Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 42/1(83) (2016) 93115 93

Hrvatsko Leonovo drutvo za kransku filozofiju

i znanosti (19081928)
VLADIMIR LONAREVI
Fakultet filozofije i religijskih znanosti, Sveuilite u Zagrebu
Hrvatsko katoliko sveuilite, Zagreb

UDK 1(091)(497.5)"18/19"
1:27
030(497.5)
Izvorni znanstveni lanak
Primljen: 1. 5. 2016.
Prihvaen: 22. 9. 2016.

Saetak
Ovaj rad istrauje osnutak i djelovanje hrvatskoga Leonova drutva za njegovanje
kranske filozofije i znanost (Societas Leonina croatica philosophiae ac scientiis
christianis excolendis), koje je odigralo glavnu ulogu, ili je svakako bar teilo imati
je, u organizaciji i razvoju filozofskoga rada usklaenog s katolikim naukom u
Hrvatskoj poetkom 20. stoljea. Prije svega, to se odnosi na ambiciju da ono bude
vrsta filozofske akademije ija je zadaa podii znamenitost filosofske naobrazbe
(A. Mahni).
Preuzevi Hrvatsku strau kao prvi na filozofijski asopis 1909. godine, Leonovo
je drutvo nastojalo dati te je s djelominim uspjehom i dalo pouzdan organizacijski
okvir za razvoj kranski impostirane filozofske misli u Hrvata tijekom desetljea
19091918. Razvijajui zamisao o katolikoj opoj znanstvenoj enciklopediji, koja je
imala biti raena na modernoj podlozi i na katolikom stanovitu u onim stvarima,
to se dotiu vjere i udoregja, Drutvo je imalo znakovitu ulogu u povijesti nae
leksikografije. Njegovo zajedniko djelovanje sa slovenskom Leonovom drubom,
kako na projektu enciklopedije, tako i na projektu zajednikog znanstvenoga asopisa,
svjedoi o intenzitetu suradnje izmeu hrvatske i slovenske katolike inteligencije tije-
kom prvih dvaju desetljea 20. stoljea. Naposljetku, (i) na temelju djelovanja Leonova
drutva hrvatska katolika inteligencija bila je u tijeku s misaonim i organizacijskim
trendovima u razvoju filozofije u Katolikoj Crkvi, odluna dati prepoznatljiv prinos
pluralnosti tadanje hrvatske filozofske scene.

Kljune rijei: kranska filozofija, Hrvatsko Leonovo drutvo za kransku

filozofiju i znanosti (Societas Leonina croatica philosophiae ac scientiis christianis
excolendis), Antun Mahni, Fran Biniki, Hrvatska straa, as, hrvatska enciklope-
distika, Fran Barac, Hrvatska bogoslovska akademija
94 Vladimir Lonarevi

Uvod
Hrvatsko Leonovo drutvo za kransku filozofiju i znanosti (Societas
Leonina croatica philosophiae ac scientiis christianis excolendis) jedan je
od fenomena u razvoju Hrvatskoga katolikoga pokreta 19001945. Poznat
uglavnom samo znalcima povijesti Pokreta, ostao je dosad izvan vidokruga
povijesti nae kulture iako je rije o prvom pokuaju organizacijskog struktu-
riranja hrvatske filozofije, premda samo kranske, izvan kolnikog okvira.
Vana su i njegova leksikografska nastojanja jer se u sklopu Leonova
drutva ozbiljno zapoelo raditi na projektu enciklopedije, pa je stanovit ku-
riozum da biljeke o njemu nema u hrvatskom izdanju Suvremene katolike
enciklopedije (Laus, Split 1998), premda bi, ako ni zbog ega drugoga, po
tomu Leonovo drutvo zasluivalo bar kratku natuknicu ne samo u tom nego
i u drugim naim katolikim, religijskim, nacionalnim i opim leksikonskim
i enciklopedijskim izdanjima. Isto je tako njegova povijest dragocjen primjer
nastojanja za uspostavom vre povezanosti izmeu hrvatske i slovenske
katolike inteligencije na podruju ne samo filozofijskom nego i na podruju
humanistikih znanosti uope.
Tako smo dakle na gotovo posve nepoznatu terenu.
Pisanje ovoga lanka utemeljeno je na sekundarnoj grai, koja, sreom,
daje dovoljno podataka za rekonstrukciju, prezentaciju i interpretaciju kljunih
injenica vezanih uz rad Leonova drutva. Potraga za izvornom graom u (nad)
biskupijskim i samostanskim arhivima u Zagrebu, Senju, Rijeci i Krku dosad
nije dala rezultat.

1. Modernizam i obnova tomizma

Ime Leonova drutva vezano je za papu Lava Leona XIII. (18781903).
Njegovu nastojanju za obnovom kranske filozofije na tomistikim temeljima
(u literaturi je est termin neoskolastika) prethodila su istovrsna nastojanja
papa Pija IX. i Pija X. Naime kako je Katolika Crkva u drugoj polovici 19. st.
bila suoena sa snanim naletom modernizma kao konglomerata socijalnih i
politikih ideologija, znanstvenih teorija, filozofija i novih duhovnih smjerova,1
1
Ivan Antunovi, Katolika teologija u modernistikom razdoblju, u: Vladimir Lona-
revi i Ivan estak (ur.), Katolicizam, modernizam i knjievnost. Zbornik izlaganja sa znanstve-
nog simpozija odranog u povodu 50. obljetnice smrti dr. Ljubomira Marakovia (18871959)
(Zagreb: Institut Fontes Sapientiae, 2011), pp. 3263, na pp. 6162: S te toke gledita moe
se kazati da je modernizam zapravo odreeni proces nastajanja humanizma, ali vie nije rije
o humanizmu u duhu religijskog shvaanja, nego je rije o potpuno sekulariziranom humanizmu
koji se preobrazio u svojevrsni ateizam.
 Hrvatsko Leonovo drutvo za kransku filozofiju i znanosti (19081928) 95

to je uzrokovalo raanje antiklerikalnog pokreta, koji se ubrzo proirio po

cijeloj Europi pa i izvan njezinih granica,2 odnosno s utopijskim uvjerenjima
zagovornik liberalizma, materijalistikog socijalizma i scijentizma, to je
predmnijevalo da se Boga izbaci iz povijesti, samim tim i kranstvo, a Crkva
svakako, iz sfere javnoga ivota. Tomu se, dakako, trebalo suprotstaviti. Sva
ta navala za Crkvu ne bi bila meutim toliko uznemirujua da se nije proirila
i na nju samu, tj. ula u katoliku teologiju.3 Naime modernizam se pojavio i
u krilu Crkve, osobito meu katolikim misliocima u Francuskoj, Engleskoj
i Italiji,4 kao
idejni pokret meu katolikim misliocima krajem 19. i poetkom 20. stoljea.
Njegovi su promicatelji eljeli dovesti u sklad katoliki nauk te organizaciju i
disciplinu Crkve s tadanjim idejnim kretanjima na podruju filozofije, znanosti
i openito kulturnoga i drutvenog ivota.5

2
Antunovi, Katolika teologija u modernistikom razdoblju, p. 57: Svoje uporite
imao je u masonerijskim krugovima. Antiklerikalni pokret u Italiji se brzo proirio. U Njemakoj
Kulturkampf je promicao borbu protiv kranstva, a jo vie protiv katolianstva, te je zagovarao
razvoj civilnoga laikog drutva. Inicijative protivne Katolikoj crkvi bile su prisutne takoer
u Francuskoj, Belgiji, vicarskoj; zatim na junoamerikom kontinentu, tonije u Meksiku i
Brazilu.
3
Antunovi, Katolika teologija u modernistikom razdoblju, p. 59: Polazina toka i
temeljna podloga teolozima modernoga doba bilo je vlastito religiozno iskustvo, te su zbog toga
energino odbacili i nemilosrdno kritizirali bilo kakav intelektualizam i izvanjski supranatura-
lizam. Zagovarali su novi tip apologetike koja se ravna po imanentnoj metodi. To znai da su
transcendentnu stvarnost na neki nain respektirali, ali su je ipak sveli u ovozemaljska zbivanja.
U Crkvi su gledali zajednicu koja ima svoja posebna obiljeja, za razliku od drugih, ali su joj
istodobno zanijekali boansko izvorite i nadnaravno poslanje. U takve okvire su ugradili i sve
vjerske dogme.
4
Usp. Ivan estak, Filozofski temelji modernizma, u: Vladimir Lonarevi i Ivan
estak (ur.), Katolicizam, modernizam i knjievnost (2011), pp. 1031, na p. 12: Glavni no-
sitelji modernizma bili su, meu ostalima, u Francuskoj L. Laberthonniere (18601932), M.-J.
Lagrange (18551938) i A. Loisy (18571940); u Engleskoj G. Tyrrell (18611909) i F. von
Hgel (18521925); u Italiji E. Buonaiuti (18811946) i politiki angairan sveenik R. Murri
(18701944); u Njemakoj J. Schnitzel (18591940), koji je dodue zastupao umjerene moderni-
stike pozicije u smislu jednoga reformskog kursa. Razglaenju modernizma trebao je pridonijeti
i roman talijanskoga knjievnika A. Fogazzara (18421911) pod naslovom Santo (Svetac).
Usp. Antunovi, Katolika teologija u modernistikom razdoblju, p. 39: Ovi su mislioci
smatrali da bit teologije ne lei u nepromjenljivim pojmovima i dogmatskim definicijama, ve
se mora prilagoditi novim i promjenljivim okolnostima duhovnoga ivota. Osim toga treba se
prilagoditi uvjetima modernoga svijeta, koji je otvoren novom napretku koji se odnosi na cjelo-
kupno znanstveno i kulturno stvaralatvo.
5
estak, Filozofski temelji modernizma, p. 12.
96 Vladimir Lonarevi

Modernizam u teologiji nije dakle bio tek trenutno oduevljenje nekolicine

idealista, nego je to bio opsean i snaan pokret te je kao takav bio velik izazov
Uiteljstvu Crkve.6
Sav taj nalet iznutra i izvana stavio je Crkvu pred zadau pojaanog misa-
onog i praktinog djelovanja na drutvenom planu. Kako? Crkva je prije svega
otro osudila modernizam, proglasivi ga nespojivim s kranskom vjerom. Tako
je godine 1864. papa Pio IX. enciklikom Quanta cura i popisom osamdeset
zabluda Syllabus errorum7 otvorio raspravu o modernim strujanjima u filozofiji i
teologiji, kao i na podruju umjetnosti i javnih medija te time otvorio polemiku
sa zagovornicima sekularizma.8
Njegov nasljednik Lav XIII. bio je takoer vrlo osjetljiv za drutvene i
politike probleme toga vremena:
Modernistika strujanja uzrokovala su mnoge probleme koji se odnose na vjeru
i Crkvu, a papa im se suprotstavljao ne samo osudom, primjerice osudom po-
grjeaka socijalista i komunista u enciklici Quod apostolici muneris ili osudom

6
estak, Filozofski temelji modernizma, p. 12: Prema nekima, u pozadini ovoga pokreta
bila je prisutna plemenita elja! Naime smatralo se da e na taj nain ljudi lake ostati vjerni
Crkvi, odnosno da e se u njezino krilo vratiti oni koji su je napustili. Tendencija je pokreta
naglo ojaala nakon 1890. godine, pa su se veoma brzo poeli pokazivati uinci modernistikih
ideja na podruju filozofije religije, apologetike, egzegeze, kao i u pitanjima crkvene discipline
i organizacije.
7
Usp. Antunovi, Katolika teologija u modernistikom razdoblju, p. 54: Osamdeset
propozicija Syllabusa su sintetizirane u tri skupine. Prva se odnosi na osudu ideolokih sustava
usmjerenih protiv vjere: ateizam, naturalizam, racionalizam, socijalizam, komunizam i liberali-
zam. U drugu pripadaju zablude koje se odnose na Crkvu i njezine odnose s civilnim drutvom
i dravama. Najopasnija zabluda iz te skupine je miljenje da Crkva mora biti podlona dravi,
kao i negacija njezina boanskog podrijetla. U treu skupinu zabluda spadaju one koje su negirale
Kristovo boanstvo. U zakljunom dijelu enciklike Pio IX. je poticao biskupe da brane vjeru i
da se zauzimaju za to da Crkva bude slobodna u vrenju svoje uiteljske i misionarske slube.
8
Ve u enciklici Qui pluribus, objavljenoj 1846, dakle prije enciklike Quanta cura, kao
najvee zablude toga vremena istaknute su one koje su negirale nadnaravnu i transcendentnu
stvarnost te ograniavale slobodu djelovanja Katolike Crkve i Papina nauavanja u stvarima koje
se odnose na drutveni i javni ivot ljudi. Pio IX. zauzimao se za obranu vjere od racionalizma,
iluminizma, sekularizma, laicizma, konzumizma, liberalizma, indiferentizma i drugih izama.
Branio je vjeru od krivih iluzija koje su dolazile sa strane modernistikog pokreta, koji je smatrao
da moe dati rjeenja za sve ovjekove probleme, bilo osobne ili drutvene naravi. Nauiteljsko
djelovanje pape Pija IX. bilo je vie obrambenog karaktera, kao to je bilo i djelovanje njegova
prethodnika pape Grgura XVI. Ali treba naglasiti i to da njegovo teoloko nauavanje nije bilo
nikako proeto krutim konzervativizmom, kao to mu se esto prigovaralo. Njegovo je djelovanje
bilo protkano istinskom prorokom hrabrou, to se pokazalo u njegovim stajalitima prema
politikim i drutvenim problemima, kao i na podruju teolokih strujanja, kako tvrdi Antunovi,
Katolika teologija u modernistikom razdoblju, pp. 5354. U tome smislu Pio IX. oblikovao
je i I. vatikanski sabor (18681870).
 Hrvatsko Leonovo drutvo za kransku filozofiju i znanosti (19081928) 97

masonerije u enciklici Humanum genus, nego je promicao kulturnu i teoloku

izobrazbu klera i vjernika otvaranjem filozofskih, teolokih i biblijskih studija,
unutarnjom obnovom drutva utemeljenom na kranskim naelima. Enciklikom
Inscrutabili Dei consilio (1878), planirao je rekristijanizirati moderni svijet. <>
U spomenutoj programatskoj enciklici Papa je jasno definirao svoj glavni cilj:
obnoviti i izgraditi novo drutvo utemeljeno na evaneoskim naelima i proeti
ga njegovim duhom. <> Glavni cilj koji je htio provesti u djelo u vrijeme svoga
pontifikata jest izmirenje Katolike crkve s modernim svijetom, i to na nain da
Crkva postane njegovo sredinje moralno uporite. Nastojao je provesti u djelo
novu suradnju i uzajamno razumijevanje izmeu Crkve i modernoga svijeta. Htio
je izgraditi novo kransko drutvo utemeljeno na filozofskim, znanstvenim,
spekulativnim i praktinim idejama.9

Stoga se ovaj papa usredotoio na socijalne, moralne, politike i kulturalne

probleme. Iako nije uspio izgraditi novo kransko drutvo, to je namjeravao,
stvorio je
uvjete za nastajanje nove katolike kulture koja je donijela znaajne i dragocjene
plodove na razliitim podrujima u tadanjem drutvu: u politici, u moralu, u
filozofiji, u umjetnosti, u teologiji i drugim podrujima. Na taj je nain pokazao
da Crkva moe uinkovito djelovati kao univerzalni sakrament spasenja pa ak
i bez onih ovlasti koje je prije posjedovala.10

Slijedom toga razvili su se u mnogim zemljama razliiti katoliki politiko-

socijalni i kulturalni pokreti i osnivala drutva u svrhu reevangelizacije seku-
larizmom ve zahvaenih drutava.

2. Osnutak Leonova drutva

Jedna od vanih poluga takva pothvata imala je biti filozofija, kojoj valja
posvetiti naroitu skrb. Stoga papa Lav XIII. encikliku Aeterni Patris (1879)
posveuje naravi filozofskog prouavanja koje bi istovremeno respektiralo
poklad vjere i dostojanstvo ljudskih znanosti.11 U toj vanoj enciklici, koja e
Ivana Pavla II. nadahnuti na encikliku Fides et ratio (1998),12 Lav XIII. trai
da filozofija podrava i brani vjerske istine tako da daje ispravne odgovore na
prigovore racionalist.13

9
Antunovi, Katolika teologija u modernistikom razdoblju, p. 56.
10
Antunovi, Katolika teologija u modernistikom razdoblju, p. 56.
11
Usp. Ivan Keina, Znaaj enciklike Aeterni Patris za obnovu tomistike filozofije u 19.
i 20. stoljeu, Obnovljeni ivot 56/2 (2001), pp. 219228, na p. 222.
12
Usp. Peter Hnermann, Fides et ratio nekad i sad, Bogoslovska smotra 78/4 (2008),
pp. 721740, na p. 721.
13
Usp. Keina, Znaaj enciklike Aeterni Patris za obnovu tomistike filozofije u 19. i
20. stoljeu, p. 222.
98 Vladimir Lonarevi

Uz ostalo, spomenuta enciklika postala je kamen temeljac revitalizaciji kr-

anske filozofije na tomistikoj batini, ime je zapoela svojevrsna tomistika
renesansa, pa je u tome smislu ustanovljena Commissio Leonina za pripravu
kritikoga izdanja Tominih djela (Editio Leonina), koja je pak bila inspiracija
osnutku znanstvenoizdavakih drutava odnosno akademija ija je zadaa bila
njegovati i promicati kransku filozofiju, kulturu i znanost.
Takvo drutvo osnovano je 1892. u Austriji (Leo-Gesellschaft),14 a 1896.
u Sloveniji (Leonova druba). Za osnutak Leonova drutva u Hrvatskoj klju-
an je poticaj bilo djelovanje upravo Leonove drube u Sloveniji. Naime 19.
studenoga 1896. utemeljena je u Ljubljani kao katoliko znanstveno drutvo
Leonova druba, i to na poticaj dr. Antuna Mahnia15 (tada je jo pisao slovo
u prezimenu), tri dana prije njegova imenovanja krkim biskupom.16

14
Usp. Meyers grosses Konversations-Lexikon 12 (Leipzig, 1908), p. 415:
Leo-Gesellschaft, ein 1892 gegrndeter sterreichischerVerein zur FrderungvonWissen-
schaftundKunstauf christlicher Grundlage, mit dem Sitz in Wien. Sie verffentlichte ein Ja-
hrbuch (189399, 7 Bde.) und Mitteilungen. Mit Untersttzung derGesellschafterscheinen:
das Allgemeine Literaturblatt (Wien, seit 1892, Redakteur Franz Schnrer), Quellen und
Forschungen zur Geschichte,KulturundSprachesterreichs (Bd. 19, Innsbr. 18971903,Re-
dakteureHirnundWackernell), Das soziale Wirken der katholischen Kirche insterreich (hrsg.
vonSchindler, Bd. 111,Wien18931903), Quellenund Forschungen zur sterreichischenKir-
chengeschichte (Graz,1903 ff.), DieKultur. Vierteljahrsschrift fr Literatur,Wissenschaftund
Kunst (1900 ff., Redakteur Schnrer, Wien) und zahlreiche wissenschaftliche Einzelwerke
(darunter: Die katholische Kirche unsrer Zeit und ihre Diener, Bd. 13, Mnch. 18991902;
Bd. 1 neubearbeitet vonBaumgarten, 1905). Seit 1892 verausgabte dieGesellschaftfr wissen-
schaftliche Zwecke 234,000 Kronen.Vorsitzender: Freiherr v. Helfert inWien. Die Zahl der
Mitglieder betrgt 2167, der Teilnehmer 218. EinZweigvereinder L. frTirolundVorarlberghat
seinen Sitz inInnsbruck.
Dostupno i na mrei:
http://www.zeno.org/Meyers-1905/A/Leo-Gesellschaft
(pristupljeno 3. listopada 2016).
15
Roen je u Kobdilju (Slovenija) 14. rujna 1850. Zavrio je teoloki studij u Beu, zare-
en je za sveenika 1874, a doktorirao 1881. Potom predaje na teologiji i obnaa razne slube u
Gorici. Tu je godine 1889. zapoeo izdavati katoliki asopis Rimski katolik. Zbog odlunog i
otrog nastupa prozvali su ga liberalni protivnici nevihta s Krasa (oluja s Krasa). Godine 1896.
imenovan je krkim biskupom. Odmah zapoinje osnivati razna drutva te provoditi aktivnosti
vezane uz katoliko izdavatvo, ukljuujui osnivanje tiskare Kurykta u Krku, gdje 1901. poinje
izdavati zajedniki mjesenik za hrvatske i slovenske sveenike klanjaoce Sanctissima Eucha-
ristia, koji 1911. godine dobiva ime Sveenika zajednica, jer su Slovenci osnovali svoj vlastiti
asopis Vzajemnost. Autor je brojnih radova iz teolokog, filozofskog, estetikog i politolokog
podruja. Poslije Prvoga svjetskog rata talijanske vlasti prognale su ga iz Krka u Frascati kod
Rima, gdje se teko razbolio od raka te dolazi u Zagreb, gdje umire 14. prosinca 1920. Prvotno
je bio sahranjen na Mirogoju, potom su mu ostaci preneseni u crkvu sv. Franje Ksaverskoga u
Zagrebu, a 2002. u krku katedralu. Na 93. godinjicu njegove smrti 2013. pokrenut je u Krkoj
biskupiji postupak za njegovo proglaenje blaenim.
16
Imenovan krkim biskupom 22. studenoga 1896, a biskupsko posveenje primio je
 Hrvatsko Leonovo drutvo za kransku filozofiju i znanosti (19081928) 99

Kako je to ve upozorio Mahniev biograf Antun Bozani,

Leonova druba posljednje Mahnievo djelo na slovenskom tlu trebala je
kao znanstveno-izdavaka ustanova pomoi da se u svjetlu skolastike filozofije
otklone liberalna i druga protukranska shvaanja.17

Prvi predsjednik Leonove drube bio je Janez Kulavic, potpredsjednik Janez

Evangelist Krek, a tajnik Ale Ueninik. Drutvo je izdavalo znanstveno gla-
silo Katoliki obzornik,18 koje je 1907. preimenovalo u reviju as, kao svoju
znanstvenu reviju. Glavnom je zadaom postavljeno utemeljenje sveuilita
i akademije znanosti u Ljubljani. Sveuilite s teolokim fakultetom poelo je
djelovati 1919, a 1920. ustanovljena je Bogoslovna akademija. Leonova druba
i Bogoslovna akademija u Sloveniji silom su uguene 1945.
S druge strane, osnutku Leonova drutva u Hrvatskoj prethodili su brojni
dogaaji koji su osnaili tenje Katolike Crkve za veom prisutnou u javnom
ivotu. Nakon to je u Zagrebu od 3. do 5. rujna 1900. odran Prvi hrvatski
katoliki sastanak (kongres), na kojemu je sudjelovao i Mahni (doavi u Hr-
vatsku, u prezimenu pie ), oivio je rad katolike inteligencije u javnosti
osnivanjem raznih drutava i glasila. Meu vanije, veinom Mahnieve ini-
cijative prvih deset godina ubrajaju se ove: osnutak kulturno-politikog kluba
Immaculata 1901. u Zagrebu, Hrvatskog katolikog akademskog drutva
Hrvatska u Beu i asopisa Hrvatska straa za kransku prosvjetu 1903. u
Krku, osnutak Hrvatskog katolikog tiskovnog drutva i pokretanje dnevnika
Hrvatstvo 1904. u Zagrebu, pokretanje Lista hrvatskog katolikog narodnog
atva Lu 1905. u Beu, osnutak Hrvatskog katolikog kasina i Hrvatskog
katolikog akademskog drutva Domagoj u Zagrebu 1906, odravanje Pr-
voga hrvatsko-slovenskog katolikog kongresa u Zagrebu 1907, osnutak Pijeva
drutva i pokretanje tjednika Jutro 1908. u Zagrebu.
Mahni je dakle svoje djelovanje usredotoio na tri podruja: organiziranje
katolike mladei osnutkom katolikih akademskih drutava Hrvatske 1903.
u Beu i Domagoja 1906. u Zagrebu, osnivanjem i podupiranjem listova i
asopisa, meu kojima su bili najvaniji asopis Hrvatska straa, pokrenut 1903.
na Krku, i Lu list katolikog atva (studenata), pokrenut u Beu 1905,
te potpornih drutava: Pijeva drutva za potporu katolikom tisku i Leonova
drutva za njegovanje kranske filozofije i znanost, oba 1908.
Zametak osnutku Leonova drutva treba prije svega traiti u djelovanju
asopisa Hrvatska straa, utemeljenom 1903, koji se deklarira kao asopis

27. oujka 1897. i od tada se potpisuje kao Antun Mahni. Usp. http://istra.lzmk.hr/clanak.
aspx?id=1619 (posjeeno 20. 5. 2015).
17
Antun Bozani, Biskup Mahni, pastir i javni djelatnik u Hrvata (Zagreb: Kranska
sadanjost; Krk: Povijesno drutvo otoka Krka, 1991), p. 19.
18
Usp. Glasnik Leonove drube, Katoliki obzornik 1/1 (1897), pp. 106108.
100 Vladimir Lonarevi

namijenjen nauci i knjievnosti, a od 1909, nakon osnutka Leonova drutva,

kao asopis namijenjen filosofiji i drugim znanostima.
Pod atribucijom Antemurale Christianitatis, filozofski ratujui u Hrvat-
skoj strai s modernizmom u knjievnosti, filozofiji i modernim znanostima na
liniji philosophia perennis, Mahni uvia da bez organizacije inteligencije nee
biti mogue oduprijeti se najezdi modernistike literature.19 Stoga, osokoljen
potporom nekih sveenika te aka i studenata okupljenih oko asopisa Lu, kao
dakako i uspjenim radom Leonove drube u Sloveniji, potie osnutak Leonova
drutva za njegovanje kranske filozofije i znanost.20
Kao neposredni razlog osnutku navodi se nezadovoljstvo stanjem u tada-
njoj JAZU i Matici hrvatskoj. U programskom lanku Leonovo drutvo, iji
je autor vjerojatno dr. Fran Biniki, Mahniev suradnik u Strai i njezin urednik
u razdoblju 19081914, pie uz ostalo:
Stoga se ee puta okosismo na Maticu Hrvatsku, koja je svojim izdanjima
mnogo nakodila katolikoj stvari u Hrvatskoj. <> Miljasmo, da bi se dala
proistiti i Jugoslavenska akademija , to ju je osnovao katoliki biskup crkve-
nim novcem. Spremni na sve izradismo i pravilo za novo drutvo, za katoliku
akademiju, ako ne bi uspjelo J. a. proeti duhom kranskim. <> Vide, da
ni Matica ni J. a. ne e sa svoje stramputice, ee isticasmo, da bi valjalo
ve jednom osnovati drutvo za kransku filozofiju i znanost. Nadasmo se, e
e se takovo drutvo osnovati u srcu Hrvatske, u kojemu je sila vrsnih, uenih i
svjetovnjaka i sveenika. <> A kad vidjesmo, da nam je zaman ekati, izvri-
smo svoju i osnovasmo Leonovo drutvo za kransku filozofiju i znanost.21

I urednika biljeka u Lui podsjea na te prve korake i navodi razloge:

Neke pojave u Jugoslavenskoj akademiji bile su godine 1904. uzrokom, da
su neki ugledni Hrvati katolici stali misliti o tome, kako da se osnuje akademija
ili drutvo za promicanje i njegu kranske filozofije i znanosti, za pomaganje
znanstvenih pothvata i poticanje mladih pisaca na znanstveno djelovanje. Na
poziv tadanjeg urednika bivega dnevnika Hrvatstva odrao se u tom smislu
prvi dogovor u Zagrebu. Iza te je sjednice kolao okolo po Hrvatskoj popis
radnika na raznim poljima; donesen je napokon u Zagreb i tu je ostao. Stvar je
zaspala. Meutim se naao ovjek, koji nije mirovao i koji je ini se najstvarnije
zamiljao ovu akciju. To je bio biskup dr Mahni. Na njegov je nagovor sazvao

19
Na to podsjea programski lanak Leonovo drutvo, Hrvatska straa 7 (1909), p. 1,
vjerojatno iz pera urednika Frana Binikoga: Istakosmo zadau kranske filosofije u XX. vijeku,
prikriavaju, da se osnuje u hrvatskom sveuilitu stolica za kransku filosofiju. Razglobismo
liberalizam i liberalni katolicizam, koji je pod imenom obzoratva rastrovao Hrvatsku i posijao
po njoj beznaelnost i beznaajnost.
20
Usp. Ignacije Radi, Biskup Mahni (Slavonska Poega: Naklada Dobra tampa,
1940), p. 72.
21
Leonovo drutvo, Hrvatska straa 7 (1909), p. 2.
 Hrvatsko Leonovo drutvo za kransku filozofiju i znanosti (19081928) 101

u Senj prof. dr Fran Biniki svoje kolege da tamo osnuju katoliku akademiju,
kojoj bi Hrvatska straa bila glasilom.22

Podaci o osnutku i radu Leonova drutva uglavnom su sauvani u Hrvatskoj

strai. Najava osnutka Drutva objavljena je u Hrvatskoj strai,23 a osnivaka
skuptina odrana je 30. rujna 1908. u knjinici kapucinskog samostana u Rije-
ci.24 Pravila, nainjena prema pravilima slovenske Leonove drube,25 potvrena
su ante festum 19. svibnja 1908. od Kraljevske hrvatske zemaljske vlade.26
Rijeka je odabrana za mjesto prve skuptine jer su Mahni i Biniki, inicijatori,
imali potporu svoga prijatelja kapucina o. Bernardina krivania. Za predsjed-
nika izabran je dr. Fran Biniki, zamjenik je bio dr. Dragutin Smokvina, a tajnik
dr. Ivan Starevi.27 Svi su oni lanovi Ravnateljstva, kao i dr. Ante Lonari,
blagajnik, odbornici dr. Ante Alfirevi, pop Ive Butkovi, Bla Madjer i vl.
Matija Majnari te revizijski odbornici pop Petar Maurani, dr. Matija Paher i
kanonik Vjekoslav Vri. Mahni je izabran za poasnoga lana uz zagrebakog
nadbiskupa Jurja Posilovia, sarajevskoga nadbiskupa Josipa Stadlera i senj-
skoga biskupa Roka Vuia. Ista biljeka donosi i popis utemeljitelj, gdje je uz
biskupe Mahnia i Vuia i prethodno spomenute lanove Ravnateljstva vei
broj sveenika, najvie iz primorske Hrvatske, ali ih ima i iz Sarajeva, Zagreba,
a zatim slijedi popis od ezdesetak redovitih lanova, sveenika i laika iz svih
podruja Hrvatske te iz Bosne i Hercegovine i inozemstva.
Odlueno je da sijelo drutva bude u Senju, gdje je Biniki tada bio
sjemenini duhovnik i profesor crkvenog prava i povijesti te staroslavenskog
jezika na (visokoj) Bogoslovnoj koli.28 Bilo je rasprave o tome bi li Zagreb bio
pogodnije sjedite, ali, kako se, ustvrdio je Biniki, od zagrebakih uenjaka
nitko nije ni upisao u Drutvo,29 odabran je Senj.

22
Leonovo drutvo, Lu 10 (19141915), p. 91.
23
Leonovo drutvo, Hrvatska straa 6 (1908), p. 440.
24
Usp. Leonovo drutvo, Hrvatska straa, 6 (1908), p. 646. Poetkom rujna najavljeno
je u vie glasila da e prva skuptina biti odrana koncem rujna. Usp. isto. Slubenu obavijest
objavio je Senjski i modruki vikarijat pod br. 798. od 24. listopada 1908. Usp. Leonovo dru-
tvo, Hrvatska straa 6 (1908), p. 784.
25
Usp. Fran Biniki, Leonovo drutvo i Enciklopedija, u: Spomen-knjiga o II. hrvatskom
katolikom kongresu u Ljubljani 1913, ur. Janko imrak (Zagreb: Naklada Kue dobre tampe,
1913), pp. 1195, na p. 174.
26
Leonovo drutvo, Lu 10 (19141915), p. 91.
27
Leonovo drutvo, Hrvatska straa 6 (1908), p. 646.
28
Usp. Nikola Biani, Hrvatski katoliki straar s Nehaja (Zagreb: HKD sv. Jeronima,
1995), p. 48.
29
Ipak, ako 1908. i nije bilo sveuilinih profesora iz Zagreba u lanstvu Leonova drutva,
bilo je Zagrepana meu utemeljiteljima: ap. protonotar Matija Seigerschmied i Gustav pl. Koriti,
102 Vladimir Lonarevi

Ime novoosnovanoga drutva najee se navodi u skraenom obliku:

Leonovo drutvo, a potom se, ovisno o kontekstu, dodaje za kransku
filozofiju i znanost, za promicanje kranske filozofije i znanosti, koje e
njegovati kransku filozofiju i znanost i sl. Puno ime drutva, dodue u latin-
skom prijevodu Societas Leonina croatica philosophiae ac scientiis christianis
excolendis, nalazi se u brzojavu koji je predsjednik Biniki uputio papi Piju X.
s osnivake skuptine (sl. 1):
Societas Leonina croatica philosophiae ac scientiis christianis excolendis ho-
die prima vice congregata Sanctitati Tuae gratulatur et filialis pietatis affectus
exprimens benedictionem apostolicam humiliter petit.
Biniki, praeses 30

2.1. Svrha i djelovanje Leonova drutva

Svrha Leonova drutva odreena je trima tokama prvoga paragrafa Pravila:
a) promicati uenje i njegu kranske filosofije i znanosti;
b) podupirati znanstvene pothvate;
c) poticati mlade pisce na znanstveno djelovanje i podupirati ih materijalno i
moralno.31

A je li na korak bio razborit, upitao je Biniki u prvome broju Hrvatske

strae 1909. Je li Leonovo drutvo u dananje doba potrebno ili je moda
suvino, pa i tetno?, i odgovara: Leonovo je drutvo neophodni zahtjev
sadanjosti.32 Razloivi gospodarske, kulturne, moralne i druge razloge go-
tovo ropskoga poloaja Hrvatske u tadanjoj Monarhiji, Biniki zakljuuje da
su najvie tomu krivi sami Hrvati svojom nesavjesnou, kao to je bilo i kroz
povijest. A budui da u Hrvatsku sve vie prodiru agnosticistika i pragmati-
stika filozofijska strujanja, od prijeke je potrebe temeljita i popularna filoso-
fija, znanost hrvatsku moramo dovesti na pravu koloteinu, lijepu knjigu
moramo svratiti na pravi put, a najpotrebnija je pak dobra enciklopedija.33

kao i meu redovitim lanovima: Bla Madjer, M. Golik, Milutin Fri, Dimitrije Nagy i Antun
Medven. Usp. Leonovo drutvo, Hrvatska straa 6 (1908), pp. 649650.
30
Usp. Leonovo drutvo, Hrvatska straa 6 (1908), p. 649.
31
Biniki, Leonovo drutvo i Enciklopedija (1913), p. 174.
32
Leonovo drutvo, Hrvatska straa 7 (1909), p. 2.
33
Leonovo drutvo, Hrvatska straa 7 (1909), p. 11.
 Hrvatsko Leonovo drutvo za kransku filozofiju i znanosti (19081928) 103

Slika 1. Brzojav dr. Frana Binikoga, predsjednika Leonova drutva, papi Piju X. s
osnivake skuptine Hrvatskoga Leonova drutva za njegovanje kranske filozofije i
znanost. Sastav Ravnateljstva novoosnovanoga drutva. Leonovo drutvo, Hrvatska
straa 6 (1908), p. 649.
104 Vladimir Lonarevi

U radu na tim zadaama mnogo daju asopisi Hrvatska straa i Vrhbosna, ali
to nije dovoljno pa
Leonovo drutvo ima nadoknaditi ono to ne dospijevaju Vrhbosna i Hrvat-
ska Straa: ima organizovati hrvatske uenjake, koji e njegovati kransku filo-
sofiju i znanost; ima izdati djela, koja su prijeko potrebna hrvatskom opinstvu;
ima uzgojiti podmladak, koji e hrvatsku znanost dii na visinu; ima podupirati
sve pothvate prave znanosti. <> Drutvo s takovom svarhom ne samo da nije
suvino, ve je od prijeke potrebe. Politika nam je borba potrebna, da uzmo-
gnemo obraniti svoja prirodna i povjesna prava. Nu zaman nam politika borba,
zaman nam i sloboda i jedinstvo Hrvatske, ako ne budemo imali znaajnika, ako
hrvatski narod bude robom svoje strasti, robom materije. Leonovo je drutvo
osnovano i stupilo je u ivot. S dananjim sveskom Hrvatska Straa postaje
njegovim glasilom, pa e i odsele svojom starom stazom. Nu L. d ne e raditi
samo u Hrv. Strai. Poet emo raditi ob onom, to je najpree. S raznih strana
hrle glasovi: treba to prije izdati enciklopediju. I izdat emo je, ako Bog da.
Pozivljemo stoga sve hrvatske uenjake, sve katolike znanstvene strunjake,
koji su voljni raditi, da nam se jave.34

Prvi praktian korak Leonova drutva bio je vlasniko preuzimanje a-

sopisa Hrvatske strae, koja od tada izlazi kao asopis namijenjen filosofiji
i drugim znanostima (glasilo Leonova drutva u Senju) (sl. 2), a drugi, u
suradnji sa slovenskom Leonovom drubom, priprema velike znanstvene
enciklopedije.35 Drutvo je imalo dvije sekcije u sklopu katolikih akademskih
drutava Hrvatska (Be) i Domagoj (Zagreb).36 Nastojalo je organizirati i
javna predavanja, no s time je zapoelo tek 1910. Prvo predavanje odrano je
5. travnja 1910. u Hrvatskom katolikom kasinu u Zagrebu. Govorio je Mahni
O sociolokom momentu u filozofiji, a Fran Biniki O kulturnom boju,
dok je 6. travnja knjievni kritiar i teoretiar Ljubomir Marakovi govorio
O knjievnom pitanju.37
Druga glavna skuptina odrana je u Senju 29. rujna 1909. Najvanija
promjena od utemeljiteljske skuptine, kako je spomenuto, bio je prelazak
Hrvatske strae u vlasnitvo Leonova drutva.38

34
Leonovo drutvo, Hrvatska straa 7 (1909), p. 12.
35
Hrvati katolici, pozor! Rije o najzamanijem knjievnom pothvatu hrvatskih katolika
na poetku 20. vijeka. Izdalo Leonovo drutvo, Hrvatska straa 7 (1909), p. 388.
36
Usp. Leonovo drutvo, Lu 10 (19141915), p. 92.
37
Usp. Predavanja, Hrvatska straa 8 (1910), p. 532. U katalogu LZ Miroslav Kr-
lea naao sam podatak i o predavanju Mi i kranska filozofija dr. Stojana Braje: Lu 8
(19121913), p. 37.
38
Leonovo drutvo. Druga glavna skuptina, Hrvatska straa 8 (1910), p. 131.
 Hrvatsko Leonovo drutvo za kransku filozofiju i znanosti (19081928) 105

Slika 2. Naslovnica Hrvatske strae iz 1909. godine: prvi put s oznakom asopis
namijenjen filosofiji i drugim znanostima. Hrvatska straa 7 (1909).
106 Vladimir Lonarevi

Trea skuptina odrana je u Senju 30. rujna 1910, a etvrta u Zagrebu

13. svibnja 1912, obje bez vanijih zakljuaka. O Drutvu je bilo govora na
Drugom hrvatskom katolikom sastanku (kongresu), koji je odran u Ljubljani
2427. kolovoza 1913. u sklopu Drugoga hrvatsko-slovenskog katolikog sa-
stanka. Izvjee o radu podnio je Fran Biniki. Podsjetivi na duhovno stanje
u Hrvatskoj na prijelazu stoljea, obiljeenom, kako navodi Biniki, valom
bezvjerstva, emu je najvei krivac liberalni katolicizam, istie prvotnu
nakanu osnutka katolike akademije u Zagrebu. Isto tako podsjea na okolnosti
nastanka Drutva i prve formalne korake 1908. te na brojne tekoe, posebice
materijalne, zbog kojih Leonovo drutvo u ovih pet godina svoga opstanka
nije moglo vriti pravo svoga zadatka. U raspravi je biskup Mahni posebice
istaknuo dva vidika djelovanja Drutva: razvoj filozofijske naobrazbe i izdanje
enciklopedije. Vezano za prvo, naglasio je:
<> jo se u nas ne shvaa pravo i potpuno znamenitost filosofske naobrazbe
jer se ne uvauje dovoljno da se vjera upravo osniva na filosofiji i da tako
rei ovisi o filosofskoj naobrazbi. Upravo zato je potrebito znanstveno drutvo
ovoga smjera, jer je inae filosofski rad nemogu,

dok e u vezi s enciklopedijom napomenuti:

A da inteligencija, osobito ona srednje ruke pisci, urednici, inovnici i t. d.
imadu uvijek kratak odgovor na sva savremena pitanja pri ruci, potrebna je
enciklopedija.39

2.1.1. Opa znanstvena enciklopedija

Oito je najzamaniji pothvat Drutva bilo pokretanje ope znanstvene
enciklopedije (sl. 3).40 Tako, nadahnjujui svoje djelovanje borbom protiv
liberalizama i naprednjatva,
Leonovo drutvo u Senju, znajui da radi prema intencijama sviju svijesnih
katolika, odluilo je podii visoku i tvrdu kulu, o kojoj emo odbijati otrovne
strjelice prvoga naega neprijatelja; a ta kula bit e velika znanstvena enciklope-
dija sastavljena na modernoj podlozi i na katolikom stanovitu u onim stvarima,
to se dotiu vjere i udoregja. Leonovo drutvo svijesno veliine i zamaaja
ope znanstvene enciklopedije nastojat e, da ta enciklopedija bude doista na

39
Biniki, Leonovo drutvo i Enciklopedija (1913), p. 175.
Osim tog naziva, rabe se i nazivi hrvatska enciklopedija (usp. Leonovo drutvo. Druga
40

glavna skuptina, Hrvatska straa 8 (1908), p. 131) i katolika enciklopedija (usp. Glavna
skuptina L. D., Hrvatska straa 7 (1909), p. 592).
 Hrvatsko Leonovo drutvo za kransku filozofiju i znanosti (19081928) 107

visini dananjega znanja i umijea pa da se mogne ponosno staviti o bok svim

stranim djelima ove struke.41

Slika 3. Poziv na godinju glavnu skuptinu Leonova drutva 29. rujna 1909: Katolika
enciklopedija kao toka dnevnog reda. Glavna skuptina L.eonova D.rutva, Hrvatska
straa 7 (1909), p. 592.

U tom apelativnom i mobilizacijskom lanku pisac, vjerojatno Biniki,

kojega je krasio stil s podosta domoljubnog i vjerskog patosa, poziva na pri-
kupljanje sredstava, opovrgavajui razne izgovore i prigovore koji bi se tomu
mogli postaviti.42

41
Hrvati katolici, pozor! Rije o najzamanijem knjievnom pothvatu hrvatskih katolika
na poetku 20. vijeka. Izdalo Leonovo drutvo, Hrvatska straa 7 (1909), p. 388.
42
Hrvati katolici, pozor!, Hrvatska straa 7 (1909), pp. 393396.
108 Vladimir Lonarevi

Iako je iz financijskih i organizacijskih razloga provedba te zamisli bila

veoma oteana,43 entuzijazam nije jenjavao do poetka Prvoga svjetskoga rata.
Na drugoj skuptini, u rujnu 1909. godine, raspravljalo se ponovo o enciklope-
diji, no ne navode se posebni zakljuci.44 No uskoro, te iste godine, zabrinuti
suradnik Hrvatske strae pie o glasovima da e Jugoslavenska akademija raditi
na izdanju Jugoslavenske enciklopedije, pa postavlja pitanje:
Smjera li izdavati svoju enciklopediju na kranskim naelima ili na liberalnoj
podlozi?45

Poetkom 1910. urednitvo Hrvatske strae izvjeuje da se na poziv za su-

radnju u encikopediji javio lijep broj uenjaka: i sveuilinih i gimnazijskih
i dr. profesora i redovnika i sveenika.46
Zahtjev za izradu katolike enciklopedije istaknut je i na hrvatsko-sloven-
skom katolikom sastanku 57. travnja 1910. u Hrvatskom katolikom kasinu
u Zagrebu, kada je osnovan Hrvatski katoliki narodni savez (7. travnja) kao
krovna udruga koja je okupljala istaknute lanove raznih katolikih drutava.
Na sastanku 6. travnja Slovenci dr. Gruden i dr. Ueninik poduprli su prijedlog
Binikoga, jednako i biskup Mahni. Urednitvo enciklopedije imalo je biti u
Zagrebu. Nije meutim rijeen problem financiranja. Ipak, izabran je privremeni
odbor (dr. Josip Lang, dr. Josip Pazman, dr. Rudolf Horvat, dr. Stjepan Markulin,
dr. Josip Gruden, dr. Ale Ueninik, dr. Dionizije Njaradi, dr. Kamilo Dokal,
dr. Edgar Leopold), koji je imao organizirati uredniki i cenzuralni odbor.47
Godine 1912. u Sveenikoj zajednici, zajednikom glasilu hrvatskih i
slovenskih dijecezanskih sveenika, izdanje hrvatske katolike enciklopedije
ponovo je istaknuto kao jedan od est bliih ciljeva katolika.48
Hrvatska straa zatim izvjeuje o sastanku 6. travnja 1912. u Zagrebu u
Hrvatskom katolikom kasinu, uz sudjelovanje izaslanika slovenske Leonove

43
Leonovo drutvo, Lu 10 (19141915), p. 92: ini se, da princip diobe rada i princip
mudre ekonomije najmanje dolazi do izraaja u naim redovima.
44
Leonovo drutvo. Druga glavna skuptina, Hrvatska straa 8 (1908), p. 131.
45
Enciklopedija, Hrvatska straa 8 (1910), p. 373. Ve 1912. Hrvatska straa mirnijim
tonom izvjeuje o tome da katolici mogu suraivati i u hrvatskoj i u jugoslavenskoj enciklopediji
jer e naa hrvatska biti openita, obuhvatat e sve grane ljudskoga ivota i rada, dok e jugo-
slavenska obuhvatati samo ivot junih Slavena, o em usp. Hrvatska straa 10 (1912), p. 99.
46
Za Hrvatsku enciklopediju, Hrvatska straa 8 (1910), p. 12.
47
Usp. Enciklopedija, Hrvatska straa 8 (1910), pp. 533534; Hrvatska jo ivi
kulturna borba je budi!, Dan 8/15 (1910), p. 7; Predavanja Leonova drutva i Hrvatska
enciklopedija, Lu 5/7 (19091910), p. 336.
48
Usp. Nai blii ciljevi i zadaci, Sveenika zajednica 2/11 (1912), p. 219. O tome usp.
i Biani, Hrvatski katoliki straar s Nehaja, pp. 278281.
 Hrvatsko Leonovo drutvo za kransku filozofiju i znanosti (19081928) 109

drube Grudena i Ueninika. Potvren je sastav privremenoga urednikog

odbora, a koordinator suradnik imao je biti sveenik Ivan Butkovi, Mahniev
pouzdanik.49
Mahniev suradnik i biograf fra Ignacij Radi zabiljeio je da je Mahni u
tu svrhu vie puta sazivao sastanke na Rijeci, Krku i u Zagrebu te pribavio prva
novana sredstva. Zamislio je preraditi Herderov Konversationslexikon, ali se
od toga odustalo, pa su bogoslovi zadarski i rijeki pod vodstvom vl. Butko-
via poeli ispisivati enciklopedijske natuknice iz razliitih rjenika. Kartice su
zavrile kod franjevaca treoredaca na Rijeci, a rat je onemoguio daljnji rad.50
Projekt katolike ope znanstvene enciklopedije, koji je bio dakle zamiljen
u krugu Leonova drutva i Hrvatske strae, mogao se ostvariti tek tridesetak
godina poslije u Hrvatskoj enciklopediji u redakciji Mate Ujevia. Ona je,
premda naglaeno nacionalna, bila izraz upravo tih tenji koje su se razvijale
u sklopu Hrvatskoga katolikog pokreta, a kojega je Mate Ujevi bio jedan od
najistaknutijih protagonista.51

2.2. Pokuaj ujedinjenja Leonova drutva sa slovenskom Leonovom

drubom
Slovenci su kao starija braa ve u povodu osnutka hrvatskoga Leonova
drutva Ravnateljstvu uputili pismo potpore sa eljom da
bi bila med slovenskim in hrvatskim Leonovim Drutvem kar najtjesneja
zveza in da bi obe drutvi z druenimi silami delali v obrambo i napredek kato-
like misli med Slovenci in Hrvati.52

Doticaji i suradnja izmeu dvaju drutava bili su sljedeih godina, vidjeli

smo, prilino intenzivni, posebice na projektu enciklopedije.
Dakako, suradnja je jenjala tijekom Prvoga svjetskoga rata, a nakon rata
Drutvo je osjealo organizacijsku i motivacijsku krizu. Ta kriza, no i nove
politike prilike i nove drutvene zadae, snanije su naglasile potrebu za ob-
novom suradnje sa slovenskom Leonovom drubom. Godine 1920. obostrano
je izraena elja slovenske Leonove drube i hrvatskoga Leonova drutva za

49
O enciklopediji, Hrvatska straa 10 (1912), p. 355.
50
Usp. Radi, Biskup Mahni, p. 75.
51
O ulozi dr. Mate Ujevia u katolikom pokretu usp. Mate Ujevi, Kranski idealizam i
drutveni angaman (Zagreb: Glas Koncila, 2011), uredio i uvodnu studiju napisao Boidar Petra.
52
Leonovo drutvo. Bratska rije, Hrvatska straa 6 (1908), p. 785. U potpisu su pred-
sjednik Josip Gruden i tajnik Fran Grivec.
110 Vladimir Lonarevi

ujedinjenjem, to su Slovenci formalizirali odlukom svoga drutva,53 dok je

slovenski asopis as, kao znanstvena revija Leonove drube, na prijedlog
knjievnika dr. Ljubomira Marakovia,54 s hrvatske strane, te isto tako na pri-
jedlog slovenske Leonove drube55 imao postati zajedniko znanstveno glasilo
obaju drutava. U tome su smislu programske misli iznijeli dr. Josip Srebrni
i dr. Andrija ivkovi u prvome broju asa 1920. godine: Sreujemo se pod
solncem istih arkov naeli in idej. Tako je katolika hrvatska in slovenska
inteligenca v edinstveni dravi odslej dalje na istih potih v novi dobi,56 pie
Srebrni, dok ivkovi istie: Na udrueni rad s braom Slovencima za iste
ideale samo ima da potencira nau svijest, ojaa nau volju i ovjena nae
uspjehe!57 Koliko se moe utvrditi prema lancima objavljenima na hrvatskome
jeziku u asu,58 ta je suradnja potrajala do kraja 1923.

2. 3. Uklapanje Leonova drutva u Hrvatsku bogoslovsku akademiju

Neovisno o tome to je suradnja sa Slovencima bila kratka daha, Leono-
vo drutvo, sada bez Mahnieva autoriteta, moralo je svakako nai nov nain
djelovanja u radikalno drukijim drutveno-politikim i crkvenim prilikama.
Sa slinim tekoama suoavala se i Staroslavenska akademija (SA) na Krku,
kao takoer dio Mahnieve batine. Oba drutva
nisu uspjela privui interes za suradnju s drugim hrvatskim krajevima, a i
udaljenost (Krk, Senj prim. V. L.) od veeg kulturnog sredita bila je zapreka
jaem razvoju. Zato je za njihov daljnji opstanak bilo prijeko potrebno da doe
do stanovite reorganizacije i preseljenja u Zagreb, gdje je ipak bilo vie strunjaka
i imunijih ljudi koju su mogli bilo radom, bilo novanom potporom osigurati
njihov opstanak.59

53
Usp. Josip Srebrni, Na potih v novi dobi, as 14/13 (1920), pp. 17, na p. 4. Uz
ostalo, Srebrni navodi da Obni zbor Leonove drube v Ljubljani dne 4. marca 1920 pozdravlja
s vso iskrenostjo misel o zdruitvi slovenske in hrvatske Leonove drube, ne navodei ija je to
zamisao bila. Usp. i Obni zbor Leonove drube, as 14/13 (1920), p. 135.
54
Usp. Leonovo drutvo, Narodna politika 3/162 (1920), p. 3.
55
Usp. Srebrni, Na potih v novi dobi (1920), pp. 45: Obni zbor Leonove drube v
Ljubljani izreka eljo, da bi slovenska in hrvatska Leonova druba imeli s k u p n o z n a n s t v e
n o g l a s i l o. Dokler se obe drubi formelno ne spojita, naj as prinaa lanke v slovenskem
in hrvatskem jeziku.
56
Srebrni, Na potih v novi dobi (1920), p. 7.
57
Srebrni, Na potih v novi dobi (1920), p. 8.
58
Hrvatski suradnici u asu bili su Fran Biniki, Dragutin Kniewald, Ljubomir Marakovi
i Pavao Butorac.
59
Ivica Zvonar, Fran Barac i ujedinjenje Hrvatske bogoslovske akademije sa Starosla-
venskom akademijom i Leonovim drutvom, Senjski zbornik 30 (2003), pp. 351362, na p.
 Hrvatsko Leonovo drutvo za kransku filozofiju i znanosti (19081928) 111

Poticaj nalaenju novoga rjeenja dala je zapravo SA dopisom od 25.

svibnja 1926. Hrvatskoj bogoslovskoj akademiji (HBA) s prijedlogom o uje-
dinjenju, pa se ve 2. lipnja na sjednici HBA pod predsjedanjem dr. Frana
Barca, svoga prvog potpredsjednika, raspravlja o tome da bi na sjednici HBA
21. sijenja 1927. u taj proces bilo ukljueno i Leonovo drutvo,60 to dakako
daje zakljuiti da je i tih godina Leonovo drutvo bilo djelatno. Barac je naime
tada predloio da Leonovo drutvo bude posebni odsjek HBA,61 odnosno njezin
filozofski odsjek.62
Svojevrstan je kuriozum da je upravo dr. Fran Barac, profesor dogmatike i
apologetike na Katolikom bogoslovnom fakultetu, svojim aktivizmom pridonio
produljenju ivota Leonova drutva. Naime pokojni Mahni svojedobno je bio
ustro polemizirao s njime u povodu njegove habilitacijske radnje O modernoj
kranskoj apologetici (1907), optuivi ga da je podlegao strujanjima teolokog
modernizma.63 Zanimljivo je isto tako da je upravo Fran Barac na II. hrvatskom

355. Usp. Ivica Zvonar, Mons. Dr. Fran Barac (1872.1940.): ivot i djelo (Zagreb: Kranska
sadanjost, 2012), u poglavlju Barac i Hrvatska bogoslovska akademija, pp. 270294, na p. 278.
60
Zvonar, Fran Barac i ujedinjenje Hrvatske bogoslovske akademije sa Staroslavenskom
akademijom i Leonovim drutvom, p. 356; Zvonar, Fran Barac: ivot i djelo, p. 278.
61
Usp. Zvonar, Fran Barac i ujedinjenje Hrvatske bogoslovske akademije sa Starosla-
venskom akademijom i Leonovim drutvom, p. 358; Zvonar, Fran Barac: ivot i djelo, p. 278.
62
Usp. Zvonar, Fran Barac i ujedinjenje Hrvatske bogoslovske akademije sa Starosla-
venskom akademijom i Leonovim drutvom, p. 360; Zvonar, Fran Barac: ivot i djelo, p. 278.
63
Usp. Ivica Zvonar, Fran Barac i Bogoslovska smotra, Bogoslovska smotra 77/1 (2007),
pp. 157180, na pp. 161162:
Habilitacijski rad dr. Barca je bila prva apologetika napisana na hrvatskom jeziku koja
je pokuala obraniti temelje kranske vjere. Svojom metodom obrade materije predstavljao
je svojevrsnu novinu u teolokom promiljanju na hrvatskom prostoru. U pristupu je vidljiv
utjecaj koji je Barac usvojio za vrijeme boravka u inozemstvu, i kroz studiranje radova jednog
od tada najznaajnijih crkvenih autoriteta iz podruja apologetike, belgijskog kardinala Dsira
Merciera. Habilitacija O modernoj katolikoj apologetici bila je prilino detaljno analizirana na
stranicama crkvenoga tiska, ponajprije u Hrvatskoj strai, Katolikom listu i Bogoslovskoj smotri.
Tom se prigodom razvila otra polemika u kojoj je Barcu bilo zamjereno da je podlegao strujama
modernizma. Krki biskup Antun Mahni, ali i drugi kritiari, prigovorili su Barcu da je odbacio
sigurnost skolastikog uenja i prihvatio subjektivizam moderne filozofije, kao i pojedina naela
i metode suvremene znanosti. Zamjerali su mu da nije dovoljno jasno formulirao svoje stavove,
da je mjestimino pogreno citirao i krivo interpretirao, te da je preuzeo teze i terminologiju
pojedinih, u prvom redu francuskih mislilaca (npr. Mauricea Blondela, Alfreda Loisya, Paula
Sabatiera, Eduarda Le Roya i dr.) koji su od strane dijela crkvenih krugova bili optuivani za
modernizam. U tom kontekstu Barcu su kritiari spoitavali da je njegova habilitacija u protiv-
nosti spram enciklike Pascendi Dominici Gregis, kojom je u rujnu 1907. papa Pijo X. osudio
modernistiko uenje. U polemiku su se vrlo aktivno ukljuili, te svrstali na Barevu stranu,
sveuilini profesori dr. Antun Bauer i dr. Josip Pazman, te dr. Josip Mari. Oni su na stranicama
Katolikog lista tijekom 1908. i 1909. objavili lanke u prilog obrane dr. Barca. Polemika se u
112 Vladimir Lonarevi

katolikom kongresu 1913. bio predloio suprotnu zamisao, naime da Leonovo

drutvo proiri svoj program uvrtavanjem bogoslovlja u svoj rad:
Budui da se u nas u dananjim prilikama ni na bogoslovnom fakultetu ne
moe teologija proiriti osnivanjem katedra onako, kako bi trebalo, [Fran Barac]
predlae da se u naem Leonovom drutvu, kao to je u austrijskom, osnuje
posebna sekcija za bogoslovlje. Ona neka izradi potpuni program knjievnoga
bogoslovskoga rada, neka iznese i onakova pitanja, o kojima bi mogli raspravljati
i sluaoci bogoslovlja. Onda bi Bogoslovska smotra (asopis KBF-a, pokrenut
1910. prim. V. L.) mogla ee izlaziti, raspravljati i aktuelna pitanja, i paralel-
no raditi s Hrvatskom Straom. Straa neka obrauje filozofska, a Smotra
bogoslovska znanstvena pitanja.64

Mahni je u raspravi na II. hrvatskom katolikom kongresu prijedlog po-

dupro istaknuvi da se u Bogoslovskoj smotri imade svraati osobita panja
na savremena bogoslovska pitanja. To isto se trai od Hrvatske strae gledom
na filozofska pitanja.65
Taj Barev prijedlog bio je tada prihvaen, s dodatkom da se nakon osnutka
bogoslovne sekcije u Leonovu drutvu i Bogoslovska smotra smatra organom
Leonova drutva. Jo je zakljueno da se podrunice Leonova drutva osnuju
u svim hrvatskim pokrajinama, da se utemelji zaklada za mlade pisce, poradi
na ujedinjenju hrvatskoga Drutva sa slovenskim, koje je od poetka imalo u
programu gojiti bogoslovje in modroslovje,66 te je zamoljen episkopat da
katolikim akademiarima dopusti polaziti predavanja dogmatike i apologetike
na zagrebakom bogoslovnom fakultetu.67
Sada dakle, u promijenjenim prilikama, proces suradnje potei e suprotnim
tijekom. Na spomenutoj sjednici 21. sijenja 1927. Barac naime, izvijestivi o
razgovoru s predstavnicima spomenutih drutava, predlae da se HBA preustroji
u razrede ili odjele: filozofski, to bi ga zastupalo Leonovo Drutvo, zatim
filoloki, to bi ga zastupala Starosl. Akademija, pa onda teoloki i eventualno
jo historijski. <> O svemu tome pisao je potpredsjednik i Leonovom Drutvu
u Senj, pa je od njega stigao ve i odgovor: Odbor Leonovog Drutva ve sada

neto manjem opsegu vodila i u asopisima Vrhbosna, Serafinski perivoj, Jutro i Lu, pa su se tako
odjeci ove rasprave javili i meu bogoslovima u Bosni i Srijemu. Bareve stavove je sredinom
1909. odobrio priznati crkveni autoritet na podruju apologetike onoga vremena D. Mercier, pa
je time na neki nain donesena presuda u Barevu korist.
Usp. Zvonar, Fran Barac: ivot i djelo, u opirnom poglavlju Habilitacija i estoke po-
lemike, pp. 6097.
64
Biniki, Leonovo drutvo i Enciklopedija (1913), p. 175.
65
Biniki, Leonovo drutvo i Enciklopedija (1913), p. 175.
66
Ale Ueninik, Leonova druba, Katoliki obzornik 1/1 (1897), p. 6.
67
Usp. Biniki, Leonovo drutvo i Enciklopedija (1913), pp. 176177.
 Hrvatsko Leonovo drutvo za kransku filozofiju i znanosti (19081928) 113

pristaje da se to drutvo pripoji HBA, a u tu svrhu e sazvati i glavnu skuptinu,

koja e sigurno takoer na to pristati.68

Zakljuak je sjednice HBA bio da se nastave pregovori o ujedinjenju.69

Dolo se do stupnja da je Leonovo drutvo odnosno biskupski ordinarijat u
Senju, budui da je biskup senjski dr. Ivan Starevi bio tajnik Drutva, ime-
novalo izaslanike isusovca Milana Pavelia i Matiju Golika da s Odborom
HBA provedu ujedinjenje i osnuju filozofski odsjek u HBA. Obojica su me-
utim bila slaba zdravlja pa je rad poprilino zapinjao. Ipak je 1928. Barac na
sjednici 23. sijenja predloio poslovnik o spajanju. Na sjednici Odbora 24.
sijenja HBA je javno proglasila svoj preustroj, a Staroslavenska akademija
i Leonovo drutvo definitivno su se ujedinili u jedno drutvo.70 Time je na
suprotan nain ostvaren prijedlog Binikoga od prije petnaest godina, kada je
predlagao osnutak posebne sekcije za bogoslovlje u Leonovu drutvu sada je
naime Leonovo drutvo postalo filozofska sekcija unutar Hrvatske bogoslovske
akademije! Time je i prestalo njegovo djelovanje kao samostalnog drutva, a
stvarno djelovanje zavreno je ugasnuem HBA godine 1945, kada je ordinarijat
zagrebake nadbiskupije raspustio HBA i preuzeo njezinu imovinu,71 ime je
Akademija spaena od nasilnih dravnih postupanja.

3. Znaenje i prinosi Leonova drutva

Iako zasad nije pronaena arhivska graa koja bi iz prve ruke poblie osvi-
jetlila vidike djelovanja Leonova drutva i ulogu pojedinih istaknutijih lanova
u njezinu razvoju, iz sekundarnih se vrela moe zakljuiti da je Leonovo drutvo
odigralo glavnu ulogu, ili je svakako bar teilo imati je, u organizaciji i razvoju
filozofskoga rada usklaenog s katolikim naukom u Hrvatskoj poetkom 20.
stoljea, posebice gledom na neotomizam. Prije svega, to se odnosi na ambi-
ciju da ono bude vrsta filozofske akademije ija je zadaa podii znamenitost
filosofske naobrazbe (A. Mahni).
Preuzevi Hrvatsku strau kao prvi na filozofijski asopis 1909. godine,
Leonovo je drutvo nedvojbeno nastojalo dati te je s djelominim uspjehom i

68
Zvonar, Fran Barac i ujedinjenje Hrvatske bogoslovske akademije sa Staroslavenskom
akademijom i Leonovim drutvom, p. 356; Zvonar, Fran Barac: ivot i djelo, p. 278.
69
Zvonar, Fran Barac i ujedinjenje Hrvatske bogoslovske akademije sa Staroslavenskom
akademijom i Leonovim drutvom, pp. 357359; Zvonar, Fran Barac: ivot i djelo, pp. 278281.
70
Zvonar, Fran Barac i ujedinjenje Hrvatske bogoslovske akademije sa Staroslavenskom
akademijom i Leonovim drutvom, p. 360; Zvonar, Fran Barac: ivot i djelo, p. 281.
71
Usp. Josip Buturac, Iz povijesti Hrvatske bogoslovske akademije 1942. 1945., Cro-
atica Christiana Periodica 1/1 (1977), pp. 323, na p. 22.
114 Vladimir Lonarevi

dalo pouzdan organizacijski okvir za razvoj kranski impostirane filozofske

misli u Hrvata, osobito tijekom desetljea 19091918.
Leonovo je drutvo, razvijajui zamisao o katolikoj opoj znanstvenoj
enciklopediji, koja je imala biti raena na modernoj podlozi i na katolikom
stanovitu u onim stvarima, to se dotiu vjere i udoregja, imalo znakovitu
ulogu u povijesti nae leksikografije, posluivi kao nadahnue u projektu
pokretanja Hrvatske encikopedije, jer njezinu glavnom uredniku Mati Ujeviu
i drugim urednicima iz katolikog intelektualnog kruga (Pavao Tijan, Stjepan
Zimmermann, Andrija ivkovi, Petar Grgec i dr.) bijahu itekako poznati rad
Leonova drutva i zamisao o enciklopediji.
Njegovo zajedniko djelovanje sa slovenskom Leonovom drubom, kako
na projektu enciklopedije, tako i na projektu zajednikog znanstvenoga a-
sopisa, svjedoi o intenzitetu suradnje izmeu hrvatske i slovenske katolike
inteligencije tijekom prvih dvaju desetljea 20. stoljea.
Naposljetku, Leonovo drutvo ima znakovitu i vanu ulogu pri sagleda-
vanju injenice da je hrvatska katolika inteligencija bila u tijeku s misaonim
i organizacijskim trendovima u razvoju filozofije u Katolikoj Crkvi, odluna
dati prepoznatljiv prinos pluralnosti tadanje hrvatske filozofske scene.

Leos Society for the Advancement of Christian Philosophy

and Sciences in Croatia (19081928)
Summary
This paper explores the establishment and activities of Leos Society for the Advan-
cement of Christian Philosophy and Sciences in Croatia (Societas Leonina croatica
philosophiae ac scientiis christianis excolendis), which played a major role, or rather
aspired towards it, in the organisation and development of philosophical work accor-
ding to the Catholic doctrine in Croatia at the dawn of the twentieth century. First of
all, it deals with the Societys ambition to act as some sort of philosophical academy
aimed at the promotion of the importance of philosophical education (A. Mahni).
Having taken under its wing Hrvatska straa in 1909, the first Croatian philo-
sophical journal, Leos Society wished to provide a reliable organisational framework
for the development of the Christian-grounded philosophical thought in Croatia during
the decade 19091918, though with partial success. Also, the idea of producing a
general Catholic encyclopaedia, which was to be constructed on modern foundations
and on Catholic standpoint in those matters concerning faith and moral, the Society
played a significant role in the history of Croatian lexicography. In addition, the
Societys collaboration with Leos Society of Slovenia on the project of enyclopaedia
and the joint project of the scientific journal testifies to the lively relations between the
 Hrvatsko Leonovo drutvo za kransku filozofiju i znanosti (19081928) 115

Croatian and Slovenian Catholic intellectual elites during the first two decades of the
twentieth century. Lastly, on the basis of the activity of Leos Society, too, Catholic
intellectual elite of Croatia followed the contemporary thought and organisational
trends in the development of philosophy in the Catholic Church, fully determined to
give a distinctive contribution to the pluralistic philosophical scene of the then Croatia.

Key words: Christian philosophy, Leos Society for the Advancement of Chri-
stian Philosophy and Sciences in Croatia (Societas Leonina croatica philosophiae
ac scientiis christianis excolendis), Antun Mahni, Fran Biniki, Hrvatska straa,
as, Croatian encyclopaedics, Fran Barac, Croatian Theological Academy (Hrvatska
bogoslovska akademija)