Mejra Hodi Aida Huremovi

ALLPORT:

Personoloka teorija linosti

Cilj personolokih teorija jeste da objasne linost svakog pojedinca i da na osnovu
toga predviaju postupke tog pojedinca,kao i tok njegovog individualnog
razvoja.Allport umjesto nesvjesnog u ovjeku naglaava njegovu svjesnu motivaciju.
Allport smatra da je svaki ovjek razliit od drugih. Ne postoje dva ovjeka koji bi
jednako doivljavali istu situaciju. Ova teorija naglaava budunost ovjeka kao klju
za razumijevanje njegovih sadanjih postupaka i ponaanja,a ne prolosti.

LINOST
Je dinamika organizacija unutar pojedinca onih psihofizikih sustava koje odreuju
njegovo specifino miljenje i ponaanje. (Dinamika organizacija znai da linost
nije mirna,ona se stalno mijenja;Psihofiziki sustavi- za razumijevanje linosti su
vani fiziki i mentalni faktori,odn. procesi i promjene;Odreuju- unutar pojedinca
postoje tedencije koje determiniraju njegovo ponaanje i postupke;Karakteristino-
posebnost pojedinca;Ponaanje i misli- linost se izraava u svemu to pojedinac ini)

Razlikovanje temperamenta,karaktera i linosti

KARAKTER- skup osobina kojim se pojedinac ili grupa razlikuju od ostalih ljudi ili
grupa. To je i moralna ili etika snaga pojedinca. Jak karakter je stabilan karakter,koji
rijetko gubi kontrolu nad svojim emocijama i reakcijama. Allport smatra karakter
procjenjenom linou a linost smatra neocjenjenim karakterom.

TEMPERAMENT- sirova tvar od koje je skrojena linost. Odnosi se na one aspekte

koji su odreeni naslijeem. skup karakteristinih ponaanja koja su uroena i koja
uglavnom postoje tijekom cijelog ivota.to su emocionalni aspekti ponaanja kao to
su podlonost emocionalni reakcijama,uobiajena snaga i brzina reagiranja.

ALLPORT JE POSTAVIO 5 OBILJEJA KOJE TREBA IMATI TEORIJA

LINOSTI:

1. Adekvantna teorija linosti mora smatrati da je ljudska linost usredotoena u

organizmu.
2. Teorija linosti mora smatrati organizam punim, a ne praznim. Allport smatra
da je ponaanje pojedinca mnogo odreenije njegovim unutarnjim
determinatama, svaka teorija linosti koja eli biti adekvantna mora biti
dinamika, a da bi bila dinamika mora pretpostaviti dobro opskrbljeni
organizam.

1
 3. Adekvantna teorija linosti mora nadalje smatrati motivaciju normalnom
injenicom sadanje strukture i funkcija, a ne jednostavno kao posljedicu ranijih
snaga ili iskustva, on smatra da je besmislica njima pripisivati odluujuu
ulogu, osobito ako se ta uloga jo smatra nesvjesnom.

4. Linost se mora analizirati na jedinice, segmente, faktore, aspekte i sl

5. Adekvantna teorija linosti mora na adekvatan nain uzeti u obzir fenomen

samosvijesti, ali se na njega ne smije iskljuivooslanjati

STRUKTURA I DINAMIKA LINOSTI

OSOBINA linosti- predstavlja preddispoziciju da se na razliite vrste podraaja
situacija odgovara ili reagira na slian ili ekvivalentan nain (jednako). Zbog toga su
ona generalizovana i trajna obiljeja pojedinca.

Neke osobine mogu biti FOKALNE ili uske tj,da se javljaju samo u vezi sa manjim
brojem ili samo u vezi sa specifinim situacijama. Tako pojedinac moe biti agresivan
samo u odnosu na slabije od sebe a neagresivan u drutvu jaih. Osobine nisu pasivne
tj da miruju u organizmu dok ih neto ne probudi izvana,ve osobine tjeraju pojedinca
na aktivnost.Osobine i situacije u kojem se pojedinac nalazi su u meusobnoj
interakciji. Tako pojedinac koji imaju osobinu socijabilnosti sam trai druvo i
socijalne kontakte u kojem e ta njegova osobina doi do izraaja.

Kriteriji za definiranje neke osobine linosti1.

1.neka osobina mora imati vie od samo nominalne egzistencije: Osobine su realne
i one stvarno postoje i nisu izmiljene. nisu samo imena ili nazivi vec vitalni dijelovi
organizma

2. Osobine se razlikuju od navika. Navike kao i osobine su trajne a razlikuju se po

tome to osobine imaju veu generalnost. O osobini moemo govoriti onda kada je
ponaanje konzistentno iako su situacije razliite. osobine mogu nastati
kombiniranjem navika.osobine su integrirane specifine navike i slue adaptiranju
pojedinca kao i navike. Dijete moe na osnovu inzistiranja roditelja stei naviku da
pere ruke. Na osnovu takve navike ono e prati ruke i bez inzistiranja roditelja. Ta se
navika pranja vee s drugim higijenskim navikama u jedan sustav ponaanja koji se
manifestira kao osobina odavanja osobne higijene.

3.osobine su dinamike determinante ponaanja.One upravljaju i usmjeruju neije

ponaanje. Nesocijabilna linost e izbjegavati drutvo i socijalne kontakte,a
socijabilna e ih traiti.

2
4.postojanje neke osobine moe se empirijski utvrditi.Osobine kao takve ne mogu
se nikada vidjeti.Mogu se dokazati znanstvenim metodama. Podaci o osobinama
dobivaju se registriranjem i prouavanjem objektivnog ponaanja i postupaka. Mogu
se prouavati i na osnovu biografija,statistikih postupaka.

5.svaka je osobina samo relativno nezavisna od ostalih, ima dva znaenja, prema
njemu meu razliitim osobinama ne psotoje vrste i nepromostive granice.

6.osobina nije sinonim za neki moralni ili socijalni sud o pojedincu.

7.neka se osobina moe promatrati u odnosu prema pojedincu i njegovoj linosti

a moe se promatrati i u odnosu na populaciju tj. moe se promatrati njezina
zastupljenost i distribucija u populaciji.

8.Postupci,navike koje su nekonzistentne s nekom osobinom,koji se javljaju u

ponaanju pojedinca nisu dokaz da takva osobina ne postoji.Npr. neko moe imati
osobinu vrijednosti. On u nizu situacija postupa dosljedno tj. uredan je ali u nekim
situacijama je neuredan. Ako pojedinac koji je uredan jednom ostavi sve razbacano i
neuredno,to moe biti posljedica toga to se on urio i nije dospio dovesti sve u
red.Postojanje kontradiktornih osobina kod pojedinca: tako neko moe biti uredan u
odnosu prema sebi a neuredan prema svojoj kunoj okolini i obrnuto. Takvi postupci
zbunjuju promatraa.Kod nekog pojedinca njegove osobine ne moraju biti tako vrsto
integrirane kao kod drugoga. Ono to je dominatna osobina u organizaciji kod nekog
pojedinca,ne mora biti dominatna osobina u organizaciji linosti drugog pojedinca.

OPE I INDIVIDAULNE OSOBINE

OPE ILI DIMENZIONALNE ILI NOMOTETINE

Su generalizovane tendencije ponaanja koje su zastupljene kod svih ili veeg broja
ljudi i na osnovi kojih se pojedinci mogu meusobno usporeivati. Ljudi u slinim
kulturama su slini po socijalnim i politikim stavovima,po predrasudama,po
tjeskobnosti.

Razliite metode za ispitivanje: psihometrijska ispitivanja i mjerenja osobina linosti.

MORFOGENE ILI INDIVIDUALNE OSOBINE-

Su generalizirane neuropsihike strukture koje imaju mogunost da mnoge podraaje

uine funkcionalno ekvivalentnima i da iniciraju i vode ekvivalentne oblike
adaptivnog i stilistikog ponaanja.

3
Idiografski pristup linosti: da bismo prouili neiju linost potrebno je prouavat
individualne ili morfogenike osobine.

Do takvih osobina je mogue doi iz njegovih pisama,dnevnika. Tako se opa osobina

introverzija ili ekstraverzija moe prouavati meusobnim poreenjem veeg broja
ljudi,ali se introverzija kao individualna osobina moe prouavati samo kod pojedinca.

TIPOVI OSOBINA ILI PREDISPOZICIJA

KARDINALNE OSOBINE: pojavljuje se gotovo u svim aktivnostima. Npr. kod

Freuda (interes za najdublje korijene ljudske motivacije). Neko moe biti
faist,komunist,nacionalist u takvoj mjeri da to dominira njegovim cjelokupnim
ponaanjem.

CENTRALNE OSOBINE: sredinje take oko kojih se formira linost tog pojedinca.
Takve osobine se vrlo lako prepoznaju u ponaanju i na osnovi njih drugi ljudi
karakteriziraju tog pojedinca. Tako se za nekoga kae da
jemarljiv,poten,socijabilan,drutven itd.Allport je zakljuio da je broj centralnih
dispozicija na osnovi kojih pojedinac moe biti opisan kao malen i ne prelazi 10.
Prosjek je 7.

SEKUNDARNE OSOBINE: vrste ponaanja pojedinaca koji su pod utjecajem

situacionih faktora ili situacije. One su najmnogobrojnije u strukturi linosti. da bi se
one otkrile potrebno je dobro poznavanje pojedinca. Npr. za vrijeme rata mnogi su se u
zatvorenitvu ponaali na kukaviki nain,a prije toga su bili hrabri.

RAZLIKA TIPOVI/OSOBINA Osobine su dispozicione tendencije i postoje realno u

pojedincu,tip linosti predstavlja opis linosti to ga daju promatrai.Tako pojedinac
moe imati odreenu osobinu ali ne moe imati odreeni tip. Osobine predstavljaju
jedinstvena obiljeja pojedinca,a tipovi to ne mogu biti. Tipovi su nerealni.

PROPIUM- To je konstrukt slian egu kod Freuda ili vlastito ja kod Rogersa. On
smatra da su sve ego funkcije vlastitog ja funkcije propiuma. Propium je definiran kao
vlastito ja,ono to se doivljava kao toplo i centralno,kao vanoOn obuhvata sve
komponente linosti.

FUNKCIJE PROPIUMA
1. osjet tjelesnog ja: oznaava osjet vlastitog tijela. Ovi doivljaji predstavljaju visok
stupanj intimnosti koju svaki pojedinac ima s vlastitim tijelom.

2. osjeaj vlastitog indentiteta: vidi se kod djece koja kad naue govorit,sebe spominju
kao razliitim od odraslih. Malo dijete ne razlikuje sebe od okoline,ne razlikuje svoju
matu od stvarnosti.

4
3. osjeaj samopotovanja ili ponosa: vrednovanje samog sebe. Javlja se izmeu 2 i 3
god.

4. osjeaj poveavanja ili ekstenzije: 3 god. U ponaanju se izraava ljubomora i

nastojanje da se svoje ili moje zadri za sebe i onemoguuje da to i drugi
posjeduju.

5. Predodba o sebi: razvija se onda kada dijete postaje svjesno da njegovo ja ima i
drugu stranu,a to je ona koju vide drugi. Dijete tada poinje shvaati da drugi,osobito
roditelji,njega zapaaju na drugaiji nain,da od njega oekuju da bude drugaiji ili da
se ponaa na njihov nain.

6. doivljavanje sebe kao racionalnog stvorenja: izmeu 6 i 12 god. Dijete otkriva

svoje intelektualne sposobnosti i svoje sposobnosti da sam pronalazi rjeenja za
probleme s kojima se susree.

7. usvajanje odreenih ciljeva kojim apojedinac tei i koji usmjeruju njegov dalji
ivotni tok: izbor zanimanja u toj dobi jedan je od najvanijih problema adoloscencije.
Tenja za ciljevima i nastojanje da ih se dostigne (studij,zanimanje,brak,djeca)

8. osjeaj svrhovitosti.

MOTIVACIJA
Da bi teorija ljudske motivacije bila adekvatna ona mora zadovoljiti odreene
kriterije:

1) savremenost motiva,sadanjost motiva,a ne uzimati motive u prolosti pojedinca

2) pluralizam- treba priznavati postojanje veeg ili velikog broja motiva razliitih
tipova i vrsta

3) dinamika snaga- to se osobito odnosi na planove i ciljeve koji su daleki. Odgovori

na pitanja: Kakvi su vai ciljevi u ivotu? ta mislite o ivotu postii? Otkrivaju nam
kako ta osoba zamilja sebe u budunosti.

4) uvid u konkretnu posebnost motiva nekog pojedinca- svaki pojedinac je jedinstven i

poseban i tu posebnost treba razumjeti i otkrivati.

FUNKCIONALNA AUTONOMIJA
Princip funkcionalne autonomije kae da neka odreena aktivnost koja je bila u
funkciji zadovoljenja nekog motiva moe postati cilj samoj sebi. Ona na taj nain
postaje autonoman u odnosu na izvorni motiv kojemu je sluila. Ona vie tom motivu
ne slui ve slui samoj sebi i sama kao takva postaje motiv.primjer za funkcionalnu

5
anutonomiju jest bogata koji posjeduje milijune dolara ali se i dalje napree da
povea svoje bogatstvo.

VRSTE FUNKCIONALNE AUTONOMIJE

1) PERSEVERATIVNA (trajna)- odnosi se na odravajue mehanizme,kao i na
mehanizme povratne sprege koji su prisutni u funkcioniranju ivanog sustava. Npr.
govor kod male djece,cirkularni pokreti i mnogi oblici ponaanja kod ivotinja.

2)PROPIJATNA (svojstvena)- odnosi se i oznaava ponaanja koja su

karakteristinija za linost. Ona se objanjava nastojanjem ili stjecanjem
interesa,vrijednosti,stavova,namjera. Takva je autonomija nuna za integraciju linosti
odraslih,ono stvara ono to nazivamo stilom ivota. Takva autonomija obogauje ivot.

Proces stvaranja funkcionalno autonomne linosti odvija se pod utjecajem 3

naela:

A) naelo organizacije razina energije- autonomija propiuma je mogua jer je razina

energije kojom raspolae pojedinac vaa od one koja je nuna za zadovoljenje ivotnih
potreba.

B) naelo kompetencije i vladanja- bitno obiljeje ljudske prirode da vlada nad

okolinom i da iz te okoline izvlai znaenje te da se na osnovu toga ovjek usmjerava
na dalje ciljeve.

C) naelo propijatnog oblikovanja- funkcionalna autonomija se pojavljuje stoga to

je zahtjeva struktura vlastitog ja ovjeka esencijalno i uroeno je obiljeje ovjeka da
tei prema unifikaciji(ujedinjenju) svog ivota.

Obiljeja zdrave linosti

1) zrela linost ima vrlo proiren osjeaj vlastitog ja. One su sposobne da participiraju
u mnogim aktivnostima u obitelji,u odnosima sa drugim ljudima,one imaju
hobije,sudjeluju u politikim aktivnostima,u religioznim aktivnostima itd.

2) emocionala sigurnost i zadovoljstvo sa samim sobom. Takvi pojedinci imaju o sebi

pozitivno miljenje. Oni mogu trpiti i vlastite nedostatke a da ne postanu nezadovoljni
sami sobom ili neprijatljski prema drugima. Oni prihvaaju sebe kao osobu.

3) istaknuto obiljeje odnosa prema drugim ljudima kod zrelih osoba jest topla
povezanost vlastitog ja sa drugima. Postoje 2 vrste topline:intimnost,suosjeanje.
Intimnost (sposobnost da se istinski vole svi lanovi svoje obitelji,prijatelji).

6
Suosjeanje (sposobnost pojedinca da tolerira razlike izmeu sebe i drugih ljudi. To su
razlike u vrijednostima,stavovima,uvjerenjima).

4) zrele linosti obiljeavaju realne a ne subjektivne percepcije,vjetine i

predanost.takve osobe vide ljude,stvari i situacije onakve kakve one jesu,a ne onakvim
kakvim bi oni sami eljeli da budu.

5) zrela linost sposobna je za objektivizaciju samih sebe i za humor o sebi.

6) jedinstvena ivotna filozofija. Takve osobe su sposobne da sve stvari u svom ivotu
vide na smislen nain.

7)usmjerenost na problem.

Idiografika ili morfogenika mjerenja

Vezane su za studije ekspresivnog ponaanja analize sadraja pisama i dr. pisanih
dokumenata i strukturalna istraivanja linosti.

Direktno i indirektno mjerenje linosti

Instrumentima za indirektno mjerenje linosti istrauju se nesvjesne komponente

linosti kao to su nesvjesna motivacija,nesvjesni konflikti,uzroci pojedinim stanjima.
(projektivne tehnike,Roschahov test mrlja,test tematske apercepcije).

Direktna ispitivanja i direktna mjerenja na podruju psih.linosti nisu samo mogua

nego i nuna. Allport smatra da su ona vanija od indirektnog mjerenja. tako su
mjerenja mogua u okviru njegove koncepcije linosti koja se temelji na svjesnim
odrednicama kao to su ciljevi,namjere,tenje,planovi.

TEST VRIJEDNOSTI- Mjeri est glavnih tipova na osnovu vrijednosne i religiozne

orijentacije pojedinca.

TIPOVI:

TEORIJSKI TIP- primarno se zanima za pitanja o istini i za otkrivanje istine. Kod

nje postoji kognitivno usmjerenje prema tom cilju i ona trai samo zapaanja. Takav
pojedinac je zaokupljen traenjem i pronalaenjem fundamentalnih slinosti i razlika
odbacujui razmatranja o ljepoti i korisnosti.

EKONOMSKI TIP- najveu vrijednost pridaje i nalazi u onome to je korisno. Takav

je pojedinac potpuno praktian. Ekonomske vrijednosti imaju svoje izvorite u
zadovoljenju potreba tijela. Otuda se one postepeno ire na svakodnevne psolove:
proizvodnju,potronju,marketing. U usporedbi sa drugim ljudima ekonomski je ovjek

7
vie zainteresiran za to da bude od njih bogatiji negoli da im pomae,zapovijeda ili da
ih razumije.

ESTETSKI- pronalazi najveu vrijednost u formi ili obliku i harmoniji. ivot za njega
znai tok dogaaja koji ostavljaju impresije u kojima treba uivati. On smatra da je
mnogo vanije neto uiniti na ljupki nain negoli uiniti neto istinitim.

SOCIJALNI- takvi pojedinci hvale druge. Sami su uljudni,naklonjeni i nesebini.

Ono doivljavaju teorijske,ekonomske i estetske stavove kao nehumane i hladne.
Smatraju da su odnosi meu ljudima mogu zasnivati samo na ljubavi.

POLITIKI- vrhunska vrijednost takvih ljudi je vlast. Mnogi ljudi i filozofi smatrali
su da je tenja za mo i vlau nad drugima najraireniji i najtemeljniji ljudski motiv.

RELIGIOZNI- svijet tumai i doivljava kao izraz jednog cjelovitog bia. Takve su
osobe orijentirane prema stvaranjem takvih doivljaja koji su apsolutni i najvii.

BIHEVIORISTIKA TEORIJA LINOSTI B.F. SKINNER

B.F. Skinner se smatra najutjecajnim psihologom, a biheviorizam najutjecajnijom
kolom u savremenoj psihologiji.

Biheviorizam (eng. behaviour ponaanje), pristup u psihologiji koji se temelji na

tvrdnji da je samo ponaanje ovjeka zanimljivo i vrijedno znanstvenog istraivanja.

Naime, u psihologiji se mogu koristiti samo objektivni podaci, a ne introspekcija i

subjektivna iskustva i doivljaji koji se ne mogu provjeriti. Ovu postavku je utemeljio
Watson, osniva bihevioristike psihologije, a prije njega sovjetski psiholog Pavlov.

Skiner je bio je usmjeren na tumaenje ljudskog ponaanja i postupaka kao i

predvianja ponaanja i postupaka na osnovu objektivnih podataka i promjena u
okolini. ljudsko ponaanje je objanjivo na osnovu djelovanja okoline, tj. meusobne
interakcije pojedinca i okoline.

Takvo stajalite je bilo suprotno Frojdovoj psihologiji linosti, tj. injenici da je

ponaanje pojedinca kao i cijelo drutvo determinirano uroenim faktorima i
nagonima. Po postavkama Skinera treba se usmjeriti samo na istraivanje utjecaja
okoline te zanemariti sam organizam.

Organizam je crna kutija u kojoj se nita ne razaznaje. Iz nje ne mogu proizai

nikakva znanstvena objanjenja ljudskog ponaanja. Psihologija mora biti objektivna
znanost i u njoj trebaju postojati samo objektivne injenice.

8
OPTA STRATEGIJA ISTRAIVANJA

S R. S jedne strane su prisutni S (objektivni dogaaji u okolini/ procesi, podraaji i

sl.), a s druge strane R (reakcije, postupci ili ponaanje organizma kao posljedica
djelovanja S). Izmeu S i R je prisutna uzrono-posljedina veza, a zadatak
psihologije je da utvrdi koji uzroci ili dogaaji u okolini dovode do odreenih reakcija
organizma. Uslijed nemogunosti da se utvrde direktne veze S-R ukazano je da u obzir
treba uzeti i organizmike varijable, tj. zbivanja i promjene u samom organizmu.

Na osnovu toga nastala je nova strategija istraivanja ponaanja neobiheviorizam.

S O R. Ponaanje je funkcija ne samo okoline i podraaja, ve i samog

organizma. Organizmike varijable moraju biti potpuno odreene i definirane kako bi
se mogle provjeriti u eksperimentalnim istraivanjima.

OSNOVE SKINNEROVE PSIHOLOGIJE:

1. Ljudsko ponaanje je determinirana i zakonita pojava kao i sve pojave u prirodi.

Determinirano je prethodnim uzrocima ili dogaajima, i treba ga prouavati kao
posljedicu tog djelovanja.

2. Cilj psihologije nije opisivanje ljudskog ponaanja, ve je njen cilj tumaenje tog
ponaanja i utvrivanje uzrono - posljedinih veza i odnosa na tom podruju. Cilj
psihologije je predvianje ponaanja, kao i vladanje ponaanjem.

3. ovjek nije autonomno bie, ve je potpuno determinirano bie. Za njegovo

razumijevanje nije potrebna slobodna volja i mentalistiki pojmovi (duh, dua, libido,
mentalno, emocije, miljenje itd.)

Primjer: Neki odlian uenik je odustao od dobrog kolovanja. Pri istraivanju razloga
naputanja njegovog kolovanja treba poi od onoga to je objektivno utvreno, tj. u
prethodno navedenom primjeru analizirati varijable okoline i dogaaje koji su
prethodili tom postupku (Kakvi su njegovi materijalni uvjeti?, Moda se sam
izdraavao pa je morao raditi i uiti?, Moda se vie bavio nekim drugim
aktivnostima?), a ne pretpostavljanje mentalnih entiteta koji se ne mogu objektivno
mjeriti.

4. Psihologija mora tumaiti a ne opisivati. Organizmike varijable (motivi, nagoni,

instinkti, konflikti, stavovi) Skiner izuzima jer ne pridonose razumijevanju ljudskog
ponaanja, za razliku od objektivnih promjena i zbivanja u okolini.

9
5. Osnovna metoda znanstvene psihologije je eksperiment. Posredstvom eksperimenta
moe se ostvariti kontrola nad pojavom, uvidjeti red i zakonitost te uz koritenje
nezavisne varijable uspostaviti kontrola nad zavisnom varijablom. U eksperimentu je
nunije analizirati ponaanje jednog, a ne vie ispitanika. Posredstvom eksperimenta se
vri funkcionalna analiza, tj. utvruju se egzaktni i realni odnosi izmeu uvjeta okoline
i ponaanja ispitanika.

6. Skiner je ukazao na filogenetsku ekvivalenciju, tj. injenicu da su bazine

zakonitosti ponaanja razliitih ivotinjskih vrsta i ovjeka iste. Uvijek treba poi od
ponaanja ivotinja pa tek onda kada je to protumaeno treba prijei na prouavanje
ljudskog ponaanja.

LINOST

Skiner je smatrao da interindivudalne razlike nisu relevantne za njegovu psihologiju,

jer treba utvrivati univerzalne zakone ponaanja koji vrijede za sve ljude i ivotinje
zajedno.U reagovanju ljudi na iste vanjske situacije postoje velike individualne razlike.

Cjelokupno ponaanje ovjeka je naueno i rezultat je individualnog kontakta

pojedinca s okolinom.

Najjednostavniji oblici ponaanja (refleksi i jednostavne reakcije) su uroeni.

Uenje putem kondicioniranja (engl. conditioning ili uslovljavanja) je nain

oblikovanja ili modificiranja ljudskog ponaanja kao i ponaanja ivotinja koje nije
uroeno. Ponaanje pojedinca oblikuje okolina svojim djelovanjem. Zbog toga katkada
ne moemo sa sigurnou rei da li je neko ponaanje uroeno ili naueno.

Naueni oblici ponaanja su mnogo fleksibilniji i mogu se mijenjati i oblikovati, dok

se bioloki determinirani ne mogu mijenjati. Linost je naueno ponaanje, njenu
strukturu ine svi oblici ponaanja i naini reagiranja koje je pojedinac stekao u toku
svog ivota.

Svi akti linosti se mogu svrstati u respodentno i operantno ponaanje.

Respodentno ponaanje odnosi se na akte ili postupke koji se javljaju kao odgovor
(eng. response = odgovor) na odreene podraaje. Kod takvog ponaanja podraaj
uvijek prethodi odgovoru ili reakciji pa se zbog toga to ponaanje naziva
respodentnim. npr. uroeni refleks kada u oko dopre vea koliina svjetlosti oko se
automatski stee/ refleks zjenice a kod smanjenja koliine svjetla koje dopire u
oko,zjenica se refleksno i automatski iri. Taj refleks zjenice predstavlja jedan odgovor
ili reakciju na odreeni podraaj koji ga izaziva i zbog toga spada u respodentno
ponaanje

10
KLASINO KONDICIONIRANJE

Koritenjem Pavlovljeve tehnike klasinog kondicioniranja (eng. uvjetovanje), mogu

se pod kontrolu dovesti i drugi podraaji koji nisu imali odgovor.Tako se npr refleks
zjenice(koji je potpuno izvan nae voljne kontrolne i potpuno izvan nae svijesti) moe
kondicionirati na zvuk tako da e se zjenica iriti ili stiskati na zvuk,dakle na podraaj
koji je prije kondicioniranja bio u odnosu na refleks zjenice potpuno neutralan. Na
osnovu toga uroeni refleksi mogu se putem kondicioniranja ili uvjetovanja klasinog
Pavlovljevog tipa dovesti pod kontrolu onih podraaja ili aspekata okoline pod ijom
kontrolom ili utjecajem ranije nisu bili.Klasino kondicioniranje ili uslovljavanje je
nain uenja i mijenjanja ponaanja kada je ono respodentno.

INSTRUMENTALNO ILI OPERANTNO KONDICIONIRANJE

Predstavlja postupak ili postupke pomou kojih se moe kondicionirati operantno

ponaanje. To znai da je operantno ponaanje praeno odreenom posljedicom i da te
posljedice utiu i modificiraju tendenciju ili vjerovatnost pojavljivanja tog operantnog
akta u istoj ili slinoj situaciji.

KLASINO UVJETOVANJE

OBJANJENJE SLIKE: eksperiment Pavlova.

Prije uvjetovanja hrana u ustima je neuvjetovan podraaj a slinjenje je neuvjetovana

reakcija. Zvuk je neutralan podraaj i pas ne slini. Za vrijeme uvjetovanja,zvuk je
neutralan podraaj,hrana u ustima je neuvjetovani,a slinjenje je neuvjetovana reakcija.
Nakon uvjetovanja,uvjetovan podraaj zvuk dovodi do uvjetovane reakcije slinjenje.
Watson i drugi su ukazali da se klasinim uvjetovanjem ue i sloeni oblici ponaanja,
kao to su emocije.

Watson i Raynor (1920) izvrili su eksperiment sa malim Albertom u kojem su

ukazali kako se na osnovu jednog uroenog bezuvjetnog podraaja, moe
kondicioniranjem nauiti emocija straha tamo gdje je ranije postojala emocija radosti.
Pavlov i njegovi saradnici detaljano su prouili fenomene i zakonitosti uvjetovanja, i
ukazali da se veliki dio ljudskog ponaanja moe objasniti uvjetovanjem.

Klasino uvjetovanje je bilo jedini oblik uvjetovanja dok Skiner nije utvrdio da vei
dio ponaanja nije respodentnog ve operantnog tipa. To se osobito odnosi na vei dio
socijalnog ponaanja.

11
OPERANTNO PONAANJE

-Operantno ponaanje je ono ponaanje koje se pojavljuje spontano ili slobodno, tj.
ono ponaanje koje se povezuje u vezi s nekimpoznatim ili vidljivim prethodnim
podraajem. Organizam operira u okolini i odatle potjee ime koje je Skiner dao
takvom ponaanju. Prouavajui taj oblik ponaanja Skiner je utvrdio nov nain
uvjetovanja i nazvao ga instrumentalnim ili operantnim uvjetovanjem. Operantno
ponaanje je praeno odreenim posljedicama, koje modificiraju i utjeu na
vjerovatnost pojavljivanja tog operantnog akta u istoj ili slinoj situaciji u blioj ili
daljoj budunosti. Operanti su oblici ponaanja ije pojavljivanje ovisi o posljedicama
koje povodom njih nestaju.

Primjer: odlazak u kino, pjevanje u horu, bavljenje nekim sportom, sviranje violine,
uenje, obavljanje posla u tvornici i sl. su operantni oblici ponaanja, jer ovise o
posljedicama. Ako su posljedice takvog ponaanja povoljne za pojedinca, vjerovatnost
pojavljivanja takvog ponaanja u budunosti je vea, a ako su posljedice takvog
ponaanja nepovoljne vjerovatnost takvog ponaanja je manja. Ako se radom u fabrici
ne moe zaraditi dovoljno novca, vjerovatnost takve aktivnosti u budunosti e biti
smanjena. Posljedice ili efekti nekog ina na vjerovatnost ponovnog pojavljivanja tog
ina naziva se pojaanje ili potkrepljenje.

LINOST

Dakle, linost ili ponaanje pojedinca je rezultat klasinog i operenatnog uvjetovanja

kroz koje je pojedinac proao ili prolazi u toku svog ivota. Naime, linost ui putem
klasinog i instrumentalnog uvjetovanja. Prema ovoj teoriji, crte ili osobine linosti su
naueni oblici ponaanja i rezultat uvjetovanja. Ukoliko poznajemo navedene
zakonitosti uvjetovanja, moemo se njime koristiti i utjecati na neije ponaanje.

ZAKONI RAZVOJA LINOSTI

Linost se razvija kroz proces klasinog i instrumentalnog uvjetovanja.

Postoje izvjesne razlike u klasinom i instrumentalnom uvjetovanju. Klasino

uvjetovanje je vezano uz postojanje bezuvjetnog podraaja (BP) koji uroenim i
genetikim putem izaziva odreeni odgovor ili bezuvjetnu reakciju (BR). On je osnova
za uspostavljanje uvjetovanog podraaja (UP). Neutralni podraaj uparen sa
bezuvjetnim podaajem postaje efikasan i izaziva odgovor koji se naziva uvjetovani
odgovor (UR).Veliki je broj ponaanja koja su po svom karakteru operantna, tj. vezana
za svoje posljedice ili efekte koji se mogu modificirati na osnovu posljedica ili efekata
koje izazivaju u okolini. Stoga je operantno uvjetovanje vanije od klasinog kada je
rije o sloenijim oblicima ponaanja.

12
POTKREPLJIVANJE ILI SLABLJENJE

Efekti ili posljedice koje proizlaze iz operantnog djelovanja mogu biti povoljne ili
nepovoljne za te aktivnosti. Povoljne su one posljedice koje pojaavaju takvu aktivnost
ili poveavaju vjerovatnost njegovog javljanja, a negativne su one koje slabe
operantnu aktivnost. Povoljne posljedice ili efekti se nazivaju pozitivnim
potkrepljivaem, a negativne posljedice ili efekti se nazivaju negativnim
potkrepljivaem.Ako se za neko ponaanje poveu potkrepljenje onda e se takvo
ponaanje pojaati ili e se poveati vjerovatnost njegova pojavljivanja u repertoaru
ponaanja pojedinca.

Primjer: Gladni takor zatvoren u kutiju sa polugom ije pritiskanje izaziva

pojavljivanje hrane, u poetku izvodi razne pokrete i operante traei hranu (njuka,
penje se, grebe, trai). Uslijed toga, sluajno pritisne polugu i pojavi se hrana.
Vremenom vremenski razmak pritiskanja poluge se sve vie skrauje i takor sve bre
dolazi do cilja. Ponaanje takora se promijenilo i njime dominiraju samo akti koji su
dovoljni za postizanje povoljnog efekta. Ti akti su instrumentalni, jer su instrument za
dolaenje do hrane, a cjelokupan tok mijenjanja ponaanja pod utjecajem nagrade je
instrumentalno ili operantno uvjetovanje.Ukoliko se u drugom dijelu eksperimenta
poluga povee sa izvorom elektrine energije, pa ivotinja uslijed pritiskanja dobije
elektrini ok, a ne hranu, njeno ponaanje se brzo mijenja. Polugu e sve rjee
pritiskati i konano e je izbjegavati. Pod utjecajem negativnog potkrepljenja ili kazne,
uslijedilo je izbjegavajue ponaanje. Slian efekat bi se desio i ako bi nakon
pritiskanja poluge hrana potpuno nestala, tj. kada akt ne bi izazvao povoljnu posljedicu
ili nagradu. Dakle, pod utjecajem nagrade dolazi do jaanja ili uvrivanja ponaanja,
dok pod utjecajem kazne dolazi do slabljenja ili gaenja ponaanja.

Da li uz poznavanje ovih zakonitosti moemo mijenjati i kontrolirati ljudsko

ponaanje?Ljudsko ponaanje se moe razvijati, mijenjati i kontrolirati posljedicama
koje proizvodi. Naime, ljudsko ponaanje se moe mijenjati u ovisnosti o nagradi i
kazni koja proizlazi iz tog ponaanja. Primjer 1: Uenik Robbie ometao je nastavu te
vrlo malo pratio nastavne aktivnosti. Naunici su prvo utvrdili koliko vremena Robbie
provodi u praenju nastave, prije kondicioniranja. Utvrdili su da prati samo 25%
sadraja na asu. Ostalih 75% provodi igrajue se razliitim stvarima i igrakama koje
vadi iz depa, razgovara i smije se s drugima i sl. Nakon opaanja uslijedila je faza
instrumentalnog uvjetovanja. Svaki put kada bi posmatra primijetio da Robbie prati
nastavu, signalizirao bi nastavniku a on je pohvalio Robbievo ponaanje te mu
posveivao panju. Kada se igrao nastavnik ga je ignorirao. Vremenom se poveao
vremenski postotak praenja nastave na 70%. Dakle, panja nastavnika je bila
pozitivni potkrepljiva.Nakon faze kondicioniranja uslijedila je faza

13
gaenja(ekstincije), koja se koristi kao kontrola. Ona ima za cilj sagledavanja da li je
do promjene u ponaanju dolo pod utjecajem potkrepljenja koje je uvedeno u
eksperimentu ili pod utjecajem nekog drugog faktora (npr. pohvala i nagrada roditelja
koja je uslijedila nakon uspjeha u uenju).

U fazi gaenja potkrepljenje koje je koriteno biva izostavljeno, te se prati ponaanje.

U fazi gaenja nastavnik je prestao poklanjati panju Robbiju. Poveanje vremena
praenja nastave Robbija bilo je u skladu sa koliinom poklonjene panje od strane
nastavnika. Uslijed prestanka poklanjanja panje od strane nastavnika uslijedio je i pad
Robbijeve panje. Nakon nekog vremena, ponovno je izvreno rekondicioniranje,
uslijed ega je uslijedilo poveanje panje. Pored toga, poboljala se i kvaliteta
njegovog uenja i znanja.

Faze realizacije eksperimenta instrumentalnog uvjetovanja na jednom

ispitaniku?
1.Faza utvrivanja ponaanja prije uvoenja nezavisne varijable.

2. Eksperimentalna faza kondicioniranja (uvoenje nezavisne varijable)

3. Reverzivna faza (izostavljanje djelovanja nezavisne varijable radi kontrole njenog

efekta na ponaanje).

4. Rekondicioniranje (ponovno uvoenje nezavisne varijable). Mjera operantnog

ponaanja je frekvencija njegova javljanja ili brzina javljanja takvog ponaanja ili akta
(npr. broj izgovorenih rijei u minuti, broj.

MJERENJE OPERANTNOG MILJENJA:

Najea koritena mjera nekog operantnog ponaanja je frekvencija njegova javljanja

ili brzina javljanja takvog ponaanja ili akta. Npr. broj izgovorenih rijei u
minuti.Osim frekvencije pojavljivanja operantni se podaci prikazuju kumulativnim
krivuljama i prikazima.

RASPORED POTKREPLJIVANJA:

Raspored potkrepljivanja je pravilo po kojem se nagraivanje nadovezuje na odreenu

vrstu operantnog ponaanja. Eksperimentom je utvreno da ti rasporedi snano djeluju
na promjenu ponaanja i da od naina potkrepljivanja zavise i osobine linosti.

1. Kontinuirano nagraivanje ili potkrepljivanje nagrada se daje nakon svakog

instrumentalnog akta od poetka kondicioniranja do kraja. U svakodnevnom ivotu se
rijetko javlja te nije ekonomian.

2. Povremeno potkrepljivanje je potkrepljivanje nakon nekog ponaanja (student

vie puta prelazi gradivo dok ga ne savlada, dijete vie puta zove majku dok se ne

14
odazove, mladi vie puta mora ponoviti svoj prijedlog za brak prije nego li djevojka
odgovori). Povremeno potkrepljivanje moe biti po sistemu: raspored fiksnog omjera
(davanje nagrade samo ako je ispitanik uinio odreen broj instrumentalnih akata;
nagrauje se svaki drugi, pet ili stoti pokuaj (radnici su nagraeni prema broju
komada koji proizvedu; ljekari trebaju pregladiti odreeni broj pacijenata itd.). U
fiksnom omjeru veliina nagrade je proporcionalna broju akata.

4 RASPOREDA POTKREPLJIVANJA:

-raspored fiksnog omjera

- raspored nepravilnog omjera

- raspored fiksnog intervala

- raspored nepravilnog intervala

Raspored fiksnog omjera

Nagrada ili potkrepljenje se daje samo onda kada je ispitanik uinio odreen broj
instrumentalnih akata. Tako se moe nadograivati svaki drugi ,svaki peti pokuaj po
bilo kojem drugom rasporedu i omjeru.taj raspored je veoma efikasan za stjecanje i
upravljanje ponaanjem.

Raspored nepravilnog omjera

nagrauje se svaki deseti akt, ali nagrada moe uslijediti i nakon jednog ili stotinu
takvih akata. Pojedinac nikada ne zna kada e nagrada uslijediti. Primjer toga su igre
na sreu ili kockanje. Ti strojevi su kondicionirani da pruaju nagradu (novac) nakon
tano odreenog broja pokuaja (ubacivanja novca, povlaenja ruice i sl.), ali se
nikad ne zna kada e uslijediti nagradaTa vrsta nagraivanja dovodi do pojave
ponaanje koje je vrlo trajno i uporno, te otporno na gaenje.

Raspored fiksnog intervala-temelji se na pruanju nagrade ili kazne nakon isteka

odreenog vremena (npr. nagrada se moe pojavljivati svakih par sekundi ili svaki par
minuta bez obzira na broj pokuaja; primjer toga je i kod radnika koji su plaeni po
vremenu provedenom u radu.
Nagraivanje u nepravilnim vremenskim intervalima nagrada se pojavljuje u
razliitim vremenskim intervalima i nije ju mogue unaprijed predvidjeti (npr. roditelji
s vremena na vrijeme nagrauju ili pohvaljuju djecu, i ono e se izmeu dvije takve
nagrade ponaati i dalje pristojno jer nikad ne zna kada e ponovo biti nagraeno;
uenici koje nastavnici ispituju s vremena na vrijeme prisiljeni su da stalno ue, jer ne
znaju kada e nastavnik provjeravati njihovo znanje; njihovo ponaanje je drugaije od

15
onih uenika iji nastavnici rade po rasporedu fiksnih vremenskih intervala
nagraivanja i oni e imati drugaije osobine linosti ).

NAGRADE ILI KAZNE

Primarne nagrade ili kazne na prirodan, uroen ili nenauen nain utjeu na
operantne akte. Naime, djeluju samo po sebi bez prethodnog uparivanja s nekim
drugim nagradama (hrana je sama po sebi prirodna nagrada gladnom organizmu), te su
dakle povezane sa biolokim funkcioniranjem organizma.

Sekundarne nagrade ili kazne su objekti i situacije koje su steene procesom

uslovljavanja na osnovu uparivanja sa primarnim nagradama ili kaznama. Najrairenja
vrsta sekundarnog potkprepljivanja je novac. On kontrolira i regulira veliki broj
ljudskih aktivnosti, a da sam po sebi nema intrinzinu vrijednost. Zatim, zakoni,
priznanja, odlikovanja, poloaj, publicitet itd.

FENOMEN GENERALIZACIJE PODRAAJA.

Ovaj fenomen je eksperimentalno ispitao i dokazao Pavlov unutar klasinog

uvjetovanja.Odnosi se na injenicu da se uvjetovani odgovor ne pojavljuje samo u vezi
sa uvjetovanim podraajem koji je koriten u toku uvjetovanja, ve se pojavljuje i onda
kada se jave podraaji koji su slini uvjetovanom (Koga su zmije ujedale boji se i
gutera). Nakon uvjetovanja sjenice e se iriti ne samo na svjetlo ve i na zvuk. U
Pavlovljevom eksperimentu pas je luio pljuvaku ne samo kad je vidio zdjelicu sa
hranom, ve uo zvuk zvona, tapat koraka eksperimentatora i sl.

Fenomen generalizacije podraaja naziva se i indukcija. Moemo je zapazit na

svakom koraku. Dijete koje su nauili da se u kui ponaa pristojno,nastojat e da se
ponaa pristojno i u drugoj kui.

Stereotipi ili predrasude-najee generalni stavovi o nekoj grupi ljudi zasnivani na

pretpostavci (i minimumu znanja) da svi pripadnici te ili neke druge grupe imaju
odreene osobine koje su samo njima svojstvene i po kojima se razlikuju od drugih.
Prilikom stvaranja stereotipa osobe se najee grupiu prema etnikoj pripadnosti,
religiji, seksualnom opredeljenju, polu ili prema bilo kojoj drugoj kategoriji.

DISKRIMINACIJA RAZLIKOVANJA PODRAAJA:

Diskriminacija podraaja se ui tako da se potkrepljenje daje u prisustvu odreenih

podraaja, a ne u prisustvu drugih podraaja. Prevelika generalizacija podraaja znai
neprilagoeno ponaanje jer se uvjetovani odgovor pojavljuje u situacijama u kojima
je potrebno postupati na drugaiji nain. Pavlov je takvimpostupkom nauio pse da
razlikuju i vrlo male razlike u visini tona, odnosno da razlikuje krug od elipse.
Diskriminativne sposobnosti su rezultat individualnog uenja i one se razlikuju od
pojedinca do pojedinca. Diskriminacija je jako vana u socijalnim situacijama. Tako

16
malo dijete naui razlikovati ponaanje koje dovodi do nagrade, pohvale ili odobrenja
odraslih, odnosno neodobravanja. ovjek ui razlikovati ogroman broj signala i
znakova. To se ui instrumentalnim uvjetovanjem.

EFEKTI KANJAVANJA:

AVERZIVNI PODRAAJI- to su oni koji su bolni,neugodni,odnosno oni koji

izazivaju tjeskobu povezanu sa izvoenjem odreenih akata.Skiner je razlikovao dvije
metode averzivne kontrole ponaanja: kanjavanje i negativno potkrepljenje.

KANJAVANJE: Kazna je svaki averzivni podraaj ili dogaaj. Kazna i kanjavanje

se koristi kao sredstvo za kontrolu ponaanja u svim drutvima. Roditelji fiziki
kanjavaju djecu, netko dobije otkaz s posla, netko iskljuenje iz kole, netko ide u
zatvor. Kazna djeluje tako da smanjuje vjerovatnost pojavljivanja odreenog
operantnog ponaanja. Svrha kazne je da navede pojedinca da se ponaa na poeljan
nain.

NEGATIVNO POTKREPLJENJE: Izaziva ili odrava neko ponaanje koje

omoguuje pojedincu da izbjegne,prekine ili pobjegne od nekog averzivnog podraaja
kad god on treba uslijediti ili je uslijedio.Svako operantno ponaanje koje
onemoguuje averzivnu stimulaciju bit e na taj nain pojaano i njegova vjerovatnost
uveana,a za takvo ponaanje kaemo da je negativno potkrepljeno.

Skiner je bio protivnik svih averzivnih podraaja i njihova koritenja u kontroli i

reguliranju ponaanja odnosno linosti. Smatrao je da svi ti podraaji ugroavaju
organizam, a osobito su negativni efekti kanjavanja. Kanjavanje ima socijalne i
individualne negativne efekte. Njegovom primjenom nastaje tjeskoba, inhibicija
ponaanja i antisocijalno ponaanje. Primjena averzivnih podraaja i konsekvenci
esto dovodi do jo nepoeljnijih oblika antisocijalnog ponaanja od onih koje je
trebalo ukloniti. Fiziko kanjavanje od strane roditelja ili lanova drutva ima osobito
nepovoljne uinke.Kanjavanje ljudi i ivotinja dovodi samo do privremenog
susprezanja neeljenog ponaanja.

Oblikovanje eljenog ponaanja metodom sukcesivne aproksimacije?

Ova metoda se sastoji u tome da se pozitivno potkrepljuje ili nagrauje svaki i

najmanji operantni in koji se spontano pojavi u repertoaru ponaanja organizma, a
koji ide u smjeru eljenog ponaanja. Postupak se sastoji u tome da se prvo sloeni
oblici operantnog ponaanja razbiju na jednostavne dijelove. Potom se ti dijelovi ue
jedan za drugim postupno i na kraju se oblikuje cijeli sloeni in. Skiner je utvrdio da
se takvim postupkom mogu oblikovati i najsloeniji oblici ponaanja. Ova metoda ini
osnovu uenja govora u male djece. Malo dijete zapoinje svoje govorno izraavanje
nerazumljivim glasovima i brbljanjem.Roditelji i okolina postupno oblikuju to njegovo
glasanje sve dok ne pone govoriti kao odrasli.

17
DIMENZIONALNA TIPOLOGIJA LINOSTI

EYSENCK

Eyenckova teorija je empirijska jer se temelji na rezultatima objektivnih ispitivanja.

Njegova teorija poiva na:

1. rezultatima faktorske analize
2. eksperimentalnim istraivanjima
3. fiziolokim objanjenjima

FAKTORSKA ANALIZA

Polaznu taku Eysenckova istraivanja linosti i njegove empirijske teorije linosti

ini faktorska analiza manifestacija ili ponaanja ljudi u razliitim situacijama.
Faktorska analiza se temelji na raunu korelacija izmeu razliitih mjera ili varijabli.
Tu analizu je zasnovao Spearman.

Postoji vie vrsta faktora koji se mogu utvrditi u faktorskoj analizi:

Generalni faktor- je onaj faktor ili varijabla koja je prisutna u svim mjerenjima ili
manifestnim varijablima koje ine tu skupinu.

Grupni faktor- su oni koji su prisutni i determiniraju korelacije izmeu dvije ili vie
varijable u nekoj skupini,ali ne i izmeu svih varijabli te skupine.

Specifini faktori- karakteristian je samo za jednu varijablu

Faktori pogreke- vezani su uz pogreke mjerenja ili nepouzdanost mjernog

instrumenta ili mjernog postupka

Bipolarni faktori: to su oni faktori koji imaju suprotne polove. Npr. kod Eysencka
osnovni faktor je faktor introverzije i ekstraverzije. Polovi bipolarnih faktora se
meusobno iskljuuju i meusobno impliciraju.

ISTRAIVANJE STRUKTURE LINOSTI FAKTORSKOM ANALIZOM

Linost se mora istraivati onakvom kakva ona jest. Esenck pristupa istraivanju
linosti sa ciljem da ona sama sebe otkrije,a ne sa ciljem da je on sam izgradi ili
oblikuje. Linost na taj nain postaje predmet istraivanja,pristup istraivanju je
potpuno empirijski. Psihologija linosti se treba orijentirati na bazine ili latentne
determinante ponaanja i dimenzije linosti. prema Eysenckovom miljenju faktorsko
matematika analiza je jedini i najbolji postupak koji moe posluziti pri utvrivanju
temeljnih dimenzija linosti.

18
Eysenck definie linost kao:
zbir aktualnih i potencijalnih obrazaca ponaanja organizma koji su determinisani
nasljeem i okolinom; ona nastaje i razvija se kroz funkcionalnu interakciju etiri
glavna sektora u koje su organizovani svi obrasci ponaanja: kognitivni (inteligencija),
konativni (karakter), afektivni (temperament) i somatski sektor (konstitucija).

Ponaanje ima odreene aspekte koji omoguuju znanstveni pristup:

1) ljudsko ponaanje posjeduje odreeni stupanj generalnosti ili openitosti

2) u linosti postoje razliiti stupnjevi openitosti ili generalnosti ponaanja

3) razliiti stupnjevi generalnosti ponaanja mogu se utvrditi korelacijskim analizama i

faktorskom analizom.

4) takva korelacijska i faktorska analiza i prouavanje omoguuje nam strukturiranje

onih aspekata linosti koji imaju generalni karakter i koji ine temeljne dimenzije
linosti velikog broja ljudi.

STRUKTURA I ORGANIZACIJA LINOSTI

Postoje 4 razine koje su hijerarhijski organizovane:

1) specifini postupci- pojedinani akti ili postupci pojedinca u svakoj pojedinanoj

ivotnoj situaciji. oni imaju najnizi stupanj generalnosti.

2) habitualni ili uobiajeni odgovori- to su postupci i ponaanja koja se opetovano

javljaju u repertoaru ponaanja pojedinca u jednakim ili slinim situacijama. Imaju
veu generalnost od openitih akata.

3) osobine linosti- determinirane su korelacijama dvije ili vie navika i predstavljaju

aspekte linosti koji imaju veu generalnost i znaenje od navika ili onih aspekata koji
se nalaze na habitualnoj razini.

4) tipovi linosti- determinirani su korelacijom i organizacijom osobina

linosti,predstavljaju aspekte linosti koji imaju najvei stupanj generalnosti.

Hijerarhijska organizacija linosti s razliitim razinama omoguuje da se

istraivanja linosti odvijaju na razliitim razinama generalnosti. Neki istraiva moe
istraivati ponaanje i linost na razini specifinih odgovora a drugi istrauje na razini
habitualnog ponaanja ili na razini osobina odnosno tipova.

DIMENZIJE

Vanost osobina linosti je u tome to one pomau ili omoguuju identifikaciju

temeljnih tipova i temeljnih dimenzija linosti.

19
1) Introverzija- ekstraverzija-

Ekstraverzija- podrazumijeva veliki broj uih crta socijabilnost, aktivnost,

ivahnost, avanturizam itd.

Ekstraverti vole zabave, imaju mnogo prijatelja, vole se aliti na raun drugih ljudi i
tipino su bezbrini i neoptereeni. Pokazuju tendenciju razvijanja histerinih
simptoma i histerinih stavova prema tim simptomima. Nemaju energije,pokazuju
uske interese,imaju lou radnu povijest,mucaju,skloni su nesrecama,mue ih bolovi i
tegobe. U njihovoj tjelesnoj konstituciji dominira horizontala nad
vertikalom,inteligencija je veoma niska,nemaju upornosti i rjenik je siromaan.

introvertivole vie vremena da provode sami. Preferiraju mirnije aktivnosti, mogu biti
hladni i distancirani a esto su dobro organizovani i preferiraju rutinu. Pokazuju
tendenciju razvijanja simptoma anksioznosti i depresije,karakteriziraju ih opsesivne
tendecije,iratibilnosti,apatija i pate od labilnosti autonomnog ivanog sustava.
Njihovi osjeaji mogu biti lako povrijeeni,nervozni,obuzeti su osjeajem manje
vrijednosti,muiavi,odani sanjarenju. U njihovoj tjelesnoj konstituciji dominira
vertikalan rast nad horizontalnim,sposobnost naprezanja je slaba.

2) neuroticizam-stabilnost

Neuroticizamse kao crta linosti sastoji od klastera vie specifinih crta koje ukljuuju
anksioznost, iritabilnost, manjak samopotovanja, napetost, stidljivost i mrzovoljnost.
Pojedinci sa visokim rezultatima na skali neuroticizma su zabrinute, anksiozne,
depresivne, imaju tekoe sa snom i doivljavaju niz somatskih simptoma. To su osobe
koje su duevno i tjelesno defektne,ispodprosjene po inteligenciji,emocionalnoj
kontroli,otrini osjeta.

Osobe sa slabo izraenim neuroticizmom su emocionalno stabilne, uravnoteene i

sporije reaguju na stresne dogaaje.

Postoje 3 vrste teorija neuroticizma:

1. teorija o utjecaju okoline i determiniranosti neuroticizma

2. teorija o hereditiranoj predispoziciji za neurotsko reagiranje

3. teorija o multiploj uvjetovanosti

Eysenck navodi dinstruktivne ili operacione karakteristike iz razliitih podruja

istraivanja i prakse:

- klinki indikator neuroticizma- slaba organizirana linost,ovisnost,uski interes,slab

miini tonus

20
- uradak ili uinak na testovima linosti- visoka sugestibilnost,nedostatak
upornosti,polagani osobni tempo.

- samoocjena- osjeaj inferiornosti,nervoza,sklonost nezgodama i

nesreama,nezadovoljstvo,osjetljivost

Konstitucionalna obiljeja- slaba fizika izdrljivost i fiziki napor,neadekvatna

tjelesna konstitucija i slab vid u mraku.

3)Psihoticizamobuhvata niz crta linosti kao to su agresivnost, egocentrinost,

kreativnost, impulsivnost, nedostatak empatije i antisocijalno ponaanje. Pojedinci koji
postiu visoke rezultate na P skali su esto samotnjaci, okrutni, neosjetljivi na bol i
patnje drugih, agresivni i esto pokazuju antisocijalne tendencije. Osnovni indikatori
su socijalna privrenost,agresivnost,sumnjivost,retardiranost,motorne smetnje,
halucinacije, depresivnost, uzbuenost,prevelika aktivnost pokazuju slabu
koncentraciju,imaju slabiju memoriju,polaganije itaju. Njega determiniraju simptomi
manino depresivnih psihoza i smptomi sizofrenije.

Indikatori psihoticizma socijalna povuenost ili izoliranost, deluzije krivice i

nedostojnosti, impulzivnost, agresivnost, smetnje raspoloenja,
sumnjiavost,oteenost miljenja i pamenja,usporenost,motorne
smetnje,halucinacije,deluzije o odnosu, veliini ili znaenju,

Razlika psihotikih od neurotikih poremeaja

Neurotiki poremeaji predstavljaju izraze velike anksioznosti,tjeskobe,uznemirenosti

ili zabrnutosti i preveliku emocionalnu reaktivnost. Dok je psihotiar za Eysencka
lud tj. njegovi spoznajni procesi su u veem ili manjem stupnju poremeeni,dok
neurotik u porpunosti raspolae svojim mentalnim sposobnostima ali ne moe
kontrolirati svoje emocije.

Psihopate- su osobe koje su na pola puta prema stanjima psihoze. Nalaze se u sredini
izmeu normalnih i psihotiara.

P-ljestvica: mjeri dimenziju psihoticizma i daje podatke o toj dimenziji

E-ljestvica: ispituje se introverzija i ekstraverzija

N-ljestvica: ispituje se neuroticizam

Sekundarni psihopati: koji su udaljeni od P-osi

21
ODNOS IZMEU 3 TEMELJNIH DIMENZIJA

Ekstraverzija-introverzija,neuroticizam i psihoticizam su meusobno

ontogene,okomite odnosno nezavisne. Mogue su sve kombinacije dimenzija. Tako
npr. mogue je da se izrazita ektraverzija kombinira sa izrazitim neurotizicma iili
izrazitim psihoticizmom ali i s emocionalnom stabilnou odn. normalnou.

Kanonika analiza: u potpunosti je odijelila simptome neuroticizma od simptoma

psihoticizma.

TEORIJA INTROVERZIJE-EKSTRAVERZIJE

Eysenck je najvise istraivanja posvetio introverziji i ekstraverziji. Tu dimenziju on

povezuje sa starom grkom klasifikacijom koji su dali Hipokrat odn. Galem. Postoje 4
vrste temperamenta: melankoliki,koleriki,flegmatiki i sangvistiki. Tu staru podjelu
su nakon njega prihvatili brojni filozofi,teolozi. U savremenu psihologiju dimenziju
ekstraverzije-introverzije uveo je Jung na osnovi opisa primarnih i sekundarnih
procesa koji su dali Grass i Heymans.

Nestabilan introvertan melankolik-

hirovit,tjeskoban,krut,staloen,pesimistian,oprezan

Nestabilan ekstravertirani kolerik-

osjetljiv,nemiran,agresivan,uzbudljiv,nagao,aktivan

Stabilan introvertiran flegmatik- aktivan,paljiv,miroljubiv,pouzdan,uravnoteen

Stabilan ekstravertiran sangvinik- drutven,pristupaan,leeran,voa,ivahan

Pavlovljeva fizioloka psihologija linosti: Pavlov je svoju teoriju o tipovima linosti

temeljio na pojmu ekvilibrija izmeu procesa eksitacije i procesa inhibicije u mozgu

2 vrste dinamizma ivanog sustava:

1)dinamizam eksicitnog procesa- odgovara lakoi stvaranja pozitivnih kondicionalnih

ili uvjetovanih refleksa

2) dinamizam inhibitornog procesa-sposobnost lakog i brzog formiranja i poz. I neg.

Uvjetnih refleksa

Hullova teorija reaktivne inhibicije- reaktivna inhibicija se javlja kod svakog

ponavljanja odreene aktivnosti,pa prema tome i kod kondicioniranja. Po Eysenckovoj
teoriji ljudi se meusobno razlikuju po brzini s kojom se u njih javlja reaktivna
inhibicija. Ekstraverti su ljudi kod kojih se ta inhibicija teko gubi ili nestaje.
Introverte karakterizira suprotno.

22
Reminscencija- pojava boljeg dosjeanja sadraja koji se uio nakon uenja. Taj se
fenomen objanjava Hulovom reaktivnom inhibicijom.

CATTEL

FAKTORSKO ANALITIKA TEORIJA LINOSTI

Catell je razvio najkompletniju teoriju linosti i razvio je brojne postupke i tehnike
koritenja faktorske analize. Catellov pristup istraivanju linosti je zasnovan na
objektivnim mjernim postupcima i instrumentima. Catell je razvio i posebnu strategiju
kojua predstavlja meusobno kombiniranje teorije i mjerenja,slobodnog istraivanja i
testiranja hipoteza. Taj model naziva se INDUKTIVNO-HIPOTETIKO
-DEDUKTIVNO metodom.

STRUKTURA LINOSTI

OSOBINE LINOSTI- su najvanije strukturalne komponente linosti i one kojima je

posveeno najvie panje. One se dijele u razliite klase i kategorije od kojih je jedna
klasa,klasa dinamikih osobina. Unutar svake klase postoji vie osobina. Osobine svih
klasa ili kategorija utvruju se faktorskom analizom .

Podaci koje Catell koristi za takve analize potjeu iz tri mogua izvora podataka:

- Podaci iz ivota pojedinca (kao to su ocjene koje je dobivao od drugih

ljudi,dokumenti i injenice) koje Catell oznaava slovom L. Od strane drugih
ocjenjuju se takve osobine kao to su drutvenost,emocionalna
stabilnost,savjesnost.
- Podaci iz upitnika i inventara linosti koje ispitanik ili ili pojedinac daje o
samom sebi (Q podaci. Najvie ovise o izjavama koje sipitanik daje sam o sebi
na posebne upitnike.ti odgovori se najee tretiraju kao odgovori te postoji
mogunost varanja.
- Podaci iz objektivnih testova (T podaci). Oni predstavljaju najvrednije podatke
jer su jer su objektivni i mogu se verificirati a dobiveni su u kontroliranim
uvjetima na osnovi objektivnih testova.

POVRINSKE I IZVORNE OSOBINE

Povrinske- manifestiraju se u ponaanju u razliitim situacijama i vezane su za takve

situacije. Njihovo je znaenje vie situacijsko i zbog toga manje generalno.

Izvorne- te osobine garantiraju slinost ili identinost odnosno konzistenciju u

ponaanju. Zbog toga te osobine imaju znatno veu vanost za razumijevanje neije
23
linosti i znatno veu generalnost od povrinskih. Izvorne osobine su klasteri ili
skupine manifestnih oblika ponaanja i njima su odreene.

U ponaanju pojedinca ne manifestuju se samo trajne osobine njegove linosti ve i

povremene koje Catell naziva stanjima,raspoloenjima i ulogama.

IZVORNE OSOBINE UTVRENE FAKTORSKOM ANALIZOM

Koristei faktorsku analizu kao osnovni postupak pri utvrivanju izvornih osobina
linosti. Cattel i njegovi saradnici su izvrili ogroman broj istraivanja takvih osobina
na vrlo razliitim populacijama i koristei razliite postupke i metode. Konstruirali su
preko 1000 testova objektivnog tipa ,veinom testove ponaanja. Utvreni faktori
linosti imaju veliku generalnost i replikabilnost. Cattel je smatrao da utvreni faktori
trebaju biti prepoznatljivi ili isti bez obzira kojim mjernim instrumentima ili podacima
ih utvrivali. Najveu znanstvenu vrijednost imaju podaci i faktorska strukura
dobiveni na osnovi objektivnih testova. Oni faktori ili izvorne osobine koji nemaju
takvu generalnost i replikabilnost ,bilo preko razliitih situacija,nemogu se smatrati
izvornim osobinama,ili dimenzijama linosti koje su definitivno utvrene.

FAKTORI

Predstavljaju objektivno utvrene temelje linosti i njene izvorne osobine.

RAZINA PRVOG REDA

Struktura linosti kakvu nam prua faktorska analiza na osnovi velikog broja
istraivanja Catella i drugih sastoji se iz 21 faktora ili izvorne osobine utvrene na
osnovi testova objektivnog tipa i 19 faktora koji su utvreni na osnovi podataka iz
ivota pojedinaca i upitnika ili inventara linosti. ovi faktori ili osobine linosti ine
razinu prvog reda.

FAKTORI DRUGOG REDA

Su jo vee generalnosti od faktora prvog reda. Te faktore drugog reda on naziva i

izvornim osobinama linosti drugog reda ,tipovima ili dimenzijama linosti drugog
reda . tako su na osnovu faktora prvog reda koji su utvreni iz iz ivotnih podataka
utvrena etiri faktora drugog reda ,a na osnovi faktora prvog reda iz upitnika i
inventara linosti utvreno je osam faktora drugog reda.

FAKTORI TREEG REDA

Pawlik i Cattel su utvrdili slinost tih faktora treeg reda sa Freudovim opsiom ida,ega
i superega .

CATTELOVA JEDNADBA SPECIFIKACIJE

24
U toj jednadbi se se reagiranje ili postupanje pojedinca (R) izraava kao funkcija
situacije u kojoj se pojedinac nalazi odnosno situacionih indeksa S1....S2 i izvornih
osobina licnosti T1...T2. ako je osobina neistaknuta ili suprotna ,umnoak ST bit ce
malen ili negativan. Ako je neka osobina istaknuta a situacija pogodna onda ce
umnozak ST bit velik.

SITUACIZAM ILI INTERAKCIONALIZAM

Linost i ponaanje su su rezultat interakcije situacije odnosno okoline i izvornih

dimenzija pojedinca. Bez te interakcije nema ponaanja. Psiholog mora podjednako
poznavati i licnost i situaciju da bi mogao predvidati i razumjeti ponasanje i postupke.

RAZLIKA CATTELOVE I EYSENCKOVE TEORIJE LINOSTI

Postoji velika razlika u kompleksnosti. Cattelova faktorska analiza mnogo je sloenija

od Eysenckove Koja je takoe faktorska teorija linosti. jednostavnost Eysenckove
teorije ini je ponekad prihvatljivijom za psihologe i psihijatre. Cattel smatra da
eysenckov postupak ekstrakcije i rotacije faktora nije ispravan i da dovodi do: a)
ekstrakcije premalog broja faktora jer zanemaruje statistike indikatore o broju faktora
koji su neophodni za za eksplikacije matrice interkorelacija. B) koristenje kriterijske
rotacije. Takva kriterijska rotacija omoguava samo grubu aproksimaciju faktora
prvog reda na osnovi faktora drugog reda. Takve faktore drugog reda Cattel naziva
ERSATZ fakorima. Operacione definicije faktora kod Cattela i Eysencka se bitno
razlikuju kao to se razlikuju i kliniki instrumenti,baterije i skale koje su na temelju
takvih analiza stvorene. Eysenckove skale i instrumenti su vrlo grubi i zato mnogo
slabije definiraju pojedine faktore. Eysenckov model moe najbolje posluiti u
klinike svrhe.

DINAMIKE KOMPONENTE I KOMPONENTE MOTIVACIJE

VRSTE: ergovi,stavovi,sentimenti,komponente motiva

ERGOVI predstavljaju ili oznaavaju bioloke nagone. Ergovi su konstitucionalne

izvorne osobine oje su determinirane nasljeem ali se mogu u odreenoj mjeri
modificirati. Ergovi su odreeni i definirani na osnovi perceptivnih reakcija
,emocionalnih rakcija,instrumentalnog ponaanja koje dovodi do nekog cilja i na
osnovi zadovoljenja koje postizanje takvog cilja izaziva. Ergovi su prema Cattleovom
miljenju uvjetovani nasljeem ,iako mogu stajati i pod utjecajem kulture. Oni
predstavljaju prema tome genetiki uvjetovane strukture stavova koji su zajednii svim
kulturama i drutvima.

25
STAVOVI oznaavaju manifeste dinamike varijable u osnovi kojih se nalaze ergovi,
a SENTIMENTI znae steene strukture stavova. Sentimenti se razvijaju i mijenjaju
pod utjecajem uenja pa e u razliitim kulturama postojati razliiti sentimenti. Zbog
toga sentimenti imaju vee praktino znaenje nego teorijsko.

ENGRAMI- strukture stavova. Engrami su agregati stavova koji su determinirani

kulturom kao sto su npr religiozna vjerovanja,privrenosti obitelji itd. ti se engrami
dijele na: sentimente i kompleksi. Sentimenti su agregati svjesnih stavova,a
kompleksi su povezanost nagona sa objektom koja je nesvjesna i manje integrirana.

FAKTORSKE KOMPONENTE MOTIVACIJE

Alfa faktor ili komponenta svjesnog ida,beta faktor ili komponenta ega, gama faktor ili
komponenta superega,delta faktor ili komponenta fizioloke reaktivnosti,epsilon faktor
ili komponenta represiranih kompleksa,zeta faktor ili konstitucionalni faktor
potrebe,eta faktor. Tih sedam faktora ili motivacionih komponenti imaju svoj ishod ili
izvoriste u dva faktora drugog reda: I faktor predtsavlja integriranu komponentu
interesa,U faktor- neintegrirana komponenta interersa

STAVOVI

Predstavljaju izraaj dinamike strukture .iz njih se zakljuuje na ergove.oni usmjeruju

akciju pojedinca i odreuju intezitet interesa u odnosu na neki objekt u odreenoj
situaciji. stavovi se ne mjere samo rijeima nego varijablama koje su objektivnog
karaktera.

DINAMIKA REETKA

Dinamika reetka ukazuje na nastojanje Catella da prouci i razumije kompleksnost

motiva koji su u slubi bliih i daljih ciljeva. Neko ponaanje moe biti izraz razliitih
nagona i dinamikih poticaja ,razliitih stavova,,ergova ,sentimenata i engrama.

KONFLIKT

on nastaje onda kada zadovoljenje jednog nagona dovodi do frustracije drugog.

Konflikt moe nastati izmeu stavova ili unutar jednog stava ukoliko zadovoljenje
jednog ili nekih ergova dovodi do frustracije drugih ergova.

26
DINAMIKI RAUN

Catell smatra da se intezitet konflikta moe kvantitativno izraziti i izmjeriti. To se

postie razliitim jednadbama specifikacije ili odn. dinamickim racunom. Takve
jednadbe i rauni prikazuju dinamiko stanje linosti u odreenom trenutku.

3 VRSTE KONFLIKATA

1) konfikti koji nastaju nastaju zbog dinaminih struktura koje su u meusobnom

takmienju. Npr pojedinac kojeg istovremeno pokree i ljubav prema vlastitoj obitelji i
privrenost toj obitelji kao i jak interes prema karijeri doivljavat e konflikte izmeu
tih paralelnih ali sukobljenih interesaa.

2) konflikti koji ne nastaju zbog dinaminih struktura koje se takmie u pojedincu.,ve

razina komponentnih energija koja se takmie .npr pojedinac koji koji ima jai
nesvjesni interes za dobrim obrazovanjem i odgojem svoje djece ,a iji je svjesni
interes za tim slabiji doivljavat e konflikte.

3) konflikt u interakciji struktura i komponenti motivacije npr u nekog pojedinca moe

istovremeno postojati stanje u kojem je razina neintegriranog straha visoka,a
istovremeno je visoka i razina integriranog sentimenta o sebi.

STANJA,RASPOLOENJA I ULOGE

Linost pojedinca determinirana je promjenjivim stanjima i i utjecajima,te ih treba

uzimati u obzir pri predvianju ponaanja i reagiranja. To su prolazne varijable:

1) stanja-stanje u kojem se pojedinac nalazi u odreenom trenutku moe utjecati na

njegovo ponaanje mnogo snanije od njegovih trajnih osobina i biti u suprotnosti s
njima.

2) promjene raspoloenja- ljudi su pod utjecajem svojih raspoloenja i reagiraju u

skladu sa njima ,a ne u skladu sa okolinom

3) uloge- uloga koju pojedinac ima u odreenom trenutku odreivat e njegovo

ponaanje,reagiranje i njegovu linost.

27
FAKTORSKA STRUKTURA OKOLINE

Danas se sve vie istrauje i sama okolina pojedinca i to kvantitativnim najee

faktorskim i tipolokim metodama. Ta se istraivanja temelje na podacima koji
pokazuju da su podraaji iz okoline primarne determinante kratkoronih promjena
ponaanja,narocito socijalnog ponasanja.

RAZLIKA FOKALNI PODRAAJI I POZADINSKI UVJETI

Fokalni su oni podraaji na koje pojedinac direktno reagira,a pozadinski podraaji

utjeu i formiraju sadanje stanje organizma. U pozadinske podraaje spadaju ambijent
i kontekst u kojem se neko ponaanje zbiva. Taj kontekst utjee na raspoloenja
,odreuje uloge,i orgazmike uvjete. Ti podrazaji mogu mijenjati psiholosko znaenje
situacije i mijenjati ponaanje pojedinca. Cattel ih naziva MODULATORIMA.

RAST I RAZVOJ LINOST

Rast i razvoj linost su rezultat utjecaja nasljea i okoline i to ucenja.

MAVA (multipla Apstraktna Analiza Varijance)

Primjenjuje se na mjerenja slinosti blizanaca i neblizanaca koji su odrasli zajedno u

vlastitoj obitelji ili razdvojeni u obiteljima. Ona omoguuje i i utvrdivanje
korelativnosti izmedu utjecaja genetickih faktora i faktora okoline kao i interakciju i
jednih i drugih determinanti licnosti ili ppojedinih osobina.

UENJE LINOSTI IMA IMA VISE RAZLIITIH VRSTA:

1) KLASICNO UVJETOVANJE ILI KONDICIONIRANJE- pod utjecajem takvog

kondicioniranja razvijaju se nastaju brojne osobine linosti. watson i njegovi saradnici
su to pokazali svojim pokusom kondicioniranja emocija.

2) INSTRUMENTALNO UVJETOVANJE ILI OPERANTNO- Skinner. Tu su

najefikasnije nagrade pomocu kojih se ponasanje najlakse modificira ,oblikuje i
dovodi pod kontrolu nagrada odnsono posljedica.

3) INTEGRATIVNO UENJE-

Jest ucenje takvog ponaanja pomocu kojeg bivaju zadovoljeni razliciti motivi koji
postoje u nekoj situaciji.

28
KOGNITIVNA TEORIJA LINOSTI

Teorija Georga Kellya o personalnim konstruktima pripada u podruje klinikih teorija

linosti. Ona je izrasla iz klinike prakse kojom se Kelly bavio niz godina i
orijentirana je na razmijevanje pojedinca. Tu teoriju moemo moemo takoe smatrati
idiografikom, holistikom. Njezin je cilj razumijevanje i objanjavanje cjelokupne
linsoti pojedinca,odnosno pojedinane linosti u cjelini,a ne samo nekog dijela te
linosti.

Njegova teorija se znaajno razlikuje od Freudove teorije koja naglaava nesvjesne

determinate ponaanja i postupanja. On je doao do zakljuka da su koncepcije o
ljudima tipa crno-bijelo,dobro-loe,istinito-neistinito za njega neprihvatljive. Za
postizanje takvog razumijevanja naina interpretiranja podataka i doivljaja kod nekog
pojedinca potrebno je odbaciti pojmove i kocepte kao to su motivacija,ego,emocije,
nagon, nesvjesno s kojima se susreemo u drugim teroijama linosti. Umjesto toga
Kelly je uveo itav niz pojmova i koncepcija koje su potrebne za razumijevanje
linosti u njegovoj teoriji. Na taj je nain Kelly revolucionirao psihologiju linosti.

KONSTRUKTI

Konstrukt ne postoji sam po sebi,ve ta rije saima set opaanja i predstavlja znaenje
tih opaanja. Npr gravitacija je znanstveni konstrukt. Ne moemo vam pokazati
gravitaciju ali moemo prikazati njene uinke promatrajui druge stvari,popu jabuke
koja pada s drveta. Postoje mnogi konstrukti koji bi se mogli primjeniti na ljude npr
pametan,otvoren,arogantan.

OSOBNI KONSTRUKTI

Konstrukti koje osoba redovito koristi kako bi interpretirala i predvidjela dogaaje,u

Kellyevoj teoriji se nazivaju osobni konstrukti.

KONSTRUKTIVNI ALTRUIZAM

prema kojemu se objektivna realnost ili apsolutna istina se ne mogu utvrditi. Da bi se

dogaaji shvatili, potrebno je da se oni konstruiraju. svojim konceptom konstruktivnog
altruizma,Kelly se dokazao i kao egzistencijalist. On je smatrao da su ljudi slobodni u
odabiru konstrukata koji e oni koristiti u interakciji sa svijetom. Ovo znai da ljudi
mogu vidjeti i interpretirati dogaaje na bezbroj moguih naina,jer oni konstruiraju te
sisteme na individualan nain.

29
Kelly smatra da postoje 3 osnovna naina postavljanja hipoteza koje se mogu
provjeravati:

1. hipotetiko-deduktivna metoda to je metoda zastupljena u eksperimentalnoj

psihologiji,naroito u psihologiji uenja. Postavljena je najprije jedna teorija iz koje su
izvedene hipoteze ,a onda se te hipoteze provjeravaju eksperimentom. Ona moe biti
previe rigidna i dovesti samo do ogranienih opaanja prouavanja u vrlo
ogranienim podrujima ponaanja .

2. induktivno- hipotetika metoda temelji se na indukciji. Hipoteze se postavljaju

na temelju indukcije ,odnosno opaanja pojedinanih sluajeva. Oni mogu zahvaati
vrlo iroka podruja ponaanja,ali moraju kasnije biti verificirani eksperimentalnim
istraivanjima.

3. statistika mrea- u tom se postupku prioritet daje injenicama, a teorija i hipoteza

minimaliziraju. Takav je primjerice postupak faktorske analize u prouavanju linosti.
On ne dovodi do novih ideja.

Kellyeva koncepcija znanosti ima vane implikacije za savremenu psihologiju:

- Diferenciranje fiziolokih i psiholokih injenica- prema Kellyju cinjenice ne

postoje, postoje samo psiholoke i fiziloke konstrukcije istih ili razlicitih
fenomena
- Operacionalizam u savremenoj psihologiji- u krajnosti bi znacio da se
teoretske tvrdnje ne mogu postaviti ako nisu opipljive, to bi dovelo do
reduciranja pojmova na stvari (a ne reprezentacije), a taj proces bi rezultirao
svo.enjem psihologa na tehnicara a ne znanstvenika
- Klinika metoda je najkorisnija

STRUKTURA LINOSTI

Sr Kellyjeve teorije licnosti cini dakle nain na koji svaki pojedinac percipira i
interpretira svijet oko sebe, a kao kljuni pojam navodi se pojam konstrukta. Te
prozirne obrasce Kelly naziva osobnim konstruktima koji predstavljaju neku vrstu
miljenja ili misli kojima pojedinac poprauje i interpretira svoje osobno iskustvo i
stvara svoj subjektivni svijet. U skladu s time ne postoji dvoje ljudi koji bi iste
dogaaje interpretirali na jednak nain.

Proces nastajanja konstrukata u vremenu Kelly naziva procesom konstruiranja. Taj

proces zapoinje onda kada pojedinac zapazi neki dogaaj i pokua ga interpretirati.
Kasnije, u toku iskustva, pojedinac opaa i prepoznaje jedan obrazac ili ponavljanje

30
svog iskustva te konano, vlastitom iskustvu poinje pridavati odreeno znaenje i
obrazac tumaenja.

PERSONALNI KONSTRUKTI

Personalni konstrukti stvaraju se u toku odreenog procesa. Njihova je vanost vrlo

velika jer na osnovi takvih konstrukata pojedinac stvara osnovu na kojoj oekuje i
interpretira odnosno pridaje znaenje buduim dogaajima.

OSOBINE KONSTRUKATA

Konstrukti imaju osobine koje Kelly naziva formalnim osobinama. Prva takva
osobina je podruje primjenjivosti nekog konstrukta. To podruje obuhvata sve
dogaaje na koje se neki konstrukt moe primjeniti. Npr. konstruktna dimenzija dobar-
lo ima vrlo iroko polje primjene, dok dimenzija uen-glup ima znatno ue podruje
primjene. Svaki konstrukt ima svoj fokus ili arite primjene. To je ono podruje ili
taka u kojoj je takav konstrukt najkorisniji za tumaenje nekih dogaaja. Recimo
konstrukt poten- nepoten moe za nekoga imati kao fokus primjene suzdravanja od
krae a za nekog drugog fokus moe biti u izvravanju posla ili voenju politike. Trea
osobina je permeabilnost (propusnost) odnosno nepermeabilnost(nepropusnost)
nekog konstrukta. Permeabilni su konstrukti oni koji doputaju da novi elementi ulaze
u njihovo podruje primjenjivosti,a nepermeabilni su oni konstrukti kod kojih nije vie
mogue uvoenje novih elemenata u podruje primjenjivosti takvog konstrukta.

Tipovi osobnih konstrukata:

1. preventivni imaju maksimalni stupanj kontrole

- preventivni nacin miljenja predstavlja na zabranjivanje prava na promjenu, prava na
reinterpretaciju drugog i nemogucnost da se neki dio iskustva ili neki doivljaji vide i
u drugom svjetlu od onog koji je uobicajen

2. konstelatorni doputaju svojim elementima da istovremeno pripadaju razlicitim

okvirima - broj takvih okvira je fiksan, ako je element clan nekog drugog konstrukta,
tada su odmah fiksirani i drugi elementi tog konstrukta. Takvi konstrukti su
karakteristicni za stereotipno miljenje

3. propozicijski omogucuje da pojedinac koji ima takve konstruke bude otvoren

novim iskustvima, lako mijenjanje pogleda i shvacanja.

31
11 POUAKA

1. pouak o konstruiranju - svaka osoba anticipira dogaaj tako da konstruira

njegove replikacije (ponavljanja). Prema Kellyju konstruirati neki dogaaj znai
interpretirati ga, a postavljanjem takve interpretacije pojedinac je u mogunosti da
predvidja dogaaje koji se jo nisu desili.

2. pouak o individualnosti - linosti se razlikuju jedna od druge po nainu kako

interpretiraju ili konstruiraju dogaaje Za Kellyja ne postoje dva jednaka ovjeka, ve
svaki pojedinac interpretira dogaaje na svoj nain.

3. pouak o dihotomiji - sustav konstrukata neke linosti sastoji se od jednog

konanog broja dihotomih sustava. Ovaj pouak govori da su konstrukti bipolarni i
dihotomni po svojoj prirodi, te da svaki dogaaj koji se interpretira takvim bipolarnim
ili dihotomnim konstruktom mora biti postavljen na jedan pol tog konstrukta ili njime
obiljeen takav pol naziva se emergentnim polom, dok se drugi pol, koji nije
primjenjen, naziva implicitnim polom.

4. pouak o podrucju primjene konstrukta -neki konstrukt pogodan je za

anticipaciju samo jednog konanog broja dogadaja. Pojedinac ne moe doivjeti ono
za to nema pripremljenih konstrukata ili interpretacija, pa ih zbog toga ne moe
interpretirati.

5. pouak o organizaciji - u svrhu anticipacije dogadjaja svaka osoba stvara jedan

sustav konstrukata kojim su odreeni ordinalni odnosi medu konstruktima.
Organizacija linosti je za Kellyja organizacija tih konstrukata, te se ljudi ne razlikuju
meusobno samo u konstruktima kojima raspolau, vec i nainom na koji su ti
konstrukti organizirani kod svakog pojedinca.

6. pouak o izboru - pojedinac odabire za sebe onu alternativu u nekom

dihotomiziranom konstruktu s kojom pretpostavlja da e ostavariti veu elaboraciju
svog sustava. Ovaj pouak odreuje koji e pol nekog konstrukta biti koriten za
interpretaciju, a elaboracija sustava konstrukata ostvaruje se na 2 naina : definicijom i
ekstenzijom.

7. pouak o iskustvu - sustav konstrukata neke linosti mijenja se u skladu s

uspjehom s kojim on konstruira ponavljanje dogaaja. Sustav konstrukata predstavlja
sustav hipoteza o svijetu koje je pojedinac stvorio i koje se neprekidno provjeravaju na
osnovi iskustva oni konstrukti za koje se utvrdi da su korisni bivaju zadrani, a drugi
odbaeni ili revidirani.

32
8. pouak o primjenjivosti konstrukta - varijacije u sustavu konstrukata neke osobe
ograniene su propusnou konstrukata unutar ijeg podruja primjene te varijacije
lee. Ovaj pouak odreuje uvjete u kojima se dogaaju promjene u nekom sustavu
konstrukata.

9. pouak o zajednitvu i slicnosti - onoliko koliko neka osoba konstrukcije iskustva

koje su sline konstrukcijama druge osobe, toliko su i njeni psihiki procesi slini
drugoj osobi
Slinosti medju ljudima temelje se na slinostima u interpretiranju i konstruiranju
dogaaja.

10. pouak o socijalnosti - netko moe igrati neku ulogu u socijalnom procesu u koji
je ukljuena neka osoba u tolikoj mjeri u kolikoj moe konstruirati interpretativne
procese te druge osobe. Kelly smatra da bi postojao socijalni odnos izmeu dvije
osobe, jedna od njih, ili obje, moraju imati odreeni uvid ili razumijevanje o tome
kako druga osoba misli ili shvaa dogaaje.

11. pouak o fragmentiranju - pojedinac moe sukcesivno upotrebljavati razliite

podsustave konstrukata koji su medjusobno inkopatibilni. Prema Kellyju koritenje
inkopatibilnih podsustava konstrukata moe postojati samo u sukcesiji, ne
istovremeno, i smatra da bi takva istovremenost mogla dovesti do poremeaja u
ponaanju.

. Ciklus C-S-K model

Model kojim Kelly opisuje proces pretvaranja kognicije i spoznaje u akciju naziva se
cirkumspekcija suavanje kontrola. Prema C-S-K modelu proces pretvaranja
kognicije u akciju zapocinje stvaranjem konstrukata, a zavrava otvorenim
ponaanjem.
Faze :
1. faza cirkumspekcije - u ovoj fazi pojedinac razmatra veci broj razlicitih
konstrukata u odnosu na neku situaciju, tj. razmatra razlicite mogucnosti s kojima se
suocava
2. faza suavanja - pojedinac smanjuje broj alternativnih konstrukata/hipoteza, po
mogucnosti na jednu, koja mu se cini najadekvatnijom za uoceni problem ili odredjenu
situaciju
3. faza kontrole - pojedinac se odlucuje za odredjeni nacin postupanja Kelly smatra
kako se ciklus moe ponavljati i obicno je potrebno nekoliko ciklusa prije
poduzimanja akcije, te u skladu s modelom tvrdi da pojedinac u svojoj aktivnosti ne
trai potrkreljenje ili izbjegavanje neugode, on jedino trai provjeru za svoj sustav
konstrukata.

33
REP TEST

Testiranje se odvija na nain da se ispitaniku najprije prezentira lista uloga koja sadri
definicije 20 do 30 uloga osoba koje su od vanosti za tog ispitanika. Za svaku ulogu
ispitanik treba napisati odreene osobe koje najbolje odgovaraju definiciji, i te osobe
se nazivaju figure. Zatim ispitiva prezentira ispitaniku tri od navedenih figura i trai
od ispitanika da kae koje su dvje od njih tri meusobno sline po nekom vanom
aspektu a razliite od tree. Na taj nain se ispitaniku prezentira 20 do 30 trijada figura
i uvijek se trai da diferencira i kategorizira te osobe, a na osnovi sadraja verbalnih
izjava ispitanika, ispitiva formulira hipoteze o tome kako pacijent percipira i
konstruira znaenje osobe iz svog ivota.

SAMOPOIMANJE

Self-koncept, pojam o sebi, zatim samopoimanje, slika o sebi, samstvo, Ja pojmovi

su to najee oznaavaju psiholoki konstrukt koji bi se mogao definisati kao ...
fenomenoloka organizacija iskustva individue i ideja o njoj samoj u svim aspektima
njezina ivota

Pojam selfa ili samopoimanja (slika o sebi) u psihologiju je uveo James 1890.g.
(Lackovi-Grgin, K. 1994). On je smatrao da postoje dva self-koncepta koji
egzistiraju simultano. Jedan aspekt selfa James odreuje kao "I" (Ja) i smatra ga
znalcem, dok drugi odreuje kao "Me" (Mene) i smatra ga objektom znanja.

Tri komponente samopoimanja: deskriptivna, evaluativna (samopotovanje) i

socijalni identitet (samopoimanja kojeg pokazujemo drugim osobama) (Larsen i Buss,
2002). Samopotovanje je opa evaluacija samoga sebe na dimenziji dobro-loe,
odnosno skup svih negativnih i pozitivnih reakcija na sve aspekte naeg samopoimanja
(Larsen i Buss, 2002).

SAMOPOTOVANJE-Uz prosjenan nivo postoji i varijabilitet samopotovanja.

Izvori varijabiliteta (Kernis i sar., 1991):poveana osjetljivost na dogaaje koji
ukljuuju socijalnu evaluaciju, poveana usmjerenost na sebe, pretjerano oslanjanje na
socijalne izvore evaluacije,reagiranje na evaluaciju s ljutnjom i hostilnou.

Samopotovanje ima dva centralna izvora. Jedan su evaluativne povratne

informacije koje osoba dobiva od drugih, bez obzira kako one bile pristrane. Drugi je
izvor direktan doivljaj efikasnosti i uspjeha (odnosno neuspjeha).Najvei broj
istraivanja izveden sa samopotovanjem usmjeren je na to kako ljudi razliitog
samopotovanja reagiraju na evaluacije, pogotovo na neuspjeh.

34
ISPITIVANJE SAMOPOTOVANJA- Rosenbergova skala samopotovanja, RSS
(Rosenberg 1965). Prema autoru predstavlja homogenu i istu mjeru samopotovanja,
zato to mjeri globalnu vrijednosnu orijentaciju prema sebi, a ne neke specifine
aspekte samopoimanja. Sastoji od deset tvrdnji, pet u pozitivnom i pet u negativnom
smjeru.

Socijalni identitet je dio selfakoji pokazujemo drugim ljudima. To je onaj dio nas koji
koristimo da bi kreirali impresiju, dali drugima na znanje tko smo i to od nas mogu
oekivati. Socijalni identitet identitet sadri elemente koji se mogu socijalno opaati,
koji su na raspolaganju drugima jer su vanjski izraz naega samopoimanja. Npr. spol,
etniko i rasno porijeklo neki su elementi socijalnog identiteta.

35