeta u kojem se u razliitim
oblicima (imenica, pridjev, glagol) pojavljuje 523 puta (Rebi, 1996:161, 164).
7 J. Ko objanjava: Sve do srednjovjekovnog vremena idovstvo nije imalo kratko
iskazane doktrine, sustava vjerovanja (Ko, 1999:67). Rabin Kotel Da-Don navodi
kako je prvo sastavljanje teolokih naela idovstva djelo Filona Aleksandrijskog,
heleniziranog idova koji je ivio u prvom stoljeu poslije Krista. Nakon njega, to je
uinio Saadija Gaon u djelu O vjerovanjima i miljenjima. No tek je Rambam (Mai-
monides) teolokim naelima, kako rabin Da-Don objanjava, navoenjem trinaest
naela idovske teologije u obliku sveobuhvatne kritike teorije, prvi dao dogmatsko
znaenje kao vjerskim postavkama koje svaki idov mora prihvatiti, a u sluaju ne-
prihvaanja odvaja sebe od idovskog naroda (Da-Don, 2004:596).
8 Bright, 2000:148. Rebi prepoznaje vanost povijesti u starozavjetnoj objavi, ali on je
u svom tumaenju Staroga zavjeta sumnjiaviji od Brighta glede povijesnosti opisa-
nih povijesnih zbivanja (vidi Rebi, 1996:185-188).
93
Vanost koju povijest ima u cjelokupnoj idovskoj predaji oslikava

tradicionalno idovsko tumaenje poetka Biblije, odnosno njezine
prve knjige i prvoga slova u njoj. Hebrejska Knjiga Postanka zove
se U poetku prema njezinoj prvoj rijei Bereit (), a oblik
njezina prvog slova predstavlja epistemoloki okvir, ogranienje
i smjernicu: za spoznaju i spekulaciju zatvoreno je sve to je bilo
prije (stvaranja svijeta), sve to je gore (na nebesima gdje prebi-
va Bog) i dolje (pod zemljom gdje prebivaju mrtvi). Otvoreno za
istraivanje i stjecanje znanja je sve to se odnosi na tijek povijesti
od stvaranja svijeta nadalje, i to prolost i sadanjost, te budunost,
iji je dio objavljen preko proroka. Dojmljiv je kontrast u odno-
su na gnostike, mistine i dualistike svjetonazore u tom aspektu,
budui da oni naglaavaju odnosno zapostavljaju gotovo izravno
suprotno.
Vanost kronologije zbivanja prisutna je u cijelom Starom zavje-
tu, katkad ak skrovito. Primjerice, Henokov sin Metuelah umro
je tono one godine kad je nastupio potop, to je vidljivo tek iz
raunanja godina roenja njegovih potomaka, a smisao te injenice
lei u prorokom znaenju njegova imena.9 Bog je kasnije odabrao
Abrama (Abrahama), Izaka i Jakova, patrijarhe izraelskog naroda,
te s njima sklopio Savez. I oni su povijesne osobe, a ne linosti iz
mita ili poune bajke. Ne predstavljaju ni alegoriju ili koncept iza
kojega se skriva duhovna simbolika.10 ivoti patrijarha, Izraelovo
izbavljenje iz Egipta i zauzimanje Obeane zemlje mogu se, narav-
no, primijeniti za izvlaenje duhovnih pouka, ali oni su prije svega
drugoga povijesni dogaaji, a duhovne poruke utkane su u njihovu
povijesnost. Oni su snano utjecali ne samo na religijsku nego i
09 Metuelah je bio najdugovjeniji ovjek na zemlji koji je umro u 969. godini ivota.
Njegovo ime znai Kad umre(m), bit e poslano. U 187. godini ivota Me-
tuelah je dobio sina Lameka (Post 5:25), a Lamek je u 182. godini dobio sina Nou.
Potop je doao kad je Noi bilo esto godina (Post 7:6), odnosno tono one godine kad
je Metuelah umro (187 + 182 + 600 = 969); vidi Post 5:21-27.
10 Usprkos jasnim tekoama u odreivanju kronologije ivota Patrijarha, oni su povi-
jesne linosti, a slika koju o njima prenosi Biblija je duboko ukorijenjena u povije-
sti (Bright, 2000:95, 103).
94
na literarnu, kulturnu, ekonomsku, etnoloku, politiku, vojnu, dr-

avnu i svaku drugu sliku Bliskog istoka, koja se moe promatrati
s povijesne toke gledita neovisno o vjeri. Tijekom tih dogaaja,
Bog je svome narodu zapovjedio da njegova djela u povijesti pamte
i prenesu buduim naratajima.11 Ona su zapisana u Bibliji, knjizi
u kojoj su povijest, zemljopis i udesni sadraj prorotava i drugih
djela podloni naelu verifikacije.12 I kasnija povijest idovskoga
naroda, sve do stvaranja modernog Izraela, toliko je prepoznatljiva
kao neprekinuti slijed dogaaja sa svrhom, da je do danas ostala
jedan od izvora idovske filozofije.13
Sredite idovske starozavjetne misli su povijesna zbivanja, a
time i njihovi protagonisti.14 U prvom redu to je Bog, ali Bog u
idovstvu prvenstveno djeluje preko osoba, poput Mojsija ili kakva
proroka, a ne izravno iz duhovne sfere. Zato gotovo jednako vano
mjesto u starozavjetnoj objavi zauzimaju i ljudi. S druge strane, im-
personalnim apstraktnim silama u idovstvu se pridavalo malo ili
nimalo pozornosti.15 Koncepti kao to su srea, sudbina i sluajnost
jedva da se razabiru u Starom zavjetu, a kamoli da imaju kakvu va-
niju ulogu u zbivanjima i njihovim ishodima. Koliko je taj staroza-
vjetni diskurs bio razliit od suvremenoga u kojem ivimo pokazuje
problem prevoenja nekih misli na hrvatski, pri emu su prevodi-
telji znali posegnuti za rijeima koje su danas posve uvrijeene u
svakidanjem govoru i razmiljanju, a u starozavjetnom hebrejskom
kao takve nisu ni postojale. Tako u Knjizi o Ruti pisac opisuje kako
11 Pnz 4:9-10; Jl 1:2-3; Ps 78:2-8 itd.

12 Zacharias, 2000:163.
13 Da-Don, 2004:593-595.
14 Za alternativno miljenje vidi lanak biblijskoga kritiara Philipa R. Daviesa The In-
tellectual, the Archaeologist and the Bible u zborniku radova Dearman, 2001:239-254,
koji tvrdi kako vei dio starozavjetnoga Izraela predstavlja idealiziran intelektualni
prikaz koji je osmislila kreativna duhovna elita, a ne povijesno utemeljen i arheoloki
istraiv opis tadanje stvarnosti. On pie da Biblija nije liena povijesnih informacija,
ali ona nije povijest (str. 241). Znanstvena studija u kojoj autor opovrgava to miljenje
uz podrobne metodoloke analize i analize izvora je A History of Israel J. Brighta.
15 Chouraqui napominje kako hebrejski jezik gotovo da i nema rijei za oznaavanje
apstrakcij (Chouraqui, 1982:10).
95
se Naomi sa snahom Rutom vratila iz Moaba u Betlehem. Kako su

obje bile siromane, Ruta je za etve jema pola u neko polje pabir
iti. Vlasnik toga polja, ispostavilo se, bio je Boaz pa je ostatak pri-
e rasplet koji e dovesti do sretnog kraja i Boazove enidbe Rutom.
U hrvatskom prijevodu zato nalazimo ovu reenicu: I ode, doe u
polje te poe pabiriti za eteocima. A srea je dovede u polje koje
pripadae Boazu iz roda Elimelekova.16 Dio koji je ovdje preveden
sa srea je dovede prijevod je hebrejskog to doslovno
znai zbio se dogaaj ili jednostavnije dogodilo se. Dakle, zbilo
se tako da je dola u Boazovo polje. Zamisao da ju je u Boazovo
polje dovela srea starozavjetnoj je hebrejskoj misli gotovo jed-
nako neprimjerena kao ideja da ju je do Bozaova polja dovela GPS
navigacija. Rutu je, jer je bila pravedna i vjerna, k Boazu dovela ne
apstraktna i impersonalna srea, nego Bog koji je imao cilj i svrhu
s njezinim ivotom: Ruta je u povijest izraelskog naroda ula kao
majka Obeda, oca Jiajeva, oca kralja Davida.17
Slino je i s mjestima u Starom zavjetu koja su na hrvatski pre-
vedena sa sudbina. Primjerice, Job 18:20 u hrvatskom prijevodu
glasi: Sudba je njegova Zapad osupnula, i itav je Istok obuzela
strepnja. Rije ovdje prevedena sa sudba je hebrejska rije
( )koja znai dan ili neodreeno vremensko razdoblje. Rije
sudbina iz Joba 21:17 je rije koja znai udio, kao i u Jobu
20:29 gdje je na hrvatski sa sudbina prevedena hebrejska rije
( helek) koja znai dio, udijeljeni dio ili udio, a u prenesenom
smislu moe znaiti batina, vlasnitvo, podruje itd.18 Ista je ri-
je na hrvatski prevedena sa sudbina i u Izaiji 17:14. Na drugim
mjestima, primjerice u Mudrim izrekama 1:19, Amosu 9:14 (),
Sefaniji 2:7 (), Izaiji 53:8, Brojevima 16:29 (), Psalmu
11:6 ( )i Psalmu 31:16 ( )pojavljuje se u hrvatskom prijevodu
sudba ili sudbina kao prijevod razliitih hebrejskih rijei od
16 Rut 2:3, naglasak dodan.

17 Rut 4:17-21.
18 Zodhiates, Baker, Rake et al., 1996:1933, 1936, 1946 (rijei br. 2475, 2750, 3427).
96
kojih ni jedna nema takvo doslovno znaenje. Tek u Psalmu 16:5

(Jahve mi je batina i kale: Ti u ruci dri moju sudbinu) javlja
se rije ( goral) koja u modernom hebrejskom jeziku oznaava
sudbinu. No njezino je izvorno znaenje drijeb pa se u mnogim
engleskim prijevodima rabi to rjeenje.19 Poruka psalma je da Bog
suvereno upravlja zbivanjima nad kojima ovjek nema nikakvu
mo, ali sama ta zbivanja nisu prepoznata kao entiteti ili fenomeni
koji samostalno postoje i djeluju, a kamoli da usto upravljaju ljud-
skim ivotima.
U tom je kontekstu znakovito nepostojanje koncepta prirode u
Starom zavjetu. Rije priroda (teva) uope nije postojala u he-
brejskom jeziku sve do srednjega vijeka, kad je u hebrejski dola
iz grkoga, preko arapskog jezika.20 U ontolokom diskursu staro-
zavjetnoga idovstva nije bilo mjesta za suvereni semipanteistiki
poredak kojim upravljaju njegovi vlastiti zakoni, kakvim se priroda
shvaala u grkoj civilizaciji koja je taj koncept i rije iznjedrila i
kakvim je veina civilizacija shvaa danas. Za idove, pokreta
svega to se oko ovjeka i s ovjekom zbiva iskljuivo je Bog. On
je slao kiu ili suu, bogat urod ili skakavce, zdravlje ili bolest. On
je otvarao utrobu i blagoslivljao narod potomstvom ili je zatvarao i
kanjavao ga neplodnou. On je postavio sunce, mjesec i zvijezde,
uredio godinja doba i uspostavio im zakone, ali je sve to i dalje
podlono njegovoj volji. Kada bi njegov narod ivio u posluhu nje-
govim duhovnim i etikim zakonima, onda bi i zakoni onoga to e
se stoljeima kasnije nazvati prirodom djelovali u njihovu korist.21
19 Psalam 15:6 u engleskom prijevodu glasi: The LORD is the portion of mine inheritan-
ce and of my cup: thou maintainest my lot (KJV), LORD, you have assigned me my
portion and my cup; you have made my lot secure (NIV), naglasak dodan.
20 Ovdje je zanimljivo primijetiti kako u grkoj misli jo stoljeima nakon hebrejskih
zakonodavaca i Zakona nije postojao taj koncept, kako Flavije pie u spisu Protiv
Apiona (CA 2:154-155) ukazujui da rije zakon Homer ni jednom nije upotrijebio u
svom pjesnitvu. Luka Vukui u svom prijevodu ovoga Flavijeva djela u fusnoti pie:
Rije nmos zakon pojavljuje se najprije kod Hesioda (Josip, 2011:117).
21 U Joui 10:12-13 zabiljeeno je da je Jahve odgovorio na Jouinu molitvu te zaustavio
sunce iznad Gibeona i produljio dan, kako bi se Izraelci do kraja obraunali s Amorej-
cima.
97
U protivnom, cijelo bi stvorenje prolazilo kroz agoniju odvojenosti

od Boje naklonosti. Grijeh ljudi prema Bogu i blinjemu imao je
za posljedicu ak i ono to mi danas nazivamo ekolokom katastro-
fom. Prorok Hoea upozorio je svoj narataj rijeima:
Nema vie vjernosti, nema ljubavi, nema znanja Bojega u zemlji,

ve proklinjanje i la, ubijanje i kraa, preljub i nasilje, jedna krv
drugu stie. Stoga tuguje zemlja i ginu svi stanovnici s poljskim
zvijerima i pticama nebeskim te ugibaju i ribe u moru.22
U psalmu 107:33-38 autor opisuje kako se zemlja pretvara u pusti-

nju zbog grijeha naroda, ali nakon to se narod obrati od bezakonja
i vrati Bogu, on ini da se pokrene suprotan proces i zemlja opet
postaje rodna. Neki od najdramatinijih opisa nesree koja je po-
godila zemlju jer se narod odmetnuo od Boga nalaze se u knjizi
proroka Izaije 1:7, gdje se usud Izraela usporeuje s onim koji je
zadesio Sodomu. No opet, nakon to Bog obnovi pravednost svoga
naroda, zemlja postaje rodna, pustinja cvate, a narod se raduje.23
Dok se u drugim drevnim civilizacijama, poput babilonske, ovjek
shvaao kao bie podinjeno prirodi i njezinim silama, koje je e-
sto nastojao odobrovoljiti prinoenjem rtava, prema idovskom je
svjetonazoru ovjek kruna Bojega stvaranja, a sve ostalo podre-
eno je ovjeku.24 Zato je prema starozavjetnom diskursu temelj
blagostanja svega stvorenoga poivao na ovjekovu ispravnom
odnosu prema Bogu. Za idove, svaka blagodat ovoga svijeta, od
zdravlja, dugovjenosti, plodnosti, mudrosti, imetka, izobilja i utje-
cajnog poloaja u drutvu do mirnog ivota u Erec Izraelu, bila je
Boja nagrada za njihovu vjernost i privrenost Savezu s Bogom.
Svaka nesrea koja bi zadesila idovski narod, a osobito izgnanstvo
iz Erec Izraela, bila je rezultat njihova otpadnitva od Boga, zastra-
22 Ho 4:2-3.
23 Iz 35:1-2.
24 Vidi Post 1:28.
98
njenja u idolopoklonstvo, odavanja grijehu i ogrezlosti u nepravdi.

Sve je to bilo vidno iz povijesti. Iz povijesti je narod uio to je
Bogu milo i mrsko; povijest je oslikavala ne samo Boje naume i
puteve, nego i samo njegovo postojanje.
U idovstvu je Bog gospodar povijesti ne samo u smislu da on vla-

da nad dogaajima koji se zbivaju unutar okvira povijesti nego i u
tome da On odabire obznaniti svoje postojanje i svoju volju kroz
povijesne dogaaje i putem njih.25
Rabi Heschel u izlaganju o spoznajnoj ulozi povijesti od biblijskih

vremena do modernoga Izraela tvrdi: Znaaj povijesti u konanici
se mora razumjeti u teolokim pojmovima.26 Taj teoloki aspekt
idovskom izuavanju i zapisivanju povijesti daje jednu ozbiljnost,
koja oslikava ambiciju prenoenja objektivne, ak u modernom
smislu rijei historiografski utemeljene slike opisanoga. Ta povijest
nije cjelovita, nego se sastoji od fragmenata, ali vaan vjerojatno
najvaniji kriterij pri izboru fragmenata jest njihova relevantnost
za uvid u Boje djelovanje, a ne, primjerice, stvaranje odreenog
imida o nekim osobama ili o idovskoj naciji. Povijest u idov-
skom kontekstu znai prepriavanje onoga to se doista dogodilo,
odnosno percepciju autora teksta onoga to se dogodilo; ne ono
to bi autor elio da se dogodilo, a pogotovu ne neto to autor
izmisli sa svrhom da izmiljeno prikae kao da se uistinu zbilo, ma
kako duhovna ili pouna bila ta izmiljotina. Zato se moe rei da
uz idovski osjeaj za povijest ide i osjeaj za povijesnost, zbog
ega dogaaji bilo nacionalnog korpusa, bilo njegovih vanih li-
kova sadre i pozitivne i negativne aspekte pa itatelj uvijek ima
osjeaj da se radi o stvarnim linostima, ljudima od krvi i mesa,
s manama i vrlima svojstvenima veini ljudi te irokim spektrom
nijansi u osobnosti i nastupu. Neki biblijski pravednici katkad se
25 Spero, 2000:26.
26 Heschel, 1987:220.
99
tako u biblijskoj naraciji nau na rubu lupetva, a neki ga i prijeu.

Moda najbolji primjer za to jest biblijska pria o kralju Davidu,
jednome od najznaajnijih junaka Izraelove prolosti, koji je uz
vana i hrabra djela, poput pisanja psalama i osvajanja Jeruzalema,
poinio i teke prijestupe, meu kojima se istie narueno ubojstvo
i preljub s udanom enom (2 Sam 11:1-27). Teko je pretpostaviti
da bi takvi biografski detalji bili plod kasnije interpolacije.27 Od
drugih junaka koji su u idovsku povijest uli kao pozitivni ali su
spomenuta i njihova neasna djela, grijesi ili mane, tu je Abraham
koji je lagao da mu je Sara sestra, Jakov koji se domogao oeva
blagoslova na prijevaru, Jakovljevi sinovi koji su toliko zavidje-
li bratu Josipu da su bili spremni ubiti ga i prodati u roblje, Jo-
sip koji je oenio ker egipatskoga idolopoklonikog sveenika,28
Mojsije koji je bio smuen i nevjet u govoru, Aron i Mirjam koji
su bili astohlepni i buntovni, Gideon koji je nainivi efod zaveo
narod u nevjeru, Samson i Salomon koji su bili lakomi na ene te
Eli i Samuel koji su podbacili kao oevi. Nain opisivanja biblij-
skih junaka otkriva prosudbu utemeljenu na razluivanju dobra i
zla, koja predstavlja jedno od najvanijih obiljeja starozavjetne
hebrejske misli, a ne na pristranosti prema osobama ili narodima.
Jo drastiniji primjer predstavljaju opisi korporativnih Izraelovih
ili Judinih grijeha, nepravdi i zloina koje prenose proroci, poput
Izaije i Jeremije. Proroki prijekori esto se sastoje od opisa po-
vijesnih okolnosti u kojima su idovski narod ili njegovi vladari
postupali suprotno Bojim zapovijedima, potom prijekora, prijetnji
kaznom te na koncu obeanja obnove ukoliko se odvrate od opa-
kosti i nepravde. idovi su, rijeima D. Pragera, jedini narod koji
je kanonizirao svoje kritiare.29 Gruba idovska samokritinost,
27 Davidovi su potomci jo stoljeima vladali judejskim kraljevstvom i imali su politiku

mo utjecati na pisanje ljetopisa, ali nije zabiljeeno da su to pokuavali napraviti.
28 Post 41:45. Stoljeima kasnije nastao je pseudoepigrafski spis Josip i Asenata u kojem
je objanjeno kako je Josipova egipatska ena Asenata, majka Manaea i Efrajima, pri-
je vjenanja odbacila idolopoklonstvo i prihvatila vjeru u Boga kojega je tovao Josip.
29 http://www.jewishjournal.com/dennis_ prager/article/jews_christians_muslims_
and_self-criticism_20101006/ (pregledano 10. 7. 2011.).
100
koju su tijekom povijesti njihovi neprijatelji esto koristili kako bi

potkrijepili tvrdnje o njihovoj navodnoj inherentnoj izopaenosti,
predstavlja solidan temelj za pretpostavku kako povijest prepriana
u idovskim pismima nije mitoloka, nego injenina naracija.
Vanost injenine povijesti za teoloku epistemologiju u i-
dovstvu prirodno postaje osobito naglaena kad se radi o prosudbi
fenomena koji su od neposredne vanosti za sveukupnu idovsku
zajednicu, a Sveto pismo i tradicija o njima ne govore nita ili vrlo
malo. Nastanak i postojanje moderne izraelske drave upravo je
takav fenomen.
... ne nalazimo u Bibliji, Talmudu ili uenjima kasnijih mudraca

zakone koji se odnose na modernu dravu pa ak ni koncept kao
to je moderna drava. Stoga ti stariji izvori ne pruaju temelj za
odluku treba li dravu prihvatiti ili ne.30
Promatranje uspostave moderne izraelske drave u kontekstu ne-

prekinutoga povijesnog slijeda razdoblja izraelske vjernosti Bogu i
Bojih blagoslova te izraelove nevjernosti i Bojih kazni, kroz koja
se ispunjava svrha postojanja idovskog naroda, zato nije strana
ne samo religioznim idovima nego ni mnogima koji su odgojeni
u koliko-toliko tradicionalnom duhu, ak i ako se ne smatraju ak-
tivnim vjernicima. No religiozni su idovi u Izraelu u posljednjih
nekoliko desetljea svjedoili povijesnim previranjima iz kojih se
bez puno ambigviteta moglo iitati to je Boja volja po pitanju
idovske drave, ukoliko se povijest primijeni kao metoda toga
iitavanja. Taj povijesni argument pokazat e svu svoju snagu u
sukobu s oprjenim argumentima pragmatizma i sekularne politike
osobito u sferi naseljavanja Judeje i Samarije nakon Jom kipurskog
rata 1973. Na vanost povijesti za oblikovanje i ouvanje idovsko-
ga vjerskoga i nacionalnog identiteta moda je najjasnije ukazao
30 Shalom Ratzabi: Is there Religious Meaning to the Rebirth of the State of Israel after
the Shoah? u Katz, 2005:215.
101
Haim David Halevi (1924. 1998.), glavni sefardski rabin Tel Avi-
va-Jafe odredivi da je za idova prouavanje povijesti micva.31
Kranstvo je od idovstva, od kojega je nastalo, preuzelo vrjed-
novanje povijesti kao podruja Bojega djelovanja, unutar kojega
se ostvaruje Boji plan.32 Zbog toga povijest i u kranstvu ima
odreenu epistemoloku vrijednost.33 Dio krana, osobito unutar
evaneoskih zajednica, posebnu pozornost pridaje dispenzaciona-
lizmu, periodizaciji povijesti odnosno njezinoj podjeli u razliita
razdoblja Bojega djelovanja, od kojih je posljednje Kristova tisu-
ljetna vladavina na zemlji, prema Otk 20:4. Neki su autori uoili
tendenciju zbliavanja s Izraelom kod onih krana koji vjeruju u
to tisuljetno kraljevanje, odnosno koji pristaju uz nauk dispenzaci-
onalizma i hilijazma.34 U kojem je omjeru ta tvrdnja danas odriva
posebno je pitanje o kojem e biti vie rijei u poglavlju o kran-
skom cionizmu. No neupitno je da izmeu kranskoga prepozna-
vanja povijesti kao spoznajne, tijeka moderne izraelske povijesti te
izgradnje stava prema Izraelu u kojem su mnoga tradicionalna ne-
gativna miljenja o idovima naputena postoji veza pa e o tome
biti vie rijei u kasnijim poglavljima.
Islamski svijet:
drutvo izotrenoga historijskog osvjetenja
Razabiranje boanskog djelovanja u politikim, drutvenim i voj-

nim zbivanjima, islamskoj je religiji pertinentno gotovo koliko i
idovskoj, iako ne na isti nain. Od najvee teoloke vanosti za
31 Katz, 2005:280. Rabin i sveuilini profesor Shubert Spero u knjizi Holocaust and
Return to Zion: A Study in Jewish Philosophy of History, koja je zbornik njegovih
eseja, predstavio je suvremeno idovsko vienje povijesti u religijskom i politikom
kontekstu i ona je posluila kao referentno tivo za razmatranje idovskoga vienja
povijesti u ovoj knjizi.
32 Vidi primjerice Kuyperovo vienje povijesti u Bratt, 1998:174-176.
33 Podrobnije o tome pisao sam u Havel, 2012:20-30.
34 McGrath, 2007:538-539.
102
islam je rana povijest, ona koja je zapisana u kanoniziranim spisi-

ma. Pri tome, razluivanje izmeu povijesti kao zbirke sakralnih
tradicija upitne, neprovjerljive ili nikakve povijesnosti, i povijesti
kao discipline u modernom znanstvenom smislu rijei, za teoloka
tumaenja nije vano; kanonizirana zbivanja smatraju se doslov-
nom povijeu, a tumaenja koja bi njihovu povijesnost stavljala
pod upit (makar i neizravno, primjerice kroz njihovo shvaanje kao
alegorije) u sunitskom su islamu rijetko imala znaajniji utjecaj na
srednjostrujaku teologiju.
Na ovozemaljski uspjeh korporativne zajednice muslimani gle-
daju kao na odraz boanske naklonosti. tovie, korporativna za-
jednica muslimanskih vjernika predstavlja inkarnaciju boanske
volje u povijesti.35 Za razliku od idovstva, islamska korporativna
zajednica nije nacionalno, nego ire vjersko tijelo, odnosno umet.
Njegova snaga i kontinuirano irenje na okolni, jo neosvojeni te-
ritorij, koji je Dar al-harb, predstavljalo je od poetaka islama ne-
razdvojivu poveznicu s boanskom potvrdom islama kao istinite
religije, odnosno s prepoznavanjem Alahove naklonosti. Tako su,
primjerice, prva etvorica kalifa (632. 661.) za ije se vladavine
islam proirio brzinom kakvom nije ni jedna druga religija prije
ili poslije islamske, u islamskoj tradiciji prozvani al-raidun, oni
koji ispravno vode.36 Orijentalist F. E. Peters u svome je glaso-
vitom lanku Quest of the Historical Muhammad objasnio da je,
dok je potvrda kranske vjere u Uskrsu, potvrda islamske u nje-
govoj golemoj i zapanjujuoj inicijalnoj ekspanziji.37 Ovo je izjava
od presudne vanosti za ispravno razumijevanje islama, osobito u
35 Badeau, 1959:72.
36 Al-raidun je u literaturi esto pogrjeno prevedeno kao ispravno voeni, emu bi
odgovarao oblik muradun.
37 Peters, 1991:298. Taj fenomen islamske teologije zamijetili su i drugi autori (vidi pri-
mjerice Kedourie u Kramer, 1995:75), no Peters je moda najbolji izvor za citirati bu-
dui da je glasovit strunjak na podruju komparativne religije i islamologije, a usto
ga se kao jednoga od tipinih predstavnika suvremene zapadne orijentalistike, koji
istraivanju islama uglavnom prilazi nekritiki i s odreenom naklonou, ne moe
optuiti za protuislamske ideje.
103
kontekstu istraivanja kao to je ovo, jer autor povijesna zbivanja

obiljeena vojnim i politikim irenjem predstavlja kao sine qua
non sveukupne religije islama, budui da uskrsnue za kranstvu
jest upravo to.38 irenju islama Peters stoga implicira soteriolo-
ki znaaj; s pravom: ranoislamski tekstovi nedvojbeno povezuju
vojno pobjeivanje i pravovjernost.39 Ope je prihvaeno da e
najispravnija religija jednom potpuno trijumfirati a kraj povijesti
obiljeit e globalna uspostava islama i erijatske vlasti.40
Ekspanzija o kojoj je rije blisko je povezana s konceptom sve-
tog rata, dihada. Sveti se rat od islamskih poetaka uvrijeio kao
nerazdvojiv dio vjere i praktiki esti stup islama.41 Taj rat je, to-
vie, s muslimanske toke gledita jedino mogue stanje izmeu
muslimana i nemuslimana pa ne mora biti ni objavljen.42 Upravo
u tom kontekstu, islamski vjersko-politiki pogled na osvajanje te-
ritorija za islam, status osvojenoga teritorija, status izgubljenoga
teritorija a sve je to dio povijesnoga slijeda vezanog, striktno go-
vorei, uz vrijeme i prostor, a ne uz metafizike parametre vaan
je za razumijevanje interakcije izmeu religioznih politikih aktera
koji nadahnue za svoje postupke i ciljeve nalaze u izvorima islama
s jedne strane i nemuslimana s druge strane.
Povijest kao kronoloki slijed zbivanja (odnosno percipirani
slijed zbivanja) ima vano mjesto i u tumaenju (tafsir) najranijih
svetih spisa, Kurana i hadisa. Budui da izmeu razliitih dijelova
Kurana, dijelova Kurana i hadisa te hadisa meusobno nerijetko
38 U 1 Kor 15:17 apostol Pavao pie: A ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijednosti
vaa vjera; vi ste jo u svojim grijesima.
39 To se ak ne odnosi samo na islam. U Suri 30. koja se zove Rim, muslimani aluju nad
pobjedom Perzijanaca, tovatelja vatre, nad Rimljanima (Bizantincima), sljedbenici-
ma Knjige. Alah u Suri 30:3-4 nagovijeta bizantsku pobjedu nakon koje veselit e
se pravovjerni. Vie o ovome vidi predgovor prevoditelja i El-Kardavi, 2003:10-11.
40 El-Kardavi, 2003:284.
41 Neke manje skupine dihad smatraju jednim od stupova islama, ali razlog zbog ko-
jega se u srednjostrujakom islamu ne smatra takvim jest njegova privremena narav:
dihad je, naime, relevantan samo dok sav svijet ne bude osvojen za islam, nakon ega
on gubi smisao.
42 Sharon, 2007b:62.
104
postoje oprjenosti glede poruke,43 metoda zakljuivanja o tome

koja je poruka danas mjerodavna temelji se na kronologiji. Poznato
je, primjerice, da je Muhamedov pristup mnogim temama, od kojih
polemika s nevjernicima predstavlja eklatantan primjer i relevantna
je za ovo istraivanje, bio razliit tijekom mekanskoga razdoblja i
tijekom medinskoga razdoblja njegove karijere. U takvim je slu-
ajevima potrebno dodatno tumaenje glede toga koji je njegov
pristup mjerodavan za oponaanje u nekom kasnijem kontekstu,
kao to je to aktualni bliskoistoni sukob muslimana sa idovima.
Uvrijeeno tumaenje svetih tekstova, kao i njihova primjena u za-
konodavstvu (fikh) temelje se na pretpostavci da novije objavljene
zapovijedi, naputci ili poruke, ako se razlikuju od onih starijih, te
prethodne opozivaju i ukidaju. Taj postupak opoziva ili abrogacije
starijih objava u korist novijih u islamu se naziva naskh (al-nasikh
wa lmansukh).44
Ovo se naelo odnosi na kanonizirane tekstove, ponajprije na
Muhamedovo uenje i postupanje, od poetka primanja objava do
njegove smrti desete hidretske godine, a ne na kasniji tijek povi-
jesti, koja nema ni priblino istu spoznajnu vrijednost. Zbivanja iz
kasnije povijesti nisu tu kako bi se oponaala i ona se ne shvaa-
ju kao objava Bojih nauma, kako je to sluaj u idovstvu. To ne
znai da ona ipak nemaju teoloku vrijednost. Ta zbivanja, naime,
43 Glede hadisa, primjerice, jedan od najglasovitijih strunjaka Ignaz Goldziher pie:

Meu kontroverznim pitanjima o kojima se u islamu uno polemiziralo, bila ona
politika ili doktrinarna, nema ni jednoga za koje pobornici razliitih pogleda nisu
u stanju citirati odreeni broj tradicija, odreda opremljenih impozantnim isnadima
(Goldziher, 1971:44).
44 Vie o konceptu opoziva vidi EI Vol. VII, str. 1009-1012. Opoziv kuranskih poruka
postoji i izvan konteksta potrebe za tumaenjem putem utvrivanja kronologije. Za-
povijed o tome da e muslimani poraziti desetostruko snanijeg neprijatelja (Sura
8:65) ukinuta je ve sljedeim ajetom koji omjer snaga svodi na 1:2. auevi u ko-
mentaru uz Suru 8:66 smatra da se ovdje ne radi o derogaciji kako to neki tumae,
ali njegovo miljenje u suprotnosti je s tradicionalnim tumaenjem tih ajeta. Ibn Ishak
prenosi razlog opoziva Sure 8:65 navodei da su muslimani bili zabezeknuti i zabrinu-
ti zbog zapovijedi da se njih dvadeset bori protiv dvjesto neprijatelja, a njih sto protiv
tisuu. Kao odgovor na njihovu zabrinutost, Alah ih je razrijeio i ponitio stih te
objavio novi (Ibn Ishak, 2004:483-484, str. 326). Isto tumaenje tih ajeta daje i Majid
Khadduri (Khadduri, 1962:134-135).
105
mogu biti odraz Alahova zadovoljstva ili nezadovoljstva umetom i

nerijetko se tumae upravo u tim kategorijama. Kako je provjereni
nain djelovanja ugodna Alahu oponaanje Muhameda i al-raidu-
na, islamski su teolozi tijekom kasnijih stoljea, osobito u vrijeme
kad je islam doivljavao poraze i tekoe, zagovarali povratak na
naela i postupanja iz toga ranoislamskog razdoblja.45
Izmeu idovskog i islamskog pogleda na povijest i prepria-
vanja povijesti postoji razlika u jo jednom aspektu, koji u ovoj
knjizi ne moe biti podrobno obraen, ali ova analiza ne bi bila
potpuna bez njegova spomena, s obzirom na relevantnost koju ima
za nain na koji religiozni akteri vide aktualna bliskoistona zbi-
vanja. U Bibliji je, kao to smo vidjeli, povijest prepriana u anru
koji bismo, zbog estog prenoenja sloenih nijansi i sukobljenih
motiva ljudske prirode, mogli nazvati realizmom. U ranoislamskim
priama, pak, naglasak je na njihovoj pounosti. U tim priama
neki povijesni dogaaj u najboljem sluaju slui kao jezgra oko
koje se plete bogata naracija s teolokom, moralnom ili zakonskom
poentom (drugi razlog prepriavanja je da se neijim predcima pri-
pie sudjelovanje u vanim ranoislamskim dogaajima46). Vanost
poente, a ne povijesnosti, oituje se u opisu protagonista kuranskih
i drugih ranoislamskih pria. Oni su, za razliku od biblijskih juna-
ka, uglavnom opisani u crno-bijelom kontrastu, svrstani u kategori-
ju svetaca ili kategoriju grjenika, a njihova osobnost i postupanje
u skladu su s kategorijom u koju su svrstani.47 Glavni argument
povijesnosti mnogih ranoislamskih pria temelji se na isnadu, pa
impresivan slijed prenositelja tradicije ini glavninu mnogih hadi-
sa. Nasuprot tomu, povijesnost biblijskih pria u tekstu se uope ne
45 Vidi Lewis, 2002b:50 (cijelo Lewisovo djelo What Went Wrong? predstavlja studiju
relevantnu u ovom kontekstu, budui da autor ukazuje kako je muslimansko osvrtanje
unatrag u potrazi za obrascima ponaanja esto bio glavni razlog zaostajanja Orijenta
za Okcidentom).
46 Vidi Sharon, 2007:316. Sharon ranoislamsku historiografiju naziva Heiligen Geschi-
chte (str. 311). Izvrstan primjer predstavlja i islamska tradicija o navodnom osvajanju
Jeruzalema od kalifa Omera o emu e biti vie rijei kasnije.
47 Vidi Donner, 1998:75-85.
106
naglaava niti je autor i na koji nain pokuava dokazati, nego se

ona podrazumijeva.
Rjeito objanjenje odnosa povijesti i islamskoga svijeta dao je
B. Lewis:
U odnosima s islamskim svijetom postoji poseban razlog za obra-

titi pozornost na povijest taj to se radi o drutvu neuobiaje-
no izotrenoga historijskog osvjetenja. Za razliku od onoga to
se zbiva u Americi te sve vie i u Europi, u islamskim zemljama,
a osobito na Bliskom istoku, povijesno znanje, koje see sve do
dolaska islama u sedmom stoljeu, rasprostranjeno je, opirno te
ako i nije uvijek tono ivopisno i detaljno.48
Lewisov je savjet u ovoj knjizi prihvaen bez zadrke, to nemi-

novno utjee na vei opseg i koliinu teksta, ali i solidnosti temelja
na kojem su postavljeni sveukupna analiza i zakljuci.
Dodatni razlog za podrobniji povijesni pregled, kao i u sluaju
idovstva, daje fenomen postojanja dvosmjernoga meudjelovanja
politike i islama. J. S. Badeau je daleke 1959. napisao:
U svakom dobu i prostoru, na ulogu islama utjecali su tada ak-

tualni politiki pokreti, nacionalne politike, ekonomske potrebe i
kulturoloki obrasci. Jedan ugledni muslimanski uenjak rekao je
kako se islamska povijest moe shvatiti samo kao neprestana ten-
zija izmeu vladajuih institucija (politik, ekonomij, drutva)
i religijskih institucija (zakona, teologije, ulema).49
Zbivanja su tijekom povijesti oblikovala islam, a to oblikovanje u

odreenoj mjeri traje i danas. Islamska teologija nije imuna na ak-
tualna politika zbivanja koja su, kad je u pitanju arapsko-izraelski
sukob, bez presedana u dosadanjoj islamskoj povijesti. Takve je
48 Lewis, 2010:169-170.
49 Badeau, 1959:61.
107
naravi i teoloka reinterpretacija ehida u kontekstu toga sukoba,

kako emo vidjeti u posljednjem poglavlju knjige.
Povijest i percepcija aktualnih bliskoistonih zbivanja
Prepoznavanje vanosti povijesti, a osobito njezinih politikih i

vojnih aspekta, za razvitak teologije i samopercepcije idovstva i
islama, nuno dovodi do pitanja o ulozi vjere i vjerskoga u dana-
njim zbivanjima na Bliskom istoku. Naime, ako je uistinu povijest,
odnosno vojno-politika ekspanzija, bila presudna za oblikovanje
izvornoga idovstva, odnosno islama, onda se moe oekivati da se
u pogodnome povijesnom trenutku iz idovstva i islama pokrene i
obrnut proces: kreiranje (ili pokuaj kreiranja) ostvarenja mesijan-
skih i eshatolokih zbivanja predvienih proroanstvima dotine
religije, kroz politike, vojne i druge ovozemaljske projekte, teme-
ljem vjere da je mogue izazvati boansku intervenciju u povijesti
ili biti sredstvom nastavka davno zapoetih povijesno-religijskih
procesa. Je li se to dogodilo u arapsko-izraelskom sukobu oko
Svete zemlje? Mnogi su protucionistiki rabini svoje cionistike
kolege optuivali upravo za takav aktivizam. Dio ijitskih klerika
implicira da bi kataklizmiki sukob islama s Izraelom potaknuo po-
vratak Mahdija, skrivenog imama, i gobalni trijumf islama. Mnogi
muslimanski klerici otvoreno zagovaraju povratak na militantni ek-
spanzionizam koji je od razdoblja ivota Muhameda i al-raiduna
stvorio normativno, referentno razdoblje za sva kasnija vremena. I
idovi i muslimani u vlastitim povijesnim naracijama nalaze po-
tvrdu svojih politikih i religijskih argumenata. Ne ulazei u njiho-
vu historiografsku vrijednost, mnogi dijelovi te povijesne naracije
obiluju udesnim pojedinostima pa oekivanja religioznih aktera i
jedne i druge skupine da e povijest i dalje tei ili se ponovno po-
krenuti u skladu s tim tendencijama nisu ni neobina ni nelogina.
Zbog toga su poput ulja na vatru posluila mnoga neobina zbiva-
nja iz moderne povijesti, koja su Bliski istok obiljeila kao mjesto
108
na kojem je politiki i vojno mogue i ono to se u danom trenutku

najmanje oekuje pa je tim zbivanjima lako pripisati znaajke uda.
Neobinosti i kurioziteti povijesti kao da se nekom mistinom
kozmikom ironijom okupljaju na toj zemljopisnoj duljini i iri-
ni te kakljaju i apeliraju upravo na jedinstveni povijesno-teoloki
sentiment idova i muslimana, a u odreenom omjeru i krana.
Teko je zamisliti ijednu drugu dravu, ijedan drugi suvremeni su-
kob, na bilo kojem kraju planeta, gdje se toliki broj neobinih i
neoekivanih dogaaja ujedinio prema ostvarenju nekoga cilja, kao
to je to sluaj s osnutkom i opstankom izraelske drave. S obzirom
na ulogu povijesti u teolokom i politikom oblikovanju idovstva
i islama, mogua percepcija zbivanja kao proizvoda metafizikih
djelovanja meu akterima bliskoistonog sukoba bio bi zanimljiv
predmet politolokog istraivanja ak i kad ne bi postojali dogaaji
za nju objektivno poticajni. Koliko vie ako postoje!
109
4.
PREGLED POV I J EST I

SV E T E ZE M LJ E DO
ISL A MSK I H OSVAJA N JA
G otovo etiri tisuljea koja su prola izmeu vremena biblij-

skih Patrijarha i nastanka politikog pokreta koji je iznjedrio
modernu izraelsku dravu, mogu se ugrubo podijeliti na ova povi-
jesna razdoblja: 1) razdoblje biblijske povijesti Izraela, 2) povijest
Izraela iz vremena Drugog hrama, 3) razdoblje rimske vladavine,
4) razdoblje kranske bizantinske vladavine, 5) razdoblje arap-
skog osvajanja i vlasti, 6) kriarsko razdoblje, 7) mameluko raz-
doblje, 8) osmansko razdoblje i 9) razdoblje cionizma i modernog
Izraela. Za oblikovanje idovske vjerske, kao i religijsko-politike
misli relevantne za ovu studiju, najvanije je biblijsko razdoblje,
koje zapoinje s Abrahamom, a zavrava u etvrtom stoljeu prije
Krista. Ona se na tada postavljenom temelju dalje razvijala tijekom
razdoblja Drugoga hrama, u vrijeme Bar Kohbina ustanka, u vrije-
me oblikovanja rabinske tradicije u Talmud i dalje, sve do suvre-
menih nositelja religijskog cionizma. Islam, koji je nastao stoljee
nakon kanonizacije Talmuda, takoer se poziva na biblijsku nara-
ciju i biblijske junake pa su oni relevantni i u kontekstu izuavanja
islama, i to iz idovskih svetih spisa.1
1 Kuran ne prenosi kronoloki opis ivota biblijskih i ostalih junaka (s iznimkom prie
iz 12. poglavlja zvane Surat Jusuf ), ve ih uglavnom spominje u kontekstu pouke,
polemike i primjera. Muhamed je prema hadisu hadditu an bani israila va la harrada
sljedbenike uputio da pojedinosti o njihovim ivotima saznaju od idova (vidi Kister,
1980:215-239). Istu misao donosi i Sura 16:43: ... pitajte sljedbenike Knjige ako ne
111
Biblijska povijest Izraela
Povijest izraelskog naroda zapoela je u Mezopotamiji negdje na

prijelazu iz treega u drugo tisuljee prije Krista. Prema biblijskom
izvjeu zapisanom u Prvoj Mojsijevoj knjizi ili Knjizi Postanka, o-
vjeku koji je ondje ivio javio se Bog i rekao mu: Idi iz zemlje svo-
je, iz zaviaja i doma oinskog, u krajeve koje u ti pokazati. Velik
u narod od tebe uiniti, blagoslovit u te, ime u ti uzveliat, i sam
e biti blagoslov sva plemena na zemlji tobom e se blagoslivlja-
ti.2 ovjek se zvao Abram, a Bog mu je promijenio ime u Abraham
Otac mnogih. Doveo ga je u zemlju Kanaan, pokazao mu je te je
obeao njemu i njegovu potomstvu. Ta Boja objava i prvo obeanje
kanaanske zemlje zbilo se u ekemu,3 kod hrasta More.4 Neto ka-
snije Bog je isto obeanje ponovio uz pojanjenje kako je vlasnitvo
Abrahamova potomstva nad kanaanskom zemljom vjeno:
Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve

pa mu ree: Ja sam El adaj Bog Svesilni, Mojim hodi putem
i neporoan budi. A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno u te
razmnoiti. Abram pade niice dok mu Bog govorae dalje: A
ovo je Savez moj s tobom: postat e ocem mnogim narodima; i
nee se vie zvati Abram ve Abraham e ti ime biti, jer naroda
mnogih ocem ja te postavljam. Silno u te rodnim uiniti; narode
u iz tebe izvesti; i kraljevi e od tebe izai. Savez svoj sklapam
znate (prijevod B. Korkuta). Legitimnost stjecanja znanja iz tih izvora zagovara i

jedan od vodeih islamskih klerika dananjice, Kardavi (vidi El-Qaradawi, 2003:113).
Panda i auevi pak drukije prevode i opreznije tumae Suru 16:43 (str. 360; vidi
i popratnu biljeku br. 11).
2 Post 12:1-3.
3 Post 12:6. ekem se nalazi u Samariji, u neposrednoj blizini dananjega Nablusa i prvi
je kanaanski grad koji se spominje u Bibliji.
4 Hrast Moreh (Elon Moreh) u vrijeme izraelskog naseljavanja Samarije 1970-ih postao
je mjestom presudnog sukoba izmeu idovskih naseljenika koje je predvodio pokret
Gu emunim i tadanje laburistike vlade. Naseljenici su se tada izborili za ostanak
(premda je naselje izmjeteno 1980.), ime su otvorili put za osnivanje i uspostavu i
drugih nelegalnih neselja u Judeji i Samariji, o emu e biti vie rijei kasnije.
112
pregled povijesti svete zeml je do islamskih osva janja
izmeu sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe Savez svoj za

vjekove: ja u biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe.
Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boravi
kao pridolica svu zemlju kanaansku u vjekovni posjed; a ja u
biti njihov Bog.5
Tim je rijeima Bog s Abrahamom sklopio i definirao Savez. Uvjeti

toga Saveza mogu se saeti na to da e Abraham i njegov dom slu-
iti samo Bogu, a Bog e blagosloviti njega i njegovo potomstvo, i
to u zemlji koju im daje. Zemlja koja se tada nazivala kanaanskom
bila je zemlja Izrael, ali to e se ime pojaviti tek dva narataja ka-
snije. Ono se odnosilo na podruje neto ire od dananjega Izraela,
iako njegove granice nisu potpuno precizne i njihovo je ocrtavanje
predmet razliitih tumaenja Pisma.6 Nepoznato je i tono vrijeme
Abrahamova ivota; prema kronologiji koju predlae NIV ASB bilo
je to otprilike izmeu 2166. i 1991. prije Krista.7
5 Post 17:1-8.
6 Vidi J 1:4.
7 Bible: NIV Archaeological Study Bible, 2005:2. Kronologija razdoblja Patrijarha
(Abrahama, Izaka i Jakova), egipatskog ropstva, Mojsijeva poslanja, ulaska Izraelaca
u Svetu zemlju pod vodstvom Joue i prvih sudaca predmet je povijesnih istraivanja,
a nerijetko i polemike te oko nje meu povjesniarima ne postoji konsenzus. Vremena
predstavljena ovdje preuzeta su iz New International Version Archaeological Study
Bible, ija se kronologija temelji prvenstveno na biblijskom tekstu (usp. Lawrence,
2012:8-9). Ovdje valja napomenuti kako se razdoblje povijesti Patrijarha smatra oso-
bito problematinim sa znanstvenoga povijesnog aspekta. Glavni razlog tomu je pret-
postavka kako se povijest sa sigurnou moe izuavati samo iz primarnih izvora koji
potjeu iz doba na koje se odnose. Kako je i prema biblijskom izvjeu od Abrahama
do stvaranja pisane povijesti o njemu prolo pola tisuljea, lako je razumjeti zato
se s pojavom biblijskog kriticizma koncem devetnaestog stoljea cio taj dio biblijske
povijesti kategorizirao kao kasnije nastali mit. Pa ipak, arheoloka otkria i trendovi
u istraivanju povijesti iz druge polovice dvadesetoga stoljea doveli su do reevalua-
cije toga stava, zbog koje su mnogi povjesniari poeli pridavati veu vjerodostojnost
biblijskim izvjeima. Arheoloki nalazi s kraja treega i poetka drugoga tisuljea
prije Krista, osobito na podruju Bliskoga istoka, vrlo su brojni i premda se ne odnose
na Patrijarhe, pouzdanost prie o Patrijarsima u njihovu svjetlu raste (vie o tome
vidi u Bright, 2000:67-77). Prepoznavanje vrijednosti usmene predaje za stvaranje
povijesne slike o razdoblju za koje su pisani izvori sastavljeni tek puno kasnije jedan
je od trendova suvremene historiografije (Tosh, 2000:193-210) koji je utjecao i na
pridavanje veega historiografskog znaenja biblijskoj povijesti Patrijarha.
113
Abraham je prvi patrijarh izraelskoga naroda i prvi Hebrej. Bu-

dui da je Abraham preao preko Eufrata i preselio u zemlju koju
mu je dao Bog, etimologiju imena Hebrej (), koje se u Bibliji
prvi put pojavljuje u Postanku 14:13, mnogi povezuju s hebrejskom
rijei za prijei ili preseliti laavor ().8 Drugo mogue podri-
jetlo imena dolazi od emova praunuka Ebera, to otkriva istovjet-
nost tih dvaju imena na hebrejskom (). Eber je bio Abrahamov
predak (Post 11:10-26), a u Post 10:21 o njemu pie: A i emu
praocu svih sinova Eberovih Josip Flavije u idovskim sta-
rinama takoer navodi kako su idovi nazvani Hebrejima prema
imenu Arpakadova sina Hebera.9
Savez s Abrahamom i poetak povijesti Hebreja

Povijest izraelskoga, hebrejskog naroda zapoinje s Abrahamom,
ali prema biblijskoj naraciji ne nastavlja s njegovim sveukupnim
potomstvom, nego samo s onim njegovim ogrankom uz koji je ve-
zan Savez. Bog je, naime, s Abrahamom sklopio Savez, koji je po-
tom potvrdio s njegovim sinom Izakom, kojega mu je rodila Sara te
s Izakovim sinom Jakovom. Jedna definicija Izraela stoga bi mogla
biti: dio Abrahamova potomstva koji je u savezu s Bogom.10
Uspostava Saveza11 kljuni je trenutak cijeloga biblijskog pri-
povijedanja. Savez (hebrejski brit, nepoznate etimologije) ovjeka
s Bogom, u kojem i ovjek i Bog preuzimaju odreene dunosti i
obvezuju se postupati na utvreni nain, jedan je od najvanijih
biblijskih koncepata. Funkcioniranje Saveza podrazumijevalo je da
se obje strane pridravaju njegovih obveza i uivaju u njegovim po-
vlasticama. On je predstavljao interakciju izmeu ovjeka i Boga
u kojoj ovjek zna to moe oekivati od Boga, a zna i to Bog
08 Korijen rijei preseliti i rijei Hebrej isti je (). Ukoliko je imenica Hebrej ove
etimologije, onda je idovska pripadnost Obeanoj zemlji kao identitetska odrednica
naglaena ve u samom imenu naroda.
09 Ant. 1:146.
10 Vidi i Neusner, 2004:25.
11 Vie o ovom Savezu i njegovu teolokom znaaju bit e rijei u sljedeem poglavlju.
114
oekuje od njega. O vanosti Saveza za kasniju izraelsku povijest

profesor Moshe Sharon ovako pie:
U samoj sri Izraelova postojanja nalazi se ideja Saveza. Ta ideja

o savezu izmeu naroda i nevidljivoga Boga koji ih poziva, vodi i
meu njima prebiva tvori jezgru Izraelovih najstarijih sjeanja; sje-
anja na dogaaje koji su se zbili davno prije osvajanja Kanaana.
U dubini sjeanja naroda, taj je savez sva plemena uobliio u jedan
narod. Kroz taj su savez nestale granice izmeu sfera religijskoga
i politikog ivota, budui da je savez izmeu naroda i njihova
Boga u stvarnosti znaio uspostavu kraljevstva Bojega. Povezani
prihvaanjem jednoga Boga kao svojega kralja, izraelska plemena
nisu bila samo vjerski zbor, jer je Boje kraljevanje podrazumi-
jevalo djelovanje isto koliko i duhovni izgled; znailo je striktno
pristajanje uz boanski nadahnut pravni sustav i obvezu odaziva na
poziv u boj, koji je bio poziv u Boji sveti rat.
Uz svu vanost saveza u sjeanju naroda, on se smatra kulmi-
nacijom, vrhuncem dugotrajnoga povijesnog procesa tijekom koje-
ga su se oblikovali osobiti odnosi izmeu naroda i njihova Boga.12
Boji savez s Abrahamom uvelike predstavlja poetak teologije u

modernom smislu rijei, jer on otvara vrata za uvid u karakter, vo-
lju i postupanje Boga na do tada potpuno besprimjeran nain. Bog
se zbog Saveza poinje objavljivati izraelskom narodu te u odree-
nom omjeru postaje predvidljiv, istraiv i spoznatljiv. Prava
vanost prie o Abrahamu lei upravo u njezinoj vjerskoj, odnosno
teolokoj biti, bez koje bi ona vjerojatno bila samo jedna od mnogih
orijentalnih pria i legendi lokalne relevantnosti, za koju ostatak
ovjeanstva nikad ne bi uo. Njome zapoinje povijest spasenja,
koja e se puno stoljea kasnije razgranati na idovsku i kransku,
a jo kasnije, u potpuno drukijem, ali ipak donekle prepoznatljivu
obliku, i na islamsku. Daljnji se tijek povijesti Abrahamova potom-
12 Sharon, 1993:40-41.
115
stva stoga moe promatrati kao niz povijesnih zbivanja, ali njihova
teoloka implikacija i interpretacija neumoljivo ostaje uvijek na-
zona, katkad latentno, a katkad nametljivo te ih je lako pomijeati
i pobrkati. Zadaa je povjesniara promatrati dogaanja kao skup
ljudskih djela koja se mogu istraiti metodama historiografije i ar-
heologije. Povjesniar, dakako, ne moe pisati povijest iz Boje
perspektive.13 Pa ipak, povijest Izraela, kad ne bi sadravala ili
barem implicirala taj teoloki, duhovni i u konanici soterioloki
aspekt, ne bi bila puno zanimljivija od povijesti bilo kojega dru-
gog naroda. Openito je prihvaeno da se to nedvojbeno odnosi na
drevni Izrael, onaj ija povijest zavrava u drugom stoljeu poslije
Krista. No, moe li se kasnija povijest idovskoga naroda i Svete
zemlje promatrati kao neto s njime nepovezano? Moe li se mo-
dernoj Dravi Izraelu pristupiti kao fenomenu odvojenom od toga
formativnog razdoblja, kao novom poetku poniklom na novim
povijesnim i politikim premisama, bez eshatolokoga i soteriolo-
koga znaenja? Meu idovima o tome pitanju ne postoji suglasje.
Nakon estodnevnog rata iz 1967. godine, sve je vie i sve je vei
politiki utjecaj idova, ali i krana, koji misle da ne moe.
Povijest Izaka, Jakova i dvanaest Izraelovih plemena

Obeanje koje je Bog dao Abrahamu o vlasnitvu nad kanaanskom
zemljom ponovio je i glede njegova sina Izaka.14 Imael, sin kojega je
Abrahamu rodila Sarina slukinja Hagara, prema biblijskom izvjeu
iz toga je obeanja iskljuen.15 Kad je u kanaanskoj zemlji zavladala
glad, a Izak naumio poi u Egipat, objavio mu se Bog te mu rekao:
Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju u ti oznaiti. U ovoj se

zemlji nastani, ja u s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome
13 Bright, 2000:75.
14 Post 17:21.
15 Puno kasnije nastala je legenda da su Imaelovi potomci Arapi, a zaetnici te legende
najvjerojatnije su bili idovi (vidi Goitein, 1955:22). O nastanku i implikacijama te ide-
je bit e vie rijei u poglavljima koja se bave islamom i arapsko-idovskim odnosima.
116
potomstvu dat u sve ove krajeve, da izvrim zakletvu kojom sam

se zakleo tvome ocu Abrahamu. Tvoje u potomstvo umnoiti kao
zvijezde na nebesima i tvome u potomstvu predati sve ove krajeve
[].16
Izak i njegova ena Rebeka imali su dva sina, Jakova i Ezava. Abra-
hamov i Izakov blagoslov preao je na Jakova.17 Tome je Jakovu
Bog kasnije promijenio ime u Izrael.18 Neto kasnije, Bog mu se
ponovno objavio i potvrdio to mu je ranije rekao o njegovu novom
imenu i o vlasnitvu nad zemljom:
Ime ti je Jakov, ali se odsad nee zvati Jakov, nego Izrael e biti
tvoje ime. Tako ga prozva Izraelom. Onda mu Bog ree: Ja sam
El adaj Bog Svesilni! Budi rodan i mnoi se! Od tebe potei e
narod, mnotvo naroda, i kraljevi iz tvog e izai krila. Zemlju to
je dadoh Abrahamu i Izaku, ja tebi predajem; i potomstvu tvojem
poslije tebe zemlju u ovu dati.19
Jakovu se rodilo dvanaest sinova: Ruben, imun, Levi, Juda, Jisa-

kar, Zebulun, Dan, Naftali, Gad, Aer, Josip i Benjamin. Josip je
zbog zavisti brae, koja su ga prodala u ropstvo, zavrio u Egiptu,
ali spletom okolnosti postao je osoba od faraonova povjerenja. Za
sunih je godina upravljao zalihama hrane te je mudrom raspodje-
lom spasio Egipat od gladi. Kako je u to vrijeme glad ovladala i
Kanaanom, njegova su braa dola u Egipat potraiti hranu. Ondje
su otkrili da im je brat jo iv i da upravlja Egiptom. Jakov se tada s
cijelom obitelji preselio k njemu, a faraon im je za nastambu predao
pokrajinu Goen, plodno podruje u dolini Nila.
16 Post 26:2-5.
17 Vidi i Post 28:3-4; 13-15.
18 Post 32:29.
19 Post 35:10-12.
117
Izlazak Izraelaca iz egipatskog ropstva

Izraelci su prema biblijskom izvjeu u Egiptu ivjeli oko etiri sto-
ljea, tijekom kojih su izrasli u brojan narod. Od Jakovljevih dva-
naest sinova nastalo je dvanaest Izraelovih plemena.20 Predvoeni
Mojsijem Izraelci su sredinom petnaestog stoljea pr. Kr.21 napusti-
li Egipat te preko Sinajske pustinje poli na sjever, u Kanaan. Tada
se dogodilo i jedno od najveih starozavjetnih uda, otvaranje mora
pred Izraelcima. Nakon to je sav izraelski narod iziao na kopno
na drugoj strani mora, vode su se sklopile nad Egipanima koji su
20 Izraelovih dvanaest plemena pobrojano je u Post 49:3-28, no kasnije kod raspodjele

zemlje Levijevo se pleme ne spominje jer je ono bilo sveeniko te nije primilo u
batinu zemlju, nego samo neke gradove, a ne spominje se ni Josipovo pleme. Umje-
sto Levija i Josipa nositelji plemenskoga imena postali su Josipovi sinovi Efrajim i
Manae, ime je broj plemena koja su meu sobom razdijelila kanaansku zemlju opet
dvanaest.
21 Izlazak se prema biblijskoj kronologiji (tzv. rano razdoblje Izlaska) dogodio oko go-
dine 1445./1446. pr. Kr. Biblijski se izraun temelji na vremenu poetka gradnje Hra-
ma zabiljeenom u 1 Kr 6:1, prema kojem je gradnja Doma Gospodnjeg poela etiri
stotine i osamdesete godine poslije izlaska Izraelaca iz zemlje Egipatske. Kao godina
poetka gradnje Hrama openito se uzima 965. prije Krista. Nadalje, Jiftah, jedan od
Izraelovih sudaca, koji je ivio u jedanaestom stoljeu pr. Kr., navodi kako se Izrael
nastanio... po svim gradovima na obali Jordana evo, ve tri stotine godina... (Suci
11:26), to ukazuje na etrnaesto ili petnaesto stoljee kao vrijeme dolaska izraelskih
plemena u Kanaan. I apostol Pavao u Novom zavjetu navodi da je od ulaska Izraelaca
u Kanaan do proroka Samuela prolo oko etiri stotine i pedeset godina (Dj 13:19-20).
Ukoliko je ta kronologija tona, faraon koji je tlaio Izraelce mogao bi biti Tutmozis
III. (oko 1490. 1436.) a faraon s kojim se Mojsije sukobio Amenofis ili Amenhotep
II. koji je vladao sredinom petnaestog stoljea prije Krista. I najstariji arheoloki izvor
na kojem se spominje ime Izrael, takozvana Merneptahova ploa, po miljenju mno-
gih povjesniara vie podupire biblijsku kronologiju nego kronologiju prema kojoj se
Izlazak zbio u trinaestom stoljeu pr. Kr. Naime, sama ploa potjee s kraja trinae-
stoga stoljea, a dao ju je sastaviti egipatski kralj Merneptah, sin Ramsesa II., koji je
vladao od oko 1213. do 1203. Na ploi je uklesan spomen na egipatski vojni pohod
protiv nekoliko naroda, meu kojima se letimice spominje i Izrael. Povjesniari koji
zastupaju biblijsku kronologiju objanjavaju da su Izraelci u vrijeme te bitke najvje-
rojatnije ve predstavljali monu, dobro organiziranu i kompaktnu zajednicu u Ka-
naanu, jer se u protivnom kralj ne bi hvalio pobjedom nad njima. Iz takva rasuivanja
proizlazi da su u trinaestom stoljeu prije Krista Izraelci ve neko dulje vrijeme bili
nastanjeni u Kanaanu. Alternativno vrijeme Izlaska, takozvano kasnije razdoblje,
koje zastupaju mnogi dananji povjesniari, prva je polovica trinaestog stoljea pr.
Kr. Vie o tome vidi u Bright, 2000:123; Johnson, 1988:26; Kamm, 1967:14; Lemche,
2004:19, 125 etc. U tom se sluaju esto navodi Ramses II. (oko 1279. 1212.) kao
faraon koji je tlaio Izraelce (Curtis, 2007:77).
118
ih gonili s nakanom da ih vrate u ropstvo. Taj se dogaaj smatra pr-

vom vojnom pobjedom Izraelaca kao naroda nad neprijateljem koji
ih je progonio. Okolnosti pod kojima se zbio kasnije e biti vane
za izraelsko tumaenje vjerskog rata. Naime, faraonova vojska koja
je progonila Izraelce bila je brojna, snana, dobro opremljena i vi-
na oruju pa su izgledi Izraelaca da je nadvladaju u sukobu bili vrlo
mravi. No, kako je izraelska zajednica u poslunosti prema Bojoj
zapovijedi ila u zauzimanje Obeane zemlje, Bog se zauzeo za
njih i porazio njihove progonitelje.
Mojsije je potom na Horebu (Sinaju) Bojom objavom primio
odredbe Zakona. Tako je nastala Tora, odnosno Mojsijevo Peto-
knjije. Uz Deset zapovijedi, Mojsije je Izraelcima dao naputke
glede moralnih i etikih naela ponaanja, higijene, ishrane, bogo-
tovlja, kao i zakone kojima je ureeno kazneno, civilno i obitelj-
sko pravo. Mnoge zapovijedi i koncepti tada predani Izraelcima bili
su, koliko je danas poznato, potpuno originalni. Meu njih spada
epistemoloka nezamjenjivost objave u teologiji,22 naelo svetosti
ljudskog ivota i antropocentrinost, monoteizam, koncept saveza
u kojem Bog ograniava svoje vlastito postupanje njegovim ugo-
vornim obvezama te dobra i zla kao temeljne ontoloke dihotomije.
idovstvo se zbog tada prihvaenih naela smatra religijom etikog
monoteizma23 pa znanstvenici etiki monoteizam vide kao izvan-
redno postignue povijesti Hebreja.24
Zakon koji je Mojsije tada prenio Izraelcima moe se uvjetno
podijeliti na tri podruja: moralni, obredni i teoloki. Moralni se
odnosi na standarde ponaanja Izraelaca prema ljudima iz svoje
zajednice ili izvan nje te razluivanje dobra i zla (vidi Izl 20:12-
17, Lev 19:1-37 itd.). Obrednim su odreeni propisi vezani uz bo-
gotovlje, gradnju svetita, sveenstvo (Lev 21:1-23), svetkovine
22 Objava, a ne kakva ljudska metoda poput razmiljanja, opaanja, logike, mistike,

okultizma i slinoga, izvor je znanja o Bogu, jer Bog nije dio stvorenja da bi ga se
moglo upoznati osjetilima. O ovome e biti vie rijei u sljedeem poglavlju.
23 Vidi Neusner, 2004:74-75.
24 Roth, 2005:473.
119
i blagdane (Lev 23:1-43), istu i neistu hranu (Lev 11:1-47) te

zdravlje i higijenu (Lev 13:1-59). Teolokim dijelom predstavljene
su neke Boje osobine i znaajke, primjerice da je Bog jedan (Pnz
32:39), svet (Lev 19:1; 20:26), ljubomoran (Izl 20:5), dobar, pra-
vedan, svemoan, sveprisutan itd. I moralni i obredni i teoloki dio
Zakona u konanici su upuivali prema Obeanoj zemlji, u kojoj se
tek nalazilo potpuno ispunjenje i potvrda idovstva kao vjerskoga
i drutvenog ustroja. Mojsije je prvi prorok koji je Izraelcima de-
finirao izravnu povezanost njihova odnosa prema drugim ljudima
i prema Bogu, s pravom ivljenja u Obeanoj zemlji i politikom
vlau nad njom. Obeana je zemlja njihova vjena batina i vla-
snitvo, ali njihovo pravo da u njoj ive uvjetovano je njihovim
moralnim i etinim ponaanjem te pobonou i vjernou Savezu:
Dri njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas,

da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poivi na
zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje zauvijek.25
Standardi ponaanja koje je Bog Zakonom postavio pred Izraelce

bili su vrlo visoki pa Deset zapovijedi do danas u velikom dijelu
svijeta predstavljaju mjerilo kako osobnoga udorea, tako i okvir
za zakonodavno, a esto i za openito drutveno prihvatljivo po-
naanje.26 Znaajka Staroga saveza u tom kontekstu je i ta da su
osobna i drutvena etika bili praktiki nerazluivi te da je ono
to je moralno za pojedinca (osobna etika) bilo moralno i za dru-
tvo (drutvena etika).27 Izraelac je imao obvezu estitoga i od-
25 Pnz 4:40; vidi i Lev 26:3-5; J 14:9. Kasniji e proroci dodatno rastumaiti ovaj aspekt
povezanosti Izraelaca s Erec Izraelom, ali poruku da je idovsko vlasnitvo nad Erec
Izraelom vjeno potvrdit e i proroci koji e najotrije osuivati nepravedne postupke
Izraelaca, poput Jeremije (vidi primjerice Jr 7:7).
26 Ovdje je zanimljivo navesti i kako je misao ljubi blinjega svoga kao samoga sebe
(Mt 22:39; Mk 12:31 etc.) koja je kao temelj Isusova nauka postala krilaticom najprije
kranstva a potom i openito humanistike dobronamjernosti, preuzeta iz Tore, od-
nosno Lev 19:18.
27 Rae, 2000:22.
120
govornog ponaanja prema obitelji, blinjima, strancu pa ak, pod

odreenim uvjetima, i prema neprijatelju.28
Izrael u Obeanoj zemlji

Izraelci su preli Jordan i u Kanaan uli poetkom etrnaestoga sto-
ljea pr. Kr.29 Osvajanje zemlje za njih je bio sveti rat u kojem
su mnoge od stanovnika koje su u njoj zatekli podvrgnuli heremu,
kletom unitenju.30 Pod Jouinim vodstvom Izraelova su pleme-
na osvajala dio po dio Obeane zemlje, dok nisu ovladali veim
dijelom podruja zapadno od Jordana te nekim dijelovima istono
od Jordana i Galilejskog jezera. Po zavretku osvajanja, Joua je
zemlju raspodijelio izraelskim plemenima.
Osvojeni teritorij nije predstavljao koherentnu cjelinu. Neka pod-
ruja, kao Jizreelska dolina u sredinjem Izraelu ili gradovi Bet ean,
Dor, Megido, Gezer i Jeruzalem, ostala su u vlasnitvu starosjedila-
ca. Neke od njih Izraelci nisu uspjeli poraziti i protjerati, budui da
su imali sofisticiranu vojnu opremu od eljeza, koije i konjanike.
Drugi su pak s Izraelcima sklopili savez, poput stanovnika Gibeona.31
Podruja kojima su Izraelci ovladali bila su uglavnom gorska, esto
umovita i tee prohodna. Zbog Izraelova ovladavanja gorskim pro-
stranstvima u kasnijoj e povijesti neki Izraelovi neprijatelji izvui
zakljuak da je Bog Izraelov gorski bog nemoan u nizinama i ravni-
cama32 pa e na toj pretpostavci graditi ratnu strategiju.
Izraelovo ovladavanje gorskim predjelima, ali ne i svim rav-
nicama i gradovima, da se povezati s dva razloga. Prvi je taj to
su Izraelci bili iskljuivo pjeaci,33 koji su u boju s konjanicima i
28 Kad su Gibeoniti, koje su Izraelci trebali protjerati iz Kanaana, na prijevaru s njima

sklopili savez, on je za Izraelce ostao obvezujui (2 Sam 21:1-14).
29 U NIV ASB kao godina prelaska Jordana navodi se 1406. pr. Kr.
30 J 10:1.
31 J 9:3-18.
32 Vidi 1 Kr 20:23.
33 idovsko konjanitvo prvi put u povijesti spominje se tek u doba imuna Hasmonejca
(1 Mak 16:4).
121
bojnim kolima na ravnom terenu bili u izrazito nepovoljnom po-

loaju. Drugi je taj to su Izraelci po izlasku iz Egipta bili narod
bivih robova, neuk i siromaan, meu kojima nije bilo puno ljudi
vinih zanatima i drugim vjetinama svojstvenim osobama iz viih
drutvenih slojeva. Jo nisu ovladali tehnikama obrade metala pa je
njihova oprema, i to ne samo vojna nego i ona koja je rabljena u ku-
anstvima, bila vrlo primitivna. Pred visokim zidinama kanaanskih
utvrenih gradova Izraelci su bili nemoni, jer su im ratne taktike i
naini opsjedanja (primjerice gradnja opsadnih kula ili prokopava-
nje temelja zidina) bili nepoznati. Zbog toga je njihovo osvajanje
Jerihona (J 6:1-24) i Aja (J 8:1-29), kao i kasnije Lakia, Eglona,
Hebrona, Debira (J 10:31-39), Hasora (J 11:10) i drugih gradova
predstavljalo neoekivane vojne uspjehe, ne bezrazlono pripisane
boanskoj intervenciji. To je vjerojatno i glavni razlog zbog kojega
je osvajanje Obeane zemlje jedini sveti rat iz idovske tradicije
i povijesti.34
U Knjizi o sucima ostalo je zabiljeeno da je Judinu plemenu
uspjelo ovladati jednim vanim dijelom teritorija predanim njemu
u batinu: Gazom i Akelonom s okolnim priobalnim podrujima
te Ekronom, koji je smjeten neto prema unutranjosti. No osva-
janje ovih podruja, pod uvjetom da su se uistinu dogodila i da
je mjerodavan tekst hebrejski izvornik, a ne Septuaginta,35 bilo je
privremeno. Na to je podruje, naime, neto kasnije od Izraelaca36
doao narod s kojim e Izrael ostati u dugotrajnom ratu i ije e
ime Izraelovi neprijatelji vie od tisuu godina kasnije upotrijebiti
za preimenovanje zemlje Erec Izraela kako bi zatrli njezin idovski
identitet: Filistejci. Filistejci su izvorno bili egejski narod, u srod-
stvu s kasnijim Grcima, a dolazili su najvjerojatnije s Cipra ili Kre-
te.37 U trinaestom stoljeu prije Krista pokuali su izvriti invaziju
34 Luz, 2003:224.
35 Prema hebrejskom tekstu Sudaca 1:18 Juda je te krajeve zauzeo, dok u Septuaginti, na
kojoj se temelji i hrvatski prijevod, pie: Ali Juda nije uspio zauzeti Gaze...
36 Bright, 2000:175.
37 Gabriel, 2003:24.
122
na Egipat te su ratovali s faraonom Merneptahom. Konaan poraz

njihovim ambicijama u Egiptu zadao je faraon Ramses III. (oko
1192. 1160.) u velikoj bitki 1190. godine. No nije ih uspio posve
potisnuti iz zemalja nad kojima je Egipat dominirao pa su se nasta-
nili uz kanaansko Sredozemno priobalje. Filistejska sredita postali
su priobalni gradovi Adod, Akelon i Gaza te Gat i Ekron u unu-
tranjosti. Oni e u nekoliko sljedeih stoljea iz tih sredita esto i
opasno ugroavati Izrael, sve dok u vrijeme babilonskih osvajanja,
u estom stoljeu prije Krista, netragom ne nestanu iz povijesti.
Razdoblje sudaca:
savez plemena i ratovi s okolnim narodima
Nakon to su Izraelci zauzeli Obeanu zemlju, sljedeih su neko-

liko stoljea, do uspostave monarhije, ivjeli u politikom sustavu
koji se moe nazvati savezom plemena. Taj savez nije imao stalnu
vojsku, sredinja tijela vlasti ni glavni grad pa je zapravo vrlo ne-
obino da je uope opstao,38 usprkos meusobnoj razliitosti kao i
brojnim pritiscima i ratovima s okolnim narodima, i to sve dok na-
vedene institucije nisu uspostavljene u vrijeme kralja aula. Jedino
to je izraelska plemena moglo povezati i odrati u savezu bila je
zajednika vjera. Joua ih je potkraj svoje karijere okupio u ekemu
i ondje sveano ponovio to je sve Bog za njih uinio te ih potaknuo
da s Bogom obnove Savez, to su i uinili.39 Za izraelska je ple-
mena ta zajednika pripadnost kao jedne ugovorne strane Zakona
bila iznad plemenske pripadnosti, to nije zanemariva neobinost
za tadanji pa i dananji Orijent. Nakon Jouine smrti, plemena su
nastavila s osvajanjem Obeane zemlje, pri emu su jedni drugima
pomagali,40 a pri razdiobi zemlje nisu zabiljeeni meusobni suko-
bi ili trvenja. Sredinje mjesto bogotovlja Izraelaca postao je grad
38 Neki povjesniari smatraju da je broj plemena koji su sainjavali savez bio promjen-
ljiv, a kao dokaz navode Pjesmu Debore i Baraka (Suci 5:1-31) u kojoj je nabrojano
samo deset plemena, dok se jedno naziva Makir (Suci 5:14).
39 J 24:1-18, 25.
40 Suci 1:3.
123
ilo, u kojem je bio smjeten Koveg saveza.41 Onamo su Izraelci

iz svih plemena hodoastili jedanput na godinu.42 Okupljena oko
zajednike vjere, koja je osim boanstva ukljuivala i zajedniko
povijesno sjeanje na izbavljenje iz ropstva, jedinstven sveeniki
stale te svetite, izraelska su plemena stvarala zajedniki identitet,
koji je s vremenom prerastao u nacionalni.
Povijest izraelskog naroda iz Knjige sudaca mogla bi se saeti u
prie o izmjenjivanju poslunosti Zakonu i Savezu, uz koju bi dola-
zio Boji blagoslov, te neposlunosti zbog koje bi Boja zatita na-
putala Izraelce, a okolni bi narodi na neko vrijeme politiki i vojno
ovladali njima i njihovom zemljom. Prema biblijskim izvjeima,
Izraelci bi tada u nevolji zavapili Bogu, a Bog bi im se smilovao i
poslao izbavitelja. Suci Otniel, Ehud, amgar, Debora, Gideon, Jif-
tah, Samson i Samuel bili su neki od njih.43 Pod njihovim proro-
kim vodstvom i vojnim zapovjednitvom Izraelci bi porazili strane
narode i obnovili nezavisnost. Nakon nekoliko desetljea politike
suverenosti i blagostanja, narod bi opet zaboravio na Boga, opet se
odmetnuo od Zakona i opet navukao na sebe nevolje i strane gos-
podare. inilo se kao da je svaki novi narataj Izraelaca na vlastitoj
koi uio do koje je mjere politika suverenost uvjetovana vjerno-
u Savezu s Bogom.
Koncem jedanaestoga stoljea prije Krista savez izraelskih ple-
mena naao se na udaru Filistejaca. Oruje i vojni ustroj toga rat-
nikog naroda bili su napredniji od Izraelskih. Filistejci su namet-
nuli monopol na proizvodnju eljeza, kojega je pak u izobilju bilo
meu Izraelcima tek za vladavine kralja Davida.44 S Filistejcima
41 Koveg saveza i Prebivalite ondje su bili sve do bitke s Filistejcima u kojoj su izginuli
Elijevi sinovi (1 Sam 4:3-11). Filistejci su tada oteli i Koveg, ali su ga nedugo potom
bili prisiljeni vratiti Izraelcima u Bet eme, a oni su ga prenijeli u Kirjat Jearim (1
Sam 5:1-7:1). No prije toga se spominje da se sav Izrael sabra kod Jahve u Mispi
(Suci 20:1) pa je mogue da je Prebivalite neko vrijeme bilo i ondje postavljeno.
42 Suci 21:19.
43 Razdoblje Sudaca trajalo je od etrnaestoga do jedanaestoga stoljea pr. Kr. (Lawren-
ce, 2012:58, usp. NIV ASB str. 358).
44 Bright, 2000:186.
124
je ratovao Samson koji, da je imao eljezni ma, vjerojatno ne bi

na njih udarao magareom eljusti.45 Filistejci su u vie navrata
porazili Izraelce i zauzimali dio po dio njihova podruja, uklju-
ujui ak i neke gorske krajeve u Judi (kasnije Judeji). Jedna od
najvanijih bitki Izraelaca s Filistejcima odigrala se izmeu Eben
Haezera, gdje su se prije bitke utaborili Izraelci, i Afeka, u kojem
je bio filistejski logor. Filistejci su u dvije bitke nanijeli teak poraz
Izraelcima. Palo ih je oko trideset etiri tisue, meu njima svee-
nici Hofni i Pinhas, sinovi Elija, koji je u to vrijeme bio sudac nad
Izraelom. Filistejci su zarobili Koveg saveza i odnijeli ga u Adod.
U to su vrijeme vjerojatno unitili i ilo, koji nakon tog vremena
prestaje biti znaajno mjesto u izraelskoj povijesti.46
Uspostava izraelskog kraljevstva

Sluba sudaca nije bila nasljedna pa ak ni stalna, nego su se oni
uglavnom pojavljivali kao ad hoc voe i izbavitelji iz politikih ne-
volja. ini se da su Izraelci u jednom trenutku svoje povijesti za-
kljuili kako razlog njihovim estim vojnim porazima nije otpadni-
tvo od Boga, kako to opetovano naglaava Pismo, nego inferiornost
njihova drutvenog ureenja u odnosu na ono njihovih neprijatelja.
Zato su od Samuela zatraili da nad njim postavi kralja koji e vla-
dati Izraelom kao to je to kod svih naroda.47 Samuel je oko 1050.
godine pr. Kr. za prvoga izraelskog kralja postavio aula, naoita i
snana mladia iz Benjaminova plemena. aul je uspjeno vojevao
najprije protiv Amonaca, a potom i Filistejaca. Pod njegovim za-
povjednitvom po prvi put u izraelskoj povijesti dolazi do osnutka
redovne vojske, koja je uvijek bila na okupu, a ne samo kad bi se
nad narod nadvila neposredna opasnost. U jednoj od bitki aulo-
ve vojske protiv Filistejaca proslavio se i mladi pastir iz Betlehema
45 Suci 15:15-16.
46 Bright, 2000:186. Bitka je opisana u 1 Sam 4:1-11, pri emu se podrazumijeva da velik
dio krivnje za izraelsku nesreu snose Elijevi sinovi koji su grijeili moralno i obred-
no (1 Sam 2:1-17).
47 1 Sam 8:5.
125
po imenu David, ubivi proslavljenoga filistejskog ratnika Golijata.

Davidova je ratnika vjetina uskoro pridonijela mnogim izraelskim
pobjedama, a njegov iskren, poboan i nesraunat nastup uinio ga
je omiljenim meu narodom. Nakon aulove pogibije u bitki na gori
Gilboi, Samuel je za novoga izraelskog kralja pomazao toga Davida.
David se zakraljio u Hebronu oko 1010. godine pr. Kr., najpri-
je nad Judom, a potom nad cijelim Izraelom. Nakon sedam i pol
godina stolovanja u Hebronu, osvojio je Jeruzalem i od njega na-
inio izraelsku prijestolnicu. Potom je iz ila u Jeruzalem prenio
Koveg saveza. Tako je Jeruzalem postao politiko i vjersko sre-
dite Izraela. On je na jeruzalemskoj gori Moriji namjeravao sa-
graditi i Hram, ali ta je zadaa dopala njegovu sinu, nasljedniku i
najmonijem izraelskom kralju u povijesti, Salomonu. Davidova je
vladavina bila obiljeena estim i uspjenim ratovima, ali zaslugu
za vojne uspjehe David nije pridavao svojim borbenim vjetinama,
nego Bogu. Najvea strast njegova ivota, predmet njegova divlje-
nja, oboavanja i zahvalnosti za svaki uspjeh i utjehe za neuspjeh
bio je Bog Izraelov. Od 150 biblijskih psalama, Davidu se pripisu-
ju sedamdeset tri. Meu njima su neki s najdubljim i najnjenijim
izriajima predanja Bogu, poput Dvadeset treega, te pouzdanja u
Boje milosre i oprost, poput Pedeset prvoga.
Davidov sin Salomon u Jeruzalemu je podigao Hram, prema
tradiciji na istoj gori na kojoj je Abraham trebao rtvovati Izaka.
Hram su posvetili sveenici iz Levijeva plemena, a Salomon je bla-
goslovio okupljeni narod, zahvalio Bogu za blagostanje i mir Izra-
ela te prinio propisane rtve. Prema biblijskom izvjeu Hram je
ispunila slava Gospodnja, a Bog je Salomonu obeao da e njegov
pogled i srce uvijek biti na tome mjestu.48 Hram i gora na kojoj je
on podignut tako su, gotovo tisuu godina prije Krista, postali naj-
svetije mjesto idovske vjere.
Hram je bio podijeljen u nekoliko dijelova, a pristup u svaki od
njih bio je strogo ogranien. U samom sreditu nalazila se Svetinja
48 1 Kr 9:3.
126
nad svetinjama, u kojoj je oitovana Boja prisutnost ( )bila

stalna. U tu je odaju smio ui samo veliki sveenik, jednom godi-
nje, na Dan pomirenja, radi prinoenja rtve za grijehe naroda. Ula-
zak na to mjesto bio je zabranjen svakome drugome, a prijestup je
bio kanjiv smru kao svetogre. Nakon unitenja Hrama, idovi
se nisu uspinjali na hramski plato iz straha da nehotice ne kroe na
to posveeno mjesto pa se upravo zato Zapadni zid (poznat i kao
Zid plaa) s vremenom profilirao kao najsvetije mjesto u idovstvu.
No mnogi idovi, kao i veina religijskih cionista, u konanici se
ne zalau za ouvanje idovskoga pristupa Zapadnom zidu koliko
za obnovu Hrama na mjestu na kojem je neko stajao. Kako se na
tome mjestu danas nalazi damija Kupola na Stijeni, jedna od naj-
starijih na svijetu i od iznimne vanosti u islamu (o njezinoj gradnji
i znaaju bit e vie rijei u 6. poglavlju), njihove su ambicije pod
stalnim nadzorom izraelskih vlasti i sigurnosnih slubi.
Podjela kraljevstva na Izrael i Judu

Salomon je kraljevao od 970. do 930. godine pr. Kr. Naslijedio ga
je sin Roboam, koji je kraljevao sedamnaest godina, ali njega nije
krasila oeva razboritost i politika mudrost. Visokim je porezima
razbjesnio narod, to je iskoristio izvjesni Jeroboam te se proglasio
kraljem nad deset sjevernih izraelskih plemena. Davidovu domu i
Roboamu ostali su vjerni samo Juda i Benjamin, plemena koja su
nastanjivala podruje oko Jeruzalema te Negev do Sredozemnog
mora. Kraljevstvo Davidovih potomaka od tada se u povijesti nazi-
va Judom, a kraljevstvo ostalih deset plemena sjeverno od Jeruza-
lema Izraelom ili Sjevernim kraljevstvom.
Roboam nije prihvatio Jeroboamovu vlast nad sjevernim ple-
menima te je izmeu njih dvojice izbio rat. Raskol monoga izra-
elskog kraljevstva iskoristili su njihovi susjedi, koje su David i Sa-
lomon drali u pokornosti. Oni su najprije zbacili izraelsku vlast
nad svojim zemljama, a potom krenuli u proirenje svojih podruja
na raun izraelskoga. Roboamovo se kraljevstvo tako nalo u opa-
snom okruenju: s istoka, juga i zapada vrebali su Amonci, Moap-
127
ci, Edomci i Filistejci, a sa sjevera mu je prijetilo deset izraelskih

plemena.
Roboam, stolujui u Jeruzalemu, poe dizati tvrde gradove po

Judeji. Tako je sagradio Betlehem, Etam, Tekou, Bet Sur, Sokon,
Adulam, Gat, Maresu, Zif, Adorajim, Laki, Azeku, Soru, Ajalon
i Hebron, tvrde gradove u Judinu i Benjaminovu plemenu. Utvr-
divi gradove, postavi im zapovjednike i dovue zalihe hrane, ulja
i vina; u svaki pojedini grad stavi titova i kopalja i utvrdi ih vrlo
jako.49
Od navedenih utvrda, zanimljivo je, ni jedna nije bila izgraena na

sjeveru, na granici prema Izraelu. Mogui razlog tomu je Roboa-
mova nada da e s vremenom ipak uspjeti ponovno objediniti svih
dvanaest plemena i zakraljiti se nad cijelim Izraelom. Drugi mogu-
i razlog je njegova usredotoenost na pripreme za rat s Egiptom,
koji je izbio nekoliko godina kasnije.
Povijest Sjevernoga kraljevstva

Prvi kralj Sjevernoga kraljevstva Jeroboam (930. 909.), u strahu
od monopolizacije bogotovlja u Jeruzalemu u kojem je stolovao
njegov suparnik, dao je izraditi dva zlatna teleta koja je postavio u
Betelu i Danu. Njih je proglasio bogovima koji su Izraelce izveli
iz Egipta, a narodu naloio njihovo tovanje.50 Jeroboam je svoju
politiku vlast nastojao utvrditi podizanjem svetita, to je fenomen
koji e se u kasnijoj bliskoistonoj povijesti esto pojavljivati. No
Jeroboam nije uspio nametnuti dinastijsku vladavinu svoje obitelji.
Slijed izraelskih kraljeva, za razliku od judejskih, nije bio naslje-
dan. U 208 godina postojanja Sjevernoga kraljevstva51 izmijeni-
49 2 Ljet 11:5-12.
50 1 Kr 12:26-30.
51 Izraelsko se kraljevstvo u Bibliji jo naziva i Samarija, prema njegovu glavnom gradu
te Efrajim.
128
lo se devetnaest kraljeva iz devet razliitih obitelji. Mnogi su od

njih skonali nasilnom smru, od ruke kakva nezadovoljnika koji
bi na neko vrijeme zaposjeo vlast, a potom je i sam izgubio na
slian nain. Veini izraelskih kraljeva iz toga razdoblja biblijski
izvjetaji nisu naklonjeni. Opisani su kao grjeni vladari koji su
narod zavodili stranim bogotovljem i udaljavali ga od Zakona i
Saveza. U prvoj polovici osmoga stoljea pr. Kr. i Izrael i Juda
doekali su razdoblje relativnog mira i blagostanja jer su Egipat,
Babilon, Aram, a osobito Asirija oslabjeli i na neko vrijeme prestali
predstavljati prijetnju Izraelcima. U to je vrijeme Izraelom vladao
Joaev sin Jeroboam II. (oko 789. 748.), najmoniji vladar iz Je-
huove dinastije. On je od Aramejaca uspio povratiti izraelska pod-
ruja izgubljena u vrijeme Jehua i Joahaza,52 a Izraelove granice na
sjeveru opet su dosegnule one iz vremena Salomonove vladavine.
Zbog toga privremenog uspjeha mnogi su se Izraelci, po biblijskom
izvjeu, uzoholili te poeli nasilju izvrgavati svoje sunarodnjake.
Prorok Amos (oko 760. 750.) tada je nagovijestio da se Izraelu
sprema Boja kazna.53 Za njim je doao Hoea, ija je proroka
sluba izmeu 753. i 715. bila usmjerena prvenstveno na deset
plemena Sjeverne kraljevine. On se u jednom od najdramatinijih
ukora iz Pisma okomio na sveenike kao glavne krivce za nestanak
pobonosti u zemlji.54
Za vladavine kralja Menahema (746. 737.) Izrael su osvojili
Asirci, a Menahem je bio prisiljen priznati vrhovnu vlast asirskoga
kralja i jednoga od najveih vojskovoa antike Tiglat-Pilesera III.
(745. 727.).55 Platio mu je golem iznos kako bi ga ostavio na vla-
sti u Izraelu, zbog ega je nametnuo danak imunim Izraelcima.56
Granice izraelske kraljevine opet su se smanjivale, a politika, voj-
52 Vidi 2 Kr 14:25-28.
53 Vidi primjerice Am 6:1-8.
54 Ho 4:1-14.
55 Tiglat-Pileser je osvojio mnoge zemlje oko Asirije, meu kojima, osim Izraela, Judu,
grad Gazu na obali Sredozemnog mora na jugu, te Babilon na istoku.
56 2 Kr 15:18-20.
129
na i ekonomska mo zemlje slabjela je. Menahema je na prijestolju

naslijedio sin Pekahja. Nakon dvije godine ubio ga je dvoranin Pe-
kah te zaposjeo vlast i drao je sljedeih dvadeset godina. S vlasti
ga je svrgnuo Hoea, sin Elin, posljednji vladar Sjeverne kraljevine.
Hoea je kao vazal plaao danak Asircima koji su potkraj osmo-
ga stoljea pr. Kr. bili na vrhuncu politike moi. Kad je Tiglat-Pi-
lesera III. naslijedio sin Salmanasar V. (727. 722.), Hoea je sklo-
pio urotniki savez s Egiptom i Asircima prestao plaati danak. Bio
je to lo potez. Egipat je u to vrijeme bio razjedinjen; nekoliko se
manjih dinastija borilo za prevlast pa meu njima nije bilo ni volje
ni snage za zapodijevanje sukoba s monom Asirijom. Salmanasar
V. je na Hoeinu urotu promptno uzvratio napadom. Godine 725.
opsjeo je utvreni grad Samariju te ga nakon tri godine, devete go-
dine Hoeine vladavine, napokon i osvojio.57 Izraelski je narod od-
veo iz njihove zemlje i raselio po Mezopotamiji i Mediji. Bio je to
vjerojatno najtraginiji dogaaj u dotadanjoj povijesti Izraela, jer
je narodu njime zadan udarac od kojega se vie nikad nije oporavio:
deset izraelskih plemena netragom je nestalo s povijesne pozornice.
Tijekom kasnije povijesti pojavili su se matoviti mitovi i mno-
ge teorije o mjestima egzila deset Izraelovih plemena i njihovoj
sudbini.58 Iz asirskih pak izvora proizlazi da je tek manji dio sta-
novnitva raseljen, i to se uglavnom radilo o pripadnicima viih sta-
lea. Veina zemljoradnika vjerojatno je ostala ivjeti na podruju
Izraela i nakon to su Izraelci izgubili politiku vlast. Iz Babilona
i drugih zemalja kojima su tada upravljali, Asirci su doveli strano
stanovnitvo i naselili ga po Samariji.59 Novopridoli su stanovnici
sa sobom donijeli svoje religijske tradicije, ali su s vremenom po-
57 2. Kr 17:5. Kralj koji je osvojio samarijske krajeve vjerojatno je bio Salmanasar V. (2.
Kr 17:3 i 18:10) iako njegov nasljednik Sargon II. (722. 705.) u svojim ljetopisima
tvrdi da je on bio osvaja samoga grada. Mogue je da je Sargon bio taj koji je zauzeo
grad Samariju, ali do poetka Sargonove vladavine Izraelci su ve bili poraeni pa je
njemu preostalo samo trijumfalno zaposjedanje njihovih jo neosvojenih gradova.
58 Razni autori i tradicije identificirali su plemena od Japana do June i Sjeverne Ame-
rike kao pripadnike Izraelovih izgubljenih deset plemena. Vidi Bacon, 2003:26-27.
59 2 Kr 17:24.
130
eli tovati i Izraelova Boga. Tako se u Samariji razvio osebujan

sinkretizam. Samarijanci su Boga tovali skupa s kumirima. Iz svo-
je su sredine imenovali sveenstvo, a cijelo je bogotovlje bilo ute-
meljeno vie na poganskim obiajima nego na Mojsijevu zakonu.
Zbog toga su Judejci te krajeve poeli izbjegavati kao poganske,
a izmeu idova i Samarijanaca zavladalo je neprijateljstvo koje
nee prestati sve do rimskih osvajanja Erec Izraela.
Judino kraljevstvo do poetka Babilonskog progonstva

Biblijska su izvjea naklonjenija kraljevima iz Davidove loze koji
su vladali Judom te ih, u odnosu na izraelske kraljeve, opisuju kao
privrenije Zakonu i Savezu. Meu znaajnije se ubrajaju Joafat
(872. 848.), Joa (835. 796.), njegov sin Amasja (796. 767.),
Azarja (792. 740.), poznat i kao Uzija, ija je pedesetdvogodi-
nja vladavina zemlji donijela jedno od najprosperitetnijih razdoblja
nakon Salomonova i koji je Izraelcima povratio Eilat,60 te Ezekija
(715. 686.).61 Ezekija je opisan kao osobito poboan i pravedan
kralj, koji je zbog toga uivao Boju zatitu. Dva desetljea nakon
to su slomili obranu Samarije i unitili Sjeverno kraljevstvo, Asirci
su 701. godine opsjeli Ezekijinu prijestolnicu Jeruzalem. Zbog du-
gotrajne opsade gradom je zavladala glad, a kako u gradu nije bilo
vrela, Ezekija je dao da se prokopa tunel od Gihonskog zdenca, koji
je izvan jeruzalemskih zidina, do ribnjaka Siloe.62 Kad se ve inilo
da je osvajanje Jeruzalema pitanje dana, kralju Ezekiji je preko pro-
roka Izaije dola utjena proroka objava da Asirci nee zaposjesti
Jeruzalem. Nedugo potom, zbog poasti koja je poharala njegovu
60 2. Kraljevi 14:22.
61 Ezekija je od 729. do 715. vladao skupa s ocem Ahazom.
62 Taj prolaz, danas poznat kao Ezekijin tunel, otkrio je 1837. britanski arheolog Edward
Robinson, a 1880. otkriven je i natpis kojim je obiljeen susret kopaa tunela s dvije
strane i njegovo otvaranje. Budui da je tunel probijan kroz stijenu, do danas je ostalo
nejasno kako su kopai uspijevali drati pravac i susresti se na sredini.
131
vojsku i vijesti63 da su Egipani krenuli protiv njega, asirski je kralj

prekinuo opsadu Jeruzalema i povukao se u Ninivu.64
No Ezekijin sin Manae (697. 642.) i unuk Amon, koji je kra-
ljevao samo dvije godine, ostavili su Savez i poveli se za pogan-
skim obiajima okolnih naroda. Pisac Knjige o kraljevima zato je
upozorio:
Zato to je judejski kralj Manae inio te gnusobe, zato to je ui-

nio vie zla nego to su prije njega radili Amorejci, i to je zaveo
Judejce svojim idolima, ovako veli Jahve, Bog Izraelov: Evo, ui-
nit u da doe nevolja na Jeruzalem i Judeju, takva da e zazujati
oba uha onima koji o njoj uju. Nategnut u nad Jeruzalemom isto
ue kao nad Samarijom, isto mjerilo kao nad kuom Ahabovom;
zbrisat u Jeruzalem kao to se brie zdjela pa se tad izvrne.65
Manae je kraljevao 55 godina,66 a Biblija o njemu veli da je ra-

dio vie zla nego narodi koje je Bog iskorijenio pred Izraelcima.67
Posljednji veliki judejski kralj iz doba Prvoga hrama bio je Joija
(640. 609.). On je jo kao djeak poeo traiti Boga oca Davi-
da.68 Dvanaeste godine svoje vladavine Joija je poeo unitavati
idole i rtvenike tuim bogovima po Jeruzalemu i Judi. U svojoj
revnosti okomio se i na idolopoklonika svetita u Samariji, gdje je
63 Vidi 2. Kr 19:7.
64 Godina 701. bila je etrnaesta godina Ezekijina samostalnog vladanja. Biblijski izvje-
taj o Asirskom kralju Sanheribu koji je napao utvrene judejske gradove i osvojio ih
(2 Kr 18:13) vrlo je slian Sanheribovu ratnom izvjeu iz 701. godine u kojem navodi
da je osvojio 46 Hezekijinih utvrenih gradova i zarobio 200.150 ljudi, a da je Hezeki-
ju zatoio u Jeruzalemu kao pticu u krletki, ali bez tvrdnje da je Jeruzalem i osvojio.
O Sanheribovoj pogibiji od ruke njegovih sinova (2 Kr 19:37) postoji novobabilonsko
izvjee vrlo slino biblijskome.
65 2. Kr 21:11-13.
66 Od 697. do 686. vladao je skupa s Ezekijom.
67 2. Kr 21:1-12; 2. Ljet 33:1-10. U kratkom pseudoepigrafskom spisu Manaeova moli-
tva Manae je prikazan kao pokajnik koji u psalmu raskajano zaziva Boje milosre
i oprost za svoje grijehe brojnije od pijeska morskoga rijeima: Gle, pred Tobom
[Boe] savijam koljena svoga srca (MM 9a; 11 u Charlesworth, 1985:621-637).
68 2. Ljet 34:3.
132
meu ostalim spalio i rtvenik u Betelu koji je izgradio prvi kralj

odvojenoga Sjevernog kraljevstva Jeroboam. Joaeva vjerska inter-
vencija u tom podruju moda je bila odraz politike ambicije da
ponovno objedini oba kraljevstva unutar granica kakve su bile prije
raskola 930. godine pr. Kr.
Za Joijine vladavine veliki sveenik Hilkija pronaao je u Hra-
mu knjigu Zakona. Prema njegovoj reakciji na proitani tekst da se
zakljuiti kako su odredbe Zakona ne samo bile zanemarivane nego
u velikoj mjeri i nepoznate, kao i da je sam jeruzalemski Hram bio
ispunjen idolima u ast stranih boanstava poput Baala i Aere.69
Joija je pokrenuo opsenu vjersku obnovu; sazvao je starjeine i
narod u Jeruzalem, proitao im odredbe Zakona te obnovio Savez s
Bogom. Potom je naredio svetkovanje Pashe, kako je Bog zapovje-
dio preko Mojsija. Prorok Jeremija, ija je proroka sluba trajala
od oko 620. godine pr. Kr. pa do iza unitenja Hrama, podrao je
reforme kralja Joije.
Iako su se kralj i narod pokajali, Biblija navodi da je mjera po-
injenih grijeha meu Izraelcima bila prevrena. Nad Jeruzalemom
se spremao sud slian onome koji je pogodio Sjeverno kraljevstvo.
To se dogodilo kad je egipatski kralj Neko II. (610. 595.) krenuo
u pomo Asircima protiv Babilonaca. Joija mu je zaprijeio put,
ali njegov motiv za ulazak u sukob s Egiptom nije posve jasan.70 U
bitki koja je uslijedila na Megidskom polju Joija je poginuo, a po-
druje Jude potpalo je pod vlast Egipana. Egipani su za novoga
kralja postavili Joijina sina Jojakima (609. 598.). U 2 Kr 24:4
zabiljeeno je da je on natopio Jeruzalem krvlju nedunom i da
su se za njegova vladanja nagomilali grijesi koje Bog vie nije htio
oprostiti.71
Prilike u Judeji i u svim okolnim zemljama iz temelja su se pro-
mijenile 605. godine kada su u bitki kod Karkemia72 na Eufratu
69 Vidi 2. Kr 22:11-23:7.
70 Mogue je da je ispunjavao vazalsku obvezu prema Babiloncima.
71 Vidi i Jer 22:17. Talmud opisuje Jojakima kao olienje opakosti i zloe, jer je poinio
grijehe koji ukljuuju javno krenje Zakona, incest, ubojstva i pljake.
72 Ta se bitka spominje i u Bibliji (2. Kr 24:7; Jer 46:2).
133
Kaldejci (Babilonci) porazili egipatsko-asirsku vojsku i time posta-

li vodea sila toga doba. Kaldejskom je vojskom zapovijedao knez
Nabukodonozor, koji je iste godine naslijedio oev prijestol. Tada
je poela njegova etrdesettrogodinja vladavina nad Babilonom.
Godinu nakon bitke kod Karkemia, Kaldejci su prodrli i u Erec
Izrael te zauzeli Akelon. Tada su odvedeni prvi idovi u izgnan-
stvo u Babilon, a meu njima je bio i prorok Daniel. Okolni kralje-
vi priznali su Nabukodonozorovu vrhovnu vlast i podinili mu se.
Meu kraljevima koji su mu tada izrazili pokornost najvjerojatnije
je bio i judejski kralj Jojakim.
Godine 601. Nabukodonozor je napao Egipat i pokuao ga osvo-
jiti. Iako je njegova vojska iz boja izila kao pobjednik, i Babilonci
su pretrpjeli velike gubitke. Procijenivi da je snaga Babilonaca na-
kon toga rata splasnula, Jojakim je podigao pobunu. Nabukodonozor
je zbog toga u zimu 598. s vojskom provalio u Judu i zauzeo Jeruza-
lem,73 a u oujku 597. i opljakao Hram. Mogue je da je kralj Joja-
kim umro prije poetka opsade Jeruzalema i da je kralj koji je grad
predao Nabukodonozoru bio njegov sin Jojakin.74 Nabukodonozor
je Jojakina zarobljenog odveo u Babilon, a s njime je protjerao i
mnotvo Judejaca, osobito velikodostojnika. Meu idovima koji su
tada odvedeni u Babilon nalazio se i prorok Ezekiel, koji je pripadao
sveenikoj obitelji. Vizije o budunosti Izraela, ukljuujui i one o
gradnji Treega hrama,75 Ezekiel je imao u Babilonu te ih je zapisao
izmeu 593. i 571. godine pr. Kr. Za kralja Jude Nabukodonozor je
postavio Jojakinova roaka Sidkiju (597. 586.), posljednjega kralja
Jude prije unitenja Hrama, te se vratio u Babilon.
73 Ploa na babilonskom jeziku Ljetopis prve godine Nabukodonozorove biljei ovo

osvajanje grada idova (Glassner, 2004:230-231).
74 Prema idovskoj tradiciji zabiljeenoj u Talmudu, Nabukodonozor je pred Sanhedri-
nom obeao da nee unititi Hram ako mu predaju Jojakina. Saznavi to, Jojakin se
popeo na krov Hrama, pomolio se i bacio kljueve Hrama u vis, a oni su ostali lebdjeti
izmeu neba i zemlje.
75 Vidi poglavlja od 40. do 44. Ezekielova prorotva o gradnji Hrama danas su poticaj
nekim idovskim skupinama u radikalnijem nastupu prema muslimanima, budui da
se na mjestu Hrama nalazi damija; o tome vie u sljedeim poglavljima.
134
Sidkijino kraljevanje i Jeremijina sluba

Sidkija je isprva bio pokoran Nabukodonozorov podanik, ali usko-
ro su prilike u Babilonu76 kao i dolazak novoga faraona na vlast u
Egiptu u njemu pobudili ambicije o zbacivanju kaldejskoga jarma.
etvrte godine njegova kraljevanja u Jeruzalemu su se okupili iza-
slanici edomskoga, moapskoga i amonskog kralja te kraljeva Tira
i Sidona, ije su zemlje takoer bile podinjene Nabukodonozoru.
Najvjerojatniji razlog njihova sastanka bilo je planiranje zajedni-
ke pobune. Tada je ustao prorok Jeremija s upozorenjem kralju i
narodu da se ne uputaju u rat s Kaldejcima. On je kao razlog po-
litike podinjenosti Jude naveo nevjerstvo Judejaca prema Bogu
i idolopoklonstvo, koje je nakon Joijine obnove opet postalo ra-
sprostranjeno, te nepravedno postupanje naroda prema potlaeni-
ma i slabima u svojoj sredini. Jeremija je od svojih sunarodnjaka
traio da se vrate vjerskim i moralnim naelima Zakona i Saveza,
da se pokaju za zlodjela i obrate Bogu. Jeremija je potom ustvr-
dio da je Nabukodonozorova vlast nad Judom i ostalim osvojenim
zemljama dio boanskoga plana kojem se Judejci trebaju pokori-
ti.77 Prognanicima koji su ve bili odvedeni u Babilon Jeremija je
poruio da prihvate svoj usud, da se u toj zemlji skrase, izgrade
domove i osnivaju obitelji. tovie, potaknuo ih je da budu oda-
ni graani zemlje svoga izgnanstva, da za nju mole i trae Boji
blagoslov.78 Tek kada se ispuni sedamdeset godina zasluenoga
progonstva, prorokovao je Jeremija, Izraelci e se vratiti u svoju
zemlju i obnoviti je.79
Jeremijina poruka Izraelcima kako su za nevolje koje su ih
snale sami krivi jer su se odali grijehu i zanemarili savez s Bo-
gom proeta je okrutnom idovskom samokritikom koja je bez
76 Babilonski ljetopis spominje unutarnje nemire koji su potresali Babilon 695. 694.
godine.
77 Jr 27:1-7.
78 Jr 29:4-7.
79 Jr 29:10.
135
presedana u cijelom antikom svijetu80 i za koju se moe rei da je

karakteristina za idovsko pisanje vlastite povijesti, osobito nje-
zina kanonskoga (biblijskoga) dijela. Kako smo vidjeli u prethod-
nom poglavlju, ona je prisutna i u Mojsijevim knjigama, a esta
je tema i drugih proroka, poput Izaije, Ezekiela, Hoee, Miheja i
Malahije. Ni jedan drugi narod od antikoga doba pa sve do mo-
dernih vremena nije tako otro, rjeito i javno ispovijedao vlastite
mane i nedostatke te osuivao vlastitu nevjernost, nedosljednost,
nezahvalnost prema Bogu i svoja zlodjela. Taj proroki poziv na
obraenje bio je odraz duboke vjere da je Bog autor i gospodar
povijesti i da se nita ne dogaa izvan njegove volje i duhovnih
zakona blagoslova i prokletstva koje je On uspostavio.81 U kasni-
joj e povijesti ta idovska okrutna samokritika postati argu-
ment onih koji e, pozivajui se na idovske proroke, tvrditi da
je Bog zauvijek odbacio izraelski narod te da ih je nakon ratova s
Rimljanima i poetka velikog galuta zauvijek protjerao iz njihove
zemlje. idovi se, naravno, ne slau s takvim vienjem niti je ono
utemeljeno u biblijskom tekstu. Jeremija je, osuujui idovsku
nevjernost Savezu, upozoravao na skoro progonstvo i nesreu, ali
je uvijek najavljivao i Boje oprotenje i povratak idovskoga na-
roda u zemlju koju je Bog dao vaim ocima zauvijek.82 Neka od
obeanja o Izraelovu povratku u Svetu zemlju iz Knjige proroka
Jeremije su i ova:
Zato, evo, dolaze dani rije je Jahvina kad se vie nee govoriti:
ivoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz Egipta, nego:
ivoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje sjeverne
i iz svih zemalja kamo ih bijae prognao. Vratit u ih u zemlju
njihovu koju dadoh ocima njihovim.83
80 O idovskoj prorokoj samokritici i njezinoj zloporabi od nekih ranokranskih auto-

ra vidi Skarsaune, 2002:258-274.
81 Vidi Lev 26:3-40; Pnz 28:1-68; Jr 17:5-8.
82 Jr 7:7.
83 Jr 16:14-15.
136
Jeremija se u promicanju te poruke koristio snanim metaforikim

izrazima:
Ovako govori Jahve, koji daje da sunce sjaje danju, a mjesec i zvi-
jezde da svijetle nou, koji burka more da mu valovi bue ime
mu je Jahve nad Vojskama: Ako se ikad ti zakoni poremete preda
mnom rije je Jahvina onda e i potomstvo Izraelovo prestati
da bude narod pred licem mojim zauvijek! Ako se mogu izmjeriti
nebesa gore, i dolje istraiti temelji zemlje, onda u i ja odbaciti
potomstvo Izraelovo zbog svega to poinie rije je Jahvina.84
No najvanija Jeremijina poruka je da e povratak Izraelaca u nji-

hovu zemlju biti povezan s njihovim povratkom Bogu:
U one dane i u vrijeme ono rije je Jahvina vratit e se sinovi

Izraelovi,
ii e plaui i traei Jahvu, Boga svojega.
Pitat e za put na Sion, onamo e pogled upravljati:
Hodite, prionimo uz Jahvu Savezom vjenim, nezaboravnim!85
U one dane, u vrijeme ono rije je Jahvina trait e grijeh Izra-

elov, ali ga vie nee biti;
trait e opaine judejske, ali ih nee nai.
Jer oprostih svima koje sauvah.86
U vrijeme kada je Jeremija govorio proroanstava o buduoj obno-

vi, oprotenju i povratku Izraelaca u Erec Izrael, ona su izgledala
nestvarna, nedokuiva i nemogua. Izraelskom narodu tek to se
nije dogodila najvea nesrea u dotadanjoj povijesti unitenje
prijestolnice i samoga Svetita jeruzalemskog Hrama koji je sa-
gradio kralj Salomon.
84 Jr 31:35-37.
85 Jr 50:4,5.
86 Jr 50:20; vidi i Jr 31:17.
137
Unitenje Hrama i babilonsko progonstvo

Kralj Sidkija bio je kolebljiv i neodluan vladar. Vojni zapovjednici
oko njega esto su sami donosili odluke, a oni nisu dijelili Jeremi-
jino vienje politikih prilika. Jeremiju su optuivali za defetizam i
veleizdaju, zbog ega je esto bio progonjen, zlostavljan i zatvaran.
Pronali su vlastite politiki korektne proroke koji su pretkazivali
uspjeh izraelske pobune protiv Babilonaca. Rijei tih proroka ohra-
brivale su Sidkiju na snivanje nauma o pobuni i ratu, a Jeremija je
dio svoje proroke poruke posvetio politiko-teolokoj polemici s
njima.87
Ustanak je buknuo 589. godine. Pretpostavlja se da je podizanje
pobune potaknuo izmeu ostaloga i novi egipatski faraon Apries
(589. 570.) ili Hofra.88 Kaldejci su opet prodrli u Judeju te 588.
opsjeli Jeruzalem. Faraon je poslao vojsku u pomo opkoljenim
stanovnicima Jeruzalema pa su se Kaldejci pred njima povukli.
Sidkija i njegovi proroci na trenutak su pomislili kako je grad spa-
en, i to Bojom intervencijom. Jeremija ih je razuvjerio i najavio
da e se faraonova vojska vratiti u Egipat a Kaldejci pod Jeruzalem
koji e na koncu osvojiti i spaliti.89 Sam Jeremija elio je iskoristi-
ti privremeno zatije kako bi iziao iz Jeruzalema. No straari na
gradskim vratima optuili su ga da eli prebjei Kaldejcima te su
ga vezanoga predali gradskim starjeinama koji su ga dali zatoiti.
Sukob Egipana i Kaldejaca zavrio je kako je Jeremija najavio.
S odlaskom faraonove vojske, Nabukodonozor se vratio i nastavio
opsadu Jeruzalema.90 Jeremija je u zatoenitvu i dalje upozoravao
narod da se prestane odupirati napadau i da im preda grad. To je
bila vrlo radikalna poruka, jer se u dotadanjoj izraelskoj povije-
sti nije dogaalo da prorok tako izravno poziva Izraelce na gubi-
87 Jr 23:9-40.
88 Jr 44:30.
89 Jr 5-10.
90 Jr 37:5-9.
138
tak politikoga suvereniteta nad Erec Izraelom i svetim gradom.91

Gradski prvaci zbog toga su ga pokuali i ubiti, ali mu je ivot,
uz Sidkijin blagoslov, spasio izvjesni Kuit92 imenom Ebed-Melek.
Sidkija je ak od njega zatraio politiki savjet. Jeremija je ostao
neumoljiv:
Kralj Sidkija posla po proroka Jeremiju te ga pozva da doe k nje-

mu na trei ulaz to vodi u Dom Jahvin. Kralj ree Jeremiji: Htio
bih te neto upitati, nemoj mi ni rijei zatajiti! Jeremija odgovori
Sidkiji: Ako ti kaem, nee li me pogubiti? Ako te pak posvjetu-
jem, nee me posluati! Tada se kralj Sidkija u tajnosti zakle Je-
remiji ovim rijeima: ivoga mi Jahve, koji nam daje ovaj ivot,
neu te pogubiti i neu te predati onima to ti rade o glavi. Jere-
mija, dakle, ree Sidkiji: Ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama,
Bog Izraelov: Ako izae pred vojskovoe kralja babilonskoga,
spasit e glavu i ovaj grad nee biti uniten poarom; ivjet ete
ti i tvoj dom. Ako pak ne izae pred vojskovoe kralja babilon-
skoga, ovaj e grad pasti u ruke Kaldejaca i oni e ga spaliti, a ti se
nee spasiti iz ruku njihovih.93
Kralj ga nije posluao. Bila je to preteka rije, odve kontrover-

zna i odve protivna svim politikim, vojnim i religijskim naelima
na koja su Izraelci bili naviknuti. Kralj je strahovao i od narodnih
glaveina, od kojih je pokuao zatajiti i da je uope razgovarao s
Jeremijom.
U ljeto 586. pr. Kr., nakon trideset mjeseci opsade, Kaldejci
su probili obranu i prodrli u Jeruzalem, u kojem je vladala strana
91 Mnogi su proroci gubitak suvereniteta tumaili kao posljedicu otpadnitva od Saveza

ili su pak upozoravali da bi takvo to moglo zadesiti narod, no obeshrabrivanje usred
presudnog boja bilo je do tada neuveno; bio je to radikalno alternativan osjeaj za
povijesnu stvarnost (Brueggemann, 2007:34).
92 Ku, koji se pokatkad naziva i Nubijom i Etiopijom, podruje je dananjega Sudana i
Junog Sudana, izmeu Egipta i Etiopije.
93 Jr 38:14-18.
139
glad94 i iji su branitelji bili iscrpljeni do iznemoglosti. Kralj Sidki-

ja pokuao je pobjei preko Cedronske doline prema Judejskoj pu-
stinji i Mrtvom moru, ali nije stigao daleko. Kaldejci su ga zarobili,
ubili pred njim njegove sinove, a njega oslijepili i poslali u Babilon,
gdje je umro. Nabukodonozor je vojskovoi Nebuzaradanu zapo-
vjedio da potrai Jeremiju i da ga stavi pod njegovu zatitu. Ovaj
ga je pronaao u tamnikom dvoritu i pustio na slobodu. Jeremija
je otiao meu narod, meu ostatak koji je jo bio u Judeji, te je s
njima dijelio daljnju sudbinu. Kada su prola razaranja i zemlja se
smirila, Jeremija je naricao nad sudbinom grada i naroda. Njegove
alopojke ostale su zapisane u knjizi Tualjki,95 jedinoj biblijskoj
knjizi koja itatelja ostavlja u tjeskobnoj neizvjesnosti po pitanju
daljnje sudbine Izraelskoga naroda:96
Ali ti, Jahve, ostaje zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.

Zato da nas zaboravi zauvijek, da nas ostavi za mnoge dane? Vra-
ti nas k sebi, Jahve, obratit emo se, obnovi dane nae kao to neko
bijahu. Il nas hoe sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?97
Kaldejski vojskovoa Nebuzaradan sruio je jeruzalemske zidine,

a grad i Hram u njemu spalio. Bio je deveti dan idovskoga mje-
seca ava (tia beav).98 One od judejskog naroda koji su jo bili u
94 Glad koja je u Jeruzalemu nastala tijekom opsade bila je tolika da su neke majke sku-
hale i pojele svoju djecu (Tu 2:20; 4:10, usp.: Jr 19:9).
95 Knjiga Tualjki ne otkriva autora, ali idovska tradicija (djelomice na temelju 2 Ljet
35:25 I Jeremija je protuio za Joijom. I svi pjevai i pjevaice spominju u tubali-
cama Joiju do danas; uveli su ih u obiaj u Izraelu, i eno su zapisane u Tubalicama),
pripisuje ju Jeremiji.
96 Veina drugih proroka zavrava obeanjem sigurne obnove, pobjede i slavlja koje
idovski narod eka kada se vrati Bogu a on se zauzme za njih (vidi Iz 66:18-24, Ho
14:5-10, Jl 4:20-21, Am 9:15 itd.).
97 Tu 5:19-22.
98 Kaldejci su u grad prodrli 7. dana mjeseca ava (2 Kr 25:8), dok Jer 52:12 navodi 10.
dan petoga mjeseca kao dan paljenja Hrama. Deveti dan mjeseca ava naveden je u Tal-
mudu (Taanit 29a). U znak alosti zbog unitenja Hrama idovi su na taj dan postili i
alovali, vjerojatno ve od sljedee godine (vidi Zah 7:5 i 8:19). Kako je i Drugi hram
uniten na isti dan, post i tugovanje 9. ava ostali su do danas dio idovske tradicije.
140
gradu zasunjio je i potjerao u Babilon. Diljem Jude porueni su

tvrdi gradovi, a njihove zidine sravnjene sa zemljom. U zemlji su
ostali samo najsiromaniji stanovnici, veinom zemljoradnici.99 Za
razliku od Asiraca koji su po osvojenoj Samariji naselili strance,
Babilonci u Judu nisu doveli nikoga. Zemlja je opustjela. U godi-
nama koje su uslijedile, judejsko se stanovnitvo jo smanjivalo pa
je prema nekim procjenama broj Judejaca i nakon povratka prvih
izgnanika iz Babilona iznosio jedva 20.000,100 to je vie od deset
puta manje od broja stanovnika Jude prije babilonskih osvajanja.
Tako je zapoelo sedamdesetogodinje izgnanstvo idovsko-
ga naroda iz Erec Izraela i najtraumatinije iskustvo dotadanje
idovske povijesti. No, babilonsko progonstvo i godine koje su
uslijedile neposredno nakon njega donijeli su znaajne promjene
u idovsko poimanje vjere i identiteta. Kako vie nije bilo Hrama
ni kralja iz Davidova doma, valjalo je pronai nove naine obav-
ljanja vjerskih dunosti i dranja Zakona. Kroz kanonizaciju bi-
blijskih knjiga i gradnju sinagoga, rasprene su idovske zajednice
nastavile samostalno njegovati bogotovlje, molitvu, prouavanje
i tumaenje Svetoga pisma te uvanje tradicije,101 usprkos nepo-
stojanju nekoga sredinjeg mjesta iz kojeg bi se koordiniralo vjero-
ispovijedanje cijeloga naroda. Time su mnoge zajednice sauvane
od asimilacije.
Povratak i gradnja Drugoga hrama

Do velike promjene za prognanu idovsku zajednicu dolo je na-
kon to je Babilonom zavladalo novo, Perzijsko Carstvo. Njegov
osniva Kir II. Veliki (559. 530.) naslijedio je vladavinu nad
099 2. Kr 25:3-12.
100 Vidi Bright, 2000:344 i referencije navedene u fusnoti 4.
101 Prouavanje knjiga Mojsijeva zakona, proroka i pisama te njihovo tumaenje uvrije-
ilo se meu idovima u svim krajevima u koje su bili prognani. Tako su poele na-
stajati bogate tradicije i usmene predaje ija je tematika esto bila proirena naracija
biblijskih pria. Dio usmene predaje koja je tako poela nastajati tisuljee kasnije
bit e uobliena u rabinsku literaturu, danas poznatu kao Babilonski i Jeruzalemski
Talmud.
141
omanjim podrujem u junom Iranu, ali ga je uskoro proirio na

ozemlje koje je obuhvaalo Mezopotamiju, Anatoliju s Lidijom i
grkim gradovima koji su od poetka 6. stoljea bili pod njezinom
vlau te Siriju i Erec Izrael. Kirova je vojska osvojila Babilon 539.
godine i to, prema Babilonskom ljetopisu, bez rata. Kirova politika
prema pokorenim narodima bila je suprotna Nabukodonozorovoj.
Pokazao je visok stupanj tolerancije prema lokalnim religijama i
kultovima te je zasunjenim narodima koje je Nabukodonozor ra-
selio po svom kraljevstvu dopustio povratak u matinu zemlju. Ta-
kvo su doputenje dobili i idovi.102
Tako se 538. godine pr. Kr. oko pedeset tisua idova vratilo u
Jeruzalem s nakanom da obnove porueni grad i Hram. Bila je to
prva od tri skupine povratnika.103 Pod vodstvom Zerubabela i ve-
likog sveenika Joue, idovski su povratnici na Cion izgradili r-
tvenik na starome mjestu te poeli prinositi rtve i svetkovati blag-
dane. Njihov povratak u Jeruzalem i njihova odlunost da obnove
Hram kod okolnih naroda, pa ak i kod nekih idova, nisu doeka-
ni s odobravanjem. Dio njih okomio se na povratnike prijetnjama i
nasiljem. Obeshrabreni nerazumljivim protivljenjem, idovi su na
esnaest godina prekinuli graditeljske poslove.
Meu narodima koji su s neprijateljstvom doekali idovske pot
hvate obnove i gradnje u Jeruzalemu i Judi, zamjetna je odsutnost
jednoga naroda koji je s Izraelcima oduvijek bio u neprijateljstvu
Filistejaca. Oni su u vrijeme babilonskih osvajanja nestali i od tada
im se gubi svaki trag.104 U susjedne su se krajeve juno od Judeje, a
istono od nekadanjih filistejskih gradova doselili Edomci. Njih su
s istoka potiskivali stanovnici Arabije, zbog ega su preli Jordan i
102 Tolerancija prema podinjenim poraenim narodima i njihovim religijama u anti-

ko je doba bila rijetkost (premda valja uzeti u obzir i kako je progonstvo iz striktno
vjerskih razloga takoer bilo neuobiajeno) te je Kir u svom nastupu predstavljao
iznimku. Godine 1879. u Babilonu je pronaen Kirov cilindar, na kojem je akadskim
jezikom opisana Kirova politika vjerske tolerancije, zbog ega su neki povjesniari taj
dokument prozvali prvom deklaracijom o ljudskim pravima.
103 Drugi povratak zbio se 458., a trei 445. godine pr. Kr.
104 Lewis, 1995:24.
142
nastanili se u negevskim podrujima koja e kasnije po njima biti

nazvana Idumejom.105
Hram je napokon sagraen i posveen 516. godine pr. Kr., tono
sedamdeset godina nakon njegova unitenja, prema rijeima proro-
ka Jeremije iz 29:10, za vladavine Darija I. (521. 486.).
Obnova pod vodstvom Ezre i Nehemije

ini se da su idovi koji su se vratili iz progonstva i nastanili u
Judi i Jeruzalemu do Ezrina dolaska ivjeli bez nekoga znaajnijeg
idovskog vjerskog i politikog vodstva. Ezra se iz Babilona vratio
za kraljevanja Artakserksa (464. 424.) koji je po njemu i povrat-
nicima to su skupa s Ezrom krenuli u Jeruzalem, poslao zlatno i
srebrno posue za Hram, pokazavi time veliku naklonost prema
idovima i njihovoj vjeri. Ezra je u Jeruzalem stigao 458. godine
pr. Kr. Zatekao je okantan prizor: idovi, ukljuujui sveenike
i levite, poeli su se mijeati s okolnim narodima i meusobno se
s njima eniti. Biblija daje zanimljivu definiciju toga fenomena:
Sveti rod pomijeao se s narodima zemlje.106 Ezra je ukorio na-
rod, koji ga je posluao i prestao uzimati ene iz okolnih naroda. Iz
toga vremena potjee pravilo da se pripadnost idovskom narodu
odreuje po majci, a ne po ocu.
Trinaest godina kasnije u Jeruzalem je s novom skupinom po-
vratnika doao Nehemija. Nehemija je bio peharnik perzijskoga
kralja Artakserksa, od kojeg je dobio pismeno odobrenje da sagradi
poruene jeruzalemske zidine. Usprkos ponovnom estokom pro-
tivljenju okolnih naroda i nekih idova, graditelji su pod Nehemiji-
nim vodstvom za pedeset dva dana obnovili poruene jeruzalemske
105 Bright navodi da je edomska okupacija june Jude zapoela tijekom izgnanstva, a
dovrena do konca estoga stoljea (Bright, 2000:344). Prema pseudoepigrafskom
spisu 1 Ezra kralj Darije zapovijeda da Edomci vrate idovima gradove koje su dr-
ali (1 Ezr 4:47-50).
106 Ezra 9:2. Rije prevedena s rod je hebrejska zera i znai sjeme, a u prenesenom
znaenju potomstvo, rod ili rasa. Suvremeni engleski prijevodi (NIV, NASB,
RSV, NLT) ovdje uglavnom koriste rije rasa.
143
zidine i ponovno podigli spaljena gradska vrata. Time je ivot u

Jeruzalemu postao sigurniji, to je u grad privuklo nove stanovnike.
Prijetnje Izraelovih neprijatelja vie nisu imale istu mo kao kad su
cijeli grad i stanovnitvo zbog ruevnih gradskih bedema bili izlo-
eni prepadima i nasrtajima.
Nehemija je, skupa s Ezrom, od povratnika traio vjernost Za-
konu i nemijeanje s okolnim narodima. ini se da su zidine oko
Jeruzalema pridonijele ostvarenju i tih ciljeva, jer ne postoje povi-
jesni podatci da su ih u godinama nakon njihova podizanja okolni
narodi uznemiravali i napadali. idovi su se posvetili prouavanju
Pisama, molitvama i hramskom bogotovlju te pisanju. Usprkos
brojnim ratovima i raseljavanjima koji su prethodili vjerskoj i po-
litikoj obnovi koje su potaknuli Ezra i Nehemija, idovski je na-
rod opstao, konsolidirao se te s novim arom i revnosno nastavio
misiju za koju su vjerovali da ih je Bog odabrao: da budu nositelji
njegove objave, da mu slue i budu svjetlo narodima. Sljedea dva
stoljea Izrael je bio pod perzijskom upravom, ali su idovi uivali
u blagodatima udaljene, benevolentne i uglavnom nezainteresirane
vlasti. To je bilo jedno od najmirnijih razdoblja dotadanje idov-
ske povijesti. Do kraja petoga stoljea pr. Kr. zavreno je pisa-
nje knjiga koje e kasnije biti pridruene Hebrejskoj Bibliji. Te
su knjige skupa inile konzistentnu cjelinu i itatelju predstavljale
dosljednu sliku Boga.107 No biblijske su knjige bile tek mali dio
bogatoga antikog literarnog opusa idova. Petoknjije je kanoni-
zirano108 prije kraja petog stoljea pr. Kr., a proroci i pisma neto
kasnije. Veina knjiga pseudoepigrafe i apokrifnih knjiga napisana
je tijekom razdoblja Drugoga hrama koje je trajalo do 70. godine
p. Kr.
107 Usp. Samuelson, 2004:15.

108 Rije kanon dolazi od hebrejske rijei kane ( )koja oznaava standard mjere. Stari
se zavjet sastoji od tri dijela: Petoknjija, Proroka i Pisama. U Novom zavjetu se jo
nazivaju i Mojsijev zakon, Proroci i Psalmi (Lk 24:44). Smatra se da ta podjela potje-
e od tri faze kanoniziranja Starog zavjeta (vidi F .F .Bruce The Bible u Comfort,
1992:6).
144
Povijest Judeje tijekom razdoblja Drugoga hrama
Sveta zemlja je iz perzijske prela pod grku vlast kada je Alek-

sandar Veliki 333. godine pr. Kr. proao njezinim priobaljem109 u
pohodu na Egipat. Time je zapoelo novo, helenistiko razdoblje
izraelske povijesti. Tu promjenu vlasti idovi su prema raspolo-
ivim izvorima primili mirno; politika pasivnost koja je njihovu
zajednicu karakterizirala jo od povratka iz progonstva Grcima je
olakala irenje domene vlasti na njihove krajeve. S Judom, sada
Judejom, grku je vlast prihvatila i Samarija, iako su Samarijanci
neto kasnije iz nepoznatih razloga podigli pobunu protiv Grka.110
Nakon Aleksandrove smrti i podjele njegova kraljevstva, Ju-
dejom i Jeruzalemom su oko 320. godine pr. Kr. ovladali Ptole-
mejevii pod Ptolemejem I. Soterom (323. 283.). idovi su i tu
promjenu vlasti primili bez posebne reakcije, bez bunta ili neza-
dovoljstva i bez privlaenja pozornosti sredinje vlasti. Velik dio
idova u Jeruzalemu nastavio se baviti prouavanjem Tore i hram-
skim bogotovljem te nije odve mario za aktualni oblik politike
vlasti. Povijesni izvori iz toga doba ne potvruju da je Ptolemejeva
vladavina nad Judejom bila okrutna, kako ju je Josip Flavije nazvao
109 Josip Flavije navodi da je Aleksandar bio u Jeruzalemu, ali veina povjesniara sma-
tra da je to plod njegove mate i kasnijih apokrifnih pria koje su se isplele oko grkog
osvajanja Svete zemlje pa se zapravo ne zna na koji je nain Judeja dola pod Alek-
sandrovu vlast (Bright, 2000:413). Vojna logika navodi na zakljuak da se Aleksandar
u svom pohodu iz Sirije prema Egiptu kretao samo priobaljem jer je sve vrijeme po-
stojala opasnost od perzijskoga iskrcavanja. Jeruzalem i Judeja za grku vojsku nisu
imali strateku vanost. Osim toga, krajem etvrtoga stoljea prije Krista Biblija jo
nije bila prevedena na grki, a uvid u starinu, vanost, bogatstvo i veliinu idovske
civilizacije bio je vrlo ogranien. Lako je mogue da su u oima velikog osvajaa
idovi bili tek jedna od barbarskih mediteranskih civilizacija koje je trebalo pro-
svijetliti i oplemeniti helenskom kulturom.
110 Samarijanci su ubili Aleksandrova upravitelja Sirije Andromaha, nakon ega je grka
vojska unitila grad Samariju i na tome mjestu 332. godine pr. Kr. uspostavila grku
koloniju u koju je naseljeno tisuu vojnika. Izbjegli stanovnici Samarije tada su vjero-
jatno ponovno izgradili ekem. Sljedeih dvjesto godina o Samariji se ne zna gotovo
nita, sve do godine 108. pr. Kr. kada je grad osvojio i unitio Ivan Hirkan. Budui
da je njegova opsada trajala godinu dana, izgledno je da je grad u meuvremenu bio
obnovljen i dobro utvren, na to ukazuju i novija arheoloka istraivanja.
145
u Starinama 12:4. idovski izvori tek Ptolemeja IV. opisuju u nega-

tivnom svjetlu. Sam je Flavije naveo da su gotovo svi makedonski
kraljevi, tj. Ptolemejevii, bili skloni idovima.111
Grka je uprava idovskim pokrajinama donijela ekonomski
napredak, a idovima priliku da se po prvi puta u povijesti ukljue
u ira drutvena, politika i kulturna zbivanja, koja su nadilazila
lokalno judejsko ozraje i ozemlje. S njome su stigli i grki doselje-
nici, koji su izgradili ili naselili mnoge gradove oko Judeje, osobito
uz obalu Sredozemnog mora. Na istonoj strani Jordana, helenisti-
ko je sredite za Ptolemeja II. postala Filadelfija, dananji Aman.
U takvu okruenju, znaajan broj idova, osobito iz viih drutve-
nih slojeva, poeo je pokazivati zanimanje za helenizam i sklonost
prema modernizaciji naina ivota i razmiljanja, prihvaati grku
kulturu, neke obiaje, naine zabave i poslovanja, a s vremenom i
svjetonazore. Ti su helenisti, kako ih se nazivalo, u Jeruzalemu na
zapadnom brdu, koje od Nabukodonozorove opsade nije bilo nasta-
njeno, podigli novi dio grada. Niknula su moderna zdanja obiljee-
na grkom arhitekturom, a prema nekim izvorima u Jeruzalemu je
kasnije, za Herodove vladavine, izgraen i amfiteatar.112 Njegovo
vjerojatno, ali jo nedokazano postojanje ukazuje kako su u gradu
organizirane igre, predstave i svetkovine po uzoru na grke, to je
vid zabave i kulturnog izraaja potpuno stran idovskoj civilizaciji.
Sama pomisao na odravanje poganskih igara posred svetoga grada
za religiozne je idove predstavljala nepojmljivu sablazan.113
Teko je utvrditi opseg helenizacije u Judeji, ali njezino irenje
nije bila lagana zadaa budui da je kod idova vjernih Zakonu od
poetka izazivala veliko protivljenje. Izmeu helenista i tradiciona-
lista poeli su izbijati sukobi koji e se sljedeih godina i desetljea
sve vie zaotravati. Istodobno s jaanjem poganskoga helenisti-
111 CA 2:48 (u hrvatskom prijevodu 2:5, str. 95).

112 Amfiteatar u Jeruzalemu spominje Josip Flavije (Ant. 15:268, 341), a nalazio se i na
velikoj maketi Jeruzalema, dok je bila ispred hotela Holy Land. Nakon to je maketa
premjetena ispred Izraelskog muzeja, amfiteatar je uklonjen budui da arheoloka
iskapanja nisu potvrdila njegovo postojanje.
113 Vidi 1 Mak 1:1-15.
146
kog utjecaja meu idovima pojavio se i obrnut proces: idovska

je teoloka misao poela nalaziti poklonike meu poganima. Mno-
gi su neidovi u idovskim svetim knjigama prepoznali jedinstven
nauk, razliit od drugih filozofija i religija te su se priklonili juda-
izmu. Drugi su pak neidovi, u skladu s univerzalistikim duhom
helenizma, ne naputajui svojih svjetonazora, iskazivali divljenje
prema idovskoj mudrosti i zagovarali upoznavanje ire grke za-
jednice s njom. Eklektiko prikupljanje najrazliitijih pa i oprjenih
teolokih ideja, trpeljivost i sinkretizam snano su utjecali na inte-
lektualnu misao u razdoblju koje je prethodilo seleukidskoj tiraniji
i Makabejskom ustanku. I Aristej se u svojemu Pismu predstavlja
kao osoba takva profila.114 On pred kraljem zagovara putanje i-
dovskih sunjeva iz Egipta uz argument kako je Bog svih, Grka i
idova, isti. Ti ljudi tuju Boga, nadglednika i stvoritelja svega,
kojeg tuju svi ljudi ukljuujui i nas, o Kralju, samo to mi [za
njega] imamo drukije ime.115 Aristejevo pismo je, osim to opi-
suje nastanak Septuaginte, grkoga prijevoda Biblije, zanimljivo
za izuavanje povijesti Izraela jer donosi opis Judeje, Jeruzalema
i Hrama kakvi su bili u vrijeme Ptolemeja II. koji je namijenjen
neidovskom itatelju. Aristej je opinjen Jeruzalemom, gradom
izgraenim posred itave zemlje idova.
Koncem treega stoljea i poetkom drugoga vodili su se ratovi
izmeu Ptolemejevia i Seleukida izmeu ostaloga i oko Judeje.
idovi su bili pasivne rtve tih ratova. Njima je, prema Flaviju, bilo
svejedno koje e od dva kraljevstva na koncu prevladati, samo da
ta pobjeda bude stalna.116 Vrhunac seleukidskih invazija zbio se za
vladavine Antioha III. Velikog (222. 187.). Antioh je u bitki na
Golanskoj visoravni 198. godine pr. Kr. porazio ptolemejsku voj-
114 Uglavnom se smatra da je Aristej bio idov iz Aleksandrije, to je pretpostavka koju i

Shutt podupire ukazujui na njegovo dobro poznavanje idovskih obiaja i hramskog
bogotovlja. S druge strane, Flavije navodi kako Aristej nije bio idov po roenju
(Ant. 12:23).
115 AP 16. Istu misao ponavlja i Flavije prepriavajui Aristejevu misiju (Ant. 12:22).
116 Flavije idovske prilike iz toga vremena usporeuje s brodom koji valovlje baca s
jedne strane na drugu (Ant. 12:130).
147
sku i zagospodario svim podrujima oko kojih su se vodili Sirijski

ratovi,117 ukljuujui Samariju, Judeju i Jeruzalem. Time je vlast
nad idovskom zemljom definitivno prela u ruke Seleukida.
idovi su tijekom toga rata pristali uz Seleukide. Kad je An-
tiohova vojska stigla pred Jeruzalem, otvorili su gradska vrata,
opskrbili vojsku i pomogli pri opsjedanju jeruzalemske Tvrave u
koju su se zabarikadirali preostali ptolemejski vojnici. Antioh je
idovima uzvratio priznavanjem vee autonomije. Zapovjedio je
da se u Jeruzalem vrate raseljeni stanovnici, a oni koji su odvedeni
u ropstvo da se oslobode i da im se povrati imovina. Potom je nare-
dio da se dovri gradnja Hrama i da se obnove neke ruevne okolne
zgrade. Drvenu grau, prema kraljevu nalogu, trebalo je prikupi-
ti iz Judeje, to ukazuje na njezinu poumljenost, te iz Libanona.
Materijale kojima e se Hram uiniti jo velianstvenijim kralj
je oslobodio od poreza. Od poreza je oslobodio sveenike i ostale
hramske slubenike, a kako bi se grad to prije napuio, istu povla-
sticu na tri godine dao je i svim njegovim stanovnicima ukljuujui
novodoseljene. Naredio je i da se idovima omogui da ive prema
Zakonu, da se strancima zabrani pristup Hramu, da se zabrani uno-
enje neistih ivotinja u grad te da se iz dravne blagajne osiguraju
sredstva za dio predmeta potrebnih za hramsko bogotovlje.
Antioha Velikog naslijedio je sin Seleuk IV. Filopator za ijeg je
kraljevanja (187. 175.) u Jeruzalemu vladao mir, a idovi su neo-
metano obdravali Zakon.118 No susljedna vlast njegova brata An-
tioha IV. Epifana oznait e veliku prekretnicu u povijesti Judeje.
Vladavina Antioha IV. Epifana

Antioh IV. Epifan (175. 164.) nedvojbeno je bio najvaniji po-
ganski vladar nad Judejom u drugom stoljeu prije Krista. Neko-
liko vanih idovskih izvora o njegovim osvajanjima Jeruzalema
117 Sirijski ratovi naziv je za est ratova koje su izmeu 274. i 168. vodili Seleukidi i
ptolemejska kraljevina u Egiptu.
118 2 Mak 3:1.
148
ostalo je sauvano do danas. Najvaniji su Prva i Druga knjiga o

Makabejcima, izvjea Josipa Flavija u idovskim Starinama i i-
dovskim ratovima, dijelovi Knjige proroka Daniela,119 kumranski
spis 4Q248120 te Antiohov svitak (Megilat Antiohus), dokument u
kojem je prepriana pria o Hanuki.121 O Antiohu su pisali i Poli-
bije, Strabon i Tacit. Usprkos postojanju vie izvora, nemogue je
tono rekonstruirati karijeru Antioha Epifana i njegove ekspedicije
protiv Judeje. Najopseniji izvori, koje ine Prva i Druga knjiga o
Makabejcima te Flavije, u nekim se bitnim dijelovima znatno razli-
kuju. Meu povjesniarima ne postoji konsenzus po pitanju razine
vjerodostojnosti pojedinih navedenih izvora. Kronologija dogaaja
koju je predloio profesor idovske povijesti s Hebrejskoga sve-
uilita Daniel Schwartz dobro je argumentirana pa se i ovaj opis
temelji na njoj.122
Antioh Epifan bio je slavoljubiv kralj koji je naumio uvrstiti
seleukidsko kraljevstvo i proiriti ga dalje prema jugu nautrb egi-
patskoga ptolemejskog kraljevstva te nastaviti proces helenizacije
podruja pod svojom upravom. Nakon to su skrbnici malodobnog
Ptolemeja VI. Filometora (oko 186. 145.), najstarijega sina Ptole-
meja V. i Kleopatre I., zahtijevali da se podruja Celesirije i Judeje
vrate ptolemejskom kralju, Antioh je, drei kako je mladi Ptolemej
slab i jo nesposoban za upravljanje, podigao vojsku i 169. godi-
119 Osobito Daniel 11:25-32 iz kojeg proizlazi da je Antioh dva puta napadao Egipat i dva
puta na povratku osvajao Jeruzalem. Treba uzeti u obzir i kako je datiranje Danielove
knjige predmet nesuglasja meu strunjacima za Stari zavjet. Dok jedni prihvaaju da
je Daniel pisan u Babilonu u drugoj polovici estog stoljea pr. Kr. kao to sama knji-
ga navodi, drugi tvrde da je ona nastala u vrijeme Makabejskog ustanka, sredinom
drugog stoljea pr. Kr. Argumenti koji obje strane predstavljaju sloeni su i uvjerljivi
(vidi Bible: NIV Archaeological Study Bible, 2005:1385), ali navedeni su stihovi kori-
sni bilo da se uzimaju kao ispunjena prorotva, bilo kao prepriana zbivanja.
120 Vermes, 2004:404.
121 Megilat Antiohus sadri dosta kronolokih i injeninih pogrjeaka pa je gotovo bez
vrijednosti kao povijesni izvor. Vjerojatno potjee iz vremena izmeu drugoga i pe-
toga stoljea p. Kr., a njezin je autor bio potpuno neupuen u povijesne prilike iz
vremena Makabejaca (EJ, Vol. 8: Scroll of Antiochus).
122 Daniel R. Schwartz: Antiochus IV Epiphanes in Jerusalem u Goodblatt, 2001:45-56.
149
ne pr. Kr. udario na Egipat.123 U tom je pohodu osvojio velika pod-

ruja, zarobio Ptolemeja i opsjeo Aleksandriju. Ali tada se umijeao
Rim, koji je irenje Antiohove vlasti smatrao prijetnjom vlastitim
interesima. Suoen s moguim ratom protiv Rimljana, Antioh se
odluio na povlaenje. Bijesan i ponien poveo je vojsku natrag na
sjever, prema Antiohiji. U kasnu jesen 169. godine pr. Kr. tako je
stigao pred Jeruzalem. U grad je uao bez borbe jer su mu pristae
meu heleniziranim idovima otvorili vrata. Zaposjednuvi grad,
Antioh je dao pogubiti neke stanovnike koji su mu bili neskloni te
je okrao velik novac. Potom je nastavio put u Antiohiju.124
Godinu kasnije Antioh je opet zaratio s Egiptom.125 Tijekom
toga pohoda Judejom se proulo da je umro. Povjerovavi u te gla-
sine, idovi pod vodstvom Jasona, velikog sveenika kojeg je An-
tioh neto ranije svrgnuo s te dunosti i na njegovo mjesto postavio
Menelaja, napali su grad. idovi su se protivili Menelaju126 jer on,
za razliku od Jasona, nije potjecao iz Sadokove127 ili neke druge
123 Vie o kronologiji Antiohovih osvajanja u Judeji i razlozima vidi i u Tcherikover,

1959:186-187.
124 Ant. 12:246-247. Za razliku od Flavijeva izvjea, u 1 Mak navodi se kako je Antioh
ve za prvoga osvajanja Jeruzalema prodro u Hram, zaplijenio zlatni rtvenik, svi-
jenjak i ostali pribor i posue. Profesor Schwartz je skrenuo pozornost na dva oita
problema vezana uz takav slijed dogaaja. Prvi je pitanje blaga koje je Antioh zate-
kao u Hramu tijekom drugoga osvajanja Jeruzalema. Naime, ako je Antioh opljakao
hramsku riznicu za prvoga posjeta Jeruzalemu, otkud blago koje je opljakao kad je
doao drugi put? Drugi je mala vjerojatnost da se idovi ne bi podigli na ustanak ve
nakon prvoga oskvrnua Hrama, nego bi ekali dvije godine, dok se ono ne ponovi.
125 Vidi 2 Mak 5:1.
126 Flavije tvrdi kako je Menelaj bio trei brat Onije i Jasona, ije je ime takoer bilo
Onija (Ant. 12:238-239). Nasuprot tomu, 2 Mak 3:4 navodi da je imun, Menelajev
brat, iz Benjaminova plemena, dok je prema nekim latinskim izvornicima (na kojima
se temelji i hrvatski prijevod) on iz Bilgina plemena, pri emu je Bilga jedan od
sveenikih redova koji se spominju u 1 Ljet 24:14. Menelajevo rodoslovlje koje nudi
Flavije openito se smatra netonim (vidi Menelaus u Encyclopaedia Judaica, 2nd
ed., Vol 14 i u Davies, 2007:281).
127 Sadok ( )znai pravedni i prvi put se u Bibliji spominje u 2 Sam 15:24 u vri-
jeme Abalomove pobune protiv njegova oca, kralja Davida. Sadok je tada pristao
uz Davida, a njegov sin Ahimaas iz Jeruzalema je Davidu dojavio o Abalomovim
planovima potjere (2 Sam 15:24-17:17). Sadokovu je obitelj prorok Ezekiel imenovao
slubenicima Hrama koji e biti izgraen nakon Babilonskoga progonstva (Ez 40:46
150
velikosveenike loze, a usto je bio naklonjen Grcima i promicao

helenizam. uvi za graanski rat meu idovima, Antioh je po-
mislio da je u Judeji izbila pobuna pa je napustio egipatski pohod
i ponovno se obruio na Jeruzalem. Osvojivi grad po drugi put,128
Antioh je zvjerski razjaren u dui u njemu poinio velika zlodje-
la. Vojnicima je zapovjedio da nesmiljeno ubijaju sve na koje nai-
u, na ulici i po kuama, a oni su ubijali [] mlado i staro, zatirali
ene i djecu, klali djevojke i nejaad. Izginulo je osamdeset tisua
stanovnika Jeruzalema, a jo osamdeset tisua ih je zasunjeno i
odvedeno u roblje.129 Antioh je tada uao u Hram, a vodio ga je
veliki sveenik Menelaj. Opljakao je zlato i srebro, sveto posue,
darove koje su drugi kraljevi poslali u Hram, kao i zlatni rtvenik i
svijenjak pa sve to odnio u Antiohiju.
Proglas protiv idovstva i progoni

Zlodjela i svetogra koja je poinio nisu ublaili kraljev bijes protiv
stanovnika Judeje. Odluio je u Judeji provesti kulturnu revoluci-
ju130 te helenizmom prosvijetliti i preobliiti idovski narod. Ta-
citovim rijeima, potrudio se da suzbije praznovjerje i uredi grke
obiaje, ne bi li omraen narod uinio estitim.131 Donio je pro-
glas kojim je radikalno preuredio vjerski i drutveni ivot u Judeji.
Zabranio je sve obiaje i rituale koji su proizlazili iz idovskoga
Zakona, kao i vrenje hramskog bogotovlja, obdravanje subote,
svetkovanje blagdana i obrezivanje novoroenadi. Kanjivim je
proglasio posjedovanje knjiga Zakona i idovima naredio da sve
primjerke predaju da se spale.
i Ez 44:15), a sveenici iz Sadokova roda izdvojeni su kao jedini koji su u prijanjem

Svetitu ostali vjerni Bogu i nisu odlutali za kumirima. Etimologija imena saducej
najvjerojatnije potjee od imena te sveenike obitelji.
128 2 Mak 5:11 navodi da je grad zauzeo orujem, a Flavije da je uao na prijevaru, hinei
miroljubivost (Ant. 12:248).
129 2 Mak 5:12-14.
130 Sicker, 2001:16.
131 Tacit, 2007:625 (Historije V.8).
151
I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju po-

stati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje obiaje. I svi se narodi
pokorie kraljevoj naredbi. I mnogi Izraelci prihvatie njegovo bo-
gotovlje i poee rtvovati idolima i ne svetkovati subotu. A kralj
posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasni-
cima da se svi imaju povesti za obiajima tuinaca koji su u zemlji,
pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se vie
ne svetkuju subote i blagdani; da se oneisti Svetite i sveti narod;
da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se rtvuju svinje i
neiste ivotinje; da se vie ne obrezuju djeca, da se oneiste sva-
kom neistoom i gnusobom i tako zaborave Zakon i izmijene sve
obiaje. Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osuen je na smrt. Kralj
je svem kraljevstvu napisao proglase takva sadraja i postavio je
nadglednike nad svim narodom da se to provede. Svim je judejskim
gradovima, svakomu napose, zapovjedio da prinose rtve.132
Kraljev je zakon stupio na snagu u prosincu 167. godine pr. Kr., a

njegovo potivanje nadgledao je, uz kraljeve slubenike, i Menelaj.
U neposrednoj blizini Hrama po kraljevoj je naredbi podignuta Tvr-
ava, vjerojatno na ve postojeoj uzviici, tako da je nadvisivala
Hram.133 U nju je smjetena brojna posada Makedonaca (Grka), sa
zadaom da nadzire provoenje kraljevih zakona, prikuplja poreze
i suzbija eventualne pobune. Tu se nastanio i dio idova koji je
pristajao uz helenizam.
Kraljevi su ljudi tada provalili u Hram i u njemu postavili Gro-
zotu pustoi134 (1 Mak 1:54). U samom Svetitu, u koje nitko osim
132 1 Mak 1:41-51.

133 O postojanju te Tvrave svjedoe knjige o Makabejcima i Flavije (npr. Ant. 12:252).
Flavije je tvravu smjestio u nii dio grada, koji odgovara Davidovu gradu juno
od Hramske gore (dananje naselje Silwan), no arheolokim iskapanjima ondje nisu
pronaeni njezini ostatci. Topografske karakteristike toga mjesta, koje je znaajno
nie od Hramske gore i zapravo predstavlja dolinu, potaknulo je mnoge povjesniare
da ga potpuno odbace kao mjesto na kojem je bila tvrava, te da njezine ostatke trae
na drugim lokacijama sjeverno i zapadno od nekadanjeg Hrama.
134 Vidi Dn 9:27; 11:31; 12:11.
152
velikog sveenika nije smio ni ui, Grci su podigli oltar bogu Zeusu
i na njemu rtvovali svinju. Uveden je kult tovanja Dioniza, a i-
dovi su pod prijetnjom smru prisiljavani da se ukljue u te obrede.
Bilo je to nezapameno svetogre. idovi su ostali zaprepateni
radikalizmom i agresivnou s kojima se Antioh Epifan okomio na
njihov narod, vjeru i obiaje. Takvo se to nikad ranije nije dogaa-
lo; prijanji su ih osvajai politiki i vojno podinjavali, protjerivali
iz njihove zemlje pa i ubijali, ali prisilna konverzija predstavljala je
do tada nevien nain zlostavljanja.135
Reakcije i patnje idova

Radikalne reforme Antioha Epifana i njegovih pristaa idovima
nisu ostavile mogunost povlaenja iz javnoga i gradskog ivota,
u neku izoliranost u kojoj e moi drati Zakon. Kralj je u Judeju
poslao namjesnika, a on je u hramske odaje uveo neidove koji su
se u njima odavali bludnienju i idolopoklonstvu, dok su istodob-
no prisiljavali idove da sudjeluju u poganskim ritualima i prinose
rtve grkim boanstvima. Toj su prisili bili izloeni idovi kako
u Jeruzalemu tako i u okolnim gradovima.136 Reakcije idova na
novouvedene zakone bile su razliite. Neki su se pokorili i prinijeli
traene rtve. Dio njih to je uinio spremno, jer su ve pristali uz
helenizam, a idovsku tradicionalnu nepopustljivost vezanu uz pri-
putanje stranih obiaja smatrali su, poput svojih grkih gospodara,
nazadnom zadrtou s kojom se vie nisu eljeli poistovjeivati.
Dio je to uinio iz straha od kazne. ini se da je ipak najvei broj
idova odluio ostati vjeran Zakonu, ali uz izbjegavanje sukoblja-
vanja s kraljevim slubenicima. Bili su spremni, otkrije li ih se u
dranju obiaja, podnijeti kaznu, koja je esto bila smrtna. Na po-
bunu i ustanak nitko nije pozivao. Dio njih vjerovao je kako e,
kad se ispuni mjera njihove prolivene krvi, Bog intervenirati i zatrti
bezbonog kralja i njegove sluge.
135 Ant. 12:251-256, Bell. 1:34-35.

136 2 Mak 6:1-9.
153
Junaci Druge i etvrte knjige o Makabejcima137 su upravo takvi

idovi. Devedesetogodinji starac Eleazar i sedmorica brae sku-
pa s majkom odbili su ponude kraljevih slubenika da se okaljaju
neistom hranom i prinesu rtve grkim bogovima. Nato su ih ovi
izvrgnuli groznim mukama i na koncu pogubili.138 Prosvijetljeni
helenistiki liberalni kozmopolitizam pokazao je do tada nepozna-
to lice. Zgroeni kraljevom okrutnou, mnogi su idovi pokuali
pobjei iz Jeruzalema. Oni koji su uspjeli, sakrili su se u judejskim
brdima i piljama. Dio njih je na koncu odluio braniti se, ali kad ih
je kraljeva vojska opkolila i napala na subotnji dan, ne elei prekr-
iti zapovijedi vezane uz abat, prepustili su se bez borbe i izginuli.
inilo se da se idovskoj naciji blii kraj.
Makabejski ustanak
Religijsko ozraje Jeruzalema i vjerski establiment obeshrabrivali
su idovsku pobunu, ali u krajevima izvan sredita moi narod je
razmiljao drukije. Pobuna protiv Grka poela je u Modiinu, selu
u ruralnom podruju sredinjega Izraela na oko pola puta izmeu
Jafe i Jeruzalema.139 Ondje je ivio Matatija, ovjek podrijetlom iz
sveenike obitelji Hasmonejaca.140 Imao je sinove Ivana, imuna,
Judu zvanog Makabeja, Eleazara i Jonatana. Kad su u Modiin sti-
137 4 Mak je pseudoepigrafski spis, a prijevod na engleski s objanjenjima nalazi se u

Charlesworth, 1985:544-564.
138 2 Mak 6:18-7:41.
139 Tona lokacija Modiina nije poznata ali se pretpostavlja da nije daleko od dananjega
istoimenog grada.
140 Matatijin se pradjed prema Flaviju zvao Hasmonej (Ant. 12:263) pa su po njemu Mata-
tijina obitelj i potomstvo poznati kao Hasmonejci. Za povijest Makabejskoga ustanka
i razdoblja vladavine dinastije Hasmonejaca koje je uslijedilo dva su glavna povijesna
izvora: Prva i Druga knjiga o Makabejcima (u kojima se ime Hasmonejci ne spominje)
te povijest iz pera Josipa Flavija. Kronologija zbivanja predstavljena ovdje temelji se
prvenstveno na tim izvorima. Kao i drugi povijesni zapisi iz antikoga doba oni su
pristrani, a u nekim dijelovima propagandistiki. Cijela Prva knjiga o Makabejcima
smatra se hasmonejskim promidbenim tekstom, dok je Flavije prema vlastitom na-
vodu izravan potomak Hasmonejaca (Vita 2-5). Usprkos tomu, veina povjesniara te
tekstove smatra prvorazrednim povijesnim izvorima i na njima se temelji uvrijeena
kronologija dogaaja iz hasmonejskog razdoblja.
154
gli kraljevi slubenici i okupili lokalne idove kako bi ih prisilili

na rtvovanje, Matatija i njegovi sinovi su odbili, ali je jedan od
okupljenih idova krenuo prema rtveniku kako bi izvrio kralje-
vu zapovijed. Matatiju je taj prizor razbjesnio te je na rtveniku
ubio i njega i kraljeva slubenika. Potom je sa sinovima pobjegao
u judejska brda, odakle je pozvao narod na pobunu. Odazvali su se
mnogi idovi, meu kojima i zajednica hasidejaca,141 te je zapoeo
Makabejski ustanak.
Jedna od prvih odluka koju su Matatijini ustanici donije-
li bila je da e, budu li napadnuti, ratovati i na subotnji dan. To
je sablaznilo mnoge idove koji su i tako bili sumnjiavi prema
ikakvom vidu borbe protiv kralja. Iz tog se razloga nemali broj
njih, i to onih koji su se radi odanosti vjeri protivili helenizaciji i
kraljevim odredbama, nije priklonio ustanicima. Matatija je pak
pobunu protiv kraljevih protuidovskih zakona opravdao navo-
dei primjere junatva i vjernosti Zakonu iz Pisma.142 Pozivanje
na primjenu dijelova biblijskoga teksta u aktualnim zbivanjima
postao je, ini se, glavni argument kako ustanika tako i idovskih
protivnika ustanku.
Matatiju je nakon smrti naslijedio sin Juda Makabej,143 koji se
odmah pokazao kao vrstan strateg i vojskovoa. Antioh Epifan u
to je vrijeme na ustanike poslao etrdeset tisua pjeaka i sedam
tisua konjanika. Kad je to mnotvo krenulo iz Antiohije prema
Judeji, stanovnici sirijskih i drugih krajeva kroz koje su prolazili
pridruivali su im se, nadajui se bogatom plijenu koji ih eka u
uskoro poharanoj idovskoj zemlji. Trgovci robljem na brzinu su
141 1 Mak 2:42. Podrijetlo imena hasidejaca (), koje znai poboni, dolazi od he-
brejske rijei za milosre hesed.
142 1 Mak 2:51-60.
143 Dio idovske tradicije ime Makabej povezuje s prvim slovima reenice iz Izlaska
15:11: Tko je kao ti meu bogovima, Jahve mi kamoha beelim adonai koja je,
navodno, bila ispisana na titovima i zastavama makabejskih boraca. Prema drugim
predajama, Makabi je akronim od Matatija kohen ben Johanan (Matatija sveenik sin
Ivanov), ili pak dolazi od hebrejske rijei za malj ili eki ( )u kojem se sluaju
slovo k pie s umjesto uobiajenog ( vidi Da-Don, 2004:114).
155
prikupljali novce kako bi nakon osvajanja Judeje od seleukidske

vojske pokupovali zarobljenike.
Kad su Izraelci vidjeli kolika sila dolazi na njih, razumjeli su
da se radi o samom opstanku njihova naroda i da ih samo udo
moe spasiti. Sazvan je veliki zbor u blizini Jeruzalema, a narod je
postio, itao knjige Zakona i vapio pred Bogom zazivajui njegovu
milost rijeima: Kako emo im odoljeti ako nam ti ne pritee u
pomo?144 Juda je Izraelce pozvao da budu junaci, ali ini se
kako je i on sam malo vjerovao u pobjedu; govor je zavrio depre-
sivnim zakljukom: Bolje nam je u boju izginuti nego da gledamo
zlo svoga naroda i svojih svetinja.145
Seleukidska se vojska utaborila u Emausu, mjestu koje se naj-
vjerojatnije nalazilo u blizini dananjeg Latruna, na prijelazu iz
Ajalonske doline u brdoviti judejski kraj, u kojem su se skrivali
pobunjenici. Vjetim manevrima Juda je uspio razbiti kraljevu voj-
sku i nakon nekoliko bitki unititi njihov logor. Bila je to velika i
neoekivana pobjeda, koja je snano odjeknula Izraelom i okolnim
krajevima. Kraljevi su zapovjednici poeli prikupljati jo veu voj-
sku za novi pohod, a njegova posada smjetena u jeruzalemskoj
Tvravi vie se nije usuivala izlaziti van. No vjerojatno najzna-
ajniji uinak Judina je pobjeda izazvala meu samim idovima.
Mnogi su u njoj razabrali Boju pomo i potporu, kao u stara vre-
mena kad je Izrael vojevao protiv svojih neprijatelja i hametice ih
poraavao, te su povjerovali kako je potpuno oslobaanje Judeje od
poganske vlasti mogue. Mnogi Zakonu odani idovi koji su Judi
Makabejcu spoitavali podizanje pobune protiv zakonitog kralja,
a osobito vojevanje na subotnji dan, sada su, zbog tijeka zbivanja,
bili uvjereni kako je ipak postupio u skladu s Bojom voljom pa
su mu se pridruili. Usprkos velikom ohrabrenju i ushienju zbog
Boje neoekivane obnove izraelske vojne sile, jo nisu krenuli na
Jeruzalem kako bi povratili Hram i obnovili hramsko bogotovlje.
144 1 Mak 3:53.

145 1 Mak 3:59.
156
Za pretpostaviti je kako se idovi, jo uvijek nenavikli na vojnu i

politiku mo i potencijal da sami urede prilike u svoju korist, nisu
usuivali upustiti u pothvate koje su smatrali domenom Bojeg
uredovanja. ekali su da Bog sam intervenira u korist Jeruzalema i
Hrama i oisti ih od poganskog oskvrnua.146 Sljedea ih je velika
pobjeda potaknula na preispitivanje te politike teologije i poduzi-
manje konkretnijih mjera.
Idue je godine protiv Jude Makabejca krenulo Antiohovih ez-
deset do osamdeset tisua pjeaka i pet tisua konjanika. Utaborili
su se kod Bet Zura u Idumeji,147 pokrajini juno od Judeje, vjero-
jatno poueni iskustvom iz Emausa kad se seleukidska vojska nala
u nepovoljnom poloaju u podnoju judejskih brda. Usto mu je i
idumejsko stanovnitvo bilo naklonjeno. Juda pak nije mislio da su
oblik krajolika i naklonost stanovnitva presudni za ishod rata. Izi-
ao je pred njih na elu deset tisua boraca i dramatinim vapajem
zazvao Boga Izraelova da uini kao kad je udijelio pobjede Davidu
i Jonatanu protiv Golijata i Filistejaca:
Predaj i ovu vojsku u ake Izraela, svog naroda; neka se osramote

i pjeaci i konjanici. Posij strah u njihovim redovima, uniti uzda-
nje koje imaju u svoju silu i neka se pokolebaju svojim porazom.
Obori ih maem onih koji te ljube, da te hvale pjesmama svi oni
koji ti poznaju Ime!148
Juda se potom u frontalnom napadu obruio na kraljevu vojsku

koja je ostala zgranuta njihovom estinom i odvanou. Zametnuo
se estok boj. Nakon to je poginulo nekoliko tisua149 vojnika, a
146 Vidi Davies, 2007:299.

147 Bet Zur se nalazi 7 kilometara sjeverno od Hebrona, ali Judeja je u vrijeme koje je
prethodilo Hasmonejskim osvajanjima bila svedena na usko podruje oko Jeruzalema
pa su se i Bet Zur i Hebron nalazili izvan njezinih granica.
148 1 Mak 4:31-33.
149 U 1 Mak 4:34 navedeno je oko 5.000 poginulih Antiohovih vojnika, a u 2 Mak pie da
su Judini vojnici oborili 11.000 pjeaka i 1.600 konjanika.
157
mnogi ostali ranjeni i razoruani, seleukidska je vojska ustuknula.

Njezini su zapovjednici s ustanicima sklopili mir,150 nakon ega im
se pismom obratio i sam kralj Antioh te zajamio aboliciju pobu-
njenicima koji se u roku od petnaest dana razoruaju i vrate domo-
vima.151 Ujedno im je zajamio i slobodu vjeroispovijesti, ije je
dokidanje idove i potaknulo na pobunu.
Tko je s kim uistinu pregovarao i s kakvim nakanama, teko je
zakljuiti. U 1 Mak ne spominju se nikakvi pregovori. U 2 Mak
se pak uz Judine glasnike kao stranka u pregovorima spominje i
Menelaj, ali teko je zamisliti Judinu i Menelajevu stranku kako za-
jedniki nastupaju pred kraljem. Judina borba nije bila samo protiv
grke vlasti, nego moda jo i vie, protiv heleniziranih idova koji
su ostavili Zakon, a njihov je predvodnik bio upravo veliki svee-
nik Menelaj. Vrlo je mogue da su s kraljem pregovarali religiozni
idovi koji su eljeli to prije zavriti ustanak, i dalje uvjereni kako
pobuna protiv legitimnog vladara nije pred Bogom ispravan nain
izbavljenja naroda. Udovoljivi im, kralj je razbio jedinstvo meu
religioznim idovima, to je oslabilo ustaniki pokret.152 Tako se
pojavila opasnost da se veina idova, i to i religioznih i helenizi-
ranih, iako su bili voeni razliitim motivima, prikloni Menelaju,
kojeg je kralj potvrdio kao legitimnog predstavnika idova.153
Teko je rei koliko su politike spletke i ugovaranja saveznita-
va, a koliko vjerski ar i revnost, utjecali na sljedei Judin potez, ali
on je u svakom kontekstu dugorono pogodovao njemu i njegovoj
stranci. Juda je uao u Jeruzalem, oistio Hram od poganskih pred-
meta, podigao novi oltar i obnovio obred rtvovanja. To se dogo-
dilo dvadeset petoga dana idovskoga mjeseca kisleva godine 164.
150 2 Mak 11:13 i dalje.

151 2 Mak 11:30-33.
152 Teko je zamisliti da bi Juda bio voljan prihvatiti od kralja ono za to se ve izborio i to
uz uvjet da poloi oruje i preuzme rizik da se kralj predomisli i ponovno ih izvrgne
nasilju.
153 O nekim pretpostavkama povjesniara to se dogaalo u pregovorima i razlozima
razliitog pisanja o tome u knjigama o Makabejcima vidi Davies, 2007:300-303.
158
pr. Kr., tono tri godine nakon to su Grci provalili u Hram i oskvr-
nuli ga. Proglaen je osmodnevni blagdan, koji se do danas slavi
kao blagdan Hanuke ili Oienja, odnosno prema Flaviju, Blagdan
svjetla.154 Prema Talmudu, kad su idovi uli u Hram, pronali su
samo jedan vr ulja koji je bio zapeaen velikosveenikim pe-
atom i pogodan za vjersku uporabu, dok je sve ostalo ulje bilo
oskvrnjeno poganskim ritualima. Taj je vr bio dovoljan za samo
jedan dan gorenja. No dogodilo se udo: ulje je gorjelo osam dana i
u Hramu nije ponestalo svjetla sve dok novo ulje nije pripremljeno
i posveeno. udo opisano u talmudskom tekstu predstavljalo je
potvrdu Bojega odobravanja pothvata Makabejaca, a s vremenom
je postalo vaan dio idovske nade u dolazee politiko osloboe-
nje Erec Izraela i obnovu hramskog bogotovlja.
Juda je obnovio jeruzalemske zidine i utvrdio prostor oko Hra-
ma. Time je onemoguio grkoj vojnoj posadi, koja je jo uvijek
skupa s heleniziranim idovima drala Tvravu, da napada ostatak
grada. Utvrdio je i Bet Zur, kako bi sprijeio prodore iz neprijatelj-
ske Idumeje.155 Iznenadnu vojnu, politiku i vjersku samostalnost
judejskih idova okolni su narodi doekali vrlo neprijateljski. Je-
dan od razloga bila je njihova svjesnost da ive na podrujima koja
su idovskim Svetim pismom obeana idovima, to idovi nikada
nisu tajili. S druge strane, ne postoje nikakvi povijesni podatci koji
bi ukazivali na spremnost idova da orujem osvoje ta podruja.
idovska se nada najveim dijelom oslanjala na boansko ispunje-
nje obeanja, a ne na vojno i politiko djelovanje. No s obnovom
judejske moi ti su narodi odluili rijeiti se potencijalne opasnosti
i istrijebiti Jakovljevo pokoljenje to je ivjelo meu njima; poeli
su ubijati i progoniti taj narod.156 Od Fenicije i Galileje na sjeveru
do Idumeje na jugu idovi su se iznenada nali izvrgnuti napadima
i u pogibelji.
154 O ostalim znaenjima Hanuke vidi Da-Don, 2004:115-116.

155 1 Mak 4:61.
156 1 Mak 5:2.
159
Njihovi sunarodnjaci u Judeji bili su brzi u pruanju pomoi.

Juda je okupio vojsku i udario najprije na Idumeju te pomogao ta-
monjim opsjednutim idovskim naseljima, a potom je okrenuo na
istok i napao i porazio Amonce. Uto su stigli pozivi u pomo od
idova iz Gileada i Galileje, koji su se pred progonima sklonili u
tvrave. S bratom Jonatanom i osam tisua ljudi Juda je udario na
Gilead na istonoj obali Jordana, a njihov brat imun s tri je tisue
ljudi pourio u Galileju.
Iz povijesnih je izvora vidljiv zanimljiv politiko-vojni feno-
men: spremnost judejskih idova da pokrenu napad na poganske
narode koji su progonili njihovu brau u okolnim zemljama bila je
puno vea od njihove spremnosti na sukobljavanje s Antiohovom
vojskom, koja je unitavala idovske svetinje i progonila idove
u Judeji. Razlog prvenstveno lei u ve potpuno formiranom mi-
ljenju o politikom i vojnom religijski legitimnom i nelegitimnom
postupanju. Narodi koji su se obruili na idove poput razbojnikih
bandi, bez kraljeve ovlasti, postupili su nedvojbeno izvan mandata
kanjavanja idova koji je Bog, sukladno tradiciji i Pismima, kat-
kad davao pomazanom vladaru, ali nikad razularenoj rulji. Njihov
se nasrtaj ni u kojem sluaju nije mogao tumaiti kao dio Boje ka-
zne koju je valjalo pokorno prihvatiti pa je idovski vojni odgovor
bio brz i uinkovit.
Porazivi napadae u Galileji, imun je okupio tamonje idove
i s obiteljima ih doveo u Judeju. Juda i imun su se u Gileadu suoi-
li s udruenim etama poganskih naroda, s kojima su kao pomoni
odredi ili i arapski plaenici,157 i porazili ih u bitki. Potom su se
sa idovima iz Gileada vratili u Judeju. Ondje su se sukobili s voj-
skom koju je predvodio upravitelj Idumeje Gorgija, ali pretrpjeli su
poraz. Autor 1 Mak zakljuuje kako ti idovi nisu bili od koljena
onih ljudi od kojih je dolazio spas Izraelu.158 Oita namjera pisca
157 1 Mak 5:38-39. Nije se, dakako, radilo o etnikim Arapima, nego o stanovnicima
Arabije.
158 1 Mak 5:55-62.
160
bila je naglasiti kako su Juda i njegova braa imali boansku misiju

koju nitko drugi nije mogao ispuniti.
U meuvremenu je Antioh IV. Epifan umro na vojnom pohodu
u Perziji. Pisac 1 Mak u 6:8-13 navodi da je umro uvi o porazima
svoje vojske u Judeji, ali to je malo vjerojatno. Naslijedio ga je de-
vetogodinji sin Antioh V. Eupator (164. 162.). Antioh IV. Epifan
je meu Judejcima ostao upamen i pod novim imenom: umjesto
Epifanes to znai (Boja) objava, prozvali su ga Epimanes
umobolnik.159
Kraljeva je smrt vjerojatno ohrabrila Judu da pokrene pohode
protiv susjednih zemalja koji vie nisu imali za cilj spaavanje i-
dova, nego kanjavanje pogana. Osvojio je i unitio Hebron, po-
harao Filisteju te udario na jeruzalemsku Tvravu. Seleukidska
posada i skupina otpadnika od idovske vjere u njoj su svejednako
prkosili gradu te napadali Izraelce koji su uzlazili u Hram. Budui
da je nadvisivala goru Cion, Tvrava je predstavljala stalnu prijet-
nju obnovljenoj idovskoj nezavisnosti. Juda je zapoeo opsadu,
ali neki od opkoljenih stanovnika Tvrave uspjeli su se probiti kroz
obru pa otii kralju u Antiohiju i od njega zatraili pomo. Kraljev
namjesnik Lizija (koji je ranije predvodio vojske na neuspjenim
judejskim pohodima) zakljuio je kako je kucnuo as za konani
obraun s pobunjenicima u Judeji. Zapoeo je pregovore s pobo-
nim idovima, kojima je priznao vlasnitvo nad Hramom i pravo
da ive sukladno svojim zakonima, ali je istodobno prikupljao voj-
sku s kojom e udariti na Hasmonejce. Religiozni su idovi opet
bili u velikoj nedoumici po pitanju tko je u Jeruzalemu vladar po
Bojoj volji. Vjerovali su da je Antioha Epifana sustigla Boja ka-
zna jer je zlostavljao njihov narod i sada su vijeali ne bi li se do-
govorili moe li se njegov sin smatrati Bojim slugom i legitimnim
vladarom.
159 Polibije ga takoer naziva Epimanes (Historije XXVI.1) zbog bizarnog ponaanja pa
nije sigurno da su idovi bili autori toga pogrdnog nadimka.
161
Uto se iz zatoenitva u Rimu vratio Demetrije, sin Seleuka IV.

Filopatora, starijeg brata Antioha Epifana. On je porazio Liziju i
Antioha V., pogubio ih te se zakraljio kao Demetrije I. (162. 150.),
kasnije prozvan Soter (Spasilac). im je zaposjeo prijestolje, doli
su mu svi bezakonici i bezbonici iz Izraela, a predvodio ih je Al-
kim, koji je htio postati velikim sveenikom.160 Alkim se poalio
kako idovi koji se zovu hasideji, a kojima je na elu Juda Maka-
bej, vode neprestano ratove i diu bune, te ne daju da se kraljevstvo
nauije blagostanja.161 Zatraio je od kralja da u Judeju poalje
vojsku i napokon rijei problem buntovnih idova, te da potvrdi
njegovo velikosveenitvo. Demetrija je tako protiv Hasmonejaca
poslao prijatelja Bakida s vojskom. S njima je poao i Alkim.
Bakid i Alkim razumjeli su da Judu i njegove ljude ne mogu po-
raziti vojno pa su pokuali lukavstvom. Preko glasnika su ih pozvali
na dogovor o miru, iako su ih namjeravali poubijati. Juda Makabej
nije lako nasjedao na mirovne pregovore, osobito kad mirotvorac u
Judeju ue s golemom vojskom. Ali mnogi su idovi, meu njima
pismoznanci i hasidejci, na spomen rijei mir i dogovor zane-
marili oprez i okupili se oko Alkima i Bakida da pronau praved-
no rjeenje.162 Prekasno su razumjeli da je mirotvorstvo bila ratna
taktika. Bakid ih je napao nespremne, pogubio mnoge od njih te
se vratio u Antiohiju, a u Judeji ostavio Alkima s dijelom vojske.
Diljem zemlje dolo je do sukoba izmeu Alkimovih i Judinih pri-
staa, koji su se pokazali jaima. Alkim se nato ponovno obratio
kralju za pomo, a kralj je poslao nove ete pod zapovjednitvom
izvjesnoga Nikanora koji bijae neprijatelj Izraelu, s naredbom
160 1 Mak 7:5. Alkim je 162. pr. Kr. stupio na velikosveeniku dunost i obnaao je do
smrti 160. ili 159. Kako je potjecao iz velikosveenike obitelji, hasideji su isprva
podravali njegovo imenovanje, ali Makabejci su mu se protivili jer je u zemlju doao
uz pomo seleukidske vojske. Protiv Alkima su se ubrzo okrenuli i hasidejci jer je
promicao helenizam pa je ak poeo ruiti dio zida Hrama koji je ograniavao pristup
neidova Svetitu. Nakon to je na 13 mjesta probio taj zid (soreg), udarila ga je kap te
je uskoro umro, to je protumaeno kao Boja kazna (1 Mak 9:54-56).
161 2 Mak 14:6.
162 1 Mak 7:12-13.
162
da istrijebi idovski narod.163 I Nikanorova je uvodna taktika bila

mirotvorstvo, tako vjeto predstavljena da je na nju umalo nasjeo
i sam Juda Makabej. 2 Mak ak navodi da se Nikanor sprijateljio
s Judom, ali da je to prijateljstvo pogazio nakon to ga je Alkim
prokazao kralju.164 Shvativi da ga je Nikanor naumio uhvatiti na
prijevaru, Juda je pobjegao, nakon ega je dolo do sukoba Grka i
idova. Nikanorova vojska, koju su idovi nadjaali, sklonila se
u Jeruzalem. Ondje je Nikanor uao u Hram i zaprijetio: Ako mi
ne predate Judu svezana lancima, sravnit u to Boje svetite sa
zemljom, raskopat u rtvenik te u na istome mjestu podii divan
hram Dionizu.165 Te su prijetnje protiv njega okrenule hramske
sveenike, to je vjerojatno potaknulo mnoge dotad suzdrane reli-
giozne idove da se pridrue Judinoj vojsci.
Bitka izmeu Makabejeve i Nikanorove vojske zbila se 13. dana
mjeseca adara, u oujku 161. godine pr. Kr. kod Adase u blizini Bet
Horona. Nikanor je pao meu prvima. Kad je seleukidska vojska
vidjela da im je poginuo vojskovoa, meu njima je zavladala po-
mutnja i panika, ustuknuli su i razbjeali se. Pobjeda je bila toliko
velianstvena da je 13. dan mjeseca adara proglaen blagdanom
velikog veselja, koji su idovi nastavili slaviti svake godine.166
Juda je pak uvidio da se Demetrije nee lako odrei vlasti nad
Judejom pa je potraio saveznika u monom imperiju koji je u to
vrijeme jaao i irio podruje utjecaja: Rimu. Godine 161. pr. Kr.
poslao je u Senat glasnike koji su s Rimljanima sklopili savez i ugo-
vor.167 U ugovoru su Rimljani ukorili Demetrija jer idove priti-
e jarmom, ali njegovo pravo da nad njima vlada nije dovedeno
u pitanje. Vjerojatno je i Demetrije tako razumio ugovor. uvi za
Nikanorovu smrt, ponovno je na Judeju poslao Bakida s vojskom.
163 1 Mak 7:26.

164 2 Mak 14:15-29.
165 2 Mak 14:33.
166 Vidi 1 Mak 7:39-50. Trinaesti dan mjeseca adara slavi se kao Nikanorov dan, a pada
na dan uoi Purima koji se prema Esteri 9:21 slavi etrnaestoga i petnaestoga adara.
167 1 Mak 8:23-32.
163
Njihova je brojnost ovaj put bila tolika da je veina Judinih boraca

odluila izbjei bitku. Juda pak nije htio ni uti za povlaenje. Sa
svega 800 ratnika udario je na more seleukidskih vojnika i prema
Flavijevu izvjeu ak uspio razbiti najsnanije postrojbe koje su
uvale Bakida. Dok se Bakid s ostatkom toga dijela vojske uspi-
njao uz judejska brda bjeei od Jude i njegovih ratnika, drugi dio
njegove vojske oko njih je zatvorio obru iz kojega vie nije bilo
izlaza. Juda Makabej, najvei idovski ratnik u gotovo pola tisu-
ljea, tako je poginuo u bitki kod Elase168 160. godine prije Krista.
Jonatanovo stupanje
na vlast i velikosveeniku dunost
Novim idovskim voom postao je Judin brat Jonatan (160. 143.),

najmlai sina Matatije Hasmonejca. Flavije tvrdi da je idovska
nesrea u to vrijeme bila tako velika, da od njihova povratka iz
Babilona nije bila vea.169 Seleukidski je vladar planirao konani
obraun s Judejcima a oni njegovoj sili nisu mogli odoljeti. Neoe-
kivana i presudna pomo pojavila se u liku Aleksandra Balasa, na-
vodnoga170 sina Antioha Epifana, koji je 152. godine pr. Kr. zauzeo
Ptolemaidu i proglasio se kraljem. Demetrije je protiv njega poslao
vojsku, ali je istodobno pokrenuo i diplomatsku misiju u Judeji iz
straha da se Balasu ne pridrue idovski pobunjenici. Jonatanu je
poslao izaslanike i pozvao ga na saveznitvo. Zauzvrat mu je po-
nudio neuvene pogodnosti: pravo da podie vojsku i da proizvodi
oruje. Jonatan je urno iskoristio tu priliku pa je uz kraljevo dopu-
tenje uziao u Jeruzalem i proitao njegovo pismo s popisom svo-
jih novosteenih ovlasti. Potom se nastanio u Jeruzalemu, poeo
obnavljati grad i graditi obrambene zidine, izmeu ostaloga i oko
168 Ne zna se gdje je to mjesto.

169 Ant. 13:5.
170 Neki povjesniari tvrde kako se Aleksandar lano predstavljao za Antiohova sina,
ali 1 Mak (10:1) i Flavije (Ant. 13:35) ga nazivaju Antiohovim sinom i ne spominju
mogunost krivotvorenja njegova rodoslovlja. Vidi Whistonovu fusnotu u Josephus,
1998:405.
164
gore Cion. Mnogi idovi koji su bili njegovi protivnici i pristae

helenizma napustili su Judeju i utoite potraili u Antiohiji.171
I Aleksandar Balas uvidio je da je Jonatan opasan protivnik, a
poeljan saveznik protiv Demetrija. Za pretpostaviti je kako se do-
bro raspitao o okolnostima pod kojima su se odvijali dotadanji su-
kobi idova i Grka, jer je sadraj poslanice koju je uputio Jonatanu
bila odraz velike diplomatske mudrosti:
Kralj Aleksandar pozdravlja svog brata Jonatana. uli smo o tebi

da si hrabar i moan ovjek i da si dostojan da bude na prija-
telj. Zato te danas postavljamo vrhovnim sveenikom tvog naroda
i dajemo ti naslov kraljeva prijatelja (i ujedno mu posla grimiznu
kabanicu i zlatnu krunu), da pristaje uz nas i s nama sauva pri-
jateljstvo.172
Jonatan je imenovanje na dunost velikog sveenika, koja je sedam

godina, od Alkimove smrti 160. ili 159. godine, bila upranjena,173
doivio kao trijumf i konanu potvrdu hasmonejske vjerske i poli-
tike prevlasti u Jeruzalemu i Judeji. Za Blagdan sjenica u listopa-
du 152. godine pr. Kr.174 stupio je u velikosveeniku slubu, koju
e Hasmonejci drati sljedeih 115 godina.
Doznavi da je Jonatan prihvatio Aleksandrove uvjete, kralj De-
metrije poslao je Jonatanu novo pismo s novim dareljivim pogod-
nostima saveznitva. Pogodnosti i povlastice koje je tada ponudio
171 Kronologija dogaaja vezanih uz sukob kralja Demetrija i Aleksandra Balasa te korist
koju je iz njega izvukao Jonatan opisana je u 1 Mak 10:1-14 i Ant. 13:35-42.
172 1 Mak 10:18-20; vidi i Ant. 13:45
173 Flavije u Ant. 20:237 tvrdi da Jeruzalem sedam godina nije imao velikog sveenika,
dok Schrer ukazuje kako o godinama 160. 153. 1 Mak ne donosi gotovo nikakve
podatake (Schrer, 1890/2009:238). Usprkos toj Flavijevoj tvrdnji i nedostatku povi-
jesnih izvora, teko je pretpostaviti da je tako vana religijska, ali i politika dunost
ostala neupranjena cijelih sedam godina.
174 Prema Flavijevu navodu iz Ant. 13:46 Jonatan je postao velikim sveenikom etiri go-
dine nakon Judine smrti, dok u 20:238 istoga djela Flavije navodi kako je Jonatan vla-
dao sedam godina kad je postao veliki sveenik. Schrer navodi da je Jonatan posve-
ene haljine odjenuo za Blagdan sjenica, u jesen 153. pr. Kr. (Schrer, 1890/2009:241).
165
idovima predstavljale su de facto priznanje judejske neovisnosti.

Jeruzalem i okolicu oslobodio je svih poreza i nameta, a Ptolemai-
du darovao Svetitu u Jeruzalemu. Ponudio je pripajanje Samarije,
Galileje i Pereje Judeji, predaju jeruzalemske Tvrave, obnavljanje
Svetita, utvrivanje judejskih gradova o dravnom troku i drugo.
idovi mu nisu povjerovali. Sjetili su se svih pohoda koje su on i
njegov vojskovoa Bakid poduzeli protiv njihove zemlje i zlodjela
koja su poinili protiv stanovnika Judeje te potvrdili saveznitvo s
Aleksandrom. U presudnoj bitki izmeu Aleksandra Balasa i De-
metrija koja se odigrala poetkom ljeta 150. godine pr. Kr. i u kojoj
je Demetrije poginuo, idovi nisu sudjelovali.
Dok su se kraljevi podizali, borili za prevlast i padali, mnogi su
idovi pretraivali Pisma i traili u njima prorotva o budunosti
poganskih kraljevstava i Izraela. Neki su od njih zbog zbivanja u
kraljevskim obiteljima u Egiptu i Siriji, a prema prorotvu iz Da-
niela 2:42-44, oekivali skoru propast svih poganskih kraljevstava.
Neki povjesniari ta eshatoloka oekivanja meu idovima po-
vezuju s Jonatanovim podizanjem Judejaca na osvajanje jeruza-
lemske Tvrave, kojom su jo uvijek vladali Grci u saveznitvu s
odbjeglim heleniziranim idovima.175 Na vijest o novim borbama
u gradu, Demetrije je pozvao Jonatana k sebi.
Kad mu je ovaj doao s narodnim starjeinama i sveenicima,
kralj je zakljuio da Jonatan uiva veliku potporu u narodu i da mu
ne bi bilo pametno svaditi se s ionako buntovnim idovima. Ni
Jonatan nije mislio da je sukob s kraljem ispravan potez pa su po-
stigli kompromis. Jonatan je prekinuo opsadu Tvrave, a Demetrije
je potvrdio njegovu velikosveeniku ast, pripojenje samarijskih
pokrajina Judeji te oslobaanje Judeje od poreza. Kralj je sve te po-
vlastice potvrdio i pismeno, uz zahtjev da se njegova poslanica po-
stavi na istaknutom mjestu u Hramu.176 Sirijom je na neko vrijeme
zavladao mir, da bi nakon borbi za vlast njome ovladao novi kralj,
175 Davies, 2007:315.

176 1 Mak 11:30-37.
166
Antioh VI. Dioniz (145. 142.). Svrgnuti Demetrije II. pobjegao je

u egzil u Mezopotamiju.
Vladavina imuna Hasmonejca

i uspostava potpune judejske neovisnosti
Zapovjednik Antiohove vojske imenom Trifon pokuao je s po-

strojbama osvojiti Judeju. Nije uspio, ali je zarobio i pogubio
Jonatana. idovskim je voom postao njegov brat imun (143.
134.). Vrativi se u Siriju, Trifon je dao pogubiti i kralja Antioha
VI. Proglasio se seleukidskim kraljem i time navalio mnogo zla
na zemlju.177 imun je oekivao novu invaziju Trifonove vojske
pa je diljem Judeje utvrdio gradove, obnovio zidine i podigao kule
te u tako utvrena mjesta rasporedio posade i opskrbio ih zalihama
hrane. Potom je poslao glasnike svrgnutom kralju Demetriju II. i
od njega zatraio oprost za zemlju, uz prisegu vjernosti. Demetri-
je je spremno pristao. imunu je potvrdio velikosveeniku ast,
a Judejcima dao vlasnitvo nad sagraenim tvravama, oprost za
pobune i neplaanje nameta te osloboenje od poreza. Tim je i-
nom Judeja 142. godine prije Krista, tijekom prve godine imu-
nova vladanja, dola na prag neovisnosti. idovi su u ugovorima i
poveljama tu godinu poeli koristiti kao poetak novoga kalendara:
Prve godine istaknutog vrhovnog sveenika, idovskog vojsko-
voe i glavara imuna.178 imun je potom osvojio utvreni grad
Gezer, koji se nalazi trideset kilometara zapadno od Jeruzalema. Iz
grada je protjerao neidove, naselio idove vjerne Zakonu te se i
sam ondje nastanio.
Dana 23. mjeseca ijara 141. godine pr. Kr.,179 druge godine i-
munova vladanja, Grci i helenizirani idovi iz Tvrave, na rubu
gladi zbog opsade, ponudili su predaju, koju je imun prihvatio.
Godinu kasnije, dvadeset sedam godina nakon to ju je Antioh IV.
177 1 Mak 13:32.

178 1 Mak 13:42.
179 EJ kao godinu osvajanja Tvrave navodi 142. pr. Kr. (Vidi Acra, Vol. 1, str. 363-364.)
167
Epifan izgradio, imun je dao da se ta utvrda, simbol helenistike

agresivnosti prema idovskom narodu i vjeri, porui. Osvajanjem
Tvrave 141. pr. Kr. godine zaokruena je uspostava Judeje kao
neovisnog entiteta. Nakon gotovo etiri i pol stoljea pod pogan-
skom vlau, idovi su imali idovskog vladara, vojsku od koje
su okolni narodi strepjeli, plaali su porez u idovsku blagajnu,
njihovi su vjerski blagdani bili dravni, a idovi koji su napustili
pradjedovske obiaje i priklonili se helenizmu uzdajui se u probi-
tak uz pomo stranaca ostali su posramljeni. Na Cionskoj su gori
idovi postavili bronane ploe na kojima su ispisali sva imunova
junatva i zasluge za dobrobit naroda te odluili da on i njegovo po-
tomstvo dovijeka ostanu voe idovskoga naroda i veliki sveenici,
sve dok ne ustane vjerodostojan prorok.180
Po dolasku na prijestolje i Antioh VII. je imunu potvrdio po-
asti i povlastice koje su on i idovski narod ranije primili. Uz njih
je, znakovito, izdao doputenje imunu da kuje novac. Pravo ko-
vanja novca bilo je odraz potpune suverenosti, ali nije poznato je li
imun to pravo ikad iskoristio budui da idovski kovani novac iz
toga razdoblja nije pronaen. Jedna od mogunosti je da su idovi
ostali zateeni tim doputenjem pa ga zbog biblijske zabrane izrade
kovanih likova nisu primijenili prije nego to ga je Antioh povukao.
Antioh VII. je pak iste godine kad se zakraljio krenuo u obraun s
uzurpatorom prijestolja Trifonom i porazio ga.
Antioh VII. je potom ponitio sve povlastice koje je ranije za-
jamio idovima. imunu je poslao glasnika s porukom da vra-
ti podruja i gradove koje je osvojio izvan idovskih granica.
Gradovi koje je spomenuo bili su Jafa i Gezer, kao i jeruzalemska
Tvrava. imunov odgovor na tvrdnju kako se u njegovu posjedu
nalaze podruja koja idovima ne pripadaju bio je odrjeit:
Mi nikako nismo oteli tuu zemlju niti smo zavladali tuim dobri-
ma, nego je to batina naih otaca: nai su je neprijatelji nepraved-
180 1 Mak 14:41.
168
no stanovito vrijeme posjedovali. Mi smo pak, koristei se povolj-

nim prilikama, ponovo osvojili batinu svojih predaka.
No ini se kako je imun potvrdio da je osvajanje Jope i Gezera

predstavljalo irenje granica Judeje:
to se tie Jope i Gezera, koje ti trai, ti su gradovi mnogo muili

narod i pustoili nam zemlju, za njih emo dati stotinu talenata.181
Antioh VII. nije bio zadovoljan tim odgovorom pa je na Judeju

poslao vojsku koja je u vie navrata prouzroila velika krvoprolia
i razaranja. Njegove su postrojbe porazili imunovi sinovi Juda i
Ivan te time osvojili naklonost Judejaca. Ivan, kasnije prozvan Hir-
kan, nakon oeve pogibije zavladao je Judejom i preuzeo dunost
velikog sveenika.
Hasmonejska drava
Antioh VII. je, srdit zbog poraza koji su mu nanijeli imun i njego-
vi sinovi, godine 134. pokrenuo kaznenu vojnu na Judeju. Vidjevi
pred sobom monu Antiohovu vojsku, Ivan se sklonio iza jeruza-
lemskih zidina, a Antioh je opsjeo grad. Ivan ga je uspio nagovoriti
da odustane od opsade za novac, koji je uzeo otvorivi grobnicu
kralja Davida. Od dijela toga blaga Ivan je kasnije, kao prvi idov-
ski vladar u povijesti, uzeo u najam strane postrojbe.
Antioh je 131. godine pr. Kr. poginuo u Mediji, a ve okrnje-
nim seleukidskim kraljevstvom ovladao je njegov brat Demetrije
II. im je doznao za Antiohovu smrt, Ivan je pokrenuo vojsku u
osvajanje krajeva koji su graniili s Judejom. Dolazak na vlast ne-
popularnog, nekompetentnog i u konanici traginog vladara ohra-
brila ga je u nakani da proiri vlast nautrb seleukidskih krajeva u
181 1 Mak 15:33-35.
169
kojima je po Antiohovu porazu zavladala neorganiziranost i koji-

ma je nedostajalo vojnika. Ivan je najprije preao preko Jordana
i udario na Madabu, tada najvaniji grad Moaba, koju je osvojio
nakon estomjesene opsade. Potom je osvojio Samegu i okolna
mjesta.182 a onda se okomio na Samariju. Ondje je zauzeo ekem
te oblinju goru Gerazim na kojoj se nalazio samarijanski hram,
koji je dao unititi. Potom je okrenuo na jug. Osvojio je Idume-
ju, a stanovnitvo pod prijetnjom progonstva iz zemlje prisilio na
obdravanje idovskih vjerskih obiaja. Veina je Idumejaca tada
prela na idovsku vjeru pa su u nekoliko sljedeih desetljea posve
pripojeni idovskom nacionalnom korpusu.
Ovakav Ivanov postupak prema Idumejcima predstavljao je ra-
dikalan zaokret u odnosu na ranija postupanja Hasmonejaca, ali i
izraelskih i judejskih kraljeva iz vremena prije babilonskog pro-
gonstva. Ivan je prije Idumeje osvojio Moab, ali Moapce nije pri-
siljavao na konverziju. Ivanov otac imun osvojio je niz gradova
prema priobalju, kao i jeruzalemsku Tvravu, a tamonje stanov-
nitvo protjerao je bez pruanja mogunosti prelaska na idovstvo.
Neki povjesniari ovu neobinost obrazlau Ivanovim nastojanjem
da udovolji dvama proturjenim zapovijedima Tore: Izlasku 23:31-
33 gdje je Izraelcima nareeno da istjeraju idolopokloniko sta-
novnitvo iz zemlje koju su primili u batinu, a koja je ukljuivala
podruja Edoma te Pnz 23:8 gdje stoji: Nemoj prezirati Edomca
jer je on brat tvoj. Pustiti ih da ostanu u zemlji, ali natjerati da
prihvate idovstvo, Ivanu se moda inilo kao ispunjenje i jedne i
druge zapovijedi.183
Kaotine prilike u seleukidskom i ptolemejskom kraljevstvu
omoguile su Ivanu neometano utvrivanje vlasti u novoosvojenim
podrujima. Tijekom posljednjih godina vladavine odvaio se na
daljnja osvajanja. Ponovno je krenuo na sjever i napao utvreni
grad Samariju. Flavije kao razlog za taj vojni pohod navodi sama-
182 Ant. 13:255. To je ime nepoznato; o alternativnim objanjenjima vidi Davies, 2007:325.
183 Davies, 2007:326.
170
rijanske nasrtaje na okolno idovsko stanovnitvo. Judejci su oko

grada iskopali opkop i pripremili se na dugotrajnu opsadu. Ivan
Hirkan, ve u poodmakloj dobi, postavio je dvojicu najstarijih si-
nova Antigona i Aristobula za zapovjednike vojske. Godinu nakon
poetka opsade, 107. pr. Kr., Judejci su osvojili grad, a Ivan je dao
da se njegove zidine sravne sa zemljom. Cijelo je podruje pokra-
jine Samarije tako pripojeno Judeji, a uskoro su i veliki dijelovi
Galileje doli pod vlast Hasmonejaca. idovska je drava jaala i
irila se, a stanovnitvo je poelo uivati u blagodatima sposobne i
odlune vlasti. idovi u Judeji ivjeli su u sve veem blagostanju,
koje se uskoro prelilo i na idovske zajednice u Aleksandriji, Egip-
tu i Cipru.
Tijekom posljednjih godina vladavine Ivana Hirkana dolo je do
sukoba izmeu farizeja i saduceja. Flavije navodi da su farizeji od
Ivana traili da se odrekne velikosveenike asti i zadri samo dr-
avniku. Pokuali su staviti pod upit njegovo idovsko podrijetlo,
na to je Ivan uzvratio zbliavanjem sa saducejima i istjerivanjem
farizeja iz Sanhedrina. Ne ini se da je Ivanov sukob s farizejima
ugrozio blagonaklonost naroda prema njemu. Ostao je zabiljeen
kao jedini Hasmonejac za kojega se dralo da ga je Bog uz vladar-
sku i velikosveeniku poast obdario i prorokim nadahnuima.
Umro je 104. godine prije Krista, nakon tridesetjednogodinje vla-
davine. Pred smrt je svoju enu imenovao vladaricom, ali im je
umro vlast je zaposjeo njegov najstariji sin Juda Aristobul (104.
103). On je odmah odluio od Judeje nainiti kraljevinu, a od sebe
kralja. Okrunivi se, nastavio je s osvajanjima i irenjem judejsko-
ga teritorija. Flavije navodi da je osvojio Itureju, podruje sjeverno
od Galileje i juno od Damaska te tamonje stanovnitvo natjerao
da prijee na idovsku vjeru. Ali taj je njegov potez bio motiviran
politikim interesima, a ne religijskom revnou, budui da je sam
pristajao uz helenizam pa su ga nazivali filhelenom ljubiteljem
Grka.184
184 Ant. 13:318.
171
Aleksandar Janej i vrhunac Hasmonejske drave

Po Aristobulovoj smrti, njegova ena Saloma Aleksandra oslobodi-
la je iz zatoenitva trojicu njegove brae koje je on dao zatvoriti,185
a najstarijega od njih, Aleksandra Janeja (103. 76.), postavila je
za kralja. Aleksandar je nastavio vojna osvajanja i irenje granica
Judeje. Od priobalnih gradova ve su svi bili osvojeni osim Ptole-
maide i Gaze te Stratonove kule (kasnije Cezareje) i Dore. Jude-
ju je tada napao Ptolemej, sin egipatske kraljice Kleopatre, ali je
Aleksandar s Kleopatrom sklopio savez, to je zaustavilo Ptoleme-
ja. Potom je prionuo na daljnja osvajanja sirijskih krajeva. Napao
je i osvojio Gadaru, na drugoj strani rijeke Jordana,186 te utvrdu
Amaton, nakon ega se vratio na zapadnu stranu Jordana i osvojio
priobalne gradove Rafiju, Anthedon i Gazu.
Aleksandar je tijekom vladavine postajao sve okrutniji prema
podanicima, zbog ega su 88. godine pr. Kr. idovi protiv njega
pozvali u pomo Demetrija III. Ovaj se odazvao i porazio Alek-
sandrovu vojsku, ali kralj je uspio pobjei. Uskoro je opet okupio
vojsku i udario na sunarodnjake koji su mu se protivili te nakon
kratkotrajnog sukoba ponovno doao na vlast. Zapovjedio je da se
zarobe voe njegovih protivnika i da se vezani dovedu u Jeruzalem.
U Jeruzalemu je potom upriliio veliku gozbu i dok se astio sa
svojim prilenicama i prijateljima, dao je da se osam stotina zaro-
bljenika razapne na krieve. Dok su umirali, izveo je njihove ene
i djecu i poklao ih pred njihovim oima. Flavije je ovaj njegov in
nazvao najbarbarskijim na svijetu i nehumanim.187 I premda
se takvu razularenu okrutnost, kao i ranija ubojstva lanova obi-
telji radi zaposjedanja vlasti, moe smatrati okantnom s obzirom
na to da je ini osoba koja obnaa slubu velikog sveenika, valja
uzeti u obzir da su Hasmonejci nakon smrti Matatijinih sinova bili
185 Antigona, s kojim je skupa ratovao, dao je ubiti zbog nekih dvorskih spletki koje je
predvodila njihova majka.
186 Gadara je dananji jordanski grad Umm Qais, smjeten 110 km sjeverno od Amana.
187 Ant. 13:380-381.
172
potpuno sekularizirani i helenizirani vladari koji vie nisu marili za

etika naela idovstva. Oni su bili prvenstveno vojskovoe, okor-
jeli ratnici, koji su boravili i borili se skupa sa svojim postrojbama,
a okrutnosti su bile dio njihove svakodnevnice. Kad bi se iz vojnih
pohoda vratili na dvor, ondje bi ih ekale prilenice, koje su drali
uz svoje zakonite ene te bi se u njihovu naruju odavali razuzda-
nim pijankama i orgijama. Dvorski ivot Hasmonejaca zapravo se
ni u emu nije razlikovao od dvorskog ivota seleukidskih i drugih
okolnih neidovskih kraljeva.188
Aleksandrova brutalnost izazivala je meu idovima veliko ne-
godovanje i protivljenje. Budui da je dio ubijenih, ako ne i veina,
potjecao iz sljedbe farizeja ili bio blizak njihovoj stranci, oni su mu
se osvetili irenjem neprijateljstva prema njemu u narodu,189 meu
kojim je njihovo politiko miljenje bilo vrlo utjecajno. Kako se
narod odvraao od njega, Aleksandar je sve vie pouzdanja stavljao
u strane plaenike, a uskoro je bio prisiljen i povui se iz nekih
novoosvojenih podruja kako se njegovi tamonji poganski ne-
prijatelji ne bi udruili s njegovim neprijateljima meu idovima.
Tako je podruja Moaba i Gileada s druge strane Jordana predao
nabatejskom vladaru Areti. No zauzeo je nekoliko novih utvrenih
gradova, meu kojima Dios, Esu, Golan, Seleukiju i Gamlu. Kad
je umro 76. godine pr. Kr., iza sebe je ostavio kraljevstvo koje se
protezalo od Itureje i Galileje na sjeveru do Idumeje na jugu:
U to su vrijeme idovi ovladali sljedeim gradovima koji su ranije

pripadali Sirijcima, Idumejcima i Fenianima: na priobalju Stra-
tonova kula, Apolonija, Jopa, Jamnija, Adod, Gaza, Anthedon,
Rafija i Rinokolura. U sredinjem dijelu zemlje, u blizini Idumeje:
Adora i Marisa. U blizinu pokrajine Samarije: gora Karmel i gora
Tabor, Skitopolis i Gadara, u zemlji Galilejaca Seleukija i Gabala,
u zemlji Moab, Hebon i Medaba, Lemba, Ononas, Gelithon, Zara
188 Tcherikover, 1959:252.

189 Ant. 13:402.
173
i dolina Cilices i Pela. Ovaj potonji su posve unitili jer stanovnici

nisu htjeli svoje religijske obiaje zamijeniti za idovske. idovi
su osvojili i druge vane gradove u Siriji koji su bili uniteni.190
Judeja, koja je nepuno stoljee ranije bila tek beznaajna provincija

kojom su okolni vladari upravljali bez pomisli da idove pitaju za
miljenje i o emu, sada se prometnula u monu i agresivnu malu
kraljevinu od koje su okolni narodi zazirali. Koncem Aleksandro-
ve vladavine svi grki gradovi uz obalu Sredozemnog mora osim
Ptolemaide i Akelona te svi u prekojordanskim podrujima osim
Filadelfije bili su pod judejskom vlau. Hasmonejsko je kraljev-
stvo time obuhvatilo gotovo sva biblijska podruja Erec Izraela.191
Vladavina Salome Aleksandre i Aristobula II.

Sva ta prostranstva naslijedila je Aleksandrova ena Saloma Aleksan-
dra (76. 67.), majka dvojice njegovih sinova Hirkana i Aristobula.
Saloma se obratila farizejima za pomo u upravljanju kraljevstvom,
to je bio politiki pragmatian potez koji se pokazao presudnim za
stabilnost njezine desetogodinje vladavine. Farizeji su rado sklopili
savez prijateljstva s udovicom njihova progonitelja i preko nje prak-
tiki zaposjeli vlast. Ponovno su uveli obiaje koji su proizlazili iz
njihova nauka, a koje je ukinuo Ivan Hirkan pa sve protjerane i zato-
ene pristae farizejske sljedbe vratili u zemlju ili oslobodili.
Najstarijega sina Hirkana II. kraljica je imenovala velikim sve-
enikom. Hirkan je bio maloduan i neodluan ovjek koji se nije
puno upletao u politiku. Njegova brata Aristobula II. postavila je
na elo vojske i poslala da udari na Damask, budui da su sirijske
ete u to vrijeme uestalo provaljivale u idovska podruja. Njemu
se zapovijedanje vojskom toliko svidjelo da se po povratku vie
nije mogao skrasiti kao pokorni podanik. Odmah po majinoj smrti
Aristobul II. (67. 63.) prisilio je brata Hirkana II., koji je kao
190 Ant. 13:395-397.

191 Isaiah Gafni u Stone, 1984:16.
174
stariji imao prednost u nasljeivanju prijestolja, da mu preda vlast.

Njihov otac Aleksandar za ivota je postavio jednog Idumejca ime-
nom Antipatar192 za vojnog zapovjednika u Judeji. Antipatarova je
obitelj u vrijeme Ivana Hirkana prela na idovstvo. On je imao e-
tvoricu sinova i ker: Fazaela, Heroda, Josipa, Ferorasa i Salomu.
Taj je Antipatar bio ambiciozan, vjet, pronicljiv i proraunat o-
vjek, a prijateljevao je s razvlatenim Hasmonejcem Hirkanom II.
On je uspio uvjeriti Hirkana i neke druge utjecajne idove da im od
Aristobula, koji je kao drugoroeni kraljev sin zapravo bio uzurpa-
tor prijestolja, prijeti ivotna opasnost. Potom je Hirkana nagovorio
da se skloni kod Arete, nabatejskog kralja, s druge strane Jordana.
Areta je Hirkanu pruio utoite u svojoj palai u Petri. Antipatar je
potom postigao da Hirkan i Areta sklope vojno saveznitvo: Areta
e Hirkanu pomoi da od brata preuzme vlast, a Hirkan e mu za-
uzvrat vratiti prekojordanska podruja koja je osvojio njegov otac,
ukljuujui i dvanaest gradova: Medabu, Nabalo, Libiju, Tarabsu,
Agalu, Athon, Zoar, Oron, Marisu, Rudu, Lusu i Orubu.193
Areta je na Aristobula krenuo s vojskom od 50.000 vojnika,
pjeaka i konjanika, i ve u prvoj bitki ga pobijedio. Mnogi su i-
dovski vojnici poslije toga poraza napustili Aristobula i preli na
Hirkanovu stranu. Aristobul je pobjegao u Jeruzalem, ali mnogi
stanovnici grada takoer su pristali uz Hirkana. Ostavljeni se vladar
zabarikadirao u utvrdu uz Hram, sa svih strana okruen neprijate-
ljima. Kad je Areta napao Jeruzalem, s njime su se protiv ostatka
Aristobulovih pristaa borili i mnogi idovi, dok su uz Aristobula
jo ostali veinom sveenici.
Dolazak Rimljana u Judeju

Dok su Nabatejci i Hirkanove pristae opsjedali Aristobula, u Si-
riju je stigao asnik rimskoga vojskovoe Pompeja, Marko Emi-
192 Neki autori (A. Rebi, A. Popovi) grko ime , (Antipatros) donose u obli-
ku Antipater; ovdje je preuzeto rjeenje iz Hrvatske enciklopedije LZ Miroslav Kr-
lea (Hrvatska enciklopedija, 1999-2009:sv. I. str. 287).
193 Ant. 14:18.
175
lije Skaur,194 koji je stao na Aristobulovu stranu. Nedugo potom

doao je i Gnej Pompej (106. 48. pr. Kr.). Dvije godine ranije
Pompej je Siriju uinio rimskom provincijom, ime je seleukidska
dinastija, dva i pol stoljea nakon osnutka, prestala postojati. Iz
okolnih zemalja Sirije, Egipta, prekojordanskih krajeva i Judeje,
Pompeju su stigli glasnici s pozdravima vladara i darovima. Hir-
kan je za svog izaslanika poslao Idumejca Antipatara, a Aristobul
je izabrao izvjesnog Nikodema. Hirkanova je stranka optuila Ari-
stobula za uzurpiranje vlasti koja po pravici pripada starijem bratu,
to je dovelo do razbojnikih upada u zemlju, do pojave gusarstva
na moru195 i openito do pobuna i sukoba meu narodom. Skaura
su pak optuili pred Pompejem da je od Aristobula primio mito,
ali Pompej je te optube zanemario. S druge strane, Aristobul je
ustvrdio da je vlast preuzeo zbog bratove nesposobnosti i prijezi-
ra vrijedne pasivnosti, kako bi sprijeio da zemljom ovlada netko
posve stran.
Pred Pompeja je iz Jeruzalema stiglo i tree izaslanstvo, koje su
inili predstavnici idova predvoeni farizejima. Oni su pred mo-
nim vojskovoom posvjedoili protiv obojice hasmonejskih knee-
va te izjavili da ne ele da nad njima vlada kralj, bilo Aristobul bilo
Hirkan, nego da se ele vratiti obliku vladavine koji su primili od
oeva, a to je podlonost sveenicima Boga kojega tuju.196 Fari-
zeji su se, naime, protivili objedinjavanju kraljevske i velikosvee-
nike vlasti u jednoj istoj osobi, kakvo su uveli Hasmonejci te su
prieljkivali podjelu vlasti. Pri tome su ak pristajali na uspostavu
rimske politike vlasti nad Judejom, pod uvjetom da se idovima
prizna vjerska autonomija, koja bi bila ureena pod nadlenou
velikog sveenika. Farizeji su raunali na blagonaklon odnos Ri-
194 Ovaj je Skaur bio sin istoimenoga poznatoga rimskog politiara koji je ivio oko 163.
90. pr. Kr.
195 Optuba za gusarstvo mogla bi biti proizvod Hirkanove informiranosti o Pompejevoj
ranijoj karijeri. Pompeja je 67. godine Senat imenovao zapovjednikom flote ija je
zadaa bila borba protiv gusara na Mediteranu. U nekoliko mjeseci tijekom 67. i 66.
godine pr. Kr. Pompej je oistio Mediteran od gusara.
196 Ant. 14:41.
176
mljana, kakav su ovi ve pokazali prema drugim podlonim narodi-

ma, kao i na povratak velikosveenitva u Sadokov dom. to se pak
tie politike vlasti, ona ni farizejima, a ni mnogim drugim sku-
pinama u Judeji, osobito onima meu kojima je raslo mesijansko
iekivanje, nije bila od neposredne vanosti. Drali su da e se,
nakon to bogotovlje u Jeruzalemu bude obnovljeno u skladu sa
Zakonom, Bog pokrenuti u korist Izraela, poslati Mesiju te narodu
napokon donijeti i politiku neovisnost.197 Sasluavi sve argumen-
te, Pompej je Hirkana imenovao zakonitim vladarom, a Aristobula
proglasio uzurpatorom. Aristobul se nato povukao u Jeruzalem i iza
monih zidina spremio za rat s Rimljanima.
Pompejevo osvajanje Jeruzalema i Judeje
Kad je Pompej u ljeto 63. godine stigao pred Jeruzalem, Aristobul

je odustao od ratovanja i odluio mu predati grad, to je meu je-
ruzalemskim idovima izazvalo novu podjelu. Jedni, meu kojima
su bili Hirkanovi pristae i farizeji, zagovarali su da se Pompeja pu-
sti u grad, dok su se drugi, mahom Aristobulove pristae i saduceji,
tomu protivili. Ovi potonji sruili su most koji je zapadnu stranu
hramskog kompleksa povezivao s gradom,198 povukli se u taj utvr-
eni dio i pripremili za opsadu. Hirkan je pak Pompeja i Rimljane
pripustio u ostatak grada.
197 U ovom je kontekstu zanimljiva razlika izmeu farizeja i esena u njihovu vienju
politikih i vjerskih prilika. Dok su farizeji nastojali politikim djelovanjem ispo-
slovati bogotovlje i religioznost sukladno Zakonu, eseni su se povukli u pustinju i
posvetili se osobnoj pobonosti. I jedni i drugi oekivali su mesijansko doba i Boju
intervenciju, ali farizeji su vjerovali da eshatoloka zbivanja mogu potaknuti ili ubr-
zati. Sedamdeset godina kasnije pojavit e se jo radikalnija skupina revnitelja, koji
e se u pourivanju eshatolokih zbivanja posluiti i nasiljem. Slina situacija, kada
e predstavnici idova traiti od Rima da preuzme izravnu politiku vlast u zemlji,
dogodit e se i tijekom Arhelajeve vladavine, kada e ta politika opcija poluiti vie
uspjeha, ali na koncu ostati razoarana rezultatima.
198 Sir Charles Waren je u devetnaestom stoljeu pronaao ostatke toga mosta, koji Flavi-
je spominje u Ant. 14:58 i Bell. 1:143 (vidi i Bahat, 1994:23).
177
Pompej je podigao tabor u gradu, sjeverno od Hrama, odakle je

pristup hramskoj utvrdi bio najlaki. Dao je da se podigne razina
jarka koji je taj dio grada razdvajao od zidina iza kojih su se skrivali
branitelji, a onda je tu dovukao sprave za razbijanje utvrda i kata-
pulte. Zabarikadirani idovi estoko su se opirali. Ipak, na subotnji
dan vojevali su drukije nego ostalim danima u tjednu. Subotom
nisu napadali Rimljane koji su u podnoju zidina podizali razinu
tla i pripremali opsadne naprave, ve samo one koji su juriali na
zidine. Kad su Rimljani to shvatili, subotom bi prilazili posve uz
utvrdu Hrama i postavljali opsadne naprave u najzgodnije poloaje,
ali nisu napadali. Zbog toga ni idovi nisu ometali njihov posao.
Sutradan bi s tako pripremljenih poloaja opet udarili na zidine. Tri
mjeseca opsade bilo je potrebno Rimljanima kako bi uspjeli svla-
dati otpor branitelja i provaliti u utvrdu. Hram je pao na Jom kipur
63. godine,199 kad je jedna kula na utvrdi popustila pod udarima,
sruila se, a s njom i dio zida. Rimljani su nagrnuli u grad; predvo-
dio ih je zapovjednik Kornelije Faust.
Sveenici koji su pronosili rtve nastavili su s obredima kao da
se oko njih ne zbiva nita neuobiajeno. Neki su branitelji u po-
sljednjem oajnikom juriu nasrnuli na Rimljane i njihove idov-
ske pomagae iz Hirkanove stranke te izginuli, dok se dio branitelja
poubijao meusobno, kako ne bi pali u zarobljenitvo. Dvanaest
tisua idova izginulo je u tim okrajima. Meu Rimljanima je broj
ubijenih bio neznatan, iako su mnogi bili ranjeni.200 Pompej se na
koncu uspeo do Hrama i uao u Svetinju nad svetinjama, ondje
gdje je samo velikom sveeniku doputen ulazak, i time oskvrnuo
mjesto. Pred njim se ukazao zlatni stol, zlatni svijenjak, zlatno
hramsko posue i mnogo drugoga blaga i novca. Ali prvi rimski
zapovjednik koji je zagospodario idovskim svetim mjestom nije
ga opljakao niti je ita uzeo iz njega.201 Sutradan je zapovjedio da
199 Davies, 2007:349.

200 Tijek borbe i broj rtava Flavije je opisao u Bell. 1:141-154.
201 Da Pompej nije opljakao Hram uz Flavija (Ant. 14:72, Bell. 1:153) potvruje i Cice-
ron, a Tacit navodi kako je Hram po Pompejevu osvajanju ostao neoteen, ali da je
178
se Hram oisti i da se prinesu rtve propisane idovskom Zakonom.

Za velikog sveenika postavio je Hirkana. Hirkan je uz velikosve-
eniku ast od Rimljanina primio i odreene politike ovlasti, ali
one su bile ograniene njegovim vazalnim odnosom prema Rimu.
Uspostava rimske vazalne drave pod Hirkanom II.

Pompej, koji se od ranije pokazao kao vjet upravitelj nad osvoje-
nim podrujima, odmah je u Judeji uveo administrativne reforme
s ciljem smirivanja nemirne pokrajine i utvrivanja rimske vlasti.
Od judejskoga kraljevstva izuzeo je sve gradove koji su mu pri-
pojeni osvajanjima Hasmonejaca te je prema Flavijevim rijeima
sveo Judeju na njezine prave granice.202 Judeja je izgubila sva
priobalna podruja, dijelove Idumeje i cijelu Samariju. idovska je
drava spala na dva razdvojena podruja, Judeju i Galileju. Osim
toga, izuzeto je i pet gradova iz krajeva s druge strane Jordana. Nji-
ma je pridodano jo pet drugih gradova te je oformljen Dekapolis,
upravna jedinica kojoj su kasnije pripojeni jo neki gradovi, ali se
ime koje znai deset gradova nije mijenjalo. Tako su se, svega ne-
koliko godina nakon to je za vladavine Aleksandra Janeja hasmo-
nejska drava dosegla vrhunac ekspanzije i moi, idovi opet nali
pod tuom upravom, na suenu i nepovezanu podruju, bez izlaza
na Sredozemno more. Dva su mogua razloga za takvo Pompejevo
postupanje sa idovskom dravom. Prvi je bojazan Rimljana da na
granici sa Sirijom, kojoj su i dalje prijetili napadi Parta, ostane cje-
lovita i snana, ali nemirna pokrajina koju stalno potresaju unutarnji
sukobi. Drugi je razlog mogua osveta Rimljana zbog zbliavanja
Aleksandra Janeja s armenskim i partskim neprijateljima Rima.203
Meu idovima je vrlo brzo poelo rasti nezadovoljstvo pre-
ma Hirkanovoj i Antipatarovoj podlonikoj politici prema Rimu.
Mono i prostrano kraljevstvo kakvim je gospodario Aleksandar
svetite bilo prazno (Historije 5:9). Vidi i Horbury, Davies & Sturdy, 1999:95.
202 Bell. 1:155.
203 Vidi Horbury, Davies & Sturdy, 1999:96-97.
179
Janej jo je bilo u ivom sjeanju mnogih Judejaca koji su novo-

nastale prilike smatrali poniavajuima i uvrjedljivima. Mnoge je
idovske nezadovoljnike oko sebe okupio Aristobulov sin Aleksan-
dar, koji je pobjegao iz rimskog zarobljenitva. Njegova je vojska
s vremenom ojaala te zagospodarila velikim dijelovima Judeje,
kao i utvrdama Aleksandrion na granici sa Samarijom, Hirkanion
u Judejskoj pustinji i Maheront u Pereji, na istonoj obali Jorda-
na.204 Porazio ga je upravitelj Sirije Gabinije, koji je tijekom rata
uvidio da dranje nemirnih idovskih krajeva u pokornosti nee
biti jednostavan posao. Zato je idovsko podruje podijelio na pet
samostalnih pokrajina s glavnim gradovima Jeruzalemom, Gade-
rom, Amatuntom, Jerihonom i Seforisom. Svaka je pokrajina imala
vlastiti savjet, odnosno Sanhedrin,205 i vlastitu upravu, a politika
vlast u pokrajinama dodijeljena je lokalnomu idovskom plem-
stvu.206 Gabinije je Hirkana doveo u Jeruzalem, predao mu vlast
nad Hramom, a njegove ovlasti sveo na velikosveenike. Time je
konano prestala postojati idovska monarhija, to su mnogi ido-
vi, prema Flaviju, doekali s odobravanjem.207
Vladavina Julija Cezara i njegov odnos prema Judeji

Godine 48. Gaj Julije Cezar (100. 44. pr. Kr.) nakon dvogodi-
njega graanskog rata porazio je Pompeja, nekadanjega suvladara
204 O poloaju i izgledu ovih hasmonejskih utvrda vidi Rocca, 2008:12, 30-33.
205 Ovdje (Ant. 14:91) nalazimo prvi povijesni spomen Sanhedrina (57. pr. Kr.). U ovom
kontekstu on je najvjerojatnije predstavljao politiko tijelo, budui da se Rimljani nisu
mijeali u vjerska pitanja pokorenih naroda (vidi EJ, Vol. 18. str. 21.). Flavije kasnije
spominje Sanhedrin kao vrhovno sudbeno tijelo koje je u Jeruzalemu odluivalo o
stvarima kao to je smrtna kazna. Uloga Sanhedrina je nakon Herodova dolaska na
vlast vjerojatno svedena na odluivanje o vjerskim pitanjima, to bi se moglo iitati
i iz novozavjetnog teksta. Do danas ipak ostaje nejasno koliko je bilo Sanhedrina, tko
su bili njegovi lanovi i to je bila domena njegova djelovanja pa oko tih pitanja meu
povjesniarima ne postoji suglasnost.
206 Gabinijeva podjela Judeje bila je ad hoc rjeenje koje nikad nije zaivjelo kao trajno.
Mogue je i da ju je Gabinije osmislio kao pokus i privremeno ureenje koje e biti
zamijenjeno boljim modelom im Rimljani bolje upoznaju prilike u toj zemlji te da
nije ni traio da je Senat potvrdi (Smallwood, 2001:33).
207 Bell. 1:169-170
180
iz Prvog trijumvirata (60. 53.) te ovladao cijelim Rimom koji

je iz republike pretvorio u carstvo. Progonei poraenog Pompeja,
Cezar je stigao u Aleksandriju, ali ondje je u neoekivanom su-
kobu s Egipanima umalo izgubio glavu; najzasluniji za njegovo
izbavljenje bili su idovi koje je predvodio Idumejac Antipatar.208
U ljeto 47. godine iz Egipta je preao u Antiohiju, odakle je odluio
urediti ustroj politike vlasti u Judeji. Vlast je od njega zatraio
Antigon Matatija, Aristobulov sin, koji se pozvao na neprijateljstvo
koje je vladalo izmeu njegova oca i brata s jedne te Pompeja s
druge strane. Hirkan II., koji je uz Antipatarovu potporu jo uvijek
vladao u Jeruzalemu, bio je Pompejev saveznik pa time i Cezarov
protivnik u nedavno zavrenom ratu dvojice suparnika. Ali, Cezar
208 Stigavi u Aleksandriju Cezar je doznao da je Pompej ondje ubijen jer su se Egipani
bojali pruiti mu utoite pred monim progoniteljem. Smjestio se u aleksandrijsku
palau, ali ondje je do njega dola Kleopatra, starija sestra i svrgnuta suvladarica
malodobnoga egipatskog vladara Ptolemeja XIII. (Teosa Filopatora roena 61. pr. Kr.)
Cezar se u nju navodno zaljubio i zatraio od Ptolemeja da je vrati na vlast. Tome su
se usprotivili Ptolemejevi tutori te su poveli narod i vojsku protiv Rimljana. Mnogi
su rimski vojnici izginuli, a Cezar se s malobrojnom pratnjom naao u okruenju u
palai. Bez dovoljno vojnika, oruja i hrane, bilo je pitanje vremena kada e se njego-
va obrana uruiti. U pomo mu je pohitao Mitridat Pergamonski s vojskom iz Sirije.
Na putu prema Aleksandriji morali su proi pokraj utvrenoga Peluzija, koji je bra-
nila snana egipatska posada. Flavije navodi kako Mitridat nije bio u stanju zauzeti
grad pa se zaustavio u Akelonu. Ondje mu se pridruio Antipatar koji je predvodio
tri tisue Judejaca. Skupa su ponovno krenuli u napad, a Antipatar i Judejci prvi su
sruili dio zida, nakon ega je grad osvojen. U daljnjem prolazu prema Aleksandriji
isprijeili su im se idovi koji su nastanjivali podruja izmeu Peluzija i Memfisa, od-
nosno Onijinu zemlju (prema Oniji IV., velikom sveeniku kojem je to podruje dao
Ptolemej VI. Filometor i koji je u Leontopolisu sagradio idovski hram). Antipatar im
je pokazao pisma velikog sveenika Hirkana u kojima ih ovaj potie na prijateljstvo
i saveznitvo s Cezarom te ih moli da vojsku koja mu je pohitala u pomo nahrane i
opskrbe. idovi su tako i uinili, a neki su se i pridruili Mitridatovoj vojsci. Ceza-
rovi su saveznici tako stigli u Aleksandriju u proljee 47. godine pr. Kr. Prema nekim
navodima, Antipatar je i tamonje idove uspio nagovoriti da se ne sukobljavaju s
Cezarom, usprkos zapovijedi egipatskog kralja (Sicker, 2001:59). U bitkama koje su
uslijedile Egipani su poraeni, mladi Ptolemej je poginuo, a Cezar i Kleopatra izbav-
ljeni su iz okruenja. Mitridat je u izvjetaju o bitkama koji je poslao Cezaru imeno-
vao Antipatara kao najzaslunijega za pobjedu, nakon ega ga je Cezar uzeo u slubu
i poveo u svoje daljnje pohode. Stanovnici Aleksandrije, koji su uglavnom bili grkog
i egipatskog podrijetla i protivnici Rima, idovima su prijateljstvo s Rimljanima uzeli
za zlo; protuidovski sentiment meu njima je rastao pa e godinama kasnije buknuti
u najnasilniji napad na idove zabiljeen u starom vijeku.
181
nije zaboravio da je Antipatar odigrao vanu ulogu u njegovu iz-

bavljenju iz okraja s Egipanima u Aleksandriji. Usto, Cezar je
vjerojatno u Antigonu prepoznao vou nacionalistiki nastrojenih
Judejaca koji su sanjali obnovu mone hasmonejske drave, to je
onda podrazumijevalo i potencijalno neprijateljstvo prema Rimu.
Ukoliko bi Parti opet izbili na granice Sirije, Rim u takvoj Judeji ne
bi imao postojana saveznika. Nasuprot tomu, Hirkan i Antipatar u
svojoj su odanosti Pompeju zapravo pokazali odanost prema Rimu.
ak i kad je Pompej osvajao Jeruzalem, kad su se protiv rimske
uprave dizale pobune, njihova lojalnost rimskom namjesniku ostala
je nepoljuljana. Stoga je Cezar zakljuio da su Hirkan i Antipatar
najbolji izbor za daljnje upravljanje Judejom kao vazalnom dra-
vom.
Cezar je dvojicu saveznika obasuo poastima i povlasticama.
Hirkanu i njegovu potomstvu potvrdio je velikosveeniku ast
te ga imenovao judejskim etnarhom. Dopustio mu je da ponov-
no podigne i obnovi jeruzalemske zidine, iste one koje je poruio
Pompej, a luku u Jafi je vratio pod Judejsku upravu.209 Dokinuo
je i Gabinijevu podjelu idovskih podruja u pet autonomnih di-
jelova210 te obnovio cjelovitost Judeje i njezinu povezanost preko
Samarije s Galilejom. Vratio joj je i neka prekojordanska podruja
naseljena idovima, koja su bila u sastavu hasmonejske kraljevine.
Antipataru je Cezar dodijelio rimsko graanstvo i oslobaanje od
plaanja poreza te ga prema nekim izvjeima imenovao prokura-
torom Judeje, Samarije i Galileje. Zbog Hirkanove tromosti i ne-
zainteresiranosti za dravnike poslove, od ovlasti kojima je Cezar
obasuo judejske prvake najvie se okoristio Antipatar. On je odmah
postavio dvojicu svojih sinova za vojne upravitelje: Fazaela nad
Jeruzalemom i Judejom, a Heroda nad Galilejom.211 Idumejac An-
209 Ant. 14:144, 202, 205.

210 Ta podjela najvjerojatnije nije ni uvedena kao trajno rjeenje i svakako je trebala tra-
jati samo tijekom Gabinijeve uprave (Smallwood, 2001:33).
211 Flavije navodi da je Herod u vrijeme svog imenovanja upraviteljem Galileje bio vrlo
mlad, da je imao svega petnaest godina (Ant. 14:158), to je vjerojatno grjeka u pi-
182
tipatar i njegov dom tako su postali de facto nositelji najvie vlasti

u idovskoj zemlji.
Cezar je idovima u Judeji i u dijaspori priznao slobodu vjere
te ih oslobodio obveze sluenja u vojsci. Njegovu blagonaklonost
prema idovima preuzeli su i mnogi upravitelji pojedinih rimskih
podruja i pokrajina, to je idovima donijelo mnoge neoekiva-
ne blagodati. Cezar je ukinuo veinu nameta koje je prema Judeji
uveo Pompej te odredio godinje plaanje poreza od 12,5% na sve
prinose od zemlje. Tijekom subotnje godine Judeja je bila potpuno
izuzeta od poreza, a zabranjen je i svaki vid otimaine ili iznude od
strane vojske. Zbog svega toga, ali i zbog injenice da je bio nepri-
jatelj Pompejev, kojemu Judejci nisu zaboravili oskvrnue Hrama,
Cezar je meu idovima i u Judeji i u dijaspori postao iznimno
omiljen vladar. Cezar se u svojim odlukama i postupcima vjerojat-
no vodio iskljuivo pragmatinim razborom pametnog politiara, a
ne posebnim naklonostima prema idovima i idovstvu. idovi su
kao pokoreni narod prema rimskoj vlasti iskazali lojalnost, koja je
nagraena politikom i vjerskom autonomijom koja nije bila neuo-
biajena tadanjoj rimskoj upravi. Usto, bilo mu je vano pridobiti
u Judeji snana i pouzdana saveznika, budui da se prijetnja od Par-
sanju, a Herod je bio dvadesetpetogodinjak (Smallwood, 2001:44-45). Odnos snaga

kakav je nastao Cezarovim ureenjem judejske politike i vojne vlasti nije se sviao
judejskoj aristokraciji, koju su uglavnom inili saduceji, i koja je na rastui utjecaj
i mo Idumejca Antipatara i njegovih sinova gledala s velikim negodovanjem, pa i
otvorenim neprijateljstvom. Antipatar je bio odve moan za izravan napad, ali nje-
gov sin Herod (oko 73. 4. pr. Kr.) vrlo je brzo sam ponudio povod i priliku za njihovo
odmjeravanje snaga. U Galileji je, pod vodstvom nekog Ezekije Galilejca, na granici
sa Sirijom djelovala skupina koju su u Siriji smatrali razbojnicima. Ista je skupina
meu idovima slovila za borce koji su neka naselja u Siriji eljeli vratiti pod gali-
lejsku upravu. Tadanjem rimskom upravitelju u Siriji Sikstu Cezaru, roaku Julija
Cezara, njihovi su pohodi u pograninom podruju predstavljali veliki problem pa
je sa zahvalnou doekao vijest da je Herod uhvatio i ubio Ezekiju i mnoge njegove
borce. Ali idovi diljem Galileje, Judeje i Jeruzalema bili su ogoreni tim postupkom.
Herodove ovlasti, naime, nisu ukljuivale pravo donoenja smrtne presude. Jedino ti-
jelo koje je moglo izrei takvu kaznu bio je Sanhedrin. To je promijenjeno tek kasnije,
za Herodova kraljevanja, kad su mnoge ovlasti Sanhedrina ukinute ili ograniene, a
njegova uloga svedena uglavnom na rjeavanje vjerskih pitanja.
183
ta i dalje nadvijala nad granicama njegova Imperija.212 Ti su ciljevi

postignuti utoliko to je velik broj idova prihvatio rimsku prevlast
nad Judejom kao politiku stvarnost koju, barem u tom trenutku,
nije bilo potrebno mijenjati. Znaajan dio idovske populacije opet
je postao nezainteresiran za postizanje politikoga suvereniteta jer
je zemljom vladao car koji se nije mijeao u njihova vjerovanja i
obdravanje propisa Zakona; obnavljanje idovskoga kraljevstva
ostavljeno je Mesiji i Bojem izboru trenutka. Tako je izmeu veli-
kog broja Judejaca i njihovih rimskih gospodara zavladao smiren,
blag i gotovo savezniki odnos. Ali to nipoto nije znailo i kraj
burnih previranja u Judeji. Dapae, Cezarovo je ureenje pripravilo
podlogu za novo, veliko i neoekivano preslagivanje snaga.
Herodijansko razdoblje
etrdesetih godina pr. Kr. nakon niza lokalnih, unutarrimskih i

meunarodnih sukoba Antipatarov sin Herod najprije je imenovan
tetrarhom Galileje, a potom i kraljem idova. Vlast u Jeruzalemu
uspio je zaposjesti 37. pr. Kr. Ambiciozni, okrutni i sposobni kralj
odmah je krenuo u obraun s neprijateljima i potencijalnim suparni-
cima. Neke je pogubio, a neke protjerao pa se u narod uvukao strah.
Meu idovima se ukorijenilo duboko neprijateljstvo prema nje-
mu, kako zbog njegove okrutnosti tako i zbog njegova idumejskog
podrijetla. Herod je to znao pa je ivio u strahu od urota. Najveu
prijetnju Herodu je predstavljao mladi Jonatan Aristobul III., brat
njegove ene Mariamne i unuk nekadanjeg kralja Aristobula II. i
velikog sveenika Hirkana II. Njemu je po pravu nasljedstva pri-
padalo veliko sveenitvo, ali Herod nije mogao dopustiti da na taj
uzvieni poloaj doe netko tako istaknuta roda. Zato je za velikog
sveenika postavio nekog idova iz Mezopotamije. Aristobulova
majka i Herodova punica Saloma Aleksandra to je uskraivanje ve-
212 Griffin, 2009:105.
184
likosveenitva njezinu sinu doivjela kao nepravdu i neoprostivu

uvrjedu. Pismom se obratila egipatskoj kraljici Kleopatri i od nje
molila da od Marka Antonija213 trai da se veliko sveenitvo preda
njezinu sinu. Bio je to lukav potez, koji e potaknuti brojne intrige
i nekoliko godina potresati odnose izmeu Egipta, Rima i Judeje.
Kleopatra je, naime, nakon to je obila Judeju i s Herodom sklopi-
la neke sporazume, postala njegov najmoniji neprijatelj.
Flavijevo izvjee o njezinu posjetu Judeji i bogatstvima jeri-
honskog kraja koji joj je Antonije poklonio zanimljivo je za povije-
sni uvid u gospodarsku i agrarnu sliku Judeje toga doba. On navodi
kako je ondje rasla bujna vegetacija, koja je ukljuivala neke rijetke
vrste raslinja iz kojeg se dobivao dragocjen balzam te mnogobroj-
ne i raznovrsne palme.214 Kleopatra je vjetim spletkama Heroda
uvukla u sukobe s Nabatejcima, ali spletom okolnosti ti ratovi su se
za njega pokazali korisnima: zbog njih nije sudjelovao u sukobima
do kojih je uskoro dolo izmeu Antonija i Oktavijana. Nakon to
je Oktavijan porazio Antonija i Kleopatru te postao samostalnim
vladarom Rimskoga Carstva, Herodu je potvrdio krunu i ovlasti.
Nastavak Herodove
vladavine i graditeljska poduzetnost
Herodov strah od urota i pobuna, iako esto pretjeran i ve s nazna-

kama paranoje koja e ga posve obuzeti u kasnijim godinama kra-
ljevanja, nipoto nije bio neutemeljen. idovski stanovnici njegova
kraljevstva nisu zaboravljali da je on bio tek potomak konvertita,
213 Marko Antonije (83. 30. pr. Kr.) je u bitkama u Judeji i Egiptu pokazao veliku hra-
brost i vjetinu. On je s vremenom postao glasovit rimski vojskovoa i trijumvir u
Drugom trijumviratu koji je, skupa s Oktavijanom i Markom Emilijem Lepidom, us-
postavio nakon smrti Julija Cezara.
214 Ant. 15:96. Opise plodnosti tla i bujne vegetacije na podruju Erec Izraela, kakvi se
mogu pronai u Flavijevim knjigama (vidi npr. Bell. 3:44-50), neki povjesniari sma-
traju pretjerivanjem (vidi poglavlje o drutvenim i ekonomskim prilikama u Horbury,
Davies & Sturdy, 1999:106-111). Ovdje pak valja zamijetiti kako bi, da je jerihonski
krajolik nalikovao iemu slinomu dananjem, odnosno da ondje nije bilo izvanred-
nih prirodnih bogatstava, Kleopatra teko prihvatila takav dar od Antonija, a Herod
pristao na plaanje danka za povrat toga kraja pod njegovu skrb.
185
ovjek neplemenita roda i neidovske krvi te da je njegova kraljev-

ska vlast poivala na brutalnosti215 i nezakonitim pogodbama sa
stranim porobljivaima. Premda je Herod bio zakonit idov, jer je
Zakon prepoznavao mogunost obraenja na idovsku vjeru, bio je
nezakonit vladar. Dodatni bijes naroda Herod je na sebe navukao
svojim prvim preureenjima Jeruzalema. U gradu je, prema Flavi-
jevim navodima, koja arheoloka iskapanja nisu potvrdila, izgradio
polukruno kazalite/borilite (teatar), a u blizini i amfiteatar.216
Svakih pet godina na tim bi borilitima upriliio igre, na koje bi
pozvao sudionike iz mnogih poganskih naroda. Oni su se natjecali
u hrvanju, vonji konjskih zaprega i drugim disciplinama, kako bi
postigli nagrade i slavu. Trofeji koje su osvajali bili su oblikovani
prema ljudskim likovima i podsjeali su na kumire. Na borilita su
izlazili i gladijatori i osuenici na smrt, od kojih su se neki borili
meusobno, a neki s divljim zvijerima. Okrutnost s kojom su neki
od njih skonavali radi zabave gledatelja za pobone je idove bila
okantna. Igre je pratila velika rasko, jer je Herod elio impresio-
nirati goste, te razularenost i raskalaenost kakve se u idovskom
svetom gradu prije toga nije moglo vidjeti. Mnogi sudionici pred-
stava i igara nastupali su, po grkom obiaju, goli. Sve je to bilo u
suprotnosti sa idovskim obiajima i Zakonom. Meu stanovnici-
ma Jeruzalema zato je esto dolazilo do pobuna i prosvjeda protiv
kralja. Herod je na nezadovoljstvo naroda katkad odgovarao blago,
nagovarajui ih da se okane praznovjerja i prigrle zabave koji-
ma se sav svijet veselio. Tijekom cijele njegove vladalake karijere
postojala je zamjetna crta elje da ga idovi istinski prihvate kao
svoga kralja, dragovoljno i bez prisile. Ali nije im vjerovao. Meu
narod je razaslao dounike ija je zadaa bila istraiti i dojaviti mu
215 Herod je na poetku vladavine dao ubiti brata svoje ene Mariamne, Aristobula III., a
kasnije i Mariamnu, koja je kao unuka Hirkana II. bila plemenita hasmonejskog roda.
Potom je ubio i dvojicu sinova, Aleksandra i Aristobula, koje je rodila Mariamna,
zbog ega su u narodu, kao zadnji Hasmonejci, uivali veliku popularnost. Potkraj
ivota ubio je i sina Antipatara uvjeren da mu ovaj radi o glavi kako bi se to prije
dokopao kraljevske asti.
216 Ant. 15:268.
186
o urotnikim nakanama. Flavije opisuje kako ga je jedan takav pi-

jun na vrijeme upozorio na skupinu urotnika koja ga je namjeravala
ubiti tijekom boravka u teatru. Herod ih je pohvatao i pogubio. Sta-
novnici Jeruzalema tada su uhvatili i ubili njegova dounika. Kako
bi doao do krivaca, Herod je zatoio i podvrgnuo muenju mnoge
idove, ukljuujui i ene. Nakon to je otkrio krivce, pogubio ih
je u najstranijim mukama, a s njima je poubijao i cijele njihove
obitelji.217 Meu narodom je vladala jeza, strah i tiha mrnja prema
tiraninu koji nije prezao ni od ega niti je bio odgovoran ikomu kad
je njegova osobna sigurnost bila u pitanju.
Herodova je vlast bila podreena Rimu po pitanjima politike
prema ostalim kraljevstvima. Ali po pitanju unutarnje politike, He-
rod je imao odrijeene ruke. Imao je neograniene ovlasti u ad-
ministrativnom, sudbenom i financijskom ureenju zemlje. Veinu
njegova osoblja inili su helenizirani idovi ili stranci. Meu njima
se isticao Grk Nikola Damascenski, koji je u svojoj Opoj povijesti
potanko opisao zbivanja kojih je bio svjedok ili protagonist pa se
tako ondje nalazi i opsena Herodova biografija.218 Nadalje, Herod
217 Ant. 15:280-290.

218 Nikola Damascenski (Nicolaus Damascenus) roen je oko 64. godine pr. Kr. Prije
dolaska u Herodovu slubu poduavao je djecu Marka Antonija i Kleopatre. Potom
je postao Herodov pouzdanik, savjetnik i diplomat, a na njegov je poticaj napisao i
svoje najpoznatije djelo Opu povijest. Opa povijest sastojala se od 144 knjige, od
kojih su sauvani samo neki fragmenti. Ta je Povijest posluila kao izvor drugim
povjesniarima, od kojih je vjerojatno najvaniji upravo Josip Flavije, koji ga na vie
mjesta u svojim djelima izravno citira (Ant. 1:94; 159; 13:250, te 7:101 gdje prenosi
Nikolin opis sukoba damaanskog kralja Hadada i kralja Davida, ime je Nikola
Damascenski jedini grki autor iz pretkranskoga doba koji spominje kralja Davida)
ili pak savjetuje itatelju koji eli podrobniji uvid u odreena zbivanja da proui Ni-
kolinu Povijest (Ant. 12:127). Da je Flavije koristio Nikolinu Opu povijest kao jedan
od glavnih izvora za opis zbivanja tijekom Herodove vladavine vidi se po tome to
on to razdoblje opisuje podrobno, upravo kao i Nikola, a razdoblje koje je uslijedilo
nakon Nikolina odlaska u Rim s Arhelajem, kad se Nikola prestaje baviti zbivanjima
u Judeji, pa sve do vremena kojem je on sam bio izravni svjedok, letimice.
Nikola Damascenski je zbog svojih znanja, rjeitosti i poznanstava meu rim-
skim politiarima sluio i kao Herodov diplomat, u emu je bio vrlo uspjean (jed-
nom je prigodom uspio Cara Augusta odvratiti od srdbe prema Herodu koja je bila
plod nabatejskih spletki). On je ostao vjeran Herodu sve do njegove smrti, a zbog te
njihove bliskosti Flavije neke njegove navode o Antipataru, Herodovu ocu, odbacuje
187
je imao pravo drati vojsku, u kojoj su idovi, kojima nije odve

vjerovao, inili tek manji dio; vei su inili strani plaenici.
Jedna od rijetkih skupina koje Herodu nisu predstavljale poli-
tiku prijetnju bili su eseni. Bila je to relativno malobrojna sljedba
koja je svoju politiku djelatnost, ako se to uope moe nazvati ta-
kvim imenom, uglavnom svodila na ekanje sudnjega dana i dola-
zak Mesije, ili dvojice mesija, koji e obnoviti kraljevstvo u Izrae-
lu.219 Predmet njihova politikog neprijateljstva bili su Hasmonejci
jer su uzurpirali velikosveeniku slubu. Kako je Herod svrgnuo
Hasmonejce s vlasti, izmeu njega i esena vjerojatno je postojala
odreena naklonost. Avi-Yonah navodi kako neki dokazi pronaeni
u Kumranu ukazuju na to da se sljedba esena u vrijeme Heroda vra-
tila u Jeruzalem, da bi tek za Arhelajeve vladavine (4. pr. Kr. 6. p.
Kr.) opet otili iz grada u pustinju uz Slano more.220
Politiki pasivizam esena predstavljao je preteu pasivizma koji
e idovstvo obiljeiti nakon Bar Kohbina ustanka. U Herodovo vri-
jeme, na njegovu alost, takav je stav bio manjinski. Sve vie ido-
va pristajalo je uz ideju da je uspostava bogougodnoga politikoga i
vjerskog ureenja u Jeruzalemu njihova, a ne Mesijina zadaa. Oni
su bdjeli nad potivanjem Zakona, a njihova je mo bila tolika da je
i samoga Heroda prisiljavala da svoju upravu usklauje s njihovim
nazorima. Tako se, na primjer, nikad nije usudio kovati novac sa
svojim likom.221 Prijetnju Herodovoj vlasti predstavljale su i razne
razbojnike skupine koje su provaljivale na istone granice kraljev-
kao neistinite i pristrane (Ant. 14:9). Po Herodovoj smrti Nikola je s njegovim sinom
Arhelajem otputovao u Rim kako bi pred Augustom zastupao uvaavanje Herodove
oporuke i postavljanje Arhelaja za kralja, nakon ega je najvjerojatnije i ostao u Rimu.
Osim Ope povijesti napisao je ivotopis cara Augusta i autobiografiju.
219 Na mesijanska politika oekivanja idova koncem razdoblja Drugoga hrama ukazuje
autor Djela apostolskih, koji prenosi kako su Isusovi sljedbenici, kad im je naloio
da se ne udaljuju od Jeruzalema, ve da ondje ekaju obeanje Oevo, pri emu je
Isus govorio o Duhu Svetomu, pitali: Gospodine, hoe li sada obnoviti kraljevstvo
u Izraelu? (Dj 1:4-6).
220 Avi-Yonah, 1969:148.
221 Tek je njegov sin Filip iskovao prvi novac s likom rimskog cara, ali on je vladao u
sjevernim podrujima u kojima idovi nisu inili veinu.
188
stva, kao i Nabatejci iz Arabije s kojima je bilo teko postii trajan

mir. Zbog svega toga Herod se ve na poetku vladavine dao u ob-
novu postojeih i gradnju novih utvrenih mjesta, u koje je potom
smjestio snane vojne posade. Meu poznatijim utvrdama koje je
podigao ili obnovio su tvrava Antonija u Jeruzalemu, koja se nala-
zila na sjeverozapadnom rubu hramskog platoa, kule Fazael, Hipik
i Mariamna na zapadnom kraju Jeruzalema (kod dananjih Jafskih
vrata), Maheront na istonoj strani Mrtvog mora, u kojem e kasnije
prema Flaviju biti zatoen i ubijen Ivan Krstitelj,222 te Herodion,
Kiprus i Masada. Velik dio njegove opsene graditeljske djelatnosti
bio je plod zabrinutosti za osobnu sigurnost. Izgradio je i utvrdio
grad Samariju, kojem je ime promijenio u Sebasta, a njegov vjero-
jatno najimpresivniji graditeljski pothvat izvan Jeruzalema bilo je
preureenje Stratonove kule, kasnije Cezareje. Osamnaeste godine
svoje vladavine (19. pr. Kr.) Herod je zapoeo graditeljski projekt
koji e, po zavretku, trajati krae od veine drugih njegovih djela,
ali e u povijesti ostati zabiljeen kao najpoznatije, najimpozantnije
i najambicioznije to je podignuo: jeruzalemski Hram.
Nemiri i pobune u Judeji
Nakon Herodove smrti 4. pr. Kr., vlast je zaposjeo njegov sin Ar-
helaj, a Judeju su opet poeli potresati nemiri. Nekoliko se nemira
umalo rasplamsalo u ustanak, ali Rimljani su ih promptno uguili.
Neki su buntovnici kanjeni i narod se naizgled smirio. U Jeruzale-
mu je ostala jedna legija kojom je zapovijedao prokurator i sirijski
blagajnik Sabin, koja je trebala odravati mir. Ali upravo je on ras-
pirio novo nezadovoljstvo meu narodom.
Sabina je po Herodovoj smrti August poslao u Judeju kako bi
popisao i pobrinuo se za Herodovu ostavtinu. Na zagovor Vara,
222 Ant. 18:116-119. Iz Flavijevih idovskih starina doznajemo i da je ime Herodijadine

keri, koje se u Novom zavjetu ne spominje, bilo Saloma (Ant. 18:136).
189
upravitelja Sirije, Sabin je pristao da se Herodova imovina stavi

pod privremeni Arhelajev nadzor, dok se August ne oituje po pita-
nju Herodove oporuke i buduega ureenja kraljevstva. No im je
Arhelaj otiao u Rim, a Var se vratio u Antiohiju, Sabin je zaposjeo
kraljevsku palau i zatraio pristup Herodovoj riznici. Kako nije
naiao na suradnju meu slubenicima bivega kralja, pribjegao je
sili i pljenidbi. Njegovo bahato i nasilniko ponaanje odmah je
izazvalo idove, osobito kad su doznali da je i hramska blagajna u
opasnosti da postane plijenom Sabinove pohlepe. Kako je upravo
bio blagdan Pedesetnice, a u Jeruzalemu se skupilo veliko mnotvo
hodoasnika iz Galileje, Samarije i Idumeje, iskra pobune munje-
vito je zapalila grad. Pobunjenici su opkolili i napali Rimljane, koji
su se povukli u tvravu223 i iz nje pozvali Vara u pomo. Kad se
ve inilo da e idovi, ije je uporite bilo u Hramu, nadjaati Ri-
mljane, oni su uspjeli zapaliti krov Hrama, nakon ega su buknuli
mnogi zapaljivi dijelovi krune Herodova graditeljstva. Velik broj
idovskih pobunjenika poginuo je u vatri ili su ih Rimljani poubija-
li u bijegu. Rimljani su potom provalili u hramsku blagajnu i iz nje
ukrali velik dio posveenih dragocjenosti i zlata. Sabin se doepao
400 zlatnih talenata.224
Kad je narod uo za pogibiju svojih sunarodnjaka i za pljaku
hramske blagajne, borbeni se duh u njemu opet raspirio. Odluni ne
dopustiti da takvo svetogre ostane nekanjeno, idovi su pohrlili
na Hramsku goru. Iako su neki od Herodovih zapovjednika (Ruf i
Grat) preli na stranu Rimljana, pobunjenici su ih brzo nadjaali.
Sabin se s vojskom povukao i zabarikadirao u Herodovu palau,
a pobunjenici su se dali u potkopavanje zidina kako bi ih sruili.
Ushieni zbog svoje nadmoi, pobunjenici su molili idove koji su
se borili skupa s Rimljanima da im se pridrue, kako bi iz zemlje
223 Bell. 2:39-54. Flavije kao mjesto gdje se Sabin sklonio navodi tvravu Fazael, ali ona
je bila na drugom kraju grada i iz nje se nije mogao napasti Hram pa se vjerojatno radi
o tvravi Antoniji, koja je Hram nadvisivala.
224 Ovaj Sabin, koji je idovski Hram napao neovlateno, ubrzo je pred Augustom optu-
en za oskvrnue i svetogre pa je opozvan s dunosti i vraen u Rim.
190
napokon izbacili strance i obnovili drevnu slobodu.225 Sabinu su

ponudili da se preda i ode iz grada, ali nakon svih zala koje je poi-
nio nije im se usudio vjerovati. Kako je ve pozvao Vara u pomo,
uzdao se da e ovaj stii na vrijeme.
Ustanak u Jeruzalemu pratile su mnoge manje pobune diljem
Judeje.226 Flavije navodi da su mnoge od njih podigli razbojnici ili
Herodovi bivi vojnici, koji su u sveopem rasulu koristili prigodu
doepati se kakva plijena. On ne navodi mesijanska oekivanja kao
jedan od razloga pobuna, ali s obzirom na to da je svoje povijesti
pisao za pogansko itateljstvo, kojemu je koncept mesijanstva bio
potpuno stran, to ne udi. Nedvojbeno je ipak da je upravo uvje-
renje kako slijede Mesiju potaknulo mnoge idove da se pridru-
e nekom karizmatinom voi te s njime krenu u vojne pohode,
a moda i u smrt. Mnogi su vjerovali da je kaotina situacija u
zemlji pokazatelj da su stigla posljednja vremena i da kraj svijeta
samo to nije nastupio. Duhovna kriza, koja je meu idovima i u
Judeji i u dijaspori vladala otkako je propala hasmonejska drava,
a narod izgubio politiku neovisnost,227 skupa s nemirima koji su
potresali Judeju i druge krajeve proizvela je ozraje pogodno za
irenje mesijanskih i eshatolokih oekivanja. Skupine sljedbenika
spremno su pole za voama koji su se proglasili mesijama. S toga
su aspekta osobito zanimljivi voe za koje Flavije navodi da su se
proglasili kraljevima. U Galileji je tako pobunu protiv Rimljana
podigao Juda, sin Ezekije Galilejca, kojega je svojedobno uhvatio
i pogubio Herod. Njegovi su ustanici osvojili Seforis i zaplijenili
oruje pohranjeno u kraljevskoj palai. Tako naoruani postali su
ozbiljna prijetnja rimskoj vlasti u Galileji.228 U Pereji je ustanak
podigao izvjesni imun, bivi rob kralja Heroda. On se proglasio
kraljem te je s pristaama poharao i popalio mnoga mjesta, meu
225 Ant. 17:267.

226 Flavije spominje deset tisua drugih nereda u Judeji (Ant. 17:269).
227 Avi-Yonah, 1969:144.
228 Ant. 17:271-272.
191
njima i kraljevsku palau u Jerihonu. Neko je vrijeme predstavljao

ozbiljnu prijetnju Rimljanima, sve dok ga Grat sa svojim postroj-
bama uz velike tekoe nije porazio i pogubio.229 Druga skupina
pobunjenika slina imunovoj zauzela je i spalila kraljevsku pa-
lau u Amatusu u Pereji, istono od rijeke Jordana.230 Kraljem se
proglasio i izvjesni idovski pastir imenom Atrongajos te je neko
vrijeme ratovao s Rimljanima.
Rimske su postrojbe sa sjevera ubrzo pole u smirivanje i-
dovskih pobunjenih krajeva. Kako su idovske pobune uglavnom
nastajale spontano i bile lokalne prirode, meu njima nije bilo ni-
kakve koordinacije pa su Rimljani brzo i bez veih tekoa zauzi-
mali jednu po jednu ustaniku utvrdu i opet ovladavali pobunjenim
krajevima. Tako uspostavljen mir u Judeji bio je samo privremen;
tek predah do nove pobune. Rim je tekom rukom pritisnuo zemlju
u kojoj su jo mnogi sanjali o osloboenju od poganske vlasti i us-
postavi drevnoga i slavnoga kraljevstva ili nekog oblika teokracije.
Desetak godina kasnije, za popisa stanovnitva koji je proveden
6. godine p. Kr., dok je Kvirin bio upravitelj Sirije,231 Flavije kao
nositelje pobuna spominje i etvrtu sljedbu idovske filozofije
(nakon farizeja, saduceja i esena). Njezini su se pripadnici, koje je
predvodio Juda Galilejac, ili Juda iz Gaulanitide kako ga Flavije
229 Ant. 17:273-276.

230 Ant. 17:277.
231 Usp. Luka 2:1-5. Kvirin je sluio kao upravitelj Sirije od 6. do 12. p. Kr., a popis koji
je povjesniarima poznat proveden je 6. 7. p. Kr. To je desetljee nakon smrti kralja
Heroda, za ije vladavine pak evanelist Matej navodi da se rodio Isus. Neki povje-
sniari pretpostavljaju da je Kvirin dva puta bio upravitelj Sirije, prvi put u vrijeme
Heroda, te da je popis koji Luka spominje u svom evanelju prvi, dok je popis koji
spominje u Djelima 5:37 drugi. Dokument iz kojega se u odreenoj mjeri moe izvui
takav zakljuak je Tiburski natpis (lapis tiburtinus). Schrer pak ukazuje kako natpis
ima drukiji sadraj, a osobito da popis stanovnitva nije mogao biti proveden dok je
Judeja bila vazalna kraljevina (Schrer, 1890/2009:258-259). Schrer potom u istom
svesku svoje Povijesti na gotovo trideset stranica predstavlja druga rjeenja koja su
povjesniari predlagali u prilog tonosti Lukina navoda (str. 399. 427.). Takoer,
manji dio teologa i povjesniara smatra da bi stih Lk 2:2 trebalo prevesti: Taj popis
bio je prije onoga za vrijeme Kvirinijeva upraviteljstva Sirijom.
192
naziva na jednom mjestu,232 i farizej Sadok, protivili svakom obli-

ku rimske politike vladavine, drali su se naela slinih farizejski-
ma te su samo Boga priznavali politikim vladarom i gospodarom.233
Ono to Flavije ne navodi eksplicitno, ali je jasno iz konteksta i
nekih drugih izvora, jest da je Judina i Sadokova pobuna, poput
mnogih ranijih, bila potaknuta mesijanskim oekivanjima.234 Tako
se poeo iriti pokret pobonih i militantnih idova, koji su zbog
svoje revnosti prema obdravanju zapovijedi Zakona i osloboe-
nju Erec Izraela od poganske vlasti prozvani revniteljima ( )ili
zelotima. Oni su sporadinim napadima na rimske vojnike i njiho-
ve idovske kolaborante diljem Judeje ometali rimsko upravljanje
Erec Izraelom. Njihovi su manji ustanci bili brzo ugueni, a pri-
padnici nemilosrdno kanjeni. Ali pokret revnitelja ukorijenio se u
narodu i zadobivao simpatije sve veega broja pristaa. Upravo taj
ustaniki pokret odigrat e vanu ulogu u raspaljivanju i voenju
velike idovske pobune 66. 72.235
Vladari Arhelaj, Filip i Herod Antipa
Nakon smrti Heroda Velikog, car August donio je odluku o budu-

em ureenju Herodova kraljevstva. Priznao je vlast Arhelaju (4.
pr. Kr. 6. p. Kr.), ali ga nije imenovao kraljem, nego etnarhom
Judeje, Samarije i Idumeje. Pod njegovu vlast stavljeni su grado-
vi Jeruzalem, Cezareja, Sebasta i Jopa. Filipa (4. pr. Kr. 34. p.
232 Istoga Judu Flavije na drugim mjestima opet naziva Galilejcem (Ant. 18:23; Bell.
2:118).
233 Ant. 18:23.
234 Profesor Emilio Gabba objanjava da su mesijanske tenje vidljive u tome to se dio
pobunjenika proglaavao kraljevima (Horbury, Davies & Sturdy, 1999:129). Takoer
u Djelima apostolskim 5:34-39 Gamalijel govori o pobunama u kontekstu vjerskih
pokreta, odnosno djelovanja mesijanskih voa koji su okupljali sljedbenike, a ne samo
obinih razbojnikih bandi koji su se udruili radi pljake i plijena.
235 Schrer, 1890/2009:381-382.
193
Kr.), Herodova sina kojega mu je rodila Kleopatra iz Jeruzalema,

postavio je tetrarhom (etverovlasnikom) Bataneje, Trahonitide i
Auranitide, a Heroda Antipu (4. pr. Kr. 39. p. Kr.), Herodova naj-
mlaeg sina, tetrarhom Galileje i Pereje. Gradove Gazu, Gadaru i
Hipos (Susitu), koje su veinom nastanjivali Grci, August je izuzeo
iz Arhelajeve vlasti i pripojio pokrajini Siriji. Salomi je pak Hero-
dovom oporukom pripala Jamnija, Adod i Fazaelida, a Cezar joj je
za kraljevsku rezidenciju predao jo i Akelon.236
Arhelaj je po povratku u Judeju, u kojoj je Kvintilije Var tije-
kom njegove odsutnosti suzbio pobune i uspostavio mir, najprije
smijenio velikog sveenika Joazara, kojega je optuio za suradnju
s pobunjenicima te na njegovo mjesto postavio brata mu Eleazara.
Kasnije je jo dva puta smjenjivao i postavljao velike sveenike.
Tim je inom na sebe navukao srdbu onih idova koji se nisu
mirili s time da vladar postavlja i smjenjuje velikog sveenika, a
kamoli da to radi iz koristoljublja. Dodatno je na sebe navukao
ogorenje pobonih idova oenivi se Glafirom, udovicom svoga
brata Aleksandra, to je Zakonom (Lev 18:16) zabranjeno. Ugle-
davi se na oca, Arhelaj se dao u raskone i rastrone graevinske
pothvate. U Jerihonu si je proirio i uredio palau, nakon ega je
nekoliko kilometara sjevernije utemeljio naselje koje je po sebi na-
zvao Arhelaida. Njegova vladavina, koju Flavije naziva barbar-
skom i tiranskom, poticala je nemire i nezadovoljstvo u narodu.
Nakon deset godina vladanja, godine 6. p. Kr., braa Filip i Antipa,
koji su se vjerojatno bojali da bi Arhelajevo raskalaeno, rastrono i
nasilno vladanje moglo potaknuti ustanak koji bi se potom proirio
i na njihovo podruje, skupa s judejskim i samarijskim glavarima,
optuili su Arhelaja pred Augustom za neposluh. August ga je po-
zvao u Rim, oduzeo mu vlast i poslao ga u izgnanstvo u Galiju, gdje
je deset godina kasnije umro.
August je zaplijenio svu Arhelajevu imovinu, a podruja koja su
inila njegovu etnarhiju objedinjena su u judejsku prefekturu koja
236 Ant. 17:317-321.
194
je labavo pripojena pokrajini Siriji. Vlast u Judeji predana je u ruke

rimskom namjesniku s naslovom prefekta (praefectus),237 koji je
bio neizravno podreen upravitelju (legatus Augusti pro praetore)
Sirije. Glavnim gradom Judeje postala je Cezareja na moru (Cae-
sarea Maritima, biva Stratonova kula), iz koje je put do Rima bio
jednostavniji i bri i ije je uglavnom neidovsko stanovnitvo bilo
sklonije Rimljanima od Judejaca.
Herod Filip
Arhelajeva su braa bila uspjeniji vladari. Tetrarh Filip ovladao je
sjevernim i sjeveroistonim podrujima Herodove kraljevine Itu-
rejom (Panejom), Gaulanitidom (Golanom), Batanejom, Trahoni-
tidom i Auranitidom. Ta su podruja mahom nastanjivali neidovi.
Filip je u podnoju planine Hermona na izvoru rijeke Jordana ute-
meljio grad Banijas koji je nazvao Cezarejom koja se, kako bi se
razluivala od Cezareje na moru, naziva Cezareja Filipova. Filip
je na obali Galilejskog jezera utemeljio i Betsaidu, koju je nazvao
Julia, u ast Augustove keri.238 Za njegove uprave u tim je krajevi-
ma vladao mir, a Filip je ostao zabiljeen kao miroljubiv i pravian
vladar, koji je svojim podrujima upravljao razborito i vjeto. Usto
je bio i prijatelj Rimljana te je iskovao prve idovske kovanice na
kojima je bio lik Augusta i kasnije Tiberija. Njegova je ena bila
Saloma, ki Herodijade, po njezinu prvom muu unuka Heroda i
Mariamne II. (keri velikog sveenika imuna), ali poroda nisu
imali.239 Nakon to je godine 34. umro bez nasljednika, njegova su
237 Taj je naslov nakon vladavine Agripe I. promijenjen u prokurator.

238 Ant. 18:28. Filip je ove gradove po svoj prilici utemeljio na samom poetku svoje
vladavine, to se da pretpostaviti i iz imenovanja grada po, kako Flavije navodi, Au-
gustovoj keri Juliji (39. pr. Kr. 14. p. Kr.). Taj odabir imena pomalo zbunjuje, budui
da je nedugo nakon Filipova preuzimanja vlasti Julia u Rimu optuena za nevjeru pre-
ma muu Tiberiju i ocu te prognana iz Rima. Augustova ena Livija Druzila takoer
je bila poznata kao Julia (Julia Augusta), ali tek nakon Augustove smrti 14. godine p.
Kr. pa je Flavijev navod po svoj prilici toan.
239 Ant. 18:136. To je vjerojatno Saloma koja je pred kraljem plesala i od njega zatraila
glavu Ivana Krstitelja (koju kako smo ve napomenuli evanelja ne navode po imenu),
ali njezin identitet i kronologija nisu neupitni (vidi EJ, 2nd edition, Vol. 17, Salome).
195
podruja najprije pripojena pokrajini Siriji, a potom su 37. predana

pod vlast Heroda Agripe I.
Herod Antipa
Antipa je vladao Galilejom i Perejom, najbogatijim podrujima
Herodove kraljevine. Galileja je u njegovo vrijeme bila u znaaj-
noj mjeri naseljena idovima. Iako ih je od Jeruzalema razdvajala
pokrajina Samarija s tamonjim neidovskim i esto neprijateljski
raspoloenim ivljem, ti su idovi bili poboni i drali su se Zako-
na i tradicije koliko i njihovi sunarodnjaci u Judeji. Ali, za razliku
od onih u Judeji, galilejski su idovi ivjeli u skladnijem odnosu
sa svojim vladarom. Iako se iz Flavijeva opisa ustanka iz 66. godi-
ne da pretpostaviti kako je Galileja od poetka bila vano uporite
idovskih pobunjenika, Galileja je sve do tada zapravo bila dosta
mirno podruje. Galilejski ustanci koji su potresali pokrajinu od
Pompejeva osvajanja do dolaska Heroda Velikog na vlast (63. 37.
pr. Kr.), ve su bili davna prolost. U Galileji je bilo sukoba i raz-
bojnikih pohoda, ali oni uglavnom nisu bili potaknuti politikim
porivima. Jedini izrazito proturimski napad izmeu 37. pr. Kr. i 66.
p. Kr. zabiljeen je 4. godine pr. Kr. kada je napadnuta kraljev-
ska palaa u Seforisu.240 Taj je ustanak brzo uguen pa je Antipina
vlast protjecala bez puno unutarnjih potresa i nemira. tovie, Novi
zavjet spominje skupinu imenom herodovci koji su djelovali i u
Antipinoj Galileji i u Judeji, rimskoj prefekturi.241 O njima se ne
zna mnogo, budui da se spominju samo letimice, ali jasno je da su
240 Vidi Uriel Rappaport How Anti-Roman Was the Galilee? in Levine, 1992:95-102.
Seforis je u vrijeme Gabinijeve podjele, oko 57. pr. Kr., postao administrativno sre-
dite Galileje (Ant. 14:91). Nakon to ga je 37. pr. Kr. zauzeo Herod, grad je postao
sjedite njegove uprave sjevernih krajeva. Nakon Herodove smrti grad je napao Juda,
sin Ezekijin, osvojio palau i iz nje zaplijenio oruje i novac kojima je opremio vojsku
(Ant. 17:271-272).
241 Mt 22:16, Mk 3:6; 12:13. Ova se skupina spominje samo u Novom zavjetu, i to leti-
mice, bez pojanjenja osim to je Isus upozoravao protiv njihova nauka. Meu povje-
sniarima postoje razliita miljenja o njihovu nastanku i ciljevima, a neki ih poisto-
vjeuju s Herodovim idovskim pristaama koje Flavije prvi put spominje opisujui
bitku kojom je Herod zauzeo Jeruzalem (Ant. 14:479).
196
zagovarali obnavljanje vladavine dinastije Heroda Velikog na cije-

lom podruju njegove nekadanje kraljevine, a sve pod vrhovnom
politikom i ekonomskom vlau Rima. Vrlo je vjerojatno da su za
novoga kralja prieljkivali upravo Antipu. Sve u svemu, s velikom
se sigurnou moe izvui zakljuak kako je veina idova na An-
tipinu podruju bila nezainteresirana za politike prevrate. Mnogi
od njih bili su nezainteresirani openito za politika zbivanja, dok
su drugi zduno podravali Antipinu vladavinu i ak je eljeli proi-
riti. Uenje i djelovanje Isusa iz Nazareta veim se dijelom odvijalo
upravo na njegovu podruju. Kao to znamo iz novozavjetnoga tek-
sta, ni Isusov pokret nije bio politiki djelatan. Dodatnu politiku
sigurnost Antipi je pruao njegov iznimno dobar odnos s Tiberijem
(14. 37.), rimskim carem koji je naslijedio Augusta budui da je
bio njegov sin po posvojenju. To e prijateljstvo, kao i Antipino
vrsto i sigurno odranje na vlasti, trajati sve do Tiberijeve smrti.
U Tiberijevu ast Antipa je grad koji je utemeljio na obali Galilej-
skog jezera nazvao Tiberijadom.242 Jedine nevolje Heroda Antipe,
od kojih je najpoznatija epizoda s njegovom enom Herodijadom,
a koju spominju i Novi zavjet i Flavije, proizlazile su iz njegovih
nesreenih obiteljskih odnosa.
Izravna rimska vlast nad Judejom
U vrijeme kad je izmeu Antipe i nabatejskog kralja Arete izbio rat,

pokrajinom Judejom, koja je obuhvaala jo i Samariju i Idumeju,
ve tri desetljea upravljali su rimski prefekti Koponije (6. 9.),
242 G rad Tiberijada izgraen je izmeu 14. i 18. godine, a po dovretku gradnje postao je
glavnim gradom Galileje. Antipa je provodio aktivno naseljavanje pa je grad brzo na-
puen raznolikim i izmjeanim stanovnitvom, idovima i neidovima. Neki od njih
doli su u potrazi za pogodnijim mjestom za ivot, poput siromaha iz raznih krajeva
zemlje kojima je Antipa ondje izgradio domove, dok su neki ak natjerani na selidbu
(Ant. 18:36-38). Religiozni idovi su pak izbjegavali Tiberijadu jer su neki dijelovi
grada podignuti na prethodno uklonjenim grobnicama, kao i zbog helenizma koji je
kasnije dominirao gradom.
197
Marko Ambibul (9. 12.), Anije Ruf (12. 15.), Valerije Grat (15.
26.) i Poncije Pilat (26. 36.). Tamonja politika, vojna i vjerska
zbivanja bila su intenzivnija nego u sjevernim krajevima. Judeja je,
tovie, postajala jednom od najnemirnijih rimskih podruja uop-
e. Kad su idovski glavari, skupa s Filipom i Herodom Antipom
od Augusta traili da svrgne Arhelaja i Judeju stavi pod izravnu
rimsku upravu, njihova je najvea nada bila da e stei vjersku au-
tonomiju, kakvu su Rimljani obiavali davati osvojenim narodima.
Mnogi su se od njih nadali i da e sluba velikog sveenika prestati
biti sredstvo za stjecanje moi i bogaenje u vladarovim rukama,
kakvom ju je uinio Herod te da e se vratiti u okvire zacrtane
Pismom. Kao i idovi koji su neko od Pompeja traili da svrgne
Hasmonejce, nadali su se da e strana vlast pruiti bolji politiki
okvir za vjerski ivot, a elju za politikom neovisnosti potisnuli su
do vremena kad se umijea Bog i kad nastupi mesijansko doba. No
njihova oekivanja od Rimljana pokazat e se preoptimistinima.
U doba Pilatove vladavine243 idovi u Judeji stalno su dizali
pobune. Iz izvora se da naslutiti kako je Pilat bio surov i nasilan
prema podanicima. Nedugo po dolasku na dunost odluio je po-
slati vojsku iz Cezareje u Jeruzalem da ondje prezimi. Na zasta-
vama i znakovlju njegovih postrojba bili su cezarovi likovi, to je
stanovnike Jeruzalema sablaznilo. Prijanji prefekti i zapovjednici
vojske takvo to nisu unosili u Jeruzalem i Judeju, a i Pilat je do-
bro znao da time kri idovski Zakon pa je predmete s likovima u
grad unio nou. im su doznali za to svetogre, pred Pilatom se
u Cezareji okupilo mnotvo idova koji su zatraili da iz grada
ukloni sve predmete s likovima. Nekoliko dana su ga molili, ali
bezuspjeno. Pilat je drao da bi udovoljavanjem njihovu zahtjevu
nanio tetu cezarovu ugledu. estoga dana Pilat je oko sebe pri-
pravio vojsku pa kad su se idovi opet okupili i traili uklanjanje
likova iz Jeruzalema, naredio im je da s isukanim maevima iziu
243 Godine 1961. u Cezareji je tijekom arheolokih iskapanja tamonjega kazalita prona-
en dio natpisa na kojem je izmeu ostaloga pisalo Poncije Pilat, prefekt Judeje.
198
pred narod. Potom im je zaprijetio da e ih, ne raziu li se smjesta,

sve pogubiti. Na Pilatovo golemo iznenaenje, idovi, kad su uli
njegovu prijetnju, legoe na tlo i izloie vratove otricama. Pilatu
spremno objasnie da im je drae umrijeti nego gledati kako se kri
drevni Zakon njihove zemlje. Impresioniran njihovom odlunou,
Pilat je zapovjedio da se barjaci s likovima vrate iz Jeruzalema u
Cezareju.244
Bio je to tek poetak Pilatova sukobljavanja sa idovima. Jo
vee negodovanje meu njima izazvala je njegova odluka da do
Jeruzalema izgradi akvadukt, a da za financiranje projekta uzme
sredstva iz hramske blagajne. Kad su se idovi okupili na prosvjed,
Pilat je naredio vojnicima da ih napadnu. Oboruani skrivenim bo-
deima, vojnici su se obruili na narod. U pokolju koji je nastao
mnogi su idovi ubijeni, a mnogi izranjavani jedva su se spasili
bijegom.245 Pilat je nastavio s gradnjom akvadukta, kojim je voda
u Jeruzalem stizala s juga. Ostatci te Pilatove graevine danas se
mogu vidjeti u Betlehemu.
Pilat je nasiljem odgovorio i na masovno vjersko okupljanje
Samarijanaca na njihovoj svetoj gori, gori Gerizim. Samarijance
je ondje okupio neki vjerski glavar, koji im je obeao da e im po-
kazati svete predmete iz atora sastanka koje je pod tu samarijsku
goru pohranio Mojsije.246 Neimenovani voa vjerojatno je meu
Samarijancima potaknuo eshatoloka oekivanja, a oni su u njemu
prepoznali mesijansku figuru.247 Samarijanci su se tako okupili,
pod orujem, u oblinjem mjestu Tiratabi u podnoju Gerizima i
spremali se za uspon na goru. Pilat je, strahujui da je posrijedi ka-
kva pobuna, poslao vojnike na puteve izmeu njihova okupljalita
244 Ant. 18:55-59.

245 Ant. 18:60-62. Mogue je da su idovi koji su tada nastradali bili Galilejci koji se
spominju u Luki 13:1-2 kojih krv Pilat bijae pomijeao s krvlju njihovih rtava.
246 Ant. 18:85-86. Mojsije, naravno, nije pohranio nita u Samariji jer Jordan nije preao
(Pnz 34:4). Budui da Samarijanci prihvaaju Petoknjije kao i idovi, ova je izjava,
koju prenosi Flavije, neobina.
247 Vidi EJ, Vol. 17. str. 722.
199
i Gerizima. Kako su se hodoasnici uspinjali, vojnici su ih napada-

li, progonili i ubijali. Tu su mnogi Samarijanci izginuli, a mnogi,
ukljuujui i neke vjerske prvake, pohvatani ivi. Pilat je potom
naredio da se i oni pogube.
Samarijanci, ozlojeeni Pilatovom surovou, poslali su izaslan-
stvo i poalili se Viteliju, upravitelju Sirije (35. 39.). Izgledno je
da to nije bila prva prituba koja je Viteliju stigla na raun Pilatova
zlostavljanja podanika. Godine 36. Vitelije je Pilatu zapovjedio da
otputuje u Rim i ondje pred carem Tiberijem odgovara za optube
iznesene protiv njega. U Judeju je poslao Marcelija (36. 37.) da
ga zamjeni u upravljanju zemljom dok se ne vrati. Dok je Pilat bio
na putu, Tiberije je umro, a Pilat se, koliko je poznato, vie nikada
nije vratio u Judeju.
Poetci idovske sljedbe krana
Vjerojatno najpoznatiji idovski uitelj u povijesti,248 po imenu

Isus, ili hebrejski Jeua ()249, zapoeo je javno djelovanje u
Galileji oko 26. godine, u vrijeme dok je Tiberije bio car, a Pilat
prefekt Judeje. Dio Flavijeva opisa godina Pilatova upraviteljstva
nad Judejom, koji se nalazi u Starinama 18:55-89, odnosi se na
djelovanje Isusa iz Nazareta. Taj se dio naziva Flavijevo svjedoan-
stvo (Testimonium Flavianum), a njegov tekst glasi:250
248 O povijesnosti Isusova postojanja i slube postoji od 18. stoljea polemika meu po-
vjesniarima i teolozima, o emu zanimljiv kratak pregled vidi u Ivani, 2000:20-27.
249 Znaenje imena Jeua na hebrejskom jeziku je Gospodin e spasiti dok je korijen
rijei isti kao i za rije spasenje.
250 Ant. 18:63-64. Euzebije prenosi isti ulomak, ovdje preuzet iz hrvatskoga prijevoda
Crkvene povijesti: U isto se doba pojavio Isus, mudar ovjek, ako ga uope treba
nazvati ovjekom. inio je udesna djela. Bio je uitelj ljudi koji s uitkom prihvaaju
istinu. Za sobom je povukao mnoge idove, ali i mnoge Grke. Isus je bio Krist. Pilat
ga je prijevarom naih ljudi podigao na kri. Oni koji su ga prvi ljubili, to nisu prestali
initi. Opet im se trei dan pokazao iv. Prorotva boanskih proroka o njemu su rekla
to i bezbroj drugoga. Pleme krana koji se po njemu zovu nije sve do sada iezlo
(Euzebije, 2004:239, XI. 7-8).
200
U to se vrijeme pojavio Isus, mudar ovjek, ukoliko uope prilii

nazvati ga ovjekom. Jer on je inio udesna djela i bio uiteljem
onih koji su radosno primali istinu. K sebi je privukao idove, a
uz njih i mnoge Grke. On je bio Krist, i kad ga je Pilat, na poticaj
naih prvaka osudio na kri, oni koji su ga ljubili ne napustie ga.
Njima se ukazao ponovno, iv, trei dan, prema onome to su bo-
anski proroci prorekli o ovoj i o tisuama drugih udesnih stvari
glede njega. Do dana dananjega nije iezlo pleme krana koje
je nazvano po njemu.
Pilat je, kao nositelj svjetovne vlasti u Judeji, bio ovlaten za presu-
ivanje smrtne kazne.251 Kao to je iz evanelja poznato, konana
odluka da se Isus razapne na kriu bila je njegova, ali on ju je donio
nevoljno jer je smatrao da Isus nije poinio djelo zbog kojega bi ga
trebalo pogubiti. Sva etiri evanelja spominju Pilata.252
I rimski povjesniar Tacit navodi kako je Isus pogubljen za Pi-
latova mandata. U Analima nakon opisa poara koji je za Neronove
vladavine poharao Rim, a za koje je car nepravedno optuio kra-
ne, Tacit objanjava tko su oni:
Tvorac njihova imena Krist za Tiberijeve je vladavine od proku-

ratora Poncija Pilata kanjen smrtnom kaznom; a pogubno je pra-
znovjerje, naas potisnuto, stalo ponovo izbijati ne samo po Judeji,
izvoru toga zla, nego i po Gradu, kamo se sa svih strana sve strano
ili sramotno slijeva i velia.253
Kako ga je dio idova smatrao Mesijom, odnosno pomazanikom,

to je znaenje grke rijei Krist, oko njega se okupio odreeni
251 Veliko vijee (Sanhedrin) pod vodstvom velikog sveenika steklo je visok poloaj u
samoupravi Judeje pod izravnom rimskom vlasti, ali njihovo pravo da nekoga osude
na smrt zbog krivnje prema vjerskom zakonu ostaje upitno (vidi Horbury, Davies &
Sturdy, 1999:135, kao i prijedloge za daljnje istraivanje iz fusnote 205 na istoj strani-
ci).
252 Mt 27:2-26, Mk 15:1-15, Lk 23:1-25, Iv 18:29-40, 19:1-22.
253 Tacit, 2006:623-624 (XV 44).
201
broj uenika, od kojih je najvanijih dvanaest u povijest ulo pozna-

to kao Dvanaest apostola. Isus i jedanaestorica od te dvanaestorice
te Pavao koji se pokretu pridruio nakon Isusove smrti i uskrsnua,
od davnina se smatraju utemeljiteljima nove religije, kranstva. S
pravom; pokret iji su bili zaetnici s vremenom je iznjedrio vjeru
s jedinstvenim kanonom, te doktrinarnim i obrednim odrednicama.
No, kranstvo je u svojim poetcima bilo sljedba unutar idov-
stva.254 Svi prvi vjernici bili su idovi koji su vjerovali da su u oso-
bi Isusa iz Nazareta ispunjena drevna prorotva o obeanom Mesiji
idovskoga naroda. Jedna od veih dvojbi s kojima se susrela prva
kranska zajednica bila je to uiniti s neidovskim, poganskim,
vjernicima: prvo treba li ih primiti u zajednicu, a drugo treba li
od njih zahtijevati obdravanje Mojsijeva zakona.255 Promatrana
iz dananje perspektive, koja je obiljeena stoljeima razdvajanja
i udaljavanja krana i idova, meusobnim sukobima i krvavim
progonima u kojima su, osim u samom poetku, uglavnom strada-
vali idovi, izvorna nerazdvojivost krana i idova lako ostane
nezamijeena. Uvrijeena predodba glede Isusova uenja u odno-
su na Izrael (narod i zemlju), osjetno se razlikuje od predodbe koju
prua temeljni izvor kranstva, Novi zavjet.
U lanku Jesus: from the Jewish point of view256 autori Da-
vies i Sanders ukazuju kako postoje dva oprjena ali istodobno i
naizgled paradoksalno donekle spojiva pogleda na nastanak kr-
anstva. Prvi naglaava radikalnu jedinstvenost poruke evanelja
u odnosu na sva druga uenja i vjere onoga doba. Drugi pak poruku
evanelja stavlja u kontekst u kojem je nastalo. Nadalje, ovaj drugi
pogled moe se podijeliti u dva pristupa: prvi kao najvaniji utje-
caj za nastanak kranstva vidi grko-rimski, a drugi idovski kon-
tekst. Doista, nastanak kranstva kompleksno je i golemo podru-
je povijesne i teoloke znanosti. Svaki od gore spomenutih pogleda
254 Dj 28:22; usp. Skarsaune & Hvalvik, 2007.

255 Vidi Dj 14:27; 15:5-21; Gal 2:11-14.
256 Horbury, Davies & Sturdy, 1999:618-675.
202
zasluuje u njoj svoje mjesto i podrobnu analizu, to nije predmet

ove knjige. Drei se njezine sredinje teme, usredotoit emo se
na ovaj posljednji pristup, na nastanak i poetak kranske vjere u
idovskom kontekstu.
Vrijeme u kojem je zapoela Isusova sluba bilo je obiljee-
no mesijanskim oekivanjima. Mnoge su se skupine odvajale i e-
kale dolazak posljednjih vremena. Najpoznatija takva skupina je
kumranska zajednica, koju su najvjerojatnije inili eseni. Te su se
skupine uglavnom protivile establimentu koji je dominirao vjer-
skim i politikim ivotom u Jeruzalemu, a iji su najznaajniji
predstavnici bili farizeji, saduceji i herodovci. Eseni su duhovna
i moralna naela stavljali ispred obredne istoe. Supstanciju su
pretpostavljali formi, a formu su vidjeli bilo kao posudu koja posto-
ji zbog sadraja, bilo kao neto posve zanemarivo, ovisno o stupnju
radikalizma navjestitelja poruke. Isusov je nauk u odreenoj mjeri
bio srodan takvim pogledima.257
Veina idova koji su u to vrijeme ivjeli u Erec Izraelu nisu
pripadali mesijanskim pokretima, no meu narodom je tinjalo oe-
kivanje Mesijina skorog dolaska. idovi u dijaspori ta su mesijan-
ska oekivanja ponijeli sa sobom pa je diljem Rimskoga Carstva
postalo poznato da iz Judeje ima doi netko vaan. Svetonije to
oekivanje spominje u kontekstu Vespazijanova imenovanja carem:
Po itavom Istoku bila je proirena stara i postojana vjera da je od

sudbine odreeno da u to vrijeme zavladaju svijetom ljudi koji bi
doli iz Judeje. To proroanstvo, koje se, kako se kasnije iz doga-
aja pokazalo, ticalo rimskoga cara, protegnuli su idovi na sebe,
te su se pobunili protiv Rima.258
Isto proroanstvo spominje i Tacit u opisu unitenja Hrama 70. go-

dine:
257 Avi-Yonah, 1969:152.

258 Svetonije, 1978:X. 4, str. 290.
203
[V]eina je [idova] bila uvjerena da u starim sveenikim spi-

sima stoji kako e upravo u to vrijeme osiliti Istok, te e se oni
koji su krenuli iz Judeje domoi vrhovne vlasti. Ta je zagonetka
bila proroanstvo o Vespazijanu i Titu, no svjetina je, u uobiajenoj
ljudskoj udnji, toliku nedokuivost boanskih odluka protumaila
sebi u korist i, usprkos nesreama, nije se dala obratiti k istini.259
Prema kranskom vjerovanju, biblijska (starozavjetna) proroan-

stva i mesijanska oekivanja idovskoga naroda ispunila su se u
osobi Isusa iz Nazareta.260 Isus se rodio u Betlehemu, judejskom
gradu nedaleko od Jeruzalema. Osmi dan po roenju Josip i Marija
su ga obrezali, kako je propisano Mojsijevim zakonom i nadjenuli
mu ime Isus.261
Zanimljiva epizoda iz Isusova djetinjstva prepriana u Novom
zavjetu je ona o hodoau obitelji u Jeruzalem radi svetkovanja
blagdana Pashe. Isus se tada zadrao u Hramu, a Josip i Marija su
bez njega, mislei da je i on negdje u skupini s kojom su putovali,
krenuli natrag u Galileju. Kad su vidjeli da ga nema zabrinuli su
se, vratili i pronali ga u Hramu. Isus se zaudio njihovoj brizi:
Zar niste znali da ja moram biti u kui Oca svoga?262 Iz Isusova
odgovora proizlazi njegov stav o tome to je bio idovski Hram u
Jeruzalemu: Dom Boji. Posve u skladu s uvrijeenim, pravovjer-
nim idovskim poimanjem, Isus je Hram vidio kao mjesto u kojem
259 Tacit, 2007:V. 13, str. 632.

260 Neka od starozavjetnih prorotava na kojima se temelji kranska vjera su Mih 5:1
(A ti, Betleheme Efrato, najmanji meu kneevstvima Judinim, iz tebe e mi izai
onaj koji e vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vjenih vremena), Iz
7:14 (zaet e djevica i roditi sina i nadjenut e mu ime Emanuel), Iz 9:5-6 (Jer,
dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni,
Bog silni, Otac vjeni, Knez mironosni. Nadaleko vlast e mu se sterat i miru nee
biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: uvrstit e ga i
utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka uinit e to privrena ljubav Jahve
nad Vojskama), Iz 53:1-12, a osobito stih 6 (Za nae grijehe probodoe njega, za
opaine nae njega satrijee. Na njega pade kazna radi naeg mira, njegove nas rane
iscijelie), Ps 22, Zah 9:9-10 itd.
261 Lk 2:21.
262 Lk 2:49.
204
je Bog nazoan. Isus e isto ponoviti i kasnije, nakon to iz Hrama

potjera trgovce i mjenjae novca.
Isusovo je djelovanje bilo usredotoeno na Izrael i idovski
narod. Njegovo polemiziranje sa idovskim vjerskim establimen-
tom, kojega su inili farizeji i saduceji, lako moe ostaviti dojam da
je Isus bio buntovnik protiv idovstva, ali nije tako. Isus se protivio
onima koji su vjeru zlorabili ili su hinili pravednost i pobonost.
Upitan o farizejima na jednom mjestu, Isus je idovskom narodu
rekao: Vrite i drite sve to vam reknu, ali se ne ravnajte po njiho-
vim djelima, jer govore, a ne vre!263 Ova Isusova reenica vrlo je
vana za razumijevanje njegova odnosa prema idovstvu. Farizeji
su, kao to je poznato, bili sljedba koja je uz pisani Zakon, knjige
proroka i pisma, njegovala i usmenu predaju, istu onu koja je kasni-
je prerasla u rabinsku tradiciju, te kao nadahnute priznavala i druge
idovske knjige osim onih koje ine Sveto pismo.264 Ipak, tek u
dodiru s neidovima, Isusovo se idovstvo oituje u svoj striktnosti
i postojanosti. Evo nekoliko primjera:
1. U razgovoru sa Samarijankom na Jakovljevu zdencu, Isus joj

veli: Vi [neidovi] ne znate emu se klanjate; mi znamo emu se
klanjamo jer spasenje dolazi od idova.265
2. Kad su uenici nagovarali Isusa da uslii molitvu nekoga rimskog
asnika, njihov argument, koji je Isus uvaio, bio je: Zasluuje da
mu to uini jer voli na narod. I sinagogu nam je sagradio.266
3. Kad ga je neka Kananejka, neidovka, molila da joj iscijeli ker,
Isus joj je uzvratio da je poslan samo k izgubljenim ovcama doma
Izraelova. Neidove je u tom razgovoru nazvao psiima, a ido-
263 Mt 23:3.
264 U ovom je kontekstu zanimljivo primijetiti kako se i na drugim mjestima u Novom
zavjetu mogu pronai sline misli. U poslanici Hebrejima 11:32-37 neki dijelovi pod-
sjeaju na dijelove knjiga pseudoepigrafe (Izaijino muenitvo), Judin opis Mihaelove
borbe za Mojsijevo tijelo je iz knjige istog anra poznate kao Mojsijevo uznesenje, dok
u stihovima 14-15 Juda navodi stihove iz 1 Henoka.
265 Iv 4:22.
266 Lk 7:5.
205
ve djecom. Tek nakon to je Kananejka ponizno prihvatila takav

diskurs i opet ga zamolila, Isus je uinio to je traila.267
Povijesni i duhovni kontinuitet starozavjetnih i novozavjetnih zbi-

vanja, objava, bogotovlja, prorotava i obeanja temelj je vjero-
dostojnosti kranske poruke koju su nakon Isusa definirali autori
kanoniziranih poslanica, osobito apostol Pavao.268 Poslanicu He-
brejima autor zapoinje navoenjem kontinuiteta od proroka koji
su govorili ocima, do Isusova vremena (Heb 1:1-2), a zatim poziva
na nasljedovanje Bojih ljudi i ena koji su batinili istu vjeru i ista
obeanja (Heb 11:8-40). Kontinuitet vjere od presudne je vanosti
za identitet Crkve kao tovateljice istoga Boga kojega tuje Izrael,
te batinice istih Bojih objava i blagoslova kakve su neko primili
patrijarsi, Mojsije i proroci. Povijesni je kontinuitet dokaz da je
vjera u Isusa kao Mesiju ispunjenje drevnih obeanja danih Izrae-
lu, a ne novotarija. Nasuprot tomu, u novozavjetnim poslanicama
poganskim crkvama ne spominje se nikakav kontinuitet, niti ga
ima. Pavao poziva neidovske vjernike da ostave prijanje naine
ivota i religijska uvjerenja,269 te da sa zahvalnou prepoznaju
da su grane divlje masline, odsjeeni i protiv prirode pricijepljeni
na pitomu maslinu i njezin korijen, koja je Izrael (Rim 11:17-24).
Poganski su vjernici, prema Pavlu, ponovnim roenjem udesno
postali dionicima Izraelove duhovne batine te bi prema Bogu ali
i idovskom narodu trebali gajiti stav zahvalnosti. Ova Pavlova
poruka izblijedjela je do konca 2. stoljea, a znaajan dio Crkve
prihvatio je miljenje da je Bog napustio idovski narod i da je
Crkva zamijenila Izrael. To je vjerovanje tijekom daljnje povije-
267 Mt 15:21-28.
268 Vidi primjerice Isusova rodoslovlja u Mt 1:1-17 i Lk 3:23-38, Dj 3:21 i Heb 11.
269 R imljanima Pavao naglaava novi ivot u Kristu (6:11; 8:1,2), a Korinanima pie da
je veinu njih Bog izabrao kao neplemenite i prijezira vrijedne (1 Kor 1:26-30). Meu
Filipljanima je Bog poeo dobro djelo (1:6). Koloani su nekad bili otueni [...] ne-
prijatelji svojim miljenjem i zlim djelima (1:21), a Solunjani su se obratili od idola
k Bogu (1 Sol 1:9) te su postali nasljedovatelji Bojih kranskih crkava u Judeji (1
Sol 2:14).
206
sti postalo posve uvrijeeno u kranstvu. Povratak na Pavlovo i

novozavjetno vienje Izraela i idovstva kao korijena kranske
vjere zbit e se puno kasnije. Tek u 20. stoljeu, u kontekstu i-
dovskoga povratka na Cion i obnove Drave Izraela, krani e
reintepretirati znaenje rijei Izrael, prihvatiti da su idovi, skupa
s Crkvom, i dalje narod Boji, a filosemitizam e postati srednjo-
strujaki pokret meu kranima (vie o toj temi bit e rijei u
poglavlju o kranskom cionizmu).
Kaligulina vladavina Rimskim Carstvom

Tiberija je nakon smrti 37. godine naslijedio Kaligula (37. 41.).270
Poetak njegove vladavine Rimljanima je donio nekoliko promjena
nabolje u odnosu na Tiberijevo doba. Godine 38. objavio je stanje
javnih financija koje je Tiberije tajio, dokinuo je neke poreze, ponov-
no uspostavio izborne skuptine u kojima je narod imao pravo glasa
i pomogao nekima ija je imovina bila unitena u poaru. Narodu je
dijelio novac te upriliio mnoge kazaline i gladijatorske predstave,
a senatorima i vitezovima raskone gozbe.271 Filon Aleksandrijski
opisao je kako je novi Cezar na poetku svoje vladavine donio za-
kone koji su jamili pravicu te su svi krajevi zemlje pod rimskom
upravom ivjeli jednoduno i skladno, barbari s Grcima i Grci s
barbarima, vojnici s graanima i graani s vojskom, a svi su uivali
mir pa se radovao sav svijet od izlaska do zalaska sunca.272
Razloga za radost imali su i idovi. Novi je rimski car bio prija-
telj nikoga drugoga doli hasmonejskoga potomka Agripe, kojeg je
uzdignuo do kraljevske asti. Prvi kralj idova nakon Heroda bio je
omiljen meu idovima zbog svoje privrenosti tradiciji predaka te
270 Najvaniji izvor za Kaligulinu biografiju je Svetonijeva povijest Dvanaest rimskih

careva (Gaius Suetonius Tranquillus: De vita Caesarum; ostali podatci u popisu li-
terature), dok Josip Flavije i Filon Aleksandrijski u svojim knjigama donose neke
podatke koji se odnose na idovske prilike pod njegovom vlau.
271 Svetonije, 1978:IV. 16-18, str. 167-168.
272 Leg. II. 8-10. Filon je osobno putovao iz Aleksandrije u Rim sa idovskim izaslan-
stvom, o emu e biti vie rijei kasnije.
207
plemenita podrijetla. Tako je, po prvi put od poetka idovsko-rim-

skih odnosa, jedan idovski vladar uivao kako blisko prijateljstvo
s vladarom u Rimu tako i potporu naroda kod kue. Agripa je ostao
Kaligulin prijatelj do kraja njegove kratke vladavine. No uvodna
dobrohotnost izmeu cara i njegovih podanika, i Rimljana i i-
dova, brzo se pretvorila u jezivu nonu moru. Kaligula se nakon
uvodnog vremena umiljavanja uz sadistiku okrutnost obruio na
svoje podanike, ukljuujui rimske odlinike i njihove supruge. Za
Judejce se pak prometnuo u prijetnju koja je umalo raspalila rat
Rima protiv njihove zemlje i naroda. Razlog je bio Kaligulin bi-
zarni hir da se proglasi boanstvom273 i da u Hram u Jeruzalemu
postavi kip sa svojim likom. Ta zapovijed, zbog koje se u Judeji
spremao veliki ustanak, ostala je neizvrena jer je Kaligula umro
u sijenju 41. godine. Naslijedio ga je Klaudije, koji je Carstvom
vladao sljedeih trinaest godina.
Rimska prokuratura u Judeji
Prokuratori koji su u sljedea dva desetljea upravljali Judejom sve

vie su nespretnim, nemarnim i bezobzirnim, a posljednja dvojica
i okrutnim, nasilnim i gramzivim nainom upravljanja u oima i-
dovskih podanika potkopavali legitimnost rimske uprave. Prvi pro-
kurator Kuspije Fad (44. 46.) po stupanju na dunost imao je am-
biciju u zemlji uspostaviti red,274 no njegova neosjetljivost na speci-
finosti idovskih prilika uskoro ga je dovela do sukoba s narodom.
Zatraio je, naime, da se velikosveeniko ruho, koje su idovi dr-
ali u tvravi Antoniji, ponovno275 stavi pod nadzor Rimljana. Kad
je Kasije Longin, novi upravitelj Sirije i bolji poznavatelj judejskih
273 Svetonije, 1978:IV. 52, str. 187; Ant. 19:4.

274 Fad je smirio sukobe izmeu idova iz Pereje i Grka iz Filadelfije koji su vodili pravi
mali rat (Ant. 20:2-5).
275 Ovu su odjeu uvali Rimljani sve do Vitelija, rimskoga upravitelja Sirije, koji je
nadzor nad njom prepustio idovima.
208
prilika uo za to, odmah je s vojskom stigao u Jeruzalem svjestan

da bi taj zahtjev mogao raspaliti ustanak. idovi su od Longina za-
traili da im se dopusti da caru Klaudiju poalju izaslanstvo koje e
pred njega iznijeti problem i saekati presudu, to je on dopustio.
Kad je njihovo izaslanstvo stiglo u Rim, ondje ih je sasluao mladi
Agripa koji je ivio kod Klaudija. On je od Cezara izmolio da im
udovolji i da se posveene haljine ne predaju Rimljanima. Tada je
i brat kralja Agripe, Herod II., koji je vladao sirijskom pokrajinom
Halkidom, od Klaudija zatraio da mu preda vlast nad Hramom i
hramskom blagajnom te pravo izbora velikog sveenika. Klaudije
je i tu molbu ispunio. Tako je iz izravne rimske vlasti bila izuzeta
uprava hramskim bogotovljem, a opasnost od ustanka na neko vri-
jeme izbjegnuta. Ovakvo Klaudijevo ureenje osjetljivih vjerskih
pitanja pokazatelj je njegove dobre upuenosti u judejske prilike.
No ta politika mudrost nee krasiti njegove nasljednike.
U Judeji se za Fadova mandata pojavio prorok, izvjesni Teuda,276
koji je okupio oko sebe mnotvo sljedbenika obeavi im ispunje-
nje mesijanskih snova. Fad ga je dao pogubiti, ali slini proroci
od tada se sve ee pojavljuju diljem Judeje. Godine 46. Fada je
zamijenio Tiberije Julije Aleksandar (46. 48.), jedini idov koji
je obnaao slubu rimskoga prokuratora Judeje.277 On je uhvatio
Jakova i imuna, sinove Jude Galilejca, ustanika iz Kvirinijeva
vremena te dao da se pogube razapinjanjem na kri.
Vee nevolje u Judeju su dole s novim prokuratorom Ventidi-
jem Kumanom (48. 52.).278 Kuman je u idovsku zemlju doao s
ambicijom da uvede trajni mir. Opasnost od moguih nemira pre-
poznao je u pribliavanju blagdana Pashe, kada se mnotvo hodo-
asnika slijevalo u Jeruzalem. Kao to su inili i njegovi prethodni-
ci, zapovjedio je jednoj pukovniji vojske da zauzme poloaje oko
276 Ovo nije Teuda koji se spominje i u Dj 5:36-37.

277 Njegov je otac bio Aleksandar Lizimah, alabark idovske zajednice u Aleksandriji, a
njegov stric glasoviti idovski filozof Filon Aleksandrijski.
278 O tome kako je Ventidije, kao i njegov sljednik Feliks, raspirivao sukobe vidi i Tacit,
Anali XII. 54.
209
Hrama. Hodoasnicima koji su se okupili u gradu nije bilo neobi-

no vidjeti vojnike tako rasporeene pa su prva tri dana svetkovanja
prola mirno. Ali etvrtoga dana jedan je rimski vojnik u blizini
Hrama rastvorio hlae i spolovilo izloio pogledu mnotva. ido-
vi su digli graju, a onda je netko iz gomile optuio Kumana da je
toga vojnika osobno poslao s nalogom da isprovocira hodoasnike.
Kad je Kuman osjetio da mu prijeti ugroza, jer narod je sve glasni-
je prosvjedovao, pozvao je dodatne postrojbe. Na prizor vojnika
kako se pribliavaju pod punom bojnom opremom, gomila naroda
poela je kaotino bjeati. Panino trei uskim prolazima mnogi
su hodoasnici pali i skonali pod nogama gomile.279 Dok je narod
naricao nad poginulima, neki od hodoasnika napali su nedaleko od
Jeruzalema, na Kraljevskom putu, nekoga carskog slubenika te ga
orobili. Primivi vijest o tome, Kuman je poslao vojsku da pohara
naselja u okolici mjesta napada, a vodee ljude iz tog kraja dovede
k njemu vezane. Poslani vojnici dali su se u premetainu kua i
pljaku, tijekom koje je jedan od njih pronaao svitak Tore. Iznio
ga je pred okupljeni narod te ga poeo derati, bacajui na zemlju
uz pogrde i psovke komad po komad Svetoga pisma. Vijest o tom
svetogru odmah se pronijela Judejom i zemlja je opet bila na rubu
ustanka. Tek Kumanova zapovijed da se toga vojnika pogubi doni-
jela je kratkotrajno smirenje.
Klaudijev sljedei kadrovski odabir prokuratora Judeje bio je
gori od svih prethodnih. Imenovao je Antonija Feliksa (52. 60.),
koji je neko bio rob, a dodjela prokuratorstva s vojnim zapovjed-
nitvom na slobodnjaka bilo je neto neuveno.280 Jedna od osoba
zaslunih za Feliksovo imenovanje bio je Jonatan ben Anan, koji
je od Klaudija isposlovao smjenu Feliksova prethodnika Kumana.281
Jonatan je bio veliki sveenik 36. 37. godine, a narod ga je drao
279 Flavije pie da je tada izginulo dvadeset tisua idova.

280 Schrer, 1890/2009:460-461. O njegovoj okrutnosti pie i Tacit, inae nimalo naklo-
njen Judejcima, pa na jednom mjestu navodi da je Feliks voen ropskom udi, svom
okrutnou i samovoljom vrio kraljevsko pravo (Historije V. 9).
281 Ant. 20:162.
210
pravednikom. On je novoga prokuratora esto korio zbog okrutno-

sti i nepravednosti, zbog ega ga je Feliks odluio ubiti. Unajmio
je skupinu plaenih ubojica, kojima je obeao da ih nikakva kazna
nee stii ubiju li Jonatana, to su oni i uinili. Kad su vidjeli da
Feliks dri zadanu rije i da je ubojstvo prolo nekanjeno, odlu-
ili su nastaviti s ubijanjima. Prerueni u hodoasnike poubijali su
neke ljude koji su se zamjerili njima osobno, a potom su svoje us-
luge plaenih ubojica ponudili i drugim osvetoljubivim graanima.
Ubojstva na jeruzalemskim ulicama su uestala. Ljudi su pogibali
od njihove ruke u raznim dijelovima grada, a neki i u samome Hra-
mu, to je Flavije izdvojio kao osobito opako i svetogrdno. Upravo
zbog te prolivene krvi u Hramu, on pie:
A to mi se ini da je razlogom to je Bog, iz srdbe prema opakosti

tih ljudi, odbacio na grad. Pa ni Hram vie nije drao dovoljno i-
stim da u njemu prebiva, ve je protiv nas doveo Rimljane i na grad
se obruio vatrom da ga proisti. Na nas, nae ene i nau djecu do-
nio je ropstvo, kao da nas je elio kroz sve te nevolje opametiti.282
U gradu je zavladao strah. Narod nije naviknuo da se u Jeruzale-

mu dogaaju brutalna ubojstva, a da ubojice prolaze nekanjeno.
Jedni su, onako zbunjeni i zgroeni, razloge tomu traili u Bojoj
kazni. Drugi su za nepravdu okrivljivali Rimljane pa je politiko
nezadovoljstvo meu idovima jaalo. Meu politikim oponen-
tima Rima od toga se vremena javljaju sikariji,283 za koje Flavije
u idovskim ratovima veli da su nastali upravo iz skupine koja je
ubila Jonatana.284
282 Ant. 20:166; o Jonatanovu i ostalim ubojstvima vidi Ant. 20:162-165.

283 I me ove skupine dolazi od latinske rijei za mali zakrivljeni bode sica. Oni su takav
bode nosili skriven pod odjeom te bi njime iznenada napadali protivnike, esto na
mjestima javnog okupljanja (Ant. 20:186).
284 Bell. 2:256. Teko je povezati nastanak proturimske idovke skupine s istom skupi-
nom koja je po nalogu prokuratora ubila velikog sveenika. Objanjenje za taj para-
doks moda lei u Flavijevu nastojanju da idovske politike ustanike prikae kao
razbojnike.
211
Rasulo koje je nastajalo osobito je pogodovalo raznovrsnim

vjerskim uiteljima, prorocima, mesijama i udotvorcima koji su
narod pozivali da ih slijedi jer e Bog, tvrdili su, preko njih izvesti
velika udesa. Flavije s osobitim gaenjem opisuje takve vjerske
poticatelje nemira, koji u usporedbi s politikim (sikarijima, zelo-
tima) nisu bili toliko prljavi u djelima, ali su bili opakiji u naka-
nama. Takvi su [...] obmanjivali i zavodili narod hinei boansko
nadahnue.285 Feliks je, ini se, ispravno procijenio opasnost koja
rimskoj vlasti prijeti od mesijanskih skupina pa je na njih, im bi se
koja pojavila, slao legionare i unitavao ih.286 Nove skupine brzo
su zauzimale mjesto unitenih. Dio mesijanskih voa sljedbenike
je privlaio karizmom, a dio prisilom pa su neka sela iji su stanov-
nici odbili pridruiti se takvim pokretima popalili i opljakali sami
mesije.287
Nakon Feliksa prokurator je dvije godine bio Porcije Fest (60.
62.), a potom Albinije (62. 64.) za kojeg Flavije veli da nije bilo
zloe koja se mogla imenom nazvati, a da on u njoj nije imao kakva
udjela.288 Godine 64. njega je naslijedio Gesije Flor (64. 66.).
Njegovo je imenovanje predstavljalo jednu od najveih pogrjeaka
u dotadanjoj rimskoj politici u Judeji. Flor se odmah po dolasku
toliko iskazao u zloi, okrutnosti i gramzivosti, da je u usporedbi
s njime, Flavije veli, ak i Albinije izgledao poput kakva dobroi-
nitelja. Albinije je, Flavije pie, opaine inio potajice, dok je Flor
svoje iznosio na svjetlo dana, tako da je pompoznost nepravdi bila
gora od samih nepravdi.289 Flor je za mito titio i neke razbojnike
285 Bell. 2:258-259.

286 Sljedba koju je u to vrijeme pokrenuo neki Egipanin spominje se u Novom zavjetu
(Dj 21:38); vidi i Bell. 2:261.
287 Ant. 20:167-172. Pojavljivanje mesija i mesijanskih pokreta podsjea na Isusovo
upozorenje iz Mt 24:23-25, Lk 17:23 te Lk 21:8.
288 Bell. 2:272. Albinije, kao i njegov sljednik Flor, mora da su bili openito na vrlo zlu
glasu i meu Rimljanima, budui da ih Flavije u svom djelu, koje su njegovi rimski
patroni iz obitelji Flavijevaca odobrili za objavljivanje, proziva kao izravne krivce na
poetak idovske pobune; vidi i Ant. 20:215; Bell. 2:273.
289 Ant. 20:253-254, Bell. 2:277.
212
bande, koje su bez straha od kazne plijenile po Judeji.290 Eklatant

na nepravda iza koje stoji dravna vlast, za idovsku je percepciju
legitimnosti rimske uprave u Judeji bila pogubnija nego to su Ri-
mljani mogli i pretpostaviti.
Dogaaji koji su prethodili ustanku

Upravitelj Sirije i Florov nadreeni zapovjednik u to je vrijeme bio
Cestije Gal (63. 67.).291 Kad je on godine 64. ili 65. na blagdan
Pashe doao u Jeruzalem, u kojem se prema Flaviju okupilo tri mi-
lijuna hodoasnika,292 idovi su pred njega iznijeli svoje nezado-
voljstvo Florovom upravom. Gal im je obeao pomoi, ali se potom
vratio u Antiohiju ne poduzevi nita. Flor, koji ga je pratio dio
puta, vjerojatno ga je uvjerio kako e se pobrinuti da se previranja
u Judeji smire. Galova neodlunost, koja e se i kasnije u nekoliko
presudnih trenutaka pokazati vanim imbenikom destabilizacije
Judeje, dodatno je pogorala idovsko-rimske odnose. On je za
sobom ostavio idove u jo veoj nemilosti opakoga prokuratora,
koji im nije mogao oprostiti optube izreene protiv njega pred Ga-
lom. Flor je bio siguran i da e idovi svoje albe pokuati iznijeti
i pred samim carem. S obzirom na uspjehe koje su neka njihova
ranija izaslanstva poluila u Rimu, imao je razloga za zabrinutost.
Zato je smislio opak naum: raspiriti meu idovima ustanak. Ra-
splamsa li se Judejom sveopi kaos i revolt, mislio je, nitko se vie
nee obazirati na idovske prigovore glede, u usporedbi s ustan-
kom, sporednih i beznaajnih stvari.293
Prigoda se ukazala u Cezareji kad su tamonji Grci na abat
poslali nekog sugraanina da pred sinagogom rtvuje ptice. To je
meu idovima izazvalo uzbunu. Neki ratoborni idovski mladii
eljeli su se odmah obraunati s provokatorima, dok su oni stariji
290 Z bog pljake i nasilja mnogi su idovi tada iselili iz Judeje pa su cijeli krajevi opustje-
li (Ant. 20:256, Bell. 2:279).
291 Tacit, 2006: XV. 25.
292 Bell. 2:280.
293 Bell. 2:280-283.
213
i umjereni mislili da je nuno dogovorno povratiti prava koja su

idovima u gradu uzeta. No sukob je ve bio neizbjean. Dolo
je do uline tunjave, ali se idovi nisu usuivali punom snagom
uzvratiti grkim bandama, nego su i dalje vjerovali da e rimski
upravitelj stati u njihovu obranu. Pokupili su svoje svitke sa Sve-
tim pismima te se povukli u oblinju Narbatu. Njihovi su starjeine
otili kod Flora u Sebastu, kako bi ga podsjetili na novce koje je od
njih primio i zatraili da im pomogne. Na njihovo iznenaenje Flor
je zapovjedio da ih se zatoi.
Kad su stanovnici Jeruzalema doznali o zbivanjima u Cezareji,
uzbunili su se i gradom su se poeli iriti nemiri. Flor je hitro s
vojskom stigao u Jeruzalem i nakon svae s gradskim prvacima za-
povjedio vojnicima da poharaju gradsku trnicu. Vojnici su nakon
trnice poeli provaljivati i u kue, iz njih odnositi plijen, a potom
i ubijati idove koji su im se usprotivili. Nasilje je uskoro uzelo
maha pa su vojnici ubijali i one koji su bjeali pred njima, ne te-
dei ni ene i djecu. Potom su pohvatali neke od mirnijih graana
Jeruzalema, ljude koji ni na koji nain nisu sudjelovali u raspiriva-
nju nereda, i doveli ih pred Flora. Mnogi od njih bili su pripadnici
plemikog stalea ekvestrijanaca, rodom idovi, ali graanstvom
Rimljani, romanizirani i helenizirani lojalisti. Flor ih je dao najprije
iibati, a potom pogubiti na krievima. Bilo je to neuveno nedje-
lo; postupak kakav nitko nikad nije uinio otkako je Rim ovladao
Judejom. Taj je dogaaj za kasniju idovsku povijest znaio vanu
referentnu toku, jer je predstavljao opovrgavanje mita esto rai-
rena meu idovima, prema kojem e asimilacijom i prihvaanjem
svjetonazora onih koji nad njima zagospodare jamano stei njiho-
vu naklonost i ivjeti u sigurnosti. Protivnici i pobornici toga mita
meu idovima esto e kroz povijest biti jedni drugima najljui
neprijatelji. Njihovi e sukobi narodu nanositi veliku tetu, koju e
neprijatelji idova zlurado i vjeto koristiti. Mnoge e idove iz pa-
ralizirajueg sanjarenja u koje ih uljulja ta zamamna utopija probu-
diti upravo zla kob kad se iznenada obrui na njihove sunarodnjake.
Tako je bilo i toga dana. Pod Florovom okrutnom rukom izginulo
214
je tri tisue i esto idovskih stanovnika Jeruzalema. Kad su ostali

vidjeli kako su prola njihova braa, koja su pred rimskim vlastima
do tada bila u povlatenu poloaju, postalo im je jasno koliko su
bezvrijedni njihovi ivoti u oima toga ovjeka. Na ustanak protiv
rimske vlasti odjedanput mnogi vie nisu gledali kao na ludost koja
e gradu i narodu donijeti propast, nego kao na jedini mogui izlaz
iz jada i ivotne ugroze koji su ih snali. Zbog tih je zlodjela rimska
vlast ostala bez legitimiteta, a idovi bez vjerske obveze da joj se
pokoravaju. U narodu je jaala vjerska enja i nada: moda e
Bog uiniti udo i Izraela osloboditi od rimske tiranije, kako ih je
neko oslobodio od seleukidske? Neki idovi pograbili su oruje i
spremili se na sukob s Rimljanima. Flor je na to neoekivano napu-
stio Jeruzalem i povukao se u Cezareju. To je ojaalo uvjerljivost
argumenata onoga dijela jeruzalemskih idova koji su zagovarali
ustanak. to sve nisu uinili prije uzimanja oruja, ne bi li pokazali
pokornost prema predstavnicima vlasti. Svaki njihov iskorak u tom
smjeru Flor je iskoristio kako bi im jo vie naudio i jo dublje ih
ponizio. to su miroljubivije idovi doekivali Rimljane, vie ih je
padalo pod njihovim brutalnim udarcima. Ali kad su se oboruali
i pruili otpor, Rimljani su ustuknuli i povukli se. Jeruzalemom je
tako, zahvaljujui onom ratobornijem dijelu stanovnitva, napokon
zavladao mir.
Kralj Agripa je u meuvremenu shvatio da su idovi na rubu
opeg ustanka. Pourio je u Jeruzalem, okupio mnotvo najutjecaj-
nijih ljudi i obratio im se arkim, uvjerljivim i dirljivim govorom.
Osnovna teza njegova dugakog govora koji Flavije prenosi u ci-
jelosti294 bila je da je Rim toliko snaan da bi svaki pokuaj ustan-
ka neminovno znaio strano razaranje idovske zemlje, unitenje
naroda, kao i svetoga grada i Hrama. Narod je na to uzvratio kako
njihova pobuna ne bi bila usmjerena protiv Rima, nego protiv Flo-
ra. Kao dokaz da im je nakana ostati u podlonosti Rimu, odluili
su prikupiti carski porez koji su dugovali. Ali kako je Agripa nava-
294 Bell. 2:345-401.
215
ljivao da se i Floru pokore dok car ne poalje drugoga upravitelja,

idovi su ga poeli obasipati pogrdama, a potom i kamenjem. Srdit
i razoaran, Agripa se nakon toga povukao u svoju kraljevinu, osta-
vivi za sobom Judeju na rubu rata, kojoj vie nije mogao pomoi.
idovski ustanak i opsada Jeruzalema
Povjesniar Avi-Yonah razloge poetka idovskih ustanaka protiv

Rima u Erec Izraelu vidi u dva kljuna imbenika: mesijanskim
iekivanjima idova i looj vladavini Rimljana.295 Iz mnogih je
Flavijevih opisa teko zakljuiti tko je pripadao kojoj struji, re-
ligijskoj ili politikoj, budui da je on idove koji su zagovarali
ustanak mahom nazivao razbojnicima ne ulazei odve u motive
pojedinih voa i ustanikih skupina. Sami zeloti, koji su se borili
pod sloganom da u Izraelu nema vladara do Boga, kao i sikariji
i sljedbenici raznih karizmatinih voa, sigurno nisu imali jedin-
stven i osmiljen politiki program ni sustav vjerovanja, kao to su
imali farizeji i saduceji. Njihove su formacije esto bile stvorene
spontano i ad hoc. Kad bi se pojavio kakav sposoban, karizmatian
i odvaan voa, oko njega bi se okupila vojska, a broj njegovih
sljedbenika potom bi rastao ili opadao ovisno o njegovoj uvjerlji-
vosti, uspjesima ili neuspjesima skupine te opim prilikama u Ju-
deji. Ustanak je buknuo kad je takvih skupina bilo toliko da su i oni
meu idovima koji nisu drali da je pametno srljati u rat poeli
vjerovati da je mogue zbaciti jaram Rima. Pa ipak, ma kolika da je
u odreenim krajevima bila idovska brojnost i snaga, glasovitost
rimske sile kao nepobjedive mogla je, kod onih koji su koliko-to-
liko objektivno shvaali stvarni omjer snaga, potisnuti samo arka
vjera da e Bog napokon stati uz svoj narod i pomoi mu da zbaci
tuinsku vlast. Osim ljudi arke vjere, meu idovima je bio i velik
broj onih, vjerojatno veina, koji uope nisu shvaali razmjere su-
295 Avi-Yonah, 1972:89.
216
koba i odnose snaga. I oni su, naravno, bili ljudi vjere, ali za takve
je teko rei jesu li se na ustanak digli vie iz vjere ili pak iz lako-
vjerja utemeljena na neznanju. Veina takvih bili su seljaci, ribari i
drugi pripadnici niih stalea, koji su ivjeli izvan gradova. Flavije,
ija su djela najvaniji izvor za izuavanje nastanka i tijeka ustan-
ka, nije ostavio dostatne podatke iz kojih bismo mogli proniknuti
u nijanse njihovih nedvojbeno sloenih i raznolikih motiva. On je
pisao iz okvira svoga svjetonazorskoga, stalekoga, politikoga i
osobnoga apologetskog konteksta, kojim su dominirale drutvene,
ekonomske i upravno-politike prilike, dok je eshatoloko i duhov-
no esto olako nazivao razbojnikim i nerazboritim.
Prvo rimsko uporite koje su ustanici osvojili bila je Masada.296
Istodobno je u Jeruzalemu mladi Eleazar, upravitelj Hrama i sin
velikog sveenika Ane, nagovorio sveenike da prestanu prinositi
rtve i upravljati molitve u korist stranaca pa tako i cara. Kako su te
molitve za cara istodobno bile i znak priznavanja njegove vrhovne
vlasti, njihovo dokinue znailo je otvoren sukob s Rimom.297 To
su dobro razumjeli glavari naroda i sveenici koji su se jo uvijek
nadali da je rat mogue zaustaviti. Oni su okupili ponajbolje po-
znavatelje Zakona i tradicije meu sveenicima, koji su ustanici-
ma pokuali objasniti da je prinoenje rtava i molitvi za strance u
Hramu starinski obiaj koji nije uputno prekidati. Uzalud. Kad su
uvidjeli da njihove rijei ne dopiru do ustanikih uiju i srca, poslali
su glasnike i Floru i Agripi te od njih zatraili da poalju vojsku i
zaustave pobunu prije nego to bude kasno. Flor se na njihov vapaj
ogluio; njemu je raspirivanje sukoba odgovaralo. Agripa je pak
iz Auranitide, Bataneje i Trahonitide poslao u Jeruzalem tri tisue
konjanika. Njihovu dolasku obradovali su se veliki sveenici i dio
graana koji je elio mir, a meu kojima je bila veina gradske
aristokracije. Oni su zauzeli Gornji grad. Ustanici su pak osvojili
Donji grad i Hramsku goru s pripadajuim utvrdama. Potom su na-
296 Bell. 2:408.

297 Bell. 2:409-410.
217
pali jedni druge, najprije iz zaklona odapinjui strijele i kamenje iz

praki, a onda i kratkotrajnim juriima. Kako se rat irio, ustanici su
od Rimljana zauzeli dvije vane utvrde: Kiprus u Blizini Jerihona i
Maheront. Vijest o ratu u Judeji brzo se proirio okolnim zemljama
i ugrozio mnoge idovske zajednice u dijaspori.298
Gal je pak podigao dvanaestu legiju smjetenu u Antiohiji, do-
datne postrojbe iz nekih drugih legija i krenuo prema Judeji pre-
ko Ptolemaide. Usput su mu se pridruivale postrojbe saveznikih
kraljeva, meu kojima je bio i Agripa s tri tisue pjeaka i tisuu
konjanika. U Ptolemaidi su se za rat protiv idova javile razne do-
brovoljake ete, koje nisu bile obuene u vojnim vjetinama, ali su
bile podjednako opasne kao i profesionalna vojska: ono to im je
nedostajalo u vjetini nadoknaivali su arom mrnje prema ido-
vima. No Cestije Gal i postrojbe koje je vodio pretrpjele su neoe-
kivan poraz, zbog kojeg je Neron za novoga zapovjednika rimskih
postrojba na Istoku postavio Tita Flavija Vespazijana. Vespazijan je
okupio Petnaestu, Petu i Desetu legiju, kao i po pet kohorti iz Ceza-
reje i Sirije. Kraljevi Agripa, Antioh i Sohem pod njegovo su zapo-
vjednitvo stavili po tisuu pjeaka strijelaca i po tisuu konjanika, a
arabijski kralj Malh (Malchus) poslao je pet tisua pjeaka, mahom
strijelaca, i tisuu konjanika. Pohod po Judeji i ostalim idovskim
podrujima, i to u savezu s Rimljanima, bio je pothvat u kojem se
valjalo dostojno iskazati. Tako je Vespazijanova vojska brojala ez-
deset tisua vojnika, ne raunajui sluge koji su pratili mnoge asni-
ke i plemie, a koji su i sami bili vini ratnikim vjetinama.299
298 U Aleksandriji se brojna i prosperitetna idovska zajednica nala na udaru Grka, koji
su iskoristili judejski ustanak kako bi egipatske idove optuili za subverzivnost. Na
stranu Grka stale su i rimske legije koje su se zatekle u gradu. Uz odobrenje gradona-
elnika Tiberija Aleksandra, Rimljani su skupa s grkim stanovnitvom napali ido-
ve u njihovoj etvrti Delti i brzo svladali njihov otpor. Poput razularene rulje upadali
su u kue i pljakali, a svakog idova do kojeg bi doli ubili su. Kad je tako izginulo
pedeset tisua idova (Bell. 2:497), Aleksandar se saalio i Rimljanima zapovjedio da
se povuku, to su vojnici vini posluhu naredbama odmah i uinili. Ali stanovnici se
nisu dali lako odvratiti od pljake i unitavanja pa je uspostava reda u gradu potrajala
jo neko vrijeme.
299 Bell. 3:69.
218
Stanovnici Jotbe u Galileji prvi su pruili snaniji otpor Rimlja-

nima. Ustanicima je zapovijedao Josip ben Matatija, kasnije poznat
kao Josip Flavije. Kad je grad pao, Josipa su zarobili i doveli pred
Vespazijana. Tada je rimskom vojskovoi prorekao da e on, a na-
kon njega i njegov sin Tit, postati rimskim carem. Vespazijan mu
nije povjerovao, ali kad su se Josipova prorotva obistinila, dao ga
je osloboditi.300 Nakon Jotbe Rimljani su zauzeli Gialu (Gu ha-
lav), Tabor i Gamlu te se poeli pripremati za prodor prema Judeji.
U Judeji i Jeruzalemu i dalje su bjesnjeli sukobi zavaenih idov-
skih frakcija i njihovih voa. imun bar Giora, koji je drao Masadu,
pustoio je idumejske krajeve i krenuo na Jeruzalem, u kojem se u
okrutnosti osobito isticao Galilejac Ivan iz Giale () .
Zbog toga su neki graani imunu otvorili vrata pa su njih dvojica
zaratili jedan protiv drugoga, a grad su pretvorili u bojno polje jo i
prije dolaska Rimljana. Od Ivana se pak odvojio jedan od zapovjed-
nika zelota imenom Eleazar te su u jednom trenutku u Jeruzalemu
meusobno ratovale tri idovske frakcije. Dok je u gradu vladalo
nasilje i teror, rimski su dounici o svemu izvjetavali Vespazijana i
njegove vojskovoe. Ovi potonji su poeli navaljivati na Vespazija-
na rijeima da je kucnuo as da krene na Jeruzalem i osvoji ga, jer u
njemu vladaju podjela i nasilje. No Vespazijan je mudro procijenio
drukije. Udare li Rimljani sada na grad, zavaene stranke e se
ujediniti. Treba ih pustiti da se i dalje bore jedni s drugima i ubija-
ju; njihov broj se tako smanjuje a Rimljani ne trpe nikakvu tetu.
Umjesto napada na Jeruzalem, Vespazijan je poslao vojsku na Ga-
daru, grad s druge strane Jordana. Oni koji su tamo zagovarali rat,
a koji su bili u manjini, pobjegli su iz grada, dok su ostali mjetani
sami poruili dio gradskih zidina kako bi Rimljanima pokazali da
300 Bell. 3:399-408. O svim ovim zbivanjima, naravno, doznajemo iz Josipova pera pa
postoji puno razloga za sumnjiavost. S druge strane, Vespazijan i Tit sigurno su
odobrili objavljivanje njegovih spisa, to istinitost barem glavnih navoda ini vje-
rojatnim. Ovdje je zanimljivo napomenuti kako Talmud donosi slinu priu, prema
kojoj rabin Johanan ben Zakai Vespazijanu prorie kraljevsku ast netom prije nego
to mu je doao glasnik s vijestima da je Vitelije mrtav i da su rimski uglednici njega
proglasili novim carem (Gitin 56a-56b), o emu e biti vie rijei u sljedeem ulomku.
219
ne ele sukob. Vespazijan je bio zadovoljan takvim raspletom. Vra-

tio se u Cezareju, a Placida je poslao da progoni odbjegle ustanike
Perejom prema jugu. Ovi su pak u nekoliko naselja uspjeli raspiriti
ratobornost meu stanovnitvom. Ona je mnoge dola glave. Pla-
cidovi uvjebani, opremljeni, profesionalni konjanici unitavali su
skupine idove i s lakoom osvajali mnoge gradove u Pereji. Dio
naroda sklonio se tada iza jerihonskih zidina, no svi gradovi na
istonoj strani Jordana do Maheronta, s izuzetkom te utvrde i grada
Geraze, pali su pod rimsku vlast.
Na zapadnoj pak strani Jordana, ondje gdje jo nije bilo Rimlja-
na, idovi su se borili i ubijali meusobno. Sikariji koji su drali
Masadu obilazili su naselja oko utvrde, pljakali ih i mnoge stanov-
nike ubijali. Njihova je okrutnost bila tolika da su neki idovi iz tih
krajeva prebjegli Rimljanima i od njih traili da zauzmu zemlju i
uspostave mir. Vespazijanu se i dalje nije urilo; idovski graanski
rat slabio je njegove neprijatelje i poveavao izglede da jednom kad
krene na Judeju, taj pohod bude uspjean, brz i bez puno gubitaka.
No tada mu je stigla vijest da se Julije Vindeks (Iulius Vindex) u
Lugdunskoj Galiji, kojom je upravljao kao rimski namjesnik, po-
bunio protiv Neronove vlasti. Kako je Vindeks pristao uz Galbu,
upravitelja Hispanije, u borbi za vlast s Neronom, inilo se kao da
je na pomolu graanski rat i u rimskim provincijama, pa je Vespa-
zijan u proljee 68. godine donio odluku da ipak ubrza zauzimanje
Judeje i Jeruzalema. Najprije je iz Cezareje doao u Antipatridu, a
potom, razarajui usput idovska naselja, do Lide i Jamnije. Oba su
grada pristala uz njega, a on je u njih smjestio i idove iz drugih
krajeva koji su preli na stranu Rimljana. Potom je nastavio prema
Emausu, preko kojega je vodio put za Jeruzalem. U Emausu je po-
digao utvreni logor i u njega smjestio Petu legiju. Vespazijan je
nakon toga s brojnom vojskom najprije poharao Idumeju, a potom
se vratio na sjever i opustoio neke samarijske krajeve, te se opet
vratio u Emaus. Rimska je vojska, postalo je jasno, posve ovladala
skoro svim krajevima oko Jeruzalema. Ni jedan grad vie nije mo-
gao pruiti znaajniji otpor, osim Jerihona. Vespazijan je u lipnju
220
68. godine krenuo prema Jerihonu sa zapada, dok mu se s istoka

pridruio Trajan, jedan od zapovjednika koji je s vojskom drao
ve pokorenu Pereju. No veini stanovnika Jerihona i izbjeglica u
gradu nije bilo do ratovanja. Razbjeali su se po judejskim brdima,
pa je rimska vojska zatekla grad gotovo prazan i s lakoom ga zau-
zela. Potom je u Jerihonu i u Adidi, mjestu sjeverno od Jeruzalema,
podigao utvrde i ondje smjestio vojne posade, a zapovjednika Luci-
ja Anija (Lucius Annius) poslao je na posljednje idovsko uporite
u Pereji, Gerazu. Rimljani su grad zauzeli ve u prvom naletu, te
poubijali tisuu mladia koji nisu uspjeli pobjei. Njihove je obite-
lji odveo u ropstvo, kue popljakao, a grad zapalio. Ostavivi iza
sebe zgarite, Rimljani su se obruili na okolna naselja. Spasili su
se samo oni koji su na vrijeme pobjegli. Svi ostali, mnogi od njih
nemoni i stari, pali su pod rimskom nemilosrdnom rukom, a nji-
hovi su domovi spaljeni.
Jeruzalem se tako naao u skoro potpunom okruenju. Osim
Jeruzalema, idovi su drali jo samo oblinji Herodion, utvrdu
Maheront s druge strane Mrtvog mora, te Masadu u Idumeji. Sta-
novnici grada bili su u bezizlaznoj klopci. Iznutra su njihove ivote
ugroavali nepredvidivi zeloti, a izvana su im bijeg, ak i kad bi
uspjeli proi zelotske strae, sprjeavali Rimljani. Judejske gore,
mnoge jedva prohodne, jo su skrivale mnoge ustanike i izbjeglice,
no do njih je bilo teko doi. inilo se da je ostalo jo samo pitanje
dana kada e na Jeruzalem udariti nezadriva rimska sila. Mnogi su
stanovnici, prema Flavijevu opisu poetka opsade Jeruzalema, ak
i takav rasplet prieljkivali kao izbavljenje od nevolja kojima su ih
izvrgavali naoruani i nasilni ustanici u gradu.
Johanan ben Zakai i Vespazijan

Dok je Vespazijan odreivao poloaje postrojbama koje su opsje-
dale Jeruzalem, a grad razdirali sukobi meu idovima koji su ga
branili, jedan je glas ostao zabiljeen kao glas mirotvorstva i vizije
idovstva u kojem snaga uma nadjaava snagu oruja. Bio je to
221
glas rabina Johanana ben Zakaija301 ( ) poznatoga

i kao Ribaz (), koji je ivio od oko 30. do oko 90. godine p.
Kr. Johanan je bio jedan od najveih rabinskih uenjaka poznatih
kao tanaim (), uenik Hilela (oko 70. 10. pr. Kr.) i amaja
(oko 50. pr. Kr. 30. p. Kr),302 posljednjih od uitelja rabinskog
razdoblja zugot ( )odnosno parova.
Johanan ben Zakai je u vrijeme prije rata s Rimljanima nau-
avao u Hramu. Ondje je ulazio u este polemike sa saducejima
glede tumaenja Zakona, dok je nauk farizeja branio. Jedno od
njegovih tumaenja odnosi se na razlog zbog kojeg je Bog zapo-
vjedio da se rtvenik sagradi od kamena neobraena eljezom.303
Johanan je drao da se rtvenik, koji simbolizira pomirenje, ne
moe oblikovati istom tvari od koje se kuje ma, koji pak simbo-
lizira nesreu i zlo.304 U duhu mirotvorstva, Johanan je nastojao
izmiriti zavaene strane u Jeruzalemu, a pobunjenike nagovoriti
da zaustave ustanak i s Rimljanima postignu sporazum. No nje-
gova je pomirljivost u uima pobunjenika zvuala kao poziv na
predaju. Zato se, kao i neko Jeremija, naao u ivotnoj opasnosti.
Oni koji su diljem Judeje podigli ustanak, a sada prkosili Rimlja-
nima iza golemih gradskih zidina, mirotvorna su nastojanja lako
poistovjeivali s veleizdajom. Kako je Johanan imao malo uspjeha
u uvjeravanju svojih militantnih sunarodnjaka, nije mu preostalo
nita drugo doli napustiti grad.
Izlazak iz opkoljenog Jeruzalema bio je skoro nemogu. Bra-
nitelji su s podjednakom estinom branili zidine grada od ulaska
Rimljana i od izlaska idova. Johanan se za pomo obratio neaku,
koji je bio jedan od ustanikih voa. Johanan ga je najprije uko-
301 Flavije u svojim djelima ne spominje rabina Johanana ben Zakaija, ve prie o njemu
potjeu mahom iz Talmuda. Dio tih talmudskih izvjea povjesniari stavljaju pod
upit, budui da u njima pstoje odreeni anakronizmi. Naime, u vrijeme kad je zabi-
ljeen njegov navodni razgovor s Vespazijanom, ovaj je ve postao carem, a kola u
Jamniji osnovana je nakon pada Jeruzalema.
302 Avot 2:8.
303 Pnz 27:5.
304 EJ, Vol. 11. str. 374
222
rio to ustanici unesreuju stanovnike Jeruzalema koji umiru od

gladi, na to mu je ovaj odgovorio da ne moe uiniti nita, jer bi
ga suborci ubili ukoliko bi im se usprotivio. Johanan ga je potom
zamolio da mu omogui izlazak iz grada. Ovaj mu je predloio da
hini bolest, a potom smrt. Ben Zakai uini tako: razglasilo se da je
umro a njegovi su uenici doli i tijelo iznijeli izvan grada, navodno
da bi ga pokopali.
Kad su napokon izili iz Jeruzalema, Johanan je doao pred
Vespazijana i pozdravio ga kao kralja. Vespazijan, koji je u to vri-
jeme bio samo general, taj je pozdrav doivio kao rabinovu grubu
pogrjeku, te mu je priprijetio smru. No ovaj ga je razuvjerio: Ui-
stinu si kralj, ponovio je, jer da nisi, Jeruzalem ne bi bio predan
u tvoje ruke.305 Dok je Vespazijan razgovarao s Johananom, pred
njega su stigli glasnici koji su mu javili da je car mrtav i da su
rimski velikodostojnici odluili Vespazijana imenovati poglavarem
carstva. Vespazijan je bio osupnut, i uvjeren da je Johanan istinski
prorok. Rekao mu je da e poi i preuzeti dunost, a na svoje mjesto
imenovati drugog zapovjednika. No prije nego to ode, Johananu
e ispuniti jednu elju. Johanan je na to odgovorio poznatom re-
enicom: Daj mi Javne i njegove mudrace () .306
Uz njih je traio i itavu obitelj rabina Gamalijela, za kojega se
dralo da je izravni potomak kralja Davida. Vespazijan je udovoljio
Johananovoj elji. Grad Javne je sauvan od razaranja, a rabini za
koje se zauzeo poteeni su te su preselili onamo i utemeljili novo
sredite idovske vjere i uenja. I premda je Johanan ben Zakai u
izvorima ostao upisan kao jedan od najveih idovskih uenjaka,
u Talmudu je, na kraju prie o njegovu razgovoru s Vespazijanom,
ostao zabiljeen prijekor to se pred carem nije zauzeo za itav i-
dovski narod. Johanan je, naime, mislio da takva molba ne bi bila
usliana, da bi ga Vespazijan odbio pa nita ne bi ostalo sauvano.
305 Gitin 56b; Johanan je aludirao na stih iz Izaije 10:34.

306 Gitin 56a-56b
223
Pad Jeruzalema i unitenje Hrama
Vespazijan se nakon vijesti o proglaenju carem povukao, a sina Tita

imenovao novim vojnim zapovjednikom. Tit je pak preko Gaze,
Akelona, Jamnije i Jope stigao u Cezareju pa ondje okupio vojsku
i pripremio je za konani udar na nesretnu idovsku prijestolnicu.
Silina i brojnost vojske koju je Tit okupio pred uzlazak prema Je-
ruzalemu nisu ukazivali da je novi zapovjednik imalo raunao s
time da su unutarnji sukobi oslabili branitelje Jeruzalema do te mje-
re da bi zauzimanje grada predstavljalo laganu zadau. Pod njego-
vim zapovjednitvom, etiri rimske legije, Agripina vojska i tisue
plaenika preplavili su u proljee 70. godine puteve prema Judeji i
Jeruzalemu. S Titom su iz Cezareje preko Emausa krenule tri legije,
iste one koje su s Vespazijanom ranije poharale Judeju. Meu njima
je bila i legija kojom je prije zapovijedao Cestije Gal, koja je od
idova ranije pretrpjela strani poraz i iji su vojnici sada udjeli
za osvetom. Deseta je legija preko Jerihona Jeruzalemu prilazila s
istoka i stigla na Maslinsku goru. Iz smjera Sirije Rimljanima su
se pridruile brojne ete plaenika i postrojbe kraljeva koji su bili
u vazalskom odnosu prema Rimu. Iz Aleksandrije je Titu u pomo
stiglo dvije tisue vojnika probranih meu tamonjim postrojbama,
kao i Tiberije Aleksandar, bivi upravitelj Aleksandrije. Tiberije je
bio Titov blizak prijatelj i jedan od prvih generala koji je od Vespa-
zijana traio da preuzme carsku ovlast. Sveukupna rimska sila koja
se tako okupila pred Jeruzalemom brojila je osamdeset tisua ljudi.
Branitelja je bilo oko dvadeset pet tisua.307
Rimske su postrojbe pred Jeruzalem stigle u vrijeme Pashe,
u travnju 70. godine. Kako je bilo blagdansko vrijeme, u grad su
dolazili i idovski hodoasnici iz drugih krajeva Judeje. Zanimlji-
vo je da je usprkos kretanjima raznih vojski i naoruanih skupi-
na, znaajan broj hodoasnika stigao do Jeruzalema, a sveenici
i pobunjenici su ih pustili u grad i Hram. Hram je drala frakcija
307 Avi-Yonah, Amiran, Rothschild et al., 2006:29.
224
zelota pod Eleazarovim zapovjednitvom. Oni su, vjerojatno pod

pritiskom sveenika, otvorili vrata unutarnjih odaja svetita, kako
bi se moglo obaviti propisano prinoenje rtava. Tu su prigodu
iskoristili Ivanovi zeloti: oni su se preodjenuli u hodoasnike, a
ispod plateva su skrili oruje. U svetite su uli iako nisu bili
obredno isti. Ondje su zapodjenuli bitku s Eleazarom i njegovim
pristaama, pri emu je stradao i velik broj hodoasnika koji nisu
bili dio ni jedne od zavaenih skupina. Ivanovi su zeloti odnijeli
krvavu pobjedu pa je broj strana tako opet sveden na dvije. Brani-
telji grada ostali su podijeljeni u te dvije skupine i kad su Rimljani
poeli napadati grad: Ivan iz Giale drao je prostor oko Hrama
i sjevernije utvrde s tvravom Antonijom te Donji grad juno od
Hrama. imun bar Giora sa svojim je ljudima drao Gornji grad
te prostor do zidina na sjeveru, zapadno od dijelova koje su drali
Ivanovi ljudi.
U vrijeme tih borbi, Tit je ve stigao pred grad. Sljedeega dana
ujutro, sa est stotina odabranih konjanika, krenuo je u obilazak
grada. Zanimalo ga je koliko je grad utvren i kakve su zidine, a
htio je izvidjeti i raspoloenje stanovnika budui da je uo kako se
mnogi od njih zbog meuidovskih sukoba i pljake ne ele proti-
viti Rimljanima, nego dapae od njih oekuju da u grad donesu mir.
Dok je Tit s pratnjom obilazio grad, na njih je neoekivano nasrnu-
lo mnotvo branitelja pa se rimski zapovjednik u jednom trenutku
naao u ivotnoj opasnosti, okruen sa svih strana neprijateljima.
Flavije u opisu toga dogaaja navodi da je Rimljanina od smrti
spasila Boja providnost,308 budui da ovaj ak nije imao ni bojnu
opremu na sebi. Taj je dogaaj Tita uvjerio kako brojnost postrojba
koje su okruile Jeruzalem nije ostavio dovoljno snaan dojam na
branitelje grada niti ih je obeshrabrio i uplaio. Naprotiv, nekoliko
ranih uspjeha u borbi, poput ovoga, okuraili su ih i dali im nadu
kako bi ipak mogli nadvladati rimsku silu.
308 Bell. 5:60-61.
225
Tit je dao da se glavni rimski logor podigne zapadno od grad-

skih zidina preko puta Herodove palae309 te su u njemu smjetene
dvije rimske legije. Neto dalje od grada, na gori zvanoj Scopus, s
koje se pruao pogled na cio grad, podignut je drugi logor u koji
se smjestila Peta legija. Deseta legija prionula je gradnji logora na
Maslinskoj gori, koju je od grada dijelila samo Cedronska dolina.310
Osim toga, Tit je kasnije zapovjedio da se oko dijelova grada po-
digne opsadni zid, kako bi sprijeio interakciju branitelja grada s
okolnim krajevima.
Rimljani su bili uvjereni kako je sama njihova nazonost bila
dovoljna da idovima utjera strah u kosti i da su se branitelji grada
ponajvie bavili dodatnim utvrivanjem svojih zidina. Ali bili su u
krivu; kad su idovi vidjeli kako sa svih strana niu rimski logori,
odluili su se za taktiku koju su Rimljani najmanje oekivali: za na-
pad izvan gradskih zidina. idovska je skupina neoekivano izila
iz grada, prela preko Cedronske doline i udarila na Rimljane koji
su gradili zid na Maslinskoj gori. Kako mnogi od tih Rimljana uza
se nisu imali oruje, samo alat za gradnju, nali su se u velikoj opa-
snosti. Dio ih je izginuo, a ostale je izbavio Tit s postrojbama koje
im je doveo u pomo. U toj se bitki Tit opet naao usred boja, okru-
en idovima koji su neustraivo i fanatino juriali na Rimljane.
Kako su Rimljani poeli uzmicati, iz Jeruzalema su izili i drugi
branitelji pa se cio dan u Cedronskoj dolini vodila bitka u kojoj su
izginuli mnogi Rimljani i mnogi branitelji grada.
Jeruzalem su sa sjevera i zapada opasivala ak tri zida,311 ali
pristup gradu iz tih je pravaca, zbog konfiguracije terena, bio lak-
309 Avi-Yonah glavni rimski logor smjeta zapadno od zidina (Avi-Yonah, 1969:157, vidi
i Avi-Yonah, Amiran, Rothschild et al., 2006:29), iako se iz Flavijeva izvjea ini
kako je i taj logor bio smjeten na padinama Vidove (Scopus) gore, samo neto blie
gradu od logora Pete legije (Bell. 5:67-70). Na toj gori, koja se na hebrejskom zove Har
hacofim, danas stoji Hebrejsko sveuilite i studentski domovi.
310 Iza junih zidina Jeruzalema sputala se duboka dolina Hinom i s te je strane napad
na grad bio gotovo nemogu; to je vjerojatni razlog zato Rimljani ondje nisu podigli
logor.
311 Flavijev opis Jeruzalema i Hrama pred poetak rimske opsade vidi u Bell. 5:136-247.
226
i. Na istoku i jugu tik iza zidina nalazile su se duboke doline,

Cedron i Hinom, zbog kojih je uspon prema gradu bio gotovo
nemogu. Sjeverna strana grada bila je otprije prepoznata kao naj-
ranjivija; odatle su grad i prije napadale vojske, a meu njima i
babilonska u vrijeme kad je Nabukodonozor zauzeo Jeruzalem i
unitio Prvi hram. Rimljani su napad usredotoili na trei zid sje-
verno od Herodove palae. Na tom se mjestu nalazio prolaz kroz
drugi zid te je bilo mogue odmah napasti Gornji grad. Rimljani
su izgradili nasip, uz koji su pred zidine dovukli goleme opsadne
kule. One su na donjem dijelu imale sprave za probijanje zidina,
a na vrhu su bile posade vojnika, koji su se preko njih uspjeli
prebaciti do treeg zida i ondje zapodjenuti bitku s braniteljima.
Branitelji su pak u manjim skupinama izlazili iz grada i podmetali
vatru pod rimske nasipe i opsadne sprave. Usprkos estokom ot-
poru branitelja, rimska se sila pokazala nezaustavljivom. Rimljani
su prodrli kroz trei zid pa kroz drugi te se nali pred utvrdama
koje su okruivale Gornji grad i Hram. Gornji grad se inio lakim
za osvajanje od hramskoga kompleksa, koji je sa strane odakle su
osvajai prilazili titila mona tvrava Antonija, ali borci imuna
bar Giore vie nisu uzmicali. I Ivanovi borci odbili su Rimljane
koji su navaljivali na Antoniju. Stijenjeni na puno manjem pro-
storu nego to je bio trei zid, branitelji su zbili snage, a njihova
sranost kao da nije poznavala granice. Dodatna motivacija za
oajniku borbu bilo je i uvjerenje da je njihova sudbina, padnu li
Rimljanima u ruke, jeziva: Rimljani su okrutnim postupanjem sa
zarobljenima ne samo kanjavali prijestupnike, nego i odvraali
druge potencijalne ustanike od bunta. Nekoliko rimskih pokuaja
da na juri zauzmu Gornji grad ili hramski kompleks neslavno je
propalo. Kako se opsada grada oduila trajala je od Pashe pa go-
tovo do idovske Nove godine borci su skupa sa stanovnitvom
zapali u veliku oskudicu hrane i vode. Tit je za nastavak borbi od-
luio saekati da glad, e i bolest posve iscrpe branitelje; njemu
se nije urilo.
227
Osvajanje grada i paljenje Hrama

Nastavak borbi za Rimljane je bio podjednako teak kao i poetak:
inilo se kao da glad zbog koje su se u gradu ve pojavili i sluajevi
kanibalizma nije oslabila ni miicu ni srce branitelja. Rimljani su
sporo zaposjedali metar po metar branjenog prostora, a svaki je zid
i svako uporite bilo sve tee otrgnuti od branitelja koji nisu posu-
stajali usprkos strahovitim gubitcima i ranjavanjima. Flavijev opis
bitki proima odreeni ambigvitet prema idovskim braniteljima;
oni su istodobno i brutalni krvnici vlastite brae koju su poubija-
li u Jeruzalemu i ija su raspadajua tijela za njih, ogrezle u krvi
i oguglale na nesreu, bila tek zaprjeka u kretanju, ali i odvani,
srani, vjeti i pametni borci s kojima Rimljani usprkos svoj sili i
nadmoi ne uspijevaju izii na kraj. Rimljani su, osim borbom, bili
iscrpljeni i golemim graditeljskim pothvatima oko zidina. Gradili
su nasipe i opsadne kule, pomou kojih su nastojali doi na istu ra-
zinu s braniteljima na zidu, kako bi s njima zapodjenuli borbu prsa
u prsa. Ali idovi su u vie navrata uspijevali izii iz grada i neke
od tih nasipa i kula poruiti ili spaliti. Vei problem od ponovnog
graenja bilo je prikupljanje materijala; osamnaest kilometara312
podruja oko Jeruzalema ve je bilo opustoeno zbog sjee stabala.
Kad su Rimljani napokon prodrli do sredita grada i zauzeli
tvravu Antoniju koja je nadvisivala hramski kompleks, najjae
preostalo idovsko uporite, Tit je ponovno zapovjedio Josipu da
se hebrejskim jezikom obrati sunarodnjacima, osobito Ivanu iz Gi-
ale, i pozove ih na predaju. idovi, branitelji grada, kao da su se
pokolebali na Josipov poziv i poeli razmiljati o predaji, jer je
nastao muk, ali tada se javio Ivan, obasuo Josipa pogrdama i od-
bio svaku pomisao na predaju uz tvrdnju kako Jeruzalem nikada
nee biti zauzet jer je to Boji grad.313 Josip je na taj argument
uzvratio vatrenim govorom, u kojemu je Ivana i njegove pristae
312 Bell. 6:5. Poumljenost Judeje i brojnost stabala raznolikog voa gotovo su nezami-
slivi dananjem posjetitelju tih krajeva. Iz Flavijeva opisa rata ini se da je zemlja
svedena na neplodno tlo i opustoena upravo u ovo vrijeme.
313 Bell. 6:98.
228
optuio za svetogre, prozvao ih kao jedine odgovorne za nesreu

koja e zadesiti Hram te ustvrdio: Stoga je Bog, sam Bog, onaj
koji preko Rimljana dolazi da vatrom oisti ovaj grad i hram; on
e i obnoviti ovaj grad koji ste vi napunili svojom neisti!314 Ov-
dje nalazimo jednu od najizravnijih Flavijevih izjava kako je Bog
na strani Rimljana, kako je opsada, osvajanje i unitenje315 grada
i Hrama Boje djelo, dok su idovi koji su se pozivali na Boje
saveznitvo s njegovim narodom, u kontekstu ovoga rata, zapravo
Boji neprijatelji i protivnici. Ova je teoloka polemika vjerojatno
od vee vanosti nego to se to suvremenom itatelju ini na prvi
pogled, na to ukazuje i opaanje profesora Emilija Gabbe u The
Social, Economic and Political History of Palestine gdje on navodi
kako je simptomatino da su idovski branitelji tek nakon to je
Hram pao u ruke Rimljanima izrazili spremnost da pregovaraju i
zatraili da im se dopusti povui se iz grada u pustinju.316
Josipov nagovor ipak je naiao na odjek meu nekima od i-
dova u okruenja. Neki su, usprkos opasnosti od Ivana i njegovih
zelota, prebjegli Rimljanima; meu njima su bili i veliki sveenici
Josip i Isus te neki od gradskih uglednika. Sve njih Tit je ljubazno
primio, obeao im vratiti imovinu nakon svretka rata te ih je po-
slao u Gofnu, gradi u sjevernoj Judeji. Pobunjenike voe su pak
narodu razglasili kako su Rimljani pogubili te prebjege, kako bi
time obeshrabrili daljnje osipanje snaga i prelazak stanovnika Je-
ruzalema Rimljanima. Doznavi to, Tit je dozvao prebjege natrag iz
Gofne te ih pozvao da skupa s Josipom obiu oko gradskih zidina,
pokau se i pozovu i ostale na predaju. Taj je Titov korak poluio
odreeni uspjeh jer Flavije navodi kako su i neki drugi izili iz
grada i predali se Rimljanima. Svi skupa potom su zaklinjali pobu-
314 Bell. 6:110; cio Flavijev govor 99-110.

315 Flavijev govor pisan je iz perspektive osobe koja je znala kako e pobuna zavriti, a
ovo je samo jedno od mnogih mjesta na kojima Flavije odgovornost za katastrofu koja
tek to se nije dogodila prebacuje na pobunjene idove, dok istodobno Rimljane, a
osobito Tita, oslobaa odgovornosti.
316 Horbury, Davies & Sturdy, 1999:165.
229
njenike da i oni uine isto i ne izvrgavaju grad pogibelji i unitenju

koja se nad njega nadvila. Uzalud.
Pobunjenici su iz hramskoga kompleksa nastavili prkositi Ri-
mljanima, koji su s tvrave Antonije ve ozbiljno zaprijetili brani-
teljima. Kako su i tijekom okraja s Rimljanima pobunjenici pou-
bijali neke sunarodnjake iz grada od kojih su dio vjerojatno inili
oni koji su namjeravali prebjei Rimljanima Hram pa i najsvetije
njegove odaje bio je oneien krvlju i tijelima ubijenih. Flavije
navodi kako su i sami Rimljani bili zgranuti nad tolikim oskvr-
nuem svetog Doma i nad bezbotvom koje su idovi pokazivali
vulgarnim krenjem vlastitih religijskih zakona.317 Gotovo je si-
gurno da Flavije ovdje iznosi izmiljotinu te da krivotvori naume i
stavove Rimljana kako bi ih prikazao kao zatitnike idovskih vjer-
skih naela. Istodobno, Flavije itatelja uvodi u dramu konanoga
obrauna rimskih postrojba s braniteljima grada, nakon koje e na
mjestu najsvetije idovske graevine u povijesti ostati zgarite. A
prve paljevine u Hramu, prema Flaviju, izazvali su upravo idovi.
Oni su krov graevine na sjeverozapadnom dijelu predvorja poga-
na, koje je okruivalo Hram, koja je bila prva na udaru Rimljana
iz ranije osvojene tvrave Antonije, kradomice napunili paklinom
i suhim drvom te se povukli tako da izgleda kao da uzmiu pred
rimskim napadom. Rimljani su mislili da ih progone i popeli su se
na taj krov, a kad ih se mnotvo nalo na njemu, idovi su potpalili
podmetnute zapaljive tvari. Cio je krov u hipu planuo, a vojnici na
krovu vie nisu imali kamo uzmaknuti; neki su se bacili s krova
prema gradu i tako poginuli, neki su skoili u hramsko predvorje
gdje su ih dokrajili pobunjenici, a neki su izgorjeli na krovu. Tit je
s Antonije bespomono promatrao strahotu pogibije svojih vojnika.
U borbama koje su uslijedile cio taj dio hramskoga predvorja, sve
do istonoga dijela koji je zavravao zidom uz Cedronsku dolinu,
bio je spaljen. Ali graevina samoga Hrama i dalje je ostala ne-
taknuta vatrom, kao to je Tit zapovjedio usprkos porazima koje
317 Bell. 6:122-123.
230
su njegovi vojnici ondje trpjeli. Uz zapadni zid hramske zgrade

Rimljani su u meuvremenu izgradili nasip te spravama za razbija-
nje punih est dana udarali o zidine, bez ikakva uspjeha. ak i kad
su rimski inenjeri uspjeli potkopati temelje zida i vrata te izvui
kamenu gromadu na kojoj su vrata poivala, ona su i dalje ostala
neprobojna za njihove sprave. Osmoga dana mjeseca ava Rimljani
su pokuali novi juri na Hram te su se ljestvama uspeli do vrha
zidina. Branitelji su ih pustili da se penju, a onda su s njima zapo-
djenuli boj koji je preivio tek mali broj rimskih vojnika. Tit je na
koncu uvidio da je jedini nain na koji moe prodrijeti u Hram bez
gubitka jo mnogih vojnika spaljivanje vrata.
Zavrni rimski napad poeo je rano ujutro devetoga dana mje-
seca ava. Rimljani su zapalili neke dijelove graevine, a potom su
opim juriom prodrli do hramske zgrade gdje su se sukobili s bra-
niteljima. Tit je, navodno, zapovjedio da se Hram ne oteuje. Ali
jedan vojnik potaknut nekom boanskom jarou318 potpalio je
unutarnje prostorije Hrama, koje su okruivale Svetinju nad sveti-
njama. Vatru koja se tako rasplamsala iznutra vie nita nije moglo
ugasiti; idovi koji su do toga trenutka jo uvijek bili u grevitoj
borbi s rimskim vojnicima, na prizor uruavanja Hrama poeli su
shvaati kako se uruava i idovska drava, za koju su do konca
mislili da je neunitiva. Do Hrama je stigao i Tit, uao u Svetinju
nad svetinjama te iz nje iznio svete predmete, meu kojima i veliku
zlatnu menoru. Kako vatra jo nije bila zahvatila sredinje sveti-
te, Tit je, navodno, pokuavao zapovjediti vojnicima da je uga-
se i spase to je preostalo, ali njegove je zapovijedi zaguio opi
mete. Neki su Rimljani bili u potpunosti obuzeti mrnjom prema
idovima i sad su ih gonili i ubijali na sve strane, dok su drugi bili
opinjeni prizorom sjaja zlata i drugih hramskih dragocjenosti te
su se bacili na prikupljanje plijena. Nakon nekog vremena Tit i za-
povjednici vojske su se povukli, a vojnici koji su nakon njih uli u
318 Bell. 6:252. Ovo je jo jedno mjesto gdje Flavije razaranje Hrama pripisuje Bojoj
volji i time skida odgovornost s Rimljana koji su ga poinili.
231
Svetinju nad svetinjama podmetnuli su vatru i u tu prostoriju pa je

na koncu sve izgorjelo. Tako je uniten Hram, devetoga dana mje-
seca ava, na isti dan kad je Prvi hram uniten rukom Babilonaca.
Flavije je izraunao kako je od Salomonova utemeljenja Hrama do
njegova unitenja druge godine Vespazijanova carevanja proteklo
tisuu sto trideset godina, sedam mjeseci i petnaest dana, od ega
je Drugi hram, koji je izgradio Hagaj u vrijeme kralja Kira, trajao
esto trideset devet godina i etrdeset pet dana.319
Flavije krivnju za unitenje Hrama pripisuje rimskom vojniku
koji se ogluio o zapovijedi, a Tita opisuje kao asna zapovjednika
koji je do zadnjeg trenutka nastojao sauvati idovsko svetite od
razaranja. Teko da je Flavije mogao drukije opisati ulogu svoga
patrona; Titova blagonaklonost idovskoj svetinji prikazana je kao
vrlina hrabroga, ali milosrdnog vojskovoe, no malo je vjerojatno
da taj prikaz odgovara povijesnim injenicama. Talmud Tita prika-
zuje u potpuno drukijem svjetlu: kao zlikovca koji je svetogre
poinio kako bi se izrugao idovima i njihovu Bogu, gotovo iz
zabave. Zauzimajui Jeruzalem, Tit je navodno uzviknuo: Gdje je
njihov Bog, Stijena kojoj vjeruju?320 Osvojivi Hram, Tit ne samo
da nije pokuavao zatiti svetite od paljevine, pljake i svetogra,
nego je uzeo bludnicu za ruku, uveo je u Svetinju nad svetinjama,
rasprostro svitak Tore na pod i na njemu s njom poinio grijeh.
Potom je maem rasjekao hramski zastor,321 iz kojega je udesno
potekla krv. Od zastora je nainio koaru u koju je potrpao hramsko
posue i odnio ga u Rim. Prizor je bio toliko jeziv za pobone rabi-
ne, da su u svom oaju ostali zadivljeni pred Bogom koji je i u svo-
joj suzdrljivosti nenadmaan. Ali i Tit je potkraj ivota znao da je
as kad e odgovarati za svoja djela blizu. Talmud navodi njegove
319 Bell. 6:269-270.

320 Tit citira pitanje iz Pnz 32:37 izvrnuvi kontekst; njega ondje postavljaju Izraelci mno-
gobocima nakon to su pobijedili njih i njihove kumire. U zavrnom dijelu izraelske
Deklaracije o nezavisnosti iz 1948. spominje se Stijena Izraelova. Premda je ta fraza
predstavljala terminoloki kompromis izmeu sekularnih i religioznih cionista, ona
kao da ukazuje na obnovu Izraela i promjenu njegova usuda kao boanskoga ina.
321 Usp. Mt 27:51.
232
rijei: Spalite me [kad umrem], i razaspite moj pepeo iznad sedam

mora, kako me idovski Bog ne bi pronaao i izveo pred sud.322
Bitka za osvajanje grada nije zavrila padom hramskoga kom-
pleksa i paljenjem Hrama. Dio idova povukao se u dijelove Gor-
njega grada i ondje odolijevao rimskim napadima jo gotovo cio
mjesec. Nakon osvajanja i tih etvrti, Tit je zapovjedio da se uniti
veina preostalih graevina, ukljuujui najvei dio zida i sve to
je ostalo od Hrama. Ostavio je tri kule, Fazael, Hipik i Mariamnu
te dio zida koji je opasavao grad sa zapadne strane, gdje je smjestio
vojnu posadu.
Novo sredite idovstva: Jamnija

Padom Jeruzalema, sreditem idovstva postala je Jamnija (Jav-
ne), smjetena nedaleko od obale, izmeu Jafe i Adoda. Grad se
pod imenom Jabneel prvi put spominje u Bibliji u Joui 15:11 gdje
oznaava sjeverozapadnu granicu Judina plemena. Na poetku
ustanka Javne je zauzeo Vespazijan na putu iz Cezareje u Azotus
(Adod), vjerojatno uz pristanak lokalnog stanovnitva, budui da
Flavije ne spominje nikakve ustanike aktivnosti. Ondje je ostavio
rimsku vojnu posadu.323 Kasnije je Tit na putu iz Egipta prema Ce-
zareji proao preko Gaze, Akelona, Jamnije i Jafe.324 S obzirom
da je Jamnija pred poetak Prvog ustanka bila u potpunosti naselje-
na idovima325 izvjesno je da ustanici ondje nisu imali znaajniju
potporu meu narodom, to donekle objanjava rimsku voljnost da
grad potede od razaranja i predaju rabinima.
Kako je opisano ranije u tekstu, u vrijeme dok je jo predvodio
opsadu Jeruzalema, Vespazijan je grad predao rabinu Johananu ben
Zakaiju. Ben Zakai, jedan od najveih rabina tanaitskog razdoblja,
ondje je utemeljio sredite idovskoga vjerskoga, obrednoga i in-
322 Gitin 56b.

323 Bell. 4:130.
324 Bell. 4:663.
325 EJ, Vol. 11. str. 9.
233
telektualnog ivota, kako za idove iz Erec Izraela, tako i za ido-

ve iz dijaspore. U Jamniji je zvuk ofara oznaavao poetak Nove
godine, a hodoasnici, koji bi pod drukijim okolnostima uzlazili
u Jeruzalem, sad su dolazili u Javne. Kako su u gradu utoite pro-
nali rabini i njihove obitelji, od kojih su mnogi kao i sam Joha-
nan jo u vrijeme poetka ustanka pozivali na mir i prihvaanje
rimske politike vlasti, idovi su ondje uivali vjersku autonomi-
ju, pa je grad ostao sreditem idovstva sve do konca Bar Kohbi-
na ustanka. Mudar i smiren nain na koji su Johanan ben Zakai i
njegovi sljedbenici primili vijest o slomu jeruzalemskog ustanka i
unitenju Hrama, bio je od goleme vanosti za ouvanje idovske
vjere. Moemo samo zamisliti to bi bilo da su kojim sluajem rabi-
ni iz Jamnije, na vijest o razaranju Hrama, ustali protiv Rimljana s
ambicijom da obnove svetite. S obzirom na intenzivan mesijanski
naboj koji je Erec Izraelom vladao ve nekoliko desetljea i koji
je po mnogima bio jedan od kljunih razloga na poetak ustanka,
Johananovu suzdrljivost i realistino mirotvorstvo ne bi trebalo
olako uzimati kao neto to se podrazumijeva. Johanan i njego-
vi sudrugovi bili su zaprepateni udesom svetoga grada i Svetita.
Prestanak hramskog bogosluja bio je ok bez presedana. Njega
valja promatrati ne samo kao nesreu koja pogodi svaku vjersku
zajednicu ije vano svetite zavri u ruevini, nego u kontekstu
duboke, fundamentalne soterioloke implikacije toga dogaaja.
Hramsko bogotovlje je, prema Talmudu, uz Toru i djela milosr-
a jedna od tri stvari na kojima poiva svijet.326 Mnogi su idovi
zapali u oaj ne zato to je spaljena vana graevina, nego zato to
bez Hrama vie nije bilo mogue obaviti iskupljenje grijeha. Rabin
Johanan ben Zakai tada je na sebe preuzeo usmjeravanje zbunje-
nih, pa je ostalo zabiljeeno da je na vapaj jednoga od rabina pred
prizorom hramske ruevine: Jao nama, sad kad je uniteno ovo
mjesto na kojem je vreno otkupljenje grijeha Izraelovih, Joha-
nan uzvratio: Ne, sine moj, zar ne zna da imamo naina postii
326 Avot 1:2.
234
otkupljenje ba kao to je i ovo? Kako? Djelima ljubavi, budui je

reeno: Ljubav mi je mila, ne rtve.327 U Jamniji je tako obliko-
vana nova liturgija, a idovi su rastereeni osjeaja krivnje zbog
nemogunosti oienja od grijeha bez Hrama tako to je prihvaen
stav da je molitva u novonastalim okolnostima jednako uinkovita
kao i rtvovanje.328
U Jamniji je obnovljeno idovsko Veliko vijee, Sanhedrin, na
ijem je elu isprva bio Johanan ben Zakai, a kasnije Gamaliel II.
Najvanija zadaa Sanhedrina bila je redefiniranje idovstva i obli-
kovanje vjerskih obreda bez Hrama i oltara u Jeruzalemu.329 Tako
je dolo do pomaka od hramskoga ka rabinskom idovstvu. Joha-
nan ben Zakai odigrao je kljunu ulogu u zapisivanju teksta Mine,
usmene Tore. Nadalje, u tradiciji je ostalo zabiljeeno da je u
Jamniji dovrena kanonizacija Staroga zavjeta, odnosno Hebrejske
Biblije, od koje su odvojeni apokrifni spisi. Stari se zavjet sastoji
od tri dijela: Tore, Proroka (neviim) i Pisama (ktuvim). Prva su dva
dijela kanonizirana ranije, vjerojatno do 2. stoljea prije Krista. U
Jamniji je, po miljenju dijela povjesniara, kanoniziran trei dio,
koji ine Psalmi, Mudre izreke, Job, Pjesma nad pjesmama, Ruta,
Tualjke, Propovjednik, Estera, Daniel, knjige Ezre i Nehemije,
koji u Hebrejskoj Bibliji ine jednu knjigu, te knjige Ljetopisa.330
Konana kanonizacija Biblije u Jamniji ipak je samo pretpostavka,
jer neki podatci upuuju na kasniji datum. Flavije, primjerice, u
spisu Protiv Apiona spominje dvadeset dvije knjige za koje idovi
dre da su boanski nadahnute (dananji kanon sadri dvadeset e-
tiri knjige, koje su u kranskom Starom zavjetu podijeljene u tri-
327 EJ, Vol. 11. str. 376; Johanan ben Zakai citirao je rijei iz knjige proroka Hoee 6:6.
328 Avi-Yonah, 1969:159.
329 Odgovore na neka pitanja u idovstvu moe dati samo Sanhedrin, zbog ega je nje-
govo djelovanje odigralo vanu ulogu u oblikovanju rabinskog idovstva. Nakon Bar
Kohbina ustanka Sanhedrin je iz Jamnije preseljen u Galileju Posljednji grad u kojem
se nalazio bila je Tiberijada. Prestao je postojati oko 425. godine, kada su Rimljani
ukinuli idovski patrijarhat. Kako Sanhedrin do danas nije obnovljen, u idovstvu
postoji niz pitanja na koja nitko ne moe dati autoritativan odgovor.
330 Usp. Lk 24:44, gdje Isus Hebrejsku Bibliju dijeli na Mojsijev zakon, Proroke i Psalme.
235
deset devet knjiga). Flavije ih dijeli u pet Mojsijevih knjiga, trinaest

knjiga proroka koje su nastale izmeu Mojsijeve smrti i vladavine
perzijskog kralja Kserksa, te etiri knjige psalama i naputaka za
poboan ivot.331
Masada: posljednje uporite
Nakon pada Jeruzalema, u rukama idovskih ustanika ostala su jo

tri judejska uporita: Herodion, Maheront na istonoj obali Mrtvo-
ga mora i Masada. idovi su se iz Herodiona povukli bez borbe, a
Maheront su izgubili nakon krae bitke. Posljednje idovsko upori-
te ostalo je na Masadi, monoj utvrdi u Judejskoj pustinji na jugo-
zapadnoj obali Mrtvoga mora. Masada je bila izgraena na strmoj
litici visokoj na nekim mjestima do 400 metara, koja je sama po
sebi predstavljala prirodno, lako branjivo utoite. Prvi koji je na
toj litici gradio bio je veliki sveenik Jonatan,332 ali glavnina utvr-
enog zdanja izgraena je u vrijeme Heroda Velikog. On je Masadu
opasao zidinama, podignuo na njoj trideset sedam kula, s palaom
iznad zapadnoga kraja litice. Prilaz utvrdi bio je iznimno nezgodan;
s istone strane do nje su vodile uske serpentine, opasne za pjea-
ka kojem je svaki pogrjean korak mogao biti koban zbog duboke
provalije ispod staze. Prilaz sa zapadne strane bio je neto laki.
Utvrda je bila opremljena cisternama za vodu, u koje se slijevala
kinica i zadravala tijekom razdoblja sue, koje je trajalo najvei
dio godine. Dijelovi tla na vrhu pretvoreni su u obradive povrine,
to je od Masade inilo ne samo gotovo neprobojnu tvravu nego
i nastambu samodostatnu hranom i vodom. Njezini su stanovnici
zbog toga mogli izdrati dugotrajnu opsadu.
331 CA 1:38-40.
332 Velikoga sveenika Jonatana kao prvoga graditelja Masade spominje Flavije (Bell.
7:285), ali nejasno je o kojem se Jonatanu radi. Dok neki povjesniari misle da je rije
o Jonatanu sinu Matatijinu i bratu Jude Makabejca, drugi dre da se ipak radi o kralju
Aleksandru Janeju, ije je Hebrejsko ime bilo Jonatan (Yadin, 1998:15).
236
Branitelji Masade: reevaluacija Flavijeva opisa

Masadu je tijekom idovskoga ustanka od Rimljana zauzeo Eleazar
ben Jair, zapovjednik militantne idovske skupine sikarija.333 Ve-
ina idova koji su se nali na Masadi pripadali su sljedbi zelota,
koju Flavije i ranije u tekstu opisuje uglavnom nimalo laskavim
rijeima kao razbojnike i nasilnike, a uz poglavlje o njihovu otpo-
ru na Masadi navodi kako je ime zeloti revnitelji izvedeno od
revnovanja za dobro, koje njima prilii samo u kontekstu ironije.334
No ovdje se ponovno treba upitati jesu li ti zeloti uistinu bili raz-
bojnika banda kako ih predstavlja Flavije ili skupina idovskih
domoljuba koji su ustali protiv strane sile to je poharala njihovu
zemlju. Flavijev izvjetaj jedini je izvor za povijest idovsko-rim-
skih sukoba na Masadi, a Flavija su zbog prelaska na stranu Ri-
mljana sunarodnjaci smatrali izdajnikom. Ve sama ta injenica
dovoljan je razlog za sumnju u njegov opis ideolokih protivnika,
ali tu je i drugi motiv, koji bi se mogao nazvati njegovom ivotnom
misijom, a to je predstavljanje idova kao civilizirana, uljuena
naroda ija je odanost Rimu neopravdano stavljena pod upit po-
radi subverzivnog djelovanja nekolicine neasnih hukaa. Zato
nositelj pobune u njegovu izvjeu nije narod, potaknut eljom za
politikom slobodom ili ispunjenjem mesijanskih prorotava, nego
skupina razbojnika, koja uz Rimljane napada i svoje sunarodnjake,
i to zbog pljake, a ne zbog ideolokog nesuglasja. Kako je usto
pisao pod patronatom rimskih velikaa koji su i poharali Judeju, a
oekivano itateljstvo inili su idovi, Flavije je puno toga nepo-
mirljivoga morao pomiriti, a neobjanjivoga prigodno rastumaiti.
Sve to uzevi u obzir, nije udo da on ustrajno idovske pobunje-
nike naziva razbojnicima, Rimljane silom koja je primila mandat
s neba da ognjem i maem proisti u nepravdi ogrezle idove, a
onda i samoga sebe glasom boanskoga prorotva i dobrohotne,
miroljubive mudrosti.
333 Bell. 7:253.

334 Bell. 7:270.
237
Flavijev opis opsade i pada Masade moda vie od bilo kojega

drugog dijela njegovih povijesnih djela stavlja pod upit njegovu
evaluaciju pobunjenika kao razbojnike druine. Razlog su nalazi
u arheolokim iskopavanjima na Masadi koja su obavljena ezde-
setih godina prologa stoljea.335 Tada je pronaena velika koliina
predmeta povezanih s postojanjem i krajem posljednjega idov-
skog uporita. Izmeu ostaloga, pronaen je i odreeni broj svitaka
s biblijskim tekstovima, vjerskim tekstovima iz poslijebiblijskog
razdoblja kao to je Ben Sira (Sirah), kao i prostorija koja je naj-
vjerojatnije sluila kao sinagoga, u kojoj je pronaen dio knjige
proroka Ezekiela, i to pohranjen u prostor koji je sluio kao gniza.336
Da je skupina na Masadi bila obina razbojnika druina, malo je
vjerojatno da bi gradili sinagogu, uvali svete spise te ih pohranji-
vali u gnizu. O toj se pretpostavci, dakako, dade raspravljati; bilo
bi potpuno anakronistino drati kako je neka skupina zato to je
razbojnika istodobno i nevjernika, jer sekularizma u to vrijeme,
u obliku u kakvu danas postoji, nije ni bilo. Jedan od pronaenih
svitaka moda vie od ostalih baca novo svjetlo, drukije od onoga
iz Ratova, na zelote s Masade. Svitak koji je i samim arheolozi-
ma predstavljao daleko najvee iznenaenje sadravao je hebrejski
tekst sa stihovima Pjesme subotnjih rtvovanja, istovjetan tekstu
pronaenom meu Svitcima s Mrtvoga mora, u kumranskoj pi-
lji broj etiri. Budui da se radi o tekstu kumranske sljedbe, naj-
vjerojatnije sljedbe esena, a ne o biblijskom, apokrifnom ili pse-
udoepigrafskom tekstu, koji bi onda kao takav bio rasprostranjen,
postavlja se pitanje otkud on na Masadi? Yadin navodi kako je i
prije toga pronalaska jedan manji dio povjesniara smatrao kako
su zeloti sikariji koji su drali Masadu bili pripadnici kumranske
sljedbe. Yadin smatra da je vrlo izgledno da je barem dio boraca s
335 Feldman pie da je najspektakularniji sluaj u kojem nam je arheologija omoguila

provjeru Josipove tonosti epizoda na Masadi (Horbury, Davies & Sturdy, 1999:905).
336 Na Masadi su tijekom arheoloke ekspedicije koju je predvodio Yadin pronaeni dije-
lovi etrnaest svitaka s biblijskim i apokrifnim tekstovima te tekstovima kumranske
sljedbe (Yadin, 1998:189).
238
Masade pripadao esenima. U prilog toj tvrdnji on navodi Flavijev

spomen izvjesnog Ivana Esena, jednoga od zapovjednika sredinjih
judejskih krajeva Loda, Jafe i Emausa.337 Yadin postavlja pitanje
je li izgledno da samo jedan pripadnik esena bude sudionik pobu-
ne i da se usto jo uzdigne do poloaja zapovjednika? Po njegovu
miljenju nije: izglednije je da je i znaajan broj esena sudjelovao
u pobuni. Nakon to su sva druga ustanika uporita diljem Judeje
unitena, preostali eseni su se skupa s pripadnicima drugih skupina
nali na Masadi, kamo su ponijeli i svoje svete tekstove.338 Ova
pretpostavka opovrgava i poprilino uvrijeeno miljenje meu po-
vjesniarima, preuzeto uglavnom iz djela Filona Aleksandrijskog,
kako su eseni bili neka vrsta pacifistike sekte, iji sljedbenici nisu
posjedovali nikakvu vrstu naoruanja pa ak ni komade orua koji
bi mogli biti upotrijebljeni u svrhu ratovanja i kojima je sudjelova-
nje u ratu, pa i samo fiziko sukobljavanje, bilo potpuno strano.339
Yadin i ovdje predlae objanjenje prikladnije judejskim prilikama
iz razdoblja Drugoga hrama: eseni se nisu upletali u ratove koje su
vidjeli kao potaknute i nadahnute ljudskim ambicijama, odnosno
koji su po njihovu miljenju bili teoloki nelegitimni. No prepo-
znavi idovski ustanak protiv Rimljana kao odraz Boje volje, oni
su mu se pridruili.340 Ovakvo vienje esena u skladu je s opre-
znim stavom meu idovima, osobito meu onim dijelom koji je
bio najrevniji po pitanju obdravanja zapovijedi, kada se radilo o
uputanju u oruani sukob s nositeljem vlasti. U ovom poglavlju u
kojem je dan pregled povijesti Izraela vie je puta bilo rijei o i-
dovskim dvojbama uzeti ili ne uzeti oruje u ruke, pri emu glavni
kriterij nije bio tko je na vlasti, nego zato je na vlasti. Strancu koji
je vladao po boanskom mandatu pripadala je pokornost, dok uzur
patoru, pa bio on i idov, nije. idovska dvojba glede legitimnosti
337 Bell. 2:567.

338 Yadin, 1998:174.
339 Filon, Quod Omn. Prob. 78-79; vidi i Hyp. 11.2.
340 Yadin, 1998:173-174.
239
vlasti Antioha Epifana rijeena je nakon to je oskvrnuo Hram. U

doba rimske vlasti, ak i ako se eseni nisu skupno pridruili ustanku
od njegova poetka pa je Ivan Esen predstavljao iznimku, nakon
paljenja Hrama i unitenja Jeruzalema njihov je odabir strane na
temelju tumaenja Boje volje vjerojatno bio laki. Sve nas ovo
dovodi do zakljuka da su branitelji ili barem znaajan dio njih bili
predani idovskoj vjeri i politikom suverenitetu kao odrazu Boje
naklonosti, a ne razbojnici, kakvima ih opisuje Flavije. Uistinu bi
bilo teko zamisliti esene, naviknute na asketizam, molitvu i pre-
dan rad na prepisivanju i prouavanju svetih tekstova, kako obilaze
Judeju da bi ubijali, pljakali i unitavali mirna idovska naselja.
Gotovo isto tako nezamislivo je da bi u redovima svoje vojske, ija
je sudbina u bezizlaznoj situaciji na Masadi ovisila o Bojoj potpo-
ri, koja prema idovskom tumaenju Boga i etinosti nije dolazila
u tabor u kojem je vladao grijeh i bezakonje, doputali prisutnost
suboraca koji bi se odavali takvim stvarima.
Ovdje se valja prisjetiti i Flavijevih estih optubi na raun ze-
lota da su na razliite naine oskvrnuli Hram, to je u konanici
dovelo do njegova unitenja. Na petnaest mjesta u Ratovima Flavi-
je optuuje zelote za oneienje Hrama i svetogre.341 Usto ih na
brojnim drugim mjestima optuuje za nemoralno i neetino pona-
anje, gramzivost, bahatost, sebinu ambicioznost, nemilosrdnost,
nasilje ili neki drugi vid bezakonja. Tek na jednom mjestu Flavije,
pomalo neoekivano, iznosi jedan drugi razlog za idovsku pobu-
nu: oekivanje da e se kroz nju ispuniti mesijansko prorotvo:
Ono to ih je vie od svega drugoga potaknulo da pokrenu ovaj rat,

bilo je jedno nejasno proroanstvo koje se nalazi i u njihovim sve-
tim spisima, o tome kako e oko toga vremena vladarom sveko-
like naseljene zemlje postati ovjek iz njihove zemlje. idovi su
ovo pretkazanje primijenili kao da se odnosi upravo na njih, pa su i
mnogi mudraci bili zavedeni njihovom odlunou.342
341 Eyal Regev: Josephus, the Temple, and the Jewish War u Pastor, Stern & Mor,
2011:280.
342 Bell. 6:312-313.
240
Flavije odmah potom tumai da se ovo prorotvo odnosi na Vespa-

zijana, koji je doista i postao vladarom carstva dok je bio u njiho-
voj zemlji. Istodobno, on se u ovom tumaenju ustanka kao slijeda
dogaaja potaknutih mesijanskim oekivanjima pribliava opisi-
ma drugih povjesniara, ponajprije Tacita i Svetonija. Tacit je u
Historijama posvetio cijelo poglavlje opisujui kobna znamenja
koja je judejski narod krivo protumaio te se zbog njih podigao na
ustanak.343 Tacit, a ni Svetonije ne posjeduju, dakako, razumijeva-
nje idovstva niti shvaaju koncept Mesije i mesijanizma, ali im
je jasno da se idovski ustanak temelji na oekivanju ostvarenja
nekakvih drevnih i natprirodnih pretkazanja pa se moe rei da oni
mesijanizam prepoznaju kao pokretaku silu idovskoga politikog
aktivizma. Uzme li se pri tome u obzir kako je Tacit u svojim dje-
lima idove opisivao izrazito pogrdno, znakovito je da on nigdje
ne spominje razbojnike i lupee kao poticatelje i nositelje idovske
pobune.344 S druge strane, neki talmudski dijelovi ustanike opisu-
ju kao okrutne i nemilosrdne neprijatelje ne samo Rimljana nego
i vlastite brae. Kako smo ranije vidjeli u ulomku iz Gitina 56a,
rabin Johanan ben Zakai kori svoga neaka, jednoga od ustanikih
voa, jer ustanici svojim postupcima izvrgavaju stanovnike grada
pogibelji od gradi, na to se ovaj pravda da bi ga, pokua li neto
poduzeti da stanovnicima olaka prilike, ubili njegovi suborci.
Rimska opsada Masade, pri emu su Rimljani oko cijeloga
kompleksa izgradili zid,345 ukazuje na to da nisu tedjeli truda kako
bi sprijeili da itko od branitelja izie i moda zapone novu pobu-
nu, na nekome drugome mjestu. Da su ti idovi bili obini lupei,
a ne borci motivirani fanatinim vjerskim i ideolokim ciljevima,
takav golem graditeljski pothvat bilo bi teko opravdati. Ovakav
rimski stav prema braniteljima Masade razlikuje se od Titova, koji
je za opsade Jeruzalema opet prema Flavijevu navodu idove
343 Tacit, 2007:V. 13, str. 632.

344 Horbury, Davies & Sturdy, 1999:904-905.
345 Bell. 7:304.
241
uz obeanje oprosta pozvao da odustanu od pobune, napuste grad

i predaju se, to su mnogi i uinili. Mogui razlog je to to su Ri-
mljani u te tri godine koliko je proteklo izmeu opsade Jeruzale-
ma i opsade Masade stekli drukiji uvid u opseg i dubinu idovske
buntovnosti koja, kako emo vidjeti u nastavku, nije bila lokalnoga
karaktera, a ni efemeralna.
Rimsko zauzimanje Masade

Daljnji tijek borbi i pad Masade posljednje idovske branitelje tako-
er oslikavaju u drukijem svjetlu od onoga koje na ustanike bacaju
Flavijeve optube za razbojstva. Kad su u jesen 72. godine rimske
jedinice poele okruivati Masadu, u njoj su se uz zelote nalazile
i njihove ene i djeca. Sveukupan broj idova koji su ondje nali
utoite bio je 960. Rimska legija koja je krenula na Masadu brojila
je etiri do pet tisua vojnika i desetak tisua prateeg osoblja. Pred-
vodio ih je rimski general Lucije Flavije Silva. Nakon to je dovren
opsadni zid, Rimljani su morali svladati uspon do same tvrave. Po
postojeim stazama, to je bio nemogu pothvat. Do vrha se nije mo-
gao probiti ni znaajniji broj vojnika, a kamoli oprema za razbijanje
zidina. Silva je sigurno razmiljao o tome da nakon to potpuno
okrui Masadu eka dok glad, e ili kakav udes ne natjera branite-
lje na predaju, ali brzo je zakljuio da bi takav nain osvajanja utvr-
de mogao potrajati godinama. Masada je, kako smo vidjeli iz ranijeg
opisa, bila ne samo dobro utvrena nego i opremljena za dugotrajnu
opsadu, to su Rimljani znali budui da je do poetka ustanka na
Masadi bila rimska posada. Osim toga, ukoliko bi opsada potrajala
do ljeta, rimska bi se vojska nala u tekom poloaju zbog nesnosne
vruine i sue. Ne samo da bi ivot u Judejskoj pustinji bio nesno-
san ak i za prekaljene, izvjebane i disciplinirane rimske vojnike
nego bi njihova izloenost ezi vjerojatno okuraila pobunjenike na
sporadine napade na sam rimski logor. Dugotrajna i neuinkovita
opsada moda bi ak odjeknula u okolnim krajevima i zemljama
gdje su ivjele rasprene idovske zajednice te ih potaknula na novi
ustanak. Masada je morala biti osvojena do poetka ljeta.
242
Domiljati je general zato dao da se na sjeverozapadnoj strani

litice izgradi dugaki kosi prilaz, uspon od podnoja do vrha Ma-
sade, dovoljno velik da se uz njega mogu dovui strojevi za razbi-
janje zidina. Bio je to kolosalan posao. Rimljani su dan za danom
dovlaili tisue tona zemlje, kamena i drugog materijala, dok se
napokon nije poeo ukazivati golemi, umjetno stvoreni uspon i put.
O grandioznosti toga posla i kvaliteti izvedbe govori i to da je taj
uspon do danas ostao postojan.
Nakon to su Rimljani izgradili uspon do prvoga obrambenog
zida, dovukli su goleme sprave za razbijanje zidina. Te su sprave
naliile onima koje su napravili Vespazijan i Tit, a kako bi sprijeili
branitelje da ih zapale, obloili su ih eljezom. Rimljani su podigli
i visoku kulu s koje su utvrdu zasipali strijelama i kamenjem. Nji-
hov golemi posao, koji je trajao do proljea 73. godine, urodio je
plodom. Zidine Masade na jednom su dijelu popustile pod monim
udarcima rimskih sprava. Ukazao se otvor koji su Rimljani mogli
iskoristiti za prodor. No branitelji su se dosjetili te su od komada
drva i zemlje na mjestu koje je bilo izloeno rimskim spravama
napravili zakrpu i njome opet zatvorili utvrdu. Rimljani su opet
pokuali probiti zid, no kako je ovaj bio elastiniji, udarcima su ga
samo uvrivali. Vidjevi da se zid na tom mjestu vie ne moe
probiti, Silva je zapovjedio da se zakrpa gaa zapaljenim strje-
licama. Drveni dijelovi konstrukcije brzo su planuli. Kad se po-
ar rasplamsao, iznenada je puhnuo snaan sjeverac koji je vatru
potjerao dolje prema Rimljanima te su se uskoro njihove opsadne
sprave nale na udaru vatrene stihije. Kad se ve inilo da e vatra
progutati sve to su Rimljani tekom mukom izgradili i dovukli
pred zid, vjetar je iznenada promijenio smjer: puhnuo je tako da je
sav plamen usmjerio prema zidinama. Cijela je konstrukcija pla-
nula i izgorjela u golemoj buktinji. Kad je poar minuo i raistio
se dim, pred Rimljanima je zjapio otvor. Zadovoljni zbog Boje
pomoi, kako Flavije tumai ovu neoekivanu promjenu smjera
243
vjetra,346 Rimljani su se vratili u svoje logore i spremili da ujutro

zaponu konani juri za osvajanje utvrde. Te su noi postavili do-
datne strae oko litice kako bi pohvatali mogue bjegunce.
No braniteljima Masade nije bilo do bijega. Eleazar je vatrenim
govorom, koji Flavije prenosi u cijelosti,347 pozvao suborce da ne
padnu ivi Rimljanima u ruke, da njihove obitelji ne budu poubijane
od rimske ruke ili odvedene u ropstvo i poniene. Jedan od argumena-
ta njegova dirljiva govora bila je i promjena smjera vjetra, kao dokaz
da je Boja srdba izlivena na njih, zbog njihovih mnogih grijeha.348
... isti Bog koji je od davnina iskazivao naklonost prema idov-

skome narodu, sada ih je osudio na unitenje. Jer, da njegova na-
klonost jo postoji ili da je u manjoj mjeri nezadovoljan nama, ne
bi dopustio unitenje tolikog broja ljudi niti bi svoj najsvetiji grad
izruio da ga spale i razvale neprijatelji.349
Eleazarovi suborci pristali su na njegov prijedlog. Svaki je spalio

vrijednosti koje je imao, pogubio vlastitu obitelj, a potom, kako
bi na koga pala kocka, i jedan drugoga. Kad su se Rimljani ujutro
uspeli do uruenog zida, umjesto bitke koju su oekivali naili su
na paljevinu, dim i sablasnu tiinu. Strahovit prizor koji se potom
ukazao pred njihovim oima bio je okantan i za legionare ogrezle
u ratu i nasilju.
Pad Masade obiljeio je konani kraj Prvoga idovskog ustanka
protiv Rimljana. Neki od zelota povukli su se iz Jude i utoite
potraili u Aleksandriji. Flavije navodi kako su se lokalni idovi
usprotivili njihovu dolasku, najvjerojatnije iz straha od Rimljana.
Nejasno je jesu li sikariji u Aleksandriji pokuali obnoviti pobunu
346 Bell. 7:319 i 7:341-388.

347 Bell. 7:323-336. Neki povjesniari dre kako je jedna od ena koja je preivjela opsadu
Masade Flaviju prepriala Eleazarove rijei, dok drugi smatraju kako je cio govor
plod pieve mate, preuzet iz slinih govora junaka grkih tragedija.
348 Bell. 7:332.
349 Bell. 7:327-328.
244
protiv Rimljana ili su samo bili bjegunci koje sunarodnjaci nisu

htjeli udomiti. Rimljani, ini se, nisu odve marili da razlue izme-
u lojalnih i buntovnih idova, nego su zbog svih nevolja koje su
sa idovima imali u Judeji cijelu tu zajednicu smatrali opasnom. U
to su vrijeme sruili ak i egipatski hram koji je u vrijeme seleukid-
ske vladavine nad Judejom sagradio veliki sveenik Onija.
Mnogi drugi idovi, meu kojima je bio i odreeni broj zelota,
stigli su u druge krajeve izvan Judeje u kojima su od ranije posto-
jale idovske zajednice. Od Mezopotamije, Perzije, preko Sirije i
Cipra do Sjeverne Afrike, idovskim su se zajednicama pridruili
novopridoli sunarodnjaci koji su sa sobom donijeli prie o stra-
nim zbivanjima u Judeji. U nekima od tih zajednica rasplamsala se
nada kako nije sve izgubljeno: kako je Bog moda proistio narod
i zemlju od nepravednosti te e vrijeme otkupljenja uskoro ipak
doi. Takva e oekivanja potaknuti pobune idova u raznim kra-
jevima Orijenta poetkom drugoga stoljea, a moda i u samom
Erec Izraelu, prije Bar Kohbina ustanka, ali povijesni izvori o tim
dogaajima vrlo su oskudni.
Jedna idovska zajednica iz Judeje, o ijem djelovanju tijekom
ustanka nema puno izvora, preivjela je te ratne godine i rasprila
se diljem svijeta. To je poznato na temelju golemog broja sljedbe-
nika koje je uskoro stekla. Bili su to idovi koji su vjerovali u Isusa
iz Nazareta kao u Mesiju. Oni e poruku evanelja silom prilika do-
nijeti meu sve narode poznatoga svijeta, te e kranstvo vrlo brzo
postati religija preteito neidovskih vjernika, ne samo odvojena
od idovstva i idova, nego katkad i u sukobu s njima. Dva i pol
stoljea nakon ustanka, Euzebije iz Cezareje (263. 339.) zapisao
je da je jeruzalemska crkva prije rimskoga napada primila proroko
upozorenje o dolazeim strahotama, te je napustila Judeju i sklonila
se u prekojordanske krajeve. Euzebijev opis njihova bijega i idov-
skog usuda oslikava kranski stav prema idovima s konca 3. i
poetka 4. stoljea:
Ne samo to nego je narodu Jeruzalemske crkve nekim prorotvom,

po objavljenju, upravljenim tamonjim odlinicima bilo zapovje-
245
eno da prije rata napuste grad i nastane se u odreenom gradu

Pereje. Naziva se Pela. Tu su se iz Jeruzalema preselili oni koji su
povjerovali u Krista. Tako su sveti muevi u potpunosti ostavili taj
idovski kraljevski glavni grad kao i cijelu judejsku zemlju. Tada
je Boja pravda pogodila one koji su brojna i razliita zla nanijeli
Kristu i njegovim apostolima. Posve je izmeu ljudi uklonila sami
onaj bezboniki rod.350
Ovo prorotvo, kako napominje autor hrvatskoga prijevoda Crkve-

ne povijesti, spominje jedino Euzebije. U Jeruzalemu je nedvojbeno
ostao dio idovskih vjernika u Isusa. Nije nezamislivo ni da su se
neki krani prikljuili ustanicima, ukoliko su prosudili da je na po-
molu obnova izraelske politike neovisnosti. Politika oekivanja i
Isusovih sljedbenika bila su da e on kao Mesija obnoviti izraelsko
kraljevstvo. U Djelima apostolskim 1:4-6 nalazi se zanimljiv kratki
odlomak, ve spomenut ranije u tekstu, o tome kako ve uskrsnuli
Isus apostolima zapovjeda da se ne udaljuju od Jeruzalema, nego
da u gradu ekaju obeanje Oevo. Uenici, koji su tri godine bili
s Isusom, koji su uli sva njegova uenja i vidjeli sve to je inio,
na umu su imali samo jedno obeanje ijem su se ispunjenju nada-
li: Gospodine, hoe li sada obnoviti kraljevstvo u Izraelu? Ako
su apostoli oekivali takav nastavak mesijanske prie s Isusom iz
Nazareta, nelogino je odbaciti mogunost da je i nakon njih bilo
idovskih vjernika koji su oekivali isto. Naime, upravo je obno-
va izraelskoga kraljevstva pothvat koji se u idovskoj tradiciji i na
mnogim mjestima Svetoga pisma povezuje s Mesijom. Kranska
zajednica u vrijeme ustanka vjerojatno nije predstavljala koherent
no tijelo. Podjela na Hebreje i heleniste o kojima govori Novi
zavjet vjerojatno je usred burnih politikih previranja postala jo
otrija i korjenitija. Helenisti su skoro sigurno zagovarali mir s Ri-
mom i kapitulaciju, no uzeti bez zadrke da su i idovski nacio-
nalisti meu kranima pristajali uz pacifizam bilo bi naivno i
350 Euzebije, 2004: III. 5:3, str. 307.
246
anakronistino. Ipak, malo je vjerojatno da su krani znaajnije

sudjelovali u tadanjim politikim previranjima u Judeji, kao to je
malo vjerojatno i da su posve napustili Jeruzalem. Moda najbo-
lji povijesni dokaz neprekinute kranske prisutnosti u Jeruzalemu
dolazi opet od Euzebija, koji napominje da je tek nakon sloma Bar
Kohbina ustanka biskupom crkve u Jeruzalemu, preimenovanom
u Aeliju, postao neidov.351 Pelikan navodi kako su idovski vjer-
nici u Isusa poznati kao Nazareni352 i nakon pada Jeruzalema 70.
godine uvali slijed sa idovstvom; drali su se Mojsijeva zakona i
ivjeli su s kranima.353 Dvojba takvih krana, o kojoj govori 15.
poglavlje Djela apostolskih, potrajat e jo nekoliko desetljea, sve
dok promjene unutar strukture i lanstva Crkve, potreba za uobli-
avanjem kranske doktrine te razluivanjem izmeu kranstva
i idova u religijskom i politikom kontekstu, ne bude rijeena ne
samo razdvajanjem, nego i razdorom izmeu dviju vjera.
Epilog: vojskovoa, arheolog i prorok Ezekiel

Eleazar ben Jair bio je posljednji idovski vojskovoa iz razdoblja
Drugoga hrama. S pogibijom njegove posade prestao je postojati
svaki trag vojne i politike neovisnosti idova i idovske drav-
nosti. Njegova je posada na Masadi ostavila, uz druge spomenute
svitke, dijelove iz knjige proroka Ezekiela, meu kojima su najou-
vaniji i najitljiviji bili dijelovi iz poglavlja 37, poglavlja o suhim
kostima, koje predstavljaju Izrael, koje se vraaju u ivot. Stihovi
11 do 14 glase:
Ree mi: Sine ovjeji, te kosti to je sav dom Izraelov. Evo, oni
vele: Usahnue nam kosti i propade nam nada, pogibosmo! Zato
prorokuj i reci im. Ovako govori Jahve Gospod: Ja u otvoriti vae
grobove, izvesti vas iz vaih grobova, narode moj, i odvesti vas u
351 Euzebije, 2004:IV. 6:4, str. 376-377.

352 Krani se i danas na hebrejskom nazivaju nazarenima (nocrim) po gradu Nazaretu.
353 Pelikan, 1971:13.
247
zemlju Izraelovu! I znat ete da sam ja Jahve kad otvorim grobove

vae i kad vas izvedem iz vaih grobova, moj narode! I duh svoj
udahnut u u vas da oivite i dovest u vas u vau zemlju, i znat
ete da ja, Jahve govorim i inim rije je Jahve Gospoda.
Arheolog pod ijim je vodstvom stoljeima kasnije ovaj svitak pro-

nala arheoloka ekspedicija na Masadi bio je Yigael Yadin: prvi
zapovjednik Glavnog stoera Izraelske vojske imenovan na tu du-
nost u obnovljenoj izraelskoj dravi.354
Drugi ustanak pod vodstvom Bar Kohbe
Povijesni izvori o Drugom idovskom ustanku puno su oskudniji

od izvora o Prvome. Oni se ugrubo mogu podijeliti u tri skupine:
idovski izvori iz Talmuda i Midraa, zabiljeke rimskih povjesni-
ara od kojih su najvanija ona iz pera Diona Kasija (150. 235.)
te izvori koje su ostavili kranski autori kao to su Justin i kasnije
Euzebije. Fenomen Drugoga idovskog ustanka toliko je komplek-
san, raznolik i znaajan za sve povijesne aktere toga doba, da je
svaki od njih imao razloga prikazati ustanak uz odmak od objek-
tivnog opisa dogaaja te umjesto njih prepriati vlastitu percepciju
idovskih prilika uz pridavanje metafizikih znaajki ustanku i nje-
govu ishodu. Ovo se osobito odnosi na idove i krane: za prve jer
je idovstvo bilo usred grevita traenja novog identiteta i vjerske
strukture bez Hrama, donedavnog sredita vjere, a za krane jer
su, sad ve kao veinski neidovski vjerski pokret, u idovskim
patnjama razabrali Boje definitivno odbacivanje idova kao naro-
da s kojim je u Savezu.
354 Yadin je bio zapovjednik glavnog stoera Izraelske vojske od studenoga 1949. do pro-
sinca 1952., emu e Israel Eldad pridati poseban znaaj: prvi zapovjednik imeno-
van u modernoj dravi pronalazi biblijski tekst koji je ostavio posljednji zapovjednik
drevne drave. Zanimljivo je i da je Yadinov otac bio Eleazar Sukenik (1889. 1953.),
arheolog zasluan za prvo prepoznavanje vanosti Svitaka s Mrtvoga mora.
248
idovsko prikazivanje ustanka ukazuje na poetak oblikovanja

mesijanske misli kao preteito duhovne, bez politikih i vojnih sa-
draja. Za oekivati bi bilo da idovski izvori pruaju pozitivnu sli-
ku o ustanku i njegovim voama, jer je cilj ustanka bilo zbacivanje
rimske vlasti i obnova idovske politike i vjerske samostalnosti.
Teko da je postojala znaajnija idovska zajednica igdje u svijetu
koja postizanje takva cilja ne bi smatrala hvalevrijednim pothva-
tom. No idovski izvori prema ustanku, a osobito prema njegovu
voi, pokazuju visok stupanj ambigviteta. Tako je, na primjer, ime
Bar Kohba, to na hebrejskom i aramejskom jeziku znai sin zvi-
jezde i nosi jasnu mesijansku konotaciju, sauvano samo u izvori-
ma nastalima iz pera kranskih autora.355 U idovskim izvorima,
kako objanjava Yadin, on se naziva Bar Koziba, ili Ben Koziba,
to je slino prvom imenu kod izgovora, ali njegovo je znaenje sin
laljivca ili sin prevaranta. Za kronologiju samih zbivanja moda
bi ipak bilo najbolje krenuti od rimskoga povjesniara Diona, koji
ovaj ustanak opisuje u ezdeset devetoj knjizi Rimske povijesti, ali
bez spomena imena njegova voe.
Dionov opis ustanka

Prema Dionu rimski je car Hadrijan (117. 138.) u Judeju stigao
godine 130., te na mjestu poruenog Jeruzalema dao da se utemelji
novi grad po imenu Aelia Capitolina.356 Na mjestu gdje je neko
stajao idovski Hram, Hadrijan je podignuo hram posveen bogu
Jupiteru.357 Kult stranom boanstvu na mjestu gdje je neko bio
355 Yadin, 1971:18.

356 Hadrijan je bio poznat po graditeljskim pothvatima pa ne bi bilo neoekivano da je na
prizor jedinoga poruenog grada u svome carstvu dao da se mjesto obnovi, ali i pre
imenuje po njemu. Ukoliko su preimenovanje Jeruzalema i gradnja Jupiterova hrama
prethodili ustanku, kako tvrdi Dion, vrlo je mogue da Hadrijan tim inom nije htio
napakostiti idovima ni uvrijediti njihove svetinje, nego je jednostavno postupao kao
i drugdje u svom carstvu. Nije nezamislivo ak ni to da je on od lokalnog stanovnitva
oekivao zahvalnost zbog urbanizacije koju je pokrenuo te da je ustanak doivio kao
iznenaenje i osobnu uvrjedu.
357 Dio, 1925:447-451.
249
Hram Boga Izraelova idove je razbjesnio i podsjetio na slino

svetogre koje je neko poinio Antioh Epifan. Ustanak je bio ne-
izbjean. idovi su ga, ini se, pomno planirali i ekali pogodan
trenutak. Dok je car boravio u Judeji i okolnim krajevima Egipta
i Sirije, narod je ostao miran. No Dion navodi kako su idovski
majstori kojima su Rimljani dolazili radi izrade ili popravka oruja,
posao radili loe te su Rimljani takvo oruje odbacivali kao nepri-
kladno, a idovi su ga prikupljali. Ovakvo loe obraeno oruje iz
toga doba nije pronaeno,358 ali Dionova opaska upuuje na to da
je ustanak bio planiran, da su se idovi za njega pripremali i da on
nije bio proizvod spontane pobune.
Ustanak je planuo kad je Hadrijan ve bio daleko od Judeje. Da
je za ustanak postojala odreena osmiljena strategija, koju su usta-
nici na veini mjesta primjenjivali, takoer proizlazi iz Dionova
opisa: ustanici se nisu s Rimljanima frontalno sukobljavali, jer je u
takvim okrajima prednost bila na strani brojnijih, bolje opremlje-
nih i neusporedivo uvjebanijih rimskih vojnika. Umjesto toga, i-
dovi su utvrdili velik broj mjesta, a iskopali su i mnoge podzemne
prolaze i skrovita, od kojih su neki otkriveni tijekom modernih
arheolokih iskapanja. Glavna idovska strategija bila je gerilsko
ratovanje: napadali su Rimljane iznenada i na mjestima gdje ih nisu
oekivali, a onda se povlaili u skrovita i utvrena mjesta.
Rimljani isprva nisu pridavali odve veliku pozornost ovim na-
padima. Tumaili su ih kao lokalne ispade nezadovoljnika i bun-
tovnika s kojima e se rimska uprava lako obraunati. Ali kao i
mnogo puta ranije u Judeji, pogrijeili su u procjeni opsega i pri-
rode ustanka. Kako su ustanici postizali uspjehe, pridruivao im se
sve vei broj sunarodnjaka iz Judeje, a potom i iz drugih dijelova
Rimskoga Carstva. Da je uspjeh koji su poluili bio golem ukazuje
jedna zanimljiva izjava iz Dionova izvjea: ta da su se ustanku
pridruili i mnogi neidovi koji su se polakomili za plijenom. i-
358 Arheoloki nalazi ovaj Dionov podatak nisu potvrdili, nego je naprotiv oruje isko-
pano na podrujima koja su drali ustanici bilo istovjetno rimskom oruju (Katz,
2006:108).
250
dovske pobjede nad Rimljanima i osvojeni plijen vjerojatno su bili

golemi i ukazivali na odrivost takvih prilika, budui da su drugi
podanici Carstva procijenili da je idovska a ne rimska strana ta
koja nadjaava. Pobuna iz Judeje proirila se i na neke druge kraje-
ve Carstva. Tek je tada, 132./133. godine, Hadrijan shvatio da e za
guenje ustanka morati pokrenuti invaziju, koju e voditi prekalje-
ni i spretni vojskovoa. Odabrao je Julija Severa, tada upravitelja
Britanije, koji je u Judeju stigao 133. godine. Do njegova ulaska
s postrojbama, vojne prilike u Judeji posve su se izmijenile: sada
su Rimljani bili ti koji se nisu odvaili na otvoreni frontalni sukob
dviju vojski. Razlog koji Dion navodi je idovska brojnost i oaj s
kojim su se branili. Umjesto toga, rimske su postrojbe, podijelje-
ne u mnotvo manjih skupina, opkoljavale pobunjenike u njihovim
utvrdama, odsijecale ih od veze s izvanjskim svijetom te ih iscrplji-
vale glau i eu. Tako je osvojeno i do temelja uniteno pedeset
najvanijih idovskih utvrda te ak 985 naselja. Dion navodi da je
u bitkama palo 580.000 ljudi, dok je broj onih koji su izginuli od
gladi, bolesti i vatre neizmjerljiv. Usto je i broj rimskih rtava bio
neoekivano velik. Koliki su bili rimski gubitci u ovome ratu protiv
idova, Dion oslikava u navodu kako te godine (134.) Hadrijan
pismo upueno Senatu nije zapoeo uobiajenom preambulom, iji
je dio glasio: Ja i legije smo dobro.
Judeja je nakon rata gotovo posve svedena na opustoenu po-
krajinu. Dion na kraju svoga izvjea navodi i kako je idovima jo
prije pobune stiglo upozorenje o sudbini koja e zadesiti njihovu
zemlju, budui da se Salomonov grob, koji su idovi tovali, sam
od sebe raspao, a vukovi i hijene su nahrlili u njihove gradove.
Bar Kohbin ustanak prema ostalim izvorima

Kao drugi razlozi ustanka spominje se nezadovoljstvo judejskih i-
dova ratovima koje je Rim ranije vodio protiv idova od Cirenaike
(Libije) do Mezopotamije te Hadrijanovom zabranom obrezivanja
koju, dakako, ni politiki najlojalniji idovi nisu mogli potovati.
Hadrijanov prethodnik Trajan zabranio je kastriranje i ta je zabrana
251
bila na snazi diljem Carstva, a Hadrijan je, prema nekim navodima,

tu zabranu proirio i na obrezivanje. idovska tradicija kao razlog
ustanka spominje Hadrijanovo obeanje da e idovima obnoviti
jeruzalemski Hram, ali se predomislio nakon to su se na tu odluku
poalili Samarijanci.359 to se pak tie preimenovanja Jeruzalema
i izgradnje Jupiterova hrama na mjestu spaljenoga Drugog hrama,
Euzebije ih navodi kao posljedice, a ne kao razloge pobune.
Ime ustanikog voe imuna ben Kosibe nalazi se na mnogim
kovanicama koje su ustanici otisnuli i pustili u optjecaj tijekom tra-
janja ustanka. Ime Bar Kohba sin zvijezde kako su ga nazivali
sljedbenici i suborci, potjee od tumaenja stihova Knjige brojeva
24:17 koje je dao rabin Akiva. Prorotvo od Jakova zvijezda izla-
zi, od Izraela ezlo se die, on je primijenio na Bar Kohbu, ime
ga je proglasio Mesijom. Tome u prilog govore i dokumenti iz toga
razdoblja pronaeni u Judejskoj pustinji u kojima se ustaniki voa
oslovljava mesijanskim naslovom imun ben Kosiba, nasi israel
() , knez Izraela.
Bar Kohba je bio odluan i karizmatian ovjek, a iz njegovih
pisama i idovskih izvora iitava se prkosna snaga, ilavost i gru-
bost.360 Pisma koja je upuivao podreenim zapovjednicima nisu
ostavljala prostora za raspravu, nego su to bile izravne naredbe
nerijetko popraene prijetnjom da e, ne budu li ispotovane, pri-
matelj pisma biti kanjen. Snaga takve osobnosti, skupa s potpo-
rom utjecajnog rabina kakav je bio Akiva, od njega su stvorili vou
kojega su idovi zduno podrali. Za razliku od Prvoga ustanka,
koji je obiljeila fragmentiranost ustanikih skupina, sada su svi
pobunjenici prepoznali jednoga istoga vou te je za Bar Kohbom
krenuo svatko tko je prieljkivao propast rimske i uspostavu idov-
ske uprave. Ne postoje izvori koji bi ukazivali na djelovanje drugih
voa, ali postoje dokumenti iz kojih se vidi da svi judejski idovi
nisu sudjelovali u pobuni. U jednom pismu Bar Kohba izdvaja sta-
359 Yadin, 1971:21-22.

360 Yadin, 1971:124.
252
novnike Tekoe kao one koji izbjegavaju vojnu slubu i od lokalnih

zapovjednika trai da ih kazni. Tekoa je, Yadin ukazuje, i u Ne-
hemijino vrijeme bio grad iji su stanovnici nastojali izbjei ratne
nevolje suradnjom sa idovskim neprijateljima. S obzirom na Bar
Kohbinu potrebu da izda specifinu zapovijed po pitanju neulaska
jednoga grada u ustanike redove, za pretpostaviti je kako je to bilo
neuobiajeno postupanje i kako je odziv drugih judejskih gradova
njegovu pozivu bio masovan. Masovna idovska potpora ustanku
pak ukazuje na prisutnost aktivnoga mesijanizma, odnosno vjere
kako e idovi svojim aktivizmom postii ispunjenje biblijskih
obeanja.361 Sam ustanak bio je pomno razraen u nekom obliku
glavnoga stoera i nikakvi alternativni pretendenti na ulogu voe
ni disidentske skupine nisu se pojavili. idovski je narod ovaj put
bio politiki i vjerski ujedinjen.
Ustanak je u Judeji najvjerojatnije buknuo u ljeto 132. godine,
iako postoje odreeni izvori koji njegov poetak biljee neto rani-
je, do mjeseca nisana, odnosno proljea iste godine.362 Ustanici su
vjerojatno zauzeli cijelu Judeju i neke dijelove Pereje s druge stra-
ne Jordana. Jedno od sredita ustanika bio je Herodion i En Gedi,
kamo su se od rimskog nasilja sklonili neki od idovskih izbjeglica
koji su napustili svoje domove u udaljenijim prekojordanskim kra-
jevima. Jeruzalem je najvjerojatnije tijekom cijeloga trajanja ustan-
ka ostao pod vlau Rimljana.
Vaan izvor za istraivanje Drugog ustanka su kovanice koje
potjeu iz toga doba. Ustanici uglavnom nisu kovali vlastiti novac,
nego su davali da se prekuje onaj rimski, to je najvjerojatnije ima-
lo simboliku vanost.363 Kako Bar Kohbine kovanice nisu pro-
naene u Galileji, pretpostavka je da taj dio Erec Izraela nije bio
ukljuen u podruje koje su drali ustanici, to ne znai da usta-
nike skupine nisu prelazile granice Judeje u sporadinim napadi-
361 Frankel, 1991:6.

362 Katz, 2006:111-112.
363 Katz, 2006:113.
253
ma na tamonje rimske postrojbe. Kako je na nekim kovanicama

stajao natpis Sloboda Jeruzalema, dio povjesniara zakljuuje da
su ustanici zauzeli i Jeruzalem. Drugi pak misle da su te kovanice
imale propagandnu i motivacijsku svrhu. U prilog toj tezi stoji i-
njenica da su od petnaest tisua kovanica pronaenih u Jeruzalemu
samo tri bile prekovane pa je mogue da su se one u Jeruzalemu
nale kao suveniri koje su donijeli rimski vojnici, a ne kao sredstvo
plaanja.
Avi-Yonah pak dri da su ustanici uspjeli zauzeti i Jeruzalem.
On navodi kako je Jeruzalem najprije napustilo rimsko civilno sta-
novnitvo, a za njima su iz grada otili i vojnici, koji ga u sljedee
tri godine nisu uspjeli vratiti pod svoju vlast.364 I Avi-Yonah svoju
pretpostavku temelji na kovanicama, od kojih su neke uz natpise o
slobodi Jeruzalema prikazivale i proelje Hrama te ime Sveenika
Eleazara. Mogue je da je Eleazar bio veliki sveenik u vrijeme
ustanka te da su na Hramskoj gori uistinu obnovljeni obredi r-
tvovanja. No Eleazarovo ime moe se povezati i sa sveenikom iz
Modiina, koji je bio jedan od duhovnih voa ustanka, a kojega je
Bar Kohba ubio zbog sumnje da je u dosluhu s Rimljanima.
Osim kovanica, arheolozi su pronali i odreeni broj pisama
koja je Bar Kohba uputio vojnim zapovjednicima i koja je potpisao
vlastoruno. Pronaena su u Judejskoj pustinji poetkom 1960-ih,
na istom podruju na kojem su petnaestak godina ranije pronaeni
Svitci s Mrtvog mora. I njih je pronaao Yadin, o emu na zanimljiv
nain govori Israel Eldad. On ukazuje kako je to bio izvanredan
arheoloki pronalazak, te objanjava:
No to nije najudesniji dio prie. Pravo se udo nalazi u injenici

da je osoba koja je pronala pisma posljednjega idovskog zapo-
vjednika bio poznati arheolog general Yigael Yadin, praktiki prvi
zapovjednik nove idovske vojske.365
364 Avi-Yonah, Amiran, Rothschild et al., 2006:30.

365 Eldad, 2007:69-70.
254
Tijek ratovanja, bitke i gubitci koje su obje strane trpjele nisu po-
znati. Iz epigrafskih i drugih arheolokih izvora, nekoliko se za-
kljuaka moe izvui s relativnom sigurnou. Kao to je vidljivo
i iz Dionova izvjetaja, rimske su se postrojbe u Judeji suoile s
puno opasnijim neprijateljem nego to su oekivali te su pretrpjele
znaajne gubitke. Kako se brojnost i sposobnost rimske vojske u
Judeji pokazivala nedostatnom za uinkovito potiskivanje ustani-
ka, Hadrijan je onamo uputio est cjelovitih legija (Druga, Trea,
esta, Deseta, Dvanaesta i Trinaesta) te dijelove nekoliko drugih,
tako da su u borbama u Judeji sudjelovali pripadnici ak deset ili
jedanaest rimskih legija, a sveukupni broj rimskih vojnika prelazio
je pedeset tisua.366 Dvanaesta legija Deiotariana u vrijeme trajanja
ustanka potpuno je nestala.367 Ozbiljnost ustanka bila je tolika da
je Hadrijan, kako Dion navodi, iz Britanije onamo poslao jednoga
od svojih ponajboljih vojskovoa, ali postoje naznake da ni to nije
bilo dovoljno. Budui da su pronaeni rimski napisi u kojima se taj
rat opisuje kao Expeditio Iudaica, a to je naslov koji se daje samo
bitkama u kojima je sudjelovao i sam car, mogue je da je Hadrijan
osobno predvodio neke bitke rimske vojske.368
Posljednje ustaniko uporite bio je Betar, grad jugoistono od
Jeruzalema a sjeveroistono od Betlehema, koji se danas na arap-
skom zove Kirbet el-Jehud ili idovska ruevina. idovi su Je-
ruzalem, ako su ga bili zauzeli, vjerojatno napustili bez borbe te
se sklonili u Betar koji je bio dobro utvren. O tijeku te posljednje
bitke takoer se ne zna puno. Euzebije navodi da je opsada grada
bila dugotrajna, sve dok glad i e ustanike nije dovela do krajnje
toke pogibelji.369 Iako Jeruzalem nije bio poprite bitke, Hadri-
janova srdba na idovsko buntovnitvo taj je grad pogodila vie
nego ijedan drugi. Euzebije pie kako je Hadrijan sve idovsko sta-
366 Katz, 2006:122-123.

367 Avi-Yonah, 1976:13.
368 Katz, 2006:124-125.
369 Euzebije, 2004:IV. 6:3, str. 376.
255
novnitvo protjerao iz Jeruzalema, naselio tuince, a gradu promi-

jenio ime u Aelia Capitolina.370 Osim ve spomenutog hrama bogu
Jupiteru, koji je Hadrijan dao da se podigne na ruevinama idov-
skoga Hrama, Hadrijan je u Jeruzalemu izgradio jo jedan hram.
Na mjestu koje su krani tovali kao mjesto Golgote i Kristova
groba, izgraeno je svetite posveeno Afroditi.371 Pretpostavimo
li da je Hadrijan te hramove gradio kako bi kaznio ustanike, ini se
kao da su kranska i idovska zajednica jo uvijek bile bliske, to
bi se kosilo s Euzebijevim izvjeem kako je Bar Kohba progonio
krane ili, to je vjerojatnije, da Rimljani u to vrijeme jo uvijek
nisu razluivali krane od idova.
Najdugotrajnija Hadrijanova promjena imena odnosi se na pre
imenovanje provincije Judeje u provinciju Siriju Palestinu. Profe-
sor H. Eshel opaa: Iako su se takve promjene imena dogaale i
drugdje, nikada prije niti kasnije ime jednoga naroda nije izbrisa-
no kao posljedica pobune.372 Judeja je u daljnju povijest ula kao
Palestina, a njezino se drevno ime s vremenom gotovo zagubilo.
idovi pak nakon poraza Bar Kohbina ustanka vie nikad nisu po-
kuali pokrenuti opi ustanak radi povratka nacionalne ili politike
neovisnosti. Da je taj ustanak idovima nanio vie zla nego ijedan
drugi vidljivo je iz kasnijih rabinskih opisa Bar Kohbe, koji nisu
nimalo laskavi, iako u njima postoji i odreena razina ambivalen-
tnosti, kao i potpuni prestanak uporabe naslova nasi u politikom
kontekstu i njegova iskljuiva uporaba kao religijske titule.373 Ter-
minologija, kao i tekstovi koji su nastajali u sljedeim stoljeima, iz
370 Hadrijan je Jeruzalem zapravo preimenovao po sebi, jer je njegovo puno ime bilo
Publius Aelius Hadrianus, te vrhovnome boanstvu rimskoga panteona Jupiteru Ca-
pitolinusu.
371 Skarsaune, 2002:53. Na tome je mjestu u 4. stoljeu, nakon arheolokih istraivanja
svete Helene, podignuta Bazilika svetoga groba.
372 Katz, 2006:127.
373 Prva vanija linost nakon Bar Kohbe koja je ponijela tu titulu bio je Jehuda ha Nasi
() , rabin koji je radio na ureivanju Mine pred kraj razdoblja rabinskih
uenjaka tanaim. Prema tradiciji se rodio istoga dana kad je rabin Akiva umro mu-
enikom smru. Jehuda ha Nasi predsjedavao je Sanhedrinom, koji je nakon Bar
Kohbina ustanka preseljen iz Jamnije u Uu ( )u Galileji.
256
idovskoga su vjerskog diskursa gotovo potpuno potisnuli politiki

aktivizam. Znaajnije ponovno spajanje religije i politike u idov-
stvu dogodit e se tek puno stoljea kasnije, ali na potpuno druk-
iji nain, pod razliitim okolnostima i s drukijim posljedicama
te uz dublje podjele unutar idovskoga nacionalnoga politikoga i
vjerskog korpusa: u vrijeme nastajanja cionizma i moderne Drave
Izraela.
Zakljuak: Promjena u idovskome mesijanizmu

nakon Bar Kohbe
Drugi idovski ustanak protiv Rimljana u mnogim je aspektima ne-

poznanica zbog nedostatka kvalitetnih povijesnih pisanih izvora.
Ono to je jasno jest da je izmeu Prvoga i Drugoga ustanka po-
stojala znaajna razlika u prirodi ustanikog pokreta i obliku nje-
gova vodstva. Prvi je ustanak predstavljao zbroj pobuna mnotva
manjih, esto nepovezanih skupina, rasprenih diljem Erec Izraela,
koje su se okupljale oko karizmatinih voa i koje su esto bile u
meusobnom sukobu. Drugi je pak ustanak bio masovan, usredo-
toen na Judeju, usmjeren protiv Rimljana, a njegov voa, imun
bar Kohba, vjerojatno je nadzirao veinu vojnih i administrativnih
djelatnosti na podruju pod ustanikom vlau.374
Druga vana razlika je u opsegu razaranja koje je pogodilo Jude-
ju. Dok su nakon Prvog ustanka unitena uglavnom samo ustani-
ka uporita, a velik dio idovskog stanovnitva koji nije sudjelovao
u pobunama ostao je u svojim domovima, Drugi je ustanak donio
golema razaranja diljem zemlje i gotovo potpuno protjerivanje i-
dovskoga ivlja iz Judeje. idov ne samo da se nije smio nastaniti
u Jeruzalemu, sada Aeliji Capitolini, nego mu se nije smio ni pribli-
iti. ak je i sredite rabinskog uenja Jamnija, poznato po mirolju-
bivosti i lojalnosti rimskoj vlasti, izgubilo ulogu koju je imalo prije
374 Katz, 2006:36.
257
ustanka, a Sanhedrin je iz Jamnije seljen iz grada u grad375 da bi

se napokon skrasio u Tiberijadi. Judeja je ostala zapostavljena rim-
ska provincija, ije e neke dijelove tek u etvrtom stoljeu poeti
obnavljati Bizantinci, potaknuti zanimanjem Konstantinove majke,
svete Helene, za domovinu utemeljitelja kranstva. Vaan ishod
rata bio je taj da su idovi prestali initi veinu judejskoga stanov-
nitva. Mogue je da su u Galileji jo neko vrijeme ostali veina,
ali Judeja je za mnoga stoljea bila izgubljena. Sredite idovskoga
vjerskoga, kulturnoga, obrazovnoga, gospodarskoga, politikoga i
nacionalnog ivota postaje dijaspora, galut, u kojoj e stoljeima i-
vjeti golema veina sveukupnoga idovskog korpusa.376 Ta se pro-
mjena odrazila i na idovski identitet: idovi sve vie iz etnike po-
staju vjerska zajednica. Koncept idovskih krana, skupine koja
je inila gotovo sve Isusove sljedbenike i autore Novoga zavjeta te
kranstvo proirila diljem Rimskoga Carstva, postao je oksimoron.
Dio rasprenih idova s vremenom se asimilirao s veinskim
zajednicama i prihvatio helenizaciju, romanizaciju ili kransku
vjeru. Drugi dio nastavio je prianjati uz stare tradicije pridajui im
tumaenja u skladu s novonastalim okolnostima. Do konca treega
stoljea zavrena je kompilacija Mine, a do konca petoga i Ba-
bilonskog Talmuda. Uz te rabinske spise, idovi koriste i Bibliju,
osobito Petoknjije, kao i odreeni broj pseudoepigrafskih knjiga.
Nakon sloma Bar Kohbina ustanka jedan anr idovske literature
znaajno je izgubio na vanosti, a to je mesijanska i apokaliptina
literatura, ija je tema skori dolazak Mesije koji e Izrael osloboditi
od politike potlaenosti i obnoviti Davidovo kraljevstvo.377 Kon-
cept Mesije, dakako, nije nestao iz idovstva niti se moe rei da je
izgubio vjersku vanost. idovi su tijekom povijesti, sve do moder-
nih vremena, molili, oekivali i nadali se dolasku mesije, jer e on
Izraelu donijeti izbavljenje, kako objanjava J. Ko:
375 BT Ro Haana 31a-b.

376 Tek poetkom dvadeset prvoga stoljea najvea idovska zajednica na svijetu opet e
ivjeti na podruju Erec Izraela.
377 McDonald, 2008:174-175.
258
Izgnani iz svoje zemlje, gotovo bez ikakve nade u povratak, tije-

kom dvaju tisuljea idovi su strastveno ali strpljivo ekali Me-
siju. Jer, tek e Mesija, prema tradiciji, ponovno uspostaviti idov-
sku dravu, obnoviti Hram i vratiti slavu kui Izraelovoj.378
Ovaj opis mesijanskih oekivanja meu idovima, koji je autori-

ca namijenila suvremenom itatelju znatieljnom glede idovstva,
mogao bi se primijeniti na gotovo svako razdoblje idovske po-
slijebiblijske povijesti pa ak i na ono prije ustanaka, izuzme li se
rije strpljivo. Ve od herodijanskog razdoblja mesijansko oe-
kivanje obnove Izraela postat e raireno meu idovima, tada, po
prvi put u povijesti, kao politika vizija od goleme vanosti.379 I u
prvoj polovici drugoga stoljea poslije Krista idovi su ekali Me-
siju kao politikog vou: Bar Kohbini su sljedbenici i rabin Akiva
od voe ustanka oekivali da ostvari upravo gore navedene ciljeve.
Fijasko Bar Kohbina ustanka donio je mnoge radikalne promjene
za svekoliku idovsku zajednicu, a jedna od politiki najvanijih
odnosi se na percepciju Mesije i stav prema mesijanizmu. Taj usta-
nak predstavlja vrlo otro razgranienje izmeu mesijanske misli
iz razdoblja Drugoga hrama s jedne strane te rabinske mesijanske
misli s druge, odnosno prijelomni trenutak u idovskoj mesijanskoj
misli openito. Sredite judaizma postala je Mezopotamija, gdje
je pisan i prikupljan Babilonski Talmud. U rabinskoj misli koja je
ondje oblikovana, koncepti obnove izraelskoga kraljevstva, Jeruza-
lema i Hrama postali su usko povezani s politikim pasivizmom,
odnosno ekanjem da se sve to dogodi iskljuivo putem Boje in-
tervencije; mesijanski se pasivizam razvio u jednu od okosnica
rabinskoga judaizma.380 Neusner opaa da se roenje rabinsko-
ga idovstva dogodilo onda kad je idovski narod poeo vjerova-
ti kako e presudnu ulogu u Mesijinu dolasku odigrati [njihovo]
378 Ko, 1999:62.

379 Avi-Yonah, 1976:8.
380 Frankel, 1991:6.
259
prouavanje Tore i obdravanje zapovjedi,381 dakle, ne politiki

aktivizam ili militarizam, nego osobna i nacionalna pobonost.
Zanimljivo i po mom shvaanju potpuno ispravno tumaenje
razlike mesijanstva prije i mesijanstva poslije Bar Kohbina ustan-
ka nudi profesor J. A. Sanders382 u lanku The Canonical Process
u kojem navodi kako je Akiva vjerovao da je Bar Kohba Mesija
zbog kojega e Bog ustati protiv Rimljana koji su tlaili idove,
kako bi preko njega izbavio svoj narod.383 Drugim rijeima, Mesi-
jin dolazak smatrao se Bojom intervencijom u idovskoj povijesti,
bez posebnih implikacija za ostatak svijeta (osim za Rimljane koji
e biti kanjeni) i bez eshatoloke relevantnosti. Mesijina je misija
u tome vienju, gotovo bi se moglo rei, pragmatina, jer njome
dominira politiko i vojno djelovanje ograniena opsega i jasno-
ga cilja. Kako je Bog u idovstvu uvijek Bog povijesti, a povijest
ima spoznajnu vrijednost, ovakav pogled na Mesiju je oekivan i
dosljedan idovskoj misli.384 Naime, ako Bog djeluje u povijesti
kroz narode, vladare, proroke pa i obine, izvorno beznaajne po-
jedince izabrane iz mnotva, poput Abrahama, Mojsija ili Rute, ko-
liko vie e oblikovati i usmjeravati povijest u korist Izraela preko
Mesije kojega sam poalje? ar s kojim su idovi tijekom cijelo-
ga razdoblja Drugoga hrama oekivali ak traili Mesiju oko
sebe, takoer je oekivan i dosljedan idovskoj misli toga doba. A
381 Neusner, 1984:3.

382 Profesor James A. Sanders (ro. 1927.) jedan je od najpoznatijih znanstvenika za raz-
doblje izraelske povijesti iz vremena Drugoga hrama i biblijskih znanosti.
383 Katz, 2006:235.
384 Ovdje valja napomenuti i kako koncept Mesije, to je hebrejska rije za pomazanika
(grki Krist), u idovstvu nije statian, nego se razumijevanje toga naslova i slube
mijenjalo kroz povijest. U Starom zavjetu kraljevi i proroci bili su pomazanici, a Iza-
ija perzijskog kralja Kira naziva pomazanikom (Iz 45:1). Nakon konca razdoblja
Prvoga hrama pojam se sve vie poinje rabiti za opis osobe koja e obnoviti kraljev-
stvo u Izraelu (2 Sam 7:12-13), to je pretpostavka na temelju koje su i Isusovi uenici
oekivali nastavak njegove slube (Dj 1:6), a mnogi buntovnici protiv Rima stekli su
sljedbenike upravo obeavajui im politiko osloboenje Erec Izraela (vie o shvaa-
nju mesije u idovstvu do konca razdoblja Drugoga hrama vidi u McDonald & Porter,
2000:63-65). Razliita shvaanja koncepta Mesije jedan je od razloga dvojbe pisanja
pojma velikim ili malim poetnim slovom na hrvatskom jeziku.
260
upravo je taj ar, nada ili vizija nakon sloma Bar Kohbina ustan-
ka u susljednoj rabinskoj misli ustupio mjesto jednome drukijem,
opreznijem i ambivalentnijem vienju Mesije i mesijanskog doba.
Ono se, naime, od tada sve manje povezuje s povijeu, a sve vie
s krajem povijesti odnosno s eshatologijom. Rabinsko idovstvo,
Sanders objanjava, oblikuje se u zajednicu u kojoj Tora zacrtava
misao i ivot; idovi trebaju biti vjerni Tori sve dok Bog ne poalje
Mesiju u njegovo vrijeme kao kraj povijesti i poetak buduega
svijeta, a ne kao intervenciju ili objavu u povijest koja je u tijeku.385
Mesija e, dakle, svojim dolaskom obaviti misiju koju su idovi
od njega oekivali i ranije, a to je obnova izraelskoga kraljevstva,
gradnja Hrama i ponovna uspostava obrednog bogotovlja, ali e
s njegovim dolaskom nastati i apokaliptino doba praeno nevi-
enim nevoljama, kataklizmama i nemirima; uskrsnut e mrtvi i
doi se konani sud.386 Taj mesijanizam, koji u u daljnjem tekstu
zvati eshatolokim, imao je jednu vrlo neposrednu posljedicu za
idovsku zajednicu od drugog stoljea nadalje: Mesiju se, naime,
vie nije aktivno trailo pa ak ni odve arko iekivalo, osim u
vremenima koja su bila izrazito teka za idovski narod. Oeki-
vanje Mesije ostaje vaan teorijski imbenik idovstva, a njegovo
spominjanje i zazivanje neumitni dio obreda i liturgije, ali mesije
se u stvarnom ivotu vie ne pojavljuju kao uspjeni predvodnici
znaajnijeg broja sljedbenika. U razgovoru rabina koncem treega
stoljea, koji je zabiljeen u Talmudu, ak se nalazi izjava nekih od
njih kako bi voljeli da Mesija ne doe u njihovo vrijeme!387 Oe-
kivanje da e Mesijin dolazak sa sobom donijeti goleme prevrate
postojeeg sustava, koji je za idove esto bio izrazito nepovoljan,
vjerojatni je razlog kratkotrajne bizarne epizode kad su neki ido-
vi iz Iraka u kalifu Omeru prepoznali mesijansku figuru. Tijekom
srednjega vijeka, u vremenima tjeskobe i neizvjesnosti, u idov-
385 Katz, 2006:236

386 Katz, 2006:202
387 BT Sanhedrin 98a-98b; usp. Katz, 2006:202
261
skim zajednicama mnogih zemalja obnavlja se duboka mesijanska

enja, ali se ne pojavljuje znaajnija mesijanska figura. Kad bi se
i pojavio kakav karizmatian lik oko kojeg bi se okupili sljedbenici
i proglasili ga mesijom, rabini bi promptno reagirali i izopili ga iz
zajednice.388 Tek je samozvani mesija abtaj Cvi (1626. 1676.)
uspio okupiti vei broj sljedbenika, ali njegov pokret predstavlja
iznimku koja potvruje pravilo da je srednjostrujako rabinsko i-
dovstvo krasila mesijanska suzdranost i krajnji oprez. Usporedi li
se taj stav s onim iz razdoblja od Makabejskoga do Bar Kohbina
ustanka, kad je Mesija bio aktivno traena figura, kad je gotovo
svaki darovitiji pretendent na tu titulu s lakoom okupljao sljedbe-
nike, uoava se golema i korjenita razlika. J. Ko u opisu Ramba-
mova mesijanstva napominje:
Stoga su stari idovski tekstovi puni opomena protiv olakog pro-

glaavanja nastupanja mesijanskog razdoblja i protiv samoprogla-
enih mesija. No, pritom se podsjea da bi svaki dan mogao biti
dan Mesijina dolaska.389
Rabin Martin L. Gordon u lanku Messianism: Conflicting Con-

ceptions predstavlja opis dvaju mesijanstava vrlo slian onome koji
daje Sanders, iako koristi drukije nazivlje. On govori o jednom
mesijanskom konceptu u kojem je naglasak na ljudskoj drami u
kojoj nacionalni napor i inicijativa idovski narod usmjerava prema
procesu otkupljenja i ostvarenju nacionalnog cilja. Drugi mesija-
nizam predstavlja boanski prevrat, stanje iznenadne apokalipse
koja dovodi do neoekivane obnove Izraelovih pravednika i uni-
tenja Izraelovih neprijatelja. Apokaliptino mesijanstvo tema je
brojnih spisa nastalih u vrijeme Drugoga hrama, izmeu ostaloga i
spisa iji su autori bili pripadnici kumranske sljedbe. Gordon, za-
388 Tako je, primjerice, oko 1110. izvjesni Ibn Arije proglaen mesijom, na to su rabini i
idovska politika elita dali da se ovaj iiba i protjera (Stillman, 1979:60).
389 Ko, 1999:69.
262
nimljivo, pie kako u apokaliptinoj viziji nema mjesta za pobolj-

anja unutar povijesnoga konteksta pa ni za postupno poboljanje
politikih i duhovnih uvjeta u kojima idovi ive te zakljuuje:
Odluna nacionalna volja nee proizvesti nacionalnu neovisnost.
Naprotiv, izvanredna natprirodna kataklizma nametnut e boan-
sku vlast beznadnim zemaljskim okolnostima. Slino kao i San-
ders, Gordon primjeuje da se tek nakon stranog poraza Bar Koh-
bina ustanka, apokaliptina oekivanja utemeljena u oaju poinju
u znaajnoj mjeri pojavljivati u srednjostrujakim tanaitikim, a
potom i amoraikim izvorima.390
Tijekom srednjega vijeka pa sve do modernog doba, normativno
vienje Mesije u srednjostrujakom idovstvu postalo je ono koje
je postavio Rambam u svojih Trinaest naela idovske vjere. Dola-
zak Mesije je Dvanaesto teoloko naelo, a rabin Da-Don u njego-
vu pregledu navodi da je mesijansko doba dio eshatolokog doba,
podijeljenog na tri dijela: prvi su dani Mesije, drugi je uskrsnue
mrtvih, a trei dolazak buduega svijeta. S Mesijinim dolaskom
nastupit e vrijeme blagodati za idovski narod, a neidovski e
ih narodi prestati progoniti jer e se pokajati i shvatiti da je i-
dovski Bog jedini pravi Bog. U ovom vienju mesijanskog doba
nema osobitih traumatinih, kataklizmikih i natprirodnih dogaa-
ja, nego se Rambam poziva na rijei jednoga od talmudskih uenja-
ka: Nema druge razlike izmeu ovoga svijeta i mesijanskih dana,
osim u robovanju kraljevstvima [koje e prestati]. U djelu Mine
Tora Rambam objanjava:
Neka nitko ne misli da e u Mesijino vrijeme koji od zakona pri-

rode biti stavljen izvan snage, niti da e u stvorenje biti uvrtene
kakve inovacije. Svijet e nastaviti slijediti svoj uobiajeni tijek.391
390 Spero & Pessin, 1989:82-85. Vidi i http://www.atranet.co.il/gordon/messianic.pdf

(pregledano 18. 11. 2012.). Tanaitiko je razdoblje trajalo do poetka 3. stoljea, a
amoraiko od oko 200. do 500. godine. Vie o periodizaciji idovske povijesti na
hrvatskom jeziku vidi web stranicu Naide Mihal Brandl na http://brandl.org.il/pzp.
391 Cit. u Hyman, 2002:82.
263
Mesijina zadaa, Rambam objanjava u istom djelu, jest obnoviti

Davidovo kraljevstvo: Mesija e svekoliki idovski narod, sa svih
krajeva svijeta, sabrati u Erec Izrael, izgradit e Trei hram, obno-
viti rtvene obrede, obdravanje abata i jubilejske godine. Mesija
e biti vrhovni sudac svijeta te uitelj svim narodima o Bogu i Tori.
Rambamov mesijanizam je, definiran prema ranijem Sandersovu
opisu, eshatoloki, a ne povijesni, iako Mesijin dolazak prema
njegovu miljenju ne podrazumijeva kataklizmu i kraj svijeta, nego
samo kraj idovskih patnji i spasenje Izraela kao nacije. Sva ova
vjerovanja utemeljena su u Hebrejskoj Bibliji i autor u tekstu na-
vodi biblijske ulomke iz kojih su preuzeti. Za ovu je studiju moda
najvanija zakljuna reenica o ovoj temi: Prema idovstvu, es-
hatoloko e doba, mesijanski dani, nastupiti Bojom odlukom i
odreenjem, ovisei samo o njemu.392
Pregled mesijanske misli u idovstvu i mijena iz povijesnoga
mesijanstva u eshatoloko mesijanstvo zahtijeva opseniju i du-
blju analizu od ove predstavljene na nekoliko stranica.393 Ipak, ovu
je raspravu gotovo nemogue zaokruiti bez ukazivanja na jedan
suvremeni fenomen koji, rekao bih, mesijanstvo vraa na njego-
ve poetke. U idovstvu je nakon uspostave Drave Izraela i kraj-
nje neobinih pobjeda Izraelske vojske u ratovima 1948. 1949.,
1967. i 1973. ponovno otvorena polemika o tome nije li zapoe-
lo mesijansko doba. O ovoj vrlo kontroverznoj temi postoji malo
objavljenog materijala, ali Sanders se osvre na nju u ve citiranom
lanku, kratko u biljeci 25 na stranici 236. U istraivanjima o i-
dovskom naseljavanju Judeje i Samarije nakon Jom kipurskog rata
naiao sam na dosta aspekta novoga, cionistikog mesijanizma,
392 Da-Don, 2004:664-669.

393 Bar Kohbin ustanak, premda od goleme vanosti i vjerojatno presudan, sigurno ne
predstavlja jedini razlog otroga razgranienja razliitih vienja Mesije u idovstvu
prije i poslije njega. U istom razdoblju kad su nastajali rabinski tekstovi, na pozor-
nici povijesti pojavljivalo se kranstvo kao dominantna religija pa je kranska per-
cepcija idovskoga Mesije u Isusovoj osobi (Isus Krist na hebrejskom se zove Jeua
ha-Maijah) sigurno utjecala na rabinska tumaenja Mesije uz naglasak na razliitosti
idovske i kranske percepcije.
264
koji kao da zatvara krug i mesijanstvo u nekim aspektima vraa

na oblike kakvi su postojali prije nego to je rabinsko idovstvo
postalo njegov glavni tuma. Gordon u gore spomenutom eseju
dva mesijanstva navodi obratnom kronologijom od Sandersove:
on u lanku najprije govori o apokaliptinom mesijanstvu, a tek
potom o povijesnom, emu je najvjerojatnije razlog kontekst u
kojem pie: njegov je lanak objavljen u zborniku radova o religij-
skom cionizmu, dakle pokretu u kojem se mesijanizam dakako
onaj nakon 1967. i 1973. godine vraa svome prvotnom obliku,
a to je otkupljenje kao proces u kojem vanu ulogu igra politiko i
vjersko djelovanje idova, a ne iznenadna boanska intervencija i
eshatoloki potresi uvjetovani iskljuivo metafizikim parametrima
na koje ovjek ne moe utjecati.394 Slino, rabin A. J. Heschel, je-
dan od najveih idovskih teologa 20. stoljea, u knjizi objavljenoj
1967. oba mesijanizma navodi kao podjednako prisutna u idov-
stvu, a iz njegova teksta kao da se iitava poravnavanje vrijedno-
sti jednoga i drugoga. Tumaenju mesijanskoga otkupljenja kao
politike obnove bez osobitih eshatolokih, apokaliptinih pa i
metafizikih implikacija pristupa se ozbiljno, trezveno i s leernim
zanemarivanjem injenice da ono predstavlja korjenit povratak na
postavke izblijedjele prije gotovo cijela dva tisuljea.395
394 Spero & Pessin, 1989:82.

395 Heschel, 1987:156.
265
5.
N E I DOV I U I DOVSK I M
IZ VORI M A I T R ADIC I J I
P itanje odnosa idova i neidova jedno je od najvanijih tema

sveukupne idovske povijesti. Njegova relevantnost u aktualnim
politikim zbivanjima u Izraelu, dravi definiranoj kao idovskoj,
odraz je stoljea idovsko-neidovske interakcije, odve esto pro-
ete sukobima, nepovjerenjem, optubama i neprijateljstvima. Prvi
nositelji politikog cionizma, poglavito Herzl, idovsku su dravu
zamiljali upravo kao rjeenje za nepovjerenje i neprijateljstvo koje
su gojim gajili prema idovima u svojoj sredini; kao resetiranje
idovsko-neidovskoh odnosa, to danas zvui kao vic.
Odrednice odnosa idova i neidova zacrtane su u Bibliji, i to
ve od samoga spomena nastanka hebrejskog naroda. idovski filo-
zof i teolog David Novak pie da se uz iznimku mudrosnih knjiga1
na Bibliju moe gledati kao na jedno dugako razmatranje o razli-
kama izmeu Izraela i svih drugih naroda na svijetu.2 Podjela svih
ljudi na zemlji na Izrael i gojim odnosno pogane od biblijskih
vremena do danas uvrijeena je u idovskoj tradiciji, prvenstveno
kao injenica postojanja, u nacionalnom ili rasnom smislu kao
ontoloki, a ne aksioloki fenomen. No u odreenim kontekstima,
ponajprije u onima u kojima se religija javlja kao vaan imbenik,
ta podjela moe predstavljati i evaluacijsko kategoriziranje. Upra-
1 To su Mudre izreke, Job i Propovjednik.

2 Katz, 2006:647.
267
vo zbog toga ona predstavlja predmet kontroverzija, predrasuda,

nesporazuma i razliitih interpretacija i meu idovima i meu
neidovima. Protokoli cionskih mudraca primjer su zlonamjerne
neidovske interpretacije idovske samopercepcije posebnosti kao
argumenta za nametanje politike, pravne i ekonomske dominacije.
Kako se ova knjiga ne bavi podrobnijim istraivanjem te teme, nu-
no je ograniiti se na onaj aspekt koji je najvaniji iz idovske per-
spektive, budui da on oblikuje politiku misao meu nositeljima
religijskog cionizma. Razlike izmeu idova i neidova kako su
predstavljene u Svetom pismu temelje se na dva biblijska koncepta
koja se isprepleu: koncept Saveza i koncept objave.
Boji savez s Abrahamom
Abraham je bio prvi Hebrej i s njime zapoinje povijest Izraela. Ona

potom nastavlja s onim ogrankom njegova potomstva uz koji je, pre-
ma biblijskoj naraciji, vezan Savez to ga je Bog sklopio s Abraha-
mom.3 Sredinja tema prie o Savezu, objanjava rabin Heschel, jest
obeanje zemlje koju e Bog dati Abrahamu.4 Savez je s Abrahama
preao na njegova sina Izaka te na Izakova sina Jakova. Pratei obi-
teljski ogranak koji je nositelj Abrahamova saveza s Bogom, itatelj
ulazi u definiciju, koncept i znaaj Izraela. I Abraham i Izak imali su
sinove roene prije sina nositelja Saveza (Imaela odnosno Ezava),
ime autor teksta ve na poetku biblijske povijesti Izraela ukazuje
kako je ovdje posrijedi Boji odabir, a ne rutina nasljeivanja. Abra-
hamovo potomstvo moe biti vrlo irok pojam, ali samo onaj dio
Abrahamova potomstva koji je u Savezu s Bogom jest Izrael.5
Uspostava toga Saveza kljuni je trenutak sveukupne biblijske
poruke. Kako sam podrobnije opisao na poetku prethodnog po-
glavlja, koncept saveza ovjeka s Bogom jedan je od najvanijih
3 Poetak Bojeg odabira Abrahama (Post 12) i daljnja povijest njegova potomstva opi-
sana je u prethodnom poglavlju.
4 Heschel, 1987:46.
5 Vidi i Neusner, 2004:25.
268
neidovi u idovskim izvorima i tradiciji
biblijskih koncepta uope, najprije za idovstvo, a kasnije i za kr-

anstvo. Sama rije zavjet koja se koristi za Stari i Novi zavjet
izvedena je iz njega pa nije neispravno rei ni Stari savez odnosno
Novi savez.6 Savez predstavlja interakciju izmeu ovjeka i Boga
u kojoj ovjek zna to moe oekivati od Boga, a zna i to Bog oe-
kuje od njega te to vri. Dok su u drugim religijama starozavjetnoga
vremena bogovi mahom bili hirovita i nepredvidljiva bia na ije
postupke ljudi nisu mogli utjecati (iako su mogli pokuavati kroz
razliite obrede), Abraham i njegovo potomstvo kao narod Saveza
znali su objavom to je Boja volja i kakve reakcije na njihova
postupanja mogu oekivati od Boga. U kasnijoj povijesti, proro-
ci su i kraljevi Izraelce esto poticali da se vrate ili ostanu vjerni
Savezu i oni su tono znali to to znai. Kada bi Izraelci otpali od
saveza s Bogom, Boja kazna koja je uslijedila narod bi uplaila,
oalostila, unesreila, ali ne i iznenadila. Usred svake nevolje koja
ih zadesi, Izraelci su znali to im je initi kako bi im se Bog smi-
lovao, izbavio ih iz nevolje i obnovio. Svaki njihov povratak nae-
lima Saveza znaio je i povratak Boje zatite i potpore. Savez je
Izraelcima otvorio stazu bliskoga hoda sa Stvoriteljem, ali je taj put
u mnogim dijelovima bio mukotrpan, jo neprokren i nepoznat.
No onaj dio koji je poznat otvara temu teoloke epistemologije i
posebnosti izraelskog naroda koja iz nje proizlazi.
Objava: epistemoloki znaaj
U bogatstvu teoloke misli koju je Abrahamov odabir pokrenuo,

sredinja tema iz koje valja tumaiti svaku drugu, ukljuujui Savez
pa i samo Sveto pismo, jest objava; boanska objava koju je Stvori-
telj preko Abrahama i idovskoga naroda namjeravao dati ljudima o
sebi. Tek na temelju te objave ljudi e moi znati neto o tome tko je
Bog, to jeste, a to nije njegova volja, kako mu mogu ugoditi i kako
6 Vidi Mt 26:28, Mk 14:24, Lk 22:20, 2. Kor 3:6, Heb 8:8 itd. gdje se rabi grka rije
diathk (, Strongs Concordance br. G1242). Za idove, dakako, Stari savez
nije stari, nego je i danas na snazi jednako kao i u vrijeme kad je nastao.
269
od njega mogu primiti oprotenje nakon to protiv njega sagrijee.

Ta sredinja tema baca novo svjetlo na razdoblje koje je prethodi-
lo Abrahamovu vremenu, a koje Biblija opisuje u prvih jedanaest
poglavlja Knjige Postanka. Prije prie o Abrahamu, Biblija opisu-
je kako je Bog stvorio ovjeka kao krunu svega stvorenja, kao to
psalmist veli malo manjim od Boga (Ps 8:6) te mu predao edenski
vrt da ga obrauje i uva (Post 2:15). Ali ovjek se dao zavesti u
neposluh prema Bogu te je zgrijeio. Zbog toga je Bog ovjeka pro-
tjerao iz edenskog vrta, a susljedno ovjekovo stanje pobune i grije-
ha iz narataja u narataj postajalo je sve gore. Do estoga poglavlja
Knjige Postanka ovjekova je dekadencija vrlo uznapredovala pa je
Bog vidio kako je ovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako
je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloa (Post 6:5).
Bog je odluio ovjeka kazniti za njegov grijeh. Na zemlju je doao
potop, koji je preivio samo Noa s obitelji. S njima je Bog sklopio
novi savez te im zapovjedio da napue zemlju i podloe je sebi (Post
9:7,8). Od Noina tri sina nastali su svi narodi na zemlji i to, pre-
ma predaji, od ema semitski narodi (idovi, Aramejci, Etiopljani,
Arapi i drugi), od Hama tamnoputi narodi koji su nastanili Afriku,
Kanaanci, Filistejci i drugi, a od Jafeta indoeuropski narodi.7
Ljudi su nakon Potopa potjecali od istoga pretka Noe te su go-
vorili istim jezikom. Postanak 11:1-9 donosi priu o tome kako su
se odluili nastaniti skupa, na jednom mjestu te izgraditi grad i
toranj s vrhom do neba. Taj je njihov naum bio u suprotnosti sa
zapovijedima koje je Bog dao Noi nakon Potopa: A vi, plodite se i
mnoite i zemlju napunite i podloite je sebi! (Post 9:7) te Adamu
i Evi nakon stvaranja: Plodite se i mnoite i napunite zemlju, i
sebi je podloite! (Post 1:28). Taj projekt gradnje grada i kule do
neba Bog je osujetio pomijeavi im jezike. Kako se vie nisu mo-
gli razumjeti, mnogi su napustili Mezopotamiju i rasprili se po ze-
mlji ispunjavajui tako Boju zapovijed. Sama se nedovrena kula
zove Babilonska, a ime ( )ima isti korijen kao i hebrejski glagol
7 U stvarnosti se i semitski i indoeuropski vie odnosi na jezine skupine nego na

rase; vidi Lewis, 1997:42-43. Gil objanjava da semitizam nije rasa i samo se odnosi
na sferu jezika (Gil, 1997:15).
270
lebalbel ( )koji znai smesti, zbuniti, pomutiti ili dovesti u

stanje konfuzije. Istu metodu donoenja zbunjenosti i pomutnje
meu ljude i narode koji e se protiviti njegovim naumima Bog
e primjenjivati kroz cio daljnji tijek povijesti zapisane u Bibliji, a
potom, prema nekima, i u daljnjem tijeku povijesti, sve do danas.
Biblija ne govori puno o religiji ljudi koji su ivjeli izmeu Po-
topa i Abrahamova poziva, ali iz daljnjega teksta Knjige Postan-
ka dade se zakljuiti da ljudi uglavnom nisu poznavali, a ni traili
Boga. Noa u svom hodu i sluenju Bogu vjerojatno ve nakon ne-
koliko narataja nije imao nasljednike, a ljudi su se okrenuli tova-
nju raznih boanstava lokalnoga, plemenskog ili gradskog karaktera
te prirodnih sila. Tako je i Abrahamov otac Nahor sluio drugome
bogu, a ne onome koji se kasnije objavio njegovu sinu. Post 31:53
spominje Boga Abrahamova i boga Nahorova. Kako u hebrej-
skom pismu nema velikoga i maloga slova, ne moe se sa sigurno-
u rei radi li se o Bogu ili o bogu Nahorovu, ali iz glagola u
mnoini koji slijedi budu nai suci8 evidentno je da se radi o
dva razliita boanstva koja su tovali Nahor i njegov sin Abraham.
Objava Abrahamu o kojoj govori Post 12:1-3 poetak je ne samo
etikog monoteizma i ovjekova biblijskog poimanja Boga, nego i
poetak ostvarivanja plana otkupljenja koji je Bog imao za sve ljude
i sva plemena na zemlji. No nuan preduvjet svemu tome bio je
epistemoloki stjecanje spoznaje o tome tko je uope Bog, to eli,
a to ne. Nositelj toga znanja o Bogu, njegovim putevima, naumima,
volji i spasenju, prema Bibliji je samo jedno od tih plemena, ono
koje e poniknuti iz krila Abrahamova i koje e s vremenom izrasti
u izraelski narod. Bog e Izraelcima kroz mnoga kasnija stoljea na-
staviti otkrivati stvari o sebi. Ta e objava biti progresivna, a Izraelci
(idovi) e je zapisivati i na koncu kanonizirati kao Sveto pismo.9
8 Neka Bog Abrahamov i bog Nahorov budu nai suci, to je prijevod hebrejskoga tek-
sta: elohei avraham vaelohei naror jipetu beineinu.
9 Hebrejska Biblija sastoji se od tri dijela: Mojsijeva Petoknjija, Prorok i Pisama pa se
prema poetnim slovima (Tora, Neviim, Ktuvim) naziva Tana (). Rije Biblija
pojavila se meu heleniziranim idovima nakon to je Sveto pismo prevedeno na
grki, oko dva stoljea prije Krista.
271
Izrael kao izabrani narod
Autori biblijskih tekstova obrazlau da je idovski narod odvojen

ili izabran izmeu svih ostalih naroda na zemlji sa svrhom da u
Savezu s Bogom postane iskljuivi primatelj objave, iji je naj-
vaniji dio znanje o Stvoritelju.10 Kada se o idovima govori kao
o izabranom narodu prvenstveno se misli upravo na taj episte-
moloko-teoloki aspekt njegova odabira, odnosno na njihovu
jedinstvenu ulogu u kontekstu metode stjecanja znanja o Bogu,
za koju Abrahamov poziv predstavlja poetak. Prema biblijskom
shvaanju, naime, ako je Bog odvojen od stvorenja, uzvien, ne-
dodirljiv i svet, ako prebiva u vioj i drukijoj ontolokoj sferi od
one u kojoj postoji sve to je stvorio, a usto je stvorenje bezizlazno
zapleteno u stanje grijeha koji mu je definirao te u odnosu na Boga
i potpuno ograniio kognitivnost,11 onda to stvorenje nema dru-
ge metode za stjecanje znanja o svetom (transcendentnom) Bogu,
osim da mu Bog sam objavi stvari o sebi. Racionalno razmiljanje,
logika, opaanje, pokusi, kao i iracionalne metode poput mistike,
kontemplacije, okultizma, asketizma, usredotoenosti na emocije,
volju, rasu, spol ili bilo koje drugo slino ljudsko nastojanje, bilo
bi unaprijed osueno na neuspjeh. Svaka religija koja je predod-
bu o nadnaravnome, o Bogu, bogu ili bogovima stekla primjenom
bilo koje druge metode osim preuzimanjem onoga to je objavljeno
Abrahamu i njegovu potomstvu, dakle idovskom narodu, nemi-
novno je, s biblijske toke gledanja, i to podjednako i starozavjetne
i novozavjetne nositeljica krivovjerja. Dakako, ne zbog duhovne
ili intelektualne inferiornosti u odnosu na Abrahamovo potomstvo,
nego sukladno naelu nunosti primjene ispravne metode kako bi
se izvukao toan zakljuak: jedina metoda stjecanja znanja o sve-
tom Bogu jest njegova objava, a Bog ju je, prema Bibliji, dao is-
kljuivo idovima. Rijeima Psalma 147:19-20:
10 Usp. Sharon, 1993:16.

11 Post 6:5 daje vrlo depresivnu sliku ovjekova kognitivnog stanja prije Potopa: Vidje
Jahve kako je ovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u nje-
govoj pameti uvijek samo zloa (naglasak dodan). Usp. Mt 7:11, Rim 3:9-17.
272
Rije svoju on [Bog] objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.

Ne uini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi!
Taj odabir idovskoga naroda za iskljuivog nositelja objavljenog

znanja o Bogu, koje je i jedino ispravno to ga ovjek moe imati
o svome Stvoritelju, imat e goleme posljedice po idove tijekom
cijele povijesti, sve do danas. Teoloka i etika naela idovstva
postat e dijelom mnogih kultura i svjetonazora te sam temelj
zapadne civilizacije, zbog ega se ona esto naziva judeokran-
skom. Istodobno e se mnogi okrenuti protiv njih i postati njihovi
progonitelji, uzrujani zbog idovske samopercepcije sebe kao od-
vojenoga i posebnog naroda. Meu takvima ne samo da je bilo kr-
ana nego su krani nerijetko kroz povijest prednjaili u izvrga-
vanju idova pogrdama i progonima. Kransko je protuidovstvo
jedan od najveih apsurda ljudske povijesti. Kranstvo je poniklo
iz idovstva i izvorno je jedan od njegovih ogranaka ili sljedbi;12
misao o idovima kao iskljuivim nositeljima Boje rijei i izvo-
ru spasenja dijelio je i idov koji je utemeljio kranstvo,13 kao
i apostol Pavao, autor veine novozavjetnih poslanica. U jednoj
od njih Pavao se s ponosom naziva Hebrej od Hebreja.14 Kada
se kranska Crkva u drugom stoljeu postojanja poela odvajati
od idovskih korijena i pristajati uz protuidovske nauke, aspekt
jedinstvenosti Izraela kao Bojega izabranog naroda profilirao se
kao ozbiljan teoloki problem, ijem su rjeavanju pristupili neki
12 U Dj 24:5 kranstvo se naziva nazarenskom sljedbom (usp. Dj 24:14, 28:22). Sljed-

bom unutar idovstva u Novom zavjetu nazivaju se i farizeji, bez negativnih konotaci-
ja te rijei. Pavao, primjerice, navodi da je ivio kao farizej [...] po najstrooj sljedbi
nae [idovske] vjere (Dj 26:5).
13 U Ivanu 4:22 Isus potvruje da spasenje dolazi od idova. Takoer, kad je apostol
Petar u Isusu prepoznao Krista, Sina Bojega, Isus mu je rekao da je Petrovo isprav-
no shvaanje plod objave koju mu je dao nebeski Otac, a ne proizvod ljudske spoznaje
koju daje krv i tijelo (Mt 16:13-17). Vidi i Iv 17:6 te Gal 1:11.
14 Fil 3:5. Pavao je ponosan na svoje idovsko podrijetlo iz Benjaminova plemena, ali
potom objanjava kako u usporedbi s Kristom vrijednost svega toga blijedi te kako
spoznaja Krista Isusa, moga Gospodina, sve nadilazi (Fil 3:8; vidi i dalje stihove
9-12).
273
od najkreativnijih umova ranokranske zajednice. Najvei dio

Crkve je i u jeku polemike sa idovima prianjao uz starozavjet-
na obeanja, ali razvijajui kompleksne teologije kojima su se tim
obeanjima pridavala alegorijska, simbolika i tipoloka tuma-
enja. Crkva je sebe s vremenom proglasila novim Izraelom, a
idove odbaenim, ak prokletim narodom, iji su obeani blago-
slovi zbog njihove nevjere u Isusa kao Mesiju u potpunosti preli
na Crkvu.15 Slian protuidovski sentiment preuzet e i islam ve
za Muhamedova ivota. Ali protuidovstvo nema uporita u Bibliji
i plod je kasnijih tumaenja dijelova Svetoga pisma te meureli-
gijske idovsko-kranske polemike od sredine drugoga stoljea
nadalje.
Zbog te odvojenosti i izabranosti u svrhu slube iskljuivoga
primatelja znanja o Bogu, idovski se narod u Bibliji naziva sve-
tim. U Ezri 9:2 idovi su opisani kao sveti rod.16 Slina se misao
pojavljuje i na drugim mjestima u Bibliji:
Postave Izraelci tabor tu pred brdom, a Mojsije se popne k Bogu.

Jahve ga zovne s brda pa mu rekne: Ovako kai domu Jakovljevu,
proglasi djeci Izraelovoj: Vi ste vidjeli to sam uinio Egipani-
ma; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo.
Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i drali moj Savez, vi ete
mi biti predraga svojina mimo sve narode t moj je sav svijet!
vi ete mi biti kraljevstvo sveenika, narod svet. Tim rijeima
oslovi Izraelce.17
Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vas odvo-
jio od tih naroda da budete moji.18
15 Vie o razvoju te misli vidi u djelima Justina Muenika (Verbum je nedavno u bi-
blioteci Crkveni oci izdao Justinov Razgovor s Trifunom, to je tekst od izvanredne
vanosti za ovu temu), Melitona iz Sarda i Ivana Zlatoustog (npr. u Simon, 1996.).
16 Rije zera znai sjeme, a u prenesenom znaenju potomstvo, rod ili rasa.
Suvremeni engleski prijevodi (NIV, NASB, RSV, NLT) ovdje uglavnom koriste rije
rasa.
17 Izl 19:2-6.
18 Lev 20:26.
274
T ti si narod posveen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog

tvoj, izabrao da meu svim narodima koji su na zemlji bude nje-
gov predragi vlastiti narod. [...] On e te uzvisiti au, imenom i
slavom nad sve narode koje je stvorio; i ti e biti narod posveen
Jahvi, Bogu svome, kako ti je rekao.19
im je Stari zavjet sredinom treega stoljea pr. Kr. preveden na

grki jezik, pojavile su se optube kako se idovi zbog te izabra-
nosti smatraju plemenitijima ili uzvienijima u odnosu na druge
narode. idovski prikazi davnih dogaaja, primjerice Izlaska, kada
je Bog porazio Egipane, a spasio Izraelce, meu Egipanima su
izazvali zgraanje i doveli do antagonizma prema idovima.20
Egipani su, kao i drugi narodi, u svojim inaicama zbivanja iz
prolosti bili superiorna i nepobjediva sila pa je opis kolapsa fara-
onove vojske bio udarac nacionalnom i religijskom ponosu preko
kojeg se nije moglo prijei. Ideja o idovima kao izabranom naro-
du nije godila ni Grcima koji su sebe vidjeli kao izabrane prosvje-
titelje svega ovjeanstva i nositelje najnaprednije civilizacije koju
je svijet do tada upoznao. Pojavit e se autori koji e se obruiti na
idove i njihovu vjeru te e kroz polemiku s njima i esto neuteme-
ljene optube u intelektualnim krugovima stvoriti ozraje prijezira
i neprijateljstva prema njima. Religiozni idovi uglavnom se na
njihove stavove nisu obazirali i u tome su razabirali usud idova
vjernih Zakonu odvajkada. Mislioci meu heleniziranim idovima
drali su njihove optube neutemeljenima te su u svojim apolo-
getskim djelima pokuali dokazati kompatibilnost idovske pobo-
nosti s grkom filozofijom. U mnogim idovskim knjigama koje
su nastale tijekom helenistikoga, hasmonejskoga i herodijanskog
razdoblja slavljena je mudrost (hohma), primjerice u Knjizi Sira-
hovoj, ali i druge platonske vrline, poput hrabrosti, pravednosti,
19 Pnz 7:6; 26:19.

20 Flavije u djelu Protiv Apiona ak pie kako su s pogrdama protiv nas [idova] zapo-
eli [...] Egipani (Josip, 2011:63); vidi cijelo poglavlje 25 Prve knjige u hrvatskom
prijevodu (CA 1:223-226).
275
uzdrljivosti, razboritosti i samokontrole. Primjer tiva u kojem je

idovski narativ predstavljen u kontekstu grkog poimanja razuma
i strasti kao glavnih antiteza jest etvrta knjiga o Makabejcima.
Njezin autor istie postojanje sklada izmeu idovskog Zakona i
ljudskog razuma, ime se s jedne strane Zakon i grka filozofska
misao svrstavaju skupa, a s druge se implicitno dokida ideja jedin-
stvenosti idovskog otkrivenja. Eleazar i ostali idovski muenici,
kroz vrenje grkih vrlina ostaju vjerni idovskom zakonu, a knjiga
zavrava pozivom: O, potomci Abrahamovi, djeco Izraelova, po-
korite se Zakonu i budite potpuno vjerni svojoj vjeri, svjesni kako
je poboan razum gospodar nad strastima; ne samo nad nutarnjim
bolima nego i nad onim izvanjskim.21
razliita tumaenja idovskih spisa
Iako se neki biblijski navodi, a osobito neki dijelovi kasnije ra-

binske predaje, mogu iitati i protumaiti kao nositelji tvrdnje o
idovskoj superiornosti nad drugim narodima, u Bibliji se takva
misao nigdje izrijekom ne pojavljuje.
Od najranijih vremena Izrael je na sebe gledao kao na narod kojega

je Jahve odabrao i koji je predmetom njegove posebne naklono-
sti. Valja dodati kako se nigdje u toj literaturi (obrati pozornost na
to da najstarije naracijske predaje dosljedno opisuju Izraela kao
kukavnog, nezahvalnog i buntovnog) ta odabranost ne pripisuje
Izraelovoj zasluzi, nego jedino nezasluenoj naklonosti Jahvinoj.22
I idovi i neidovi ipak su nerijetko tumaili pojedine dijelove Pi-

sma i predaje, a da ih nisu stavljali pod kiobran cjelovite poruke
pa su katkad dolazili do zakljuaka o postojanju idovske ontolo-
21 4 Mak 18:1-2 iz Charlesworth, 1985:563.

22 Bright, 2000:149.
276
ke superiornosti odnosno idovskoga svojatanja te superiornosti.23

Tome u prilog iao je velik broj biblijskih ulomaka u kojima se
ureuje ili opisuje odnos izmeu idova i neidova, pri emu su
neidovi esto bili nasrtljivi neprijatelji na izraelsku zemlju te su
prikazani kao neprijatelji. Spomenuti idovski filozof i teolog D.
Novak za analizu idovsko-poganskih odnosa predloio je kate-
gorizaciju svih poganskih naroda u sedam skupina: 1) Amaleani,
2) sedam kanaanskih naroda, 3) narodi svijeta, 4) Samarijanci, 5)
robovi, 6) stranci nastanjeni meu Izraelcima i 7) prozeliti. Biblija
i rabinska tradicija izdvajaju jedino Amaleane kao nepomirljive
neprijatelje idovskoga naroda.24
Biblijski tekst pisan je iz perspektive idovskoga naroda. Ve-
lik dio Biblije odnosi se na povijest Izraela i idova, to moderni
itatelj, koji Svetom pismu prilazi kao univerzalnoj poruci nami-
jenjenoj cijelome ovjeanstvu, vrlo lako previdi. Iako, kako smo
23 idovsko-neidovski odnosi esta su tema Staroga, a neto manje i Novoga zavjeta pa

im i teolozi pridaju dosta pozornosti. Tako, na primjer, Celestin Tomi pie: idov
postaje svjestan svoga izabranja, da je izabrani narod, i nastoji se odijeliti od svega
to je profano, to je pogansko: zatvara se u se, ne mijea se s drugim narodima, pre-
ma kojima esto pokazuje izvjesni prezir, te se u nekim vremenima pojavljuje ak i
ksenofobija (mrnja na strance), kao u vrijeme makabejsko. Ipak, imamo i svijetlih
stranica ove povijesti, u kojima je idov svjestan da izbor ukljuuje i veliko poslanje
prema svima narodima, te naglaava univerzalizam spasenja, to e se u evaneoskim
vremenima razviti u prozelitizam. Nije to bio nikad neki kozmopolitizam razvijen
meu intelektualcima i trgovcima svih vremena, niti isti humanizam o bratstvu bez
granica, ve bitno teocentrika datost, utemeljena na vjeri u Boga, jednog i ivog,
Stvoritelja i Gospodara svih ljudi, koji eli spasenje svih ljudi. Ta struja osjea se
u prorokim knjigama iz ovog vremena (Drugi i Trei Izaija), te u knjigama Rute,
Tobije i posebno Jone (Tomi, 1988:6). Ono to u ovom Tomievu zanimljivom opisu
nedostaje je spomen kako je, iz perspektive vjernika u Sveto pismo, Bog zapovje-
dio idovima da se odijele od svega to je pogansko (Pnz 7:1-6; 18:9-14; J 23:12-13
itd.), te da je idovsko neprijateljstvo prema strancima u doba Makabejaca potaknula
okrutnost i nasrtljivost stranaca prema idovima, njihovoj zemlji i njihovu bogotov-
lju, a ne idovski etnocentrizam, koji je, naprotiv, upravo u to vrijeme ustupao mjesto
grkom kozmopolitizmu, sinkretizmu i asimilaciji. Rudolf Bultmann pie: Zakon i
bezuvjetna poslunost bogougodnika ine idovski narod izabranim narodom. Neo-
visno o oholim odnosno naivnosjetilnim pretenzijama, kakve se pokatkad oslanjaju
na taj naslov, prvotni je njegov smisao u svakom sluaju da je idovski narod svet,
tj. da se istie iz svijeta i njegovih interesa i ideala te teite svoje egzistencije ima u
onostranosti (Bultmann, 2008:18). Vidi jo i Kng, 2002:217-230.
24 Gentiles in Rabbinic Thought u Katz, 2006:648-661.
277
vidjeli, ono ni na koji nain ne promie ideju inherentne idovske

rasne, intelektualne ili moralne superiornosti u odnosu na neido-
ve, Pismo govori o jedinstvenoj misiji idovskoga naroda. Kada
su se poganski narodi, poput Egipana, okomili na idove da bi
ih zaustavili u toj misiji, autor starozavjetnoga teksta opisao ih je
u negativnom svjetlu, ali samo u kontekstu tih dogaaja. Na dru-
gim mjestima, ondje gdje su opisane drukije okolnosti, i Egip-
ani su prikazani drukije, kao narod s kojima Bog takoer ima
dobre nakane blagoslova.25 Uvjet da drugi narodi postanu s Izrae-
lom subatinici obeanja jest da spoznaju Jahvu, Boga Izraelova
i da se obrate njemu. Ta e misao postati osobito vana kasnije,
u oblikovanju kranske teologije. Izraelovo poslanje i izabranost
u odnosu na druge narode znailo je superiornost njegove duhov-
nosti i religije,26 ne rase.27 Dobar primjer toga koncepta vidljiv je iz
pseudoepigrafske prie Josip i Asenata koja predstavlja tumaenje
stiha Postanka 41:45 prema kojem je Josip, Jakovljev sin, oenio
ker poganskoga sveenika. Asenata je upoznavi Josipa ostavila
kumire koje su do tada tovali ona i njezin dom, prihvatila vjeru
u Josipova Boga te je rodila Manaea i Efrajima, patrijarhe dvaju
izraelskih plemena.28 I dok se Josip i Asenata moe smatrati pro-
zelitirajuim spisom, u literarnom opusu pseudoepigrafe postoje i
knjige u kojima nikakvo obraenje na idovstvo nije predstavljeno
kao uvjet spasenja. Primjer takva spisa je Abrahamova oporuka te
u manjoj mjeri Druga knjiga Enohova i Trea knjiga Baruhova. U
njima je spasenje povezano s dranjem opih moralnih naela a ne
s dranjem Izraelova Zakona, dok distinkcija izmeu idova i nei-
25 Iz 19:21-25.
26 Rabin Alkalaj, primjerice, pie: Nema dvojbe da je idovski narod duhovno superio-
ran (Goldwater, 2009:20-21).
27 Neki su rabini, kao na primjer Meir Kahane, koketirali s idejom idovske rasne supe-
riornosti, ali takvo miljenje nikad nije bilo dominantno u srednjostrujakoj idovskoj
tradiciji.
28 JiA 21:9. Spis Josip i Asenata vjerojatno je nastao izmeu 2. st. pr. Kr. i 2. st. p. Kr.
(Charlesworth, 1985:187).
278
dova nije naglaena i gotovo da ne postoji.29 No s druge strane, vrlo

slina poruka mogla bi se iitati i iz biblijske knjige o Joni. Joni
je Bog zapovjedio da propovijeda stanovnicima Ninive, grada koji
je bio poznat po zloi, brutalnosti i okultizmu, to je Jona na koncu
i uinio. Ninivljani su povjerovali Joninu propovijedanju, pokajali
se, proglasili post i pokoru, a Bog im je oprostio.30 Nigdje u knjizi
nema naznake da je Jona od njih traio konverziju na judaizam.
tovie, glavna tema knjige jest Jonina nevoljnost da propovijeda
Ninivljanima kako bi primili Boji oprost, a mogui razlog je bio
taj to je Niniva bila grad Asiraca, naroda esto neprijateljski na-
strojena prema idovima.
Razumijevanje Izraelove samopercepcije u odnosu na druge
narode mora se djelomice postaviti i u kontekst opega shvaanja
sebe u odnosu na drugoga, koje je postojalo u antikom svijetu, a
u odreenom obliku postoji i danas. Svaki je narod, a ne samo i-
dovski, sebe smatrao na neki nain posebnim. Egipani, Kaldejci,
Perzijanci, Heleni, Rimljani i ostali pravili su jasnu razliku izmeu
sebe i drugih naroda, pri emu su prema drugima istupali sa stavom
superiornosti pa i prijezira. Za Grke i Rimljane idovi su, kao i svi
drugi koji nisu govorili grki i latinski, bili barbari. Podcjenjivaki
i nipodatavajui stav koji su drugi narodi imali prema idovima
(Hebrejima) opisan je na vie mjesta u Bibliji, i to bez posebnog
uzrujavanja, osim ako on nije prerastao u ubojitu nasrtljivost, kao
u prii o Esteri. U Post 43:32, primjerice, autor leerno objanjava
zato je hrana posluena posebno Josipu, upravitelju Egipta, i nje-
govoj brai, a posebno Egipanima: Egipani ne bi mogli jesti s
Hebrejima, jer bi to Egipanima bilo odvratno.31
29 Charlesworth, 1983:877-878.
30 Jon 3:1-10 Jona je ivio sredinom 8. stoljea pr. Kr. U sedmom stoljeu pr. Kr. Niniva
je opet bila ogrezla u zlu pa je unitenje grada prorokovao prorok Nahum (Nah 3:1-7)
i Sefanija (Sef 2:13-14). Njegovo se prorotvo obistinilo 612. pr. Kr. kad su Babilonci
unitili asirsku kraljevinu i njezin glavni grad Ninivu.
31 Usp. Post 46:34 i Izl 8:26. U spomenutom pseudoepigrafskom spisu Josip i Asenata
ovo je okrenuto te se Josip odvaja od Egipana jer bi za njega bilo svetogrdno jesti s
njima (JiA 7:1).
279
Svetost, odnosno odvojenost (hebrejska rije kado u Bibliji se

esto pojavljuje u smislu odvojenosti, zasebnosti i odabranosti32)
idovskoga naroda u odnosu na druge narode ne podrazumijeva da
su oni sudei prema kakvim opeprihvaenim moralnim kriteriji-
ma objektivno bolji.33 Od Abrahama pa nadalje, Hebreji, kasnije
idovi, koje Biblija opisuje, posjeduju i vrline i mane ravne onima
kakvi se u biblijskim priama javljaju i u drugih naroda. Ponekad,
moglo bi se rei, nedjela koja su skrivili idovi opisana su kao gora
od nedjela pogana, uzme li se u obzir da su idovi bili bolje od
drugih naroda upueni Bojom objavom u naela ispravnoga
i pogrjenoga te da im je suprotnost dobra i zla, koji ine temelj-
nu antitezu u idovskom svjetonazoru, bila predoena kao striktna,
jasna, apsolutna i objektivna. Analizirajui biblijske junake, valja
nam uzeti u obzir i to da su autori gotovo svih tih tekstova sami
idovi. Samokritinost i iskrenost s kojom su oni opisali povijest
vlastitoga naroda, osobito usporedi li se ona s opusom istoga anra
koji su nam ostavili drugi narodi, vrlo je dojmljiva. U njihovim pri-
ama nema crno-bijelih junaka, kao to nema ni crno-bijelih naro-
da. Crno-bijela slika stvarnosti, koja je openito karakteristina re-
ligijama, ne odnosi se kod svake religije na istu razinu stvarnosti pa
se tako u idovstvu, slino kao to e kasnije biti i u kranstvu, ona
odnosi samo na natprirodni svijet, na sferu metafizikoga i teoloki
spoznajnoga. U biblijskom je tekstu u nijansama crno-bijeloga opi-
san Bog: on je Stvoritelj svijeta, jedini pravi Bog, uvijek istinit, uvi-
jek pravedan i uvijek u pravu,34 dok su sva druga boanstva lana,
a njihovo tovanje idolatrija. Vrag je uvijek zao i opak; on je druga
krajnost u toj radikalnoj metafizikoj dihotomiji. Ali im se pozor-
nost promatranja svrati sa sfere metafizikoga na materijalni svijet,
32 Vidi Iz 40:25; 57:15; Brojevi 16:7; Pnz 26:15 itd. Rije se takoer esto koristi i u kon-
tekstu pravednosti (Iz 5:16).
33 Samuelson, 2004:18.
34 Rijeima psalmista: Hrid moja, onaj na kome nema nepravde (Ps 92:16). Novoza-
vjetna misao Bog je svjetlo i nikakve tame nema u njemu (1 Iv 1:5) objedinjuje tu
poruku.
280
crno-bijela dihotomija naprasno prestaje postojati, a pojavljuju se

nijanse u irokom spektru. One ne podrazumijevaju relativiziranje
dobra i zla, nego prepoznavanje sloenosti i nesavrenosti ljudske
prirode. Kriterij i glavna ontoloka, teoloka i aksioloka dihotomi-
ja idovske biblijske misli su pravda i nepravda, odnosno dobro i
zlo,35 a ne, primjerice, idovstvo i neidovstvo, za to ih se tijekom
povijesti esto optuivalo.36 Bez pristranosti prema osobama i bez
imalo ustezanja, biblijski su autori prozivali i najvee junake svoje
naracije ukoliko bi se ogrijeili o Zakon. Ranije smo vidjeli kako je
u Bibliji opisan kralj David. Iako nositelj apsolutne vlasti, ni on, a
ni kasnija politika elita iz njegova doma nije te zapise cenzurirala.
tovie, idovi su kanonizirali njegovo priznanje vlastitoga beza-
konja, krivice i grijeha u Ps 51. Kada bi se idovski vladari
ili narod odali nemoralnom, neetinom i nepravednom postupanju,
koje je esto sa sobom donosilo i zastranjivanje u morbidna krivo-
vjerja, najprije bi uslijedili proroki ukori, a potom, ne uslijedi li
pokajanje, kazna. idovski se narod nije mogao skrivati iza svoje
izabranosti kako bi inio nepravdu i nedjela. Naprotiv, ini se kako
je Bog idovski narod pomnije motrio i sudio nego ikoji drugi
ta u njemu su bili proroci koji su narod uili razlikovati desno i
lijevo37 kakve drugi narodi nisu imali. Nestanak deset sjevernih
35 Druge su civilizacije bile puno manje ili nikako zauzete razabiranjem suprotnosti
izmeu dobra i zla, jer u njima nije postojao kriterij prema kojem bi se oni mjerili, kao
to je postojao u idovstvu. Primjer takve civilizacije su babilonska i egipatska. Te-
meljna antiteza veine ostalih bliskoistonih civilizacija bila je ast i sramota (o emu
svjedoe i neki biblijski opisi tih naroda), a ona i danas postoji u arapskoj islamskoj
civilizaciji. Kasnija civilizacija koja je nastala u Grkoj, osobito onaj njezin dio koji
se razvio iz Platonove misli, nastojala je koncepte dobra i zla i razabiranja izmeu njih
postaviti kao vaan imbenik u filozofiji, ali bez apsolutnoga i objektivnoga kriterija
i mjere za dobro i zlo, to se pokazalo neizvedivim. Veliki problem tu je proizlazio iz
temeljnoga helenistikog svjetonazora, koji je bio panteistiki. U panteizmu se sve to
postoji dri dijelom boanskoga pa tako i dobro, ali i zlo. Zato se kao temeljna antiteza
helenistike misli s vremenom profilirala suprotnost razum strast.
36 Te su optube uglavnom bile utemeljene na predrasudama, ali idovi su nekim tuma-
enjima Pisma i dijelovima postbiblijskih tekstova, koji su uglavnom nastali u vrijeme
progonstava, pridonosili nepovjerenju neidova.
37 Jona 4:11.
281
plemena, unitenje Prvoga hrama i sedamdesetogodinje Babilon-

sko progonstvo bili su drastini primjeri kako e, preliju li au
Bojega gnjeva, idovi biti kanjeni usprkos svojoj izabranosti, pri
emu im pravovjerno bogotovlje i ispravna teologija, ne bude li
popraena pravednim djelima, nee nimalo pomoi.38
S druge strane, kada bi pripadnici drugih naroda nastupili pra-
vedno i mudro, ne bi ostali uskraeni za pohvalu. Pismo bez zadr-
ke opisuje u pozitivnom svjetlu neidove poput Eliezera Damaa-
nina, Rute, Joba i drugih, koji su svojom vjernou i pobonim i-
votom zavrijedili udio u ostvarenju svrhe postojanja Izraela. Druge,
poput Bileama, Pismo prikazuje u pozitivnom svjetlu u onom dijelu
u kojem je njihov nastup usklaen s Bojom voljom, a u negativ-
nom kad zbog samovolje i buntovnosti zanemare Boga i njegove
puteve.
Posebnu kategoriju u Svetom pismu ine neidovi koji su dose-
lili i nastanili se meu Izraelcima. Obzirno postupanje prema stran-
cima u svojoj sredini idovima je zapovjeeno u Zakonu:
Ako se stranac nastani u vaoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. Stra-

nac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga
kao sebe samoga. T i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji.39
Rabin Da-Don objanjava da se glagol ljubiti iz ovoga stiha kori-

sti u jo dvije druge zapovijedi: Ljubi Gospodina, Boga svoga40
i Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe.41 Pismo Izraelce ne
potie na prozelitizam, ali odlui li stranac dragovoljno iskazati
tovanje Bogu Izraelovu, to mu treba dopustiti. Vjerski zakon za
Izraelce i strance u Erec Izraelu je isti, prema zapovijedi koju je
Bog dao Mojsiju:
38 Usp. Iz 1:11-17.
39 Lev 19:33-34; vidi jo i Izl 22:20; 23:9; Lev 23:22; Br 9:14; 15:14-15; Pnz 10:18; 24:17;
26:13; 27:19; Jr 22:3; Zah 7:10 itd.
40 Pnz 6:5; 11:1.
41 Lev 19:18 (Da-Don, 2012:6-7).
282
I ako koji stranac koji ivi meu vama, ili e biti meu vaim po-
tomcima, htjedne prinijeti rtvu paljenu na ugodan miris Jahvi,
neka radi kako i vi radite. Neka je jedan zakon i za vas i za stranca
koji s vama boravi. To je trajan zakon za vae narataje: pred Ja-
hvom, kako je s vama, tako neka bude i sa strancem. Jedan zakon
i jedno pravo neka vrijedi za vas i za stranca koji s vama boravi.42
Jednakost vrijedi i za ostale zapovijedi, ne samo vjerske (vidi Br

15:23, 29-30). Na 36 mjesta u Petoknjiju Izraelcima je zapovjee-
no da prema strancima postupaju pravedno, to je vie od bilo koje
druge zabrane.43 Izraelcima je pak izrijekom zabranjeno tovanje
boanstava stranaca. Razlika izmeu Izraelaca i neidova u Zakonu
prvenstveno se odnosi na superiornost izraelskoga Boga u odnosu
na druge bogove, to podrazumijeva i superiornost izraelskog poi-
manja Boga i Zakonom ureenog bogotovlja.
Biblija, dakle, ne ostavlja prostora za pomisao kako su Izraelci
stekli uvid u Boje tajne zbog svoje iznimne duhovnosti, pravedno-
sti, pronicljivosti ili mudrosti. Njihova izabranost nije uvjetovana
vrlinama ili vjetinama, nego je odraz Boje suverene odluke, oda-
bira i vjernosti obeanju patrijarsima.44 Pa i po pitanju bogotovlja,
neka obeanja dana u Bibliji postavljaju neidove u vrlo uzvien
poloaj. Primjerice, prorok Izaija najavljuje:
A sinove tuinske koji pristadoe uz Jahvu da mu slue i da lju-

be ime Jahvino i da mu budu slubenici, koji potuju subotu i ne
oskvrnjuju je i postojani su u Savezu mome, njih u dovesti na
svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve. Njihove
rtve paljenice i klanice bit e ugodne na mojem rtveniku, jer e
se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode.45
42 Br 15:14-16, naglasak dodan.

43 Da-Don, 2012:6-7.
44 Pnz 7:6-8.
45 Iz 56:6-7.
283
Dio koji je na hrvatski preveden s da mu budu slubenici prijevod

je hebrejske rijei koja se u Bibliji koristi za sveto sluenje
pri Kovegu saveza ili u Hramu sluenje kojemu ne smiju pristu-
piti ni svi Izraelci, nego samo sveenici.46 Uvjet koji je postavljen
jest pristajanje uz Jahvu, Boga Izraelova. Stranac, dakle, koji pri-
hvati objavu predanu idovima i pristupi Bogu na nain propisan
idovskim Zakonom, prema Svetom pismu moe postati dionikom
prerogativa izabranog naroda. Stoljeima kasnije, apostol Pavao e
upravo na toj pretpostavci donijeti poganima radosnu vijest o Me-
siji, grki Kristu, u kojem je Bog i njih pomirio sa sobom i dao
im duh posinjenja47 u skladu s Isusovom objavom neidovki u
Samariji da spasenje dolazi od idova.48
Neto drukiju i sloeniju sliku odnosa idova i neidova dono-
se talmudski i srednjovjekovni tekstovi i tumaenja. Mahom nastali
u progonstvu nakon unitenja Drugoga hrama, Talmud i srednjo-
vjekovni spisi porukom su manje univerzalistini, a vie etnocen-
trini pa neki dijelovi Talmuda kao i neka autoritativna tumaenja
idovskih mudraca idovima pripisuju odreenu etniku superior-
nost nad poganima. Vaan razlog za to su okolnosti u kojima su ti
dokumenti nastajali. Chouraqui izdvaja nestanak misijskog duha iz
idovske talmudske misli, budui da su krani idovima od 4. sto-
ljea branili prozelitizam.49 Za idove se vjerska aktivnost nakon
poetka galuta vie ne odnosi na navijetanje vjere u jednoga Boga
svim narodima, nego na duhovno, a katkad i fiziko preivljavanje
u vie ili manje neprijateljskom okruenju, na prianjanje uza Zakon
i zapovijedi te na ouvanje vjerskoga i nacionalnog identiteta koji
je esto izvrgnut kunjama, a katkad i pred ugrozom.
U golemom opusu kakav je Talmud i djela kasnijih srednjovje-
kovnih mudraca, etnocentrian pogled predstavlja samo dio idov-
46 Vidi u rjeniku Even-uan, 2004., te objanjenja pod brojevima 9250 i 9251 u

Zodhiates, Baker, Rake et al., 1996:2028.
47 Rim 8:15.
48 Iv 4:22.
49 Chouraqui, 1982:50-51.
284
ske samopercepcije, za koji se nikako ne moe rei da je dominantan

u sveukupnoj idovskoj misli. Takoer, koncept vjerske i etnike
superiornosti idova u odnosu na neidove lako je pobrkati i krivo
shvatiti pa i zlonamjerno izvrnuti. Biblija jasnim, razumljivim i ned-
vojbenim rjenikom naglaava superiornost idovske vjere u odno-
su na sve druge vjere, kultove i svjetonazore. Tu je poruku i Isus
saeo spomenutom tvrdnjom kako spasenje dolazi od idova. S
druge strane, rijetko se koji biblijski stih moe tumaiti kao nosi-
telj ideje idovske etnike superiornosti. Meu takvima se moda
izdvaja Ezra 9:2 gdje se Izraelci nazivaju zera hakode ( )

to je na hrvatski prevedeno sa sveti rod, a u nekim engleskim
prijevodima kao to su NIV, RSV i NASB kao sveta rasa. Doslovno
znaenje hebrejskog izraza zera hakode prevedeno je u KJV i glasi
sveto sjeme. U prilog zakljuku da idovska etnika superiornost
nije biblijska postavka govori i to to je kranska Crkva ve od 2.
stoljea izdano koristila izvatke iz Staroga zavjeta kao dokaz da su
idovi po prirodi zapravo skloni nevjeri i grijehu, odnosno duhovno
inferiorni u odnosu na pogane.50 I dok je razdvojenost vjerskoga i
etnikoga u Bibliji uglavnom jasna, u kasnijoj idovskoj tradiciji,
u kojoj razluivanje izmeu idovstva kao vjerske i idovstva kao
etnike odrednice blijedi,51 razlika nije uvijek jasna. Halahiki za-
koni, nastali na temelju svih spomenutih spisa, idovima propisuju
visok stupanj odvojenosti od neidova, ponajprije u vjerskim, a po-
tom i u obiteljskim, socijalnim i drugim kontaktima.52 Kritiki pre-
gled tih halahikih zakona i njihovih izvora donosi izraelski autor,
ljeviarski aktivist i kritiar idovske drave i vjere Israel Shahak u
50 Skarsaune, 2002:263.
51 idove koje je u 17. stoljeu abtaj Cvi sa sobom preveo u islam, iako se dre odvojeno
od ostalih muslimana, rabini odbijaju prihvatiti kao idove povratnike ukoliko se po-
ele vratiti u idovstvo (Katz, 2005:140). idov koji vjeruje u Isusa kao Mesiju prema
rabinskim odredbama ne smatra se lanom idovske zajednice i ne moe, otkrije li
svoje vjersko uvjerenje, useliti u Izrael.
52 Primjerice, idov u Izraelu moe sklopiti pravovaljan brak samo sa idovkom (i
obratno), jer su brani odnosi ureeni rabinskim zakonima u skladu s Halahom (vidi
Katz, 2005:208).
285
Jewish History, Jewish Religion.53 No halahiki su zakoni restrik-

tivni i po pitanju uspostave odnosa izmeu religioznih i nereligio-
znih idova, to u arite opet vraa vjeru, a ne etniku pripadnost.
Upravo taj halahiki aspekt stavljao je pred rabine koji su pristali uz
cionizam velik teoloki problem, budui da su morali suraivati s
uglavnom sekularnim borcima za uspostavu idovske drave.54 Pri
razmatranju o odreenim razlikama u nauavanju izmeu Biblije i
kasnijih idovskih tradicija, valja uzeti u obzir i to da je samo Bi-
blija kanon i da su mnogi kasniji tekstovi nastali kao reakcija na kr-
anske optube protiv idova da su zbog deicida postali odbaen i
nevjerniki narod. U talmudskoj i srednjovjekovnoj idovskoj misli
postoji odreena tendencija zapostavljanja dijela biblijskoga teksta
s iznimkom Petoknjija na koji su krani u prvim stoljeima
kranstva nametnuli interpretacijski monopol te ih zbog idovske
samokritike kojima obiluju koristili u svrhu ocrnjivanja idovsko-
ga naroda kao po prirodi nevjernikog.55 Budui da je Talmud pi-
san u vrijeme oblikovanja rane i imperijalne Crkve, dakle u vrijeme
kada je protuidovstvo predstavljalo vanu znaajku kranskoga,
jo potpuno neformiranoga identiteta i ekleziologije, njegov djelo-
mice polemian karakter s neidovima nije neoekivan. Vjerojatno
u talmudsko vrijeme osmiljena je i molitva Aleinu (Na nama) u
kojoj idovi zahvaljuju Bogu to ih nije stvorio kao pogane (e lo
asanu kegojei haaracot), zbog koje se idovima spoitavala etnika
oholost.56
Koncept izabranosti meu idovima uvrijeio se kroz stoljea i
postao vanim dijelom nacionalnoga, a onda nerijetko i osobnoga
identiteta. Doba idovskoga prosvjetiteljstva (haskala) donijelo je
pred idove izazov u smislu redefiniranja vlastite vjere i nacije u
kontekstu opeg oslobaanja od praznovjerja i predrasuda. Znaa-
53 Shahak, 2008:90-118.
54 Oz, 2006:213. Ovdje valja napomenuti kako je koncept sekularnosti (hiloniut, prid.
hiloni) relativno nov u hebrejskoj misli i kako te rijei uope nema u Pismu.
55 Skarsaune, 2002:262.
56 Katz, 2005:54.
286
jan dio njih opredijelio se tada za asimilaciju, koja je per se su-

protnost naelu izabranosti, ali drugi su ustrajali u dranju halahi-
kih odredbi odvojenosti od narod. Cionistiki pokret privukao je
velik dio idova koji su izgubili vjeru u asimilaciju i zbliavanje
s neidovima kao nain suzbijanja antisemitizma, ali vjera u tako
impresivan projekt, kakav je obnavljanje nacionalnog doma nakon
gotovo dva tisuljea izgnanstva, nuno, makar ne i eksplicitno, sa-
dri i povratak na ideju izabranosti: idovi e ostvariti neostvarivo
i izgraditi zemlju u kojoj e prevladavati ideali pravednosti i huma-
nizma te e tako postati svjetlost pucima, na to ih poziva Izaija
42:6. Nakon Holokausta, pak, koncept izabranosti nerijetko ak
i meu religioznim idovima predstavlja vie predmet jeze nego
ponosa; zagonetku prije nego odlije. Kako je Schweid objasnio,
suvremeni bi idovi na pitanje nacionalne odabranosti odgovorili
potvrdno na razini rituala i dogme, ali na razini pojedinca, osobito
u mlaem narataju, pitanje prua li idovstvo osobni osjeaj uni-
verzalne misije proizvelo bi veliku nelagodu.57
Holokaust je ipak natjerao idove, religiozne i nereligiozne
podjednako, na novo promiljanje o smislu i konceptu odabranosti,
a slian je uinak imala i uspostava Drave Izraela, osobito nakon
estodnevnog rata. Najvea nacionalna nesrea u povijesti ovje-
anstva, popraena vjerojatno najveim nacionalnim pothvatom,
do danas su izvorita idovskih dvojbi, preispitivanja i traenja re-
vitaliziranoga i redefiniranog identiteta, iz kojeg odabranost ostaje
neistisnuta, usprkos nelagodi koju taj koncept namee, osobito
meu nereligioznim idovima. Za razliku od stoljetnih narataja
za koje je idovska posebnost bila doktrina, dakle teorija, s upo-
ritem u drevnim spisima, narataji koji su preivjeli Holokaust te
stvorili i obranili dravu iskusili su neto to ni jedan drugi narod
nije i vjerojatno nee. S obzirom na spoznajnu vanost povijesti
u idovstvu, nije teko pretpostaviti da su zbivanja iz 20. stoljea
57 Is There a Religious Meaning to the Idea of a Chosen People after the Shoah? u Oz,
2006:5-12.
287
u odreenoj mjeri reafirmirala, i to nasilno i nametljivo, i drevnu

doktrinu o idovskoj posebnosti.
Zakljuak:
Neidov kao nositelj politike vlasti u Erec Izraelu
Jedan od prvih religijskih cionista, rabin Jehuda Alkalaj (1798.

1878.), koji je idove pozivao da povratkom u Palestinu i grad-
njom Hrama naprave prve korake u prizivanju mesijanskog doba, u
neidovskoj politikoj vlasti nad Erec Izraelom nije vidio nikakav
problem ni nedosljednost u odnosu na spomenuti cilj. Na temelju
biblijske prie o Ezri i Nehemiji, koje je za perzijske vladavine
nad Erec Izraelom kralj Kir poslao da obnove razrueni Jeruzalem i
spaljeni Hram, kako bi povratnici iz progonstva mogli u sigurnosti
i miru sluiti Bogu, Alkalaj je bio uvjeren da e se blagonaklo-
nost neidova prema idovskim povratnicima ponoviti i u njegovo
doba. tovie, tvrdio je kako se idovi ne smiju [naseliti u zemlji]
osim po doputenju tamonjih vlasti.58
Ovakav Alkalajev pristup bio je dosljedan rabinskoj mesijan-
skoj misli oblikovanoj nakon Bar Kohbina ustanka, koji je, kako
smo vidjeli, obiljeavao krajnji oprez prema politikom aktivizmu,
a osobito prema politikom mesijanizmu. Isti se oprez temeljio i na
biblijskim upozorenjima kako je izraelsko gospodarenje Obeanom
zemljom blisko povezano s njihovom pravednou i ispravnim od-
nosom prema Bogu. Mojsije je, dovodei ih pred Obeanu zemlju,
Izraelcima ne jednom zaprijetio da e ih Bog iz te zemlje raspriti
meu narode, odmetnu li se od saveza s Njime.59 Implicitno u toj
prijetnji, a i mnogo puta kasnije eksplicitno, objavljeno im je da e
nad njihovom zemljom tada zagospodariti tuinac, a da e neidov-
ska politika vlast nad Erec Izraelom biti odraz Boje volje. Proroci
58 Goldwater, 2009:25.
59 Lev 26:33, Pnz 4:27 itd.
288
koji su ivjeli u doba izraelskih kraljeva prorokovali su politiki i

vojni uspjeh ili propast nacije ovisno o njezinu duhovnom stanju;
oni, kako je to Spero zgodno formulirao, na zbivanja nisu odgo-
varali na temelju neke odreene politike teorije.60 Da uspostava
tuinske vlasti nad Erec Izraelom moe biti Boje djelo i kazna za
grijehe idovskoga naroda, idovi su nakon povratka iz babilon-
skoga progonstva poeli prihvaati s neoekivanom lakoom. Tije-
kom povijesti Drugoga hrama, oni su tuinsku vlast vrlo kolebljivo,
uglavnom tek kad je ona postajala za njih letalna ili im zabranjivala
obdravanje Zakona, tumaili kao nelegitimnu te podizali ustanke.
No i ti su ustanci bili ogranieni u opsegu i gotovo bojaljivi, a cilj
im je bio postizanje samo odreenoga stupnja politike neovisno-
sti, koliko je potrebno da se obnovi neometan vjerski ivot i propi-
sano hramsko bogotovlje. Tek trei narataj hasmonejskih vladara
obuzele su vee ambicije. S religijske toke promatrano, cionizam
je dugi niz godina predstavljao prvenstveno pokret za povratak na
Cion kako bi se ondje obdravanjem Zakona ekalo Mesiju, a tek
zatim, u puno manjoj mjeri i pokret za stjecanje idovske politike
suverenosti. Do vremena proglaenja Drave 1948. i ta je zajednica
djelomice pristala uz ideju politike neovisnosti, ali dojam je da je
taj korak napravljen puno vie pod pritiskom okolnosti nego iz reli-
gijskih razloga. Strahote Holokausta u Europi te sukobi s Arapima
u Palestini do tada su ve u duboko depresivnim nijansama osli-
kavali izglede idovskoga preivljavanja u neidovskoj dravi pa
alternativa idovskoj politikoj vlasti vie gotovo nije ni postojala.
Dojam je da je znaajan dio religijske zajednice koji je 1948. podr-
avao uspostavu drave, dravu smatrao sredstvom preivljavanja,
a ne sredstvom ostvarenja mesijanskih ciljeva.
Prekretnica meu nositeljima religijskog cionizma zbila se na-
kon estodnevnog rata 1967. godine. Po osvajanju srca drevnih
kraljevina, Judeje s Jeruzalemom i Samarije, religijska je cionisti-
ka zajednica na neidovsku vlast u Erec Izraelu poela gledati kao
60 Spero, 2000:51.
289
na svetogre, a njezino dokidanje kao micvu. Ni tada unutar religij-

ske zajednice nije stvoren konsenzus o tom pitanju, ali daljnji tijek
povijesti do danas uglavnom je iao vie u smjeru njegova posti-
zanja nego razbijanja. Neka tumaenja Biblije, Talmuda i pisama
srednjovjekovnih mislilaca poput Maimonidesa, prema kojima je
neidovu ne samo nedoputena vlast nego mu idov ne smije pro-
dati kuu ili zemlju u Erec Izraelu, postala su ire prihvaena u re-
ligijskoj cionistikoj zajednici. Shahak tvrdi da je halahiko naelo
zapravo vrlo jednostavno: ako su idovi dovoljno moni, njihova
je vjerska dunost protjerati neidove iz Erec Izraela.61 Upravo za
tim naelom, po njegovu miljenju, vodio se neko najsnaniji po-
kret religijskih cionista, Gu emunim. No to je odve simplifici-
rana i neobranjiva optuba; rabin Meir Kahane koji je zagovarao
takva rjeenja nikad nije uivao znaajniju popularnost u religij-
skim cionistikim krugovima. Ona se moe potkrijepiti izdvojenim
reenicama prikupljenima iz rabinske literature, ali ne i cjelovitim
uvidom u rabinska uenja te povijeu. Religijski cionizam nije
oblikovalo Maimonidesovo miljenje o trgovini nekretninama,
nego tijek modernih zbivanja. Isto tako, temeljna dvojba u tabo-
ru religioznih idova nikad nije bilo pitanje omjera snaga idova
i neidova, nego legitimnost politikog mesijanizma, idovskoga
dravotvornog aktivizma uope te primjene vojne sile za uspostavu
idovskoga nacionalnog suvereniteta. Ta je dvojba zadirala u puno
dublja teoloka, eshatoloka i soterioloka pitanja, a njih nisu mogli
rijeiti spisi srednjovjekovnih mudraca pa ak ni Biblija, jer izrav-
nih naputaka u tim tekstovima jednostavno nije bilo.62 Ono to je
bilo potrebno bilo je tumaenje tih tekstova, a metoda koja je za to
tumaenje primijenjena velikim se dijelom temeljila na povijesnom
iskustvu izgradnje i obrane izraelske drave.
61 Shahak, 2008:109.
62 Shalom Ratzabi: Is there Religious Meaning to the Rebirth of the State of Israel after
the Shoah? u Katz, 2005:215.
290
6.
ISL A M , I DOV I I PALE ST I NA

OD NA STA N K A ISL A M A
DO 19 17.
J ednu od najvanijih kategorija u islamskoj percepciji i katego-

rizaciji svijeta ini ahl al-kitab, Narod knjige, koji ine idovi i
krani.1 Prema muslimanskoj vjeri, Muhamed je posljednji prorok
ije je poslanje uslijedilo nakon idovskih i kranskih proroka i
sukladno je njihovu izvornom nauavanju. idovska i kranska
sveta pisma, Tevrat i Indil, po kojima se oni i nazivaju Narodom
knjige, po muslimanskom vjerovanju navijetaju advent islama i
proroka Muhameda kao nositelja konane Boje objave ljudima.
Budui da je Muhamed posljednja karika u lancu iste objave i bo-
gotovlja2 koje je zapoelo s Ibrahimom (Abrahamom), a da je
islamsko boanstvo Alah, prema Kuranu, istovjetno Bogu kojega
tuju idovi i krani,3 prostor posveen tim ranijim objavama i
njihovim nositeljima u islamskim izvorima je razumljiv. On isla-
mu prua kontekst i korijen te predstavlja temelje muslimanskoga
identiteta i samopercepcije.
Prikaz idova i krana u Kuranu i ranoislamskim izvorima
nije jednoobrazan i jednoznaan. Moda najvanije opaanje za po-
etak ove analize jest da oni nisu opisani kao dio obitelji, kako bi
1 Encyclopaedia of Islam, New Edition, 1986-2004:Vol. II, str. 126264. Koncept se

moe odnositi i na neke druge jednoboake skupine, ali idovi i krani su glavni
nositelji toga naslova u islamskim izvorima.
2 Sura 5:47-51; 6:83-90.
3 Sura 29:46.
291
se na temelju do sada reenoga moglo oekivati. Uz odreeni broj

ranoislamskih tradicija iz kojih se iitava blagonaklonost, koje
uglavnom potjeu iz mekanskoga razdoblja,4 ili ih se poziva na za-
jedniko bogotovlje,5 veina kuranskih ajeta vie su polemini,
kritini pa i neprijateljski prema religijama prethodnicama islama.
To to islam svrstava idovstvo i kranstvo u isti niz objave nipo-
to ne podrazumijeva da su oni i vrijednosno jednaki islamu. Na-
protiv, prema islamskom uenju jedina je ispravna vjera islam,6 a
idovi i krani, koji su neko primili objavu istoga Boga kojega
tuju i muslimani, svoju su religiju izopaili te su odbacili tevhid, a
pristali uz irk, to osobito vrijedi za krane zbog njihova vjerova-
nja u Trojstvo i tovanja Isusa kao Boga7 te molitvi upuenih Mari-
ji, koju Kuran takoer smatra kranskim boanstvom.8 Kuran na
jednome mjestu i idove optuuje za slino krivovjerje, navodei
da tuju izvjesnog Uzejra kao boga.9 Ipak, glavna kuranska zamjer-
ka idovima nije striktno doktrinarne prirode, nego se odnosi na
njihovu navodnu nevjernost Bogu i neposluh njegovim zapovije-
dima, zabranama i objavama. Te se optube nerijetko temelje na
idovskoj samokritici, objavljenoj preko starozavjetnih proroka,
o kojima je bilo rijei u ranijim poglavljima.10 No za razliku od
starozavjetnih prijekora, nakon kojih uvijek slijedi obeanje o ob-
04 Sura 29:46 objavljena je u Meki i glasi: I raspravljajte s pripadnicima Knjige (Tevrata

i Indila) samo na najljepi nain, osim s njihovim nasilnicima. I recite: Mi vjerujemo
ono to je objavljeno nama i (to je) objavljeno vama. I na Bog i va Bog je jedan i
mi smo Mu pokorni. Vidi i Suru 2:62 u kojoj se idovima, kranima i sabejcima
obeava Boja nagrada pod odreenim uvjetima. Ta je Sura objavljena u Medini.
05 Sura 3:64.
06 Sura 3:19.
07 Sura 4:171; 5:19 itd.
08 Sura 5:119.
09 Sura 9:31.
10 Donekle slian fenomen nalazimo i u kranskim poleminim spisima o idovstvu i
idovima, pa je neupitno kako je odreeni dio islamskoga protuidovskog sentimen-
ta nadahnut kranskim pamfletima istoga anra. Valja ipak imati na umu kako su
starozavjetni, kao i novozavjetni ukori idovima dio unutaridovske polemike, dok
je protuidovska literatura koja se javlja u kasnijim kranskim spisima te u islamu
potpuno drukija u motivima i svrsi.
292
i s l a m , i d o v i i p a l e s t i n a o d n a s t a n k a i s l a m a d o 1 9 1 7.
novi i opratanju, u Kuranu su ti prijekori odraz konane Alahove

presude i vjenog odbacivanja te su katkad izrazito grubi, upueni
sveukupnoj idovskoj populaciji i openito protuidovski.11 Neki
ajeti izravno pozivaju na nasilje prema njima.12
Islamska se kritika idova i krana ugrubo moe podijeliti u
dvije kategorije: prva je teoloka, a njezin su predmet idovska i
kranska vjerovanja ili nevjerovanja. Dominantan teoloki pred-
met kritike je idovsko i kransko odbacivanje Muhameda kao
Bojeg poslanika, usprkos tomu to, prema islamu, i Tevrat i Indil
svjedoe o njemu.13 Kako bi zamraili ta prorotva, idovi su i kr-
ani izmijenili i krivotvorili svoja izvorna pisma te time poinili
velik prijestup pred Alahom.14 Ostale su teoloke kritike idovstva
i kranstva vrlo rudimentarne i mahom se svode na spomenute
optube o idolatriji.15 Druga kategorija odnosi se na politiku inte-
rakciju Muhameda i muslimana sa idovima i u manjoj mjeri s
kranima. Povijesno-politike okolnosti u kojima su se susrele i-
dovska i islamska zajednica zabiljeene su u ranoislamskim izvori-
ma. Kako su te okolnosti u znaajnoj mjeri bile obiljeene polemi-
kom i sukobom, a ranoislamski tekstovi kanonizirani, kanonizirano
je i islamsko-idovsko, kao i islamsko-kransko polemiziranje i
11 Primjerice u Suri 5:14 navodi se kako su Izraeliani zbog svoje nevjere prokleti od
Boga. Vidi i Suru 4:46; 5:81; 5:85 (gdje su idovi i mnogoboci izdvojeni kao najvei
neprijatelji muslimana), 17:4 i 62:6. S druge strane, Sura 45:16 Izraelianima priznaje
mudrost, poslanstvo te ih naziva odlikovanima nad sve narode.
12 Sura 5:36 (idove koji ratuju protiv Alaha i Muhameda treba smaknuti, povjeati, od-
sjei im ruke i noge unakrst ili ih protjerati iz zemlje; vidi i komentar 25. uz ajet. Sura
9:6 (poziv na ubijanje idolopoklonika), 9:30 (poziv na borbu protiv Naroda knjige). Sura
25:52 objavljena u Meki takoer poziva na borbu protiv nevjernika, ali prema tumae-
nju prevoditelja ne odnosi se na rat nego na nastojanje da se rairi islam (str. 491).
13 Sura 5:71.
14 2:75-79; 4:46; 5:13-41.
15 Kransko vjerovanje u Trojstvo i boansku narav Isusa Krista muslimani smatraju
idolopoklonikom doktrinom. No neke islamske tvrdnje o idolopoklonstvu utemelje-
ne su na pogrjenom shvaanju idovstva i kranstva. Spomenuta optuba da idovi
Uzejra smatraju Bogom, a krani kako dre da je Bog Otac, Sin i Majka, ili da je
Marija po boanskoj naravi slina Isusu, ne odgovaraju teolokim postavkama idov-
stva i kranstva. One ih ipak svrstavaju u kategoriju idolopoklonika, koje muslimani
prema Suri 9:6 trebaju poubijati.
293
sukobljavanje. Otud i poziv: O, vjernici [muslimani]! Ne uzimajte

idove i krane za prijatelje! Oni su jedni drugima prijatelji.16
to se to, dakle, zbivalo tijekom formativnog razdoblja islama,
u kontaktima Muhameda i njegovih sljedbenika s Narodom knji-
ge? Odgovor na to pitanje predstavlja jednu od najkontroverznijih
tema dananje, esto politiki i ideoloki usmjeravane17 ili barem
obuzdavane, srednjostrujake zapadne islamologije i orijentali-
stike. Nepodudarnost prikaza Muhamedova ivota i karijere koji
islamolozi i orijentalisti predstavljaju u suvremenom znanstvenom,
politikom i javnom diskursu, s primarnim izvorima islama,18 pred
ovo istraivanje stavlja imperativ uvida u primarne radije nego u
sekundarne izvore. Razlog je, barem za tematiku ove knjige, ja-
san: islamistike skupine ukljuene u aktualni bliskoistoni sukob,
vjersko-politiko nadahnue za sukobljavanje sa idovima crpe iz
Kurana, hadisa, Ibn Ishaka i Tabarija; malo je tko od njih upoznat
s akademskim apologetskim tezama Watta, Esposita, F. E. Petersa,
Armstrongove ili hrvatskoga profesora s Yalea Miroslava Volfa.
Prije negoli prijeem na te primarne izvore, ipak bih elio naglasiti
kako postoje odreeni utemeljeni i legitimni argumenti za oprez s
iznoenjem njihova sadraja. Kao prvo, veina muslimana, kao i
pripadnika svake druge religije, ne postupa u svakom aspektu ivo-
ta u skladu s naputcima svojih svetih spisa, bilo zato to ih ne po-
znaju, bilo zato to ih smatraju zastarjelima ili se iz nekog drugog
razloga ne slau s njima, bilo zato to su openito nezainteresirani
za stvari vjere. Kao drugo, oni bi mogli poveati razinu nepovjere-
nja izmeu muslimana i nemuslimana zbog podrazumijevanja re-
16 Sura 5:54 (vidi i 5:80-83, 3:28, 3:118).

17 Primjerice, Preporukom Vijea Europe trai se da se islam prikazuje na nain koji
e smanjiti razinu nepovjerenja i konflikta izmeu zapadne civilizacije i islama te
promovirati njegovu potencijalno pozitivnu ulogu u dananjem europskom drutvu
(Recommendation 1162 (1991) on the contribution of the Islamic civilisation to Eu-
ropean culture). Vidi i Resolution on Islam and European Averros Day (Official
Journal C 313, 12/10/1998 P. 0104).
18 Vie o toj temi pisao sam u lanku Zapadna orijentalistika: akademska disciplina ili
politika misija? (Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 2010:42, str. 425-443).
294
levantnosti njihova doslovnog znaenja za svako doba pa tako i za

danas, budui da autoritativnih tumaenja islamskih teologa kojima
bi se ti tekstovi kontekstualizirali, depolitizirali i oduhovili goto-
vo da uope nema.
Muhamed: prorok i ratnik iz Hidaza
Prorok i zaetnik islama rodio se, prema islamskoj tradiciji, u

arabijskoj pokrajini Hidazu godine 570., u gradu Meki, sreditu
kurejkoga plemena, kojem je i sam pripadao. Muhamedov otac
Abdulah umro je prije njegova roenja, dok je majka Emina umrla
kad mu je bilo est godina. Po njezinoj ga je smrti odgajao djed
Abdul Mutalib, preko kojega je vjerojatno primio prve vjerske na-
putke.19 Po djedovoj smrti nekoliko godina kasnije, brigu za njega
preuzeo je stric Abu Talib, koji je bio trgovac. Muhamed je s njego-
vim karavanama putovao po okolnim krajevima, gdje je vjerojatno
stupio u kontakt sa idovskim i kranskim plemenima te raznim
neortodoksnim sljedbama. U strievu je domu ostao do enidbe.
Oenio se u dvadeset petoj godini Hatidom, bogatom etrdeseto-
godinjom udovicom, s kojom je, osim vie sinova i keri koji su
pomrli, dobio i ker Fatimu. Ta mu je enidba omoguila ugodan
ivot u Meki, gradu koji je bio sredite religioznosti Hidaza i ho-
doasniko odredite zbog svetoga kamena Kabe koji se u njemu
nalazi i danas.
Godine 610. arapskoga mjeseca ramazana, Muhamed je kao e-
trdesetogodinjak20 doivio prvo mistino iskustvo u pilji nedale-
ko od grada. Prema predaji, ondje mu je doao aneo Dibril (to je
arapski oblik imena Gabrijel), probudio ga iz sna i zapovjedio mu
19 Prema Ibn Ishaku, Abdul Mutalib je Bogu u Kabi zamalo rtvovao Abdulaha, svoga
sina, a Muhamedova oca, nakon zavjeta koji je dao zbog sukoba s nekima iz kurejkog
plemena oko kopanja zdenca (Ibn Ishak, 2004:97: str. 66-67).
20 Prema nekim tradicijama Muhamed je prvu objavu doivio u etrdeset treoj godini;
vidi Al-Tabari, 1987-1997:1835-1836: IX, str. 206-208.
295
da ita. Muhamed, koji je bio nepismen, ostao je zbunjen i prestra-

en njegovom pojavom. Dibril mu je potom prenio prvu poruku,
zapisanu u Suri 96. u ajetima 1-5, a Muhamed ju je ponovio:
itaj imenom svoga Gospodara koji je stvorio.

Stvorio je ovjeka od zgruane krvi.
itaj, a tvoj najplemenitiji Gospodar,
koji je nauio peru.
Nauio je ovjeka onome to nije znao.21
Muhameda je to iskustvo prestrailo i duboko uznemirilo. Pomislio

je da je opsjednut te je ak naumio poiniti samoubojstvo skokom
s litice. Dibril mu se tada opet ukazao i sprijeio ga. Muhamed
se potom vratio kui i vienje prepriao Hatidi, a ona ga je pro-
tumaila kao radostan znak da e Muhamed postati prorok svome
narodu. Takvo tumaenje potvrdio je i Hatidin roak, kranin
Waraka ibn Naufal, to je Muhameda donekle smirilo i oslobodilo
straha i tjeskobe.22 Dibril mu se nastavio ukazivati i prenositi nove
poruke, koje su se isprva odnosile na vanost jednobotva (tevhid).
Te i ostale poruke koje su mu susljedno objavljivane Muhamed je
pamtio i prenosio svojim sljedbenicima, koji su ih nakon njegove
smrti, u vrijeme kalifa Osmana (644. 656.), objedinili u Kuran.23
Muhamed je uskoro svojim sugraanima poeo propovijedati
poruke islama. Njihova je prva reakcija bila nevjerica i podsmijeh.
Tek je nekoliko njih prihvatilo novu religiju. Prvi obraenik bio je
Ali ibn Ebu Talib, sin Muhamedova strica. Slijedio ga je Zajid, bivi
rob kojega je Muhamed oslobodio i poslije posinio. Trei obraenik
bio je Abu Bakir, kasnije Muhamedov punac i prvi kalif. Godine
619. umrla je Hatida. Otpor stanovnika Meke protiv Muhamedova
21 Sura 96:1-5.
22 Ibn Ishak, 2004:153-154: str. 106-107.
23 Prema muslimanskom vjerovanju Dibrilove rijei Muhamed je doslovce prenio svo-
jim sljedbenicima, koji su ih pamtili, ponavljali i na koncu sve zapisali u izvorno
objavljenom obliku, otkud dolazi i ime za Kuran, to znai recitirati, ponavljati.
296
nauavanja nastavio je rasti, da bi s vremenom prerastao u neprija-

teljstvo zbog kojega se Muhamed naao u ivotnoj opasnosti i bio
primoran pobjei iz grada. U lipnju 622. godine napustio je Meku i
prebjegao u Jatrib, grad kasnije prozvan Medina, koji se nalazi oko
340 kilometara sjeverno od Meke. Taj Muhamedov bijeg, odnosno
hidra,24 predstavlja kljuni dogaaj za oblikovanje islamske vje-
re i zajednice (umeta) pa se od njega prema islamskom kalendaru
raunaju godine. Nain na koji e Muhamed u sljedeih deset go-
dina voditi i ureivati muslimansku zajednicu u Medini te uenja,
doktrine, presude i stavovi koje e joj prenijeti, ocrtat e teoloki,
ali i zakonski, ideoloki, socijalni, politiki, vojni, aksioloki i an-
tropoloki okvir islama. Upravo zato da bi ga se to vjerodostojnije
oponaalo, u tradicionalnim islamskim izvorima sauvano je obilje
grae iz koje se podrobno moe pratiti Muhamedovo postupanje
i njegove izjave u pojedinim konkretnim prigodama. Ta je graa
temelj kako za slubenu islamsku teologiju i zakonodavstvo, tako i
za mnoge povijesne prikaze Muhamedova ivota. Na njoj se teme-
lji i vei dio ovoga pregleda. Povijesnost te grae, kako smo vidjeli
u poglavlju o izvorima, esto je upitna i nepotvrdiva, ali aspekt
povijesnosti u ovom trenutku nije odve relevantan: za muslimana
vjernika ti su izvori vjerodostojni pa u ih za potrebe ovoga istrai-
vanja naelno tretirati kao takve.
Uspostava muslimanske
zajednice u Medini i sporazum sa idovima
Jedan od prvih koraka koje je Muhamed uinio po dolasku u Me-

dinu bio je sastavljanje ugovora o savezu izmeu muhadira i an-
sara pomonika koji su bili stanovnici Medine s jedne strane te
idova s druge.25 idovi su u Medini, kao i u drugim mjestima u
24 Muhamedovi sljedbenici koji su tada prebjegli s njime poznati su kao muhadiri, a ista
se rije danas u bonjakom jeziku koristi openito za izbjeglice.
25 Ibn Ishak, 2004:341-342: str. 231-233. Gil navodi kako se u islamskim izvorima taj
sporazum naelno smatra nekom vrstom pogodbe izmeu muslimana i idova (Gil,
2004:21, 35).
297
Arabiji, vjerojatno ivjeli od vremena unitenja Drugoga hrama,26

ali najvei se dio njih doselio sredinom drugoga stoljea, nakon
poraza Bar Kohbina ustanka. Tako raseljeni, idovi su se skrasili
diljem Arabije, u svakome njezinu veem gradu.27 U petom stolje-
u poslije Krista stanovnici Tirana, otoka na ulazu u Tiranski zaljev,
nazivaju se idovima, iako se ne zna jesu li to bili obraenici na
idovstvo ili idovi doseljeni iz Judeje. Poetkom estoga stoljea
Himjaritski kralj, koji je vladao jugozapadnim kutom Arabijskog
poluotoka (dananji Jemen) obratio se na idovstvo i uspostavio
idovsku monarhiju.28
Vane idovske zajednice naseljavale su i dijelove Hidaza, po-
krajine na zapadu Arabijskog poluotoka uz obalu Crvenoga mora.
Prema nekim muslimanskim izvorima, grad Jatrib, odnosno Medi-
na, bio je idovski grad,29 ali u vrijeme Muhamedove vlasti idovi
u Medini bili su vjerojatno vjerska manjina u preteito poganskoj
arapskoj zajednici.30 Najvanije hidake idovske zajednice an-
26 Donner, 2010:30.
27 Gilbert, 2010:9.
28 Lewis, 1995:44-45.
29 Gil, 1997:11, Gil, 1984:204 (vidi fusnotu 5 na istoj stranici).
30 Lewis, 1997:117-118. Ovdje valja napomenuti kako su pitanja brojnosti, zastupljenosti
te osobito podrijetla idova iz Hidaza velikim dijelom nepoznanica (Gil, 1984:203)
pa meu povjesniarima i orijentalistima o njima postoje vrlo razliita miljenja. Dok
jedni tvrde da se radi o idovskoj dijaspori, odnosno o etnikim idovima, mahom
potomcima izbjeglica iz Palestine iz vremena idovsko-rimskih ratova, drugi misle da
su oni veinom bili stanovnici Arabije obraeni na idovstvo (Goitein, 1955:49) ili ak
neku vrstu judeokranstva. U prilog takvoj pretpostavci tu je argument kako su imena
idova koji se spominju u islamskim izvorima arapska, a ne hebrejska, kao i da se reli-
gija koje su se drali, prema Suri 9:31, razlikovala od one ortodoksnog idovstva. Ona
glasi: Govorili su idovi: Uzejr je Boji sin (usp. Ibn Ishak, 2004:398: str. 269). Ne
postoje nikakvi povijesni tragovi o idovima ili ikakvu ogranku idovstva iji bi pri-
padnici tvrdili da je itko Boji sin (osim idova koji su vjerovali da je Isus iz Nazareta
bio Mesija i sin Boji, ali do sedmoga stoljea takvi su odavna prestali biti idovskom
sljedbom, ve su bili dijelom kranske Crkve), niti je posve jasno tko je Uzejr, iako
je uvrijeeno tumaenje da se radi o Ezri. Mogue je, dakle, da se radilo o arapskim
obraenicima na idovstvo, koji su idovsku vjeru izmijeali s nekim neidovskim ue-
njima. Takoer je mogue da se radilo o etnikim i pravovjernim idovima, a da je
Muhamed krivo shvaao dijelove idovskoga uenja. Uporite za tu pretpostavku nalazi
se u postojanju drugih krivih shvaanja u Kuranu i ranoislamskoj tradiciji vezanih
298
tikoga doba bile su one u Medini, u Khajberu, udaljenom od Me-

dine oko sto pedeset kilometara prema sjeveru,31 te u Temi.32 Ta-
monji su se idovi prvenstveno bavili poljodjelstvom. Za razliku
od arapskih beduinskih plemena koja su mahom bila nomadska i
pastirska, idovi su ivjeli u naseljima koja su sami izgradili, u
kojima su iskopali zdence i oko kojih su zasadili plantae palmi i
vinograde.33 Njihove su zajednice bile bogate i dobro integrirane
u okruenje u kojem su ivjeli. S arapskim su plemenima bili u
saveznitvima, a njihov utjecaj u podruju politike, gospodarstva i
trgovine bio je velik.
Ibn Ishak navodi da se, kad se rodio Muhamed, upravo u Medini
neki idov popeo na vrh tvrave, sazvao sve svoje idovske su-
narodnjake te im sveano obznanio: Danas je izila zvijezda pod
kojom se rodio Ahmed.34 Svrha te tradicije bila je ukazati kako
su idovi na temelju svojih svetih spisa oekivali dolazak proro-
ka koji e svijetu donijeti konanu objavu i kako su ga prepoznali
u Muhamedu im se rodio. Upravo taj aspekt idovstva, kako ga
islam percipira, predstavlja temelj za sveukupnu kasniju interakciju
izmeu Muhameda i hidakih idova.
idovska plemena koja su doekala Muhameda kad je 622. do-
selio u Medinu i koja se spominju u svim vanim islamskim izvori-
uz idovstvo i kranstvo, poput poistovjeivanja Isusove majke i Mojsijeve sestre u

Kuranu 3:33-48 (Amramova ki Mirijam, vidi Brojevi 26:59), shvaanja da krani
Isusovu majku Mariju tuju kao Boga (Kuran 5:119) te da je trojstvo On [Bog] i Isus i
Marija (Ibn Ishak, 2004:403: str. 271-272) itd. Sharon na temelju kuranske referencije o
Uzejru tvrdi da u Medini uope nisu ivjeli idovi, nego krani (Sharon, 2007:352-353,
People of the Book u McAuliffe, 2001-2006:36-43, Vol. 4).
31 Ibn Ishak Khajber naziva idovskim gradom i vrtom Hidaza (Ibn Ishak, 2004:770:
str. 519).
32 Tema je oaza u sjeverozapadnoj Arabiji u koju su se idovi naselili jo u vrijeme na-
kon unitenja Prvoga hrama. Mjesto se spominje u Starom zavjetu (Job 6:19, Iz 21:14,
Jer 25:23).
33 Gil, 2004:4.
34 Ibn Ishak, 2004:103: str. 70. Ahmed je Muhamedovo drugo ime prema tumaenju
Sure 61:6.
299
ma su Banu Kajnuka, Banu al-Nadir i Banu Kurejza.35 Muhamed je

s njima sklopio navedeni ugovor o savezu, blagonaklono i srdano,
obraajui im se kao dijelu umeta,36 iako nije za zanemariti da u
samom sporazumu idovska plemena nisu spomenuta poimence.37
Prema tome sporazumu, idovu koji nas slijedi pripada pomo i
jednakost.38 Od idova se nije trailo da se obrate na Muhamedo-
vu vjeru, nego samo da sudjeluju u financiranju njegovih ratova i da
ne pristaju uz neprijatelje muslimana. Muslimani se pak obvezuju
da idovima nee nanositi nepravdu i pomagati njihovim neprija-
teljima. Ugovorom je definirana i uspostava umeta, naroda islama
koji je odvojen od svakog drugog naroda, zbog ega se taj ugovor
moe smatrati zaetkom islamske drave.39 Navedene su obveze
lojalnosti koje su muslimani imali gajiti jedni prema drugima. Tako
je, na primjer, muslimanu bilo zabranjeno pruiti pomo nevjerni-
ku protiv drugog muslimana. Time je dotadanja lojalnost koja se
vezivala uz klanove i plemena preusmjerena na novouspostavljenu
vjersku zajednicu. Pozornost u ugovoru plijeni poloaj idova ko-
jima je dodijeljen konfederativni status s Arapima muslimanima i
prema kojima Muhamed pokazuje izraeno pozitivniji stav nego
prema ostalim nemuslimanima, odnosno kurejitskim mnogobo-
35 Ta se tri plemena spominju kao saveznici dvaju zavaenih arapskih mnogoboakih

plemena u Medini, koja su kasnije prela na islam, i to Banu Kajnuka kao saveznik
plemena Khazraj, a Nadir i Kurejza kao saveznici plemena Aus. Kad su ta dva arapska
plemena zaratila, idovi su poduprli svoje dotine saveznike, pri emu su ratovali jedni
protiv drugih. Ibn Ishak u odanosti idovskih plemena arapskim saveznicima, koju nije
poljuljao ni sukob, ne vidi nita pohvalno, iako je u arapskom svijetu upravo vjernost
savezniku predstavljala jednu od najveih vrlina. Naprotiv, dogaaj je autoru posluio
za ukazivanje na jo jedan oblik idovske neposlunosti Tori, ali zapovijedi iz Tore na
koje se on poziva kao takve u njoj ne postoje (Ibn Ishak, 2004:373: str. 253-254).
36 Muhamedova naklonost i uvrtavanje idova u umet vaan je podatak za datiranje
sporazuma do najranijega medinskog razdoblja, prije Bitke kod Badra (Gil, 2004:25),
to je u skladu i s Ibn Ishakovom kronologijom. Usp. Harun & Ibn Hiam, 1998:106-
109, Rodinson, 2000:190.
37 O moguim razlozima vidi Gil, 2004:37-38.
38 Ibn Ishak, 2004:342: str. 232.
39 Khadduri, 1962:209. Prijevod cijeloga dokumenta s arapskoga na bonjaki jezik na-
lazi se u Harun & Ibn Hiam, 1998:106-109.
300
cima. Istodobno, konfederativni je status ureen sa svakim idov-

skim plemenom pojedinano jer idovi, za razliku od muslimana,
nisu smatrani koherentnim tijelom. Takvo ureenje pokazat e se
za muslimane pametnim potezom budui da je njime omogueno
da umet zarati s jednim idovskim plemenom, a da s drugim ostane
u saveznikom odnosu.40
Neto kasnije, Muhamed je zakonima uredio i druga vjerska i
drutvena pitanja. Ustanovio je redovitu zajedniku molitvu, post,
poreze, kazne te definirao to je u islamu zabranjeno, a to dopute-
no. U vjerskim se pak pitanjima nije libio preuzeti razna idovska
rjeenja. Tako je isprva po uzoru na idove htio trubom saziva-
ti vjernike na molitvu,41 a kibla, smjer u kojem su se muslimani
okretali tijekom molitve, sve do 623. bio je Jeruzalem. Deseti dan
idovskoga mjeseca tirija, koji idovi strogim postom obiljeava-
ju kao Dan pomirenja (Jom kipur), Muhamed je proglasio danom
posta i za muslimane.42 Postoje i hadisi prema kojima je Muhamed
savjetovao muslimanima da se obrate idovima i kranima i nji-
hovim svetim knjigama radi savjeta u vjerskim pitanjima.43
Muhamedova polemika, sukobi i ratovi protiv idova
Muslimanski izvori ve od samoga poetka Muhamedova borav-

ka u Medini biljee sluajeve idovskoga neprihvaanja Muhame-
da kao proroka, to je dovelo do postupnog zaotravanja njihovih
meusobnih odnosa. Prve hidretske godine, Abu Umama, jedan
40 Khadduri, 1962:210 (vidi osobito biljeku 15).

41 . Omerbai pak pie kako je Muhamed htio vjernike sazivati na molitvu zvonom,
ali da u Medini nije bilo zvona. Potom je jedan od Muhamedovih ashaba u snu primio
objavu o tome da vjernike na namaz treba pozivati ezanom (Omerbai, 2002:87-88).
42 Taj se blagdan na arapskom zvao Aura (to znai deset, slino kao hebrejska ri-
je asara), a u Medini se obiljeavao do Bitke kod Badra (Rodinson, 2000:197, 210).
Blagdan Aure danas obiljeavaju ijiti 10. dana mjeseca muharrema, ali kao dan
muenitva Husejina, sina kalifa Alija.
43 Vie o tome vidi u Kister, 1980:215-239 (Haddithu an bani israila wala haraja).
301
od Muhamedovih sljedbenika, obolio je od difterije i umro. Nato

su idovi i arapski licemjeri izjavili: Da je [Muhamed istinski]
prorok njegov drug ne bi umro.44 Nedugo zatim idovski su ra-
bini ozlojedili Muhameda svojim pitanjima. Ibn Ishak ne prenosi
kakva su to pitanja bila nego samo da su idovski rabini iskaza-
li neprijateljstvo prema poslaniku iz zavisti, mrnje i zlobe, jer je
Bog sebi odabrao poslanika meu Arapima te da su postavljali
pitanja i raspirivali nevolje protiv islama u nastojanju da ga dokraj-
e.45 Stillman navodi da su idovski uenjaci iz Medine po svoj
prilici Muhamedu bili osobito iritantni, jer ne samo da su odbaci-
vali njegove tvrdnje da je prorok, nego su i ismijavali Muhame-
dove, po njihovu vienju, flagrantne pogrjeke glede biblijskih
i midrakih naracija. Upravo ovo potonje bilo je neoprostivo.46
I Goitein misli da je jedan od razloga Muhamedova neprijateljstva
prema idovima njihovo ismijavanje njegovih neizbjenih zabuna
glede biblijskih pria i zakona. Goitein kao primjer takve zabune
navodi Suru 28:38 prema kojoj faraon trai od Hamana da izgradi
Babilonsku kulu.47 Rodinson ovoj problematici oprezno prilazi i
44 Ibn Ishak, 2004:346: str. 235 i Al-Tabari, 1987-1997:1260, VII. str. 6. Muhamed je na
ovu optubu pragmatino uzvratio kako od Boga nije primio vlast nad smru.
45 Ibn Ishak, 2004:351-352: str. 239-240. Rabini su vjerojatno postavljali teoloka pita-
nja, kojima su eljeli dokazati nedosljednosti i netonosti u novonastaloj religiji. Slina
pitanja rabini su postavljali i kranskim uiteljima, a o takvoj polemici postoji dosta
pisanog materijala (primjer je Justinov Razgovor s Trifonom). Polemiziranje o vjerskim
pitanjima, usto, bilo je uobiajeno i unutar same idovske zajednice. No Muhamed,
kao nepismen i neuk prorok, nije se mogao upustiti u teoloke rasprave s rabinima pa
optube o raspirivanju nevolja vjerojatno potjeu od nedostatka drugih argumenata.
46 Stillman, 1979:11.
47 Goitein, 1955:64. Haman je linost iz Knjige o Esteri, a ivio je u Perziji gotovo tisu-
ljee nakon egipatskog faraona o kojem govori Biblija. Slina konfuzija postoji u Suri
19:27-28, gdje su Isusova majka i Aronova sestra (obje su se zvale Marija/Mirjam) pred-
stavljene kao jedna ista osoba, te glede Mojsijeva oca koji se prema Kuranu zvao Imran,
i oca Marije majke Isusove (takoer Imran), vidi Suru 3:33-45. Neke tradicije ukazuju na
to da je Muhamed bio svjestan kako njegovi sljedbenici nemaju dovoljan uvid u pitanja
vjere i vjerske povijesti te da bi ih u njih mogli uputiti idovi. Tako postoji poznati i
esto citirani hadis hadisu an bani israila wa la harrada, kojim Muhamed potie svoje
sljedbenike da se bez srama obrate idovima za savjet glede pitanja vjere. Njime je i-
dovima priznato vano mjesto poznavatelja religijske povijesti i konteksta relevantnoga
i za islam. Vie o tom hadisu i njegovim tumaenjima vidi u Kister, 1980:215-239.
302
iz drugog aspekta te predlae mogunost da idovi nisu prihvati-

li Muhamedovu objavu djelomice i zbog kuranskih pogrjeaka i
anakronizama.
Ne moe biti nikakve dvojbe da su idovski intelektualci bili kraj-

nje nevoljki poduprijeti valjanost objava koje je primio Muam-
mad. Upravo su se njima, kao uvarima drevnog Svetog pisma,
obraali ljudi za miljenje o toj novoj poruci kao i za potvrdu od-
govara li ona kriterijima boanskog nadahnua koja su prihvatili
strunjaci. ak da su i bili skloni prema novom pokretu, nije im
bilo lako odobriti ono to je, po njihovu gleditu, bilo nesuvislo
buncanje jednog nepismenjaka, niti im je bilo lako izbjei a da ne
ukau na to kako Kuran iskrivljuje prie Starog zavjeta, kao i na
pogrjeke i anakronizme kojih je pun.48
Ova je problematika u islamskoj tradiciji i muslimansko-idovskim

odnosima ostavila dubok trag. Referiranje na nju odigrat e ulogu
i u vrijeme pred nastanak izraelske drave. Naime, veliki muftija
jeruzalemski Hadi Emin el-Huseini u svom protuidovskom pam-
fletu Islam i idovstvo naao je za potrebno navesti i da su idovi
poeli [...] Muhamedu postavljati razna besmislena i nerjeiva pi-
tanja. Na taj su nain htjeli druge uvjeriti da je Muhamed siromaan
u znanju i mudrosti.49
Dvojica uenih rabina, Abdulah b. Salam i Mukhadrik pri-
hvatili su Muhamedovo uenje i preli na islam. No izvjea o
njihovu obraenju ne umanjuju opi negativan prikaz koji izvori
oslikavaju o idovima. Sam Abdulah b. Salam potajice je otiao k
Muhamedu i preobratio se, nakon ega Ibn Ishak prenosi njegovu
pripovijest:
48 Rodinson, 2000:199.
49 El-Huseini, 1943:8. Slino, idovski osjeaj da su intelektualno do neba nadmoniji
prema novoj vjeri, novom Bojem Poslaniku i prema cjelokupnom arapskom narodu
spominje se ve na poetku serije lanaka Essada Beya Kako je Muhamed a. s. unitio
idove u Arabiji (Bey, 1941).
303
Sakrio sam to [obraenje na islam] od idova te sam otiao k posla-

niku i rekao: idovi su narod laljivaca pa bih volio da me uzme
u jednu od svojih kua i sakrije od njih. Tada ih upitaj o meni pa
neka ti kau na kakvom sam poloaju meu njima, prije nego to
saznaju da sam postao musliman. Saznaju li to prije, izrei e o
meni klevete i lai. Prorok me udomio. Dooe i idovi, a posla-
nik ih upita o mom poloaju meu njima. Oni rekoe: On je na
glavar, sin naega glavara, na rabin i ovjek uen meu nama.
Nakon tih njihovih rijei ja sam se pokazao i rekao: O, idovi,
bojte se Boga i prihvatite to vam on alje. Jer, tako mi Boga, znate
da je on [Muhamed] Boji poslanik. Nai ete gdje ga vaa Tora
opisuje pa ak i imenuje. Ja svjedoim da je on poslanik Boji, ja u
njega vjerujem, drim ga istinitim i priznajem ga. Oni me optuie
da laem i pogrdie me. Tada sam podsjetio poslanika da sam rekao
kako e tako postupiti, jer oni su izdajniki, laljiv i zao narod50
U nastavku Ibn Ishakove naracije, idovi i licemjeri51 predmet su

sve veega zamjeranja i neprijateljstva. Licemjerima se zamjera
varljivo pristajanje uz islam, ali taj je njihov grijeh osobne prirode,
za koji e oni s vremenom, nakon smrti, primiti zasluenu Boju
kaznu. idovi se pak openito ne samo neki meu njima koji bi
skrivili kakvo specifino nedjelo ili se zamjerili Muhamedu pro-
filiraju kao utajitelji istine. Taj je prijestup puno vei od prijestu-
pa licemjerja, jer se on ponajprije odnosi na to da su idovima u
Tevratu bila povjerena proroanstva o Muhamedovu dolasku, na
temelju kojih su ga oni trebali prepoznati i prihvatiti te ostalim na-
rodima objaviti istinitost njegova poslanja, to su oni odbili uini-
ti.52 Kako je Muhamedovo shvaanje sebe kao posljednjega u nizu
50 Ibn Ishak, 2004:353-354: str. 241.

51 Guillaume ovdje objanjava znaenje arapske rijei munafik (mn. munafikun) koju je
preveo s licemjer. Ona se odnosi na one koji se pretvaraju da su prihvatili islamsku
vjeru, a zapravo nisu (str. 242).
52 Za isti taj prijestup islamski izvori optuuju i krane, ali predmet ovoga izlaganja su
samo idovi. Primjer tvrdnje da je Muhamed oekivani poslanik (mesija) nalazi se u
Kuranu 5:21 (u Karievu i Korkutovu prijevodu 5:19): O sljedbenici Knjige! Doao
304
proroka ranije objavljenih religija idovstva i kranstva jedno od

najvanijih kako aspekta njegove proroke samopercepcije tako i
uporita islamskih tvrdnja o svojoj univerzalnosti, idovsko je opo-
vrgavanje toga potraivanja nanosilo ozbiljan udarac vjerodostoj-
nosti njegovih temeljnih premisa. Muhamed je prema islamskom
uenju poslanik Boji koji je donio od Njega istinu to oni [ido-
vi] mogu pronai da je zapisano u Tori i Evanelju.53 Dio te misli
je i shvaanje ranijih proroka kao muslimana. Alah je Muhamedu
objavio: Abraham nije bio ni idov ni kranin, nego je bio mu-
slimanski hanif i nije bio mnogoboac.54 Ista misao nalazi se i u
Suri 3:67: Ibrahim nije bio ni idov ni kranin, nego je pravi mu-
sliman. Sline poruke u islamskim izvorima postoje i glede drugih
biblijskih linosti, ime se u tim izvorima retroaktivno islamizira
idovska povijest. Upravo to e biti jedan od argumenata kasnije
islamizacije i idovskoga teritorija.
Kako bi izbjegli priznati da je Muhamedov dolazak navijeten u
njihovu Pismu, idovi su, prema islamskom shvaanju, izmijenili
dijelove Petoknjija. Tako ni drugi idovi, oni koji trae istinu, ali
ni nitko drugi tko prouava njihova Pisma, ne bi mogao Muhameda
prepoznati kao poslanika i proroka55 slinoga ranijim idovskim
prorocima. Zbog toga ih je Alah kaznio i pretvorio u majmune
radi njihovih grijeha56 te ih je prokleo zbog njihova nevjerstva.57
Ibn Ishak u poduem izlaganju koje slijedi donosi vie dijaloga
izmeu Muhameda i/ili Alaha s jedne i idova s druge strane. Dija-
vam je Na Poslanik koji e vam objasniti, nakon prekida dolaska poslanika da ne pri-
govorite Nije nam doao ni onaj koji bi nas obradovao niti onaj koji bi nas upozorio.
A ve vam je doao onaj koji vam donosi veselu vijest i koji vas upozorava.
53 Ibn Ishak, 2004:388, str. 263.
54 Ibn Ishak, 2004:384: str. 260.
55 Ibn Ishak, 2004:367: str. 250.
56 Ibn Ishak, 2004:369: str. 251, usp. Sura 5:63 (u Karievu i Korkutovu prijevodu 5:60),
kao i biljeku 41: Jasno je da se ovdje radi o idovima i kranima (Panda i aue-
vi, 1989:150) te 7:165.
57 Sura 4:46; usp. Sura 2:75-79; o stavu prema idovima, kranima i mnogobocima
vidi Suru 5:13-82.
305
lozi su polemini, a idovi, odnosno veina njih, u njima su prika-

zani kao nevjerni, nepouzdani, utajitelji i iskvaritelji istine, narod
pakla58 koje je Bog prokleo zbog njihove nevjere.59 U jednom
dijelu te polemike pojavljuju se etvorica rabina koja Muhamedu
postavljaju etiri pitanja uz obeanje da e se, odgovori li im tono,
preobratiti na islam. Iako Muhamed odgovara tono, oni izbjega-
vaju konverziju, na to Muhamed dobiva novu objavu od Alaha o
njihovu zatajivanju istine koja im je ranije otkrivena.60
Ovakve polemike sa idovima, kao i protuidovski sentiment
openito, odjek su slinih kranskih optubi na idove,61 od kojih
su neke zabiljeene u islamskim izvorima.62 Krani su idovska
Pisma (Stari zavjet) tumaili na nain koji je idovima bio nepri-
hvatljiv, esto koristei idovsku samokritiku kao egzegetski argu-
ment. I u ranokranskoj i u ranoislamskoj polemici sa idovima,
idove se grubo optuivalo za nevjeru vlastitim Pismima, ali teko
je ne zamijetiti i razliku. U Novom zavjetu, a onda u odreenoj
mjeri i u ranokranskoj polemici sa idovima, koje je tipian pri-
mjer Razgovor s Trifunom Justina Muenika, idovima je dan glas
i argument koji se doista temelji na idovskim Pismima i nauava-
nju, a protiv kojega je predstavljeno novozavjetno tumaenje toga
istoga Pisma. tovie, u Razgovoru s Trifunom Justin ustro brani
svoje miljenje kako su idovi koji vjeruju da je Isus Mesija, ali
obdravaju i idovski zakon, roaci i braa, a da s kranima
koji to miljenje ne dijele ne eli ni razgovarati ni zajedno boravi-
58 Ibn Ishak, 2004:371: str. 252.

59 Ibn Ishak, 2004:373: str. 254.
60 Ibn Ishak, 2004:375-376: str. 255.
61 idovsko-kranski sukobi u Arabiji postojali su dugo prije dolaska islama, a u nekim
su aspektima bili ei od onih koji su postojali u kranskim bizantinskim podru-
jima. idovska plemena, kao i samo Himjaritsko kraljevstvo aktivno su pristajali uz
Perzijance, bizantske krvne neprijatelje, najvjerojatnije zbog bizantskoga progona
njihovih sunarodnjaka. Zbog toga su, primjerice, ratovali s Etiopljanima, koji su kao
krani bili saveznici Bizanta.
62 Ibn Ishak, 2004:380: str. 258.
306
ti.63 U ranoislamskoj polemici, pak, ne postoji teoloka debata u

kojoj bi se uo stvarni idovski argument, nego je njezin velik dio
usredotoen na optube o njihovu navodnom krivotvorenju Pisma,
a ostalo su teme koje je openito teko povezati sa idovskom teo-
lokom misli.64
idovsko kratkotrajno priznavanje Muhameda kao proroka
javlja se u politikom medinskom kontekstu. idovi su se, pre-
ma Ibn Ishaku, nadali da e im Muhamed pomoi u sukobima s
plemenima Aus i Khazraj (prije nego to su ovi preli na islam)
te su im nagovijestili njegov dolazak prije nego to je zapoela
njegova proroka karijera. No, kad se pojavio, odbacili su ga, to
su im muslimani zamjerili: O, idovi, bojte se Boga i postanite
muslimani.65
idovsko izvrtanje i prikrivanje prorotava danih u Tevratu spo-
minje se na mnogim mjestima u Kuranu i tradiciji, a za islamsko
vienje idova ta je optuba od posebne vanosti. To je, naime,
jedina znaajnija idovska spletka protiv Muhameda i muslimana
63 Justin, 2011:87. Cio je taj razgovor izmeu kranina i rabina polemian, ali ne i nepri-
jateljski. Justin i Trifun ustro ali pristojno iznose svoja tumaenja starozavjetnih tek-
stova te se nadmeu u elokventnosti, mudrosti i znanju. Vei generator neprijateljstva
prema idovima u prvim stoljeima Crkve bili su neuki krani, koji s uenim rabinima
nisu mogli polemizirati na slian nain, pa je optuba da su idovi od Boga odbaeni,
a da je Crkva postala novi Izrael te da se tomu vie nema to dodati, predstavljala
pogodan izlaz iz svake rasprave. Osobno mislim da je radikalizam utemeljen ne na gor-
ljivosti u promicanju vlastite vjere, nego na neukosti, jedan od glavnih, ako ne i glavni
imbenik irenja teolokog protuidovstva i u ranom kranstvu i u ranom islamu.
64 Spomenuta etiri pitanja koja rabini postavljaju odnose se na izgled novoroeneta,
Muhamedovo spavanje, dragovoljno Izraelovo odricanje od neega te Duha, kojega
Muhamed povezuje s Gabrijelom koji mu donosi objave (375, str. 255). Tu je i ve spo-
menuta kuranska tvrdnja da su idovi govorili: Uzejr je Boji sin (9:31). No, naj-
vanija ranoislamska problematika, a to je idovsko nepriznavanje Muhameda kao
poslanika, duboko je povezana s prilikama meu idovima u sedmom stoljeu. U to je
vrijeme vladalo snano mesijansko ozraje. idovi su oekivali Mesiju koji e ih vratiti
u Erec Izrael, obnoviti Hram i bogotovlje, donijeti im spasenje i poraziti njihove nepri-
jatelje. Kako je prije Mesijina dolaska trebalo doi vrijeme nevolja i ratova, dio idova
je kasnije kalifa Omera doivio kao mesijansku figuru. Muhamed se, pak, u godinama
svoga odrastanja sigurno susretao s tim idovskim oekivanjima i nadanjima pa ga je
idovsko odbacivanje i same pomisli da bi on bio taj Mesija duboko vrijealo.
65 Ibn Ishak, 2004:378-379: str. 257.
307
iz toga ranog razdoblja za koju se na koncu moe rei da je polu-

ila uspjeh. Ta urota nikad nije raskrinkana; idovi i ostali koji su
se drali njihova Pisma nikad se na temelju poticaja iz toga tek-
sta nisu preobratili na islam. Polemika i optube za krivotvorenje
nastavljena je kroz cijelu kasniju povijest muslimansko-idovskih
odnosa. Druge, pak, idovske spletke bile su manje uspjene. Tako
se te ili sljedee godine66 muhadirima rodilo prvo dijete. Bio je to
Abd Alah ibn al-Zubajr,67 a njegovo je roenje meu muslimanima
izazvalo radost i olakanje. Razlog je bio taj to je Medinom kru-
ila pria kako su idovi tvrdili da su zaarali muslimane i udarili
ih prokletstvom neplodnosti. Al-Zubajrovo roenje donijelo im je
olakanje i radost jer je Bog pokazao da su idovske tvrdnje bile
lane.68 Nadalje, jedan je idov pokuao zametnuti neprijatelj-
stvo izmeu dva ranije zaraena plemena, Aus i Khazraj, koja su se
preavi na islam izmirila. Oni su ve bili pograbili oruje i krenuli
u ponovni meusobni obraun, kad je izmeu njih stao Muhamed i
zaustavio ih, a oni su shvatili da je razdor meu njima djelo Soto-
ne i neprijateljeva lukavstva.69 Sljedei idovski neuspjeh bio je
pokuaj Muhamedova ubojstva, kad je krenuo k plemenu al-Nadir
kako bi od njih traio novac. Jedan se idov trebao popeti na kuu
i kamenom ubiti Muhameda dok je prolazio, ali je Alah na vri-
jeme upozorio Muhameda pa je atentat propao.70 Odnosi izmeu
Muhameda i idovske zajednice u Medini tako su ve u dvanaest
mjeseci nakon hidre postali vrlo napeti i na rubu otvorenog nepri-
jateljstva. Druge godine po hidri zapoeli su sukobi muslimana s
Kurejitima iz Meke i drugim poganskim arapskim plemenima, a
u kontekstu tih sukoba na udaru muslimana nai e se i idovska
plemena.
66 Prema Al-Waqidiju to se dogodilo dvadeset mjeseci nakon hidre.

67 Al-Zubajr e kasnije pokuati postati kalif u Meki.
68 Al-Tabari, 1987-1997:1264: VII. str. 9.
69 Ibn Ishak, 2004:386-387: str. 262.
70 Ibn Ishak, 2004:392: str. 265.
308
Bitka kod zdenca na Badru

Prilike muslimana u Medini postajale su sve tee zbog nedostatka
izvora prihoda. Muslimani su s vremena na vrijeme napadali me-
kanske karavane i pljakali ih, ali plijen tako steen nije bio dovo-
ljan za uzdravanje sve brojnijega umeta. Druge hidretske godine,
u oujku 624.,71 Muhamed je okupio veliku vojsku s nakanom da
napadne karavanu koja je iz Sirije putovala prema Meki. Doznavi
za njegov plan i Kurejiti su okupili vojsku pa krenuli na sjever u
susret karavani. Dvije su se vojske pribliavale jedna drugoj i na po-
molu je bila prva prava bitka izmeu muslimana i Kurejita iz Me-
ke.72 Kurejiti su bili brojniji, a Muhamed je znao da e, zapodjene
li se boj, stanovnici Meke biti nemilosrdni. Odluio je posavjetovati
se sa sljedbenicima, na to su Abu Bakir i Omer dobro govorili i
najvjerojatnije Muhameda ohrabrili da se upusti u sukob. Jedan dru-
gi Muhamedov sljedbenik, al-Mikdad, tada je ustao i rekao:
O, poslanie Boji, idi kamo ti Bog kae da ide, a mi smo uz tebe.

Mi neemo rei kao to su sinovi Izraelovi rekli Mojsiju: Ti i tvoj
Gospodin idite i borite se, a mi emo ostati kod kue [].73
Dok su se dvije vojske oprezno pribliavale i jedna drugoj procje-

njivale snagu, Muhamed se povukao u oblinju kolibu kako bi se
pomolio. S njime je bio i Abu Bakir. Muhamed je vjerojatno bio
potpuno svjestan neprijateljeve nadmoi i mogunosti da cijela nje-
gova zajednica toga dana bude zbrisana s lica zemlje pa je u molitvi
zavapio: O, Boe, izgine li ova skupina danas, tebe se vie nee
tovati.74
71 Armstrong, 2008:65.
72 Do susreta dviju skupina dolazilo je i ranije. Skupina muhadira je tako kod izvora
blizu Thanijatul Mure naila na veliku skupinu Kurejita, no sukob je, iako je bio
blizu, izbjegnut. Jedan od muhadira je tada odapeo strijelu za koju Ibn Ishak navodi
da je bila prva strijela odapeta u islamu (Ibn Ishak, 2004:416: str. 281).
73 Ibn Ishak, 2004:434: str. 293.
74 Ibn Ishak, 2004:444: str. 300.
309
Prvi napad pokrenuli su Kurejiti. Poeli su odapinjati strijele i

odmah ubili dvojicu muslimana. Na prizor palih suboraca, od kojih
je jednome bio prostrijeljen vrat, muslimani su se na trenutak obe-
shrabrili i pokolebali. Muhamed, koji je nakon molitve i kratka sna
bio ohrabren u uvjerenju da e njegova strana pobijediti, pozvao
je muslimane da neustraivo udare na neprijatelja, a da e ih za
njihovu sranost, poginu li, Alah nagraditi priputanjem u rajska
prostranstva. Te su rijei proizvele trenutan poticajan uinak, kako
prenosi Ibn Ishak:
Tada je poslanik istupio pred narod i potaknuo ih govorei: Tako

mi Boga u ijoj je ruci Muhamedova dua, svakoga koji danas
pogine borei se protiv njih postojanom hrabrou, juriajui i ne
povlaei se, Bog e uvesti u Raj. Umajir b. al-Humam, brat B.
Salime, jeo je datulje koje je drao u ruci. Lijepo, lijepo, ree.
Zar izmeu mene i ulaska u Raj ne stoji nita drugo osim da me
ovi ljudi ubiju? Bacio je iz ruke datulje, pograbio ma i borio se s
njima dok ga nisu ubili, [sve vrijeme govorei:
U slubi Bojoj ne uzimaj jela

ve uzmi pobonost i dobra djela
U ratu Bojem postojan budi
i ne mora strepit ko to mora drugi
dok pravedan, istinit i dobar si svudi.]75
U bitki koja je uslijedila muslimani su izvojevali veliku i neoeki-

vanu pobjedu. Bio je to prvi poraz koji je Bog nanio nevjernicima
[].76 Mnogi su Kurejiti u njoj izginuli, dio ih je zarobljen, a dio
se uspio spasiti i pobjei natrag u Meku te prenijeti vijest o porazu.
Meu njima je bio i mekanski vojskovoa Abu Sufijan. Muhame-
dova je vojska tada dola do velikoga ratnog plijena, zbog kojega
75 Ibn Ishak, 2004:445: str. 300.

76 Ibn Ishak, 2004:446: str. 301 .
310
je meu muslimanima nastao grabe i izbila svaa.77 Muhamed je

taj sukob rijeio raspodjelom ratnog plijena na jednake dijelove, no
kasnijom je objavom ozakonio da petina pripada Bogu i njegovu
poslaniku.78 Vojni uspjeh u bitki kod Badra jako je ohrabrio medin-
sku zajednicu. Vjerovanje kako je Bog na njihovoj strani muslima-
ne je uvrstio u vjeri i odanosti Muhamedu, a izvori navode i kako
se odreeni broj novih konvertita pridruio islamu. Muhamedov
proroki, vojni i strateki ugled porastao je kako meu muhadi-
rima i ansarima tako i meu nevjernicima pa ak i meu mnogim
neprijateljima u Meki. No jedna je zajednica ostala neimpresionira-
na pobjedom kod Badra: idovska.
Dodatno ohrabrenje zbog pobjede na Badru trebao je donijeti
ajet koji je Alah objavio Muhamedu u Suri o podijeli plijena 8:65:
O Poslanie, bodri vjernike na borbu! Ako bude meu vama dva-

deset strpljivih, pobijedit e dvije stotine, a ako vas bude stotina
(strpljivih) pobijedit e tisuu nevjernika, zato to su oni (nevjerni-
ci) ljudi koji ne shvaaju.
No muslimani, umjesto da budu ohrabreni tom objavom, ostali su

zabezeknuti i potreseni spoznajom da e se njih dvadeset boriti
protiv dvjesto neprijatelja a njih sto protiv tisuu. Vidjevi njihovu
zabrinutost i slabost, Alah je ukinuo taj ajet te je objavio novi:79
Sada vam je Bog oblakao i zna da ste slabi. Pa ako od vas bude
stotina strpljivih, pobijedit e dvije stotine, a ako vas bude tisua
pobijedit e dvije tisue s Bojim doputenjem. Bog je sa strplji-
vima.80
77 Ibn Ishak, 2004:456: str. 307.

78 Ibn Ishak, 2004:458: str. 308; 481: str. 324. Raspodjela ratnoga plijena tema je osmoga
poglavlja Kurana koje se zove Al-Anfal (Ratni plijen).
79 Ibn Ishak, 2004:484, str. 326.
80 Sura 8:66.
311
Abdulah (ije rijei prenosi Ibn Ishak) nakon toga zakljuuje kako
muslimani nisu duni ui u borbu u kojoj je neprijatelj vie nego
dvostruko brojniji te im je u tom sluaju doputeno povui se.81
Kasniji tumai islamskog zakona tvrdili su da se omjer snaga koji
se spominje u ovim ajetima ne odnosi samo na broj vojnika, nego
i na opremljenost vojske. Prema tim tumaenjima, muslimanskom
je borcu doputeno povui se iz bitke i ukoliko je neprijatelj bolje
opremljen i oboruan.82
Izgon idova plemena Banu Kajnuka

etiri mjeseca nakon bitke kod Badra Muhamed je na gradski
trg sazvao idove iz plemena Banu Kajnuka. Bilo je to najmanje
idovsko pleme iz Medine koje je brojilo najvie 700 ljudi.83 Za
razliku od ostala dva plemena, idovi Banu Kajnuke nisu bili ze-
mljoposjednici ni zemljoradnici, nego zlatari i kovai oruja,84 a u
njihovim je rukama bio i veliki dio gradske trgovine. Kad su se tako
sazvani idovi okupili, Muhamed im se obratio rijeima:
O, idovi, pazite da Bog na vas ne svali odmazdu kakvu je svalio

na Kurejite i postanite muslimani. Vi znate da sam ja poslani pro-
rok to ete nai u svojim pismima i u Bojem savezu s vama.
Oni mu odvratie: O, Muhamede, ti izgleda misli da smo mi tvoj
narod. Ne zavaravaj se nakon to si se namjerio na narod nevian
ratu i iziao s njima na kraj; jer tako nam Boga zaratimo li mi s
tobom, shvatit e da smo junaci!85
81 Ibn Ishak, 2004:484, str. 326.

82 Khadduri, 1962:135. O ovim aspektima zakona rata bit e vie rijei kasnije u tek-
stu, jer oni prema profesoru Sharonu otvaraju jedan od moguih naina na koji bi se
muslimansko-idovskom sukobu moglo prii kako bi se izbjeglo nasilje i ratovi, iako
se njime ne dokida i neprijateljstvo.
83 Carimokam, 2010:288.
84 Watt, 1974:98; vidi i Al-Tabari, 1987-1997:1361: VII. str. 87.
85 Ibn Ishak, 2004:545: str. 363, vidi i Al-Tabari, 1987-1997:1360: VII. str. 85
312
idovi su bez razmiljanja odbacili Muhamedov prijedlog preobra-

enja na islam. Ubrzo nakon toga izmeu njih i muslimana izbio
je sukob. Izvori ne govore o razlozima, kao ni o njegovu tijeku
i trajanju,86 nego samo da su idovi plemena Banu Kajnuka bili
prvi meu idovima koji su prekrili sporazum s Muhamedom na
razliite naine87 te da su se pouzdavali u svoje utvrde i dobro
naoruanje. Muslimani su ih opsjedali petnaest dana, nakon ega
su idovi bili primorani pristati na bezuvjetnu predaju. Muhamed
ih je dao okovati s nakanom da ih pogubi.88 No tada mu je doao
Abdulah ibn Ubaid, Arapin iz medinskoga plemena Kharzaj, koje
je bilo u savezu s poraenim idovima Banu Kajnuke te od njega
zatraio da im se smiluje. Muhamed ga je dva puta grubo odbio,
ali trei put, kad ga je ovaj uhvatio za ovratnik a Muhamedovo
lice gotovo pocrnjelo od srdbe napokon je popustio i predao ih
njemu89 uz rijei: Pusti ih, Bog prokleo njih i prokleo (Abdulaha
ibn Ubaida) skupa s njima.90 Abdulah ibn Ubaid tako je spasio
ivote svojih idovskih saveznika, a njegova odanost nevjernikim
prijateljima nadahnula je odreivanje islamskoga stava prema nje-
govanju takvih prijateljstava. Odmah nakon Abdulahova posredo-
vanja, Muhamedu je doao drugi musliman, Ubada ibn al-Samit,
pripadnik drugoga arapskog plemena ansara, koje je takoer bilo
u saveznitvu sa idovima te se odrekao svake odgovornosti za
sudbinu idova rijeima: O, poslanie Boji, za prijatelje uzimam
86 U kasnijoj tradiciji javila se pria kako je idovski zlatar u ali nekoj muslimanki dok
je sjedila zakaio haljinu trnom tako da je, kad je ustala, ostala razgoliena na to ga
je, dok su se idovi smijali, ubio neki musliman, a idovi su potom ubili njega. No
kako je slina legenda postojala u Arabiji i prije islama, ne treba joj pridavati vjerodo-
stojnost (Watt, 1974:130). Tu epizodu kao razlog muslimanskog sukoba s Banu Kaj-
nukom navodi Abdusselam Harun (Harun & Ibn Hiam, 1998:134-135). F. E. Peters
zakljuuje kako je Muhamedov sukob sa idovima Kajnuka vjerojatno bio posljedica
njegova ohrabrenja neoekivanom pobjedom kod Badra, nakon koje je htio postii
dodatne prednosti (Peters, 2003:106).
87 Al-Tabari, 1987-1997:1359: VII. str. 85.
88 Al-Tabari, 1987-1997:1360: VII. str. 86.
89 Ibn Ishak, 2004:546: str. 363.
90 Al-Tabari, 1987-1997:1361: VII. str. 86.
313
Boga, njegova poslanika i vjernike, a odriem se svog sporazuma i

prijateljstva s ovim nevjernicima.91 Ibn Ishak potom navodi kako
je glede njega i Abdulaha dola objava zapisana u Suri 5:54:
O vjernici! Ne uzimajte idove i krane za prijatelje! Oni su jedni

drugima prijatelji. Njihov je i onaj koji ih uzima za prijatelje.
idovi plemena Banu Kajnuka tako su protjerani iz Medine, a nji-

hovu su imovinu zaposjeli muslimani. Tabari navodi kako je Bog
njihovu imovinu predao svome poslaniku i muslimanima kao ratni
plijen. Tada je, prema ranije objavljenom pravilu, Muhamed prvi
put uzeo petinu plijena (khums), dok su njegovi sljedbenici meu
sobom podijelili ostale etiri petine.92 Osim plijena, muhadiri su
od protjeranih idova vjerojatno preuzeli i trgovinsko poslovanje
u Medini.93
Pozornost u prii o ratu izmeu muslimana i idova iz plemena
Banu Kajnuka plijeni suzdranost ostalih dvaju medinskih idov-
skih plemena. Nigdje u izvorima nije zabiljeeno da su se oni i
na koji nain zauzeli za svoje sunarodnjake. Za pretpostaviti je da
ostali idovi u Medini taj sukob nisu smatrali prijetnjom svojim
zajednicama, odnosno da ga nisu drali vjerskim muslimansko-i-
dovskim sukobom.94 Kako su sukobi izmeu arapskih plemena bili
uobiajeni a idovska su plemena bila u saveznitvima s razlii-
tim arapskim plemenima vrlo je vjerojatno da su Banu al-Nadir
i Banu Kurejza poraz Banu Kajnuke drali ishodom plemenskoga
politikog obrauna koji se njih ne tie.
91 Ibn Ishak, 2004:546: str. 363. Ansari su openito bili manje skloni neprijateljstvu
prema idovima od muhadira, to se objanjava njihovim ranijim saveznitvom sa
idovima i nastavkom potivanja obveza toga saveznitva (Gil, 2004:40) i u novona-
stalim okolnostima. Usp. Harun & Ibn Hiam, 1998:135.
92 Al-Tabari, 1987-1997:1362: VII. str.87.
93 Watt, 1974:130.
94 Stillman, 1979:13. Stillman uz ovo opaanje zakljuuje: idovi, oito, nisu shvaali
prirodu toga sukoba.
314
Ubojstvo al-Arafa i posljedice za idovsku zajednicu

Da ostali idovi nakon poraza plemena Banu Kajnuka nisu postali
oprezniji u odnosu prema muslimanima dade se zakljuiti iz prie o
ubojstvu Kaba ibn al-Arafa iz plemena Banu al-Nadir. Njegov je
otac bio Arapin, a majka idovka. Al-Araf je bio ugledan ovjek,
jedan od plemenskih prvaka, a usto i pjesnik vian prigodnom sri-
canju stihova, to se meu Arapima cijenilo kao jedna od najveih
umjenosti. Nakon muslimanske pobjede u Bitki kod Badra, Araf
je u stihovima pogrdio Muhameda te je alovao za izginulim Ku-
rejitima.95 Potom je otputovao u Meku gdje se sastao s tamonjim
prvacima te ih je poticao da nastave borbu protiv Muhameda. Kao
vrhunac njegova neprijateljstva prema muslimanima Tabari i Ibn
Ishak spominju da je skladao ljubavne pjesme o muslimankama,
ime ih je uvrijedio. Muhamed je tada upitao okupljene sljedbeni-
ke: Tko e me osloboditi Ibn al-Arafa? Javilo se nekoliko do-
brovoljaca, ljudi koji su s Arafom bili u bliskim odnosima. Nakon
nekoliko dana razmiljanja, njima je postalo jasno kako bez prije-
vare nee moi obaviti to su obeali pa su se Muhamedu obratili
rijeima: Poslanie Boji, morat emo govoriti lai. On odgo-
vori: Govorite to hoete, slobodni ste [od odgovornosti] u ovoj
stvari.96 Urotnici su potom pozvali al-Arafa van iz njegova doma,
a on je poao s njima ne slutei zlo. Na putu su ga zaskoili i ubili.
Za razliku od napada na pleme Banu Kajnuka, al-Arafova smrt
izazvala je nemir meu idovskim stanovnicima Medine, koji su
poeli strahovati za svoje ivote.97 Muslimani su se po Muhame-
dovoj zapovijedi98 okomili na njih i ubili nekolicinu. Prestanak
progona idova u Medini moda se moe povezati s ofenzivom
95 Ibn Ishak, 2004:548-549: str. 365.

96 Ibn Ishak, 2004:550-551: str. 367, Al-Tabari, 1987-1997:1370: VII. str. 95.
97 Ibn Ishak navodi da nije bilo idova u Medini koji nije strahovao za svoj ivot (Ibn
Ishak, 2004:552: str. 368).
98 Muhamedova zapovijed, koju prenosi i Ibn Ishak i Tabari bila je: Ubijte svakog ido-
va koji vam padne u ruke (Ibn Ishak, 2004:553: str. 369, Al-Tabari, 1987-1997:1372:
VII. str. 97).
315
koju su Kurejiti pokrenuli upravo u to vrijeme. Brojna je vojska

iz Meke krenula prema Medini, a muslimani su izili pred njih. U
bitki na brdu Uhud nedaleko od Medine, u oujku 625. godine, Ku-
rejiti su porazili muslimane i ak ranili Muhameda. Iako je prije
poetka bitke bilo jasno da su Kurejiti brojniji i da muslimanima
prijeti poraz, Muhamed je odbacio prijedlog jednoga od ansara da
u pomo pozove idovske saveznike.99
Nakon Bitke na Uhudu zbio se dogaaj vaan za kasnije tuma-
enje ranoislamske povijesti kao i za razumijevanje relevantnosti
tadanjih zbivanja za budunost. Muhamed je meu poginulim
suborcima pronaao svoga strica Hamzu, kojega su Kurejiti ubili
i brutalno osakatili. Shrvan alou, Muhamed je na trenutak po-
elio ostaviti ga tako nesahranjenog, no od toga je odustao kako
taj njegov postupak meu muslimanima ne bi prerastao u obiaj.
Guillaume u napomeni100 objanjava da je muslimanski prorok ve
tada bio svjestan kako e za budue narataje svaki njegov postupak
predstavljati primjer i presedan koji e se oponaati. Golemi opus
hadisa koji je kasnije prikupljen nastao je upravo s tom svrhom.
Vienje Muhamedova odnosa prema idovima (kao i prema drugim
skupinama ili situacijama) kao obrasca koji je islamski prorok elio
da kasniji narataji muslimana slijede zbog toga se moe smatrati
utemeljenim.
Izgon idova plemena al-Nadir i Bitka na opkopu

etvrte hidretske godine iz Medine su protjerani idovi plemena
al-Nadir. Muhamed je otiao k njima i zatraio pomo za plaanje
krvarine plemenu Banu Amir s kojim su ti idovi bili u savezu. Ne-
koliko idova al-Nadira odluilo je Muhamedov dolazak u njihovu
sredinu iskoristiti za atentat na njega. Jedan se od njih popeo na
krov kue s nakanom da Muhameda ubije kamenom, ali Muhamed
99 Ibn Ishak, 2004:559: str. 372. U bitki je borei se uz muslimane poginuo idov Muk-
hadrik, koji je prethodno pozvao sunarodnjake da pomognu Muhamedu protiv Ku-
rejita, to su idovi odbili jer je bio subotnji dan (Ibn Ishak, 2004:578: str. 384).
100 str. 387.
316
se nakon boanskog upozorenja sklonio. Odmah potom okupio je

vojsku i krenuo u pohod protiv al-Nadira. idovi su se zabarika-
dirali u utvrde iz kojih su se neko vrijeme branili, no uskoro su
shvatili da je njihov otpor nedostatan pa su od Muhameda zatraili
pregovore o uvjetima predaje. Muhamed im je zajamio ivot, kao
i pravo da zadre imovinu koju mogu ponijeti na svojim devama.
Tako su pripadnici i drugoga idovskog medinskog plemena napu-
stili grad. Dio ih je odselio u Khajber, a dio u Siriju.101 Neki od tada
protjeranih idova vjerovali su kako je jo uvijek mogue poraziti
Muhameda i povratiti izgubljene medinske posjede. Oni su otili
u Meku i pozvali Kurejite da napadnu Medinu i napokon stanu u
kraj nevoljama koje je Muhamed i njima uzrokovao te su obeali da
e se boriti skupa s njima. Kurejiti su pak ve bili poprilino zbu-
njeni zbivanjima, kao i religijskom polemikom na koju je poticao
Muhamed. Prije nego to su odluili pokrenuti ofenzivu, idove,
narod prvoga pisma kojem su vjerovali da je najbolje upuen u
teologiju, pitali su ija je religija bolja, njihova (mnogoboaka) ili
Muhamedova. idovi su rekli da je religija Kurejita bolja od Mu-
hamedove i da su Kurejiti blii istini nego muslimani. To je ohra-
brilo Kurejite koji su se odmah dali u pripremu za rat protiv Mu-
hameda.102 U Muhamedovim, pak, oima, idovi su poinili veliko
svetogre jer su mnogoboaku idolopokloniku religiju proglasili
ispravnijom od monoteistike. Stihovi koji su mu o idovima tada
objavljeni zapisani su u Suri 4:51-55:
Da li si vidio one kojima je dat jedan dio Knjige? Vjeruju kipove

i arolije i govore nevjernicima: Ovi su na ispravnijem putu od
onih koji vjeruju. To su oni koje je Alah prokleo, a onome koga je
Alah prokleo nee nai pomagaa. Zar e oni (idovi) imati neki
dio vlasti? []
101 Ibn Ishak, 2004:652-653: str. 437.

102 Al-Tabari, 1987-1997:1464: VIII. str. 7.
317
Na glas da se stanovnici Meke spremaju u rat protiv muslimanske

zajednice, Muhamed je dao da se oko Medine iskopa opkop (arap-
ski hendek103) kao zatita od neprijateljskog konjikog prodora. Bio
je to manevar s ciljem onemoguivanja izravnoga sueljavanja voj-
ski, budui da su muslimani i ovaj put bili brojano slabiji: tri tisue
njih stajalo je nasuprot deset tisua napadaa. Dok su se muslimani
spremali na obranu, idovi plemena Banu Kurejza, posljednjega
koje je jo ostalo u Medini, odluili su razvrgnuti ranije sklopljen
savez s Muhamedom te se udruiti s Kurejitima i beduinskim ple-
menom Gatafan.104 Muslimani su se tako nali u okruenju: s jedne
strane protiv njih su dolazili Arapi kafiri, a s druge strane bili su
idovski saveznici njihovih neprijatelja. No idovska uloga u dalj-
njem razvoju dogaaja bila je pasivna i oni se ni u jednom trenutku
nisu ukljuili u borbu.105
Kako je opkop oko dijela grada u koji su se sklonili muslimani
sprjeavao napad veih razmjera, izmeu dviju vojski nije zapodje-
nut boj, nego su jedni prema drugima iz daljine odapinjali strijele.
Jedna strijela iz mekanskog tabora pogodila je muslimana Sada
ibn Muaza, Muhamedova pratitelja i suborca. Prostrijelila mu je
glavnu krvnu ilu na ruci to je izazvalo takvo krvarenje da je bilo
jasno kako je rana smrtonosna. Sad je prije smrti iskazao u moli-
tvi arku elju: osvetiti se idovima koji su se iznevjerili Proroku
te je zavapio: O, Boe, ne daj da umrem dok ne uini da mi oi
103 Zbog toga se ova bitka, koja je poela u oujku 627. godine zove Bitka na opkopu ili
Bitka na Hendeku.
104 Pleme Gatafan ivjelo je sjeverno od Medine, u neposrednoj blizini Khajbera, u koji
se sklonio dio protjeranih idova plemena al-Nadir, i ti su idovi vjerojatno odigrali
vanu ako ne i presudnu ulogu u poticanju Gatafana na rat s Muhamedom.
105 Ovdje valja napomenuti kako je meu idovskim prvacima Banu Kurejze postoja-
lo nesuglasje glede raskida saveza s Muhamedom (Al-Tabari, 1987-1997:1471-1472:
VIII. str. 14-15), dok Watt navodi kako su idovi zapravo nastojali ostati neutralni
(Watt, 1974:167). Da je tako pokazuje i njihovo nemijeanje u njegov prethodni rat s
plemenom al-Nadir i ranije s Banu Kajnukom. Neki povjesniari misle i kako su priu
o idovskoj promjeni saveza kasnije umetnuli muslimanski autori s ciljem opravdanja
stranog pokolja koji je nad njima izvren (Stillman, 1979:15).
318
vide ono to ele za [idove plemena] Banu Kurejza.106 Nato je

krvarenje prestalo i vie ni kap nije iscurila dok Banu Kurejza nije
podvrgnut Sadovu sudu.107
Dvije su vojske tako stajale jedna nasuprot drugoj mjesec dana.
Kurejiti i njihovi saveznici nisu bili odve motivirani za rat, a usto
je, prema islamskim izvorima, zapuhao snaan i hladan vjetar koji
im je otpuhivao atore i gasio vatre. Muhamed je pak poslao jedno-
ga od svojih ljudi imenom Nuajim, obraenika iji prelazak na islam
nije bio poznat ni idovima ni njihovim mekanskim saveznicima,
da izmeu njih posije razdor. Nuajim je zadau obavio uspjeno pa
kad su Kurejiti i Gatafani napokon htjeli napasti Medinu, idovi
Banu Kurejze odbili su sudjelovati u napadu bez izvjesnih jamstava
koja im ovi, zbog nepovjerenja prema njihovim nakanama, nisu
htjeli ispuniti. Tako se raspao kafirsko-idovski savez, nakon ega
su Kurejiti i Gatafani odustali od daljnje opsade Medine i vratili se
svojim domovima. Tijekom bitke poginula su estorica muslimana
od kojih je Sad ibn Muaz umro neto kasnije od prostrjelne rane
i trojica kafira.
Unitenje idovskoga plemena Banu Kurejza

Kulminacija muslimansko-idovskog neprijateljstva, koju pred-
stavlja usud koji je zadesio pleme Banu Kurejza, uslijedila je od-
mah po povlaenju kurejitske vojske ispred medinskog opkopa.
Zbivanja je, prema izvorima, potaknula aneoska objava, to ci-
jeloj prii daje posebnu teoloku teinu. I Ibn Ishak i Tabari i Ibn
Kathir navode kako se Muhamed s muslimanima, nakon povlae-
nja Arapa, vratio u Medinu te su svi odloili oruje. Istoga dana
Muhamedu se ukazao aneo Dibril, sa zlatnim turbanom na glavi
106 Al-Tabari, 1987-1997:1479: VIII. str. 22. Ibn Kathir objanjava ono to je jasno i u
izvjeu Ibn Ishaka i Tabarija, naime da se to dogodilo nakon to je Banu Kurejza
razvrgnuo savez s Muhamedom i pridruio se neprijateljskim klanovima (Ibn Kathir,
2000-2006:III. str. 173).
107 Ibn Kathir, 2000-2006:III. str. 166.
319
te ga upitao je li on to doista odloio oruje. Na Muhamedov potvr-

dan odgovor, aneo mu ree:
Aneli nisu odloili svoje oruje! Tek to sam se vratio iz potjere

za neprijateljem. Bog ti zapovijeda, Muhamede, da udari na Banu
Kurejzu. I ja u se uputiti prema Banu Kurejzi.108
Muhamed je urno opet okupio vojsku. Zapovjedio im je da ne

idu ni u molitvu prije nego to stignu do nastambi Banu Kurejze te
ih je poveo prema idovskom dijelu grada. Stigavi pred idovsku
utvrdu, obratio im se: Vi, brao majmuna! Je li vas Bog posramio
i poslao na vas zasluenu kaznu?109 Potom je rasporedio musli-
mane i zapoeo dvadesetpetodnevnu opsadu, tijekom koje je Bog
108 Al-Tabari, 1987-1997:1485: VIII. str. 27, usp. Ibn Ishak, 2004:684: str. 461. Ibn Kathir
navodi nekoliko razliitih izvora pri opisu ove Gabrielove zapovijedi, naglaavajui
upravo boanski poticaj za rat protiv idova Banu Kurejze. Na jednom mjestu Gabriel
veli Muhamedu: Bog ti je zapovjedio da udari na Banu Kurejzu, a ja u ih goniti
skupa s anelima koji me prate (Ibn Kathir, 2000-2006:III. str. 158-167). . Omer-
bai tu epizodu opisuje ovim rijeima: Poto se tog jutra uvjerio da je neprijateljska
vojska napustila opsadu, Muhammed a. s. je raspustio branitelje, otiao kui i dobro se
odmorio [...] Dok se nalazio u hamamu, pred vrata njegove kue doao je jedan ashab
po imenu Duhja el-Kelbi. Pitao je za Alejhis-selama na to mu je Aia r. a. odgovorila
da je u hamamu. Zamolio ju je neka ga hitno pozove. im je izaao iz kupatila Alej-
his-selam je prepoznao Dibrila a. s. koji se pretvorio u lik njegova ashaba. Melek ga
je upitao: Boji poslanie, jesi li pospremio oruje? Odgovorio mu je da jeste, jer je
bitka okonana. Na to mu je Dibril rekao: Meleki ga nisu odloili. Na Alejhis-sela-
mov upit to to znai, Dibril mu je rekao da je Allahov nalog da objavi rat idovima
Benu Kurejze. im je sasluao Dibrila, Muhammed a.s. oblai ratnu odjeu, izlazi iz
kue i poziva ashabe da okupljanje (Omerbai, 2002:142).
109 Al-Tabari, 1987-1997:1486: VIII. str. 28. Muhamed ih naziva braom majmuna to
je oblik pogrde idova koja se pojavljuje u Kuranu (2:65, gdje ih je kazna stigla zbog
krenja subote, 5:63 gdje je navedeno kako je Bog prokleo sljedbenike knjige te od njih
napravi majmune, i svinje [], 7:166, u kojem je navedeno kako su postali majmuni
prezreni jer su odbili okaniti se onoga to im je zabranjeno) te na drugim mjestima u
tradiciji. Ibn Kathir prenosi Muhamedovo obraanje idovima kao: Hej, vi, brao maj-
muna i svinja. ini se pak da to tada nije bio uobiajen nain muslimanskog ophoenja
sa idovima, jer oni Muhamedu odvraaju: Abu al-Kasim, ti ne obiava koristiti rune
rijei (Ibn Kathir, 2000-2006:III. str. 160). Sami su idovi Banu Kurejze, prema Ibn
Kathiru, na prijedlog da na subotnji dan napadnu muslimane koji su ih opsjedali uzvra-
tili da bi ih u tom sluaju zadesila ta metamorfoza (Ibn Kathir, 2000-2006:III. str. 163).
320
HavelPrilog.indd 1 25.3.2013. 11:00
njihova [idovska] srca ispunio stravom.110 Kad je postalo jasno

da njihova obrana nee izdrati jo dugo, idovi su dobili priliku
spasiti se prelaskom na islam, no to su bez razmatranja odbacili.111
Umjesto toga predloili su predaju pod istim uvjetima pod kojima
su se ranije predali i njihovi sunarodnjaci. K Muhamedu su od-
mah doli muslimani iz plemena al-Aus koje je bilo u saveznitvu s
Banu Kurejzom. Oni su od njega traili da s njihovim saveznicima
postupi milosrdno, kao to je ranije postupio sa idovskim savezni-
cima plemena Kazraj. Muhamed nije elio praviti razliku izmeu
arapskih plemena koja su s njime bila u saveznitvu, ali nedvojbe-
no je da je njegov naum sa idovima plemena Banu Kurejza bio
drukiji od onoga prema plemenima Kajnuka i al-Nadir. Zato je
Arapima al-Ausa koji su pledirali za idove predloio da sudac
bude jedan od njihovih vlastitih suplemenika. Oni su pristali, a pro-
rok je imenovao ranjenog Sada ibn Muaza. Usprkos preklinjanju
glasnika koji su ga doli obavijestiti o imenovanju sudcem, Sad
ib Muaz bio je nemilosrdan: presudio je da se mukarci poubijaju,
da se njihova imovina zaplijeni a njihove ene i djeca porobe. Ibn
Kathir navodi da su se i idovi nadali da e im Sad biti naklonjen
zbog prijanjega saveznitva, ali i: Nisu znali da su mu bili mrskiji
od majmuna i svinja, njihovih vrsnika! Bilo je to zbog intenzite-
ta njegove vjere i njegova velikog pouzdanja [u Boga]. Bog neka
bude zadovoljan njime i neka mu prui nasladu.112
Muhamed je na Sadovu presudu kratko zakljuio: Donio si
presudu Alaha [koji je] iznad sedmoga neba. Ibn Ishak opisuje
daljnji tijek zbivanja:
Oni [idovi] tada su se predali, a poslanik [Muhamed] ih je zatoio

u Medini u stan al-Harise, ene [plemena] Banu al-Nadar. Tada
je poslanik iziao do trnice u Medini (koja je i danas trnica) i u
110 Ibn Ishak, 2004:685: str. 461.

111 Al-Tabari, 1987-1997:1488: VIII. str. 30.
321
njoj iskopao rovove. Potom je poslao po njih i u tim im rovovima

odrubljivao glave kako su mu ih dovodili u skupinama. Meu nji-
ma je bio Alahov neprijatelj Hudaid ibn Akhtab i Kab ibn Asad,
njihov glaveina. Bilo ih je sveukupno 600 ili 700, premda neki
navode ak 800 ili 900. Dok su ih u skupinama dovodili poslaniku,
pitali su Kaba to misli da e se s njima dogoditi. On im odgovori:
Zar nikad neete razumjeti? Zar ne vidite da saziva ne prestaje a
da se odvedeni ne vraaju? Tako mi Alaha, smrt! To je trajalo sve
dok ih poslanik nije dokrajio.113
Ovaj je dogaaj opisan i u skraenoj Abdusselamovoj obradi Ibn

Hiama prevedenoj na bonjaki:
Onda im presuujem:, kazao je Saad, mukarce pobiti, imovi-

nu im podijeliti, a djecu i ene zarobiti!
Presudio si po Allahovu zakonu!, rekao mu je Poslanik, Onom
iznad sedam nebesa!
Zatim su privedeni i Boiji Poslanik ih je dao zatvoriti u kuu Bint
el-Harisa, a onda je otiao do medinskog trga, istog onog koji se
i danas nalazi tamo, i na njemu iskopao jame. Potom je poslao po
njih i u tim jamama ih pogubio.
Dovoeni su mu u grupama, a meu njima je bio i Allahov neprija-
telj Hujejj b. Ahtab i Kab b. Esed, njihov voa. Ukupno ih je bilo
oko est ili sedam stotina, premda oni koji su skloni uveliavanju
kau: Izmeu osam i devet stotina ljudi.
[...] Od Aie, majke pravovjernih, se prenosi sljedee:
Od ena im je pogubljena samo jedna. Bila je, Allaha mi, kod
mene, razgovarala sa mnom i grohotom se smijala dok je Boji
Poslanik na trgu ubijao njene ljude!114
113 Ibn Ishak, 2004:689-690: str. 464, usp. Al-Tabari, 1987-1997:1493-1494: VIII. str. 35. Ibn
Kathir citirajui jedan od svojih izvora navodi da je ubijenih bilo 400, kao i da se Sadova
arterija raspukla im su pogubljeni te je i on umro (Ibn Kathir, 2000-2006:III. str. 166).
114 Harun & Ibn Hiam, 1998:178-179.
322
. Omerbai u svojoj knjizi Poslanik i njegovi ljudi takoer spo-

minje taj dogaaj:
A onda je [Sad] objavio predudu: ene i djeca postaju zarobljenici,

a mukarce osuujem na smrt. Na Sadovu presudu, skoio je Boji
poslanik uzvikujui tekbir, hvalei Sadovu presudu sukladnu Bo-
joj objavi. Potom je Muhamed a. s. naredio da se iskopa zajednika
grobnica, a onda su po desetinu idova odvodili na izvrenje kazne.
Samo u jednom danu pobijeno je svih sedamsto idova, onih koji
su izdali muslimane i Bojeg poslanika u bitki na Hendeku.115
Osvajanje utvrde idova plemena Banu Kurejza i sudbina koja ih je

zadesila u Kuranu opisani su kao Alahovo djelo u Suri 33: 26-27:
A izveo je (Alah) iz njihovih utvrda one od sljedbenika Knjige koji

su pomagali njih (saveznike) i ubacio u njihova srca strah; jednu
(njihovu) skupinu ste pobili, a jednu ste zarobili. I vama je dao u
nasljedstvo njihovu zemlju, i njihove domove, i njihove imetke i
zemlju koju vi niste gazili (prije). Alah je svemoan.116
Ibn Kathir objanjava da je strahota koja je idove pogodila tim

smaknuem bila tek uvod u strahote koje su ih posmrtno ekale,
ime naglaava saveznitvo Boga kao suca mrtvih i Muhameda kao
suca ivih, nasuprot idovima koji su osueni s obje strane, u oba
svijeta, fizikome i duhovnome: Banu Kurejza su potpuno predani
propasti, kako na zemlji tako i u zagrobnom ivotu.117
Sudbina plemena Banu Kurejza postat e jedna od vanih tema
u definiranju buduih muslimansko-idovskih odnosa. Neki islam-
115 Omerbai, 2002:143.

116 U fusnoti 14. uz ajet 27. (str. 561-562) prevoditelji donose priu o nevjernosti plemena
Kurejza i kazni koju su time zasluili. Ovdje je navedeno kako je pobijenih bilo tri sto-
tine, a kako im je Sad presudio prema propisima Hazreti-Musaova vjerozakona te da
bi, da im je sudio Muhamed, ostali na ivotu jer bi on s njima postupio kao s plemenom
Kajnuka. O istom tumaenju ajeta i dogaaja vidi i Bjelavac, 1942:226-227.
323
ski komentatori, a osobito suvremeni zapadni orijentalisti, odgo-

vornost za njihovu smrt prebacivat e u potpunosti na Sada ibn
Muaza. No izvori ne pruaju osnove za pretpostavku kako je Mu-
hamed imao drukije nakane sa zarobljenicima. Odabir Sada ibn
Muaza za suca bio je istovjetan smrtnoj presudi za idove jer je
Muhamed znao to e Sad presuditi. Ve nakon bitke na Badru,
Sad ibn Muaz je pred Muhamedom zagovarao da se zarobljenici
poubijaju i da se ne ostavljaju na ivotu.118 Drugom prigodom, kad
je Muhamed traio dobrovoljca za ubojstvo ovjeka koji je Aju
optuio za preljub, Sad ibn Muaz spremno se javio za zadau.119
Nakon to je pogoen strijelom, a prostrjelna se rana pokazala smr-
tonosnom, poelio je ivjeti jo tek toliko da vidi kako idovi Banu
Kurejze primaju kaznu, to Muhamedu nije bilo nepoznato. No, jo
i prije nego to je Muhamed imenovao Sada ibn Muaza sucem,
muslimani su znali kakva je sudbina namijenjena idovima. Abu
Lubaba, musliman koji je pregovarao s Banu Kurejzom prije preda-
je i koji je gajio odreeni osjeaj naklonosti prema njima, pokuao
ih je, gestikulirajui rukom rezanje vrata, upozoriti da su predodre-
eni za klanje,120 odnosno da se eli njihovo smaknue.121
Ibn Kathir u svom opisu unitenja Banu Kurejze znaajno vie
prostora nego Ibn Ishak i Tabari posveuje hvalospjevima iz razli-
itih tradicija i izvora, posthumno upuenima Sadu ibn Muazu.
Naziva ga mrtvacem pred kojim su se otvorila vrata nebeska a pri-
jestolje se potreslo i izvrsnim tovateljem Boga pred kojim su se,
kad je umro, nebesa otvorila i za kojeg se prijestolje pomaknulo.
Prijestolje (al-ar), na drugom je mjestu objanjeno, potreslo se
zbog Bojega zadovoljstva to je susreo Sada ibn Muaza. Prema
118 Ibn Ishak, 2004:446: str. 301.

119 Al-Bukhari, 1972:Vol. 5:462.
120 Ibn Ishak, 2004:686: str. 462. Abu Lubaba je svoju spontanu gestu upozorenja idov-
skih prijatelja odmah doivio kao izdaju muslimanskoga proroka, te se podvrgnuo
dragovoljnoj pokori, od koje ga je kasnije Muhamed oslobodio i po objavi mu dao
oprost (Ibn Ishak, 2004:687: str. 462-463).
121 Ibn Kathir, 2000-2006:III. str. 162
324
hadisu koji Ibn Kathir prenosi: Prijestolje Milosrdnoga potreslo se

od radosti zbog njegova duha. Al-sira prenosi ak deset tradicija o
tome kako se potreslo prijestolje po Sadovoj smrti122 te zakljuno
citat iz Ibn Ishaka, prema kojem jedan od ansara opaa: Jedina
osoba za koju smo uli da je njezina smrt potresla prijestolje Boje
bio je Sad ibn Muaz.123 Muhamed je pak izjavio: Na dan smrti
Sada ibn Muaza sedamdeset tisua anela spustilo se na zemlju;
nikada prije nisu to uinili.124
Pjesnik Hasan ibn Thabit opjevao je Sada ovim rijeima:
Ko potok mi suze teku; ta pravo je da mi plau oi za Sadom.

Na bojnu polju ispruen, mrtav on lei.
Obilno lije iz oiju koje, u boli to ne prestaje, aluju za njegovim
gubitkom.
Pripadnik religije Milosrdnoga, batinit e raj skupa s (drugim)
muenicima;
s njima koji su zbor najuzvieniji.
Premda si se s nama oprostio i napustio nas,
te siao u prah mranoga mezara,
ti si se, Sade, muenitvom plemenitim vratio (Bogu) u gizdu i
slavu odjeven.
Izrekavi nad oba plemena Kurejze presudu koju je Bog presudio;
nisi odluio samovoljno.
Boja se presuda za njih podudarila s tvojom
te ih nisi odrijeio kad su te podsjetili na prijanje saveznitvo.
122 Ibn Kathir, 2000-2006:III. str. 174-178, kronoloki ta se ideja prvi put javlja u Ibn
Ishak, 2004:698: str. 468.
123 Ibn Kathir, 2000-2006:III., str. 178, citat prenesen iz Ibn Ishak, 2004:698: str. 469.
Rodinson, pak, s odreenom dozom sarkazma pie: On [Sad] je bio tako sveti o-
vjek da je njegova smrt potresla prijestolje Allaha na nebu (Rodinson, 2000:257).
. Omerbai kratku biografiju Sada ibn Muaza, u kojoj je sredinja tema njegova
presuda idovima Banu Kurejze, zavava reenicom: Alejhis-selam mu je osobno
klanjao denazu i nakon to su ga ukopali, on je nazonima rekao: Kada je Sad ibn
Muaz umirao, Allahovo se prijestolje potreslo (Omerbai, 2002:416).
325
Premda te sudbina postavila uz one to ovaj ivot zamijenie za

vjene vrtove nebeske.
Sretna li kraja odanih, jednoga dana k Bogu u asti i slavi pozva-
nih.125
Neki muslimani ipak nisu odobravali Sadov postupak. Oni su za-

mijetili da je Sadov odar, dok su ga nosili, neobino lagan, premda
je Sad bio debeo ovjek te su zakljuili da to ukazuje na njegovu
krivnju pred Bogom zbog presude Banu Kurejzi. Njih Ibn Kathir
naziva licemjerima (munafikun) i prenosi Muhamedovo objanje-
nje da je odar lagan jer su ga nosili aneli.126
Kao i u drugim ranoislamskim priama i ovdje je mogue sta-
viti izvore pod upit te ustvrditi kako je smaknue mukaraca Banu
Kurejze i Muhamedova uloga u njemu plod kasnijih interpolacija i
dorada (primjerice, Ibn Kathir jasnijim rijeima opisuje Abu Luba-
bino upozorenje nego njegov prethodnik Ibn Ishak, proiruje i na-
glaava Alahovo zadovoljstvo Sadovom presudom itd.). Mitoloki
motivi prisutni su tijekom cijele te naracije, od opisa anela Dibri-
la koji u Boje ime Muhameda poziva na rat protiv idova do smrti
Sada ibn Muaza, pred kojim se otvaraju nebeska vrata, prijestolje
se Boje trese, a aneli pomau u noenju njegova mrtvog tijela.127
Rodinson ukazuje i na to da je sudbina Banu Kurejze vjerojatno
potaknula negodovanje meu nekim muslimanima to pokazuje
briga koja se poduzela da bi se u tekstovima Muhammada odrije-
ilo krivnje.128 Usprkos tim nedoumicama i dvojbama, za mnoge
kasnije muslimanske aktere u arapsko-idovskim odnosima ti su
izvori bili autoritativni i mjerodavni, a pitanje njihove povijesnosti
125 Ibn Kathir, 2000-2006:III. str. 178-179, dijelovi u zagradi preuzeti iz izvornika. Ovaj
je hvalospjev Ibn Kathir preuzeo iz Ibn Ishakove Sire (Ibn Ishak, 2004:711: str. 479).
126 Ibn Kathir, 2000-2006:III. str. 177, vidi i Ibn Ishak, 2004:698: str. 468.
127 Za kritiki osvrt na povijesnost dogaaja vezanih uz unitenje Banu Kurejze vidi Bar-
kat, 1979:85-94.
128 Rodinson, 2000:257-258.
326
nikad nije predstavljalo dominantnu temu u kasnijim religijskim ili

politikim referencijama na njih.
Unitenjem treega idovskog plemena, Medina je postala si-
gurno muslimansko uporite, u kojem vie nije bilo potencijalno
subverzivnih skupina. Muslimani su razdiobom idovskih posjeda
znaajno poboljali svoje imovinsko stanje, to je podignulo Mu-
hamedov ugled unutar vlastite zajednice. Kurejiti vie nisu imali
saveznika u njihovoj sredini pa se Muhamed mogao potpuno po-
svetiti rjeavanju sukoba s tim najmonijim preostalim neprijate-
ljem.
Koliko god je vojna, strateka i ekonomska vanost idovskog
unitenja bila velika, uklanjanje teolokog protivnika iz svoje blizi-
ne za Muhameda je bilo nita manje znaajno postignue. Vjerojat-
no jedini ueni i teoloki obrazovani ljudi u Medini bili su idovi
pa je njihovo ustrajno odbijanje prihvaanja Muhamedove nove
vjere za mnoge njihove arapske sugraane predstavljalo razlog za
oprez pred dvojbom vlastite konverzije na islam. Muhamedova,
pak, nevinost izlaganju teoloke argumentacije u polemici sa i-
dovima za njega je osobno predstavljala izvor velike frustracije.
Nestankom Banu Kurejze nestale su i sve te neprilike iz Prorokove
neposredne blizine. No, u Hidazu je jo bilo idovskih zajedni-
ca. Sljedee njihovo veliko uporite bilo je Khajber, vrt Hidaza,
udaljen oko sto pedeset kilometara od Medine prema sjeveru. Ta-
monji idovi, od kojih su dio inili izbjeglice iz plemena al-Nadir,
ve su saveznitvom s Kurejitima u ratu s Muhamedom pokazali
da su Muhamedovi neprijatelji. Jedan od njihovih prvaka, poznat
pod nadimkom Abu Rafi, obraao se nemuslimanskim arapskim
plemenima i poticao ih na borbu s muslimanima pa je Muhamed
odmah po unitenju Banu Kurejze na njega poslao atentatore koji
su ga ubili. Za konani obraun s cijelom tom zajednicom koja
je kao homogeno idovsko naselje predstavljala ozbiljnu prijetnju
najprije je valjalo urediti odnose s neprijateljem na jugu: sa sta-
novnicima Meke.
327
Hudejbijski sporazum i rat sa idovima iz Khajbera

este hidretske godine, u oujku 628., Muhamed je neoekivano
poao u Meku na hodoae. S njime je krenula i brojna pratnja, a
vodili su sedamdeset rtvenih deva. Iznenaenim Kurejitima, koji
su najprije mislili da ih muslimani napadaju, Muhamed je objasnio
da je cilj njegova dolaska hodoasniki i miroljubiv. Muslimani su
stigli do mjesta Hudejbije, u blizini Meke, gdje su im se nakon
odreenih dogovaranja pridruili predstavnici Kurejita. Ondje je
Muhamed s Kurejitima sklopio desetogodinje primirje, koje se
po mjestu potpisivanja zove Hudejbijski sporazum ili Hudejbijski
mir. Sporazumom je ugovoreno da izmeu muslimana i Kurejita
nee biti nikakvih neprijateljstava niti e se kovati tajni planovi
njegova krenja. Svatko tko iz Meke prebjegne u Medinu bez do-
putenja svog patrona (wali) bit e vraen, a obje su strane zadrale
pravo sklapanja saveznitava s drugim plemenima.129 Muhamed je
usto pristao vratiti se te godine natrag u Medinu bez ispunjenja ho-
doasnikog posjeta hramu u Meki, uz obeanje da e mu ulazak u
grad i hram biti doputen sljedee godine.
Muhamedovi suborci, meu kojima i Abu Bakir i Omer, bili su
zabezeknuti njegovim sklapanjem sporazuma s nevjernicima. Tre-
tiranje mnogoboaca kao ravnopravnih partnera kosilo se s dota-
danjim Muhamedovim postupanjima i objavama. No Muhamed ih
je uvjerio kako je taj Sporazum pogodan za islam. Ibn Ishak pie:
Ni jedna prethodna pobjeda u islamu nije bila vea od ove. Kad bi

se ljudi susreli nije bilo niega osim bitke; no kad je dolo primirje,
a rat dokinut, ljudi su se sastajali u sigurnosti i savjetovali, i nitko o
islamu nije govorio pametno a da se na njega nije i preobratio. U te
se dvije godine na islam obratilo dvostruko ili vie nego dvostruko
ljudi nego ikada prije.130
129 Ibn Ishak, 2004:747: str. 504. Pisac dokumenta bio je Ali.
130 Ibn Ishak, 2004:751: str. 507, usp. Harun & Ibn Hiam, 1998:202.
328
Daljnji tijek dogaaja potvrdit e politiku mudrost Muhamedova

pristanka na uvjete Hudejbijskog sporazuma, jer e njegovo sklapa-
nje predstavljati prekretnicu [nabolje] u Muhamedovu usudu.131
Njime e biti postavljen i presedan za budue narataje, prema ko-
jem je muslimanima doputeno sklapanje primirja s nevjernicima
ukoliko je ono vremenski ogranieno.132 No u tom trenutku, mu-
slimani su bili obeshrabreni i razoarani zbog dva, kako se njima
inilo, poraza: neuspjela hodoaa u Meku i sklapanja sporazuma
s kafirima. Muhamedu je urno bila potrebna pobjeda kojom e
ponovno zadobiti ugled vojskovoe te ratnim plijenom vratiti vjeru
kolebljivima da je korisno slijediti ga.133 Logian izbor cilja ratnog
pohoda bio je Khajber. Koncem ljeta iste godine, Muhamed je po-
veo vojsku na to idovsko naselje. Khajber je bio u saveznitvu s
Mekom, ali Hudejbijskim sporazumom nije bio izriito zatien.134
Kako je neto ranije iste godine bizantska vojska porazila perzij-
sku, ime su idovi ostali nezatieni i izvrgnuti progonu i od kr-
ana, Gil misli kako je logino pretpostaviti da je Muhamed cilj
odabrao upravo zbog tih dogaaja.135
Khajber je osim po bogatstvu i brojnom stanovnitvu bio poznat
i kao najbolje utvreni grad u Hidazu.136 Muslimanska se vojska
mjestu prikrala nou, tako da nitko od mjetana nije zamijetio opa-
snost. Dodatne strae Muhamed je postavio istono od Khajbera,
prema naseljima beduinskog plemena Gatafan, koje je bilo u sa-
131 Donner, 2010:48.

132 Khadduri, 1962:212. Khadduri na istom mjestu objanjava kako meu islamskim za-
konoznancima postoji nesuglasje glede najduljega doputenog trajanja primirja (jedni
zastupaju tvrdnju da je najdue razdoblje deset godina kao u Hudejbijskom sporazu-
mu, dok drugi misle da je najdue razdoblje dvije ili tri godine, koliko je Hudejbijski
sporazum bio na snazi), no svi se slau kako privremeni mir s neprijateljem nije
nespojiv s interesima islama.
133 O pragmatinim razlozima Muhamedova pohoda na Khajber vidi Stillman, 1979:18.
134 Donner, 2010:48.
135 Gil, 1997:8.
136 Ibn Ishak, 2004:770: str. 519.
329
veznitvu sa idovima.137 Ujutro kad su idovski radnici krenuli

obraivati polja, ugledali su Muhamedove ete; poeli su vikati i
bjeati natrag prema utvrdama.138 Uz Muhamedov poklik: Alah
akbar! Khajber je uniten! muslimani su napali grad. Zateeno
stanovnitvo na brzinu je pograbilo oruje i pokualo se obraniti,
ali njihova su utvrena mjesta padala jedno za drugim. Posljednje
dvije utvrde, al-Watih i al-Sulalim pale su tek nakon mjesec i pol
dana borbi. Bio je to prvi teritorij u povijesti koji je muslimanska
drava osvojila i stavila pod svoju vlast.139
Tijekom osvajanja Khajbera zbilo se nekoliko pojedinanih do-
gaaja koje prenosi Ibn Ishak, a koji su zanimljivi za ovo istraiva-
nje. Amir Ibn al-Akwa tijekom bitke se ranio vlastitim maem i od
te rane umro. Budui da je umro od vlastitoga oruja, muslimani
su se pitali je li postigao muenitvo, to ukazuje na njihovu percep-
ciju nespojivosti samoubojstva i postignua celestijalne nagrade.
Muhamed je na njihovo pitanje odgovorio potvrdno,140 vjerojatno
zato to je al-Akwa poginuo u boju, sluajno ranivi samoga sebe.
Posljednja idovska uporita u Khajberu predala su se uz uvjet
da im Muhamed potedi ivote, na to je ovaj pristao. Potom su mu
predloili da im dopusti da ostanu ivjeti u svojim kuama i da na-
stave obraivati polja, ali da od uroda pola pripadne muslimanima,
a pola ostane njima. Muhamed je i na to pristao, uz uvjet da ako
vas poelimo protjerati, protjerat emo vas.141 Taj dogovor sa i-
137 Tabari navodi da su ratnici Gatafana krenuli prema Khajberu im su uli da se mu-
slimanska vojska utaborila u blizini grada, ali su se vratili natrag jer su uli buku i
pobojali se za sigurnost svojih obitelji i imovine (Al-Tabari, 1987-1997:1576: VIII, str.
116). O kasnijem pokuaju idova da okupe pleme Gatafan protiv Muhameda vidi
Al-Tabari, 1987-1997:1760: IX, str. 120.
138 Ibn Ishak, 2004:756: str. 511.
139 Lewis, 1984:10. B. Ahmad pak na temelju istraivanja vie izvora tvrdi da idovi
Khajbera nisu izgubili bitku, nego su s muslimanima potpisali mir, te da su hrabrom
obranom mjesta povratili ast koju su izgubila tri medinska plemena kroz svoje lu-
kavtine i kukaviluk (Ahmad, 1979:101).
140 Ibn Ishak, 2004:756: str. 510. Vie o njegovoj smrti vidi u Al-Bukhari, 1972:5:509.
Amir Ibn al-Akwa je bio stric Salamaha Ibn al-Akwe, poznatoga pripovjedaa hadisa.
141 Ibn Ishak, 2004:764: str. 515.
330
dovima Khajbera ostao je na snazi do kraja Muhamedova ivota i

tijekom vladavine prvoga kalifa Abu Bakira (632. 634.). Padom
Khajbera muslimani su zarobili plemenskog prvaka Kinana ibn
al-Rabija, koji je bio zaduen za uvanje blaga plemena al-Nadir.
Doveli su ga pred Muhameda koji je od njega zatraio da pokae
gdje se nalazi skriveno idovsko blago, to je ovaj odbio uiniti.
Nato je Muhamed zapovjedio jednom od svojih ljudi da ga mui
dok [od njega] ne izvue to ima. Al-Rabija su muili na vatri dok
nije bio gotovo mrtav, a onda su mu odsjekli glavu.142
Izvjesna idovka po imenu Zajnab bt. a-Haris, ena jednoga
od prvaka plemena al-Nadir, ispekla je Muhamedu janje, u koje je
usula otrov. Najvie otrova stavila je u pleku, za koju je doznala da
je njegov najdrai dio peenja. Muhamed je zagrizao komad mesa,
ali je osjetio okus otrova i ispljunuo ga. Pozvao je idovku, koja
je priznala da ga je pokuala ubiti zbog onoga to je uinio njezinu
narodu. Muhamed joj je oprostio i pustio je da ode.143
U popisu napada i prepada koje su izveli Muhamed144 i njegovi
suborci, Ibn Ishak i Tabari donose i priu vezanu uz pohod na Khaj-
ber, prema kojoj je neki idov imenom Jusair ibn Rizam okupljao
pleme Gatafan u Khajberu kako bi napali Muhameda. Jusair je, ini
se, bio na putu da okupi monu vojsku pa mu je Muhamed poslao
Abdulaha, jednoga od svojih sljedbenika, koji je Jusairu umiljato
obeao da e mu Muhamed, doe li pred njega, iskazati ast i pri-
142 Ibn Ishak, 2004:763-764: str. 515, Al-Tabari, 1987-1997:1582: VIII. str. 122-123. Usp.
Omerbai, 2002:169, gdje autor pie kako je to pogubljenje predstavljalo kaznu zbog
skrivanja blaga, koje su muslimani pronali u kui njegova brata.
143 Ibn Ishak, 2004:765: str. 516, Al-Tabari, 1987-1997:1583-1584: VIII. str 123-124. Od isto-
ga je mesa tada umro Bir ibn al-Bara, jedan od Muhamedovih sljedbenika, a Muhamed
je pred smrt njegovoj majci rekao kako osjea posljedice hrane koju je s njezinim sinom
jeo u Khajberu. Omerbai pak navodi kako je trovaica nakon Birove smrti ubijena, a
Muhammed a. s. je osjeao posljedice ovog trovanja sve do smrti, na nain to bi ga s
vremena na vrijeme muili stomani bolovi (Omerbai, 2002:170). Abdusselam Harun
ne spominje nikakve posljedice od trovanja (Harun & Ibn Hiam, 1998:206).
144 Muhamed je prema Ibn Ishaku osobno sudjelovao u 27 napada, a borio se u njih devet:
na Badru, Uhudu, Hendeku, protiv Kurejze, al-Mustalik, Khajber, okupaciji, Hunajni i
al-Taifu (Ibn Ishak, 2004:973: str.659-660). Vidi i Al-Tabari, 1987-1997:1756: IX, 115-116.
331
miti ga u slubu. Laskavim rijeima Abdulah je pridobio Jusaira,

koji je sa skupinom idova, u pratnji Abdulaha i muslimana koji
su bili uz njega, krenuo k Muhamedu. Ibn Ishak i Tabari navode da
se est milja od Khajbera Jusair predomislio te je namjeravao na-
pasti muslimane koji su ga pratili. Abdulah je to primijetio te ga je
napao maem; nakon borbe, Tabari navodi: Bog je ubio Jusaira,
a muslimani su poubijali ostale idove, osim jednoga koji je uspio
pobjei.145
Osvajanje Meke i posljednje godine Muhamedova ivota

Nekoliko mjeseci nakon osvajanja Khajbera, sedme hidretske go-
dine (629.) Muhamed je opet poao u Meku na hodoae. Kurejiti
su njemu i njegovoj pratnji sukladno Hudejbijskom sporazumu do-
pustili ulazak u grad i posjet Kabi. Muslimani su se u gradu zadr-
ali tri dana, a potom se vratili u Medinu. Osme hidretske godine
Muhamed je poslao vojsku na sjever, u Siriju, gdje se kod mjesta
Mutah muslimanska vojska po prvi puta u povijesti sukobila s kr-
anskom, ali je pretrpjela poraz. Nedugo nakon toga, izmeu ple-
mena Banu Bakr, saveznika Kurejita, i plemena Banu Khuza, koje
je bilo u saveznitvu s muslimanima, dolo je do sukoba u kojem
je poginulo nekoliko pripadnika potonjeg plemena.146 Usprkos iza-
slanicima iz Meke koji su odmah poli u Medinu kako bi razjasnili
to se zbilo, Muhamed je podigao vojsku od deset tisua ljudi147 i
krenuo prema Meki. Stanovnici Meke su, zbog Hudejbijskog spo-
razuma kojim im je Muhamed dvije godine ranije zajamio deseto-
godinji mir, bili nespremni za rat. Desetoga dana mjeseca ramaza-
na, osme hidretske godine148 muslimani su zauzeli grad bez borbe.
Ni na jednoj strani nije bilo poginulih. Muhamed je po osvajanju
grada dao da se pogubi nekoliko mekanskih pjesnika koji su du-
145 Al-Tabari, 1987-1997:1760: IX, str. 120; Ibn Ishak, 2004:981: str. 665-666.
146 Ibn Ishak, 2004:805-806: str. 542.
147 Ibn Ishak, 2004:828: str. 557.
148 Sijeanj 630.
332
hovitim stihovima njega i njegovu vjeru izvrgavali podsmijehu.149

Njihovo je smaknue bilo jo jedna poruka da Muhamed zahtijeva
da se svatko prema islamu mora odnositi s pijetetom te da je kazna
za podrugljivo polemiziranje s prorokom i njegovom vjerom smrt.
Nedugo potom velik dio Kurejita iz Meke prihvatio je Muhameda
za Alahova poslanika te se preobratio na islam.
Osvajanje Meke bilo je uvod u veliki trijumf islama. Druga
arapska plemena iz Hidaza na Kurejite su gledala kao na vodee
pleme, isto potomstvo Abrahamova sina Imaela i narod u ijoj
je sredini bio sveti hram,150 Kaba. Kad su vidjela da su Kurejiti
pristali uz islam, razumjeli su da su njihovi izgledi u borbi protiv
Muhameda slabi te da bi prikljuenje islamu i za njih bilo najpo-
godnije rjeenje. Pleme po pleme Muhamedu je slalo izaslanstva,
koja su mu iskazivala lojalnost, spremnost na naputanje starih obi-
aja i prelazak na islam. Od njega su zauzvrat traili da im zajam-
i sigurnost i zadravanje imovine ili jamstvo za dug.151 Devete
hidretske godine Muhamed je poslao izaslanstvo muslimana u Je-
men, sa zadaom da i ondje proglase islamsku vjeru. Sljedee go-
dine, posljednje godine Muhamedova ivota, poslao je Halida ibn
al-Walida plemenu Banu al-Haris te mu zapovjedio da ih pozove
da prijeu na islam, a ako odbiju da zarati s njima. Pleme je prelo
na islam, nakon ega ih je Halid ibn al-Walid pouavao islamu i
knjizi Bojoj i sunetu Njegova proroka152 Iz opisa konverzije toga
plemena proizlazi da je jo za Muhamedova ivota tradicija nje-
govih djela i uenja, uz knjigu Boju postala sastavnim dijelom
149 Popis tih osoba i razloge njihova pogubljenja Ibn Ishak donosi u Siri 818-820, str. 550-
551. Meu njima nije bilo idova. Osim njih ubijeno je i nekoliko stanovnika Meke
kad je Halid ibn al-Walid doao u njihov dio grada da ih nagovori da prijeu na islam,
no ta je ubojstva Muhamed osudio.
150 Ibn Ishak, 2004:933: str. 628.
151 Ibn Ishak, 2004:645: str. 636.
152 Ibn Ishak, 2004:959: str. 645-646. Takoer vidi i Al-Tabari, 1987-1997:1834: IX, str.
206. I Ibn Ishak i Tabari samo nekoliko redaka prije citirane zapovijedi navode kako
je Muhamed neposredno pred smrt opetovano zazivao Alaha da pobije narod koji gro-
bove svojih proroka pretvara u mjesta za bogotovlje. Muhamed je time elio sprijeiti
muslimane da od njegova groba naprave svetite.
333
islamskoga nauka. Nedugo pred smrt, Muhamed je dao posljednje

naputke o ponaanju i vjerskim ritualima muslimana, kao i o musli-
manskom postupanju prema idovima i kranima:
idov ili kranin koji slobodnom voljom postane iskren musliman

i pokori se islamskoj vjeri, vjernik je s istim pravima i istim obve-
zama. Ako koji od njih prianja vrsto uza svoju vjeru, toga od nje
ne treba odvraati. Svaki odrasli mukarac ili ena, rob ili slobod-
njak, mora platiti zlatni dinar ili njegovu protuvrijednost u odjei.
Koji to izvri ima jamstvo Boga i njegova poslanika; koji uskrati,
taj je neprijatelj Boga i njegova poslanika i svih vjernika.153
Muhamed je umro 632. godine, desete godine po hidri, na isti dan

na koji je desetljee ranije uao u Medinu. Njegova je smrt dola
neoekivano, nakon kratke bolesti. Posljednja Muhamedova za-
povijed sljedbenicima bila je: Neka na Arabijskom poluotoku ne
ostanu dvije religije.154 Ona e imati pogubne posljedice po pre-
ostale arabijske idove. Ve drugi kalif Omer (634. 644.) uvi
za tu Muhamedovu zapovijed, protjerao je idove iz Khajbera, a
njihov grad naselio muslimanima.155
Nasljee kanoniziranih muslimansko-idovskih sukoba
Ibn Ishakova biografija muslimanskog proroka Muhameda i drugi

ranoislamski tekstovi otkrivaju postojanje vrlo aktivne interakci-
je izmeu osnivaa islama i idova. tovie, Ibn Ishakov tekst na
odreenim mjestima ukazuje na veliku ulogu koju su idovi i i-
153 Ibn Ishak, 2004:962, str. 647-648. Ovom je uredbom Muhamed odredio plaanje di-
zije (glavarine), no ve neposredno sljedee muslimanske vlasti nisu je naplaivale po
ovom principu, iako su vjerno zadrale njegov duh. Zbog toga se da pretpostaviti da
je ovaj dio Ibn Ishakova teksta izvorno Muhamedov (Stillman, 1979:20). Za suprotno
miljenje vidi Watt, 1956:128.
154 Ibn Ishak, 2004:1021: str. 689.
155 Ibn Ishak, 2004:779: str. 525.
334
dovstvo odigrali u definiranju ranoga islama, to ne udi uzme li se

u obzir da je, prema islamskim izvorima, od monoteistikih vjera
idovstvo u Arabiji bilo najprisutnije i najutjecajnije. O prisutnosti
krana ne zna se puno156 pa je lako mogue da su pripadnici te re-
ligije u Hidazu bili rijetkost, iako Donner pie kako pojedinani
izvori pokazuju da krani tamo nisu bili nepoznati.157
Muhamedov odnos prema idovima, promotri li se njegova
proroka, politika i vojna karijera u cjelini, nije bio ujednaen i
dosljedan, nego se znaajno mijenjao, ak toliko da se gotovo moe
govoriti o krajnostima. Od Muhamedove izvorne sklonosti idovi-
ma koja je graniila sa stavom meusobne pripadnosti muslimana
i idova, kakva se iitava iz njegova prvog sporazuma sa stanov-
nicima Medine, oponaanja nekih idovskih bogotovnih obiaja i
prvih prijaznih poziva idovima da prihvate njegovo poslanje kao
nastavak poslanja ranijih idovskih proroka, Muhamedov se odnos
prometnuo u neprijateljstvo koje je na koncu dovelo do protjeri-
vanja, porobljavanja i ubijanja vie stotina idova. Teko je pret-
postaviti da se promjena u Muhamedovu odnosu prema idovima
odnosila samo na vidljivo postupanje, ali ne i na njegove izvor-
ne stavove koji su zapravo uvijek bili negativni. U ranoislamskim
izvorima, naime, postoji solidan temelj za potkrijepiti tvrdnju kako
je i njegov stav proao kroz slinu preobrazbu, da je njegovo prvo-
bitno razmiljanje o idovima bilo proeto iskrenom naklonjenou
i da su njegovi postupci sve vrijeme bili nepatvoren odraz stavova.158
Slian primjer takve preobrazbe postoji i u kranskoj povijesti,
156 Kako smo ranije vidjeli, evko Omerbai, primjerice, navodi da u Medini nije bilo cr-
kava (Omerbai, 2002:87). Ovdje bih ipak spomenuo i kvalitetno argumentiranu tezu
profesora Sharona kako su medinski idovi zapravo bili krani (Sharon, 2007:352-353,
People of the Book u McAuliffe, 2001-2006:36-43, Vol. 4). No ta teza, i da je tona,
poput pitanja povijesnosti opisanih dogaaja vezanih uz te idove, ne bi imala utjeca-
ja na suvremeno muslimansko iitavanje i tumaenje ranoislamskih tekstova, upravo
zato to je opis tih medinskih plemena kao idovskih dio kanona, pa je sama pomisao
da bi oni mogli sadravati pogrjeku heretina.
157 Donner, 2010:30.
158 Rije Jehud u Kuranu se javlja samo u medinskom, a ni jednom u mekanskom raz-
doblju Muhamedove karijere.
335
a odnosi se na reformatora Martina Luthera (1483. 1546.). Taj

nam primjer moda moe donekle pribliiti Muhamedove dvojbe,
budui da je Luther iza sebe ostavio pisane izvore koji nam omogu-
uju kvalitetniji uvid u njegovo razmiljanje. Luther je na poetku
reformacije vjerovao kako e mu se u obrani istoga biblijskoga
nauka (Sola scriptura) pridruiti i idovi, jer e u njemu prepozna-
ti povratak na iskonska biblijska naela i odvajanje od papinskih
idolopoklonstava i praznovjerja te da e se njemaki idovi na-
pokon obratiti na kranstvo. Godine 1523. objavio je djelo Dass
Jesus ein Geborner Jude Sei (Da je Isus Krist po roenju idov)
u kojem vrlo pohvalno govori o idovskom narodu. No dvadeset
godina kasnije, kad se njegova oekivanja nisu ispunila, napisao
je poznatu raspravu Von den Juden und ihren Lgen (O idovima
i njihovim laima), u kojoj je s tolikim neprijateljstvom opisao i-
dove, da je ona u znaajnoj mjeri pridonijela oblikovanju njemake
antisemitske misli u razdoblju izmeu reformacije i Holokausta.159
Ibn Ishakova Sira i drugi ranoislamski izvori posveuju puno
prostora opisu Muhamedovih susreta sa idovima pa je lako stei
dojam kako su oni bili objekt njegove izvanredne pozornosti i proze-
litskih ambicija. Vjerojatni razlog tomu je Muhamedovo uvjerenje
kako bi idovsko prihvaanje njegova poslanja i poruke vie nego
iije drugo pridonijelo dojmu vjerodostojnosti njegovih tvrdnja o
sebi kao proroku.160 idovi su njegovali kako jednobotvo tako i
pomno istraivanje Pisama i tumaenje aktualnih zbivanja prema
159 Johnson potonje Lutherovo djelo naziva prvim djelom modernog antisemitizma i golem
korak naprijed na putu prema Holokaustu (Johnson, 1988:242). Betsy Halpern Ama-
ru ukazuje na zapanjujuu slinost izmeu Lutherovih prikaza idova i onih koji su
se u zapadnoj civilizaciji razvijali dugo nakon reformatorove smrti (Halpern Amaru,
1984:95), u emu se takoer nazire slinost s Muhamedom i kasnijim umetom. Znaajna,
pak, razlika lei u tome to je Luther imao malo ili nimalo kontakta sa idovima, izuzev
obraenika na kranstvo (ibid., str. 96 i uputa br. 12 na str. 101). Ipak, povezivanje kr-
anskoga religijskog protuidovstva s Holokaustom u uzrono-posljedinom smislu do
danas je predmet nesuglasja i polemike meu povjesniarima (usp. Brague, 2002:47).
160 Spomenuto raspitivanje Kurejita o idovskom miljenju glede vrijednosti njihove
(kurejitske) odnosno muslimanske vjere jedan je od pokazatelja njihova duhovnog
autoriteta meu Arapima.
336
prorokim objavama sadranima u njemu. No, izmeu Muhame-

dova pristupa idovima i njegova pristupa mekanskim mnogobo-
cima postoji odreeni stupanj slinosti koja nije zanemariva i koja
Muhamedov odnos prema idovima kontekstualizira. Na poetku
svoga poslanja, Muhamed je prema svim svojim neistomiljenicima
nastupao blago, pozivao ih da prihvate njegovu vjeru i objanjavao
im njihove zablude. Prema njima se nije odnosio kao prema nepri-
jateljima, nego kao prema ljudima koji ne razumiju, ali e, sasluaju
li ga, razmisle li i ukoliko se radi o Narodu knjige provjere
li u svojim svetim spisima, razumjeti i postati njegovi sljedbenici.
Mandat koji je dobio od Alaha bio je da poziva ljude k Bogu, da
trpi uvrjede i da oprata neznalicama.161 Muhamed je, kako je iz
izvora razvidno, bio vjeran toj misiji. Odbacivanje poruke mono-
teizma od njegovih sunarodnjaka nanosilo mu je duboku duevnu
bol, alost i nezadovoljstvo, ali on nije odustajao od raspravljanja s
njima i navijetanja islama kroz razgovore i uvjeravanja. U jednom
su ga trenutku to nezadovoljstvo i gorljivost za dobrobit njegova
naroda toliko proeli da je, kako bi se pribliio sunarodnjacima,
kompromitirao temeljno naelo islama, jednobotvo. Nakon obja-
ve odobrio je tovanje tri boice iz mekanskoga panteona, al-Lat,
al-Uze i Manat.162 Muhamed je kasnije povukao tu kompromisnu
objavu, danas poznatu kao sotonski stihovi jer je uvidio da njihov
izvor nije bio Bog, nego vrag, a ona je ostala doktrinarno najkontro-
verznija epizoda njegova ivota. Muhamed se na vrlo slian nain,
neposredno nakon hidre i preseljenja u Medinu, odreeno vrijeme
prilagoavao i idovskoj vjeri, od ega je takoer kasnije odustao.
Cilj je, kao i ranije u Meki, bio isti: privui u islam pripadnike druge
religije kroz naglaavanje meusobnih slinosti.163 Friedmann tako
161 Ibn Ishak, 2004:313: str. 212.

162 Ibn Ishak, 2004:239: str. 165-166.
163 Goitein se s blagim uenjem pita zato idovske zajednice u Arabiji nisu prihvatile
Muhameda kao proroka poganima, budui da u njegovoj religiji, prije nego to su u
nju ukljueni poganski rituali vezani uz hodoae u mekansko svetite, nije bilo
niega to bi idovima bilo odbojno (Goitein, 1955:63).
337
s pravom ukazuje kako se Muhamedovo efemeralno usklaivanje

islama sa idovskom vjerom u Medini moe usporediti s prethod-
nim pristajanjem uz tovanje triju boica iz Meke, no da ovo krono-
loki potonje nikad nije postalo kontroverzno jednostavno zato to
se u Medini radilo o pribliavanju monoteistikoj vjeri,164 dok je u
Meki u islam na trenutak priputeno mnogobotvo.
Nakon uspjene uspostave vojno-politiko-vjerske zajednice u
Medini, Muhamedova se karijera mijenja iz primarno propovjed-
nike u primarno politiku i vojnu. On pribjegava nasilju kao va-
nom, nerijetko najvanijem nainu noenja kako s Kurejitima i
drugim arapskim plemenima koja nisu prepoznavala njegovo pro-
roko zvanje tako i sa idovima.165 Opseg voenja ratova u tom
razdoblju Muhamedove karijere vidljiv je ve iz letiminog uvida
u Sadraj koji je Alfred Guillaume priloio uz svoj prijevod Sire.
Dio II. (str. 109-218) i dio III. (str. 219-682) prijevoda odnose se
na Muhamedovu proroku karijeru. Dio II. objedinjen je pod na-
slovom Muhamedov poziv i propovijedanje u Meki. Dio III. koji
se odnosi na vie od tri etvrtine teksta o Muhamedovu javnom
djelovanju, Guillaume je naslovio Muhamedovo preseljenje u Me-
dinu, njegovi ratovi, pobjeda i smrt.166 Najvei dio Muhamedova
javnog djelovanja protekao je u ratovanju, mahom pobjedonosnom,
a od tih bitki i sukoba znaajan dio odnosio se na one sa idovima.
Ibn Ishak je zbrojio da je Muhamed osobno sudjelovao u dvadeset
sedam bitki, od kojih se aktivno borio u njih devet, meu kojima su
navedena i dva najpoznatija okraja sa idovima, ona protiv pleme-
na Banu Kurejza te naselja Khajber.167
Budui da izmeu mekanske i medinske faze Muhamedova po-
slanja postoji proturjeje glede odnosa prema nemuslimanima, koje
164 Friedmann, 2003:30.

165 Muhamedu je nakon miroljubivog mekanskog razdoblja dola Alahova izravna objava
da se s neprijateljima pone boriti (Ibn Ishak, 2004:314: str. 213). Prvi ajet kojim je
muslimanima doputeno ratovanje je Kuran 2:190 (vidi biljeku 117 na str. 43).
166 Ibn Ishak, 2004:viii-ix.
167 Ibn Ishak, 2004:973: str. 659-660.
338
je rezultiralo u razliitim, esto oprjenim zapovijedima, namee se

pitanje koji je pristup relevantan za kasnije religijsko-politike kon-
tekste u kojima se oponaa Muhamedov sunet. Tumaenje (tafsir)
svetih tekstova, kao i njihova primjena u zakonodavstvu (fikh) slijede
naelo kronologije, pri emu novije objave opozivaju one starije (na-
elo poznato kao naskh odnosno al-nasikh wa lmansukh168). Ukoli-
ko postoje kuranski stihovi ili tradicija koji se meusobno isklju-
uju, onda su oni stariji mansukh, opozvani ili abrogirani. Slijedom
toga, objave i postupanje iz medinskoga, a ne oni iz mekanskoga
razdoblja, mjerodavni su, ukoliko izmeu njih postoji protuslov-
lje. A protuslovlje nerijetko postoji. Jedno od najvanijih vezanih
za temu bliskoistonog sukoba jest pitanje primjene nasilja, rata i
prisile kao sredstva ostvarenja ciljeva irenja islama. Od neprijate-
lja islama s kojima su muslimani bili u sukobu tijekom medinskog
razdoblja, sva su arapska plemena s vremenom prihvatila islam.
Neobraen je ostao Dar al-kitab, od kojih se opet veina sukoba
opisanih u ranoislamskim kanoniziranim tekstovima, odnosila na
idove, a tek manjina na krane. Tako je, kanonizacijom rano-
islamskih tekstova, dolo i do kanonizacije neprijateljstva prema
idovima i kranima, a dijelom kanona postali su i opisi idova i
krana, koji uglavnom nisu laskavi, osobito oni koji se odnose na
idove. Neki aspekti kanoniziranih stereotipa o idovima, po-
najprije oni koji se odnose na njihovu inferiornost, tijekom veeg
dijela povijesti muslimansko-idovskih odnosa inili su se eviden-
tnima. No onda se 1948. godine dogodilo nezamislivo: idovi su
u bitki za bitkom hametice poraavali muslimane te uspostavili dr-
avu koja samim time to je idovska prkosi islamu i muslimani-
ma.169 Tek iz pregleda ranoislamske povijesti i kanoniziranih opi-
sa muslimansko-idovskih sukoba postaje jasno koliko je ta tvrdnja
iz Hamasove Povelje doista religijski utemeljena, to za budunost
168 Vie o konceptu vidi u Encyclopaedia of Islam, New Edition, 1986-2004:Vol. VII, str.
1009-1012.
169 lanak 28. Povelje Hamasa u Stav, 2001:402.
339
arapsko-izraelskog sukoba, u omjeru u kojem se bude percipirao

kroz te i tako tumaene tekstove, moe znaiti samo njegov nasta-
vak i zaotravanje.
Dihad na Alahovu putu i idovska nemo

Podjela svijeta na Dom islama (Dar al-islam) i Dom rata (Dar
al-harb) postoji, prema tradiciji iz hadisa, od najranijih islam-
skih vremena, jo od medinskoga razdoblja Muhamedova ivota
(622. 632).170 Slijediti Muhamedov primjer i voditi sveti rat pro-
tiv nemuslimana, dok se njihovo podruje ne stavi pod politiku
vlast islama, predstavljalo je muslimansku vjersku obvezu, a voj-
ni uspjeh muslimana bio je dokaz da je Alah uz njih. Sveti rat se
isprva odnosio na zasjede i prepade usmjerene protiv mekanskih
karavana ili na obranu od osvetnikih napada mekanskih Kureji-
ta. No s osvajanjem idovskoga utvrenog grada Khajbera, dihad
prerasta u osvajanje teritorija za islam, u kojem stanovnitvo ostaje
ivjeti pod uvjetima koje propisuje muslimanske vlast te stjee sta-
tus zatiene manjine odnosno imija. Bitka za dobro utvreni i
opremljeni Khajber bila je za muslimane golem vojni izazov, no
Muhamed je primjenom pametne taktike uspio zauzeti to upori-
te a da muslimani nisu pretrpjeli znaajnije gubitke. To je ujedno
vjerojatno bila i posljednja muslimansko-idovska bitka u koju je
muslimanska vojska ulazila s osjeajem neizvjesnosti glede ishoda.
idovska naselja u Arabiji nakon Khajbera vie nisu predstavlja-
la znaajniju zaprjeku irenju islamske politike domene. Najtei
muslimanski ratovi koji su uslijedili voeni su protiv Grka, Perzi-
janaca, Berbera, kao i drugih arapskih plemena,171 dok idovi kao
vojna, politika, ekonomska pa ak i religijska prijetnja polako, ali
sigurno iezavaju s povijesne pozornice kalifata.172 Do Muhame-
170 Encyclopaedia of Islam, New Edition, 1986-2004:Vol. II, str. 126.

171 Ovdje prvenstveno mislim na arapska plemena ija je pobuna uguena za dvogodinje
vladavine prvoga kalifa Abu Bakera.
172 Zanimljiv povijesni kuriozitet je da su idovi ostali politiki beznaajni praktino sve
dok je postojao kalifat, institucija vrhovnoga muslimanskog voe ukinuta 1924. godine.
340
dove smrti, vojni sukob izmeu muslimana i idova naelno je bio

gotov: idovi su bili definitivno poraeni i podinjeni pa oni od
tada ustroj svojih zajednica i nain ivota u islamskim zemljama
ureuju unutar toga injeninog, kasnije zakonskog okvira. Oni ne
diu ustanke niti pokuavaju zbaciti islamsku vlast. tovie, tije-
kom irenja islama u vrijeme etvorice prvih kalifa idovi izvan
Hidaza nerijetko su blagonaklono gledali na muslimanska osvaja-
nja, uz neke primjere kolaboracije.173 U kanoniziranim je izvorima
tako ostala slika idova kao naroda koji se uz odreene iznimke
iznevjerio Bogu i njegovim naumima, koji je odbacio Bojega
posljednjeg poslanika i time na sebe svalio trajno prokletstvo, vid-
ljivo u porazima koje su pretrpjeli i rasprenosti meu narodima.
Taj je idov, kao i u kranskom diskursu, zavidan narodu na koji
je preao Boji odabir i u svojoj zavisti on sniva spletke i pakosti.
No, za razliku od kranske srednjovjekovne mitologije, idov je
u islamu zavrio kao poraen i ponien neprijatelj, u potpunosti
nedjelotvoran u svojim pakosnim nakanama. Od pokuaja prokli-
njanja medinskih muslimana neplodnou do pokuaja ubojstva
Muhameda kamenom ili otrovom,174 svaki se njegov zli naum izja-
lovio. Jedina idovska spletka koja je ostala donekle uspjena bila
je krivotvorenje Pisma175 i izbacivanje prorotava o Muhamedu, no
ni u tome na koncu nisu uspjeli, jer ih je Prorok jo za ivota pora-
zio i uutkao, a poganska su arabijska plemena listom hrlila u islam
usprkos idovskom opovrgavanju istinitosti njegove religije. ak i
glede najvee idovske konspiracije u povijesti, deicida, zbog koje
173 Vrijeme etvorice prvih kalifa (632. 661.) jo uvijek je relevantno za oblikovanje
ranoislamske misli budui da je u to vrijeme nastao velik broj hadisa, a mnogi povje-
sniari vjeruju kako je i Kuran doraivan jo godinama nakon Muhamedove smrti.
174 Muhamed se za vrijeme bolesti od koje je umro u razgovoru s majkom Bir ibn al-Ba-
ra, koji je umro od mesa u koje je otrov usula khajberska idovka Zajnab, poalio
na bolove navodno uzrokovane tim otrovnim mesom, koje je jeo tri godine ranije
(Al-Tabari, 1987-1997:1584: VIII. str. 124). No ta tradicija se u klasinom islamu ne
tumai kao dokaz da je idovka uspjela u svom naumu, nego je ona odraz elje da se
proroku uz ostale vrline pripie i ona najvea, a ta je muenitvo, to Tabari i navodi.
175 Sura 5:70-71.
341
je idov u kranstvu bio omraen, ali i smatran iznimno opasnim

jer posjedovanje moi da se ubije sam Bog ukazuje na krajnju
zlou i neopisivu vjetinu da se ona provede u djelo u islamskoj
je religiji on opet neuspjean. Prema islamskom vienju Isusova
ivota, naime, Isus uope nije umro na kriu, nego je njegova smrt
bila samo iluzija:
[...] i zbog njihovih rijei: Mi smo ubili Mesiha Isaa, sina Merje-
mina, Bojeg Poslanika. A oni ga nisu ubili niti objesili, nego im
se (to) priinilo. [] Oni ga zaista nisu ubili.176
idovi, prema islamskom uenju, iako su htjeli, nisu uspjeti ubiti

Isusa, jer je Alah osujetio tu njihovu nakanu.177 Time idov i u
islamskom, kao i u srednjovjekovnom kranskom diskursu, pred-
stavlja bie proeto zloom, ali za razliku od kranskoga diskursa,
idovska je zloa u islamskome jalova, nemona, nedjelotvorna i
mizerna.
Zbog svih tih neuspjeha, vjerojatno najsnaniji sentiment koji
su ranoislamski tekstovi potaknuli meu muslimanima u odnosu
na idove bio je prijezir. U srednjovjekovnom je kranstvu prema
idovima uvijek postojala odreena doza straha kao prema narodu
sposobnu izvesti zlodjela kozmikih razmjera. Zato su idovi ne-
rijetko bili optuivani za izazivanje kataklizmikih nesrea, poput
irenja zaraznih epidemija ili gladi. U muslimanskom svijetu takvih
optuaba nikad nije bilo, jer za njih nije postojala teoloka podloga.
Ma koliko eljeli, idovi nisu bili sposobni nadjaati i nadmudriti
muslimane, a kamoli proizvesti kakvo vee zlo koje bi ugrozilo iru
islamsku zajednicu. Bernard Lewis stoga s pravom zakljuuje da je
glavna znaajka idova kako ih se gledalo i tretiralo u klasinom
islamskom svijetu, njihova nebitnost.178 Harkabi, slino, pie da
176 Kuran 4:157.

177 To je pojanjeno u Suri 3:54.
178 Lewis, 1997:126. Prve optube u islamskom svijetu protiv idova da su poinili ritu-
alna ubojstva iznijeli su krani, ne muslimani.
342
se u kasnijim islamskim osvrtima na idove esto koristio kuranski

izraz ponienje i mizerija (el-dhilla wa-al-maskana).179
U vremenima nakon dovretka kanonizacije islamskih teksto-
va, muslimani su se prema idovima uglavnom odnosili upravo na
nain odreen njihovom nebitnou. Ni s jednim drugim neprijate-
ljem Muhamed nije imao toliko sukoba i polemike; ni jedan drugi
neprijatelj nije toliko puta bio u prilici ugroziti njegovo poslanje,
misiju i ivot, a ipak svaki put podbacio. Muhamed je svu idovsku
opasnost otklonio ve za ivota pa muslimani s poetkom kalifata s
tom zajednicom vie nisu imali nevolja. Na muslimanima je ostalo
jo samo da, kad za to doe vrijeme, dokraje idovsku zajednicu,
no i to e, prema poznatom hadisu, biti rutinski posao u kojem e
muslimanima pomoi i priroda:
Nee nastupiti Sudnji dan sve dok se muslimani ne budu borili pro-
tiv idova. Pa e ih muslimani ubijati, tako da e se idovi skrivati
iza stabala i kamenja. Kamen i stablo e govoriti: O, muslimane,
evo idova iza mene, doi i ubij ga. Osim stabla Garkad, jer ono
je idovsko stablo.180
Ovaj hadis predstavlja odreenu zagonetku upravo zbog svega gore

reenoga. Je li Muhamed ovo izrekao u vrijeme dok su idovi jo
predstavljali odreenu prijetnju? Ako nije, zato bi je netko izmi-
ljao? Goldziher je pokazao kako su mnogi hadisi osmiljeni nakon
Muhamedova ivota te pripisani njemu uz navoenje prikladnog
isnada. Zapisivali su ih muslimanski teolozi i pripadnici vladarsko-
ga stalea kako bi njima potkrijepili neki nauk, ojaali svoj politi-
ki i vjerski poloaj ili pak pobili ili ugrozili protivniki. Nerijetko
179 Harkabi, 1972:220.

180 Bostom, 2008:230 (http://www.usc.edu/schools/college/crcc/engagement/resources/
texts/muslim/hadith/bukhari, pregledano 16. 1. 2011.). Hamas se u svojoj Povelji, u
lanku 7., poziva na ovaj hadis, uz napomenu da se nalazi i u Buhariju i Muslimu
(Stav, 2001:393, vidi i Rabinovich & Reinharz, 2008:431-432), a navodi ga i jeruza-
lemski muftija El-Huseini u traktatu Islam i idovstvo o kojem e biti rijei kasnije.
343
su ih osmiljavali kako bi se kakvu protivniku obdarenom kreativ-

nou u sricanju hadisa uzvratilo istom mjerom.181 Goldziher tako
ukazuje i da
ne iznenauje to meu kontroverznim pitanjima o kojima se u

islamu uno polemiziralo, bila ona politika ili doktrinarna, nema
ni jednoga za koje pobornici razliitih pogleda nisu u stanju citirati
odreeni broj tradicija, odreda opremljenih impozantnim isnadi-
ma.182
U iroj islamskoj zajednici stoljeima su se vodile rasprave o vjero-

dostojnosti pojedinih hadisa i nije rijedak fenomen da neki islamski
teolozi odreene hadise smatraju autentinima dok ih drugi dre kri-
votvorinama. Naelno se moe rei da su najire prihvaene Buha-
rijeva i Muslimova zbirka. Autentinost hadisa nije predmet ovoga
izlaganja, no ono to je zanimljivo jest da bi se religijski i historio-
grafski aspekti mogli donekle preklopiti upravo po pitanju mnogih
hadisa o idovima, u kojima je izraeno nepovjerenje i neprijatelj-
stvo prema njima. Naime, islamski teolozi i vladari iz formativnog
razdoblja islama nisu imali nikakva posebnog interesa izmiljati ih,
jer su idovi, kako smo vidjeli, do poetka vladavine prvoga kalifa
632. prestali biti ne samo prijetnjom, kao to su bili prije unitenja tri
medinska plemena i utvrde u Khajberu, nego i openito relevantnim
imbenikom unutar muslimanske drave. Taj aspekt ini upravo
Muhamedovo autorstvo protuidovskih tradicija izglednijim. Ipak,
kad sam tu metodu provjere autentinosti hadisa predloio profesoru
Sharonu, on se nije sloio s time da je negativan prikaz idova sam
po sebi dostatan dokaz da se odreeni hadis moe s vie vjerojatnosti
povezati s Muhamedom. Njegov je argument bio taj da znaajan
broj hadisa potjee izravno iz kuranske egzegeze.183
181 Goldziher, 1971:17-251, osobito vidi str. 43.

182 Goldziher, 1971:44.
183 Privatna prepiska elektronikom potom od 16. 1. 2011. Sharon u istom pismu kao
primjer navodi Jahiza koji kao razlog mrnje prema idovima u njegovo doba (9. sto-
344
Sharonovu tvrdnju donekle potkrjepljuje Ibn Kathirova al-Sira.

idovi su u njoj u jo jasnijim tonovima prikazani kao neprijatelji
Boji, kojima nakon propasti na ovom svijetu slijedi propast i na
sljedeem, to jest kuranska misao.184 Tijekom istraivanja ovih
tekstova, pozornost mi je privuklo poveanje doze hvalospjeva na
raun Sada, izricatelja smrtne presude idovima Banu Kurejze
koja se razvila u est stoljea izmeu Ibn Ishaka (osmo stoljee) i
Ibn Kathira (etrnaesto stoljee). Ibn Kathir je eulogiju Sadu obo-
gatio i proirio, ali temeljna misao iz obje sire je zajednika: Alah
je bio toliko obradovan susretom s ovjekom koji je bez milosti
izrekao presudu pogubljenja stotina idova i porobljavanja njiho-
vih obitelji, da se prijestol s kojega vlada potresao. Islamski izvori
takvu celestijalnu aktivnost nisu zabiljeili kod smrti ni jednoga
drugoga muslimana, ukljuujui i samoga Muhameda.
Bilo da se radi o izvornim Muhamedovim porukama i djelima,
bilo da se radi kasnijoj kuranskoj egzegezi, bilo da se radi o kom-
binaciji tih dvaju imbenika, negativni opisi idova iz ranoislam-
skoga razdoblja, budui da su kanonizirani, postali su neodvojiv
dio religije islama. Sama imenica idov, na arapskom Jehud, u
Kuranu se spominje petnaest puta, svaku put u surama nastalima
u medinskom razdoblju i najee u negativnom kontekstu.185 Isti
naziv u kanoniziranim hadisima takoer se najee javlja u ne-
gativnom kontekstu. I upravo kanonizacija toga sentimenta, koji
u tolikom opsegu nije postojao glede krana jer je muslimanska
zajednica za Muhamedova ivota s njima imala vrlo malo dodi-
ljee) navodi tradicije u kojima su idovi opisani kao neprijatelji muslimana u Medini.
184 Sura 98:6 (ovaj se ajet odnosi i na krane).
185 Encyclopaedia of Islam, New Edition, 1986-2004:Vol. XI, str. 240. Izraz Banu Isra-
il (djeca Izraelova) u Kuranu se spominje 43 puta, i u mekanskom i u medinskom
razdoblju, pri emu se taj oblik esto spominje kao referencija na biblijske Izrael-
ce, a kako se u ranim tekstovima taj naziv manje rabio u negativnim kontekstima, u
srednjovjekovnoj literaturi on postaje eufemizam za Jehud i oblik uljudnog obraanja
idovima (lanak Yahd u XI. svezku Brilove Enciklopedije islama na str. 239-242
predstavlja izvrsno uvodno tivo za istraivanje opisa idova u islamskim svetim spi-
sima i kasnijoj literaturi).
345
ra,186 najvjerojatniji je razlog da je i u kasnijim stoljeima idov,

a ne kranin, percipiran kao glavni neprijatelj i iritelj vrednota
protivnih islamu, iako je ugroza muslimanskim ekspanzionistikim
nastojanjima tijekom cijeloga razdoblja kalifata zapravo dolazila
od krana. Kuranski ajet koji to moda najbolje oslikava je onaj iz
Sure 5:85 koji glasi:
Ti e svakako uoiti da su pravovjernicima najvei neprijatelji

idovi i oni koji Bogu drga pripisuju. A svakako e uoiti da su
najblii prijatelji pravovjernicima oni koji kau: Mi smo krani.
To je stoga to meu njima ima sveenika i asketa i to se oni ne
ohl.
Goitein, prouavajui protuidovske ajete u Kuranu ukazuje da

je Muhamed odbacivao kranske dogme ee nego idovske pa
ipak su idovi objekt veeg antagonizma i kuranske polemike. I on
misli da je glavni razlog nesretno poklapanje povijesnih zbivanja
s trenutkom pisanja kanoniziranoga kuranskog teksta.
idovske prilike tijekom nastajanja islamskog imperija
Izmeu Muhamedove smrti187 i prvoga velikog poraza musliman-

ske vojske u Bitki kod Poitiersa188 prolo je tono stoljee. Izvori
o muslimansko-idovskim odnosima iz toga razdoblja postaju sve
brojniji, a znaajan dio njih svjedoi da su se oni razvijali u smjeru
186 . Omerbai u ranije opisanom kontekstu potrage za nainom sazivanja medinskih

muslimana na molitvu navodi da u Medini nije bilo crkava niti zvona (Omerbai,
2002:87), to je tvrdnja branjiva na temelju mjerodavnih ranoislamskih izvora.
187 Tardicionalna godina Muhamedove smrti je 632., premda ga neki nemuslimanski
izvori spominju kao jo ivog u doba arapskih osvajanja Palestine (vie o tome vidi u
Crone & Cook, 1977:4).
188 Bitka je poznata i kao Bitka kod Toursa, a odigrala se 10. listopada 732. Franaka
vojska kojom je zapovijedao Karlo Martel, djed Karla Velikoga, tada je porazila uma-
jadsku vojsku pod zapovjednitvom Abd al-Rahmana, koji je u toj bitki poginuo.
346
koji je, sudei po sadraju izvora iz vremena Muhamedova ivo-

ta, nerijetko bio posve neoekivan. Saveznitva izmeu idova i
muslimana kao i odreeni stupanj vjerskog zbliavanja u mnogim
su krajevima, od Iraka do Palestine i Egipta, odnosima tih dviju
zajednica poeli davati jednu novu nijansu. Muslimanska osvajanja
zemalja izvan Arabije i promjene koje su s njima dolazile idovima
su uglavnom donosili poboljanje ivotnih uvjeta, a ponegdje su,
kao u Iraku, meu njima raspirivali mesijanska oekivanja. Politi-
ki, ta su osvajanja u krajevima pod kranskom vlau uglavnom
znaila prestanak brutalnog progona. Budui da su idovi tijekom
kratkotrajne perzijske okupacije Palestine 614. 628. bili u save-
znitvu s Perzijancima, Bizantinci su ih, nakon to su povratili iz-
gubljena podruja, izloili nemilosrdnu progonu. Nekoliko godina
prije islamskih osvajanja ak su ih pod prijetnjom smru primora-
vali na konverziju na kranstvo. S dolaskom islamske vlasti ivot-
na ugroenost idova je prestala. Njihove su se prilike pod musli-
manskom vlau u znaajnom opsegu popravile, premda zbog toga
ne treba zanemariti da su i dalje ostali graani drugoga reda.
Jo zanimljiviji od politikoga je idovski vjerski pogled na
islamska osvajanja. U mnogim krajevima izvan Arabije189 idovi
i neke kranske sljedbe irenje islama doivjeli su kao poetak
ispunjenja mesijanskih prorotava. Cio je Orijent bio u prevratu;
ruila su se kraljevstva, a stoljetna ustrojstva, poglavarstva i vlasti
propadala su da bi se na njihovim ruevinama uspostavila nova.
U nekoliko je godina dolo do korjenitih promjena u krajevima
od Afganistana do obala Tihog oceana i panjolske. Za idove
koji su iz narataja u narataj sanjali o povratku na Cion u tim je
previranjima bilo lako razabrati eshatoloka zbivanja kroz koja e
Bog opet obnoviti njihov narod i zemlju. Arape, pustinjski narod
s juga koji je govorio semitskim jezikom, mnogi su od njih vi-
djeli kao donositelje ne samo osloboenja od bizantinske tiranije,
189 Islamski izvori prenose i sluajeve kada su idovi iz Arabije povjerovali da je s adven-
tom islama stiglo ispunjenje prorotava i dolazak Oekivanoga (vidi sluaj prijelaza
na islam rabina Abdulaha b. Salama u Ibn Ishak, 2004:240), no oni nisu bili esti.
347
nego i posljednjih vremena pa ak i samoga Mesije, i to u liku

drugoga islamskog kalifa, Omera ibn al-Kataba (634. 644.), u
islamskoj tradiciji poznatoga i pod mesijanskim nazivom el-Fa-
ruk, Izbavitelj,190 koji su mu po nekim navodima nadjenuli idovi
i/ili krani.191 Tako idovski spis Nistarot (Tajne) rabina imuna
ben Johaija donosi poruku o izbavljenju Izraela kroz dolazak I-
maelova kraljevstva i Proroka po Njegovoj [Bojoj] volji.192 U
jednom od najranijih kranskih dokumenata u kojem se spominju
arapska osvajanja Palestine, protuidovskom poleminom traktatu
Doctrina Jacobi koji je vjerojatno nastao 634., postavlja se pitanje
povezanosti proroka koji se pojavio meu Saracenima i Kristova
ponovnog dolaska, to ukazuje na to da je mesijanska konotacija
islamskih osvajanja meu kranima bila prepoznata od samoga
poetka.193
idovi, potaknuti mesijanskim i eshatolokim oekivanjima, u
mnogim su podrujima na koja se islam irio bili izrazito naklonje-
ni osvajaima pa Goitein navodi:
Svagdje, a osobito u Palestini, Siriji i panjolskoj, idovi su ak-

tivno pomagali muslimanskim osvajaima koji su ih smatrali sa-
veznicima.194
Primjer aktivne idovske kolaboracije s Arapima moe se nai u

arapskom osvajanju Hebrona i Cezareje, u kojem su novopridolim
190 Crone & Cook, 1977:5.

191 Tabari navodi dva izvora toga zagonetnog Omerova nadimka. Prvi je, prema tra-
diciji koja se poziva na Aiu, Muhamed, a drugi je Narod knjige (Al-Tabari, 1987-
1997:2729, XIV. str. 96).
192 Crone & Cook, 1977:4 i Hoyland, 1997:308-312. Nistarot je napisan sredinom osmoga
stoljea, no Crone i Cook tvrde da se on najvjerojatnije temelji na ranijem apokalipti-
nom spisu koji je nastao nedugo nakon islamskih osvajanja (str. 4).
193 Krani su, pak, prema istom dokumentu, odbacili takvu povezanost, kao i to da
je Muhamed istinit prorok: U tome takozvanom proroku [Muhamedu] nema istine,
samo prolijevanja ljudske krvi (Hoyland, 1997:57).
194 Goitein, 1955:63.
348
osvajaima pomogli upravo gradski idovi.195 U spisu Doctrina

Jacobi opisano je kako se idovi raduju nakon to su Arapi ubili
bizantskog asnika, a iz drugih dijelova teksta da se naslutiti da su
neki idovi sluili u arapskoj vojsci.196 Prema idovskim izvjei-
ma iz Kairske gnize, idovi u Iraku (Babiloniji) doekali su kalifa
Alija kao glasnika mesijanske eshatolohije, a neki ak kao samoga
Mesiju. Omer je u Iraku susreo egzilarha (ro galut) Bostanaja, po-
tomka Davidove loze, koji je zbog podrijetla i sam bio mesijanska
figura. Omer je ostao impresioniran njime te mu je za enu dao ker
svrgnutoga perzijskog aha Hozroja II. Drugu njegovu ker dao je
Alijevu sinu Huseinu, ime su drugi imam ijitske sljedbe i vrhovni
idovski poglavar postali zetovi. Srdani odnosi izmeu muslima-
na i idovskih prvaka u Mezopotamiji, koje su zapoeli Omer i Ali,
nastavili su se i tijekom abasidskog razdoblja.
Ipak, muslimansko-idovski odnosi iz vremena irenja islama
nisu jednoznani. Prema prvome kranskom dokumentu u po-
vijesti u kojem se Muhamed spominje po imenu, muslimani su
dvanaest milja istono od Gaze poubijali 4000 palestinskih selja-
ka i to krana, idova i Samarijanaca.197 Drugi izvori ukazuju
na to da su idovi skupa s Bizantincima branili grad Gazu od
muslimanskih osvajaa.198 Godine 641. kalif Omer protjerao je
idove iz Khajbera, a njihovu imovinu razdijelio muslimanima.
Zaplijenio je i imovinu idova koji su ivjeli u naseljima doline
Wadi al-Qura, a idove iz Nadarana na jugu Hidaza protjerao
je u Irak, u Kufu.199
195 Stillman, 1979:23; primarni izvor o osvajanju Hebrona u prijevodu na engleski nalazi
se na str. 152.
196 Hoyland, 1997:527-528.
197 Dokument Prezbiter Toma, nastao oko 640. godine u Hoyland, 1997:120; vidi i
Donner, 2010:106
198 Stillman, 1979:24
199 Al-Tabari, 1987-1997:2595, XIII. str. 176-177. Prema nekim izvorima idovi iz Wadi
al-Qure nisu protjerani budui da se ta naselja ne nalaze u Hidazu nego u Siriji (vidi
fusnotu 610 na str. 177).
349
Omerov pakt
Kako se islamski imperij irio, nametala se potreba zakonskog ure-
enja odnosa prema nemuslimanskom stanovnitvu unutar njego-
vih granica. Ti su odnosi prema tradicionalnom tumaenju ureeni
Omerovim paktom, dokumentom kojim je navodno postignut spo-
razum izmeu kalifa Omera i jeruzalemskoga patrijarha Sofronija.
Temeljem toga pakta, Sofronije je muslimanima predao Jeruzalem,
a Omer je kranima zajamio imijski status zatiene manjine (ahl
al-ima). Omerov pakt potom je proiren na cio Narod knjige pa
se u islamskom zakonodavstvu nije pravila razlika izmeu idova
i krana. Goitein ukazuje kako je ovo izjednaavanje idova i kr-
ana zanimljivo, budui da su muslimani na temelju Kurana mo-
gli ozakoniti veu diskriminaciju idova nego krana, ali to nisu
uinili.200 Premda je pria o nastanku Omerova pakta vjerojatno
legenda, budui da Omer nije osobno zauzeo Jeruzalem niti postoje
dokazi da je ikad bio u Palestini,201 taj je dokument s vremenom
postao glavni zakonski okvir za ureenje odnosa muslimana i imi-
ja u islamskim zemljama. Prema njemu, imijima je na musliman-
skim podrujima zajamen ivot, vlasnitvo i pravo bogotovlja.
Oni se, pak, obvezuju plaati poseban porez (dizija i hara) te
ivjeti u podlonosti muslimanima. Nisu smjeli nositi oruje, jahati
konja, udariti muslimana ni obraati ga na svoju vjeru. idovi i kr-
ani nisu smjeli graditi sinagoge i crkve ni popravljati postojee,
200 Goitein, 1955:62, 64. Goitein ovo izjednaavanje statusa pripisuje, izmeu ostaloga,
idovskom saveznitvu tijekom osvajanja, te prilikama u Iraku, koji je bio sredite
ranog zakonodavstva, a gdje je idovski prvak ro galuta uivao poasno mjesto na
kalifovu dvoru (o odnosu kalifa i ro galuta postoje zanimljivi zapisi u kairskoj Gnizi,
koja ih opisuje kao odnos dvojice mesijanskih linosti.)
201 Omerovo osvajanje Jeruzalema najvjerojatnije je plod kasnijih legendi, a ne povijesni
dogaaj. Muslimanski vojskovoa koji je osvojio Jeruzalem bio je Amr b. al-As (Busse,
1984:160-161); o razlozima iz kojih ga je islamska tradicija smatrala nedovoljno dostoj-
nim vidi Busse, 1968:445. Jedna od legendi vezanih uz Omerovo osvajanje Jeruzalema
odnosi se na njegovu izgradnju damije na Hramskoj gori, koju muslimani nazivaju
al-haram al-arif. O toj damiji danas postoje razne teorije, no u pamfletu koji je 1925.
godine izdalo Vrhovno muslimansko vijee, na ijem je elu bio radikalni jeruzalemski
muftija Hadi Emin, pie ono to je povijesna injenica: od Omerove damije danas
nema ni traga, a Kupolu na stijeni nazivati tim imenom je pogrjeno (al-Al, 1925:6).
350
ii u procesijama, glasno moliti, a morali su se i odijevati tako da

se razlikuju od muslimana. Ovim su propisima kasnije, kako se po-
kazivala potreba poradi drutvenih promjena, pridodavani i drugi
pa tako imiji nisu smjeli graditi kue vee od muslimanskih, pro-
davati alkoholna pia, prouavati Kuran, a njihovo sudjelovanje u
obnaanju javnih slubi bilo je ogranieno.202 Usprkos tome to je
Omerovim paktom ozakonjen status imija kao graana drugoga
reda, on je za idove predstavljao znaajnu promjenu nabolje, jer
vie nisu bili izdvojeni za ikaniranje; utopljenost u mnotvu kr-
ana koji su s njima sada dijelili isti drutveni poloaj imija, za
mnoge je idove koji su doivjeli vlast i kranskih i muslimanskih
gospodara dolazak potonjih predstavljao stjecanje odreenog vida
drutvene ravnopravnosti. Za idove je znaajno i to da su im mu-
slimani po osvajanju Jeruzalema dopustili da se vrate i opet nastane
u njihovu svetom gradu.
Glavni neprijatelj islamskom irenju bili su krani, isprva oso-
bito Bizantinci. Nakon inicijalnih muslimanskih pobjeda koje su
trajale do Bitke kod Poitiersa 732., kranske su vojske uspjeno
zaustavile irenje islama. Usprkos tomu, u mnogim islamskim tek-
stovima idovi, a ne krani, i dalje su opisivani u negativnijem
svjetlu. Muslimanski autor al-Jahiz (781. 869.) u raspravi protiv
krana postavio je pitanje zbog ega su muslimani vie naklonjeni
kranima nego idovima, iako je kranska teologija i ekonomska
mo za muslimane napadnija od idovske.203 Njegovo je opaanje
u skladu s ve citiranom Surom 5:85. Al-Jahiz potom objanjava
kako je razlog tomu taj to su se idovi u Medini suprotstavljali
Muhamedu i sukobljavali s njime, dok slinih sukoba izmeu Mu-
hameda i krana nije bilo.
Borba protiv njih [idova] bila je dugotrajna, iscrpna i sve je vie

izlazila na vidjelo. Rasla je gorina, umnoavala se mrnja, a ne-
202 Stillman, 1979:25-26. Za opseniju studiju koncepta imije vidi Yeor, 2001.
203 Goitein, 1955:63.
351
prijateljstvo je vrsto uspostavljeno. Krani, s druge strane, bu-

dui da su ivjeli daleko kako od mjesta u kojem je Prorok, Alah
ga blagoslovio i podario mu mir, primio poziv, tako i od mjesta u
koje je iselio, nisu klevetali islam, nisu imali prigode kovati urote
ni ujediniti se u rat. To je, dakle, prvenstveni razlog iz kojega su
srca muslimana otvrdnula prema idovima, a priklonila se kra-
nima.204
Al-Jahizova opaanja inila su reprezentativan primjer musliman-

skih teorijskih stavova, ali postupanja muslimana prema idovima
u narednim stoljeima uglavnom nisu bila odreena njima.
Smanjivanje i nestanak
idovske vanosti u islamskoj percepciji
Glavnina Muhamedove teoloke polemike i vojnih ekspedicija bila

je, kao to smo do sada vidjeli, usmjerena prema idovima (i arap-
skim mnogobocima), a ne prema kranima. U njegovoj neposred-
noj blizini, idovi su bili ti koji su predstavljali prijetnju svojim
teolokim znanjem i pitanjima na koja Muhamed nije znao odgo-
vore, svojim politikim i vojnim utjecajem osnaenim savezima s
arapskim plemenima te ekonomskom moi svojih zajednica koje
su, marljive u poljodjelstvu i vjete u trgovini, prosperirale vie
nego arapske. No kako je veina idovskih zajednica u Hidazu
bila unitena ili svedena na imije jo za Muhamedova ivota, a
osobito kasnije, kad se islamski imperij proirio i uvrstio, idovi
su prestali predstavljati prijetnju u bilo kojem obliku. Muslimani-
ma i islamu od njih nije prijetila nikakva opasnost, bila ona teolo-
ka (idovstvo nije prozelitirajua vjera), vojna, politika, ekonom-
ska ili trgovaka (idovi nisu imali dravu, vojsku, flotu), a nije ih
se moglo ni optuiti za subverzivnost ili lojalnost nekoj stranoj sili.
idovima u islamskom svijetu usto je bilo zabranjeno nositi oruje
204 Al-Jahiz, al-Radd ala l-Nasara u Thalath Rasail, 2. izdanje, ur. J. Finkel (Cairo,
1926.), engleski prijevod preuzet iz Stillman, 1979:169.
352
pa i jahati na konju. Kako su idovi i u kranskom svijetu bili pod-

loni slinim mjerama, stereotip u islamskom svijetu o idovu kao
osobi lienoj svake mogunosti da ikoga ugrozi postao je uvrijeen,
a idovima najee pripisivana znaajka bio je kukaviluk.205
Svaka od navedenih opasnosti islamu je prijetila gotovo isklju-
ivo od krana.206 Tako su oni s vremenom postali prvenstveni
esto jedini objekt muslimanskog neprijateljstva, nepovjerenja,
polemike i sukoba. Istodobno su krani, zbog svoje vojne moi
koja je nakon inicijalnih muslimanskih uspjeha iz vremena al-ra-
iduna uglavnom bila vea od muslimanske, plijenili divljenje i za-
vist muslimana. Kako se u islamu vojna snaga povezuje s Bojom
naklonou,207 na krane se nerijetko gledalo kao na skupinu koja
je usprkos krivovjerju ipak na neki nain dionik boanskih blago-
slova. Njima se nije pripisivao ni kukaviluk ni nemo pa muslima-
ni prema njima nisu gajili stav prijezira ni nevanosti, nego opreza
i zabrinutosti. Kranskoj opasnosti muslimani su se odupirali voj-
no, ali i teoloki. Golema veina muslimanskih poleminih spisa
odnosila se na pobijanje dogmi kranstva, a ne idovstva.208 Tako
je tijekom srednjega vijeka ranoislamski prikaz idova kao grje-
na, opaka i perverznog naroda, s kojim je Muhamed imao toliko
neprilika, u velikoj mjeri zanemaren. Bernard Lewis, usporeujui
vanost koja se danas pridaje Muhamedovu sukobu sa idovima,
tvrdi kako klasina islamska literatura zauzima oputeniji pogled
pa se prema sukobu sa idovima odnosi kao prema relativno za-
nemarivoj epizodi iz prorokove karijere, koja je u svakom sluaju
okonana njihovim potpunim porazom.209 Kao poraeni, ponieni
205 Lewis, 1997:129.

206 I druge su zajednice neko vrijeme predstavljale prijetnju islamu, kao to su perzijski
zoroastrijanci, berberska plemena ili kasnije Mongoli, no veina njih s vremenom je
inkorporirana u islamski vjerski korpus.
207 Vidi Peters, 1991:298.
208 Lewis, 1997:126-127. Lewis kao rijetku iznimku islamskog teologa koji je opovrgavao
idovstvo navodi panjolca Ibn Hazma (994. 1064.).
209 Lewis, 1997:128.
353
i prezreni, idovi nisu bili dostojan objekt polemike i opovrgava-

nja, nego poruge. Kao kukavice i slabii, oni ne samo da muslima-
nima nisu pruali razloga za zabrinutost, nego su u njima poticali
osjeaj nadmoi. Sami idovi pak nisu pokazivali osobitu elju
da se njihov status i imid promijeni. Uglavnom su bili zatvoreni
u svoje zajednice, gledali svoja posla i prouavali svoja sveta pi-
sma, a njihove politike ambicije osim u nekoliko epizoda koje
su uglavnom neslavno zavrile svodile su se na ekanje da doe
Mesija i obnovi kraljevstvo u Izraelu. Da je takav model musliman-
sko-idovskog suivota bio prihvatljiv za obje zajednice vidi se i
iz injenice da su idovske zajednice opstale pa ak i prosperirale
u mnogim krajevima islamskoga imperija u kojima su kranske
s vremenom gotovo nestale. Meu takve krajeve spadaju dijelovi
sredinje Azije (dananji Uzbekistan) koja su nastanjivali nestori-
janski krani, Jemen te cijela sjeverna Afrika. Istodobno, stoljetno
sredite idovskoga uenja i literarne kreativnosti Irak (Babilonija),
takvim je ostalo i nakon islamskih osvajanja. A upravo u injenici
da su idovi opstali i prosperirali u krajevima u kojima su kran-
ske zajednice pod islamom iezle, Barakat Ahmad vidi potrebu
da se ograniena narav i granice muslimansko-idovskoga sukoba
promotre iz prikladne perspektive, iz koje se takav ishod vie ne
bi inio udnim.210
Zlatno doba muslimansko-idovskih odnosa
Razdoblje od 900. do 1200. koje neki autori nazivaju islamskom

renesansom predstavlja i razdoblje najboljih muslimansko-idov-
skih odnosa.211 Iz kompleksnosti povijesnih prilika toga razdoblja,
Stillman izdvaja smanjenje meureligijske polemike izmeu mu-
210 Ahmad, 1979:125.

211 Zlatno doba muslimansko-idovskih odnosa u panjolskoj je poelo i ranije, prema
nekima ve od samih islamskih osvajanja Iberijskog poluotoka ili najkasnije od vla-
davine Abd al-Rahmana u drugoj polovici 8. stoljea (Gilbert, 2010:40).
354
slimana, krana i idova openito, jer je svaka od te tri vjere bila

zauzeta obraunavanjem sa sljedbama i devijantnim pokretima
unutar vlastitih redova. idovi i krani u islamskim zemljama ne-
nametljivo su poeli zanemarivati mnoge odredbe uvjetovane nji-
hovim imijskim statusom.212 U to je vrijeme zapaena idovska
trgovaka, gospodarska, kulturna i intelektualna aktivnost u islam-
skim zemljama te visok poloaj koji su neki idovi stekli. Kriarski
su ratovi u 12. stoljeu bili na vrhuncu, a kransko nasilje prema
muslimanima i idovima ostalo je, ne bez razloga, moda najva-
nijom temom vezanom uz tadanja zbivanja.213 Muslimani i ido-
vi, osim to su u Levantu zajedno bili rtve kriarskih osvajanja,
izgradili su bliskije odnose nego ikad prije i kasnije u povijesti. Iz
njihovih odnosa iz toga razdoblja vjerojatno potjee do danas uvri-
jeeni mit kako je suivot muslimana i idova bio idilian tijekom
cijele njihove zajednike povijesti, to je poremetio tek nastanak
moderne izraelske drave.214
Usprkos postojanju odreenih kvalitetnih argumenata za objedi-
njavanje navedenoga razdoblja pod naslovom zlatno doba, prili-
ke nisu bile idiline ni bez sukoba. Jedna od najpoznatijih epizoda
protuidovskoga (kao i protukranskoga) muslimanskog nasilja iz
vremena zlatnog doba odnosi se na dio razdoblja vladavine egi-
patskog kalifa Al-Hakima (996. 1021.). Prve godine njegove vla-
davine bile su obiljeene izrazito tolerantnim stavom prema imiji-
ma, to je bilo u duhu vladavine njegovih fatimidskih prethodnika.
Godine 1005. Al-Hakim je u Kairu utemeljio institut za znanost, koji
je brzo prerastao u bogatu knjinicu klasinih djela grke filozofije
i drugih spisa, islamskih i neislamskih. Taj institut, bait el-hikma
212 Stillman, 1979:40.

213 U vrijeme Kriarskih ratova eskaliralo je kransko nasilje i protiv europskih idova
te su idovske zajednice u nekoliko gradova unitene. Kransko postupanje prema
stanovnicima Levanta esto je bilo izrazito okrutno, a pri osvajanju mnogih mjesta
sve je stanovnitvo poubijano, ukljuujui i lokalne krane.
214 Baleti tako pie: Arapi se zapleu u sukobe sa idovima tek u najnovije doba, to-
nije od prvih pretencioznih naseljavanja u palestinski prostor, dok su mnoge vjekove
ivjeli u slozi i najboljim odnosima (Baleti, 1982:11).
355
(kua mudrosti) nadahnuo je osnivanje slinih knjinica i u Iraku i

Perziji.215 Fatimidska vlast stvarala je ozraje prihvaanja neislam-
skih filozofija i neislamskih podanika bez ustrajavanja na naglaa-
vanju njihove inferiornosti u odnosu na islam i muslimane. idovski
ljetopisi prenose kako je poetkom 1012. godine kalif osobno spasio
dvjesto idova od fanatika koji su ih, bijesni zbog liberalne politike
fatimida prema imijima htjeli poubijati.216 No iste te godine kalif je
neoekivano217 i sam poeo progoniti idove i krane. Vratio je na
snagu zakone o vidljivom razdvajanju muslimana i imija te dao da
se porue crkve u domeni njegove vlasti.218 Na dan Pesaha, idov-
ska etvrt Kaira spaljena je skupa s njezinim stanovnitvom. Mnogi
su se krani i idovi, pod pritiskom progona, preobratili na islam.
Dio idova utoite je potraio u Jemenu. Sedam godina kasnije,
Al-Hakim se opet predomislio i dopustio povratak novoobraenih
muslimana na svoje izvorne religije, to je bio neuven postupak
islamskih vlasti prema islamiziranim imijima.
Preteito blagonaklon stav vlasti prema idovima oitovao se
u procvatu idovske vjerske, filozofske i znanstvene misli te op-
enito u irenju kreativnog stvaralatva i porastu materijalnog bla-
gostanja. Sredita idovske misli, koja su od davnina na Orijentu
bila usredotoena na Irak, pomiu se prema zapadu i nalaze plodno
tlo u Egiptu, Ifrikiji (Tunisu) i panjolskoj. idovi u mnogima od
tih krajeva od desetoga stoljea uivaju slobodu bavljenja trgovi-
nom, a njihova marljivost i kreativnost donosi materijalni, kulturni
215 Vidi lanak Dar al-hikma u EI (Vol 2:126-127) u kojem autor napominje kako je ijit-
ska doktrina (a fatimidi iji je vladar bio Al-Hakim bili su ijitska sljedba) proviala
pogodno ozraje za razvoj grkih znanosti.
216 Goitein, 1955:83. Iz spomenute se epizode da naslutiti kako neprijateljski stav mu-
slimanskih masa prema idovima nije nuno bio blai u vremenima kad su vladari
prema njima bili naklonjeniji; naprotiv, naklonjenost vladarske elite prema imijima
katkad je samo razjarilo narod te se ona u konanici pokazala pogubnijom od ujedna-
enog stava umjerene diskriminacije.
217 Mnogi izvori smatraju da je Al-Hakim poludio pa se u povijesti esto naziva i Ludim
Kalifom.
218 Tada je sruena i crkva Svetog groba u Jeruzalemu, to je meu europskim kranima
rasplamsalo bijes koji je koncem toga stoljea kulminirao pozivom na Kriarski rat.
356
i duhovni procvat mnogih idovskih zajednica. idovski prosperi-

tet pridonosio je razvoju sveukupnoga drutva, to su kalifi koji su
idovima u 10. stoljeu omoguili pokretanje bankarskih i trgova-
kih djelatnosti dobro shvaali. Politike kalifa bile su pragmati-
ne, utemeljene na itanju njihovih osobnih interesa, a ne na itanju
Kurana.219 U pojedinim krajevima islamskoga imperija, poput
nekih andaluzijskih kalifata i emirata, sposobni i ambiciozni idovi
ak su postigli izvanredne politike karijere i uspeli se do samoga
vrha vlasti. No njihov uspon u dravnoj hijerarhiji katkad je kasni-
je doveo do unitenja njihovih obitelji pa i irih zajednica, jer su
muslimanski klerici idovsku politiku mo tumaili kao krenje
Omerova pakta, koje za posljedicu ima izuzee od imijske zatite.220
Neki od najveih idovskih srednjovjekovnih mislilaca, kao to
su Saadia ben Josef Gaon (882. 942.),221 Juda Halevi (1075.
1141.)222 i Maimonides ili Rambam (1135. 1204.)223 ivjeli su
i stvarali u to vrijeme. Vaan razlog stjecanja sloboda koje su na-
dilazile imijske zakone leao je u tadanjim nositeljima islamske
vlasti. Ifrikijom, a potom i Egiptom, ovladali su fatimidi, ijitska
sljedba koju su sljedbenici klasinoga sunitskog islama drali kri-
vovjernom. Fatimidi se pak nisu osjeali obveznima pridravati se
219 Ellis Rivkin u Epilogu Muhammad and the Jews (Ahmad, 1979:126).
220 Primjer je Samuel ibn Naghrela (Samuel ha-Nagid, 993. 1056.) koji je due od tri
desetljea bio vezir berberske kraljevine Granade. No nezadovoljstvo muslimanske
zajednice zbog idova na tako visokom poloaju koje je tinjalo tijekom njegova ivota
eskaliralo je kad ga je naslijedio sin Josip ha-Nagi. Godine 1066. muslimani su podi-
gli ustanak, Josipa ubili i razapeli na gradskim vratima, a idovsku etvrt Granade
unitili i masakrirali stanovnitvo (Stillman, 1979:59, Goitein, 1955:70). Vidi i obja-
njenje toga dogaaja koje daje B. Lewis, osobito protuidovske stihove pjesnika Abu
Ishaka, kojima autor muslimanima objanjava da odstupanje od vjere nije u ubijanju
idova, nego u doputanju nastavka njihove vlasti (Lewis, 1984:44-45).
221 Saadia je roen u Egiptu, a kasnije je preselio u Babilon.
222 Halevi je vei dio ivota proveo u Andaluziji (panjolskoj), no potkraj ivota doao je
do zakljuka kako je jedina domovina za idova Erec Izrael te se uputio onamo. Umro
je nedugo po dolasku u Svetu zemlju, tada pod kriarskom vlau.
223 Maimonides (poznat kao Rambam, to je akronim od Rabi Moses Ben Maimon) je
roen u panjolskoj, odakle je zbog progonstva u vrijeme Almohada prebjegao u sje-
vernu Afriku, a potom u Egipat, gdje je sluio kao dvorski lijenik. Smatra se jednim
od najznaajnijih idovskih teologa i filozofa.
357
tradicionalnih zakona Omerova pakta, iji je autor bio kalif koje-

ga su ijiti smatrali uzurpatorom.224 I njihovo tumaenje Kurana
bilo je razliito od sunitskoga: drali su kako on sadri ezoterine
poruke, zbog ega je doslovno shvaanje kuranskih poruka, pa i
protuidovskih, izgubilo na snazi. I na koncu, fatimidi su drali da
je njihov vrhovni voa imam nepogrjeiv, da je nositelj boanskih
ovlasti da sam uredi drutvene odnose ukljuujui i one prema i-
mijima te da ne podlijee obvezi prihvaanja miljenja sunitskih
teologa i klerika.225
Ipak, vjerojatno najvaniji razlog poveanju snoljivosti prema
imijima lei u smanjenju utjecaja religije na oblikovanje islamskih
drutava. U islamsku su misao ule ideje grkoga humanizma, a
mnoga djela grkih filozofa prevodila su se i komentirala na arap-
skom jeziku.226 Razvitak intelektualne kreativnosti neodreene i
neobuzdane striktnom religijom, napredak trgovine, uestalost pu-
tovanja u daleke zemlje i slijevanje raznolikih misli, znanja, vje-
tina i tradicija, otvarala su diljem islamskoga svijeta nova svje-
tonazorska obzorja, u koja se podjela na muslimane i imije nije
uklapala. Sve to vrijeme uo se i glas gorljivih pobornika povratka
na religijske fundamente. Klerici su upozoravali kako umet kre-
njem odredbi Omerova pakta zastranjuje od tradicionalnih naela
islama. S vremena na vrijeme idove bi zateklo progonstvo, ubi-
janje i unitavanje njihove imovine. U ovome razdoblju takvi su
ispadi bili rijetki, no opasnost od njih uvijek je postojala. idovi i
krani ivjeli su u nesigurnosti i neizvjesnosti, iji stupanj ne treba
prenaglaavati, ali ni zanemarivati.227 Koncem toga razdoblja, go-
dine 1229. dogodio se i neobian sporazum, kad je ajubidski sultan
Al-Kamil (1180. 1239.) caru Fridriku II. (1194. 1250.) predao
224 ijiti su sljedbenici etvrtoga kalifa Alija i njegova potomstva. Oni smatraju da su
prva trojica kalifa, Abu Baker, Omer i Osman, nepravedno i protupravno Aliju oduze-
li primat koji mu je oduvijek pripadao.
225 Stillman, 1979:43.
226 M noga su djela grke filozofije upravo u prijevodu na arapski jezik stigla do Europe.
227 Stillman, 1979:61-63.
358
Jeruzalem, Betlehem, Nazaret i neke druge palestinske krajeve, bez

rata, nakon viemjesenog pregovaranja. Tim sporazumom, ija je
valjanost bila ograniena na deset godina,228 krani su povratili
izgubljeni Jeruzalem, s iznimkom muslimanskih svetih mjesta na
Hramskoj gori. Ni sultan Al-Kamil ni car Fridrik nisu bili fana-
tino predani svojoj religiji i to je, ini se, bio jedan od vanijih
razloga za njihov miran dogovor (ne treba zanemariti ni splet po-
litikih okolnosti, o emu vie vidi u treem svesku Runcimano-
ve trilogije o Kriarskim ratovima). No, religiozno muslimansko i
kransko lokalno stanovnitvo nije djelilo njihovu miroljubivost.
Sultanovi podanici i imami na njega su se okomili optubama i
osudama. U Damasku je uprilieno javno alovanje zbog izdaje
islamske vjere. Fridrika, koji je ve svakako bio izopen, kler je
optuio za sporazum s neprijateljima kranske vjere pa kad je dan
nakon ulaska u grad, u nedjelju 18. oujka uao u crkvu Svetog gro-
ba kako bi nazoio misi, ondje nije bilo sveenika koji bi je vodio.229
Fridrik se naao uvrijeen stavom klera pa je nakon nekoliko dana
s vojskom napustio grad i otiao u Jafu te se preko Akona i Cipra
vratio u Europu. Samo nekoliko tjedana po njegovu odlasku imami
iz Hebrona i Nablusa poveli su narod u napad na Jeruzalem. Kra-
nima je u pomo pritekla kriarska vojska iz sjevernih krajeva; mir
koji su sultan i car dogovorili nikad nije postao stvarnost.
228 Deset godina je najdulje razdoblje koje je sultan mogao ponuditi, sukladno naelu
Hudejbijskog sporazuma.
229 Runciman, 1990:186-191. Runciman opisuje kako su sultan i car tijekom pregovaranja
pokazivali uzajamno potovanje i divljenje, iako su nastojali nadmudriti jedan dru-
goga. Bio je to bez dvojbe prvorazredan diplomatski dvoboj u kojem je elja za mirom
kod oba vladara igrala vaniju ulogu od elje za ostvarenjem vjerskih ciljeva. Sultanov
vjerski oprez vidio se i iz njegove zapovijedi da mujezin s el-Akse ne poziva na molitvu
kad je car u gradu. Tome se usprotivio sam Fridrik, koji je pak zapovjedio da se smakne
svaki kranski klerik koji se uspne na Haram al-arif. Kad je doao do Kupole na Stije-
ni i vidio mree razapete kako unutra ne bi ulijetale ptice, njegov je komentar bio da im
je Bog umjesto vrabaca sad poslao svinje. Bio je to cinian komentar, jer su muslimani
tako nazivali krane (usp. Lewis, 1984:33). No to nije bilo doba za viceve na vlastiti
raun. Osim ozlojeenih krana, i muslimanski vjernici bili su zgroeni carevim nepo-
tivanjem vlastite vjere. Zgodan opis ovih zbivanja, kao i razlike u stavu vladara i naroda
glede toga muslimansko-kranskog sporazuma, nalazi se u Omerbai, 2005:222-224.
Autor tu navodi da je kralj Kamil zakljuio najudniji ugovor u povijesti.
359
Vjerska radikalizacija i obnova imijskog statusa
Trinaesto stoljee za muslimanske je zemlje predstavljalo jedno od

najdramatinijih razdoblja povijesti. Rekonkvista je u panjolskoj
ostavila jo samo Granadu u rukama Maura; kriari su do konca
stoljea jo vladali mnogim dijelovima Svete zemlje, a obale sje-
verne Afrike bile su pod udarom Europskih flota.230 No najtei udar
islamskom svijetu zadali su Mongoli osvajanjem Mezopotamije.
Hulagu-kan, unuk Dingis-kana, osvojio je 1258. Bagdad, pogu-
bio kalifa i tim inom dokrajio samo srce islamskoga politikog
ureenja kalifat. U vrtlogu ratova i nemira, na vlast su se uspeli
pripadnici nearapskih vojnih stalea. Novi vladari ne samo da nisu
bili plemenita roda, obrazovani i odgojeni u duhu klasine i huma-
nistike misli, nego su nerijetko bili bivi robovi. Rigidni vjerski
ustroj popraen fanatizmom brzo je istisnuo utjecaj humanizma,
znanosti, filozofije i svjetonazora utemeljenog na pluralnosti misli.
Raslojavanje muslimanskih drutava na muslimane i imije ponov-
no je uzelo maha. Tomu je osobito pridonio podreen poloaj u ko-
jem su se i sami Arapi muslimani nali u mnogim zemljama, poput
Egipta, Palestine i Sirije, u odnosu na Mameluke, Selduke i druge
nearape koji su zagospodarili nad njima. Nakon to su se sami nali
podvrgnuti gruboj vlasti, Arapi su povratkom na religijska naela
izvornoga islama i ranoislamskoga zakonodavstva sebi opet pod-
vrgavali imije. U Perziji i Iraku pod mongolskom vlau poloaj
idova, krana i ijita bio je povoljniji od poloaja muslimana
sunita, no tamonje prilike s konca 13. stoljea samo su primjer
krhkosti imijske sigurnosti. idovski filozof Saad ibn Kamuna
objavio je na arapskom jeziku knjigu o idovstvu, kranstvu i isla-
mu, koja je razbjesnjela muslimane. Muslimansko je stanovnitvo
ve bilo ogoreno visokim poloajem na koji su Mongoli uzdigli
idove pa su tu knjigu doivjeli kao vrhunac uvrjede, budui da je
230 Do konca 11. stoljea Siciliju su od muslimanske vlasti oslobodili Normani, Vikinzi
koji su prihvatili kranstvo.
360
sadravala neke opaske o islamu koje klerici nisu odobravali. Ibn

Kamuna je ve 1284. morao pobjei iz Bagdada. Masovni progoni
mezopotamijskih idova poeli su 1291. nakon to je ubijen idov-
ski vezir. Nakon toga, diljem Irana i Iraka napadnuti su idovski
slubenici, a idovsko je stanovnitvo progonjeno i ubijano. Dio
idova spasio se privremenim prelaskom na islam. Godine 1295.
mongolska dinastija Ilkanida prela je na islam, to je za idove i
krane znaio definitivan povratak na imijski status.231
Egiptom su 1250. ovladali Mameluci, koji su svoja podruja
uskoro proirili sve do Sirije i zapadne Arabije te Libije na zapadu.
Sjeverna je Afrika podijeljena u tri kraljevine, iz kojih je kasnije
nastao Tunis, Alir i Maroko. Mameluci su 1260. porazili Mongo-
le te su ratovali protiv preostalih kriarskih uporita u Levantu do
konanog poraza srednjovjekovnog kriarstva. Uspjeno vojevanje
osnailo je njihov autoritet u zemljama nad kojima su vladali te su
to je za idove i krane od vee vanosti na sebe gledali kao
na branitelje iste Alahove vjere, koja je tijekom stoljea okalja-
na teolokim, filozofskim i drutvenim zastranjivanjem. Tijekom
etrnaestog stoljea232 na mamelukim podrujima u nekoliko je
navrata redefiniran imijski status idova i krana, ukinute su ra-
nije steene olakice i uvedena nova ogranienja. Povratak na na-
ela zacrtana Omerovim paktom podrazumijevala su, izmeu osta-
loga, vidljivo isticanje imijske pripadnosti kroz posebnu odjeu i
znakovlje. Tijekom 15. stoljea muslimanski sukobi s kranskim
dravama esto su dovodili do raspirivanja neprijateljstva musli-
manskog stanovnitva prema kranima u svojoj sredini, no to je
neprijateljstvo vrlo esto pogaalo i idove, kao pripadnike isto-
ga imijskog stalea. Usto je posljednje stoljee mameluke vlasti
obiljeilo i propadanje ekonomije te irenje smrtonosnih epidemi-
ja. Pod takvim okolnostima teko su ivjeli i muslimani, a svoje
231 Stillman, 1979:65.

232 Mameluke su vlasti 1301., nakon protuimijskih nereda u Kairu, pojaale nadzor nad
potivanjem odredbi Omerova pakta, koje je potvrdio i proirio sultan Malik al-Salih
1354.
361
nezadovoljstvo, izazvano imbenicima nepovezanima sa imijima

ipak su nerijetko iskaljivali upravo na njima. Usprkos tomu, Sti-
llman ukazuje na to da su idovske prilike pod mamelucima bile
povoljnije nego u Europi, gdje su s poetkom kriarskih ratova po-
eli i sporadini pokolji idova koji su trajali jo stoljeima. Osim
toga, idovi su u mamelukim zemljama bili stopljeni s kranskim
mnotvom, koje je s njima dijelilo slian status i usud. U Egiptu su
Kopti esto bili glavni predmet mamelukih iivljavanja nad imiji-
ma. Europski su idovi, s druge strane, uz relativno malobrojne he-
retike skupine, bili jedina izloena i progonjena zajednica. Koliko
je idovska stopljenost s kranima bila pogodna za njihovo izbje-
gavanje progonstva vidljivo je usporede li se mameluke zemlje
sa sjevernom Afrikom, u kojoj nije bilo domicilnoga kranskog
stanovnitva koje bi apsorbiralo dio muslimanskog neprijateljstva
prema nevjernicima.233
Orijent pod osmanskim imperijem
Kad su idovi prognani iz panjolske 1492. godine, najvei

broj tih izbjeglica utoite je pronaao u zemljama pod turskom
osmanskom vlau. Dio njih naselio se u Egipat, Siriju i Palestinu,
no uvjeti ivota pod Osmanlijama za idove su bili puno povolj-
niji. Zato ne udi to je veina idova osmansko osvajanje Ori-
jenta doivjela kao poeljnu i korisnu promjenu vlasti. Osim toga,
prevrati koje je donijela smjena vlasti, kao i tursko osvajanje Ca-
rigrada 1453., meu idovima je opet potaknulo dugo uspavana
mesijanska oekivanja. Jeruzalemski rabin, izbjeglica iz panjol-
ske, predvidio je mesijin dolazak 1530. ili 1531. godine. Mesija se
nije pojavio, no idovi su sve do fijaska Cvijeva pokreta Mesijin
dolazak smatrali dogaajem koji samo to se nije zbio. Ta oeki-
vanja pridonijela su poveanom doseljavanju idova u Palestinu.
233 Stillman, 1979:75.
362
Osmansko je Carstvo Levantom ovladalo koncem 1516. godine, za

vladavine Selima I. Okrutnog. Osmanski naelno blagonaklon od-
nos prema idovima dodatno je potaknuo doseljavanje i izgradnju
idovskih sredita, osobito u Jeruzalemu te u galilejskoj Tiberijadi i
Safedu.234 Za vladavine Sulejmana Velianstvenog (1520. 1566.)
Turci su izgradili zidine Staroga grada koje i danas opasuju Jeruza-
lem. U drugoj polovici 16. stoljea idovima je bilo doputeno ob-
noviti zidine Tiberijade i u gradu osnovati jeivu. Najvanijim sre-
ditem idovskoga uenja postao je Safed, gdje je utoite naao i
rabin Josip ben Efrajim Karo (1488. 1575.), autor najvanijega
zbornika idovskih zakona ulhan aruh. esnaesto stoljee doni-
jelo je odreeno blagostanje idovskim, kao i kranskim zajedni-
cama diljem arapskih zemalja osmanskoga imperija. Osmanlije na
poetku nisu imali razraen stav prema imijima, pa je njihov od-
nos prema manjinama bio naelno ad-hoc i liberalan.235 Tome je
najvie pridonosila uinkovita sredinja vlast, zbog koje domicilno
stanovnitvo nije bilo izvrgnuto samovolji lokalnih turskih upra-
vitelja. Taj aspekt osmanske vlasti zauvijek e nestati s pozornice
povijesti do konca 16. stoljea. Godine 1574. sultanom je postao
Murat III. U sljedeih dvadeset godina vladavine on je obnovio
mnoga ogranienja prema imijima, a prema nekim izvjeima
jednom je prigodom zapovjedio opi pokolj idova u krajevima
pod njegovom vlau, od ega su ga navodno odvratili njegova
majka i veliki vezir.236 Od sedamnaestog stoljea nadalje osmanski
je imperij zapadao u sve vee rasulo, u kojem su nasilje, nepravda
prema imijima i nunost podmiivanja turskih upravitelja posta-
li svakidanjica. U povijesti Palestine tako je ostala zabiljeena
vladavina Muhameda pae (1620. 1625.) kao jedinoga estito-
234 B. Lewis procjenjuje da je sredinom 16. stoljea u Palestini ivjelo oko deset tisua
idova (vidi Stillman, 1979:89).
235 Stillman, 1979:91. Godine 1518. Murat-beg napao je idovsku zajednicu u Hebronu, koja
je vjerojatno bila brojna i prosperitetna (vidi lanak Moshe Shapira u EJ, Vol. 8. str. 746).
236 Stillman, 1979:92.
363
ga turskog upravitelja.237 Pogoranje idovskih uvjeta ivota pod

osmanlijama nastavljeno je sve do poetka devetnaestoga stoljea,
kad je napravljen puni krug, a idovske prilike na Orijentu opet
postale vrlo sline onima kakve su vladale pred osvajanja Selima
Okrutnog i dolaska osmanske vlasti etiri stoljea prije.238
Neobian vladar pojavio se u osamnaestom stoljeu u liku eika
Zahira el-Omera el-Zajdanija (1690. 1775.), koji je ovladao Gali-
lejom i primorskim gradovima od Sidona do Jafe. On je svoju vlast
uspostavio neovisno o osmanskoj sredinjoj upravi, zbog ega ga je
damaanski Sulejman-paa pokuao svrgnuti. Zahir je 1751. oko
Akona izgradio zidine te se ondje nastanio, a osmanska vlast mu je
1768. ak priznala titulu eika Akona, emira Nazareta, Tiberijade i
Safeda i eika cijele Galileje.239 Kako mu je vlast rasla, Osmanlije
su u njemu sve vie vidjeli prijetnju. Osmanska je mornarica nakon
rata s Rusijom (1768. 1774.) napala i osvojila Akon, a godinu
dana kasnije Zahir je poginuo.
Zahir je, za razliku od svojih suvremenika na visokim poloa-
jima, uviao vanost promicanja gospodarskog napretka zemlje te
je vlast temeljio ne samo na vojsci nego i na zdravoj ekonomi-
ji.240 U povijesti je ostao zapamen kao vladar koji je bio izrazito
tolerantan prema idovima i kranima. On je potaknuo idovsko
naseljavanje tada potpuno ruevne Tiberijade. idove je u tome na-
seljavanju predvodio rabin Haim ben Jakob Abulafija II. (1660.
1744.), koji je oekivao skori dolazak mesijanskog doba, a obnovu
Tiberijade kao jedan od preduvjeta za poetak eshatolokih zbiva-
nja. U ratu Sulejmana pae i eika Zahira idovi su, na Abulafijin
poticaj, stali uz Zahira te su ak datume dviju eikovih pobjeda
proglasili idovskim blagdanima. Prema nekim tradicijama koje
su vjerojatno povijesno utemeljene, Zahir je idovsko naseljavanje
237 Vladavina estitoga Muhameda pae izmeu 1620. i 1625. bila je udo koje je poseb-
no zabiljeeno (Avi-Yonah, Amiran, Rothschild et al., 2006:40).
238 Stillman, 1979:94.
239 EI Vol. XI str. 393.
240 Isto.
364
Galileje potaknuo vjerujui u biblijska proroanstva o tome kako

e zemlja procvasti kad se na njoj nasele idovi.
Posljednja desetljea osmanske uprave

Devetnaesto je stoljee donijelo korjenite promjene na cio Bliski
istok pa tako i u prilike pod kojima su ivjele mnoge idovske za-
jednice. Te su prilike najvie izazvale europske sile, osobito Brita-
nija i Francuska, koje su uspostavile kolonijalnu vojnu i politiku
nazonost od sjeverne Afrike do Sirije. Muhamed Ali-paa (1769.
1849.), Albanac koji je ovladao Egiptom nakon Napoleonova
povlaenja, u prvoj je polovici 19. stoljea osvojio i podruja Le-
vanta. Tamonje je arapsko, a na sjeveru drusko stanovnitvo, bilo
nezadovoljno njegovom upravom, a bijes su iskalili na idovima.
Napadnuti su idovi u Jeruzalemu, Hebronu i Tiberijadi, no naj-
vei su pokolji izvreni u Safedu 1834. i 1838. Muhamedov sin
Ibrahim-paa u nekoliko je navrata intervenirao u obranu idova
te pogubio najodgovornije za pokolje, meu kojima i upravitelja
Safeda. Vladavina Muhameda Alija openito je znaila pomak na-
bolje za idove, jer je vladar, koji se smatra utemeljiteljem mo-
dernoga Egipta, vladao vie po uzoru na europska politika naela
nego na erijatske zakone i propise o imijima. I turska izloenost
europskim vrijednostima takoer je poluila postupno ukidanje
poniavajuih odredbi glede imija. Svaki oblik haraa ukinut je
1909. godine.241 Osim europskih kolonijalnih sila, za idove na
Orijentu zauzeli su se i idovski filantropi, od kojih je poznatiji
sir Moses Montefiore (1784. 1885.). Godine 1860. u Parizu je
osnovano drutvo Alliance Isralite Universelle, ija je misija bila
pomaganje idovima gdje god bili izvrgnuti diskriminaciji ili zlo-
stavljanju. Osmansko je Carstvo, usprkos promjenama koje su se
polako probijale do Bolesnika s Bosfora, i dalje ispunjavalo kri-
terije potrebne za djelovanje toga drutva. Sredinom devetnaesto-
241 Stillman, 1979:97.
365
ga stoljea, primjerice, britanska putnica Orijentom u Istanbulu je

zabiljeila opaanja vezana uz odnos muslimana prema idovima,
gdje je navela kako ih se smatra nekakvom poveznicom izmeu
ivotinja i ljudi prije nego ljudima koji imaju iste znaajke, koje
grije isto sunce, hladi isti vjetar, koji su podloni istim osjeajima,
pobudama, radostima i alostima, kao i ostali smrtnici.242 Besant i
Palmer u putopisu iz 1871. biljee omiljenu temu arapskih vodi-
a u Jeruzalemu: Sudnji dan. Prema njima, Isus [!] e u ime Boga
Abrahama, Izaka i Jakova, predvodei muslimane, poiniti masov-
ni pokolj nad idovima u Jeruzalemu i okolici. Te e idove izdati
stabla i kamenje iza kojih se skriju. Potom e polomiti krieve i
pobiti svinje, nakon ega e nastupiti Tisuljee.243
Drukije nevolje za bliskoistone idove u 19. su se stoljeu po-
javile na drugom i pomalo neoekivanom mjestu na podruju da-
nanje Sirije i Libanona, domovini brojnoga kranskog stanovni-
tva. Ti su krani tijekom stoljea islamske uprave pretrpjeli mno-
ge progone, strahote i pokolje, koji nisu prestali ni u 19. stoljeu.
(Primjerice, oko pet tisua krana ubijeno je u protukranskim
progonima u Damasku 1860.) Nemoni protiv muslimana, neki su
krani svoj oaj iskalili na idovima. Poetkom 19. stoljea u taj
dio Bliskog istoka stigli su srednjovjekovni europski mitovi o i-
dovima koji ritualno ubijaju krane kako bi njihovu krv upotrije-
bili za blagdanske obrede. Neki od prvih sluajeva takvih optuba
zbili su se u Alepu 1810., Beirutu 1824. i dvije godine kasnije u
Antiohiji. Najpoznatiji sluaj dogodio se 1840. u Damasku, nakon
nestanka talijanskog kapucina fra Tome i njegova sluge Ibrahima
Amare, za to su optueni idovi.244 Damaanska afera izazvala
242 Lewis, 1984:165.

243 Besant & Palmer, 1871:422. Stabla i kamenje koji izdaju idove tema je hadisa iz Mu-
slimove i Buharijeve zbirke o kojem je ranije bilo rijei, dok su svinje u musliman-
skom diskursu uglavnom predstavljale krane, a katkad i idove i krane (Lewis,
1984:33, 198).
244 Perry & Schweitzer, 2002:60-62. Vie idovskih prvaka tada je podvrgnuto muenju
od kojeg su neki umrli. Nekoliko ih se, kako bi izbjegli daljnje muenje, preobratilo
366
je veliku pozornost javnosti i na Bliskom istoku i u Europi. Sirijom

se proirio klasini antisemitizam245 pa su idovi optuivani za
ubijanje krana, ali i za urote kojima su navodno ekonomski, mo-
ralno ili na drugi nain potkopavali drutvo. Prva antisemitska djela
u arapskom svijetu pojavila su se upravo meu sirijskim i libanon-
skim kranima, koji su ih preuzeli iz Europe, najvie iz Francuske.
U to vrijeme muslimani jo uvijek nisu idove vidjeli kao prijetnju
u bilo emu idov se jo uvijek percipirao u skladu s islamskim
izvorima kao objekt prijezira, a ne razlog strepnje te e taj anr
meu njima zaivjeti tek u dvadesetom stoljeu, kao rezultat suko-
ba arapskoga i idovskoga nacionalizma.246
Kljuni trenutak za daljnji razvoj bliskoistonih prilika bio je
poetak Prvoga svjetskog rata i ukljuivanje Osmanskoga Carstva
na strani Njemake 31. listopada 1914. Saveznicima je tursko-nje-
maki savez nametnuo dvije ozbiljne prijetnje. Prva je bila da bi
Turska i Njemaka preko Sirije i Palestine mogli ugroziti Sueski
kanal. Druga je bila mogue pokretanje dihada protiv Saveznika,
na koji bi carigradski kalif Mehmed V. mogao pozvati muslimane
diljem osmanskoga imperija.247 Premda je to bilo vrijeme u kojem
je veina Europljana svete ratove percipirala kao stvar daleke i ne-
ponovljive prolosti, britansko se razumijevanje te, tada jo uvijek
samo potencijalne problematike, iz dananje perspektive gledano,
ini dalekovidnim i gotovo vizionarskim. Kalif je na poetku rata
jo uvijek bio vrhovni religijski autoritet sveukupnoga islamskog
na islam, dok su drugi priznali zloin. Vlasti su objavile da su rijeile sluaj, no bilo
je jasno da su svi dokazi bili iznueni muenjem. Fra Toma je bio ukljuen u neke
sumnjive poslove i vjerojatno su ga ubili trgovci s kojima je bio u zavadi (o cijelom
sluaju vidi EI, Vol. 5. str. 399-401).
245 Klasini antisemitizam ovdje znai antisemitizam koji ne proizlazi iz islamske tra-
dicije nego iz srednjovjekovnih kranskih predrasuda o idovima. Prema njemu, i-
dovi su inherentno opaki, sposobni izazvati razna zla i nesree u drutvu te su voeni
tenjom da ovladaju svijetom.
246 Stillman, 1979:104-107.
247 PRCR, 1937:16-17.
367
svijeta248 te bi njegov poziv potencijalno imao snaan odjek meu

svim muslimanima, bez obzira na narod kojem pripadaju. Britanci
su promptno otvorili pregovore s Arapima i obeali im osnivanje
nacionalnih drava ukoliko se svrstaju na njihovu stranu. Kad je
Mehmed V. u studenome 1914. doista i proglasio dihad svih mu-
slimana na britanskim, francuskim i ruskim podrujima, njegov
poziv na sveti rat veina muslimana je zanemarila (iznimka su bile
neke muslimanske postrojbe Indijske vojske, punjabski muslima-
ni u Singapuru i nekoliko libijskih plemena). Potencijalni globalni
dihad zavrio je fijaskom.249 Arapskom ogluivanju na dihad pri-
donijelo je s jedne strane buenje arapskog nacionalizma,250 koji
je u osmanskoj imperijalnoj vlasti, a osobito u mladoturskom na-
cionalistikom pokretu sve vie razabirao neprijatelja, a s druge
utjecaj vjete britanske diplomacije. Arapi su britansko obeanje
o neovisnosti nakon protjerivanja Osmanlija uzeli zaozbiljno pa su
se mnogi Arapi, predvoeni Emirom Faisalom, podigli na ustanak
i skupa s Britancima borili protiv Turaka. Sam Emir Faisal bio je
zagovornik sjedinjenja svih Arapa u zajedniku dravu, to je bila
utopijska vizija, a dio nje bila je i suradnja s cionistima, o emu e
vie rijei biti u sljedeim poglavljima. Na trenutak je izgledalo
kako izmeu konfliktnoga i ureenoga Bliskog istoka, na kojem uz
arapske drave postoji i idovska, uklopljena u skladnu raznolikost
semitskog Orijenta, stoji samo vojni poraz Turske.
248 Kalifat je nakon 1517. s mameluka preao na Osmanlije. Sultan Mehmed II. smatrao se
kalifom od 1451., no tek je Selimu I. po osvajanju Kaira posljednji mameluki kalif Mu-
tavakil III. predao kalifat, ime je sveukupan islamski svijet podreen pod jedinstvenu
vjersko-politiku vlast. Hurgonje pak navodi da se osmanski sultani nisu urili preuzeti
i inferiorniju titulu kalifa, koju je prema ranijoj predaji morao nositi netko iz plemena
Kurejita. Sultani nikad nisu slubeno objavili preuzimanje kalifata, no s vremenom se
njihov kalifski autoritet poeo podrazumijevati (Hurgronje, 1924:67-68). Kalifat je uki-
nuo Kemal Ataturk 1924. godine. Od tada pa do danas ta institucija vrhovnoga vjerskog
poglavara umeta vie ne postoji, iako je zabiljeeno nekoliko pokuaja njezina obnav-
ljanja. Vjerojatno najpoznatiji je samoproglaenje haemitskog emira i kralja Hidaza
Huseina (oca Abdulaha, kralja Transjordanije, i Faisala, kralja Sirije i potom Iraka), no
njegov kalifat i kraljevanje Hidazom odmah je prekinuo Ibn Saud.
249 Keegan, 1999:236-241.
250 Lawrence, 1991:45-48.
368
Zakljuak: Dvojba iznoenja

cjelovitosti muslimansko-idovskih odnosa
Misao da bi prolost muslimansko-idovskih odnosa mogla na neki

nain biti relevantna za zbivanja u mandatnoj Palestini i kasnije u
arapsko-izraelskim odnosima i sukobima nije nova. Jezina, povije-
sna251 i rasna252 bliskost Arapa i idova tema je koja se u povije-
sti tih dvaju naroda s vremena na vrijeme pojavljuje od davnina, da
bi nakon dolaska islama, koji je bliskostima pridodao i onu religij-
sku,253 ona postala vrlo esta. U vrijeme jaanja cionizma argument
zajednikog semitizma254 idova i Arapa predstavljao je meu eu-
ropskim kranskim akterima koji su kreirali politiku Bliskog isto-
ka jedno od uporita vizije o izgradnji drutva u kojem e ta dva
naroda ivjeti u skladu i slozi. Na rasnu srodnost i drevne veze
arapskoga i idovskoga naroda pozvali su se i neki cionisti i mu-
slimani, poput Weizmanna i kralja Faisala, koji su sklopili srdaan
sporazum utemeljen na toj premisi.255 Mnoge epizode muslimanske
velikodunosti prema idovima, od doputanja da se vrate u Jeruza-
lem nakon islamskih osvajanja Svete zemlje do prihvata idovskih
izbjeglica kranskoga progona, promovirane su kao primjer prepo-
251 idovi smatraju da su Arapi Imaelovi potomci od vremena Drugoga hrama (isto tvrdi
i Kuran), zbog ega se u razliitim izvorima nazivaju dodanim, roacima (Goitein,
1955:22).
252 idovi i Arapi smatraju se semitskim narodima, no Lewis objanjava kako je koncept
semit, kao i arijevac, u rasnom smislu mit, koji je nastao iz znanosti koja je prou-
avala jezike (Lewis, 1997:43).
253 Lewis pie kako su idovska i muslimanska teologija naelno blia jedna drugoj nego
to je bilo jedna bilo druga kranskoj (Lewis, 1997:120). To je u skladu i sa stavom
srednjovjekovnih idovskih teologa da ukoliko je idov prisiljen na neko vrijeme
obratiti se na drugu vjeru, izmeu kranstva i islama treba izabrati islam. Za evalu-
aciju ove komparacije, s kojom se ja naelno ne slaem, ne stavljajui pod upit Lewi-
sovo tono opaanje percepcije islama i kranstva od mnogih idovskih autoriteta,
bilo bi potrebno najprije na temelju kanona, a ne uvrijeene percepcije, definirati sve
tri vjere, to nije predmet ove studije.
254 Vidi PRCR, 1937:7-8, gdje autori osim pozivanja na povijesne primjere skladnog sui-
vota Arapa i idova navode i njihov zajedniki semitizam (such force as there was
in the common Semitism of the two peoples could operate unhindered).
255 Laqueur & Rubin, 2008:17.
369
znavanja muslimansko-idovske bliskosti. To su mahom bile ratr-

kane, prigodne epizode, katkad povijesne injenice, katkad povije-
sni mitovi,256 a najee polirani fragmenti puno sloenijeg stanja257
od praktine politike primjenjivosti. Njihovo je naglaavanje esto
imalo plemenitu svrhu; to je bio politiki mudar i opravdan pristup,
koji je u to vrijeme mogao poluiti danas gotovo nezamisliv miro-
tvorni uspjeh. Prema mom uvidu u tadanje stanje, koncem razdoblja
obraenoga u ovom poglavlju, konfliktne povijesne teme vezane uz
ranoislamsko kanonsko doba nisu predstavljale nikakav znaajniji
dio politikoga diskursa vezanoga uz cionizam ni na jednoj strani
pa ni meu vrlo religioznim muslimanima;258 po pitanju njih kao
da je na trenutak zavladao odreeni povijesni vakuum. I ne samo
to; prije nego to je bliskoistona islamska zajednica pronala poli-
tiki identitet u svom kanonu, pronala ga je u panarabizmu koji je
nakratko privukao i Arape krane.259 No to je bilo nakon Prvoga
svjetskog rata; do tada veina muslimana, s jedne strane, idove jo
256 Tako na primjer PRCR na str. 8 donosi tvrdnju kako je razdoblje progonstva idova u
dijaspori zapoelo ne u muslimanskom, nego u kranskom svijetu. Ako se pod progo-
nom misli na grubo polemiziranje sa idovima i sporadine nasilne izgrede, onda je to
tona izjava povezana s injenicom da kranstvo kronoloki prethodi islamu. No ako
se pod progonstvom misli na masovno protjerivanje i ubijanje pod pokroviteljstvom
nositelja dravne vlasti, onda nije; do takvih je zloina u kranskom svijetu dolo tek
u vrijeme Kriarskih ratova, to je etiri i pol stoljea nakon Muhamedova ivota.
257 U istom je dokumentu prepoznato da su muslimani, Turci ili Arapi bili tolerantniji
prema kranima, [dok su] idove smatrali sebi inferiornima.
258 Podsjeanje na ranoislamske protuidovske tekstove postat e okosnicom politikog
djelovanja dijela muslimana tek pod vodstvom Hadi Emina Huseinija, o emu e biti
vie rijei kasnije.
259 Kedourie u lanku Religion and Politics prenosi razmiljanja nekih maronita, koji
arapske krane meu muslimanskom veinom smatraju manjinom kojoj je uvijek
potrebna zatita, a ona dolazi od imperijalnih sila. Tako kranstvo, Kedourie zaklju-
uje, postaje instrumentom imperijalizma, a izlaz iz toga neeljenog poloaja bio
bi islam bez dogmi. Upravo takav islam pojavio se nakon Prvoga svjetskog rata.
Razmiljanja maronita koje autor citira u sveukupnom arapskom kranskom korpusu
predstavljaju manjinu (osobito uzme li se u obzir da su neki od njih konvertirali na
islam ili izrazili spremnost to uiniti ukoliko bi pridonijelo svearapskim ciljevima).
No Kedourijevo opaanje postojanja islama bez dogmi iz vremena zamaha svearap-
skog sentimenta fenomen je koji, siguran sam, zavrjeuje podrobnija istraivanja kao
jedinstven politiki fenomen u arapskoj povijesti (Kedourie, 2004:324-325).
370
nije poela doivljavati kao ozbiljnu politiku prijetnju, u kontekstu

koje bi islamske kanonizirane poruke o obraunavanju s njima bile
i najmanje relevantne. Pomisao da bi idovi mogli vojno ugroziti
muslimane bila je bez ikakva povijesnog presedana. Takvo to teko
da je ikome u arapskom svijetu padalo na pamet, osim moda kao
vic ili epitom za apsurd. Politiko, drutveno, ekonomsko, a osobito
vojno jaanje cionizma velik dio umeta zatekao je nespremnim kao
malo koji drugi fenomen s kojim su se muslimani u svojoj dugoj i
burnoj povijesti suoili. Muhamedov sukob sa idovima poeo se
prikazivati kao sredinja tema njegove karijere tek u moderno vri-
jeme; izmeu ranoislamskih pobjeda nad idovima i jaanja cioniz-
ma najvanija idovska znaajka u islamskoj misli, kako smo vidjeli,
bila je kukaviluk i plahost, a njihov zajameni usud ponienje.260
Meu muslimanima, Alahova svemo i superiornost islama nikad
se nisu prestali percipirati kroz islamska vojna osvajanja i velian-
stvene uspjehe na bojnom polju. Ti su uspjesi tada ve bili dogaaji
iz daleke prolosti, no njihov izostanak iz suvremenih zbivanja nije
predstavljao osobito problematinu teoloku kategoriju: u Kuranu i
drugim izvorima prepoznata je mogunost da neprijatelj katkad bude
jai, a muslimani slobodni od obveze voenja dihada. Vojna supe-
riornost europskih sila nad islamskim zemljama bila je injenica s
kojom je veina muslimana na Orijentu i drugdje vrlo mirno ivjela
ve nekoliko stoljea. Ono to je bilo teoloki nezamislivo bila je
mogunost da idov dosegne razinu takve moi. Apsurd kozmikih
razmjera bio bi da najprezrenija skupina od svih, idovi, nadvlada
najuzvieniju od svih, islamski umet.261 Ali tko bi se normalan zama-
rao brigom zbog neega to je nemogue?
260 Lewis, 1997:128-129.

261 Leon Uris u povijesnom romanu The Haj (Hadija) donosi razgovor Arapa iz Palestine
netom pred britansko povlaenje (dva desetljea nakon razdoblja o kojem je rije u gor-
njem tekstu), koji je fikcija, no sjajno oslikava veliinu opisanog apsurda. Walid Azziz,
jedan od junaka romana, svojim se sunarodnjacima obraa ovim rijeima: Of all the
infidels who have come here, none is more loathsome to us than the Jew. The mission
against the Jew is like the milk of life for us. And now, for the first time in hundreds of
years, there may at last be someone we can beat in a war (Uris, 1985:101).
371
S druge strane, idovski prvaci cionizma bili su mahom seku-

larni, obrazovani u duhu europskog humanizma, nezainteresirani
za religiju najprije svoju, a onda i svaku drugu, ukljuujui i islam.
Njihov glavni problem bili su pogromi u istonoj Europi i irenje
antisemitskih tekstova poput Protokola cionskih mudraca, a ne
tamo neki srednjovjekovni ratovi u pustinjama Hidaza i prigod-
na popratna mitologija. Pomisao o potrebi prouavanja kanonskih
spisa naroda meu koji su se doseljavali, kao tekstova relevantnih
za kreiranje politike, golemoj veini njih nije padala na pamet.262
Premda su Britanci ve 1914. prepoznavali opasnost od dihada i
na nju upozoravali, poljskim, litavskim i ruskim pionirima cioniz-
ma taj je previd teko spoitati, jer svrha dihada nije bio sukob sa
idovima, nego s kranima, utjelovljenima u kolonijalnim silama
Britanije, Francuske i Rusije.
Politikim diskursom tako su dominirale teme povijesnoga mu-
slimansko-idovskog sklada, tolerancije i suivota. I dok je takav
pristup bio i razumljiv i opravdan sve do vremena kad voom pa-
lestinskih Arapa postaje Hadi Emin el-Huseini, ustrajanje cionista
i zapadnjaka na zapostavljanju kanonskih spisa na koje se radikal-
ni klerik pozivao i nakon poetka njegove politike karijere, meni
ostaje zagonetkom. Istraivanje muslimansko-idovskih odnosa od
prvih kontakata do modernih vremena je, usprkos radikalno novim
politikim i drutvenima prilikama koje su nastajale u Palestini
tijekom 1920-ih i 1930-ih godina, a osobito nakon 1948., ostalo
u domeni stvaranja znanstvene, a ne politike karijere. No ni na
tom polju ne s izvrsnou i izravnou koja je krasila mnoga druga
podruja povijesne, politoloke i teoloke znanosti. Na zapadu je
tijekom 20. stoljea stasao cio narataj orijentalista i islamologa
koji su povijest muslimansko-idovskih odnosa zapadnom itatelju
prilagoavali, a ne prenosili. Ranoislamsko protuidovstvo, a oso-
bito Muhamedovo postupanje sa idovima kako je zabiljeeno u
262 Dvadeset godina kasnije njihovi se nazori nisu puno promijenili, sudei po Wingate-
ovim razgovorima s cionistikim voama zabiljeenima u njegovim ivotopisima.
372
kanoniziranim tekstovima, uglavnom se zanemarivalo ili ublaava-

lo. Neke ugledne sveuiline nakladne kue objavile su djela koja
sadre opise odnosa Muhameda i idova toliko netone i iskriv-
ljene da granie s cinizmom.263 U javnosti, kao i znaajnom dijelu
znanstvene zajednice, uvrijeilo se miljenje kako je islamska vlast
od Muhamedova vremena pa sve do nastanka cionizma prema i-
dovima bila blagonaklona, milosrdna i openito puno pravednija od
kranske. Kritiki osvrti na islamski Orijent nakon objave Saidova
Orijentalizma 1978. postali su krajnje politiki nekorektni, a njiho-
vi autori izvrgnuti opasnosti da ih se proglasi pristranim eurocen-
tricima voenima predrasudama prema islamu. Takvo se miljenje
proirilo u sferu politike i do danas nije ustuknulo pred povijesnim
izvorima koji govore drukije, a koji se tek u posljednjih desetak
godina liberalnije objavljuju na Zapadu. Tvrdnja poznatoga isla-
mologa Johna Esposita kako se islam pokazao tolerantnijom reli-
gijom prema idovima i neortodoksnim kranima od kranstva264
263 Jedan od najgrotesknijih primjera na koje sam naao posljednjih godina je lanak An-
ti-Semitism amongst Muslims autora Harisa Aziza (u zborniku radova Abbas, 2007:71-
82). Autor na jednom mjestu nabraja nekoliko Muhamedovih srdanih gesta prema i-
dovima, kojima je postavio primjer potenog odnosa muslimanske zajednice prema
njima. Radi se o trivijalnim djelima poput povjeravanja oklopa idovskom susjedu na
uvanje. Autor pokazuje krajnji cinizam navodei Muhamedovu enidbu idovkom
Safijom kao primjer njegove dobonamjernosti prema idovima. Tu enu, koju Aziz
naziva Sufiah Bint Alnudair, ki poglavara plemena Nudair (str. 73), Muhamed je
odabrao meu idovskim zarobljenicama nakon Bitke kod Khajbera, koje su raspodije-
ljene muslimanskim pobjednicima. Ona i njezina obitelj bili su pripadnici idovskoga
plemena Nadir koje je Muhamed ranije protjerao iz Medine i koji su utoite pronali u
Khajberu. Ibn Ishak, koji tu enu spominje pod imenom Safiya d. Huyayy b. Akhtab,
pie da je Muhamed njezina mua, Kinana b. al-Rabija, rizniara plemena Nadir, dao
muiti na vatri dok ne otkrije gdje se nalazi skriveno idovsko blago. Kad je Safijin mu
od muenja ve bio na samrti, Muhamed je dao da ga se ubije odrubljivanjem glave.
Muslimani su ubili i Safijina oca. Nakon to je Muhamed Safiju uzeo za enu, jedan od
muslimana, Abu Ejub, bdio je nad njim tijekom noi uz obrazloenje: Bojao sam se za
tebe [Muhamede] dok si s tom enom zato to si ubio njezina oca, njezina mua i njezin
narod... Muhamed je nad Abu Ejuba zbog te oito opravdane zabrinutosti zazvao bla-
goslov (Ibn Ishak, 2004:758-767, str. 511-517; vidi i Harun & Ibn Hiam, 1998:207).
264 Esposito, 2002:121; problematinost ove teze je u tome to je ona iznesena kao nositelj
openite istine, relevantne za sva mjesta i razdoblja idovsko-kransko-musliman-
skih odnosa. Neosporno je da je ona tona pokatkad i ponegdje, primjerice 638. u
Jeruzalemu ili 1492. u panjolskoj.
373
ili profesora islamskih studija Farida Esecka koji je kao jednu defi-
niciju dihada naveo odupiranje aparthejdu ili promoviranje pra-
va ena265 jo uvijek se smatraju ozbiljnim povijesnim tezama.
Jimmy Carter se u svojoj kontroverznoj knjizi Palestine Peace Not
Apartheid i sam upustio u tumaenje povijesnih muslimansko-i-
dovskih odnosa pa je napisao:
Premda im nisu dana ista prava kao muslimanima, krani i idovi

u islamskim zemljama esto su ivjeli pod povoljnijim uvjetima
nego nekrani u kranskom svijetu, zato to je prorok Muhamed
svojim sljedbenicima zapovjedio da prepoznaju zajednike izvore
njihove vjere kroz Abrahama, da aste njihove proroke i da zatite
njihove vjernike. Muslimanski su voe favorizirali idove pred kr-
anima jer su ih smatrali manje kompetitivnima u irenju njihova
politikoga i religijskog utjecaja.
Carter je naveo i izvor svoje teze, a taj je egipatski predsjednik

Anvar Sadat, tijekom pregovaranja s izraelskim premijerom Be-
ginom u Camp Davidu.266 Potaknut takvim pristupom tumaenju
islamske povijesti, jedan je autor nedavno napisao: Veina opisa
islamske povijesti klizne preko [muslimanskih] osvajanja, kao da
se radilo o prijateljskim preuzimanjima, koje se zapravo dogodi-
lo na sveope zadovoljstvo.267 Tu tvrdnju potvruje opi dojam
utemeljen na srednjostrujakom medijskom, obrazovnom i politi-
kom pristupu toj temi. Ipak, ne treba zanemariti da su autori ija je
glasovitost u znanstvenoj zajednici ispred Espositove, Saidove ili
Eseckove (Goldziher, Goitein, Gil, Lewis, Crone, Cook, Harkabi,
Stillman, Kister, Khadduri, Donner, Sharon, Hoyland, Gilbert, Kar-
sh i drugi) objavili vrijedna djela koja daju objektivniji, cjelovitiji i
uravnoteeniji opis kako islamskih osvajanja tako i sloenih povi-
265 Pipes, 2003:261.

266 Carter, 2006:64-65.
267 Salzman, 2008:139.
374
jesnih odnosa muslimana i idova te idova i krana. No njihova

djela uglavnom su tee dostupna, tee razumljiva itatelju izvan
struke, a nerijetko su i objavljena u skupim Brillovim izdanjima.
Osim tih autora, ija djela spadaju u vrh svjetske akademske li-
terature na podruju orijentalizma, hrvatski itatelj moe pronai
zanimljiva djela autora koji su o muslimansko-idovskim odno-
sima pisali koristei se ranoislamskim izvorima. Dio te literature
objavljen je tijekom Drugoga svjetskog rata, kad opisivanje idova
kao neprijatelja islama nije podrazumijevalo kontroverziju. Godi-
ne 1941. u sarajevskom asopisu Muslimanska svijest u etiri je
nastavka objavljen lanak Kako je Muhamed a. s. unitio idove u
Arabiji.268 Abdurezak Hivzi Bjelavac u Zagrebu je 1942. objavio
Muhamedovu biografiju.269 Meu najzanimljivija djela za ovu stu-
diju spadaju pamfleti jeruzalemskog muftije Hadi Emina Islam i
idovstvo, Govor prigodom otvorenja Islamskog sredinjeg zavoda
i Govor prigodom rodjendana Bojeg poslanika Muhameda, sve
objavljeno 1943. Od novijih djela tu je knjiga Admira Pozderovi-
a Muhamedova a.s. predskazanja.270 U svima tim djelima prene-
seni su ranoislamski izvori o idovima bez ustezanja i nelagode.
Istina, Hadi Emin je svoje pamflete pisao kao propagator naciz-
ma, a izvore je prepriao zlurado i hukaki, no to ne umanjuje
njihovu vjerodostojnost. Sirijka Wafa Sultan, suvremena autorica
i psihijatrica iz tradicionalne muslimanske obitelji, nedavno je na
engleskom jeziku objavila zapaenu knjigu u kojoj bez ikakve zlu-
radosti ili hukakih poriva, nego s dubokom alosti i zabrinutosti,
268 Bey, 1941.

269 Bjelavac, 1942.
270 Pozderovi, 2004. Autor je u knjizi naveo mnoge hadise kojima ranoislamska tradi-
cija predvia unitenje idovskoga naroda, no ono sadri i antisemitske optube koje
podrijetlo vuku izvan islamske tradicije. Pozderovi, primjerice, pie da je idovski
lobi doveo Njemaku do financijskog kolapsa nakon 1918. (str. 36.) te da e idovi
izazvati Armagedon najveu svjetsku bitku ikad vienu (str. 61.). Ovo Pozdero-
vievo djelo u BiH je dobilo neku vrstu slubenog odobrenja za objavu, sudei po
tekstu ispred Uvoda: Na osnovu Miljenja, broj: 03-15-2156/04, od 20. 8. 2004. koje
je izdalo Federalno ministarstvo kulture i sporta FBiH, ova knjiga ocijenjena je kao
proizvod kulturnog karaktera, na koji se ne plaa porez na promet proizvoda.
375
pie isto: razlozi arapskoga sukobljavanja s Izraelom su religijski,

a proizlaze iz neprijateljstva proroka Muhameda prema idovi-
ma.271
Kvalitetnija i opsenija djela na hrvatskom i bonjakom jeziku,
koja nisu pamfleti nego ozbiljni, znanstveni, cjeloviti prikazi rano-
islamskih izvora, mogu se nai u obradi Ibn Hiamove Sire Po-
slanikov ivotopis Abdusselama Haruna, koju je s arapskoga pre-
veo Mustafa Prljaa (Sarajevo, 1998.), u djelu evka Omerbaia
Poslanik i njegovi ljudi (Zagreb, 2002.) te u neto manjem opsegu
u Rodinsonovoj knjizi Muhamed (Zagreb, 2000.). No u svim tim
radovima, muslimansko-idovski odnosi iz vremena Muhamedova
ivota prikazani su slino ili isto, a temelje se na istim ranoislam-
skim i kanonskim izvorima.
Ignoriranje ili reinterpretacija povijesti i kanona

Tvrdnje o islamskoj povijesnoj tolerantnosti prema idovima u svo-
joj sredini u dvadesetom su stoljeu prihvatili i mnogi muslimani,
to je misao uvezena u islamski svijet, njemu izvorno u potpunosti
strana. Zato je nikad nisu prihvatili nositelji ideje islamskog bu-
enja, a nedvojbeno je da su, povijesno gledano, oni u pravu.272
Kako Lewis objanjava, mit o muslimanskoj toleranciji zagovaraju
muslimanski apologeti i apologeti islama, dok tradicionalna musli-
manska drutva niti su pruala jednakost nemuslimanima u svojoj
sredini niti su se pretvarala da to ine.273 Odnosi Muhameda i prve
islamske zajednice prema idovima, od prve do desete hidretske
271 Sultan, 2009:188.

272 Lewis, 1984:4.
273 Lewis objanjava da bi takve tvrdnje u njihovim oima znaile zapostavljanje reli-
gijske obveze, a ne nekakvo dobroinstvo te da bi jednako postupanje prema pripad-
nicima istinske vjere i onih koji je svjesno odbacuju predstavljalo i teoloki i logiki
apsurd (Lewis, 1984:4). U daljnjem tekstu Lewis navodi kako su i prilike i stavovi u
kranskim zemljama bile sline te da se sve do nedavne povijesti tolerantnost nije
smatrala vrlinom ni netolerantnost manom. On ukazuje i na to kako kranski kritia-
ri islama tijekom povijesti muslimanima nikad nisu spoitavali to to svoje doktrine
nameu narodima pod svojom politikom vlau, jer se to smatralo normalnim, nego
su im spoitavali teoloku neispravnost tih doktrina (str 5-9).
376
godine i tijekom prvih godina kalifata, obiljeeni su poniavanjem,

optubama, polemikom, brutalnou, sukobljavanjem, nasiljem,
pljakom i ubojstvima. Cijela kasnija muslimansko-idovska po-
vijest moe se prouavati metodom referiranja odreenoga po-
vijesnog trenutka na to kanonsko razdoblje: to je muslimansko
drutvo vie slijedilo kanon, to su njegovi odnosi prema idovima
bili obiljeeni dubljim poniavanjem i veim stupnjem okrutnosti.
Naprotiv, to je drutvo vie zanemarivalo kanon, razvodnjava-
lo ga drugim ideologijama, poput grke filozofije ili europskoga
humanizma, ili bilo prisiljeno svoje postupanje prilagoditi nekim
drugim okolnostima,274 to je odnos prema idovima bio umjereniji
i sa idovskoga stajalita podnoljiviji.
Ovdje se sada namee pitanje i dvojba: to uiniti s tim podat-
cima. Treba li objaviti te ranoislamske prie? Treba li prevoditi i
prouavati Ibn Ishaka (Ibn Hiama), Ibn Kathira i Tabarija u okviru
povijesnih i politolokih studija pa i same politike? Treba li otvoriti
raspravu o protuidovskim kuranskim ajetima i hadisima? Ta su
me pitanja muila otkako sam kao student na Hebrejskom sveui-
litu prvi put itao Sirat Rasul Allah i Tabarijev grandiozni Tarikh
al-rusul wal-muluk. Kroz razgovore s Izraelcima koji su mi na to
pitanje odgovorili negativno, kao glavni argument provlai se e-
lja da se arapsko-izraelski sukob ne predstavi kao religijski onome
dijelu muslimanske javnosti koji ga jo ne vidi kao takvog. Pitanje
koje se prirodno nadovezuje jest: koliki dio muslimanske javnosti
relevantne za aktualne arapsko-idovske prilike spada u tu katego-
riju? Posljednja previranja vezana uz arapsko proljee, kao i sve
vei uvid u obrazovni i medijski sustav arapskoga svijeta, ostavlja-
ju dojam da se ne radi o veini.
Naime, u velikom dijelu arapskoga i islamskog svijeta, ulomci
o Muhamedovu progonu idova ne samo da su opepoznati i da
274 Goitein, primjerice, navodi kako je Saladin kao pravovjerni musliman elio obnoviti
diskriminatorne zakone prema nemuslimanima, no odustao je pod pritiskom europ-
skih trgovaca (Goitein, 1955:72) od kojih je ovisila ekonomija njegove kraljevine.
377
se esto spominju u kontekstu dananjih politikih prilika275 nego

su dio nastavnoga programa za djecu ve od osnovne kole.276 Mi-
litantne muslimanske skupine poput Muslimanskog bratstva, Ha-
masa, Brigada muenika el-Akse ili Islamskog Dihada program
svoga djelovanja temelje upravo na tim tekstovima (vie o tome
u kasnijim poglavljima). Njihovo skrivanje u konanici se svodi
samo na skrivanje pred zapadnim svijetom. Velik dio toga svijeta
je, toplo uukan u svoje dobroudne humanistike svjetonazore,
u iskrenu tolerantnost prema svemu i svakome te u uvjerenje kako
sve religije nauavaju mir, kako su svi ljudi duboko u dui dobri, a
sukobi odraz nesporazuma koji se daju rijeiti iskrenim i srdanim
dogovorom, pred stanjem pacifistike hibernacije. idovi, iji su se
roditelji i djedovi iz sline hibernacije probudili u Auschwitzu, bdi-
ju neto pozornije. Mnogi od njih su mi na gore postavljeno pitanje
odgovorili potvrdno, jer misle da ciljano zanemarivanje slike ko-
jom su idovi prikazani u ranoislamskim izvorima ne moe prido-
nijeti miru na Bliskom istoku i da, openito govorei, miljenje da
e ciljano zanemarivanje ikojeg problema dovesti do njegova rjee-
nja spada vie u domenu terapijske psihologije nego ozbiljne poli-
tologije. Njih ne udi da je upravo politika desnica, kako u Izraelu
tako i u Europi i Americi, vie zainteresirana za cjelovit uvid u re-
levantne religijske i povijesne podatke, budui da je sklonost prema
politikom realizmu znaajka te politike opcije, usprkos stalnim
optubama ljevice za ratno hukanje. Politika ljevica, pak, osta-
je sklonija pacifistikom idealizmu koji je katkad moda bolje
275 Kvalitetne prijevode na engleski jezik relevantnih i aurnih tekstova, zbivanja i govo-
ra toga sadraja s arapskoga i perzijskoga jezika donosi Middle East Media Research
Institute (http://www.memri.org/content/en/main.htm), dok sadraje medija, kolskih
udbenika i vjerskih istupa na podrujima Palestinske samouprave i Gaze prati Pale-
stinian Media Watch (http://www.palwatch.org).
276 Koncem 2011. Fox News izvijestio je kako je u udbenicima za deveti razred u Sau-
dijskoj Arabiji uenicima objanjeno da je istrebljenje idovskoga naroda imperativ
(http://www.foxnews.com/world/2011/12/21/extremist-teachings-remain-in-sau-
di-textbooks-despite-kingdoms-claims-reform, pregledano 21. 2. 2012.). Udbenici su
raeni za akademsku godinu 2010./2011., a prijevod je predstavio vaingtonski Institute
for Gulf Affairs. Vidi i 2008 Update: Saudi Arabias Curriculum of Intolerance, 2008.
378
nazvati pacifistikim hibernatizmom preferira sluanje filtrirane

povijesti koja oslikava multikulturalnu idilu, izvor veine proble-
ma pronalazi u nepravedno rasporeenim materijalnim resursima,
uvijek naglaava nepravdu koju je kolonijalni Okcident nainio ko-
loniziranom Orijentu te bdije da se intelektualni kolonijalizam ne
dogodi u znanstvenom prouavanju Orijenta od strane Okcidenta
putem nametanja zapadnjakih vrijednosti.277 Neki politiari s li-
jevoga politikog bloka koji su upueni u povijest, poput aktualno-
ga izraelskog predsjednika imona Pereza, ak zagovaraju tezu da
bi povijest u politici, koliko je mogue, trebalo svjesno zanemariti.
Na predavanju koje je imao u Zagrebu prije nekoliko godina, Perez
je objasnio da zagovornici prouavanja povijesti kao relevantne za
aktualnu bliskoistonu politiku nameu argument da je to nuno
kako se ne bi ponavljale stare pogrjeke. Njegov odgovor na to bio
je: Ne budemo li pravili stare pogrjeke, pravit emo nove. Ta
misao moe biti atraktivna u dijelovima zapadne Europe u kojima
bespovijesnost ve neko vrijeme postaje trend, no na Bliskom isto-
ku, gdje povijest obitelji, klana, plemena, naroda i religije pred-
stavlja sam temelj osobnoga identiteta,278 ona nema privlanosti
niti postoje naznake da bi se to moglo promijeniti u nekoj predvid-
ljivoj budunosti. Moje je miljenje da je povijest muslimansko-i-
dovskih odnosa relevantna za kvalitetan uvid u aktualne politike
prilike, i to cjelovita, nefiltrirana, nerafinirana i neprilagoena, po-
vijest prenesena u skladu sa standardima znanosti, a ne aktualnih
277 Tako je, na primjer, Karen Armstrong, spomenuvi smaknue sedam stotina muka-
raca iz plemena Kurejza, ustvrdila kako se taj in ne smije sagledavati kroz prizmu
etikih mjerila naega doba (Armstrong, 2008:67).
278 O identitetima na Bliskom istoku napisano je dosta akademske literature (primjerice
Culture and Conflict in the Middle East P. C. Salzmana), no ja bih ovdje preporuio
roman Leona Urisa The Haj te Seven Pillars of Wisdom T. E. Lawrencea. Zanimljiv
primjer vanosti obiteljskog slijeda iznosi somalska autorica Ayaan Hirshi Ali u svo-
joj autobiografiji: Somalska djeca moraju nauiti naizust svoje rodoslovlje: za njih
gotovo da i nema vanije zadae. Kada Somalac upozna neznanca, pitat e ga: Tko
si ti?. Potom e svaki nabrajati svoje pretke sve dok ne stignu do zajednikog praoca
(Hirshi Ali, 2010:10). Woolbert u opisu dojmova koje je stekao druenjem s arapskim
intelektualcima opaa i ovo: Mnogi od njih posjeduju, ili su izmislili, dugaka rodos-
lovlja kojima dokazuju da su Prorokovi potomci (Woolbert, 1938:320).
379
ideologija; poput povijesti Rimskih ratova ili Ruske revolucije.

Zanemarivanjem, skrivanjem i ublaavanjem njezinih konfliktnih
i kontroverznih dijelova, u doba velike dostupnosti informacija
putem Interneta i drugih medija, i tako se u konanici moe za-
varati samo kakav pospani student orijentalistike, no ne i ozbiljan
akter bliskoistonoga politikog djelovanja. Umjesto prikrivanja i
ignoriranja potrebna je nova teoloka i politika interpretacija tih
tekstova, kojom bi se promicale vrednote miroljubivosti, jednako-
sti, nenasilja i dogovora. Suvremena povijest kransko-idovskih
odnosa prua ohrabrenje da takvo to nije nemogue.
380
7.
R A Z VOJ C ION IST I KOG

POKRE TA I RELIGI JSKOG
C ION I Z M A
I srael Eldad, teoretiar revizionistikog cionizma,1 definirao je

dva2 izvora cionizma te ih opisao kao jedan pozitivan i jedan
negativan. Pozitivni izvor je neprestana tenja idovskoga naroda
do postigne otkupljenje, koja postoji od unitenja Hrama i poetka
izgnanstva. Meu idovima, on objanjava, postoji drevno oeki-
vanje Mesije koji e narod vratiti u njegovu zemlju, obnoviti Hram,
pravednost i bogotovlje te uspostaviti mir. Upravo zbog te nade
idovi su svoje obitavanje u drugim zemljama uvijek nazivali eg-
zilom (izgnanstvom), a nikada emigracijom.3
Drugi, negativni izvor nastanka cionizma, Eldad vidi u antise-
mitizmu.4 Antisemitizam je razbudio one idove koji su asimilaci-
jom izgubili dodir sa svojim idovstvom i prilagodili se, neki vie,
a neki manje, ivotu u neidovskom miljeu. Usprkos lojalnosti
drutvima i nacijama u kojima su ivjeli, te su iste nacije prema
njima pokazivale nepovjerenje i neprijateljstvo. Tome nepovjere-
nju i neprijateljstvu idovi su se suprotstavljali jo veim stupnjem
asimilacije, no u odreenom trenutku dosegli bi toku koja pred-
1 Revizionistiki cionizam je radikalniji ogranak cionistikog pokreta, iji je najpozna-

tiji predstavnik Zeev abotinski.
2 Rije je o izvorima prije uspostave Drave Izraela, koja potom i sama postaje izvorom
cionizma.
3 Eldad, 2007:17-18.
4 Eldad, 2007:19.
381
stavlja njezin vrhunac. Svaki od njih posebice tada je morao doi

do zakljuka da je jedini izlaz iz spirale neprijateljstva i asimilacije
preseljenje u idovsku dravu. Na tome se izvoru temelji politiki
cionizam, kako ga je Herzl zacrtao u Der Judenstaat.5 Poput Her-
zla, i Ben-Gurion je u cionizmu vidio nain politikog opstanka
idovskoga naroda, premda se kod njega, za razliku od Herzla, kat-
kad javljala i pokoja misao koja bi upuivala na biblijske argumen-
te povratka na Cion.6
Ta se dva izvora, Eldad ispravno zamjeuje, izvorno nisu sje-
dinila. Religiozni idovi isprva su bili vrlo suzdrani prema cio-
nistikom projektu, to on objanjava traumatinim iskustvom po-
sljednjega mesijanskog pokuaja povratka na Cion, koji je u 17.
stoljeu predvodio abtaj Cvi.7 Eldad potom dolazi do kljua
razumijevanja modernoga religijskog cionizma: s vremenom je,
on objanjava, izmeu dvaju navedenih izvora cionizma dolo do
zbliavanja, koje je velikim dijelom povezano s treim izvorom ci-
onizma, a to je Drava Izrael: Taj plod cionizma postao je sjeme
novoga cionizma...8
Budui da je politiki cionizam, onaj negativni izvor, raskrio
put religijskome te mu kao organizirani i masovni pokret kronolo-
ki prethodio, bilo bi korisno ukratko se osvrnuti na njegov nastanak
i temeljne postavke.
5 Herzl je usto vjerovao i kako e idovski egzodus iz neidovskih zemalja za njih isto-
dobno znaiti i ekonomski napredak, odnosno staleki uspon (Herzl, 2010:48).
6 Cionizam je istinski pokuaj da se postigne i ostvari opstanak idovskoga naroda.
idovski opstanak zasnovan je na ovo dvoje na Dravi Izraelu i na Knjizi nad Knji-
gama (Ducovny, 1968:125).
7 Eldad, 2007:21. abtaj Cvi je bio idovski kabalist i rabin iz sedamnaestoga stoljea
koji je za sebe tvrdio da je mesija te je okupio veliko mnotvo sljedbenika, ali se na
koncu preobratio na islam. Eldad ovdje proputa prepoznati vanost Bar Kohbe kao
lanog mesije, budui da je idovski religijski oprez prema politikom mesijanizmu,
kako sam pokazao u prethodnim poglavljima, proizvod Bar Kohbine pobune, a ne
Cvijeve mesijanske karijere. Cvi je bio samo podsjetnik na vanost toga opreza ak
i kad okolnosti na trenutak izazovu pojaanu mesijansku enju. Eldadovo prozivanje
Cvija umjesto Bar Kohbe vjerojatno se moe povezati s njegovim nacionalistikim
pristupom tumaenju idovske povijesti.
8 Eldad, 2007:23.
382
razvoj cionistikog pokreta i religijskog cionizma
Dolazak idovskih
naseljenika i poetak politikog cionizma
Poetak masovnoga idovskog naseljavanja Palestine 1882. koje je

poznato kao Prva alij9 izravno je poveziv s negativnim izvorom
jer su ga potaknuli progoni idova u Rusiji, koji su u tisuama stra-
davali u kozakim pogromima. U krajevima u kojima nije bilo po-
groma, idovske su zajednice sve vie zapadale u neizdriv poloaj
siromatva i zapostavljenosti. Takozvanim Svibanjskim zakonima
iz 1882. idovima su ograniena prava, a ti su se zakoni s vremenom
proirivali kako bi na koncu obuhvatili svaki aspekt idovskoga i-
vota.10 I u drugim istonoeuropskim zemljama progoni i zlostavlja-
nja pokrenuli su val iseljavanja, tako da je izmeu 1880. i 1910. iz
istone Europe izbjeglo najmanje tri milijuna idova.11 Veina ido-
va koji su u to vrijeme iselili otili su u zapadne zemlje, poput En-
gleske, britanskih kolonija i Amerike, a ne u Palestinu.12 Dio idova
koji su u prvom valu useljavanja u Erec Izrael (Prva alij) za novi
dom izabrali upravo idovsku pradomovinu, to su uinili djelomice
potaknuti vjerskim motivima. U tom je aspektu Prva alij razliita
od kasnijih, kad su u zemlju mahom dolazili izrazito sekularni i-
dovi, mnogi gorljivi pobornici ideologije socijalizma i komunizma.
Doseljenike Prve alije u Palestini su doekale ve postojee i-
dovske zajednice, hajiuv hajaan.13 Odreeni broj idovskih obi-
09 Rije alij dolazi od hebrejskoga glagola laalot, uzii. Ona u sebi sadri odreeno
vrjednovanje: kretanje prema Jeruzalemu iz ostalih krajeva Erec Izraela je uspon ili
uzlazak (to se da objasniti zemljopisno, budui da je Jeruzalem na vioj nadmorskoj
visini od okolnih krajeva pa je put prema njemu uvijek uzbrdo), a Jeruzalem i gora
Cion iznad svih je gora (Izaija 2:2). Vie u skladu s Izaijom 2:2 i nekim drugim dije-
lovima Pisma, kretanje iz svih ostalih krajeva svijeta prema Erec Izraelu takoer je u
doba cionizma nazvan uzlaskom (alij), jer je Erec Izrael na vioj duhovnoj razini od
svih drugih krajeva svijeta.
10 Weizmann, 1949:17.
11 PRCR, 1937:11.
12 Morris, 2008:7.
13 Prema PRCR-u u cijeloj je Palestini 1845. godine ivjelo vie od 12.000 idova (str.
12.), dok M. Kasapovi navodi slubeni popis prema kojemu je 1878. u Palestini ivje-
lo 15.011 idova i 447.454 Arapa (Kasapovi, 2010:40).
383
telji u Erec Izraelu je ivio tijekom cijele povijesti, no nemogue

je rei koliki broj njih se u 19. stoljeu mogao pozvati na nepreki-
nut viestoljetni kontinuitet lokalnih korijena. idovi su u manjim
skupinama u Palestinu stalno doseljavali tijekom srednjega vijeka
i kasnije, nerijetko potaknuti progonima u kranskoj Europi ili u
drugim islamskim zemljama. Od poetka 19. stoljea dio doseljeni-
ka vodila su mesijanska oekivanja, kao to je bio sluaj sa sljedbe-
nicima rabina Gaona iz Vilne (1720. 1797.). Veina palestinskih
idova ivjela je u Jeruzalemu, gdje su sredinom 19. stoljea inili
najmanje polovicu populacije. U Tiberijadi i Safedu bili su veina,
a naseljavali su i druga mjesta meu kojima i Hebron.14 Montefi-
ore je nakon prvoga posjeta Svetoj zemlji 1827. financijski potpo-
magao tamonje idovske zajednice. Godine 1856. od sultana je
dobio doputenje da idovi kupuju zemlju u Palestini pa zapoinje
osnivanje poljoprivrednih idovskih naselja (jiuvot), a 1860. dao
je izgraditi prvo idovsko naselje izvan jeruzalemskih zidina Mi-
kenot aananim. Istodobno se u pomaganje palestinskih idovskih
zajednica ukljuila i dinastija Rothschild. Motiviranost i marljivost
novopridolih europskih idova te financijska pomo bogatih i-
dovskih filantropa koja je katkad bila vrlo izdana, dijelove zapo-
stavljene osmanske provincije izmeu Sredozemnog mora i rijeke
Jordan od koje su velike povrine na sjeveru inile movare, a
na jugu pustinje polako su poeli pretvarati u zemlju pogodnu za
ivot.15
14 Peters, 1984:199
15 O prilikama u Palestini pred masovno useljavanje idova ne postoji puno vjerodostoj-
nih izvora jer turska administracija nije vodila pouzdane evidencije niti je openito
skrbila za te krajeve. Danas je to pitanje, na alost, vie u domeni politike i ideologije
nego povijesti. Podrobnije istraivanje statistika i njihovu evaluaciju s brojnim kori-
snim referencijama daje Joan Peters u svojoj doraenoj doktorskoj disertaciji From
Time Immemorial (Peters, 1984.). Primarni izvor koji razbija mnoge dananje mito-
ve o postojanju palestinske civilizacije koja je prethodila idovskom useljavanju
je Twainov putopis The Innocents Abroad objavljen 1869., dvije godine nakon to
je autor sa skupinom hodoasnika proao Svetom zemljom od Sirije preko Galileje,
Samarije, Jeruzalema do luke Jafo (Twain, 1964:173-215; hrvatski je prijevod podi-
jeljen u dvije knjige, a navedeni citat je iz druge knjige s podnaslovom enama ulaz
zabranjen).
384
Poetci politikog cionizma

Politiki cionizam velikim je dijelom odraz europskih trendova i
ideologija, meu kojima je moda najvanije prosvjetiteljstvo. Pro-
svjetiteljstvo ili haskala u 18. i 19. stoljeu privuklo je mnoge pri-
stae meu idovima sredinje i istone Europe i poelo stvarati
potpuno novi idovski self-image. idovi su na sebe poeli gledati
kao na narod poput svakoga drugog naroda pa je, drali su zagovor-
nici prosvjetiteljstva (maskilim), i za njih dolo vrijeme da iza sebe
ostave religijska praznovjerja i prigrle racionalizam. Rjeenja za
osobne i nacionalne izazove istovjetna su onima drugih naroda: ob-
razovanje u modernim znanostima umjesto religijskoga te s vreme-
nom osnutak vlastite drave. Bio je to radikalan zaokret u odnosu
na rabinsko gledanje na idovstvo, prema kojem su idovi poseban
i odabran narod, neusporediv s gojima, kojemu sve to se dogaa,
pa tako i galut, predstavlja dio boanskog nauma sa svrhom. Proces
sekularizacije meu europskim idovima koncem 19. stoljea uzeo
je maha kao nikada prije u povijesti.
Istodobno sa irenjem ideja prosvjetiteljstva meu idovima i
razvojem jiuva u Svetoj zemlji, idovske su se prilike u Europi
pogoravale. Uspostava pokreta s ciljem osnutka idovske dra-
ve predstavljala je logian slijed u razmiljanju maskilim idova.
Najzaslunija osoba za stvaranje politikoga cionizma, Theodor
Herzl (1860. 1904.), roen kao Benjamin Zeev Herzl, poniknuo
je upravo iz takva miljea. Herzl je bio maarski asimilirani idov,
intelektualac koji nije mario za vjeru, kojega Sachar opisuje kao
idovskoga agnostika.16 Razlog zaetka njegova zanimanja za
stvaranje idovske drave bio je slian Pinskerovu:17 iznenadno
16 Sachar, 2001:41.
17 Leon Pinsker (1821. 1891.), koji se smatra preteom politikog cionizma, dugo je
vjerovao kako e ideje prosvjetiteljstva i humanizma dovesti i do idovske ravnoprav-
nosti u europskim dravama. No nakon pogroma u Rusiji prestao je vjerovati da
ikakva ideoloka ili drutvena promjena moe promijeniti neprijateljsko raspoloenje
neidova prema idovima te je 1882. objavio poznati spis Autoemancipation! Mahn-
ruf an seine Stammesgenossen von einem russischen Juden, kojim je idove potaknuo
na dravotvornost.
385
shvaanje da je antisemitizam problem koji su idovi uzaludno

pokuavali rijeiti upirui se da se iskau kao lojalni i marljivi gra-
ani drava u kojima su ivjeli. Sve dok idovi budu ivjeli meu
neidovima, bit e predmetom njihova nepovjerenja i mrnje. U
Der Judenstaat Herzl kao jedan od najvanijih ciljeva okupljanja
idova u vlastitoj dravi navodi prestanak antisemitizma. idov-
sko preseljenje, po njegovu vienju, dogodit e se racionalno,
uredno, bez metea i prevrata, te uz prijateljsku pomo neidov-
skih naroda i vlada.18
Herzlovo razmiljanje o uspostavi idovske drave esto je
proeto idealizmom pa i utopizmom, utemeljenim na uvjerenju o
sveopoj blagodati koju e idovsko iseljenje iz kranskih zema-
lja donijeti svim stranama. Herzl, primjerice, vjeruje kako e ak i
antisemiti, potaknuti upravo antisemitizmom, pomagati idovima
u selidbi u vlastitu dravu. Okosnica velikog dijela njegovih argu-
menata u prilog izvedivosti ideje cionizma je ekonomija: razvitak
proizvodnje, pravedna raspodjela dobara, skrb za radnike. Vaan
dio teksta idovske drave ine razmatranja naina preseljenja i-
dovskih dobara i kapitala, tako da ono ne izazove negativne poslje-
dice po drutva koja idovi naputaju, nego naprotiv, da se tim i-
nom otvore mogunosti zapoljavanja i promicanja poduzetnitva
meu domicilnim kranskim stanovnitvom na poslovima koje su
dotad drali idovi. Osim zapoljavanja, idovsko e preseljenje
potaknuti i izvoz u europskim dravama budui da e idovski
emigranti tamo u novoj zemlji dugo [...] ovisiti o europskoj pro-
izvodnji.19 Slina logika usredotoenosti na ekonomski boljitak
vidljiva je i u njegovim razmiljanjima o Arapima kojima, kao i
veina drugih ranih cionista, pridaje malo pozornosti.20 Relevan-
18 Herzl, 2011:24.
19 Herzl, 2011:85.
20 Penslar zgodno saima Herzlovo vienje Arapa prema uvrijeenoj cionistikoj histo-
riografiji: Lokalni Arapi predstavljali su malo vie od produljenja palestinskoga
krajolika, a njihovo neprijateljstvo prema cionizmu, poput malarije, movarna tla i
kamenitih polja, bit e s vremenom raieno primjenom primjerene kombinacije
tehnologije i humanitarne aktivnosti (Penslar, 2007:51). Drugi zanimljiv primjer
386
tnost religije u kontekstu razmiljanja o buduoj idovskoj dravi,

bilo kao pokretake snage idova prema dravotvornosti, bilo kao
imbenika protivljenja neidova cionizmu, u Herzlovoj se misli ne
prepoznaje. Iz dananje, ali i iz ire povijesne perspektive, gotovo
je komino njegovo nastojanje da uvjeri turskoga sultana Abdula
Hamida II., s kojim se sastao u svibnju 1901., da idovima ustupi
dijelove Palestine, jer bi to donijelo politiku i ekonomsku korist
Osmanskom Carstvu. Herzl je bio uvjeren u to da nema smetnji za
nastanak idovske drave ukoliko se ekonomski i ideoloki im-
benici posloe tako da rezultat jednadbe bude pozitivna bilanca
za sve strane. ovjek se gotovo pita kako se toga nitko nije sjetio
ranije. Racionalnost i naivnost u Herzlovu predvianju rjeenja na
neprijateljstvo i siromatvo kojima su mnogi europski idovi bili
izloeni vie pristaju kakvome humanitarnom aktivistu nego poli-
tikom misliocu.21
prenosi Morris, a odnosi se na pismo jeruzalemskoga arapskog velikodostojnika

glavnom rabinu Francuske, u kojem ga zaklinje da u ime Boje, ostavi Palestinu na
miru. Herzl je potpuno zanemario smisao pisma prema kojem e cionizam donijeti
nemir meu Arape te je ustvrdio da e im idovi, naprotiv, donijeti materijalni bo-
ljitak (Morris, 1999:37). Penslar u poglavlju Historians, Herzl, and the Palestinian
Arabs (Penslar, 2007:51-61) stavlja pod upit uvrijeeni pogled povjesniara na Her-
zlov stav prema domicilnom stanovnitvu u Palestini te iznosi detalje iz Herzlova
dnevnika na temelju kojih kritiari optuuju vou cionizma da je imao namjeru iseliti
Arape iz Palestine. Autor dalje ukazuje na to kako su dijelovi njegova dnevnika nasta-
li u vrijeme kad je Herzl patio od psihikih smetnji nerelevantni te da kasniji program
koji je sastavljao pokazuje visoku razinu socijalne osjetljivosti. U Herzlovim razma-
tranjima nema naznake njegova prepoznavanja potencijalne religijske problematike
u odnosima domicilnoga palestinskog stanovnitva i cionista, ali u nacrtu povelje iz
1901. u kojoj je predloeno osnivanje idovsko-osmanske zemljine kompanije, uz
prijedlog o premjetanju stanovnitva uz izdane naknade i poticaje, navedeno je i
kako se premjetanje ne odnosi na sveta mjesta i mjesta odreena za bogotovlje (str.
59).
21 Weizmann pie: Njegov [Herzlov] cionizam zapoeo je kao neka vrsta filantropije.
[...] Kako je on to vidio, ili se barem tako inilo, postojali su bogati idovi i postojali
su siromani idovi. Bogati idovi koji su eljeli pomoi siromanim idovima imali
su znaajan utjecaj u saborima naroda. Tu je, zatim, bio turski sultan, kojemu je uvijek
nedostajalo novca, a koji je posjedovao Palestinu. Najloginija stvar bila je uiniti da
bogati idovi dadu sultanu novce da on dopusti siromanim idovima da odu u Pale-
stinu (Weizmann, 1949:44).
387
Chaim Weizmann22 nastanak i irenje ideje cionizma meu ru-

skim idovima povezuje s ugnjetavanjem kojem ih je izvrgavala
carska Rusija, kao i revolucionarnim pokretima koji su se rasplam-
savali openito meu ruskim masama. On objanjava kako se dio
idova pridruio revolucionarnom pokretu, dok je dio odabrao onaj
cionistiki nacionalistiki, za koji veli da je takoer bio revolu-
cionaran i demokratski.23 Weizmann je potjecao iz duboko religi-
ozne obitelji, a jedan je njegov stric bio rabin. No, on je od najra-
nijih uenikih dana vie zanimanja pokazivao prema sekularnom
obrazovanju i znanosti, za koje je vjerovao da predstavljaju vaan
imbenik idovskoga preivljavanja u neprijateljskom svijetu.24
Njegova potpora ukljuivanju sekularnih predmeta u idovske, do
tada striktno vjerske kole dovela ga je u sukob s ultraortodoksnim
idovima koji su prijetili da e ga prijaviti policiji kao ateista,
revolucionara, Bojeg neprijatelja i remetitelja mira.25
Zanemarivanje vjere meu nositeljima politikog cionizma an-
tagoniziralo je mnoge ugledne rabine, koji su prosvjedima pokretu
nanosili vie tete od ikakvih politikih oponenata. Herzl ih zbog
toga podrugljivo naziva Protestrabbiner.26 Razdoru sekularne i re-
ligijske zajednice sekularni su cionisti pridonosili i provokativno
se proglaavajui nasljednicima judaizma, kojima pripada pravo
materijalistikoga tumaenja Biblije, kao i zamjene tradicional-
nih religijskih vrijednosti vrijednostima nacionalizma.27 No glavni
razlozi neprihvaanja politikog cionizma kod veine religioznih
22 Weizmann (1874. 1952.) je bio predsjednik Cionistike organizacije 1921. 1931. i

1935. 1946. te prvi predsjednik Drave Izraela (1948. 1952.).
23 Weizmann, 1949:17.
24 Weizmann vrlo otvoreno pie o svome stavu prema neidovima i obrazovanju: O
neidovima sam znao malo, ali su mi oni od najranije mladosti postali simbolom pri-
jeteih sila s kojima u se morati nositi svom svojom mladenakom snagom kako bih
se izborio u ivotu. Stjecanje znanja za nas [idove] nije toliko bio normalan proces
obrazovanja koliko pohranjivanje u arsenal oruje kojim smo se nadali da emo se
odrati u neprijateljskom svijetu (Weizmann, 1949:18).
25 Weizmann, 1949:26.
26 Sykes, 1953:159.
27 Gorenberg, 2006:19.
388
idova nisu bili povezani s aktualnim zbivanjima i svjetovno-vjer-

skom polemikom, nego s puno dubljim i sloenijim teolokim pret-
postavkama o povratku u Erec Izrael, koje su se u rabinskom juda-
izmu uvrijeile tijekom stoljea izgnanstva.
Dvojba religijskog cionizma
Pojam religijski cionizam u ovoj se studiji primarno ne odnosi na

osobe koje su cionisti, a usto su i religiozni.28 Velik dio populacije
izraelskih idova mogao bi se svrstati u ovu potonju skupinu, bu-
dui da se pridravaju nekih zakona idovstva, barem povremeno
odlaze u sinagogu te slave ili obiljeavaju najvanije vjerske blag-
dane. Njihovi su pogledi na drutvo, obitelj, pitanja etike, mora-
la i drugo, dijelom odreeni i njihovim idovstvom. Ti se pogledi
potom u nekom obliku prelijevaju i na njihova politika stajalita.
U nekoj opsenijoj studiji utjecaja religije na politiku i oni bi pred-
stavljali zanimljiv i relevantan objekt istraivanja i takva bi studija
zasigurno pridonijela dubljem shvaanju dotine teme. No oni nisu
predmet ove studije. Pod religijskim cionizmom u ovom se istra-
ivanju podrazumijeva cionizam kojim se u idovskom povratku u
Erec Izrael, obnovi idovskoga politikog suvereniteta i kasnije, u
postojanju Drave Izraela te idovskoj prisutnosti u sredinjim po-
drujima biblijskih kraljevstava Judeje i Samarije prepoznaje ispu-
njenje vjerskih, naelno biblijskih29 obeanja i prorotava. Dio toga
cionizma ini mesijanizam i mesijanska eshatologija, koji potjeu
iz poslijebiblijskih tradicija i spisa. Taj je cionizam od njegova na-
stanka proet mnogim nedoumicama te dubokim dvojbama i kon-
28 Usp. Spero & Pessin, 1989:14.

29 idovska vjerska misao nastavila se razvijati i nakon kanonizacije Biblije pa je rabin-
sko idovstvo velikim dijelom utemeljeno na Talmudu, a rabin Alkalaj je, primjerice,
nadahnue za cionizam nalazio dijelom i u kabali (vidi Schwartz, 2002:161). No Bi-
blija je temeljno referentno tivo i jedini kanon, iz kojega su na neki nain nadahnue
crpili svi kasniji autoritativni idovski spisi.
389
troverzijama, koji se oituju u potrebi za kreativnim, katkad inova-

tivnim tumaenjem tradicije, povijesti i samoga Svetog pisma.
Koncept spasenja, odnosno otkupljenja, u idovstvu je blisko
povezan sa idovskim nacionalnim korpusom u cijelosti i nije samo
pitanje osobnoga pomirenja s Bogom, kako je to sluaj u kran-
stvu. J. Ko ak tvrdi: Spasenje, kao sredinji motiv kranstva,
nije bitan motiv idovstva,30 a profesor Ratzabi iznosi misao da
se spasenje [u idovstvu] ne odnosi na sudbinu pojedinanih dua,
nego na sudbinu cijeloga idovskog naroda i idovstva.31 Nije te-
ko braniti pretpostavku kako u dananje vrijeme ne postoji nita, ili
barem nita mjerljivo, to bi za sudbinu cijeloga idovskog naroda
bilo vanije od izraelske drave. Iz te pretpostavke i Ratzabijeve
tvrdnje proizlazi da je Drava Izrael najvaniji imbenik idovske
soteriologije. To je, dakako, gruba i moda pretjerana tvrdnja, no
ona posjeduje odreenu logiku i privlanost, a korijeni su joj dubo-
ko usaeni u Petoknjije, u knjige biblijskih proroka pa i u poslije-
biblijsku rabinsku literaturu.
idovsko otkupljenje, geula, prema drevnim i srednjovjekovnim
shvaanjima, znait e povratak idova u Obeanu zemlju, ivot
u skladu s halahikim zakonima, dolazak Mesije, obnovu Hrama i
hramskoga bogotovlja te dolazak kraljevstva Bojega u Jeruzalem.
Problem predstavlja kronologija: stvari se nee nuno odvijati tim
redoslijedom. Svaka od navedenih stavki nalazi se u svetim spisi-
ma, ali njihov je poloaj u kronologiji oekivanih zbivanja pitanje
tumaenja. Zbog njih su, usprkos naizgled loginom i jednostavnom
zakljuku da cionizam predstavlja ispunjenje idovskih vjerskih na-
danja, razmatranja religioznih idova o njemu puno sloenija. Jed-
na dvojba religijskog cionizma je u tome tko e inicirati povratak
idova u Erec Izrael, Bog ili sami idovi; hoe li prvo doi Mesija
pa okupiti idove na Cion ili e se idovi najprije vratiti u pradavnu
30 Ko, 1999:223.
31 Is There Religious Meaning to the Rebirth of the State of Israel after the Shoah? u Oz,
2006:211-225.
390
domovinu i u njoj doekati Mesiju? Hoe li Mesija doi nakon to

svi idovi budu drali Zakon ili e se idovi vratiti Zakonu i Savezu
kada doe Mesija? To su, na odreeni nain, jednostavnija pita-
nja; dvojba religijskog cionizma ide jo dublje: do definicije samoga
progonstva. Naime, ako je Bog autor povijesti, ako je idovski na-
rod zgrijeio pred njim i ako je Bog zbog toga idovima nametnuo
kaznu i pokoru koju im je obeao u Bibliji,32 onda je Bog autor i
njihova egzila. Egzil (galut) dio je Bojega plana popravljanja (ti-
kun) idova, njihove pokore koja e ih u konanici dovesti do pra-
vednosti i izbavljenja (geula). U tome krugu prekraja, pokajanja
i obnove33 idovi moraju ekati na Boje smilovanje. Samovoljno
prekidanje egzila i povratak na Cion u tom bi sluaju predstavlja-
lo suprotstavljanje procesu spasenja koji je osmislio Bog.
Dominacija izrazito sekularnih idovskih aktivista i organizaci-
ja u pokretanju i utvrivanju cionistikoga pokreta mnoge je reli-
giozne idove sablaznila upravo iz toga razloga. Ne samo da su ti
ljudi, po njihovu vienju, inili neto za to nisu imali mandat nego
su se svojim inom izravno usprotivili Bojim naumima. Religijski
protucionisti zato su bili voljni pridonijeti suzbijanju ideje cioniz-
ma kako meu idovima tako i u drugim relevantnim konteksti-
ma. No tijek zbivanja po osnutku Izraela mnoge je od njih ostavio
zbunjene: temeljem idovskoga pogleda na povijest kao na nain
boanske objave, pojavila se dvojba tumaenja i toga dijela povi-
jesti koja su inila najneobinija i najuzbudljivija zbivanja to se
naem narodu dogaaju u gotovo dva tisuljea.34 Religiozan se
idov stoga lako mogao nai pred dvojbom izmeu dviju krajnosti:
je li povratak na Cion odraz Bojega smilovanja idovskom narodu
ili plod idovskoga prkosa Bogu?
Uvid u religijski cionizam bio bi nepotpun kad bi se s njegovom
analizom zapoelo u razdoblju nakon nastanka Izraela. Istaknuti su
32 Prijetnja izgonom Izraelaca iz Obeane zemlje esta je starozavjetna tema (Lev 26:33,
Pnz 4:27; 28:64-67, Neh 1:8, Ez 12:15; 20:23, Zah 7:14 itd.).
33 E. Kedourie: Judaism and Zionism in the Holy Land u Sharon, 1988:289.
34 Spero & Pessin, 1989:41.
391
rabini, naime, jo od devetnaestoga stoljea, pa i ranije, pozivali i-

dove na povratak na Cion, sa svrhom zapoinjanja ili bolje u znak
prepoznavanja da je zapoelo novo razdoblje u odnosu izmeu
Boga i njegova naroda. Neki od najpoznatijih zaetnika religijskog
cionizma, koji su u svojim djelima predstavili teoloku argumenta-
ciju za povratak na Cion, jesu rabini Alkalaj, Kalischer, Mohliver i
Reines, a kasnije, ve u Erec Izraelu, Avraham Izak Kook, Jehuda
Maimon te Cvi Jehuda Kook.
Zaetnici religijskog cionizma

Sljedbenici rabina Elijahua ben lomo Zalmana, poznatoga Gao-
na iz Vilne (1720. 1797.) poeli su naseljavati Erec Izrael ve
poetkom 19. stoljea, oekujui dolazak Mesije godine 5600. i-
dovskoga kalendara (1840.). Tu skupinu, nazvanu pruim, inili su
prvi nositelji ideje kako je za postizanje otkupljenja potreban ak-
tivizam te kako pasivno ekanje da Bog pokrene zbivanja, kakvo
je stoljeima dominiralo idovskim ortodoksnim zajednicama, nije
dovoljno. Sam Gaon iz Vilne nije ostavio djela sa sustavnom ela-
boracijom svojih misli pa se velik dio znanja o njemu temelji na za-
pisima uskoga kruga uenika. Skupa s njima u Palestinu su dolazili
i idovi iz zemalja istone Europe i iz arapskih zemalja iz kojih su
bjeali pred progonima. Mesija se te 1840. godine nije pojavio, no
dolo je do poveanog useljavanja idova u Jeruzalem, a njihove
su ivotne prilike zbog povoljnijih politikih prilika i dareljivosti
idovskih filantropa postajale bolje. U drugoj polovici 19. stoljea
idovi su zbog prenapuenosti grada poeli graditi naselja i izvan
zidina Jeruzalema te su uskoro inili veinu stanovnika grada u od-
nosu na krane i muslimane zajedno. Potomci pruima su i nakon
1840. nastavili zagovarati mesijanski aktivizam, no sve brojnija a-
kenaska religijska zajednica tome se protivila.35 Istodobno su se u
Europi pojavili prvi utjecajni rabini koji su podrobnije izloili nauk
35 Za pregled povijesti mesijanskoga aktivistikog pokreta koji je potaknuo selidbu i-

dova u Palestinu poetkom 19. stoljea vidi Morgenstern, 2006.
392
mesijanskog aktivizma i vienja povratka na Cion kao naina posti-

zanja otkupljenja idovskoga naroda i ubrzanja Mesijina dolaska.
Za prvoga zagovornika religijskog cionizma modernog doba,
ali i jednoga od pretea cionizma,36 uglavnom se uzima rabin
Jehuda Alkalaj (1798. 1878.). Alkalaj je roen u Sarajevu, odra-
stao u Jeruzalemu, a rabinsku je slubu obavljao u Zemunu.37 Na
temelju tumaenja biblijskoga i talmudskog teksta Alkalaj je za-
kljuio da e geula doi postupno i da je povratak idova u Erec
Izrael prvi korak prema tome cilju. On je dijelio miljenje veine
tadanjih rabina kako je konano izbavljenje stvar boanske inter-
vencije, ali je, za razliku od njih, vjerovao da je politiki aktivizam
idovskoga naroda nuan kako bi se proces izbavljenja pokrenuo.
Prije Mesijina dolaska, vjerovao je, idovi se moraju vratiti u svoju
zemlju i opet izgraditi Hram.38 Alkalaj se u svojim razmiljanjima
o povratku na Cion referirao na povijest te na temelju biblijskoga
zapisa iz knjiga o Ezri i Nehemiji, koje je perzijski kralj Kir poslao
iz Babilona natrag u Erec Izrael kako bi naselili, obnovili i izgra-
dili zemlju, zakljuio da e se isto dogoditi i u predstojeem valu
idovskog useljavanja u Palestinu. Alkalaj je smatrao ne samo da
e neidovski vladari biti oni koji e potaknuti idovski povratak
u Erec Izrael nego i da se idovi ne smiju [naseliti u zemlji] osim
po doputenju tamonjih vlasti.39 Alkalaj je, kao i kasnije Herzl i
drugi prvaci politikog cionizma, vjerovao da e jedna od poslje-
dica idovskoga povratka u njihovu pradomovinu biti pomirenje
idova i neidova.
Neovisno o Alkalaju, sline je ideje zastupao i rabin Cvi Hirsch
Kalischer (1795. 1874.) iz pruskoga grada Leszna, danas u zapad-
noj Poljskoj. Njegovo je najpoznatije djelo Driat Cion (Potraga za
Cionom), u kojem potie idove na preseljenje u Erec Izrael i bav-
36 Reinharz & Shapira, 1996:43.

37 Sachar, 2001:6, Goldwater, 2009:13-34.
38 Goldwater, 2009:15-18.
393
ljenje poljoprivredom. On pragmatino nabraja koji su koraci nuni

za uspostavu uspjenih zajednica: 1) otkup zemlje, 2) useljenje iz
Rusije, Poljske i Njemake uz financijsku potporu zajednica izvan
Izraela dok useljenici ne postanu ekonomski neovisni, 3) osnivanje
i obuka obrambenih straa i 4) podizanje poljoprivrednih kola.40
idovi okupljeni u Izraelu potom bi trebali prionuti na posao koji je
glavni razlog njihova povratka u zemlju: obnovi Hrama i propisa-
nom hramskom bogotovlju. Dolazak Mesije bit e rezultat tih i-
dovskih nastojanja, a ne iznenadno i neoekivano Boje djelo, koje
e idove zatei u dijaspori. Veina istonoeuropskih rabina nje-
gove je ideje odbacivala, ne samo iz teolokih nego i iz praktinih
razloga. Ukazivali su na to da su idovi neiskusni u poljodjelstvu i
nevini preivljavanju u divljoj i opasnoj sredini. Kalischer se pak
pozivao na Nehemijine uspjehe obnove zemlje, kad je pola naroda
bilo uposleno gradnjom, dok je druga polovica uvala strau.41
Premda se njegov praktini mesijanizam meu mnogim eu-
ropskim rabinima smatrao herezom,42 Kalischer nije odustajao.
Meu europskim je idovima prikupljao sredstva za financiranje
jiuva te je sudjelovao u osmiljavanju prvih lobistikih strategija
za komuniciranje s europskim vladarima. Usprotivio se zamisli da
se njemakoga kancelara von Bismarcka zamoli da od sultana trai
olakanje uvjeta za idovsku kupnju zemlje u Palestini iz straha da
se taj pokuaj, zbog savjetnika koji su se protivili idovskom na-
seljavanju, ne okrene protiv idova. No nisu svi njegovi prijedlozi
bili pragmatini i realistini. Tako je u jednom pismu predloio da
Rothchild sultanu kupi neku drugu zemlju u zamjenu za Palestinu.43
I Alkalaj i Kalischer u svojim su se djelima pozivali na talmud-
ski stih iz Ktuvot 110b, prema kojem je idov koji ivi u Erec Izrae-
lu kao onaj koji ima Boga, dok je idov koji ivi izvan Erec Izraela
41 Neh 4:10-12.
42 Sachar, 2001:7.
43 Goldwater, 2009:53-55.
394
kao onaj koji nema Boga. Autoritativno tumaenje toga talmudskog

teksta izloio je rabin lomo Efrajim Luntschitz (1550. 1619.) u
svome djelu Kli Jakar (Dragocjena posuda). On objanjava kako
idovi mogu ispuniti prve dvije zapovijedi samo u Erec Izraelu, jer
je Boje lice okrenuto prema idovskom narodu samo dok boravi
u zemlji. U izgnanstvu ve samim inom plaanja poreza idolo-
poklonikim sveenicima oni kre drugu zapovijed i sudjeluju u
tovanju drugih boanstava.44 No Rai, od kojega je autor preuzeo
misao o povezivanju poreza u galutu i idolopoklonstva, ustraje da
idovi i nakon izgona iz Erec Izraela nastave obdravati zapovije-
di, da stave tefilin i prave mezuzot kako im oni ne bi bili nepoznati
kad se vrate u svoju zemlju. Rabin Kahane (1932. 1990.) o tome
pie:
Bog je zasigurno dao Toru samo da bi bila u Erec Izraelu, jer samo
ondje idov je moe ispuniti pravilno i potpuno. Nikad mu nije
palo na pamet da oni dre zapovijedi izvan Zemlje. On im je za-
povjedio da Toru dre i u egzilu samo zato da je ne bi zaboravili.45
Sredina i poetak druge polovice 19. stoljea, to je razdoblje u

kojem su djelovali Alkalaj i Kalischer, obiljeio je napredak u i-
dovskoj nacionalnoj i vjerskoj emancipaciji diljem Europe i Rusije.
To je kod mnogih idova potaknulo optimizam i uvjerenje kako
je njihova budunost sigurna. Usto, ve spomenuto irenje ideja
haskale mnoge je idove udaljilo od tradicije i vjere. Sekularni su
idovi svoju budunost vidjeli u sredini u kojoj su ivjeli i kojoj
su se trudili iskazati pripadnost i lojalnost. Znaajan dio europskih
i ruskih idova s vremenom je pristao na potpunu ili djelominu
asimilaciju. Zbog svega toga, pretee cionizma su u zapadnom i-
dovstvu zauzimali marginalan poloaj,46 a znaaj njihove misli
44 Levine, 2007:57-60.
45 Kahane, 1998:546.
46 Reinharz & Shapira, 1996:44.
395
prepoznat je tek kasnije, kad se antisemitizam pokazao snanijom

ideologijom od prosvjetiteljskog humanizma.
Protivljenje asimilaciji bilo je glavni pokreta cionistike misli
rabina Samuela Mohlivera (1824. 1891.). I on je, kao i njegovi
prethodnici, vjerovao da se povratak idova u Erec Izrael mora do-
goditi mirno, zakonitom kupnjom zemljita. I on je smatrao da ne
treba ekati da se geula iznenada obrui nad idovski narod, nego
je treba pokrenuti povratkom u idovsku pradomovinu. Mohliver
je, naime, drao da su izgledi za spasenje kao ishoda pravednosti
cijeloga naroda sve manji, upravo zbog poveane asimilacije i sve
manjeg broja idova koji su se drali Zakona. To e se, vjerovao je,
promijeniti u Erec Izraelu. Proces kupnje zemljita u Palestini od
bogatih idova time je zapravo istodobno bio i proces spasenja. On
je idove pozivao na kupnju to veih povrina zemlje u sljedeih
deset do petnaest godina, predvidjevi da e cijena zemlje u Pale-
stini drastino porasti.47 I Mohliver je, uz mesijanska oekivanja
od povratka, njegovao pragmatian stav prema funkcioniranju i-
dovskih zajednica u Palestini. Istraivao je kvalitetu tla u pojedinim
predjelima i opasnosti koje su vrebale od beduinskih razbojnika te
davao savjete gdje je najpogodnije kupovati i obraivati zemlju.
Od lokalnih palestinskih rabina traio je da ukinu zabranu uenja
arapskoga i francuskog jezika, koji su bili nuni za bavljenje trgo-
vinom i drugim poslovima. Mnogi su palestinski idovi bili ovisni
o milostinji europskih idovskih filantropa, a to bi se promijenilo,
vjerovao je, ako bi stekli poslovna znanja i vjetine te pokrenuli
gospodarstvo.
Kada je potkraj ivota uo za Herzla i njegovu viziju idovske
drave, bez zadrke ga je podrao usprkos snanim sekularnim obi-
ljejima Herzlova pokreta. U jednom od posljednjih pisama nagla-
sio je i da nipoto ne treba prisiljavati sekularne da prihvate vjeru te
da ne treba pitati nikoga tko je doao obraivati zemlju o njegovu
47 Goldwater, 2009:81. Njegovo se predvianje obistinilo: izmeu 1910. i 1944. cijena

zemlje u Palestini porasla je i do 5.000% (Morris, 1999:38).
396
vladanju u svojstvu privatnog pojedinca svi smo mi u nevolji i bit

emo braa u obnovi.48
Pitanje odnosa izmeu sekularnih i religioznih cionista postalo
je jednim od najaktualnijih i najkonfliktijih predmeta cionistikog
pokreta u vrijeme djelovanja sljedeeg rabina koji je promicao re-
ligijski cionizam, Izaka Jakoba Reinesa (1839. 1915.). Reines
je 1902. nakon nekoliko godina promiljanja pristupio Svjetskoj
cionistikoj organizaciji, o emu je pisao u svom najpoznatijem
djelu Or Hada (Novo svjetlo). Premda je cionizam bio sekularni
pokret, Reines je objasnio kako sekularna institucija, za razliku od
duhovne, nema duhovne temelje, ali mora imati moralne, kako bi
za idove bila prihvatljiva.49 On je u povratku idova u Palestinu
vidio ispunjenje zapovijedi (micva) ivota u Erec Izraelu, a SCO je
pomagao upravo u tome, u biti religioznom projektu. Ortodoksni
su se rabini, oekivano, protivili njegovoj suradnji s cionistima, a
njega su optuivali da udruen s njima pokuava ljudskom snagom
ubrzati dolazak Mesije. Reines, pak, za razliku od svojih prethod-
nika, nije vjerovao da se otkupljenje moe postii ili potaknuti
ljudskim djelovanjem, a izgradnju Hrama u Jeruzalemu kronoloki
je postavio nakon dolaska Bojega kraljevstva. Usto je vjerovao i
kako e, nakon to idovi narodima meu kojima ive rastumae
Toru, ti narodi razumjeti vrijednosti judaizma te e pomoi idovi-
ma da se vrate u svoju pradomovinu, pridonosei time i vlastitom
otkupljenju.
Osim s ortodoksnim rabinima, Reines se naao u sukobu i sa
sekularnim cionistima, i to po pitanju obrazovanja. Reines je, nai-
me, smatrao da cionistiki pokret treba ostati iskljuivo politiki i
da se ne treba upletati u domenu idovskog obrazovanja i kulture.
Prominentni cionisti poput Weizmanna eljeli su pak oiviti kultur-
nu djelatnost, koja bi ukljuivala pouavanje Biblije, hebrejskog
jezika, povijesti i zemljopisa Svete zemlje. Kako bi njihovo poua-
397
vanje tih predmeta vodilo k njihovoj sekularizaciji, religiozni su se

cionisti tome protivili. Do velike prepirke dolo je 1902. godine na
Petom cionistikom kongresu, kada su ortodoksni lanovi, koji su
bili u manjini, umalo napustili pokret. Reines je tada jednu skupinu
uvjerio da ostanu unutar Organizacije, ali u posebnom pokretu pod
njegovim vodstvom, nazvanom Mizrahi, koji e kasnije prerasti u
politiku stranku.50 Oni koji se nisu suglasili s njim te su napustili
SCO udruili su se u pokret Agudat Israel. Taj je pokret kasnije
postao strankom ultraortodoksnih idova,51 danas dijelom stranke
Jahadut HaTora HaMeuhedet.
Ve na prvoj konferenciji novoosnovanog Mizrahi pokreta, ra-
bini su se oitovali da cilj cionizma nije postizanje ili ubrzavanje
otkupljenja, nego spaavanje idova od progonstva i asimilacije.
Deklarativno distanciranje od mesijanizma i eshatologije vjerojat-
no je prvenstveno imalo za cilj pridobivanje naklonosti ortodoksnih
rabina nesklonih usiljenu pourivanju Boje intervencije, koji su
inili veliku veinu meu europskim rabinima. Teko je pretposta-
viti da je ono odraavalo uvjerenje svih, pa i veine lanova pokreta
koji su iznijeli to oitovanje i da oni u najmanju ruku nisu gajili
ambivalentan stav prema tome pitanju. No da je i zacrtani cilj spa-
avanja idova od progonstva bio iskren i nuan, pokazalo se 1903.
na estome cionistikom kongresu.
Te se godine, naime, zbio jedan od najozloglaenijih od svih
modernih pogroma52 u glavnom gradu Besarabije, Kiinjevu.
Kako je izbavljenje brojne idovske zajednice iz tih krajeva, ali
i drugdje iz carske Rusije, postalo neodgodivo, Reines je nakon
razmatranja argumenata za i protiv i uz cijenu duboke duevne
agonije, pristao uz projekt privremenoga idovskog naseljavanja
Ugande, to je neko vrijeme zagovarao i Herzl. Mnogi religiozni
poslanici, ali i oni iz Rusije, takav su pak prijedlog smatrali skan-
50 Vie o politikoj stranci vidi u Kasapovi, 2010:167.

51 Isto, str. 166.
52 Mendelsohn, 1983:176.
398
daloznim i zatraili Herzlovo smjenjivanje. Reines, dakako, nije

zagovarao trajnu zamjenu Erec Izraela Ugandom, ali taj umjereni,
promiljeni pristup otkriva njegovu brigu za ivote ljudi i vredno-
vanje ivota iznad trenutne religijske korektnosti. Projekt nase-
ljavanja Ugande kasnije je propao zbog drugih imbenika. Reines
je do smrti 1915. ostao djelatan u Cionistikom pokretu, zagovara-
jui vei utjecaj vjere i Zakona u njemu.
Najvanije uporite pokreta Mizrahi do Drugoga svjetskog rata
ostala je Litva, Reinesova domovina i kolijevka pokreta. Men-
delsohn objanjava kako su razlozi tomu duboki vjerski tradiciona-
lizam litavskih idova kojim nije dominirao hasidizam, nepostoja-
nje snanoga ljeviarskog pokreta (osim nekoliko voa, litavski su
idovi mahom odbacivali komunizam) te moderno idovsko naci-
onalno obrazovanje.53 Te e tri znaajke ostati vane u oblikovanju
religijskog cionizma i nakon osnutka Drave Izraela.
Religijski cionizam tijekom britanskog mandata
Britanija je nakon pobjeda koje je izvojevala nad Turskom tijekom

Prvoga svjetskog rata postala, nakratko, najvaniji nositelj i glavni
zagovaratelj stvaranja idovske drave u Palestini. Najvaniji do-
kument kojim je otvoren put prema idovskoj dravnosti jest pismo
tadanjega britanskog ministra vanjskih poslova Arthura Balfoura
Lordu Rothschildu, poznato kao Balfourova deklaracija. Osim go-
lemoga politikog znaenja, Deklaracija je predstavljala ispunjenje
preduvjeta koji je postavio rabin Alkalaj i to su potvrdili kasniji
vani nositelji religijskog cionizma, a to je suglasnost narod gle-
de povratka idova na Cion.54 Britanija je u to vrijeme bila jedini
nositelj vlasti u Palestini, zbog ega je tumaenje odluke britanske
53 Mendelsohn, 1983:232-233.
54 Cionisti su Deklaraciju odmah shvatili kao najvaniju internacionalnu izjavu potpo-
re koju su ikad primili (Morris, 1999:75).
399
vlade kao odraza Boje volje bilo u skladu sa idovskom tradicijom

tumaenja politikih zbivanja koja see do vremena povratka iz ba-
bilonskog suanjstva.55 To, naravno, ne znai da ju je veina rabina
i teologa tako i protumaila; dapae, nije. No oni koji su ve bili
skloni vienju cionizma u kontekstu otkupljenja dobili su snaan
poticaj jer je Deklaracijom njihovo djelovanje postalo zakonito, a
time i usporedivo s djelovanjem Ezre i Nehemije, a neusporedivo s
Bar Kohbom, abtaj Cvijem i drugim nositeljima mesijanskih po-
buna, s kojima se gotovo nitko iz tabora religijskog cionizma toga
vremena nije htio poistovjeivati. Vanim korakom u postizanju
konanoga otkupljenja idovskog naroda Balfourovu Deklaraciju
smatrao je i rabin Kook. 56
Rabin Abraham Izak Hakohen Kook

Rabin Abraham Izak Hakohen Kook (1865. 1935.) bio je jedan
od najvanijih teoretiara religijskoga cionizma i prvi od ovdje po-
brojanih koji je preselio u Izrael u radnoj dobi i ondje nastavio ra-
binsku slubu. Kook je vjerovao da je povratak idova u Palestinu
dio boanskoga plana otkupljenja, koji e biti ostvaren kroz aktivnu
suradnju idovskoga naroda s Bogom. Bio je poznat po odvanosti
u primjeni pragmatinih rjeenja, ak i nautrb uvrijeenih hala-
hikih tumaenja, ukoliko su to zahtijevale okolnosti. Jednom je
prigodom, dok je kao rabin sluio u eimelisu (danas u sjevernoj
Litvi, na granici s Letonijom), u zemlji izbila epidemija koja je ti-
jekom svetkovanja Jom kipura zaprijetila i samom gradu. Kook je
zakljuio da bi jom kipurski post kongregaciju izvrgnuo pogibelji
te je idove pozvao da ga prekinu tako to je sam javno uzeo hra-
nu. Slino je postupio i nakon to je 1904. postao rabin grada Jafe.
Kada je 5670. (1909. 1910.) nastupila subotnja godina (mita),
tijekom koje je idovima u Erec Izraelu zabranjeno obraivati ze-
mlju, Kook je presudio doputenje rada kao ad hoc mjeru zbog ve-
55 Usp. Spero, 2000:325.

56 Goldwater, 2009:124.
400
likog siromatva i opasnosti od ekonomskog kaosa, iako su mnogi

rabini od autoriteta bili drukijega miljenja.57
Kook je smatrao da je kupnja i obraivanje zemlje u Erec Izraelu
od najvee religijske vrijednosti, da je istovrijedna sa svim ostalim
biblijskim pravilima skupa. Budui da je upravo kupnja zemlje bila
glavna djelatnost idovskoga nacionalnog fonda (Keren kajemet
leisrael ili KKL),58 Kook ga je svrstao u halahiku kategoriju piku-
ah nefe (spaavanje ivota), jer se zemlja nije osvajala ratovanjem,
nego miroljubivo i zakonito. Neobinost lei u tome to KKL nije
promicao religioznost i dranje zapovijedi pa ak ni one o odmoru
na subotnji dan.59 to se pak tie ivota u Erec Izraelu, Prema Ko-
okovu miljenju on je, ak i ukoliko nije bio popraen dranjem ni
jednoga vjerskog zakona, od vee religijske vrijednosti nego ivot
prema svim halahikim propisima, ali u dijaspori. Sekularni dose-
ljenici u Palestinu, smatrao je, svojim su pionirskim naporima bili
nesvjesni vritelji Boje volje, a njihovi pothvati bili su dokaz da je
otkupljenje blizu.60
Zbog takva vienja, Kook je bio zagovornik bliske suradnje se-
kularnih i religioznih cionista, to je ideoloki oblikovalo pokret i
stranku Mizrahi. Njegova usporedba na granici s poistovjeenjem
Herzla s Mesijom sinom Josipovim61 tijekom in memoriam eulo-
gije utemeljitelju cionizma predstavlja jednu od Kookovih najzani-
mljivijih izjava. Sve to ne znai da je zanemarivao promicanje vjere
meu palestinskim idovima; naprotiv, to je bila jedna od njegovih
najvanijih aktivnosti. Jednom je prigodom na elu skupine rabina
prokrstario zemljom kako bi ispitao duhovno stanje meu naselje-
nicima i potaknuo ih na dranje zapovijedi, to nije poluilo osobit
57 St. John, 1962:165-166.

58 KKL ili Jewish National Fund utemeljen je 1901. na Petom cionistikom kongresu.
59 Goldwater, 2009:123.
61 Vei dio idovske mesijanske tradicije tumai dolazak dvojice mesija, jednoga sina
Josipova, koji e doi ponizno i otkupiti tjelesni Izrael, i drugoga sina Davidova, koji
e doi kao pobjednik i Izrael otkupiti duhovno.
401
uspjeh. Iako nije prisiljavao palestinske idove na religioznost, bio

je uvjeren da su etika vjerska naela idovstva nuna kako bi ci-
onistiki pokret ostao zdrav. Nacionalizam koji se ne temelji na
vrednotama vjere moe degenerirati u ovinizam, upozoravao je.62
Kritiari su smatrali da je Kook previe povezao nacionalizam s
vjerom, neki ak i da joj ga je pretpostavio. On sam se, pak, proti-
vio ikakvu razdvajanju idovske nacionalnosti i idovske religije.
Nakon Prvoga svjetskog rata Kook je postao glavnim rabinom
Jeruzalema, a neto kasnije i prvim akenaskim63 glavnim rabinom
Palestine. U tom se svojstvu naao u sukobu s jeruzalemskim muf-
tijom Hadi Eminom el-Huseinijem. Dvadesetih godina 20. stolje-
a, pod Huseinijevim vodstvom, Arapi su prema idovima posta-
jali nasilni, a Jeruzalem i Hramska gora pretvarali su se u predmet
vjerskih sukoba. Kook je arko branio pravo idova na nesmetanu
molitvu i svetkovanje blagdana uz Zapadni zid, ali gradnju Hrama
(koja podrazumijeva ruenje Kupole nad stijenom) drao je predme-
tom boanske, a ne ljudske intervencije.64 tovie, Kook je zadrao
tradicionalni religijski stav kako je idovu zabranjeno uspeti se na
Hramsku goru. Kook je umro 1935., ostavivi iza sebe jeivu Merkaz
harav, koju je ustanovio radi promicanja ideje religijskog cionizma.
Tu je ideju, a kasnije i upravu nad jeivom, preuzeo i dalje razvijao
njegov sin Cvi Jehuda Kook, koji e u godinama nakon estodnev-
nog rata postati vodea osoba religijske cionistike zajednice.
Rabin Jehuda Leib Maimon

Zagovornik religijskog cionizma s vjerojatno najvie politikog
utjecaja i vjerskog autoriteta posljednjih godina Mandata i prvih go-
dina izraelske dravnosti bio je rabin Jehuda Leib Maimon (1875.
1962.). Maimon se rano zbliio s rabinom Reinesom te se ukljuio
62 Goldwater, 2009:118.
63 Sefardski su idovi birali vlastitoga glavnog rabina, zbog obrednih razlika. Prvi glav-
ni rabin sefardske zajednice bio je Jakov Meir.
402
u rad pokreta Mizrahi. Skupa s Reinesom nastojao je promicati re-

ligijske vrijednosti meu sekularnim cionistima, suprotstavljajui
se odvajanju Mizrahija od cionistikog pokreta. U asopisu koji je
utemeljio 1921. prvi se puta pojavila poznata krilatica pokreta Mi-
zrahi: Izraelska zemlja za izraelski narod prema izraelskoj Tori
(Erec israel leam israel alpi torat israel).65 Maimon je revnosno
radio na osnivanju religijskih naselja i kola te zagovarao ureenje
dravnoga zakonodavstva u skladu s halahom. Kada je koncem tri-
desetih godina britanska vlada poela razmatrati podjelu Palestine,
Maimon i stranka Mizrahi tome su se usprotivili, ustrajavajui na
idovskom pravu na cijelu Palestinu. No kako je najsnanija stran-
ka Mapai pristajala na podjelu, Maimon je nastojao pribliiti stavo-
ve dvaju suprotstavljenih tabora rijeima: Ukoliko bih morao bira-
ti izmeu jedinstva izraelskog naroda i jedinstva izraelske zemlje,
odabrao bih narod.66 Kad su politike prilike koncem 1930-ih po-
stale nepogodne po idove, ak je pragmatino prihvatio i podjelu
Jeruzalema. Vaan razlog takvu pomirljivu stavu bilo je njegovo
vjerovanje u progresivno otkupljenje, prema kojem je idovsko
osvajanje Erec Izraela eshatoloka nunost, ali ono se moe odvija-
ti u etapama, osobito ukoliko se na taj nain izbjegava krvoprolie.
Maimon je prihvatio i UN-ovu podjelu Palestine pozivajui se na
idovsku tradiciju prema kojoj e otkupljenje doi korak po korak,
a ovo je poetak.67
Maimon se protivio defenzivnoj taktici koju je Sohnut (idov-
ska agencija) provodio unato sve brutalnijim arapskim nasrtajima.
Jedno je krae vrijeme od Ben Guriona zahtijevao da se za svakog
ubijenog idova ubije jedan Arapin. Po pitanju Arapa, kao i Brita-
naca, koji su ugroavali idovske ivote i dravotvorne ambicije,
bio je pobornik militarizma. Taj je militarizam bio ogranien na
onaj dio arapske populacije koji je posezao za nezakonitim sred-
65 Goldwater, 2009:142.
66 Goldwater, 2009:147.
67 Goldwater, 2009:152.
403
stvima u obraunavanju s cionistima, pri emu valja naglasiti da

se protivio i idovskom nepravednom postupanju prema Arapima.
Maimonov stav prema Arapima temeljio se na biblijskoj zapovijedi
Neka je jedan zakon i za vas i za stranca koji s vama boravi68 i i-
dovskom povijeu trpljenja diskriminacije. Zato je zastupao pravo
Arapa na jednakopravnost u svemu osim u jednome: u pravu da od
idova kupe zemlju u Palestini.
Maimon je u Sohnutu bio blizak suradnik Ben Guriona, a neko
vrijeme i jedan od potpredsjednika toga tijela, koje je do osnutka
Drave predstavljalo izvrnu vlast. U tom je svojstvu sudjelovao u
izradi nacrta Deklaracije o neovisnosti, u kojoj je izmeu ostalo-
ga navedeno i da Izrael nije teokratska, nego demokratska drava.
Od osnutka Izraela do 1951. obavljao je dunost ministra religije.
Blisko osobno prijateljstvo s Ben Gurionom odraavalo je njegovo
duboko uvjerenje kako je, bez obzira na vjerske i ideoloke razli-
ke, jedinstvo naroda najvea vrijednost. Pod njegovim su utjecajem
religijske stranke Mizrahi i HaPoel HaMizrahi prvih godina drav-
nosti bile u postojanoj koaliciji s vladajuim laburistima.
Kranski cionizam: ponovno otkriveni filosemitizam
Veina britanskih asnika i administrativnog osoblja koji su sluili u

Palestini tijekom britanske vojne i mandatne uprave (1917. 1948.)
bio je skloniji Arapima nego idovima. Neskriveni protuidovski i
protucionistiki stav meu njima, kao i meu britanskim asnicima
openito, nije bio rijetkost.69 Tek manji dio, meu kojima e kasni-
je osobito vanu ulogu odigrati obavjetajni asnik Orde Wingate,
simpatizirao je idove i njihov dravotvorni pokret.70 Kao razloge
protuidovskog stava, svjedoci vremena i povjesniari navode po-
68 Br 15:15-16, 29. Usp. Br 19:10; 35:15.

69 Burchett, 1946:46.
70 Weizmann & Tutaev, 1967:159.
404
javu engleskog prijevoda Protokola cionskih mudraca koji je 1918.

meu Britancima na Bliskom istoku bio poznatije tivo od Balfou-
rove deklaracije te uvjerenje kako mnogi idovi pristigli u Palestinu
iz Rusije zagovaraju ideje komunizma i socijalizma.71 Dio asnika
smatrao je da se idovskim useljavanjem domicilnom stanovnitvu
ini nepravda, dio je gajio antisemitske stavove,72 a dio se priboja-
vao da e procionistikom politikom Britanija antagonizirati arap-
ski svijet.73 Meu britanskim asnicima koji su u povijesti ostali
zabiljeeni kao neskloni idovima bilo je i onih koji su nezahvalni
posao imperijalnog slubenika u toj nemirnoj pokrajini pokuavali
obaviti to su bolje znali pa su optube o njihovu antisemitizmu
vjerojatno neutemeljene, usprkos nekim odlukama koje su donijeli
na tetu idova.74 Kasnije, u drugoj polovici 1930-ih, Orde Wingate
je u privatnoj prepisci izrazio miljenje kako je protuidovski i pro-
arapski stav britanske administracije u Palestini bio proizvod slanja
najgoreg kadra u tu zemlju, koji su Arapi pridobili laskanjem.75
71 Weizmann, 1949:217-222, Johnson, 1988:431, vidi i Morris, 1999:88-89.

72 Meu takve je spadao pukovnik Waters Taylor, s ijim se poticanjem Hadi Emina
el-Huseinija na nasilje povezuju prvi masovni izgredi Arapa protiv idova 1920. go-
dine. Drugi britanski asnik koji e kasnije predvoditi arapsku vojsku, a iz ijih se
zapisa moe iitati antisemitizam bio je John Bagot Glubb, poznat kao Glubb-paa.
Za njega je zanimljivo i da se smatra predanim kraninom (vidi Morris, 2003:23),
to pokazuje raznolikost u kranskom pristupu arapsko-idovskim odnosima. Vidi i
Morris, 1999:89, gdje autor pie kako je antisemitizam razliitim intenzitetom utjecao
na veinu asnika britanske administracije, ali i da su oni istodobno gajili i snanu
odbojnost prema palestinskim Arapima. Tijekom 1930-ih godina jeruzalemski muf-
tija je agresivnom protuidovskom kampanjom i raspaavanjem Protokola cionskih
mudraca dodatno raspirivao antisemitizam meu osobljem britanske uprave. Mnogi
su od njih postali antisemiti u Palestini, a u domovini nisu nita znali o idovima
(Mallmann & Cppers, 2010:14).
73 Morris, 1999:88-89.
74 Primjer je pukovnik Ronald Storrs, koga eni Lebl naziva proarapskim elementom
(Lebl, 2003:19), a Meinertzhagen ga u Middle East Diary 1917-1956 optuuje da je u
odreenoj mjeri odgovoran za krvave arapske nerede iz 1920. Sykes, koji nije nesklon
idovima i cionizmu i koji se nikako ne moe optuiti za apologetiku antisemitizma,
to opovrgava objanjavajui Storrsov karakter i okolnosti pod kojima je slubovao
(Sykes, 1973:24-26).
75 Sykes, 1959:122. Orde je to miljenje iznio u pismu sir Reginaldu Wingateu, o kome
e vie rijei biti kasnije.
405
Razlozi procionistikog stava kod drugoga, malobrojnijeg dije-

la britanskih asnika, kao i kod nekih lanova Vlade koja je 1917.
usvojila Balfourovu deklaraciju, takoer su raznovrsni i sloeni.
Naznake postojanja religijskog utjecaja zamijetio je odreeni broj
povjesniara poput Christophera Sykesa i Barbare Tuchman, ali oni
piu odmjereno, a izvore tumae oprezno te se religija u njihovim
analizama rijetko, ako ikad, javlja kao prevladavajui imbenik u
oblikovanju neije karijere, stavova ili postupaka.76 Drukije, na
temelju postojeih izvora, nisu mogli ni postupiti. U odnosu na i-
dovstvo i islam, kranska religija, ukljuujui njezin evaneoski
ogranak o kojem e biti najvie rijei, puno je vie osobna katego-
rija, na koju je na modernom Zapadu neuobiajeno pozivati se pri
donoenju dravnikih ili slubenih odluka.77 Kranin se u pro-
sudbi pravednoga i nepravednoga lako moe voditi naelima
vjere te ak pridavati soterioloku vrijednost svome politikom ili
drutvenom djelovanju tumaei ga kao vrenje dobrih djela,78 a
da to u javnosti ostane nezamijeeno. Ipak, gotovo je izvjesno da
je vjersko uvjerenje kod dijela vanih kranskih politikih aktera
iz vremena Mandata, koji su podrali cionizam, odigralo znaaj-
nu ulogu u njihovu odabiru strane. Sami akteri o tome su rijetko i
nerado govorili. Tek sedamdesetih godina prologa stoljea meu
odreenim kranskim zajednicama, a potom i njima bliskim poli-
tiarima, podravanje Izraela povezuje se ne samo sa sigurnosnim
i politikim interesima, nego i sa idovsko-kranskim teolokim,
etikim i civilizacijskim bliskostima. Tome je znaajno pridonijela
76 Primjer je Sykesov pregled Balfourova vjerskog ivota u kontekstu donoenja Dekla-

racije (Sykes, 1953:190-193) kako emo vidjeti malo kasnije.
77 Ovo ne znai da se kranska vjera ciljano zadrava unutar okvira duhovnosti i litur-
gije, nego da je njezina prisutnost izvan tih okvira nenametljiva. U zemljama refor-
macijske tradicije (crkve nastale na nauku Luthera, Calvina, Zwinglija i drugih refor-
matora), svijest o relevantnosti vjere za svako podruje ivota esto je vrlo snana,
snanija nego u katolikim zemljama. Primjer je poznato Weberovo povezivanje pro-
testantske etike s ekonomskim i gospodarskim razvitkom te teologija nizozemskog
teologa i premijera 1901. 1905. Abrahama Kuypera (vidi Heslam, 1998).
78 Usp. Jakov 2:14-25.
406
ideoloka polarizacija do koje je na Zapadu dolo u vrijeme Vi-

jetnamskog rata, zbog koje su mnogi lijevo orijentirani intelektu-
alci, politiari, aktivisti i dio javnosti stali protiv imperijalizma i
kolonijalizma. S imperijalizmom se nakon estodnevnog rata u tim
krugovima sve vie povezivao i Izrael. Promjena stava javnosti i
slubene politike iz proizraelske u protuizraelsku bila je moda naj-
vidljivija u vedskoj, dravi u kojoj su socijalizam i sekularizacija
ezdesetih i sedamdesetih godina prologa stoljea bili na vrhun-
cu.79 Konzervativni, tradicionalni i nesocijalistiki dio javnosti i
politiara, kojih su glavninu osobito u Americi inili evaneo-
ski krani, zauzeli su suprotan stav i pruili snanu potporu Izra-
elu. U Izraelu je 1977. na vlast dola konzervativna stranka Likud,
a njezin premijer Menahem Begin (1977. 1983.) prvi je visoki
izraelski politiar koji je prepoznao vanost evaneoske kranske
potpore idovskoj dravi.80 Ta je potpora znaajno formalizirana
1980. otvaranjem Meunarodne kranske ambasade u Jeruzalemu
(ICEJ),81 koja je s vremenom uspostavila podrunice u ezdese-
79 vedski socijaldemokratski politiar Evert Svensson o tome pie: vedski stav pre-
ma [arapsko-izraelskom] sukobu mijenjao se tijekom godina. Erlander [vedski pre-
mijer 1946. 1969.] je 1962. posjetio Izrael, a potpora Izraelu do tog je vremena bila
potpuna. Doao je do Genezaretskog jezera koje je poznavao iz vjeronauka te se u
svijetu Biblije osjeao doma. Do promjene u vedskom javnom miljenju poelo je do-
laziti nakon estodnevnog rata 1967. i okupacije koja je uslijedila. Jo vea promjena
zbila se nakon invazije na Libanon 1982. s popratnim masakrom u izbjeglikim kam-
povima Sabri i atili. [...] Kasnije se pojavio ministar vanjskih poslova Sten Ander-
sson koji je sudjelovao u promjeni stajalita prvenstveno unutar Socijaldemokratske
stranke (Fact Finding-resor i sterled u Bjereld & Carmesund, 2008:37-38).
80 Ariel navodi da su izraelski politiari od konca 1970-ih prepoznali utjecaj evaneo-
skih krana na ameriku politiku, zbog ega je premijer Begin postavio dunosnika
za vezu s njima (Ariel, 2002:30). Gorenberg o tome pie: Beginova je administracija,
vele izraelski politiki strunjaci, prva koja je aktivno nastojala mobilizirati evange-
likalski entuzijazam za Izrael te ga pretoiti u politiku i ekonomsku potporu (Go-
renberg, 2000:126). Pobjeda Likuda pod Beginovim vodstvom 1977. znaila je prvi
dolazak na vlast desne politike opcije od osnutka Drave Izraela 1948. O razvoju
odnosa izmeu izraelske politike desnice i kranskih cionista vidi Horowitz, 2003.
(lanak je dostupan i na http://nymag.com/nymetro/news/religion/features/n_9255/,
pregledano 26. 1. 2013.)
81 Premda su od 1980. gotovo svi izraelski premijeri sudjelovali u vanim zbivanjima u or-
ganizaciji ICEJ-a (Prior na str. 131 pie da je od njezina osnutka 1980. Ambasada izra-
407
tak zemalja diljem svijeta, meu kojima i u Hrvatskoj.82 Danas je

potpora Izraelu sastavni dio konzervativne desne politike opcije
na Zapadu, poput zagovaranja prava neroene djece ili protivljenja
istospolnim brakovima, to su pitanja usko vezana uz vjeru. Zbog
sve vee prisutnosti toga fenomena u svijetu,83 ali slabe obraenosti
u literaturi i medijima, opis njegova dananjeg oblika puno bi toga
ostavio nedoreeno. Zato je vano osvrnuti se na protocionistike
stavove krana iz vremena neposredno pred nastanak idovskoga
politikog cionizma i u vrijeme mandatne Palestine. Kako emo
vidjeti u ovome poglavlju, dominantni razlozi kranskog cionizma
iz 19. stoljea te oni iz 20. i 21. stoljea bitno su razliiti.
Ekleziologija i tumaenje pojma Izrael

Tema idovskoga povratka u Jeruzalem i njihova spasenja kao
pretee ostvarenja eshatolokih prorotava prisutna je diljem Sta-
roga zavjeta, kao i na nekoliko mjesta u Novom84 te ne predstavlja
osobitu novinu. Ipak, do konca 19. stoljea ona se uglavnom sma-
trala nevanim pitanjem kojim se ne bavi srednjostrujako kran-
bljivana od svih izraelskih premijera), najvee je saveznitvo postignuto s izraelskim

politiarima desnice. Velik dio idovske populacije izvan Izraela ostao je nepovjerljiv
prema evaneoskim kranima (Spector, 2009:vii-viii), to se, izmeu ostaloga, moe
povezati s dominacijom lijevo liberalne politike opcije meu idovima iz dijaspore.
82 http://int.icej.org/about/worldwide-branches (pregledano 12. 9. 2012.). Osim ICEJ-a
neke od najpoznatijih organizacija kranskih cionista su International Christian Zio-
nist Center (http://www.israelmybeloved.com/home), Bridges for Peace (http://www.
bridgesforpeace.com/), Christians United for Israel (http://www.cufi.org/site/Page-
Server), Christian Friends of Israeli Communities (koja naglaava suradnju evane-
oskih krana sa idovskim naseljenicima Judeje i Samarije, http://www.cfoic.com/),
Eagles Wings (http://www.eagleswings.to/home) i Day of Prayer for the Peace of
Jerusalem (http://www.daytopray.com/home).
83 Prior, inae vrlo kritian prema kranskom cionizmu, procjenjuje da je kranskih
cionista diljem svijeta oko 90 milijuna (Prior, 2005:98). Veina ih ivi u SAD-u, a
njihova brojnost u toj zemlji predmet je polemike i kree se od 15 milijuna (http://
www.jpost.com/Opinion/Op-EdContributors/Article.aspx?id=283104, pregledano 18.
9. 2012.) do oko 70 milijuna.
84 Vidi Lk 21:24, Rim 11:26
408
stvo, nego sekte.85 Istodobno se u protestantskim evaneoskim ili

evangelikalnim86 krugovima poeo oblikovati avangardni protoci-
onistiki pokret, potaknut prvenstveno eshatolokim mesijanskim
oekivanjima. Rimokatolika, Pravoslavna i druge tradicionalne
crkve, dugo su bile izvan tih tokova. Razlozi se prvenstveno nala-
ze u njihovu razliitom tumaenju Biblije te biblijskih koncepta i
pojmova.87 U evaneoskim zajednicama Biblija se naelno tumai
doslovno,88 a nejasni dijelovi biblijskoga teksta tumae se na te-
melju drugih, jasnijih, prema naelu: Pismo mora biti sam svoj
tuma.89 Takva je egzegeza predstavljala snaan zaokret u odnosu
na stoljetno crkveno tumaenje Biblije, ak i ono nakon reforma-
cije. Luteranska i Kalvinistika crkva su, naime, zadrale odreeni
skolastiki pristup, tipian za Rimokatoliku crkvu, u kojem je lo-
gika, uz objavu, ostala vanim dijelom teologije.90 Pijetisti iz 17.
stoljea prvi su odbacili takvu metodu, zbog ega se esto smatraju
preteama evaneoskog kranstva.91 No i neke zajednice proizile
85 Primjerice, Abraham Kuyper upozoravao je protiv odmicanja od bitnih tema spasenja

due i svraanja pozornosti na senzacionalistike teme meu koje je svrstavao i
idovski povratak u Jeruzalem (Bratt, 1998:172).
86 Termin evangelikalizam koji se u hrvatskom jeziku pojavljuje i u obliku evan-
eosko kranstvo (i ne treba ga mijeati s evangelikim) odnosi se na zajednice
koje se danas usredotouju na etiri sljedee povezane pretpostavke: 1. autoritet i
dostatnost Pisma, 2. jedinstvenost otkupljenja kroz Kristovu smrt na kriu, 3. potreba
za osobnim obraenjem, 4. nunost, ispravnost i hitnost evangelizacije (McGrath,
2007:142). Evaneosko kranstvo nije lako precizno definirati; u Hrvatskoj se, pri-
mjerice, uglavnom poistovjeuje s pentekostalnim pokretom (Jambrek, 2003:95). O
problematici definiranja evangelikalizma vidi Spector, 2009:36-43.
87 Vidi Prior, 2005:131, Brog, 2006:13 itd.
88 Tumaenje Biblije doslovnim egzegetskim metodama (tzv. Antiohijska kola) nije
nepoznata ni tradicionalnom kranstvu, no s vremenom se u njima ipak uvrijeio
pristup Aleksandrijske kole i alegorijsko tumaenje.
89 Bray, 1996:11.
90 Ranija kranska teologija Stari je zavjet tumaila naglaavajui ispunjenje staroza-
vjetnih obeanja u osobi Isusa Krista, to je preuzela i Crkva nastala reformacijom. No
nain tumaenja Staroga zavjeta koji je poniknuo iz reformacije olakao je poistovje-
enje drevnih Hebreja sa idovskim suvremenicima zbog drukijega, literalistikog
tumaenja te naglaska na hilijazam i mesijanizam (vie o tome vidi u Prior, 2005: 133).
91 R. Morgan u Barton, 2003:121-122. McGrath pak navodi da termin evangelikalizam
datira iz 16. stoljea (McGrath, 2007:142).
409
iz toga kranskog ogranka s vremenom su prihvatile razliite na-

ine vienja i tumaenja Biblije, od kojih su neke kao metodoloku
polaznu toku uzele, primjerice, humanizam, socijalni aktivizam ili
liberalizam.92 Druge su ostale privrene Svetom pismu i naelima
evangelikalizma, izbjegavajui kako skolastiku tradicionalnih cr-
kvi tako i liberalne modernistike trendove. Evangelikalizam kao
takav s vremenom je postao prisutan u gotovo svim kranskim de-
nominacijama. Budui da sam nije denominacija,93 evaneoski se
krani mogu nai kako u crkvama koje su striktno evaneoske
poput pentekostalnih tako i u tradicionalnim protestantskim deno-
minacijama, a posljednjih desetljea sve vie i u Katolikoj crkvi.
Osobitost evangelikalizma u odnosu na tradicionalno denomi-
nacijsko kranstvo, koja e u kontekstu cionizma postati vana,
lei u jednom dijelu ekleziologije. Tradicionalna Crkva (ovdje pr-
venstveno mislim na Katoliku crkvu94) od patristikih vremena pa
sve do sredine 20. stoljea kada su strahote Holokausta potaknule
preispitivanja, sebe je vidjela kao Verus Israel, kao narod Boji koji
je u toj ulozi zamijenio idove, koje je Bog u meuvremenu odba-
cio.95 Evaneoske crkve, pak, kako McGrath objanjava, nemaju
osobito definiranu teoriju o Crkvi, budui da Novi zavjet po tom pi-
tanju ne iznosi definiciju nego samo naela. Zbog toga evaneoski
92 Usp. Bray, 1996:539-563.

93 McGrath, 2007:142-143.
94 Pravoslavna crkva je esto gajila sline nazore kao i Katolika, ali kako se radi o
nacionalnim crkvama, njezin stav prema idovima i Izraelu trebalo bi obraditi po
narodima. Ovdje ipak valja napomenuti kako je u nekoliko posljednjih stoljea Pra-
voslavna crkva u mnogim zemljama prednjaila u iskazivanju estokoga religijskog
neprijateljstva prema idovima.
95 Ovakva samopercepcija Crkve zapoinje s Justinom (100. 165.) i njegovim djelom
Razgovor s Trifunom te tipolokim i alegorijskim tumaenjem Staroga zavjeta. Justin,
kranin neidovskog podrijetla, na jednom mjestu veli idovu koji ne vjeruje da je
Isus bio Mesija: Zapravo, mi smo pravi Izrael, Judino pleme, potomstvo Jakovljevo,
Izakovo i Abrahamovo... (Justin, 2011:35). Vie o ranocrkvenoj polemici sa idovi-
ma vidi u Skarsaune, 2002:259-274; Pritz, 2007:18-19; Gonzlez, 1987:101-109; Mo-
reschini, 2009:11; 67-75. O teologiji zamjene (Replacement theology) vidi Kessler &
Wenborn, 2005:375-376 i osobito Verus Israel (Simon, 1996.), klasino djelo o toj temi
izvorno objavljeno 1964. na francuskom jeziku.
410
krani Crkvu nikad nisu smatrali novim ili pravim Izraelom

u smislu u kojem je to kroz povijest inila Rimokatolika crkva
niti su, poput nje, potraivale politiko-teritorijalne prerogative u
Svetoj zemlji.96 S pojavom ideje o idovskom povratku u Palestinu,
evaneoski krani nisu imali teolokih tekoa u prepoznavanju
postojanja nacionalnoga, a kasnije i politikog kontinuiteta izmeu
starozavjetnog Izraela i idova svoga vremena. Nadalje, evane-
oska teologija naglaava vanost povijesti, odnosno Boje objave
sebe i svoje volje u njoj i kroz nju.97 Spasenje se u tom segmentu
kranstva promatra u povijesnom kontinuitetu koji od Abrahama
i hebrejskoga naroda vodi do Isusa i Crkve.98 Koncem 19. stoljea
96 Ovdje valja naglasiti kako je Katolika crkva od Drugoga vatikanskog koncila promi-
jenila stav (Drugi vatikanski koncil: dokumenti, 1986:387-389) te se izravna tvrdnja
da je Crkva postala narod Boji i u tom smislu zamijenila Izrael izbjegava (vie o
tome vidi u McGrath, 2007:474; usp. Ratzinger, 2007:94-97). Rebi citira i rijei Ivana
Pavla II. koji je rekao: idovi su Boji narod s kojim je Bog sklopio Savez koji nikad
nije proglasio nevaeim (Rebi, 2007:35). Hrvatskom je itatelju dostupan i lanak
kardinala Kaspera, bivega predsjednika Papinskog vijea za promicanje jedinstva
krana, koji pie kako je nakon oaha dolo do temeljnog preispitivanja pristupa
Katolike crkve prema idovima te izmeu ostaloga pie i da Crkva ponovno inter-
pretira Boji savez sa idovima (Stari zavjet) dajui do znanja da ga vidi kao jo uvi-
jek vaei. On pie i da je Crkva stoljeima slabjela zbog prekidanja veze sa svojim
idovskim korijenima... (Kasper, 2010:62-68). Vidi i Tck, 2010:69-78. I jedan od
najveih teologa 20. stoljea Karl Barth iz Reformirane (kalvinistike) crkve naua-
vao je da su idovi verus Israel (Kessler & Wenborn, 2005:137-138) te da je Crkva
skupa s Izraelom, a ne umjesto njega, Boji narod.
97 Barth, 2007:15. Vanost povijesti kao naina boanske objave openito je inherentna
kranstvu, na vrlo slian nain kao i u idovstvu, ali razliite kranske denomina-
cije i tradicije razliito i u razliitim kontekstima percipiraju tu vanost (podrobnije o
tome vidi u Havel, 2012:19-42). Ovdje je osobito zanimljiv kratak osvrt Josepha Rat-
zingera na vanost povijesti i koncept historia salutis koji je u naem stoljeu uao u
katoliku teologiju kao pitanje protestantskog miljenja (Ratzinger, 2010:201-205).
98 Nisam pronaao znanstvenu studiju s istraivanjem vanosti suvremene izraelske
povijesti kao presudnog imbenika za oblikovanje kranskog cionizma. U sluaju
povezanosti idovskoga religijskog cionizma i povijesti postoje takve studije, to ne
udi s obzirom na to da sami religijski cionisti svoje opredjeljenje tumae povijesnim
zbivanjima, meu kojima dominira Holokaust te dogaaji vezani uz uspjehe Izraelske
drave, ponajprije obrambene (vidi primjerice Spero, 2000.). to se krana tie, prije
nastanka izraelske drave i meu evaneoskim kranima, koji nisu bili antisemiti i
koji su vjerovali u doslovno tumaenje Biblije, bilo je onih koji su idove smatrali od
Boga odbaenim narodom, iako mislim da je taj fenomen bio prisutniji izvan anglo-
amerikih evaneoskih krugova. Primjerice, nedavno mi je predoen pentekostalni
411
pojavio se pokret periodizacije povijesti poznat kao dispenzaci-

onalizam, koji je tijekom 20. stoljea bio osobito utjecajan meu
evaneoskim kranima.99 McGrath kao jednu od najznaajnijih
osobina toga pokreta vidi tumaenje pojma Izrael [koji] uvijek
oznaava zemaljski idovski narod.100 Takvo novo tumaenje
biblijske rijei Izrael Brog naziva najveom promjenom kran-
skoga stava prema idovskom narodu otkako je Konstantin obratio
[na kranstvo] Rimski imperij.101
Pa ipak, izmeu tradicionalnoga (katolikog) i evaneoskog
ogranka Crkve ne moe se po pitanju Izraela i cionizma povui otra
crta razdvajanja, niti su stavovi pojedinih vjernika jasni ve iz na-
slova denominacije kojoj pripadaju. Vani katoliki teolozi povezali
su cionizam s biblijskim obeanjima, ali uglavnom puno opreznije
od evangelikalaca i meu njima nije uobiajeno aktivno politiko
podravanje Izraela kao odraza vjerskog uvjerenja.102 Jednu od naj-
zanimljivijih i malo poznatih epizoda katoliko-cionistikih odnosa
ini razgovor Nahuma Sokolova i pape Benedikta XV. koji se zbio
1917. u Rimu. Benedikt XV. bio je oduevljen idejom povratka i-
dova natrag u njihovu zemlju, sa zanimanjem se raspitivao o nainu
i napretku cionistikog djelovanja te razgovor zakljuio rijeima:
asopis iz 1938. tiskan na njemakom i hrvatskom jeziku, u kojem se na idove tako

gleda (Baumgrtner, 1938:3-4).
99 McGrath, 2007:538. Zaetnikom dispenzacionalizma smatra se John Nelson Darby
(1800. 1882.), koji je predvidio obnovu idovske drave pola stoljea prije Herzla
(Spector, 2009:13).
100 McGrath, 2007:539.
101 Brog, 2006:13. Temeljni novozavjetni ulomak za shvaanje uloge i budunosti idova
u Bojem planu spasenja je Iv 4:22 i Rim 11:1-32. Brogova izjava moda je ipak pre-
tjerano dramatina jer segment kranstva o kojem je rije nije ad hoc nanovo rastu-
maio koncept Izraela, nego je, kad je ta tema postala aktualna, ve postojea naela
svoje hermeneutike primijenio na dijelove Pisma koji govore o Izraelu.
102 Hans Kng pie: Krani moraju primiti na znanje da [...] pokret povratka idova u
obeanu zemlju uz okrutne rtve za arapske Palestince, stoljeima tamo naseljene
ima i religiozni karakter (Kng, 2002:224). Ratzinger u Crkva, Izrael i svjetske re-
ligije o Izraelu i idovima pie vrlo oprezno, naglaava idovsko-kransku bliskost,
ali se zastupanje ideje kranskog cionizma ne nazire (Ratzinger, 2007.).
412
Si, si, io credo che noi saremo buoni vicini.103 Taj je susret pred-
stavljao velik obrat u odnosu na raniji razgovor Theodora Herzla
i pape Pija X., koji je protekao u hladnom ozraju. Pio X. tada je
idovskoj religiji priznao da je temelj nae, ali je i upozorio kako
idove koji jo ekaju Mesiju i ne priznaju da je Isus Krist bio taj
katolici ne mogu podrati u njihovu naseljavanju Palestine; jo ma-
nje ukoliko onamo idu kao narod bez ikakve religije.104
Poetci i razvoj kranskoga cionizma

Kako idovi i krani dijele isto Sveto pismo, dijele i mnoge pre-
dodbe o posljednjim vremenima, ukljuujui i onu o idovskom
povratku iz izgnanstva u Erec Izrael i u Jeruzalem. Nesuglasje koje
o toj temi postoji izmeu idova i krana prvenstveno se odnosi
na pitanje okolnosti i idovskog motiva koji e taj povratak pota-
knuti.105 Iz perspektive evangelikalizma, vienje idovskoga po-
103 Sykes, 1953:202.

104 Sykes, 1953:156-157. O odnosima Katolike crkve prema cionizmu vidi Prior,
2005:100-107. Kratki pregled odnosa papa prema Izraelu donosi i Golda Meir koja se
sastala s Pavlom VI. kao prvi predsjednik Izraelske vlade kojeg je Vatikan pozvao u
slubeni posjet (Meir, 1987:272-274).
105 idovska i biblijska kranska vjera glede dolaska Mesije u mnogim su aspektima
bliske jer se temelje na istim starozavjetnim obeanjima. Vana je razlika u tome to
se Mesiji u idovstvu ne pridaju boanski atributi. Meu kranskim denominacijama
i ograncima koji pozitivno gledaju na povratak idova u Erec Izrael razlikuju se oni
koji vjeruju da e idovi biti obraeni na kranstvo i oni koji povratak i obraenje ne
gledaju kao povezane ili meusobno uvjetovane fenomene. Veina dananjih kran-
skih cionista pristaje uz ovo potonje miljenje, premda oni koji zagovaraju idovsko
obraenje na kranstvo esto privlae veu pozornost javnosti. Nadalje, religiozni
idovi koji u povratku na Cion vide ispunjenje biblijskih obeanja oekuju i izgradnju
Treega hrama te obnovu hramskoga bogotovlja. Kranski cionisti takoer oeku-
ju izgradnju Hrama na Hramskoj gori, prema prorotvima proroka Ezekiela (40-44
pogl.). Kako se na mjestu Hrama od konca 7. stoljea p. Kr. nalazi muslimansko sveti-
te Kupola na Stijeni, pitanje njegove obnove predstavlja moda najkontroverzniji dio
religijskog cionizma, i kranskoga i idovskog. Usprkos vjeri u obnovu Hrama, obje
su zajednice do sada pokazivale relativno visok stupanj senzibilnosti te su do sada
zabiljeeni samo povremeni manji ispadi uglavnom nevanih aktera sa svrhom na-
silnoga ostvarenja te vizije. No u muslimanskoj su zajednici i ti marginalni, a katkad
potpuno izmiljeni nasrtaji na islamska svetita na Haram al-arifu, odnosno Hram-
skoj gori, bili popraeni prosvjedima i nasiljem. Za oekivati je da e i u budunosti
biti puno napetosti i sukoba vezanih uz taj dio jeruzalemskoga Staroga grada.
413
vratka u Svetu zemlju i cionizma kao ispunjenja biblijskih proro-

tava dosljedno je gore opisanoj metodi tumaenja Biblije u tom
ogranku Crkve, premda takvo vienje nije i jedino.106 Slino kao
i u idovstvu, tek je spoj doslovnog tumaenja Biblije i vienja
tijeka povijesti kao teoloki spoznajnoga doveo do porasta kran-
ske religijske potpore cionistikom pokretu.107 No on ni u vrijeme
Herzlova politikog djelovanja nije bio nepoznat; tovie kranski
je cionizam, dakako ne pod tim nazivom,108 prethodio idovskome
cionistikom pokretu.109
Puritanski teolog John Owen jo je u 17. stoljeu pisao o idov-
skom povratku u njihovu pradomovinu.110 Znaajniji kranski ak-
tivizam s tim ciljem zapoeo je dva stoljea kasnije. Od 1820-ih go-
dina kranski su misionari postali aktivni u propovijedanju kran-
ske vjere meu palestinskim idovima i u zagovaranju idovskoga
povratka na Cion. U njihovu povratku vidjeli su vaan preduvjet za
ispunjenje mesijanskih prorotava i obeanja vezanih uz posljednja
vremena.111 Lord Shaftesbury (1801. 1885.), najutjecajnija oso-
ba viktorijanskog doba izvan slubene politike, s izuzetkom Darwi-
na, zagovarao je da britanska vlada od Turaka ishodi doputenje
za idovski povratak u Palestinu, vjerujui da bi time bila ispunjena
biblijska prorotva i otvoren put prema otkupljenju ovjeanstva.112
106 Za primjer evaneoske teoloke kritike kranskog cionizma vidi Berkovi, 2008:63-
92.
107 Podrobnije o vanosti povijesti kao teoloki spoznajne u idovstvu i kranstvu vidi
Havel, 2012:19-42.
108 Termin kranski cionizam prvi put se pojavio 1903. u New York Timesu, no u
iru uporabu ulazi tijekom 1990-ih, a njegova opeprihvaena definicija jo ne posto-
ji (Spector, 2009:2). U Sykesovu pregledu nastanka kranske potpore cionistikom
pokretu iz 1953., on spominje poganski cionizam (Gentile Zionism), koji dijeli na
nereligijski cionizam i crkveni cionizam (Sykes, 1953:149, 152).
109 Brog, 2006:91.
110 Brown, 1997:19-20. Puritanac je bio i njegov suvremenik Oliver Cromwel (Engleskom
vladao 1653. 1658.) koji je zbog biblijske vjere bio jako naklonjen idovima te im do-
pustio povratak u Englesku. Cromwelovi su neprijatelji tvrdili da ga idovi smatraju
svojim Mesijom (EJ, Vol. 5. str. 306).
111 Morgenstern, 2006:165-166.
112 Tuchman, 1984:176.
414
Najvanije vjerovanje u njegovu ivotu bilo je ono o drugom Isu-

sovu dolasku koje je, njegovim rijeima, bilo pokretako naelo
moga ivota, jer sva svjetska zbivanja vidim kao podreena tome
velikom dogaaju. Dio njegove eshatoloke vizije bio je i povra-
tak idova u Palestinu, nakon to povjeruju u Isusa kao Mesiju,113
to je predstavljalo odreenu sintezu starozavjetnih i novozavjetnih
prorotava. U drugoj polovici 19. stoljea razmiljanja britanskih
krana o skorom okupljanju idova u njihovoj pradomovini posta-
ju uestalija, a Shaftesburyjev cionizam poinje dijeliti sve vei
broj njegovih sunarodnjaka. Tako je zabiljeeno da je Rabin Alka-
laj 1852. godine tijekom posjeta Engleskoj za svoje ideje povratka
idova na Cion pronaao vie pristaa meu kranima nego meu
idovima.114
Prvi kranski cionist koji je odigrao znaajniju ulogu u pro-
moviranju idovskoga pokreta povratka na Cion bio je anglikanski
113 Tuchman, 1984:178. Lord Shaftesbury je vjerovao da e idovi prije povratka u Pa-
lestinu biti obraeni na kranstvo, to je pretpostavka i nekih kasnijih kranskih
cionista, meu kojima osobito valja spomenuti Blackstonea koji je propovijedao obra-
enje idovima dok ih je poticao na selidbu u Palestinu. Prema njemu, idov ima tri
opcije: prihvaanje Krista, prihvaanje cionizma i selidbu u Palestinu, i asimilaciju.
Prozelitizam je do danas jedan od glavnih razloga idovskog nepovjerenja prema kr-
anskim cionistima (vie o tome vidi u Ariel, 2002.). Spector je pak u svom istraiva-
nju doao do zakljuka da veina kranskih cionista ne zagovara idovsko obraenje,
nego da se njihovi postupci mogu povezati s vjerom u obeanje iz Postanka 12:3, gdje
Bog kae Abrahamu: Blagoslivljat u one koji te blagoslivljali budu, koji te budu
kleli, njih u proklinjati (Spector, 2009:23-26).
114 Reinharz & Shapira, 1996:43. Rabin Tomlin navodi kako u anglo-idovskim krugo-
vima cionizam postaje tema 1890-ih, no tek nakon Balfourove deklaracije o njemu se
vie raspravlja, ali bez veeg entuzijazma (Chanan, 2006:67). Tomlin dalje raspravlja
o razlozima koji su tome pridonijeli, no za ovu je studiju vano napomenuti kako se
vjerojatno nije prvenstveno radilo o velikom broju kranskih pobornika cionizma
na koje je Alkalaj naiao, nego o malom broju idova. Slina situacija vladala je i u
Americi; ondje u 19. stoljeu gotovo uope nije bilo idovskih pristaa cionizma. Na
Prvom cionistikom kongresu 1897. od priblino dvjesto izaslanika samo su etvorica
dolazila iz Sjeverne Amerike (Oren, 2007:274-276). Slino kao i u Britaniji, kranski
pobornici idovskoga povratka na Cion su od prve polovice 19. stoljea u Americi bili
vrlo aktivni. O ranom nastanku kranskog cionizma pisao je i Benjamin Netanyahu
te naglasio da su kranski sveenici pola stoljea prije nastanka cionistikog pokreta
poeli oekivati ispunjenje prorotava Izaije, Jeremije i Ezekiela o idovskom povrat-
ku u pradomovinu (Netanyahu, 2000:17-18).
415
sveenik William Hechler (1845. 1931.). On je 1884.115 objavio

kratko djelo pod naslovom The Restoration of the Jews to Palesti-
ne According to the Prophets u kojem je predvidio skori povratak
idova u Palestinu koji e oznaiti poetak ispunjavanja eshatolo-
kih prorotava. Sam je bio ukljuen u pomaganje ruskim idovima
da pred pogromima potrae utoite u Palestini. Hechler je 1895.
preselio u Be gdje je sluio kao kapelan pri britanskom velepo-
slanstvu. Sljedee je godine Herzl objavio Der Judenstaat, koji je
Hechler proitao i zakljuio da je prorokovani pokret stigao.116
Hechler se uskoro upoznao s Herzlom te su postali bliski prijatelji
i suradnici.117 Drugi kranski cionist koji je utjecao na Herzla bio
je Amerikanac William Eugene Blackstone (1841. 1935.), koji je
nanovo roen u Metodistikoj crkvi, ogranku evaneoskog kr-
anstva u kojem uz biblijsku duhovnost vano mjesto zauzima so-
cijalni aktivizam. Blackstone je u knjizi Jesus is Coming povratak
idova u Palestinu takoer protumaio kao znak skoroga Isusova
povratka, iako je cionistiki pokret ispravno shvatio kao sekularni
pokret.118 Na vijest o Herzlovoj (kratkotrajnoj) kolebljivosti glede
odabira zemlje za uspostavu idovske drave,119 Blackstone je u
Starom zavjetu oznaio mjesta na kojima se kao domovina idov-
skog naroda spominje Erec Izrael, tada Palestina, te tako oznaenu
Bibliju poslao Herzlu, koji ju je uvao do kraja ivota.120 Godine
115 EJ, Vol. 8. str. 750; Spector netono datira objavljivanje knjige gotovo desetljee ka-
snije (Spector, 2009:18; usp. Sykes, 1953:153).
116 Sykes, 1953:154.
117 Hechler, Nijemac po ocu, takoer anglikanskom propovjedniku, a Englez po majci,
imao je dobre veze s politikim elitama obiju zemalja, pa je Herzlu uspio dogovoriti i
prijam kod cara Wilhelma II. Za njega Brog navodi kako je bio prva osoba koja je cio-
nizam predstavila europskoj politikoj eliti (Brog, 2006:94). Herzl je Hechlera opisao
u knjizi Altneuland u liku veleasnog Hopkinsa (EJ, Vol. 8. str. 750).
118 Blackstone, 1908:236-241. Ova je knjiga prevedena na trideset est jezika i postala je
jednom od najpopularnijih rasprava svoga doba (Oren, 2007:278).
119 Herzl je osim Palestine i Argentinu jedno vrijeme smatrao pogodnim mjestom za
idovsko naseljavanje (Herzl, 2011:35).
120 Blackstoneova oznaena Biblija danas se nalazi u jeruzalemskom muzeju Herzl.
416
1891. Blackstone je sroio peticiju predsjedniku Benjaminu Harri-

sonu, kojom ga je pozvao da se na meunarodnoj politikoj po-
zornici zauzme za potporu Izraelianima kako bi u drevnoj do-
movini Palestini obnovili dravu. Peticiju poznatu kao Blackstone
Memorial potpisalo je vie od etiri stotine uglednih Amerikanaca,
krana i idova, meu kojima i predsjednik Vrhovnog suda, gla-
snogovornik Predstavnikog doma, predsjedavajui Povjerenstva
za vanjsku politiku Predstavnikog doma i drugi.121 Slina peticija
poslana je predsjedniku Woodrowu Wilsonu 1916. (prema Brogu
ista, uz dodatnih osamdesetak potpisa), to je moda pridonijelo
njegovoj odluci da podri Balfourovu deklaraciju.122 (Wilson je
kao sin prezbiterijanskog sveenika odrastao u evaneoskom ozra-
ju pa potporu Deklaraciji povezuju s njegovom kranskom vje-
rom utemeljenom na Bibliji.)123 Ovdje valja spomenuti i J. F. Rut-
herforda (1869. 1942.), koji je 1925. objavio knjigu Comfort for
the Jews u kojoj potie idove da revno prionu izgradnji Palestine,
ali i pogane da im pomognu,124 jer u cionistikom pokretu prepo-
znaje Boju naklonost prema idovima.125 On na temelju Pisma
naglaava da je Palestina idovsko vlasnitvo, da se idovi sada
opet okupljaju u Palestini ispunjavajui prorotvo, ali misli kako
bez vjere u Boga njihov projekt obnove zemlje nee uspjeti.126 Rut-
herford je bio jedan od prvaka sekte Jehovinih svjedoka, a njegovo
zanimanje za cionizam vezano je velikim dijelom za oekivanje
ispunjenja biblijskih prorotava o posljednjim vremenima, to je
jedna od glavnih znaajki toga pokreta.
121 Brog, 2006:100, Oren, 2007:278-279. Oren napominje kako je potpisivanje te peticije
predstavljalo prvu suradnju idova i krana u povijesti u kojoj su uglednici dviju
vjera skupa podrali idovsko potraivanje Palestine.
122 EJ, Vol. 3. str. 737, Brog, 2006:116-118.
123 Spector, 2009:20-21.
124 Rutherford, 1925:5.
125 Rutherford, 1925:78.
126 Rutherford, 1925:125-126.
417
Religija i cionizam britanskih politiara

Religijski autoriteti koji su podravali ideju cionizma obrazlaui
svoj stav pozivali su se na biblijska prorotva i obeanja, a domi-
nantna tema bila je okupljanje idova u Jeruzalemu kao siguran
znak pribliavanja posljednjih vremena. No, to je s politikim au-
toritetima koji su omoguili da se ta ideja pretoi u politiku stvar-
nost? Nimalo neoekivano, poticanje eshatolokih zbivanja se ni
ne nazire u njihovu politikom programu. To nipoto ne znai da
religijska uvjerenja nisu odigrala ulogu u njihovu opredjeljivanju
za cionizam. Naprotiv, gotovo je izvjesno da su britanski politiari
poput Lloyda Georgea (premijer 1916. 1922.), Arthura Balfoura
(ministar vanjskih poslova 1916. 1919.) te Marka Sykesa cioni-
zam u odreenoj mjeri podrali na temelju Biblije i kranskoga
svjetonazora u kojem su odgojeni.127 Spector tako pie: Potova-
nje Biblije, idova i Svete zemlje [...] bio je jedan od imbenika
iza objave Balfourove deklaracije od strane Britanske vlade...128
Slino opaa i Morris: ... mnogi iz imperijalnog kabineta, uklju-
ujui premijera Davida Lloyda Georgea i samoga Balfoura, dugo
su bili pristae cionizma iz protestantskih vjerskih i humanitarnih
razloga.129 Referencije na religijski motiviran filosemitizam spo-
menutih politiara u njihovim su biografijama uglavnom letimine
i usputne130 pa je danas teko zakljuiti u kolikom je omjeru nji-
hovo postupanje i miljenje o idovskom obnavljanju nacionalnog
doma u Palestini bilo uvjetovano vjerskim, a u kolikom omjeru ne-
kim drugim imbenikom, odnosno nastojanjem da se Bliski istok
uredi prema interesima Velike Britanije. Tuchman misli da je Lloyd
George, kao i Balfour, velikim dijelom bio motiviran biblijskim
127 O kranskim motivima amerikih predsjednika Willsona i Trumana za pruanje pot-

pore Balfourovoj deklaraciji odnosno osnivanju Drave Izraela vidi Brog, 2006:116-
130.
128 Spector, 2009:19.
129 Morris, 2008:10. Autor u nastavku teksta pie kako je jasno da su postojali i drugi,
imperijalni razlozi za britansko podravanje izgradnje idovske drave.
130 Dugdale, 1937:158, 163, 167.
418
razlozima, ali L. George u svojoj autobiografiji to nije mogao pri-

znati jer ju je pisao 1930-ih kad bi povezivanje kranskih motiva s
palestinskom politikom, koja je tada postajala sve problematinija
za Britance, bilo vrlo nezgodno.131 Da je Biblija bila pokretaka
misao iza njegovih procionistikih stavova nagovjetava i Dugdale
navodei da je cionistiki pokret potaknuo matu premijera Lloy-
da Georgea prvenstveno (Balfour je uvijek tvrdio) jer je pozna-
vao Bibliju. Dan i Beer eba vie su mu znaili nego Teschen.132
Sykes za L. Georga pak pie da je bio ovjek za kojega moemo
rei da ga je oblikovala Biblija.133
Osobito je jasno kako je Arthur James Balfour (1848. 1930.),
autor poznate Deklaracije, gajio posebnu naklonost prema idov-
skom narodu, kod ijeg su oblikovanja vanu ulogu odigrali njegov
kranski odgoj i ljubav prema Bibliji. U Balfourovoj slubenoj
biografiji, koju je napisala njegova neakinja Blanche Dugdale, na
nekoliko se mjesta nalaze zapisi iz kojih se moe protumaiti kako
je ta uloga bila znaajna. Na jednom od njih, piui o Marku Syke-
su, autorica opaa kako je teta [] to je tako malo rekao o tome
kako je [Sykes] postao obraenik na ideju cionizma te nastavlja:
ini se da je njegov prvi pristup bio na tragu Balfourova. Njegovo

katolianstvo je bilo to, rekao je Mr. Shane Leslie, to je Marku
pomoglo u razumijevanju idovske tragedije. Zanimao ga je etos
pravoga Hebreja, a ne angliciziranog idova.134
Na kraju biografije Dugdale pie kako je Balfour potkraj ivota

izjavio da je najvrjednije to je u ivotu uinio bilo ono to je ui-
nio za idove.135 Povjesniar Cristopher Sykes, sin Marka Syke-
sa, odbacuje mogunost da bi ikakvi politiki interesi bili od pre-
131 Tuchman, 1984:337, vidi i Brog, 2006:152-153.

132 Dugdale, 1937:163.
133 Sykes, 1953:189; vidi i Johnson, 1988:427-428.
134 Dugdale, 1937:167.
135 Dugdale, 1937:171.
419
sudne vanosti za donoenje Deklaracije koja nosi njegovo ime te

zakljuuje: Neko ozraje misterija jo uvijek skriva, i vjerojatno
e uvijek skrivati, podrijetlo toga najneoekivanijeg poteza [bri-
tanske] Drave u naoj povijesti.136 No, neto ranije u istoj studiji
C. Sykes podrobnije opisuje Balfourov religijski odgoj, predanost
itanju Biblije i njegovu duboku vjeru te nastavlja:
U godinama nakon 1917. Balfour se puno puta, pismeno i u javnim

nastupima, izjasnio o cionizmu. Katkada se osvrnuo na religijski
poticaj za svoje djelo, ali nikad ga nije naglaavao. Vie je volio
prozaina objanjenja.137
Sykes dodaje i ovo znakovito opaanje:
Od motiva koje je taj zagonetni ovjek pokazivao svijetu, najista-

knutiji nije bilo hilijastiko uvjerenje kakvo je imao Hechler, nego
ovozemaljski, svjetovni, kotski zdravi razum.138
Christopher Sykes je, kako sam ve rekao, oprezan u prikupljanju

i tumaenju izvora (dio podataka dobio je iz razgovora s Balfouro-
vim suvremenicima) pa je i uloga Balfourova religijskog uvjerenja
u njegovu djelu u isto vrijeme i osvijetljena i priguena; na trenutke
se stjee dojam kao da koketira sa zloestom misli. Ipak, njegova
potreba da Balfourove motive usporedi s Hechlerovima odaje nje-
govo vienje stvari moda vie nego ikoji drugi napisani redak.
Svi motivi britanskih politiara koji su zaeli politiko ostvare-
nje idovskoga nacionalnog doma u Palestini nikad nee biti do
kraja istraeni. No kako vrijeme bude odmicalo, tijek zbivanja koja
su potaknuli znatieljnog e povjesniara neminovno vraati na
136 Sykes, 1953:224.

137 Sykes, 1953:191-192.
138 Sykes, 1953:192.
420
razmiljanja o njima i predlaganje raznih, katkad oprjenih teorija.139

Vjerojatna sve vea uloga koju e kranski cionizam i u buduno-
sti igrati u bliskoistonim zbivanjima nedvojbeno e nadahnjivati
nova istraivanja o njegovim korijenima.
Wingate: karika izmeu vjerskoga,

svjetonazorskoga i politikoga kranskog cionizma
Jedan od najvanijih predstavnika kranskog cionizma iz vremena

Mandata bio je Orde Charles Wingate (1903. 1944.), britanski
obavjetajni asnik i otac Izraelske vojske.140 Wingate je u Pa-
lestinu stigao 1936. godine sa zadaom da, kao vrstan arabist koji
je prethodno slubovao u Sudanu i Egiptu, pomogne u smirivanju
tamonjih prilika. Ordeova fasciniranost Orijentom i arapskim svi-
jetom povezuje se s injenicom da je prvi roak njegova oca bio sir
Reginald Wingate, vrhovni guverner Sudana (1899. 1916.) i vi-
soki povjerenik za Egipat (1917. 1919.), a daljnji roak s majine
strane legendarni T. E. Lawrence. Malo tko od voa palestinskih
139 O nekima od njih vidi Kasapovi, 2010:67-69. Benny Morris (u djelu to ga je pisao
u prvoj fazi svoje karijere koja je obiljeena otrom kritikom cionizma) Balfouro-
vu deklaraciju opisuje kao proizvod sraunatih britanskih interesa i predrasuda (vidi
Morris, 1999:73-76). Tuchman pak tvrdi izravno suprotno: Balfourovi su motivi
bili biblijski, a ne imperijalistiki (Tuchman, 1984:310). Ona nadalje opisuje kako
je Balfour s velikim pijetetom itao Izaiju, ija su predvianja o povratku idova i
posljednjim vremenima nenadmana meu biblijskim prorocima (primjerice, meu
Svitcima s Mrtvog mora kumranske sljedbe najvie je svitaka upravo proroka Izaije,
to se povezuje s time da se njihov nauk temeljio na eshatologiji). Pa ipak, Tuchman
pie da idovi za njega nisu bili ni sredstvo kranskog hilijazma ni agenti poslov-
nog imperijalizma, nego jednostavno prognanici kojima je u ime plaanja neizmjer-
nog duga koji kranstvo ima prema njima trebala biti vraena njihova zemlja. Ne
bilo koja zemlja, nego stara zemlja. Zato Palestina? Odgovor lei, napisao je, u
jedinstvenom poloaju idova. Za njih su rasa, religija i zemlja isprepleteni kao to
nisu isprepleteni u sluaju ni jedne druge religije i ni jedne druge zemlje na svijetu
(Tuchman, 1984:312). Za kraj je zanimljivo spomenuti i anakronistinu tezu Edwarda
Saida iz The Question of Palestine o zapadnjakoj uroti kojom je Izrael stvoren kako
bi islam drao u ahu (vie o tome vidi u Ibn Warraq, 2007:28-29).
140 M. Oren u Hazoni, 2006:390-404. Slino pie i Benjamin Netanyahu, koji zaetkom
Izraelske vojske smatra idovsku legiju pod zapovjednitvom abotinskog, Haomer
iz 1920-ih, Wingateov SNS iz 1930-ih i idovsku brigadu koja je u Drugom svjetskom
ratu bila dio Britanske vojske (Netanyahu, 2000:361).
421
idova od Wingateova je dolaska oekivao iega dobra: tek jo

jednoga britanskog asnika koji je, uz tamonjoj britanskoj admi-
nistraciji inherentni protuidovski stav, bio i fasciniran Arapima.141
Wingate je roen 1903. u obitelji britanskih evanelista. Njegov
djed, William Wingate, bio je uspjean poduzetnik, koji je nakon
iskustva ponovnog roenja142 napustio poslovnu karijeru i postao
propovjednik evanelja. Jedna od stvari koju je obraenje s tradici-
onalnoga na iskustveno kranstvo potaknulo u njegovu ivotu bila
je ljubav prema idovima. Nauio je hebrejski jezik te je dio misi-
onarske slube proveo meu siromanim idovima u Maarskoj.
Ordeov otac George bio je asnik u Britanskoj vojsci. Tije-
kom vojne slube u Indiji i on je doivio slino duhovno iskustvo.
George i njegova supruga Ethel su se nakon povratka u Englesku
pridruili nedenominacijskoj evaneoskoj zajednici143 u kojoj se
naglaavala molitva, zajednitvo i prepoznavanje Boje milosti
prema biblijskoj objavi. U ozraju ispunjenu itanjem Svetoga pi-
sma, molitvom, pjevanjem psalama i razmiljanjem o Bogu, Orde
je stjecao prve dojmove o svijetu. Prie o podvizima starozavjetnih
junaka, skupa s bujnom matom i vjerovanjem u Bibliju kao u tivo
koje do njegova vremena nije izgubilo nita od svoje relevantnosti,
u najranijoj su ga mladosti formirale za cio ivot.144
Tijekom kolovanja na vojnoj akademiji u Wingateu se rodila
radoznalost prema Orijentu. Godine 1926. poeo je uiti arapski
jezik na Fakultetu za studij orijentalistike i odmah se pokazao iz-
vrsnim studentom. Dekan Fakulteta, jedan od najpoznatijih britan-
skih orijentalista toga doba sir Thomas Arnold, do te je mjere bio
impresioniran Wingateom da mu je preporuio nastavak studija
141 Glavnu rije u britanskoj vanjskoj politici openito su vodili orijentalisti koji su gajili
romantinu sklonost prema arapskoj kulturi, osobito kulturi Beduina plemenitog
divljaka (Bierman, 1999:62).
142 Vidi Ivan 2:3-6.
143 Bila je to zajednica Plymouth Brethren (Sykes, 1959:23), kojoj je pripadao i ranije
spomenuti John Nelson Darby.
144 Vidi Mosley, 1955:10.
422
negdje u islamskim zemljama. Orde je tako stigao u Egipat i Su-

dan.
U sljedeih nekoliko godina unaprijedio je znanje arapskoga
jezika i stekao najvie zvanje vojnog prevoditelja i ispitivaa. Upo-
znao je arapsku kulturu i mentalitet kao malo tko od Britanaca to
su slubovali u kolonijalnoj administraciji. Tijekom vojne slube
u Sudanu vodio je ekspedicije protiv trgovaca robljem iz Etiopije.
Postavljajui im zasjede i progonei ih, katkad je prelazio granicu
i zalazio u Etiopiju, to britanskoj vojsci nije bilo doputeno. Rano
je stekao vjetine izvianja i orijentiranja u prirodi, razvio sposob-
nost ad hoc improvizacije te pokazao znaajke vrsnoga vojnika,
izviaa i zapovjednika, ali i sklonosti prema samovolji i nepoti-
vanju hijerarhije. Ovo potonje usporavalo mu je napredovanje pa je
tek potkraj slube u Sudanu promaknut u in satnika. Ekscentrian,
odvaan i nemirna, avanturistikog duha, Wingate bi se katkad oti-
snuo u neobine i opasne pothvate. Tako je 1933. na devi obiao
sudansku i libijsku pustinju u potrazi za mitskom oazom Zarzu-
rom. Oazu nije pronaao, ali je njegova kartografska istraivanja
podruja objavio glasoviti Royal Geogaphic Society. Te je godine
upoznao esnaestogodinju Lornu Peterson kojom se dvije godine
kasnije oenio. Neko su vrijeme ivjeli u Kartumu, a onda je Orde u
rujnu 1936. neoekivano dobio zapovijed o premjetaju na dunost
u Palestinu. Bilo je to nekoliko mjeseci nakon to je ondje zapoeo
veliki arapski ustanak protiv britanske uprave.
Pred polazak u Svetu zemlju Wingate nije imao izgraeno po-
litiko miljenje o arapsko-idovskom sukobu. Na brodu su on i
Lorna poeli prouavati povijest i okolnosti tamonjih zbivanja.
Prva tri i pol mjeseca u Palestini ivjeli su u hotelu Savoy u Hai-
fi te dosta vremena provodili u itanju, prikupljanju i analiziranju
podataka. Zakljuili su da je slika koju su o prilikama u Palestini
prenosili drugi britanski asnici esto bila groteskno iskrivljena.
Letalna agresivnost Arapa predvoenih radikalnim jeruzalemskim
muftijom Hadi Eminom Huseinijem, nasuprot suzdrljivosti i-
dova predstavljali su kontrast koji ih je iznenadio, jer su se u slu-
423
benoj dokumentaciji obje strane prikazivale kao podjednako krive

za sukobe. Otkrili su i da su optube o idovskom izrabljivanju do-
micilnoga stanovnitva uglavnom neistinite. idove se, primjerice,
optuivalo da od lokalnoga arapskog stanovnitva kupuju zemlju
po nerealno niskim cijenama. U stvarnosti, zemlju su im po vrlo vi-
sokim cijenama preprodavali arapski lokalni monici, esto prista-
e i rodbina jeruzalemskog muftije, koji su je prethodno bagatelno
kupovali od malih vlasnika,145 nerijetko uz prisilu. Arape koji bi
svoju zemlju prodali izravno idovima isti ti arapski preprodavai
ubijali su pod optubom da su izdajnici.
Ordea i Lornu zadivio je prosperitet idovskih naselja i pretva-
ranje stoljetne pustinje u plodne oaze. Doznali su da je od idovske
marljivosti veliku korist imala i arapska zajednica i britanska ad-
ministracija, ali Britanija je usprkos tome nepopustljivo ogrania-
vala broj idovskih useljenika. Istodobno se na useljavanje Arapa
iz okolnih krajeva britanska uprava nije odve obazirala,146 iako
su otamo, uz nomade, esto dolazile i razbojnike skupine koje
su pljakale i raspirivale ustanak. to su vie otkrivali Palestinu,
Wingate i Lorna su vie pristajali uz idove i ideju cionizma.147 S
razumijevanjem politike, gospodarske i drutvene situacije, u
Wingateu se probudio retroaktivan uinak biblijskih pria s koji-
ma je odrastao: postajao je vjernik u davna biblijska obeanja dana
Izraelu. Odjedanput su Joua, Gideon, Samson, aul i David postali
junaci ije je bitke za idovski narod elio i sam nastaviti. Pristao je
145 Sykes, 1959:109. Muftija Hadi Emin el-Huseini se tijekom 1930-ih nastojao prikazati
kao osoba koja zaustavlja prodaju palestinske zemlje idovima. Godine 1935. Vrhov-
no muslimansko vijee pod njegovim vodstvom izdalo je fetvu kojom je proglaeno
da svatko tko to uini nuno ini bezvjerstvo (kufr), apostaziju (irtidad) i izdaju
(khijana) Boga i njegova Poslanika (C. Tripp: West Asia from the First World War u
Robinson, 2010:341).
146 Vie o arapskoj imigraciji u Palestinu i britanskoj politici vidi Peters, 1984:269-325
147 Sykes pretpostavlja da je Wingate pristao uz ideju cionizma za samo mjesec dana
prouavanja lokalnih prilika u Palestini. No on navodi i neke druge izvore, prema
kojima je Wingate, nakon to se naao u preteito arabofilnom engleskom drutvu
u Palestini jednostavno, u skladu sa svojom oporbenjakom naravi, odabrao drugu
stranu (str. 109-110).
424
uz cionizam: ideal za ije ga je ostvarenje pripremalo sve dotada-

nje ivotno iskustvo.148
Prvi utjecajni voa palestinskih idova s kojim je Wingate po-
dijelio svoje novonastalo politiko uvjerenje bio je David Hacohen
(1898. 1984.). Hacohen je njegove rijei primio oprezno i nepo-
vjerljivo. Pitao ga je poznaje li idove i to je itao o cionizmu.
Wingate je odgovorio da je u ivotu upoznao svega nekoliko ido-
va; to se pak tie cionizma, o toj temi postoji samo jedna mjero-
davna knjiga, a to je Biblija i nju je temeljito prouio. Hacohen je
ostao osupnut, no pravi ok je tek dolazio. Wingate ga je upitao je
li on proitao Kuran. Jest, neto malo.
Ja sam ga prostudirao na arapskom, nastavio je Wingate, I to je

gomila pompozne tlapnje. Kuran i Biblija se ne mogu ni usporedi-
ti. Samo bi se budala mogla kolebati pred izborom izmeu pokreta
utemeljena na Kuranu i pokreta utemeljena na Bibliji.149
Zabezeknuti Hacohen, nastupajui kao istinski predstavnik cioniz-

ma ija je vana odrednica bilo njegovanje uljudnog potovanja
prema islamu, s nekoliko je lijepih rijei stao u obranu Kurana i
muslimanskog proroka Muhameda. Wingate je odmahnuo rukom
i zapostavljajui sva naela politike odmjerenosti svojstvene bri-
tanskim asnicima, deklarativno izjavio:
Hacohen, ovdje je na kocki sam va opstanak! Pomaganje vama u

vaoj borbi drim privilegijem i tome cilju elim posvetiti ivot.
Uvjeren sam da je postojanje ovjeanstva opravdano ukoliko je
utemeljeno na biblijskim moralnim naelima. Tko se god usudi po-
dignuti ruku protiv vas i vaega pothvata ovdje u Palestini, njemu
se treba suprotstaviti. Bilo da se radi o zavisti, neznanju ili izopa-
enoj doktrini poput one koja je vae susjede pokrenula protiv vas
148 Schmidt, 2011:171.

149 Sykes, 1959:111-112, usp. St. John, 1962:197.
425
ili o politici zbog koje ih neki moji sunarodnjaci podravaju, ja

u se s vama boriti protiv toga. Ali upamti, ovo je vaa bitka. Moj
dio, koji kako rekoh drim povlasticom, jest samo da vama pomo-
gnem.150
Neto kasnije, u razgovoru s glavnim obavjetajnim asnikom

Hagane Emanuelom Wilenskim, Wingate je ustvrdio kako ratno
stanje vlada izmeu idova i islama.151 Wingateova percepcija
sukoba kao religijskog jasno je spojiva s njegovim vienjem pale-
stinskih zbivanja kao ispunjenja biblijskih proroanstava te, kako
je Weizmann napisao u svojim memoarima, njegova gledanja iz
duhovne perspektive ne samo na probleme Palestine nego i cijeloga
svijeta.152 U oima toga zaljubljenika u Bibliju idovi su bili
najudesniji narod na svijetu, jedini narod koji je otkrio Boga.153
Wingateovi biografi, kao i suvremenici s kojima je suraivao,
uglavnom nisu bili naisto s njegovim religijskim percepcijama pa
u literaturi koju sam pregledao (a to su gotovo sve autoritativne bi-
ografije) ta tema ostaje nedoreena; kao jo jedna od Wingateovih
neobjanjivih bizarnosti, poput sklonosti da po kui hoda gol i tako
doekuje goste ili da jede sirov luk kao jabuku.
Wingateovu gorljivost za ideju cionizma palestinski su idovi
drali krajnje neobinom, kao i britanski asnici, zbog ega su ga
mnogi promatrali s nepovjerenjem i izbjegavali. Njemu pak nije
odve smetalo to je ostao preputen sebi i vlastitim domiljatim
improvizacijama u obavljanju slube. Skupa s Lornom, koja nije
bila nita manje predana ideji idovske dravnosti, preselio je u
Jeruzalem, odakle je poeo odlaziti u izviake izlete po Galileji.
Posjeivao je kibuce ugroene arapskim napadima, meu kojima je
najizloenija bila Hanita na granici s Libanonom. Taj je kibuc od
150 Sykes, 1959:112.

151 Sykes, 1959:113.
152 Weizmann, 1949:398.
153 Sykes, 1959:117.
426
osnutka bio pod stalnom arapskom opsadom. Wingate je na izvid-

nika putovanja sa sobom nosio oruje, zemljovide i Bibliju te je,
oslanjajui se na sve troje podjednako, osmiljavao taktike obrane
o kojima je potom idovima u okruenju poeo davati naputke.
Stanovnici kibuca isprva su zazirali od britanskog obavjetajca i
sumnjali da moda trai skriveno Haganino oruje. Za postojanje
kranskog cionizma nikad nisu uli.154 Iznimka je bio Wilenski,
koji se s kranskim cionizmom susreo ranije i koji je nastojao
uvjeriti suborce iz Hagane u Wingateovu iskrenost. No oni su bili
sumnjiavi. Ti i taj tvoj prijatelj (hajedid elha), govorili su mu
podrugljivo.155 Ipak, Wingate je uskoro stekao i Hacohenovo po-
vjerenje, kao i povjerenje tajnika Sohnuta Moe ertoka. Orde i
Lorna su se kasnije sprijateljili i s Chaimom i Verom Weizmann.
Chaim je Wingatea opisao kao fanatinog cionista, koji je do ta-
kva pogleda doao ne zbog neijega osobnog utjecaja ili propagan-
de, nego uinkom koji je cionistika literatura imala na njegovo
duboko i cjeloivotno prouavanje Biblije.156 Godinu nakon do-
laska u Palestinu Wingateova je ljubav prema idovskom narodu i
potpora ciljevima cionizma postala jasna veini idova s kojima je
dolazio u dodir. Prozvali su ga hajedid (prijatelj) i Lawrence od
Judeje.157 No mnogi su i dalje mislili da je udak.
Wingateove Specijalne none postrojbe

U Wingateu se do poetka 1938. rodila ideja o osnivanju mjeo-
vite britansko-idovske vojne postrojbe pod njegovim zapovjed-
nitvom. Bila bi to elitna, lako naoruana, pokretna jedinica za
izvianje i izvoenje iznenadnih ofenzivnih akcija na teritoriju koji
nadziru Arapi, pod imenom Specijalne none postrojbe (Special
Night Squads, SNS). Za idove, ukljuujui i neke kasnije visoke
154 Veina stanovnika jiuva dolazila je iz istonih katolikih i pravoslavnih zemalja, u

kojima nije postojao praktiki nikakav oblik kranskoga cionizma.
155 Sykes, 1959:114
156 Weizmann, 1949:398
157 Weizmann, 1949:397
427
vojne asnike kao to je Moe Dajan, ideja o ofenzivnom ratovanju,

umjesto dotadanje Haganine taktike suzdranosti (havlaga), bila
je gotovo nezamisliva. idovski odgovor na arapsko nasilje i tero-
rizam do tada je gotovo iskljuivo bio defenzivnost.158 Iznimka su
bili teroristiki napadi koje je Irgun zapoeo koncem 1937.,159 no ta
je radikalna organizacija bila malobrojna, a njihove taktike ne samo
da nisu zaustavile arapske teroriste nego su mnoge umjerene Arape
pretvarale u ustanike.160 Hagana, koja je inila glavninu idovskih
borbenih snaga pod politikim vodstvom Sohnuta, iz koje je 1948.
nastala Izraelska vojska, ustrajala je u defenzivnosti.161 I nadreeni
su britanski asnici osnutku Wingateove postrojbe bili vrlo nesklo-
ni. Njezino bi oformljivanje znailo vojnu obuku i naoruavanje
idova, a dotadanji mandat britanske uprave podrazumijevao je
provoenje upravo suprotnoga. Usprkos svemu, kombinacijom in-
ventivnih naina dosaivanja, rjeite i pravodobne uvjerljivosti te
drskog zaobilaenja hijerarhijske strukture, Wingate je stekao pot-
poru glavnoga zapovjednika britanskih postrojba na Bliskom istoku
sir Archibalda Wavella. Zaprjeka ga je doekala na neoekivanom
mjestu. Mnogi idovski voe dvojili su glede izvedivosti njegova
plana pa ak i mudrosti samoga pokuaja. Mnogi od njih iskre-
158 Mosley, 1955:53-54; vidi i Weizmann, 1949:397-398. Havlaga je bila strategija koju
su cionistiki voe svjesno prigrlili, a na poetku arapskoga ustanka 1936. slijedili su
je i pripadnici Irguna. Sredinom kolovoza 1936., nakon nekoliko brutalnih ubojstava
idova, meu kojima dviju medicinskih sestara u Jafi i djeteta u Tel Avivu, Hagana, a
potom i Irgun izveli su nekoliko ofenzivnih akcija, da bi koncem istoga mjeseca zapo-
vjednitvo Hagane odluilo obustaviti osvetnike napade, koji su do konca te godine
potpuno prestali (Morris, 1999:136-137).
159 U dokumentu CIA-ina ureda za istraivanje i analitiku R&A No. 2612 od 13. listopa-
da 1944., koji je deklasificiran 2005., pie da je glavna zadaa Irguna nakon njegova
osnutka poetkom arapskog ustanka bila odmazda za ubojstva idova od strane Ara-
pa (http://www.foia.cia.gov/docs/DOC_0001225544/DOC_0001225544.pdf, pregle-
dano 25.4.2012.).
160 Morris, 1999:147.
161 I ovdje je postojala iznimka: Ben-Gurion je poetkom 1939. osnovao tri tajne postroj-
be za posebne operacije (po emu su se i zvale peulot mijuhadot) koje su odlazile u
osvetnike i druge specijalne misije, no one su bile pod njegovim izravnim zapovjed-
nitvom koje je zaobilazilo Glavni stoer Hagane (Morris, 1999:148).
428
no su vjerovali kako je frontalni sukob s Arapima mogue izbjei

i kako je bolje popustljivou nastojati ublaiti arapski bijes pa s
vremenom nekako pridobiti njihovu naklonost. Usto, dio njih jo
uvijek je bio oprezan s britanskim obavjetajcem, novopeenim ci-
onistikim entuzijastom. Frustriran njihovom kolebljivou i onim
to je smatrao politikim utopizmom, Wingate se okomio na er-
toka rijeima: ertok, zato toliko vremena provodite koketirajui
sa svojim neprijateljima i ignorirajui pomo prijatelja? ertoka
pitanje nije ostavilo ravnodunim. Skupa s Wilenskim uvjerio je
protivnike projekta da Wingatea napokon ponu tretirati kao osobu
od povjerenja. idovsko politiko vodstvo je nakon dugotrajne ra-
sprave dalo suglasnost za osnutak Wingateove postrojbe i dopustilo
da se u nju novae pripadnici Hagane.162
Dok su se oni nadmudrivali, Archibald Wavell je neoekivano
premjeten u Englesku, a na njegovo mjesto postavljen je gene-
ral Robert Haining. Wingate se opet naao na poetku. Haining je
bio zagovornik konvencionalnih metoda, a Wingateova zamisao o
britansko-idovskoj postrojbi koja po Palestini goni arapske bande
bila je sve samo ne konvencionalna. Iz neoekivanog smjera ovaj
je put stigla pomo. U travnju 1938. arapski su ustanici intenzivirali
napade na naftovod koji je povezivao crpilita u Iraku s lukom u
Haifi. Te je sabotae bilo teko sprijeiti jer su se dogaale nou,
na terenu koji su britanski vojnici slabo poznavali i teko nadzirali.
Osnutak Specijalnih nonih postrojba u kojima bi se borili mjetani
koji poznaju krajeve oko naftovoda, a koje bi vodio britanski a-
snik s iskustvom gerilskog ratovanja, odjednom je pragmatinom
Hainingu zazvualo kao dobra zamisao.
Wingate je za glavni stoer SNS-a odabrao kibuc Ein Harod,
koji se nalazio blizu naftovoda, na podruju na kojem je neko
Gideon ratovao s Midjancima.163 Nakon kratke obuke, u lipnju je
izvedena prva akcija. Iskravi se neprimjetno iz kibuca, Wingate
162 Sykes, 1959:144.

163 Vidi Suci 7:1.
429
je s deset britanskih i deset idovskih specijalaca zaskoio izne-

naenu skupinu arapskih sabotera. Bilanca prvoga okraja bila je
nekoliko ubijenih te nekoliko ranjenih i zarobljenih Arapa. Napadi
na naftovod na nekoliko su dana prestali.
Uslijedile su akcije protiv arapskih bandi za koje je Wingate
izvianjem i od dounika doznao da se okupljaju radi napada na
kibuc ili naftovod. Uniteno je vie arapskih ustanikih logora oko
Hanite. Osobita novost bile su kaznene ekspedicije na teroriste koji
bi se nakon ubijanja i pljake vratili u svoje domove. Arapski usta-
nici, kojima je donedavno bilo nezamislivo da bi se idovi usudili
nou izviriti iz kibuca, a kamoli poduzimati borbene akcije, u svo-
jim su selima i kuama postajali metom Wingateovih nonih osvet-
nika. Bile su to brutalne osvete, ali Wingate je od suboraca traio da
brutalnost ogranie na one koji su okrvavili ruke:
Ne vodimo rat protiv arapskoga naroda, nego protiv arapskih raz-

bojnikih druina; suzdrimo se od okrutnosti i surovosti prema
obinim Arapima. Grubi divljak je lo vojnik; zato se morate s po-
tovanjem odnositi prema enama, djeci i nedunim pojedincima.
Ali neka vam ni jedan krivac ne umakne.164
Kombiniranjem obuke u kibucu i nonih ophodnja koje su esto

zavravale okrajima, Wingate je unovaene idovske borce pre-
tvarao u elitne komandose. U nekoliko su navrata nakon svega ne-
koliko tjedana obuke poraavali viestruko brojniju arapsku skupi-
nu. Za idove koji dva tisuljea nisu ili u organizirane ofenzivne
akcije za svoju zemlju to je bila ok-terapija postizanja pozitivnoga
vojnikog imida. Meu Wingateovim borcima bili su Cvi Brenner,
Jigal Alon, Moe Dajan i Josi Harel. Psiholoki i taktiki temelj
Izraelske vojske, prema Dajanu, postavio je upravo Wingate: On
nas je nauio da prijeemo ogradu; ne samo da branimo svoje na-
164 Mosley, 1955:64. Papp tvrdi da je Wingate nadahnuo brutalno postupanje prema
palestinskim seljacima (Papp, 2007:15-16) ali ne navodi izvore za te optube.
430
selje nego da iziemo van i neprijatelja zaskoimo u njegovu brlo-

gu.165 Openito je prepoznato da je velikim dijelom pod Winga-
teovim utjecajem Hagana prihvatila naelo agresivne obrane.166
Wingateove manje taktike Dajan je kasnije pretvorio u ratne
strategije167 pa je teko zamisliti da njegovo voenje estodnevnog
rata, koji je zapoeo preventivnim udarom izraelskog zrakoplov-
stva na egipatske zrane baze, nije bilo nadahnuto Wingateovim
vienjem obrane kao ofenzivnog djelovanja. Budui zapovjednici
Izraelske vojske od Wingatea su nauili jo toga: zaobilaenje hi-
jerarhije, zanemarivanje protokola i uvrijeenih metoda ratovanja,
kreativnost u improviziranju te naelo da zapovjednici uvijek idu
ispred vojnika (aharai!) i da ih motiviraju sluenjem i primjerom.
Vojni povjesniar van Creveld navodi druge Wingateove lekcije,
manje ukusne, ali nune, poput okrutnih i uinkovitih metoda
sasluavanja zarobljenih terorista.168 Yehuda Bauer uz prepoznava-
nje Wingateove uloge kao jednoga od glavnih kreatora hebrejske
borbene sile u Palestini smatra da je njegov glavni doprinos ipak
bio u ustrajanju da voe cionizma i Hagane prue politiku potpo-
ru vojnom ogranku.169
Wingate je bio uvjeren kako su vojni uspjesi SNS-a dokaz da
su biblijske borbene taktike jo uvijek uinkovite te da se Bog koji
se neko borio za Gideona i Davida danas bori za idove u nji-
hovu pokretu povratka na Cion. Sam Bog nam daje da unitava-
mo neprijatelje idova! jednom je rekao suborcima, koji su kao
pripadnici socijalistikih organizacija ostali zateeni tom tezom, a
on je pojasnio: Jer neprijatelji idova neprijatelji su svega ovje-
anstva!170 Pred polazak u akcije, Wingate bi u Bibliji pronaao
ulomke u kojima su opisani starozavjetni dogaaji vezani za do-
165 Bierman, 1999:93.

166 Morris, 1999:148.
167 Van Creveld, 2004:13.
168 Van Creveld, 2004:45-46.
169 Bauer, 2001:13.
170 Bierman, 1999:105.
431
tino podruje te ih proitao suborcima. Dubina njegova uvjerenja

o relevantnosti Biblije u aktualnim prilikama oitovala se u njego-
vim pokuajima da u bitkama primijeni biblijske taktike. Jednom
je prilikom od Hagane dobio odgovor da mu ne mogu isporuiti
toliki broj traenih ofera za planiranu akciju. Nisam traio ofe-
re, osorno se obrecnuo, nego ofare, kao u Jerihonu!171 Wingate
je tada htio napasti naselje pobunjenih Arapa tako to e ga njegovi
vojnici opkoliti i zatrubiti u ofare, kao to je uinio Joua za osva-
janja Jerihona. No borcima Hagane zaduenima za logistiku nije
bilo ni na kraj pameti da im je zapovjednik naloio prikupljanje
ovnujskih rogova za bitku. Drugi put se fiziki okomio na jednog
zapovjednika koji je po dolasku u bazu poeo piti vodu prije svojih
vojnika;172 ta Gideon je upravo takve izbacio iz svojih redova!
Usprkos povremenim nesporazumima i razliitim svjetonazo-
rima, suradnja Wingatea i Hagane na projektu Specijalnih nonih
postrojba bila je zastraujue uinkovita. Meu Arapima je zavla-
dao strah.173 U svim podrujima djelovanja SNS-a vojne su se pri-
like iz temelja promijenile. idovi su na bojnom polju preuzimali
inicijativu, a njihova hrabrost, samopouzdanje i vjetina ratovanja
Wingatea su podsjeali na starozavjetne junake. S pijetetom je gle-
dao kako se ispunjava njegova skrivena elja: SNS se preobraavao
u zametak idovske vojske.
Po osnutku Drave Izraela, Izraelska je vojska nastavila razvija-
ti Wingateovu strategiju ratovanja koja se temeljila na ofenzivnosti
pa ne udi da se Wingatea naziva ocem Izraelske vojske. Izraelske
pobjede iz estodnevnog i Jom kipurskog rata, kojima je Bliski
istok uao u fazu u kojoj se do danas nalazi, njezin su izravan ui-
nak. Manje je zamijeeno da se Wingateova vizija irenja idovske
171 Bierman, 1999:95; ofar je ovnujski rog na iji su zvuk Izraelci polazili u ratove opi-
sane u Bibliji.
172 Sykes, 1959:152.
173 Wingate je Weizmannu ispriao kako bi, kad bi iz zasjede zaskoili arapske razboj-
nike, esto uo kako viu: Bjeimo! Ovo nisu britanski vojnici! Ovi su idovi!
(Weizmann, 1949:398).
432
drave ostvarila u jo jednom aspektu: u stvaranju gotovog stanja

(fait accompli) kao naina koloniziranja zemlje i ostanka na njoj.
Wingate je tu metodu predloio u pismu sir Reginaldu Wingateu
od 12. sijenja 1937.174 Po njezinoj su primjeni danas najpoznatiji
idovski naseljenici Judeje i Samarije uglavnom pripadnici izra-
elskoga nacionalnog religijskog korpusa.
Nedugo po smirivanju arapske pobune, Wingate je premjeten iz
Palestine. Kad je tijekom Drugoga svjetskog rata napokon oform
ljena idovska brigada, Weizmann je od Britanaca traio da za nje-
zina zapovjednika imenuju Wingatea, ali nisu mu udovoljili. Win-
gate je kasnije slubovao u Etiopiji, gdje je odigrao kljunu ulogu
u pobjedi nad okupacijskim snagama faistike Italije i povratku na
vlast cara Hailea Selassija. Nakon toga je vodio gerilski rat protiv
Japanaca u Burmi, do 1944., kad je poginuo u zrakoplovnoj nesre-
i. Postrojbu koju je ondje osnovao nazvao je po biblijskom junaku
Gideon Force.
Iz vremena Drugoga svjetskog rata ostao je zabiljeen i njegov
razgovor s lordom Beaverbrookom, poznatim protivnikom cioniz-
ma. Tijekom njihove polemike o cionizmu, Beaverbrook je iznio
neko svoje miljenje. Vae miljenje ne vrijedi ni piljiva boba,
odgovorio mu je Wingate. Ono to vrijedi je Boje miljenje, a vi
njega ne poznajete.175 Uvrijeeni Beaverbrook alio se Glavnom
stoeru na asnika koji okolo vri propagandu za idove. Optu-
be da propagira cionizam oteavale su mu napredak u karijeri176 pa
je dugo ekao promaknue u in general bojnika.177
174 Sykes, 1959:122.

175 Weizmann, 1949:399.
176 Ratni dopisnik za Daily Express pie kako su u duhu vremena mnogi asnici Glav-
nog stoera bili antisemiti te su na Wingateove palestinske pothvate gledali s negodo-
vanjem; proidovski stav nije se smatrao domoljubnim (Burchett, 1946:46). Ovdje ipak
treba navesti da je Churchill uvaavao Wingateovo miljenje i savjete, te ga je, skupa s
Lornom, poveo na Konferenciju u Quebecu koja je u tajnosti odrana u kolovozu 1943.
177 Weizmann, 1949:399. Vojno-obavjetajna sluba u Palestini inila je tek manji dio
Wingateove vojne karijere. Ovdje citirana literatura posveuje velik prostor njegovu
ratnom putu u Etiopiji, Indiji i Burmi, koji je bio obiljeen inventivnim taktikim
improvizacijama i golemim uspjesima.
433
Wingateova karijera u Palestini otkriva nekoliko aspekta kr-

anskog cionizma, od kojih bih ovdje izdvojio tri. Prvi je njegov
golem utjecaj na bliskoistone prilike, posve neproporcionalan
maloj pozornosti koja mu se pridaje u politolokim istraivanjima.
Drugi je eksponiranje nepovjerenja, nelagode i zbunjenosti koje
je referiranje na biblijske teme pri promiljanju o politikim prili-
kama u Palestini izazivalo meu idovskim cionistima. Kranski
cionizam u Izraelu danas je neusporedivo poznatiji fenomen nego
u Wingateovo vrijeme, ali idovski oprez pred njim jo je vidljiv.178
Trei je promjena iz pokreta koji je nadahnut eshatolokim mesi-
janskim oekivanjima i misijskim radom u pokret koji je potaknut
religijskim i svjetonazorskim bliskostima idovstva i kranstva,
ali je dalje voen onim to kranski cionisti percipiraju kao zajed-
niki politiki i strateki interes. U Wingateovo vrijeme to je bilo
suprotstavljanje arapskim sabotaama u Galileji i zatita galilejskih
kibuca od pljake i ubijanja; danas je to zajednika kransko-i-
dovska platforma suprotstavljanja globalnom dihadu179 te sve ja-
snije artikulirana kranska spremnost ukljuivanja u sprjeavanje
178 Yaacov Ariel u lanku koji je 2002. objavio Vidal Sassoon meunarodni centar za
istraivanje antisemitizma pri Hebrejskom sveuilitu u Jeruzalemu postavlja pitanje
je li stav evangelikalaca prema idovima, idovstvu i Izraelu odraz filosemitizma
ili antisemitizma te zakljuuje da nije ni jedno ni drugo (Ariel, 2002:42). Ovdje valja
naglasiti i kako je kranskom cionizmu danas sklonija izraelska politika desnica,
a protivi mu se politika ljevica, kao i ortodoksni idovi koji dre da je rije o misij-
skom kranskom pokretu.
179 Spector svoju studiju dananjega kranskog cionizma u Americi zapoinje inter-
vjuom s Robertom Stearnsom, jednim od vodeih ljudi pokreta (Eagles Wings Mi-
nistries), koji razloge svoga aktivizma povezuje s duhovnim iskustvom otkrivanja
idovskih korijena kranske vjere, to je tema iz Rim 11:16-18. No Stearns potom
objanjava da prijetnju dananjem svijetu predstavlja islamski ekstremizam, dok
Izrael predstavlja prvu crtu obrane zapadnih vrijednosti (Spector, 2009:1). S druge
strane, godinama prije nego to se islam u Europi percipirao kao sigurnosna prijetnja,
evaneoski su krani podravali Izrael, a protivili se protuizraelskim nastupima ne
samo Arapa nego i svojih vlada. Tako je zabiljeeno da su, kad je Arafat 1983. pozvan
kao gost Socijaldemokratske stranke vedske u Stockholm, to je tada bio presedan,
skupine kranskih fundamentalista organizirale prosvjede i molitvene skupove, a
katedralni upnik crkve Storkyrkan idovskoj je mladei prepustio crkvu za prosvje-
de (E. Svensson: Fact Finding-resor i sterled u Bjereld & Carmesund, 2008:34).
434
da se ponove strahote Holokausta.180 Srednjostrujaki kranski

cionizam danas se rijetko temelji na aktivizmu radi ostvarenja bi-
blijskih prorotava o posljednjim vremenima. Njegova dominantna
tema su biblijska obeanja utemeljena na Savezu koji je Bog sklo-
pio s Izraelom181 i duhovni dug koji Crkva ima prema idovskom
narodu.182 Usto, veina kranskih denominacija prihvaa krivnju
zbog stoljetnoga kranskog protuidovstva koje je dijelom dovelo
do Holokausta i zbog kranske pasivnosti tijekom nacistikog pro-
gona idova.183 Neki oblik potpore idovskoj dravi koji uglav-
nom nije beskompromisan kao u sluaju evaneoskih zajednica
jedan je od znakova promjene toga stava.184
Kranski filosemitizam:
novi politiki ili drevni religijski fenomen?
Razvoj kranske politike potpore Izraelu, kako smo vidjeli,

moe se povezati s novim tumaenjem rijei Izrael u kranstvu,
ponajprije evaneoskom, a kasnije i u dijelovima tradicionalnih
180 Usp. Hagee, 2007:171-187 (J. Hagee jedan je od najistaknutijih zagovornika kran-
skog cionizma).
181 M. Hedding, dugogodinji direktor Meunarodne kranske ambasade u Jeruzale-
mu, naglaava kako razlog potpore Izraelu nije utemeljen na prorokom dijelu Boje
rijei, nego na neemu puno dubljem, a to su obeanja Boje rijei... (Hedding,
2004:5). Ulf Ekman, jedan od najpoznatijih europskih evaneoskih teologa, pie:
Nisam idov. vedski sam kranin, ali sam cionist jer u Bibliji jasno vidim Boja
obeanja idovskome narodu da e se vratiti u svoju pradomovinu. Ja sam, dakle,
kranski cionist (Ekman, 2004:90).
182 Bridges for Peace u svome procionistikom programu u potpunosti naglaavaju du-
hovni dug krana prema idovima (Wagner, 2003:176).
183 Gorenberg, koji je u svojim djelima jako kritian prema kranskom kao i idov-
skom i muslimanskom politikom postupanju povezanom s apokaliptinim oeki-
vanjima, te ih nerijetko prenaglaava, ipak u kranskom grizoduju zbog Holokausta
prepoznaje vaan razlog politike potpore Izraelu (Gorenberg, 2000:126).
184 Vidi lanak kardinala Waltera Kaspera u kojem on pie: Naalost, morao se dogo-
diti oah zloin bez presedana, da bi se dolo do temeljnog preispitivanja pristupa.
Nakon 1945. godine ono je nastupilo u svim glavnim crkvama. Na katolikoj strani
dogodila se odluujua prekretnica, deklaracija Drugoga vatikanskog sabora, Nostra
aetate. [...] priznanje Drave Izrael od strane Svete Stolice i uspostava formalnih di-
plomatskih odnosa 1993. godine bilo je mogue samo temeljem Nostra aetate (Kas-
per, 2010:62-68).
435
denominacija. Kransko-idovsko religijsko zbliavanje kao i po-

litiko saveznitvo nije oekivan razvoj dogaaja, uzmu li se u ob-
zir stoljea loih kransko-idovskih odnosa, koja nisu nagovje-
tavala ovakav rasplet. No ni te odnose ne bi trebalo odve simpli-
ficirati; oni nisu bili obiljeeni samo polemikom i neprijateljstvom.
Profesor crkvene povijesti na Norvekom teolokom fakultetu u
Oslu, Oskar Skarsaune, kritiki se osvrnuo na neke drevne i sred-
njovjekovne kranske protuidovske spise, meu kojima i propo-
vijedi Ivana Zlatoustog te ih protumaio iz jednoga novog kuta.
On je primijetio da su mnoge protuidovske optube od crkvenih
autoriteta izreene u kontekstu opomene vjernicima da se ne drue
sa idovima, da ne posjeuju sinagoge i ne sudjeluju u proslavama
idovskih blagdana.185 Ne postoje izvori koji bi to izravno potvr-
dili, ali sama upozorenja ukazuju na to da nije bilo neuobiajeno
da se krani i idovi na razini obinih vjernika jedni prema
drugima odnose sa srdanou i uvaavanjem. Njegova je teza
da je meu kranskim pukom postojao odreeni filosemitizam,
protiv kojeg su biskupi istupali iz straha od konverzije krana na
idovstvo. U doba koje on opisuje, Pismo nije bilo lako dostupno,
no s druge strane nije bilo potrebno osobito opseno poznavanje
njegova nauka da bi se razumjela duboka povezanost kranstva
sa idovstvom. Kasnije, u vrijeme pojave evaneoskog kranstva,
kad je Biblija postala ne samo dostupna nego i naglaavana kao
jedino mjerodavno vjersko tivo, pojava kranskog filosemitizma
zapravo predstavlja logian slijed. Stari zavjet je, moglo bi se rei,
judeocentrian, no i Novi je puno skloniji idovima nego to bi
veina onih koji ga nisu proitali oekivali na temelju uvrijeenih
predodbi. Poruka 11. poglavlja Pavlove poslanice Rimljanima ili
Isusovih rijei iz Ivana 4:22, kod krana koji naglaavaju Pismo
kao temelj svoje vjere i tumae ga doslovno lako moe potaknuti
simpatije prema idovima. Na isti nain, starozavjetna obeanja
o obnovi Izraela lako mogu potaknuti kranske simpatije prema
185 Skarsaune, 2002:436-443.
436
idovskom dravotvornom pokretu u Erec Izraelu.186 Nedvojbeno

je da se upravo to i dogodilo, to jest da su povijesno gledano kr-
anske simpatije prema idovima, kao i prema njihovim politi-
kim projektima u Palestini, izvorno vjerske, a ne politike.187 No
kakvo je stanje danas? Je li dananje kransko-idovsko politiko
saveznitvo u podravanju Izraela i suprotstavljanju politikom
islamu posljedica religijskoga kranskog filosemitizma, teoloki
utemeljenog na biblijskom tekstu, ili obratno? To je pitanje na koje
u postojeoj literaturi o fenomenu kranskog cionizma nisam pro-
naao jasan odgovor. injenica da je glavni nositelj kranskog
cionizma i dalje onaj segment kranstva koji naglaava i doslovno
tumai Bibliju ukazuje na to da je prva alternativa izglednija. Na
nju upuuje i nastojanje protucionistikih, propalestinskih i nekih
arapskih kranskih teologa da dejudaiziraju Bibliju, margina-
liziraju Stari zavjet te opovrgnu kontinuitet izmeu biblijskoga i
modernog Izraela.188 U islamskom se svijetu kranske zapadne
demokracije i Izrael od rata u Iraku iz 1991. sve ee percipiraju
kao kriari i cionisti koji vode vjerski rat protiv islama.189 Za-
pad ulae velike napore kako bi se suzbilo takvo vienje sukoba.
U borbi s radikalnim islamistima zapadni svijet naglaava save-
znitvo s umjerenim muslimanima, koji ine veinu islamskog
svijeta. Huntingtonova teza o sukobu civilizacija u lijevo libe-
ralnim politikim krugovima je anatema, a u znanstvenoj zajed-
nici najee predmet kritike.190 Pokret kranskog cionizma pak
186 Ovdje je vano napomenuti kako je Stari zavjet bio jedino Sveto pismo u vrijeme
Isusa i prvih apostola te da Novi zavjet ne nauava njegovo dokidanje. U Mt 5:17-18
Isus kae: Nemojte misliti da sam doao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dooh da ih
ukinem, ve da ih ostvarim. Jer, zaista, kaem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jed-
na jota, ni jedna kovrica slova iz Zakona sigurno nee nestati, a da se sve ne ostvari.
187 Upravo doslovno tumaenje Biblije, osobito Rim 11 (novozavjetne referencije na
Izrael odnose se na Izrael, ne na Crkvu), navodi C. Wagner kao razlog kranskog
cionizma (Spector, 2009:21-22).
188 Nerel, 2006:24-27.
190 Kao primjer vidi seriju lanaka objavljenih u asopisu Foreign Affairs ve iste godine,
kasnije objavljenih u zborniku radova The Clash of Civilizations? The Debate (Hun-
437
alje drukiju poruku. Njihova bliskost s politikom desnicom,191

bezrezervna potpora Izraelu, opravdavanje gotovo svih poteza
izraelske vlade koji se odnose na sigurnosna pitanja i akcija Izra-
elske vojske, ideoloko i politiko protivljenje politikom islamu
te kritika islamskih vjerskih dogmi192 pridonose percepciji sukoba
kao vjerskog, vjerojatno vie od bilo kojega drugog neislamskog
politikog aktera.
U kranskoj religijskoj misli koja se odnosi na idove, vjerska
prosudba drutvenih zbivanja nije nov ni neoekivan fenomen. Cr-
kva je stoljeima u politikoj katastrofi idovskog naroda vidjela
tington, Ajami, Mahbubani et al., 1996.). U znanstvenoj zajednici, kao i u medijima,

openito se izbjegava pisanje o bliskoistonim temama u kojima bi se islamska civi-
lizacija podvrgnula kritikoj analizi (vie o tome vidi Havel, 2010:425-443). Zapad
im uglavnom pristupa oprezno i s puno samokritike pa Kedourie pie kako je rezultat
istraivanja Bliskog istoka u angloamerikim studijama takav da se stjee dojam kako
su najvaniji tamonji fenomeni (i dakako uzronici veine problema) cionizam i im-
perijalizam (Kedourie, 2004:5).
191 Ova se bliskost posebno oitovala nakon teroristikih napada 11. rujna 2001. i tije-
kom druge predizborne kampanje predsjednika Georgea W. Busha; vie o tome vidi
u Brog, 2006:143-157. O poetcima amerike kranske desnice iz prve ruke vidi
Huckabee, 2008:52-63. Meu bliske suradnike kranskih cionista u Izraelu spadaju
profesor Moshe Sharon, nekadanji savjetnik premijera Begina za arapska pitanja i
profesor Raphael Israeli, koji se povezuju s desnim krilom izraelske politike. Nasu-
prot tome, kranski zagovornici teologije osloboenja koja se povezuje s ljeviar-
skim pokretima odbacuju evaneosko tumaenje Biblije i pristaju uz tumaenje arap-
skih protucionistikih krana, u kojem je Stari zavjet zanemaren, a Isus predstavljen
kao Palestinac (Nerel, 2006:24-25).
192 Vidi, primjerice, Hagee, 2007., gdje autor uz povijesne, politike i sigurnosne razloge
kranske potpore Izraelu, navodi i vjerske te daje kratak i kritiki osvrt na povijest
i dogme islama. O religiji islama kritiki su pisali ili govorili neki od najpoznati-
jih autoriteta evaneoskog kranstva i kranskog cionizma, kao to su, uz Johna
Hageeja, Mike Evans, Pat Robertson, Jerry Falwell, Ulf Ekman, Randall Price, Hal
Lindsey i dugi (vidi i tumaenja islama od strane predstavnika evaneoskih zajednica
u Spector, 2009:76-80). Jedan od prvih amerikih kranskih cionista, poznati svee-
nik Reformirane crkve u Americi i Blackstoneov suradnik Thomas De Witt Talmage
(1832. 1902.) koji je Palestinu posjetio 1889., gajio je antagonizam prema islamu te
ga smatrao antitezom Zapadnoj civilizaciji. Za razliku od europskih cionista kr-
anskih i idovskih koji su vjerovali da bi se s osmanskim imperijem i sultanom
mogao postii dogovor glede idovskog naseljavanja Palestine, Talmage je smatrao da
bi Amerika trebala predvoditi svijet u oduzimanju Svete zemlje od islama (Oren,
2007:277).
438
potvrdu svojih temeljnih dogmi.193 No to rei na to da nositelji kr-

anskog cionizma danas u politikom uspjehu idovskoga naroda
prepoznaju potvrdu duhovnih naela iste te Crkve? Takav radikalni
teoloki zaokret, skupa s fenomenom da pripadnici jedne religijske
zajednice dokazom vlastitih vjerskih premisa smatraju politike i
vojne podvige pripadnika druge religije, predstavlja vjerski, polito-
loki i povijesni kuriozitet.
Cionizam nakon Holokausta
Holokaust je za religiozne idove (i ne samo njih, dakako) pred-

stavljao, i predstavlja do danas, duboko konfliktnu teoloku dvoj-
bu i filozofsku frustraciju. Pitanje kako je Bog mogao dopustiti da
njegov narod zadesi tragedija tolikih razmjera predmet je mnogih
promiljanja i studija. Da je Drava Izrael nastala samo tri godi-
ne nakon Holokausta, takoer je fenomen i kuriozitet koji idovi
promatraju u kontekstu prvoga, ali nerijetko s odreenom nelago-
dom.194
Holokaust kao povijesni fenomen jedna je od najeih tema
izuavanja meu idovima, ali kao religijski fenomen, s obzirom
na opseg i znaaj koji ima u suvremenoj povijesti naroda, gotovo
bi se mogao nazvati zapostavljenom temom. U mnogim religijskim
krugovima prihvaeno je miljenje kako je Holokaust nemogue ra-
193 Prvenstveno se misli na unitenje Hrama 70. p. Kr. (koje je Isus prorokovao u Mateju
24:2) te poraz Bar Kohbina ustanka 132. 145. nakon kojeg je uslijedilo veliko pro-
gonstvo (galut). Za primjer ranoga kranskog tumaenja tih zbivanja vidi, primje-
rice, Justinov Razgovor s Trifunom gdje autor podrazumijeva da su politike nevolje
zadesile idovski narod u Palestini zbog nevjere u Isusa: I povrh toga, nakon to
vam je grad osvojen i zemlja opustoena, ne samo da se ne kajete, nego se usuujete
proklinjati njega [Isusa] i one to u njega vjeruju (Justin, 2011:189). Vidi i Euzebije-
vu Crkvenu povijest koja zapoinje osvrtom na ono to je poslije napada na naega
Spasitelja snalo sav idovski narod (Euzebije, 2004:196). Od podrobnijih studija
toga fenomena tu su ve spomenuta djela O. Skarsaune In the Shadow of the Temple,
S. Marcel Verus Israel te R. Pritz The Church and the Jews through History.
194 Vidi Spero, 2000.
439
zumjeti, jer iza njega ne stoji nikakav razlog.195 Takav stav je razu-
mljiv, budui da bi svako teoloko traenje razloga iza te strahote ne-
minovno vodilo do pitanja grijeha i kazne, odnosno o promiljanju o
nekom idovskom grijehu koji je prethodio Holokaustu i prouzroio
ga. S druge strane, pak, idovsko religijsko vienje povijesti stalna je
smetnja vienju Holokausta kao dogaaja izvan Boje ingerencije,
izvan uzrono-posljedinog slijeda te bez teoloke i epistemoloke
vrijednosti. Moda upravo zbog te nepomirljivosti, velik broj ido-
va zbog Holokausta je zanijekao Boga i izgubio vjeru.196 No neki
rabini usprotivili su se vienju koje humanistika naela postavlja
ispred biblijskih. Rabin Binyamin Zev Kahane (sin Meira Kahanea)
zastupao je tezu kako je Holokaust predstavljao ispunjenje biblijskih
prijetnji te u tom kontekstu citira Pnz 31:16. Kahane, nadalje, navodi
talmudsku priu o rabinu Akivi (iz doba Bar Kohbina ustanka), koji
je skupa s nekim drugim rabinima uziao na Hramsku goru, gdje su
ugledali kako iz razruene Svetinje nad svetinjama istrava lisica. Na
taj su prizor svi zaplakali, osim Akive, koji je prasnuo u smijeh. To
im je objasnio rijeima: Kao to vidim da se ispunjavaju rijei pro-
roka Miheja o lisicama, tako znam da e se ispuniti i Zaharijina ri-
je: Starci i starice opet e posjedati po trgovima jeruzalemskim.197
Kahane potom objanjava kako za idove postoji pravilo: nema
grijeha bez kazne ni kazne bez grijeha. On, tovie, tvrdi kako rei
da je bilo kazne, ali ne i grijeha predstavlja herezu (kfira).
Odrasli smo vjerujui u nagradu i kaznu, a sada nam vele da je ovo

[Holokaust] iznimka od toga pravila.198
Svrha Kahaneova tumaenja Holokausta nije prvenstveno polemi-

ziranje s onima koji imaju drukije vienje, nego ukazivanje na
195 Kahane, 2005:7-8.

196 Yosef Achituv u Katz, 2005:275.
197 Kahane, 2005:17, cit. Zah 8:4.
198 Kahane, 2005:22-23.
440
sljedei epohalni korak u povijesti idovskoga naroda, a to je geula.

On ukazuje na neke od mnogih biblijskih prorotava u kojima je
nakon strane kazne, idovima, odnosno ostatku, obeana obnova,
otkupljenje, blagoslov i mir. A to se dogaa kroz uspostavu idov-
ske drave:
Istina je da je odmah nakon Holokausta dolo do snanog vala

useljavanja i do napredovanja procesa kibuc galujot. Nemogue je
previdjeti snanu povezanost izmeu Holokausta i uspostave Dr-
ave Izraela tri godine kasnije. Ona je dio istoga procesa i ovjek
mora biti slijep da ne bi vidio povezanost.199
Kahaneova argumentacija nije neuvjerljiva, no tumaenje nastanka

Drave Izraela u izravnoj uzrono-posljedinoj vezi s Holokaus-
tom ipak nije dominantan nain na koji Izraelci, religiozni ili ne,
vide ili moda bolje reeno ele vidjeti to razdoblje svoje povije-
sti. Meu onima koji tu uzrono-posljedinu vezu vide postoji i
struja suprotna Kahaneovoj: ultraortodoksni rabini koji Holokaust
smatraju Bojom kaznom za idovski grijeh asimilacije, ali i za
grijeh cionizma.200 Zbog toga neke skupine, poput Satmara i ra-
bina Teitelbauma o kojima e biti rijei kasnije, protucionistiki
aktivizam vide kao religijski meritorno djelo. Razvidno je da tema
Holokausta nadahnjuje mnotvo razliitih tumaenja i da je ona
religijski prepuna nedoreenosti. No u kontekstu aktualnih zbiva-
nja, drim da je mogue ustvrditi kako Holokaust predstavlja va-
an, iako esto neizgovoren argument u prilog izraelske politike
nepopustljivosti. Za religiozne idove, koji izmeu Holokausta i
Drave vide kontinuitet, Holokaust snano pridonosi osvjeivanju
o ozbiljnosti i neumitnosti biblijskih proroanstava. Za sekularne
pak idove, Holokaust ostaje podsjetnik na usud idova koji svoje
ivote povjere gojima na uvanje i milost. Zbilja te traume kadra
199 Kahane, 2005:31.

200 Braiterman, 1998:20.
441
je nadii ideologiju kozmopolitizma i humanizma s pripadajuim

vienjem pacifizma i popustljivosti kao politikih vrlina. S obzi-
rom na neskrivene pozive na novo masovno zatiranje idovskoga
naroda, koje od Hadi Eminova vremena upuuju klerici i voe
islamistikih pokreta na Bliskom istoku, nerealno je oekivati da
e u skoroj budunosti po tom pitanju doi do znaajnije promjene.
Proglaenje i prva dva desetljea Drave
Proglaenje Drave Izraela 14. svibnja 1948. i Rat za nezavisnost

koji je uslijedio za religijsku je zajednicu bio izvor mnogih nedou-
mica. Bog, kojeg su oni vidjeli kao glavnog aktera u nekom budu-
em idovskom povratku u Erec Izrael, bio je gotovo posve zapo-
stavljen u definiranju nacije i naroda. Otprilike 90% jiuva inili su
sekularni Akenazi.201 Glavni akter dravotvornosti bio je idovski
narod, to je moda najbolje vidljivo iz teksta Deklaracije o uspo-
stavi Drave Izraela, koji zapoinje rijeima:
Erec Izrael (Zemlja Izraelova) je mjesto nastanka idovskog naro-

da. Ovdje je izrastao njegov duhovni, religijski i politiki identitet.
Ovdje je on imao svoju dravu, stvorio kulturne vrijednosti od na-
cionalnoga i svjetskog znaenja i dao ovjeanstvu vjenu Knjigu
nad knjigama.202
U nastavku su postignua idova u Palestini, ve tada impresivna,

pripisana njihovoj marljivosti i sposobnosti:
Pioniri maaplim i branitelji pretvorili su pustinju u cvjetna polja,

oivili hebrejski jezik, podigli sela i gradove, stvorili rastuu za-
201 Morris, 2008:84. Morris navodi i da je svega 3% jiuva inila ultraortodoksna zajed-
nica koja se protivila cionizmu, to je jiuv inilo vrlo homogenom zajednicom.
202 Cio tekst Deklaracije u prijevodu na hrvatski jezik nalazi se u Baleti, 1982:341-342.
442
jednicu, koja kontrolira svoju vlastitu ekonomiju i kulturu, koja

potuje mir, ali zna da se brani, koja donosi blagodati napretka
svim stanovnicima zemlje i koja tei nezavisnoj dravi.
Moda najsnanija sekularna misao odnosi se na pravo idova na

ivot u Erec Izraelu:
To pravo je prirodno pravo idovskog naroda da bude gospodar

vlastite sudbine, poput drugih naroda, u svojoj vlastitoj suverenoj
dravi.
Pozivanje na prirodno pravo (zhuto tviit) misao je potpuno stra-

na tradicionalnoj religijskoj idovskoj misli,203 a elja da budu narod
poput drugih naroda izravno je spojiva s oblikom starozavjetnoga
izraelskog bunta protiv Boga.204 Tek na kraju Deklaracije nalazi se
referencija na Boga, kada potpisnici stavljaju nadu u Stijenu Izra
elovu (cor israel). Ambigvitet toga pojma bio je namjeran jer je Ben
Gurion elio njime zadovoljiti i religiozne i sekularne idove.205
Drugo vano religijsko pitanje, doseljavanje idova iz dijaspore
na Cion, takoer je spomenuto u Deklaraciji, kao fenomen od dr-
avne ingerencije: Drava Izrael bit e otvorena idovskoj imigra-
ciji i za povratak iz izgnanstva idovsko je useljavanje ureeno
1950. Zakonom o povratku (hok havut), ime je mesijansko do-
gaanje prometnuto u in koji ovlauje demokratski izabrani zbor
i [koje je] ovisno o odluci pojedinca.206
Proglaenje Drave 14. svibnja 1948., iz dananje perspektive
gledano, ini se kao odraz vjere u silu iznad one koja se moe iz-
203 ak i semantiki: rije priroda (teva), kako je ranije objanjeno, ne pojavljuje se u

Bibliji, a u hebrejski jezik dola je tek u srednjem vijeku.
204 Vidi npr. 1 Sam 8:5-20 kada su Izraelci od Samuela traili da im postavi kralja kao
to je to kod svih naroda. Bog je Samuelu rekao kako su tim inom oni odbacili njega
(Boga) ne elei da on (Bog) kraljuje nad njima (stih 7.).
205 Meir, 1987:146.
206 Lassner & Troen, 2007:248.
443
brojiti u ljudima i sredstvima.207 No takva vjera nije predstavljala

dominantni stav jiuva. Naprotiv, vrlo je izgledno kako je upu-
tanje u sukob koji e kasnije biti poznat kao Rat za nezavisnost
djelomice bio proizvod idovske krive procjene arapskog neprija-
teljstva. Velik dio palestinskih idova pred rat je mislio kako se
veina arapskih drava u njega nee ukljuiti, ili e sudjelovati tek
s manjim snagama. Malo je tko vjerovao da e u invaziju krenu-
ti, primjerice, Irak, s kojim Izrael ni ne granii. Stanovnici jiuva
oekivali su sukob sliniji arapskoj pobuni 1936. 1939.208 Tijek,
pak, a posebice ishod rata bio je drukiji od oekivanja. Novopro-
glaena se drava s neto vie od esto tisua stanovnika, od kojih
su mnogi bili novopridoli bivi logorai, iscrpljeni glau, slabou
i bolestima, obranila od armija Egipta, Jordana, Sirije, Libanona
i Iraka te ak proirila izvorna podruja zacrtana planom UN-a iz
1947. Jedan posto idovskoga stanovnitva izginuo je u ratu, ali
drava je zaivjela. Religijski cionizam u tom je uspjehu stekao
vaan argument u prilog svome vienju Izraela. Taj argument e
svoju pravu snagu pokazati tek kasnije, kad religija postane vaniji
imbenik izraelskog drutva u cjelini, a u ratne se prie, od kojih
su mnoge bile istinski udesne, uvuku apokrifni detalji te one
poprime mitoloki znaaj.
Mnogi su religiozni cionisti odabrali sudjelovanje u izgradnji
Drave i njezinu oblikovanju u skladu s halahikim naelima kroz
slubeno ustanovljene institucije. Jedan od glavnih ciljeva vjerskih
stranaka bio je usklaivanje dravnih zakona s vjerskim zakonom,
primjenu vjerskih zakona na to iri spektar izraelskog drutva te
proirenje nadlenosti rabinskih sudova. Kako se vjerske stranke
nisu odve upletale u ekonomska pitanja voenja drave, Mapai
207 Brojnost arapske populacije 1948. bila je etrdeset sedam puta vea od izraelske. U tu
brojku nisu ukljuene arapske drave Magreba koje jo nisu stekle neovisnost (Aron-
son, 2011:224).
208 A ronson, 2011:194. Autor, zanimljivo, ovu lou prosudbu naziva primjerom vjero-
vanja u udesa. Jigal Jadin, koji je imao moda najcjelovitiji uvid u stanje, izglede
preivljavanja svearapskog napada procijenio je na 50:50 (Burkett, 2008:143-144).
444
ih je preferirao kao partnera ak ispred drugih stranaka s lijevoga

bloka, ime je zaivjela dugotrajna koalicija socijalistiko-vjerskih
stranaka u Knesetu.209
Dvije najjae vjerske stranke, Mizrahi i HaPoel HaMizrahi,
udruile su se 1956. u Nacionalnu vjersku stranku, Miflaga datit
leumit, poznatu pod hebrejskim akronimom Mafdal. Ta je stranka
nastavila tradiciju svojih prethodnica te je sa socijalistikom i tada
najsnanijom izraelskom strankom Mapai ulazila u vladajue ko-
alicije.210 Izmeu socijalista i Mafdala nastavljena je programska
bliskost211 sve do 1970-ih godina, kada socijalistiko i vjersko vi-
enje ureenja podruja Judeje, Samarije i Gaze postaju sve razli-
itiji, a na koncu i suprotstavljeni.
Premijer Ben Gurion, koji je do 1963. bio na elu drave,212
umnogome je oblikovao stav novonastale nacije prema pitanju teri-
torija. Za njega je zadravanje idovske veine bilo vanije od ire-
nja izraelskog podruja,213 zbog ega 1949. nije dopustio generalu
Alonu da osvoji podruje Judeje i Samarije.214 Gorenberg opaa
kako je koncept Erec Izrael u percepciji dijela Izraelaca promi-
jenjen nakon stjecanja neovisnosti; dok je tijekom Mandata Erec
Izrael podrazumijevao biblijska izraelska podruja prema razlii-
tim tumaenjima Pisma i povijesti, nakon 1948. to praktiki postaje
sinonim za Dravu Izrael.215 Lijevo orijentirani sekularni cionisti
u svom e vienju ureenja i razgranienja izraelske drave nasta-
209 Vie o tome vidi u memoarima nekadanjeg suca Vrhovnog suda Isaaca Olshana u
Rabinovich & Reinharz, 2008:92-95.
210 Sve do konca 1970-ih, kada je Likud po prvi put osvojio vlast u Izraelu, Mafdal je
uivao potporu gotovo 10% izraelskoga glasakog tijela. Podrobniji podatci o rezul-
tatima izbora za Kneset i koalicijama mogu se nai na slubenim stranicama Kneseta
http://www.knesset.gov.il/history/eng/eng_hist_all.htm (pregledano 7. 5. 2011.).
211 Profesorica Kasapovi pie kako je stranka Mafdal bila programski najblia Mapaiu
pa je nazivana i socijaldemokratskom vjerskom strankom (Kasapovi, 2010:167).
212 Uz kratki prekid 1954. 1955.
213 Burkett, 2008:88.
214 Gorenberg, 2006:16-17.
215 Gorenberg, 2006:13.
445
viti naglaavati taj demografski i sigurnosni aspekt. No, religijska

cionistika zajednica, koja prvih godina dravnosti nije imala, ili
barem nije naglaavala bitno drukiji pogled na pitanja teritorija,
1970-ih poet e o njima stvarati vlastitu i jedinstvenu viziju.
estodnevni rat i njegove politiko-religijske posljedice
Presudni dogaaj u povijesti religijskog cionizma, Izraela pa i cije-

loga Bliskog istoka, bio je estodnevni rat iz 1967. godine.216 Na-
kon dva desetljea postojanja Izrael je jo uvijek bio u otvorenom
ili latentnom sukobu sa svim arapskim susjedima, od kojih su neki
njegovo unitenje vidjeli kao svoj najvaniji vanjskopolitiki cilj.
U proljee 1967. Egipat i Sirija, a s njima i Jordan, bili su u punoj
ratnoj pripravnosti. Novi veliki rat izmeu Izraela i Arapa postajao
je neizbjean.
Izraelom je ovladao strah i duboka depresija. Zbog brojnosti i
opremljenosti arapskih vojski te otvorenoga sovjetskog svrstava-
nja na njihovu stranu, mnogi su Izraelci bili uvjereni kako e rat
izazvati novu veliku katastrofu za idovski narod. Naser i arapski
saveznici prijetili su idovima masovnim unitenjem. Osjeaj da
su preputeni novom Holokaustu meu Izraelcima je osnaivao i
mlak stav zapadnih zemalja: De Gaulle je, primjerice, od Izraela
traio da nipoto ne napada prvi ukoliko mu je stalo do francuske
pomoi i saveznitva. Premijer Levi Ekol i ministar vanjskih po-
slova Abba Eban su tijekom svibnja pokuavali postii smirenje
stanja diplomatskim putem, no bili su to potezi oajnika. Realisti-
niji su poduzeti u samom Izraelu: iskopano je deset tisua grobova
i pripremljeno 14.000 bolnikih mjesta.217 U tajnosti pred javnou
javni su parkovi predvieni za masovna grobita, a hoteli su pripre-
216 Prior, 2005:241.

217 Oren, 2002:136. Mnogi su rat vidjeli kao kraj Drave. Oren spominje tada rairenu
alu prema kojoj je na meunarodnoj zranoj luci u Lodu izvjeen znak kojim se
posljednji putnik na ukrcaju ljubazno moli da ugasi svjetlo (str. 136).
446
mani za prihvat ranjenih.218 Tjeskobna neizvjesnost trajala je tjed-

nima. Prekinuo ju je jedan od najdrskijih poteza u povijesti ratova-
nja: izraelsko je zrakoplovstvo ujutro 5. lipnja izvelo preventivni
udar na egipatske vojne zrane baze. U tome neoekivanom napadu
uniteno je 90% egipatskog ratnog zrakoplovstva i veina uzletnih
staza. Ovladavi nebom, Izraelci su potom poeli s unitavanjem
egipatske vojske na Sinaju. U ve izgubljen rat ukljuio se Jordan,
a potom i Sirija. Ekol je kralju Huseinu obeao da Izrael nee na-
pasti Jordan bude li se drao izvan sukoba, ali kralj je povjerovao
Naseru da je Egipat u ofenzivi te nije htio ostati bez svoga dijela
ratnog plijena. U konfuznom spletu zbivanja, Izrael je uz puno pre-
pirke i natezanja izmeu kolebljivih politiara i okuraenih gene-
rala uzvraao protunapadima te uskoro od Jordana zauzeo Judeju
s istonim Jeruzalemom i Samariju, a u posljednja dva dana rata
i Golansku visoravan od Sirije. Osvajanjem Golana zapovijedao
je David Dado Elazar (1925. 1976.), general rodom iz Saraje-
va.219 Izrael je, neoekivano, na iznenaenje ne samo neprijatelja i
svjetskih promatraa nego i veine samih Izraelaca, zbrisao arap-
sku vojnu prijetnju sa svojih granica i uzdignuo se u najmoniju
bliskoistonu vojnu silu. Opseg osvajanja i tete nanesene Egiptu,
Jordanu, Siriji i njihovim saveznicima bio je zapanjujui. Malo je
tko mogao oekivati takav ishod rata pa je izraelska nepripremlje-
nost za upravljanje novonastalim prilikama razumljiva: Izrael je,
Gorenbergovim rijeima, nehotice stekao imperij.220 Izraelce je
najprije obuzeo snaan val pouzdanja i radosti to su ivi,221 a
onda i euforija, kao da je upravo ukinuta smrtna presuda.222 Za
218 Meir, 1987:239.

219 Moe Dajan se nije usuivao izdati zapovijed za napad na Siriju jer se bojao da e se
Rusi umijeati u rat. Dado Elazar, zapovjednik postrojba na sjeveru je pak nastojao is-
hoditi doputenje za napad na Golan; dobio ga je neoekivano, kad su ve i on i drugi
generali koji su ga prieljkivali izgubili nadu. Iznenaen Dajanovom zapovijedi bio je
i premijer Ekol, koji je ak razmiljao o tome da je povue (vidi Oren, 2002:278).
220 Gorenberg, 2006:41.
221 Meir, 1987:245.
222 Gorenberg, 2006:83; Meir, 1987:246.
447
izraelske idove podrijetlom iz dijaspore pobjeda je bila udo,

san.223
S religijske toke gledano, najvaniji osvojeni dio teritorija bio
je jeruzalemski Stari grad, s Hramskom gorom, Har ha-bait. No to
je mjesto bilo i tree najsvetije islamsko mjesto, Al-haram al-a-
rif, na kojem je stajala Kupola na Stijeni i damija el-Aksa. Izra-
elski se politiki vrh nakon to su Izraelci osvojili arapska naselja
ispred Staroga grada kolebao glede nastavka prodora iza zidina,
jer se plailo irega sukoba s islamskim svijetom. Takve brige nisu
morile glavnog rabina Izraelske vojske loma Gorena. Na vijest
o sukobima oko Svetog grada, Goren je pourio sa Sinaja prema
Judeji; u jednoj je ruci nosio svitak Tore, a u drugoj ofar. U blizini
zidina Staroga grada, kod muzeja Rockefeller pronaao je zapo-
vjednika padobranaca Mordehaja Gura. Gur je i sam izgarao od
elje da osvoji Stari grad. Molio je generala Uzija Narkisa, zapo-
vjednika Sredinjeg zbornog podruja ( ) da mu dopusti
napad, ali Narkis je ekao politiku odluku iz Glavnog stoera, koja
nije stizala.224 Goren je ustro upozorio Gura da mu povijest nee
oprostiti bude li tu sjedio i ne ue li [u Stari grad].225 Tu je bio i
Haim Hercog (Chaim Herzog) kojemu je Goren obeao sigurno
mjesto u iduem svijetu (olam ha-baa) ukoliko uvjeri Vladu da
izda zapovijed o oslobaanju Jeruzalema.
Za religiozne idove u Izraelskoj vojsci oekivanje osvajanja
Jeruzalema bilo je oekivanje obnove Bojih nauma s Izraelom.
Zabiljeena su svjedoenja vojnika koji su sebe opisali kao miro-
ljubive zagovornike dijaloga s Arapima, no kad su se nali pred
223 Shapira, 1970:23; autor ovoga uvoda, Muki Tzur, ovdje pravi usporedbu izmeu ro-
enih Izraelaca (cabarim) za koje je pobjeda bila tek injenica, i doseljenika koji su
preivjeli Holokaust.
224 Gur, 2004:243-244, 267-268.
225 Oren, 2002:244. Motta Gur je i sam bio na rubu odluke da bez zapovijedi iz Glavnog
stoera prodre kroz zidine, pa je na Gorenov prijedlog primijetio kako se ne dogaa
esto da kunja doe odjevena u rabina (Gur, 2004:276). Gur navodi da je i Narkis
bio bijesan zbog otezanja, ali da su svi znali da e na koncu osvojiti Jeruzalem jer
povijest je to zahtijevala (Gur, 2004:244).
448
gradskim zidinama, enja za oslobaanjem Jeruzalema daleko

je nadjaala sva druga politika uvjerenja:
Krenuo sam u bitku za osloboenje Jeruzalema. Osjeao sam da mi

je povjerena velika povlastica da u idovskoj povijesti sudjelujem
kao zastupnik Boji.226
Isti vojnik ispriao je i kako je jedan od njegovih suboraca koji

je bio kibucnik, to je podrazumijevalo da je bio sekularan, pred
pogledom na Hramsku goru svoje osjeaje izrazio biblijskim navo-
dom iz Knjige psalama:
Obradovah se kad mi rekoe: Hajdemo u dom Jahvin!

Eto, noge nam ve stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme.227
Kad je zapovijed o ulasku u Stari grad napokon stigla,228 oprezni,

mahom sekularni zapovjednici pred polazak u bitku odredili su ak
trojicu vojnika ija je jedina zadaa bila obuzdavanje ushienog
rabina Gorena. No im je postrojba padobranaca prodrla u grad
i zauzela Hramsku goru, rabin se otrgnuo, dotrao do Zapadnog
zida, izmolio kadi za poginule izraelske vojnike, zatrubio u ofar i
obznanio: Ja, general lomo Goren, glavni rabin Izraelske vojske,
stigao sam na ovo mjesto da ga vie nikada ne napustim.229 Dok su
se izraelski vojnici, dirnuti do suza, okupljali oko Zida i u strahopo-
tovanju dodirivali drevno kamenje,230 Goren je ushieno trubio i
226 Shapira, 1970:234-235.

227 Ps 122:1-2. U istoj zbirci pria i svjedoanstava sudionika estodnevnog rata, tema
ushienja nereligioznih Izraelaca nakon osvajanjem Jeruzalema pojavljuje se na ne-
koliko mjesta. No vei dio ispitanika ratno iskustvo, kao ni izraelsku pobjedu, nisu
povezivali s religijom, nego iskljuivo s potrebom da oni i njihove obitelji preive i da
se ne dogodi novi Holokaust.
228 Dajan je Jichaku Rabinu zapovjedio da zauzme najtei i najprieljkivaniji ratni cilj
(Montefiore, 2011:517).
229 Oren, 2002:246.
230 Vidi kratki osvrt na sjeanje Jichaka Rabina u Auerbach, 2009:156.
449
pjevao psalme. Po prvi put u gotovo dva tisuljea idovi su se vra-

tili na svoje najsvetije mjesto kao njegovi vlasnici. Uto je iz okolnih
kua i s minareta na njih otvorena vatra. Ponovno se zapodjenula
bitka, no Goren, koji je ivot izlagao opasnosti, ali i smetao Izrael-
cima u operaciji ienja, nije prestajao trubiti, pjevati i odupirati
se zapovjednicima koji su ga pokuavali skloniti. Nikad me nee
stjerati u pozadinu! ulo se kako je odbrusio jednome od njih. Na
koncu su ga pustili da radi po svom.231
im je Stari grad zauzet, premijer Ekol je promptno postavio
sveta mjesta razliitih religija pod jurisdikciju njihova dotinog
klera, a Narkis je vojnicima zapovjedio da ta mjesta ne diraju.232
Izraelski su politiari bili u strahu od muslimanske reakcije irih
razmjera ukoliko doe do oteenja drevnih islamskih graevina.
Njihov oprez i bojazan dodatno je pojaavalo to to se u neposred-
noj blizini Hramske gore nalazila crkva Svetoga groba, sveto mje-
sto krana, nad ijom je sudbinom strepio katoliki i pravoslavni
svijet, kao i Kopti, Armenci i pripadnici drugih tradicionalnih de-
nominacija.
Hebron, drugi najsvetiji idovski grad, osvojen je bez razumije-
vanja politiara o delikatnosti mjesta, ali i bez galame, rata i vojske.
Rabin Goren poranio je sutradan kako bi s postrojbama nastavio
prema gradu u kojem je smjetena Makpela,233 sinagoga, kasnije
pretvorena u damiju u kojoj se nalazi grob patrijarha Abrahama
i Sare, Izaka i Rebeke te Jakova i Lee. Vojni dip u kojem je jo
bio njegov voza naao se na praznoj cesti prema gradu, na to je
rabin pomislio kako je Izraelska vojska tuda ve prola, a njega su
namjerno ostavili u pozadini. Pourio je i ubrzo se naao u Hebro-
nu; ulice su i dalje bile puste, prozori i vrata na kuama zatvoreni,
a bijele zavjese izvjeene posvuda. Rabin je s Torom i izraelskom
zastavom neometano utrao u Makpelu, iz koje se ubrzo zauo pro-
231 Gur, 2004:357-358.

232 Gur, 2004:358.
233 Vidi Post 23:2-20.
450
dorni zvuk ofara; prvi idov u tono sedam stoljea234 koji je uao
unutra, uao je kao osvaja grada. Vojska je stigla tek za njim.235
Neoekivane pobjede i osvajanje Sinaja, Gaze, Golana te dije-
lova Erec Izraela koji su bili samo srce nekadanjih idovskih kra-
ljevstava, a osobito istonoga dijela Jeruzalema, temeljito su pro-
mijenili sliku Bliskog istoka, no moda jo dublja promjena zbila
se u samopercepciji Izraelaca i idova openito. U dijelu religijske
zajednice rat je znaio novi, do tada najkrupniji korak prema shva-
anju cionizma kao vjerski legitimnog politikog pokreta koji e
omoguiti dolazak Mesije i Izraelova svekolikog otkupljenja. Pre-
tee religijskog cionizma i veina njihovih nasljednika, kako smo
vidjeli ranije, ostvarenje Izraelova nacionalnog otkupljenja povezi-
vali su s otkupljenjem svijeta i dolaskom razdoblja mira u kojem
narodi vie nee ratovati. esto navoeni stih koji to pretkazuje je
Izaija 2:2-4:
Dogodit e se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit e postavljena

vrh svih gora, uzviena iznad svih bregova. K njoj e se stjecati svi
narodi, nagrnut e mnoga plemena i rei: Hajde, uziimo na Goru
Jahvinu, poimo u Dom Boga Jakovljeva! On e nas nauiti svo-
jim putovima, hodit emo stazama njegovim. Jer e iz Siona Za-
kon doi, iz Jeruzalema rije Jahvina. On e biti sudac narodima,
mnogim e sudit plemenima, koji e maeve prekovati u plugove,
a koplja u srpove. Nee vie narod dizat maa protiv naroda nit se
vie uit ratovanju.
Primjena nasilja i ratovanje kao sredstva postizanja otkupljenja bili

su gotovo nezamislivi, emu je uzrok s jedne strane bio njihov ide-
234 Mameluci su nedugo nakon osvajanja Hebrona od kriara Makpelu pretvorili u da-
miju, a od 1266./1267. idovima i kranima zabranili su ulazak u nju. idovima je
kasnije bilo doputeno uspeti se do sedme stube uz istoni zid, ali zabrana ulaska u
Makpelu stoljeima se strogo provodila.
235 Auerbach, 2009:82. Gradonaelnik Hebrona od 1947. bio je eik Ali Dabari, ija je
obitelj sudjelovala u poinjenju zloina nad hebronskim idovima 1929. te je on iz
straha od odmazde uvjerio gradske starjeine da grad predaju bez borbe.
451
alizam, a s druge to to je bilo teko zamislivo da se nakon mno-

gih stoljea suzdravanja od svakog oblika oruanog djelovanja
idovska ideologija cionizma povee s militarizmom.236 No vojna
pobjeda iz lipnja 1967. sadravala je nekoliko fenomena na koje
se idovstvo, usredotoeno na Boje autorstvo povijesti, Jeruzalem
i mesijanizam, spontano odazvalo. Kao prvo, narodi su se okupili
da unite Izrael. Nije se radilo o jednom vladaru, poput Nabuko-
donozora, Antioha Epifana, Vespazijana ili Hadrijana, za koje je
uvijek jedan dio suvremenika meu religioznim idovima, kat-
kad veinski, drao da su Boji slubenici poslani kazniti narod
zbog poinjenih grijeha i nepravdi te da je borba protiv tih vladara
borba protiv Boje volje. arolikost Izraelovih neprijatelja 1967.
(uz Egipat, Siriju i Jordan borile su se i postrojbe iz Iraka, Alira,
Maroka, Tunisa, Libije, Sudana, Saudijske Arabije te Arapa-Pale-
stinaca, mnogi opremljeni sovjetskim orujem i obueni od strane
sovjetskih vojnih instruktora)237 ukazivala je vie na mrnju narod
(gojim) protiv Boga Izraelova i njegova izabranog naroda. Narodi
koje su Izraelci drali prijateljskima pokazivali su zabrinutost, ali
ne i volju da im pomognu.238 Sve je to oslikavalo kontekst u kojem
je rat bio religijski dopustiv.239 Kao drugo, sam ishod rata i tijek
mnogih bitki bio je krajnje neobian; po mnogima udesan. Chaim
Herzog navodi kako si je zbog zapanjujue i neoekivane pobje-
de izraelsko zapovjednitvo umislilo postignua iza kojih je zapra-
vo stajao arapski nemar, neusklaenost i loe zapovjednitvo.240 U
236 Luz, 2003:221

237 Sovjetska je umijeanost na strani Arapa predstavljala faktor straha posebice meu
Izraelcima koji su doselili iz Rusije ili drava Istonoga bloka i koji su esto SSSR
smatrali nepobjedivim. Meu njima je bio premijer Levi Ekol koji je rat sa SSSR-om
smatrao suicidalnim (Oren, 2002:29) te ministar Zalman Aran koji se protivio ratu
upozoravajui na kozmiku mo Sovjetskog Saveza (Oren, 2002:99).
238 Meir, 1987:239.
239 Goren je u razgovoru s kapelanom padobranaca rabinom Stiglizom pred proboj u Stari
grad rekao: Ovo je, prema idovskom zakonu, jedino vrijeme u koje je ovjeku zapo-
vjeeno da, potpuno svjestan to ini, dade svoj ivot (Gur, 2004:276).
240 Herzog, 1984:189.
452
bitki za Sinaj, primjerice, palo je 338 izraelskih vojnika,241 a ak

petnaest tisua egipatskih.242 Golanska visoravan, smatrana neo-
svojivom zbog konfiguracije terena i svojevrsne Maginotove crte
izgraene uzdu litice, pala je za dva dana i jednu no.243 Neka
zbivanja, koja su obiljeila kako izraelsko tako i ratovanje Izraelo-
vih neprijatelja, nalikovala su onima iz opisa starozavjetnih ratova:
Izraelce je pratila neoekivano uspjena improvizacija,244 a Ara-
pe pomutnja.245 Poput nacrta ishoda udesnih starozavjetnih pria
izgledala je i karta Bliskog istoka nakon rata: povrina teritorija
koje je Izrael u tom ratu osvojio bila je tri puta vee od Izraelova
podruja pred poetak rata.
Naznake radikalnog preokreta u religijskom cionizmu iz koz-
mopolitskog mesijanstva u mesijanizam proet nacionalnim milita-
rizmom mogu se pronai u tom ratu. im su Izraelci konsolidirali
snage u Starom gradu, rabin lomo Goren iznio je prijedlog koji
241 Herzog, 1984:183. Sveukupan broj poginulih Izraelaca je prema Herzogu 764, od ega
338 na Sinaju, 285 u Jeruzalemu i Zapadnoj obali (Jordanaca poginulih i nestalih vie
od 6000) te 141 na Golanskoj visoravni (nasuprot 2.500 poginulih Sirijaca). Gilbert
navodi 777 izraelskih rtava (Gilbert, 2008:394), Sachar 759 izraelskih i do 30.000
arapskih (Sachar, 2001:658), a Oren 679 do 800 izraelskih poginulih te omjer izrael-
skih i arapskih rtava oko 1:25 (Oren, 2002:305).
242 Gilbert, 2008:391.
243 Meir, 1987:245.
244 Rafael Eytan nakon rata je izjavio: Netko s nebesa oito je bdio nad nama: svaka
nehotina akcija koju su oni poduzeli i svaka nehotina akcija koju smo mi poduzeli
uvijek bi se okrenula u nau korist (Oren, 2002:179). C. Herzog je opis nevjerojatne
izraelske obrane Golanske visoravni u ratu 1973. zavrio rijeima: Izraelsko tajno
oruje, genij improvizacije, poelo je poluivati uinak (Herzog, 1998:105).
245 Jedan od najslikovitijih primjera zbio se na samom poetku rata: jordanski su radari
uhvatili masovno uzlijetanje izraelskih zrakoplova te su tu informaciju proslijedili
Egipanima. No Egipani su dan prije promijenili frekvencije za deifriranje, o emu
nisu obavijestili Jordance pa je poruka ostala nerazumljiva (Oren, 2002:171-172). O
toj primljenoj, ali nedeifriranoj poruci svjedoio je egipatski general Noufal i za-
povjednik egipatskoga Glavnog stoera general Fawzi u PBS-ovu dokumentarcu iz
1998. The 50 Years War - Israel & The Arabs (1:15:20-1:15:55). Pomutnja meu arap-
skim vojskama nije bila znaajka samo estodnevnog rata. U sljedeem, Jom kipur-
skom ratu, kad su sirijski tenkovi zamalo osvojili Golansku visoravan, u pomo su im
priskoili Iraani, ali sirijski i iraki tenkovi tada su u nekoliko navrata zapodjenuli
bitku jedni protiv drugih, uvjereni kako pucaju na Izraelce (Eitan, 1992:170-171). Usp.
Izl 23:27, Pnz 7:23, J 10:10, 1 Sam 14:20.
453
bi nekoliko godina ranije bio nezamisliv: da vojska odmah porui

damije na Hramskoj gori te tako pripremi sveti prostor za dolazak
mesijanskoga doba.246 Vojni su zapovjednici taj rabinov prijedlog
promptno odbacili, no neki od njih, osobito izrazito sekularni Da-
jan, ostali su okirani i zabrinuti za daljnji rasplet prilika vezanih uz
Hramsku goru. Na trenutak se inilo kao da e religijski porivi ras
plamsati novi val sukoba s nesagledivim posljedicama, no preva-
gnulo je halahiko tumaenje idovskom pristupu Hramskoj gori:
veina ostalih rabina ne samo da nije podrala Gorenovu viziju iz-
gradnje Hrama, nego su potvrdili zabranu glede idovskog uzlaska
na Goru. Glavni rabini objavili su priopenje kojim su idovske
vjernike upozorili na nezakonitost hodanja po njoj, zbog opasno-
sti da kroe na mjesto Svetita, sredinjeg dijela Hrama, u koje je
smio ui samo veliki sveenik. Budui da tona lokacija Hrama i
Svetita nije poznata, idovi su upozoreni da uope ne uzlaze na
plato.247 No neki rabini kasnije su presudili drukije te je nakon
1967. osnovano nekoliko skupina s oko 1500 lanova koji su, na
uglavnom miran nain, eljeli obnoviti idovsku religijsku prisut-
nost na platou Hrama.248 Vizija platoa na kojem umjesto islamskih
graevina stoji Hram ne samo da je razbudila idovska mesijanska
oekivanja, nade, molitve i nagovjetaje, nego je po prvi put u mno-
go stoljea postala nadahnue za konkretne pripreme te politiko,
a u nekim radikalnim, ali malobrojnim krugovima249 i militantno
djelovanje.
Hramska je gora s damijama na njoj uskoro predana islamskom
vakufu na upravljanje. Izraelske su vlasti uspostavile nadzor nad
aktivnostima hodoasnika, koji su nakon rata hrlili sa svih strana
prema Starom gradu. idove koji su hodoastili na mjesto Hrama
246 Oren, 2002:246.

247 Gorenberg, 2000:115.
248 Lustick, 1994:68.
249 Lustick navodi da su najbolje razraenu urotu ruenja damija na Hramskoj gori stvo-
rili aktivisti pokreta Gu emunim 1978. 1982., meu kojima je bio jedan rabin iz
Kirjat Arbe te nekoliko asnika priuvnog sastava vojske (Lustick, 1994:69-71).
454
preusmjeravali su prema Zapadnom zidu, a sam plato Hrama ostao

je mjestom iskljuivo muslimanske molitve.
U pregovore i nagovaranje na uspostavu diplomatskih odnosa
izmeu Izraela i Arapa nakon rata su se ukljuili neki od najva-
nijih svjetskih politiara i diplomata. Mnoge je izraelske politia-
re obuzeo optimizam kako e novootkrivena izraelska vojna mo
obeshrabriti susjede od novih ratova i otvoriti put za izravne pre-
govore, a s vremenom i meusobna priznanja. Sjajni planovi za
budunost Bliskog istoka stizali su sa svih strana; ideja razmjene
novoosvojenih podruja za mir brzo je nalazila pristae, potaknute
najrazliitijim motivima. Teko da je bilo znaajnijega aktera me-
unarodne politike koji nije elio na neki nain pridonijeti iznala-
enju odrivoga rjeenja, osobito kad je nekoliko godina kasnije,
nakon Jom kipurskog rata, imbenikom bliskoistonih previranja
postala i cijena nafte. Pokrenula se meunarodna diplomatska i
politika vreva, na koju su izraelski dunosnici traili primjerene
odgovore i svijetu nudili objanjenja vlastitih stajalita (hazbara).
No malo je tko od nositelja vlasti toga ljeta 1967. pretpostavljao
da e estodnevni rat pokrenuti korjenite, dugorone, nepovratne i
radikalne promjene u sferi ija se relevantnost za politiku do tada
uglavnom svodila na jaanje halahe u privatnom ivotu: u sferi i-
dovske duhovnosti. Kako je rabi Heschel objasnio, prije toga rata,
izraelska je drava za idove u dijaspori predstavljala marginalnu
fusnotu, usputni predmet zanimanja pa i ponosa. Izrael je bio
mjesto koje se posjeuje radi zabave i turizma, ali nije bio izazov ni
glas koji trai meditaciju ili nagon za duhovnom obnovom i moral-
nim preispitivanjem.250 Nakon lipnja 1967. sva idovska Pisma i
sav smisao za povijest poeli su razotkrivati stvarnost koja je u per-
cepciji vjernika, ali i traitelja, poprimala za stoljetni idovski teo-
loko-politiki ambigvitet neugodno otre konture. Znaaj povije-
sti u konanici se mora razumjeti u teolokim pojmovima,251 veli
250 Heschel, 1987:202.

251 Heschel, 1987:220.
455
Heschel i zakljuuje: Drava Izrael nije ispunjenje mesijanskoga

obeanja, ali ona mesijansko obeanje ini moguim.252 Da su se
biblijska prorotva o izraelskoj povijesti, esto o kaznama koje e
narod pretrpjeti, odavna pokazala jezivo preciznima,253 nije bila
novina. No da se ponu ispunjavati biblijska proroanstva o obno-
vi, otkupljenju i pribliavanju mesijanskoga doba, jest. Njihovo is-
punjavanje u vidu organizirane ljudske aktivnosti, dio koje nije bilo
ope idovsko prianjanje uza Zakon i Savez, bilo je neuveno, ali
odjedanput stvarno. Sinergija idovske religije, idovske politike i
idovske borbenosti dobila je potvrdu vrhovnoga vidljivog sudca
sveukupne idovske misli: povijesti.
Uspostava prvih izraelskih

naselja u Judeji i na Golanskoj visoravni
Mesijansko ozraje koje je nakon lipnja 1967. proelo zemlju i na-

rod254 i susret s biblijskom postojbinom koji je Izrael transformi-
rao iz drave idova u idovsku dravu255 uskoro su rezultirali
politikim aktivizmom u vidu obnove idovskih naselja izgublje-
nih u ratu 1948., a potom i uspostave novih, diljem novoosvoje-
nih podruja. Odmah po smirivanju prilika idovi su se vratili u
svoju etvrt Staroga grada, iz koje su protjerani nakon jordanske
okupacije 1948. Prostor neposredno ispred Zapadnog zida je raskr-
en i otvoren za hodoasnike, pri emu je uniten i odreeni broj
arapskih stambenih jedinica. Nekoliko dana nakon rata, na Blag-
dan sedmica (avuot) 14. lipnja, oko 200.000 Izraelaca posjetilo je
Zapadni zid.256 Obnova i ponovno naseljavanje idovskoga dijela
grada od samoga su poetka izraelske vlasti nad Jeruzalemom uka-
zivali da su se idovi vratili s nakanom da vie nikad ne odu. Stav
252 Heschel, 1987:223.

253 Spero, 2000:30 (eng. chillingly accurate).
254 Luz, 2003:223.
255 Auerbach, 2009:157.
256 Gorenberg, 2006:44.
456
izraelske slubene politike prema Jeruzalemu, prema kojem je sje-

dinjenje grada neopoziv i nepovratan dogaaj, bio je u kontrastu sa
stavovima prema veini ostalih osvojenih podruja, koja je veina
lanova Kabineta smatrala vie aktivom za cjenjkanje s Arapima
nego teritorijem koji bi trajno trebale obuhvatiti granice drave.257
U Jeruzalemu se pristupilo restauraciji devastiranih idovskih sve-
tih mjesta, a razmjeri arapskoga oskvrnua idovskih svetinja zabe-
zeknuli su Izraelce. Sve prijeratne sinagoge i jeive bile su oplja-
kane i devastirane, a idovskim nadgrobnim ploama s Maslinske
gore poploeni su putevi.258 Ako je tko od Izraelaca dotad vjerovao
da bi idovska sakralna mjesta bila zatiena pod iijom drugom
vlau osim izraelske, bio je razuvjeren. irenje grada prema isto-
ku, sjeveru i jugu prihvatili su gotovo svi slojevi izraelskih idova.
Za razliku od Jeruzalema, naseljavanje ostalih osvojenih pod-
ruja predstavljalo je dvojbu. Izraelska je vlada Levija Ekola od-
mah nakon rata jordanskom kralju Huseinu ponudila povrat svih
njegovih podruja u zamjenu za mir, ali nade u takav rasplet
rasprila je kartumska odluka Arapske lige iz rujna 1967. svojim
glasovitim trostrukim ne kojom su arapske zemlje odbacile mir,
priznanje i pregovaranje s Izraelom. Ekol i njegovi ministri nakon
toga su sve ozbiljnije razmatrali mogunost civilnog naseljavanja
osvojenih krajeva, no meu njima o tome nije postojao konsenzus;
meu vladajuim laburistima mnogi su bili neodreeni i esto istu-
pali s ambivalentnim i oprjenim miljenjima. Jedan od najrevnijih
zagovaratelja uspostave naselja bio je Jigal Alon (1918. 1980.),
tada ministar rada,259 kao i David Elazar. Naseljavanje je podra-
257 Meu lanovima Vlade i u narodu postojala su, i postoje do danas, razliita miljenja
o tome to bi i pod kojim uvjetima trebalo vratiti ili zadrati, no Meir opaa da nije-
dan pametan Izraelac nikad nije pretpostavio da bi cjelokupna zaposjednuta podruja
ostala pod izraelskom vlau (Meir, 1987:248).
258 Meir, 1987:244.
259 Alon je kao vojnik stasao u Wingateovim Nonim postrojbama i bilo bi zanimljivo
istraiti je li i u kojoj mjeri Wingateov religijski cionizam kod Alona oblikovao sta-
vove o stalnom zaposjedanju biblijskih idovskih podruja. U lanku objavljenom
1976. u Foreign Affairs Alon obrazlae zato je povratak na crte razdvajanja iz 1949.
457
vao i ministar religije Zerach Warhaftig (1906. 2002.) iz vjer-

ske stranke Mafdal, ali njegov je nastup bio odmjeren i umjeren,
to je bilo u duhu koji je njegovao establiment stranke.260 Moe
Dajan, ministar obrane, protivio se, kao to se tijekom rata proti-
vio i osvajanju tih krajeva, no ne bez odreene ambivalentnosti.
Bez imalo ambivalentnosti naseljavanju se protivio ministar vanj-
skih poslova Abba Eban. Za premijera Ekola, pak, prekretnicu je
predstavljao skup u Kartumu.261 Od rujna 1967. on je oprezno i
pomalo kolebljivo ispitivao razliite naine i opsege naseljavanja
te mogue posljedice. No jednom kad je donio odluku, Ekol je
postao usrdni zagovornik izgradnje naselja te je ak uspostavom
prvih sam upravljao.262 Velika vanost tijekom razmatranja toga
pitanja pridavala se sigurnosnom aspektu naseljavanja i moguim
meunarodnim reakcijama. S Golanske je visoravni sirijska vojska
godinama ugroavala idovska naselja u Galileji i ribare na Galilej-
skom jezeru pa je povrat na prijanje stanje za mnoge bilo potpuno
neprihvatljivo. Usto su se u podnoju Hermona nalazila vrela rijeke
Jordan koju je Sirija ve pokuala preusmjeriti s toka kroz Galile-
ju. Budui da je veina sirijskog stanovnitva, s iznimkom Druza,
izbjegla s Visoravni, a strateka i sigurnosna vanost podruja bili
su ak vei od one Judeje i Samarije, prva naselja izgraena su
upravo ondje, i to kao vojni logori. Postupak pretvaranja vojnih
logora u civilna naselja nastavljen je i kasnije, umnogome kako bi
se izbjeglo izravno krenje meunarodnih zakona, ega se Vlada
pribojavala. Naime, ve 14. rujna 1967. tadanji je pravni savjetnik
za Izrael neprihvatljiv (Allon, 1976:38-53), ali u lanku se ne nazire religijska argu-

mentacija, naprotiv, on pie kako bi, iako Judeja i Samarija za idove imaju veliku
povijesnu vrijednost, teritorijalni kompromis koji bi rezultirao mirom bio prihvat-
ljiv (str. 44).
260 Radikalniji mlai lanovi stranke poput Zevuluna Hammera (1936. 1998.) zbog toga
su prema nekim navodima bili spremni na pobunu protiv umjerenoga stranakog vod-
stva, dok je Mihael Hasani, jedan od zastupnika stranke u Knesetu, odluno podra-
vao povratak idova u Gu Ecion (Gorenberg, 2006:111-112).
261 Gorenberg, 2006:110,
262 Dio Gorenbergove (2006.) studije odnosi se upravo na Ekolovo traenje i pronalazak
stava po pitanju naseljavanja osvojenih podruja, o emu vidi zakljuak na str. 118.
458
MVP-a Theodor Meron dao miljenje prema kojem se naseljavanje

civila na osvojena podruja kosi s etvrtom enevskom konvenci-
jom.263
Blae reakcije iz svijeta Izrael je oekivao u sluaju naselja-
vanja Zapadne obale. Neka naselja, kao to je Neve Jaakov, Beit
Haarava, blok naselja Gu Ecion i dijelovi Hebrona do 1948. bila
su idovska pa se njihovo naseljavanje moglo opisati kao povratak.
Usto, Zapadna se obala nije mogla smatrati okupiranim podrujem
u formalnom smislu, jer za razliku od Golanske visoravni ili Sinaj-
skog poluotoka nije bila priznat dio neke drave.264 Rasprave meu
izraelskim dunosnicima vodile su se oko alternativa aneksije ili
naseljavanja, cjelokupnog podruja ili samo nekih dijelova, statu-
su arapskog stanovnitva, ulaganju u infrastrukturu, diplomatskim
naporima bilo da se arapskim zemljama ponudi povrat osvojenih
podruja u zamjenu za mir, bilo da se pred meunarodnom zajed-
nicom opravda njihovo zadravanje i slino. No izraelska je Vlada
ostala zateena postupcima religioznih idova, odlunih da obnove
svoja drevna naselja. Ve 1968. idovi su nedaleko od Hebrona
poeli graditi naselje Kirjat Arbu, a 1970. su preuzeli i tamonju na-
putenu izraelsku vojnu bazu. Zateene i iznenaene izrelske vlasti
preutno su dopustile to naseljavanje. Jedan od politikih razloga
nespremnosti Vlade na odluniju reakciju protiv naseljavanja, osim
injenice da su idovi iz Hebrona u sukobima koji su prethodili
stvaranju idovske drave nasilno protjerani ili poubijani, bila je
elja da ne doe do sukoba s Nacionalnom religijskom strankom o
263 Preslika izvornika dokumenta nalazi se na http://southjerusalem.com/wp-content/

uploads/2008/09/theodor-meron-legal-opinion-on-civilian-settlement-in-the-occu-
pied-territories-september-1967.pdf (pregledano 8. 6. 2011.), a prijevod na engleski
u Gorenberg, 2006:99. Theodor Meron hrvatskoj je javnosti poznat kao predsjednik
Meunarodnog suda za zloine poinjene na podruju bive Jugoslavije i predsjednik
albenog vijea istoga suda koje je 16. studenoga 2012. oslobodilo hrvatske generale
Antu Gotovinu i Mladena Markaa.
264 Jordanska aneksija Zapadne obale iz 1948. uz iznimku Velike Britanije i Pakistana
nije bila meunarodno priznata. Meron je i o naseljavanju Zapadne obale, ukljuujui
Gu Ecion, dao negativno miljenje s aspekta eksperta za meunarodno pravo, ali ono
je zadrano u tajnosti (Gorenberg, 2006:102).
459
kojoj je ovisio Vladin opstanak.265 Osim toga, barem dio lanova

Kabineta prieljkivao je da se ondje stvore injenice i da fait ac-
compli u konanici prevagne u korist izraelskog zadravanja dijela
teritorija.266 Vidljivo odsutan iz prvih rasprava o budunosti osvo-
jenih podruja bio je religijski imbenik: pragmatina, a ne meta-
fizika razmatranja inila su okosnicu argumenata kako pobornika
tako i protivnika naseljavanja.267 No promjena u omjeru njihove
vanosti i zastupljenosti bila je blizu.
Tumaenje rata sljedbenika Rabina Kooka

Rabin Cvi Jehuda Kook (1891. 1982.) u vrijeme estodnevnog
rata bio je upravitelj jeive Merkaz harav. Odmah po svretku rata
to je sredite religijskog cionizma obiljeilo Kookovo shvaanje
novoosvojenog podruja kao Boje batine konano predane i-
dovima, s kojega se ni po koju cijenu ne treba povlaiti. Jedan od
Kookovih uenika, rabin Jakov Filber, dogaaje iz estodnevnog
rata, posebice Naserovu agresivnost i Huseinovu zbunjenu pohle-
pu, protumaio je kao Boje djelovanje kako bi idovi osvojili
podruja Erec Izraela; Bog je otvrdnuo njihova srca, kao i neko
faraonovo, i to je dovelo do Izraelova izbavljenja.268 Drugi Kookov
uenik, rabin Hanan Porat (1943. 2011.), bio je meu onima koji
su se sastajali s premijerom Ekolom i na koncu ga uvjerili da do-
pusti naseljavanje osvojenih podruja, najprije Gu Eciona.
Studenti jeive bili su meu prvima koji su se preselili na Zapad-
nu obalu. Njihova su razmiljanja o naseljavanju bila razliita od
razmiljanja politiara: oni su se pozivali na religijska i povijesna
265 Vidi Lustick, 1994:42-43. Ime Kirjat Arba staro je biblijsko ime za Hebron, a osim
toga je zanimljivo da se za taj grad koristi rije nahala u biblijskom izvjeu kako je
Hebron pripao u batinu Kalebu (J 14:14). Kirjat Arba danas broji vie od sedam
tisua stanovnika.
266 Vidi i ranije spomenuto pismo Ordea Wingatea sir Reginaldu Wingateu od 12. 1. 1937.
u kojem on zagovara upravo ovakav nain koloniziranja Palestine (Sykes, 1959:122).
267 Kao primjer vidi razmatranje Golde Meir o naseljavanju Hebrona (Meir, 1987:271).
268 Gorenberg, 2006:92.
460
prava, bez ikakva razmatranja ili predlaganja politikih poteza, po-

put aneksije ili ureenja statusa arapskog stanovnitva te njihovih
posljedica.269 No oni su bili manjina, a njihov utjecaj nedovoljan da
oblikuje slubene politike stavove. Ekolova iznenadna smrt po-
etkom 1969. izgledala je kao velik udarac zagovornicima naselja-
vanja. Poticaj irenju ideje naseljavanja zauzetih podruja nekoliko
godina kasnije dola je iz neoekivanog smjera: iz arapskih drava
poraenih u estodnevnom ratu, koje su na Izrael pokrenule novu
veliku ofenzivu te iz UN-a koji je rezolucijama izglasanima pod
pritiskom muslimanskog svijeta razjario Izraelce.
Jom kipurski rat: neoekivan ratni preokret

i nastanak pokreta Gu emunim
Egipat i Sirija, kojima je SSSR u meuvremenu obnovio unite-

no naoruanje i poljuljano samopouzdanje, iznenada su napale
nespremni Izrael na blagdan Jom kipura 1973. Arsenal samo sirij-
skog oruja dopremljenoga iz SSSR-a bio je dvije tisue tenkova,
350 zrakoplova i suvremeni raketni sustavi protuzrane obrane.270
Udar Sirije i Egipta zapoeo je na abat 6. listopada u 14 sati. Bio
je koordiniran, dobro pripremljen, silovit i fokusiran. Cilj invazije
nije bilo vraanje podruja izgubljenih u ratu 1967., nego unitenje
Izraela.271 Uz egipatske i sirijske armije borile su se postrojbe iz
Iraka, Jordana, Saudijske Arabije, Kuvajta, Sudana, Tunisa i Al-
ira. Prvih nekoliko dana rata inilo se da je Izrael na rubu voj-
nog sloma. Vjerojatno najodgovorniji za izraelsku zateenost bio
269 Gorenberg, 2006:105.

270 Herzog, 1998:74-75.
271 Iz poslijeratnih razgovora s egipatskim glavnim vojnim zapovjednikom, generalom
Ismailijem, proizlazi da je njegova opsesija bila ne dopustiti da se Egipatska vojska
nae izvan zatite egipatske protuzrane obrane (Herzog, 1998:234), no iz toga se ne
moe izvui zakljuak da Egipani nisu namjeravali ii i dalje od tog zatitnog ki-
obrana. Raketne su baze bile pokretne i Egipani su se nadali da e i njih prebaciti
preko Sueskog kanala, kad ondje steknu dovoljno duboko uporite.
461
je Moe Dajan, tada ministar obrane. On je, usprkos obavjetajnim

podatcima o pokretima egipatske i sirijske vojske i izriitim za-
htjevima Davida Elazara, tada naelnika Glavnog stoera, odbijao
izdati zapovijed o opoj mobilizaciji.272 Kad je rat poeo, a arapske
snage pokrenule ono to se inilo nezaustavljivom bujicom koja e
preplaviti Izrael, Dajan je bio na rubu ivanog sloma. U jednom
je trenutku bio spreman proglasiti propast drave, no premijerka
Meir nije mu dopustila da se obrati javnosti. Izraelska je vojska na
brzinu mobilizirala priuvne sastave, s vremenom zaustavila arap-
ski prodor, a onda zapoela protuudar. Na pomolu je bio jo jedan
nevjerojatni preokret u arapsko-izraelskom ratovanju. No najvee
udo dogodilo se prvih sati i dana rata, kad su malobrojne izraelske
snage zaprijeile put golemim arapskim armijama. Presudna bitka
odigrala se na Golanskoj visoravni.
Izraelska Sedma oklopna brigada pod zapovjednitvom pukov-
nika Avigdora Ben-Gala, koji je dva tjedna ranije predvidio rat, bila
je jedina izraelska postrojba spremna za boj. Dio nje inila je 77.
oklopna bojna potporunika Avigdora Kahalanija, koja je nakon rata
postala jedna od najglasovitijih u izraelskim oklopnim snagama.273
Sedma oklopna brigada branila je sjeverni dio golanske bojinice s
neto vie od 100 tenkova.274 Na njih je u prvom valu udarilo 540
sirijskih tenkova, meu kojima su bili i najnoviji sovjetski tenkovi
T-62. Iza njih je u drugom valu pristizalo jo 960 tenkova. Oko 600
272 Elazar je bio uvjeren da je na pomolu sirijski i egipatski napad pa je zrakoplovstvu

naredio da se pripremi za preventivne udare na Siriju. No Dajan je odbio odobriti taj
preventivni udar kao i premijerka Meir plaei se reakcije koju bi to izazvalo u svi-
jetu, osobito u Bijeloj kui (Blum, 2004:143-144). Dajan je odbio i Elazarov prijedlog
ope mobilizacije te je nakon savjetovanja s drugim generalima i premijerkom Meir
dopustio mobilizaciju 100.000 ljudi. Elazar je to doputenje iskoristio za mobilizaciju
puno veeg broja (Herzog, 1984:53). Osim toga, dio izraelskih postrojba koje su u-
vale granicu s Jordanom preusmjerio je na Golan, to je bio jedan od kljunih poteza
zaustavljanja sirijskog prodora. Elazar je tada ispravno procijenio da se Jordan ovaj
put nee usuditi izravno napasti Izrael.
273 O ratnom putu 77. oklopne bojne vidi Kahalani, 1997.
274 U trenutku napada Izrael je u tom podruju imao pripravne dvije pjeake pukovnije
s oko 175 vojnika te 177 tenkova (Blum, 2004:157).
462
tenkova napalo je juni dio Golana. Avigdorova je brigada pretrpjela

strahovite gubitke. Dan kasnije imala je jo 40 tenkova, a zadravala
silu od 500 sirijskih.275 U ponedjeljak 8. studenoga Brigadu su inili
jo samo ostatci ostataka, iako su Sirijci pretrpjeli vee gubitke. Iza
olupina 130 unitenih sirijskih tenkova i gustog dima koji je pokri-
vao prostranu dolinu, tada se pojavilo novih 600 tenkova, za kojima
su ile stotine oklopnih transportera. Avigdor je uasnuto shvatio da
je svega est njegovih tenkovih jo u funkciji; uskoro im se odnekud
pridruilo jo devet. Tih petnaest tenkova stajalo je izmeu sirijske
vojske i cijeloga sjevernog dijela zemlje. Sacharovim rijeima: Sje-
na novoga Holokausta spustila se nad Izrael. Zapovjednik sjeverne
bojinice Rafael Eitan tada je izdao nevjerojatnu zapovijed: preostali
tenkovi trebaju krenuti u ofenzivu i zauzeti poloaje na uzviica-
ma.276 Izraelski su tenkovi poli u bezizgledni napad; neki od njih
pucali su po neprijateljskim tenkovima okreui se 360 stupnjeva.
Meu Sirijcima je svo vrijeme vladao odreeni stupanj pomutnje,
koji su Izraelci vjeto koristili. Tada se dogodio moda najnevjero-
jatniji obrat toga rata: Sirijci su, ve pred osvajanjem Golanske viso-
ravni, vjerojatno na temelju pretpostavke da je tih nekoliko tenkova
u ofenzivi prethodnica brojnije tenkovske brigade, ustuknuli. Na
prizor sirijskih tenkova kako se povlae s bojinice, Izraelci su ostali
osupnuti. to god da je bio razlog toga povlaenja, etvrtoga dana
rata vie ni jedan bojno upotrebljiv sirijski tenk nije se nalazio iza
crte razdvajanja iz 1967.277 Dolina u kojoj se borila Sedma brigada
kasnije je prozvana Dolina suza () . Ondje je ostalo vie od
1.100 unitenih sirijskih tenkova, 100 irakih, 50 jordanskih; Izraelci
su izgubili 100 tenkova, a jo 150 ih je bilo oteeno.278
275 Herzog, 1998:107.

276 Sachar, 2001:758.
277 Sachar, 2001:766. Van Creveld ak prenosi priu koju je nekoliko godina kasnije
objavio Time da su Izraelci Sirijcima zaprijetili nuklearnim orujem (Van Creveld,
2002:232).
278 Sirijskih vojnika tada je poginulo oko tri i pol tisue, a 370 ih je zarobljeno. Poginulih
Izraelaca bilo je 772, a zarobljenih 65 (Herzog, 1984:306).
463
Na junom dijelu golanskog bojita okupljena je brigada Barak,

koja se sa ezdesetak tenkova suprotstavila prodoru 600 sirijskih
tenkova. Sutradan, u nedjelju popodne, brigada je imala jo svega
15 tenkova, koji su se borili protiv 450 sirijskih.279 Kako je glavni-
na sirijskog udara neoekivano bila usmjerena upravo na juni dio
bojinice, brigada Barak je potpuno unitena, a glavni zapovjednik
i mnogi asnici izginuli su. Na tom dijelu bojinice Dajan je elio
povui vojsku i utvrditi obrambene crte na pogodnijim poloajima,
ali Haim Bar-Lev je nakon izvida zakljuio da s novim snagama
treba krenuti u napad. Bila je to ispravna odluka. Nove mobilizira-
ne postrojbe uskoro su dole do Galileje i Golana, zaustavile sirij-
ski prodor te krenule u protunapad. Izraelski su zrakoplovi u meu-
vremenu, po cijenu velikih gubitaka, unitili veinu sirijskih raket-
nih protuzranih sustava, izazvali golema razaranja u infrastrukturi
zemlje i omoguili Izraelskoj vojsci, kojoj su se do tada pridruili
priuvni sastavi, da krene prema Damasku. Rat je za Siriju bio iz-
gubljen. Kad su Sirijci 22. listopada bili prisiljeni prihvatiti prekid
vatre, svi sirijski tenkovi koji su prodrli na Golan bili su uniteni,280
Gora Hermon vraena pod izraelsku vlast, a dodatna podruja na
sjevernom dijelu crte razdvajanja sa Sirijom osvojena. Damask je
leao pred Izraelskom vojskom kao na dlanu.
Vjerojatno najvei doprinos ratnoj pobjedi na junoj bojinici
dao je spomenuti general bojnik Haim Bar-Lev (1924. 1994.).
Bar-Lev rodio se u Beu, a kad su mu bile etiri godine njegova
se obitelj doselila u Zagreb, gdje je ivio do odlaska u Palestinu
1939. Od 1940-ih ukljuio se u Palmah. Godine 1946. zapovije-
dao je skupinom koja je sruila Allenbyjev most preko Jordana,
kako arapska vojska ne bi mogla prelaziti na zapadnu obalu rijeke
i napadati idovska naselja. Na poetku Rata za nezavisnost zapo-
vijedao je bojnom Negevske brigade i nastavio napredovati te je
od 1968. do 1971. bio naelnik Glavnog stoera Izraelske vojske.
279 Herzog, 1998:78, 84.

280 Kahalani, 1997:XI.
464
Nakon toga se povukao iz vojne slube i uao u politiku. Poetak

Jom kipurskog rata zatekao ga je na dunosti ministra trgovine i in-
dustrije. Na zahtjev Golde Meir, Bar-Lev se iz civilne slube vratio
u vojsku. Nakon to je konsolidirao obranu na junoj bojinici Go-
lanske visoravni, postavljen je za glavnog zapovjednika bojinice
na Sinaju, za koju se takoer inilo da je pred slomom. Egipani
su za invaziju preko Sueskog kanala pripremili vojsku od 600.000
vojnika, 2.000 tenkova, 2.300 topova, 550 borbenih zrakoplova i
160 raketnih baza opremljenih sovjetskim raketama zemlja-zrak.
Kad su krenuli preko Kanala, doekalo ih je 436 izraelskih vojnika
u sustavu bunkera takozvane Bar-Levove crte i tri tenka.281 Neto
dublje u pustinji nalazilo se jo 277 izraelskih tenkova. Probivi
prvu crtu izraelske obrane Egipani su krenuli preko Sinaja prema
Negevu. Na brzinu prikupljene izraelske oklopne snage uskoro su
ih presrele, ali brojniji egipatski tenkovi, u pratnji pjeatva opre-
mljena protutenkovskim orujem, zadali su Izraelcima velike gu-
bitke. Mnogi izraelski tenkovi s posadama uniteni su u tom prvom
udaru. I izraelsko je zrakoplovstvo trpjelo teke gubitke sve dok
su raketne baze na zapadnoj strani Kanala bile u funkciji. Bar-Le-
vov smireni, ak usporen, ali promiljen i pronicljiv nastup vratio
je samopouzdanje zabrinutim asnicima. Uspio je reorganizirati
postrojbe i pokrenuti ofenzivu iako je Dajan i ondje zagovarao
defenzivan nastup ostvarenjem nekih riskantnih i smionih akcija.
Najspektakularnija od njih, presudna za egipatsku de facto kapitu-
laciju, bio je prelazak Izraelske vojske na egipatski teritorij. Jedan
od Bar-Levovih generala, budui izraelski premijer Ariel aron,
deset dana nakon poetka rata probio se do Sueskog kanala, izgra-
dio pontonski most i preao na drugu stranu sjeverno od Velikoga
gorkog jezera. Dio postrojba krenuo je prema oblinjoj Ismailiji,
dok je glavnina krenula prema sjeveru. Izraelci su usput unitavali
jednu po jednu protuzranu raketnu bazu, ije su posade oekivale
281 Sachar, 2001:759. Mnogi izraelski vojnici u tim bunkerima bili su ronici, jo nedo-
voljno obueni, dok su mnogi stariji, iskusni profesionalni vojnici i asnici bili na
dopustu zbog proslave blagdana.
465
sve samo ne izraelski pjeaki napad. Kad su Egipani doznali da

iza njihovih crta djeluju izraelske postrojbe, mislili su da se radi o
sitnoj gnjavai; maloj diverzantskoj skupini koja je prela Kanal
kako bi Izraelcima povratila moral i na televiziji ostavila dojam
spektakularne misije.282 No aron i drugi generali s druge strane
Kanala ve su dovukli tenkove i topnitvo te stigli do predgraa
Ismailije i na 101 kilometar od Kaira. Na dan prekida vatre 24.
listopada cijelo podruje od junog kraja Velikoga gorkog jezera
do luke Adabija u Sueskom zaljevu bilo je u izraelskim rukama,283
sveukupno 1.600 kvadratnih kilometara teritorija. Kad su Egipani
shvatili o kakvim razmjerima prodora je rije, bilo je kasno: skupa s
postrojbama koje su pristizale s istoka, Izraelska je vojska opkolila
egipatsku Treu armiju na istonoj strani Sueza. Oko 45.000 asni-
ka i vojnika i 250 tenkova nalo se u potpunom okruenju. Izraelci
su potom unitili egipatske pontone i amce te presjekli njihovu op-
skrbu i logistiku. Uspostavivi zranu nadmo, cijela se egipatska
armija na Sinaju nala na milosti i nemilosti Izraelske vojske. Da je
IDF pokrenuo napad, unitio bi je za nekoliko dana.284 Jedino to je
Egipanima preostalo bilo je prihvatiti primirje na koje je pozvalo
Vijea sigurnosti.
Religijsko naseljavanje Judeje

i Samarije nakon Jom kipurskog rata
Usprkos zavrnim bitkama, nakon kojih je Izrael posve slomio si-

rijsku i egipatsku vojsku te izvojevao najdojmljiviju pobjedu u
svojoj povijesti,285 okus pobjede bio je gorak. Taj je rat za izrael-
sku naciju predstavljao golemu traumu zbog broja stradalih (2.552
poginulih i vie od 3.000 ranjenih), goleme koliine unitenog na-
oruanja (804 unitena tenka i 114 zrakoplova), velikih razaranja
282 Herzog, 1998:231.

283 Herzog, 1998:250.
284 Herzog, 1984:282-283.
285 Herzog, 1984:284.
466
(materijalni gubitak ukljuujui izgubljenu dobit zbog smanjene

proizvodnje bio je jednak godinjem proraunu)286 te shvaanja
vlastite ranjivosti. Jedan od najvidljivijih ishoda rata bila je duboka
razoaranost politiarima i sigurnosnim slubama koje je izraelski
narod drao najodgovornijima za to to se zemlja nala zateena
ratom. Meu malobrojne dijelove izraelskog drutva koji su iz te
traume izili neokrnjeni spadao je pokret religijskog cionizma, i
to prvenstveno onaj narodni dio, ne i politiki religijski establi-
ment.287 U svrhu istraivanja uzroka izraelske nespremnosti ofor-
mljeno je Agranatovo povjerenstvo, koje je nakon istrage glavninu
odgovornosti stavilo na Dadu Elazara te zatrailo njegovu smjenu.
On je podnio ostavku, no nije smatrao da je Povjerenstvo prosudilo
ispravno.288 Ni izraelska javnost nije prihvatila njegovu odgovor-
nost: glavnim krivcima smatrani su politiari, osobito Moe Dajan
i Golda Meir. I dok su iz svih dijelova drutva pljutale kritike po
dravnim svetinjama od vojske i tajnih slubi do ministra obrane
i premijerke,289 to je meu stanovnitvom prouzroilo politiku
malodunost i osjeaj da je vladu obuzela samodopadnost i nedo-
statak povezanosti s puanstvom,290 religijski cionisti, koji nikad
nisu ni polagali primarno pouzdanje u te veliine, u ratu su dobili
potvrdu svojih ranijih stavova da osvojena podruja treba naseliti.
Njihov je pokret nakon rata znatno ojaao u brojnosti i utjecaju te
se pojavila potreba za uspostavom prepoznatljive strukture i forme
kroz koje e moi uinkovitije djelovati. Potpora generala arona
286 Sveukupni arapski gubitci bili su vie od 11.000 poginulih; uniteno je oko 2.000
tenkova i 500 zrakoplova (Sachar, 2001:786-787).
287 Vjerski blok koji je bio u koaliciji s vladajuim laburistima nakon rata je ostao razje-
dinjen i dezorijentiran. Na izborima u prosincu 1973. pobijedile su stranke koje su ve
bile na vlasti, ali vjerski je blok nakon meusobnih sukoba po pitanju daljnje politike
odbio sudjelovati u sastavljanju vlade Golde Meir (Meir, 1987:308).
288 Elazar je 1976. umro od sranog udara.
289 Prosvjednici su se okupljali ispred ureda premijerke i ministara i negodovali protiv
neodgovorne politike kojom su ugrozili zemlju; jedan je nosio plakat na kojem je pi-
salo: Moj sin nije poginuo u borbi. Ubijen je, a ubojice sjede u Ministarstvu obrane
(Gorenberg, 2006:268).
290 Meir, 1987:302.
467
naseljavanju osvojenih podruja, koja se nije temeljila na religij-

skom uvjerenju, nego na sigurnosnoj procjeni, dodatno je ohrabrila
kolebljive.291 Pa i neovisno o potvrdama takve vrste, na teorijskoj
razini, religijski su cionisti rat tumaili drukije od sekularnog di-
jela drutva jer ga nisu vidjeli kao iskljuivo negativan fenomen. U
njihovu mesijanskom vienju povijesti Izraela, rat je usprkos tra-
umi predstavljao kretanje prema naprijed, budui da proces otku-
pljenja nije mogao biti reverzibilan. Ono to je Bog zapoeo moe
ii samo naprijed pa je i Jom kipurski rat potrebno promatrati u tom
kontekstu. Porat, i sam teko ranjen u borbama na Sinaju, zakljuio
je da je dolo vrijeme da se pogled svrati s politike i politiara na
aktivizam obinoga puka. Potreban je pokret obnove koji e kre-
nuti odozdol prema gore te krizu u kojoj se nalo politiko vod-
stvo zamijeniti preporodom koji e iznjedriti narod vjeran Savezu s
Bogom. Pokret koji je 1974. nastao s tom svrhom bio je Gu emu-
nim () , Blok vjernih, koji Gorenberg naziva najuspjeni-
jom ili najopasnijom (ili oboje) izraelskom pukom [grasroot] po-
bunom.292 Meu utemeljiteljima pokreta bili su rabin Hanan Porat
i rabin Moe Levinger. Uz potporu pokreta najprije je pokrenuto
naseljavanje golanskih mjesta za koje je, poput Kuneitre, prijetila
opasnost da bi u kontekstu nekog mirovnog sporazuma mogli biti
vraeni Siriji. Dragovoljci Gu emunima, ispostavilo se na zapre-
patenje sekularnih organizatora naseljavanja, bili su mahom reli-
giozni, to je moglo znaiti da e se naseljenici baviti izuavanjem
Tore, a da e zemlja ostati neobraena (to se nije dogodilo). Zbog
toga su uputili poziv u pomo stanovnicima sekularnih kibuca po
Galileji. Stanovnici Galileje bili su najizravnije izvrgnuti opasnosti
od sirijske prisutnosti na Golanu te su se mahom protivili sirijskom
povratku bez obzira na cijenu. Usto, mnogi su od njih bili pioniri ili
djeca pionira koji su movarne i neplodne dijelove Galileje pretvo-
291 Bar-Lev se pak protivio naseljima uz tvrdnju kako ona nemaju obrambeni znaaj,
nego e samo vezati dio vojske koja e ih uvati.
292 Gorenberg, 2006:266.
468
rili u plodno tlo. Kultura kibuc-pokreta i pionirskog duha koji je on

predstavljao bila je na vrhuncu; bilo je za oekivati kako e pretva-
ranje novih dijelova zemlje iz vojne prijetnje u poljoprivredna ze-
mljita za njih predstavljati neodoljiv izazov. No ta se prosudba po-
kazala pogrjenom. Galilejci, osobito mladi, nisu pokazali nikakvu
elju za preseljenjem na Golansku visoravan.293 Tako se profilirao
novi fenomen u izraelskom drutvu, naime da se kao mitnahalim
naseljenici javljaju preteito religiozni idovi. Taj je fenomen
nastao neoekivano, gotovo kao samonikla pojava; nije bio pro
izvod sustavno osmiljene politike i po svemu sudei iznenadio je
podjednako i religiozne i sekularne Izraelce. I dok je sekularni dio
izraelskog drutva ostao toliko zateen da jo dugo nije znao kako
na njega odgovoriti to se vidjelo iz estih promjena stava i zbu-
njenih nastupa sekularnih politiara religiozne su se zajednice
ukljuile u ispunjenje onoga to su smatrale povijesnom misijom
idovskoga naroda: zaposjedanje to veega dijela Izraelove biblij-
ske i povijesne batine (nahala ili hitnahalut).294 Kako su neke od
tih na brzinu osnovanih zajednica na Golanu na koncu ograniile
izraelsko povlaenje na ljubiastu crtu,295 istodobno se profilirao
jo jedan fenomen: gradnja naselja pokazala se uinkovitim nai-
nom sprjeavanja ili barem ograniavanja gubitka teritorija kroz
diplomatska poputanja. Gorenberg taj imbenik ironino, ali tono
povezuje sa stratekim znaenjem kakvo su neko, osobito 1948.,
imali istureni kibuci:
U bitki, tradicija da naselje moe zaustaviti vojsku pokazala se

zastarjelom poput konjice. [] Diplomacija je, ini se, pruala
293 Gorenberg, 2006:278.

294 R ije se spominje primjerice u Joui 11:23: Joua zauze svu zemlju, kao to je Jahve
bio rekao Mojsiju, i dade je u batinu [nahala] Izraelu podijelivi je plemenima (isto
i u Pnz 12:9; 25:19; Br 26:53; te J 14:14). U Pnz 1:38 ista je rije u glagolskom obliku
prevedena s uvesti u posjed, a u Pnz 12:10 daje u batinu.
295 Crta razdvajanja nakon estodnevnog rata.
469
drukiju pouku naselja mogu izvriti pritisak na vladu, nadigrati

meunarodni pritisak, zadrati zemlju u izraelskim rukama.296
Dana 10. studenoga 1975. Ujedinjeni su narodi Odlukom 3379 cio-

nizam proglasili oblikom rasizma. Isti dan Opa je skuptina UN-a
pozvala na veu prisutnost PLO-a u diplomatskim naporima iznala-
enja bliskoistonog rjeenja. U Izraelu su te dvije odluke dovri-
le proces delegitimizacije Ujedinjenih naroda, osnaile uvjerenje
kako je svijet protiv Izraela i kako i ponos i pragmatizam trae
da se izvanjske kritike odbace.297 Ni mjesec kasnije, 5. prosin-
ca, Opa je skuptina UN-a od Izraela zatraila da se povue sa
svih okupiranih podruja i to bez prethodnog postizanja mirov-
nog sporazuma. Kako je to bilo vrijeme kad je pokret Gu emunim
nastojao proiriti opseg naseljavanja Judeje i Samarije, UN-ove su
odluke imale za neoekivanu posljedicu porast potpore tome po-
kretu meu sekularnim izraelskim graanima. Osobito vano za
kasniji razvoj naselja u Judeji i Samariji bio je porast politike pot-
pore ili moda bolje reeno smanjenje protivljenja idovskom
ilegalnom naseljavanju. Vaan dogaaj iz toga vremena bio je
masovni dolazak naseljenika do mjesta nedaleko od ekema (Na-
blusa) i Sebaste, koji je organizirao Gu emunim usprkos zabrani
koju su izdale vlasti. Nakon puno prepirke i pregovaranja, nase-
ljenicima je doputeno da se smjeste u vojni logor Kedum, koji je
uskoro prerastao u hitnahalut Elon Moreh. To je mjesto na kojem
je Bog prvi put prisegnuo Abrahamu vlasnitvo nad Obeanom ze-
mljom298 i kao takvo simbol idovskog prava da se u njoj nastani
gdje mu je volja. Kontroverzija oko toga naselja odnosila se na izo-
stanak reagiranja vlasti i vojske da se naseljenike sprijei u dolasku
do zacrtanog mjesta ili barem u ostanku, kako je ranije bio sluaj
296 Gorenberg, 2006:279.

297 Gorenberg, 2006:324. Ta odluka je 1991. ukinuta Odlukom 46/86; biva je Jugoslavija
u oba sluaja glasovala za donoenje odluke (kako za proglaenje cionizma oblikom
rasizma tako i za njezino ukidanje).
298 Post 12:6; mjesto se u prijevodu zove Hrast Moreh.
470
pri pokuaju osnivanja ilegalnih naseljenikih ispostava.299 Kad

je tadanjem ministru obrane imonu Peresu postavljeno pitanje
zato su u ranijim sluajevima naseljenici prisilno iseljavani, a tom
prigodom nisu, njegov je odgovor glasio: Zato to su [u UN-u]
odluili da je cionizam rasizam300
Koncem lipnja 1976. zbio se jo jedan dogaaj koji je utjecao
na izraelsko vienje svijeta i nunosti vlastite vojne spremnosti:
otmica Air Franceova zrakoplova na putu iz Pariza prema Tel Avi-
vu. Zatoene putnike iz Entebbea u Ugandi spasili su izraelski ko-
mandosi u spektakularnoj akciji.301 Dojam da je svijet nezainteresi-
ran za ivote idova pridonio je poveanju koherentnosti izraelske
nacije, to je opet sa sobom nosilo smanjenje razine sukoba meu
Izraelcima razliitih politikih, ideolokih i vjerskih nazora. Takvo
je ozraje pogodovalo ouvanju i daljnjem razvoju judejskih i sa-
marskih naselja, sve do pobjede Likuda na izborima 1977. Do iz-
bora u svibnju 1977. s druge strane zelene crte ve je niknulo oko
osamdeset pet naselja302 u kojima je, ukljuujui istoni Jeruzalem,
ivjelo vie od pedeset tisua Izraelaca.303 Usprkos uvrijeenom
suprotnom miljenju, stav laburista, barem tadanjih, nikako se ne
moe smatrati nedvosmisleno neprijateljskim prema naseljavanju
Zapadne obale. Dakako, laburistika se potpora, ili barem ambiva-
299 Revnost ljevice prema uklanjanju i ograniavanju naselja iitava se iz kasnijega Go-
renbergova opisa dogaaja. On u sjeanje priziva epizodu iz 1948. s brodom Altalena
koji je prevozio oruje za Irgun i koji je Jichak Rabin po Ben-Gurionovoj zapovije-
di zauzeo uz gubitak dvadesetak ivota, uglavnom boraca Irguna, te navodi kako
je Rabin u sluaju Kedum, za razliku od sluaja Altalena, podbacio (Gorenberg,
2006:336). Na drugome mjestu opisuje tragediju Jichaka Rabina: sile kaosa koje je
svladao na obali Tel Aviva 1948., a pred kojima je sada u Sebasti popustio. Ovo su
vrlo radikalne izjave koja ukazuju na dubinu podjele meu Izraelcima po pitanju ju-
dejskih i samarijskih naselja.
300 Gorenberg, 2006:349.
301 U toj je akciji poginuo zapovjednik, potpukovnik Jonatan Netanjahu, brat dananjega
izraelskog premijera.
302 Bickerton & Klausner, 2007:186.
303 Gorenberg, 2006:358. Gorenberg s pravom opaa kako bi, iako se uspon desnice na
vlast 1977. smatra vijesnikom revolucije irenja naselja, tonije bilo opisati ga kao
nositelja eskalacije postojeih trendova (str. 366).
471
lentnost, zasnivala na sigurnosnim, a ne na ideolokim ili vjerskim

promiljanjima. No razdoblje vladavine desnice koje je uslijedilo
(1977. 1992.) obiljeilo je ne samo sigurnosno, nego i ideoloko
pristajanje uz ideju naseljavanja, to je religijskom cionizmu doni-
jelo snanu politiku potporu. Religijske su stranke, osobito NRP,
u koaliciji s Likudom postigle vei utjecaj i znaajniju ulogu u obli-
kovanju izraelskoga drutva na nacionalnoj razini nego ikad ranije
u koalicijama s ljevicom.304
Poetkom 1990-ih pokret Gu emunim prestao je biti djelotvo-
ran. Jedan od glavnih razloga bila je kriza vodstva pokreta i unu-
tarnji sukobi izmeu umjerene i radikalne frakcije. Na parlamen-
tarnim izborima 1992. pobijedila je lijeva koalicija koju je pred-
vodio Jichak Rabin te su poeli mirovni pregovori s Palestincima.
Stranka Tehija ( )povezana s pokretom Gu emunim, te godine
nije prela izborni prag pa je rasformirana. Glavni predstavnik reli-
gijskih cionista i naseljenika postaje Jea, to je akronim za Judeju,
Samariju i Gazu () .
Radikalni religijski cionizam: Rabin Meir Kahane

Vjerojatno najradikalniji predstavnik religijskog cionizma meu
idovima koji su oblikovali politiko tijelo od znaajnijega utjeca-
ja bio je rabin Meir Kahane (1932. 1990.). Njegova stranka Kah
(Ovako) osvojila je na izborima 1984. jedan zastupniki mandat
a Kahane je nakon te izborne anomalije iz 1984.305 postao za-
stupnikom u Knesetu. Pred sljedee izbore Kah je prema nekim
statistikama trebao osvojiti desetostruko vie zastupnikih mjesta,
no Kneset je usvojio ad hoc zakon306 kojim se iz izbora iskljuuju
stranke iji program zagovara rasizam pa je Sredinje izborno po-
vjerenstvo Kahu uskratilo sudjelovanje na njima. Kahanea je na-
304 Rabinovich & Reinharz, 2008:301.

305 Gilbert, 2008:516. Izraelski predsjednik Chaim Herzog tada je odbio primiti Kahanea
i sastati se s njim (Herzog, 2006:91), to je predstavljalo presedan.
306 Gilbert, 2008:516.
472
kon odranog govora u New Yorku 1990. ubio egipatski Arapin,

a njegova se stranka raspala na vie frakcija. Neki autori iz protu-
vjerskog tabora smatraju kako najvee vjerske stranke u Izraelu do
danas zastupaju poglede na neidove kakve je zastupao Kahane.307
Kahaneova temeljna teza bila je da Izrael treba anektirati Ju-
deju, Samariju i Gazu, a arapsku populaciju iseliti uz kvalitetno
novano obeteenje; one koji odbiju takvo sporazumno iseljenje
treba protjerati. Sachar u Povijesti Izraela prenosi tipian Kaha-
neov govor:
Arapi su rak, rak, rak u naoj sredini Govorim vam to svaki od

vas misli duboko u srcu. Samo je jedno rjeenje, drugoga nema,
nema djelominog rjeenja: van s Arapima! Van! Ne pitajte me
kako Postavite me ministrom obrane na dva mjeseca i vie nao-
kolo nee biti ni jednog ohara!308
Pregled Kahaneova uenja moe se nai u knjizi koju je napisao

potkraj ivota Or HaRaajon, a koja je nakon njegove smrti preve-
dena na engleski i objavljena u dva sveska. U tome opsenom djelu
Kahane razmatra i tumai brojna pitanja vezana uz idovsku teolo-
giju, etiku, soteriologiju, razne aspekte drutvenoga idovskog i-
vota itd. Osobita pozornost u djelu posveena je cionizmu, odnosno
idovskom povratku u Erec Izrael kao znaku i nainu postizanja
otkupljenja te odnosu religioznih idova prema neidovima, ali i
drugim idovima, naelno politiarima, i njihovu ophoenju pre-
ma Arapima. U duhu religijskog cionizma on smatra da otkupljenje
idovskoga naroda nije pitanje nekog vremena koje je Bog odredio,
nego ovisi o naim djelima, a osobito o vjeri i pouzdanju u Boga
307 Shahak, 2004:98. Ovo je smjela teza koju autori navode u poglavlju knjige koja se
bavi ivotopisom jednoga ekstremista, B. Goldsteina i treba je promatrati u svjetlu
injenice da je Shahak (1933. 2001.) bio angairan protureligijski aktivist, slino kao
i Mezvinsky, te da su obojica autora danas na glasu kao vrlo neskloni cionizmu pa i
Izraelu.
308 Sachar, 2001:928-929.
473
i bez straha od neidova.309 idovi ne samo da ne trebaju ostati u

izgnanstvu i ekati da se Bog uplete i izmijeni njihov udes nego od
izgnanstva koje je samo po sebi svetogre trebaju potraiti utoite
u Izraelu.
Izgnanstvo je vrhunac i sutina hilul haema. [Od njega] nema

vee podinjenosti, poraza, povlaenja ili srama. Ono nema prem-
ca glede ulijevanja sigurnosti meu poganske narode da je Bog
oslabio, da ga uope i nema! Izgnanstvo je izravna suprotnost
kidu haemu, veliko protuslovlje postojanju svijeta. Dokidanje
izgnanstva doista je kidu haem i sav je Izrael obvezan obdravati
tu zapovijed.310
Odbacivanje straha od poganskih naroda, preseljenje i potpuno

ovladavanje Erec Izraelom Kahane smatra uvjetima za postizanje
brzoga otkupljenja, nasuprot otkupljenju kroz nevolje i patnje.
Tako, krajnji klju postizanja konanog otkupljenja [] jest poka-

janje utemeljeno na narod koji odvojeno ivi (Br 23:9). To nije
mogue bez stvarne, potpune vjere i pouzdanja u Boga, koji i-
dova usmjeravaju prema naizgled opasnim zapovijedima [micvot]
kojima na sebe navlai srdbu poganskih naroda. Samo kroz takvo
pouzdanje moi emo zamijeniti, ak i ovako kasno, otkupljenje
u svoje vrijeme sa svim groznim patnjama koje ono povlai za
sobom, brzim, velianstvenim urnim otkupljenjem. [] Bog
ezne za ovakvim pouzdanjem u Njega, koje e Izraela dovesti u
izolaciju i oslanjanje samo na Boga. To e potom otvoriti vrata za
kidu haem i potaknut e Ga da urno i u jarosnoj odmazdi krene
protiv poganskih naroda, da spasi Izrael i da zavlada nad cijelim
svijetom. [] Oni [Izrael] moraju prionuti uz opasne, zastraujue
zapovijedi [micvot] koje ih ostavljaju izolirane i same, s pogan-
309 Kahane, 1998:783, 786.

310 Kahane, 1998:808.
474
skim narodima kao protivnicima, jer samo to moe dokazati njiho-

vo stvarno pouzdanje u Njega.311
Kahane, poput veine idovskih mislilaca, mir dri jednom od naj-

veih vrijednosti u idovstvu, ali istodobno pita i zato u Pismu
postoji zapovijed ratovanja, milhemet micva. Na temelju stihova
iz Prop 3:1, 8 i 11 on objanjava kako postoji vrijeme za rat i vri-
jeme za mir te nastavlja razmiljanjima o besmislenosti traenja ili
nametanja mira dok je idovski narod izloen pogibelji koja mu
prijeti od neumoljivog neprijatelja, kakvi su u dananjim okolnosti-
ma Arapi. Mir je velianstvena stvar, ali samo kada doe njegovo
vrijeme,312 pie Kahane i nastavlja:
Ukoliko netko donese halahiku presudu da izmeu nas i Arapa u

naoj sredini ne postoji ratno stanje, da smo obvezni prema njima
se odnositi milosrdno te da je zabranjeno ubiti nekoga od njih ak
i nakon to taj pokua napasti i ubiti idova, onda ta osoba nije
nita drugo doli rodef [onaj koji napada s nakanom da ubije], koji
surauje s poganima u ubijanju idova.313
Na drugom mjestu Kahane navodi kako je nedopustivo da neidov

koji napadne ili ubije idova pobjegne nekanjen; njegovo je uboj-
stvo ne samo dopustivo nego je ono micva. idov koji takvome
omogui bijeg te kasniji povratak i novo ubojstvo idova nikada
nee moi ustati i izjaviti: Moje ruke nisu prolile ovu krv. On pot-
pomae rodefa, udruio se s ubojicama idova i prema njemu valja
postupiti kao prema zloincu.314 Iako je Kahaneova otra retorika
bila est predmet kritike samih Izraelaca, iz njegovih je tekstova
jasno da neprijatelji i Arapi o kojima govori jesu radikalni mu-
311 Kahane, 1998:991-993; naglasak preuzet iz izvornika.

312 Kahane, 1996:315.
313 Kahane, 1996:319.
314 Kahane, 1996:320.
475
slimani, ije je programe proitao i shvatio ozbiljnije nego veina

drugih tadanjih izraelskih politiara.
Kahaneova vizija Izraela kao iskljuivo idovske drave u kojoj
nema neprijatelja jer je uniten ili protjeran temelji se uglavnom na
biblijskim navodima, esto iz Ponovljenog zakona i Knjige o Joui:
Bog je Erec Izrael dao kao posudu da udomi Izraela kako bi se

odvojili od gnusob narod i od njihove strane kulture te kako bi
ondje uspostavili sveto, isto i potpuno drutvo i dravu u skladu s
Bojim zakonima i pod Njegovim Nebeskim jarmom. Ne odreuje
Zemlja narod, nego narod odreuje Zemlju. Nije svaka osoba koja
ivi u Zemlji odreena kao njezin vlasnik. Radije, izraelski narod
odreuje Izraelovu zemlju, i tko god nije od Izraela nema udjela u
njezinu vlasnitvu.315
Iz navoda Pnz 11:12 i 7:8 Kahane zakljuuje kako neidov moe

ivjeti u Erec Izraelu samo kao stranac i privremeni stanar, nikako
kao vlasnik.
Biblijske stihove na koje se poziva, Kahane tumai doslovno,
bez uvaavanja razlika koje postoje izmeu tadanjih okolnosti
i onih iz vremena u kojem on pie. Njegova hermeneutika zbog
toga predstavlja odstupanje od uvrijeene idovske biblijske her-
meneutike, u kojoj se samo Amaleani narod koji je odavno
ieznuo s povijesne pozornice smatraju nepomirljivim Izrae-
lovim neprijateljima.316 Nadalje, kanaanski narodi koje su Izrael-
ci protjerali po Bojoj zapovijedi bili su protjerani zbog njihovih
krvolonih i nemoralnih obreda, izopaenih postupanja s koji-
ma Izraelci nikad ne bi mirne savjesti mogli sklopiti mir.317 U
kasnijoj biblijskoj povijesti izraelskoga naroda ne postoje slini
primjeri radikalnoga idovsko-poganskog sukoba (kasniji sukobi
315 Kahane, 1998:589.

316 Gentiles in Rabbinic Thought u Katz, 2006:648-661.
317 Bright, 2000:118-119.
476
uglavnom su izbijali izmeu idova koji su drali Zakon i onih

koji nisu), kao to nakon zauzimanja Kanaana u idovskoj tradi-
ciji vie ne postoji koncept svetoga rata.318 Ipak, Kahaneovu
tumaenju jedna okolnost kakva izmeu Jouina vremena i vre-
mena raspirivanja arapsko-izraelskog sukoba nije zabiljeena u
idovskoj povijesti prua odreenu religijsku relevantnost i eg-
zegetsku primjenjivost. Ta se okolnost sastoji od kombinacije i-
dovske borbe za ostvarenje politike prevlasti nad Erec Izraelom
i sukoba s kulturom smrti koja proizvodi postupke usporedive
s postupcima starozavjetnih Kanaanaca, poput rtvovanja djece
boanstvima koja tuju.
Kahane na Arape (Imaelce) gleda kao na narod koji nikad nee
priznati idovima pravo na Erec Izrael i uvijek e ostati njihovi
smrtni neprijatelji. Oni, po njegovu miljenju, ni u kojem sluaju
ne mogu ostati u zemlji.
Prebivalite u Zemlji pod tim uvjetima [politike podlonosti] do-

puta se svim narodima osim onih koji poput Kanaanaca i Imaela-
ca na Izraelce gledaju kao na lopove koji su od njih ukrali Zemlju.
Takvi su narodi, zarativi na Izrael, proigrali pravo na podlonost.
Njihov je jedini izbor bijeg ili sueljavanje sa zakonom nita ne
ostavljaj na ivotu (Pnz 20:16).319
Kahane se na koncu s osobitom estinom obruava na musliman-

sku prisutnost na Hramskoj gori:
Ovdje je bila Svetinja nad svetinjama u koju je mogao ui samo ko-

hen gadol jednom godinje. Prisutnost neistih imaelskih pogana
koji svim srcem mrze idove na ovome mjestu je blasfemina.320
318 Usp. Luz, 2003:224.

319 Kahane, 1998:639.
320 Kahane, 1998:994.
477
Kahaneova najvea zamjerka upuena je idovima koji politikim

utjecajem omoguavaju takvo stanje:
Bijedni reim predao je neistim Imaelcima vlast nad Hramskom

gorom, a istodobno sprjeava Boji narod Izrael da se uspinje na
doputena mjesta. Neka svako uho bude poteeno sluanja o ovo-
me! Zbog ovoga e se Cion odjenuti u kostrijet i sumorno alovati.
Zar ikoji hilul haem moe biti vie opak i poniavajui? to rei,
kad se zna da je svemu tome razlog strah heretika od poganskih
naroda i potpuni nedostatak pouzdanja u Boga? Boanski blagoslov
i milosre povezane s poetkom otkupljenja, koji su kidu haem,
Izrael promee u nezapamen uas, u prljavi, gnusni hilul haem.
Nad nas se nadvila Boja srdba; jao uvrjedi naoj svetoj gori! Sve-
ta nam je dunost da proklete Imaelce maknemo s mjesta naega
Hrama i da uklonimo ruglo njihovih damija koje iz dana u dan lju-
te Boga, ukoliko se nadamo da emo due spasiti od dana gnjeva.321
Ustupke koje Izrael iskazuje Imaelcima, primjerice predajom

Hramske gore na upravu muslimanskom vakufu, Kahane tumai
kao znak straha idova pred poganskim narodima, a ne kao znak
izraelske dobre volje da se postigne kvalitetan suivot s Arapima.
Odbacivanje toga straha i postupanje suprotno uvrijeenim meu-
narodnim naelima, po cijenu raspirivanja opeg neprijateljstva
protiv idova, on vidi kao kljuan imbenik u postizanju otkuplje-
nja, ali upravo u tome dijelu mogao bi se skrivati razlog za slab
odziv na njegovu poruku u srednjostrujakom religijskom cioniz-
mu. Halahike zapovijedi, naime, dosljedno promiu izbjegavanje
sukoba s neidovima, a osobito izvrgavanje opasnosti ivota dru-
gih idova kroz iskazivanje osobne netrpeljivosti prema poganima,
ak i ukoliko je ta netrpeljivost uobliena u obdravanje Zakona.322
321 Kahane, 1998:995; vidi i obaji, 1982:300-306.

322 U Shahakovoj studiji Jewish History, Jewish Religion nalazi se opis nekih takvih pri-
lika i sluajeva, osobito u 5. poglavlju The Laws against Non-Jews.
478
S Kahaneovim se naukom povezuje nekoliko najradikalnijih

postupaka religijskih cionista koji su se dogodili posljednjih deset-
ljea. Baruh Goldstein koji je na Purim 1994. ubio 29 musliman-
skih vjernika u damiji u Hebronu, prema objavljenim izvjeima
za religijske je autoritete drao samo Majmonidesa i Kahanea.323
Njegov se postupak moda moe povezati sa eljom da ponovno
uprilii purimsku priu iz Estere 9:1-19, kada su idovi poubijali
Hamanovo potomstvo i pogane koji su prethodno snovali njihovo
zatiranje.324 Na vijest o Goldsteinovu masakru, neki su religiozni
idovi navodno, opijeni prema obiaju svetkovanja toga blagdana,
reagirali rijeima: zbilo se purimsko udo.325
Zakljuak: Novi cionistiki mesijanizam
Religijski cionizam u dananjem izraelskom drutvu velikim se di-

jelom oblikovao nakon 1967.326 On se u nekim vanim aspektima
razlikuje od religijskoga cionizma kakav je postojao u 19. stoljeu
i prvoj polovici 20. stoljea, a koji je vukao korijene od vremena
nakon sloma Bar Kohbina ustanka. Jednu od najvanijih razlika
predstavlja odustajanje od univerzalistikih vrijednosti i pristaja-
nje uz partikularistike pozicije.327 Viziju univerzalnog otkuplje-
nja, u kojoj narodi svijeta imaju udjela u blagodatima izbavljenja
idova i dolazeem mesijanskom dobu sveopeg mira, zamijenila
je vizija izraelskoga zaposjedanja i naseljavanja podruja biblijske
pradomovine pa i po cijenu sukoba s neidovskim narodima. Pa-
323 Shahak, 2004:96.

324 Shahak, 2004:109; 115. Purim je u pojmovniku citiranoga djela opisan kao manji
idovski blagdan ija je znaajka takoer i poveano neprijateljstvo prema neido-
vima (XXV).
325 Shahak, 2004:108-109.
326 Neki autori poput Priora (Prior, 2005:241) dre da je religijski cionizam proizvod e-
stodnevnog rata, to je teza koja je branjiva, no njome se, s druge strane, ovaj fenomen
ipak previe simplificira.
327 Luz, 2003:223.
479
cifistiki stav pomirljivosti i traenja suglasnosti zajednice naroda

za idovsku dravotvornost zamijenio je stav pouzdanja u vlastitu
snagu, nepovjerenja prema gojima i glorifikacije ratne pobjede.
Promjena u idovskoj religijsko-politikoj misli prvenstveno je
rezultat izvanjskih utjecaja, zbivanja na meunarodnoj politikoj
pozornici i tijeka povijesti. U ratovima 1948., 1967. i 1973. Izra-
el je od meunarodne zajednice preputen na milost i nemilost
neprijatelju koji je bez ustezanja najavljivao zatiranje idovske dr-
ave i svih njezinih idovskih stanovnika. Novi je Holokaust tada
izbjegnut samo zbog izraelske obrambene spremnosti.328 Nakon
to se uspio obraniti od vojne prijetnje, idovski se narod naao na
udaru politikoga i diplomatskog pritiska: poistovjeivanje njego-
ve dravotvorne tenje s rasizmom od strane UN-a, kao i davanje
politikog legitimiteta teroristikoj gerilskoj organizaciji koju je
predvodio Jaser Arafat, oslabili su ugled meunarodne zajednice u
oima velikog dijela Izraelaca. Ta su zbivanja utjecala na izraelsku
vanjsku i unutarnju politiku, djelomice onako kako bi utjecala na
vanjsku i unutarnju politiku i drugih zemalja pod slinim okol-
nostima. No utjecaj tih zbivanja na izraelsko drutvo istodobno
je i jedinstven, jer su ona pridonijela preinaci teoloke misli kod
mnogih drutvenih aktera iz korpusa religijske populacije. Povijest
kao izvor vjere, odnosno kao nadahnue za tumaenje svetih spisa,
pred idovski je narod donijela bogatu i novu grau za razmatra-
nje i reinterpretaciju nekih od najfundamentalnijih religijskih po-
stavki. Prianjanje uz univerzalizam, konsenzualizam i pacifizam
usprkos zbivanjima koja bez imalo ambigviteta oslikavaju druk-
iju realnost, moglo bi se oekivati od kakve religije dualizma ili
idealizma, no ne i od vjere stvorene u povijesti i od povijesti. Okre-
tanje dijela idovske religijske misli prema radikalnijem cionizmu
kao odgovoru na Holokaust i susljedna zbivanja na meunarod-
328 Lewis objanjava kako su nakon pobjede 1967. Izraelci spoznali da su sve vrijeme bili
u pravu pogotovo u dvije stvari: da njihovo preivljavanje ovisi o njihovoj volji i spo-
sobnosti da se za njega bore te da ne mogu vjerovati Ujedinjenim narodima (Lewis,
1968:331).
480
noj politikoj pozornici vezana uz Izrael sukladno je s teolokim

izvorima judaizma i njegovu svjetonazoru uvijek sklonu realizmu.
Na razini, pak, osobne duhovnosti znaajnog dijela idovskih vjer-
nika, poticaj na privatno dranje zapovijedi u odreenoj je mjeri
zamijenio poticaj na ostvarivanje politike suverenosti, osobito u
Jeruzalemu, Judeji i Samariji, kao primarnom nainu postizanja
otkupljenja (geula) i pripreme za dolazak mesijanskoga doba. Ta
dva poticaja nisu oprjena dapae i ovdje je rije tek o pomica-
nju ili zamjeni mjesta na ljestvici prioriteta. Uzrono-posljedina
povezanost osobne pobonosti i nacionalnog suvereniteta jedna je
od estih tema Biblije, u idovstvu gotovo neraskidiva. Uvrijee-
no viestoljetno tumaenje idovstva osobnu je pobonost pretpo-
stavljalo politikoj suverenosti. No tijekom 1970-ih jedna se nova
religijska misao poela znaajnije profilirati i prerastati u politiki
aktivizam: misao kako je obnova nacionalne suverenosti zapravo
suvereno Boje djelo, koje e potom iznjedriti pobonost idov-
skog naroda, a ne vice versa. To se oitovalo u ratovima 1948.,
1967. i 1973. kad su izvojevane udesne pobjede premda narod
kao cjelina niti je ivio pobono niti se veina Izraelaca pridrava-
la ak i najosnovnijih vjerskih zapovijedi. S tom premisom, idov-
sko suvereno vlasnitvo nad Jeruzalemom, Judejom i Samarijom,
samim srcem Obeane zemlje i drevnih idovskih kraljevstava,
postaje vei imperativ od vlasnitva nad Negevom, priobaljem, pa
ak i Galilejom.329 To je pogled u kojem je naglavake izvrnu-
to uvrijeeno vienje granica Izraela i on bi kao takav vjerojatno
davno pretrpio politiki poraz kad ne bi i nehotice u sebi sadravao
jo jedan aspekt, a taj je sigurnosni. Ukoliko bi se ti krajevi ikad
329 Gorenberg vidi ironiju u tome to su religiozni idovi iseljavanjem iz gradova i odla-
skom u hitnahalujot proputali ispunjenje misije preobraanja sekularnih idova na
aktivni judaizam, budui da te sekularne idove religiozni naseljenici u Judeji i Sa-
mariji vie nisu ni susretali (Postali su sekta, odvojena od Izraela koji su bili naumili
voditi, Gorenberg, 2006:352). Ova simpatina misao otkriva Gorenbergovo duboko
nerazumijevanje mijene i pluralnosti cionistike religijske misli te tendenciju njezina
svoenja na simplificirana, katkad podrugljiva objanjenja, to je nerijetko karakteri-
stino za sekularne autore lijevoga ideolokog usmjerenja koji se upuste u analiziranje
te teme.
481
predali Arapima-Palestincima, Izrael bi bio sveden na granice koje

su gotovo nebranjive: na jednome mjestu razdaljina izmeu zele-
ne crte i obale iznosi svega etrnaest kilometara. Granice iz 1967.
ak je i jedan od najumjerenijih izraelskih politiara Abba Eban
(1915. 2002.) svojedobno opisao kao granice Auschwitza.330
Takva sigurnosna slika 1970-ih je proizvela neobino politiko sa-
veznitvo: religijskih cionista s jedne strane i sekularnih ljeviara
s druge strane. Ambicija prvih bio je dolazak Mesije, a ambicija
drugih nedolazak arapskih vojski u Izrael; i jedna i druga ambicija
materijalizirana je kroz izgradnju idovskih naselja (hitnahalujot)
u Judeji i Samariji.
Drutvene, politike i teoloke promjene nisu se, naravno, iz-
mjenjivale prema otro razgranienim kategorijama,331 nego one
predstavljaju sloene procese koji jo uvijek traju. Upravo zato,
usprkos snanoj povijesnoj i biblijskoj privlanosti te artikulira-
nosti, religijski cionizam nije koherentan pokret pa ak ni jedini
nositelj politike misli meu idovskim religijskim zajednicama u
Izraelu.332 Fragmentiranost i pluralizam, koji su openito karakteri-
stini za idovsku misao, vidljivi su i na ovom podruju. Religijski
protucionisti, koji su od zaetka cionistikog pokreta nudili alterna-
tivno tumaenje njegove duhovne vrijednosti, opstali su do danas,
premda su prestali biti nositeljima glavne politike opcije u religij-
skoj zajednici. Skupine kao to su Neturei karta (aramejski uvari
grada) u Izraelu te ogranci hasidskoga pokreta Satmar u dijaspori i
dalje tvrde kako idovski povratak u Erec Izrael predstavlja suprot-
330 Abba Eban u intervjuu za Der Spiegel, 5. studenoga 1969.

331 U intervjuu listu Davar 1976. tadanji ministar obrane imon Peres postavio je pitanje
kako to da se smatra normalnim naseljavanje doline Jordana, ali ne i samarskih pla-
nina te zato je naseljavanje Golanske visoravni ljeviarski, a naseljavanje Ofre kod
Jeruzalema desniarski in (Gorenberg, 2006:346).
332 idovstvo nije uniformno po pitanju politike, za razliku od islama, a u odreenoj
mjeri i za razliku od nama blie religijske zajednice, Katolike crkve. Predan rimoka-
tolik Hrvat uglavnom je i dravotvornih, domoljubnih i konzervativnih (graanskih
ili desnih, odnosno nesocijalistikih) nazora, a ukoliko nije, smatra ga se iznimkom
(primjer je don Ivan Grubii, kojeg se katkad podrugljivo naziva crvenim popom).
482
stavljanje Bojim nakanama, pa i poricanje Boga. Jedan od najpro-

minentnijih rabina Satmara Joel Teitelbaum (1887. 1979.) ak je
u djelu objavljenom 1961. ustvrdio da su idovi cionizmom ispro-
vocirali Holokaust.333 Osamdesetih godina prologa stoljea, sljed-
benici pokreta Satmar imali su urede diljem Europe, preko kojih su
idovske izbjeglice iz SSSR-a preusmjeravali u Ameriku i Kanadu
umjesto u Izrael i to su smatrali micvom.334 Jo vei broj izrael-
skih idova je religiozan, ali politike stavove gradi bez izravna
pozivanja na vjeru, odnosno vjera nije glavni imbenik u njihovu
politikom promiljanju. Religiozan idov moe pripadati gotovo
bilo kojoj politikoj, ideolokoj i svjetonazorskoj opciji a da ga se
zbog toga nuno ne smatra nedosljednim. Istodobno postoji trend
poveanog zbliavanja religijske i patriotske misli i za oekivati je
da e taj trend nastaviti jaati.
Privlanost ideje religijskoga cionizma sastoji se, osim u novom
tumaenju povijesti i nekih dijelova kanona, u dosad nedovoljno
uvaavanoj injenici da su se mnoga predvianja i upozorenja reli-
gijskih cionista, ak i onih radikalnih poput Meira Kahanea, glede
ustupaka Arapima i posljedica koje bi povlaenja sa zauzetih polo-
aja moglo imati po izraelsku zajednicu, pokazala tonima. Mnogi
su u Izraelu, primjerice, nakon povlaenja iz Gaze sa aljenjem pri-
mijetili kako ustupci nisu nain zaustavljanja terorizma, a upravo
je religijska cionistika zajednica predvoena pokretom Gu katif
na to ukazivala prije povlaenja. Religijska je zajednica sve vri-
jeme bila najglasniji protivnik razmjene zemlje za mir i zago-
vornik poveane idovske prisutnosti u Judeji, Samariji i Gazi kao
odgovor na palestinski terorizam.335 Pitanje koje u politolokim
istraivanjima arapsko-izraelskog sukoba do danas nije kvalitetno
istraeno jesu motivi: zagovaraju li religijski cionisti politiku nepo-
333 http://www.jewsagainstzionism.com/rabbi_quotes/vayoelmoshe1.cfm#6Million
(pregledano 7. 5. 2011.)
334 Sachar, 1986:461-462, 465.
335 Naseljenici trae da se za svakoga ubijenog idova osnuje jedno naselje izvan zelene
crte.
483
pustljivosti zbog vjerovanja da vrstim prianjanjem uza sveto tlo

ubrzavanju dolazak mesijanskog doba i otkupljenja, zbog ultrana-
cionalistike ideologije zaogrnute u religiju ili pak zbog ozbiljnog
shvaanja islamistikih religijskih protuidovskih prijetnja. Kao i
sve drugo u sferi drutvenih zbivanja, odgovor nije jedan ni jedno-
stavan i radi se o spletu motiva koji vjerojatno ukljuuje poneto od
svega navedenoga. Miljenja sam ipak da bi ovo posljednje trebalo
podrobnije istraiti jer nije nezamislivo da ono to sekularni politi-
ari zanemaruju kao iracionalan i logiki neodriv fenomen, religi-
ozni idovi shvaaju zaozbiljno, i to zato to zaozbiljno shvaaju i
vlastitu religiju s iracionalnim komponentama koje ona sadri.336 U
sluaju da je tako a onda u onom omjeru u kojem je tako religij-
ska je cionistika zajednica zapravo nositelj politikog realizma jer
zagovara postupanje koje se temelji na stvarnosti, a ne na ideoloki
uvjetovanoj percepciji stvarnosti. U razmatranju ovoga mogueg
fenomena svakako se mora izii iz okvira europskoga kulturolo-
kog kranstva proeta humanizmom, koje povezivanje religije
ili, bolje reeno, religijske etike i politike spremnosti na upora-
bu vojne sile esto smatra apsurdom. idovska religija izvorite je
zapadnjake etike koja se ne zove bez razloga judeokranskom;
temeljna naela etike i morala potjeu iz idovske Biblije i idov-
ske vjere. Kako smo vidjeli u uvodnim poglavljima, u doba kad su
nastajala bila su revolucionarna i jedinstvena u odnosu na sve druge
drevne vjere i civilizacije, a njihova je originalnost osobito vidljiva
po pitanju antropocentrinosti i svetosti ljudskoga ivota. Upravo
je oko njih nauk gradio po mnogima najpoznatiji idovski rabin i
moralni primjer ovjeanstva, Isus iz Nazareta. Prirodno je pitanje
to je s tim naelima u ogranku idovstva koji njeguje ideju religij-
skog cionizma? Koncept istoe oruja (tohar haneek) prema
kojem izraelski vojnik ne smije ugroziti civila ili nenaoruana ne-
336 Profesor Moshe Sharon misli da ovaj argument nije odve relevantan jer prema nje-
govu poznavanju naseljenike zajednice (vie njegove odrasle djece su mitnahalim u
Judeji i Samariji) u njoj ne postoji znaajnija razina poznavanje muslimanske vjere.
484
prijatelja, ak i po cijenu ugroze vlastite sigurnosti,337 iznjedrila je

ta idovska etika, no mogue je postaviti pitanje otkud uope oruje
u njegovoj ruci? Boljem razumijevanju fenomena kompatibilnosti
biblijske vjere i legitimnosti uporabe sile u svrhu zatite ljudskog
ivota pridonijela bi usporedba s anglosaksonskim protestantskim
vienjem etike i rata, koje se kao i religijski cionizam temelji na
Bibliji. Biblijska zapovijed ne ubij vrhovni je religijski imperativ
za ije je krenje propisana smrtna kazna, kako eksplicitno u Sta-
rom tako implicitno i u Novom zavjetu,338 ali to se moe tumai-
ti i obrnuto: spaavanje ljudskog ivota (pikuah nefe) vrhovna je
zapovijed, a sprjeavanje ubojice u naumu ili njegovo kanjavanje
nakon ina ubojstva (radi primjera drugima ili sprjeavanja novih
zloina) pridonosi njezinu ispunjenju. Prema Bibliji, ovjek ima
mandat ograniiti zlo u svojoj sredini, to ini suprotstavljajui se
zloincu.339 Humanistiko vienje ovjeka kao izvorno dobrog i
potencijalno savrenog bia vodi pak do ambicije da se zlo isko-
rijeni, a u takvoj idealistikoj viziji zamisliv je svijet bez ikakva
nasilja pa i kaznenoga. Prva sfera u kojoj se idealizam humanisti-
kog svjetonazora oituje jest religija: ona bi ako ita drugo trebala
biti usredotoena na duhovnost, istu vrlinu i predstavljati antitezu
svakom nasilju. No to je platonsko, a ne biblijsko vienje religije.
idovsko-kranska religija kako je definirana u Svetom pismu nije
nositelj ideje idealizma, nego ideje realizma. Poznavatelj Biblije
337 Vie o istoi oruja vidi u Solomon, 2005:295-309. Ovdje valja naglasiti i kako je
izraelska strana koncept istoe oruja koristila za pridobivanje simpatija meuna-
rodne javnosti, iako se za njega nikako ne moe ustvrditi da je uvijek predstavljao
temeljno naelo izraelskog ratovanja. Morris, primjerice, ukazuje na to da je u Ratu za
nezavisnost 1948. izraelska strana poinila vie pokolja od arapske, u kojima je stra-
dalo oko osamsto arapskih civila i ratnih zarobljenika. No s druge strane, izraelska
je strana zauzela oko 400 arapskih naselja, a arapska jedva deset, od kojih je najvei
pokolj izvren u Gu Ecionu, gdje je stradalo 150 idova (Morris, 2008:405-406).
338 Vidi npr. Rim 13:4.
339 esto navoen biblijski stih u tom kontekstu je Neh 4:8: Ne bojte se ovih ljudi [ne-
prijatelja koji su vrebali napasti idovske graditelje jeruzalemskih zidina]! Mislite na
Gospoda, velikoga i stranoga, i borite se za svoju brau, za sinove i keri svoje, za
ene i kue svoje!
485
zna ono to je zapadnjakom humanistu gotovo nezamislivo: prvo

ubojstvo u povijesti ovjeanstva, kako je zabiljeeno u Knjizi Po-
stanka, poinjeno je iz religijskog motiva.340
Rabin A. J. Heschel u svojoj knjizi Israel: An Echo of Eternity
opisuje dvojbu nunosti idovskoga naroda da se brani i idovske
odbojnosti prema ratovanju. On pie kako je idovski narod nakon
to dvije tisue godina nije podigao maa izgradio osjeaj gnu-
anja prema nasilju, zbog ega je bio potpuno nespreman kad su
se na njega obruile strahote Holokausta, iako su nacisti godinama
prijetili i nagovijetali njegov dolazak. Zar da ne vjerujemo Na-
seru, kao to nismo vjerovali Hitleru? pita se.341 On u postojanju
izraelske drave, a osobito u osvajanju Jeruzalema 1967. vidi ispu-
njenje boanskih obeanja, ali radost izbavljenja zasjenjuje kolii-
na patnje, ne samo one koju su pretrpjeli Izraelci nego i one koju su
Izraelci nanijeli Arapima. Rabin na temelju talmudske prie, prema
kojoj je Bog zabranio anelima da se raduju nad sudbinom Egip-
ana koji su izginuli u Crvenom moru progonei Mojsija i Izrael-
ce,342 tumai podijeljene osjeaje izraelskih vojnika i idovskog
naroda pred trijumfom osvajanja i pobjede.343 Taj ambigvitet iz
religijske cionistike misli vjerojatno nikad nee nestati, zbog ega
e religijski cionizam biti stalno podvrgavan samopreispitivanju i
promjenama. Kakve god se promjene budu u njemu dogaale, one
e biti javne. Izraelsko je drutvo politiki i ideoloki fragmentira-
no, a vitalni demokratski procesi u njemu ine politiki program,
ideologiju i stajalita svake strane opepoznatima i izvrgnutima
javnoj debati, analizi i kritici. Argumenti koju religijski cionisti
predstavljaju javnosti pred izbore jer to je jedini nain da ih se
pretoi u iri drutveni utjecaj i politiku vlast nisu iznimka. Sva-
ki se njihov korak podrobno ispituje, a nedosljednosti kanjava-
340 Post 4:2-8.

341 Heschel, 1987:213.
342 Megilah 10b.
343 Heschel, 1987:215.
486
ju na izborima. Obveza politike odgovornosti koju ta zajednica

mora potivati kako bi funkcionirala u demokratskom politikom
sustavu namee joj nunost prilagodbe mnogim naelima demo-
kratskoga i sekularnog drutva. Kako ta religijska zajednica vidi
sukob s Palestincima, s Arapima, s muslimanskim svijetom ili op-
enito odnose s gojima, poznato je izmeu ostaloga i zbog toga to
mnogi protivnici unutar same idovske zajednice nastoje njihovu
ideologiju, ili neke njezine dijelove, izloiti kritici i diskreditirati
je. Meu njima prednjae radikalni ljeviarski pokreti kao to je
alom ahav () , Mir sad, i BCelem () , Na sliku,
koji zagovaraju uspostavu palestinske drave u Judeji i Samariji te
deportaciju idovskih naseljenika. Jedan od financijera tih organi-
zacija je Otvoreno drutvo financijskog magnata Georgea Sorosa.344
No, sudei po posljednjim parlamentarnim izborima odranima u
sijenju 2013. privlanost poruke religijskog cionizma i idovskog
naseljavanja Judeje i Samarije u izraelskom drutvu jaa. U Kneset
je izabrano vie religioznih zastupnika nego ikada prije u povijesti
Drave Izraela. Skoro treina zastupnika, njih 39 od 120, religio-
zno je.345 ak 10% mjesta pripalo je religijskoj cionistikoj stranci
Habajit hajehudi () , idovski dom, koju predvodi Naf-
tali Bennett prijanji elnik vijea naseljenikog pokreta Jea
() .
344 http://www.ngo-monitor.org/article/open_society_institute_osi_, pregledano 28. 1.

2013.
345 www.jpost.com/DiplomacyAndPolitics/Article.aspx?id=300910, www.knesset.gov.il/
elections19/eng/list/results_eng.aspx, pregledano 28. 1. 2013.
487
8.
ISL A MSKI T ERI TORI J

I I DOVSK A POLI T I K A
V L A ST
idovske zajednice koje su potkraj 19. i poetkom 20. stoljea

postojale u Palestini, kao i idovi koji su poeli doseljavati iz
Europe, nisu bile nositelji nikakvih politikih ovlasti, s iznimkom
vjerske samouprave kakvu su uivale manjine u Osmanskom Car-
stvu. Nakon to su idovi preko bogatih sponzora i cionistikih
organizacija poeli kupovati zemlju u Palestini pa ak ni nakon
objave Der Judenstaata u kojem je Herzl nedvosmisleno naveo da
je cilj cionizma uspostava idovske drave, muslimani idovskim
ambicijama nisu pridavali znaaj kao neemu to bi moglo ugroziti
obiljeje toga podruja kao dijela irega povijesnog Dar al-isla-
ma. Pitanje je koliko je uope razmiljanje u kategorijama Dar
al-harb nasuprot Dar al-islamu tada bilo prisutno meu bliskoi-
stonim Arapima, s obzirom na to da su se mnogi od njih svrstali
uz kransku Britaniju protiv muslimanske Turske, i same u savezu
s kranskim silama. Tek po objavljivanju Balfourove deklaracije
brojniji su arapski glasovi poeli izraavati zabrinutost za smjer
britanske politike u Palestini. Ipak, Balfourova se deklaracija mora
promatrati u irem kontekstu bliskoistonih zbivanja u kojem ona
sigurno nije glavni razlog buenja arapskog nacionalizma. U isto
je vrijeme slamana etiristogodinja turska vlast nad arapskim ze-
mljama, a Britanija i Francuska su meu Arapima ne samo poti-
489
cali nacionalizam, europski izum s poetka 19. stoljea,1 nego su

oni arapskim nacionalistima omoguili da se uope ponu politiki
izjanjavati.2 Palestinska nacija, dakako, nije postojala, kao ni si-
rijska, libanonska ili (trans)jordanska.3 I sama ideja arapske nacije
bila je tek u povojima, to ne udi uzme li se u obzir da ni jed-
na jedina nezavisna drava u kojoj je arapski slubeni jezik nije
postojala prije Prvoga svjetskog rata.4 Usto, osmanski se imperij
openito drao podalje od europskih trendova modernizma, pro-
svjetiteljstva i industrijalizacije5 pa i nacionalizma. No neke ideje
modernizma meu odreenim slojevima arapskoga drutva pustile
su korijen im su se pojavile, to je izmeu ostaloga na trenutak
nagovijestilo razvitak sekularnog drutva i politike pragmatizma.
Vani akteri bliskoistonih zbivanja s poetka 20. stoljea, poput
diplomata i orijentalista sir Marka Sykesa ili potporunika T. E.
Lawrencea, razvoj arapskoga nacionalizma promatrali su upravo
u tom kontekstu te su vjerovali da e se Arapi sporazumjeti sa i-
dovima u svojoj sredini ukoliko u tome prepoznaju korist.6 Zapad-
ne sile i predstavnici cionistikog pokreta svoje su politike prema
Arapima temeljili na premisi kako politiki procesi na Zapadu i na
novom Bliskom istoku imaju puno zajednikoga, a u budunosti
e imati jo vie. Takva oekivanja nisu bila neutemeljena. U svom
istraivanju nisam uspio doi do dokumenata koji bi ukazivali na
to da je fundamentalna, kanonizirana religija meu muslimanskim
Arapima koncem 19. i poetkom 20. stoljea bila vaan i artikuli-
1 Kedourie, 2000:1. Kedourie potom tvrdi da je od svih zapadnjakih politikih doktri-

na nacionalizam postao najpopularniji i najbolje shvaen na Bliskom istoku (str. 11).
2 Zanimljiva je opaska W. E. Curtisa iz 1903. u kojoj, opisujui buntovni stav Armena-
ca, navodi: Palestina je turska provincija isto koliko i Armenija, ali njezini se stanov-
nici podinjavaju despotizmu pod kojim su roeni, a Armenci ne (Curtis, 1903:104).
3 Sirijom se smatralo iroko podruje koje je ukljuivalo dananji Izrael, Jordan, Li-
banon, dijelove Iraka, Saudijske arabije pa ak i sjevernog Sinaja te Cipar. To je bilo
zemljopisno, a ne nacionalno podruje, koje su Arapi nazivali al-am i koje nikad u
povijesti nije bilo drava jednoga naroda (vidi Pipes, 1990: 14-16).
4 Goitein, 1955:215.
5 Hitti, 1959:228.
6 Weizmann, 1949:189; Weizmann & Tutaev, 1967:88.
490
islamski teritorij i idovska politika vlast
ran imbenik politikoga prosuivanja.7 Naprotiv, Kedourie opaa

da se nakon Prvoga svjetskog rata pojavio islam bez dogmi koji
je zbog toga svojstva bio privlaan i arapskim kranima u potrazi
za rodoljubnijim identitetom.8 Islam kao svjetonazor, civilizacija i
identitet dakako, uvijek je bio tu, ali ranoislamska podjela svijeta
na Dom islama i Dom rata, a osobito kanonizirano postupanje pre-
ma idovima, kao vaan obrazac za primjenu u tadanjim blisko
istonim zbivanjima, nije.
Mnogi su Arapi cionistima prilazili sa stavom koji je odraavao
oprez, ali ne i otvoreno neprijateljstvo. Jusuf el-Khalidi, bivi je-
ruzalemski gradonaelnik, u prepisci s Herzlom koncem 19. stolje-
a cionizam je prepoznao kao opravdan pokret, ali je vou cioniz-
ma upozorio da bi lokalno stanovnitvo moglo odgovoriti otporom
i nasiljem ukoliko doe do masovnog useljavanja idova u Palesti-
nu.9 Zanimljivo iskustvo s bliskoistonim Arapima imao je Cha-
im Weizmann, kad je poetkom 1918. kao predsjednik Cionistike
federacije obiao Egipat i Palestinu. Weizmann je u Kairu razgova-
rao s arapskim politiarima i dunosnicima, istima onima koji su
pred put pokuali sprijeiti Weizmannov susret s engleskim kraljem
Georgeom V.10 Weizmann je bio zbunjen jer u njihovu nastupu
nije zapazio oekivane znakove neprijateljstva, iako kao mogui
razlog spominje i svoje neiskustvo u takvim kontaktima te nespo-
sobnost itanja izmeu redaka. Weizmann je uskoro shvatio kako
su dojam koji arapski sugovornici ostavljaju i rijei koje izgovaraju
nerijetko suprotni njihovim stvarnim stavovima te s mjerom ue-
nja i djetinje radoznalosti u nastavku putovanja nastoji proniknuti
07 Muslimansko bratstvo, primjerice, utemeljeno je tek 1928. Sredinom 19. stoljea Bli-
skim istokom irio se kranski antisemitizam, koji se rasplamsao nakon zbivanja u
Damasku iz 1840. Neki progoni idova bili su posljedica muslimansko-kranskih
sukoba, nakon kojih su se krani obruili na idove, to se dogodilo u Damasku
1860.
08 Kedourie, 2004:324; vie o kontekstu ovoga Kedourijeva opaanja vidi u prethodnom
poglavlju.
09 Penslar, 2007:52.
10 Weizmann, 1949:213-214.
491
u tajne voenja diplomacije na Orijentu.11 Weizmann je zamijetio

i kako egipatsko ozraje nije odraavalo potpunu potporu Save-
znicima. Veliko iznenaenje ekalo ga je u Aleksandriji: lokalni i-
dovi iz cionistikog pokreta ondje su mu upriliili dobrodolicu uz
glazbu, paradu i zastave, o emu je pisao supruzi Veri.12 Znakovito
je da nikakvo protivljenje egipatskih muslimana nije poremetilo ni
njegov boravak ni cionistiku paradu prireenu njemu u ast. Na-
dalje, Weizmann opisuje kako su mnogi palestinski idovi pronali
utoite u Egiptu pred turskim postrojbama koje su jo uvijek dra-
le poloaje u blizini glavnih palestinskih gradova. Egipatski su pak
idovi uivali u vrlo povoljnim ivotnim uvjetima, zbog ega ih
ideja cionizma o preseljenju u Palestinu nije privlaila.13
Weizmanna su i u Palestini doekala iznenaenja. On bilje-
i kako je ondje prvi put vidio Protokole cionskih mudraca, koji
su meu britanskim asnicima ve bili poznato tivo. Mnogi su
Britanci, zbog revolucionarnih prevrata u Rusiji i ulozi idova u
njima, taj traktat smatrali vjerodostojnim dokumentom. Veina
britanskih asnika, za razliku od Protokola, nije bila upoznata s
Balfourovom deklaracijom.14 U vrijeme Weizmannova boravka
u Palestini meu lokalnim Arapima pojavili su se hukai koji su
poeli iriti vijest kako su Britanci doveli idove da zaposjednu
zemlju.15 Ipak, meu arapskim voama nije bilo zabiljeenog ne-
prijateljstva prema idovima; tadanji jeruzalemski muftija, kao i
gradonaelnik Musa Kazim Huseini, s Weizmannom i cionistima
uspostavili su prijateljski odnos.16
11 Weizmann, 1949:215-216.
12 Weizmann & Tutaev, 1967:82. Waizmann ovu epizodu s putovanja ne navodi u svojoj
autobiografiji.
13 Chaim je supruzi Veri pisao kako su neki egipatski idovi milijunai ije bogatstvo
svakodnevice raste i da bi oni razmotrili preseljenje u Palestinu samo kad bi se ona
nala unutar egipatskih granica ili sfere utjecaja (Weizmann & Tutaev, 1967:83).
14 Lebl navodi da je britanska vojna administracija u Palestini dve pune godine drala
u tajnosti i nije objavila tekst Balfurove deklaracije (Lebl, 2003:17).
15 Weizmann, 1949:217-218.
16 Weizmann, 1949:223.
492
Vjerojatno najvee politiko ohrabrenje budue suradnje Arapa i

idova dolo je od ve spomenutoga emira Faisala (1855. 1933.),
kojega se kao sina mekanskog erifa Huseina, potomka haemitske
obitelji koji je neko vrijeme kraljevao Hidazom, u znaajnom dije-
lu arapskoga svijeta smatralo svearapskim voom. Husein i njegovi
sinovi, koji su u to vrijeme bili priznati predstavnici arapskoga
nacionalizma, ne samo da nisu izrazili protivljenje Balfourovu
obeanju idovima glede nacionalnog doma u Palestini17 nego je
Faisal na idovski pokret u Palestini gledao izrazito blagonaklo-
no, prepoznajui i pravo koje idovi polau na zemlju (poeljet
emo idovima najsrdaniju dobrodolicu kui) i pogodnosti koje
e arapske zemlje imati od njihove blizine. U sijenju 1919. Faisal
je sklopio pismeni sporazum s Weizmannom, kojim je podrao is-
punjenje Deklaracije i idovsko doseljavanje u Palestinu te izrazio
simpatije prema cionistikom pokretu.18 Tekst Sporazuma sadri
devet lanaka, a preambula poinje rijeima:
Njegovo Kraljevsko Velianstvo emir Faisal, koji predstavlja i

nastupa u ime Arapskoga kraljevstva Hidaza, i Dr. Chaim We-
izmann, koji predstavlja i nastupa u ime Cionistike organizacije,
imajui u vidu srodnost i drevne veze koji postoje izmeu arapsko-
ga i idovskog naroda...19
U lanku 3. Sporazuma pie kako se uspostavom uprave u Palestini

treba zajamiti ispunjenje Deklaracije Britanske vlade od 2. stu-
denoga 1917.20 U lanku 4. dogovoreno je usvajanje mjera kojima
e se ohrabriti idovsko useljavanje te njihovo brzo naseljavanje na
poljoprivrednim gospodarstvima, uz istodobnu zatitu prava arap-
skih seljaka i promicanje njihova ekonomskog razvoja.21 U oujku
17 Dugdale, 1937:159.
18 Karsh, 2010:12, PRCR, 1937:26-27.
20 2. studeni 1917. je nadnevak upisan u gornjem desnom kutu Balfourove deklaracije.
21 Laqueur & Rubin, 2008:17-18.
493
iste godine Faisal je u pismu Felixu Frankfurteru, jednome od vo-

deih ljudi cionistikog pokreta u Americi, potvrdio svoju potporu
cionizmu, navodei kako njegovo miljenje nije osamljeno:
Mi Arapi, osobito obrazovani meu nama, s najdubljom naklono-

u gledamo na cionistiki pokret. idovski je pokret nacionalni, a
ne imperijalistiki. Na je pokret nacionalni, a ne imperijalistiki,
a u Siriji ima dovoljno prostora i za jedne i za druge. Drim, doista,
da ni jedna strana ne moe bez druge postii stvarni uspjeh.22
Manje je poznato to su o cionizmu tada mislili arapski seljaci, be-

duini i svi koji nisu spadali u obrazovane meu nama. Ono to je
izvjesno jest da nije bilo arapsko-idovskih sukoba ni otvorenoga i
organiziranoga arapskog neprijateljstva. Sporadinih napada, uboj-
stava i pljaki idova od strane Arapa je bilo, ali oni su nepovezivi s
cionizmom jer su se dogaali i prije njegova nastanka.23 Teko im je
pridati i iskljuivo nacionalistiki ili religijski znaaj24 jer su Arapi
napadali i druge Arape, a od pljakakih pohoda nomadskih beduin-
skih skupina strahovali su svi koji su ovisili o zatiti turske drave.
Propast turske i uspostava britanske vlasti svim je stanovnicima Pa-
lestine i okolnih podruja, Arapima i idovima, donijela veu razinu
sigurnosti. Goitein 1955. godine podsjea na mir koji je donijela Bri-
tanija: Oni koji su u Palestini ivjeli sredinom dvadesetih [godina]
ovoga stoljea, kad je britanski presti u arapskoj Aziji bio gotovo
neosporan, sjetit e se kako se svijet tada inio mirnim.25
22 Pismo u cjelini, kao i Frankfurterov odgovor, prenose Laqueur & Rubin, 2008:19-20.
23 Primjerice, kad je Montefiore izgradio prvu idovsku etvrt izvan jeruzalemskih zi-
dina, nitko se nije usuivao onamo preseliti i prenoiti. Prvi su idovi onamo preselili
tek bjeei pred epidemijom u Jeruzalemu, kad su procijenili da su im izgledi preiv-
ljavanja razbojnikih napada vei od preivljavanja smrtonosne bolesti.
24 Ovdje ne bi trebalo zakljuiti kako religijski imbenik nije imao nikakvu ulogu (naci-
onalistiki je jo uvijek na granici anakronizma), nego da ona nije bila glavni pokre-
ta nasilja. U kasnije nastalim dokumentima CIA-e (ORE 55:5) pie da je beduinska
ratobornost proizvod kombinacije religijskog fanatizma i entuzijatske privrenosti
pljaki, grabei i razbojnikim pohodima.
25 Goitein, 1955:231.
494
Poetak arapskoga nasilja i sukoba sa idovima

Arapsko nasilje nad idovima s poetka 1920-ih bilo je drukije
prirode od nasilnih epizoda povezivih s pljakom i neuinkovitim
represivnim sustavom osmanske drave. Ograniene, nerijetko slu-
ajne sukobe zamijenili su valovi nasilja i sve masovniji izgredi,
koji su esto izbijali na islamske vjerske blagdane. Obrazac blag-
danskih izgreda na Bliskom istoku nije bio novina, osim to su od
1920-ih njihove rtve najee bili palestinski idovi. Zanimljiv
lanak s letiminim pregledom toga fenomena objavio je povje-
sniar Bernard Wasserstein.26 No njegov je zakljuak donekle ne-
dosljedan: on kao ciljane neprijatelje muslimana koji su tijekom
1920-ih napadali idove imenuje cioniste, a tada ubijene ortodok-
sne, dakle necionistike stanovnike Jeruzalema i Hebrona vidi kao
kolateralne rtve.27 Najvaniji imbenik tih zbivanja, a to je poticaj
i rtva, bio je izriito religijski, ali autor ga ipak vidi kao politiki.
Vjerodostojnosti argumenta ne pridonosi ni to to je autor ranije u
istom tekstu naveo neke sline primjere muslimanskoga nasilja nad
idovima, ali iz razdoblja prije postojanja cionizma.
Kao argument u prilog tvrdnji da su izgredi s poetka 1920-ih
potaknuti vie arapskim nacionalizmom nego religijom moe se
uzeti to to su u tim izgredima, uz Arape muslimane, sudjelovali i
Arapi krani, iji su pak meusobni odnosi esto bili nategnuti i
daleko od prijateljskih.28 S druge strane, religijski motivirano pro-
tuidovstvo nije bilo strano ni kranstvu, osobito u Siriji. to god
da je bio dominantan imbenik, nedvojbeno je da motiv nije bio
samo jedan i da se uzronik rasplamsavanja nasilja moe pronai
u cijelom spektru razloga: od elje za pljakom idovske imovine
i zavisti zbog njihova prosperiteta do ideolokih, politikih, nacio-
nalnih, nacionalistikih, vjerskih i drugih poriva i frustracija. Bilo
je to vrijeme sloenih politikih intriga, velikih drutvenih promje-
26 Patterns of Communal Conflict in Palestine u Reinharz & Shapira, 1996:671-688.

27 Isto, 686.
28 PRCR, 1937:52.
495
na, prevrata, oekivanja i razoaranja. Glavni trokut palestinskih

zbivanja ve su inili Velika Britanija, Arapi i cionisti, a pored i
unutar njih postojali su najrazliitiji akteri i frakcije koji su se borili
za utjecaj i prevlast. Palestina je u usporedbi s ostatkom arapskoga
svijeta inila mali dio teritorija, a njezin znaaj jo uvijek je bio
proporcionalan njezinoj veliini za sve aktere osim za cioniste.29
Arapske dinastije snovale su o vlasti nad Sirijom (koja je ukljui-
vala Libanon i Palestinu s prekojordanskim podrujima), Irakom i
Arabijom, a Britanci i Francuzi su obeanjima, ucjenama i zakuli-
snom diplomacijom mnogima ulijevali osjeaj da im je ta vlast na
dohvat ruke. Tako su Ibn Saudova i haemitska dinastija, koje su se
nadmetale za prevlast nad postosmanskim arapskim svijetom, bile
jedna drugoj glavni suparnik i najvei neprijatelj. Njihov rivalitet
nije ostavljao puno prostora za kreiranje vanjske politike utemelje-
ne na erijatu.30 Je li razlog smanjenja religijskog radikalizma otva-
ranje islamskih drutava europskom modernizmu i humanizmu,
kao to je neko bio sluaj s otvaranjem grkoj misli? Ili pak reli-
gija u tom povijesnom trenutku i zemljopisnom kutku jednostavno
nije bila najvaniji imbenik jer je sukob tinjao na nekim drugim
razinama?31 Premda u daljnjem razvoju dogaaja intenzitet nasilja
raste paralelno s raspirivanjem religijskog fanatizma, i meu cio-
nistima i meu Britancima jo je neko vrijeme zamjetna odsutnost
prepoznavanja islamske religije kao znaajnog imbenika palestin-
29 Weizmann za boravka u Palestini u udu priznaje kako su mesijanske nade koje su

idovi ugradili u svoje tumaenje Balfourove deklaracije splasnule pred tamonjom
stvarnou (str. 218).
30 Ibn Saud nije krio odbojnost koju je osjeao prema idovima, nadahnutu vehabiz-
mom i Kuranom, no nacionalni interes bio je njegovo glavno podruje brige. Nakon
izglasavanja podjele Palestine u UN-u, njegova je briga bila ameriko pridravanje
dravnikih i ekonomskih dogovora s njim, a ne njihov stav o Palestini, koji nije ni
pokuao mijenjati (Gold, 2004:66-67).
31 Salzman objanjava kako se na Bliskom istoku, ukoliko doe do sukoba, sukobljavaju
skupine sline veliine, primjerice obitelj s obitelji, klan s klanom, pleme s plemenom,
a tek cijela islamska zajednica (umet) ulazi u sukob s nevjernicima (Salzman, 2008:11-
12).
496
ske politike zbilje.32 Najmanje do kraja 1920-ih openito se sma-

tralo da e Arapi prihvatiti cionizam zbog ekonomskog blagostanja
koje e idovi, gradei Palestinu, donijeti i njima.33
Hadi Emin el-Huseini: vjesnik dihada i radikalizma
Buntovnici potaknuti kakvim politikim nezadovoljstvom, osjea-

jem nacionalne nepravde ili ideolokom frustracijom, kao i obini
kriminalci, lupei i ubojice, pod normalnim bi drutvenim uree-
njem bili tretirani na razliite naine. Nezadovoljstva razliitih
skupina i pojedinaca rjeavala bi razliita dravna tijela na temelju
razliitih zakona i propisa. No Palestinu 1920-ih nije krasilo nor-
malno drutveno ureenje. Kaos, proizvod nesmiljenog nadmetanja
i sukobljavanja mnotva najrazliitijih interesnih skupina, otvorio
je, kao to to esto biva u povijesti, prostor za ovjeka ambiciozna,
sposobna, karizmatina, beskrupulozna i krajnje radikalna, koji e
pokuati sve sloene motive i ciljeve arapskih Palestinaca objedi-
niti pod zastavu islama. Ta osoba, koja je odigrala kljunu ulogu u
pokretanju beskompromisne, radikalne i nasilne borbe Arapa protiv
idova te bila pokretaka sila pogoranja odnosa34 bio je Hadi
Emin el-Huseini (oko 1893. 1974.). Huseini je bio i prvi znaajni-
ji akter arapsko-idovskoga sukoba iji se politiki program teme-
32 Britanci su poetkom Prvoga svjetskog rata, kako smo ranije vidjeli, bili svjesni opa-
snosti pokretanja opeg dihada, no kako se to nije dogodilo, njihova pozornost glede
toga fenomena je izblijedjela. Orde Wingate, koji je bio arabist i obavjetajni asnik te
kao takav vjerojatno odlino upuen u prilike u arapskom svijetu, u pismu iz sijenja
1937. napisao je da dananji islam nema snagu (Sykes, 1959:122). No ovdje valja
primijetiti kako je Wingate neto ranije, u razgovoru s Wilenskim, zagovarajui odu-
stajanje od havlage i uvoenje ofenzivnog pristupa u koncept idovske obrane, izjavio
kako izmeu idova i islama vlada ratno stanje (Sykes, 1959:113).
33 Stein tako u lanku objavljenom u Foreign Affairs 1926. pie: Arapi, meutim, nipo-
to nisu slijepi pred vlastitim interesima ni pred oitim im dokazima. Budu li idovi
pametno odigrali karte, opravdano je oekivati da e se dvije rase u Palestini prije
ili kasnije, na vrstom temelju meusobne koristi, preutno sporazumjeti (Stein,
1926:432).
34 Karsh, 2010:16.
497
ljio na misli kako idovska politika vlast na bilo kojem i bilo ko-
likom dijelu podruja Dar al-islama predstavlja svetogre: politi-
ko-vjersku anomaliju neprihvatljivu za muslimane. Ta misao, koja
je danas opeprihvaena meu islamistikim skupinama,35 proiri-
la se zahvaljujui tome vjerskom fanatiku, pred kojim je platformu
za djelovanje otvorio jedan dobronamjerni, naivni liberal, sekularni
idov i pristaa politikoga cionizma, Herbert Samuel.
Poetak karijere radikalnog hadije

Muhamed Emin el-Huseini roen je u Jeruzalemu izmeu 1893. i
1897.36 u poznatoj obitelji el-Huseini koja je, po vlastitim tvrdnja-
ma, korijen vukla od Huseina, sina etvrtoga kalifa Alija i Muha-
medove keri Fatime. Emin je prema nekim izvorima na Alliance
Israelite Universelle godinu dana uio francuski. Godinu 1912.
proveo je na kairskom sveuilitu Al-Azhar, ali taj studij nije mo-
gao biti dugaak ni opsean, a Emin nije diplomirao.37 Godine
1913. putovao je na had u Meku te stekao titulu hadije. Tijekom
Prvoga svjetskog rata slubovao je u Turskoj vojsci.
Jeruzalemski muftija u to je vrijeme bio Kemal el-Huseini,
Hadi Eminov polubrat. Kemal je bio pobornik kompromisa s
Britancima i idovima, zbog ega su ga britanske vlasti obasipale
poastima. Tako je imenovan kadijom, vrhovnim sucem erijat-
skog suda u Jeruzalemu, to je bio presedan, budui da je dunost
muftije i kadije do tada bila odvojena.38 Od 1918. gradonaelnik
Jeruzalema bio je Musa Kazim, Hadi Eminov stariji brat. U mi-
ljeu snanoga obiteljskoga, politikog i religijskog utjecaja, Hadi
Emin je brzo gradio osobni utjecaj i karijeru, koji su od poetka
bili obiljeeni nasiljem.
35 U lanku 28. Povelje Hamasa pie da Izrael samim tim to je idovski prkosi islamu
(Stav, 2001:402).
36 EI kao godinu roenja navodi 1893., Mattar 1895. (Mattar, 1988:227) a EB i HE 1897.
37 EI Vol. XII:67; Kedourie, 2004:60.
38 Lebl, 2003:14. Autorica navodi i da je Kemal el-Huseini nazoio postavljanju kamena
temeljca Hebrejskoga sveuilita.
498
Prvi masovni napad Arapa na idove u britanskoj Palestini

dogodio se 4. travnja 1920. Pukovnik Bertie Harry Waters Taylor
tada je, prema izvjeu pukovnika Meinertzhagena, Hadi Emina
obavijestio kako e tijekom muslimanskog blagdana Nabi Musa
Jeruzalem biti bez britanske vojne zatite te e Arapi imati priliku
napadom na idove pokazati to misle o Balfourovoj deklaraciji.
Izbiju li u Palestini nemiri, navodno je poruio, britanska e ad-
ministracija odustati od izgradnje idovskoga nacionalnog doma.39
Prema drugim izvjetajima, neredi su izbili nakon to su dvojica
mladia, od kojih je jedan bio Hadi Emin, gomilu potaknuli pokli-
cima: ivio va kralj, kralj Faisal!40 U Peelovu izvjeu o izgre-
dima iz travnja 1920. Hadi Emin se ne spominje.41 EI navodi da je
Hadi Emin vodio prosvjede, ali i da je navodno pokuao obuzdati
izgrednike.42 Religijska je procesija krenula kroz Stari grad, a su-
dionici su vitlali noevima i palicama, uz poklik: Muhamedova je
vjera roena s maem! Meu njima je bilo i krana, a na jednom
plakatu je pisalo: Zar da zemlju vratimo narodu koji je razapeo
naega Gospodina Isusa?43 Gomilu je na poetak nasilja prema
idovima podjario uzvik voe hodoasnika iz Hebrona, koji e
39 Meinertzhagen, Richard (1959.) Middle East Diary 1917-1956. London: The Cresset
Press, citirano u Peters, 1984:274 i Lebl, 2003:18. Neredi su trajali 4. i 5. travnja, a
13. travnja Kralj Hidaza odlikovao je pukovnika Watersa Taylora redom El Nahda,
to je objavljeno u The Edinburgh Gazette, str. 1077 (http://www.edinburgh-gazette.
co.uk/issues/13586/pages/ 1077/page.pdf, pregledano 2. 4. 2012.). Ovdje je zanimljivo
da Sykes Meinertzhagenovu knjigu naziva iznimnom, ali na drugome mjestu stavlja
pod upit njegov opis uloge pukovnika Ronalda Storrsa u neredima iz 1920. (Sykes,
1973:58; 24-26).
40 Pipes, 1990:66. Faisala je 8. oujka kongres u Damasku proglasio kraljem Sirije, uk-
ljuujui Libanon i Palestinu (u prirodnim granicama od Taurusa do Sinaja, vidi
Hitti, 1959:242) pa je nacionalistiko oduevljenje novouspostavljenom dravom, koja
e biti kratka vijeka, jedan od razloga agresivnog izgrednikog raspoloenja koje je
meu Arapima kulminiralo nepunih mjesec dana kasnije. No ve u travnju 1920. na
konferenciji u San Remu podruje Sirije je podijeljeno te je Francuska dobila mandat
nad Sirijom i Libanonom, a Britanija nad Palestinom koja je ukljuivala dananji Izra-
el i Jordan te Irakom.
41 PRCR, 1937:50.
42 EI Vol. XII:67.
43 Morris, 1999:95.
499
Bliskim istokom odzvanjati do danas: Itba el-jehd!44 Tijekom

izgreda britanske su postrojbe odugovlaile s intervencijom pa bi
rtava vjerojatno bilo vie da idovi nisu organizirali samoobra-
nu pod vodstvom Vladimira Zeeva abotinskog.45 Nakon to su
Britanci napokon grad stavili pod nadzor,46 ostalo je pet ubijenih
idova i vie od dvjesto ranjenih, meu kojima je bilo ena i djece.
Nekoliko idovskih djevojaka Arapi su silovali. Britanci su zbog
nereda osudili 161 Arapina i 39 idova. Meu osuenima bili su
Hadi Emin, koji je uhienje izbjegao bijegom preko Jordana te
abotinski. Musa Kazim el-Huseini smijenjen je s poloaja gra-
donaelnika, a otputen je i pukovnik Waters Taylor. Novim gra-
donaelnikom imenovan je Radib Naaibi, lan obitelji koja je s
Huseinijima bila u dugotrajnom suparnitvu. Nedugo potom vojna
uprava u Palestini zamijenjena je civilnom. U srpnju 1920. visokim
povjerenikom imenovan je sir Herbert Samuel, britanski idov i se-
kularni cionist liberalnih nazora. Njegovu imenovanju radovali su
se palestinski idovi, a protivili Arapi, no uskoro e se pokazati da
su i jedni i drugi gajili pogrjena oekivanja od novoga upravitelja.
Jo dramatinija politika promjena u srpnju iste godine dogo-
dila se u Siriji. Kralj Faisal pokuao je uspostaviti arapsku dravu
koja bi obuhvaala Siriju, Libanon i Palestinu te se u oujku 1920.
godine proglasio kraljem svih tih podruja. No Francuzi su u srpnju
bez osobitih tekoa zauzeli Damask, Faisala protjerali,47 a Siriju
stavili pod svoju kolonijalnu upravu. Taj je dogaaj bio od presud-
nog znaenja za palestinske prilike: za Arape koji su do tada Pa-
44 Arapski: Smrt idovima ( ;) vidi Morris, 1999:95 Morris, 2008:11.

45 abotinski je tijekom arapskih napada idovsku organizaciju Haomer (uvar) preu-
strojio u obrambeni pokret pod nazivom Hagana (obrana), koji je 1948. prerastao u
Izraelsku vojsku. abotinski se zbog toga smatra utemeljiteljem Hagane i njezinim
prvim zapovjednikom (Sachar, 2001:184). Hagana je tijekom nereda branila zapadni
dio Jeruzalema pa ondje nije stradao ni jedan idov.
46 Nakon britanske intervencije ubijena su etiri, a ranjena 32 Arapina (Kimmerling &
Migdal, 2003:82).
47 Faisala su Britanci nedugo potom ustoliili za kralja Iraka. To je kraljevanje bilo
uspjenije: s vremenom je izborio neovisnost Iraka i primitak kraljevine u Ligu naro-
da.
500
lestinu smatrali junom sirijskom pokrajinom uprava iz Damaska

znaila je nepoeljnu francusku politiku dominaciju. Hadi Emin
i drugi palestinski voe opredijelili su se za borbu protiv Britanaca
i cionista s ciljem uspostave autonomne arapske palestinske vlasti.
Jeruzalemski veliki muftija

H. Samuel je ve u jesen iste godine na javni zahtjev lokalnih eika
pomilovao Hadi Emina i dopustio mu povratak u Jeruzalem. Vi-
soki je povjerenik vjerovao da tim inom arapskom puanstvu po-
kazuje svoju dobronamjernost i spremnost na resetiranje britan-
sko-arapskih odnosa. Zauzvrat je oekivao miroljubiviji stav i vie
spremnosti na dogovor. U oujku sljedee godine umro je jeruza-
lemski muftija Kemal el-Huseini. Njegov je nasljednik trebao biti
imenovan na izborima. Nakon spletki i nikad posve razjanjenog
povlaenja kandidature uenih islamskih pravnika i teologa koji su
osvojili vei broj glasova,48 Herbert Samuel pokazao je sklonost
da za novoga muftiju postavi Hadi Emina; moda kao protuteu
obitelji Naaibi iz koje je potjecao aktualni gradonaelnik.49 Hadi
Emin je tijekom pregovora sa Samuelom obeao da e sljedei
blagdan Nabi Musa u Jeruzalemu proi bez izgreda. Samuel mu
je povjerovao, a blagdan je te godine u Jeruzalemu doista i proao
mirno. No ne i drugdje u Palestini: Arapi su u svibnju napali idove
najprije u Jafi,50 a potom u Petah Tikvi, Haderi i drugdje. Britan-
48 Najvie glasova osvojio je eik Hiam al-Din Daralah kojeg je podravala obitelj
Naaibi, no on je do 10. svibnja iz nepoznatih razloga povukao svoju kandidaturu
(Kedourie, 2004:66; Lebl, 2003:21-22). Za Hadi Emina osobito se zalagao Ernest
Richmond, arhitekt kojeg je Storrs doveo u Palestinu kako bi vodio restauriranje Ku-
pole na Stijeni. Njegov je utjecaj u britanskoj administraciji postao znaajan, to je
iskoristio za snaan proarapski i protuidovski aktivizam.
49 Pristae Hadi Eminova izbora po Starom su gradu izvjesili obavijesti u kojima su
kandidata obitelji Naaibi optuili za suradnju s cionistima i nakanu da idovima
proda Kupolu na Stijeni i damiju el-Aksu kako bi na njihovu mjestu izgradili Hram
(Kedourie, 2004:62-63; Kimmerling & Migdal, 2003:89). Razlozi za Samuelov nelo-
gian izbor osuenog izgrednika, koji je usto za razliku od ostalih kandidata bio ne-
kvalificiran za taj poloaj, do danas su ostali predmetom nagaanja i nepoznanicom.
50 Neredi su zapoeli nakon to su se sukobili idovski komunisti i socijalisti tijekom
prvosvibanjske proslave.
501
ske su se vlasti isprva drale po strani, to je dodatno potaknulo

nasilnike, no 3. svibnja proglaeno je ratno stanje. Nekoliko tisua
beduina i lokalnih arapskih seljaka napali su Petah Tikvu u zoru
5. svibnja. Britanske su postrojbe priskoile u pomo braniteljima
naselja, a Arapi su se povukli nakon to ih je 28 poginulo. U napadu
na Haderu nije stradao ni jedan idov, kao ni u napadu na Reho-
vot koji su idovi obranili sami. U svibanjskim neredima ivot je
izgubilo 47 idova, a 146 ih je ranjeno; Arapa je izginulo 48, a 73
su ranjena.51 Samuel je vjerovao kako Hadi Emin nije odgovoran
za njih, ali jest za odravanje mira u Jeruzalemu koji je tih nemira
ostao poteen.52 Dana 8. svibnja i formalno je Hadi Emina ime-
novao muftijom. Priznao mu je i titulu veliki muftija (el-mufti
el-akbar),53 to je bila britanska novotarija kojom je implicirano
prvenstvo jeruzalemskoga muftije u odnosu na druge islamske kle-
rike.54 Osim toga, Samuel je u svrhu smirivanja arapskoga nasilja
tijekom trajanja nemira s obala Palestine vratio nekoliko brodova
idovskih izbjeglica iz Rusije, da bi 14. svibnja najprije obusta-
vio useljavanje, a potom ga ograniio na ekonomske apsorpcij-
ske kapacitete zemlje.55 Samuelova je nakana bila pridobivanje
naklonosti arapskoga stanovnitva kroz pokazivanje da zaozbiljno
uzima njihova nezadovoljstva i da nastoji popraviti nepravde koji-
ma ih je razjarila britanska politika i cionizam. Visoki je povjerenik
imao najbolje nakane asno se ponijeti prema populaciji, od koje
je zauzvrat oekivao suradnju. No poruka koju su Arapi razumjeli
bila je potpuno drukija: bila je to poruka da se nasilje isplati i da
britanska uprava na njega ne odgovara kanjavanjem izgrednika,
51 Morris, 1999:102.
52 Godine 1925. Taher ibn-Kemal el-Huseini tvrdio je da je njegov stric Hadi Emin
stajao iza nemira u Jafi (Porat, Jehoua (1971.): Razvoj arapsko-palestinskog pokreta
1919. 1929. Tel Aviv, preneseno u Lebl, 2003:287.).
53 C. Tripp: West Asia from the First World War u Robinson, 2010:340.
54 Lebl na str. 14 pie da su Britanci titulu velikog muftije podarili ve Hadi Eminovu
prethodniku Kemalu, no EI uz Kemalovo ime spominje samo titulu muftije, dok se
veliki muftija (Grand Mufti) spominje tek od Hadi Eminova izbora.
55 Morris, 1999:103.
502
nego ustupcima. To je miljenje dodatno potvreno kad je u ljeto

1922. Bijelom knjigom od mandatne Palestine otkinuto 75% pod-
ruja koje je pretvoreno u Transjordaniju i predano Faisalovu bratu
Abdulahu.
Na prijelazu 1921. u 1922. godinu britanska je uprava odobri-
la osnutak Vrhovnoga muslimanskog vijea (VMV) kao glavnoga
tijela nadlenog za voenje vjerskih kola, sudova i zaklada te ure-
enje vjerske hijerarhije.56 Rad Vijea bio je gotovo potpuno izuzet
od nadzora britanskih vlasti, kako bi se muslimanima pruio osje-
aj da im britanska vlast u potpunosti povjerava voenje vlastitih
religijskih pitanja.57 Vijee je uskoro postalo glavnim nositeljem
procesa kohezije korpusa palestinskih muslimana. Predsjednikom
toga Vijea 1922. postao je Hadi Emin, ime su njegova vlast i
utjecaj u religijskom i politikom ivotu Palestine postali nedodir-
ljivi i do tada besprimjerni. Hadi Emin je kasnije pisao da je VMV
od osnutka bio djelatan u sprjeavanju prodaje palestinske zemlje
idovima te je organizirao godinje zasjedanje ulema radi organi-
ziranja borbe protiv idova koji su udjeli za njihovom zemljom.
Uleme su na zasjedanjima objavljivali fetve protiv onih koji su i-
dovima prodavali zemlju ili posredovali u prodaji te ih time progla-
avali neprijateljima muslimanske vjere.58
Muftija Hadi Emin i njegova obitelj Huseini bila je jo od
vremena osmanskoga imperija u politikom suparnitvu s obitelji
56 Nervozni Samuel koji se svim silama upirao postupati pravino podrao je stva-
ranje ovakvoga tijela pred objektivnom dvojbom koju je predstavljala injenica da
kranski imperij podrava stvaranje idovskoge drave koja e upravljati musliman-
skom veinom (Kimmerling & Migdal, 2003:98). U kasnijem obrazloenju 1938. Sa-
muel je objasnio kako je uspostava ovakva tijela bila u skladu s osmanskim ureenjem
mileta prema kojem su krani i idovi od davnina imali ustrojena sredinja tijela koja
su skrbila za funkcioniranje njihovih dotinih religijskih zajednica. Pod novonastalim
okolnostima nastala je potreba da i muslimani uspostave svoje tijelo, koje im u doba
islamskoga Osmanskog Carstva nije bilo potrebno, kako britanska administracija ili
kasnije eventualno idovska ne bi nadzirala voenje muslimanskih religijskih pitanja,
upravljanje zakladama i imenovanja klerika (Kedourie, 2004:69-70).
57 Kedourie, 2004:72.
58 Elpeleg, 2009:8-10.
503
Naaibi, Khalidi i drugima, koje je katkad prerastalo u otvoreno

neprijateljstvo. To suparnitvo izmeu vodeih obitelji palestinskih
Arapa bilo je samo jedno od mnogih suparnitava arapskoga vrlo
fragmentirana i razjedinjenog drutva. Politiki i ideoloki nacio-
nalizam koji je do sredine 1920. bio vezan uz viziju velike Sirije
bio je raspren, kao i Faisalovi palestinski pristae koji su se u tre-
nutku francuske invazije nali u Damasku. Jaz je postojao izmeu
kranskih i muslimanskih Arapa. Kranska manjina, mahom na-
stanjena u veim gradovima, bila je obrazovanija, esto i imunija
od prosjenoga muslimanskog Arapina. Britanska vlast kranima
je pogodovala zapoljavanjem, raznim dozvolama i promaknui-
ma, to je meu njihovim muslimanskim sunarodnjacima izazivalo
zavist i ogorenost.59 Staleka solidarnost, koja bi se temeljila na
zajednikom ekonomskom stanju, kakva je, primjerice, postojala
meu europskim radnicima, meu Arapima nije predstavljala nika-
kav znaajniji imbenik sjedinjavanja.60 U tome izrazito tradicio-
nalnom drutvu, glavni oslonac i identitet bila je obitelj, klan i selo.
Obitelji, klanovi i sela esto su bili u savezima ili neprijateljstvima
s drugim obiteljima, klanovima i selima, zbog razloga ili tradicija
koje su sezale u daleku prolost. Prosjeno arapsko selo nerijetko
je bilo u dugotrajnom sukobu sa susjednim arapskim selom zbog
nesuglasica oko zemljinog razgranienja. Stanovnici sela i gra-
dova nomadska su beduinska plemena smatrali prijetnjom svojim
dobrima.61 Jedini zajedniki nazivnik toga razjedinjena i neslo-
nog drutva bila je religioznost. Arapski krani uskoro su velikim
dijelom izgubili volju i mogunost znaajnijega utjecaja na pale-
stinske prilike te je kao dominantni religijski imbenik ostao samo
islam. Voa nacionalnoga palestinskog pokreta bio je klerik, to
59 Morris, 2008:12-13.
60 Mnogi cionisti u to su vrijeme oekivali da e staleka pripadnost seljatvu i radni-
tvu sjediniti arapske i idovske stanovnike Palestine te da e zajedniki cilj pobolja-
nja ivotnih uvjeta i materijalnog stanja nadjaati imbenike razdora i neprijateljstva.
Sachar cionistiku politiku prema Arapima iz 1920-ih s pravom naziva letarginom
i nematovitom (Sachar, 2001:172).
61 Morris, 2008:13.
504
je jedinstven sluaj u oslobodilakim protuimperijalistikim po-

kretima Treega svijeta. Hadi Emin je u tom svojstvu apelirao na
religijsko jedinstvo, kako bi arapsku borbu protiv cionizma uzdi-
gao iznad unutarnjih sukoba i raskola.62 Religijskim argumentom
muftija je prizvao duboko ukorijenjene religijske predrasude pa-
lestinskih masa i to je ne stavljajui pod upit iskrenost njegovih
vjerskih poriva bio moda jedini nain da obitelj Huseini, kao i
neke druge istaknute obitelji palestinskih Arapa, zadre povlastice
steene jo u doba turske vladavine.63 Karizmatinim nastupom i
beskrupuloznom okrutnou Hadi Emin je uskoro postigao odre-
ene politike uspjehe, a sebe promaknuo u vanu linost meuna-
rodne politike i najvanijega vou u palestinskoj povijesti, barem
do Jasera Arafata.64 Upravo u tome svojstvu, nainio je korak
koji e od tada duboko obiljeiti arapsko-idovski sukob: Palesti-
nu i borbu protiv cionizma pretvorio je u sredinju temu cijeloga
islamskog svijeta.65 Ve 1938. Woolbert je zabiljeio da je glavna
arapska taktika, pod vodstvom velikoga muftije, bila uzdizanje pa-
lestinskoga pitanja iznad lokalnog konteksta i njegovo pretvaranje
u svearapski i sveislamski problem.66 Britanska je administracija
ambivalentno promatrala porast njegova religijskoga i politikog
utjecaja; meu njezinim asnicima bilo je njegovih protivnika, no
oni koji su ga podravali imali su vrst argument u prilog njego-
ve zatite: od Hadi Eminova preuzimanja dunosti predsjednika
VMV-a nastupilo je relativno zatije po pitanju masovnih nasilnih
izgreda koje je, s iznimkom dogaaja iz 1929., potrajalo gotovo
punih petnaest godina. Palestinski povjesniar Mattar misli da
62 Iako je muftija potencirao religijski imbenik i religijsko jedinstvo, on nije odustajao

od promicanja osobnih i obiteljskih interesa te se brutalno obraunavao s protivni-
cima meu Arapima. Zbog toga e, kako emo kasnije vidjeti, dio prvaka arapskih
obitelji i klanova koji su bili izvrgnuti muftijinu zlostavljanju, u kljunom povijesnom
trenutku za palestinske Arape, malo ili nimalo pridonijeti borbi protiv cionizma.
63 Peters, 1984:360-361.
64 Kimmerling & Migdal, 2003:90.
65 Isto.
66 Woolbert, 1938:313.
505
je Hadi Eminova politika do 1936. openito bila pragmatina i

oprezna te da je bez religijskog fanatizma suraivao s Britancima
u odupiranju cionistima; tek nakon izgona iz Palestine 1930-ih on
postaje ogoreni radikal koji ulazi u politika saveznitva dvojbe-
ne [moralne] vrijednosti ili mudrosti.67
Pogromi iz 1929. godine

Pred blagdan Jom kipura 1928. godine, idovi su pred Zapadnim
zidom podigli pregradu koja je razdvajala mukarce od ena. To je
razdvajanje bilo u skladu s obiajima ortodoksnih idovskih vjer-
nika, no Arapi su uloili albu ustvrdivi da je tim potezom naru-
en status quo svetoga mjesta. Britanske su vlasti naredile da se
pregrada ukloni, ali su se idovi pobunili jer im se time uskrauje
pravo na bogotovlje sukladno tradiciji. Dok su se idovi prepira-
li s Britancima oko pregrade, Arape je uzbunila lana vijest kako
idovi zapravo namjeravaju zaposjesti Hramsku goru. Ta se vijest
brzo proirila pa su lokalni Arapi pozvali sav muslimanski svijet
da zatite svetinje na al-haram al-arifu. VMV je potom pokrenuo
graevinske radove u blizini Zida. Osim toga, sa svrhom ometanja
idovskih molitvi, pokrenut je osobito kakofonian muslimanski
religijski obred.68 Uslijedili su mjeseci prepiranja, podnoenja
albi i protualbi pred britanskim vlastima, koje su nastojei zado-
voljiti obje strane postupale nespretno i, u oima i idova i Arapa,
nepravedno. Do ljeta 1929. meu Arapima diljem Palestine proiri-
lo se uvjerenje da idovi planiraju napad na el-Aksu. Tu su dezin-
formaciju irili hukai, meu kojima je bio i muftija Hadi Emin u
svojstvu predsjednika Vrhovnoga muslimanskog vijea.
67 Mattar, 1988:228. Povijest muftijine karijere teko ide u prilog ovoj tvrdnji. Lake bi
bilo dokazati porast njegova radikalizma izmeu 1920-ih i 1940-ih godina, pri emu
bi osobito trebalo razmotriti u kolikoj se mjeri radilo o evoluciji njegove misli, a u
kojoj su okolnosti i prilike 1930-ih i 1940-ih jednostavno bile pogodne za ispoljavanje
radikalizma koji je postojao i prije, ali nije imao platformu za djelovanje.
68 Sachar, 2001:173.
506
U noi 23. kolovoza bio je petak naoruane arapske skupine

koje su se slile u jeruzalemski Stari grad muftija Huseini podjario je
vatrenim propovijedima. Sutradan oko podne gomila je napala lokal-
ne idove, uglavnom ortodoksne vjernike. Nekoliko je idova ubi-
jeno kod vrata Jafa, a potom je razularena rulja krenula ulicom Jafa
prema etvrti ortodoksnih idova Mea earim.69 Tijekom napada,
neki su kranski Arapi prihvatili i zatitili svoje idovske susjede.70
Nasilje se potom proirilo i po drugim krajevima zemlje. Najvea
tragedija zadesila je idovske zajednice u Hebronu71 i Safedu, sredi-
tima stoljetnih idovskih religijskih zajednica, ije stanovnitvo nije
pristajalo uz ideju politikog cionizma. rtava je bilo i u Jafi, Haifi
te u vie idovskih poljoprivrednih naselja diljem zemlje. Arapski su
napadai oskvrnuli nekoliko sinagoga i opljakali bolnicu. Nasilje
su tek etiri dana kasnije, nakon to su ubijena 133 idova, a vie
od 300 ih je ranjeno, prekinule britanske postrojbe iz Transjordanije,
skupa s Egipatskom vojskom koju su pozvali u pomo.
U Izvjeu Peelova povjerenstva o tim izgredima nekoliko je ulo-
maka posveeno objanjavanju povijesno-religijske pozadine toga
sukoba. Tu se nalazi objanjenje kako je Haram-esh-Sharif mu-
slimansko sveto mjesto, na kojem je neko stajao idovski Hram.
Umjereni cionisti, stoji dalje u Izvjeu, ne bi ni pomislili na nje-
mu obnoviti Hram, ma kakvim jezikom simbola govorili. Ipak,
mnogi manje odgovorni idovi mislili su suprotno te su o tome
govorili ili pisali. Autor potom objanjava kako umjereni Arapi
nisu imali razloga za zabrinutost, ali
bilo je arapskih ekstremista spremnih vjerovati najgore i to prosli-

jediti lakovjernim i fanatinim seljacima diljem zemlje. Do sada,
sreom, taj je vrlo zapaljivi imbenik religije igrao neznatnu ulo-
69 Hagana je taj dio grada zatitila pa nitko nije poginuo.

70 Morris, 1999.
71 U Hebronu je tada ubijeno 67 idova, meu kojima je bilo desetak ena i troje djece
mlae od pet godina (Mallmann & Cppers, 2010:10), dok je vie od 50 ranjeno. U
Safedu je ubijenih i ranjenih idova bilo 45 (PRCR, 1937:67-68).
507
gu u porastu arapskoga neprijateljstva prema Nacionalnom domu.

U Palestini, kao i drugdje u muslimanskom svijetu, nacionalizam
je bio vie politiki nego religijski. No podigne li se vjerski krik,
ukoliko se istinski i nairoko povjeruje da e idovski dolazak u
zemlju znaiti ne samo njihov ekonomski i politiki uspon nego
i punu obnovu drevnoga judaizma, invaziju i oskvrnue Svetoga
mjesta te ponovnu izgradnju Hrama na njegovoj izvornoj lokaciji,
onda e arapsko neprijateljstvo bez dvojbe postati slonije, fanati-
nije i desperatnije nego ikada prije.72
Ve u sljedeem ulomku Izvjea stoji da je Hadi Emin el-Hu-

seini, skupa s drugim voama, idove pred britanskim vlastima,
kraljem i Ligom naroda optuivao upravo za nakanu da postupno
zaposjednu damiju el-Aksu.73 S nakanom ouvanja svetih mje-
sta, u veim mjestima osnovane su muslimanske udruge. Upravo
njihovo djelovanje nedvojbeno je odigralo vanu ulogu u sinkro-
niziranom napadu na idove diljem Palestine.74 Muslimanski voe
su tijekom pregovora koje je upriliila britanska uprava poetkom
1930. i dalje iznosili optube o idovskim nakanama s Hramskom
gorom, kao da se radi o ozbiljnoj i dokazivoj prijetnji. U Shawovu
izvjeu iz oujka 1930. kao glavni razlog nereda oznaeno je i-
dovsko pretjerano useljavanje; poticanje religijske nesnoljivosti
prema idovima gotovo potpuno je zanemareno.
72 PRCR, 1937:66. Nekoliko stranica ranije u Izvjeu pie kako je u svim nacionalisti-
kim pokretima na svijetu uvijek lake radikalima nego umjerenjacima osvojiti naklo-
nost mnotva, jer nisu spremni ni na to manje od pune nacionalne neovisnosti. Kako
je u Palestini nacionalizam usko povezan s religijom, ekstremisti s obiju strana njome
mogu raspaliti nepromiljene (str. 57).
73 Isto, 67.
74 idovske odmazde tijekom tih nereda bile su rijetke pa je u Peelovu izvjeu na-
glaeno kako je veina Arapa kao i 1921. stradala u okraju s britanskom vojskom i
policijom. Iznimka je Jafa, gdje su idovi ubili sedmoricu Arapa, od kojih je jedan bio
imam te su otetili i oskvrnuli jednu drevnu damiju. Na suenjima koja su uslijedila
na smrt je osueno 26 Arapa i jedan idov, no veina kazni preinaena je kasnije u
zatvorske.
508
Arapski ustanak 1936. 1939. i njegova religijska obiljeja
Tridesetih godina dvadesetog stoljea u Palestini su se zbili mnogi

vani dogaaji, koji su potaknuli korjenite i dugotrajne promjene
cijeloga tog podruja. Godine 1931. visokim povjerenikom za Pa-
lestinu i Transjordaniju imenovan je kot sir Arthur Grenfell Wa-
uchope (1874. 1947.). Bio je to vjerojatno najbolji izbor koji je
[britanska vlast] u to vrijeme mogla napraviti.75 Izbor je nainjen
nakon to se premijer Ramsay MacDonald posavjetovao s Weiz-
mannom76 i premda je koncem njegove karijere u Palestini izmeu
njega i cionista dolo do nesuglasica, Weizmann ga je kasnije opi-
sao kao prijatelja.77 Taj kranin i itatelj Biblije78 na idovsko
je naseljavanje Palestine gledao blagonaklono79 pa je ve sljedee
godine broj novih doseljenika vie nego udvostruen u odnosu na
1931. Veina useljenika Pete alije80 u Palestinu je dola tijekom
njegove uprave. Mnogi od njih izbjegli su iz Njemake u kojoj je ja-
ao nacionalsocijalizam. Nacisti su u to vrijeme idovima ne samo
omoguavali nesmetan odlazak nego su ga i poticali doputajui
im da ponesu dio imovine u njemakim proizvodima. Osim imet-
ka, njemaki su idovi sa sobom donijeli i novi duh poduzetnosti
i marljivosti te znanja i strunosti u raznim granama gospodarstva,
to je pridonijelo do tada nezabiljeenom porastu palestinske eko-
75 Sykes, 1973:134.
76 Weizmann, 1949:335.
77 Weizmann, 1949:345; usp. Weizmann & Tutaev, 1967:118. Ben-Gurion nazvao je
Wauchopea najboljim visokim povjerenikom kojeg smo ikad imali (Schmidt,
2011:160).
78 Sachar, 2001:189. Sachar navodi kako je za njegova mandata izmeu 1932. i 1935.
jiuv brojano udvostruen, sa 185.000 na 375.000 stanovnika.
79 Wauchope je napisao kako podrava ne samo idovsko naseljavanje Palestine nego i
ideale koji ih nadahnjuju (cit. u Schmidt, 2011:160.). Schmidt oprezno svrstava Wa-
uchopea meu kranske cioniste te prenosi njegovo dopisivanje s lanom Parlamenta
Josiahom Wedgwoodom, kraninom koji je takoer gajio duboku naklonost prema
idovima i koji na jednome mjestu povezuje Wauchopeovo spasenje due s naporima
u korist idova (str. 161).
80 Peta alij trajala je od 1929. do 1939. kad je u Palestinu uselilo etvrt milijuna idova.
509
nomije. Velik dio tih useljenika nastanio se u gradovima pa su se

s njihovim dolaskom snano razvili moderni urbani centri, osobito
Tel Aviv. Industrija i trgovina su cvjetali.81 Godine 1933. otvorena
je luka u Haifi s kojom su sljedee godine naftovodom povezana
crpilita nafte u sjevernom Iraku.82
U prosincu 1931. u Jeruzalemu je organiziran Svjetski islamski
kongres. Organizator toga skupa na kojem se okupilo oko sto etr-
deset izaslanika iz vie od dvadeset islamskih zemalja bio je Indijac
aukat Ali, a muftija el-Huseini bio je domain. Neke zemlje, meu
kojima Egipat, Hidaz, Turska i Perzija kongres su bojkotirale zbog
sumnji da muftija na njemu namjerava obnovi kalifat, a sebe pro-
glasiti kalifom.83 Britanske su se vlasti pribojavale da bi kongres
mogao potaknuti novi val izgreda pa su zaprijetile uskraivanjem
ulaznih viza sudionicima. Muftija se nakon pregovora s Waucho-
peom obvezao da kongres nee biti upotrijebljen kao platforma za
raspirivanje neprijateljstva prema britanskim vlastima, nego da e
se usredotoiti na pet tema, meu kojima je zatita muslimanskih
svetih mjesta u Palestini te irenje islama i suzbijanje ateizma
meu muslimanima.84 Mjesto ija je svetost u islamu potvrena
na kongresu bio je Zapadni zid.85 Najbrojnije izaslanstvo s vie od
9% izaslanika kongresa inili su muslimani iz Kraljevine Jugosla-
vije.86 Veina odluka kongresa nisu se ostvarile87 ali jedan vaan is-
hod iskazivanje sveislamske potpore palestinskim muslimanima
i osuda cionizma imat e golem utjecaj na daljnji razvoj blisko
81 Primjerice, potronja struje za industrijsku namjenu od 1931. do 1939. porasla je sed-

merostruko (Sachar, 2001:190).
82 To je naftovod zbog ijeg je unitavanja tijekom arapske pobune Wingateu doputeno
osnivanje SNS-a.
83 Muftijina kalifska ambicija ostala je predmetom razmatranja i bojazni, osobito kako
je njegov vjerski autoritet nadiao granice Palestine (vidi Woolbert, 1938:315).
84 Lebl, 2003:31.
85 Morris, 1999:124.
86 Lebl, 2003:31.
87 Meu takve odluke spada osnivanje islamskog sveuilita u Jeruzalemu te odravanje
kongresa svake druge godine.
510
istonih prilika. Pretvaranje borbe protiv cionizma u opu islamsku

misiju, koju je jeruzalemski muftija tijekom 1920-ih temeljio na
osobnom ugledu u islamskom svijetu, sada je postalo slubenim
stajalitem meunarodnoga islamskog tijela. Predsjednik njegova
izvrnog odbora, Hadi Emin, postao je najmoniji Arapin u Pale-
stini,88 a njegova poruka o cionizmu kao prijetnji cijelome islam-
skom svijetu aksiom.89
Tijekom 1930-ih Hadi Emin je nastojao zaustaviti prodaju pa-
lestinske zemlje idovima. Godine 1935. Vrhovno muslimansko
vijee izdalo je fetvu kojom je proglaeno da svatko tko to uini
nuno ini bezvjerstvo (kufr), apostaziju (irtidad) i izdaju (khida-
na) Boga i njegova Poslanika.90 Osim Hadi Emina u Palestini je
djelovalo jo nekoliko islamskih klerika koji su s vjerske pozicije
pozivali na borbu protiv idova. Koncem 1920-ih imam iz Haife
Muhamed Iz ad-Din al-Kasam (1882. 1935.) osnovao je tajnu
udrugu Crna ruka, s programom borbe protiv Britanaca i cionista.
Njegovi pozivi na dihad bili su popraeni obeanjem zagrobne
nagrade za ehide. Iz ad-Din poginuo je 1935. u borbi s Britancima,
no njegove ideje do tada su ve nadahnule i radikalizirale mno-
ge sljedbenike koji su se pridruili ustanku 1936., kao i kasnijim
dihadistikim pokretima.91 U meuvremenu je i muftijin roak
88 Woolbert, 1938:313.
89 U lanku Arapi i Jevreji: nekoliko priloga palestinskom pitanju iz 1938./1939., Salih
Ljubuni pie: Tako su palestinski Arapi, silom prilika, stavljeni pred nepregledan
niz tekih i sudbonosnih kunja, a s njima i ostali njihovi sunarodnjaci, pa recimo
slobodno, i muslimani cijeloga svijeta (Ljubuni, 1939:45). Na str. 50 isti autor na-
vodi rijei nekog starog idovskog pisca kojeg je u Zagrebu 22. 11. 1937. citirao
telavivski odvjetnik dr. Eger na predavanju kojem je Ljubuni nazoio: Ne budemo
li ivjeli kako treba, ieznuemo pod nasrtajem islama. Ljubuni zbog toga zaklju-
uje: Jevreji vode ne samo politiku borbu protiv Arapa, ve [...] je ta borba obojena
kulturnim antagonizmom. Ulazimo u dvadesetom stoljeu u obnovljenu kriarsku
vojnu, samo ovaj put pod zastavom jevrejskih amblema. Autor ovdje pod kulturnim
antagonizmom gotovo sigurno, ne temelju konteksta u kojem je to izreeno, misli na
religijski antagonizam.
91 Koncem 1980-ih Hamas je u spomen na njega osnovao teroristiku brigadu Iz ad-Din
al-Kasam.
511
Abdul Kader el-Huseini (sin Muse Kazima) osnovao militantnu

organizaciju svetog rata Dihad al-mukadas, nad kojom je 1935.
muftija preuzeo nadzor.92 Iste su godine u Palestinu poslani i prvi
emisari egipatskoga Muslimanskog bratstva (el-ikhvan el-musli-
mun), koje je primio muftija Huseini.93 Ideologija Bratstva, prema
kojoj je protuidovstvo bilo prirodan imbenik politike misli ute-
meljene na kanoniziranim izvorima islama, i ideologija muftije Hu-
seinija, koji je uz te aspekte gajio i klasini, a kasnije i rasni an-
tisemitizam, u Palestini e se uskoro stopiti u elokventno definiran
i radikalan politiki pokret. Porast idovskoga useljavanja i sukobi
Huseinija s Naaibijima i drugim nositeljima umjerenije arapske
politike pridonosili su sve veoj institucionalizaciji konflikta.94
Dodatni i moda presudni poticaj na ustanak Arapima su pruili
Talijani i Nijemci iji su se predstavnici ve zbliili s arapskim vo-
ama i koji su preko radijskih programa na arapskom jeziku pozi-
vali na protubritanski aktivizam. Faistiki i nacionalsocijalistiki
uspjesi u odmjeravanju snaga s Britanijom i Francuskom iz 1935. i
1936.95 ostavljali su uvjerljiv dojam da bliskoistone kolonizatore
nagriza zbunjenost, nesigurnost i slabost te da Njemaka i njezini
saveznici ine sljedeu veliku silu koja e se svijetu nametnuti kao
vodea.
92 Morris, 1999:126. Abdul Kader (1907. 1948.) nakon ustanka je pobjegao u Irak gdje
je pomogao el-Gailaniju u uspostavi pronacistikog reima. U Palestinu se vratio
1948. te je predvodio dihadistiku vojsku u sukobima s Palmahom. Poginuo je u bitci
za Kastel u blizini Jeruzalema (na tom mjestu danas se nalazi predgrae Mevaseret
Cion). Zapovjednik Palmaha u toj bitci bio je Uzi Narkis, pod ijim vodstvom e
Izraelci 1967. osvojiti istoni Jeruzalem. Narkis je uzeo Kuran koji naao kod Abdel
Kadera. Poetkom 1980-ih htio ga je vratiti Abdul Kaderovu sinu, ali ga je on odbio
primiti (http://www.ynetnews.com/articles/0,7340,L-3406966,00.html, pregledano
28. 1. 2013.).
93 Jensen, 2009:11.
94 Morris, 1999:121.
95 Talijani su 1935. osvojili Etiopiju usprkos britanskim nastojanjima da to sprijee. Hai-
le Selassie pronaao je utoite u Engleskoj, a na vlast su ga tek 1942. vratile postrojbe
pod zapovjednitvom Ordea Wingatea. Njemaka je pak u suprotnosti s Versajskim
ugovorom rasporedila vojsku u Rajnsko podruje, na samoj granici s Francuskom, a
taj izazovni potez nije potaknuo znaajniju reakciju.
512
Prva faza Ustanka

U travnju 1936. godine Arapi su na cestovnoj barikadi kod Tulkare-
ma ubili dvojicu idovskih vozaa, a jednoga ranili. Dva dana posli-
je, pripadnici Irguna su u znak osvete ubili dvojicu Arapa. Tijekom
sahrane jednoga od ubijenih idova u Tel Avivu, idovi su napali
neke Arape, to se uskoro prometnulo u krvav sukob izmeu sta-
novnika Jafe i susjednog Tel Aviva. Britanske su vlasti bezuspjeno
pokuavale intervenirati. Nemiri su se brzo proirili diljem Palestine
te prerasli u najveu i najduu pobunu protiv Britanaca na Bliskom
istoku, najvaniju u palestinskoj povijesti do protuizraelskih demon-
stracija pedeset godina kasnije.96 Arapi su proglasili i opi trajk,
koji je za nekoliko mjeseci devastirao njihovo gospodarstvo.97
Hadi Emin je isprva, ini se, kao i drugi arapski voe, bio ne-
siguran to poduzeti pa je ak pokuavao smiriti ustanak koji je
prema nekim pokazateljima spontano izbio u narodu, a predvodila
ga je mlade.98 Vrhovno muslimansko vijee nije stalo iza ustanka
niti mu je pripisivalo religijsko obiljeje sve do kolovoza.99 Abdul
Kader el-Huseini tada je ve aktivno okupljao seljake u vlastitu
dihadistiku vojsku. Isto su inili i bivi suborci ubijenoga eika
al-Kasama. Morris opaa da je Huseini naiao na potporu diljem
Bliskog istoka jer je i prije njegova izbijanja arapskim svijetom
tinjala ideja o pokretanju dihada protiv jiuva.100 Dihadizam
96 Morris, 1999:129.
97 trajk je poluio mnoge nepredviene rezultate od kojih je najvie koristi imao jiuv.
Umjesto arapskih radnika zaposleni su idovi, a idovski proizvodi i usluge zamije-
nili su arapske. Zbog zatvaranja luke u Jafi izgraena je luka u Tel Avivu.
98 Nastanak pobune tako opisuje Morris (1999:129), no drugi autori misle da pobuna nije
nastala spontano iz naroda, nego da je iza njezina izbijanja stajao upravo muftija i drugi
voe Arapa (Mowat, 1959:145; Baleti, 1982:260). Moris kasnije (str. 133) navodi kako
su neki britanski promatrai smatrali da muftija kao i obino igra dvostruku igru. Lebl
pak, pozivajui se na nenavedene njemake dokumente zaplijenjene nakon rata, pie da
je poetak nemira 1936. potaknuo Hadi Emin uz pomo nacista (Lebl, 2003:47).
99 Morris, 1999:133.
100 Morris, 2008:16; autor na istome mjestu kao primjer navodi da je glasnogovornik Ira-
koga parlamenta Said al-Had Thabit u oujku 1936. tijekom posjeta Palestini pozivao
na dihad protiv palestinskih idova.
513
nije bio jedini radikalni pokret meu bliskoistonim Arapima: dio

je pristajao uz ideje radikalnog nacionalizma, a dio uz komunizam.
I premda su te ideologije meusobno teko uskladive, njihov je za-
jedniki nazivnik u Egiptu bilo neprijateljstvo prema Britaniji,101 a
u Palestini i prema cionizmu. Pomo ustanicima navodno je stigla
i iz Saudijske Arabije, i to nakon to su uleme objasnili Ibn Saudu
kako je stvaranje idovske drave na muslimanskoj zemlji nedo-
pustivo i da on treba pomoi u njegovu sprjeavanju.102 Musli-
mansko je bratstvo uspostavilo Opi sredinji odbor za pomo Pa-
lestini (el-ladna el-markazijja el-amma li-musaadat filastin) ija
je zadaa bila borba protiv britanske politike u Palestini, irenje
protucionistikih ideja i prikupljanje sredstava za pomo palestin-
skim Arapima. Iako je Bratstvo pozivalo na dihad, tek mali broj
dobrovoljaca ukljuio se u ustanak 1936. 1939.103
Koncem travnja predstavnici razliitih arapskih palestinskih
skupina u Jeruzalemu osnovali su Visoki arapski odbor (VAO),
koji je bio sredinje tijelo mree Nacionalnih odbora utemeljenih
po palestinskim gradovima. Odbor je predvodilo devetolano pred-
sjednitvo s Hadi Eminom na elu, koji je tako osim vjerskim po-
stao i politikim voom palestinskih Arapa te preuzeo vodstvo nad
ustankom. No Hadi Emin je ve u jesen 1936. uz pomo Britanaca
obustavio taj za Arape vrlo tetan ustanak: ve ih je izginulo oko
dvjesto, mnoge su obitelji bile na rubu financijskog sloma, a osobi-
tih izgleda za uspjeh, zbog neorganiziranosti, slabe opremljenosti i
odaziva arapskog stanovnitva, nije bilo.
101 Doran, 1999:18.

102 Woolbert, 1938:318.
103 T. Mayer: The Military Force of Islam The Society of the Muslim Brethren and the
Palestine Question, 1945-1948 u Kedourie & Haim, 1982:101-102. Mayer objanjava
da su uzrok malom broju dobrovoljaca i slaboj uinkovitosti Bratstva u tom sukobu
bila unutarnja previranja i traenje identiteta; Britanci su 1936. brojnost MB-a pro-
cijenili na svega 800 lanova i tek su 1939. zapazili rast popularnosti pokreta meu
studentima i narodom (str. 102-103; vidi i biljeke 12 i 17 na str. 112).
514
Druga faza Ustanka

Britanska je vlast zauzvrat ograniila idovsko useljavanje i osno-
vala Kraljevsko ili Peelovo povjerenstvo sa zadaom da predloi
kvalitetno rjeenje palestinskog sukoba. U srpnju 1937. povjeren-
stvo je objavilo opsenu studiju na vie od 400 stranica u kojoj je
dalo povijesni i drutveni pregled stanja u Palestini te predloilo
podjelu zemlje na malu idovsku dravicu koja bi obuhvaala prio-
balje od Rehovota prema sjeveru i Galileju te arapsku dravu koja
bi obuhvaala Samariju, velik dio Judeje i Negev, a s vremenom
bi se pridruila Haemitskoj Kraljevini. Pod britanskom upravom
ostali bi Jeruzalem i Betlehem, povezani uskim koridorom s morem.
Sohnut i veina cionista104 ovaj su plan podjele prihvatili, jer je on
napokon znaio stvaranje kolike-tolike idovske drave sa idov-
skom veinom.105 Prijedlog je prihvatio Ragib Naaibi, kao i Ja-
kub Farad,106 pravoslavni kranin i Abdulah.107 Oporbena stranka
povukla se iz VAO-a smatrajui da bi Izvjee barem trebalo raz-
motriti.108 Tako nije smatrala i veina Arapa pod utjecajem muf-
tije. Kranski Arapi, koji su u razliitim sljedbama inili desetinu
arapskoga stanovnitva, takoer su se usprotivili podjeli.109 Muftija
je namjeravao mobilizirati svearapsku potporu odbijanju prijedloga
Peelova povjerenstva o podjeli Palestine pa je u rujnu sazvao kon-
gres u Bloudanu u Siriji.110 Veina sudionika dola je iz arapskih ze-
malja. Ipak, meu njima nije bilo odgovornih djelatnih dravnika
koji si nisu mogli priutiti sudjelovanje u takvoj otvoreno protubri-
104 Prijedlog su odbacili revizionisti, pokret koji je osnovao Vladimir abotinski.

105 Peelovo je povjerenstvo predloilo i razmjenu stanovnitva prema grko-turskom mo-
delu iz 1922. (PRCR, 1937:390).
106 Saghi Aidan, 2005:34; Farad je bio jedan od lanova Visokoga arapskog odbora (Ke-
dourie, 2004:318).
107 Dallas, 1998:31; Morris, 2008:19.
108 Woolbert, 1938:314. Oporbenu stranku sainjavali su pripadnici obitelji koje su se
suprotstavljale Hadi Eminovoj dominaciji.
109 Woolbert, 1938:314.
110 Podrobnije o kongresu vidi Kedourie, 1981.
515
tanskoj manifestaciji.111 Izaslanici su pristigli i iz Libanona, iako

je vlada te kranske drave bila suzdrana, bez entuzijazma prema
panarabizmu i uz oekivanu sumnjiavost prema panislamizmu.112
Woolbert potom napominje da, premda su neki od prvaka panara-
bizma bili libanonski krani, neki libanonski politiari ne samo
da nisu s neprijateljstvom gledali na idovski dravotvorni projekt
nego su u stvaranju idovske drave u susjedstvu vidjeli buduega
saveznika protiv muslimanske opasnosti.113
U isto vrijeme Palestinom se irio novi val nezadovoljstva meu
Arapima, koji je prerastao u drugu, masovniju, opseniju i krva-
viju fazu ustanka. U jesen 1937., nakon ubojstva jednoga visokog
asnika, Britanci su zabranili VAO i njegove podrunice te poeli
uhiivati lanove Odbora. Muftija se spasio bijegom iz Palestine.114
Unitenje sredinjega zapovjednog tijela ne samo da nije smanjilo
intenzitet ustanka; diljem Palestine pojavili su se lokalni voe115 od
kojih je najznaajniji Fevzija Kaukdija, koji su proglasivi dihad
rasplamsali ustanak i ak zavladali nekim ruralnim krajevima ze-
mlje. Arapi su napadali Britance, koji su prema nekim izvjeima
bili glavni predmet neprijateljstva,116 idove, a nerijetko i druge
Arape, koje su zlostavljali i ubijali uz optube da nisu dovoljno oda-
ni islamu. To je esto bila izlika za poravnavanje starih obiteljskih
rauna ili pljaku pa su se politika, religija, osobna neprijateljstva,
obiteljske zavade i obini kriminal stopili u aroliku mjeavinu.117
111 Woolbert, 1938:316. Usprkos tome, Kedourie dri da se kongres moe smatrati zna-
ajnim za poveanu ukljuenost arapskoga svijeta u palestinski problem (Kedourie,
1981:107).
112 Woolbert, 1938:318.
113 Isto.
114 Na vijest o uhienju lanova predsjednitva Odbora, muftija se sakrio u damiji na
Hramskoj gori, na koju se Britanci nisu usudili kroiti. Kasnije je preodjeven u bedu-
ina prebjegao u Libanon.
115 Morris navodi kako je mogue da je muftija prije bijega okupio gerilske voe i dao
im naputke o pokretanju vala teroristikog nasilja, koje je zapoelo 14. listopada 1937.
(Morris, 1999:145; usp: Lebl, 2003:53).
116 To, primjerice, tvrdi Woolbert u lanku iz 1938. godine (Woolbert, 1938:309).
117 Mallmann & Cppers, 2010:25.
516
Britanci su se s ustanicima obraunali okrutno,118 no istodobno

su zbog arapskoga nasilnog protivljenja odustali od prijedloga Pee-
lova povjerenstva o podjeli Palestine i uspostavi idovske drave.
Godine 1939. objavili su Bijelu knjigu kojom su predloili sma-
njenje idovske imigracije na samo 75.000 useljenika u sljedeih 5
godina, nakon ega bi svako dodatno useljavanje bilo uvjetovano
arapskim pristankom. idovima bi se ograniila kupnja zemljita,
a na cijelu palestinskom podruju osnovala bi se arapska drava,
u kojoj bi idovi bili politiki zastupljeni sukladno brojnosti. Ti
su prijedlozi predstavljali do tada najpovoljnije politike uvjete
predloene palestinskim Arapima. Balfourova deklaracija njome je
praktiki stavljena izvan snage. Arapi ne samo da nisu mogli oe-
kivati nita vie i bolje od te Bijele knjige nego je ovaj prijedlog
nadilazio i najoptimistinija realistina oekivanja, posebice uzme
li se u obzir krvavi ustanak koji su u posljednje tri godine vodili
protiv Britanaca. Bio je to povijesni trenutak za ostvarenje arapskih
ambicija u Palestini. Drugi svjetski rat bio je na pomolu. Britanski
se imperij naao stijenjen sukobima i napetostima na vie strana,
a arapska potpora ili barem izostanak njihova neprijateljstva odjed-
nom su postali puno vrjedniji od dosljednosti u obeanjima danima
idovima.119 Bliski istok strateki, u ratnim uvjetima, predstavlja
jedno od najvanijih zemljopisnih podruja.120 Osim toga, kako je
muftija Huseini palestinsko pitanje uzdigao na razinu sveislamsko-
ga, Britanci si nisu mogli priutiti zavadu s vie od dvjesto milijuna
nearapskih muslimana, od kojih je polovica ivjela unutar britan-
118 U ustanku je prema procjenama izginulo izmeu tri i est tisua Arapa (Morris,
1999:159). Veina Arapa izginula je od ruke drugih Arapa pa Lebl spominje brojku
od 3.500 tako ubijenih (Lebl, 2003:49), a Morris citirajui Arnon-Ohanu ak 4.500
(Morris, 1999:159).
119 Churchill je Bijelu knjigu nazvao sramotnim podilaenjem Arapima i nije ju potpisao.
Weizmann navodi da je jedan od najveih govora u njegovoj karijeri bio govor protiv
Bijele knjige (Weizmann, 1949:411). No Britanija je tada bila na rubu rata u Europi,
Africi i Dalekom istoku i nije si mogla priutiti nemire na Bliskom istoku koji bi,
izmeu ostaloga, mogli ugroziti prohodnost Sueza i opskrbnih puteva prema Istoku.
120 Sulzberger, 1942:663.
517
skoga imperija.121 idovi, s druge strane, nisu imali druge opcije

osim potpore Britaniji.122 Politika podilaenja premijera Cham-
berlaina tako je zahvatila i Palestinu. No ono to je uslijedilo malo
tko je mogao oekivati: Arapi su, Morrisovim rijeima, iz ralja
pobjede iupali poraz.123 Visoki arapski odbor pod vlau Hadi
Emina odbio je i ovaj britanski prijedlog. Umjesto njega zatraio je
trenutani osnutak arapske drave, kao i amnestiju svih sudionika
ustanka. Irak i druge arapske zemlje, s iznimkom Transjordanije,
kojima uvjeti Bijele knjige nisu bili neprihvatljivi, nali su se pod
obvezom da slijede odluku Odbora pa su je i sami odbacili.124
U ovome postupku, prvi put u arapsko-izraelskim odnosima, vi-
dimo postupanje koje e postati model ponaanja svih kasnijih ra-
dikalnih arapskih politikih voa i pokreta: odbijanje najpogodnije
trenutano mogue opcije zbog nerealnih i objektivno neispunjivih
potraivanja. Odbacivanje Bijele knjige iz 1939. kao stube u uspo-
nu prema cilju razotkriva crno-bijeli pristup politikim odnosima
u kojem nema prostora za djelomina postignua. Je li sluajnost
da je upravo islamski klerik autor takva politikog pristupa? Hadi
Emin je bio voen dubokim antisemitskim porivima, koje su ras-
pirivali tekstovi poput Protokola (koje je navodno znao napamet) i
uvjerenje kako idovi svojim utjecajem predstavljaju prijetnju svi-
jetu. Ove klasine antisemitske optube, koje potjeu iz kran-
skoga svijeta, muftija je zainjavao kuranskim argumentom:
Jedan od najvanijih aspekta idovskoga karaktera je njihova pre-

tjerana tatina i sebinost, koji se temelje na njihovu vjerovanju
da su narod koji je Bog izabrao. Njihova gramzivost ne poznaje
121 Woolbert, 1938:313.

122 Vidi Weizmannovo izvjee s 21. cionistikog kongresa koji je odran u enevi 16.
22. kolovoza 1939. na kojem je Bijela knjiga oznaena kao nezakonit odraz nevjerno-
sti, ali i potvrena suradnja s Engleskom u nadolazeem ratu (Weizmann, 1949:413-
415).
123 Morris, 2008:20.
124 Silverfarb & Khadduri, 1986:61-62.
518
granice i oni sprjeavaju druge da uivaju u dobru... Nemilosrdni

su i poznati po svojoj mrnji, zavisti i krutosti, kao to ih je Alah
opisao u Kuranu.125
U Hadi Eminovoj misli protuidovstvo postaje kombinacija kr-

anskoga ili klasinog antisemitizma,126 prema kojem idovi
predstavljaju objektivnu i golemu opasnost drutvima te islamsko-
ga kanoniziranog prijezira. Uspjenom objedinjavanju tih dvaju
protuidovskih nazora najvie su pridonijeli sami idovi: oni se
po prvi puta u arapskoj povijesti profiliraju kao uistinu moan pro-
tivnik arapskim politikim interesima. Zato je u vrijeme Mandata i
prvih nekoliko desetljea izraelske dravnosti teko razluiti izme-
u religijskoga neprijateljstva prema uzoru na kanonizirane islam-
ske tekstove, i klasinoga antisemitizma, izmeu ostaloga zato to
u arapskom protuidovskom radikalizmu sudjeluju i neke kran-
ske skupine. Tek kasnije, tijekom 1980-ih klasini antisemitizam
i islamsko kanonizirano antiidovstvo postat e jasnije razluivi.127
Hadi Emin je tijekom svoje religijsko-politike vlasti u Palesti-
ni u arapsko-idovske odnose unio stari i nazadni islamski napor128
prema kojem nemuslimani u islamskoj dravi moraju biti svedeni
na imije. On je imao viziju uspostave Dar al-islama i sebe kao
kalifa, no panislamizam bio je nespojiv s fragmentiranou arap-
skih politikih pokreta pa su ambicije drugih arapskih pretendenata
125 Elpeleg, In the Eyes of the Mufti, 148-149 cit. u Morris, 2008:21-22.
126 Hadi Emin se protivio uporabi pojma antisemitizam zbog njegova etimolokog zna-
enja koje bi moglo implicirati svrstavanje Arapa i idova u istu kategoriju (vidi Mall-
mann & Cppers, 2010:32).
127 U tumaenjima bliskoistonih zbivanja radikalne islamske skupine sve e vie nagla-
avati ulogu Amerike i drugih svjetskih sila kao saveznica Izraela, bez kojih bi cioni-
zam bio slab, ranjiv, neuinkovit i odavna uniten. idovima se uskrauje priznanje
vojne moi, jer ona nije sukladna s uenjem Kurana. Takoer, izmeu bliskoistonih
muslimanskih i kranskih zajednica doi e do raskola pa i otvorenih sukoba kao
u Libanonu kad su se krani skupa s Izraelcima (a jedno vrijeme i ijitima) borili
protiv sunitskih muslimana. U samom Izraelu, muslimani su tihim etnikim ie-
njem djelomice izgurali svoje kranske sunarodnjake iz mnogih gradova, kao to je
Betlehem, Bet Dala, Ramalah i Nazaret.
128 Morse, 2003:26.
519
na krune i dravnu vlast, ostvarenje takve goleme politiko-religij-

ske utopije uinile neizvedivom. No dio te vizije od koje je veina
arapskih aktera mogla izvui korist, a koji se odnosi na povratak na
kanonizirano islamsko vienje idova, zaivio je i do danas ostao
najvanija ostavtina radikalnog muftije.
Hadi Eminova uloga u promicanju nacizma
Hadi Emin je, kao i veina palestinskih Arapa, pristajao uz naciste,

a protivio se Britancima.129 Ipak, razmjer suradnje u postizanju za-
jednikih ciljeva izmeu njemakih nacista i jeruzalemskog muftije
poela su otkrivati tek nedavna znanstvena istraivanja djelomice
utemeljena na novoobjavljenim dokumentima CIC-a i CIA-e.130
Nacizam i kult Fhrerove linosti vrlo su rano nali uporite meu
Arapima,131 emu je uz zajedniki antisemitizam pridonosila i i-
njenica da Njemaka na Bliskom istoku nikad nije bila kolonijalna
sila. Prvi porazi Britanaca od strane Nijemaca u Sjevernoj Africi
doekani su slavljem diljem arapskoga svijeta. Svrgnuti je muftija
u travnju 1941. skupa s Raidom Alijem el-Gailanijem sudjelovao
u osvajanju Bagdada za Reich, nakon eka je objavio fetvu kojom
je sve muslimane pozvao na dihad protiv Britanije.132 No pronje-
maki Irak bio je kratka vijeka; do konca svibnja Britanci su pora-
zili el-Gailanijeve snage i uspostavili svoju vlast. Neposredno prije
ulaska Britanaca u Bagdad izvren je pokolj nad tamonjom idov-
skom zajednicom. Hadi Emin je preko Irana prebjegao u Rim, gdje
se sastao s Musolinijem i s delegacijom muslimana iz jugoslaven-
129 Prema istraivanju provedenom za Ameriki konzulat u Jeruzalemu u veljai 1941.,

88% ispitanika izrazilo je potporu Nijemcima a 9% Britancima (Cohen, 2008:175).
130 Breitman & Goda, 2010:17.
131 Primjer hvalospjeva Arapa Hitleru vidi u Mallmann & Cppers, 2010:30-31. Autori
navode kako se od 1938. u arapskim novinskim lancima Hitler stavljao na istu razinu
s prorokom Muhamedom, dok su u Iranu ijitski klerici i vjernici objavljivali kako je
Hitler zapravo Dvanaesti imam.
132 Morris, 1999:165.
520
skih zemalja pod talijanskom okupacijom.133 Iz Rima je otputovao u

Berlin gdje se 28. studenoga 1941. prvi put susreo s Hitlerom. Uspr-
kos konfuznom i neugodnom ozraju u kojem je protekao njihov
prvi susret,134 Hitler i muftija zakljuili su da su im ciljevi slini,
osobito glede unitavanja idova te su uspostavili blisku suradnju
koja je trajala sve do sloma nacistike Njemake. Hitler je muftiji
tada rekao da e se njemake postrojbe preko Kavkaza probiti na
Bliski istok, no jedini cilj Njemake ondje bit e unitenje ido-
va.135 U Berlinu je osnovan Arapski ured, koji je vodio muftija
uz pomo osoblja od 20 do 30 ljudi.136 Tu su se, izmeu ostaloga,
stvarali radijski programi na arapskom jeziku kojima su se pozivali
Arapi, ali i drugi muslimani137 na potporu ratnim ciljevima sila Oso-
vine te su se organizirale pijunske i diverzantske akcije protiv Sa-
veznika. Prema nekim izvjeima, Hadi Emin je odigrao znaajnu
ulogu u donoenju odluke nacistikih voa o fizikom istrebljenju
europskih idova, ali taj dio njegove nacistike karijere do danas je
ostao neistraen i nepotkrijepljen iz vie izvora.138
Muftiju su za propagandnu pomo angairali i Japanci.139 C.
L. Sulzberger je u lanku objavljenom u asopisu Foreign Affairs
133 Lebl, 2003:91.

134 Vie o tome vidi u Lebl, 2003:95-101 (Lebl prenosi dijelove muftijina dnevnika u
prijevodu na srpski jezik to njezinu djelu daje posebnu zanimljivost) i Mallmann &
Cppers, 2010:89-90.
135 Breitman & Goda, 2010:18-19. Izjava je podrazumijevala da Njemaka nema ambicije
ostati na Bliskom istoku kao nova kolonijalna sila koja e arapski svijet staviti pod
svoju vojnu i politiku upravu.
136 Isto, str. 19.
137 Muftija je osim bosanskohercegovakih muslimana za nacistiku Njemaku vrbovao
i muslimane s Kosova, Kavkaza (to se moe razumjeti u kontekstu gore navedenoga
Hitlerova obeanja), Irana i dr.
138 Vidi lanak u EI Vol. XII:69 u kojem Eichmannov suradnik Dieter Wisliceny muftiju
optuuje da je bio inicijator politike eksterminacije.
139 Na zamolbu veleposlanstva Japana u Rimu muftija je objavljivao propagandne poruke
namijenjene muslimanima u zemljama Dalekog istoga pod japanskom okupacijom
(Lebl, 2003:123). Muftija je s Japanom otprije odravao odreene veze, a u njegovu
bijegu 1941. iz Iraka, preko Irana u Italiju pomoglo je japansko veleposlanstvo u Te-
heranu.
521
1942. naveo da mu je iranski ah te godine ispriao kako Japanci

objavljuju propagandu na iranskom jeziku u kojoj, umjesto da
uzdiu japanske vrijednosti, hvale Nijemce kao spasitelje Irana od
Britanaca i Rusa, a Hitlera predstavljaju kao izravnog potomka
Proroka Muhameda, to je dokazano budui da je roen sa sve-
tim zelenim pojasom oko oita.140 Iako su Japanci jo od konca
1930-ih nastojali stvoriti saveznitvo s muslimanima, nije nemo-
gue da je autor toga dijela propagande bio sam muftija. Prema dr.
Kemalu Dalalu, bivem muftijinom suradniku koji ga je kasnije
kritizirao zbog nebrige za izgubljene arapske padobrance, muftija
je verovao da su nacizam i islam dve istovetne nauke.141 Koncem
1942. godine muftija je u Berlinu otvorio Sredinji islamski institut
(Islamisches Zentral-Institut). U pozdravnom govoru naglasio je
kako muslimanska borba protiv idova potjee od najranijih islam-
skih vremena, da su idovi bili Muhamedovi neprijatelji i da ih
Kuran oznaava kao nepomirljive neprijatelje muslimana. Op-
tuio ih je za podmuklost, svjetske zavjere i poguban utjecaj na
narode te zakljuio kako ovaj rat, koji je prouzrokovalo svetsko
jevrejstvo, prua muslimanima najbolju priliku da se oslobode pro-
gona i ugnjetavanja, ukoliko oni tu priliku pravilno iskoriste.142
Godine 1943. muftija se zbliio s Himmlerom, koji postaje
novi zatitnik Arapa i islama.143 Plod njihove suradnje bila je
uspostava SS divizija sastavljenih od bosanskohercegovakih mu-
slimana. Hadi Emin je koncem oujka te godine u pratnji velepo-
slanika NDH u Berlinu Mile Budaka doputovao u Zagreb, a potom
preko Banje Luke stigao u Sarajevo. Ondje je tijekom estodnev-
nog boravka pozivao muslimane da se dragovoljno ukljue u novo-
140 Sulzberger, 1942:675.

141 Lebl, 2003:135.
142 Lebl, 2003: 211.
143 Lebl, 2003:147. Breitman i Goda navode da su Voe SS-a i Huseini tvrdili kako na-
cizam i islam dijele zajednike vrijednosti kao i zajednike neprijatelje iznad sviju,
idove (Breitman & Goda, 2010:20).
522
osnovanu diviziju. Novaenje je bilo uinkovito,144 a gotovo isklju-

ivi muslimanski sastav divizije, koja je kasnije preimenovana u
Handar, izazvao je odreeni razdor izmeu Hrvata i muslimana.145
Muftija je tijekom boravka u Sarajevu muslimane podsjetio kako
je Njemaka jedina velika sila, koja nije nikada napala ni jednu
islamsku zemlju te ustvrdio:
[N]acionalsocijalistika [se] Njemaka bori protiv svjetskog i-

dovstva. idovi su nasljedni neprijatelji muslimana, jer u Koranu
stoji: uvidjet e, da su idovi najvei neprijatelji muslimana.146
Goldstein navodi da u Handaru gotovo uope nije bilo antisemit-

skih tekstova prije objavljivanja ove muftijine izjave. U sljedea
tri broja protuidovski su lanci esti, a u broju 11. iz listopada
1943. (koji je i posljednji), lanak idovi u Bosni zavrava rijei-
ma: idova i idovtine mora nestati.147 Iste je godine u Zagrebu
144 Novaenje bosanskohercegovakih muslimana u SS divizije odvijalo se u vrlo slo-

enim povijesnim okolnostima po tu zajednicu. Njihovo pristupanje sigurno nije
bilo uvjetovano samo religijskim ili ideolokim razlozima, nego je ono u odreenoj,
moda vrlo znaajnoj mjeri predstavljalo reakciju na pokolje muslimanskog ivlja u
istonoj Bosni koje su izmeu 1941. i 1943. izvrili etnici. Jedan takav pokolj do-
godio se i u veljai 1943. (vidi zapovijedi i izvjea o tim pokoljima u Draganovi &
Mandi, 1991:153-154 te o broju muslimanskih rtava u Pljevljanskom, ajnikom i
foanskom sresu na http://upload.wikimedia.org/wikipedia/sh/9/9c/Djurisic_report.
jpg, pregl. 24. 11. 2012.), to je nedvojbeno pridonijelo njihovu pristupanju Diviziji
nekoliko mjeseci kasnije. Za opseniju studiju o prilikama u istonoj Bosni prije i
nakon osnutka Handar divizije vidi Sulejmanpai, 2000.
145 Muftija je muslimanima obeavao odreenu autonomiju izvan NDH. Osim toga,
uvjeti u Handar diviziji bili su bolji od onih u postrojbama ustake vojske pa je dio
muslimana preao u nju. Osobito nezadovoljstvo meu Hrvatima donijela je odluka da
divizija bude iskljuivo muslimanska te joj je i iz imena izbaen pridjev hrvatska.
O razlozima Himmlerova ustrajanja na tome da divizija bude iskljuivo muslimanska
vidi Lebl, 2003:173-174.
146 asopis Handar 8/1943 cit. u Goldstein, 2006:273. Sulejmanpai takoer prenosi
sline muftijine poruke: Njemaka se bori protiv svjetskog idovstva, principijelnih
neprijatelja islama. On tvrdi da su ih bosanskohercegovaki muslimani, ukljuujui
i imame drali protokolarnim frazama, a da muftija pod Svjetskim idovstvom
zapravo misli na cioniste s kojima se sukobljava ve desetljeima (Sulejmanpai,
2000:135-139).
147 Isto.
523
objavljen i hrvatski prijevod muftijina pamfleta Islam i idovstvo.

Taj dokument, kao i muftijini objavljeni govori iz tog vremena, od
osobitog je znaaja za razumijevanje njegove misli. On se, naime,
obruava na idove ne kao rasno inferiorne ili drutveno opasne,
kakvima ih je prikazivala nacistika propaganda, nego neprijatelj-
stvo prema njima prvenstveno povezuje s islamskim kanonom:
Premalo je na alost poznato, da neprijateljstvo izmeu islama i i-

dovstva nije tek novijeg nadnevka, nego da ono sie daleko natrag
sve do u vremena Proroka Muhameda.148
Muftija potom opisuje znaaj i podmuklost idovstva i njegovo

neprijateljstvo prema osnivau islama, Proroku Muhamedu. U
daljnjem tekstu on se osvre na kanonizirane islamske izvore i ka-
snije povjesniare (na poetku teksta spominje Tabarija) te Muha-
medov sukob sa idovima saima u ovom ulomku:
Borba izmeu idova i islama zapoela je, kad je Muhamed pobje-

gao iz Meke u Medinu, gdje je stvorio podlogu za razvitak islama.
Ve tada su idovi bili svim lukavstvima protkani trgovci i smjesta
su opazili, da bi Muhamedov utjecaj i na duhovnom i na poslov-
nom podruju mogao za njih biti opasan. Zato ih je proti islamu
obuzela duboka mrnja, a ta je mrnja rasla tim jae, im je islam
postajao vri i moniji. Oni prekinue ugovor, to su ga s Muha-
medom bili sklopili u Hiberu o emu e biti govora kasnije a
njihov je bies porastao do skrajnjih granica, kad je Koran odkrio
njihove najdublje duevne sklonosti i njihovu bezdunost i nesa-
vjesnost, uslijed ega su ti njihovi poroci postali obenito poznati.
Ve tada su idovske metode bile iste kakve su i danas. Njihovo
je oruje bilo kao uviek potvora i osvada, pa su tako i Muhame-
da pokuali poniziti u oima njegovih pristaa. Uztvrdili su da je
varalica, arobnjak i laac, a kad na taj nain nisu doli do cilja,
148 El-Huseini, 1943:5; vidi i Lebl, 2003:181.
524
pokuali su da podkopaju Muhamedovu ast proirivi glasinu, da

je Muhamedova ena Aia poinila preljub. irei tu glasinu i tvrd-
nju htjeli su da u srdcima Muhamedovih pristaa posiju sumnju.149
Od pojedinosti preuzetih iz kanoniziranih islamskih izvora Hadi

Emin navodi i ovo:
On opaa da poviest pozna idove samo kao podreeni narod

(str. 5).
idovi su Muhamedu postavljali bezsmislena i nerjeiva pita-
nja. U ranijim poglavljima ove studije spomenuta su pitanja
koja su rabini postavljali Muhamedu, a koja su ga ozlojeivala,
razvidno zbog njegove nemogunosti da im dadne prikladan od-
govor (str. 8).
idovi su pokuali ubiti Muhameda tako to bi jedan od njih na
njega bacio golem kamen dok je on razgovarao s ostalima (str.
8-9).
idovka je Muhameda pokuala otrovati (str. 10).
idovi su sklopili savez s arapskim plemenima koja su bila u ratu
s muslimanima (str. 9 i 13).
idovi su mnogobocima iz Meke rekli da je njihova mnogobo-
aka religija bolja od Muhamedove (str. 13-14).
Muftija svoje navode potkrjepljuje kuranskim citatima: Posve si-

gurno e utvrditi, da najvee neprijateljstvo prema onima koji vje-
ruju, goje idovi i neznaboci (str. 14).150
No u nekim pojedinostima muftijin tekst preuzima argumente
klasinoga antisemitizma. Tako na str. 6 tvrdi da su idovi u rim-
sko vrijeme u Siriju i Palestinu donijeli kugu, da su bili ognjite
zaraze i da ih se zbog toga u Arabiji jo uvijek naziva mikrobi-
ma. U skladu s tom tradicijom, on donekle odstupa od kanoni-
149 El-Huseini, 1943:6-7.

150 Sura 5:85.
525
ziranih tekstova i idovima pripisuje odreene, iako privremene,

uspjehe u zavaanju arapskih plemena te ak navodi da neki po-
vjesniari svode i Muhamedovu smrt na posljedice toga [idovki-
na] trovanja (str. 10). Pamflet zavrava rijeima hadisa, koji je i
jedini dio teksta popraen izvorom:
Dan suda doi e tek onda, kad muslimani idove podpuno potuku
i kad svako drvo, za kojim bude sakriven idov, bude muslimanu
govorilo: Za mnom stoji idov, ubij ga! Samo drvo farkad, koje
je mali grm s mnogo bodljika, a raste u okolici Jeruzalema, ne e
u tom uestvovati, jer je to idovsko drvo (Buhari-Muslim VIII,
str. 188.).151
Jedna od zanimljivosti ove knjiice lei u nepostojanju njezine re-

levantnosti za tada aktualna zbivanja u Europi. Veina nacista nisu
bili muslimani, a pronacistiki reim u NDH ve je provodio pro-
gram istrebljenja idovskog naroda pa se ukazivanje na idovsko
neprijateljstvo prema Muhamedu i prvoj muslimanskoj zajednici
doima zalihosnim. Mogue je da je djelo bilo namijenjeno arapskoj
publici, a da je hrvatski prijevod bio tek usputni projekt. No ono
ipak predstavlja povijesno vrijedan dokument. U njemu je s jedne
strane prikazan muftijin radikalizam, a s druge relevantnost kano-
niziranih islamskih tekstova za muslimansko-idovski odnos, kako
ga vide radikalni muslimanski klerici. Pisanje ovakvih tekstova u
Europi nekoliko godina kasnije postat e krajnje politiki nekorek-
tno, no 1930-e i prva polovica 1940-ih bio je povijesni trenutak u
kojem je radikalni klerik mogao slobodno izraziti svoja uvjerenja
i misli.
U muftijinu govoru povodom obljetnice Muhamedova roenja
19. 3. 1943. glavna je tema bila idovsko nastojanje da preko Sa-
veznika ugroze Arape. Na jednom mjestu muftija tvrdi kako idovi
151 El-Huseini, 1943:14. Taj je hadis citiran i u Hamasovoj Povelji, o emu e biti vie
rijei kasnije.
526
namjeravaju u Magreb doseliti milijune idova, koji su protjerani

iz Europe te od Magreba nainiti idovski most izmedju New
Yorka i Jeruzalema. Slijedi sredinja misao njegove karijere, a to
je ugroza koju idovi predstavljaju za cio islamski svijet:
Osim toga su idovi po tome, to sveta islamska mjesta i Aksa-da-

miju tvrdei da je Aksa-Damija nekadanji Salamonov hram
hoe da uzmu za sebe, velika pogibelj i za cieli islamski sviet i
njegovih 400 milijuna muslimana.152
U govoru povodom otvaranja Islamskog zavoda u Berlinu, muftija

ponovno objanjava:
Medju najogorenije neprijatelje muslimana, koji im ve od dav-

nina pokazuju svoje neprijateljstvo, a svagdje i trajno ih susreu
s podmuklou i lukavstvom, spadaju idovi i njihovi pomagai.
Svakome je muslimanu dovoljno poznato, kako su idovi ve od
prvih dana mladog islama bili proti njemu i njegovoj vjeri, kakvu
su mrnju pokazivali prema Proroku, koliko su muka i jada za-
davali, koliko su spleta proti njemu zasnovali i koliko urota proti
njemu skovali. Zato je Koran proti njima morao izrei osudu, da su
najnepomirljiviji neprijatelji muslimana i to ovim bojim rieima:
Najmri neprijatelji onih, koji su prihvatili vjeru, su idovi. Sveti
Koran i Prorokov ivotopis puni su dokaza idovske bezznaajno-
sti i njihovog podmuklog, laljivog prevarnog postupanja, to je si-
gurno dovoljno, da muslimane bez prestanka upozorava na njihovu
ivu pogibelj i neprijateljstvo.153
152 El-Huseini, 1943c:6-7. Hadi Emin ovdje opovrgava podatak iz traktata Al-haram
al-sharif koji je 1925. izdalo Vrhovno muslimansko vijee iji je on bio predsjednik,
prema kojem je nedvojbeno da je platforma na kojoj je Kupola na Stijeni i el-Aksa
lokacija Salomonova hrama (al-Al, 1925:4).
153 El-Huseini, 1943b:7. Navedeni kuranski stih je 5:85 (5:82 u Korkutovu i u Karievu
prijevodu).
527
U nastavku muftija naglaava: Utjelovljeni neprijatelji muslimana

su idovi...,154 a govor zavrava pozivom na pobonost i por-
tvovnost:
Tek tada e Bog imati razloga da vam pomogne u pobjedi i zati-

ti vas od podmuklosti vaih neprijatelja. Nema Boga do jedinog
Alaha!155
Muftijin bliski suradnik i imam Handar divizije SS-Haupsturm

fhrer Husein ozo, u godinjaku Hrvat za 1943. godinu objavio
je lanak u kojem je objasnio islamsko neprijateljstvo prema ido-
vima:
Na ovakvu prirodu idovstva islam je vrlo rano upozorio ovje-

anstvo. Trebalo je, da prou tisuljea, pa da se konano uvidi,
da neprijateljski stav islama prema idovstvu lei u elji, da se
ljudskom drutvu osigura bolji ivot time, to e se idovi kao
nosioci materijalizma i glavniarstva izkljuiti iz javnoga ivota,
jer za njih ne postoje nikakvi drugi zakoni, osim zakona pljake i
izkoriivanja. O njima Kur-an kae: Bog ih je (idove) prokleo
zbog njihova nevjerstva. Oni vrlo malo vjeruju Oni su osueni
na ponienje i prezir, i Boja srba se na njih izlila, jer su zaniekali
Boje dokaze i napravdi su poslanike Boje ubijali. Ovako im se
desilo, jer su bili nepokorni i prekoraili su granice onoga to je
bilo dozvoljeno.156
Ulazak bosanskohercegovakih muslimana u sustav SS-a, skupa s

drugim politikim imbenicima, potaknulo je stvaranje posebno-
ga bonjakog identiteta koji NDH nije doivljavao kao najbolji
nain ispunjenja nacionalnih tenji. Mnogi asnici i ideolozi sve
154 Isto, str. 11.

155 Isto, str. 15.
156 Tekst je preuzet iz preslike stranice asopisa koja se nalazi u Lebl, 2003:215.
528
su vie vidjeli Bosnu i Hercegovinu kao podruje izvan NDH, pod

izravnom njemakom upravom. Njemako novaenje muslimana
u svoje postrojbe bez koordinacije sa Zagrebom poticalo je takve
tenje. U takvu kontekstu pojavila se potreba za definiranjem po-
sebnoga ideolokog identiteta, koji se gradi na doktrini nacional-
socijalizma o emu su se brinuli SS oficiri te doktrini islama, o
emu su se brinuli obrazovaniji islamski sveenici.157
Muftija je kasnije sudjelovao i u osnivanju SS divizije sastav-
ljene uglavnom od bosanskih muslimana, poznate pod nazivom
Kama te kosovske SS divizije Skenderbeg. Koncem rata sljedee
godine mnogi borci tih divizija koji su se zatekli na podruju Ju-
goslavije158 nastojali su se skupa s postrojbama NDH povui pre-
ma sjeveru i predati zapadnim Saveznicima. Dio onih kojima je to
polo za rukom nali su se u logorima za raseljene osobe, odakle
su 1948. preli u arapske vojske koje su ratovale s novoosnovanom
izraelskom dravom.159 Iako njihova brojnost nije bila velika, oni
su inili i dio asnikog kadra Kaukdijine Arapske oslobodilake
vojske.
Jugoslavenska tjeralica i muftijin bijeg

U proljee 1945. muftija je iz Njemake pobjegao preko Austri-
je do vicarske, no tamonje su ga vlasti odbile pustiti u zemlju.
Vratio se u Njemaku, u dio pod francuskom okupacijom, gdje je
uhien i prebaen u Pariz. Nedugo potom Francuska je stavila do
znanja da Hadi Emina smatra vie gostom pod svojom zatitom
nego zarobljenikom. Oko njegove sudbine zapoeo je itav mali
diplomatski rat. Britanija je Hadi Emina eljela vidjeti pred su-
dom kao nacistikog zloinca, no iz straha od negativna odjeka u
arapskom svijetu, koji se neto prije konca rata poeo ujedinjavati
157 Goldstein, 2006:272.

158 Dio Handar divizije Nijemci su poubijali u Francuskoj zbog pobune, a divizija je
rasputena prije kraja rata.
159 Lebl, 2003:194-195; vidi i Frantzman & ulibrk, 2009:189-201, Morris, 2008:85, 90.
529
u Arapsku ligu,160 njezina je vlada htjela da mu sudi netko dru-

gi. Slino su razmiljali i Francuzi, koji nisu eljeli doi u sukob
s muslimanima u svojim sjevernoafrikim kolonijama te Siriji i
Libanonu, kao i SSSR koji je imao ambicije irenja komunistike
ideologije u muslimanskom svijetu. Jugoslavija je pak, Odlukom u
kojoj je pisalo: Organizovao 1943. god. mobilizaciju muslimana
u SS-divizije,161 Hadi Emina uvrstila u popis ratnih zloinaca te
navodno od Francuske zatraila njegovo izruenje. Na to je reagi-
rala Arapska liga koja je od jugoslavenskih vlasti zatraila obusta-
vu postupka protiv muftije. Tito je, prema pisanju eni Lebl, tome
zahtjevu udovoljio iste godine; Hadi Eminovo ime misteriozno
je nestalo s popisa raznih zloinaca. U tajnom dopisu jugoslaven-
skoga veleposlanstva br. 664 od 19. travnja sljedee godine opisane
su prepirke Engleza i Francuza oko muftije, s francuskom napome-
nom kako niko nije traio njegovu ekstradiciju.162 Hadi Emin je
Francuzima izrazio bojazan da idovska osvetnika skupina planira
njegovu likvidaciju zbog uloge koju je imao u odvoenju nekih
europskih idova u njemake logore. Taj je strah bio opravdan, kao
i strah od Nrnberkog procesa koji je tada bio u tijeku.163 U ko-
lovozu 1946. pobjegao je iz kunog pritvora i stigao u Kairo. Pod
zatitom kralja Faruka nastavio je s politikim i vjerskim aktivno-
stima na ujedinjenju muslimana u borbi protiv cionizma.
Kraj Mandata i arapsko-izraelski rat 1947. 1949.
Zbliavanje ideologije nacionalizma i socijalizma te religije

islama, kakvo je zagovarao muftija, pojavilo se i drugdje meu
160 Ligu su 22. oujka 1945. u Kairu osnovali Egipat, Transjordanija, Sirija, Libanon, Irak
i Saudijska Arabija.
161 Preslika odluke u Lebl, 2003:240.
162 Transkript i preslika dopisa br. 664 u Lebl, 2003:242-243.
163 Saveznici su imali dovoljno grae za njegov progon kao ratnog zloinca, to pokazuju
i deklasificirani vojni dokumenti i dokumenti CIA-e (Breitman & Goda, 2010:21).
530
Arapima, osobito u zemljama pod britanskom upravom. ini se

da akenaski cionistiki voe taj ideoloki sinkretizam dugo nisu
shvaali;164 zapravo je pitanje koliko je do nastanka religijskog cio-
nizma logika njihove povezanosti bila predmetom dubljega promi-
ljanja meu idovima.165 Egipatski pokret Mladi Egipat izmeu
1933. i 1940. proao je transformaciju iz sekularnoga nacionalisti-
kog u religijski nacionalistiki.166 S druge strane sirijska stranka
Baath, osnovana 1940., kao i druge nacionalistike stranke, pa-
narabizam je vidjela u jedinstvu jezika, teritorija i nacije, a ne re-
ligije. Njezini lanovi nemuslimani prednjaili su u naglaavanju
militantnog socijalizma i sekularizma stranke.167 Zajedniko i jed-
noj i drugoj struji bilo je vehementno protuidovstvo. Hadi Emin,
koji je poetak prvoga arapsko-izraelskog rata doekao u Egiptu,
nastavio je na njemu graditi zajedniku platformu arapske nepo-
mirljivosti prema novonastaloj idovskoj dravi, iako je njegov
osobni utjecaj u odnosu na prijeratno razdoblje znatno oslabio.168
Njegove ideje, pak, o idovima kao nositeljima spletki i zavjera te
164 Lebl spominje Musu Abdulaha el-Huseinija, Muftijina roaka, kojega je Ben-Guri-
on nakon sastanka s njim poetkom 1938. nazvao ovjekom arapske ljevice. Musa
Abdulah uistinu je bio socijalist, ali i nacist; voe Reicha nazivali su ga buduim
Heydrichom Bliskoga istoka (Lebl, 2003:108-109).
165 Sve dok se cionizam temeljio na socijalizmu, njegovi su predstavnici povezanost soci-
jalista s islamistima smatrali devijacijom ili brakom iz interesa, primjerice naftnog.
Zanimljiv je u tom kontekstu opis sastanka Socijalistike internacionale u Londonu
1973. koji je sazvala Golda Meir, u Meir, 1987:300-301.
166 Pokret je osnovan 1933. kao nacionalistiki, njegovao je kult Fhrera te oponaao na-
cistiki stil odijevanja, procesija i nasilja. Pokret je bio striktno razdvojen od pet godi-
na starijega pokreta Muslimanskog bratstva, koje je nadahnue nalazilo u islamskim
svetim spisima. No 1940. Mladi Egipat je preimenovan u Islamsku nacionalistiku
stranku, a u program su ugraeni vjerski koncepti (Mallmann & Cppers, 2010:33-
34).
167 Pipes, 1990:37-38; usp. Mallmann & Cppers, 2010:34.
168 U rujnu 1948. Hadi Emin je u Gazi proglasio uspostavu Palestinske vlade. Nasta-
vio je zagovarati beskompromisni radikalizam i pozivati Arape na jedinstvo u borbi
protiv Izraela, ali njegov je utjecaj poeo slabjeti. Transjordanija je 1950. anektirala
dijelove Palestine pod svojom vlau, nakon ega je kralj Abdulah imenovao drugoga
muftiju i drugoga predsjednika Vrhovnoga muslimanskog vijea. Hadi Emin je 1959.
preselio iz Egipta u Libanon, gdje je ostao do smrti 1974. kao marginalna linost za
daljnji razvoj bliskoistonih prilika.
531
iskonskoga neprijateljstva prema muslimanima ve su se duboko

ukorijenile diljem islamskoga svijeta. Bila je to poruka koja je u
tom trenutku mogla mobilizirati pripadnike gotovo svih ideolokih
i svjetonazorskih segmenata meu Arapima. Utvrivanje zajedni-
kog neprijatelja, pokazat e se, nije bilo dovoljan imbenik vojne i
politike uinkovitosti i nije moglo nadvladati ideoloku i interesnu
podijeljenost meu Arapima. No, poetak je bio obeavajui. Kad
su arapske drave u svibnju 1948. napale novoosnovanu izraelsku
dravu, presudna veina u arapskom svijetu taj je rat prvenstveno
vidjela kao sveti rat.169
Ve prije podjele Palestine i rata, tijekom 1947., meu Arapi-
ma ukljuenima u rjeavanje palestinskog pitanja bio je zamjetan
odrjeit nastup s malo spremnosti na dogovore. Britanija se u prvoj
polovici 1947. zbog kaotinog stanja u Palestini, koje se oitovalo
i u sve eim teroristikim napadima Ecela (Irguna) i Lehija na
britanske postrojbe koje pak zbog meunarodne javnosti potresene
razmjerima Holokausta nisu mogle primjereno uzvratiti, nastoja-
la povui iz Palestine. Zato je od Ope skuptine UN-a zatraila
preporuku o nainu ureenja palestinskih prilika. UN je u svib-
nju 1947. osnovao Posebno povjerenstvo za Palestinu UNSCOP
sa zadaom da ispita tamonje prilike i osmisli prijedlog odriva
dugoronog rjeenja. Arapi i idovi potpuno su razliito doekali
izaslanike UNSCOP-a. idovi su po kibucima traili naseljenike
podrijetlom iz drava iz kojih su dolazili i lanovi Povjerenstva
(UNSCOP su inili predstavnici Australije, ehoslovake, Gva-
temale, Indije, Irana, Jugoslavije, Kanade, Nizozemske, Perua,
vedske i Urugvaja) te ih ugoavali s poastima i uvjeravali o
svom pravu na dravu. VAO pak, kojim je iz Kaira upravljao Hadi
Emin, ali su mu zbog nepostojanja oporbenoga politikog tijela170
Britanija i UN priznavali pravo legitimnog predstavnika palestin-
169 Morris, 2010:65.

170 Sachar navodi da je do tada organizirana oporba Huseinijima bila potpuno likvidira-
na... (Sachar, 2001:281).
532
skih Arapa, proglasio je opi trajk, prosvjede i bojkot te proci-

onistike skupine.171 UNSCOP je imao vie uspjeha u razgovo-
rima s arapskim politiarima izvan Palestine. esta tema tijekom
tih razgovora, a osobito nakon objavljivanja Veinskog izvjea
bile su prijetnje nasiljem i dihadom u sluaju osnutka idovske
drave. Radikalnu retoriku arapskih politiara lanovi Povjeren-
stva, ini se, nisu odve ozbiljno shvaali. Jedan od njih primijetio
je da se arapski predstavnici, kad ih se sasluava skupno, nadmeu
u ekstremizmu.172 No susret s libanonskim politikim i vjerskim
voama maronita najvee tamonje kranske zajednice iz koje
se bira predsjednik bio je potpuno drukiji. Maronitski predstav-
nici meu kojima je bio patrijarh i bivi predsjednik Emile Edd,
podravali su podjelu Palestine koja bi podrazumijevala uspostavu
idovske drave, dok je bejrutski nadbiskup otvoreno osporavao
arapsko vlasnitvo nad Palestinom i Libanonom.173 Stav maronita,
posebice vjerskih poglavara, zanimljiviji je utoliko to se u to vri-
jeme Vatikan, s kojim je ta zajednica sjedinjena, protivio idovskoj
dravnosti.
Prijedlog podjele Palestine i glasovanje u UN-u

UNSCOP je koncem kolovoza 1947. definirao prijedlog o podjeli
Palestine na idovski i arapski dio. Taj prijedlog podrali su svi la-
novi osim predstavnika Jugoslavije, Irana i Indije, zbog ega je na-
zvan Veinskim izvjetajem. Te tri drave su pak u Manjinskom
izvjetaju predloile da se na cijelome podruju Palestine uspo-
stavi neovisna federalna drava idovskih i arapskih podruja.
Predstavnici cionistikog pokreta prihvatili su veinski prijedlog,
no ne i Arapi. Diljem arapskog svijeta podigli su se glasovi protiv
Veinskog izvjetaja uz pozive na dihad i krvoprolie. Hadi
171 O postupanjima idovske i arapske strane tijekom UNSCOP-ova obilaska Palestine

vidi Morris, 2008:41-46.
172 Morris, 2008:45.
173 Morris, 2008:45-46.
533
Emin je i ovaj put otiao korak naprijed: on je odbacio i Manjinski

izvjetaj koji je nazvao prikrivenom podjelom kojom se ozako-
njuje idovsko uporite u Palestini.174
Izvjee je jo trebala prihvatiti Opa skuptina Ujedinjenih na-
roda dvotreinskom veinom. Glasovanje je zakazano za 29. stude-
noga 1947. idovi su od drave do drave lobirali za prihvaanje,
uvjeravajui ih da je to jedino pravedno rjeenje kako palestinsko-
ga politikog problema tako i sudbine njihova naroda. Arapi su pak
vie od lobiranja pribjegavali prijetnjama i ucjenama. Podsjeali
su na stotine tisua idova koji su ivjeli u arapskom svijetu ija
e sudbina biti ugroena eventualnim prihvaanjem plana podjele.
Prijetnje krvoproliem i dihadom u sluaju izglasavanja osnutka
idovske drave nerijetko su predstavljale okosnicu arapskog ar-
gumenta; neki su ak ukazivali na mogunost da se njihov sveti rat
rasplamsa u Trei svjetski.175 Dan prije glasovanja u UN-u CIA je
sastavila izvjetaj u kojem upozorava da su arapske vlade pod sna-
nim ne samo nacionalistikim nego i religijskim utjecajem te da je
vjerojatno kako e neke religijske organizacije preuzeti inicijativu
u organizaciji arapskog otpora u Palestini.176 U istom dokumentu
Muslimansko bratstvo (Ikhvan) je prepoznato kao glavni nositelj
militantnoga religijskog fanatizma te da u sluaju proglaenja di-
hada veliki muftija, kao voa Vrhovnoga muslimanskog vijea,
moe raunati na slonu potporu svih lanova Ikhvana, sigurnih da
e poginu li na bojnom polju ui u Raj.177
U napetom ozraju, voeni najrazliitijim motivima, od huma-
nitarnih, preko ideolokih i imperijalnih pa do religijskih, 33 dra-
ve su podrale prijedlog podjele, 13 ih je bilo protiv, 10 suzdranih,
174 Morris, 2008:50.

175 Morris, 2008:61.
176 ORE 55:4.
177 Isto, str. 5. U nastavku izvjetaja, autor donosi procjene brojnosti arapskih nomada
(beduina), te ukazuje kako je njihova ratobornost proizvod kombinacije religijskog
fanatizma i entuzijatske privrenosti pljaki, grabei i razbojnikim pohodima.
534
dok je Tajland bio nenazoan.178 Tako je prihvaen Veinski izvje-

taj UNSCOP-a, a Rezolucijom 181 odlueno je da e se u Palesti-
ni uspostaviti nezavisna arapska i nezavisna idovska drava, koje
e ui u ekonomsku uniju.
Izglasavanje podjele meu palestinskim je idovima izazvalo
erupcije oduevljenja i euforije. Arapski svijet ostao je osupnut i
zgroen; nevjerica, oaj i razoaranje u mnogim su krugovima pro-
izveli vie letargije nego bijesa. Muslimansko bratstvo i islamski
klerici tada su vjerojatno predstavljali najsnaniji protucionistiki
pokret u islamskom svijetu s jasnim i jedinstvenim ciljem, visokim
stupnjem motivacije i fatalistikom odvanosti. Ve 2. prosinca,
uleme s al-Azhara pozvali su na globalni dihad u obranu arap-
ske Palestine.179 Veliku slabost religijskog pokreta predstavljao je
nedostatak organiziranosti, opremljenosti i meusobne povezano-
sti, to je opet bilo uzrokovano otvorenim ili latentnim neprijatelj-
stvom ili barem dubokim nepovjerenjem koje je vladalo izmeu
religijskih pokreta, prvenstveno Ikhvana s jedne strane te politike
elite arapskih reima i kraljevskih dinastija s druge. Muslimansko
bratstvo, koje je ve imalo ispostave diljem arapskoga svijeta, po-
krenulo je narod na masovne prosvjede. U prosincu 1947. u Kai-
ru su odrani najvei prosvjedi u povijesti grada: sto tisua ljudi
slualo je pozive Bratstva da se Palestina oslobodi krvoproliem.180
Bratstvo je predvodilo i prosvjede u Siriji i Libanonu. U Jemenu je
u prosvjedima poetkom prosinca ubijeno 75 idova, u Bahreinu
je jedna ena ubijena, a gotovo 70 idova ranjeno je. Diljem arap-
skoga svijeta izbijali su pogromi u kojima su pljakane i unitavane
idovske kue i sinagoge.
178 Velika Britanija bila je suzdrana. Suzdrana je bila i Jugoslavija kao jedina isto-
noeuropska zemlja; sve su ostale glasovale u prilog Rezoluciji 181. Usprkos tomu,
jugoslavenske su vlasti nakon osnutka izraelske drave dopustile da se ehoslovako
oruje preko luke u ibeniku alje u Izrael. Protiv podjele bile su sve islamske drave
te Indija, Grka i Kuba.
179 Morris, 2008:65.
180 T. Mayer: The Military force of Islam u Kedourie & Haim, 1982:108.
535
U Palestini je do 1947. uspostavljeno oko 25 ogranaka Bratstva

s dvadeset tisua lanova.181 No najautoritativnije tijelo meu pale-
stinskim Arapima jo je bio Visoki arapski odbor, kojim je iz Kaira
upravljao Hadi Emin. VAO je poetkom prosinca proglasio trod-
nevni opi trajk, koji je u jeruzalemskom Starom gradu prerastao u
nasilne izgrede. No Hagana je ovaj put bila spremna: Ben Gurion i
vodstvo Sohnuta oekivali su da e u sluaju po Arape nepovoljnog
glasovanja u UN-u voe palestinskih Arapa narod potaknuti na na-
silne prosvjede. Veina nasilnikih napada na idove koncem 1947.
i poetkom 1948. bila je zaustavljena. Kako su lokalni Arapi trpjeli i
velike financijske gubitke zbog sukoba, meu lokalnim su se stanov-
nitvom sve glasnije uli zahtjevi da se sa idovima sklopi primirje.
To se zbilo, izmeu ostaloga, u Jafi, Gazi i Haifi, a prema nekim iz-
vjeima lokalni su se Arapi nastojali dogovoriti sa idovima i u Je-
ruzalemu, izmeu ostaloga kako bi se zatitili od idovskih kaznenih
protuudara.182
Palestinski seljaci esto su odbijali pruiti gostoprimstvo arap-
skim gerilcima; Wingateova strategija represalija protiv naselja u
kojima teroristi pronau utoite u donoenju te odluke sigurno je
odigrala vanu ulogu. No osim toga, dio palestinskog stanovnitva
koji je pristajao uz politike stranke suprotstavljene Hadi Eminu,
zbog ega je u prolosti bio izloen nasilju Huseinija i njihovih prista-
a, povukao se iz politike pa time i iz sukoba s cionistima. Kranski
Arapi bili su osobito izloeni iznudama novca i nasilju te su mnogi
od njih izlaz potraili selidbom u Libanon ili u SAD. U Libanonu
je osnovana Arapska oslobodilaka vojska (AOV) za ijeg je vou
poetkom prosinca 1947. postavljen Fevzija Kaukdija. Kaukdija,
koji je takoer svjetski rat proveo u Berlinu, odavno je bio u zavadi s
Hadi Eminom, koji je na elo AOV-a elio postaviti lana svoje obi-
telji. Izmeu arapskih skupina vladala je razjedinjenost pa je u prolje-
182 Tal, 2004:45. Autor ukazuje na to da meu idovima nije postojala suglasnost glede
pristajanja na primirje. Moe Dajan je, primjerice, zastupao miljenje da e ono samo
omoguiti Arapima utoite, opskrbu hranom i pregrupiranje.
536
e 1948. njihova borba protiv cionizma vie nalikovala na ustanak s

kraja 1930-ih nego na koordiniranu vojnu ofenzivu. Reimi okolnih
arapskih drava zazirali su jedni od drugih, kao i od dihadistikih
skupina koje su se preko njihova podruja kretale prema Palestini.183
Rat za neovisnost/al-nakba
Proglaenje izraelske drave 14. svibnja 1948. Arapi su doekali
razjedinjeni, neorganizirani, meusobno nepovjerljivi i voeni su-
protstavljenim ambicijama. Trend izrazite arapske puke potpore
protucionistikom, sada ve protuizraelskom vojnom djelovanju,
nastavio se i nakon 14. svibnja. Arapske su vlade, ali i mnogi imuni
Arapi osobito pripadnici frakcija koje su bile u zavadi s Huseini-
jima te krani tedljivo ulagali sredstva u rat. Novac i oruje pri-
tjecali su slabije od dobrovoljaca, koji su opet mahom dolazili iz si-
romanijih i slabije obrazovanih slojeva.184 Jordanski kralj Abdulah
mjesecima se kolebao glede rata sa idovima; on je najvjerojatnije
elio okupirati arapske dijelove Palestine bez sukobljavanja s Ha-
ganom i bez pokuaja zauzimanja podruja koja su planom podjele
pripala idovima.185 Uloga dobrovoljaca i dihadistike propagande
meu narodom u invaziji na Izrael osobito je vana u Egiptu, u ko-
jem je Ikhvan ve bio duboko ukorijenjen u drutvu i prema nekim
navodima ve imao stotine tisua sljedbenika. Egipatski premijer
Mahmud Nukrai isprva se protivio obuci i naoruavanju njihovih
dobrovoljaca, za koje je Hasan el-Bana tvrdio da ih ima deset tisua,
iz straha da se Bratstvo ne okrene protiv egipatskih vlasti. Premijer
tada jo nije bio odve sklon ni upuivanju Egipatske vojske u rat u
Palestini. No u oujku 1948. predomislio se te je dopustio uvjeba-
vanje dobrovoljaca Bratstva u egipatskim vojarnama. Dobrovoljci
su ideju dihada prenijeli na regularnu vojsku i asnike, a njihova
183 Tisue dobrovoljaca koji su iz zemalja Magreba krenuli u dihad u Palestinu uhvaeni
su u Libiji, kojom je upravljala Britanija, i Egiptu, te su vraeni kui (Morris, 2008:85).
184 Morris, 2008:84-85.
185 Vie o Abdulahovim dvojbama vidi u Morris, 2003.
537
uvjerenost u laku pobjedu s vremenom je prela i na neke lanove

vlade. Egipatsko ukljuenje u rat 1948. tako se moe smatrati iz-
ravnim plodom dihadistike kampanje Muslimanskog bratstva.186
Usprkos tomu, samih boraca Bratstva bilo je malo, vjerojatno ne
vie od nekoliko stotina.187 Prihvate li se navodi o brojnosti Bratstva
kao vjerodostojni, nedostatak volje lanstva da krenu u sveti rat i
islam obrane od cionizma predstavlja zagonetku.
lanovi Muslimanskog bratstva ulazili su u Palestinu i prije
poetka meunarodnog sukoba. Egipatske snage ih u tome nisu
sprjeavale, a nisu ni Britanci, iako su prigovarali zbog njihovih
infiltracija.188 Kad je 15. svibnja 1948. zapoeo sveopi arapski na-
pad na Izrael, Bratstvo je bilo aktivno na promidbi ideje dihada,
a njihov najvei doprinos bio je u stvaranju ozraja sigurne pobjede
nad idovima u dijelu arapskih postrojba koje su bile izloene nji-
hovu utjecaju. Ipak, naelno, vojnici arapskih armija nisu bili odve
motivirani za rat; uglavnom puno manje od boraca jiuva. Osjeaj
solidarnosti s palestinskim Arapima nije postojao kao znaajniji
motivirajui imbenik, kao ni osjeaj neposredne ugroenosti od
novoproglaene idovske drave. U motivirajuim govorima Arapa
opetovano se pojavljuje tema dihada i muenitva. Kralj Abdulah,
koji je usprkos ranijim obeanjima danima Goldi Meir, u pono s
14. na 15. svibnja s Arapskom legijom preao rijeku Jordan i za-
poeo invaziju istonoga dijela Palestine, obratio se pred polazak
vojnicima: Onaj koji pogine bit e muenik, a onaj tko ostane iv
radovat e se jer se borio za Palestinu... Sjetite se dihada i mue-
nitva vaih pradjedova.189 Pozivanje na sveti rat ohrabrivalo je
186 T. Mayer: The Military force of Islam u Kedourie & Haim, 1982:111.
187 Tal procjenjuje da je boraca MB-a s vremenom bilo gotovo dovoljno za jednu bojnu
(Tal, 2004:70).
188 Prvi vei napad Bratstvo je izvrilo 10. travnja 1948. na idovsko naselje Kfar Darom,
koje je bilo smjeteno u pojasu Gaze, ali naselje je tada obranjeno.
189 Abu Nowar: Jordanian-Israeli War 1948-1951 u Morris, 2008:209. Isti autor, koji je
bio prijatelj kralja Abdulaha i sudionik rata 1948. spominje kako ga je majka ispratila
u rat iz Amana rijeima: Bog bio s tobom, sine moj. Ne vraaj se. Muenitvo, sine
moj! (Isto, str. 210.)
538
vojnike, no impliciralo je i da se bore za boanske ciljeve i da je Bog

na njihovoj strani. To uvjerenje, skupa s fatalizmom koji je uvijek u
odreenoj mjeri prisutan u islamskom svjetonazoru,190 vjerojatno je
pridonijelo slaboj pripremljenosti arapskih vojnika i asnika. O po-
litikim razlozima koji su stajali iza nje poznato je vie pojedinosti.
Vaan imbenik te nepripremljenosti treba potraiti u njihovu nesu-
djelovanju u borbama u Drugom svjetskom ratu i kolebljivoj lojal-
nosti Saveznicima. Arapi tako nisu stekli ratno iskustvo, a Britanci
nisu ustrajali na njihovu novaenju, nisu obuavali njihov asniki
kadar i nisu opremali njihove vojske zbog opasnosti da se odmetnu
i svrstaju uz sile Osovine. Iznimka je bila jordanska Arapska legi-
ja koja je sudjelovala u svrgavanju pronacistike irake vlade i na
iju su lojalnost Britanci mogli raunati tijekom cijeloga rata. No
arapski vojnici koji su se u njoj borili nisu udovoljavali vojnikim
standardima Britanske vojske. Konfuzija i neodgovornost koji su
vladali meu njima izluivali su britanske asnike koji su zapovije-
dali Arapskom legijom. Glubb-paa je u memoarima zapisao kako
su jordanske postrojbe sa slavljem ile prema Palestini, a vozila su
ukraavali granjem i cvjetovima oleandra: Ta procesija vie je na-
likovala na karneval nego na vojsku koja ide u rat.191 Abdulah je
pak nedugo nakon ulaska u Palestinu, usprkos obeanju Britancima
da Sveti grad nee biti njegov ratni cilj, poveo vojsku na Jeruzalem.192
Egipatska vojska ispraena je uz slina obeanja o boanskoj
pomoi i sigurnoj pobjedi. Rektor al-Azhara Muhamed Mahmud
190 Arapski je svijet, Ajamijevim rijeima, kultura koja je uvijek svijet promatrala kroz
veliku mjeru fatalizma (Ajami, 1976:444).
191 Glubb-paa u Morris, 2008:209.
192 Abdulah je Britancima obeao da nee napadati Jeruzalem, koji je trebao biti stavljen
pod meunarodni nadzor i upravu. No nedugo nakon poetka rata, Arapska se legija
umijeala u rat Hagane i lokalnih Arapa, koji su bili u defenzivi i pred opasnou da
izgube Stari grad. Za Abdulaha je gubitak al-haram al-arifa bio religijski, ali i emo-
cionalno (ondje su bili sahranjeni njegov otac i brat) nezamisliv, dok bi osvajanje tih
svetita njegovu kraljevinu uinilo religijski drugom po vanosti u islamskom svijetu.
Glubb-paa suglasio se s tim krenjem sporazuma i napadom na grad, ali iz stratekih
razloga: kad bi Izraelci ovladali gradom i cestom prema Jerihonu, njegove bi postroj-
be sjeverno i juno od grada ostale u poluokruenju i razdvojene.
539
inavi postrojbe je ohrabrio rijeima da e u dihadu koji je pred

njima stotinu vas poraziti tisuu nevjernika.193 To je obeanje
malo znailo vojnicima, iji su asnici rat vidjeli kao politiki,
vjerojatno isto kao i dravni vrh te su na bojinicu poslani nespre-
mni, neopremljeni, bez logistike, cilja i motiva. Osobit nedostatak
predstavljalo je nepoznavanja neprijatelja o kojem su kruile mit-
ske prie kako raspolae elektrinim kulama koje se podiu iz ze-
mlje, iz kojih idovi pucaju po Egipanima te se opet sputaju pod
zemlju.194 Iraka je vlada odluku o invaziji na Palestinu navodno
donijela zbog pokolja nad Arapima u Der Jasinu195 i drugdje, ali i
zato to je javno mnijenje u Iraku ustrajalo na tome da se poduzmu
neki koraci.196 Vjerojatni glavni ratni cilj irakih postrojba bio je
naftovod koji je iz sjevernog Iraka preko Galileje vodio do luke u
Haifi. Kaem vjerojatni, jer je iraka invazija, kao i sirijska, bila
konfuzna, a kretanja njihovih postrojba nisu ukazivala na postoja-
nje jasnih ciljeva i promiljenih strategija. Prema nekim izvorima,
Irak i Sirija su skupa imali za cilj osvojiti Tiberijadu.197 S obzirom
na sirijske proklamirane ambicije ukljuivanja Palestine u grani-
ce Velike Sirije to je, ukoliko je bilo tono, predstavljalo znaajno
smanjenje ambicija, ali i njihovo usklaivanje s objektivnim mo-
gunostima, opremljenosti i brojnosti Sirijske vojske.
Libanonska je vojska trebala sa sjevera napasti Izrael i prioba-
ljem prodirati prema Haifi. No, 14. svibnja, dva maronitska krani-
na na elnim mjestima drave i vojske, predsjednik Biara el-Khuri
i naelnik glavnog stoera general Fuad ihab, donijeli su odluku
da Libanon nee sudjelovati u ratu. Parlament je njihovu odluku isti
193 Morris, 2008:232.

194 Khalidi, 1973:10-11.
195 Pokolj u Der Jasinu i Abdulah je izdvojio kao dogaaj zbog kojeg je odluio umijeati
se u rat. No s obzirom na uobiajenu razinu pokazivanja obzira prema sudbini arap-
skih sunarodnjaka od strane arapskih reima, ovaj argument ne odie vjerodostojno-
u.
196 Morris, 2008:245.
197 Izjava britanskog ministra u Damasku od 18. svibnja 1948. u Morris, 2008:253.
540
dan potvrdio.198 Libanonski krani, kao i ijiti iz junog Libanona,

odbili su sudjelovati u dihadu protiv Izraela. U sljedeih nekoli-
ko desetljea i jedni i drugi su u odreenom omjeru suraivali s
Izraelcima, sve dok poetkom 1980-ih glavna politika snaga meu
libanonskim ijitima nije postala Alahova partija Hezbalah. Hez-
balah je nadahnue i opremu dobivao od teheranskoga Homeini-
jeva reima, koji je 1979. ovladao veinski ijitskim Iranom. Iz
Libanona je ipak na Izrael krenulo nekoliko stotina dobrovoljaca,
meu kojima su bili i jugoslavenski. Oni su zauzeli selo Malikiju
i drali ga nekoliko tjedana, to je bio jedini vojni uspjeh libanon-
skih postrojba u ratu. Libanonske paravojne postrojbe iz Galileje
su se iz rata 1948. vratile kui nakon kratke izraelske vojne ope-
racije protiv njih.199 Ipak, njihovo djelovanje, kao i minobacaki
napad regularne vojske na kibuc Hanitu bili su povod da Radio
Beirut objavi kako je Libanon napao Izrael. Libanon se time pri-
druio arapskoj medijskoj promidbi svojih ratnih uspjeha. Stanje
u Palestini arapskoj je javnosti prikazivano vrlo varljivo: novine
su pisale o idovskom uzmicanju i arapskim napredovanjima pre-
ma Tel Avivu i Haifi. Na bojinici, pak, arapske su vojske poluile
malo uspjeha, osim jordanske Arapske legije, a do poetka lipnja
mnoge su njihove postrojbe bile potpuno iscrpljene i bez dovoljno
hrane i strjeljiva. Mnoge izraelske jedinice, osobito u opkoljenim
enklavama, bile su u slinoj situaciji pa je Izraelska vlada spremno
podrala jednomjeseno primirje koje je predloio UN-ov vedski
posrednik Folke Bernadotte. I arapski su reimi bili spremni podr-
ati primirje, no njih su moda vie od stanja na bojinici muile
druge brige. Svi su zazirali s jedne strane od vlastitoga naroda, koji
bi pristajanje na primirje sa idovima, u trenutku kad su ovi, kako
je narod mislio, bili stjerani izmeu arapskih vojski i mora, protu-
maili kao izdaju, a s druge strane ostalih arapskih reima koji bi ga
198 Morris, 2008:258.

199 Winslow, 2005:92-93.
541
mogli protumaiti kao izraz slabosti i maloduja.200 Pregovori oko

prvoga primirja su, moda vie od samoga ukljuenja u rat, poka-
zali koliko su arapski lideri radikalnom retorikom, ustupcima ulici
i meusobnim hukanjem u rat sami sebe doveli u ah-poziciju. U
nekoliko narednih desetljea, slina pranca postupanja puno e se
puta ponoviti: arapske vojske napast e Izrael, mediji e ushiivati
javnost vijestima o borbama u predgrau Tel Aviva, a crta bojinice
u stvarnosti e se pribliavati njihovim glavnim gradovima.
Prvo etverotjedno primirje Izraelci su iskoristili za opremanje,
obuavanje i preustroj vojske koja je iz Hagane prerasla u IDF, Izra-
elske obrambene snage. Arapi, meu kojima se sve vie osjeala
malodunost i bezvoljnost,201 uglavnom su poveavali broj vojnika
(Egipanima su se tijekom primirja pridruile sudanske postrojbe),
ali ne i njihovu borbenu spremnost i opremljenost. Morris prenosi
predvianje jednoga britanskog asnika iz Haife, koje se pokazalo
tonim: idovi e, prema njemu, etiri tjedna primirja iskoristiti
za vojnu obuku i reorganizaciju, a Arapi e ih protratiti na zava-
de oko budue podjele plijena.202 Kad je u srpnju nastavljen rat,
izraelska se nadmo vidjela na gotovo svim bojinicama, osobito
u sredinjim i sjevernim krajevima zemlje. Nesloga i konfuzija203
meu arapskim vojskama nije bila nita manja nego prije primirja.
Izraelska je vojska u Galileji nailazila na sve slabiji otpor Arapske
oslobodilake vojske pa je krenula i prema Kaukdijinu stoeru u
200 Morris, 2008:266. Morris prenosi izvjee britanskog ministra u Bagdadu MVP-u u
kojem prepriava rijei kraljevskog namjesnika koji oajniki tvrdi da si Iraani ne
mogu dopustiti da ih poraze idovi; u pitanju je arapska ast (str. 263).
201 Vidi, primjerice, Naserov opis stanja egipatske vojske, koja je bila demotivirana mi-
tom o politikom ratu, dok je druga strana zujala aktivnostima u svakom detalju
suprotnima stanju u kojem smo mi bili (Khalidi, 1973:17). Na drugome mjestu Naser
citira nekog vojnika koji je mislio da je vojska na redovitim godinjim manevarskim
vjebama (str. 18-19).
202 Morris, 2008:267.
203 Naser u memoarima navodi kako su Sudanci osvojili idovsko naselje Beit Duras,
to su Egipanima trebali dojaviti ispaljivanjem zelene signalne rakete. No umjesto
zelene ispalili su crvenu, na to je egipatsko topnitvo raspalilo po njihovim poloaji-
ma i natjeralo ih na povlaenje. idovi su potom jednostavno opet uetali u naselje
(Khalidi, 1973:23).
542
Nazaretu. Lokalno muslimansko stanovnitvo se u redove Kauk

dijine vojske ukljuivalo uglavnom bez entuzijazma, a pristae
Huseinijevih su se razbjeali. Lokalni Druzi i arapski krani traili
su nain izbjegavanja sukoba pa su se neka sela s IDF-om dogova-
rala kako da budu sporazumno osvojena. Nazaret, ije kransko
stanovnitvo ni prije rata uglavnom nije bilo neprijateljsko prema
jiuvu, zauzet je gotovo bez borbe. Ben Gurion je izdao otru za-
povijed protiv oskvrnua kranskih samostana i crkava; damije
u toj zapovijedi nije spomenuo.204 Iz grada su izbjegli uglavnom
muslimani, dok su preostali graani radosno doekali odlazak Ka-
ukdijinih eta i Irake vojske, iako su strepjeli i od idova o ijim
su brutalnostima kruile jezive prie.205 Nakon pada Nazareta Ka-
ukdijina je vojska pretrpjela daljnje gubitke i bila prisiljena stoer
izmjestiti u Libanon. Iz mnogih osvojenih sela stanovnitvo je po-
bjeglo ili je protjerano; Izraelci su poubijali neke Arape koji su su-
djelovali u ubojstvima idova, ali i neke civile i ratne zarobljenike.
Druzi pak ne samo da su ostali u svojim selima nego su im Izraelci
dopustili i da zadre oruje.
Koncem srpnja proglaeno je novo primirje, koje je trajalo do
15. listopada. CIA u izvjeu od 27. srpnja kao prijetnju tome pri-
mirju kod Izraelaca vidi ekstremiste Irguna i Lehija, a kod Arapa
narod, koji e ustati protiv primirja to su ga prihvatili voe.206 i-
dovske ekstremistike skupine tijekom lipanjskog primirja sukobi-
le su se s IDF-om zbog broda Altalena te su rasputene, a njihovi
borci, osim u Jeruzalemu, razmjeteni su po postrojbama regularne
vojske.207 No ono pokazuje jo jednu sliku Bliskoga istoka koja se
204 Morris, 2008:281.

205 O stavu nazaretskog stanovnitva prema smjeni vlasti izvijestila je Obavjetajna slu-
ba IDF-a (Morris, 2008:281). Izraelske su vlasti zatitile stanovnitvo od nekih zapo-
vjednika koji su ih htjeli protjerati pa se u gradu uskoro stanje normaliziralo. Usprkos
tome, muslimansko se stanovnitvo nastavilo iseljavati.
206 ORE 38-48:2.
207 Sukob oko Altalene umalo je rezultirao idovskim graanskim ratom, to je Begin
sprijeio donijevi odluku o rasformiranju svojih paravojnih postrojba. Irgun i Lehi
u srpnju su postojali jo samo u Jeruzalemu, koji nije bio dio izraelske drave pa se
543
dugo nee promijeniti: zaprjeku miru meu idovima predstavlja-

ju radikalne skupine, nerijetko u sukobu sa slubenom vlasti; za-
prjeku miru meu Arapima predstavlja narod. U nastavku izvjea
navodi se kako su arapski narodi uvjereni u pobjedu i kako bi u
sluaju produljenja primirja mogli ustati protiv svojih reima, koji
e pak radi vlastitoga preivljavanja obnoviti ratne operacije. Oso-
bitu opasnost CIA vidi u moguem ruenju arapskih reima: u tom
sluaju Arapi e nastaviti s ratom i pretrpjeti teak poraz, nakon
kojeg e prekinuti odnose sa Zapadom i doi pod okrilje SSSR-a.208
No to se nije dogodilo; u izvjeu od 31. kolovoza CIA pie da su
arapske vlade relativno uspjeno odrale red u svojim zemljama
proglasivi izvanredno stanje, ali i da strah od reakcije naroda i
dalje sprjeava svaku arapsku vladu da prizna idovsku dravu ili
da s njom pregovara.209
Nastavak rata u listopadu 1948. obiljeilo je daljnje irenje izra-
elskoga podruja. Izraelske su postrojbe ak prodrle na teritorij
Libanona i osvojile nekoliko sela; dio mjetana zatraio je da ih
Izrael anektira.210 Iz mnogih galilejskih mjesta Izraelci su protjerali
stanovnitvo, no zapovjednici postrojba bili su u nedoumici treba-
ju li prema kranima pokazivati vie naklonosti nego prema mu-
slimanima.211 Obzirnost prema kranima je, sudei po odlukama
donesenima nakon osvajanja Nazareta, odigrala ulogu u izraelskom
postupanju prema domicilnom stanovnitvu i u drugim mjestima u
Galileji. No, ni jedna strana nije imala interesa naglaavati sluaje-
dogovor Ben-Guriona i Begina na njih nije odnosio. I te su postrojbe rasputene na-

kon to su pripadnici Lehija u jesen 1948. u Jeruzalemu ubili Bernadottea. Aktivisti
Irguna osnovali su politiku stranku Herut, iz koje je kasnije, skupa s jo nekim stran-
kama, nastao Likud.
208 ORE 38-48:2-4.
209 Addendum to ORE 38-48:2-4.
210 Morris, 2008:344.
211 Morris navodi da nije postojala sredinja zapovijed glede odnosa prema razliitim
vjerama, kao ni prema protjerivanju stanovnitva. Tako je iz nekih mjesta stanovni-
tvo protjerano, a iz nekih nije; negdje su Izraelci pokazivali sklonost prema krani-
ma, dok su ih na drugim mjestima tretirali kao i muslimane (Morris, 2008:346).
544
ve izraelskoga blaeg postupanja prema kranima nego prema mu-

slimanima. Glubb-paa izraelsku daleko manju okrutnost prema
stanovnicima Galileje u kojoj je veina Arapa ostala nego prema
Arapima u priobalju i okolici Tel Aviva tumai manjom stratekom
prijetnjom koju je ta brdovita pokrajina predstavljala izraelskoj si-
gurnosti.212 Arapske su drave poetkom 1949. u tajnosti zapoele
razgovore s Izraelom o trajnom primirju. Izmeu veljae i srpnja
1949. Izrael ga je sklopio sa svim susjednim arapskim zemljama,
ali ni jedna nije priznala pravo idovskoj dravi na postojanje.
Sukobi i ratovi do 1967.
Arapske su drave iz prvoga arapsko-izraelskog rata izale kao

to su u njega i ule razjedinjene. Sramotni i neoekivani poraz
ne od monih imperijalnih sila, nego od prezrenih i poznatih i-
dova213 izazvao je diljem arapskoga svijeta ok i nezadovoljstvo
meu narodom i vojnim asnicima, to je dovelo do pada nekoliko
reima. Zapovjednik sirijske vojske Husni el-Zaim, nezadovoljan
voenjem rata, izveo je u travnju 1949. dravni udar te svrgnuo
predsjednika i premijera.214 Jordanskoga kralja Abdulaha 1951.
ubio je Palestinac po nalogu Hadi Eminovih roaka,215 u Jeruzale-
mu, dok je ulazio u damiju el-Aksu Egipatski kralj Faruk svrgnut
je 1952. u dravnom udaru koji su predvodili Gamal Abdel Naser i
drugi vojni asnici, a 1958. vojska je dokinula haemitsku kraljevi-
nu u Iraku. Novi reimi nisu donijeli novu politiku prema Izraelu.
Tijekom 1950-ih arapska je politika odraavala dosljedan nasta-
vak arapskih stajalita od prije 1948.216 Unitenje Izraela bilo je
zadan, objavljen i najvaniji vanjskopolitiki cilj. Tijekom 1950-ih
212 Glubb, 1954:553.

213 Lewis, 1968:332.
214 Iste godine su se u Siriji dogodila jo dva vojna dravna udara.
215 Mowat, 1959:182.
216 Harkabi, 1977:5.
545
i 1960-ih dva fenomena obiljeila su arapsko-izraelski sukob. Prvi

je bio pokuaj politikoga ujedinjavanja Arapa koji je predvodio
Naser. Drugi je bila pojava arapskih gerilaca fedajina.217
Naser i pokret panarabizma

Dvije godine nakon svrgavanja monarhije na vlast u Egiptu doao
je Gamal Abdel Naser (1918. 1970.). Iste je godine Muslimansko
bratstvo pokualo na njega izvriti atentat, nakon ega je zabranje-
no. Godine 1956. Naser je donio novi Ustav kojim je islam progla-
en dravnom religijom, a on je postao predsjednikom Republike.
Glavna znaajka njegove politike karijere bilo je nastojanje da
se Egipat gospodarski i vojno osnai te da se iz arapskoga svijeta
uklone ostatci kolonijalizma, meu koje je spadala i njegova razje-
dinjenost. Naser je, kao asnik koji je sudjelovao u prvom arap-
sko-izraelskom ratu, smatrao da je glavni razlog egipatskoga po-
raza bila nesposobnost reima koji se u rat upustio nepripremljen,
a trgovinu orujem prepustio potkupljenoj kraljevoj kliki ije je
neispravno oruje uinilo neplodnima gorke rtve Egipatske voj-
ske, koja bi u protivnom osigurala pobjedu.218 Kao jednoga od
tri glavna neprijatelja naroda oznaio je Muslimansko bratstvo, za
koje je ustvrdio da ne postupa u skladu s istinskim nauavanjem
islama:
Reakcionarne religijske skupine poput Muslimanskog bratstva niti

su autentino politike niti su autentino religijske. Njihov je kraj-
nji cilj mo, a kako bi ga postigle pribjegavaju metodama suprot-
nima duhu islama i duhu vremena. Islam proizlazi iz sveobuhvatne
filozofije koja nikad ne zanemaruje razliite ljudske osjeaje i e-
lje. U tom smislu, islam nije samo humanitaran, nego i savitljiv i
trpeljiv. On ima svoja sveprisutna naela primjenjiva na vrijeme
i mjesto te obzirna prema pravima ovjeka. On osuuje netrpelji-
217 Vie o znaenju rijei i konceptu vidi u Lewis, 1988:74-75.

218 Nasser, 1955:202.
546
vost, terorizam, predrasude i organiziranu mrnju. Njegova uenja

sr su istinske demokracije.219
Naserovo pozivanje na duh islama i duh vremena ukazuje na

zaetak nove misli u arapskoj politici. Njome naela izvornoga
islama nisu zanemarena, ali otvara se prostor za prilagodbu metoda
njihove primjene, a osobito za njihovo kombiniranje s drugim ide-
jama. U Naserovoj politikoj misli prepoznaju se naela poveziva
s ranoislamskim priama o arapskom jedinstvu, velikim bitkama,
junatvu i asti. Moda zato, Naser je unitenje Izraela vidio kao
ishod jednoga koordiniranoga, golemoga, spektakularnog udara,
kojim e se Bliski istok preurediti u skladu s njegovim prirodnim
naelima, meu kojima idovska vojna nadmo predstavlja gru-
bu i nuno efemeralnu anomaliju. U postizanju toga cilja nije bilo
mjesta za inkrementalizam:220 arapski se svijet morao ujediniti i
osnaiti, lokalne razliitosti i dinastijska suparnitva prevladati te
raskrinkati izvanjske sile koje konspiriraju protiv nas.221 U pri-
log Naserovim tvrdnjama o meunarodnim urotama posluio je rat
iz 1956. Egipat je i tada pretrpio poraz od Izraelaca, koji su stigli
sve do Sueskog kanala, no taj poraz za razliku od prethodnoga nije
izazvao nikakve prosvjede niti je ugrozio reim. Razlog je jedno-
219 Nasser, 1955:209.

220 Za razliku od Nasera tuniki predsjednik Habib Bourguiba ve je 1965. zagovarao
da se Izrael najprije izvrge pritisku vraanja na granice predviene planom podjele
iz 1947., a potom da se poduzmu koraci u skladu s izraelskim odgovorom. Naser je to
odbio tvrdei kako bi stupnjevit pristup unitavanju Izraela podrazumijevao opasnost
od kompromisa (Harkabi, 1977:10). No Lewis je 1968. vjerovao kako je Bourgibua bio
spreman prihvatiti postojanje Izraela (Lewis, 1968:334).
221 Nasser, 1955:210. Izvanjske konspiracije, ponajprije cionistike i imprijalistike, po-
stat e jedna od glavnih tema arapskoga Bliskog istoka, o emu vie vidi u Pipes,
1998. Cionistiko tajno djelovanje tema je i Hamasove Povelje u ijem se lanku 28.
tvrdi da se cionizam ne ustee od podlih i gnusnih naina ostvarenja svojih pouda.
U svrhu infiltriranja i pijuniranja, uvelike se oslanja na tajne organizacije koje je
uspostavio, poput masona, Rotary i Lions klubova i drugih pijunskih udruga. Sve te
tajne organizacije, od kojih su neke vidljive javnosti, djeluju u korist cionizma i pod
njegovim vodstvom te nastoje unititi drutva i njihove vrjednote, dokinuti odgovor-
nost, uzdrmati vrline i iskorijeniti islam. On stoji iza raspaavanja droga i svih vrsta
opijata u svrhu nametanja svoje kontrole i ekspanzije (Stav, 2001:401).
547
stavan: on je prikazan kao poraz od strane Engleske i Francuske,

a ne poraz od strane idova.222 Egipat i Sirija su 1958. osnovale
Ujedinjenu Arapsku Republiku koja je trebala biti jezgra daljnjega
arapskog ujedinjavanja. No UAR je nuno od zaetka bio i im-
benik razjedinjavanja: Jordan je Uniju vidio kao prijetnju te je s
Irakom, kojim je tada jo vladao haemitski kralj Faisal II., iste
godine osnovao Arapsku Federaciju. Libanonski krani predvo-
eni predsjednikom Kamilom amunom u UAR-u su prepoznali
ekspanzionistike ambicije Sirije i poveanu politiku mo ujedi-
njenih muslimana. U Libanonu su izbili oruani sukobi krana i
sunitskih muslimana, pri emu je UAR orujem i borcima pomagao
sunite. (Istodobno su sirijski krani podravali stranku Baath, za-
govornicu ujedinjavanja.) Poetkom 1960-ih posthaemitski Irak i
Sjeverni Jemen su se politiki pribliavali Uniji, ali Sirija je 1961.
nakon vojnog udara iz nje istupila pa se taj projekt s vremenom
uruio.
Ameriki je arabist Badeau u lanku iz 1959. naveo da je za-
mjetna odsutnost izravnog utjecaja islama na dravu, drutvo i
pojedinca te kako u privremenom ustavu UAR-a nije pisalo da je
islam dravna religija. No, on nastavlja: iako se islam ne spomi-
nje u ustavu, to ne znai da je on prestao biti djelatan u umovima
i ideologijama onih koji upravljaju UAR-om, a da ne govorim o
[ulozi islama meu] masama.223 Badeauova analiza otkriva nepo-
stojanje islama kao vidljivo prisutnoga kreatora drutvenih zbiva-
nja, zbog ega su neki analitiari ak predviali ubrzano propa-
danje islamskoga utjecaja na Bliskom istoku. On sam ipak opre-
zno ukazuje na povijesne i psiholoke utjecaje koji duboko, iako
suptilno, djeluju na ivote suvremenih muslimanskih zajednica
ak i kad oslabi izvanjsko pridravanje religijskih propisa.224 Kao
najjasniji znak slabljenja uloge islama Badeau oznaava nestajanje
222 Lewis, 1968:333. Lewis takoer navodi kako je osim injenice da su Egipat napale tri
drave te ga vojno porazile, Egipat iz toga rata iziao kao politiki pobjednik.
223 Badeau, 1959:62.
224 Isto.
548
ideje panislamizma, koju je zamijenio nacionalizam. Nacionalni

interesi postali su glavna upravljaka snaga bliskoistonih zema-
lja u meunarodnim odnosima u kojima se ini da one ne prave
razliku izmeu muslimanskih i nemuslimanskih susjeda. Badeau
kao primjer navodi srdaan odnos Turske i Irana prema Izraelu,
ne povezujui tada snanu sekularizaciju spomenutih drutava s
fenomenom te srdanosti. Nacionalizam je diljem Bliskoga istoka
postao toliko vaan politiki i drutveni imbenik, da Badeau ak
opaa kako islam sve vie postaje njegov sluga. On ak s odre-
enom zabrinutou gleda na nedostatak suvremene reinterpreta-
cije muslimanske misli, zbog ega se nameu druge vrijednosti
pa je opasnost od ekstremnoga nacionalistikoga ili komunistikog
popunjavanja nastale praznine po njegovu miljenju neposredna.
Njegovi e se strahovi pokazati djelomice opravdanima; sovjetsko
podravanje Naserova reima i socijalistike stranke Baath koja je
1966. dravnim udarom osvojila vlast u Damasku vodilo je upravo
u tom smjeru. Osim toga, on pomalo proroki opaa i da postoje
pokreti poput Muslimanskog bratstva, koji trae da se moderna dr-
ava ustroji na islamskim temeljima te kakva god uloga islama bila
u politikim strukturama drutva, on meu masama zasigurno nije
politiki mrtav.225 Sirijska stranka Baath to je nauila nakon to
je u svibnju 1967. u vojnom asopisu objavljen lanak protiv religi-
je: dolo je do protureimskih demonstracija, koje su pokazale da
najvea privrenost naroda jo uvijek pripada islamu.226 Vlast je
za objavljivanje lanka optuila CIA-u.
I jedan od najveih idovskih orijentalista i strunjaka za povi-
jest arapsko-idovskih odnosa Goitein, u knjizi iz 1955., priznao je
kako za budunost arapsko-izraelskih odnosa nejasnim i nerazja-
njenim ostaje jedno podruje: podruje religije. On ukazuje na to
kako je razina religioznosti meu felahima nepoznanica, a da nje-
govo dvadesetpetogodinje iskustvo uglavnom iz Palestine man-
225 Isto, str. 69.

226 Lewis, 1968:327.
549
datnog razdoblja ukazuje na veliku razinu njihove najblae ree-

no nezainteresiranosti. Ipak opaa kako je nedvojbeno da islam
predstavlja drutvenu silu kojoj se nitko ne usuuje prkositi to
se, naravno, ne moe rei za judaizam u Izraelu. I Goitein opaa
aktivnosti Muslimanskog bratstva te veli da su njihove ideje o rato-
vanju dok se cio svijet ne pokori islamu neprivlane, ali znakove
duhovnoga pomlaivanja islama vidi u njihovim raznovrsnim soci-
jalnim programima.227 Malo je tko tada mogao pretpostaviti kako
e upravo socijalni programi Bratstva stvoriti bazu preko koje e
pokret pola stoljea kasnije zapoeti demokratska osvajanja politi-
kih pozicija, bez promjene radikalnih religijskih naela kao svoga
politikog programa.
estodnevni rat i njegove posljedice po arapski svijet

estodnevni rat je za arapski svijet predstavljao prvi trenutak isti-
ne228 u modernoj povijesti. S njime je zapoelo repozicioniranje i
jaanje politikog islama u odnosu na nacionalizam i sekularizam.
Taj e proces trajati godinama i pravu snagu pokazati tek sredinom
1980-ih nakon to arapski svijet pogodi ekonomska kriza, a dio
arapske mladei nadahnue otkrije u Iranskoj islamskoj revoluciji
iz 1979. Islamske su zemlje i prije trpjele vojne poraze, ali vojni
poraz takvih razmjera kakav se zbio u lipnju 1967., i to od idovske
ruke, predstavljao je civilizacijski ok, a osvajanje haram al-arifa
i religijski, iako su ga Izraelci promptno vratili islamskom vakufu
na upravljanje. Za organizacije poput Muslimanskog bratstva i ra-
dikalne klerike rat je predstavljao kvalitetan i uvjerljiv argument za
kritiziranje vladajuih arapskih reima. Tumaenje poraza229 kao
ishoda zanemarivanja borbe za religijsko vjerovanje230 podrazu-
227 Goitein, 1955:228-229.

228 Ajami, 1997:141.
229 Sama rije poraz predstavljala je tabu pa je arapski tisak za rat iz 1967. uglavnom
koristio rije naksa nazadovanje (Lewis, 1968:334).
230 w ww.memri.org/bin/opener.cgi?Page=archives&ID=SP24601; vidi poglavlje Prepa-
ration For Jihad (pregledano 7. 6. 2004.).
550
mijevalo je da e pobjedu nad idovskom dravom donijeti vraa-

nje islamskim naelima i zapovijedima erijata.231 Meu islamskim
teolozima koji su kao rjeenje palestinskog pitanja vidjeli dihad
bio je i Abdulah Azzam, Palestinac roen 1941. u blizini Denina.
On je 1967. prebjegao u Jordan i pridruio se PLO-u, ali kad je ra-
zumio da veina boraca protiv Izraela rat vide kao revolucionarni,
a ne kao vjerski, posvetio se vjerskim studijima na al-Azharu nakon
kojih je predavao na sveuilitima u Jordanu i Saudijskoj Arabi-
ji.232 Poetkom 1980-ih preselio je u Pakistan i nastavio predavati
na sveuilitima, a prelazio je i u Afganistan gdje je sudjelovao
u dihadu protiv Sovjeta te je do pogibije 1989. organizirao do-
brovoljake kampove. Smatra se najpoznatijim Palestincem meu
akterima globalnog dihada.233
Meu Arapima su nakon rata razbijene iluzije glede uloge
arapskih drava to je rezultiralo izrastanjem Palestinaca u vaan,
s vremenom i najvaniji politiki imbenik.234 Arapske su dra-
ve promijenile i strategiju: nakon 1967. to vie nije bilo unitenje
Izraela u jednom vojnom udaru, nego slabljenje Izraela u fazama.
U takvoj strategiji, koja je podrazumijevala i politiko slabljenje
Izraela u meunarodnim kontekstima, tijekom 1970-ih i 1980-ih
sve vie prostora pripadalo je arapskim skupinama, poput PLO-a
koji je osnovan 1964. i Narodnoj fronti za osloboenje Palestine
osnovanoj 1967. Te skupine postaju i glavni nositelji vojnih ope-
231 Kad bi samo muslimani primijenili zapovijed svoga Gospodina i proveli erijatsku
zapovijed [...] u samo tjedan dana Palestina bi bila potpuno oiena od idova (Az-
zam, 1980:36).
232 Abdulah Azzam (1941. 1989.) prvi je voa al-Kaide i Bin Ladenov mentor. Nakon
sovjetske invazije na Afganistan objavio je fetvu o obrani muslimanskih zemalja u
kojoj je muslimane koji ele sudjelovati u dihadu pozvao da prvenstveno dou u
Afganistan, no Palestinu je nazvao najistaknutijim islamskim problemom (Azzam,
1980:23). Azzam je u svojim spisima podsjeao na religijsku obvezu vraanja okupi-
ranih zemalja poput Palestine, koje su nekad bile dio islamskoga podruja (vidi npr.
Azzam, 1988:12).
233 Martin Kramer, Hamas: Glocal Islamism u Gold, Yaalon, Shapira et al., 2007:64-
65.
234 A. S. Klieman: The Arab States and Palestine u Kedourie & Haim, 1982:119-137.
551
racija protiv idovske drave, no njihova je ideologija prvenstveno

revolucionarna, a ne islamistika. Arapski Palestinci postaju etni-
ka skupina, a njihova tragina izbjeglika sudbina jedno od glavnih
sredstava delegitimiranja idovske drave u svijetu.
Gerilsko ratovanje protiv Izraela

Do 1960-ih uloga palestinskih Arapa u panarapskoj borbi protiv
Izraela nije bila od osobitog znaenja. Palestinci se u ratovima nisu
organizirali u posebne postrojbe niti su postigli kakve zapaene
uspjehe. Transjordanijski je reim svjesno zatirao palestinski iden-
titet, a dvije godine nakon nakbe anektirao je Zapadnu obalu koja je
trebala postati sastavnim dijelom haemitskog emirata, kasnije kra-
ljevine.235 No Palestinci koji su se nali u izbjeglikim logorima s
vremenom su postali dijelom skupina fedajina koje su se infiltrirale
u Izrael i napadale izraelske ciljeve. O nastanku ovih skupina i ulozi
drava iz kojih su dolazili postoje razna izvjea. Glubb-paa tvrdi
da njegova Legija od primirja potpisanoga u travnju 1949. nikad
nije planirala ni izvrila ni jedan prodor na izraelski teritorij. Pojavu
infiltratora on povezuje s izraelskom okrutnou prema nenaoru-
anim Arapima koji su se nakon primirja iz 1949. poeli vraati ku-
ama, a koje su izraelske patrole ubijale. Za njima su krenuli drugi
izbjeglice, koji su bili naoruani, no njihova je namjera, navodno,
bila uzeti imovinu iz svojih naputenih domova, a ne sukobljavanje
s Izraelcima. Drugi su pak iz Izraela prelazili u Jordan kako bi e-
nama kupili tradicionalnu muslimansku odjeu, a pri povratku ih se
tretiralo kao infiltratore. Neki su Arapi pak u Izrael prelazili kako bi
brali plodove sa svojih imanja koja su ostala s druge strane crte raz-
dvajanja. Glubb tvrdi da su mnogi Arapi koje su Izraelci optuivali
za terorizam prelazili iz Gaze kao trgovci, verceri ili nadniari. Sve
235 Karsh navodi arapske izvore prema kojima je u Arapskoj oslobodilakoj vojsci od pet
tisua dobrovoljaca na obuci bilo svega osamsto Palestinaca, a i od tih osamsto veina
je kasnije dezertirala. Jordan je osvojene dijelove Palestine anektirao te je cilj bio
stvaranje jedinstvene (trans)jordanske nacije. ak ni Egipat, koji nije anektirao Gazu,
nije poticao stvaranje palestinskoga nacionalnog identiteta (Karsh, 2010:230-232).
552
u svemu, to su prema njemu bili prijestupi koje je trebala rjeavati

granina policija. Umjesto toga, Glubb-paa tvrdi, Izraelci su pro-
tiv tih ljudi slali vojsku, nakon ega su roaci nekih tako stradalih
Arapa odlazili ubiti idova iz osvete.236 Drukiju sliku daje ki
pukovnika Mustafe Hafeza, popularnoga egipatskog zapovjednika
koji je 1950-ih predvodio gerilce iz Gaze. Ona opisuje kako je po
dolasku iz Egipta pohaala kolu u Gazi u kojoj su djeca recitira-
la protuidovsku poeziju, prizivala muenitvo i sluala uenja da
idove Bog mrzi i da ih treba istrijebiti.237 Ona navodi kako su
fedajini iz Gaze prodirali u Izrael te ubijali civile, ene i djecu.238
Zbog tih prodora Izraelci su 1956. izvrili atentat na njezina oca.239
Dio palestinskih izbjeglica koji je prebjegao u Libanon smjestio
se u izbjeglikim prihvatilitima na jugu, koja su s vremenom pre-
rasla u stalna naselja. U njima su takoer nastale gerilske skupine
koje su poele napadati Izrael. Libanonsku vladu, tonije maronitske
krane,240 te su aktivnosti zabrinjavale, ali kako su libanonski suniti
titili izbjeglika naselja i gerilce, utjecaj vlasti bio je vrlo ogranien.
Snaga protuizraelskih gerilskih skupina u Libanonu je rasla, a Beirut
je nakon protjerivanja PLO-a iz Jordana, do izraelske invazije na
Libanon 1982., ak postao neka vrsta glavnoga grada te organizacije.
Borba za osloboenje Palestine u doba postpanarabizma
Panarabizam i panislamizam uglavnom se smatraju suprotstavlje-

nim konceptima, to oni u poetcima svojega povijesnog razvoja
236 Glubb, 1954:556-559.

237 Darwish, 2006:9-10.
238 Darwish, 2006:11.
239 Planiranje te operacije vodio je Y. Harkabi, tada ef izraelske vojne sigurnosne slu-
be, a kasnije sveuilini profesor ije sam analize arapsko-izraelskih odnosa koristio
u ovoj knjizi. Naser je o smrti Mustafe Hafeza izvijestio u poznatom govoru od 26.
srpnja 1956. kad je proglasio i nacionalizaciju Sueskog kanala.
240 Kedourie, 1992:55.
553
uistinu jesu i bili.241 Panarabizam u svome sekularnom obliku kao

pokret je dosegnuo vrhunac pod Naserovim vodstvom, ali nakon
poraza arapskih drava u estodnevnom ratu taj se pokret uruio.242
Iza njega je ostao nacionalizam, esto pod utjecajem ideologije so-
cijalizma i sekularizma. Arapska su drutva izmeu 1960. i 1985.
prolazila kroz zlatno razdoblje rasta gospodarstva, poboljanja
zdravstvenih prilika te poveanja pismenosti i obrazovanosti. Tome
je najvie pridonio golem porast cijena nafte nakon Jom kipurskog
rata 1973. godine; porast koji je predstavljao moda najvei poje-
dinani transfer svjetskog bogatstva u modernoj povijesti.243 No
nakon to se gospodarstvo utemeljeno ne na kreativnosti, marljivo-
sti, obrazovanju i proizvodnji, nego na izvozu nafte, poelo urua-
vati, porasla je i rezigniranost prema Zapadu i modernizmu. Mnogi
su se mladi tada u potrazi za nadahnjujuim uzorima okrenuli ide-
jama islamske revolucije, a arapski svijet sve jasnije poinju obilje-
avati dva dominantna fenomena: jednovlae i politiki islam.244
Jedna od tema koja je uvijek bila na vrhu programa arapsko-
ga politikog islama bilo je pitanje Palestine. Promjena strategije
suprotstavljanja Izraelu od vojnog unitenja prema postupnom
slabljenju podrazumijevala je vie prostora za djelovanje skupina
iza kojih slubeno nije stajala neka drava. Meu tim skupinama,
osim PLO-a, sve vie mjesta nalazili su radikalni islamistiki po-
kreti, od kojih su mnogi osim unitenja Izraela gajili i ideju pan
islamizma ponovne uspostave kalifata i ujedinjavanje musliman-
skoga svijeta pod zajednikim politikim i vjerskim vodstvom.
Kao metodu postizanja politikih ciljeva te su skupine definirale
dihad: nasilje prema politikim oponentima protumaeno je kao
vjerski legitimno postupanje, budui da je u skladu s postupanjem
241 Kedourie, 2004:218-219.

242 Fukuyama, 1992:236.
243 Ajami, 1997:139 (Ajamijev lanak The Arab Inheritance predstavlja izvrsnu analizu
prijelaza arapskih drutava iz sekularno-nacionalnih u drutva krize gospodarstva i
identiteta u kojima teokratska naela postaju privlana.)
244 Isto, 137.
554
muslimanskog proroka Muhameda kakvo je zabiljeeno u kanonu.

Muslimansko bratstvo, najrairenija i najbrojnija takva skupina, od
nastanka 1928. do danas u veini je arapskih drava uspostavila
ogranke, ali njihovo je djelovanje sve do takozvanoga arapskog
proljea bilo nezakonito, a pokret, uz neke iznimke, zabranjen.245
Razvoj misli Muslimanskoga bratstva obiljeio je jedan od njego-
vih najvanijih modernih voa eik Jusuf al-Kardavi, klerik koji je
doktorat stekao na al-Azharu, a od 1977. predaje na Sveuilitu u
Kataru. Kardavi se openito smatra umjerenim islamistikim mi-
sliocem jer, izmeu ostaloga, poziva na koegzistenciju s arapskim
reimima, a ne na njihovo svrgavanje, to mu otvara dosta prostora
za nastupe u arapskim medijima. U jednom intervjuu na Al-Daziri
u kojem je objasnio zato je dunost svakog muslimana dihad za
osloboenje Palestine, Kardavi je naveo i ovo: Alah je proroka
Muhameda takoer uinio epitomom vjerskog ratnika [mudahida]
budui da je Muhamedu zapovjedio da se bori za religiju...246
Hamas: Palestinski problem je vjerski problem

Godine 1987. u Palestini je osnovan Hamas kao podrunica Mu-
slimanskog bratstva. Ime je akronim od harakat al-mukavama
al-islamijja u prijevodu Islamski pokret otpora a znai i rev-
nost, snaga ili hrabrost.247 Sljedee je godine objavljena Povelja
pokreta,248 u ijih se 36 lanaka obrazlau razlozi i naini Hamaso-
ve borbe protiv Izraela. U Povelji se naglaava da je muslimanska
245 Iznimka je Jordan gdje Bratstvo od 1989. sudjeluje u parlamentarnom politikom i-

votu. Bratstvo je neko vrijeme po svrgavanju kralja Faruka zakonito djelovalo i u
Egiptu, no zabranjeno je nakon to su njegovi lanovi pokuali izvesti atentat na Na-
sera. Utjecaj Muslimanskog bratstva u egipatskoj politici nakon arapskog proljea
snano je porastao. Na parlamentarnim izborima Stranka slobode i pravde, poveza-
na s Bratstvom, osvojila je 47% mjesta, dok je aktualni egipatski predsjednik i prvi
demokratski izabrani predsjednik u egipatskoj povijesti, Muhamed Morsi, jedan od
vodeih ljudi Muslimanskog bratstva.
246 w ww.memri.org/bin/opener.cgi?Page=archives&ID=SP24601 (pregledano 7. 6.
2004.).
247 Herzog, 2006:84.
248 Cjelovit prijevod Povelje na engleski preuzeo sam iz Stav, 2001:391-405.
555
vjerska dunost ubijanje palestinskih idova ili muenitvo tije-

kom pokuaja. Nasilje koje Hamas zagovara nije usmjereno samo
na vojne ciljeve, nego i na izraelske civile.249 Mogunost dogovora
s Izraelcima Poveljom nije predviena. Naprotiv, organizacija se u
Povelji izrazito negativno izjanjava prema mirovnim pregovorima
i traenju kompromisa. U lanku 13. pie:
Mirovne inicijative, takozvana mirovna rjeenja i meunarodne

konferencije za rjeenje palestinskog problema, kose se s vjerova-
njem Islamskoga pokreta otpora. Odrei se bilo kojega dijela Pale-
stine znai odrei se dijela religije
Hamasova krilatica definirana u lanku 8. saima ideologiju pokre-

ta: Alah je cilj, Prorok je model, Kuran je ustav, dihad je put,
a smrt za Alahovu stvar je [nae] najuzvienije vjerovanje. Ovo
posljednje pokret je izmeu ostaloga prakticirao na nain koji je
u tradicionalnom islamskom tumaenju ehadeta nepoznat i koji
veina ulema ni danas ne podrava: samoubilakim napadima.250 U
lanku 7. naveden je hadis iz Buharijeve i Muslimove zbirke kojim
je i Hadi Emin zavrio traktat Islam i idovstvo: Nee nastupiti
Sudnji dan sve dok se muslimani ne budu borili protiv idova. Pa
e ih muslimani ubijati, tako da e se idovi skrivati iza drvea i
kamenja. Kamen i drvo e govoriti: O, muslimane, evo idova iza
mene, doi i ubij ga. Osim drveta Garkad, jer ono je idovsko dr-
vo.251 U lanku 13. pie da nema rjeenja za palestinski problem
249 Cordesman, 2008:295.

250 Lewis & Churchill, 2009:153. Hamasov eik Ahmed Jasin, jeruzalemski muftija
Akrama Sabri te eik Jusuf Kardavi odobrili su takvu vrstu borbe, o emu vidi u
Israeli, 2003:7, 22-24, 161 itd.;
www.memri.org/bin/opener.cgi?Page=archives&ID=SP54203 (pregl. 7. 6. 2004.),
http://www.meforum.org/646/the-qaradawi-fatwas (pregledano 5. 6. 2012.). eik Mu-
hamed Said Tantavi (1928. 2010.), egipatski muftija i imam al-Azhara osudio je
samoubilake napade, ali kasnije je zauzeo ambivalentniji stav prema tom pitanju te
ih ograniio na ciljeve koji nisu civilni (Israeli, 2003, 122, 148.).
251 Usp. http://islamski.net/index.php?option=com_content&task=view&id=115&Ite-
mid=28 (pregledano 21. 2. 2009.)
556
osim putem dihada, u lanku 15. da u umove buduih narata-

ja muslimana moramo utisnuti da je palestinski problem religijski
problem, koji se na toj osnovi ima i rijeiti, a u 28. da Izrael, sa-
mim time to je idovski i to je nastanjen idovima, prkosi islamu
i muslimanima.
Osim vjerskih motiva, Hamasova povelja prenosi i klasine an-
tisemitske optube u obliku koji podsjea na Hadi Eminova izla-
ganja. Prema tim optubama idovi, umreeni u javne i tajne orga-
nizacije, ire nemoral i potkopavaju drutva kako bi njima ovladali.
idovskim se urotama bavi lanak 22. prema kojem su one zapi-
sane u Protokolima cionskih mudraca, a njihovi su postupci dokaz
vjerodostojnosti toga dokumenta. idove se optuuje da su stajali
iza Francuske i Komunistike revolucije, da su izazvali Prvi i Dru-
gi svjetski rat, da su kroz financijsku kontrolu imperijalnih drava
kolonizirali druge zemlje, eksploatirali njihova bogatstva i donijeli
korupciju te da su uspostavili UN i Vijee sigurnosti radi lakega
upravljanja svijetom.252
Hamasova pojava na bliskoistonoj politikoj pozornici doni-
jela je probleme ne samo Izraelu nego i PLO-u. Arafat je tijekom
1980-ih neslubenim diplomatskim vezama esto preko vedske
socijaldemokratske stranke pregovarao kako sa zapadnim vladama
tako i s Izraelom. Na prijelazu u 1990-e Arafata su zbog toga mnogi
na okupiranim podrujima i izvan njih [...] poeli optuivati da je
odve spreman na kompromise. Iran i nekoliko zaljevskih drava
poele su umjesto PLO-a financirati Hamas,253 koji je s vremenom
postao najvei konkurent Fatahu (najvanijoj politikoj stranci
unutar PLO-a) za utjecaj meu Palestincima. Palestinci u Gazi i
na Zapadnoj obali sve su vie pristajali uz Hamas, no pitanje je
252 Povelja nije jedini i izdvojeni dokument Hamasove ideologije. Uz nju je dostupno
mnotvo propovijedi i pamfleta Hamasovih klerika i voa (vidi primjerice: Hamas in
Their Own Voices: http://www.memritv.org/video.html.) Zajedniko veini tih propo-
vijedi i pamfleta su citati kanonskih tekstova i zagovaranje dihada. Kvalitetno preve-
dene sadraje propovijedi Hamasovih klerika objavljuje Middle East Media Research
Institute (www.memri.org) i Palestinian Media Watch (www.pmw.org.il).
253 Palme, 1993:193.
557
u kojoj je mjeri porast popularnosti palestinskog ogranka Musli-

manskog bratstva predstavljao odraz potpore njihovu vjerskom i
beskompromisnom stavu prema idovskoj dravi, a u kojoj je on
bio ishod drugih previranja unutar palestinskog drutva. Hamas
je, poput ogranaka Muslimanskog bratstva u drugim dravama, od
osnutka djelatan ne samo na promidbi islamskih vrijednosti nego i
na podruju humanitarnoga, zdravstvenoga i obrazovnog rada. Nji-
hovoj pobjedi na izborima u Gazi 2006. u odreenoj je mjeri pri-
donijela reakcija biraa na korumpiranu Fatahovu vladavinu, koja
se nerijetko naziva kleptokratskom. Ulazak Hamasa u politiki
ivot mnoge je zapadne analitiare potaknuo na predvianja kako
e pokret napustiti radikalizam i terorizam te prihvatiti naela de-
mokracije. Herzog je, naprotiv, ve 2006. bio sumnjiav i zamijetio
da nijedan islamistiki pokret nije svojom voljom odbacio nasilje
niti je svoju ideologiju uinio umjerenom.254 etiri godine kasnije
mogao je samo zakljuiti da je bio u pravu. Hamas je, Abbasovim
rijeima, Gazu pretvorio u emirat mraka.255
Sporazumi s Izraelom:
mape puta k miru ili etape dihada?
Od 1990-ih u arapsko-izraelskim odnosima dva se fenomena poi-

nju profilirati kao izrazito vana: prvi je mnogostrukost koncesija
koje arapska strana trai od Izraela, to je takozvana taktika reza-
254 Herzog, 2006:91.

255 Herzog, 2010. Autor u istom kratkom lanku opaa kako je u tri godine prije izraelske
operacije Lijevano olovo Hamas na Izrael ispalio sedam tisua raketa i minobacakih
projektila, dok je u dvanaest mjeseci nakon sijenja 2009. ispaljeno samo 300, to je
bio pokazatelj da je vojna intervencija (politika vrste ruke), a ne izraelsko povlaenje
iz Gaze (politika pruanja ustupaka), Hamas natjerao na uzmak. Ono to autor ne na-
pominje, ali se meni ini oitim jest da ta epizoda Povelju prikazuje u njezinu pravom
svjetlu, a to je da je taj tekst ozbiljan politiki program, sastavljen da bi se po njemu
postupalo, a ne broura pisana u propagandne svrhe.
558
nja salame, a drugi je pluralizam arapskih aktera.256 Od Izraela se

vie ne trai bezuvjetna kapitulacija, nego niz manjih teritorijal-
nih i politikih ustupaka, od kojih svaki smanjuje izraelsku sigur-
nosnu i obrambenu spremnost, a pred javnou se prikazuje kao
presudan za odravanje mirovne inicijative na ivotu. Najvaniji
od tih zahtjeva je izraelsko povlaenje na granice iz 1949. Kardavi
je, primjerice, u jednom govoru izjavio: Ne traimo Haifu, Jafu i
Akon, nego okupirani dio Palestine,257 odnosno Judeju i Samariju.
Pri tome su nain na koji mnogi arapski akteri vide sklapanje ma-
njih ili veih sporazuma i postizanje ustupaka od Izraela te nain
na koji ih vide Izraelci, kao i tumaenje terminologije koritene u
procesima pregovaranja, esto pokazivali fundamentalno percep-
cijsko razmimoilaenje. Temeljni nesklad postojao je, i jo uvijek
postoji, izmeu muslimana koji na Izrael gledaju kao na teoloki
nelegitiman fenomen s jedne strane te sekularnih ljeviarskih i-
dova, esto Akenaza, s druge, koji na postojanje idovske drave
gledaju kao na postojanje bilo koje druge drave na svijetu na iji
teritorij jo neka strana polae odreena prava. Pregovaranje tih
dviju strana jedan je od najboljih primjera konceptualnog sukoba
civilizacija. Za prve je primirje (sulh ili hudna) nuno efemeralan
fenomen, koji valja iskoristiti za postizanje vie borbene gotovosti
i uspavljivanje protivnika, i koji ne utjee na definiranje konano-
ga cilja uklanjanja idovske drave s islamske zemlje, nego samo
odreuje taktike, a sada ve i strategiju njegova ostvarenja. Primjer
takva djelovanja nalazi se u kanonu, u Muhamedovu odnosu prema
Kurejitima, dok su jo vladali Mekom i bili brojano i vojno jai
od medinske muslimanske zajednice. No i drugi politiki termini u
islamskom politikom diskursu mogu imati znaenje razliito od
uvrijeenoga znaenja na Zapadu. Raphael Israeli navodi primjere
izraza kao to su pravednost, terorizam (iz perspektive radi-
256 Harkabi, 1977:123.

257 www.memri.org/bin/opener.cgi?Page=archives&ID=SP53103 (pregledano 7. 6.
2004.). Na kraju ovoga govora Kardavi napominje: Ne zasluuje svaki stranac da
bude ubijen.
559
kalnog islama to je uvijek ono to drugi ine muslimanima), dok

je konani zavretak neprijateljstava uvijek i samo ishod pobjede,
nikad kompromisa.258 Suverenitet pripada Alahu a ne narodu i
ideja da bi zakoni bili odraz volje veine nekakva birakog tijela,
a ne Boje objavljene volje je apsurdna.259 Islamistiko poimanje
civila objasnio je Kardavi: takvo to u Izraelu ne postoji jer su svi
idovski stanovnici vojnici u cionistikoj vojsci pa time i legitimne
mete napada; strunjaci vele da je cionistiki entitet zapravo jedna
vojska.260
Za Izraelce ponikle i obrazovane u ozraju europskoga huma-
nizma, pluralizma, sekularizma, pragmatizma i materijalizma, hud-
na je pak prigoda da se povea razina povjerenja, otvori dijalog,
razmijene iskustva i predloe rjeenja kojima bi primirje evoluira-
lo u politiko stanje trajnog mira. Izraelski ustupci Arapima, taj je
profil izraelskih politiara drao, pokazatelj su izraelske dobre vo-
lje i realistino je nadati se da e rezultirati recipronim inom. To,
dakako, moe biti sluaj. Postoje primjeri kad se to dogodilo; mir s
Jordanom proizvod je jednoga takvog procesa dugotrajnih javnih i
tajnih pregovora, ustupaka, poputanja i izgradnje povjerenja. Mir
s Egiptom takoer je djelomice nastao na slinim procesima, kao i
uspostava korektnih odnosa izmeu Izraelaca i beduina u Negevu
te srdanog suivota Izraelaca i Druza261 na sjeveru Izraela. No,
ak i kad izraelski ustupak rezultira recipronim uzvratom druge
strane i postigne se kompromis kao znaajan korak prema miru,
mnogostrukost arapskih politikih aktera ini ga krhkim. Uzme li
se u obzir da izraelski ustupak uglavnom znai preputanje terito-
258 O zakonskoj odredbi prema kojoj se stanje rata ne moe privesti kraju mirom nego
samo pobjedom, vidi i Lewis, 1988:73.
259 Israeli, 2003:34.
260 w ww.memri.org/bin/opener.cgi?Page=archives&ID=SP54203 (pregledano 7. 6.
2004.)
261 Ovdje ipak valja imati na umu da Druzi vano uporite za srdaan odnos s Izraelcima,
kao i sa svakom drugom zajednicom koja je nositelj politike vlasti na podrujima na
kojima su Druzi nastanjeni, nalaze u svojoj religiji koja sljedbenike odvraa od sub-
verzivnosti.
560
rija (tzv. koncept razmjene zemlje za mir), a arapski potpisivanje

lista papira na kome pie neto do ega je izraelskoj strani stalo
(priznavanje Izraelu prava na postojanje, obeanje o odustajanju
od terorizma, plan izmjene kolskoga programa kako bi se uklonili
antisemitski tekstovi i slino), jasno je da arapska strana, promijeni
li se ili predomisli akter, lako moe promijeniti stajalite, dok Izra-
el ne moe s istom lakoom povratiti svoj dio ustupljen dotinim
sporazumom. Ugovor, sporazum ili primirje koje Izrael potpie s
jednim od arapskih aktera (drava, skupina, organizacija) niim ne
obvezuje druge arapske aktere, osobito suparnike. Temeljno na-
elo meunarodnog prava Pacta sunt servanda ne odreuje nu-
no arapsko vienje vanjske politike, kad je Izrael u pitanju. U toj
okolnosti lei jedna od razlika u odnosu na demokratska drutva.
Sporazumi koje potpie izraelski Likud dok obnaa vlast obvezuju
i Laburiste ukoliko ih zamijene na izborima; potpisi amerikih re-
publikanaca na sporazumima obvezuju i demokrate, kao to u Hr-
vatskoj HDZ-ovi obvezuju SDP nakon smjene vlasti. Ukoliko nova
vlast u demokratskom drutvu nije zadovoljna sporazumima koje
su sklopili njezini prethodnici, ona naelno pokree nove pregovo-
re umjesto da postojee proizvoljno i unilateralno stavi izvan sna-
ge. Ali kad je u Gazi Fatahova vlast zamijenjena Hamasovom, sve
na emu se gradilo politiko pribliavanje palestinske i izraelske
strane sruilo se poput kule od karata. Slian problem danas pred-
stavlja Egipat: predstavnici Muslimanskog bratstva od pokretanja
demokratskih promjena u zemlji, usprkos prihvaanju demokrat-
skih standarda Zapada i sve uvjerljivijem pokazivanju umjerenosti
distanciranjem od nasilja i dihadistikih pokreta, najavili su revi-
diranje egipatsko-izraelskoga mirovnog sporazuma. Cionizam je
banda, a ne drava. Zato emo im se suprotstavljati dok ne izgube
dravu, izjavio je nedavno jedan od njihovih voa.262 Musliman-
skom je bratstvu puno lake pa i pred meunarodnom zajedni-
262 Muhamed Mahdi Akef to je izjavio u intervjuu Ericu Trageru koji je 2011. proveo
istraivanje Muslimanskog bratstva, ukljuujui nain ulanjivanja, politiki i soci-
jalni program te politike planove u sluaju osvajanja vlasti (Trager, 2011:124-125).
561
com prekinuti diplomatske odnose Egipta s Izraelom i Izrael opet

proglasiti nelegitimnim cionistikim entitetom nego to je Izraelu
opet osvojiti Sinaj.
Argument za krenje ili preispitivanje ugovora moe biti poli-
tiki formuliran. Muslimansko bratstvo u Egiptu u nastojanju da se
politiki priblii Zapadu posljednjih se godina ee poziva na is-
pravljanje nepravdi imperijalizma i kolonijalizma, no krajnje je vri-
jeme da Zapad obrati pozornost na argumente koji se na arapskome
jeziku predstavljaju arapskoj javnosti. A oni su redovito religijski:
treba samo pregledati intervjue i govore eika Jusufa al-Kardavi-
ja ili, primjerice, aktualnoga egipatskog predsjednika Muhameda
Morsija, namijenjene muslimanskom sluateljstvu.263 Permanentni
mir sa idovskom dravom uspostavljenom na muslimanskoj ze-
mlji religijski je nedopustiv i uz trivijalnu izliku moe se prekriti,
prema obrascu Hudejbijskoga sporazuma. Nakon deset godina spo-
razum prestaje vrijediti ak i bez nekoga posebnog razloga:
Ugovori su samom svojom prirodom privremeni jer u musliman-

skoj pravnoj teoriji normalni odnosi izmeu muslimanskih i nemu-
slimanskih podruja nisu mirotvorni, nego ratniki. Kako dihad u
teoriji ne moe biti obustavljen na dulje od deset godina, ugovori
se nuno moraju raskinuti koncem toga razdoblja, premda raz-
doblje trajanja nije odreeno ugovorenim uvjetima.264
Uloga koju islam igra u definiranju politike odreenoga aktera

vana je prvenstveno radi njegove percepcije legitimnosti odnosno
263 Morsi je u televizijskom intervjuu prikazanom u rujnu 2010., nekoliko mjeseci prije
poetka arapskog proljea, izraelsko-palestinske pregovore nazvao gubitkom vre-
mena jer Arapi i muslimani ne bi trebali pregovarati s potomcima majmuna i svinja
(vidi www.jpost.com/MiddleEast/Article.aspx?id=298434 ili www.memritv.org/clip/
en/3702.htm, pregledano 15. 1. 2013.)
264 K hadduri, 1962:220. Vremensko ogranienje proizlazi iz Muhamedova ugovora s
Kurejitima iz Meke, pri ijem je pisanju u svojstvu tajnika sudjelovao i Ali ibn Ebu
Talib, Muhamedov roak, zet i budui etvrti kalif (vidi Khadduri, 1962:211-212 i re-
ferencije navedene u fusnotama; neke od njih citirane su u ranijim poglavljima). Usp.
Lewis, 1988:78, Harun & Ibn Hiam, 1998:200.
562
nelegitimnosti sklapanja trajnoga mirovnog sporazuma muslima-

na s nemuslimanima. Istina, i arapski politiari za koje se ne moe
rei da su zagovarali naela erijata odbijali su mir s Izraelom,
poput Nasera ili Georgea Habaa, utemeljitelja PFLP-a.265 Naser
i Haba su vodili revolucije, to je takoer platforma za radika-
lizam. Razloga za uvoenje naela hudejbijskog pregovaranja u
arapski-palestinski politiki diskurs ima nekoliko, no kao i kod
religioznih idova, ini se da je najvaniji upravo tijek povijesti
arapsko-izraelskih sukoba. Povijesni su neuspjesi muslimanske re-
ligijske politike aktere prisilili na politika preispitivanja uteme-
ljena na rjeenjima iz svetih spisa; izvlaenje hudejbijske epizode
iz ranoislamske povijesti predstavljalo je svojevrsno odstupanje
od sveukupne kasnije tradicije arapsko-idovskih odnosa. Naime,
nikada prije u islamskoj povijesti naela hudejbijskog manevrira-
nja nisu se primjenjivala u odnosu prema idovima. Za njihovu
je primjenu nuno potrebna suparnika sila koja je mona i vojno
jaa od umeta, to idovi nikad nisu bili niti je bilo zamislivo da e
ikada biti. ok estodnevnog rata muslimane je primorao na odre-
eni kompromis sa idovskom dravom. Nemogue je sa sigurno-
u ustvrditi da je Hudejbijski sporazum od poetka preuzet kao
nacrt smiljenoga politikog postupanja u situaciji u kojoj se naao
arapski-palestinski narod. Ali s vremenom, kako su se pokazivale
prednosti strategije pragmatinijega politikog postupanja, koje je
u usporedbi s modelom odrjeitosti i radikalizma poluivalo vie
uspjeha, pojavila se i potreba opravdavanja takva postupanja pred
religioznim masama i radikalnim skupinama, a kod religioznih ak-
tera i pred samima sobom. Povratak na izvorna islamska naela,
meu koja spadaju i Muhamedove ratne strategije, danas je jasno
definiran kao nunost u politikom i drutvenom nastupu islami-
stikih skupina, ukljuujui Muslimansko bratstvo. Stoga je vrlo
izgledno da e, usprkos navedenim lancima Povelje, Hamas u
265 Haba (1926. 2008.) je bio palestinski kranin, a Narodna fronta za osloboenje
Palestine uz Fatah najsnanija organizacija u PLO-u. PFLP je bio marksistiko-lenji-
nistika organizacija koja je zastupala naela panarabizma.
563
skoroj budunosti pristati na opsenije mirovne pregovore s Izrae-

lom, koje e mnogi Izraelci, a osobito zapadnjaci pogrjeno shva-
titi kao njihov nepatvoreni mirotvorni iskorak i stvarnu promjenu
njihovih ciljeva.
to je, dakle, s pravim mirom s onom imenicom za koju se
tako esto tvrdi da je etimoloki roditelj naziva religije islama?
Bernard Lewis ukazuje kako rije selam ponajprije ima religijsku
konotaciju te kako ona znai mir na ovome svijetu, ali i na budu-
em, pri emu je njezino znaenje u tom sluaju spasenje. Sura
20:47 u Karievu prijevodu glasi: Mir, selam nek je onome ko
slijedi Pravu Stazu! dok Panda i auevi isti ajet prevode: Spas
onome koji slijedi pravi put! Lewis pie:
U muslimanskoj diplomaciji selam se uvijek koristi u obraanju

drugome muslimanu, ak i ukoliko ratno stanje vlada izmeu njih.
Ona se nikad ne koristi kod obraanja nemuslimanskom vladaru,
ak ni u sluaju meusobnog saveznitva.266
Za mir u politikom smislu, Lewis dalje objanjava, uglavnom se

koristi rije sulh, ak i u sluaju kad se radi o miru izmeu nemu-
slimanskih strana (primjerice sulh Versailles). Tek u posljednje
vrijeme uporaba te rijei poinje se pojavljivati pri imenovanju
stanja mira izmeu naroda.267 U odnosu Dar al-islama prema
Izraelu, pak, uporaba rijei selam nije dio politikog diskursa. Ne-
muslimanski entitet primirjem postaje zona izmeu Dar al-isla-
ma i Dar al-harba koju priznaju neki, ali nipoto svi juristi, a to
je Dar al-ahd (Dom saveza) ili Dar al-sulh (Dom primirja).268
Khadduri takoer opseno pie o nuno privremenoj naravi mi-
rovnog sporazuma s nemuslimanima prema zakonu mira, ali na-
pominje:
266 Lewis, 1988:78-79.

267 Isto.
268 Isto, str. 80.
564
U praksi, meutim, to se muslimani vie navikavaju na uspavani

dihad, to pokazuju veu tendenciju pomirljivosti prema trajnosti
zakona mira.269
Khadduri ovo pie openito i bez referencije na arapsko-izraelski

sukob. Usto, njegova je knjiga izdana 1955. (izdanje ovdje citira-
no iz 1962. samo je pretisak), u vrijeme kad je, kako smo vidjeli
u ranijim poglavljima, politiki islam openito bio manje prisutan
fenomen na Bliskom istoku. No sama injenica da je u odreenim
razdobljima mir prepoznavan kao permanentno stanje prua nadu
i temelj za pretpostavku kako percepcija primirja kao vremenski
neogranienoga pa time i de facto ako i ne de jure sinonima miru
moe postati uvrijeena.
Politika problematika religijskog znaenja pojma sulh ili hudna
u kontekstu arapsko-izraelskih pregovora lei u njihovoj privreme-
nosti, ali jo vie u permanentnosti ustupaka koje izraelska strana
katkad daje zauzvrat. Tek razumijevanje islamske religijske termino-
logije u meunarodnim odnosima otkriva apsurd koncepta razmjene
zemlje za mir, jer zemlja se ne razmjenjuje za mir nego za primirje.
Pa ipak, mnogi su izraelski politiari postupali kao da je njihovo
tumaenje kako pojmova (mir) tako i naela (spremnost na ustupke)
u islamskoj civilizaciji identino onome u zapadnjakoj. Kako inae
objasniti Rabinovu i Perezovu spremnost da s dokazanim teroristima
nakon to sveano potpiu list papira sklope mir, da im prepuste
dijelove zemlje i jo ih usto naoruaju? Ovo pitanje ponovno aktu-
alizira dvojbu iz prethodnoga poglavlja: jesu li se religiozni cionisti
protivili ustupcima Palestincima zbog religijske privrenosti zemlji
ili zbog religijske privrenosti ivotu? Zanimljivo je da su nereligij-
ski protivnici ustupaka poput Harkabija,270 Eitana, Israelija ili Moe
269 K hadduri, 1962:145.

270 Harkabi je ipak potkraj ivota podravao pregovaranje s PLO-om. Profesor Sharon,
koji ga je poznavao, ispriao mi je da je Harkabi bio toliko deziluzioniran glede po-
stizanja mira s Arapima da je upao u duboku depresiju iz koje je donio posljednje
politike prosudbe, koje su po miljenju profesora M. Sharona bile pogrjene.
565
Jaalona bili bliski vojnim obavjetajnim slubama ili ih predvodili

(Harkabi i Jaalon), poznavali arapski jezik i mentalitet te prilike
prosuivali s pozicije nacionalne sigurnosti, a ne zapadnjake ideo-
logije. Rafael Eitan, nekadanji naelnik Glavnog stoera Izraelske
vojske i ministar u Vladi, u svojim je memoarima glede pomirljivih
nastupa predsjednika Ezera Weizmanna prema arapskom terorizmu i
krenju zakona u Judeji i Samariji napisao i ovo:
Ne vjerujem da je Ezer potpuno shvaao Arape i drim da je bio

poput mnogih Izraelaca koji su mislili da se Arapi mogu odobro-
voljiti pravljenjem ustupaka. Znao sam se prepirati s njim [obja-
njavajui] da Arapi krivo tumae ustupke kao znakove slabosti i is-
crpljenosti. Izraelski ustupci slue jedino potkrjepljivanju njihova
vienja kako e njihova borba biti uspjena i kako predstoje novi
ustupci ukoliko Izraelu nastave poricati pravo na postojanje.271
Izraelsko povlaenje iz Gaze iz 2005. pokazalo je da logika vojni-

ka ni dva desetljea kasnije nije prestala biti objektivnim odrazom
arapsko-izraelske politike stvarnosti.272
Takav razvoj dogaaja mogao se predvidjeti ve nakon potpisi-
vanja Sporazuma iz Osla. Sporazum je potpisan u rujnu 1993., a ve
u proljee 1994. Arafat je u damiji u Johannesburgu objasnio da je
mir koji je potpisao s Izraelcima hudejbijski te nazone pozvao da
mu se pridrue u dihadu za osvajanje Jeruzalema.273 Da Arafatov
271 Eitan, 1992:228.

272 Gershom Gorenberg je u knjizi objavljenoj 2006. s neskrivenim likovanjem opisao
unitenje naselja i izgon idova iz Gaze te postavio pitanje hoe li to ostati zabilje-
eno kao in koji je oivio mirovni proces ili kao intermeco pred novu bitku za
razderanu zemlju (Gorenberg, 2006:375). Gorenbergova dvojba gotovo je sigurno
odraavala dvojbu veine Izraelaca bliskih sekularno-ljeviarskom svjetonazoru. Na
alost, nita iz te dvojbe nije se pokazalo tonim, nego predvianje religijskih cionista
i desniara kako e povlaenje ohrabriti radikalizam meu Arapima-Palestincima i
potaknuti ih na eskalaciju nasilja. Tome smo svjedoci i ovih dana (jesen 2012. godine)
kad Hamas iz Gaze ispaljuje rakete i projektile na izraelske gradove, koji su vee
razorne moi i dometa nego u dosadanjim sukobima.
273 Israeli, 2003b:12; Sharon, 2007b:10-11.
566
poziv na dihad uz pomo Hudejbijskog mira nije bila metafora ili

izlika za javno pruanje ruke Rabinu, pokazali su palestinski mili-
tanti koji su se sukladno Sporazumu iz inozemstva doselili u pojas
Gaze i na Zapadnu obalu te potaknuli val nasilja u kojem je u slje-
dee dvije godine, prema Odjelu za povijest Izraelske vojske, stra-
dalo 38% svih izraelskih rtava arapskog terorizma u dotadanjoj
povijesti idovske drave.274 Arafat se 1990-ih u svojim nastupima
sve vie pozivao na religijske argumente, navodio citate iz Kurana
o tome kako je Alah odredio unitenje sinova Izraelovih, a potpi-
sane palestinsko-izraelske sporazume opetovano nazivao Hudejbij-
skim mirom.275 Dokumenti koje je Izraelska vojska zaplijenila 2002.
u operaciji Obrambeni tit u Deninu dokazuju da je teroristika
islamistika skupina Brigade muenika el-Akse dio Fataha i da je
Jaser Arafat iji je nom de guerre Abu Amar zapovjednik obiju
tih organizacija.276 Fatah se nakon Osla odvajao od revolucionarno-
ga te se postupno pribliavao religijskom diskursu. On se uglavnom
oitovao u govorima Arapima (govor u damiji u Johannesburgu iz
1994. nije trebao izii u javnost) te u financiranju Muenika el-Akse,
dok su se i Arafat i Mahmud Abbas od islamskog radikalizma pred
zapadnim svijetom uglavnom ipak mlako ograivali. Prihvaanje
religijske retorike, usto, nedvojbeno je bio odraz politikog nadme-
tanja s Hamasom, a ne novootkrivene pobonosti. Hamas je religij-
ska naela ugradio u Povelju, a Fatah je s njima najee samo
koketirao te je u usporedbi s Hamasom, zadrao status umjerene
strane. No, dosadanje iskustvo pokazuje da je mir s Fatahom, kao i
s Hamasom doista hudejbijski, da se uvijek radi samo o vremenski
ogranienoj hudni te da religiozni pripadnici i jednih i drugih trajni
mir muslimana sa idovskom dravom u Palestini vide jedino pod
uvjetima i u okviru koji zadaje Pax Islamica.
274 Stav, 2001:24 (statistika se odnosi na drugu polovicu 1995.).

275 Stav, Palestine on the Ruins of Israel u Israeli, 2002:44.
276 IDF/MI 3 May 2002:TR1-319-02. Ahmed Kurei dvije godine kasnije potvrdio je da je
organizacija Muenika dio Fataha (http://www.eufunding.org/accountability/AbuTo-
ameh_Fatah_AksaMartyrs.html, pregledano 31. 5. 2012.).
567
Zakljuak: Kanonski obrasci i otporni idov
Arapski i muslimanski odnos prema doseljavanju idova u Palesti-

nu koncem 19. i poetkom 20. stoljea temeljio se velikim dijelom
na interesu. Muslimanski zemljoposjednici idovima su prodavali
zemlju kao i bilo kome drugome tko bi za nju bio zainteresiran, a
prvi nositelji arapskoga nacionalizma u idovskom su doseljavanju
prepoznavali objektivne pogodnosti koje je ono donosilo arapskoj
zajednici. Do konca Prvoga svjetskog rata glavni neprijatelj pro-
buenoga arapskog nacionalizma bila je Turska, a nakon propasti
njezina imperija razliite su arapske dinastije jedna na drugu gle-
dale kao na najljueg suparnika i neprijatelja u ostvarenju vlastitih
i nacionalnih ambicija. idovi su brzo postajali vaan imbenik ra-
zvoja zaostalih palestinskih krajeva, a taj aspekt njihove prisutnosti
nerijetko je meu Arapima bio prepoznat i cijenjen. U okrutnim
ivotnim uvjetima, u zemlji u kojoj su siromatvo, bolest i stalna
neizvjesnost i nesigurnost inili svakidanjicu, arapsko-idovski
odnosi gradili su se ad hoc, bez idile, ali i bez endeminog neprija-
teljstva. Sukobi su se odvijali na relativno niskoj razini, a religijska
nesnoljivost nije bila generator nasilja znaajnijih razmjera. Ope-
nito se smatralo da e blagostanje koje idovi sa sobom donesu u
Palestinu utjecati na sve opseniju, srdaniju i kvalitetniju suradnju
starosjedilaca i cionista.
Sa stupanjem Hadi Emina el-Huseinija na palestinsku politi-
ku pozornicu, sukob poprima bitno nove znaajke. Pod njegovim
politikim i duhovnim vodstvom po prvi se put sveukupnim poli-
tikim arapskim diskursom aspekt religije namee kao dominantan:
Hadi Emin naglaava da je stvaranje idovske drave na viesto-
ljetnom muslimanskom prostoru vjerski nedopustiv politiki pro-
ces. U tome mu se miljenju kasnije, tijekom 1930-ih pridruuju i
uleme iz drugih krajeva islamskoga svijeta, koji ne granie s Pale-
stinom, poput Saudijske Arabije ili Libije. Hadi Eminovo nepri-
jateljstvo prema idovima ipak nije bilo samo vjersko: on je bio
pristaa klasinih antisemitskih optubi o idovskoj subverziv-
568
nosti, Protokole cionskih mudraca navodno je znao napamet, a i-

dovski utjecaj na politike Britanije, Amerike ili Francuske smatrao
kljunim za navodno protuarapsko djelovanje tih zemalja. Razvoju
te misli dijelom je pridonijela njegova bliskost s nacizmom. Neki
kasniji klerici pripisivanje tolike moi idovima kakvo im je pripi-
sivao muftija, a koje nije u skladu s kanoniziranim i tradicionalnim
islamskim pogledom na idove, malo su ublaili pa je klasini
antisemitizam ustupio vie mjesta vjerskom. Izraelski vojni uspjesi
postat e predmetom teoloke dvojbe, koju e kasniji autoriteti ri-
jeiti pripisivanjem tih uspjeha procionistikom djelovanju kran-
skih sila bez kojih bi idovska drava bila nemona protiv Arapa te
zdruenim cionistikim i imperijalistikim konspiracijama.277
Karijera velikoga jeruzalemskog muftije otkriva vanost tuma-
enja religije kod njezine aplikacije u politikim zbivanjima. Me-
kanski erif Husein i emir Faisal nedvojbeno su poznavali kanon-
ske spise i sliku koju su oni davali o idovima, no to ih nije sprje-
avalo da s cionistima uspostave srdane odnose. Kralj Abdulah je
dodue ne kao najpoeljniju opciju podravao pretvaranje dijela
Palestine u idovsku dravu.278 Bat Yeor s pravom ukazuje kako
dihad nije jedini nain islamskoga ophoenja s nemuslimanima
te kako se u Kuranu i u hadisima moe nai dovoljno moralnih
poticaja za suprotstavljanje teoriji dihada.279 U Kuranu, tovie,
postoji stih koji potvruje da je idovsko naseljavanje Svete zemlje
u skladu s Alahovim naputkom:
A kad Musa ree narodu svome: O narode moj, sjetite se Allahove

blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima uinio,
a mnoge vladarima, i dao vam ono to nijednom narodu nije dao; o
277 Teza o idovskom zakulisnom povlaenju konaca privukla je osobitu pozornost svije-
ta kad je malezijski premijer Mahatir Muhamed na Organizaciji islamske konferencije
2003. ustvrdio: Jews rule the world by proxy. O teorijama cionistiko-imperijalisti-
kih urota na Bliskom istoku vidi Pipes, 1998.
278 Morris, 2008:46; Abdulah je arapski dio Palestine vidio unutar granica svoje kraljevine.
279 Yeor, 2001:42.
569
narode moj, uite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne

uzmiite nazad, pa da se vratite izgubljeni.280
Usprkos postojanju pomirljivijih politikih glasova i kanonskih

poruka, Hadi Eminovo religijsko tumaenje arapsko-idovskih
odnosa u velikom dijelu naroda postalo je mjerodavno. Tomu je
pridonio i osnutak Muslimanskog bratstva u Egiptu, samo nekoli-
ko godina nakon muftijina uspona u hijerarhiji vjerske i politike
vlasti. Temeljna premisa i Hadi Eminove misli i misli Bratstva,
da izmeu islama i idovstva postoji neprijateljstvo koje datira od
nastanka islama i koje se u Palestini oituje u sukobu s cionizmom,
u nekoliko se godina duboko ukorijenila u arapskom, a onda i u
irem muslimanskom svijetu. Nositelj radikalizma u odnosu prema
idovima bila je, uz neke klerike, prvenstveno ulica. Arapski su
reimi retoriku prema idovima i Izraelu esto zaotravali upravo
pod pritiskom ratoborne gomile. Istodobno je pokazivanje pomir-
ljivosti i popustljivosti postalo ravno politikom, a u nekim slu-
ajevima i doslovnom samoubojstvu. I sam Faisal je kasnije, ve
kao kralj Iraka, izjavio da se ne sjea da je ikad sklopio sporazum
s Weizmannom.281 Sve do Sporazuma iz Camp Davida 1978. arap-
ski su reimi ostali neumoljivi u odbijanju javnog pregovaranja s
Izraelom i priznanja idovskoj dravi prava na postojanje. Nakon
hrabrog iskoraka Anvara Sadata inilo se da e se prilike normalizi-
rati. Atentat na njega tri godine kasnije predstavljao je izvrenje fe-
tve radikalnog klerika, diplomanta sveuilita al-Azhar, sljedbenika
Sejida Kutba i kasnije voe Al-dama al-islamijje, Omera Abdel
Rahmana. Premda je Mubarak nastavio potivati sporazum s Izra-
elom, a idovsku dravu kasnije priznao i haemitski kralj Husein,
stavovi islamistikih skupina nisu se promijenili. Politika staja-
lita islamskih vjerskih voa ostala su slina politikim vjerskim
stajalitima koja je zagovarao Hadi Emin.
280 Sura 5:20-21 (prijevod Besima Korkuta, slino i u prijevodu Enesa Karia; u prijevo-
du Panda-auevi vidi Suru 5:22-23).
570
Najvaniji politiki uinak Hadi Eminove interpretacije kano-

niziranih tekstova i palestinskoga sukoba kao inter alia religijskog
oitovao se u nepragmatinosti i nepopustljivosti vlastitih stajali-
ta. Odbacivanje prijedloga Peelova povjerenstva bez razmatranja,
a osobito odbacivanje Bijele knjige iz 1939. i Manjinskog izvje-
a iz 1947. inauguriralo je u arapsko-izraelske odnose crno-bije-
lo vienje stvarnosti, politike problematike i politikih rjeenja.
Razloge iz kojih se taj diskurs brzo i duboko ukorijenio u arap-
skim politikama moda treba traiti u svjetonazoru, vinu odrjei-
tim polarizacijama. T. E. Lawrence, arabofil i pronicljiv promatra
arapskih drutvenih procesa, dri da se meu Azijatima koji govore
arapski mogu oekivati odreeni zajedniki elementi te pie:
Semiti u svome registru vidokruga nisu imali polutonove. Bili su

narod temeljnih boja ili bolje reeno crne i bijele boje, koji su svi-
jet uvijek vidjeli u obrisima: dogmatski narod koji prezire dvoj-
bu, nau modernu trnovu krunu. Nisu shvaali nae metafizike
tekoe, nae introspektivno propitivanje. Znali su samo istinu i
neistinu, vjeru i nevjeru, bez nae kolebljive pratnje [satkane] od
tankoutnih nijansi.
Taj je narod bio crno-bijeli ne samo u vidokrugu nego u naj-
dubljoj nutrini. [...] Misli su im smirene samo u krajnostima...282
Nije neutemeljeno postaviti pitanje koliko nedostatak nijansi u mu-

slimanskom tumaenju ovjeka i drutva korijen vue upravo iz
ranoislamskih izvora.283 Donner objanjava kako je glavna kuran-
282 Lawrence, 1991:38.

283 Pronalaenje svjetonazorskih ili obrazaca ponaanja u kanonu ne bi trebalo uzimati
olako i svako zasluuje podrobnu i opreznu analizu. Osobno drim da je povezanost
dominantne religije s dominantnim obrascima ponaanja i svjetonazorom u svakoj
civilizaciji naelno neupitna. No to ne vrijedi i za svaki pojedini drutveni fenomen.
Goitein je tako, kao jedan od problema arapsko-izraelskih odnosa, spomenuo arapsku
osvetoljubivost koja moe biti vrlo strpljiva (on citira beduinsku uzreicu kako je onaj
koji se osveti nakon etrdeset godina u urbi) te objasnio da to nije islam, jer islam,
kao i idovstvo i kranstvo, propovijeda opratanje (Goitein, 1955:232). O ovoj Go-
iteinovoj tvrdnji u kontekstu islamskoga kanona moe se raspravljati, no injenica je
571
ska tema pobonost, a naglasak na moralnosti, odnosno prosudbi

osobe kao dobre ili zle, toliko intenzivan da je osobnost opisanih
junaka izblijeena.284 On Weberovim rjenikom dalje objanjava
da Kuran iznosi ideal types bez opisivanja raznih poriva koji se
sukobljavaju u osobnostima likova te kako su neki autori ukazali da
kuranska otra dihotomija podsjea na dualizam, primjerice zoro
astrizma ili manihejstva. Sukob u kojem se vlastiti i protivniki po-
litiki nastup promatra kroz prizmu kozmoloke borbe dobra i zla
nuno dovodi do radikalizacije stavova i politike krutosti. Ukoliko
se jedna strana vidi kao borca na strani Boga, onda ona protivni-
ka po logici stvari stjee ulogu Bojega neprijatelja, a sukob se
radikalizira jer cilj postaje pobjeda nad Bojim neprijateljem, a ne
optimalni uspjeh. Kompromis s Bojim neprijateljem in je izdaje
vjere, ma kako korisne praktine uinke imao po vlastitu zajednicu.
U kontekstu arapsko-izraelskog sukoba, porast percepcije politike
kao odraza teolokih crno-bijelih kategorija mogla bi lako prerasti
u kljunu odrednicu daljnjega tijeka zbivanja.285
da je arapska osvetoljubivost postojala od vremena dahilije i da je Muhamed uloio

puno napora kako bi je dokinuo unutar umeta.
284 Donner, 1998:75-76. U poglavlju The Quran and History (str. 75-85) Donner prua
odlian uvid u ovaj aspekt kuranske naracije. Ovdje valja naglasiti kako je Donner
jedan od najistaknutijih islamologa koji je, izmeu ostaloga, preveo 10. svezak Taba-
rijeva Tarikha.
285 Crno-bijela dihotomija nije nepoznata ni drugim religijama, ukljuujui idovstvo i
kranstvo, no razlika je u sferi na koju se ona primjenjuje i na koju se naelno ne pri-
mjenjuje. U idovstvu i kranstvu ona se prvenstveno odnosi na duhovnu stvarnost:
samo je Jahve Bog, a svako drugo boanstvo je kumir; tovati druge bogove je per se
pogrjeno, bez obzira na teoloke postavke odnosnog krivotovlja (vidi Prvu i Drugu
Boju zapovijed u Izl 20:3-5, Pnz 5:7-9, kao i Pnz 6:4-15, Iz 45:5-22 itd.). Novi zavjet
nudi vrlo preciznu definiciju te dihotomije: Bog je svjetlo i nikakve tame nema u
njemu (1 Iv 1:5). avao je, naprotiv, olienje zla, i za njega se sprema vjena propast
(Otk 12:9; 20:10 itd.). Najvei dio Crkve ne prihvaa apokatastazu, tj. mogunost da se
avao nekad u budunosti izmiri s Bogom i postane sudionikom sveopeg spasenja.
No im se iz sfere duhovnoga prijee u sferu ovozemaljskoga, crno-bijela dihotomija
ustupa mjesto puno vie nijansiranim opisima, odlikama i postupcima. Uglavnom je
jasno tko je od biblijskih junaka pozitivan, a tko negativan, no oni su to rijetko u ba
svakom aspektu, osobito ukoliko je njihovu opisu dano vie prostora. Mnogi negativ-
ni likovi uinili su pozitivne stvari, a pozitivni negativne. esto spominjan primjer u
tom kontekstu je kralj David, krivac za narueno ubojstvo i preljub (2 Sam 11:1-27).
Islamska se, pak, crno-bijela dihotomija iz sfere duhovnoga izravno preslikava u sferu
572
Kako smo u ranijem pregledu povijesti vidjeli, ranoislamski je

svijet iz svoje kulture nastojao izbaciti sve neislamsko, sve to je
dio dahilije, i u tome je katkad uspijevao. Kuran se ui napamet
pa su njegove ajete znali pismeni i nepismeni, obrazovani i neobra-
zovani. Na temelju njegove poruke moe se izvesti prosudba u kraj-
nostima; osobe, ideje, fenomeni i postupanja lako se mogu vidjeti
u crno-bijelom kontrastu, bez nijansi, svrstani u dva okvira koja se
ni djelomice ne preklapaju. Ideja o podjeli svijeta na Dar al-islam
i Dar al-harb, primjerice, proizvod je takve percepcije stvarnosti.286
No islamska je misao, povijest je pokazala, ipak znatieljna i re-
ceptivna. S iznimkom nekoliko temeljnih doktrina, ona osobito
na lokalnoj razini nije zatvorena i nije nesklona usvajanju stranih
ideja iz svoje okoline. Moda najbolji dokaz za to jest razliitost
islamskih kultura u razliitim dijelovima svijeta: bosanskoherce-
govaka, libijska, iranska i saudijska inaica islama, primjerice,
umnogome se razlikuju. Tradicionalna bosanskohercegovaka mu-
slimanska misao ne poznaje dualizam i radikalne dihotomije pri
prosudbi drutvenih zbivanja. Ovisno o tumaenju kanona i razini
priputanja drugih i drukijih ideja u korpus vlastitih, islamska su
drutva razliito oblikovala i vlastitu politiku misao. Jordanski
kralj Abdulah moda je najbolji primjer arapskoga muslimanskog
vjernika koji je bio spreman na kompromise s cionizmom i mir s
Izraelom, jer je to bilo u interesu njegova naroda, a najveim inte-
ovozemaljskoga: Alah i njegovi sljedbenici olienje su dobra, dok su oni koji ne vje-
ruju u Alaha i njegova proroka sljedbenici vraji, licemjeri i olienje zla. Kuranske su
linosti uglavnom opisane kao sveci ili prokletnici, bez nijansi u osobnosti i nastupu.
Ti su junaci, ukoliko su muslimani, uvijek pravedni, hrabri, mudri i plemeniti. Oni
koji ne prihvaaju Muhamedovu poruku su okorjeli u zlu, spletkari, nepravedni, ne-
pouzdani te lieni svake vrline (usp. Donner, 1998:75-76.).
286 Kuran ne dijeli svijet na Dar al-islam i Dar al-harb; tek hadis postojanje koncep-
ta Dar al-harba stavlja u medinsko razdoblje Muhamedove karijere (EI Vol 2:126).
Kako sam objasnio u uvodnim poglavljima, datiranje hadisa s historiografskog as-
pekta nije zahvalan posao pa se ni autorstvo spomenutoga hadisa ne moe sa si-
gurnou smjestiti u medinsko razdoblje Prorokova ivota, no to ovdje nije vano.
tovie, ako je hadis plod kasnijega tumaenja politikog odnosa islamske drave
prema okolnom svijetu, tim jasnije vidimo utjecaj izvorno ranoislamskog dualizma
na daljnji razvoj islamske misli.
573
resom naroda on je smatrao mir.287 Abdulah je 1930-ih zagovarao

stvaranje drave u kojoj bi idovi imali visok stupanj samouprave
i autonomije, ime se zamjerio zagovornicima radikalnijih rjee-
nja. Godine 1938. u odgovoru jednome od svojih kritiara napisao
je da je cionizam izgraen na tri stupa: Balfourovoj deklaraciji,
europskim narodima koji se nastoje rijeiti idova i arapskim ek-
stremistima...288 Abdulah je u pomirljivom pristupu palestinskim
idovima pokazivao politiki realizam i pragmatizam, dok je isto-
dobno ivio ivotom pobonog muslimana, vjernoga islamskim
tradicijama meu kojima skrb prema istovjercima zasluuje oso-
bitu pozornost289 i usto vukao podrijetlo iz ahl al-baita. Upravo
tu lei tragedija Hadi Eminove pojave na pozornici bliskoistone
politike. Njegov radikalizam nije neutemeljen u kanonu, no on je
istodobno i neokrznut idejama koje bi kanon obasjale iz drugoga
kuta i koje bi, barem u pitanjima koja se odnose na ovozemaljsko,
osvijetlile nijanse i otvorile prostor pragmatinosti, koja ni Muha-
medu, kako ga prikazuju ranoislamski izvori, nije bila nepoznata.
No u Bliskom istoku koji je do 1948. uvelike oblikovao upravo
Hadi Emin vie nije bilo mjesta polovinim rjeenjima i sekular-
nom vienju idovske dravnosti. Rat iz 1948. Morris zakljuu-
je, iz arapske je perspektive bio rat religije isto koliko, ako ne i
vie nego nacionalistiki rat za teritorij.290 Nezahvalno je baviti
se spekulacijama takve vrste, no teko je oteti se dojmu da bi arap-
sko-idovski odnosi krenuli neto drukijim putem da se kao voa
Arapa nametnuo netko iz obitelji Haemita ili Naaibija. Kako bi
izgledao dananji Bliski istok da je vrhovni vjerski i politiki auto-
287 Dallas, 1998:41.

288 Hussein, 1962:120.
289 Abdulah, a kasnije i Husein, prihvativi palestinske izbjeglice, dajui im dravljan-
stvo i mogunost zapoinjanja novog ivota, postupili su humanije od drugih arapskih
zemalja. Jedna od okosnica Muhamedova uenja, kako smo vidjeli u ranijem poglav-
lju, bila je egalitarizam i muslimanska meusobna solidarnost. U Egiptu su, primje-
rice, Arapi tako loe postupali s Palestincima, da je rektor al-Azhara morao fetvom
objaviti da je njihovo zbrinjavanje muslimanska vjerska obveza (Karsh, 2010:231).
290 Morris, 2008:394.
574
ritet vie naglaavao ajet 21. (23. u prijevodu Panda-auevi) od

ajeta 85. sure el-Maide, nije mogue rei, ali je privlano matati i
nedvojbeno da bi sukob bio drukije prirode i manjih razmjera. Da
su jugoslavenska vlada i Broz Tito bili dosljedni u progonu ratnih
zloinaca, kakvima su se predstavljali, moda bismo to doznali.
Religijsko tumaenje arapske borbe protiv cionizma kakvo je
zapoeo Hadi Emin brzo je nalo pristae i meu drugim akterima
zbivanja. Veina njih imala je lokalni i efemeralni znaaj. I Musli-
mansko bratstvo isprva se inilo takvim. No ta je organizacija kroz
predan rad meu obinim narodom rad koji je esto ukljuivao
socijalnu, obrazovnu, zdravstvenu i duobriniku skrb desetljee
nakon osnutka uspjelo postati glavnim nositeljem religijskoga ne-
prijateljstva prema idejama protivnima fundamentalnom islamu, a
idovska dravnost na palestinskom teritoriju na njihovu je popisu
prioriteta od poetka zauzimala visoko mjesto. Spremnost voa i
lanova Bratstva na podnoenje rtve i muenitva od mnogih je
uinila ehide, a njihova je krv bila sjeme irenja ideja religijskog
protucionizma. Okosnicu snage Bratstva inili su klerici. U tradici-
onalnim islamskim drutvima u kojima su molitva i sluanje propo-
vijedi sastavni dio ivota, njihov utjecaj na narod nuno je rastao.
Reimi arapskih drava, koji nikad nisu bili glasoviti po sofistici-
ranim metodama i suptilnom pristupu pri pridobivanju simpatije
masa, religijske frustracije naroda zbog cionistikih uspjeha koje
su esto bile usmjerene prema njima mogli su preusmjeriti samo
prema jednom mjestu: prema Izraelu, a onda i prema zapadnom
svijetu kojega se predstavljalo kao pokrovitelja cionizma. Malo je
pokazatelja da je ijedan arapski reim koji je uao i u jedan rat s
Izraelom do 1973. bio potaknut primarno religijskim arom. Na-
zvati bilo koji od tih ratova iskljuivo dihadom bilo bi netono.
No ukoliko se uzme u obzir da u cijelom muslimanskom arapskom
svijetu nikad nije organiziran ni jedan vei prosvjed naroda protiv
rata s Izraelom, ali jesu mnogi u kojima se pozivalo na dihad, onda
postaje vrlo izgledno da neprijateljstvo prema idovskoj dravi nije
bila politika odreenih reima ili skupina, nego sentiment duboko
575
ukorijenjen u narodu i inaici islama kojoj je narod bio izloen.

Ako je to tako, onda izraelski ustupci i pozivi na pregovore imaju
izgleda za uspjeh koliko i pogaanje s vremenskom nepogodom.
Razdvajanje cilja i metode

Vjerojatno najvea i najvanija razlika izmeu religijskoga i seku-
larnog pristupa politici jest u razini njihova prihvaanja kompromi-
sa, odnosno u nijansiranju stava prema sebi i prema protivniku. U
modernome sekularnom pristupu, praktiki sve u politici podlono
je pregovorima, dogovoru i poputanju; nema svetih krava ni ta-
bua. Vlastiti se stavovi zastupaju s revnou i umjenou, ali se
suprotna strana ne smatra olienjem zla ili nositeljem inherentne
metafizike mizantropije koja politiku sferu zlorabi radi postiza-
nja svojih mranih, destruktivnih ciljeva. Suprotna je strana jed-
nostavno nositelj suprotstavljenih interesa, a ako joj se pripisuje
kakva posebna opakost, ona se obino paljivo vee uz konkretan
reim. Samokritinost je takoer bitan imbenik demokratskih se-
kularnih drutava, a parlamentarna oporba njezin je legitimni nosi-
telj. U arapskom je svijetu sve do rata 1973. retorika prema Izraelu
bila crno-bijela, pregovor s Izraelom tabu, a samokritinost nepo-
znanica. Od 1980-ih neka od tih naela su naputena: radikalizam
i crno-bijela dihotomija u metodi, taktici i strategiji zamijenjeni su
puno nijansiranijim pristupom. Unitenje Izraela prestalo je biti
predmetom akutnoga, ivanoga neodlonog projekta, nego je po-
stalo dugoroni projekt za ije je ostvarenje potrebno i odreeno
usklaivanje s politikim, diplomatskim, vojnim, gospodarskim i
drugim korisnim naelima zapadnoga, neislamskog svijeta.
Dolazak Hamasa i drugih religijskih nedravnih aktera na po-
zornicu arapsko-izraelskog sukoba predstavljao je nastavak sline
politike kakvu je vodio Hadi Emin, a odgovor izraelskih politiara
esto nastavak istih nadanja kakva su gajili sekularni cionisti poput
Herberta Samuela. S fragmentiranjem arapskoga imbenika sukoba
pojavila se i mnogostrukost metoda, koje su odraavale karakter i
program dotine skupine. Cilj unitenje idovske drave ostao
576
je uglavnom isti, ali objanjenja narodu primjene razliitih meto-

da pa i izravnoga pregovaranja s Izraelcima vie nisu predstavljala
glavni problem kao neko, budui da je sam narod postao rasadnik,
baza i platforma tih skupina. To ne znai da je potreba za objanja-
vanjem posve nestala, no do 1980-ih stasali su islamski teolozi koji
su svako postupanje mogli objasniti i u religijskoj terminologiji kad
se za tim ukae potreba. Meu njima se osobito istie spominjani
Jusuf el-Kardavi, ija se misao u definiranju ciljeva Muslimanskog
bratstva ne razlikuje puno od ciljeva Hasana el-Bane, Saida Kutba,
Hadi Emina ili Abdulaha Azzama, ali u nainu njihova postizanja
i u odnosu prema zapadnoj javnosti, s prethodnicima ima manje
zajednikog. Raznolikost islamske kanonske misli, koja premda se
temelji na dihadu i ne ostavlja prostor za drugu eshatologiju osim
globalne pobjede islama, ne iskljuuje temporalni mir, temporalnu
tolerantnost, temporalnu suradnju, dogovor i kompromis. idovi su
svojom otpornou na spektakularne masivne pokuaje unitava-
nja izraelske drave islamiste prisilili na traenje rjeenja koja nisu
jednostavna, ali su i dalje kanonska. Zanimljiva rjeenja koja bi
pridonijela smirivanju sukoba otkrili su i idovski arabisti. Moshe
Sharon je na temelju Muhamedova naputka o izuzeu obveze od-
laska u dihad zajednice koja se sueli s vie nego dvostruko sna-
nijim neprijateljem291 predloio da se izraelska vojna sila neprestano
odrava i pokazuje u stanju koje e zbog njezine vojne potentnosti
pobone muslimane odvraati od dihada bez grizoduja zbog neis-
punjavanja vjerske dunosti. No, veina izraelskih politiara i me-
unarodne zajednice pak promjenu arapskih metoda i strategija e-
sto su tumaili kao promjenu cilja. Nikad nisu prestali vjerovati da
e, ukoliko Arapima ponude povoljno pragmatino rjeenje, od njih
zauzvrat dobiti mir. Tumaenje, odnosno nedostatak tumaenja,
islamskih koncepta kao to su Hudejbijski sporazum, hudna ili Dar
al-sulh te njihovo prihvaanje meu zapadnjacima kao da se radi
291 Sura 8:66; Ibn Ishak, 2004:484, str. 326; Khadduri, 1962:135.
577
o pacifistikoj terminologiji, zbunjuje.292 U tom kontekstu pojava

Hamasa, koji bez ambigviteta arapsko-izraelski sukob tumai kao
beskompromisan crno-bijeli vjerski sukob koji se ne moe rijeiti
pregovaranjem, nego samo dihadom, za Izrael predstavlja odree-
no olakanje, osobito u nastupu pred meunarodnom zajednicom.
Ona je Hamas, za razliku od Fataha, prepoznala kao teroristiku
organizaciju. Meunarodna zajednica od Izraela ne trai izrijekom
da s Hamasom pregovara, ali mu osporava pravo vojnog sukoblja-
vanja, koje je kad se radi o teroristikoj organizaciji ukorijenjenoj
meu civilnim stanovnitvom openito iznimno teko. Radikalni
dualizam s kojim ta organizacija tumai borbu protiv idova, kako
smo vidjeli u dosadanjem pregledu, nije novina. Novina je nain
na koji je Izrael prisiljen uzvraati: to vie nije nanoenje tekih
poraza arapskim armijama jer one vie nisu akteri sukoba, nego je
prisiljen na konflikt-menadment kojim se sukob prolongira, kat-
kad gura pod tepih, katkad rasplamsa uz civilne rtve, ali kraju i
rjeenju se ne pribliava niti e se pribliiti sve dok ga islamistike
skupine budu vidjele kao religijski.
292 asopis European View tako je objavio lanak Mustafe Ceria u kojem Ceri za Eu-
ropu kae da je daru-l-sulh te da je sulh suprotnost ratu (harb). Ceri se ak u opisu
muslimanske miroljubivosti prema idovima i kranima poziva na Hudejbijski spo-
razum koji je Muhamed sklopio s beduinima (Ceri, 2007:45).
578
9.
ZA K LJ U A K :
PERC EPC I JA , BI T
I BU DU NOST SU KOBA
B liski je istok od drevnih vremena bio popritem mnogih i bur-

nih previranja. Mnogi su imbenici utjecali na razvoj blisko-
istonih drutava i pridonosili njihovu oblikovanju, usponu i raz-
gradnji. Splet drutvenih, politikih, civilizacijskih i ekonomskih
imbenika, skupa s ulogom zemljopisnog poloaja, strateke va-
nosti podruja i tko zna ega sve ne, odreivali su tijek bliskoisto-
ne povijesti, a odreuju je i danas. Mnogi od tih imbenika nisu
nepoznati ni drugim ljudskim drutvima i civilizacijama. Arap-
sko-izraelski sukob dijelom predstavlja rekonstrukciju teme koja
postoji od poetaka civilizacije. Oduvijek su se skupine, plemena,
narodi i civilizacije sukobljavali zbog toga to se jedni nasele u
blizini ili na teritorij drugih.1 Malo koji narod na svijetu u nekom
trenutku svoje povijesti nije bilo ukljuen u sukob s nekim drugim
narodom. Za idovski je narod tih povijesnih trenutaka bilo neuo-
biajeno mnogo. Od naseljavanja u Kanaan vei dio izraelske, ka-
snije idovske povijesti proao je u obrani granica zemlje od inva-
zija sa svih strana ili, rjee, u njihovu irenju. Protjerivanje idova
iz Judeje i Jeruzalema, kransko pripisivanje svetosti i susljedno
arapsko muslimansko osvajanje istoga komada zemlje u koji se i-
dovi pak nikad nisu prestali nadati vratiti, predodredilo je njezinu
politiku budunost za burna previranja. Cionistiko zaposjedanje
1 Morse, 2003:26.
579
dijelova Palestine vjerojatno ni pod kakvim okolnostima nije mo-

glo proi mirno i uz pomirljivu suglasnost starosjedilaca. irenje
idovskih podruja, ak i ono prije ratnih sukoba, kad se zemlja ku-
povala i prelazila u idovsko vlasnitvo trino i neupitno zakonito,
nuno je podrazumijevalo ograniavanje i ukidanje arapskih prava,
stvarnih ili imaginarnih. Doticaj dviju civilizacija, umnogome stra-
nih jedne drugoj, sa sobom je donio i prednosti i nedostatke. Mnogi
sporovi i nesuglasja bili su proizvod nerazumijevanja, nepovjere-
nja, povrijeene asti, zavisti i percepcija utemeljenih i neuteme-
ljenih u stvarnosti. No primjera solidarnosti, samoportvovnosti,
odvanosti; ljudskih dvojbi u kojima su humanost i suut prevladali
predrasude i antagonizme, takoer nije nedostajalo. ovjekova je
priroda posvuda ista pa su i fenomeni koje ona iznjedri posvuda
slini; arapsko-izraelska drama dijelom je odraz drame cjeloku-
pnog ovjeanstva.
Onaj dio koji je razliit svagdje je razliit zbog lokalnih okol-
nosti, a one se mogu odnositi na tota: od klimatskih uvjeta do
povijesnih iskustava, mjesnih tradicija, obiaja i mentaliteta. U tom
je smislu svaka ljudska skupina i civilizacija jedinstvena i nepo-
novljiva. Ta jedinstvenost i neponovljivost vidljiva je ne samo u
komparaciji nekoga drutva s drugim drutvima nego i u njegovoj
komparaciji sa samim sobom, u razliitim vremenskim razdoblji-
ma. Svakome tko se ozbiljno pozabavi politolokim, sociolokim,
povijesnim, etnolokim, antropolokim, psiholokim i drugim
drutvenim istraivanjima jasno je da se, ma to da je predmet
istraivanja, uvijek radi o sloenim procesima i da je simplifikacija
uglavnom lo nain da ih se shvati. Od prouavanja mjesne zajed-
nice pa do naroda, drave ili civilizacije, bezbroj je detalja na koje
treba obratiti pozornost kako bi analiza bila kvalitetna. I na koncu,
ma koliko kvalitetna, ona nikad nee biti potpuna. No u njoj se
mogu prepoznati odreeni obrasci i dominantne znaajke, jer se
rijetko koje drutvo ako ikoje, ak i nakon velikih prevrata i revo-
lucija mijenja toliko brzo i temeljito da ga one na neko vrijeme ne
obiljee i ne uine jedinstvenim.
580
zakljuak: percepcija, bit i budunost sukoba
Bliski istok, ili tonije Erec Izrael/Palestina s okolnim kraje-

vima, sigurno ne spada u podruja ija je analiza jednostavna. S
obzirom na dugako vremensko razdoblje obraeno u ovoj knjizi,
za oekivati bi bilo da postoji mnotvo obrazaca i dominantnih zna-
ajki u razliitim povijesnim blokovima, izmeu kojih, s vremen-
ski ogranienim preklapanjima, postoji diskontinuitet. Civilizacije,
imperiji, narodi i plemena koji su se kroz povijest izmjenjivali na
vlasti nad tim podrujem za sobom su ostavili upravo takav ui-
nak: mnogo razliitih ideja, filozofija i svjetonazora barem su jedno
vrijeme i barem negdje na tom podruju bili duboko ukorijenjeni,
a nerijetko i dominantni. udesno je kako su te kulture pronicale
i u idovstvo i u islam, srastale s njima, postajale njihovim dije-
lom, katkad ih gotovo apsorbirale, da bi ih onda i idovstvo i islam,
potaknuti kakvim traumatskim povijesnim dogaajem, ispljunuli i
pokuali se s vie ili manje uspjeha vratiti svojim fundamenti-
ma. Iza njih je ostajao bogat literarni opus; djela od pseudoepigrafe,
Filona Aleksandijskog i Josipa Flavija, preko Ibn Sinaa i Ibn Ruda
do Bahaulaha i Mahmuda Muhameda Tahae svjedoe o ispreple-
tanju svjetonazora, no malo to od toga literarnog opusa danas se
izuava na satovima vjeronauka; prije povijesti i hereziologije. Ide-
je kao da su uranjale u idovsku i islamsku civilizaciju na Orijentu,
a onda izranjale ostavljajui za sobom kako tragove tako i nunost
da se prione njihovu uklanjanju. I tu lei jedinstvenost Svete ze-
mlje: usprkos svoj arolikosti vladara te politikim i kulturolokim
diskontinuitetima, u njoj postoji jedna konstanta, koja je prisutna u
svakom razdoblju u koje se zagrebe i koje se istrai. Ta konstanta
je religija. U konstantu ne spada intenzitet religijskog sentimen-
ta, nain prakticiranja religije, njezina forma, struktura, hijerarhi-
ja pa ak ni sama doktrina, usprkos postojanju kanona koji stalno
nadahnjuje pokrete povratka na izvore vjere. Konstanta je religija
kao openit, esto neizreciv i neuhvatljiv, ali sveprisutan i dubok
osjeaj postojanja boanske sile koja upravlja zbivanjima i vodi ih
k predodreenoj kulminaciji. Potraimo li religijsku konstantu u
konkretnijem vjerovanju, koje se provlai kroz vremena pravovjer-
581
ja i krivovjerja, fundamentalizma, apostazije i sinkretizma, onda

je vjerovanje u boansko pravo vlasnitva nad zemljom moda
najblie do ega emo doi. Od njihova naseljavanja Erec Izraela/
Palestine, uvijek je bilo idova i kasnije muslimana koji su pri-
stajali uz najrazliitije ogranke svoje matine religije. Od proroka,
mistika i vraeva, preko gnostika, agnostika, heretika i racionalista
do reformatora, fundamentalista, zelota i radikala, izmjenjivale su
se dominacije sljedbi i pokreta. No, vjerojatno nikad u povijesti nije
nedostajalo onih koji su vjerovali kako je Bog tu zemlju dao upravo
njima u batinu. Ne moemo, dakako, sa sigurnou ustvrditi kako
ni u kojem povijesnom trenutku, primjerice 8. listopada 1075., ni
jedan jedini ivui idov na svijetu nije ozbiljno vjerovao da je
Erec Izrael zemlja koju je Bog dao njegovu narodu i u koju e se
on kad-tad masovno vratiti. Pa ako toga dana i nije bilo na svijetu
idova koji je u to vjerovao, teko da je bilo muslimana koji je za
taj dio Dar al-islama smatrao da bi bilo vjerski normalno da se opet
prometne u Dar al-harb.
Konstanta postojanja religijskog sentimenta prema vlasnitvu
nad Erec Izraelom, kasnije Palestinom, zavrava na toj naelnoj i
teorijskoj razini. Njegovo pretakanje u politiki aktivizam, ukoliko
ga je bilo, bilo je razliito tijekom razliitih povijesnih blokova.
Jouino osvajanje Svete zemlje, prvi i jedini sveti rat idovstva,
bilo je u motivima, doktrini, nainu, opsegu, viziji i strategiji razli-
ito od bitki koje su vodili Suci te ratova koja je predvodio David
i kasniji izraelski i judejski kraljevi. Obnova Judeje pod Ezrom i
Nehemijom imala je malo toga zajednikog s hasmonejskim ob-
novama judejske dravnosti. idovski ustanci iz prvoga stoljea
vodili su se drukijim mesijanstvom od onih iz drugoga, a u gotovo
svakom kasnijem stoljeu idovska se eshatoloka misao odazivala
na duh vremena i preispitivala neke svoje aspekte. Pojava cioniz-
ma pluralizam je vjersko-politike idovske misli samo dodatno
proirila. S neto manje oscilacija u politikom stavu nastupali su
bliskoistoni muslimani. Jednom osvojena podruja smatrala su se
dovijeka dijelom Dar al-islama, ije je irenje ireverzibilan i pri-
582
rodan tijek povijesti. No i u islamu su izvanjski utjecaji oblikovali

nain vladanja, ophoenja s nemuslimanima te razinu spremnosti
da se naelna predodba o vlasnitvu umeta nad zemljom pretoi u
konkretno vojno ili politiko djelovanje. Religijska vanost Svete
zemlje prigodno je rasla i padala ovisno o politikim okolnosti-
ma. Spor izmeu damaanskoga i mekanskog kalifa uzdignuo je
Jeruzalem meu sveta islamska mjesta; politiki spor i religijska
vanost grada splasnuli su paralelno. Arapi su protiv Bizantinaca
i kasnije kriara vodili dihad. Ipak, ajubidski je sultan al-Kamil
sporazumno i bez ratovanja predao Jeruzalem kranskom caru Fri-
driku II. eik Zahir el-Omer je sredinom 18. stoljea idove sam
naseljavao po Galileji, vjerujui da je blagostanje njegove zemlje
povezano sa idovskom prisutnou u njoj. Galilejski su idovi
zauzvrat njegove vojne pobjede slavili kao svoje blagdane. Emir
Faisal pozdravio je idovsko doseljavanje u Palestinu, a Abdulah je
podrao stvaranje idovske drave. Krani su stoljeima idove u
Svetoj zemlji ikanirali i iz nje ih izgonili kao Kristove ubojice, da
bi im s nastankom cionizma pomogli da se u nju vrate kao pretea
Kristova povratka. Nikakvo religijsko postupanje pa ak ni sustav
doktrina, ne predstavlja apsolutnu povijesnu konstantu ni kod jedne
zajednice, bila ona srednjostrujaka idovska, muslimanska ili kr-
anska, da i ne govorimo o sljedbama unutar njih. I upravo je zbog
toga lako previdjeti da sama religija, ma kako razliito bila defini-
rana i prakticirana u razliitim njezinim razdobljima, jest konstanta
cijele poznate povijesti Svete zemlje.
Profesor Raphael Israeli argumente arapsko-izraelskog sukoba
podijelio je u kvantitativne i kvalitativne. Kvantitativni su oni od
kojih odricanje naelno znai novani ili slian materijalni gubitak;
oni su mjerljivi, podloni pregovaranju, dogovoru i kompromisu.
Argument, pak, pri kojem se jedna ili druga strana poziva na vrjed-
note, jest kvalitativni. On, prema Israelijevu miljenju, moe biti
moralni, kulturni ili religijski, ali je nepromjenjiv i ne moe biti
583
predmetom pregovora i kompromisa.2 Od nastanka cionistikog

pokreta koncem 19. stoljea do danas, jedna je tendencija u arap-
sko-izraelskom sukobu vidljivija od moda bilo koje druge: sma-
njenje udjela kvantitativnih argumenata i poveanje udjela kvalita-
tivnih, u percepciji sve veega broja aktera bliskoistonih zbivanja.
Tenja prema vlasnitvu nad zemljom, koju je nekad odreivala
kakvoa tla, blizina vode, stabilnost graevine ili cijena uvjetovana
ponudom i potranjom, danas sve vie postaje pitanje ostvarenja
celestijalnih ciljeva. Njihovo stavljanje u kontekst trine ekonomi-
je i pragmatinih aranmana je apsurdno. Ukoliko je utjecaj religije
na politiko vienje stvarnosti tisuljetna bliskoistona konstanta,
ukoliko je udjel kvalitativnih argumenata u odnosu na kvantitativ-
ne u posljednjih stoljee i pol znaajno porastao, onda je realisti-
no oekivati da e i u budunosti kvalitativni imbenik, ponajprije
onaj dio koji se odnosi na religiju, igrati sve vaniju ulogu u poli-
tikim procesima. Pitanje na koje preostaje ponuditi odgovor jest
kako e religije idovstva, islama i kranstva u 21. stoljeu utjecati
na arapsko-izraelski sukob i odnose?
Teoloka politika ili politika teologija?
Promiljanje i pitanje o buduem utjecaju religije na politiku pred-

stavlja logian slijed analizi njezina prologa i sadanjeg utjecaja.
Ipak, moje je miljenje da je za postavljanje takva pitanja u polito-
lokom kontekstu, s nakanom da se politiki procesi razumiju i da
se na njih utjee, danas uvelike kasno. To je pitanje trebalo postaviti
na prijelazu 19. u 20. stoljee, ako ne i ranije. Kako smo vidjeli u
ovom istraivanju, meu nekim akterima tadanjih bliskoistonih
zbivanja postojalo je razumijevanje o relevantnosti toga problema:
sjetimo se koliki je napor Velika Britanija uloila u sprjeavanje
odziva muslimana pozivu na dihad koji je arapskom svijetu uputio
2 Israeli, 2003b:290.
584
kalif Mehmed V. Ono to su britanski obavjetajci tada znali, voe

cionizma poeli su prepoznavati kao ozbiljan fenomen pola stoljea
kasnije. Vidjeli smo i zato: devedeset posto sekularni, devedeset
posto Akenazi, oni su imali svoj svjetonazor i svoj svijet, a njime
su dominirale ideje prosvjetiteljstva, humanizma i racionalizma.
Kad su cionistiki voe shvatili da islam sadri religijske naputke
relevantne za arapsko-idovske politike odnose koje Arapi shva-
aju ozbiljno, za koje su spremni rtvovati se i koje materijalistiki
pristup problematici ne moe dokinuti, uenju nije bilo kraja.3 Po-
stavljanje pitanja buduega utjecaja religije na bliskoistone poli-
tike procese, u odnosu na neprepoznavanje da taj fenomen uope
postoji kao osobito relevantan, predstavlja stanovit napredak, ali
on vjerojatno nee znaajno pridonijeti rjeenju problema s kojim
ova knjiga zapoinje, naime da logiku iza bliskoistonih zbivanja
otkriva tek osvrt unatrag.
Za izglednije predvidljiv pogled unaprijed predlaem da se
pitanje postavi obratno: kako e aktualne politike prilike u arap-
sko-izraelskim odnosima utjecati na budue tumaenje i oblikova-
nje teologija pojedinih politikih aktera? Cijela ova knjiga poka-
zuje ne samo da je religija uvijek bila prisutan imbenik politikih
previranja i konstanta u povijesti Svete zemlje nego i da se teoloke
percepcije unutar jedne iste religije, koje se odnose na tumaenje
neposrednih povijesnih zbivanja u Svetoj zemlji u korelaciji s es-
hatologijom i soteriologijom, mijenjaju i ak katkad meusobno
sukobljavaju. Te teoloke percepcije mogu izrasti u permanentna
srednjostrujaka eshatoloka tumaenja, mogu biti privremene ili
mogu iznjedriti sljedbu. idovstvo, kranstvo i islam, kako smo
vidjeli, religije su spoznajno osjetljive na povijest. Povijest je u
svakoj od njih na jedinstven nain vaan izvor vjere, a budui da
3 Glubb-paa je 1936. zapisao: Zanimljivo je zamijetiti da su se u kontekstu palestin-

skoga ustanka opet pojavili stari argumenti kako su Arapi imali financijske i mate-
rijalne koristi od idovske ili britanske prisutnosti pa je stoga ustanak neopravdan,
nezahvalan... Ti argumenti, ini se, pokazuju temeljno nepoznavanje ljudske prirode,
iji su jedini snani porivi ne materijalni, nego duhovni. Gomilom se ne moe ovladati
ispisom bilance stanja ili raspravom o politikoj ekonomiji... (Morris, 2003:40).
585
je u percepciji tih vjera povijest linearna, kako se pribliava oe-

kivana kulminacija povijesti, tako zbivanja uvijek pomalo razmiu
veo misterija koji tu kulminaciju zastire. U posljednjih stoljee i
pol koliko traje idovsko useljavanje i susljedna izgradnja idov-
ske drave u Erec Izraelu, svjedoci smo dubokih promjena teolo-
ke percepcije idovske dravotvornosti ili odgovora na nju meu
sve tri velike vjere koje taj dio svijeta nazivaju Svetom zemljom.
Cionizam je od nelegitimnog pokreta koji prkosi Bogu, za mnoge
religiozne idove postao pokret kroz koji se ispunjavaju drevna bo-
anska eshatoloka obeanja dana njihovu narodu. Krupan teoloki
zaokret u religijskom cionizmu u odnosu na viestoljetno tradici-
onalno idovstvo predstavlja odbacivanje mogunosti ponovnoga
egzila, emu je u najveoj mjeri pridonijela novija povijest obi-
ljeena strahotama Holokausta. Religijski je cionizam u idovskoj
vjerskoj misli obnovio davno odbaene vrijednosti militarizma:
pobjede iz 1967. pokrenule su vienje rata i sukoba kao neega ne-
eljenog, ali pod odreenim uvjetima vjerski legitimnog u postiza-
nju mesijanskih obeanja. U velikom dijelu islamskoga svijeta pak,
vojni porazi od strane idova doivljeni su kao teoloko-povijesna
anomalija kojom je s jedne strane uinjena nepravda arapskom-pa-
lestinskom narodu, a s druge to je u muslimanskoj religijskoj
percepciji puno gore kojom se prkosi temeljnim premisama isla-
ma. Zbog toga su neki od vodeih islamskih teologa poput eika
Jusufa Kardavija i Saida Tantavija samoubilake bombake akcije
pod odreenim uvjetima proglasili opravdanima, a tako izginule
samoubojice ehidima. To je potpuno nova interpretacija islamskog
zakona i ehadeta, bez presedana u prijanjoj povijesti i tradiciji.4
4 Lewis & Churchill, 2009:153. R. Israeli kao poticatelje na samoubilake akcije spominje
Bin Ladena, eika Jasina iz Gaze, eike Fadlalaha i Nasralaha iz Libanona itd. (Israeli,
2003:7), ali ukazuje na to da je upravo eik Kardavi kao jedan od vrhovnih duhovnih
voa Muslimanskog bratstva bio meu prvima koji su odobrili takvu vrstu borbe, iako
je nakon napada 11. rujna donekle ublaio stav i ograniio njezinu primjenu (str. 22-
24). Vidi i Kardavijev govor iz 2003. osobito posljednji ulomak na www.memri.org/
bin/opener.cgi?Page=archives&ID=SP54203 (pregledano 7. 6. 2004.). Od ranoislamskih
tekstova u ovom je kontekstu zanimljiva pria o smrti Amira Ibn al-Akwaa (Ibn Ishak,
2004:756: str. 510 i Al-Bukhari, 1972:5:509), o kojoj je bilo vie rijei u 5. poglavlju.
586
No arapski neuspjesi potaknuli su i preispitivanje vlastitih stavova

o sebi i drugima, pa isti eik Kardavi muslimane poziva na samo-
kritinost i priznavanje vlastitih greaka5 kao conditio sine qua
non drutvenoga i civilizacijskog napretka, to takoer predstavlja
zaokret u tradicionalnoj islamskoj samopercepciji, u kojoj samo-
kritika nije spadala meu dominantne odrednice.6 Bez iluzije da je
Kardavi to imao na umu, nije nezamislivo da bi njegovi autoritativ-
ni pozivi na preispitivanje i samokritinost mogli otvoriti prostor
i za reinterpretaciju dijelova kanona prema jednome mirotvorni-
jem kriteriju. Osobno drim da nije utopizam nadati se kako bi dio
muslimanskog svijeta u budunosti mogao staviti vei naglasak na
Suru 5:21 (5:23) te u idovskom ispunjenju njezine poruke prepo-
znati eshatoloka kretanja relevantna i za islam kao religiju koja
sebe vidi kao dio objavnog niza nakon idovstva i kranstva. Sura
el-Maide objavljena je u Medini izmeu pete i sedme godine po
hidretu,7 to joj daje odreene kronoloke prednosti za naskh koje
nisu zanemarive. Usto, neki su autori primijetili, raniji su islam-
ski teolozi poput Tabarija ili Ibn Kathira toj suri pridavali znae-
nje koje bi u dananjem politikom kontekstu moglo posluiti kao
okvir za miroljubivost.8 To to su i u kranstvu, usprkos postojanju
i protuidovskih i filosemitskih dijelova kanona, ovi potonji postali
daleko prisutniji u suvremenoj teolokoj misli iako su za razliku
od islama daleko prisutniji i u samome kanonu budi optimizam.
Moda najtemeljitija teoloka promjena uzrokovana pojavom
moderne izraelske drave zbila se upravo u kranstvu, ponajprije
u njegovim evaneoskim ograncima, a u novije vrijeme sve vie i
u Katolikoj crkvi. Iz vjere koja je na idove gledala kao na epi-
tom boanskog prokletstva, golem dio Crkve danas dri da su i-
dovi ipak i dalje Boji narod, koji je s Bogom, dodue, u jednom
5 El-Qaradawi, 2003:113.
6 Usp. Lewis, 2002b:159.
7 Panda i auevi, 1989:135.
8 Usp. Al-Hussaini, 2009:9-14.
587
drugom, starom, ali jo uvijek vaeem savezu. Takva misao prije

dvjesto godina bila bi ravna herezi. Porast religijskoga filosemitiz-
ma u kolijevci religijskog antisemitizma sa sobom je donio potrebu
za reinterpretacijom dijelova kranskoga kanona i tradicije koji su
do sada slovili za sasma bjelodane. Kranski filosemitizam danas
postaje odraz prepoznavanja duhovnog duga koji Crkva ima prema
idovskom narodu i nije povezan s kranskim opravdavanjem izra-
elske politike, iako uglavnom jest s prepoznavanjem prava Izraela
na postojanje kao meu ostalim znaka Boje vjernosti svojim
obeanjima te skoroga ispunjenja eshatolokih prorotava. Taj su
teoloki trend u kranstvu uvelike iznjedrila politika bliskoistona
zbivanja i ona su najveim dijelom zasluna za njegovu populari-
zaciju. On, dakle, analogijom otvara prostor za nadu u stvaranje i
islamskoga filosemitizma kao irega pokreta, jer je duhovni dug koji
islam ima prema idovstvu takoer teoloka i povijesna injenica.9
Jedan od plodova burne politike interakcije idova, muslimana
i krana u Svetoj zemlji i arapsko-izraelskoga sukoba, koji plijeni
najvie pozornosti i koji se esto ini dominantnim, jest porast re-
ligijskih radikalizama. Od njih je islamski daleko najvea prijetnja
kako miru na Bliskom istoku tako i iroj pa i globalnoj sigurno-
sti. Koliku ulogu u njegovu nastanku i irenju ima islamski kanon,
a koliku nedostatak diplomatske mudrosti u ophoenju s drugom
civilizacijom i viak vlastitoga religijskog radikalizma meu i-
dovima i kranima, svakako bi bilo korisno istraiti objektivnije
nego to je to danas uobiajeno.10 Relevantnost takva istraivanja
09 Rmi Brague upozorava na olako povlaenje implicitne analogije izmeu kran-

skoga odnosa prema idovstvu i islamskoga odnosa prema religijama prethodnicama.
Presudna razlika, o emu je bilo rijei ranije u tekstu, jest to to krani i idovi dijele
zajedniki kanon, dok muslimani idovski i kranski kanon ne prihvaaju i smatraju
ga krivotvorinom (Brague, 2002:59-64). Moje je miljenje da postoji prostor za opti-
zam utemeljen na analogiji koja nije implicitna, koja je dobronamjerna, ali ne i naivna,
koja je trezvena i realistina i kojom se ne umanjuju objektivne razlike koje izmeu
kranstva i islama postoje u njihovu odnosu prema idovstvu.
10 Ne stavljajui pod upit postojanje nekog oblika fundamentalizma u sve tri vjere, ovdje
mislim na uvrijeeno prikazivanje svih fundamentalizama kao podjednako odgovor-
nih za nasilje i ratne sukobe, s ime se ne slaem.
588
u dogledno se vrijeme nee smanjiti. Postojea politika interakcija

triju vjera na Bliskom istoku u budunosti moe biti samo inten-
zivnija; trebalo bi poduzeti sve da se porast intenziteta interakcije
ne odrazi i na porast nasilnog radikalizma i fanatizma. Ova knjiga
predstavlja tek uvod u analizu sloene i duboke osjetljivosti toga
dijela svijeta na spomenute fenomene. Amos Oz jednom je sar-
kastino primijetio: Moje djetinjstvo u Jeruzalemu stvorilo je od
mene strunjaka za komparativni fanatizam.11 Valjalo bi razmisliti
o tome da se studentima i buduim strunjacima za Bliski istok kao
obvezatan kolegij uvede izuavanje komparativne religije i zato
ne komparativnog fanatizma.
11 Oz, 2006:39.
589
Pojmov n ic i i k rat ice
Hebrejsko nazivlje
agada pria, naracija iz rabinske literature koja se ne odnosi na zakon
alij val idovskoga useljavanja u Erec Izrael; useljenje idova u Izrael
Akenazi idovi podrijetlom iz Njemake i istone Europe
brit mila obrezanje prema Savezu idova s Bogom
Cahal Izraelske obrambene snage (kratica od cava hahagana leisrael);
IDF
canhanim padobranci; padobranske postrojbe Izraelske vojske
Celesirija podruje junog Libanona koje u nekim povijesnim izvjeima
obuhvaa i Galileju, Samariju i Judeju
din rodef zakon o progonitelju (kojim je u idovstvu doputeno izvansudsko
pogubljenje)
Ecel hairgun hacvai haleumi; vidi: Irgun
erec zemlja
Erec Izrael Zemlja Izrael
galut progonstvo, izgnanstvo
Gemara komentari zakona iz Mine, drugi dio Talmuda
geula izbavljenje
geula lema konano (potpuno) izbavljenje
gniza pohrana; spremite u sinagogi ili idovskom groblju u kojem su
pohranjeni spisi u kojima se spominje Boje ime
Hagana idovska vojna organizacija iz vremena Britanskog mandata iz
koje je ponikla Izraelska vojska
Hagana Bet vidi: Irgun
halaha idovski vjerski zakon utemeljen na rabinskim spisima
Hatikva nada; ime izraelske himne
havlaga suzdranost; defenzivnost
591
hazbara objanjavanje; promicanje ideje cionizma politikim i povijesnim

argumentima
hilul haem pogrda imena Gospodnjeg; svetogre
hitnahalut idovsko naselje u Judeji, Samariji ili pojasu Gaze (eng.
settlement)
hozer betuva idov koji je od nevjernika postao vjernik
Irgun paravojna cionistika skupina do 1948. (puni naziv: hairgun
hacvai haleumi)
jerida iseljenje idova iz Izraela
Jerualajim Jeruzalem
jidi jezik europskih idova
jiuv idovsko naselje u Erec Izraelu (hajiuv hajehudi berec israel)
kabala mistino ezoterino uenje utemeljeno na pronalaenju skrivenih
poruka u Svetom pismu
karaiti idovska sljedba koja odbacuje rabinsku tradiciju, a prihvaa samo
Bibliju
karut idovski zakoni o hrani
kfira krivovjerje; hereza
kibuc idovska poljoprivredna i gospodarska zadruga
kidu haem proslavljanje imena Gospodnjeg
kohen sveenik
kohen gadol veliki sveenik
koer hrana ili pie pripravljeno prema karutu
ladino jezik panjolskih idova Sefarda
lahzor betuva vratiti se idovskoj vjeri
Lehi (Lohamei Herut Israel) najmanja i najradikalnija cionistika vojna
skupina
maijah Mesija, Pomazanik, Krist
mezuza svitak s tekstom iz Pnz 6:4 koji se postavlja na dovratnik
micva vjerska zapovijed
minhag obiaj
Mina usmena Tora; zbirka usmeno prenesenih vjerskih i graanskih
zakona, prvi dio Talmuda
mitnahel idovski naseljenik Judeje, Samarije ili pojasa Gaze (eng. settler)
mizrahi orijentalni; idovi podrijetlom s Orijenta
ole hada novi idovski useljenik u Izrael
olim idovski useljenici u Izrael
Palmah Plugot Mahaz, elitna borbena postrojba Hagane
pikuah nefe spaavanje ljudskog ivota
rabinska literatura spisi talmudskog razdoblja (do oko 500. g. p. Kr.)
rodef progonitelj koji ima nakanu ubiti; vidi i din rodef
ro galut egzilarg; voa idova u izgnanstvu
sajeret matkal specijalna postrojba Vrhovnog stoera Izraelske vojske
592
pojmovnici i kratice
Sefardi idovi podrijetlom iz panjolske

Sohnut idovska agencija; nositelj cionistike izvrne vlasti do uspostave
Drave Izraela
abat subota
ma israel idovska ispovijed vjere, prve dvije rijei iz Pnz 6:4, uj, Izraele
oa Holokaust
ternova skupina vidi: Lehi
Talmud zbirka drevnih idovskih tekstova koja se sastoji od Mine i
Gemare
Tanah idovska Biblija koja sadri sve knjige Staroga zavjeta osim
apokrifnih
tohar haneek istoa oruja
Arabizmi i turcizmi
abasidi potomci Muhamedova strica Abasa, vladari treega kalifata
ahl el-kitab Narod knjige, naziv koji se obino primjenjuje na idove i krane
ahl el-bajit potomci Muhamedova doma
ajatolah vii ijitski klerik koji je strunjak za islamski zakon
al-Kuds arapsko ime za Jeruzalem
al-raidun etvorica prvih kalifa (ispravno voeni ili oni koji ispravno vode)
al-haram al-arif plemenito svetite; muslimansko ime za Hramsku goru
Alahu ekber Alah je velik
amir el-muminin zapovjednik vjernika
ansari arapski stanovnici Medine koji su preli na islam
asasini ismailijska sljedba fanatinih ubojica prominentnih linosti
beduin (jednina: bedu) arapski pustinjski nomadi
brdo Arafat brdo u blizini Meke, jedno od najvanijih odredita hada
aba vidi: kaba
Dar al-harb Dom rata (svako podruje koje nije pod politikom vlasti islama)
Dar al-islam Dom islama (podruje podinjeno islamskoj politikoj vlasti)
Dar al-sulh Dom primirja (podruje koje je u privremenom miru s Domom
islama)
dhimmi vidi: imija
dova molitva
dahilija neznanje; vrijeme prije islama; poganski obiaji u Arabiji prije
islama; svaki svjetonazor, bilo kada i bilo gdje, koji odbacuje
kuranski nauk
denaza pogreb
dihad sveti rat, djelatnost koja obino, ali ne nuno, ukljuuje nasilje, a
usmjerena je k irenju islama
emir knez ili zapovjednik
593
ezan islamski poziv na molitvu koji upuuje mujezin

fatimidi potomci Muhamedove keri Fatime, vladari etvrtoga kalifata koji
su bili ijiti
fedajin (jednina: fedai) pripadnici militantne, esto teroristike skupine
felahin (jednina: felah) seljaci ili poljoprivrednici
fetva pravno miljenje ili presuda ukljuujui i smrtnu presudu koju
muslimanski pravnik-klerik (muftija) donosi na temelju erijata
fikh islamsko pravo; dio islamskog prava koji je za razliku od erijata
podloan razliitim tumaenjima
fitna raskol umeta na sunitsku i ijitsku zajednicu; rije podrazumijeva
suprotnost spasenju (esto prevoena kao graanski rat)
had hodoae u Meku
hadi, hadija muslimanski vjernik koji je obavio hodoae
haram zabranjeno
Hidaz zapadni dio Arabijskog poluotoka u kojem se nalaze Meka i
Medina
hidra Muhamedov bijeg iz Meke u Medinu godine 622. poslije Krista;
hidret
hikma mudrost (kod nas ee: hikmet)
Hudejbijski mir mirovni sporazum kojim je Muhamed obmanuo stanovnike Meke
da se razoruaju, nakon ega su muslimani osvojili grad
hudna primirje, privremeni prekid neprijateljstva
imam muslimanski klerik koji vodi molitvu; voa islamske drave;
islamski voa
iman vjera; vjerovanje
Indil Evanelje
inalah ako Alah hoe
isnad slijed prenositelja Muhamedovih djela i naputaka
ismaili ogranak ijitskog islama
itnaaarija dvanaestnici; najvei ogranak ijitskog islama, iji sljedbenici
ekaju povratak dvanaestoga, skrivenog imama, Mahdija
Jatrib Medina
Kaba crna stijena u Meki kockasta oblika
kadija sudac
kafir nevjernik, nemusliman
kalif politiki i vjerski voa sveukupnog umeta
Khajber oaza u Hidazu nastanjena idovima koju je Muhamed osvojio u
pohodu 628.; jurina puka (KH 2002) proizvedena u Iranu
kharidi islamski revnitelji koji su ubijali nedovoljno pobone muslimane
kibla smjer u kojem su muslimani okrenuti tijekom molitve
Kuran muslimanska sveta knjiga
Kurej arapsko pleme kojem je pripadao Muhamed
Mahdi skriveni imam (mesijanska figura iji povratak ekaju ijiti)
594
mansukh poniteni stih iz Kurana (vidi: nasikh)

Medina grad drugi po duhovnoj vanosti za muslimane; godine 622.
Muhamed je iz Meke pobjegao u Medinu u kojoj je organizirao
prvu islamsku vojnu i religijsku zajednicu
Meka grad od najvee duhovne vanosti za muslimane, smjeten na
zapadu Saudijske Arabije u pokrajini Hidaz; Meka je rodni grad
proroka Muhameda i prema njemu se muslimani okreu u molitvi
milet sustav vjerske autonomije nemuslimana u Osmanskom Carstvu
mudahid islamski vjerski ratnik, borac koji sudjeluje u dihadu (mnoina:
mudahidi ili mudahedini)
muftija muslimanski vjerski voa, strunjak za erijat i ovlaten za
donoenje fetve
muhadirun muslimani koji su se s Muhamedom preselili iz Meke u Medinu
mujezin onaj koji ezanom poziva vjernike na molitvu
munafik licemjer (mnoina: munafikun)
namaz klanjanje
nasikh ukidanje kuranskog stiha novim otkrivenjem (vidi: mansukh)
naskh postupak ukidanja kronoloki starijih objava u korist novijih
selef musliman iz ranoislamskog razdoblja
slefija vjernik koji kao uzor uzima selefe
selefizam pokret u sunitskom islamu koji naglaava oponaanje selefa
Sira biografija proroka Muhameda; esto se koristi kao kratica za Sirat
rasul Allah
sulh primirje
sunet put, obiaj; djela i izreke proroka Muhameda koji su meu
muslimanima postali tradicija
suniti pripadnici najveega ogranka islama koji slijedi Muhamedovu
tradiciju te prepoznaje Abu Bakera, Omera i Osmana kao
legitimne kalife
sura poglavlje u Kuranu
ahadet ispovijed islamske vjere da nema boga osim Alaha, a Muhamed
je njegov poslanik
am Sirija; Sirija i Palestina
ehid muenik
ejtan vrag, sotona
erif potomak Muhamedove keri Fatime; plemeniti
erijat vjerozakon islama koji obuhvaa sve aspekte ivota (vjerski,
socijalni, obiteljski, politiki itd.)
ijiti od ijatu Ali Alijevi sljedbenici; drugi najvei ogranak islama
koji se od sunitskog islama razdvojio zbog vjere u poseban
autoritet kalifa Alija
irk idolatrija; grijeh tovanja iega osim Alaha ili poistovjeivanja
nekoga ili neega s Alahom; suprotnost tevhidu
tefsir objanjenje, tumaenje, kuranska egzegeza
595
tekbir izriaj Alahu ekber

tevhid jednoa (Alaha), striktni monoteizam
Tevrat Tora
ulema muslimanski uenjak, strunjak za erijat
umajadi vladari drugoga kalifata
umet ira islamska zajednica, svi muslimani
vakuf zaklada
vehabija sljedbenik vehabizma
vehabizam ogranak selefizma koji naglasak stavlja na tevhid
imiji nemuslimanski monoteistiki podlonici islamske drave, tzv.
zatiene manjine
Kratice i akronimi
Stari zavjet
Knjiga Postanka Post Propovjednik Prop
Knjiga Izlaska Izl Pjesma nad pjesmama Pj
Levitski zakonik Lev Izaija Iz
Knjiga Brojeva Br Jeremija Jer
Ponovljeni zakon Pnz Tualjke Tu
Joua J Ezekiel Ez
Knjiga o sucima Suci Daniel Dn
Knjiga o Ruti Rut Hoea Ho
Prva knjiga o Samuelu 1 Sam Joel Jl
Druga knjiga o Samuelu 2 Sam Amos Am
Prva knjiga o kraljevima 1 Kr Obadija Ob
Druga knjiga o kraljevima 2 Kr Jona Jon
Prva knjiga Ljetopisa 1 Ljet Mihej Mih
Druga knjiga Ljetopisa 2 Ljet Nahum Nah
Ezra Ezr Habakuk Hab
Nehemija Neh Sefanija Sef
Estera Est Hagaj Hag
Knjiga o Jobu Job Zaharija Zah
Psalmi Ps Malahija Mal
Mudre izreke Izr
Deuterokanonske knjige Staroga zavjeta

Tobija Tob Knjiga Mudrosti Mudr
Judita Jdt Sirah Sir
Prva knjiga o Makabejcima 1 Mak Baruh Bar
Druga knjiga o Makabejcima 2 Mak
596
Novi zavjet
Evanelje po Mateju Mt Prva poslanica Timoteju 1 Tim
Evanelje po Marku Mk Druga poslanica Timoteju 2 Tim
Evanelje po Luki Lk Poslanica Titu Tit
Evanelje po Ivanu Iv Poslanica Filemonu Flm
Djela apostolska Dj Poslanica Hebrejima Heb
Poslanica Rimljanima Rim Jakovljeva poslanica Jak
Prva poslanica Korinanima 1 Kor Prva Petrova poslanica 1 Pt
Druga poslanica Korinanima 2 Kor Druga Petrova poslanica 2 Pt
Poslanica Galaanima Gal Prva Ivanova poslanica 1 Iv
Poslanica Efeanima Ef Druga Ivanova poslanica 2 Iv
Poslanica Filipljanima Fil Trea Ivanova poslanica 3 Iv
Poslanica Koloanima Kol Poslanica Jude apostola Jd
Prva poslanica Solunjanima 1 Sol Otkrivenje Otk
Druga poslanica Solunjanima 2 Sol
Pseudoepigrafa (izbor)1
Trea knjiga o Makabejcima 3 Mak Aristejevo pismo AP
etvrta knjiga o Makabejcima 4 Mak Josip i Asenata JiA
1 Ezra (1 Esdras)1 1 Ezr Manaeova molitva MM
Filon Aleksandrijski (izbor)2

Flak (In Flaccum) Flacc.
Apologeza za idove (Hypothetica/Apologia pro Iudaesis) Hyp.
O izaslanstvu Gaju (De Legatione ad Gaium) Leg.
Svaki dobar ovjek je slobodan (Quod omnis Probus Liber sit) Quod Omn. Prob.
Josip Flavije
idovske starine (Antiquitates Judaicae) Ant.
idovski ratovi (Bellum Judaicum) Bell.
ivot Josipa Flavija Vita
Protiv Apiona (Contra Apionem) CA
Svetonije Trankvil
Julije Cezar I. Galba VII.
August II. Oton VIII.
Tiberije III. Vitelije IX.
Gaj Kaligula IV. Vespazijan X.
Klaudije V. Tit XI.
Neron VI. Domicijan XII.
1 Ova je knjiga dio kanona Septuaginte, a u nekim izdanjima Biblije ukljuena je kao
deuterokanonska.
2 Veina Filonovih djela pisana je na grkom jeziku, no uvrijeeno pisanje njihovih ime-
na je na latinskom, kao i kratica. Ovdje pobrojane kartice preuzete su iz slubenog
popisa koji se nalazi u Sabranim djelima Filona Aleksandrijskog (Philo, 2008:xiii-xiv).
597
Enciklopedije
Encyclopaedia Judaica EJ Encyclopaedia of Islam (Brill) EI
Hrvatska enciklopedija HE Encyclopaedia of Quran EQ
Encyclopaedia Britannica EB
Ostalo
Arapska oslobodilaka vojska AOV
Israel Defense Force IDF
Office of Reports and Estimates (CIA) ORE
Palestine Royal Commission Report PRCR
Special Night Squads SNS
Svjetska cionistika organizacija SCO
United Nations Special Commitee on Palestine UNSCOP
Visoki arapski odbor VAO
Vrhovno muslimansko vijee VMV
idovski nacionalni fond KKL
598
Popi s l it e rat u r e
2008 Update: Saudi Arabias Curriculum of Intolerance. (2008.). Washington:

Center for Religious Freedom of Hudson Institute.
Abbas, Tahir, ur. (2007.). Islamic Political Radicalism: A European Perspective.
Edinburgh: Edinburgh University Press.
Agency, Central Intelligence (1947.). The Current Situation in Palestine. Office of
Reports and Estimates 49, 20 October 1947.
Agency, Central Intelligence (1948.). Possible Developments from the Palestine
Truce. Office of Reports and Estimates 38-48, 27 July 1948.
Agency, Central Intelligence (1948.). Possible Developments from the Palestine
Truce. Addendum to ORE 38-48, 31 August 1948.
Ahmad, Barakat (1979.). Muhammad and the Jews: A Re-examination. New Del-
hi: Vikas Publishing House Pvt Ltd.
Ajami, Fouad (1976.). Between Cairo and Damascus. Foreign Affairs. (54) 3: 444-
461.
Ajami, Fouad (1997.). The Arab Inheritance. Foreign Affairs. (76) 5: 133-148.
al-Al, Majlis al-Shar al-Islm (1925.). A Brief Guide to Al-Haram Al-Sharif.
Jerusalem: Supreme Moslem Council.
Al-Bukhari, Sahih (1972.). The Translation of the Meanings of Sahih Al-Bukhari.
Al-Medina Al-Munauwara: Islamic University.
Al-Hussaini, Muhammad (2009.). The Qurans Covenant with the Jewish People.
The Middle East Quarterly. (16) 4: 9-14.
Al-Tabari (1987-1997.). The History of al-Tabari (Tarikh al-rusul wal-muluk).
New York: State University of New York Press.
Allon, Yigal (1976.). Israel: The Case for Defensible Borders. (55) 1: 38-53.
599
Ariel, Yaacov (2002.). Philosemites or Antisemites? Evangelical Christian Atti-

tudes toward Jews, Judaism, and the State of Israel. Analysis of Current Trends
in Antisemitism. 20: 1-49.
Armstrong, Karen (2008.). Islam, kratka povijest. Zagreb: Alfa d.d.
Aronson, Shlomo (2011.). David Ben-Gurion and the Jewish Renaissance. Cam-
bridge: Cambridge University Press.
Auerbach, Jerold S. (2009.). Hebron Jews: Memory and Conflict in the Land of
Israel. Lanham: Rowman & Littlefield Publishers.
Avi-Yonah, Michael (1972.). The Holy Land. Schaan: Park and Roche Establish-
ment.
Avi-Yonah, Michael (1976.). The Jews of Palestine: A Political History from the
Bar Kokhba War to the Arab Conquest. Oxford: Basil Blackwell.
Avi-Yonah, Michael, ur. (1969.). A History of the Holy Land. Toronto: The Mac-
millan Company.
Avi-Yonah, Michael, David H.K. Amiran, Julius Jotham Rothschild et al., ur.
(2006.). Jerusalem: the Saga of the Holy City. Delray Beach: Levenger Press.
Azzam, Abdullah (1980.). Defense of the Muslim Lands: The First Obligation
After Iman. Ribatt:
Azzam, Abdullah (1988.). Join the Caravan. Peshawar: Peshawar University.
Bacon, Josephine and Martin Gilbert (2003.). The Illustrated Atlas of Jewish Civi-
lization. Leicester: Silverdale Books.
Badeau, John S. (1959.). Islam and the Modern Middle East. Foreign Affairs. (38)
1: 61-74.
Bahat, Dan (1994.). The Atlas of Biblical Jerusalem. Jerusalem: Carta.
Bakovi, Ozren (1998.). International Commercial Arbitration and Conciliation
in the Peoples Republic of China (Doctoral Thesis). Beijing: The Peoples
University of China, Economic Law Department.
Baleti, Milovan (1982.). Povratak idova u zemlju Izraelovu. Zagreb: Globus.
Barkat, Ahmad (1979.). Muhammad and the Jews: a Re-examination. New Delhi:
Vikas Publishing House.
Barth, Karl (2007.). Uvod u evangeliku teologiju. Zagreb: Teoloki fakultet
Matija Vlai Ilirik.
Barton, John, ur. (2003.). The Cambridge Companion to Biblical Interpretation.
Cambridge: Cambridge University Press.
Bauer, Yehuda (2001.). From Diplomacy to Resistance: A History of Jewish Pal-
estine 1930-1945. Skokie, Illinois: Varda Books.
600
popis literature
Baumgrtner, Mathus Matija (1938.). Entscheidung! Entscheidung Fr Christus

und Sein Wort. (1) 1: 3-4.
Berkovi, Danijel (2008.). Kranski cionizam i tumaenje Staroga zavjeta. Loci
communes. (1) 1: 63-92.
Besant, Walter and Edward Henry Palmer (1871.). Jerusalem, the city of Herod
and Saladin. London: Richard Bentley and Son.
Bey, Essad (1941.). Kako je Muhamed a.s. unitio idove u Arabiji. Muslimanska
svijest. 98, 99, 100-101, 104-105. Sarajevo.
Bible: NIV Archaeological Study Bible (2005.). Grand Rapids: Zondervan.
Biblija, Stari i Novi zavjet (1987-2009.). Zagreb: Kranska sadanjost.
Bickerton, Ian J. and Carla L. Klausner (2007.). A History of the Arab-Israeli
Conflict, Fifth Edition. New Jersey: Pearson Prentice Hall.
Bierman, John and Colin Smith (1999.). Fire in the Night: Wingate of Burma,
Ethiopia, and Zion. New York: Random House.
Bjelavac, Abdurezak Hivzi (1942.). Muhamed. Zagreb: Hrvatski dravni tiskarski
zavod.
Bjereld, Ulf and Ulf Carmesund, ur. (2008.). Israel och Palestina: 60 r i vra
rda hjrtan. Stockholm: Hjalmarson & Hgberg Bokfrlag.
Blackstone, William Eugene (1908.). Jesus is Coming. London and Edinburgh:
Fleming H. Revell Company.
Blum, Howard (2004.). The Eve of Destruction: The Untold Story of the Yom Kip-
pur War. New York: HarperCollins.
Bostom, Andrew G., ur. (2005.). The Legacy of Jihad: Islamic Holy War and the
Fate of Non-Muslims. New York: Prometheus Books.
Bostom, Andrew G., ur. (2008.). The Legacy of Islamic Antisemitism: From Sa-
cred Texts to Solemn History. New York: Prometheus Books.
Brague, Rmi (2002.). Eccentric Culture: A Theory of Western Civilization. South
Bend: St. Augustines Press.
Braiterman, Zachary (1998.). God After Auschwitz: Tradition and Change in Post-
Holocaust Jewish Thought. Princeton: Princeton University Press.
Bratt, James D., ur. (1998.). Abraham Kuyper: A Centennial Reader. Grand Rap-
ids and Cambridge: Eerdmans Publishing Company.
Bray, Gerald (1996.). Biblical Interpretation: Past and Present. Downers Grove:
InterVarsity Press.
Breitman, Richard and Norman J.W. Goda (2010.). Hitlers Shadow: Nazi War
Criminals, U.S. Intelligence, and the Cold War. Washington: National Ar-
601
chives and Records Administration.

Bright, John (2000.). A History of Israel (Fourth Edition). Louisville: Westminster
John Knox Press.
Brog, David (2006.). Standing With Israel: Why Christians Support the Jewish
State. Lake Mary: Front Line.
Brown, Michael L. (1997.). Our Hand are Stained with Blood: The Tragic Story
of the Church and the Jewish People. Shippensburg: Destiny Image Pub-
lishers.
Brueggemann, Walter (2007.). The Theology Of The Book Of Jeremiah. Cam-
bridge, New York: Cambridge University Press.
Bultmann, Rudolf (2008.). Isus. Rijeka i Sarajevo: Ex Libris i Synopsis.
Burchett, W. G. (1946.). Wingates Phantom Army. London: Frederick Muller Ltd.
Burkett, Elinor (2008.). Golda. New York: HarperCollins.
Busse, Heribert (1968.). The Sanctity of Jerusalem in Islam. Judaism. (17) 4: 441-
468.
Busse, Heribert (1984.). Omar b. al-Hattab in Jerusalem. Jerusalem Studies in
Arabic and Islam. (5) 73-119.
Busse, Heribert (1998.). Islam, Judaism and Christianity: Theological and His-
torical Affiliations. Princeton: Markus Wiener Publishers.
Carimokam, Sahaja (2010.). Muhammad and the People of the Book. LaVergne:
Xlibris.
Carter, Jimmy (2006.). Palestine Peace Not Apartheid. New York: Simon &
Schuster.
Ceri, Mustafa (2007.). The Challenge of a Single Muslim Authority in Europe.
European View. (6) 1: 41-48.
Chanan, Tomlin (2006.). Protest and Prayer: Rabbi Dr Solomon Schonfeld and
Orthodox Jewish Responses in Britain to the Nazi Persecution of Europes
Jews 1942-1945. Bern: Peter Lang AG, International Academic Publishers.
Charlesworth, James H., ur. (1983.). The Old Testament Pseudepigrapha Volume
1. New York: Doubleday.
Charlesworth, James H., ur. (1985.). The Old Testament Pseudepigrapha Volume
2. New York: Doubleday.
Chouraqui, Andr (1982.). idovska misao. Zagreb: Kranska sadanjost.
Cohen, Hillel (2008.). Army of Shadows: Palestinian Collaboration with Zionism,
1917-1948. Los Angeles: University of California Press.
Comfort, Philip Wesley, ur. (1992.). The Origin of the Bible. Wheaton: Tyndale
602
popis literature
House Publishers.
Cordesman, Anthony H. (2008.). Arab-Israeli Military Forces in an Era of Asym-
metric Wars. Westport: Stanford University Press.
Crone, Patricia (1980.). Slaves on Horses: the Evolution of the Islamic Polity.
Cambridge: Cambridge University Press.
Crone, Patricia (2004.). Meccan Trade and the Rise of Islam. Piscataway: Gorgias
Press.
Crone, Patricia and Michael Cook (1977.). Hagarism: The Making of the Islamic
World. Cambridge: Cambridge University Press.
Curtis, Adrian (2007.). Oxford Bible Atlas. Oxford: Oxford University Press.
Curtis, William Eleroy (1903.). The Turk and his Lost Provinces Greece, Bulgaria,
Servia, Bosnia. London & Edinburgh: Fleming H. Revell Company.
Da-Don, Kotel (2004.). idovstvo: ivot, teologija i filozofija. Zagreb: Profil.
Da-Don, Kotel (2012.). Odnos prema strancu u idovskom pravu. Ruah hadaa.
(V) 19: 6-7.
Dallas, Roland (1998.). King Hussein: A Life on the Edge. London: Profile Books.
Darwish, Nonie (2006.). Now They Call Me Infidel: Why I Renounced Jihad for
America, Israel, and the War on Terror. New York: Sentinel.
Davies, W. D. and Louis Finkelstein, ur. (2007.). The Cambridge History of Juda-
ism Vol. 2: The Hellenistic Age. New York: Cambridge University Press.
Dearman, J. Anfrew and M. Patrick Graham, ur. (2001.). The Land that I Will
Show You: Essays on the History and Archaeology of the Ancient Near East in
Honour of J. Maxwell Miller. Sheffield: Sheffield Academic Press.
Dio, Cassius (1925.). Dios Roman History with an English Translation by Earnest
Cary, Ph.D. Vol VIII. London: William Heinemann.
Donner, Fred M. (1998.). Narratives of Islamic Origins: the Beginnings of Islamic
Historical Writing. Princeton: The Darwin Press, Inc.
Donner, Fred M. (2010.). Muhammad and the Believers: At the Origins of Islam.
Cambridge and London: The Belknap Press of Harvard University Press.
Doran, Michael (1999.). Pan-Arabism before Nasser: Egyptian Power Politics
and the Palestine Question. Oxford: Oxford University Press.
Draganovi, Krunoslav and Dominik Mandi (1991.). Herceg-Bosna i Hrvatska.
Split: Laus.
Drugi vatikanski koncil: dokumenti. (1986.). Zagreb: Kranska sadanjost.
Ducovny, Amram (1968.). David Ben-Gurion in His Own Words. New York: Pop-
ular Library.
603
Dugdale, Blanche E. C. (1937.). Arthur James Balfour, Volume 2 1906- 1930. New
York: G. P. Putnams Sons.
Eitan, Raful (1992.). A Soldiers Story: The Life and Times of an Israeli War Hero.
New York: S.P.I. Books.
Ekman, Ulf (2004.). lskade hatade Israel. Uppsala: Livets Ords Frlag.
El-Huseini, veliki muftija jeruzalemski Hadi Emin (1943.). Islam i idovstvo.
Zagreb: Hrvatski tiskarski zavod.
El-Huseini, veliki muftija jeruzalemski Hadi Emin (1943b.). Govor njegove
preuzvienosti velikog muftije jeruzalemskog prigodom otvorenja Islamskog
sredinjeg zavoda u Berlinu. Zagreb: Hrvatski tiskarski zavod.
El-Huseini, veliki muftija jeruzalemski Hadi Emin (1943c.). Govor njegove
preuzvienosti velikog muftije jeruzalemskog prigodom rodjendana Bojeg
poslanika Muhameda. Zagreb: Islamski sredinji zavod u Berlinu.
El-Kardavi, Jusuf (2003.). Islam i muslimani u savremenom svijetu. Mostar: Is-
lamski kulturni centar.
El-Qaradawi, Yusuf (2003.). Prioriteti islamskog pokreta. Sarajevo: Muslimansko
bratstvo.
Eldad, Israel (2007.). The Jewish Revolution; Jewish Statehood. Jerusalem: Gefen.
Ellul, Jacques (2007.). Islam i judeokranstvo. Zagreb: Antibarbarus.
Elpeleg, Zvi, ur. (2009.). Through the Eyes of the Mufti: The Essays of Haj Amin,
Translated and Annotated. London: Vallentine Mitchell.
Encyclopaedia Judaica, 2nd ed. (2007.). Farmington Hills: Macmillan Reference
USA.
Encyclopaedia of Islam, New Edition. (1986-2004.). Leiden: E. J. Brill.
Esposito, John (2002.). Unholy War: Terror in the Name of Islam. New York:
Oxford University Press.
Euzebije, Cezarejski (2004.). Crkvena povijest. Split: Sluba Boja.
Even-uan, Avraham (2004.). Milon Even-uan Hamerukaz. Or Yehuda: Kin-
neret Zmora-Bitan Dvir.
Frankel, Jonathan, ur. (1991.). Jews and Messianism in the Modern Era: Meta-
phor and Meaning. New York and Oxford: Oxford University Press.
Frantzman, Seth and Jovan ulibrk (2009.). Strange Bedfellows: The Bosnians
and Yugoslav Volunteers in the 1948 War in Israel/Palestine. Istorija 20. veka
Instituta za savremenu istoriju, Beograd. 1: 189-201.
Friedmann, Yohanan (2003.). Tolerance and Coercion in Islam: Interfaith Rela-
tions in the Muslim Tradition. Cambridge: Cambridge University Press.
604
popis literature
Fukuyama, Francis (1992.). The End of History and the Last Man. New York:
Macmillan.
Gabriel, Richard A. (2003.). The Military History of Ancient Israel. Westport:
Praeger Publishers.
Gil, Moshe (1984.). The Origin of the Jews of Yathrib. Jerusalem Studies in Ara-
bic and Islam. (4) 203-224.
Gil, Moshe (1997.). A History of Palestine, 634-1099. Cambridge: Cambridge
University Press.
Gil, Moshe (2004.). Jews in Islamic Countries in the Middle Ages. Leiden: Brill.
Gilbert, Martin (2008.). Israel: A History. London: Black Swan.
Gilbert, Martin (2010.). In Ishmaels House: A History of Jews in Muslim Lands.
New Haven and London: Yale University Press.
Glassner, Jean-Jacques (2004.). Mesopotamian Chronicles. Atlanta: Society of
Biblical Literature.
Glubb, John Bagot (1954.). Violence on the Jordan-Israel Border: A Jordanian
View. Foreign Affairs. (32) 4: 552-562.
Goitein, S.D. (1955.). Jews and Arabs: Their Contacts Through The Ages. New
York: Schocken Books.
Gold, Dore (2004.). Hatreds Kingdom: How Saudi Arabia Supports the New
Global Terrorism. Washington: Regnery Publishing.
Gold, Dore, Moshe Yaalon, Shimon Shapira et al. (2007.). Iran, Hizbullah, Hamas
and the Global Jihad: A New Conflict Paradigm for the West. Jerusalem: Jeru-
salem Center for Public Affairs.
Goldstein, Ivo (2005.). idovi u Zagrebu 1918.-1941. Zagreb: Novi Liber.
Goldstein, Ivo (2006.). Ustaka ideologija o Hrvatima muslimanske vjere i od-
govor u asopisu Handar. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga
fakulteta Sveuilita u Zagrebu. (38) 1: 259-277.
Goldwater, Raymond (2009.). Pioneers of Religious Zionism: Rabbis Alkalai, Ka-
lischer, Mohliver, Reines, Kook and Maimon. Jerusalem: Urim Publications.
Goldziher, Ignaz (1971.). Muslim Studies, Volume 2. Chicago: Aldine-Atherton.
Gonzlez, Justo L. (1987.). A History of Christian Thought: From the Beginnings
to the Council of Chalcedon. Nashville: Abingdon Press.
Goodblatt, David, Avital Pinnick & Daniel R. Schwartz, ur. (2001.). Historical
Perspectives: From the Hasmoneans to Bar Kokhba in Light of the Dead Sea
Scrolls. Leiden: Brill.
Gordon, David and Per Nilsson (2011.). The Ideological Profile of Harvard Uni-
605
versity Press: Categorizing 494 Books Published 2000-2010. Econ Journal

Watch. (8) 1: 76-95.
Gorenberg, Gershom (2000.). The End of Days: Fundamentalism and the Struggle
for the Temple Mount. Oxford: Oxford University Press.
Gorenberg, Gershom (2006.). The Accidental Empire: Israel and the Birth of the
Settlements, 1967-1977. New York: Henry Holt and Company.
Griffin, Miriam, ur. (2009.). A Companion to Julius Caesar. Chichester: Wiley-
Blackwell.
Gur, Mordechai (2004.). The Battle for Jerusalem. New York: I Books.
Guthrie, W. K. C. (1969.). A History of Greek Philosophy Vol. 3. Cambridge: Cam-
bridge University Press.
Hagee, John (2007.). In Defense of Israel: The Bibles Mandate for Supporting the
Jewish State. Lake Mary: FrontLine.
Halpern Amaru, Betsy (1984.). Martin Luther and Jewish Mirrors. Jewish Social
Studies. (46) 2: 95-102.
Harkabi, Yehoshafat (1972.). Arab Attitudes to Israel. Jerusalem: Israel Universi-
ties Press.
Harkabi, Yehoshafat (1977.). Arab Strategies and Israels Response. New York:
The Free Press.
Harun, Abdusselam and Ibn-Hiam (1998.). Poslanikov ivotopis. Sarajevo: Be-
must.
Havel, Boris (2010.). Zapadna orijentalistika: povijest i teologija s politikom
misijom: uvod u kritiku analizu suvremene srednjestrujake zapadne ori-
jentalistike. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta
Sveuilita u Zagrebu. (42) 1: 425-443.
Havel, Boris (2012.). Povijest u Bibliji, tradicionalnom kranstvu i karizmats-
ko-pentekostalnim zajednicama. Nova prisutnost: asopis za intelektualna i
duhovna pitanja. (10) 1: 19-42.
Hazoni, David, Yoram Hazoni and Michael B. Oren, ur. (2006.). New Essays on
Zionism. Jerusalem and New York: Shalem Press.
Hedding, Malcolm (2004.). The Basis of Christian Support for Israel. Washing-
ton: International Christian Embassy Jerusalem.
Herzl, Theodor (2010.). The Jewish State (Der Judenstaat). Lexington: Filiquar-
ian.
Herzl, Theodor (2011.). idovska drava. Zagreb: idovska vjerska zajednica Bet
Israel u Hrvatskoj i Novi Liber.
606
popis literature
Herzog, Chaim (1984.). The Arab-Israeli Wars: War and Peace in the Middle East
from the War of Independence through Lebanon. New York: Vintage Books.
Herzog, Chaim (1998.). The War of Atonement: The Inside Story of the Yom Kip-
pur War, 1973. London: Greenhill Books.
Herzog, Michael (2006.). Can Hamas Be Tamed? Foreign Affairs. (85) 2: 83-94.
Herzog, Michael (2010.). The Hamas Conundrum: The Untamed Shrew, Four
Years On. Foreign Affairs. (89) 1.
Heschel, Abraham Joshua (1987.). Israel: An Echo of Eternity. New York: Ferrar,
Straus and Giroux.
Heslam, Peter S. (1998.). Creating a Christian Worldview: Abraham Kuypers
Lectures on Calvinism. Grand Rapids and Cambridge: Eerdmans Publishing
Company.
Hirshi Ali, Ayaan (2010.). Nevjernica: moj ivot. Zagreb: Naklada Ljevak.
Hitti, Philip Khuri (1959.). Syria: a Short History. New York: The Macmillan
Company.
Horbury, William, W. D. Davies and John Sturdy, ur. (1999.). The Cambridge
History of Judaism Vol 3: The Early Roman Period. Cambridge: Cambridge
University Press.
Horowitz, Craig (2003.). Israels Christian Soldiers. New York Magazine. (40) 34.
Hoyland, Robert G. (1997.). Seeing Islam as Others Saw It: A Survey and Evalu-
ation of Christian, Jewish and Zoroastrian Writings on Early Islam. New Jer-
sey: Darwin Press.
Hrvatska enciklopedija (1999-2009.). Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav
Krlea.
Huckabee, Mike (2008.). Do the Right Thing: Inside the Movement Thats Bring-
ing Common Sense Back to America. New York: Sentinel.
Huntington, Samuel P. (1993.). The Clash of Civilizations? Foreign Affairs. (72)
3: 22-49.
Huntington, Samuel P. (1997.). The Clash of Civilizations and The Remaking of
World Order. New York: Touchstone.
Huntington, Samuel P., Fouad Ajami, Kishore Mahbubani et al., ur. (1996.). The
Clash of Civilizations? The Debate. New York: Council of Foreign Affairs.
Hurgronje, Snouck (1924.). Islam and Turkish Nationalism. Foreign Affairs. (3)
1: 61-77.
Hussein, King of Jordan (1962.). Uneasy Lies the Head: The Autobiography of
His Majesty King Hussein I of the Hashemite Kingdom of Jordan. New York:
607
Bernard Geis Associates.

Hyman, Arthur (2002.). Eschatological Themes in Medieval Jewish Philosophy.
Milwaukee: Marquette University Press.
Ibn-Ishak (2004.). The Life of Muhammad: A Translation of Ibn Ishaqs Sirat
Rasul Allah by A. Guillaume. Karachi: Oxford University Press.
Ibn-Kathir (2000-2006.). The Life of the Prophet Muhammad (Al-Sira al-Nabawi-
yya). Reading: Garnet Publishing Limited.
Ibn-Warraq (2007.). Defending the West: A Critique of Edward Saids Orientalism.
New York: Prometheus Books.
Ibn-Warraq, ur. (2000.). The Quest for the Historical Muhammad. New York: Pro-
metheus Books.
IDF/MI (2002.). IDF/MI Production Division Reports Based on Captured Pales-
tinian Documents. IDF Military Intelligence.
Israeli, Raphael (2003.). Islamikaze: Manifestations of Islamic Martyrology. Lon-
don: Frank Cass.
Israeli, Raphael (2003b.). War, Peace and Terror in the Middle East. London:
Frank Cass & Co. Ltd.
Israeli, Raphael, ur. (2002.). Dangers of a Palestinian State. Jerusalem: Gefen
Publishing House.
Ivani, Tomislav (2000.). Isus iz Nazareta - povijesna osoba. Zagreb: Teovizija.
Jambrek, Stanko (2003.). Crkve reformacijske batine u Hrvatskoj. Zagreb: Bo-
goslovni institut.
Jensen, Michael Irving (2009.). The Political Ideology of Hamas: A Grassroots
Perspective. London: I.B.Tauris & Co Ltd.
Johnson, Paul (1988.). A History of the Jews. New York: Harper Perennial.
Josephus, Flavius (1998.). The Antiquities of the Jews (in The Complete Works
translated by William Whiston). Nashville: Thomas Nelson Publishers.
Josephus, Flavius (1998.). The War of the Jews (in The Complete Works translated
by William Whiston). Nashville: Thomas Nelson Publishers.
Josip, Flavije (2011.). Protiv Apiona i Josipov ivot u hrvatskom prijevodu Luke
Vukuia. Zagreb: idovska vjerska zajednica Bet Israel.
Justin (2011.). Razgovor s Trifunom. Split: Verbum.
Kahalani, Avigdor (1997.). The Heights of Courage: A Tank Leaders War On the
Golan. Jerusalem: Steimatzky.
Kahane, Binyamin Zev (2005.). Confronting the Holocaust. Inwood: HaMeir
LDavid.
608
popis literature
Kahane, Meir (1996.). Or HaRaayon: The Jewish Idea, Vol. 1. Jerusalem: Insti-
tute for Publication of the Writings of Rabbi Meir Kahane.
Kahane, Meir (1998.). Or HaRaayon: The Jewish Idea, Vol. 2. Jerusalem: Insti-
tute for Publication of the Writings of Rabbi Meir Kahane.
Kamm, Josephine (1967.). The Hebrew People, a History of the Jews from Biblical
Times to the Present Day. London: Victor Gollancz Ltd.
Kari, Enes (2006.). Kuran u prijevodu prof. dr. Enesa Karia. Biha: FF d.o.o.
Karsh, Efraim (2010.). Palestine Betrayed. New Haven & London: Yale Univer-
sity Press.
Kasapovi, Mirjana (2010.). Politiki sustav i politika Izraela. Zagreb: Politika
kultura.
Kasper, Walter (2010.). Krani i idovi - jedan narod Boji. Communio. (36)
109: 62-68.
Katz, Steven T. (2005.). The Impact of the Holocaust on Jewish Theology. New
York & London: New York University Press.
Katz, Steven T., ur. (2006.). The Cambridge History of Judaism Vol. 4: The Late
Roman-Rabbinic Period. New York: Cambridge University Press.
Kedourie, Elie (1981.). The Bludan Congress on Palestine. Middle Eastern Stud-
ies. (17) 1: 107-125.
Kedourie, Elie (1992.). Democracy and Arab Political Culture. Washington:
Washington Institute for Near East Policy.
Kedourie, Elie (2000.). Nationalism. Oxford: Blackwell Publishers.
Kedourie, Elie (2004.). The Chatham House Version and other Middle-Eastern
Studies. Chicago: Ivan R. Dee.
Kedourie, Elie and Sylvia G. Haim, ur. (1982.). Zionism and Arabism in Palestine
and Israel. London: Frank Cass.
Keegan, John (1999.). The First World War. London: Pimlico.
Kessler, Edward and Neil Wenborn, ur. (2005.). A Dictionary of JewishChristian
Relations. Cambridge: Cambridge University Press.
Khadduri, Majid (1962.). War and Peace in the Law of Islam. Baltimore: Johns
Hopkins Press.
Khalidi, Walid (1973.). Nassers Memoirs of the First Palestine War. Journal of
Palestine Studies. (2) 2: 3-32.
Kimmerling, Baruch and Joel S. Migdal (2003.). The Palestinian People: A His-
tory. Cambridge: Harvard University Press.
Kister, M.J. (1980.). Studies in Jahiliyya and Early Islam. Aldershot: Ashgate
609
Publishing Limited.
Klein, Daniel and Charlotta Stern (2005.). How Politically Diverse Are the Social
Sciences and Humanities? Survey Evidence from Six Fields. Academic Ques-
tions. (18) 1: 40-52.
Knohl, Dov (1958.). Siege in the Hills of Hebron: The Battle of the Etzion Bloc.
New York: Thomas Yoseloff.
Korkut, Besim (2001.). Kuran s prijevodom Besima Korkuta. Sarajevo: Rijaset
Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Ko, Julija (1999.). Alef bet idovstva. Pogled u krug idovske povijesti, religije i
obiaja. Zagreb: Vlastita naklada.
Kramer, Martin S. (2001.). Ivory Towers on Sand: The Failure of Middle East-
ern Studies in America. Washington, DC: Washington Institute for Near East
Policy.
Kramer, Martin S., ur. (1995.). Middle Eastern Lectures. Tel Aviv: Moshe Dayan
Center for Middle Eastern and African Studies, Tel Aviv University.
Kng, Hans (2002.). Biti kranin. Zagreb i Sarajevo: Konzor i Synopsis.
Laqueur, Walter and Barry Rubin, ur. (2008.). The Israel-Arab Reader: A Docu-
mentary History of the Middle East Conflict, 7th Edition. New York: Penguin
Books.
Lassner, Jacob and S. Ilan Troen (2007.). Jews and Muslims in the Arab World:
Haunted by Pasts Real and Imagined. Lanham: Rowman & Littlefield Pub-
lishers.
Lawrence, Paul (2012.). Atlas biblijske povijesti. Zagreb: Kranska sadanjost.
Lawrence, T. E. (1991.). Seven Pillars of Wisdom: A Triumph. New York: Anchor
Books.
Lebl, eni (2003.). Had-Amin i Berlin. Beograd: igoja tampa.
Leeming, David (2004.). Jealous Gods and Chosen People: The Mythology of the
Middle East. Oxford: Oxford University Press.
Lemche, Niels Peter (2004.). Historical Dictionary of Ancient Israel. Lanham:
The Scarecrow Press.
Levine, Elihu (2007.). Kli Yakar, Shemos vol. 2, Yisro-Pikudei. Southfield: Targum
Press.
Levine, Lee I., ur. (1992.). The Galilee in Late Antiquity. New York and Jerusalem:
The Jewish Theological Seminary of America.
Lewis, Bernard (1968.). The Arab-Israeli War. Foreign Affairs. (46) 2: 321-335.
Lewis, Bernard (1984.). The Jews of Islam. Princeton: Princeton University Press.
610
popis literature
Lewis, Bernard (1988.). The Political Language of Islam. Chicago: The Univer-
sity of Chicago Press.
Lewis, Bernard (1995.). The Middle East: A Brief History of the Last 2,000 Years.
New York: Scribner.
Lewis, Bernard (1997.). Semites and Anti-Semites. London: Phoenix.
Lewis, Bernard (2002b.). What Went Wrong? London: Phoenix.
Lewis, Bernard (2010.). Faith and Power: Religion and Politics in the Middle
East. Oxford: Oxford University Press.
Lewis, Bernard and Buntzie Ellis Churchill (2009.). Islam: the Religion and the
People. Upper Saddle River: Wharton School Publishing.
Lustick, Ian S. (1994.). For the Land and the Lord: Jewish Fundamentalism in
Israel. New York: Council on Foreign Relations Press.
Luz, Ehud (2003.). Wrestling With an Angel: Power, Morality, and Jewish Identity.
New Haven & London: Yale University Press.
Ljubuni, Salih (1939.). Arapi i Jevreji: nekoliko priloga palestinskom pitanju.
Narodna uzdanica: kalendar za godinu 1939 (1357-1358 po Hidri). 44-56.
Sarajevo: Islamska dionika tamparija.
Mallmann, Klaus-Michael and Martin Cppers (2010.). Nazi Palestine: The Plans
for the Extermination of the Jews in Palestine. New York: Enigma Books in
Association with the United States Holocaust Memorial Museum.
Mattar, Philip (1988.). The Mufti of Jerusalem and the Politics of Palestine. Mid-
dle East Journal. (42) 2: 227-240.
McAuliffe, Jane Dammen, ur. (2001-2006.). Encyclopaedia of the Quran, Vol
1-6. Leiden: Brill Academic Publishers.
McDonald, Lee Martin (2008.). The Biblical Canon: Its Origin, Transmission, and
Authority. Peabody: Hendrickson Publishers.
McDonald, Lee Martin and Stanley E. Porter (2000.). Early Christianity and its
Sacred Literature. Peabody: Hendrickson Publishers.
McGrath, Alister (2007.). Uvod u kransku teologiju. Zagreb i Rijeka: Teoloki
fakultet Matija Vlai Ilirik i Ex libris.
Meir, Golda (1987.). Moj Izrael. Zagreb: Naprijed.
Mendelsohn, Ezra (1983.). The Jews of East Central Europe between the World
Wars. Bloomington: Indiana University Press.
Montefiore, Simon Sebag (2011.). Jerusalem: The Biography. New York: Alfred
A. Knopf.
Moreschini, Claudio (2009.). Povijest patristike filozofije. Zagreb: Kranska
611
sadanjost.
Morgenstern, Arie (2006.). Hastening Redemption: Messianism and the Resettle-
ment of the Land of Israel. Oxford: Oxford University Press.
Morris, Benny (1999.). Righteous Victims: A History of the Zionist-Arab Conflict
1881-1999. New York: Alfred A. Knopf.
Morris, Benny (2003.). The Road to Jerusalem: Glubb Pasha, Palestine and the
Jews. London and New York: I.B.Tauris & Co Ltd.
Morris, Benny (2008.). 1948: A History of the First Arab-Israeli War. New Haven
and London: Yale University Press.
Morris, Benny (2010.). The 1948 War Was an Islamic Holy War. The Middle East
Quarterly. (17) 3: 63-69.
Morse, Chuck (2003.). The Nazi Connection to Islamic Terrorism: Adolf Hitler
and Haj Amin Al-Husseini. New York: iUniverse Inc.
Mosley, Leonard (1955.). Gideon Goes to War: The Story of Major-General Orde
C. Wingate. New York: Charles Scribners Sons.
Mowat, R. C. (1959.). Middle East Perspective. New York: Pitman Publishing
Corporation.
Nasr, Seyyed Hossein (2007.). Islam: Religion, History, and Civilization. New
York: HarperCollins.
Nasser, Gamal Abdel (1955.). The Egyptian Revolution. Foreign Affairs. (33) 2:
199-211.
Nerel, Gershon (2006.). Anti-Zionism in the Electronic Church of Palestinian
Christianity. Analysis of Current Trends in Antisemitism. 27: 1-50.
Netanyahu, Benjamin (2000.). A Durable Peace: Israel and Its Place Among the
Nations. New York: Warner Books.
Neusner, Jacob (1984.). Messiah in Context: Israels History and Destiny in For-
mative Judaism: The Foundations of Judaism: Method, Teleology, Doctrine
(Part Two: Teleology) Philadelphia: Fortress Press.
Neusner, Jacob (2004.). The Emergence of Judaism. Louisville: Westminster John
Knox Press.
Nigosian, S.A. (2000.). World Religions: A Historical Approach. Boston: Bedford/
St. Martins.
Norwood, Stephen H. (2009.). Antisemitism in the Contemporary American Uni-
versity: Parallels with the Nazi Era. Analysis of Current Trends in Antisemi-
tism. 34.
Omerbai, evko (2002.). Poslanik i njegovi ljudi: povijesni dokument o Bojem
612
popis literature
poslaniku i ashabima. Zagreb: Meihat islamske zajednice u Hrvatskoj.

Omerbai, evko (2005.). Povijest islama. Zagreb: Meihat Islamske zajednice
u Hrvatskoj.
Oren, Michael B. (2002.). Six Days of War: June 1967 and the Making of the
Modern Middle East. London: Penguin Books.
Oren, Michael B. (2007.). Power, Faith, and Fantasy: America in the Middle East:
1776 to the Present. New York: W. W. Norton & Company.
Oz, Amos (2006.). Kako izlijeiti fanatika. Zaprei: Fraktura.
Palme, Susanne (1993.). Tyst diplomati. Sdertlje: Norstedts Frlag AB.
Panda, Muhammed and Demaluddin auevi (1989.). Kuran. South Birming-
ham: Islamic Relief.
Papp, Ilan (2007.). The Ethnic Cleansing of Palestine. Oxford: Oneworld Pub-
lications.
Pastor, Jack, Pnina Stern and Menahem Mor, ur. (2011.). Flavius Josephus: Inter-
pretation and History. Leiden: Brill.
Peel, Earl et. al. (1937.). Palestine Royal Commission Report. London: His
Majestys Stationery Office.
Pelikan, Jaroslav (1971.). The Emergence of the Catholic Tradition (100-600).
Chicago: University of Chicago Press.
Penslar, Derek J. (2007.). Israel in History: The Jewish State in Comparative Per-
spective. New York: Routledge.
Perry, Marvin and Frederick M. Schweitzer (2002.). Antisemitism: Myth and Hate
from Antiquity to the Present. New York: Palgrave Macmillan.
Peters, F. E. (1991.). The Quest of the Historical Muhammad. Journal of Middle
East Studies. 23: 291-315.
Peters, F. E. (2003.). The Monotheists: Jews, Christians, and Muslims in Conflict
and Competition. Volume 1: The Peoples of God. Princeton and Oxford: Princ-
eton University Press.
Peters, Joan (1984.). From Time Immemorial: The Origins of the Arab-Jewish
Conflict Over Palestine. New York: Harper & Row.
Philo (2008.). The Works of Philo: Complete and Unabridged New Updated Edi-
tion, Translated by C.D. Yonge. Peabody: Hendrickson Publishers.
Pipes, Daniel (1990.). Greater Syria: The History of an Ambition. Oxford: Oxford
University Press.
Pipes, Daniel (1998.). The Hidden Hand: Middle East Fears of Conspiracy. New
York: St. Martins Griffin.
613
Pipes, Daniel (2003.). Militant Islam Reaches America. New York: Norton.
Pozderovi, Admir (2004.). Muhamedova a.s. predskazanja: Sukob civilizacija
XXI stoljea i trijumf islama. Gorade: Grafika.
Prior, Michael (2005.). Zionism and the State of Israel: A Moral Inquiry. London:
Routledge.
Pritz, Ray (2007.). The Church and the Jews through History. Mishkan: A Forum
on the Gospel and the Jewish People. 50-51.
Rabinovich, Itamar and Jehuda Reinharz, ur. (2008.). Israel in the Middle East:
Documents and Readings on Society, Politics, and Foreign Relations, Pre-
1948 to the Present (Second Edition). Waltham: Brandies University Press.
Rae, Scott B. (2000.). Moral Choices: An Introduction to Ethics. Grand Rapids:
Zondervan Publishing House.
Ratzinger, Joseph (2007.). Crkva, Izrael i svjetske religije. Split: Verbum.
Ratzinger, Joseph (2010.). Teoloki nauk o principima: Elementi fundamentalne
teologije. Rijeka: Ex Libris.
Rebi, Adalbert (1996.). Sredinje teme Staroga zavjeta: biblijskoteoloki pregled
starozavjetne poruke. Zagreb: Kranska sadanjost.
Rebi, Adalbert (2007.). Odnos izmeu idova i krana kroz povijest. Zagreb:
Kranska sadanjost.
Reinharz, Jehuda and Anita Shapira, ur. (1996.). Essential Papers on Zionism.
New York and London: New York University Press.
Rendi, Smiljana (1970-1971.). O imenu idova. Jezik: asopis za kulturu
hrvatskoga knjievnog jezika. 1: 28-32.
Robinson, Francis, ur. (2010.). The New Cambridge History of Islam Volume 5:
The Islamic World in the Age of Western Dominance. Cambridge: Cambridge
University Press.
Rocca, Samuel (2008.). The Forts Of Judaea 168 BC-AD 73: From The Macca-
bees To The Fall Of Masada. Oxford: Osprey Publishing.
Rodinson, Maxime (1973.). Israel: A Colonial-Settler State? New York: Monad
Press.
Rodinson, Maxime (2000.). Muhamed. Zagreb: MISL.
Roth, John K., ur. (2005.). Ethics. Pasadena: Salem Press.
Runciman, Steven (1990.). A History of the Crusades, Volume 3: The Kingdom of
Acre and the Later Crusades. London: Penguin Books.
Rutherford, Joseph Franklin (1925.). Comfort for the Jews. Pittsburgh: Interna-
tional Bible Students Association.
614
popis literature
Sachar, Howard M. (1986.). Diaspora: An Inquiry into the Contemporary Jewish

World. New York: Harper & Row.
Sachar, Howard M. (2001.). A History of Israel: From the Rise of Zionism to our
Time. New York: Alfred A. Knopf.
Saghi Aidan, Saghi Aidan (2005.). Beliefs and Policymaking in the Middle East:
Analysis of the Israeli-Palestinian Conflict. Bloomington: Xlibris Corpora-
tion.
Salzman, Philip Carl (2008.). Culture and Conflict in the Middle East. Humanity
Books.
Samuelson, Norbert M. (2004.). Revelation and the God of Israel. Cambridge:
Cambridge University Press.
Schindler, Pesach (1990.). Hasidic Responses to the Holocaust in the Light of
Hasidic Thought. Hoboken: Ktav.
Schmidt, David W. (2011.). Partners Together in this Great Enterprise: The Role
of Christian Zionism in the Foreign Policies of Britain and America in the
Twentieth Century. Jerusalem: Xulon Press.
Schrer, Emil (1890/2009.). A History of the Jewish People in the Time of Jesus
Christ, First Division, Volume 1. Peabody: Hendrickson Publishers.
Schwartz, Dov (2002.). Faith at the Crossroads: A Theological Profile of Reli-
gious Zionism. Leiden: Brill Academic Publishers
Sesardi, Neven (2007.). Homoseksualni brak: pobjeda politike korektnosti i
loih argumenata. Prolegomena. (6) 1: 5-28.
Shahak, Israel (2008.). Jewish History, Jewish Religion: The Weight of Three
Thousand Years. London: Pluto Press.
Shahak, Israel and Norton Mezvinsky (2004.). Jewish Fundamentalism In Israel.
London: Pluto Press.
Shapira, Avraham, ur. (1970.). The Seventh Day: Soldiers Talk about the Six-Day
War. New York: Charles Scribners Sons.
Sharon, Moshe (1993.). Judaism in the Context of Diverse Civilizations. Johan-
nesburg: Maxim Publishers.
Sharon, Moshe (2007.). The Decisive Battles in the Arab Conquest of Syria. Stu-
dia Orientalia. (101) 1: 297-357.
Sharon, Moshe (2007b.). Jihad: Islam Against Israel and the West. Jerusalem:
Vlastita naklada.
Sharon, Moshe, ur. (1988.). Pillars of Smoke and Fire: The Holy Land in History
and Thought. Johannesburg: Southern Book Publishers.
615
Shipler, David K. (2004.). Arapi i idovi: ranjene due u Obeanoj zemlji. Zagreb:
Hena com.
Sicker, Martin (2001.). Between Rome and Jerusalem: 300 Years of Roman-Ju-
daean Relations. Westport: Praeger Publishers.
Silverfarb, Daniel and Majid Khadduri (1986.). Britains Informal Empire in the
Middle East: A Case Study of Iraq 1929-1941. Oxford: Oxford University
Press.
Simon, Marcel (1996.). Verus Israel: A Study of the Relations between Christians
and Jews in the Roman Empire AD 135-425. Oxford: The Littman Library of
Jewish Civilization.
Skarsaune, Oskar (2002.). In the Shadow of the Temple: Jewish Influence on Early
Christianity. Downers Grove, Illinois: InterVarsity Press.
Skarsaune, Oskar and Reidar Hvalvik, ur. (2007.). Jewish Believers in Jesus: The
Early Centuries. Peabody: Hendrickson Publishers.
Smallwood, Mary E. (2001.). The Jews Under Roman Rule: From Pompey to
Diocletian : A Study in Political Relations. Leiden: Brill Academic Publishers.
Solomon, Norman (2005.). Judaism and the Ethics of War. International Review of
the Red Cross. (87) 858: 295-309.
Spector, Stephen (2009.). Evangelicals and Israel: The Story of American Chris-
tian Zionism. Oxford: Oxford University Press.
Spero, Shubert (2000.). Holocaust and Return to Zion: A Study in Jewish Philoso-
phy of History. Hoboken: Ktav Publishing House.
Spero, Shubert and Yitzchak Pessin, ur. (1989.). Religious Zionism: After 40 Years
of Statehood. Jerusalem: Mesilot & The World Zionist Organization.
St. John, Robert (1962.). They Came from Everywhere: Twelve Who Helped Mold
Modern Israel. New York: Coward-McCann.
Stav, Arieh, ur. (2001.). Israel and a Palestinian State: Zero Sum Game? Shaarei
Tikva: Ariel Center for Policy Research.
Stein, Leonard (1926.). The Jews in Palestine. Foreign Affairs. (4) 3: 415-432.
Stillman, Norman A. (1979.). The Jews of Arab Lands: a History and Source
Book. Philadelphia: The Jewish Publication Society in America.
Stone, Michael E., ur. (1984.). Jewish Writings of the Second Temple Period. As-
sen: Van Gorcum.
Sulejmanpai, Zija (2000.). 13. SS divizija Handar: Istine i lai. Zagreb: Kul-
turno drutvo Bonjaka Preporod.
Sultan, Wafa (2009.). A God Who Hates. New York: St. Martins Press.
616
popis literature
Sulzberger, Cyrus Leo (1942.). German Preparations in the Middle East. (20) 4:
663-678.
Svetonije, Gaj Trankvil (1978.). Dvanaest rimskih careva. Zagreb: Naprijed.
Sykes, Christopher (1953.). Two Studies in Virtue. New York: Knopf
Sykes, Christopher (1959.). Orde Wingate: a Biography. Cleveland: The World
Publishing Company.
Sykes, Christopher (1973.). Crossroads to Israel. Bloomington: Indiana Univer-
sity Press.
obaji, Vojimir M. (1982.). Jevrejstvo i Izrael. Skopje: Zavod za unapreduvanje
na stopanstvoto vo SRM Samoupravna praktika.
Tacit, Kornelije (2006.). Anali. Zagreb: Matica hrvatska.
Tacit, Kornelije (2007.). Manja djela, Historije. Zagreb: Matica hrvatska.
Tal, David (2004.). War in Palestine 1948: Strategy and Diplomacy. New York:
Routledge.
Tcherikover, Victor A. (1959.). Hellenistic Civilization and the Jews. Philadelphia:
The Jewish Publication Society in America.
Tomi, Celestin (1988.). Zaeci idovstva. Zagreb: Provincijalat hrvatskih franje-
vaca konventualaca.
Tosh, John (2000.). The Pursuit of History. Harlow: Pearson Education.
Trager, Eric (2011.). The Unbreakable Muslim Brotherhood. Foreign Affairs. (90)
5.
Tuchman, Barbara W. (1984.). Bible and Sword: England and Palestine from the
Bronze Age to Balfour. New York: Ballantine Books.
Tck, Jan-Heiner (2010.). Tko vas dira, dira mi zjenicu oka. (Zah 2,12) Teoloke
napomene o jedincatosti oaha. Communio. (36) 109: 69-78.
Twain, Mark (1964.). Naivine na putovanju. Zagreb: Matica hrvatska.
Uris, Leon (1985.). The Haj. New York: Bantam Books.
Van Creveld, Martin (2002.). The Sword And The Olive: A Critical History Of The
Israeli Defense Force. New York: PublicAffairs.
Van Creveld, Martin (2004.). Moshe Dayan. London: Weidenfeld & Nicolson.
Vermes, Geza (2004.). The Complete Dead Sea Scrolls in English. London: Pen-
guain Books.
Wagner, Clarence H. (2003.). Lessons from the Land of the Bible: Revealing More
of Gods Word. Jerusalem: Bridges for Peace.
Watt, Montgomery (1956.). Muhammad at Medina. Oxford: Oxford University
Press.
617
Watt, Montgomery (1974.). Muhammad: Prophet and Statesman. Oxford: Oxford

University Press.
Weber, Max (1998.). The Protestant Ethic and the Spirit of Capitalism. Los Ange-
les: Roxbury Publishing Company.
Weizmann, Chaim (1949.). Trial and Error: the Autobiography of Chaim Weiz-
mann. New York: Harper & Brothers.
Weizmann, Vera and David Tutaev (1967.). The Impossible Takes Longer: Mem-
oirs of Vera Weizmann as told to David Tutaev. New York: Harper and Row.
Winslow, Charles (2005.). Lebanon: War and Politics in a Fragmented Society.
London and New York: Routledge.
Woolbert, Robert Gale (1938.). Pan Arabism and the Palestine Problem. Foreign
Affairs. (16) 2: 309-322.
Yadin, Yigael (1971.). Bar-Kokhba: The Rediscovery of the Legendary Hero of the
Second Jewish Revolt against Rome. Tel Aviv: Japhet Press.
Yadin, Yigael (1998.). Masada: Herods Fortress and the Zealots Last Stand. New
York: Welcome Rain.
Yapp, M. E. (1995.). Two Great British Historians of the Modern Middle East.
Bulletin of the School of Oriental and African Studies, University of London.
(58) 1: 40-49.
Yeor, Bat (2001.). Islam and Dhimmitude: Where Civilizations Collide. Lancast-
er: Fairleigh Dickinson University Press.
Zacharias, Ravi (2000.). Jesus Among Other Gods. Nashville: Word Publishing.
Zodhiates, Spiros, Warren Baker, Tim Rake et al., ur. (1996.). Hebrew-Greek Key
Word Study Bible. Chattanooga: AMG Publishers.
618
K a z a lo i men a i n a z ivlja
abasidi 349, 593 Afrika 245, 270, 354, 357, 360-62,

Abbas, Mahmud 373, 558, 567 365
Abd Alah ibn al-Zubajr 308 Afrodita 256
Abd al-Malik 26 Agripa, kralj 195-96, 207-09,
Abdul Hamid II. 387 215-18, 224
Abdul Mutalib 295 Agudat Israel 398
Abdulah ibn Ubaid 313 Aia 320, 322, 348, 525
Abdulah I., kralj Transjordanije/ Ajami, Fouad 69, 82, 438, 539, 550,
Jordana 368, 503, 515, 531, 554
537-40, 545, 569, 573-74, 583 Akef, Muhamed Mahdi 561
Abdulah, Musa 531 Akiva, rabin 252, 256, 259-60, 440
Abdulah, otac Muhamedov 295 Akon 359, 364, 559
Abraham, patrijarh 94, 100, 111-17, vidi i: Ptolemaida
126, 260, 268-72, 276, 280, 291, al-Araf, vidi: Kab ibn al-Araf
305, 333, 366, 374 al-Aus, pleme 300, 307-08, 321
Abu Amar 567 al-Azhar, sveuilite 498, 535, 539,
Abu Bakir 296, 309, 328, 331 551, 555-56, 570, 574
Abu Ejub 373 Aleksandar, sin Heroda Velikog 186
Abu Ishak 357 Aleksandar Balas 164-66
Abu Lubaba 324, 326 Aleksandar Janej 172-75, 179
Abu Nowar 538 Aleksandar Veliki 145
Abu Sufijan 310 Aleksandrija 147, 150, 171, 181-82,
Abu Talib, vidi: Ali ibn Ebu Talib 207, 209, 218, 224, 244, 492
Abulafija II., rabin Haim Ben Jakob Al-dama al-islamijja 570
364 al-Hakim, egipatski kalif 355-56
Adam i Eva 270 Ali, Ayaan Hirshi 579
Aelia Capitolina 256-57, 249 Ali ibn Ebu Talib, kalif 91, 296, 301,
619
349, 358, 498, 562, 595 Amr ibn al-As 350

alija 23, 26, 383, 509, 591 Andaluzija 54, 357
al-Jahiz 351-52 Andromah 145
al-Kaida 551 Antigon, Matatija 181-82
Alkalaj, rabin Jehuda 51, 278, 288, Antioh III. Veliki 147-48
389, 392-95, 399, 415 Antioh IV. Epifan 148-61, 164, 240,
al-Kamil 358-59, 583 250, 452
al-Kardavi, Jusuf 81, 87, 104, 112, Antioh V. Eupator 161-64
555, 556, 559, 560, 562, 577, Antioh VI. Dioniz 167
586-87 Antioh VII. 168-70
Alkim, veliki sveenik 162-63, 165 Antiohija 150-51, 155, 161-62, 165,
al-Lat 337 181, 190, 231, 218, 366
Alliance Isralite Universelle 365, 498 Antiohov svitak (Megilat Antiohus)
al-Mikdad 309 149
al-nakba 28, 537, 552 Antipatar 86, 175-76, 179-87
al-raidun 103, 106, 108, 353, 593 antisemitizam 65, 69, 71, 287, 336,
Alon, Jigal 430, 445, 457 367, 381, 386, 396, 405, 411,
al-Qaradawi, vidi: al-Kardavi, Jusuf 433-34, 491, 512, 519-20, 525,
al-Tabari, Abu Jafar Muhamed b. Jarir 569, 588
75, 87, 294, 295, 302, 308, Antonius, George 35
312-22, 330-33, 340, 348, 349, Arabija 26, 58, 64, 142, 160, 189,
524 298-99, 303, 306, 313, 334-35,
Altalena 337, 340, 347, 361, 375, 340, 361,
brod 471, 543 375, 378, 452, 490, 496, 514, 525,
vidi i: abotinski, Vladimir 530, 551, 568, 593, 595
Altneuland 416 Arafat, Jaser 434, 480, 505, 557,
al-Uza 337 566-67
Alir 361, 452, 461 Aram 129
Aman 146, 172, 538 Arapi 17, 19, 25-8, 31-42, 50, 53, 59,
vidi i: Filadelfija 63-5, 116, 160, 270, 289, 300, 302,
Amasja 131 315, 318, 321, 336, 347-49, 355,
Amaton 172 360, 368-72, 383, 386-87, 402-05,
Ambibul, Marko 198 422-24, 427-34, 446, 448, 452-57,
Amenhotep II. 118 473-75, 477-78, 483, 486,
Amenofis 118 490-522, 526, 531-46, 551-53,
Amerika 66, 69 ,130, 219, 383, 438, 560, 562, 565-68, 574, 577, 585
483, 569 Arapska legija 538-41, 552
Amir ibn al-Akwa 330, 586 Arapska liga 63, 457, 530
Amon, kralj Jude 132 Arapsko proljee 39, 377, 555, 562
Amonci 125, 127, 160 Areta 173-75, 197
Amos 57, 96, 129 Arhelaida 194
620
kazalo imena i nazivlja
Arhelaj 177, 187-90, 193-98 vidi i: Kaldejci

Aristej 147 Badeau, J. S. 103, 107, 548-49
Aristejevo pismo 147 Badr 300-01, 309, 311-15, 324, 331
Aristobul, sin Heroda Velikog 186 Bagdad 31, 360-61, 520, 542
Aristobul I., kralj Judeje 171-72 Bahaulah 581
Aristobul II., kralj Judeje 174-81, 184 bahaizam 33
Aristobul III., veliki sveenik 184, 186 Bahrein 535
Armenija 490 Bakid 162-66
Armenci 450 Balas, Aleksandar, vidi: Aleksandar
Armstrong, Karen 78, 80, 294, 309, Balas
374 Baleti, Milovan 30, 59, 355, 442, 513
Arnold, sir Thomas 422 Balfour, Arthur James 27, 73, 399,
Aron, brat Mojsijev 100, 302 418-20, 493
Arpakad 114 Balfourova deklaracija 399-406, 415,
Artakserks 143 417, 421, 489, 492-93, 499, 517,
Asirci 129-33 574
Asirija 129-30 Banijas 195
Adod 83, 123, 125, 173, 194, 233 vidi i: Cezareja Filipova
Aer, patrijarh 117 Banu al-Nadir 300, 314-15
Aera 133 Banu Israil 111, 302, 345
Akelon 83, 122-23, 134, 174, 181, Banu Kajnuka 300, 312-15, 318
194, 224, 233 Banu Kurejza 62, 300, 314, 318-21,
Akenazi 18, 34, 36, 392, 402, 442, 323-27, 338, 345
531, 559, 585 Banja Luka 522
Ataturk, Kemal 368 Bar Kohba, imun 249, 252, 254,
Atrongajos 192 256-57, 260
Auranitida 194-95, 217 Bar-Lev, Haim 33, 87, 464, 468
Aus, vidi: al-Aus Bar-Levova crta 465
Auschwitz 34, 378, 482 Barakat, Ahmad 354
Aviad, Janet 61 Bataneja 194-95, 217
Avi-Yonah, Michael 82, 188, 191, 203, BCelem 487
216, 224, 226, 235, 254-55, 259, Beduini 26, 299, 318, 329, 396, 422,
364 494, 502, 504, 516, 534, 560, 571,
Azarja (Uzija) 131 578, 593
Aziz, Haris 373 Begin, Menahem 66, 374, 407, 438,
Azzam, Abdulah 551, 577 543-44
Beit Haarava 459
Baath, stranka 531, 548-49 Benedikt XV. 412
Baal 133 Ben-Gurion, David 31-2, 382, 407,
Babilon 129-30, 164, 357, 393 438, 543-44
Babilonci 133-50, 232, 279 Ben Sira (Sirah) 238, 275
621
Bennett, Naftali 487 Brenner, Cvi 430

Benjamin, patrijarh 85, 117, 125-28, Brigade muenika el-Akse 81, 378,
150, 273 567
Berberi 86, 340, 353 Bright, John 51, 82, 93-5, 113, 116,
Bernadotte, Folke 541, 544 118, 122, 124-25, 141, 143, 145,
Berlin 69, 521-22, 527, 536 276
Besarabija 398 Britanci 64, 368, 372, 405, 419, 492,
Bet El 58 496-98, 500, 502, 506, 511, 514,
Bet Horon 163 516-17, 520, 538-39
Bet ean 58, 121 Britanija, vidi: Velika Britanija
Bet eme 124 Brog, David 72, 409, 412, 414,
Betar 255 416-19, 438
Betel 128, 133 Brown, Michael 72, 414
vidi i: Bet El Broz, Josip, vidi: Tito
Betlehem 58, 96, 125, 128, 199, 204, Budak, Mile 522
255, 259, 515, 519 Buhari, Sahih 76, 344, 366, 526, 556
Betsaida 25, 195 Bultmann, Rudolf 277
Biblija 73, 84, 86, 94-5, 132-33,
143-45, 270-71, 277, 280, 283, Camp David 66, 374, 570
285-86, 290, 302, 389, 409, 416, Carigrad 362
419, 425, 436, 593 Carter, Jimmy 374
Bijela knjiga 503, 517-18, 571 Celesirija 83, 149, 591
Bin Laden, Osama 551, 586 Cestije Gal 213, 218, 224
Biara el-Khuri 540 Cezar, August 185, 187-98, 597
Bizant 65, 90, 306 Cezar, Gaj Julije 180-85, 597
Bizantinci 65, 90, 306 Cezareja 172, 189, 193, 198-99,
Bjelavac, Abdurezak Hivzi 323, 375 213-15, 218, 220, 224, 233, 245,
Blackstone Memorial 417 348
Blackstone, William Eugene 415-17, vidi i: Stratonova kula
438 Cezareja Filipova 195
Bliski istok 15-6, 22, 108, 365, 418, vidi i: Banijas
432, 491, 500, 517, 547, 579, 581, Chamberlain, Arthur Neville 518
589 Charlesworth, James 82, 132, 154,
Bloudan 515 276, 278-79
Boaz 96 Chomsky, Noam 66, 70
Bosna i Hercegovina 50, 58, 85, 523, CIA 28, 31, 73, 428, 494, 520, 530,
529 534, 543-44, 549, 598
Bostom, Andrew 62, 69, 81, 343 Ciceron 178
Bonjaci 51, 528 Cion 25, 142, 161, 165, 207, 289, 347,
Bourguiba, Habib 547 382-83, 390-93, 399, 413-15, 431,
Brandl, Naida Mihal 263 443, 478, 512
622
cionizam 35-8, 61, 65, 286, 289-90, 201-02, 229, 238, 241
370, 381-82, 385, 387-90, 397-99, De Gaulle, Charles 446
404, 406, 412-21, 425, 433-439, Debora 123-24
444, 457, 470-72, 479, 482, Dekapolis 179
485-86, 491, 497, 502, 519, 531, Demetrije I. 162-66
547, 561, 574, 586 Demetrije II. 167-69
Cipar 31, 122, 171, 245, 359, 490 Demetrije III. 172
Cook, Michael 69, 78-9, 346, 348, 374 Der Jasin 540
Crna ruka 511 Der Judenstaat, vidi: idovska drava
Crone, Patricia 69, 74-5, 78, 80, 346, Dershowitz, Alan 70
348, 374 Dion, Kasije 248
Crveno more 32, 298, 486 Dioniz 153, 163
Dom islama, vidi: Dar al-islam
auevi, Demaluddin 78 84, 105, Dom rata, vidi: Dar al-harb
112, 305, 564, 570, 575, 587 Donner, Fred 22, 69, 79, 106, 298,
ehoslovaka 532, 535 329, 335, 349, 374, 571-73
Drugi hram, vidi: Hram
Da-Don, rabin Kotel 93, 95, 155, 159, Drugi vatikanski koncil 411, 435
263-64, 282-83 Druzi 543, 560
Dajan, Moe 428, 430-31, 447, 449, Dugdale, Blanche 419
454, 458, 462, 464, 465, 536
Damask 171, 174, 359, 366, 464, 491, Denin 551, 567
499, 500-01, 504, 540, 549 Dibril 295-96, 319-20, 326
Dan 128 dihad 36, 62, 104, 340, 367-68,
Dan, patrijarh 117 371-72, 374, 378, 434, 497,
Dar al-ahd 564 512-16, 520, 533-34, 537-38,
Dar al-harb 36, 44, 103, 340, 564, 540-41, 551, 554, 556-58, 561-62,
573, 582, 593 565-67, 569
Dar al-hikma 356 Dingis-kan 360
Dar al-islam 20, 36, 340, 489, 498,
519, 564, 573, 582, 593 avao 572
Dar al-kitab 291, 339 ozo, Husein 87, 528
Dar al-sulh 564, 577, 593
Darije I. 143 Eban, Abba 373, 446, 458, 482
Darwish, Nonie 70, 553 Ebed-Melek 139, 320
David, kralj Izraelov 25, 58, 96, 100, Eber 114
124-27, 131-32, 141, 150, 157, Ecel 532, 591
169, 187, 223, 281, 349, 401, 424, Edd, Emile 533
431, 527, 582 Edom 170
Davies, Philip R. 95, 150, 157-58, Edomci 128, 142-43, 170
166, 170, 178-79, 185, 193, Efrajim 100, 118, 128, 278
623
Egipat 15, 65, 116-18, 123, 138, Emaus 156-57, 220, 224, 239
145-50, 357, 362, 421-23, 446-47, En Gedi 253
452, 461, 491, 510, 530-31, Erec Izrael 26, 37, 50-7, 83-5, 98,
546-48, 552, 561 120-22, 131, 134, 137, 139,
Egipani 118, 132-33, 138, 181-82, 141-42, 159, 174, 185, 193, 203,
212, 274-79, 453, 461-68, 486, 216, 234, 245, 253-58, 260, 264,
540-42 282, 288-90, 307, 357, 383-84,
Ehud 124 389-403, 413, 416, 437, 442-43,
Eichmann, Adolf 64, 521 445, 451, 460, 473-77, 482,
Eilat 131 581-82, 586, 591-92
Ein Harod 429 Eseck, Farid 374
Eitan, Rafael 453, 463, 566 eseni 177, 188, 192, 203, 238-40
Ekman, Ulf 12, 72, 453, 458 Esposito, John 70, 80, 373-74
El adaj 112, 117 Estera 85, 163, 235, 279, 302, 479,
el-Aksa, damija 448, 501, 506, 508, 596
527, 545 Ekol, Levi 446-47, 450, 452, 457-61
Elazar, David Dado 447, 457, 462, 467 Etiopija 139, 423, 433, 512
el-Bana, Hasan 537, 577 Eufrat 114, 133
Eldad, Israel 248, 254, 381-82 Europa 30-4, 58, 64, 107, 289, 294,
Eleazar, muenik 154, 276 258-59, 362, 367, 372, 378-79,
Eleazar, sin velikog sveenika 154 383-85, 392, 395, 434, 483, 489,
Eleazar, veliki sveenik 194, 254 517, 526-27, 578
Eleazar, zapovjednik zelota 219, 225, Europljani 367
237 Euzebije 200, 245-48, 252, 255-56,
Eleazar ben Jair (zapovjednik obrane 439
Masade) 244-47 Eva 270
Eleazar Hasmonejac 154 Evans, Mike 72, 438
el-Gailani, Raid Ali 512, 520 Ezav, brat Jakovljev 117, 268
el-Huseini, Abdul Kader 512-13 Ezekiel 134, 136, 150, 238, 247, 413,
el-Huseini, Kemal 498, 501-02 415
el-Huseini, Musa Kazim 492, 498, Ezekija 131-32, 183, 191, 196
500, 512 Ezra 51, 85, 143-44, 235, 274, 285,
el-Huseini, Hadi Emin 27, 58, 63-4, 288, 298, 393, 400, 582, 596
73, 81, 87, 303, 343, 350, 370-75,
402, 405, 423-24, 442, 497-536, Fad, Kuspije 208
545-47, 568-77 Faisal, emir i kralj Iraka 86, 268-69,
Elimelek 96 493-94, 499, 500-04, 569-70, 583
el-Khalidi, Jusuf 491 Faisal II. 548
Ellul, Jacques 61 Fallaci, Oriana 70
Elon Moreh 112, 470 Farad, Jakub 515
el-Zajdani, eik Zahir el-Omar 364 faraon 117-19, 123, 135, 138, 275,
624
302, 460 253, 256, 264, 364-65, 384, 426,

farizeji 171-79, 192-93, 203, 205, 216, 434, 458, 464, 468, 481, 515,
222, 273 540-45, 583, 591
Faruk, kralj Egipta 530, 545, 555 Galilejsko jezero 58, 121, 195, 458
Fatah 81, 557-58, 561-78 galut 25, 37, 136, 258, 284, 349-50,
Fatima 295, 498, 594-95 385, 391, 395, 439, 591
fatimidi 355-58, 594 Gaon iz Vilne 384, 392
Faust, Kornelije 178 Gaon, Saadia ben Josef 57, 93
Fazael, kula 189-90, 233 Gat 123, 128
Fazaelida 194 Gatafan 318-19, 329-31
fedajini 546, 552-53, 594 Gaulanitida 192, 195
Feliks, Antonije 210-12 Gaza 18-9, 35, 39, 70, 83-4, 122, 233,
Feniani 26, 173 349, 378, 445, 451, 472-73, 483,
Feroras, brat Heroda Velikog 175 531, 536, 538, 552-53, 557-58,
Fest, Porcije 212 561, 566-67, 586, 592
fetva 424, 503, 511, 520, 551, 570, George V. 491
574, 594-95 George, David Lloyd 418-19
Filadelfija 146, 174, 208 Gerazim 170
Filber, Jakov 460 Gezer 121, 167-69
Filip, tetrarh 195 Gideon 100, 124, 424, 429, 431-33
Filisteja 83, 122-28, 140, 157 Gihonski zdenac 131
Filistejci 83, 122-28, 142, 157, 161, Gil, Moshe 69, 82
270 Gilbert, Martin 59, 67-8, 82, 298, 354,
Filon Aleksandijski 73, 83, 87, 97, 374, 453, 472
207, 209, 239, 581, 597 Gilboa 126
Flavije, Josip, vidi: Josip Flavije Gilead 160, 173
Flavije, Tit, vidi: Tit, Flavije Giala 219, 225, 228
Flavije, Vespazijan, vidi: Vespazijan, Glubb, John Bagot (Glubb-paa) 405,
Tit Flavije 539, 545, 552-53, 585
Flor, Gesije 212-17 Goitein, S. D. 69, 82, 116, 298, 302,
Francuska 90, 365-67, 372, 387, 489, 337, 346, 348-57, 369, 374, 490,
499, 512, 529-30, 548, 557, 569 494, 549-50, 571
Francuzi 496, 500, 530 Golan 18, 58, 70, 173, 195, 447, 451,
Frankfurter, Felix 494 462-64
Fridrik II., car 358-59, 583 Golanska visoravan 28, 84, 147, 447,
453-69, 482
Gabinije 180-82,196 Goldstein, Ivo 13, 85, 523, 529
Gad, patrijarh 117 Goldziher, Ignaz 76-7, 105, 343-44,
Gadara 172-79, 219 374
Galileja 24, 58, 83, 159-66, 171-73, Golgota 256
179, 182-84, 190-204, 219, 265, Golijat 126, 157
625
Gordon, Martin L. 60, 262-65 Hamasova povelja 81, 339, 498, 526,
Goren, lomo 448-54 547, 557
Gorenberg, Gershom 35, 70, 388, Handar divizija 32, 523, 528-29
401-02, 407, 435, 445, 447, Hanita 426, 430, 541
454-61, 467-71, 481-82, 566 Hanuka 149, 159
Goen 117 HaPoel HaMizrahi 404, 445
Gotovina, Ante 459 haram al-arif 350, 359, 413, 448,
Grat, Valerije 198 506, 539, 550, 593
Grci 50, 122, 145, 147, 151-54, 159, vidi i: Hramska gora
163, 165-67, 171, 194, 201, Harel, Josi 430
207-08, 213, 218, 275, 279 Harkabi, Yehoshafat 66, 82, 342-43,
Greenspan, Michael 32 506, 539, 550, 593
Guillaume, Alfred 74, 304, 316, 338 Harrison, Benjamin 417
Gur, Mordehaj Motta 448 Harun, Abdusselam 300, 313-14, 322,
Gu Ecion 32, 458-60, 485, 495 328, 331, 373, 376, 562
Gu emunim 290, 454, 461, 468, 470, Hasan Ibn Thabit 325
472 Hasmonej, patrijarh dinastije
Gu Katif 483 Hasmonejaca 154
Hasmonejci 57, 83, 121, 154, 157,
Haba, Dord 36, 563 161-79, 186-88, 198
Hacohen, David 425, 427 Hasor 122
Hadrijan 249-52, 255-56, 452 Haemiti 58, 368, 493, 496 515, 545,
Hadi Emin el-Huseini, vidi: el- 548, 552, 570, 574
Huseini, Hadi Emin Hatida 295-96
Hafez, Mustafa 553 havlaga 428, 497, 591
Hagaj 232, 596 Hebreji 84, 114-119, 205-206 246,
Hagana 28, 426-29, 431-32, 500, 507, 268, 273, 279-80, 409, 419
536-39, 542, 591-92 Hebrejsko sveuilite 60, 65-7, 149,
Hagara 116 226, 434
Hagee, John 72, 435, 438 Hebron 38, 58-9, 122, 126, 157, 161,
Haifa 423, 429, 507, 510-11, 536, 348-49, 359, 363, 365, 384,
540-42, 559 450-51, 459-60, 479, 495, 499,
Haining, Robert 429 507
halaha 285-87, 290, 390, 400-03, 444, Hedding, Malcolm 72, 435
454-55, 475, 478, 591 helenisti (helenizirani idovi) 146,
HaLevi, Haim David 102 246
Halid ibn al-Walid 333 helenizam 93, 145-47, 154, 168, 275,
Hamam 320 281
Haman 302, 479 hendek 318, 323, 331
Hamas 378, 511, 551, 555-61, 563, Henok 94, 205
566-67, 576, 578 Hermon, gora 195, 458, 464
626
Herod II. 209 527

Herod Veliki 59, 146, 175, 180, Prvi hram 83-4, 118, 126, 132-40,
182-93, 236 260, 282
Herod Agripa 196, 215-16 unitenje Prvoga hrama
Herod Antipa 193-98 138-40, 227, 323
Herodijada 189, 197 Drugi hram 18, 56, 59, 72, 82, 85,
Herodion 189, 221, 236, 253 111, 141-57, 161-70, 175, 177-83,
Herodot 83 189-90, 204-05, 209-11, 215,
Herzl, Theodor 73, 267, 382, 385-88, 239-40, 247-52, 260
393, 396-99, 401, 412-16, 489, unitenje Drugoga hrama 127,
491 203-04, 224-33, 439-40
Herzog, Chaim 70, 82, 448, 452-53, Trei hram 70, 134, 259, 264, 288,
461-66, 472, 555, 558 381, 393-94, 413, 454, 501
Heschel, Abraham Joshua 32, 73, 99, Hramska gora 18, 44, 152, 190, 217,
265, 268 254, 350, 359, 402, 413, 440,
Hebon 173 448-50, 454, 477-78, 506-08, 516,
Hezbalah 541 593
Hidaz 58, 64, 295-99, 327, 329, 335, Hrvati 51, 459, 482, 523
339, 341, 349, 352, 368, 372, 493, Hrvatska 28, 51, 85, 87, 408-09, 561
499, 510, 594-95 Hudejbija 44, 328
hidra 105, 297, 301, 308-09, 316, Hudejbijski mir/sporazum 49, 51,
328, 332-37, 376, 587, 594 328-29, 332, 359, 562-63, 567,
Hilkija 133 577-78, 594
Himmler, Heinrich 522-23 hudna 36, 44, 560, 565-67, 594, 599
Hipik, kula 189, 233 Hulagu-kan 360
Hirkan, Ivan, vidi: Ivan Hirkan Huntington, Samuel 60-01, 437
Hirkan II. 181 Husein, kralj Jordana 73, 368, 447,
Hitler, Adolf 486, 520-21 457, 460, 570, 574
hitnahalut 33, 44, 592 Husein, erif Hidaza 368, 493, 569
vidi i: nahala Huseini, vidi: el-Huseini
Holokaust 34, 37, 64, 287-89, 336,
345, 349, 410-11, 435, 439,-41, Ibn Hiam 74-5, 300, 313-14, 322,
446-49, 463, 480, 483, 486, 532, 328, 331, 373, 376-77, 502, 562
586, 593 Ibn Ishak, Muhamed ibn Jasar ibn
Horaizin 25 Khijara 62, 74-75, 77, 81, 105,
Horeb 119 294-338, 345, 347, 373, 377, 577,
Hosroe 86 586
Hoyland, Robert 69, 79-80, 348-49, Ibn Kathir 76, 87, 319-26, 345, 358,
374 377
hozer betuva 39, 592 Ibn Rud (Averoes) 581
Hram 25, 141, 234-35, 284, 390, 507, Ibn Sina 581
627
Ibn Warraq 62-05, 77, 79, 421 Ivan, evanelist 273, 422, 436, 597
Ibrahim-paa 291, 305, 365-66 Ivan Esen 239-40
ICEJ, vidi: Meunarodna kranska Ivan Hirkan 145, 169-75
ambasada u Jeruzalemu Ivan Krstitelj 189, 195
IDF, vidi: Izraelska vojska Ivan iz Giale 219-29
Idumeja 83, 143, 157-60, 173-78, Ivan Pavao II. 411
181-84, 190-97, 219-22 Ivan Zlatousti 274, 436
Ifrikija 356-57 Iz ad-Din al-Kasam, Muhamed 511,
Iraani 68, 453, 542 513
Irak 45, 58, 64-5, 261, 347-50, 354, Izaija 57, 96, 98-100, 131, 136, 205,
360-61, 368, 429, 444, 452, 461, 223, 260, 277, 283, 287, 383, 415,
490, 496, 499-500, 510, 512, 518, 421, 451, 596
520-21, 530, 540, 545, 548, 570 Izak, patrijarh 84, 94, 113-17, 126,
Iran 67, 142, 361, 520-22, 549-50, 268, 366, 410, 450
557, 594 Izrael
Irgun 428, 471, 513, 532, 543-44, 591, Izakov sin Jakov 94, 100, 113-14,
594 116-17, 252, 268, 273
islam 102-16, 291-361, 366-78, vidi i: Jakov, patrijarh
382-84, 406, 438, 442, 448-54, Izraelska plemena 115, 118, 123
482, 484, 489-539, 546-88, 593, drevni Izrael do podjele 111-26
598 Sjeverna kraljevina 127-31
Islamisches Zentral-Institut, vidi: moderna Drava 29-38, 56, 101,
Sredinji islamski institut 111, 116, 257, 355, 587
Islamski Dihad 36, 62, 104, 340, ostalo 41, 55-66, 70, 73, 82-6,
367-78, 434, 497, 511-20, 92-102, 108-40, 144, 156, 160-66,
533-41, 551-69, 575-78, 583-84, 077, 188, 202, 215, 232, 246,252,
593, 595 257-78, 282-88, 307, 354-57, 378,
Israeli, Raphael 67, 82, 438, 559, 583 381-99, 403-12, 421-24, 432-39,
Isus iz Nazareta 441-48, 452-62, 466-82, 487, 490,
prema evaneljima 42, 83, 120, 498-99, 519, 531, 535, 537-47,
188, 192, 196-97, 206, 212, 235, 551-60, 570-78, 588, 591-93
273, 436-39 Izraelac 32-33, 64, 84, 93, 113-125,
prema Josipu Flaviju 196, 200-06 137, 283, 391, 445-57, 463,
prema Tacitu 201 471-81, 543, 557, 560, 566
kao idov 188, 245-47, 258, 260, Izraelska vojska 28, 67, 81, 248, 264,
275, 284-85, 292, 298, 306, 336, 421, 430-38, 448-50, 462, 464-66,
342, 410 500, 542, 566-67, 571, 591
drugi dolazak 415
Imael 116, 168, 333, 348, 369, Jafa (Jafo) 168, 507-08
477-78 vidi i: Jopa
Itureja 171, 173, 195 Jafet 270
628
Jahadut hatora hameuhedet 348 Johannesburg 566-67

Jamnija 173, 194, 220, 222, 224, Jojakim 133-34
233-58 Jom kipur 37, 101, 178, 264, 301, 400,
Janej, Aleksandar, vidi: Aleksandar 432, 453, 455, 461, 465-68, 506,
Janej 554
Japan 130, 433, 521-22 Jom kipurski rat 37, 101, 264, 432,
Jasin, eik Ahmed 556, 586 453, 455, 461, 465-68, 554
Jason 150 Jonatan, sin aulov 157
Jatrib 297-98, 594 Jonatan Aristobul III. 184
vidi i: Medina Jonatan ben Anan 210
Jehovini svjedoci 417 Jonatan Hasmonejac 154, 160, 164-67
Jehuda ha Nasi 256 Jopa 173, 193
Jemen 58, 298, 333, 354, 356, 535, vidi i: Jafa
548 Jordan, haemitska kraljevina 58,
Jeremija 57, 100, 120, 133-44, 222, 444-47, 461-62, 482, 490, 499,
415, 516 548, 551-53, 555, 560
Jerihon 58, 122, 180, 192, 194, 218, Jordan, rijeka 83, 118, 121, 142, 146,
220, 224, 432, 531 160, 170, 172-80, 192, 195, 199,
Jeroboam 127-29, 133 219-20, 253, 384, 458, 464, 500,
Jeruzalem 24-8, 51-60, 65-67, 70, 100, 538
106, 121, 126-28, 131-67, 172, Jordanci 453
175-77, 180-99, 203-29, 232-36, Josip, brat Heroda Velikog 175
240-49, 252-59, 288-301, 350-51, Josip Flavije 59, 97, 114, 145-54,
356, 359, 362-66, 369, 373, 164-65, 170-72, 177-200, 210-44,
383-84, 390-93, 397, 402-03, 275, 597
407-09, 413, 418, 426, 434-35, vidi i: Testimonium Flavianum
448-59, 456-57, 471, 481-82, 456, Josip ha-Nagi 357
494-95, 498-501, 510, 512, Josip, sin Jakovljev 100, 117-18, 278
514-15, 520, 526-27, 536, 539, Joafat 131
543-46, 579, 583, 589, 592-93 Joija 132-35, 140
Jea, pokret 472, 487 Joua 57, 97, 113, 121-23, 142, 233,
Jiftah 118, 124 424, 432, 469, 476-77, 582, 596
Jisakar, patrijarh 117 Jotba 219
Jiaj 96 Juda Aristobul 171-72
jiuv 31, 64, 383-85, 394, 427, 442-44, Juda Galilejac 192
509, 512, 538, 543, 592 Juda Halevi 357
Joahaz 129 Juda Makabejac 159, 155-64
Joa 129, 131, 133 judaizam, vidi: idovstvo
Joazar, veliki sveenik 194 Judeja 70, 83-4, 101, 125, 128,
Johanan ben Zakai 219-23, 233-35, 132-23, 138, 140, 142, 145, 166,
241 197, 229, 237-58, 289, 298, 389,
629
448, 456, 515, 579, 582, 591 Katolika crkva 410-13, 482, 587
Judeja i Samarija (Zapadna obala) 38, Katz, Samuel 70, 82, 250, 253,
58, 112, 148, 264, 408, 433-35, 255-57, 260-61, 267, 277, 476
458, 466, 470, 473, 481-84, 487, Katz, Steven 82, 101-02, 285-86, 290,
559, 566, 592 440
Judejac 84-5, 131-35, 141, 164-67, Kaukdija, Fevzija 516, 529, 536,
171, 191 542-43
Jugoslavija 50, 63, 85, 459, 470, 510, Kedourie, Elie 33, 45, 61-9, 82, 103,
529-35 370, 391, 438, 490-91, 498, 501,
Jupiter 249, 252, 256 503, 514-16, 535, 538, 551,
Jusair ibn Rizam 331 553-54
Justin Muenik 274, 302, 306-07, 410, Khadduri, Majid 51, 68, 82, 105,
439 300-01, 312, 329, 374, 518, 562,
564-65, 577
Kab ibn al-Araf 315 Khajber 44, 86, 299, 317-18, 327-49,
Kaba 295, 332-33 373, 594
kafir 86, 318-19, 329, 594 Khazraj 300, 307-08
Kahalani, Avigdor 32, 462-63 Kinan Ibn al-Rabi 331, 373
Kahane, Binyamin Zev 440 Kiprus 189, 218
Kahane, Meir 73, 278, 290, 440, 472, Kir II. Veliki 51, 141, 232, 260, 288,
483 393
Kairo 349, 355-56, 361, 368, 466, 491, Kirjat Arba 58
530-36 Kirjat Jearim 124
Kajnuka, vidi: Banu Kajnuka Kister, M. J. 69, 79, 111, 301-02, 374
Kaldejci 134-40, 279 Klaudije 208-10, 597
vidi i: Babilonci Kleopatra 149, 172, 181, 185, 187,
Kaligula 207-08, 597 194
Kalischer, Cvi Hirsch 393 Kli Jakar (Dragocjena posuda) 595
Kama, SS divizija 529 Kneset 31, 445, 458, 472, 487
Kanaan 83, 112-23, 270, 277, 476-77, Knohl, Dov 32
579 Kook, Avraham Izak 392
Kapernaum 24 Kook, Cvi Jehuda 73, 392, 402, 460
Kardavi, vidi: al-Kardavi, Jusuf Koponije 197
Kari, Enes 78, 304-05, 527, 564, 570 Kopti 62, 78, 362, 450
Karo, Josip ben Efrajim 57, 363 Korkut, Besim 78, 84, 112, 304-05,
Karkemi 133-34 527, 570
Karsh, Efraim 50, 67, 374, 493, 497, Kosovo 50, 521, 529
552, 574 Ko, Julija 93, 258-59, 262, 390
Kasapovi, Mirjana 86, 383, 393, 421, Kritija 43
445 Kriarski ratovi 52, 56, 83, 355-559,
Kasije Longin 208-09 370, 583
630
krani 36, 42, 85, 207, 246-47, 256, Lepid, Marko Emilije 185
273, 284-286, 291-96, 299-301, Leszno 393
305-07, 334-35, 342, 346-48, Levant 83, 355, 361, 363-65
351-74, 405-415, 434-36, 451, Levi, patrijarh 118, 126, 143
491-95, 503-09, 515-19, 537, Levinger, Moe 468
540-48, 563, 578, 583-88 Lewis, Bernard 44, 66, 73, 82, 91,
kranski cionizam 71-2, 102, 207, 106-07, 142, 270, 330, 342, 353,
404-39, 509 359, 363, 366, 369, 371, 374, 376,
kranstvo 47, 51, 61, 68, 88-9, 92, 480, 545-50, 556, 560-64, 586-87
102, 202, 245, 258, 264-69, 273, Libanon 58, 148, 366, 407, 426, 444,
336, 347, 360, 370, 409-15, 490, 496, 499-500, 516, 530-36,
421-22, 571-72, 583 540-48, 553-56, 591
Kuman, Ventidije 209 libanonski krani 26, 367, 516,
Kumran 188 541-48
kumranska sljedba 238, 262, 241 Libija 175, 251, 361, 452, 537, 568
Kumranski svitci, vidi: Svitci s Litva 399-400
Mrtvog mora Livets Ord 60
Kng, Hans 412 Livija Druzila (Julija Augusta) 195
Kupola na Stijeni 127, 359, 413, 448, Lizimah, Aleksandar 209
527 Lucije Flavije Silva 242-43
Kuran 52, 54, 74-7, 84-7, 104, 111, Luntschitz, lomo Efrajim 395
291-311, 320, 323, 335-38, Luteranska crkva 409
341-46, 350-58, 369-71, 496, Luther, Martin 90, 366, 406
519-22, 556, 567, 572-73, 595
Kurdi 86 Ljubuni, Salih 511
Kurejiti 51, 308-10, 315-16, 327-28,
332-33, 338, 559, 362 MacDonald, Ramsay 509
Kutb, Sejid 570, 577 Madaba 170
Kuyper, Abraham 60, 102, 406, 406 Mafdal (Miflaga datit leumit) 445, 458
Kvirinije 192, 209 Magdala 25
Mahatir Muhamed 569
Laburistika stranka 112, 479 Mahdi 108, 561, 594
vidi i: Mapai Maheront 180, 189, 218, 220-21, 236
Lamek 94 Maimon, Jehuda Leib 392, 402-04
Lassner, Jacob 53, 443 Maimonides, vidi: Rambam
Lawrence, T. E. 113, 124, 379, 421, Makabejci 149, 152, 154, 158, 162,
490 276, 596
Lebl, eni 69, 73, 405, 492, 498-99, vidi i: Hasmonejci
501-02, 510, 513, 516-17, 521-31 Makabejski ustanak 154-69
Leeming, David 41 Makedonci 50, 146, 152
Lehi 532, 543-44, 592-93 Makpela 450-51
631
Malahija 136-41 531, 538

Malh 218 Meir, Jakov 402
Mallmann, Klaus-Michael 63, 405, Meka 292-97, 308-11, 315-18, 327-33,
507, 516, 519-21, 531 337-38, 498, 524-29, 562, 593-95
mameluci 111, 361-62, 368, 451 MEMRI (Middle East Media Research
Manae, kralj Judeje 132 Institute) 82, 370, 550, 555-57,
Manaeova molitva 132, 597 559-60, 562, 586
Manae, patrijarh 110, 118, 278 Menelaj, veliki sveenik 150-52, 158
Manat 337 Merneptah 118, 123
Mapai (Mifleget poalei Erec Israel) Meron, Theodor 458
403, 444-45 Mesija 212, 246, 259-64, 298, 306-07,
vidi i: Laburistika stranka 354, 362, 390-92, 410, 592
Mapam (Mifleget hapoalim mesijanizam 38, 44, 241, 261-65, 389,
hameuhedet) 33 394, 409, 452-53, 479
Mariamna, kula 189, 233 Metuelah 94
Mariamna, ena Heroda Velikog Mezopotamija 112, 130, 142, 1676,
184-86 184, 245, 251, 259, 270, 349,
Mariamna II. 195 360-61
Marija, majka Isusova 83, 204, 293, Mezvinsky, Norton 70, 473
299, 302 Mihej, prorok 136, 440, 596
Marka, Mladen 459 Mirjam 100, 302
Marko Antonije 185 mitnahalim 38, 469, 484, 592
Maroko 361, 452 Mizrahi, pokret 398-404, 445, 592
Masada 189, 217-21, 236-48 Mizrahi idovi 34
Maslinska gora 224-26 Moab 96, 127, 170, 173
Matatija, Hasmonejac 154-55, 164, Modiin 154, 254
172 Mohliver, Samuel 392, 396
Matatija, vidi: Antigon Matatija Mongoli 353, 360-61
Mauri 360 Montefiore, sir Moses 365, 384, 449,
McGrath, Alister 102, 409-12 494
Medaba 173,175 Mordokaj 85, 448
Medija 130, 169 Morija 126
Medina 78, 292, 297-302, 308-09, Morris, Benny 66, 82, 383, 387, 396,
312-21, 327-38, 345-46, 351, 373, 399, 406, 418, 421, 428, 431, 442,
524, 587, 593-95 499-500, 502, 504, 507, 510-12,
Mediteran 176 520, 529, 532-44, 569, 574, 585
Meunarodna kranska ambasada u Morsi, Muhamed 555, 562
Jeruzalemu 67, 407, 435 Mrtvo more 140, 189, 221, 236, 238,
Megido 121 248, 254, 421
Mehmed V. 367-68, 585 Mubarak, Hosni 570
Meir, Golda 73, 413, 460, 465-67, Muhamed Ali-paa 365
632
Murat III. 363 Nikodem 176

Murat-beg 363 Nikola Damascenski 187
Muslim, Sahih 76, 526 Nil 117
muslimani 39, 49, 62, 76, 81-6, Niniva 132, 279
103-08, 134, 292-94, 300-77, 437, Noa 270-71
489, 503-11, 519-45, 551, 556-65, Novak, David 267, 277
576, 582, 588, 594, 596 Novi zavjet 196-97, 202, 246, 269,
Muslimansko bratstvo 82, 378, 491, 410, 437, 572, 592
514, 531-38, 546-63, 570, 575, NRP (National Religious Party), vidi:
577, 586 Mafdal
Nrnberki proces 530
Nabatejci 175, 185, 189
Nablus 58, 112, 359, 470 Njemaka 63, 367, 375, 394, 509, 512,
Nabukodonozor 134-46, 227, 452 520-23, 529, 591
Naftali, patrijarh 117
nahala 38, 360, 469 Obadija 42, 596
vidi i: hitnahalut Obeana zemlja 83-4
Nahor 271 Obed 96
Naomi 96 Oktavijan, vidi: Cezar, August
Napoleon 365 Omer ibn al-Katab 348
Narkis, Uzi 448, 450, 512 Omerbai, evko 74-5, 301, 320,
Narodna fronta za osloboenje 323, 325, 331, 335, 346, 359, 376
Palestine (PFLP) 36, 551, 563 Onija 150, 181, 245
Naser, Gamal Abdel 545-46 Oren, Michael 70, 82, 415-17, 421,
Nasralah, eik Hasan 586 438, 446-49, 452-53
Naaibi, obitelj 501, 503-04, 512, 574 Orijentalizam 65, 373
Naaibi, Ragib 500, 515 Oslo 67, 436, 566-67
NDH 522-23, 526, 528-29 Osman, kalif 296, 298-99, 307
Nebuzaradan 140 Osmansko carstvo 365-67, 387, 489,
Negev 58, 127, 143, 464-65, 481, 515, 503
560 Otniel 124
Nehemija 51, 143-44, 235, 288, Otvoreno drutvo 487
393-94, 400, 582
Neko II. 133 Palestina 19-20, 24-08, 83, 256,
Neron 201, 218, 220, 597 416-17, 421, 438, 452, 490-97,
Netanyahu, Benjamin 415, 421 535, 545, 551-52, 581, 595
Neturei karta 482 Palestinsko kraljevsko povjerenstvo
Neve Jaakov 459 50, 76
New York 38, 473, 527 Palmah 464, 512, 592
Nijemci 64, 512, 520, 522, 529 Panda, Muhammed 77-8, 112, 305,
Nikanor 162-63 564, 570, 575, 587
633
papa 61, 90, 411-13 Pozderovi, Admir 375

Papinsko vijee za promicanje Pravoslavna crkva 89, 409-10
jedinstva krana 411 Protokoli cionskih mudraca 268, 372,
Papp, Ilan 66, 70, 430 405, 492, 518, 557, 569
Pariz 365, 471, 529 protuidovstvo 273-74, 286, 307, 336,
Parti 182 372, 435, 495, 512, 519, 531
Pavao, apostol 104, 118, 206, 273 Prvi hram, vidi: Hram
Pax Islamica 35, 567 Ptolemaida 164, 166, 172, 174, 218
Pekah 130 vidi i: Akon
Peel, Earl 499, 507-08, 515, 517 Ptolemej I. Soter 145, 162
Peelovo povjerenstvo 507, 515, 517, Ptolemej II. 146-47
571 Ptolemej IV. 146
vidi i: Palestinsko kraljevsko Ptolemej VI. Filometor 149, 181
povjerenstvo Ptolemej XIII. 181
Perez, imon 379, 565 Ptolemejevii 145-47
Perzija 58, 161, 25, 302, 356, 510
Perzijanci 104, 279, 306, 340, 347 Rabin, Jichak 449, 471-72
Pessin, Yitzchak 71, 92, 263, 265, 389, Rahela, ena Jakovljeva 59
391 Rahman, Omar Abdel 346, 354, 570
Peters, Francis Edwards 68, 77-80, Rambam (Maimonides) 93, 262-64,
103-04, 294, 313, 353 357
Peters, Joan 69, 73, 82, 384, 424, 499, Ramses II. 118
505 Ramses III. 123
Peterson, Lorna, vidi: Wingate, Lorna Rat za nezavisnost 67, 442, 464, 485
Petoknjije 57, 119, 144, 199, 258, Ratzabi, Shalom 101, 290, 390
261, 271, 283, 286, 305, 390 Ratzinger, Joseph 89, 411-12
pijetisti 409 Rebeka, ena Izakova 117, 450
Pilat, Poncije 198-201 Rebi, Adalbert 93, 175, 411
Pinhas, sveenik 125 reformacija 88-90, 336, 406, 409
Pinsker, Leon 385 Reines, Izak Jakob 392, 397-403
Pio X. 413 Rendi, Smiljana 85
Pipes, Daniel 70, 78, 374, 490, 499, revnitelji, vidi: zeloti
531, 547, 569 Rim 90, 104, 150, 162-63, 177,
platonizam 53 179-82, 185-87, 190-97, 200-17,
PLO 35, 81, 470, 551-57, 563-65 224, 232, 237, 246, 251, 260, 272,
Poitiers 346, 351 284, 408, 412, 434, 437, 485, 521,
Pojas Gaze, vidi: Gaza 597
Polibije 43, 149, 161 Rimljani 83, 104, 136, 150, 163,
Poljska 393-94 175-81, 189-98, 206-45, 250-60,
Pompej, Gnej 175-83, 196, 198 279, 436, 597
Porat, Hanan 460, 468, 502 Rimsko Carstvo 60, 185, 203, 250,
634
258 194
Roberts, Oral 60 Saloma Aleksandra 172-74, 194
Robertson, Pat 72, 438 Salomon, kralj 100, 126-27, 129, 131,
Robinson, Edward 131, 424, 502, 511, 137
536 Samarija 38, 58, 83-4, 101, 112, 128,
Roboam, kralj Jude 127-33 130-32, 141, 145, 148, 166,
Rodinson, Maxime 62, 74, 80, 300-03, 170-73, 179-82, 189-90, 193-97,
325-26, 376 264, 284, 289, 384, 389, 408, 433,
Rothschild 224, 226, 254, 364, 384, 445, 447, 458, 466, 470, 473,
399 481-84, 487, 515, 559, 566,
Royal Geographic Society 423, 598 591-92
Ruben, patrijarh 117 Samarijanci 131, 145, 199-200, 252,
Rubin, Uri 69,79 277, 249
Ruf, Anije 190, 198 Samson 100, 124-25, 424
Runciman, Steven 82, 359 Samuel, prorok 118, 124-26, 443,
Rusija 364, 372, 383, 388, 394-95, 596
398, 405, 452, 492, 502 Samuel, sir Herbert 498, 500-03,
Ruta 95-6, 235, 260, 277, 282, 596 576
Rutherford, Joseph Franklin 417 Sanders, James A. 202, 260-65
Samuel ibn Naghrela (Samuel
Saadija Gaon 57, 93, 357 ha-Nagid) 357
Sabin 189-91 Sandstrm, Emil 31
Sachar, Howard 70, 82, 385, 393-94, Sanhedrin 134, 171, 180-183, 201,
453, 463, 465, 467, 473, 483, 500, 235, 256, 258, 261
504, 506, 509-10, 532 Sanherib 132
Sad ibn Muaz 318-26, 345 Sapir, Shaul 82
SAD 78, 408, 536 Sara, ena Abrahamova 100, 114, 116
vidi i: Amerika Saraceni 348
Sadat, Anvar 374, 570 Sarajevo 376, 393, 447, 523, 552
Sadok 150-51, 177, 193 Sargon II. 130
saduceji 171, 177, 183, 203, 205, 216, Satmar 441, 482-83
222 Saudijska Arabija 65, 378, 452, 461,
Safed 363-65, 384, 507 490, 514, 530, 551, 568, 595
Safija, idovka 373 Schrer, Emil 82, 165, 192-93, 210
Safwat, Ismail 35, 62, 65, 373-74, 421 Schwartz, Daniel 82, 149-50
Said, Edward 35, 62, 65, 373-74, 421 SCO (Svjetska cionistika
Salam, Abdulah b. 303, 347 organizacija) 397-98, 598
Salmanasar V. 130 Sebasta 189, 193, 214, 470-71
Saloma, ki Herodijade 189, 195 Sefardi 102, 402, 592-93
Saloma, punica Heroda Velikog 184 Seforis 180, 191, 196
Saloma, sestra Heroda Velikog 175, Selassie, Haile 433, 512
635
Seleuk IV. Filopator 148, 162 Sohnut 403-04, 427-28, 515, 536,
Seleukidi 86, 147-48 593
Seleukija 86, 173 Sokolov, Nahum 412
Selim I. Okrutni 363-64, 368 Soros, George 487
Septuaginta 122, 597, 631 Sovjetski savez, vidi: SSSR
Sever, Julije 251 Specijalne none postrojbe 421, 427,
Shaftesbury, Lord Anthony Ashley 429, 431-32, 510, 598
Cooper 414-15 Spencer, Robert 70
Shahak, Israel 70, 285-86, 290, 473, Spero, Shubert 71, 73, 92, 99, 102,
478-79 263, 265, 289, 389, 391, 400, 411,
Sharon, Ariel, vidi: aron, Ariel 439, 456
Sharon, Moshe 35, 51, 64-6, 79-84, Srbi 51
104-06, 115, 272, 299, 312, 335, Sredinji islamski institut (Islamisches
344-45, 374, 391, 438, 484, Zentral-Institut) 522
565-66, 577 Sredozemno more 83, 127, 129, 146,
Shlaim, Avi 66,70 174, 179, 384
Sidkija, kralj Judeje 134-40 SSSR 74, 452, 461, 483, 530, 544
Sidon 135, 364 Stillman, Norman 68, 73, 82, 262,
sikariji 211-12, 216, 220, 237-38, 244 302, 314, 318, 329, 334, 349,
Sinaj 119, 447-48, 451-53, 459, 351-52, 354-58, 361-65, 367, 374
465-68, 490, 499, 562 Stone, Michael 82, 174
Sinajska pustinja 118 Storrs, Ronald 405, 499, 501
Sion, vidi: Cion Strabon 149
Sirija 58, 65, 83, 142, 145, 148, Stratonova kula 172-73, 189, 195
166-67, 174-83, 190-96, 200, 213, Studia Orientalia 66
218, 224, 245, 250, 309, 317, 332, Sudan 139, 421-23, 452, 461, 542
348-49, 384, 444-47, 452, 458, Suez 367, 461, 465-66, 517, 547,
461-62, 464, 468, 490, 494-504, 553
511, 525, 530, 535, 540, 545, 548, Sukenik, Eleazar 248
595 Sulejman Velianstveni 363
Sirijci 173, 453, 463-64 sulh 44, 559, 564-65, 578, 595
Skarsaune, Oskar 136, 202, 256, Sultan, Wafa 375
285-86, 410, 436, 439 Sulzberger, C. L. 517, 521-22
Skaur, Marko Emilije 176 suniti 76, 258, 360, 519, 548, 553,
Skenderbeg, SS divizija 529 594-95
Skitopolis 173 Sveta zemlja 44, 84, 145
Slano more 188 sveti rat 44, 115, 121-22, 340, 368,
vidi i: Mrtvo more 532, 534, 538, 582, 593
SNS, vidi: Specijalne none postrojbe vidi i: dihad
Sodoma 98 Svetinja nad svetinjama 44, 126-27,
Sohem, kralj 218 178, 231-32, 440, 477
636
Svetonije, Gaj Trankvil 203, 207-08, ulhan aruh 363

241, 597
Svitci s Mrtvog mora 149, 238, 254, Tabari, vidi: al-Tabari
262, 421 Tacit, Kornelije 149, 151, 176, 201,
Sykes, Christopher 70, 82, 388, 203-04, 209-10, 213, 241
405-06, 413-16, 419-20, 422, Taha, Mahmud Muhamed 581
424-29, 432-33, 460, 497, 499, Talmud 57, 73, 87-8, 101, 111,
509 133-34, 140-41, 159, 219,
Sykes, Mark 415-19, 490 222-23, 232, 234, 241, 248, 258,
263, 284, 286, 290, 389, 394, 440,
abtaj Cvi 262, 285, 382, 400 486, 591-93
alom ahav 487 Tantavi, eik Muhamed Said 556, 586
amgar 124 Tarabsa 175
aron, Ariel 35, 465-67 Taylor, B. H. Waters 495, 499-500
aron, Moe, vidi: Sharon, Moshe Tcherikover, Victor 82, 150, 173
aukat Ali 510 Teichtal, rabin 37
aul, kralj 123-26, 424 Teitelbaum, Joel 441, 483
ehid 108, 511, 575, 586 Tekoa 128, 253
ekem 58, 112, 123, 145, 170, 470 Tel Aviv 102, 428, 471, 510, 513,
em 114, 270 541-42, 545
erijat 104, 365, 496, 498, 551, 563, teologija 52-5, 63, 89-93, 103, 107,
594-96 119, 157, 274, 278, 282, 297, 317,
ertok, Moe 427-29 351, 369, 406, 409-11, 438, 473,
estodnevni rat 37, 61, 116, 287-89, 584-85
402, 407, 431-32, 446, 453, Testimonium Flavianum 200
460-61, 469, 479, 522, 550, 554, Teuda 209
563 Thabit, Said al-Had 514
ibenik 535 Tiberijada 197, 235, 258, 363-65, 384,
ihab, Fuad 540 540
ijiti 198, 301, 349, 356-60, 519-20, Tiberije, Julije Aleksandar 209, 217,
541, 594-95 224
ilo 124-25 Tiberije, rimski car 195, 197, 200-01,
imun, patrijarh 117 207, 597
imun, ustanik iz Pereje 191-92 Tiglat-Pileser III. 129-30
imun bar Giora 219, 225, 227 Tir 135
imun ben Johaij 346 Tirataba 199
imun Hasmonejac 121, 167-69 Tit, Flavije 218-19, 224-33, 241, 244
inavi, Muhamed Mahmud 540 Tito, Josip Broz 63, 530, 575
panjolska 58, 65, 347-48, 354, Tomi, Celestin 277
356-57, 362, 373, 592-93 Tora, vidi: Petoknjije
vidi i: Andaluzija Trahonitida 194-95, 217
637
Trei hram, vidi: Hram Volf, Miroslav 294

Tridentski sabor 90 Vrhovno muslimansko vijee (VMV)
Trifon ili Trifun 167-68, 274, 302, 503, 505-06, 598
306-07, 410, 439
Transjordanija 64, 368, 507, 509, 518, Wadi al-Qur 349
530-31, 552 Wagner, Clarence 72, 435, 437
Troen, Ilan 53, 443 Waraka ibn Naufal 296
Tuchman, Barbara 72, 406, 414-15, Waren, sir Charles 177
418, 421 Warhaftig, Zerach 458
Turska 58-9, 69, 72, 362-65, 367-68, Wasserstein, Bernard 495
384, 399, 489-92, 494, 505, 510, Watt, Montgomery 78-80, 294, 312,
549, 568 314, 318, 334
Tutmozis III. 118 Wauchope, sir Arthur Grenfell 509-10
Twain, Mark 23-5, 384 Wavell, sir Archibald 428-29
Weber, Max 60, 406, 572
UAR 548 Weizmann, Chaim 87, 369, 383,
Ubada ibn al-Samit 313 387-88, 397, 404-05, 426-28,
Uhud 316, 331 432-33, 491-93, 496, 509, 517-18,
Umajadi 72, 346, 596 566, 570
UN 31, 61, 403, 444, 461, 470, 480, Weizmann, Ezer 66, 566
496, 532, 541, 557 Weizmann, Vera 73, 427
UNSCOP 31, 532-35, 598 Wilenski, Emanuel 426-29, 497
Uris, Leon 341, 379 Wilson, Woodrow 417
Uzejr 296, 298-99, 307 Wingate, George 422
Uzija 191 Wingate, Ethel 422
Wingate, Lorna 423-27, 433
VanderKam, James 82 Wingate, Orde Charles 72-03, 372,
Var, Kvintilije 194 404-05, 421-34, 457, 460, 497,
Vatikan 411, 413, 533 510, 512, 536
vidi i: Drugi vatikanski koncil Wingate, sir Reginald 421, 433, 460
Velika Britanija 251, 255, 365, 372, Wingate, William 422
399, 405, 415, 418, 424, 459, 489, Wisliceny, Dieter 64, 521
494, 496, 512, 514, 517-20, 529, Woolbert, Robert Gale 379, 505, 510,
532, 535, 537, 569, 584 511, 515-18
Vermes, Geza 82, 149
Vespazijan, Tit Flavije 203-04, 218-23, Yadin, Yigael 82, 236, 238-39, 248-54
232-33, 241, 243, 452, 597 Yeor, Bat 62, 64, 68, 82, 351, 569
Vijee sigurnosti UN-a 466, 557 Yishai, Yael 33
Vijetnamski rat 407
Visoki arapski odbor (VAO) 514-18, Zagreb 85, 375-76, 379, 464, 511,
536, 598 522-23, 529
638
Zaharija, prorok 57, 440, 596 140-68, 171-91, 193-203, 205-24,

Zajid 296 226, 228-61, 263-65,
Zajnab bt. a-Haris 331, 341 267-69, 273-82, 284-308, 312-24,
Zajnab, Muhamedova snaha a kasnije 327, 330-58, 360-67, 369-405,
ena 62 408-19, 421-32, 434-36, 439-46,
Zalman, Elijahu ben lomo, vidi: 448-69, 471-75, 477-81, 483-85,
Gaon iz Vilne 392 489-503, 506-11, 513-38, 540-45,
Zapadna obala 58, 83, 453, 459-60, 548, 551-57, 563, 566, 568-70,
471, 552, 557, 567 574, 579, 582-83, 586, 588,
Zapadni zid 127, 231, 402, 455-56, 591-94, 597
506, 510 idovska drava 27, 33, 61, 73, 171,
Zarzura 423 179, 267, 285, 382, 385-87, 396,
Zebulun, patrijarh 117 407, 412, 416, 435, 441, 459, 476,
zeloti 193, 212, 216, 219, 237-42, 489, 503, 514-16, 533, 538, 544-
244-45, 582 45, 552, 538-63, 567-70, 575,
Zemun 393 586
Zerubabel 142 Der Judenstaat 382, 386, 416, 489
Zid plaa, vidi: Zapadni zid idovstvo 41-48, 51-61, 68, 71-81,
imiji 36, 68, 86, 350-52, 355-57, 88-97, 101-09, 119-20, 151, 170,
360-65, 519, 596 173, 175, 188, 202, 205, 207, 221,
zoroastrizam 62, 80, 353, 572 233-35, 247, 257-65, 273, 278,
280, 285, 292, 298-99, 303, 335,
abotinski, Vladimir Zeev 421, 500, 343, 352, 360, 375, 385, 389, 395,
515 402, 406, 411, 434, 452, 475, 481,
idovi 24-41, 45, 47, 49-54, 57, 59, 484, 523, 524, 528, 556, 570-73,
61, 63-71, 83-5, 90-3, 97-102, 105, 581-89
108, 114, 116, 127, 131, 134, 136,
639
Boris Havel
ARAPSKO-IZRAELSKI SUKOB
Izdava
Naklada LJEVAK d.o.o.
Kopaevski put 1c, Zagreb
Za izdavaa
PETRA LJEVAK
Lektura i korektura
JAKOV LOVRI
Dizajn naslovnice
BOJAN KANIAJ
Izrada kazala
BORIS HAVEL
Grafika priprema
GRAFIJA, d.o.o., Zagreb
Tisak
FEROPROMS, Zagreb
ISBN 978-953-303-576-5 (meki uvez)

ISBN 978-953-303-577-2 (tvrdi uvez)
www.ljevak.hr

BORIS HAVEL Arapsko-Izraelski Sukob Reli

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

BORIS HAVEL Arapsko-Izraelski Sukob Reli

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Boris Havel

Zagreb, travanj 2013.

Knjiga je objavljena uz novanu potporu

ISBN 978-953-303-576-5 (meki uvez)

ISBN 978-953-303-577-2 (tvrdi uvez)

Predgovor (prof. dr. sc. Mirjana Kasapovi) 15

Muhamedova polemika, sukobi i ratovi protiv idova 301

Borba za osloboenje Palestine

Pojmovnici i kratice 591

Popis literature 599

Kazalo imena i nazivlja 619

Knjiga Arapsko-izraelski sukob: religija, politika i povijest Svete

njim nakon to sam 2005. dovrio magistarski studij na Hebrej-

International School i Caspari centra u Jeruzalemu te NSK-u u Za-

Bliski istok drutveno je najheterogenija i politiki najkonfliktnija

1 O semantikim problemima v. Kasapovi (2010.).

koji se naziva i normativnim i identitetnim pristupom nastoji

znanosti i to nema vanije regionalne teme od njega. Upravo se

volji. Savez Boga i njegova naroda znaio je uspostavu Kraljevstva

vidjeli su kao zalog u buduim pregovorima s Arapima s vreme-

2 Metafizika perspektiva oduvijek je bila svojstvena idovskoj desnici, a sublimirana

dizali ustanke i pokuavali zbaciti islamsku vlast. Negativni opisi

je vrijeme za to pitanje bio prijelaz iz 19. u 20. stoljee jer je

Bliskom istoku od teokracije iranskog tipa do ugradnje teokratskih

prof. dr. sc. Mirjana Kasapovi

U VOD U PROBLE M AT IKU

O snutak Drave Izrael 14. svibnja 1948. i njezin opstanak na

1 Pojmovnik nepoznatog nazivlja nalazi se na str. 591.

budunost zemlje kojom je putovao dvije godine ranije. Tako je

Vrijeme Twainova putovanja podudaralo se s kulminacijom ope

ciju. Magdala je dom prosjakih Arapa; Betsaida i Horaizin nestali

3 Isto, str. 215.

Jeruzalemu ali malo je tko oekivao da e doista sljedeu Pashu

prilika. Ta su oekivanja bila racionalna; djelomice i na temelju

stav ne samo prema cionizmu nego i prema idovima openito.

Drava Izrael: politika koincidencija ili?

Ako je povijest ijedne suvremene zemlje satkana od vanih i ne-

nog dijela aktera da je militarizam i nasilje teoloki legitiman nain

lestini, skupa sa sunarodnjacima koji su imali sreu da je se doko-

16 Netanyahu, 2000:83-84; Britanska vlada i naelnik Imperijalnoga glavnog stoera

borba na ivot i smrt.17 Pet arapskih armija, meu kojima su bile i

17 Na pitanje o najteoj ivotnoj odluci, Ben-Gurion je odgovorio da je to bilo upravo

elu je brzo zaivjela demokracija, osnovane su izvrsne obrazov-

Veliku razliku u odnosu na prilike u poslijeratnoj Europi pred-

svrstani, pripadnici teroristikih organizacija pa i sudionici u tero-

kompromise s Izraelom esto odbijale ne pozivajui se na kakva

veina ortodoksnih religioznih idova prije 1940-ih bila nezainte-

konvertirani na cionizam, na bliskoistonoj politikoj pozornici

meunarodnim odnosima, voenjem politike, rjeavanjem sukoba

P ostojanje djelatne interakcije izmeu religije i politike u idov-

i Arapi u svojim se zahtjevima pozivaju na religijske koncepte, di-

dunost, a istodobno su vodili tajne pregovore s Izraelcima o gra-

Metoda primijenjena u ovom istraivanju

Upoznavanje sa idovskim, islamskim, a na koncu i s kranskim

7 Isto vrijedi i za zapadnjake koncepte na Bliskom istoku. Duhovit i lucidan osvrt na

nonskim i drugim primarnim izvorima, povijesnim presedanima

08 Jedan od najboljih primjera religijske politike pragmatike utemeljene u kanonu pred-

dijelio sam se i za iznoenje cjelovitih podataka, bez uglaivanja i

Razlog je jednostavan: ako u arapsko-izraelskom sukobu religija

Religijska naela i politiki program

12 Pojam religija u ovoj studiji odnosi se prvenstveno na idovstvo, kranstvo i islam,

S ovozemaljske, pak, toke gledita, koja ukljuuje politiku su-

13 Demokracija je vaan imbenik ovdje analiziranoga politikog sustava zato to su