USTAVNO PRAVO I - MATERIJA ZA ISPIT

1. PREDMET, NAZIV I METOD USTAVNOG PRAVA

- Predmet ustavnog prava

Ustavno pravo kao grana prava predstavlja skup meusobno povezanih pravnih normi.
Ustavno pravo kao pravna nauka (pravna disciplina) predstavlja prouavanje i istraivanje pravnih normi.
Predmet ustavnog prava su pitanja koje ovo pravo rjeava.
Postoje 2 shvatanja o predmetu ustavnog prava:
1. klasino shvatanje (formalna koncepcija) odreuje da je predmet ustavnog prava ustavni tekst.
2. novije shvatanje (materijalna koncepcija) nalae da nema ograniavanja pri prouavanju ustavnih
tekstova. Bazira se na prouavanju i drugih pravnih akata sem ustava (ire prouavanje).
Predmet ustavnog prava su pravni akti, ali i druga nepisana pravila.
Predmet ustavnog prava su ustavi kako demokratskih tako i nedemokratskih drava.

- Naziv Ustavno pravo

1. Ustavno pravo
2. Dravno pravo
3. Ustavno pravo i politike institucije.

Naziv Ustavno pravo potekao je iz SAD, Engleske i Francuske.

1. Ustavno pravo
Ustav odreuje:
1. kako e dravna vlast da funkcionie,
2. poloaj graana u dravi-zatita od samovolje dravne vlast.
Zbog toga se pravo odreuje kao pravna disciplina.

2. Dravno pravo
Njemaka je 1871. godine uvela termin dravno pravo zbog toga to je Njemaka bila drugaije
odreena od Engleske i drugih drava. U njoj su postojale dravice koje su bile samostalne i nezavisne.
U njoj nije bilo demokratskog odreenja. Postojao je moan dravni aparat tj. nedemokratski aparat.
Postojala je, dakle jaka drava sa potinjenim graanima iz koje je nastalo dravno pravo u kome je
drava bila izvor prava.

3. Ustavno pravo i politike institucije

Ovaj termin zastupljen je u Francuskoj, nastao u toku 20. vijeka (1954. godine). Naglaava da je
nedovoljno samo prouavanje ustava i drugih pravnih akata. Neophodno je, dakle dodatno prouavanje
funkcionisanja dravnih organa. Ustavno pravo se bavi prouavanjem ne samo pravnih akata, ve i
praktinim funkcionisanjem dravnih organa. Danas, kada govorimo o izrazu Ustavno pravo to se ini u
irem smislu jer ustav je dio politikih institucija.

- Metod ustavnog prava

Metod ustavnog prava predstavlja nain na koji se prouava predmet ustavnog prava.
Osnovni metod ustavnog prava je dogmatsko-pravni (pozitivnopravni) metod koji omoguava analizu
vaeih pravnih akata i vaeih pravnih normi.
Pored ovog imamo i sljedee metode:
- egzegetiki metod koji predstavlja objanjavanje teksta ustava od kojeg se predmet ustava sastoji,
- normativni koji omoguava analizu stvarnog ustava i uporeuje ga sa zamiljenim (idealnim) slikama
ustava,
- socioloki metod koji objanjava stvarno stanje u drutvu,
- uporedni (komparativni) metod koji omoguava uporeivanje i prenoenje pravnih akata (normi) iz jedne
u drugu dravu,
- istorijski metod koji omoguava analizu istorijskog koncepta jedne drave kao i praanje evolucije
ustava u dravi,
- politikoloki metod koji omoguava da analiziramo uticaj politikih inilaca na pravne norme, tj. da li se
pravne norme primjenjuju ili ne.

2. USTAVNO PRAVO KAO PRAVNA DISCIPLINA I KAO GRANA PRAVA

- Ustavno pravo kao pravna disciplina

Ustavno pravo kao pravna disciplina bavi se prouavanjem ustavne materije.

Materija constitucionis = ustavna materija.
Ustavna materija predstavlja:
1. organizacija i funkcionisanje dravne vlasti:
- utvrivanje dravnih organa,
- nastajanje dravnih organa,
- funkcionisanje dravnih organa,
- predmet odluivanja dravnih organa,
- odnos i veza dravnih organa.
2. ljudska prava i slobode
Postoji uspostavljanje odnosa izmeu drave i pojedinaca koji su zatieni od samovolje dravne vlasti.
Ustavom se propisuju ljudska prava kao i zatita ljudskih prava.
3. ekonomsko-socijalno ureenje drave u koje moe spadati:
- odreivanje tipa svojine,
- uplitanje drave u ekonomske aktivnosti,
- pomaganje drave razliitim kategorijama graana to predstavlja socijalnu zatitu i ureenje.
4. politiko-teritorijalna organizacija drave gdje postoje ue teritorijalne jedinice u kojima moe postojati
potpuna ili djelimina samostalnost tih jedinica.

Ustavno pravo pravnu materiju moe prouavati na tri naina.

1. Kao opte ustavno pravo koje prouava sve ustave svih drava, te prua optu sliku svih ustava.
2. Kao pozitivno ustavno pravo koje analizira trenutno vaenje prava.
3. Kao uporedno ustavno pravo koje omoguava poreenje kako razliiti ustavi reguliu neko pitanje ili
problem.

Ustavno pravo kao nauna disciplina i njegova razlika sa politikom naukom.

Ovdje postoji preplitanje ustavnog prava i politike nauke. Takoe postoje i razlike od kojih je osnovna to
da ustavno pravo stavlja akcenat na pravne norme, dok politika nauka stavlja akcenat na funkcionisanje
politikih institucija u praksi prema pravnim pravilima. Isto tako nemaju isti predmet prouavanja.

- Ustavno pravo kao grana prava

Ustavno pravo kao grana prava predstavlja skup svih pravnih normi kojima se u datom trenutku u datoj
dravi regulie ustavna materija.
Ustavno pravo se moe odrediti kao:
1. fundamentalna grana,
2. grana unutranjeg prava,
3. grana javnog prava.
1. Ustavno pravo kao fundamentalna grana prava predstavlja osnov i temelj za stvaranje drugih pravnih
akata i regulisanje odnosa u dravi.
2. Ustavno pravo kao grana unutranjeg prava bavi se pravom jedne drave.
3. Ustavno pravo kao grana javnog prava predstavlja odnos izmeu drave i pojedinca gdje je drava
nosilac vlasti i ima javnopravna ovlaenja.

3. IZVORI USTAVNOG PRAVA

Pod terminom izvori prava moemo podrazumijevati:

1. izvor donoenja prava tj. organa koji je nadlean za donoenje akata,
2. izvor saznanja prava tj. akt ili dokument koji sadri pravne norme,
3. izvor nastanka prava tj. proces ili postupak na koji se stvaraju pravne norme u pravnom aktu.

Ustavno pravo kao svoje izvore moe imati:

1. formalne izvore to predstavlja oblik u kojem se izraavaju opti pravni akti tj. pravni akti koji sadre
pravne norme,
2. materijalne izvore to predstavlja drutvene injenice i snage koje stvaraju pravo tj. predstavljaju samu
sadrinu prava.

Formalni izvori ustavnog prava su:

1. ustav
* ustavni rezervat predstavlja pitanje koje je reglusano samo ustavom, a ne drugim aktima.

2. zakon
* zakonski rezervat predstavlja pitanje koje je regulisano samo zakonom, a ne drugim aktima.

3. delegirano zakonodavstvo
Ono postoji kada zakonodavna vlast (parlament) delegira svoju vlast i zakonodavstvo na vladu, da vlada
svojim aktom reglue odreeno pitanje. Ovo je mogue samo ako je to izriito ustavom odreeno, na samo
odreeni vremenski period i za tano odreena pitanja.

4. uredbe sa zakonskom snagom.

To su uredbe za sluaj nude. Ustavom je predvieno da e drugi organ vlasti preduzeti zakonodavnu vlast
dok ne proe vanredno stanje tj. dok parlament ne bude u mogunosti da se ponovo sastane.
Taj organ donosi uredbu. Taj organ moe biti ef drave ili vlada.

5. podzakonski akti
To je akt koji predstavlja uredbu vlade, koji se tie konkretizacije zakona. To su akti tj. uredbe kojima se
razrauje ustavna materija.

6. parlamentarni poslovnici i drugi poslovnici

To su poslovnici kojima se odreuje rad i organizacija parlamenta i drugih dravnih organa.

7. statuti jedinica lokalne samouprave

Oni reguliu postojanje, rad i organizaciju jedinica lokalne samouprave.

8. odluke ustavnih sudova

One omoguavaju kontrolu saglasnosti drugih akata sa ustavom, te omoguavaju tumaenje ustava.
Za ovaj sud se preteno kae da je negativni ustavotvorac zbog toga to donosioci materijalnih zakona
moraju voditi rauna o odlukama suda, jer ukoliko ignoriu shvatanja i odluke suda postoji mogunost da
njihove akte sud odredi kao neustavne. Odluka ustavnog suda o ustavu je obavezujua.
9. ustavne konvencije i ustavni obiaji
To su nepisana pravila ponaanja koje nije donio dravni organ, ve su nastala na osnovu ustaljenosti
nekog pravila. Odnose se na ponaanje najviih dravnih organa jedne drave. Najvie su zastupljena u
Engleskoj jer tamo ne postoji pisani ustav.
Po jednom shvatanju ustavne konvencije i obiaji nisu isti, dok po drugom shvatanju jesu isti.
Nisu praeni pravnom sankcijom. Sankcija je politika, a ne pravna.
Razlika je u tome to ustavni obiaj je praen uvjerenjem da je odreeno ponaanje pravno obavezujue,
dok kod konvencije ta svijest i uvjerenje ne postoji.
Ustavni obiaj = Ponaanje nije propisano pravnim aktom, ve je nastalo sponatno, te drava to ponaanje
uzima kao svoje pa ga naknadno titi pravnom sankcijom.
Ustavna konvencija = Ponaanje nije propisano pravnim aktom, ve je nastalo sponatno, ali ga drava ne
titi pravnom sankcijom.
Obiaj moe imati naknadno pravnu sankciju, dok konvencija ima samo politiku sankciju.

4. IZVORI USTAVNOG PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI

U BiH postoji jedan ustav. Ustav BiH ima etiri aneksa. Pored tog ustava postoje jo 13 ustava u
entitetima i kantonima. Ustav BiH je sastavni dio meunarodnog ugovora, tj. Dejtonskog sporazuma.
Donoenje ustava RS bilo je 1992., dok je ustav FBiH donesen 1994. Entiteti su morali svoje ustave da
usaglase sa ustavom BiH koji je donesen 1995. godine.
Ustavom BiH se primarno reglusalo:
1. sprovoenje izbora u BiH (aneks 3),
2. ureenje ljudskih prava i obaveza (aneks 6).
Ustavna materija je regulisana aneksima 3,4 i 6.
Izvori ustavnog prava pored ustava su i ostali aneksi Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Pored ustava imamo i sljedee izvore prava u BiH:

1. odluke visokog predstavnika (aneks 10)

Visoki predstavnik je trebao da pomae domaim organima u BiH prilikom sprovoenja sporazuma.
Postavlja se pitanje ta znai koordinirati, pomagati? lanom 5 Aneksa 10 dato mu je pravo da sam
protumai svoju nadlenost. Sa funkcijom visokog predstavnika uspostavljen je SAVJET ZA
IMPLEMENTACIJU MIRA (PIK) koga ine odreene drave. On donosi zakljuke kakve poslove treba
da obavlja visoki predstavnik da bi se sprovodio Dejtonski sporazum. Na osnovu Savjeta za
implementaciju mira visoki predstavnik je dobio BONSKA OVLAENJA to predstavlja mjere i
ovlaenja koja visoki predstavnik moe preduzeti u BiH. Na osnovu njih on je smatrao da ima ulogu
kakvu imaju domai organi, npr. donosio je zakone umjesto narodne skuptine i entitetskih skuptina,
mijenjao entitetske ustave i kantonalne, ali ne i dravni (ustav BiH). Visoki predstavnik je mogao
smjenjivati odreene funkcionere izabrane neposredno na izborima, koji su krili odredbe mirovnog
ugovora. Njegovi zakoni su bili privremenog karaktera, npr Zakon o zastavi i grbu parlamentarna
skuptina je bila duna da ga bez izmjena usvoji kao svoj. Trenutno u BiH visoki predstavnik je samo
pasivni posmatra.

2. zakoni
Postoje etiri nivoa na kojima se u BiH mogu donijeti zakoni, a to su:
1. dravni,
2. entitetski,
3. kantonalni,
4. Brko distrikt.
Svi imaju svoje siteme i tano se zna koji se zakoni u njima donose i moraju biti u skladu sa viim. Brko
Distrikt mora biti u skladu sa dravnim sistemom.
Jedan pravni sistem u BiH postoji u kome ima 14 pravnih sistema. Svi zakoni se donose po istom
postupku. U BiH zakone iskljuivo donose parlamenti, te se svi zakoni donose po istom postupku i iste su
pravne snage.

3. Uredbe sa zakonskom snagom

Ovih uredbi nema na dravnom nivou, ali su predviene entitetskim ustavima. Predsjednik republike
donosi uredbe u RS, a Vlada donosi uredbe u FBiH. Uredba se donosi ukoliko postoji vanredno stanje
odnosno u vanrednim prilikama kada ne moe parlament da se sastane (npr. rat, poplave). Pravna snaga
uredbe jednaka je pravnoj snazi zakona kog donosi parlament.

4. Uredbe izvrne vlasti

Vlada donosi podzakonske akte na svakom nivou vlasti, koji slue za izvrenje zakona, a to su upravo
uredbe izvrne vlasti.

5. Statuti jedinica lokalne samouprave

Posebno mjesto pripada statutu Brko Distrikta. Optine i gradovi imaju svoje statute.

6. Parlamentarni poslovnici
Svaki parlament ima svoj poslovnik o radu. Neki parlamenti su jednodomni, dok su drugi dvodomni u
BiH. Ne postoji poslovnik kao jedna cjelina ako se radi o dvodomnom parlamentu, jer tada oba doma rade
odvojeno. Tu imamo zasebne poslovnike.

7. Odluke ustavnog suda

Imamo tri ustavna suda:
1. Ustavni sud BiH,
2. Ustavni sud entiteta (RS i FBIH)
Izmeu njih nema hijerarhijskog odnosa.
Ustavni sud BiH ima posebno mjesto jer svojim odlukama je uticao na izgled ustavnog sistema BiH i
ustavnih sistema entiteta. Npr. Prema ustavu BiH nije bilo predvieno postojanje suda na dravnom nivou,
meutim on je ustanovljen nakon ega se postavlja pitanje da li je to u saglasnosti sa ustavom koji ga ne
predvia? Sud je ustanovljen tako to ga je visoki predstavnik predloio kao zakon. Npr. Ustavni sud je
donio odluku o konstitutivnosti tri naroda to je dovelo do drastinih promjena u ustavu kako bi Srbi,
Hrvati i Bonjaci bili ravnopravni i jednako zastupljeni.

8. Ustavne konvencije
U BiH postoji mali broj konvencija zbog tog to imamo pisani ustav. Ona pitanja koja nisu regulisana
ustavom, regulisana su konvencijom. Npr. Ustavom je regulisano da bude 6 domaih i 3 strana sudija u
ustavnom sudu. Predvieno je da to budu 2 iz RS, a 4 iz FBiH. Ustavnom nije propisano iz kog reda
naroda e biti 6 domaih sudija. Zbog toga ustavna konvencija kae da to budu po 2 sudije iz svakog reda
naroda.
Ili konvencija propisuje da na mjestu predsjedavajueg Savjeta ministara BiH se moraju nakon 4 godine
smjenjivati predstavnici razliitih naroda. Ako je prvo bio Srbin nakon 4 godine postavlja se Hrvat, pa
Bonjak ili obrnuto.

5. POJAM USTAVA (SVOJSTVA I STRUKTURA USTAVA)

- Pojam ustava

Ustav se moe posmatrati sa 4 aspekta:

1. ustav u formalnom smislu,

2. ustav u materijalnom smislu,
3. ustav u politikom smislu,
4. ustav u sociolokom smislu.
Posmatrajui zajedno formalni i materijalni smisao, tad imamo ustav u normativnom smislu.

1. Formalni smisao ustava Najvii, opti, pisani pravni akt najjae pravne snage donesen od strane
ustavotvornog organa po ustavotvornom postupku.
Ovaj ustav se donosi po sloenijem postupku, zbog ega ima najjau pravnu snagu. Nije uvijek postojao
ustav u formalnom smislu. Ovaj ustav se javlja u vrijeme buroatskih revolucija, zbog ograniavanja
monarhove vlasti. Ustavom u formalnom smislu (pisanim ustavom) monarh je bio ogranien ustavom kao
i svi drugi organi. Ovakav ustav se odnosio i na monarha, te ga monarh nije mogao mijenjati, ve je ustav
mogao biti promjenjen po postupku po kom je i donesen.

2. Ustav u materijalnom smislu je iri od pojma ustava u formalnom smislu. On je skup pisanih i nepisanih
normi koje mogu a i ne moraju biti sadrane u nekom pravnom aktu kojima se detaljnije razrauje ustavna
materija. Svaka drava mora imati ustav u materijalnom smislu.

3. Ustav u politikom smislu. Pod ovim se ne misli na pravni akt ve se postavlja pitanje da li je ustavna
vlast jedne drave djelotvorno ograniena. Ovaj ustav ima samo ona drava iji ustav u formalnom smislu
sprjeava samovolju dravne vlasti. Nema svaka drava ustav u ovom smislu.
Ustav u politikom smislu postoji ukoliko ima norme koje se odnose na:
1. norme o ljudskim pravima i slobodama, (npr. ako nema slobode tampe onda nema ustava u politikom
smislu),
2. norme o nainu nastanka dravnih organa (da li izviru iz graanske volje ili ne),
3. norme o nezavisnosti sudova,
4. norme o postojanju lokalne samouprave (da li postoji ograniavanje dravne vlasti),
5. norme o podjeli vlasti, sada nema znaaj ali je nekada bila od velikog znaaja.
Ako postoje ove norme onda drava ima ustav u politikom smislu.

4. Ustav u sociolokom smislu. U svakoj dravi pravi se razlika izmeu ivog ustava i pisanog ustava.
To znai da nijedan pisani ustav se ne primjenjuje potpuno, jer nema ni idealnog vladara a ni idealnih
graana pa nastaju odreena odstupanja.
Ustav u sociolokom smislu pokazuje raskorak izmeu normativnog i stvarnog ustava.

Raskorak moe postojati zbog tog to:

1. moe se dogoditi da je neki ustav davno donesen nakon ega se drutvo promjenilo. Ustav je dugo na
snazi, a drutvo se promijenilo usljed ega ustav vie ne odgovara drutvenim prilikama.
2. moe se dogoditi da je donosilac ustava znao da se neke norme nee moi prihvatiti, ali je imao ideal da
se drutvo ponaa prema tim normama. Npr. ukoliko ustavotvorac propisuje potovanje svih prava i
sloboda, jer eli da se drutvo kree u tom pravcu da zaista potuje sva prava i slobode.
3. ustavotvorac je u ustavu neto propisao, te nema zaista namjeru da se ponaa prema toj nekoj normi, ali
je morao donijeti tu normu tj. taj ustav. Npr. diktator koji donosi ustav u kome se potuju sva ljudska
prava i slobode, ali on ne eli to da potuje ve se u drutvu pokazuje u boljem svjetlu.

- Svojstva ustava

Ustav nije samo pravni, ve i politiki akt. Zbog toga imamo pravna i politika svojstva ustava.
Pravna svojstva ustava:
1. najvii pravni akt,
2. osnovni zakon.
Ustav kao najvii pravni akt je najvii pravni akt i u formalnom i u materijalnom smislu.U materijalnom
smislu on sadri osnovnu materiju, naela koja se tiu pravnog poretka, organizacijee drutva i drave. U
formalnom smislu, ustav ima najjau pravnu snagu, te se donosi po ustavotvornom postupku. Nalazi se na
vrhu hijerargijske ljestvice.
Ustav kao osnovni zakon jeste zakon jer sadri opte pravne norme koje sadri zakon. Osnovni zakon je
jer predstavlja osnovu odnosno temelj za donoenje ostalih obinih zakona.

Politika svojstva ustava:

1. ideoloko-politiki akt,
2. programsko-deklarativni akt.

To je ideoloko-politiki akt jer postoji ideologija odreene (vladajue) stranke pretoena u ustav, te je
obavezna za graane. U zavisnosti od uticaja koga odreena stranka ima u parlamentu tako u ustav unosi
svoju ideologiju koja je obavezna za graane, odnosno po kojoj e se morati ponaati. Zbog toga se svaka
stranka trudi da ima to vie mandata u parlamentu kako bi to vei uticaj imala na ustav. Zapravo, taj
ustav predstavlja ideologiju vladajue stranke.

Programsko-deklarativni akt je ustav koji u sebi sadri neki program. Taj ustav vai dui vremenski
period, te donosilac ima na umu i neko idealno ureenje drutva u buduem periodu. U tom smislu drava
i drutvo treba da se kreu ka idealnom ureenju, tj. ka idealu. Postoje vee anse da se to ostvari ukoliko
je napisano u ustavu, nego kada je nenapisano. Ovakav ustav izraava namjeru i volju donosioca ka
ostvarenju nekog cilja koji treba da se ostvari u budunosti.

- Struktura ustava

Struktura ustava predstavlja elemente koji postoje u ustavu tj. od kojih se elemenata ustav sastoji.
Dijelovi ustava su:
1. preambula (uvodni dio),
2. normativni dio (ustavne norme),
3. dodatni element, tj. dodaci (aneksi)
*(Ustav BiH se sastoji iz dva aneksa kao dodatka).

1. Preambula ustava
Ona ne sadri pravne norme.
Ona je pisana sveanim stilom i obino kraim tekstom kojim se istie razlog i cilj donoenja ustava.
Pojedini ustavi imaju opirnije preambule u kojima se moe navesti istorijski razvoj odreene zemlje.

Postavlja se pitanje:
1. Da li je preambula dio ustava ili ne?
2. Da li je ona pravno obavezujua?
1. Prema jednom shvatanju preambula nije uvijek sastavni dio ustava to zavisi od poloaja preambule, tj.
da li se nalazi prije ili poslije naslova ustava. Ukoliko se nalazi prije naslova nije sastavni dio ustava, a
ukoliko se nalazi poslije naslova ustava onda je ona sastavni dio ustava.
Prema drugom shvatanju preambula je uvijek sastavni dio ustava. U ustavu BiH preambula je sastavni dio
ustava, te se nalazi poslije naslova ustava BiH.
2. Preambula nije pravno obavezujua prema jednom shvatanju, dok je prema drugom shvatanju pravno
obavezujua jer ukazuje na to koji su osnovni principi ustava jedne zemlje.
Premabula pomae pri lakem razumijevanju teksta i normi u ustavu.

2. Normativni dio ustava

On se sastoji iz ustavnih normi. To su norme koje su grupisane u ue i ire cjeline. Osnovna jedinica
sistematizacije ustava je lan. Norme dakle su sadrane u lanovima. lan moe ukljuiti jednu ili vie
pravnih normi. 1 lan = 1 norma ili 1 lan = vie normi.
Detaljna razrada nekog pitanja u jednom lanu postoji kada od tog lana sainjavamo statove (stav je
uvueni red u ustavnom tekstu koji se odnosi na neku normu).
Npr. Stavovi koji saivanjavaju lan o izboru poslanika:
1 stav = biranje od strane graana,
2 stav = ko moe biti biran,
3 stav = koliko iznosi mandat,
4 stav = broj narodnih poslanika

lanovi koji su srodni se grupiu u poglavlja ili glave, koje se oznaavaju rimskim brojevima. Za razliku
od lanova koji se oznaavaju arapskim brojevima.
Postoje i ustavi gdje se glave grupiu u dijelove. Dijelovi postoje kada je ustavna materije detaljnije
regulisana. Dijelovi uzeti zajedno sainjavaju normativni dio. Na kraju normativnog dijela nalaze se
zavrne odredbe u kojima se propisuje sljedee:
1. stupanje na snagu novog ustava,
2. kako e se premostiti prelazni period sa starog na novi ustav (funkcionisanje drave nakon donoenja
ustava do funkcionisanja na osnovu novog ustava).

Uz ustav obino ide i ustavni zakon. To je zakon koji regulie prelaznost sa starog na novo ustavno stanje.
U njemu se zapravo taksativno navode zakoni koji se donose kako bi se prelo na primjenu novog ustava.

Ustav SAD i BiH su karakteristini po tome to je ustavna materija sadrana SAMO u lanovima. Ustav
BiH ima 12, a ustav SAD 7 lanova, dok ustav RS ima 140 lanova jer je pisan po evropskokontinentalnoj
tradiciji. Ustavi SAD i BiH su pisani po angloamerikoj tradiciji.

3. Dodaci tj. aneksi ili apendiksi

Oni postoje kako ustav ne bi bio preobiman i preoptereen.
Oni dodatno reguliu odreeno pitanje koje je dio ustava tj. ustavne materije.
Oni se preteno donose kada i ustav.
Oni se primjenjuju kao i normativni dio ustava.

6. VRSTE USTAVA

Postoji nekoliko podjela ustava:

1. tradicionalna odnosno formalna podjela ustava i
2. moderna podjela ustava.

Prva je izvrena na osnovu formalnih mjerila. Na osnovu nje razlikujemo:

1. pisane i
2. nepisane ustave.
Ova podjela nije u potpunosti odreena, jer postoje preteno pisani i preteno nepisani ustavi. Ustav BIH
je pisan, meutim pored njega se primjenjuju u dravi i ustavne konvencije to predstavlja nepisana
pravila.

U formalnu podjelu ustava spadaju sljedei ustavi:

1. kodifikovani ustavi i
2. nekodifikovani ustavi.
Kodifikovani ustav je ustav koji je sainjen u jednom pravnom aktu.
Najpoznatiji primjer nekodifikovanog ustava je ustav Engleske koji je sainjen iz nekoliko pravnih akata.
U Izraelu takoe postoji nekodifikovani ustav (koji je sainjen od akata koji se odnose na predsjednika,
vladu, parlament, oruane snage). Ovakav ustav sainjen je od nekoliko akata koji reguliu dijelove
ustavne materije.

1. U zavisnosti od promjene ustava imamo:

1. krute (koji se donose po sloenijem zakonodavnom postupku),
2. meke (koji se donose po obinom zakonodavnom postupku).
Razlozi zato se najee ustavi formiraju kao kruti ustavi:
- Ukoliko se ustav donosi po sloenijem postupku onda on ima najveu pravnu snagu, dok bi po obinom
postupku on izgubio snagu ustava.
- Kako bi se izbjeglo esto mjenjanje ustava.

Formalna vrstina ustava objanjava da se prilikom promjene ustava ustav mjenja po sloenijem postupku.
Sutinska vrstina ustava objanjava da ak i kada se ustav mjenja po obinom postupku to ne znai da e
on esto biti promjenjen.
Postoji mogunost lake promjene ustava, ali ustav ne mora da se mjenja uprkos postojanju te mogunosti.
Temelj ustavnog poretka se moe promjeniti samo ukoliko se dogode krupne promjene u drutvu.
Npr. Ustav Engleske ima sutinsku, a ne formalnu vrstinu jer se odreene stvari uopte ne dovode u
pitanje i ne mijenjaju. To to je ustav mek ili vrst ne znai da e se rjee ili ee mijenjati, te promjena
zavisi od okolnosti u drutvu.

2. Podjela ustava prema donosiocu:

1. oktroisani ili podareni ustav (vladar je preteno primoran da donese ustav, te je to jednostrani akt zbog
toga to ga vladar donosi, te poslije njegovog donoenja nema vie pravo da poniti taj ustav).
2. skuptina moe donijeti ustav
3. istovremeno donoenje ustava od strane monarha i naroda.

1. Ustav iznuen od monarha karakterie to da je monarhova vlast ograniena. Iz ovog ustava proizilazi:
- da postoje i drugi organi vlasti,
- da je donoenjem ovakvog ustava monarhova vlast ograniena,
- da su garantovana ljudska prava.

2. Ustavni paktovi koje donosi monarh i predstavniko tijelo. Ovaj ustav prvo mora biti izglasan od strane
parlamenta na koji poslije monarh daje potvrdu ili odobrava taj ustav.
Donosi se u monarhijama gdje je uloga monarha snana, ali ipak ograniena.

3. Narodni ili demokratski ustav

Donosi se putem referenduma ili preko predstavnika u skuptini. Suverenost pripada narodu to je ustvari
dovelo do stvaranje ove vrste ustava.

Moderne podjele ustava odnose se na:

1. nominalni ustav,
2. normativni ustav,
3. semantiki ustav.

1. Nominalni ustav je formiran na osnovu naziva tj. samo po nazivu. Radi se o ustavu koji je na snazi i
koji bi trebalo da se primjenjuje, ali to zaista nije tako. Ovaj ustav vai, ali se ne primjenjuje u potpunosti.
Ovaj ustav naziva se alohtoni. Ovi ustavi nisu prilagoeni narodu, ve narod bi trebalo da se prilagodi
ovim ustavima, to u stvarnosti nije tako.
2. Normativni ustav je suprotan nominalnom. Kod ovog ustava postoji podudarnost norme i stvarnosti uz
mogua odstupanja. Ovaj ustav naziva se autohtoni i on vai i zaista se primjenjuje.
3. Semantiki ustav se primjenjuje kao i normativni, ali se razlikuje od njih jer zabranjuje vlastitu
promjenu (u potpunosti ili djelimino). Npr. Republika Italija ili Francuska prema svom ustavu ne smiju
promjeniti oblik vladavine.
Postavlja se pitanje da li je zabrana promjene ustava pravno obavezujua?
U teoriji se smatra da nije pravno obavezujua, jer jedan ustavotvorac ne ograniava drugog koji ima
ustavotvornu (suverenu) vlast.
Postoji jo jedna podjela ustava na:
1. stabilne ustave i
2. fleksibilne ustave.

Ova podjela uzima u obzir uestalost promjene ustava, gdje dakle nije vaan postupak donoenja ustava.
Stabilni ustavi se ne mjenjaju esto. (npr. SAD - Razlog za to je stabilnost amerikog drutva i to to je
ustav vrlo kratak).
Fleksibilni ustavi se esto mjenjaju, te su podloni promjenama. Zbog estih promjena u drutvu i
detaljnijeg obima ustava nastaju upravo ovi fleksibilni ustavi.
Razlog za postojanje ove podjele ustava je stanje u drutvu i sam tekst ustava.

Takoe postoji shvatanje koje objanjava postojanje ove podjele, a to je:

Stabilni ustavi su oni pri ijem donoenju se vodilo rauna da novi ustav proizilazi iz dotadanjeg (starog
vaeeg) ustava. Tu imamo potovanje propisa za donoenje ustava koje je propisan starim ustavom. Kod
stabilnih ustava postoji ustavnopravni kontinuitet pri donoenju ustava.
Fleksibilni je onaj ustav koji nije doneen po postupku koji je propisan starim ustavom. Ovdje postoji
ustavnopravni diskontinuitet. Npr. starim ustavom je propisano da novi ustav donese redovna skuptina,
ali novi ustav donosi monarh.

7. DONOENJE I PROMJENA USTAVA

- Donoenje ustava

Vlast koja donosi ustav naziva se USTAVOTVORNA VLAST, a postupak donoenja ustava je
USTAVOTVORNI POSTUPAK.
Vlast koja donosi ustav ima sljedea obiljeja:
1. originerna ili izvorna,
2. pravno neograniena.
Izvorna vlast je zbog tog to iz nje proistie cjelokupni pravni poredak u dravi.
Stvorila je sebe kao i druge vlasti u dravi. Ustanovljavajua vlast je ova ustavotvorna, dok su druge vlasti
ustanovljene vlasti jer su proistekle na osnovu ustavotvorne vlasti.
Ova vlast donosi pravni poredak s tim da nije vezana starim pravnim poretkom. Stari ustav ne ograniava
novu ustavotvornu vlast koja je suverena.
Meutim, vlast nije faktiki ili politiki ograniena, zbog toga to ona moe biti ograniena samom
reakcijom drutva prema ustavu. Ne ograniava je dakle stari ustav, ali je ograniavaju reakcije u drutvu
na novi ustav.

- Donosilac ustava
Vrilac ustavotvorne vlasti moe biti:
1. redovna zakonodavna skuptina (parlament),
2. posebna ustavotvorna skuptina (konstituanta) koja ima zadatak samo da donese novi ustav.
Ta skuptina se bira na izborima. Nakon donoenja ustava ona:
- moe da nastavi rad kao redovna skuptina, tj. mjenja se iz ustavotvorne u redovnu ili
- moe da prestane sa radom tj. rasputa se i bira se nova redovna skuptina.
Ustavotvorna skuptina se bira u:
- novostvorenim dravama,
- dravi u kojoj su se desile krupne promjene u kojoj vie postojea skuptina nije odgovarajua,
- dravi u kojoj nije postojao ustav i skuptina, ali se javila potreba za stvaranjem skuptine i ustava.
3. monarh kao donosilac
4. narod kao donosilac. Npr. u vajcarskoj se ne moe donijeti ustav ukoliko ga narod ne potvrdi na
referendumu (ustavotvorni referendum) zbog toga to narod ima suverenu vlast.
- Ustavotvorni postupak
To je postupak donoenja ustava. Poredimo ga sa zakonodavnim postupkom, ali to je sloeniji postupak
zato to ima vie faza i radnji.
Ta sloenost se ogleda u sledeem:
1. kada se donosi ustav postoji radnja koje nema prilikom donoenja zakona, a to je PODNOENJE
PRIJEDLOGA ZA DONOENJE USTAVA koji nije sainjen od ustavnog teksta ve se u njemu navode
razlozi i objanjavaju se naela koja treba da sadri tekst ustava.
2. pristupanje izradi nacrta ustava (tekst ustava kako bi trebao da izgleda). O njemu raspravlja parlament,
nakon ega se o nacrtu glasa.
3. obavezna radnja za donoenje ustava, ali ne i zakona je JAVNA RASPRAVA u kojoj uestvuje javnost
(stranke, organizacije, narod) odnosno svaki zainteresovani graanin moe da uestvuje i iznese svoje
miljenje i stavove. Obavezna je jer treba svakome da omogui da iznese svoje miljenje, a znaajna je jer
se radi o najviem pravnom aktu.
Javna rasprava treba da traje onoliko koliko parlament odredi, i to se obavlja na mjestima na kojima to
parlament odredi.
Predstavnici parlamenta biljee sve prijedloge i miljenja te izdvajaju ono to je korisno za ustav, odnosno
prihvataju se oni prijedlozi koji su opravdani, potom na osnovu toga se u ustavni tekst unose izmjene,
nakon ega se nacrt pretvara u prijedlog ustava.
Ustavni tekst prije javne rasprave nazivamo NACRT USTAVA, a ustavni tekst poslije javne rasprave
nazivamo PRIJEDLOG USTAVA.

U parlamentu svaki poslanik moe da predloi zakon, dok to nije sluaj sa prijedlogom ustavnog teksta, a
razlozi za to su:
1. ustavu se daje vea pravna snaga,
2. poveava se stabilnost ustava,
Ustav se usvaja KVALIFIKOVANOM VEINOM, tj. svaka veina koja je vea od natpolovine (2/3,
3/4), u zavisnosti od zemlje do zemlje.
50+1= apsolutna veina. Broj prisutnih glasova je relativna veina koja nije natpolovina.
Ustav za razliku od zakona ne stupa na snagu 8og dana od dana objavljivanja. Ustavom je odreeno
stupanje na snagu, a najee je to dan proglaenja ustava. Ovim postupcima se obezbjeuje i uva
stabilnost ustava.

- Promjena ili revizija ustava

Reviziona vlast je vlast iji je zadatak promjena ustava.

Mogue je da ovu vlast vri:
1. redovni (obini) parlament,
2. parlament i monarh zajedno,
3. narod putem referenduma..
Rijetke su drave u kojima nema promjene bez referenduma (vajcarska) jer je neophodna saglasnost
naroda.
Referendum nije obavezan, te se raspisuje ukoliko za to postoje odreeni uslovi (uslovi mogu biti
postojanje odreenih subjekata koji zahtjevaju referendum i potvrda od strane parlamenta).
4. poseban organ tj. posebna skuptina koja se bira na izborima.

Forme ustava koje postoje prilikom promjene ustava:

1. ustavni amandmani,
2. ustavni zakoni.

1. Ustavni amandman
Svaki amandman se sastoji iz jedne ili vie ustavnih normi koje se donose naknadno. Npr. U lanu 9 je
predvieno da je glavni grad RS Sarajevo, meutim taj lan je donesen pod ranijim okolnostima, prije
potpisivanja Dejtonskog sporazuma, nakon ega donesen amandman koji je sadrao normu da je glavni
grad RS Banja Luka. Amandmanom se unosi izmjena u prvobitni tekst ustava. Prethodna norma u ustavu
prestaje da vai, a nova norma u amandmanu poinje da vai.U amandmanu se mora navesti lan ili stav
koji se mijenja.

Kad se donosi amandman, on moe sadrati:

1. pravnu normu koja je sastavni dio amandmana (novu ustavnu normu),
2. obavjetenje o promjeni norme (lana) ustava, tj. zamjena stare za novu normu.

Amandman moe da se odnosi na:

1. regulisanje jednog pitanja na drugaiji nain,
2. regulisanje neeg to nije rjeeno ustavom (popunjavanje pravne praznine) ukoliko ne postoji neka
norma,
3. preciziranje pravne norme (pojanjavanje neke pravne norme). Pravna norma postoji, ali se
amandmanom detaljno pojanjava. Npr. Narodna skuptina donosi odluke veinom glasova ali nije
predvieno koja je veina u pitanju.

Amandmanom se prvobitni tekst ustava ne brie (ostaje da postoji stara pravna norma), ali se
amandmanom dodaje nova pravna norma koja poinje da vai, dok stara norma prestaje da vai.
Amandmani se dodaju na kraju ustavnog teksta, po vremenu njegovog donoenja.
Amandmani se oznaavaju rimskim brojevima. Amandman ima pravnu snagu ustava, te ini cjelinu sa
ustavom, predstavlja dio ustava.

2. Ustavni zakon
Promjena ustavnim zakonom je rjea. Mogua je samo ako je izriito propisana u nekoj zemlji. U BiH se
propisuje promjena ustava putem amandmana. U Jugoslaviji bili su zastupljeni i amandmani i ustavni
zakoni. Jugoslavija je 1991. godine bila takva drava u kojoj se ustav mogao mijenjati ili amandmanom ili
ustavnim zakonom to je zavisilo od vanosti promjene. Ako se ine krupnije izmjene onda se promjena
vri ustavnim zakonom. Jugoslavija je 1953. mijenjala ustav putem ustavnog zakona jer je prvobitni tekst
bio bitno izmjenjen (bila je izvrena promjena temeljnih naela) tako to je zakonodavac zadirao u sutinu
ustava. Taj ustavni zakon je donesen da bi se promijenili temelji ustavnog ureenja, jer je skuptina
smatrala da se ne moe donijeti novi ustav poto za to nisu postojali uslovi.
Krupnije izmjene se vre putem ustavnog zakona. Ustavni zakon zadire u ustavni tekst, mijenja same
temelje ustavnog ureenja. Donosi se zbog nalaenja drave u dubokim promjenama. Omoguava krupne
promjene, te vai do okonanja tih promjena i zamjene starog za novi ustav. Ustavnim zakonom se
intervenie u sam tekst ustava, za razliku od amandmana. Norme se briu kao da ih nije ni bilo.

Doputeni obim promjene ustava.

Da li se sve u ustavu moe promjeniti ili ne?
Prilikom donoenja ustava se moe smatrati da odreene norme su od velikog znaaja, te da se one ne
mogu mijenjati. Npr. odredbe o ljudskim pravima ne smiju se mjenjati i ukidati u ustavnom tekstu nae
zemlje. Npr. Republika Italija ne smije da promjeni svoj oblik vladavine, tj. mora biti republika.

Jedna ustavotvorna vlast ne moe biti ograniena voljom prethodne vlasti, zbog toga to je svaka vlast za
sebe suverena. Suverena vlast je pravno neograniena, te norma koja se mijenja nema pravno obavezujuu
snagu za novu ustavnu normu.
Pravno neogranien je onaj koji donosi i mijenja ustav.
Postoje neki ustavi koji pored ogranienja sadrine ustava predviaju da se ustav ne smije mijenjati
odreeno vrijeme nakon njegovog donoenja (Grki ustav, ne smije se mijenjati 5 godina). U tom periodu
e se vidjeti da li ustav odgovara drutvenoj stvarnosti. Ovo ogranienje odnosi se na promjene koje e
postojati prilikom odreenog trajanja ustava. Ustav se u pojedinim sluajevima ne smije mijenjati kao npr.
kad je rije o ratnom stanju.
Na koji nain organ koji donosi odluku od promjeni ustava mijenja sam ustav?
1. Parlament donosi odluku od promjeni ustava kvalifikovanom veinom (2/3, 3/4)
2. Sloeniji nain za promjenu ustava da se prilikom usvajanja ustava od parlamenta zahtjeva glasanje o
amandmanima ustava, u odreenom vremenskom periodu (prvo glasanje o amandmanu, drugo glasanje o
amandmanu nakon 3 mjeseca). Ovako ustav prisiljava parlament da razmisli o amandmanu te bitnim
obiljejima i normama u njemu, kao i da se konsultuje sa drugima.
3. Parlament o promjeni ustava odluuje u dvije uzastopne legislature.
Legislatura je saziv parlamenta (od 2014. do 2018. prva legislatura, od 2018. do 2022. druga legislatura).
Amandmane moe usvojiti jedna legislatura, poslije ega se parlament rasputa, bira se novi parlament na
izborima nakon ega novi poslanici u drugoj legislaturi odluuju o sudbini amandmana.
Na ovaj nain se narod uvodi u promjenu ustava, tj. narod ukoliko smatra da amandman treba da bude
prihvaen, birae nove poslanike na izborima koji e podrati promjenu ustava tj. donoenje amandmana.
Ovo se definie kao PRIKRIVENI REFERENDUM. Narod moe u ovom sluaju biti za i protiv
donoenje amandmana tj. promjene ustava.

Kod nekih ustava zahtjeva se natpolovina veina, a ne 2/3 veina za donoenje ustava.
Ukoliko postoji dvodomni parlament ustav se mjenja na zajednikoj sjednici, ili domovi odvojeno glasaju,
te se amandmani usvajaju i donose ako su podrani od oba doma. Ukoliko se radi po posljednjem
navedenom, mogua je pojava problema ukoliko gornji dom ima vie lanova nego donji. Moe se javiti
sluaj prevlasti jednog doma u odnosu na drugi dom.

8. PROMJENA USTAVA U BOSNI I HERCEGOVINI

- Promjena ustava u BiH

Ustav se mjenja amandmanskom tehnikom. To je regulisano lanom 10 ustava BiH.

Neka pitanja o promjeni ustava BiH su regulisana lanom 10, a neka ne.
Ovim lanom 10 regulisano je:
1. ustav se mjenja amandmanskom tehnikom,
2. ko moe da odluuje o promjeni ustava parlament
Kakva je uloga parlemanta u samoj promjeni ustava?
Nikad se nijedan akt ne donosi 2/3 veinom. Ova veina se trai samo prilikom donoenja i promjene
ustava, a ne obina veina.
Ova veina za donoenje i promjenu ustava mora biti sadrana u ustavnom tekstu.
Kada se radi o ulozi parlamentu o promjeni ustava Dom naroda odluuje o amandmanu obinom veinom,
dok se od Doma predstavnika trai kvalifikovana veina.
3. prilikom promjene ustava nije doputeno da se odredbe o ljudskim pravima mjenjaju nagore ili
ograniavaju.
Nije regulisano ustavom ko moe da predloi promjenu ustava. To je regulisano poslovnicima
Predstavnikog doma i Doma naroda.
Poslovnik Predstavnikog doma odreuje da promjenu ustava moe predloiti:
1. Predsjednitvo BiH (ef drave),
2. Savjet ministara (vlada),
3. Dom naroda,
4. svaki poslanik u Predstavnikom domu.

Poslovnik doma naroda odreuje ko moe predloiti promjenu ustava:

1. Predsjednitvo BiH,
2. Savjet ministara BiH,
3. Predstavniki dom,
4. svaki delegat u Domu naroda.
Nakon usvajanja prijedloga amandmana se radi javna raspava. Nakon javne raspave parlament ponovo
raspravlja o amandmanu nakon ega slijedi glasanje o amandmanu.
Faze promjene ustava tj. donoenja amandmana:
1. predlaganje,
2. rasprava u domovima o amandmanima (prvo itanje),
3. javna raspava,
4. ponovna raspava u domovima parlamenta (drugo itanje),
5. glasanje.

- Promjena ustava u RS

Ovaj ustav je detaljno regulisao ustavnu materiju u glavi 11.

Materija je dalje detaljno razraena u poslovniku Narodne skuptine RS.

Promjena ustava RS vri se u sljedeim fazama:

1. podnosi se akt PRIJEDLOG ZA PROMJENU USTAVA RS.
Ovaj prijedlog ne sadri amandmane nego:
- razloge za promjenu ustava (navode se svi argumenti opravdanosti prijedloga),
- objanjenje promjena (ne pie se ustavna norma, ve opis i pojanjenje promjene),
Ovaj prijedlog podnosi:
1. Vlada RS,
2. Predsjednik RS,
3. najmanje 30 narodnih poslanika (od ukupno 83).

Prijedlog se podnosi predsjedniku Narodne skuptine RS.

Prijedlog se dalje prosljeuje poslanicima i Vladi RS ukoliko ona nije podnosilac zahtjeva. Vlada moe
iznijeti miljenje o opravdanosti prijedloga.
Nakon toga slijedi rasprava o prijedlogu, te glasanje od ukupnog broja poslanika (neophodno 42
poslanika).
Ako prijedlog bude prihvaen slijedi druga faza, a to je izrada nacrta amandmana.
Nacrt amandmana izrauje odbor za ustavotvorna pitanja na osnovu prijedloga.
Ovaj odbor ine:
1. poslanici (poslanici vladajue i opozicione stranke),
2. oni koji nisu poslanici (strunjaci o ustavnim pitanjima).
U zavisnosti od tog koliko stranaka ima u parlamentu zavisi i struktura odbora.
Nacrt se prosljeuje Vladi RS i Narodnoj skuptini. Nakon okonanja sjednice skuptine o razmatranju
amandmana slijedi glasanje. Skuptina o amandmanu ili amandmanima glasa u cjelini (ukoliko u nacrtu
postoji 10 amandmana skuptina glasa za ili protiv svih 10 amandmana).
Nacrt amandmana usvajaju veinom od ukupnog broja poslanika.
Nakon usvajanja nacrta slijedi javna rasprava na kojoj moe uestvovati javnost, te tu prisustvuju lanovi
odbora za ustavna pitanja. Nakon javne rasprave, odbor odluuje o prijedlozima koji su odgovarajui za
amandman.

Tekst koji je rezultat javne rasprave prelazi iz NACRTA amandmana u PRIJEDLOG amandmana.
Novostvoreni prijedlog amandmana ponovo ide na razmatranje u parlament.
Nakon tog slijedi glasanje o prijedlogu amandmana.
Ako ima vie amandmana u nacrtu, NS moe da:
1. o amandmanima glasa odjednom za sve ili da ih prihvati ili da ih ne prihvati,
2. odlui da glasanje o amandmanima bude odvojeno (od 10 amandmana 7 prihvaeno, 3 ne).
Od ukupnog broja narodnih poslanika potrebna je 2/3 veina za usvajanje prijedloga amandmana.
Ovi amandmani se upuuju nakon glasanja u Vijee naroda. U njemu postoje po 8 delegata iz 3 naroda u
BiH i po 4 delegata ostalih naroda. Vijee glasa o prijedlogu amandmana. Neophodna je veina glasova
delegata ukljuujui i veinu glasova Srba, Hrvata, Bonjaka (5 od 8) i ostalih (3 od 4).
Prijedlog amandmana pada ukoliko ne glasa veina jednog kluba.
Vijee naroda glasa zbog toga da bi se odrala ravnopravnost naroda u BiH.
Ukoliko neki prijedlog amandmana nije usvojen u skuptini, ne moe biti ponovljen u roku od 3 mjeseca.

Ako se ustav mijenja za vrijeme vanrednog stanja, javna rasprava se ne mora sprovoditi. Ustav se dakle u
ovom sluaju mijenja po skraenom postupku.

- Promjena ustava FBiH

Ustav se mijenja amandmanskom tehnikom.

Odluku o promjeni ustava donosi parlament FBiH.
On se sastoji od Predstavnikog doma i Doma naroda.
Prijedlog za promjenu ustava moe podnijeti:
1. predsjednik FBiH uz saglasnost oba potpredsjednika,
2. vlada FBiH,
3. veina poslanika u Predstavnikom domu (strog uslov od 98 poslanika potrebno 50)
4. veina delegata iz reda naroda u Domu naroda (9/17 Srba, Hrvata i Bonjaka i 7 ostalih).

Postupak je isti kao i postupak promjene ustava BiH.

Nakon rasprave u domovima, oni odluuju o amandmanima odvojeno.
Predstavniki dom mora imati 2/3 veinu. U Domu naroda potrebna veina od 58, s tim da je ukljuena
veina delegata svih naroda ukljuujui veinu Srba, Hrvata i Bonjaka (9).

Ukljuenost Brko Distrikta u ustav BiH odreeno je amandmanom iz 2009. godine.

Na ustav RS usvojena su 122 amandmana, to je neobino, jer ustav ima 142 lana.
Na ustav FBiH doneseno je 109 amandmana. Entiteti su svoje ustave morali da usaglase sa ustavom BiH.

9. USTAVNI CIKLUSI U SVIJETU

Faze razvoja ustavnosti od 18. vijeka do danas.

Ustavni ciklusi su ono to nazivamo ustavna istorija, ali pored istorije postoji i ustavna predistorija.
Francuska i Amerika revolucija praene su donoenjem pisanog ustava.
Prije ovih ustava nisu postojali pisani ustavi, ali postojale su dvije vrste normi koje su stvarale razliite
tadanje ustave, a to su:
- norme koje su se odnosile na regulisanje organizacije vlasti u dravama (nije bilo bitno da li su one
pisane ili nepisane, pravne ili obiajne norme, bitno je da su postojale). Postojao je statut u staroj Grkoj
kojim se predstavljao nain regulisanja organizacije vlasti u dravi, nakon kog su se donosili obini
zakoni.
- norme koje su bile sadrane u zakonima.
U srednjem vijeku pravila se razlika izmeu normi, tako da su u Francuskoj postojali:
- zakoni kraljevstva koji su se odnosili na organizaciju drave,
- kraljevi zakoni koji su doneeni od strane kralja kojim su bili regulisani drutveni odnosi.
U Engleskoj postojali su:
- obini zakoni,
- povelje kojima su se regulisali drutveni odnosi.
Magna carta libertatum (1215. godina) predstavljala je temeljni akt na osnovu kog je kralj vrio svoju
vlast, te je bio ogranien (cilj akta je zapravo ograniavanje vlasti monarha).
Postojali su i: Akt o toleranciji, Zakon o kraljevima, Peticija prava koji nisu imali karakter pravog ustava
jer su djelimino regulisali razliitu materiju te nisu formalno bili u obliku najvieg pravnog akta.

Prvi ustavni ciklus traje od 1787. do 1848. USTAVNOST KAO KONSTITUCIONALIZACIJA VLASTI

Konstitucionalizacija vlasti je ograniavanje vlasti u interesu slobode.

Ustavna istorija se zapoinje krajem 18. vijeka nakon buroatskih revolucija.

Ustavom kao pravnim aktom se utvruju sva prava i odnosi u dravi.
Osnovna ideja ustava je ograniavanje vlasti monarha kao i vlasti svih dravnih organa, jer propisivanjem
ustava se odreuju dunosti svih dravnih organa.
Ovim ustavima uvodi se parlament (NS) kao predstavniko tijelo.
Ideja prvih ustava je i priznanje odreenih ljudskih prava i sloboda (pravna jednakost svih graana).
To znai da su isti pred svim sudovima i drugim dravnim organima, tako da su ljudi u dravama dobili
status graanina.
U praksi su postojale razlike, ali te razlike u ustavu su bile nevane, jer u njemu postoji pravna jednakost.
Ovi ustavi graanima odreuju i garantuju odreena ljudska prava i slobode to ima za cilj sprjeavanje
samovolje dravnih organa.

Prvi ustavi pojavili su se u Francuskoj i SAD.

Ustav SAD:
- Ustavom SAD utvrena je federalna drava, tj. odnos drave i federalnih jedinica.
- Znaaj ovog ustava ogleda se i u uvoenju predsjednikog sistema vlasti.
- Ovim ustavom odreena je formalna ustavna vrstina (bez lake promjene ustava).
Ustav Francuske:
- Francuska postaje ustavna monarhija, a do tada je bila apsolutna monarhija.
U apsolutnoj monarhiji monarh vri sve tri vrste vlasti (zakonodavnu, izvrnu i sudsku).
U ustavnoj monarhiji monarhova vlast je ograniena. Ustavom je utvrena njegova vlast i odnos sa
drugim organima. On ne moe biti smjenjen i odgovoran za svoje postupke.
U ustavnoj monarhiji je vano to da je izvrna vlast koncentrisana u monarhovim rukama.
S jedne strane imamo parlament koji donosi zakone, te imamo monarha koji odluuje o zakonu, tj. ima
pravo zakonodavne sankcije. Monarh ima pravo veta kojim vraa zakon parlamentu na ponovno
rjeavanje.
Zakonodavnom sankcijom monarh prihvata zakon. Na taj nain monarh uestvuje u zakonodavnoj vlasti.
Ministre u ustavnoj monarhiji imenuje i razrjeava monarh. U tome je sutina ustavne monarhije. Oni
monarhu odgovaraju za rad, te preko njih monarh izvrava svoju vlast.
Ovo rjeenje o monarhiji uveo je Francuski ustav iz 1791. godine.
Meutim, postojao je jedan problem, a to je bio sluaj da birako pravo nije bilo opte.
Tek poetkom 20. vijeka ene stiu pravo biranja, mukarci su postepeno dobili birako pravo.
1848. godine u Francuskoj mukarci su dobili u potpunosti birako pravo, dok ene nisu imale to pravo, a
stekle su ga poslije mukaraca nekoliko godina.

Pored ustavne monarhije javila se i parlamentarna monarhija. U njoj postoji ustav, ali u njoj monarh ne
vri efektivnu izvrnu vlast. On ne imenuje ministre i oni nisu njemu odgovorni za rad. Ministre bira
parlament, te vlada odgovara parlamentu za rad. Ovo je razlika izmeu ustavne i parlamentarne monarhije.
Engleska je bila prvi primjer parlamentarne monarhije. U sistemu parlamentarne monarhije monarh se
svodi na funckiju efa drave, a ulogu aktivne egzekutive preduzima vlada, koja proizilazi iz
parlamentarne veine i odgovara joj za rad.
Ustav Belgije je bio prvi pisani ustav koji je uveo parlamentarnu monarhiju.
Engleska nikad nije donijela pisani ustav zato to za to nije bilo potrebe, jer su Englezi ograniavali
postepeno monarhovu vlast, tj. postepeno je parlament jaao te se tako stvaraju odreena ponaanja i
oblikuje se sistem vlasti postepeno to je znailo da nema potrebe za donoenjem jednog pisanog ustava.

Za razliku od nje druge drave SAD i Francuska su morale da donesu pisani ustav kako bi formirali i
razvili sistem vlasti (odjednom zbog revolucije jer monarh nije htio da prihvati ogranienje vlasti).

Konstitucionalizacija dravne vlasti predstavlja donoenje ustava te ureivanje drave na osnovu pisanog
ustava.
Ona znai da je dravna vlast podvedena pod pisane pravne norme, te da su tada i tako stvorene granice
dravne vlasti, poev od monarha i drugih dravnih organa.
Ovo je bio prvi ustavni ciklus do 1848. godine.
Drugi ustavni ciklus od 1848. do 1918. LIBERALNO-DEMOKRATSKA USTAVNOST

Za stvaranje ove ustavnosti znaajna je revolucija koja se 1848/49. godine odigrala u Zapadnoj Engleskoj.
Nakon 1848. godine nastaje drugi ustavni ciklus koji se naziva liberalno-demokratska ustavnost.
Ovaj ciklus je znaajan zbog revolucija, jer se eljelo uvrenje kapitalizma na osnovu revolucija.
Od 1848. imamo proirenje birakog prava (mukarcima je priznato opte birako pravo tj. da biraju i da
budu birani).
Ovaj ustavni ciklus traje do Prvog svjetskog rata. U njemu se donose raznovrsni ustavi.
Potpuna pobjeda buroazije povukla je za sobom ienje drave od feudalnih ostataka, tako da se
monarhija zamjenjuje republikom (Francuska), ili se monarhova ovlaenja suavaju (Danska, Holandija).

Ustav Francuske iz 1848. godine je predstavnik ovog ciklusa.

Francuski ustav iz 1848. godine predvia da je Francuska republika. Ovaj ustav odreivao je mjeavine
parlamentarno-predstavnikog sistema, u kome je zakonodavna vlast povjerena jednodomnoj skuptini, a
izvrna vlast predsjedniku republike i vladi.
U ovo vrijeme donosi se i vajcarski ustav. Razlikuje se od ustava drugih drava. Znaajan je bio po tome
da je skuptina vrhovni organ vlasti (pojavljajuje se skuptinski sistem vlasti).
Vlast je zasnovana na naelu jedinstva vlasti, dok je vlast u drugim dravama postojala prema naelu
podjele vlasti.

vajcarski ustav odreivao je da graani odluuju o donoenju zakona (neposredna zakonodavna

inicijativa).
vajcarska je bila i ostala federalna drava. Razlika izmeu ustava SAD i vajcarske koji drave odreuju
kao federalne drave je u tom ro su vajcarski kantoni imali graane razliitih kultura i jezika.

Trei ciklus traje od 1918. do 1939.

USTAVNOST RACIONALIZOVANOG PARLAMENTARNOG SISTEMA
SOCIJALISTIKA USTAVNOST
AUTORITARNA USTAVNOST

Ciklus koji traje izmeu 2 svjetska rata tanije od 1918. godine do 1939. godine.
U tom periodu imamo 3 vrste razliitih ustava tj. tri vrste ustavnosti:
1. Imamo drave koje su imale kapitalistiki sistem, ali su bile demokratski ureene.
Ustavnost racionalizovanog parlamentarizma se javlja poslije Prvog svjetskog rata.
2. Imamo tip drava koji ini Sovjetski Savez tj. sovjetska ustavnost.
3. Imamo tip drava koje ine evropske drave koje su bile kapitalistiki ureene bez demokratskog
ureenja tj. autoritarna ustavnost.

1. Ustavnost racionalizovanog parlamentarizma

Model racionalizovanog parlamentarnog sistema ima za osnov model liberalno-demokratsku ustavnost, u
kojem je sredinji ustavni princip parlamentarni sistem vlasti.

Javlja se od 1919. godine donoenje novih ustava (Ustav Njemake, Ustav Austrije). Tu su postojale
drave sa kapitalistikim poretkom. Ustavi su pretoili nepisana pravila u pisana pravila. Do tada su se u
dravama odnosi vlasti regulisali odreenim pisanim, ali i nepisanim pravilima. Kako bi se izbjegao
problem neslaganja i kako bi se uvrstila vlast i organizacija vlasti, te potovanje (nepisanih) pravila
donose se novi ustavi poslije Prvog svjetskog rata.

Ministri su morali podnijeti ostavku, jer je to bilo propisano ustavom, te je moralo to da se potuje za
razliku od nepotovanja nepisanih pravila. Na taj nain je izvrena racionalizacija parlamentarizma.
Postojao je i problem nestabilnosti vlade, tada bi vlada esto padala jer joj je izglasano nepovjerenje to
zapravo nije valjalo upravo to esto smjenjivanje vlade.
Sutina ove ustavnosti svodi se na njeno nastojanje da se izvri stabilizacija vlade i uopte izvrne vlasti u
odnosu na parlament.
Kako bi se to sprijeilo u ustavima su postojali razliiti mehanizmi koji bi uvrstili rad i postojanost vlade.
Postojalo je precizno propisivanje odnosa u ustavu, te uvrivanje vlade.
Ovu ustavnost karakterie i to da se prvi put priznaju ekonomska i socijalna prava u ustavima (pravo na
rad, pravo na zdravstvenu zatitu, pravo na obrazovanje...).

2. Sovjetska ustavnost je drugi tip.

Javlja se nakon Oktobarske revolucije u Rusiji (1917.godina).
Javlja se ruenje kapitalistikog poretka i uspostavljanje socijalistikog poretka.
Javlja se ozakonjenje revolucije na osnovu ustava.
Postoji nekoliko karakteristinih ustava iz ovog perioda:
Prvi ustav doneen 1918. godine ustav RSFSR (Ruska Sovjetska Federativna Socijalistika Republika).
Drugi ustav doneen 1924. ustav SSSR (Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika).
Trei ustav doneen 1936. ustav SSSR.
Ovi ustavi su ostavili velike uticaje na druge ustave.

U ovoj ustavnosti imamo Deklaraciju prava radnog i eksploatisanog naroda, koja se odnosila na:
1. likvidiranje privatne svojine na sredstvima za proizvodnju tj. ukidanje privatne svojine,
2. diktatura proleterijata tj. sovjetska vlast odnosno stvaranje dravnih organa - sovjeta,
3. federativno dravno ureenje.

1. Ova ustavnost je vana po tome to se ukida privatna svojina, a propisuje se dravna svojina.
Ovim ustavima uvode se sovjeti (organi vlasti) koji su bili poput skuptine.
2. Uvodi se naelo jedinstva vlasti gdje je vlast pripadala sovjetima. Ostali organi vlasti su podreeni
sovjetima. Sovjeti donose zakone, te sovjete bira narod.
3. Proklamuje se da e u Sovjetskom Savezu biti uvedeno federativno ureenje. Ravnopravnost svih
naroda je takoe propisana ovim ustavima. Narod biranjem sovjeta mogao odluivati o radu sovjeta.
Sovjeti su imali imperativni mandat i morali su glasati za zakon na osnovu uputstva kojeg dobiju od
naroda (biraa), bez obzira da li se slagali sa tim zakonom ili ne. Ako birai nisu bili zadovoljni radom
sovjeta oni su imali pravo da opozovu sovjete.

3. Trei tip je autoritarna ustavnost.

Autoritarna ustavnost je negacija osnovne funkcije ustava.
Ona se javlja u dravama sa kapitalistikim reimom, na poetku su drave imale demokratski reim, a
poslije odreenog perioda uvodi se nedemokratski reim.
Javlja se ograniavanje ljudskih prava i sloboda.
Izvrna vlast (ef drave) jaa, te parlament postaje drugorazredni organ.
ef drave ima pravo veta, rasputa parlament, te nije odgovoran za postupke.

etvrti ciklus traje od 1945. do 1989. godine

Poslije Drugog svjetskog rata javlja se etvrti ciklus 1945. godine do 1989. godine.
U njemu se javljaju sljedei tipovi ustavnosti:
1. DEMOKRATSKO-SOCIJALNA USTAVNOST,
2. SOCIJALISTIKA USTAVNOST,
3. USTAVNOST ZEMALJA TREEG SVIJETA.

1. Demokratska socijalna ustavnost

Postoji donoenje ustava koji nastoje da odobrovolje blagostanje graana i ekonomsko poboljanje.
Sve drave koje spadaju u ovu ustavnost definiu se kao socijalne drave. Javlja se nastojanje ostvarivanja
socijalne pravde tj. smanjenje socijalnih razlika.
Drava se stara o tome da se ekonomija dinamino razvija, te ne smije se ekonomski i socijalni ivot
ugroziti.
Drava planira ekonomski razvoj.
Ona gradi sistem socijalnog staranja radi poboljanja ivota socijalno ugroenih stanovnika.
Istovremeno dolazi do pronalaenja sredstava kojim se poboljava odnos izmeu izvrne i zakonodavne
vlasti.
Javlja se KONSTRUKTIVNO IZGLASAVANJE NEPOVJERENJA VLADI to se ogleda u tome da
poslanici mogu oboriti staru vladu pod uslovom da moraju izabrati novu vladu. Ovo sredstvo stvorili su
Nijemci.
Ovdje postoje dva istovremena prijedloga:
- otkaz stare vlade,
- prijedlog za biranje predsjednika nove vlade tj. biranje nove vlade.
Snaga za otkaz vlade i sposobnost izbjegavanja krize prilikom izbora nove vlade jeste rezultat ovog
sredstva.
Drave dobijaju obiljeje socijalna zbog garancija graanima prava posebnih kvaliteta tj. socijalnih
prava.

2. Socijalistika ustavnost javlja se poslije Drugog svjetskog rata.

Socijalistika ustavnosti je zasnovana na sovjetskom ustavu RSFSR iz 1918. godine.
Tu imamo tri talasa:
1. od 1945. godine do 1948. vraanje predratnih ustava (sem Albanije i FNRJ),
2. od 1948. godine do 1954. javljaju se ustavi koji su stvoreni prema Staljinovom ustavu iz 1936,
3. poinje 1954. godine donoenje nacionalnih socijalistikih ustava.

Drave poput Jugoslavije, Kine, Rumunije, Albanije pripadaju ovom tipu ustavnosti.
Javlja se donoenje novih ustava po uzoru na ustav Sovjetskog Saveza iz 1924. godine.

3. Ustavnost zemalja treeg svijeta je trei tip.

Kapitalistike zemlje su prvi svijet.
Socijalistike zemlje su drugi svijet.
Zemlje Azije i Afike su trei svijet.

Ova ustavnosti otpoela je na tlu Latinske Amerike.

Prvi ustav u zemljama Latinske Amerike bio je Ustav Haitija od 1805. Haiti je bila prva latinoamerika
drava koja je stekla nezavisnost.
U ovu ustavnost spadale su sve one drave koje su stekle nezavisnost. Na osnovu tog donijele su ustave
zbog svoje nezavisnosti. Drave prilikom donoenja ustava morale su da paze na to da svaka od njih vodi
rauna o specifinim prilikama (kao to su socijalna ili ekonomska nerazvijenost). Ove drave bile su pod
uticajem bivih gospodara. Npr. Indija je u svoj ustav preuzela odreene dijelove i ideje iz ustava V.
Britanije.
Donosei svoje ustave preuzele su brojna rjeenja iz evropskih ustava, dok su neke preuzele rjeenje iz
ustava Sovjetskog Saveza.

Peti ciklus traje od 1989. do 1991. godine SLOM SOCIJALISTIKE USTAVNOSTI I POVRATAK
KLASINOJ LIBERALNO-DEMOKRATSKOJ USTAVNOSTI

Ciklus poinje od 1989. godine.

Karakteristian je za bive socijalistike zemlje.
1989. godine u tim zemljama dolazi do sloma sovjetskog sistema i vraanja u kapitalizam.
Umjesto npr. dravne svojine postoji privatna svojina, umjesto naela jedinstva postoji naelo podjele
vlasti.
Javlja se kopiranje odreenih rjeenja ustava zapadnih drava. Javlja se usvajanje suprotnih principa, gdje
su uzor za stvaranje ustava ustavi zapadnih zemalja.
Socijalizam kao drutveni poredak u Evropi je potpuno izbrisan.
Prema ustavnosti imamo socijalistike zemlje koje moemo podijeliti u tri grupe:
1. grupa su zemlje koje su prestale da postoje kao drave. To su bile: SSSR, SFRJ, ekoslovaka.
2. grupa su zemlje koje su zadrale svoje socijalistike ustave, ali su eliminisale socijalistike elemente iz
ustava. To su: Maarska, Poljska.
3. grupa su zemlje koje su odmah po promjeni drutvenog poretka donijele nove ustave. To su: Bugarska,
Rumunija.

10. USTAVNOST U KNEEVINI I KRALJEVINI SRBIJI

Poslije sloma Prvog srpskog ustanka, Srbija je bila sve do 1830. godine paaluk u okviru osmanlijskog
carstva, te joj je Turska iste godine priznala unutranju samostalnost (autonomiju).

- Kada govorimo o ustavima u Kneevini Srbiji, vano je istai SRETENJSKI USTAV.

Sretenjski ustav raen je po uzoru na Francuski ustav iz 1791. godine.
Prema njemu, postojala su dva centralna organa vlasti, a to su knez i Dravni savjet, koji su dijelili
zakonodavnu i izvrnu vlast, a jedno odjeljenje Dravnog savjeta djelovalo je kao sud treeg i najvieg
stepena.
Dravni savjet, pored kneza bio je najvia vlast u zemlji.
Meutim, iako je dijelio vlast sa Savjetom, knez je bio jai inilac u zakonodavstvu.
Imao je pravo potvrde zakona izglasanog u Savjetu, te je to pravo moglo da ide do apsolutnog veta na
zakon, te u tom sluaju zakon nikako ne moe postati zakon. Knez je takoe imao suspenzivni veto.

Postojala je i Narodna skuptina, ali ona nije bila zakonodavno tijelo, nego vlast koja utvruje poreze i
druge dadbine. Meutim, krez i Savjet su mogli prilikom promjene ustava da sazovu Narodnu skuptinu,
te da zajedno sa njom odluuju o sudbini ustava.
Skuptina je imala pravo da knezu i Savjetu podnosi molbe za donoenje neophodnih zakona, te je imala
pravo da se ali knezu ukoliko neki od lanova Dravnog savjeta nisu radili pravilno svoj posao, tj. ako su
krili ustav.
Poto su se strane sile (Austrija, Rusija i Turska) suprostavile donoenju ovog ustava, on je bio povuen te
nije bio praktino primjenjivan.

- Turska je podarila ustav Srbiji u obliku sultanovog hatierifa 1938. godine. Taj ustav poznat je pod
nazivom TURSKI USTAV. Prema njemu, kneevu vlast ogranivaa jedan nepokretni, od kneza
nezavisan Savjet. Tako da je u Srbiji bila podjeljena vlast izmeu kneza i Savjeta.
lanove Savjeta je birao knez. Savjet je imao 17 lanova. lan Savjeta je uivao stalnost, i mogao je biti
otputen samo ukoliko se njegova krivica dokae kod Porte.

Izvrna vlast bila je u rukama kneza, dok je zakonodavna bila podjeljena izmeu kneza i Savjeta.
Knez je imao u zakonodavstvu apsolutni veto. Njegova vlasti nije bila neograniena, tako da knez nije
mogao sam da donese zakon (bila mu je neophodna saglasnost Savjeta), a mogao je da sprijei donoenje
zakona (imao je pravo potvrivanja).

Ovaj ustav odnosi se na unutranju upravu u zemlji. Propisivao je potpunu slobodu trgovine, te je odvojio
sudstvo od uprave. Ustavom je odreena sudska nezavisnost, stalnost sudija i nespojivost sudijske
dunosti sa drugim dunostima.

- Period vlade Aleksandra Karaorevia. USTAV OD 1838. GODINE, period se oznaava kao vlada
ustavobranitelja.
Bila je to oligarhijska vladavina Savjeta (vladavina manjine), a njeni doprinosi bili su:
- donoenje pisanih zakona,
- odvajanje sudske od upravne vlasti,
- podjela centralne uprave na ministrastva,
 - uvoenje inovnike nezavisnosti,
- ukidanje kuluka i uspostavljanje slobode trgovine.

Zakonodavnu vlast vrio je jedan Savjet sastavljen od najviih inovnika, i Knez koji je prema tom
Savjetu stajao u podreenom poloaju.
Ovaj ustav bio je promjenjen nizom organskih zakona.

- Novi ustav donosi se 1869. GODINE (Namjesniki ustav).

Donio je novine u odnosu na prethodno stanje.

Pored kneza i Savjeta, uvodi se Narodna skuptina. Ona je uestvovala u zakonodavnoj vlasti. Ona nije u
cjelosti bila izborna, jer je etvrtinu njenih poslanika postavljao knez.
Skuptina nije raspologala pravom zakonodavne inicijative, nego je ona mogla da izrazi svoju elju knezu
kako bi vlada podnijela zakonski prijedlog na usvajanje. Vlada je mogla zahtjevati od Skuptine da
odluuje o zakonu bilo da ga prihvati ili odbije.
Skuptina nije imala nie budetsko pravo, jer je vlada mogla da ne usvoji prijedloga Skuptine vezane za
izmjene u budetu, i tako je mogla produiti postojei budet za narednu godinu. U tom sluaju, Skuptina
nije mogla nikako da ostavi vladu bez budeta.

Knez je raspolagao zakonodavnom sankcijom tj. potvrda zakona.

Knez je mogao u stanjima krize u zemlji samostalno bez Skuptine da donese privremene zakone.
Knez je odreivao mjesto i vrijeme sazivanja Skuptine.
On je mogao da Skuptinu raspusti i raspie izbore za novu.

Vlada nije bila politiki odgovorna Skuptini, tako da u zemlji nije funkcionisao parlamentarni reim.
Vlada je bila monarhova vlada, a ne parlamentarna. To je odreivalo da je Ustav iz 1869. godine uveo
predsjedniki sistem bez parlamentarne vlade.
Ministri su mogli samo krivino odgovarati.

Ustavom 1869. godine Dravni savjet se pretvorio u najvii upravni sud u zemlji, iji je glavni cilj da
upravnu vlast dri u rukama zakona. Njegovi lanovi nisu smjeli biti manji od 11 ni vei od 15.
Ovaj ustav proglaava neka od lina prava i slobode, a istovremeno ih zakonom ograniava i suava.

- etvrti ustav je Ustav iz 1888. godine.

Ovaj ustav je donesen nakon dobijanja nezavisnosti na Berlinskom kongresu 1878. godine. Ovaj ustav
odredio je da narodno predstavnitvo (narodna skuptina) postaje ravnopravan uesnik u zakonodavstvu sa
monarhom.
Parlament dobija pravo zakonodavne inicijative, te ima u potpunosti budetsko pravo. Dobija pravo
postavljanja pitanja, interpelacije kao i istrage u izbornim i u isto administrativnim pitanjima.
Vlada je politiki odgovorna parlamantu.
Izbori su neposredni, a poslaniki mandat se dijeli po naelu srazmjernog predstavnitva.
Graanska prava su utvrena Ustavom. Sudstvo je bilo nezavisno. Birako pravo nije bilo opte.

Kralj je zadrao ovlaenje da saziva Narodnu skuptinu, da otvara i zakljuuje njene sjednice, da ih
odlae, kao i da raspusti Narodnu skuptinu.
lanove Dravnog savjeta imenuju njih 8 kralj, a 8 bira Narodna skuptina.

Glavna novina ovog ustava bio je sistem srazmjernog predstavnitva, kao sistem za raspodjelu mandata.
Osnovna vrijednost ovog ustava jeste parlamentarni sistem, gdje se ministri postavljaju ne na osnovu
monarhove volje, nego po volji parlamentarne veine. Tako je drava prela iz ustavne u parlamentarnu
monarhiju.
Ovaj ustav bio je ukinut 1894. te je na snagu vraen ustav iz 1869. godine koji je postojao do ustava 1901.
- Peti ustav je Ustav iz 1901. godine (Aprilski ili Oktroisani ustav)

Uspostavio je dvodomnu Narodnu skuptinu sa Senatom kao gornjim domom, koji se sastojao od
djelimino postavljenih, djelimino izabranih lanova.
Kralj je sazivao Narodnu skuptinu, otvarao i zakljuivao njene sjednice. Kralj je imao pravo da raspusti
Narodnu skuptinu, te da raspie nove izbore.
Narodna skuptina kao i kralj imala je pravo zakonodavne inicijative, a lanovi Narodne skuptine mogli
su povui, kao i lanovi vlade, svoje prijedloge do konane odluke.

Ustav je odredio neposlaniku vladu, tj. ministri nisu mogli biti poslanici u Narodnoj skuptini, niti putem
narodnog izbora postati senatori. U suprotnom, gube mandat poslanika, odnosno ministra. Ministri
podlijeu krivinoj odgovornosti pod uslovima Ustava iz 1869. godine, a tada im sudi Senat.

Dravni savjet je zadrao karakteristiku najvieg upravnog suda koji se sastojao od 15 lanova.

- Ustav od 1903. godine bio je pravni osnov za obnavljanje parlamentarnog sistema u Srbiji. Njime su u
Ustav od 1888. unesene neke izmjene meu kojima su glavne bile one kojima je cilj bio da vie ogranie
monarhovu vlast. Tim ustavom je zakljuena ustavnost u Srbiji, jer je ve 1914. godine poeo Prvi svjetski
rat, a poslije njega je dolo do stvaranja Kraljevine SHS.

11. USTAVNOST U PRVOJ JUGOSLOVENSKOJ DRAVI

Prije nego to se posvetimo ustavima prve jugoslovenske drave, vano je istai da su postojale neke
znaajne deklaracije prilikom formiranja drave.
To su:
- Krfska deklaracija koja je predstavljala sporazum zakljuen izmeu Jugoslovenskog odbora i srpske
vlade koji je zakljuen 1917. godine na Krfu. On je predstavljao saglasnu izjavu volje o osnivanju
slodobne i nezavisne drave Srba, Hrvata i Slovenaca. Ova deklaracija nije bila pravno obavezujui akt.
- enevski sporazum je akt donesen 1918. godine u enevi izmeu predstavnika vlade Kraljevine Srbije i
skuptinskih politikih grupa, predstavnika Narodnog vijea u Zagrebu. On je predstavljao pokuaj da se
drava SHS i nepriznata drava austrougraskih Jugoslovena odredi kao zajednika drava.

Pismena izjava odnosno dogovor koji je postojao izmeu prestolonasljednika Srbije i izaslanika Narodnog
vijea uzima se kao in formalnog osnivanja drave Srba, Hrvata i Slovenaca. Donesen je 1918. godine, i
tim formalnim aktom se dvije drave stapaju u jednu. Poto je Kraljevina Srbija izvrila potpuni prekid sa
dotadanjim ustavnim poretkom, uzima se da je Kraljevina SHS postala nova drava.

- Ustavi prve jugoslovenske drave.

Do donoenja prvog ustava, centralni organi vlasti u Kraljevini SHS bili su:
1. kralj,
2. vlada,
3. Privremeno narodno predstavnitvo.
Meu dravnim organima najmoniji bio je kralj, koji je uz formalnu vlast koju je imao bio sklon da radi i
na svoju ruku, ne potujui politike dogovore.
Vlada nije odgovarala pred Privremenim narodnim predstavnitvom nego iskljuivo je bila odgovorna
kralju.
Prva vlada donijela je 1918. godine propise koji su imali ustavni karakter i koji su se ticali naziva drave,
te je njenim propisima odreen i sastav Privremenog narodnog predstavnitva.

Privremeno narodno predstavnitvo bilo je zakonodavni organ, koji je sve svoje akte morao da podnese
ustavotvornoj skuptini na potvrdu. On je pripremao izbore za ustavotvornu skuptinu i organizovao njen
poetak.
Stvaranjem ustavotvorne skuptine prestao je mandat Privremenog narodnog predstavnitva.
Glavni zadatak Ustavotvorne skuptine bio je da donese ustav i odredi trajno ustavno ureenje zemlje.

- Vidovdanski ustav 1921. godine

Prvi ustav donesen je 28. juna 1921. godine te je usvojen minimalnom apsolutnom veinom. Ovaj ustav se
jo naziva i Vidovdanski ustav. Ovaj ustav po svom nainu donoenja predstavljao je ustavni pakt.

Prema ovom ustavu, drava SHS je po svom dravnom obliku bila ustavna, parlamentarna i nasljedna
monarhija. Po obliku dravnog ureenja ona je bila unitarna (vienacinalna zajednica).

Centralna vlast bila je organizovana po naelu podjele vlasti, u obliku parlamentarnog sistema.
Meutim, ove odredbe u ustavu su negirane tj. deformisane.

Zakonodavna vlast bila je u rukama kralja i Narodne skuptine.

Kralj je imao:
1. pravo zakonodavne inicijative,
2. pravo zakonodavne sankcije i proglaenja zakona,
3. pravo sankcije akta o promjeni ustava,
4. pravo inicijative za promjenu ustava,
5. pravo objavljivanja rata i zakljuivanja mira,
6. pravo postavljanja sudija,
7. pravo vrhovnog komandanta vojne sile,
8. pravo predstavljanja drave.

On je takoe mogao da saziva Narodnu skuptinu, te da je rasputa. Mogao je da izda naredbu za nove
izbore najdalje u roku od tri mjeseca. On nije mogao biti odgovoran ni optuivan. On je bio izuzet ne
samo od politike odgovornosti, nego i od svih drugih oblika odgovornosti.

Narodna skuptina je bila jednodomno predstavniko tijelo. Ona nije bila pravo predstavniko tijelo, zbog
lienja aktivnog i pasivnog birakog prava odreenim licima.
Svaki lan Narodne skuptine ima:
1. pravo narodne inicijative,
2. pravo da naroitim zakonom privremeno suspenduje odreena ljudska prava koja su utvrena ustavom,
samo ako se radi o nekom vanrednom stanju (opta mobilizacija, oruana pobuna),
3. pravo da odluuje o promjeni ustava (u tom sluaju javlja se prikriveni referendum).
Odluka Narodne skuptine o promjeni ustava morala je biti sankcionisana tj. potvrena od monarha.

Ministarski savjet bio je trei centralni organ vlasti. Ali, suprotno pravilima parlamentarnog sistema,
ministri su bili odgovorni i kralju i Narodnoj skuptini.
Vidovdanskim ustavom bilo je propisano da pored politike odgovornosti, ministri imaju i krivinu i
graansku odgovornost. Krivina odgovornost ticala se krivinog djela povrede Ustava i drugih zakona
uinjenih u slubenoj dunosti lica. Graanska odgovornost ticala se djela koja su prouzrokovana
nezakonitim vrenjem slube.
Ministri su raspolagali:
- pravom zakonodavne inicijative,
- mogli su da izdaju uredbe potrebne za primjenu zakona (NS je mogla rezolucijom staviti te uredbe van
snage u cjelini ili djelimino).

Sudovi su bili nezavisni i sudili su po zakonima. Bili su organizovani kao prvostepeni, apelacioni i
Kasacioni sud. Imali su sudsku nezavisnost. Vrhovni sud je bio Dravni savjet. Njegove lanove birali su
kralj i NS.
Vidovdanski ustav je pored linih i politikih prava predviao i mnoga socijalna i ekonomska prava
(sloboda ugovaranja u privrednim odnosima graana, radna snaga pod zatitom drave i slino).
Ustav je predviao formiranje Privrednog savjeta.
Meutim, mnoga prava koja su zagarantovana ustavom bila su suspendovana obinim zakonima.

Kralj Aleksandar je 1929. godine suspendovao ovaj ustav, raspustio Narodnu skuptinu i sve politike
stranke, te zaveo diktaturu. Time je prekinut ustavni kontinutitet u zemlji, te je Kraljevina SHS od ustavne
monarhije postala apsolutna monarhija.

- Septembarski ustav 1931. godine.

Meutim, nedugo nakon zavoenja diktature 1931. godine, kralj Aleksandar je pod uticajem unutranjih i
meunarodnih okolnosti svojoj zemlji podario ustav. Taj ustav naziva se Septembarski ili Oktroisani
ustav.

Prema ovom ustavu Kraljevina Jugoslavija je odreena kao nasljedna monarhija. Prema obliku dravnog
ureenja ona je bila unitarna drava.

Kralj je imao funkciju efa drave, pored toga on je imao pravo:

1. zakonodavne inicijative,
2. zakonodavne sankcije,
3. proglaao je zakone,
4. objavljivao je rat i zakljuivao mir,
5. imenova je jedan broj lanova gornjeg doma Narodne skuptine,
6. da saziva, otvara, zakljuuje sjednice NS,
7. da raspusti NS i raspie nove izbore.

- Pored navedenih ovlaenja, on je mogao da postavlja dravne inovnike i daje vojne inove na osnovu
zakona.
- Kralj je imao pravo amnestije tj. ponitavanja posljedice kanjivog djela.
- Pored tog imao je pravo pomilovanja tj. oprotaja, smanjivanja ili ublaavanja dosuene kazne.
- Kralj je imao pravo da u toku vanrednog stanja donese izuzetne mjere.
- Kralj je neprikosnovena linost, i ne moe biti odgovoran, niti biti tuen.
- Za njegove radnje i postupke odgovoraju ministri tj. Ministarski savjet.

Za ustav iz 1931. godine moe se rei da pripada autoritarnoj ustavnosti.

Narodno predstavnitvo (parlament) bilo je dvodomno. Sastojalo se od Senata i Narodne skuptine. Oba
doma su bila ravnopravna, bar u oblasti zakonodavstva. lanstvo u Senatu bilo je nespojivo sa lanstvom
u NS. Jednu polovinu lanova Senata postavljao je kralj, dok je drugu polovinu posrednim putem birao
kolegijum tj. funkcioneri koji su bili lanovi NS, predsjednici optina i slini funkcioneri.

Narodna skuptina bila je predstavniko tijelo izabrano optim, jednakim i neposrednim pravom glasa, na
vijeme od etiri godine. Glasanje je bilo javno.

Da bi pravo podnoenja zakonskih prijedloga moglo pripasti svakom lanu Narodnog predstavnitva, bilo
je neophodno da njega podre najmanje 1/5 lanova Senata odnosno Narodne skuptine.

Ministarski savjet sastojao se od predsjednika i svih ministara. Njih je imenovao i razrjeavao kralj.
Ministarski savjet je bio politiki odgovoran jedino kralju, tj. samo kralj ih je mogao razrjeiti dunosti.

Septembarski ustav mijenjao se po sistemu ustavnog pakta. O promjeni ustava odluivali su kralj i
Narodno predstavnitvo koji su dakle raspolagali ustavotvornom inicijativom.
12. USTAVNOST U DRUGOJ JUGOSLOVENSKOJ DRAVI

Jugoslavija je napadnuta 6. aprila 1941. godine, te okupirana. Nedugo nakon toga javlja se antifaistiki
narodnooslobodilaki pokret. Stvaraju se prve osloboene teritorije, te se javljaju narodnooslobodilaki
odbori.

1. Na prvom zasjedanju u Bihau 1942. godine formira se Antifaistiko vijee narodnog osloboenja
Jugoslavije. AVNOJ bira Predstavnitvo tj. predsjednika i tri potpredsjednika i Izvrni odbor.

2. Drugo zasjedanje AVNOJ-a bilo je 1943. godine. Na njemu je uspostavljeno privremeno ustavno
ureenje u zemlji. Kako je AVNOJ postao najvii organ vlasti u zemlji, prekida se unutranji ustavni
kontinuitet sa Kraljevinom Jugoslavijom kao dravom.
Ovaj organ je bio privremena jednodomna narodna skuptina, konstituisana na federalnom naelu od
nacionalnih delegacija. Njena dva organa bili su Predsjednitvo i Nacionalni komitet osloboenja
Jugoslavije.
Drava se nazivala Demokratska Federativna Jugoslavija (DFJ).

3. Od sutinskog znaaja za konano ustavno ureenje Jugoslavije bilo je tree zasjedanje AVNOJ-a.
Tree zasjedanje bilo je odrano u avgustu 1945. godine u Beogradu. Na tom zasjedanju formirala se
Privremena narodna skuptina, tj. AVNOJ je prerastao u Privremenu narodnu skuptinu. Tako je postao
vrhovni organ dravne vlasti.
Glavni zadatak Privremene narodne skuptine bio je da stvori uslove za donoenje ustava.

Ustavotvorna skuptina bila je formirana saglasno federalnom principu, te se sastojala od dva doma:
1. Savezne skuptine,
2. Skuptine naroda.
Saveznu skuptinu birali su svi graani koji su imali birako pravo. Skuptinu naroda su birali graani po
federalnim i autonomnim jedinicama.

Izbori su bili 1945. godine, te je Ustavotvorna skuptina otpoela sa radom iste godine. Na prvoj sjednici
donijeta je Deklaracija o proglaenju FNRJ.
Ustavotvorna skuptina je na zajednikoj sjednici oba doma 31. januara 1946. godine usvojila i proglasila
Ustav FNRJ. Nakon toga su narodne republike donijele svoje republike ustave.
Nakon donoenja ustava Ustavotvorna skuptina nastavila je red kao Narodna skuptina FNRJ.

- Ustavi FNRJ i SFRJ

U drugoj jugoslovenskoj dravi donesena su tri ustava i jedan ustavni zakon:

1. Ustav od 1946,
2. Ustav od 1963,
3. Ustav od 197,
4. Ustavni zakon od 1953. godine.

1. Ustav FNRJ od 1946. godine.

Ovaj ustav izraen je po uzoru na sovjetski model ustavnosti iz Ustava SSSR od 1936. godine.
On je samo sankcionisao, ustavnopravno izrazio tekovine revolucije i oslobodilakog rata u zemlji, a to su
bile: nova vlast, drutveno-ekonomske promjene, priznanje postojanja vie konstitutivnih jugoslovenskih
naroda.
FNRJ je bila savezna narodna drava republikanskog oblika, zajednica ravnopravnih naroda, koji su na
osnovu prava naroda na samoopredeljenje, ukljuujui pravo na otcjepljenje, izrazili svoju volju da
zajedno ive u federativnoj dravi.
Poslije sukoba politikog rukovodstva Jugoslavije sa politikom SSSR-a, otpoelo je traganje za
sopstvenim, autentinim pravcima izgradnje socijalistikog drutvenog ureenja u Jugoslaviji.
Te promjene bile su naglaene u Osnovnom zakonu.

- Ustavni zakon od 1953. godine.

Ovaj zakon promjenio je ustavno ureenje.

Prema Ustavnom zakonu, osnovu drutvenog i politikog ureenja zemlje ine:
1. drutvena svojina na sredstvima za proizvodnju,
2. samoupravljanje proizvoaa u privredi,
3. samoupravljanje radnog naroda u optini, gradu,
4. samoupravljanje radnog naroda u oblasti prosvjete, kulture i socijalnih slubi.

Jugoslavija je bila odreena kao socijalistika, demokratska savezna drava suverenih i ravnopravnih
naroda.
Samoupravljanje se odrazilo na dravu. U dravnom parlamentu formirao se dom profesionalnog
predstavnitva koje se nazivalo VIJEE PROIZVOAA.
U dravi je vailo naelo jedinstva vlasti.

Savezna narodna skuptina je bila predstavnik narodnog suvereniteta i najvii organ vlasti federacije.
Uspostavljena su dva izvrna organa Savezne narodne skuptine, a to su: predsjednik Republike i Savezno
izvrno vijee. Oba ova organa proizilazila su iz skuptine i odgovarala su joj za rad. Predsjednik
Republike vrio je funkciju efa drave, dok je Savezno izvrno vijee bilo neka vrsta politikog odbora
skuptine. Predsjednik Republike bio je predsjednik Saveznog izvrnog vijea.

Naputen je princip demokratskog centralizma u odnosima izmeu politiko-teritorijalnih jedinica.

U optinama, gradovima i srezu je proglaeno samoupravljanje radnog naroda.

2. Ustav SFRJ od 1963.

Ovim ustavom Jugoslavija se naziva Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija. Ona se odreuje
kao savezna drava dobrovoljno ujedinjenih i ravnopravnih naroda i socijalistika demokratska zajednica
zasnovana na vlasti radnog naroda i samoupravljanju.

Organizacija vlasti bila je proeta samoupravljanjem. Zasnovana je na principu jedinstva vlasti, a

skuptina je bila najvii organ vlasti i organ drutvenog samoupravljanja u okviru prava i dunosti
drutveno-politike zajednice.

Predsjednik Republike je postao samostalni organ federacije, nezavisan od Saveznog izvrnog vijea.
Novi dravni organi bili su Ustavni sud Jugoslavije i ustavni sudovi republika. Jugoslavija je bila prva
socijalistika zemlja u svijetu koja je uvela ustavne sudove.

3. Ustav od 1974. godine

To je bio ustav za rasturanje Jugoslavije.

Svi savezni organi formirani su na naelu jednake zastupljenosti republika i odgovarajue zastupljenosti
autonomnih pokrajina.
U oba doma saveznog parlamenta bile su iskljuivo predstavljene republike i pokrajine, kao jedini subjekti
federacije, dok drugi subjekti tj. graani nisu bili neposredno postavljeni.
Postojalo je jednodomno odluivanje uprkos postojanju dva doma.
Sudska funkcija je dobila iskljuivo republiki odnosno pokrajinski karakter. Suenje je otpoinjalo i
zavravalo se u republikama i pokrajinama.
Jedna od najveih novina Ustava od 1974. godine bili su DELEGATSKI SISTEMI tj. delegatski nain
konstituisanja organa i tijela u kojima se donose odluke poev od osnovnih samoupravnih organizacija, pa
sve do skuptina drutveno-politikih zajednica.

- Slom druge i formiranje tree jugoslovenske drave

Ustav iz 1974. doveo je do upropatavanja Jugoslavije. Federacija je prestala biti dravni subjekt. Ona je u
praksi postala savez est republika i dvije pokrajine. Pod ustavom Jugoslavije od 1974. godine republike
su sistematski bile pripremane za otcjepljenje od Jugoslavije.
Slovenija je 1990. godine traila otcjepljenje. Formirala je obrazac na osnovu kog se izvrilo otcjepljenje,
on se sastojao iz 4 faze:
1. republika (federalna jedinica) je proglaena suverenom dravom,
2. suverena drava je raspisala referendum na kom je pitala birako tijelo da li je za ili protiv postojanja
suverene drave tj. da drava postane nezavisna i samostalna,
3. ukoliko je odgovor u drugoj fazi pozitivan stvara se deklaracija o nezavisnosti drave,
4. slijedi in otcjepljenja.

Poslije Slovenije od Jugoslavije su se otcjepile Hrvatska, Makedonija i Bosna i Hercegovina.

Republika Srpska stvorena je 1992, poslije odranog referenduma gdje se glasalo za stvaranje RS.
Federacija BiH je stvorena 1994. godine na osnovu Vaingtonskog sporazuma.
Bosna i Hercegovina je nastala 1995. godine na osnovu Dejtonskog mirovnog sporazuma. Sainjena je od
RS i FBiH kao entiteta, tj. unija je dva entiteta u kom ive tri konstitutivna naroda (Bonjaci, Srbi i
Hrvati).

Kako bi sauvale dravni subjektivitet dvije preostale drave su 1992. godine stvorile SR Jugoslaviju. To
su bile Srbija i Crna Gora. Narodna skuptina Srbije je dala punu podrku svojim predstavnicima da sa
Republikom Crnom Gorom formiraju SR Jugoslaviju. Tako da je u aprilu 1992. donesen ustav SR
Jugoslavije. Na osnovu tog, prestala je da postoji druga, i nastala je trea jugoslovenska drava, sa upola
manjom teritorijom.

13. NESTANAK TREE JUGOSLOVENSKE DRAVE

Ustavom SR Jugoslavije od 1992. godine formirala se trea jugoslovenska drava. Ustav je donesen u
uslovima pritiska spoljnih inilaca koji su insistirali na potpunoj disoluciji (raspadanju) nekadanje SFRJ,
ali i unutranjih inilaca koji su vreni radi izbora ustavotvorne skuptine.

Ustavom SR Jugoslavije trebao je da se potvrdi ustavni kontinuitet bive SFRJ. Meunarodna zajednica je
odbila da prizna SR Jugoslaviji pravni nastavak SFRJ, te su bili bojkotovani i izbori za Saveznu skuptinu
od strane politike opozicije.

Novi ustav iz 1992. godine prestavljao je raskid sa dotadanjom socijalistikom samoupravnom

ustavnou, te je proglasio i razradio sva demokratska naela na kojima se zasnivaju klasine demokratije,
a to su:
1. suverenost graana,
2. stranaki pluralizam,
3. podjela vlasti,
4. vladavina prava,
5. slobodna ekonomija,
6. ljudska i manjinska prava i slino.

SR Jugoslavija je trebalo da bude unitarna drava izdjeljena na regione. U stvarnosti postojala je

nejednakost izmeu Srbije i Crne Gore. Odnosi su se posebno zaotrili poslije donoenja ustavnih
amandmana od 2000. godine. Poslije tih amandmana federalna drava nastavila je da funkcionie samo na
teritoriji Republike Srbije, iako je u svom sastavu imala i Crnu Goru.

U politikom sporazumu koji je donesen 2002. godine odlueno je da SR Jugoslavija vie ne postoji, te da
Ustav iz 1992. godine prestaje da vai.
Zadrani su, meutim savezni organi koji su postojali ranije, sve do izbora i konstituisanja institucija
dravne zajednice.
Javila se 2003. godine Ustavna povelja dravne zajednice Srbije i Crne Gore. Ona je naglaavala da se
Ustav SR Jugoslavije od 1992. godine mijenja ovim odredbama iz ove povelje, i da ustavnu odluku u
kojoj se raskida sa ustavnim kontinuitetom u dravi moe da donese samo ustavotvorna skuptina.

Dravna zajednica Srbija i Crna Gora postojala je tri godine. Ona je prestala da postoji, jer je Crna Gora
traila odvajanje od Srbije. Crna Gora je iskoristila mogunost koju je pruala Povelja i tako po isteku
roka postojanja Zajednice od tri godine, traila je istupanje iz Zajednice. U Crnoj Gori na referendumu u
2006. godini odlueno je da Crna Gora postaje nezavisna i samostalna drava.
Srbija je postala samostalna drava koja je dobila svojstvo drave sljedbenika. Ona je donijela svoj ustav
2006. godine na osnovu ustavotvornog postupka predvienog Ustavom Republike Srbije od 1990. godine
ime je u zemlji ouvan ustavni kontinutitet.

14. USTAVNI RAZVOJ U BIH

Kada je rije o ustavnom razvoju u BiH imamo nekoliko faza.

- od 1867. do 1878. godine

Ovo je posljednja faza u kojoj se BiH nalazila pod vlau Otomanskog carstva.
Postojao je ustavni zakon bosanskog vilajeta.
VILAJET je bila pokrajina, provincija.
BiH je bila jedna od vilajeta. U sastav Bosanskohercegovakog vilajeta bio je novopazarski sandak,
pored teritorije dananje BiH. BiH vilajet se dijelio na 7 sandaka, od kojih je 6 na teritoriji dananje BiH.
Otomansko carstvo bilo je hijerarhijski ureeno. Organi vlasti u BiH vilajetu, koji nisu imali samostalnost,
bili su podreeni sultanu.
Najvaniji organ je bio inokosni organ tj. VALIJA to je predstavljalo organa zaduenog za sprovoenja
odluka u BiH vilajetu.
Pored njega postojali su i:
1. vijee (sastavljeno od 2 muslimana i 2 nemuslimana)
2. izvrni odbor (vlada) kao pomoni organ inokosnom organu valiji.
Postojali su i sudovi:
- opti graanski (sud za sve graane) i
- posebni erijatski sudovi (sud za muslimansko stanovintvo).
Ovo stanje traje do 1878. godine.

- Od 1878. godine javlja se druga faza.

Dolazi do okupacije od strane Austro-Ugarske. BiH ostaje samo formalno pod vlau Otomanskog
carstva. A-U je stvarno vrila vlast u BiH, dok je to Turska samo formalno inila.
Ovo je bilo privremeno stanje u BiH.
BiH se za vrijeme okupacije sastojala od 6 sandaka. Njih je A-U nazivala okruzi. Zadrana je dvojnost
sudova, s tim da je u Sarajevu uspostavljen vrhovni sud za BiH. A-U je imala zajedniko ministarstvo
finansija koje je upravljalo BiH. Ovo ministarstvo je formiralo BOSANSKI BIRO koji je bio neposredno
zaduen za upravljanje BiH koje se nalazilo u Beu.
A-U je imenovala 2 lica koja su bili u Sarajevu i koji su neposredno upravljali BiH, a to su:
- komandant oruanih snaga u BiH (vojno lice),
- civilni adlatus (civilno lice).
Javlja se i trei organ, a to je ZEMALJSKA VLADA koja je bila sastavljena od domaih organa
(lanova) zaduena za drutvena pitanja u BiH.

Godine 1908. dolazi do aneksije kada se BiH pripaja A-U i odvaja u potpunosti od Turske.
A-U je bila realna unija Austrije i Ugarske, tj. nije bila suverena drava. BiH zbog tog u A-U nije mogla
biti drava. Ona se zvala CORPUS SEPARATUM ili odvojeno tijelo, posebna jedinica, posebno
upravno podruje pod kontrolom A-U.
Stanovnitvo u BiH postalo je drugorazredno te nije imalo ista prava i poloaj kao stanovnitvo u A-U.
A-U je morala da opravda aneksiju, tj. kako bi zavela red u BiH morala je da joj da ustav, ali prethodno
morala je prikljuiti BiH Austro-Ugarskoj.

Godine 1910. car je oktroisao ustav BiH. BiH je tad dobila akt pod nazivom Ustav BiH ili Ustavni
(zemaljski tatut) statut. Ovo nije bio pravi ustav.
Ovaj ustav u BiH je regulisao:
- odreena ljudska prava i slobode,
- bavio se organizacijom vlasti u BiH,
- uspostavio je odreene organe vlasti:
- bosanski sabor,
- zemaljski savjet,
- zemaljsku vladu,
- kotarska vijea (optinske skuptine).

Bosanski sabor je bio predstavniki organ vlasti u BiH kojeg su birali graani (mukarci i ene
veleposjednici koji su plaali visok porez) na neposrednim izborima u BiH.
Bosanski sabor nije bio zakonodavno rijelo. Bosanski sabor mogao je da glasa za ili protiv zakona.
Austro-Ugarske vlasti su samo i jedino mogle da dozvole donoenje zakona. Bosanski sabor nije imao
pravo donoenja budeta. On nije birao ni kontrolisao zemaljsku vladu. Bosanski sabor bio je ogranien,
zapravo bio je savjetodavno tijelo. Imao je 92 lana, 72 su bili birani na izborima, a ostalih 20 su bili tzv.
virilisti (postavljeni na osnovu odreene funkcije).

Za izbor lana bosanskog sabora bio je zastupljen kurijalni sistem.

Stanovnitvo je bilo podjeljeno u 3 kurije:
1. prema posjedu (prva kurija imovina i posjedovanje tj. najbogatiji),
2. prema nastanjenosti u gradovima (stanovnitvo u gradovima),
3. prema nastanjenosti u selima (stanovnitvo u selu, tj. seoska kurija).
Najvei uticaj imala je prva kurija.
Do 1915. godine funkcionisao je ovaj sabor.

Godine 1918. dolazi do raspada A-U, kada BiH ulazi u sastav SHS (Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca).
BiH je bila u sastavu razliitih oblasti i okruga.
Od 1929. godine postoji 9 banovina od kojih sve obuhvataju podruje razliitih teritorija (djelimino
teritoriju BiH i teritoriju CG).
Godine 1939. se formira Banovina Hrvatska, u iji sastav ulazi 13 bosanskih srezova (mali dio BiH).
Ovo stanje traje od 1918. do 1941. kad je Kraljevina Jugoslavija propala (prva jugoslovenska drava).
Nakon tog u BiH se javlja sljedea faza.

- Sljedea faza vezuje se za 1941. godinu

Sljedea faza jeste vezana za period postojanja druge jugoslovenske drave.

Formira se ZAVNO BiH tj. Zemaljsko Antifaistiko vijee narodnooslobodilake BiH.
Nakon njegovog formiranja javlja se i osloboenje odreenih teritorija. Formiraju se narodnooslobodilaki
odbori. Prvo se formiraju seoski narodnooslobodilaki odbori, a nakon toga na veim teritorijama u BiH
se formiraju i vei odbori.

Organ vlasti u BiH koji se formira 1943. naziva se ZAVNO BiH.

Njegovo prvo zasjedanje bilo je u Mrkonji Gradu 25.11.1943. te se upravo tad formirao ovaj ogran.
Prvo zasjedanje je bilo vano zbog:
1. formiranja ZAVNO BiH,
2. promovisanja ideje o ravnopravnosti naroda u BiH (tri naroda).
3. izraavanja stava da BiH ima u Jugoslaviji odreen stepen ravnopravnosti, tj. da bude u sastavu
Jugoslavije, te da bude federalna jedinica i ravnopravna sa ostalim dijelovima Jugoslavije.

Drugo zasjedanje odrano je 30. juna - 01. jula 1944. godine u Sanskom Mostu.
Tad je doneen akt koji se naziva Deklaracija o pravima graana BiH, kojim se garantovao itav niz prava
i sloboda graana.
Garantovana je bila:
1. nacionalna ravnopravnost,
2. ravnopravnost mukaraca i ena,
3. druga prava i slobode (sloboda govora, vjeroispovjesti).

Tree zasjedanje bilo je odrano nakon osloboenja tj. u aprilu 1945. u Sarajevu.
ZAVNO BiH se tad pretvara u Privremenu narodnu skuptinu BiH, zato to je u to vrijeme BiH bila jedna
od federalnih jedinica u Jugoslaviji.
Ova privremena skuptina odredila je da e na izborima biti formirana ustavotvorna skuptina koja e
donijeti prvi ustav.
Skuptina e biti birana na izborima od strane mukaraca i ena.

Prvi ustav BiH usvaja se 31.12.1946. godine.

BiH se tad zvala Narodna Republika BiH. Ustav je raen po uzoru na ustav Jugoslavije od 31.01.1946.
godine, jer je BiH bila u sastavu Jugoslavije.
Ustav Jugoslavije iz 1946. raen je po uzoru na ustav Sovjetskog Saveza.

Ustav Narodne Republike BiH propisivao je da:

1. vlast vri narod (narodna suverenost), tj. u BiH je vrhovni organ vlasti bila narodna skuptina.
Postojalo je naelo jedinstva vlasti. Postojao je skuptinski sistem vlasti, te je skuptina bila birana
neposredno na izborima.
2. pored skuptine postojalo je i predstavnitvo, vlada i sudovi u BiH.

Ustav predvia da je osnovni oblik svojine dravna svojina, pored privatne i zadrune. Ustav je predvidio
brojna ekonomska i socijalna prava.

Promjena ustava iz 1946. ustavnim zakonom iz 1953. godine

Promjenjen je ustav ustavnim zakonom iz 1953. godine. Ustavni zakon mijenja ustav iz 1946. godine kada
su odreene odredbe stavljene van snage.
Ustavni zakon iz 1953. godine doneen je zbog tog to je 1948. godine dolo do prekida veze izmeu
Jugoslavije i Sovjetskog Saveza, te je Jugoslavija morala promjeniti svoj ustav, tj. morala je da ga
reformie.
Ustavni zakon iz 1953. godine je bio nuan kako bi Jugoslavija mogla da se reformie. Ovaj ustavni zakon
donijela je Jugoslavija kao i njene republike.
Ustavni zakon iz 1953. propisivao je da:
- privredom ne upravlja drava, ve njom upravlja drutvo (dravna svojina postala je drutvena).
Umjesto drutva privredom neposredno su upravljali radnici tj. javlja se radniko samoupravljanje.
Najvanije odluke za privredu ne donose se u preduzeu ve se donose od predstavnika radnika koji se
nalaze u skuptini BiH.
U sastav skuptine ulo je vijee proizvoaa kog ine predstavnici radnika u preduzeima koji odluuju
o svim pitanjima bitnim za ekonomiju.

Novi ustav doneen je 1963. godine i ustav iz 1973. godine

Tada se BiH nazivala Socijalistika Republika BiH, a ne Narodna Republika BiH.

Dolazi do osnivanja ustavnog suda. Ovaj ustav se zasniva na ustavnim naelima iz 1953. godine.
On dodatno razvija samoupravljanje. Na snazi je do 1973. godine nakon ega se donosi novi ustav koji
stvara novi organ vlasti tj. predsjednitvo BiH kojeg je birala skuptina.
U predsjednitvu se nije vodilo u potpunosti rauna o podjednakom broju ravnopravnih poslanika.

Uvodi se delegatski sistem tj. lanovi skuptine zovu se delegati.

Delegat je lice koje je izabrano za lana skuptine koji mora da zastupa statove u skuptini onako kako to
trae oni koji su ga birali. Postojao je vezani tj. imperativni mandat delegata.
Ukoliko delegat ne radi po uputstvima biraa oni su imali pravo opoziva delegata.
U delegatskom sistemu nisu svi delegati birani neposredno od strane biraa. Neki delegati su birani od
strane delegata u skuptinama optina u BiH (skuptina optine delegati niih biraju vie delegate).

Do 1990. godine je postojalo ovakvo stanje u BiH, nakon ega se mijenja ustav.
Naputa se delegatski sistem.
Uvodi se pravilo da poslanici ne zavise od biraa (birai nemaju vie pravo opoziva poslanika).
Ukida se samoupravljanje i drutvena svojina.
Uvodi se viepartijski sistem.
Uvodi se naelo podjele vlasti umjesto naela jedinstva vlasti.
Predsjednitvo je bilo birano od strane biraa.

Ovo privremeno stanje traje od 1990. do 1992. godine kada poinje rat u BiH. Ustav se vie nije
primjenjivao. Godine 1995. donosi se Dejtonski sporazum to ustvari predstavlja ustav dananje Bosne i
Hercegovine.

15. SUVERENOST DRAVNE VLASTI

Suverenost se moe odrediti kao obiljeje kojim uporeujemo dravnu vlast sa drugim vlastima unutar
drave.
Vlast je odnos zapovjedanja gdje jedan subjekt namee volju drugim subjektima, te drugi subjekti moraju
da se pokoravaju toj vlasti. Vlast drave je najvia i ona je nadreena svim drugim vlastima, te se ta vlast
naziva SUVERENA.

Prema kome je ta vlast suverena?

Ona moe biti suverena prema spolja i prema unutra.
Suverena vlast prema spolja ogleda se u tome da je vlast nezavisna od uticaja vlasti drugih drava.
Ukoliko je drava lanica saveza, ona je pristala na lanstva, te ne gubi suverenitet.
Ovo je spoljni suverenitet.
Unutranji suverenitet postoji kad dravna vlast ne zavisi od drugih vlasti unutar svojih granica tj. unutar
te drave u emu se ogleda njen odnos unutra prema drugim vlastima.
To znai da je ona u okviru svoje drave pravno neograniena.
Postoje dva elementa suverenosti, a to su:
1. spoljni,
2. unutranji.
Imamo jo jedan dodatni sintetiki element suverenosti koji spaja ova dva prethodna elementa prema
kojem je vlast nezavisna i spolja i iznutra istovremeno.

Obiljeja dravne vlasti tj. suverenosti:

1. nezavisnost - pravna neogranienot prema kojoj je vlast nezavisna od drugih,
2. neprekidnost - vlast se vri stalno s tim da se samo nosioci vlasti mjenjaju, a vlast ostaje da postoji,
3. nedjeljivost - suverena vlast je jedna i ona ne moe biti podjeljena na druge vlasti, te da te druge vlasti
budu suverene. Svi organi vre jedinstvenu dravnu vlasti, gdje se dakle ne javlja podjeljenost vlasti ili
raskorak u obavljanju dunosti.

Kada je rije o suverenosti postavlja se pitanje ko vri suverenu vlast, tj. ko je nosilac suverene vlasti.
Suverena vlast pripada narodu tj. graanima. Nacija, narod ili graani su sinonimi koji se nalaze u
ustavima savremenih drava po kojima su oni nosioci suverene vlasti tj. njima pripada suverena vlast.

16. TEORIJE O SUVERENOSTI

U skladu sa prethodnim pitanjem javlja se i pitanje koje se tie teorija o suverenosti.

Ranije je bilo shvatanje da su nosioci suverene vlasti sljedei navedeni:
1. shvatanja o tome da suverenost pripada BOGU. Prema ovoj teoriji vrhovnu vlast vri bog, ali ne
neposredno ve preko izaslanika, tj. vladaoca drave. On tako neposredno ili posredno prenosi vlast
(izaslanik je potomak ili je bog vladaocu prenio vlast preko izaslanika).
U srednjem vijeku dolazi do sukoba svjetovne i crkvene vlasti, kada se ovo shvatanja naputa (javljaju se
odstupanja od ovog shvatanja). Smatralo se da papa ima vlast na zemlji, koja je jaa od svjetovne vlasti,
zbog ega dolazi do sukoba.

2. stvaraju se legitimistike teorije (od 14. do 18. vijeka). Suverena vlast po njima pripada MONARHU
koji dolazi iz odreene vladajue dinastije. Po njoj jedna dinastija (monarh) ima vlast koju nikom ne
duguje, ve je vri kao najsposobniji monarh, te je prenosi samo na svoje potomke.
Sam monarh ovdje je izvor sve vlasti.
Ove teorije su opravdavale postojanje apsolutne monarhije. Oni koji se protive ovim teorijama pokuavaju
da pronau drugo lice (subjekta) kome bi pripala suverena vlast. Zbog tog se javlja i naredna teorija.

3. teorija drutvenog ugovora. Po njoj se polazi od shvatanja da je ljudima potrebna dravna vlast. Ovom
teorijom se tite slabiji od jaih ljudi. Ljudi se pokoravaju dravnoj vlasti, a ona mora tititi prava ljudi, a
ukoliko ona ne potuje i ne titi prava ljudi mogu ukloniti postojeu vlast. Suverenu vlast umjesto
monarha vri narod. Meutim, ove teorije su bile fikcija. Na osnovu njih stvorila se ideja o tome da vlast
pripada NARODU, a ne monarhu.

4. teorija po kojoj suverena vlast pripada NARODU tj. teorija o narodnom suverenitetu.
Suverenitet ovjeku slui da:
- bira ili bude biran za predstanika u parlamentu tj. birako pravo,
- odluuje o odreenim pitanjima putem referenduma.
Svakom graaninu pripada birako pravo tj. opte birako pravo.

5. teorije o suverenosti nacije proistiu iz teorije drutvenog ugovora.

Suverenost naroda je suverenost koja pripada narodu ponaosob svakom graaninu.
Suverenost nacije (naciju ine svi graani npr. Francuske). Suverenost nacije ne znai da ona pripada
svakom pripadniku nacije ponaosob, ve suverenost pripada NACIJI KAO CJELINI.
Neophodno je da nacija odabere svog predstavnika. Vlast u ime nacije vri predstavniko tijelo kog bira
nacija.
Iz teorije nacionalne suverenosti proistie postojanje predstavnikog tijela. Meutim, ne moraju svi
pripadnici nacije da imaju birako pravo, ve to moe biti i mali broj odreeno sposobnih graana.
Po ovoj teoriji, suverenost pripada naciji, ali ne i svakom ovjeku pojedinano.
Ovo odreivanje pripadanja birakog prava odreuje se prilikom donoenja ustava tj. oni koji donose
ustav odreuju kome prema ustavu pripada birako pravo na osnovu procjene.

6. Marksistika teorija o suverenosti koja kae da suverenost ne moe pripadati cjelokupnom narodu zbog
toga to je narod podjeljen u klase koje se ne slau u svojim interesima.
Postoje npr. socijalistiko drutvo tj. radnika klasa, i kapitalistiko drutvo tj. buroatska klasa.

Ova teorija govori o tome da nisu svi graani ravnopravni prilikom odreivanja suverenosti, odnosno
prilikom izbora (glasanja). Formalno su svi ravnopravni, dok u stvarnosti postoje velike ekonomske i
socijalne razlike izmeu graana.
Ne postoji ravnopravnost graana zbog drugaijeg i razliitog ekonomskog i drutvenog poloaja.
Suverenost po ovoj teoriji pripada ili SOCIJALISTIKOJ ili KAPITALISTIKOJ KLASI u zavisnosti
koja od njih je dominantna.

17. LEGITIMITET DRAVNE VLASTI

Legitimna dravna vlast je vlast prihvaena od naroda. Dravna vlast je legitimna zbog:
1. mjera politike koju vodi ta vlast,
2. naina na koji je ta vlast nastala.
Dravna vlast je legitimna ako je izabrana od strane graana na izborima.
Meutim, ona moe nastati ne samo putem izbora od strane graana, ve moe nastati u monarhiji,
oslobodilakim putem ili revolucijom.

LEGITIMITET dravne vlasti podrazumijeva:

1. legitimitet nosilaca vlasti (onih osoba koje vre vlast tj. prihvaenost tih osoba od strane naroda),
2. legitimitet organa i institucija dravne vlasti (takoe prihvaenost od strane naroda).

Definicija legitimiteta:
LEGITIMITET DRAVNE VLASTI je pristanak pripadnika jedne drave na institucije i na nosioce
dravne vlasti zato to su oni nastali na nain koji narod smatra opravdanim i zato to se dravna vlast vri
u skladu sa ciljevima i vrijednostima koje narod smatra poeljnim.

Ukoliko je neka dravna vlast moralna i prihvaena od graana ona e lake sprovoditi svoju politiku, te
nee nailaziti na osporavanja.
Dugotrajnost vlasti takoer zavisi od prihvatljivosti (legitimiteta) graana.

LEGALITET znai da je dravna vlast nastala i da se vri u skladu sa vaeim pravom.

Mogue je da dravna vlast bude legalna, ali ne i legitimna.
Razlika izmeu legaliteta i legitimiteta: Legalitet znai da se dravna vlast sprovodi u skladu sa zakonom,
dok legitimitet znai da je dravna vlast prihvaena od strane naroda.

Teorije o legitimitetu dravne vlasti:

1. teokratske teorije dravna vlast je legitimna zbog tog to vlast potie od boga (boija volja),
2. autokratkse teorije dravna vlast nije potekla od boga, ali joj nije potrebno priznanje od naroda
(samovolja dravne vlasti).
Dravna vlast sama sebe opravdava.
3. demokratske teorije dravna vlast je ona koja postoji na osnovu volje naroda. Povezana je sa naelom
suverenosti graana.
Maks Veber je tvrdio da postoje tri tipa legitimteta vlasti, a to su:
1. harizmatska legitimna vlast,
2. tradicionalna legitimna vlast,
3. racionalno-zakonska legitimna vlast.

- Harizmatska legitimna vlast poiva na istaknutom pojedincu koji ima odreena svojstva ili je postigao
neto veliko za narod, pa ga narod zbog toga cijeni. Na elu dravne vlasti nalazi se ta harizmatska linost
kog narod prihvata.
- Tradicionalna dravna vlast je ona vlast u drutvu koja ima tradiciju i ustaljena pravila, te ta vlast idalje
odrava ta dugotrajna pravila.
To su obino nepisana pravila (obiaji), te graani ne naputaju ovakva pravila.
- Racionalno-zakonska vlast je ona gdje postoji pravni poredak koji se zasniva na optim pravim aktima
koji se dugo primjenjuju i koji su rezultat racionalnog prihvatanja od strane graana. Ta pravila nisu
pisana za pojedince ili grupe, ve za cjelokupno drutvo. Ovdje je vlast duna da akte (pravila u aktima)
primjenjuje na sve pojedince, te da na osnovu toga uva drutvo.

18. POJAM FUNKCIJA DRAVNE VLASTI

Funkcije dravne vlasti su:

1. zakonodavna,
2. izvrna i
3. sudska.
Funkcije dravne vlasti su djelatnosti drave koje se ogledaju u stvaranju prava, primjeni prava i
rjeavanju sporova.

1. ZAKONODAVNA FUNKCIJA je djelatnost drave koja se odnosi na stvaranje prava.

Ona stvara pravne akte koji se sastoje od pravnih normi.
Pravni akti kojim se pravo stvara tj. njegove pravne norme moraju imati sljedea obiljeja:
1. optost,
2. asptraktnost,
3. konstitutivnost.

- Optost pravne norme znai da norma vai za sve graane.

- Apstraktnost norme znai da norma vai za neodreen broj lica.
- Konstitutivnost norme znai da se stvara neki novi odnos putem tih normi i tih akata.
Novo pravila kojim se regulie neki odnos tj. jus norum.

Zakonodavna funkcija ima svoje podfunkcije.

Donoenje zakona je zakonodavna funkcija u uem smislu.
Podfunkcije zakonodavne funkcije su:
1. ustavotvorna funkcija (donosi ustav),
2. reviziona funkcija (mijenja ustav),
3. budetska funkcija (donosi budet u formi zakona koji vai za jednu godinu),
4. ratifikaciona funkcija (ustavom je propisano koji organ zakljuuje meunarodni ugovor).
Da bi meunarodni ugovor obavezivao zemlju potpisnicu, parlament mora prihvatiti taj ugovor glasanjem,
te se taj ugovor tad unosi u dio pravnog sistema drave kako bi bio primjenjiv.
Ratifikacija se vri donoenjem zakona o ratifikaciji meunarodnog sporazuma.
Javlja se interiorizovan ugovor tj. unesen u pravni poredak drave. U zakonu o ratifikaciji unosi se
meunarodni ugovor, putem ega se taj ugovor unosi u pravni poredak drave .Ugovor je akt
meunarodnog prava, dok je zakon o ratifikaciji akt unutranjeg prava koji obavezuje dravu, dok ugovor
sam po sebi ne obavezuje dravu.
5. normativna funkcija (donoenje uredaba, zakljuaka).
Zakonodavna funkcija se razlikuje kao:
1. zakon u formalnom smislu tj. pravni akt kog donosi zakonodavni organ po zakonodavnom postupku,
2. zakon u materijalnom smislu tj. pravni akt koji sadri opte, apstraktne i konstitutivne norme.

Taj pravni akt ne mora da se zove zakon, te imamo npr. uredba moe da bude zakon u materijalnom
smislu.
Postoje pravni akti koji su zakon u formalnom i u materijalnom smislu.
Mogue je da neki pravni akt bude samo u formalnom smislu, ali ne i u materijalnom smislu. To je npr.
individualni zakon kog donosi parlament u zakonodavnom postupku, koji nema ove norme nego se odnosi
na tano odreeno lice (npr. dodjela penzije nekom umjetniku koji po zakonu ne ispunjava uslove za
penziju).

Neki pravni akt moe biti zakon u materijalnom smislu, ali nije zakon u formalnom smislu.
To je sluaj uredbe sa zakonskom snagom koju donosi predsjednik republike i u koju unosi pomenute
norme. (npr. predsjednik je preuzeo na sebe funkciju parlamenta).
Donosi je da bi iznova na drugaiji nain regulisao odnose. Njome moe da izmijeni odreeni zakon,
uredbom se moe zamjeniti zakon.

Uredbe donosi vlada radi konkretizacije zakona, te su vezane ustavom i zakonom. Uredba slui za razradu
zakonskih normi, a ne stvara novo pravo.
Uredba nije zakon u materijalnom smislu, ve se kree u okvirima koje je stvorio zakonodavni organ.

2. IZVRNA FUNKCIJA DRAVNE VLASTI

Izvrnu funkciju vri vlada i ef drave. Vlada se stara o primjeni zakona. Pored toga vlada donosi
najvanije odluke i osmiljava politiku u dravi. Ono to osmisli vlada alje parlamentu. Parlament
prihvata ili ne prihvata vladine odluke.

FAZE izvrne funkcije u vladi:

1. vlada osmiljava tj. daje prijedlog za odreeno pitanje,
2. stvara nacrt zakona za odreeno pitanje, te ga podnosi parlamentu koji po pravilu usvaja prijedlog.
Parlament moe da unese i neke manje izmjene.
3. parlament taj zakon vraa vladi na konkretizaciju.

Izvrna vlast se dijeli na dvije podfunkcije:

1. obuhvata sve one radnje koje su potrebne kako bi zakon bio primjenjivan u svakodnevnom ivotu.
2. obuhvata politiku funkciju kojom osmiljava nain ureenja odnosa u drutvu (osmiljava svoje
ciljeve).
Ukratko reeno, ona se bavi izvravanjem zakona i osmiljava politike funkcije.

Podjela izvrne funkcije:

1. funkcija izvravanja zakona,
2. funkcija vlade tj. politika funkcija.

3. SUDSKA FUNKCIJA
Sudska funkcija dravne vlasti rjeava sporove o pravu. Imamo normu po kojoj trebaju da se osobe
ponaaju. Imamo ljudsko ponaanje i imamo spor o ponaanju ljudi prema pravnoj normi.
Ako nema spora, nema sudske funkcije.
Izvrna funkcija se svakodnevno vri, dok sudska funkcija se vri i aktivira samo ako postoji spor o pravu.
19. TEORIJE O FUNKCIJAMA DRAVNE VLASTI

Da li bi trebalo da se izvrna funkcija podijeli na dva dijela tj. dvije funkcije?

Zato razlikujemo izvrnu i sudsku funkciju?

Na osnovu ovih pitanja javljaju se teorije o funkcijama dravne vlasti, a to su:

1. DUALISTIKA TEORIJA prema kojoj je jedna zakonodavna i druga izvrna vlast. Ovdje sudska
funkcija je samo komponenta izvrne funkcije tj. njen dio. Tako da imamo samo zakonodavnu i izvrnu
funkciju kao funkcije dravne vlasti.
Ova teorija je naputena.

2. TRIALISTIKA TEORIJA koja pravi razliku izmeu izvrne i sudske funkcije. Tako da postoje
zakonodavna, izvrna i sudska funkcija.
Razlike izmeu izvrne i sudske funkcije:
1. postojanje spora kod sudske funkcije,
2. razlika na osnovu akata koje donosi izvrna ili sudska funkcija (izvrna = uredba; sudska = presuda) tj.
razlika se javlja u sadrini tih akata,
3. razlika se javlja u pogledu pravnog postupka donoenja akata (izvrna = upravni postupak; sudska =
sudski postupak).
Postojanje ovih razlika opravdava postojanje ove trialistike teorije.

3. KVADRIALISTIKA TEORIJA po kojoj se izvrna funkcija dijeli na:

- izvrno-upravnu i
- izvrno-politiku.
Prvu izvrno-upravnu vre organi uprave tj. to je tehniko izvravanje zakona. Prva se bavi pitanjima
pravne prirode (materije).
Drugu vri vlada tj. ogleda se u voenju dravne politike. Druga se bavi pitanjima politike materije.
Ministarstva vre i jednu i drugu funkciju. Ministar odgovara vladi i parlamentu te je on politiki organ, a
njemu su podreeni slubenici u ministarstvu.

20. TEORIJE O ODNOSIMA DRAVNE VLASTI

Kada govorimo o odnosu izmeu zakonodavne i izvrne vlasti, organi zakonodavne i izvrne vlasti biraju
se po politikim mjerilima (rukovode se svojom ideologijom). Za razliku od njih, sudije moraju biti
strune, te su nezavisni.

Teorije o odnosima:
1. teorija o podjeli vlasti,
2. teorija o jedinstvu vlasti.

Teorija o podjeli vlasti moe biti:

1. kruta i
2. gipka.

Teorija o jedinstvu vlasti moe biti:

1. demokratska i
2. nedemokratska.

1. TEORIJA O PODJELI VLASTI

Teorija o podjeli vlasti ostvaruje se nakon revolucija. Javlja se prvi put u Engleskoj. Po podjeli vlasti
postoji ravnopravnost organa, tj. vrhovna vlast monarha odreena je tako da on vie nije vrhovni organ te
se ustavom odreuju poslovi sudova, parlamenta i vlade.
Ovi organi nisu nadreeni jedni drugima, to je sutina ove podjele (nema hijerarhijske podreenosti), te
ovi organi mogu samo da kontroliu jedni druge.

Po pitanju vrstine podjele vlasti imamo krutu i gipku.

KRUTA je takva da izmeu zakonodavne i izvrne vlasti ne treba da bude mjeanje tj. ne trebaju vlasti da
zalaze jedna u drugu. Ova kruta podjela vlasti najvie je zastupljena u SAD.
GIPKA ili elastina podjela kae da zakonodavna vlast moe da se mjea u poslove izvrne vlasti i
obrnuto to mora ustavom biti predvieno.

U zavisnosti od prihvatanja krute, gipke ili njihovog meusobnog odnosa imamo 3 sistema:
1. kruti predstavniki npr. SAD,
2. gipki parlamentarni npr. Engleska,
3. polusistem tj. polupredsjedniki npr. Francuska.

2. TEORIJA O JEDINSTVU VLASTI

Ovdje takoe postoji podjela organa u vlasti, ali odnos izmeu organa je takav da je jedan dravni organ
nadreen drugima.
Dravni (vrhovni) organ je nadreen, dok drugi nisu nadreeni vrhovnom organu. Vrhovni organ bira i
razrjeava druge organe, ali oni ne mogu uticati na biranje i razrjeavanje vrhovnog organa.
Vlast se moe vriti posredno ili neposredno.

Taj vrhovni organ moe biti:

1. ef drave nedemokratsko, autoritarni sistem vlasti koji je nedemokratski,
2. zakonodavni organ (skuptina tj. parlament) skuptinski sistem vlasti koji je demokratski.

21. PREDSJEDNIKI SISTEM VLASTI

Ovaj sistem vlasti poiva na sistemu krute podjele vlasti. Ovdje nijedan organ nije vrhovni, tj. ne
ograniavaju se meusobno, ali se istovremeno nastoji postii to vea razdvojenost.
Primjer za ovaj sistem je SAD.
Imamo Kongres koji je zakonodavna vlast, imamo predsjednika koji je izvrna vlast i imamo sudove tj.
sudsku vlast.

Izvrnu vlast vri jedan organ bez vlade tj. vri je predsjednik. Predsjednik je biran od strane elektora.
Elektori se uvode zbog toga to bi predsjednik mogao da zloupotrijebi svoju vlast ukoliko bi bio biran
neposredno od strane graana. Takoe, bi postojalo plaenje da bi velike federalne jedinice imale vei
uticaj pri izboru predsjednika.

Izbor predsjednika moe biti:

1. faktiki graani biraju predsjednika,
2. formalni elektori biraju predsjednika.

FAZE pri izboru predsjednika:

1. Utvrivanje broja elektora koji se formira samo zbog izbora predsjednika (ukupan broj 538) tj. zbog
tog to u donjem predstavnikom domu imamo 435 elektora, u gornjem ima 100, plus 3 koja otpadaju na
Vaington. Taj broj se dijeli izmeu federalnih jedinica. Biraju se elektori na osnovu uea (broja)
predstavnika u domu.
2. Svaka stranka predlae listu sa elektorima.
3. Birai na izborima izmeu stranaka biraju jednu stranku koja ima svoje elektore.
4. Stranka koja pobjedi na izborima dobija 55 mjesta elektora.
Zbog ovakvog izbora predsjednika preko elektora moe doi do razdvajanja miljenja naroda i elektora, tj.
moe doi do problema.
5. Elektori glasaju za predsjednika (270 glasova elektora je potrebno za izbor predsjednika).
U ovom sistemu NE POSTOJI VLADA, ali predsjedniku pomau sekretari koji se nalaze na elu svakog
resora, kog imenuje predsjednik uz odobrenje Senata.
Senatorska predusjetljivost postoji kada predsjednik imenuje pomonika ili nekog drugog organa. On to
obavlja tako to se prvo konsultuje sa 2 senatora o tome imenovanju, zatim svi ostali senatori se
usaglaavaju sa tim tj. postoji saglasnost Senata.

Izvrna vlast postoji kada predsjednik formalno donosi odluke. Neformalno on ima te sekretare, ali u
oima ustava formalno samo predsjednik vri izvrnu vlast.
Predsjednik u praksi mora da vodi rauna o miljenjima njegovih saradnika.

Predsjenik se u januaru svake godine obraa Kongresu kada izlae svoj zakonodavni program (prijedlog
zakona po njegovom miljenju). Mogue je da e taj prijedlog biti prihvaen, ali i ne mora biti prihvaen.
Takoe, predsjednik moe pozvati lana Kongresa kog savjetuje da donese neki zakon.
Predsjednik ima pravo veta (zbog odravanja ravnotee) zakon moe da vrati na ponovno (2/3) glasanje u
Kongres. Ukoliko ponovno bude izglasan bie prihvaen, a ukoliko se ne izglasa onda biva poniten. Ovo
je suspenzivni veto, a pored njega postoji i depni veto.
Kad se zakon usvoji na Kongresu, predsjednik moe u roku od 10 dana da prihvati ili odbije zakon.
Ulaganje veta mora obrazloiti. Ukoliko su graani za donoenje zakona, kao i Kongres a predsjednik eli
da uloi veto, on tada moe da uloi depni veto. U tom sluaju Kongres prije isteka 10 dana odlazi na
pauzu tj. zakljuuje svoj rad, te je to dobro za predsjednika, jer on tada ne mora ni prihvatiti ni odbiti
zakon poto nema Kongresa. Ukoliko se to desi smatra se da je zakon pao, te mora na ponovni postupak
kada doe vrijeme za to.

Predsjedniki sistem karakteristian je po tome da predsjednik ne moe razrjeavati Kongres, a ni obrnuto.

Za to postoje politiki razlozi.
Predsjednik se kree u granicama ustava i zakona, ali on moe biti razrjeen samo ako on ima krivinu
odgovornost tj. ako je prekrio ustav, primio mito, izdao dravu i sl. O njegovoj odgovornosti se rjeava u
postupku IMPIMENT. O krivinom djelu odluuje Kongres. Impiment pokree Predstavniki dom, a
sudi Senat. Potrebna je 2/3 veina, zbog toga to predsjednika esto titi njegova partija.
Sankcija je razrjeenje sa drunosti predsjednika.

22. PARLAMENTARNI SISTEM

Ovaj sistem zasniva se na gipkoj podjeli vlasti. Postoji preplitanje zakonodavne i izvrne vlasti.
Odnos parlamenta i vlade:
- bicefalna egzekutiva izvnu vlast vre ef drave i vlada.
- ravnopravnost legislature i egzekutive:
- mjeanje zakonodavne u rad izvrne vlasti i obrnuto,
- uticaj na postojanje i rad zakonodavne ili izvrne vlasti.
- sredstva uzajamnog uticaja.

Uticaj vlade na parlament (tj. ovlaenja vlade):

1. pravo zakonodavne inicijative,
2. pravo prisustva na sjednicama tj. pravo ulaska u parlament lanovi vlade imaju pravo prisustva i
rasprave na sjednicama u parlamentu.
lanovi vlade glasaju za zakon u zavisnosti od tog da li je lan vlade istovremeno i lan parlamenta tj.
poslanik.
To se zove POSLANIKA VLADA (lan vlade ujedno i lan parlamenta).
U nekim dravama ne smije biti jedna osoba istovremeno lan vlade i lan parlamenta. To je
NEPOSLANIKA VLADA.
Postoje i drave u kojima jedno lice moe biti i lan vlade i lan parlamenta, a i ne mora. To je
MJEOVITA VLADA.
Pravo zakonodavne inicijative najvanije sredstvo.
U vladi se nalaze istaknuta lica (vrh- najmoniji u stranci), dok u parlament ulaze oni slabiji.
Vladini prijedlozi mogu biti mjenjani samo ukoliko se ne mijenja sutina, nego samo neki nebitni dijelovi.
Uticaj vlade na parlament izraava se u stvaranju zakona, budeta i uestvovanju u radu parlamenta.

Uticaj parlamenta na rad vlade:

1. (ne)donoenje zakona (prijedloga vlade),
2. budetsko pravo (usvajanje odnosno neusvajanje budeta),
3. postavljanje poslanikih pitanja i interpelacija.

Poslaniko pitanje postoji kad jedan poslanik ministru ili predsjedniku vlade postavlja konkretno pitanje i
na to pitanje lan vlade odgovara.
Kad poslanik dobije odgovor, moe postaviti dodatno pitanje poslije imamo dopunski odgovor koji se
moe dati odmah ili na sljedeoj sjednici.
Poslaniko pitanje nema velike posljednice na rad vlade.
Svrha poslanikog pitanja:
1. Poslaniko pitanje je vano zbog toga to parlament i javnost se upoznaju sa radom vlade tj. prikupljaju
se informacije o radu vlade.
2. Takoe se ovim pitanjima utie na rad vlade u smislu kritike ocjene rada vlade.

Interpelacija
To je sredstvo kontrole parlamenta nad radom vlade. Interpelaciju ne moe podnijeti samo jedan poslanik,
ve vie poslanik (15 poslanika). Interpelacija se podnosi u pisanoj formi.
Ona se odnosi na opte pitanje koje se tie drutvenog znaaja.
Vlada priprema odgovor na interpelaciju. Svi lanovi vlade i lanovi parlamenta koji su dali prijedlog
interpelacije uestvuju u postupku interpelacije.

Nakon rasprave moemo imati sljedee rezultate:

1. parlament zavrava o interpelaciji i pree na sljedeu taku dnevnog reda,
2. parlament moe da nakon raspave donese zakljuak da vlada treba da koriguje svoj rad,
3. parlament donosi zakljuak o loem radu vlade, te izglasava se nepovjerenje vladi.

Po pravila opozicija podnosi interpelaciju, to nije znak da postoji nezadovoljstvo za rad vlade.
Rijetka je pojava koja dovodi do izglasanja otputanja vlade.
Sukobi izmeu parlamenta i vlade dovode do ili povlaenja parlamenta ili povlaenja vlade. Neophodno je
da postoji ravnopravnost. Vlada moe da od efa drave trai rasputanje parlamenta, dok parlament moe
da izglasa nepovjerenje vladi.
ef drave rasputa parlament, a ne vlada, jer ona to samo predlae efu drave.
ef drave rasputa parlament ukoliko smatra da je to potrebno.

Vlada moe u parlamentarnom sistemu da parlamentu postavi pitanje povjerenja rada vlade u parlamentu.
U sluaju krize (razilaenja rada vlade i parlamenta) Vlada predlae izglasanje povjerenja vlade u
parlamentu. On se povinuje vladinoj politici tj. vjeruje radu vlade ili se ne slae sa radom vlade tj. ne
vjeruje vladi, te u tom sluaju vlada predlae rasputanje parlamenta (ukoliko se ne slae sa parlamentom).
Vlada tako vri pritisak na parlament. U praksi ravnotee nema, te postoji prevlast izvrne u odnosu na
zakonodavnu vlast. Vlada postaje organ koji osmiljava i sprovodi politiku drave. U ovom sistemu vlada
to predloi biva usvojeno, ne izglasava joj se nepovjerenje, uvijek donosi budet i zakone. Tu nema
potrebe za rasputanjem parlamenta jer parlament je u sjenci vlade.

- Pojava politikih stranaka uticala je na ovakav odnos vlade i parlamenta, jer stranke dominiraju radom
vlade i radom parlamenta. Stranaka disciplina je sprovoenje odluka vrha stranke svih lanova stranke.
Od vrha do dna se kree odluivanje u stranci. Jedna politika stranka ili koalicija stranaka kontrolie kako
rad vlade, tako i rad parlamenta.
23. OBLICI PARLAMENTARNOG SISTEMA

Postoje dva kriterijuma za razlikovanje parlamentarnog sistema:

PRVI KRITERIJUM je:
1. dualistiki
2. monistiki.

Postoji bicefalna egzekutiva.

Dualistiki kriterijum po kome je vlada odgovorna i kralju i parlamentu. Dualistiki je zbog toga to je
vlada dvojno odgovorna tj. politiki odgovorna.
Ova vrsta parlamentarizma je esto nesprovodiva zbog tog to se ne slau politike ova tri organa tj. vlada
ne zna kome da se prikloni.

Ovaj sistem podjele je zamjenjen monistikim oblikom parlamentarnog sistema.

Vlada je tu odgovorna samo parlamentu.
Jednostrana odgovornost parlamentu postoji, te se ovdje monarh ne mijea u rad vlade i parlamenta.

DRUGI KRITERIJUM je:

1. klasini parlamentarizam,
2. racionalizovani parlamentarizam.
Klasini je postojao do Prvog svjetskog rata. Pitanja su bila regulisana obiajnim normama. Bilo je
neophodno da se obiajne norme zapiu u ustav. Sistem je funkcionisao po najjednostavnijim pravilima,
to u praksi nije bilo dobro. Tako da su poslije Prvog svjetskog rata donoseni bolji ustavi te otrija pravila
ime se poboljava i sam parlamentarni sistem.
Stvaranje ovih stroijih pravila dovodi do stvaranja racionalnizovanog parlamentarnog sistema.
Ovaj sistem je na snazi u veini zemalja.

24. POLUPREDSJEDNIKI SISTEM (MJEOVITI SISTEM)

Kod ovog mjeovitog sistema postoje elementi predsjednikog i parlamentarnog sistema.

Prvi put je uveden 1958. godine ustavom Francuske. U bivim socijalistikim dravama bio je ovaj sistem
aktuelan.
On obezbjeuje stabilnost izvrne vlasti.
Predsjednik republike garantuje stabilnost, te ima odreena ovlaenja (predsjedniki elementi):
- ima velika ovlaenja,
- biran je neposredno od strane biraa,
- ne moe biti politiki odgovoran sem biraima na novim izborima dokle god se kree u okvirima zakona
i ustava.

Vlada je politiki odgovorna parlamentu to je element parlamentarnog sistema.

Egzekutiva je bicefalna, tj. izvnu vlast obavlja ef drave i vlada. (egzekutiva je izvrna vlast, dok je
legislativa zakonodavna vlast).
Vlada je u sjenci predsjednika republike, npr. u Francuskoj predsjednik republike nije predsjednik vlade,
ve samo republike, te on imenuje prvog ministra. Za izbor prvog ministra mora da se vodi rana o volji
parlamentarne veine.
U ovom sistemu rijetka je pojava kohabitacije (saradnje) kad je predsjednik iz jedne, a poslanici iz druge
partije.
Predsjednikova stranka moe biti u opoziciji. Predsjednik republike se povlai na rezervne poloaje jer
nema dovoljno podrke te nee da namee svoju volju.

Predsjednik ima pravo:

1. zakonodavne inicijative,
2. veta (ulaganje veta zahtjeva natpolovinu veinu, te veto nije toliko snaan),
3. rasputavanja parlamenta (vanredni izbori),
4. donoenje uredbe sa zakonskom snagom u vanrednim okolnostima,
5. ovlaenje da u meunarodnim odnosima zakljuuje ugovore.

25. SKUPTINSKI SISTEM I AUTORITARNI SISTEM

Naelo jedinstva vlasti se kod:

- skuptinskog sistema javlja kao demokratski,
- autoritarnog sistema javlja se kao nedemokratski.

U SKUPTINSKOM SISTEMU postoji hijerarhijski odnos (nadreenost) skuptine i (podreenost)

drugih organa.
Postoji jednosmjeran uticaj od skuptine preko drugih organa.
Demokratinost ovog sistema ogleda se u tome da skuptina predstavlja narod.
Skuptina je birana neposredno od strane naroda.
Revolucionarna vremena su bila ta u kojima se javio ovaj sistem. (*konventski sistem revolucija
priblina narodu, Oktobarska revolucija).

Hijerarhijski odnos ogleda se u tome da:

- skuptina utie na egzistenciju vlade (skuptina moe da raspusti vladu) dok vlada skuptini ne moe
nita.
U ovom sistemu zapravo nema vlade jer je podreena skuptini te ini skuptinski odbor skuptine.
Ta vlada se pridrava odluka skuptine, ona nije dakle, samostalan organ.
Vlada ne predlae izglasanje nepovjerenja.
Ona ne moe da podnese ostavku, jer je skuptini hijerarhijski podreena.
Skuptina moe da naredi vladi koje mjere da preduzme.
U ovom sistemu postoji politika odgovornost.
Ovaj sistem je danas rijetkost.
Znaajna je u vajcarskoj, jer u njoj:
Skuptina Savezni savjet (poput vlade) ima 7 lanova svaki od njih ima svoj resor. Podreeni su
saveznoj skuptini. Ako skuptina smatra da neki zakon treba da bude donesen tad ona podnosi zahtjev za
nacrt zakona.
Ukoliko se savezno vijee ne sloi s tim, mora da izradi nacrt zakona.
Savezno vijee ne moe da se odupire skuptini niti moe da podnese ostavku.
U vajcarskoj skuptina ne moe razrjeiti savezno vijee, zbog toga to savezno vijee svakako ne
izvrava svoju politiku, ve politiku skuptine.
Ovaj sistem se u praksi promjenio, jer skuptina nekad usvaja prijedlog koje donosi ovih 7 lanova.
lan vlade tj. saveznog vijea predlae odreene prijedloge zakona zbog tog to su ti lanovi struni i
dobro poznaju pitanja kojima se bave.
lanovi saveznog vijea dugo su u vijeu tj. imaju iskustvo (20,30 godina) te to utie na lanove skuptine
za sluaj prijedloga zakona.

AUTORITARNI SISTEM
Postoji naelo jedinstva vlasti u korist egzekutive tj. organa efa drave.
Hijerarhijski nadreen ef drave svim ostalim organima. Nikome ne odgovara za svoj rad, ne dovode se u
pitanje odluke efa drave, te on ne moe biti razrjeen dunosti.

Uticaj efa drave na parlament (tj. ovlaenja efa drave u odnosu na parlament):
1. zakonodavna inicijativa,
2. rasputanje parlamenta,
3. pravo veta.
Uticaj efa drave na vladu (tj. ovlaenja efa drave u odnosu na vladu):
1. imenuje i razrjeava lanove vlade.

ef drave za izglasanje svog rada ili nekog bitnog pitanja stvara plebiscit/ referendum te narod glasa
onako kako on tj. ef drave eli, jer nema opozicije.

26. SISTEMI DRAVNE VLASTI U BIH I ENTITETIMA

- Sistem vlasti u BiH

Organi vlasti u BiH su:

- Parlament tj. parlamentarna skuptina sainjena od Predstavnikog doma i Doma naroda,
- Predsjednitvo tj. kolektivni ef drave,
- Savjet ministara tj. vlada.

Parlamentarna skuptina vri zakonodavnu funkciju. Ona nema ovlaenja prema Predsjednitvu, tj.
Predsjednitvo ne odgovara skuptini.
lanove Predsjednitvo bira narod na neposrednim izborima.
Predsjednitvo ima velika ovlaenja koja se naroito tiu spoljne politike.
Skuptina ima ZAKONODAVNU INICIJATIVU, ali nema pravo veta.
Predsjednitvo ne moe da raspusti Predsjedniki dom, ali moe Dom naroda.
Predsjednitvo odgovara za svoj rad Savjetu ministara.
Savjet ministara imenuje predsjednika Vlade tj. predsjedavajueg. Meutim, Savjet to ne ini sam tj. tako
samostalno jer to odluku o imenovanju predsjedavajueg mora da potvrdi Predstavniki dom.
Predstavniki dom predstavlja narod pa zbog toga se trai potvrda te odluke.
Predsjednitvo ne razrjeava Savjet ministara zbog toga to joj je neophodna potvrda i to Predstavnikog
doma. Zapravo, ono samo daje prijedlog za razrjeenje Savjeta ministara tj. predsjednika Savjeta.
Prijedlog se podnosi Parlamentarnoj skuptini BiH.
Postupak imenovanja Vlade ne treba da bude sloen, pa je zbog toga lake imenovati nego rasputiti Vladu.
Kako bi se Savjet ministara uvrstio i poboljao za njegovo razrjeenje neophodno je da postoji i potvrda
koju daje Parlamentarna skuptina tj. oba doma.

Ovaj sistem vlasti ima najvie elemenata polupredsjednikog sistema vlasti. U praksi od 1996. godine
Savjet ministara je jaao sve do danas, poveavao se njegov znaaj, predlagao je i usvajao zakone.
Za razliku od njega, znaaj Predsjednitvo se smanjio.

- Sistem vlasti u RS

Organi vlasti u RS su:

- Narodna skuptina (jednodomna),
- Vlada,
- Predsjednik republike.
Ovdje postoji naelo podjele vlasti, ali ustav ne kae i kakav je sistem vlasti.

Predsjednik se neposredno bira na izborima od strane graana.

Ovlaenja Predsjednika u odnosu na Narodnu skuptinu su:
- zakonodavna inicijativa,
- pravo veta (rok za ulaganje veta je 7 dana),
- pravo rasputanja Narodne skuptine.

Ovlaenja Predsjednika u odnosu na Vladu:

- predlaganje kandidata za Vladu tj. za predsjednika Vlade.
Podrka veine u Narodnoj skuptini vana je za predlaganje predsjednika Vlade (42 glasa).
To ne odreuje samostalno Predsjednik republike.
Postoji odvojenost Predsjednika republike i Vlade.
Predsjednik moe da zakae sjednicu Vlade, te da se izjanjava o nekom bitnom pitanju.
Predsjednik republike moe da trai od predsjednika Vlade da da ostavku (u sluaju kriznog perioda).
Za to je neophodno da postoji 20 glasova (poslanika) koji podravaju ostavku predsjednika Vlade koju
predlae Predsjednik republike.
Predsjednik Vlade moe da odbije ostavku, te tad Predsjednik republike moe da samostalno razrijei
predsjednika Vlade (ukoliko imamo krizu u funkcionisanju vlade, te je predsjednika republike ve
podralo 20 poslanika, on ima pravo da ga razrijei dunosti, iako predsjednik vlade odbija da da ostavku).

U vanrednim okolnostima Predsjednik republike moe da donese uredbu sa zakonskom snagom.

U RS postoji POLUPREDSJEDNIKI SISTEM VLASTI.

Svoja ovlaenja predsjednik republike moe koristiti tako to:

- vodi rauna o tome koliko e njegov uticaj imati rezultata kada je npr. rije o pravu veta, te ukoliko
postoji veina koja se odnosi na zakon on ne koristi ovo svoje ovlaenje tj. ne ulae veto.
- predsjednik moe biti uticajna linosti prema poslanicima, te tako moe imati dovoljan uticaj, bez
dodatnih ovlaenja (npr. veto).
Ako je predsjednik nemoan zbog partije njegov veto u tom sluaju nema uticaja tj. nema rezultata sve i
da ga uloi.

- Sistem vlasti u FBiH

Organi vlasti su FBiH su:

- Parlament FBiH sainjen od dva doma: Predsjednikog doma i Doma naroda.
- Vlada FBiH i Predsjednik (sa 2 potpredsjednika) FBiH.

Predsjednika FBiH bira parlament. On je ef drave tj. obavlja izvrnu funkciju.

On nema velika ovlaenja, tj. u praksi njegov uticaj nije toliko znaajan.
Predsjednik nema pravo veto.
On takoe nema ni pravo da donosi uredbu sa zakonskom snagom.
Nema pravo da raspusti skuptinu, osim u 2 izuzetka:
1. ako parmalent ne donese budet (prije 1. januara). Tad se vri pritisak na parlament ex constitutione
tj. po sili ustava,
2. ako predsjednik smatra da parlament nije u stanju da donese potrebne zakone tj. predsjenik tad ima
pravo da otkloni blokadu u radu parlamenta.
U tom sluaju predsjednik i parlament mogu da se dogovore oko donoenja nekog zakona, ili u krajnjem
sluaju se dolazi do rasputanja parlamenta.

Predsjednik FBiH u odnosu na Vladu je taj koji imenuje Vladu u cjelini tj. imenuje i rasputa sve ministre.
Za imenovanje Vlade predsjedniku je neophodna podrka Parlamenta odnosno Predstavnikog doma
(kako bi se izbjegli sukobi).
Parlament i Predsjenik mogu da izglasaju nepovjerenje tj. da raspuste Vladu zbog tog postoji
DVOSTRUKA ODGOVORNOST VLADE (parlamentu i predsjedniku FBiH).
Predsjednik ne vri efektivnu vlast tj. stvarnu vlast jer ima drugorazrednu funkciju.
Predsjednik je manje znaajan zbog svojih malih ovlaenja koje ima.
Vlada preuzima njegovu funkciju u stvarnosti kao ogran izvrne vlasti.
Predsjednik se ne moe osloboditi politike koja postoji, jer ukoliko bi smijenio vladu onda bi na kraju
dolo do istog, tj. ne bi se promjenila politika Vlade.
to se tie sistema dravne vlasti u BiH imamo:
1. Bosna i Hercegovina polupredsjedniki sistem vlasti,
2. Republika Srpska polupredsjedniki sistem vlasti,
3. Federacija BiH parlamentarni sistem vlasti.

27. INSTITUTI NEPOSREDNE DEMOKRATIJE

Instituti neposredne demokratije su:

- referendum,
- plebiscit,
- narodni veto,
- skuptine (zborovi) graana,
- narodna inicijativa (graanska).

REFERENDUM
Referendum je neposredno izjanjavanje graana o nekom pravnom aktu.
Na referendumu graani najee odluuju o pravnim aktima (npr. ustav).

Postoji sljedee vrste referenduma:

1. s obzirom na obaveznost odluke donesene na referendumu:
- obavezujui (referendum koji je pravno obavezujui),
- savjetodavni referendum na kom se akt ne usvaja ve se samo glasanjem iznosi miljenje graana o aktu.

2. s obzirom na trenutak donoenja:

- prethodni i
- naknadni referendum
Prethodni postoji kada se graani prvo izjanjavaju o aktu, nakon toga o tom pravnom aktu odluuje
parlament tj. slijedi donoenje akta.
Naknadni je sluaj kada se prvo izjanjava skuptina tj. donosi se akt, nakon ega mora da se raspisuje
referendum gdje je obavezno miljenje graana.

3. s obzirom na pravni osnov tj. da li se mora raspisati referendum ili je to samo mogunost:
- obavezni koji je obavezan za potvrdu akta i
- fakultativni referendum kada se moe zahtjeva odreen procenat birakog tijela.
Npr. ustav vajcarske obavezan referendum pri donoenju ustava.
Fakultativni postoji ukoliko postoje uslovi za njegovo odravanje, te se postavlja pitanje da li je ili ne
obavezna odluka skuptine o raspisivanju referenduma. Npr. u sluaju ustava Srbije postoji fakultativni
referendum, ali neki dijelovi ustava se mjenjaju tako to moraju biti potvreni od strane graana.

4. s obzirom na predmet imamo:

- ustavotvorni referendum,
- zakonodavni referedum,
- finansijski referendum,
- administrativni referendum,
- referendum u oblasti meunarodnih odnosa.

5. s obzirom na dejstvo imamo:

- konstitutivni referendum koji se odrava prije donoenja akta i ima za cilj da potvrdi dejstvo nekog akta.
- abrogativni referendum koji se odrava dok je akt na snazi, odrava se s ciljem stavljanja van snage
postojeeg akta tj. ukidanje akta.

Referendum je uspjean ako postoji preko 50% biraa tj. graana koji uestvuju u glasanju.
Da bi bio valjan, potrebno je da 50% graana glasa.
Strogi ustavi ograniavaju mogunost naroda da koristi institute neposredne demokratije. Slabost
referenduma je u tom to graani nisu upoznati sa pravom, te to se glasa za akt u cjelini (a ne parcijalno).

PLEBISCIT
Za razliku od referenduma koji predstavlja izjaanjavanje graana o nekom pravnom aktu, plebiscit je
izjanjavanje graana o nekom politikom pitanju. Izmeu referenduma i plebiscita skoro da i nema
razlike. Npr. u Italiji postoji referendum koji je prikriveni plebiscit (ostavka premijera u sluaju
neuspjeha), tj. izjanjavanje za ili protiv nekog ovjeka, a ne akta.

NARODNI VETO
Parlament donosi zakon, ali ustav predvia pravo graana da svojim potpisima ospore (kasira tj. ponititi)
zakon u vremenu koji je ustavom predvien. Narodni veto je podvrsta zakonodavnog referenduma putem
kojeg birai ukidaju postojei zakon.
Narodni veto je zapravo negativno izjanjavanje gdje se smatra da zakon nikad nije ni donesen, a moe
biti i potvrdno kada zakon stupa na snagu.
Ovo je rijedak institut tj. rijetko se primjenjuje.

NARODNA INICIJATIVA
Narodna inicijativa je pravo graana da predlau donoenje nekog pravnog akta. Ovo mora biti izriito
ustavom propisano. Parlament ima pravnu obavezu da raspravlja o prijedlogu zakona, ali ne mora i da ga
usvoji.

Narodna inicijativa moe biti:

1. formulisana inicijativa tj. napisan prijedlog zakona sa svim lanovima od strane naroda.
2. prosta (neformulisana) inicijativa kada se zakon samo opisno definie.
Bolja je prosta inicijativa jer graani nemaju ba potpuno znanje za pisanje zakona.

PETICIJA
Kada govorimo o peticiji ona postoji kada je bilo koji broj graana zahtjeva. Odnosi se neko pitanje ili
problem.
Nema propisanu formu.
Mogui su potpisi sa JMBG, i manje je formalna od narodne inicijative.
Ne mora protiv nje biti pokrenut odreeni postupak.

SKUPTINE TJ. ZBOROVI GRAANA

Sami graani se sastaju i odluuju o odreenim pitanjima (npr. u vajcarskoj 1 godinje u nekim
kantonima graani usvoje budet, odreuju funkcionere, donose zakone i slino).

28. POJAM I ELEMENTI IZBORNOG SISTEMA

Izborni sistem predstavljen je kao neposredni sistem glasanja i preduzimanja materijalnih radnji pri
glasanju. Odreen je pravnim normama tj. opte birako pravo.
Materijalna radnja je ustvari samo glasanje.
Neposredno mogu biti birani parlament, ef drave, lokalna vlast (skuptine i naelnik tj. gradonaelnik).

BIRAKO TIJELO jesu svi graani kojima je priznato birako pravo.

Uslovi za priznanje birakog prava su:
- punoljetstvo,
- dravljanstvo,
- poslovna sposobnost.

Pojedine kategorije lice mogu biti iskljuene npr. lica koja izdravaju kaznu.
Opte birako pravo ne znai da su njegovi nosioci svi graani, jer tu postoje odreene kvalifikacije.
Ogranieno birako pravo jeste ono gdje ne postoji birako pravo zbog drutvenog poloaja, a ne linih
karakteristika npr. crnci, ene, siromani. Ovdje postoji iskljuenost uivanja birakog prava odreene
kategorije lica.
Ogranienja predstavljaju cenzusi (polni, rasni).
Postoje i ogranienja zbog brojnosti, tako bi se ugroavali interesi bogatih.
Javlja se umanjenje znaaja birakog prava.

Imamo jednako i nejednako birako pravo.

Jednako birako pravo znai da svaki graanin ima samo jedan glas na jednim izborima tj. ista vrijednost
glasova.
Nejednako birako pravo postoji kad pojedine kategorije graana raspolau veim brojem glasova od
ostalih graana. Oblici nejednakog prava glasa su: pluralni votum i mnogostruki (umnoeni votum).
Pluralni votum sastojao se u tome to pojedine kategorije biraa su formirane na osnovu imunosti ili
stepena obrazovanja imaju dva ili vie glasova, za razliku od ostalih koji imaju jedan glas.
Mnogostruki votum znaio je da su svi birai formalno imali jedan glas, ali su pojedine kategorije biraa
mogle na istim izborima glasati u vie izbornih jedinica.
Imamo i dodatni porodini votum, prema kojem ef porodice ima broj glasova koji je srazmjeran veliini
porodice.
Nejednako birako pravo moe da postoji i ogleda se u tome to imamo izborne jedinice koje se razlikuju
po broju biraa koji tu ive, a biraju isti broj poslanika. U manjoj jedinici glasovi vrijede vie.
Broj biraa proporcionalan je izbornoj jedinici prema broj poslanika pri emu se odreuje jednakost.

Postoji utvrenost izbornih jedinica, dok su birai promjenjivi tj. kreu se (javlja se smanjenje biraa u
jednoj izbornoj jedinici te drava pri tom ne reaguje i broj biraa formalno ostaje nepromjenjen).

Kandidovanje na izborima

Prvenstveno se utvruje koja lica e se kandidovati na mjesto odreenog dravnog organa (predsjednik,
naenik, gradonaelnik). To predstavlja proces predlaganja odreenog lica za neko mjesto u dravnoj
organizaciji.

Izbor lica za kandidovanje moe uiniti sljedei organi:

1. stranako rukovodstvo (organi koji rukovode strankom koij uz to predlau kandidate). To mogu uiniti
vrhovni organ stranke, ali i lokalni organi stranke, u zavisnosti kako je to regulisano statutom stranke.
Problem sa ovim odreivanjem kandidata je u tom to jako mali broj ljudi namee kandidate svim
biraima, tako da ne uestvuju svi birai u kandidaturi odreenog lica, ve je sve ostavljeno u rukama
organa stranke.
2. primarni izbori je drugi nain kandidovanja koji postoji kod amerikih politikih stranaka.
Politike stranke predlau kandidata te nakon toga svim ostalim lanovima i biraima ostavlja mogunost
da na primarnim izborima odlue o izboru kandidata. Tad se predlau 2 ili 3 lica, te birai biraju tog
kandidata kako bi taj kandidat sa najvie glasova postao pravi kandidat za izbore.
Ovo je neka vrsta pripreme za izbor kandidata na pravim izborima.
Problem je u tom to su birai tj. lanovi stranke ogranieni zbog toga to se lanovi opredjeljuju za ve
ponuene kandidate.
3. predlaganje kandidata od strane graana. Odreen broj lica predlau nekog kandidata za neku funkciju.
Graani moraju da prikupe odreen broj potpisa podrke kako bi se to lice kandidovalo. Ti potpisi
predstavljaju dokaz o pristanku odreenog broja graana na kandidovanje tog lica.
I politika stranka prikuplja potpise za svog kandidata. To ini zato to kandidat stranke je ujedno i
kandidat graana koji su ga podrali svojim potpisima.
Glasanje

Glasanje moe biti tajno ili javno.

Izbori mogu biti posredni ili neposredni.
Danas je glasanje tajno.
Osnovna posljedica tajnog glasanja je da glasa ne trpi tetu ili sankciju zbog svog glasanja.
Sankcija moe biti od strane drave kad pojedinac trpi tu sankciju. Pored dravne sankcije imamo i
sankciju od poslodavca (ljudi koji su ekonomski nesamostalni i koji su ekonomski zavisni mogu trpiti tu
vrstu sankcije). Takoe pojedinac moe biti napadnut i od okoline. Zbog tih sankcija javilo se ovo tajno
glasanje.

Prednost javnog glasanja je to nije mogue prikrivanje glasova od strane biraa. Dobro je jer tjera birae
da budu moralniji jer ako se zna za koga se glasalo postoji dio odgovornosti jer su birai odgovorni za
nekog kandidata koji moe da uniti vlast ili jednostavno da ne radi dobro.
Prednosti tajnog glasanja su vee nego prednosti javnog glasanja.

Predlaganje liste kandidata za izbor na izbornoj jedinici.

1. Zatvorena lista. Birai mogu da glasaju za listu ili za samo kandidate u zavisnosti od samog zakona.
Ako se glasa samo za listu tad imamo tip zatvorene liste.
2. Poluotvorena lista. Bira moe da zaokrui ime jednog ili vie kandidata sa liste, to predstavlja
poluotvorenu listu, jer moe da glasa za kandidata samo jedne politike stranke.
3. Bira moe da glasa za kandidate razliitih stranaka, jer je to otvorena lista. Ovdje se bira na osnovu
linosti kandidata, bez obzira na to u kojoj stranci se nalazi kandidat.
Prevelika sloboda graana pri ovakvom biranju postoji to ne donosi koristi i teti strankama, jer ne
postoji ogranienje biraa.
U poluzatvorenoj listi ne postoji elja stranke da stranka odredi kandidate za parmalent kao to je sluaj sa
zatvorenom listom.

29. SISTEM RASPODJELE MANDATA

Element izbornog sistema koji utie na funkcionissanje parlamenta, vlade i dravne organizacije.
Postoje pravila na osnovu kojih se glasovi biraa pretvaraju u mandate kandidata.

Postoje TRI SISTEMA RASPODJELE MANDATA:

1. veinski,
2. proporcionalni (srazmjerno predstavnitvo),
3. mjeoviti sistem.

1. Veinski sistem raspodjele mandata

- Jednostranaki sistem
U dravi tj. u svakoj njenoj izbornoj jedinici se bira samo jedan izborni poslanik.
Npr. u 557 jedinica, tj. u svakoj od njih se bira samo jedan poslanik = Francuska.
Onaj kandidat koji dobije veinu postaje poslanik.
Relativna veina postoji kada jedan kandidat ima vie glasova od drugih kandidata, pojedinano a ne
zajedno. Nije neophodno vie od 50%. Neophodno je da svi drugi kandidati dobiju manje od veinskog
kandidata = SAD, Engleska.

- Dvostranaki sistem
Dvostranaki sistem u SAD i Engleskoj je rezultat relativne veine u ovim dravama. I ukoliko postoje
druge stranke, one su nejake. Zbog toga to Vladu formira samo jedna stranka = homogena vlada.
Zbog te veine u parlamentu i vladi postoji slaganje, a ne neslaganje. S tim da Vlada ima malu premo u
odnosu na parlament.
Ovaj sistem dovodi do nepravedne veine u parlamentu. Stranka dobija vie nego to ima glasova. Manja
stranka dobija manje glasova te nema izglede da formira vladu.
Ukoliko imamo 35% glasova druge stranke ona ne moe nita jer je prva stranka dobila mandat.
Drugoplasirana stranka ne dobija nita, jer postoji favorizovanje prve (vladauje) stranke.
Javlja se guenje malih stranaka ak i ako se glasa za njih, zbog tog birai ne izlaze na izbore ili glasaju za
neku od velikih stranaka.

Apsolutna veina postoji kada imamo vie od 50% glasova, tj. natpolovina. Samo jedan poslanik se bira i
on mora osvojiti vie od 50% glasova. Ako nijedan kandidat ne osvoji vie od 50% glasova, slijedi drugi
krug glasanja.
U drugi krug idu oni kandidati koji su osvojili veinu koja je najblia prema 50%. Od njih jedan u drugom
krugu mora dobiti vie od 50% glasova.
Mogue je da u drugi krug idu i svi kandidati koji su osvojili odreeni broj (procenat) glasova.
U drugom krugu se smanjuje broj kandidata. Stranke koje se nisu plasirale u drugi krug pozivaju svoje
birae da glasaju za kandidata koji je u drugom krugu, to ustvari predstavlja pribliavanje kandidatu i
neformalnoj koaliciji stranaka.
Tako se formiraju stranaki blokovi svih tih srodnih stranaka.
Ovaj sistem doprinosi formiranju koalicionih vlada.
Ne dovodi do dvostranakog sistema, jer vladu formira vie stranaka.

2. Sistem srazmjernog predstavnitva tj. proporcionalni sistem

Svaka politika stranka ima onoliko mandata u parlamentu koliko je dobila glasova. Nijedna stranka nije
ni nagraena ni kanjena. Smatra se da je to pravedan sistem podjele mandata. Omoguava da i velike i
male stranke budu zastupljene u parlamentu.
Fragmentacija parlamenta znai usitnjavanje parlamenta, jer u parlamentu postoji puno stranaka to
dovodi do viepartijskog sistema. Zbog toga je tee formirati vladu, zbog ega se trai koalicija kako bi se
formirala vlada (koaliciona vlada).

Vrste proporcionalnog sistema:

1. sistem izbornog kolinika,
2. Donatov sistem.

Donatov sistem je najrasprostranjeniji sistem. Glasovi se dijele sa 1,2,3 u zavisnosti od mandata u izbornoj
jedinici. Ako se dijele 4 mandata, glasovi se dijele sa 1,2,3,4. Brojevi koji se dobiju tim djeljenjem zovu se
kolinici odreene politike stranke.
Da bi mogla dobiti mandat, stranka mora prethodno preskoiti izborni cenzus (prag).
Ako je cenzus 3%, svaka stranka koja je dobila manje od ovog cenzusa nema pravo da uestvuje u
raspodjeli mandata. Ako je preskoila izborni cenzus stranka rauna da e dobiti jedan ili dva mandata, ali
ne postoji garancija u ovom sluaju, ve stranka ima samo pravo na raspodjelu mandata. Zbog tog je
mogue da veinske stranke ugrabe mandate.
Cenzus se kree od 3,4,5% . U BiH cenzus je 3%, dok je npr. u Turskoj 10%. Ukoliko je cenzus visok to
znai da veliki broj biraa nema svoje predstavnike.

Primjer izraunavanja tj. raspodjele mandata prema Donatovom sistemu:

Postoje tri mandata.
Stranka A ima 30.000 glasova. Dobila je 2 mandat ---- Stranka B ima 15.000 glasova. Dobila je 1 mandat
30.000:1= 30.000 30.000 15.000:1= 15.000
30.000:2= 15.000 kolinici 15.000 15.000:2= 7.500 kolinici
30.000:3= 10.000 15.000 15.000:3= 5000
10.000
Kolinike obje stranke redamo po veliini. Poto se dijele tri mandata, stranka A dobila je dva mandata
(30.000 + 15.000 = njena prva dva kolinika), a stranka B dobila je jedan mandat (15.000 kolinik).
3. Mjeoviti sistem raspodjele mandata
Ovaj sistem je kombinacija veinskog i proporcionalnog sistema. Bira ima dva glasa, zato to se
unaprijed utvruje koliko e poslanika birati birai primjenom veinskog sistema, a koliko e birati
primjenom proporcionalnog sistema.
Postoje dvije vrste izbornih jedinica koje su znaajne za ovaj sistem:
1. male izborne jedinice koje se formiraju na cijeloj teritoriji drave. U njima se bira jedan poslanik.
2. velike izborne jedinice u kojima se bira vei broj poslanika tj. stranaka.
Na drugom listiu imamo liste stranaka sa imenima kandidata. Bira glasa za jednu od stranaka, te se
glasovi rasporeuju po Donatovom sistemu.

Dva glasa koja pripadaju birau rasporeuju se:

1. glas za konkretnog kandidata,
2. glas za listu kandidata.
Ovaj sistem spaja najbolje osobine veinskog i proporcionalnog sistema.
Ovaj sistem dovodi do:
1. stabilne vlade tj. stabilnost vlade zbog ovakve raspodjele mandata to postoji primjenom veinskog
sistema,
2. viepartijskog parlamenta to omoguava da pored velikih stranaka i manje stranke uestvuju u
parlamentu. Ovo se postie primjenom proporcionalnog sistema koji je zastupljen u ovom mjeovitom
sistemu.

30. PRINCIPI IZBORNOG SISTEMA U BIH

BiH ima jedinstven izborni sistem. Ustav ima nekoliko uoptenih normi o izborima.

On ima normu kojom:

1. propisuje da e izbori biti slobodni i demokratski.
- Slobodni izbori postoje onda kada birai na izborima slobodno biraju i da mogu biti kandidati tj. da se
kandiduju te da nemaju strah od sankcije.
- Demokratski izbori postoje kada dolazi do izraaja to da na izborima uestvuju razliite stranke ili
nezavisni kandidati koji predlau svoje ideje.
2. propisuje izbor pojedinih dravnih organa, te propisuje kako e oni biti birani npr. predsjednitvo BiH,
skuptina (1 dom neposredno tj. predstavniki dom, drugi posredno tj. dom naroda).

Ustav se ne moe baviti detaljno izbornim sistemom. Detaljno regulisanje izbora regulisano je izbornim
zakonodavstvom. Neke drave imaju jedan ili vie izbornih zakona. Kod nas je cjelokupna materija
sadrana u jednom zakonu BiH, tj. na svim nivoima vlasti (dravnim, entitetskim, kantonalnim i
lokalnim).
Neka pitanja nisu regulisana ovim zakonom, te su ona preputena zakonima entiteta i zakonu Brko
Distrikta.
Imamo jo tri zakona koja se tiu izbora u BiH, a to su:
1. Izborni zakon RS,
2. Izborni zakon Brko Distrikta,
3. Zakon o izboru i razrjeenju naelnika optina i gradonaelnika FBiH.

Izborni zakon BiH je obian zakon i sadri skoro sve detalje izbora, dok ostala tri regulie sitnice tj.
pojedinosti.
Izborni zakona BiH donosen je 2001. godine.
esto se mjenjao ovaj zakon ali je jo na snazi.
Pitanja koja ona regulie su:
1. odreuje birako tijelo (kome pripada birako pravo),
Birako pravo moe biti aktivno i pasivno.
Postoje tri uslova za birako pravo a to su:
1. punoljetstvo,
2. dravljanstvo,
3. poslovna sposobnost lica.

Postoje dvije grupe odstupanja tj. dvije kategorije lica koja odstupaju od pravila, a to su:
1.bez birakog prava su lica koja nemaju ni aktivno ni pasivno birako pravo a to su:
- lica koja izdravaju kaznu zatvora (zbog krivinih dijela u BiH tokom rata),
- lica koja nisu osuena, ali protiv njih je podignuta optunica ali se nisu odazvali pozivu suda
(samo za krivina djela tokom rata, genocid, ratni zloini, zloini protiv ovjenosti u BiH).
2. sa aktivnim ali bez pasivnog birakog prava, tj. to su lica koja nemaju pasivno birako pravo zbog
funkcije koju obavljaju, a to su:
- sudija ne mogu biti birani u organe izvrne i zakonodavne vlasti zbog mjeanja podjele vlasti i
zbog naela nezavisnosti sudija (sudije redovnih i viih sudova),
- tuioci isti razlozi postoje i kod njih kao i kod sudija,
- pravobranioci,
- ombudsman zato to mora biti nezavisan organ,
- pripadnici oruanih snaga BiH,
- policijski slubenici,
- dravni slubenici,
- obavjetajna bezbjednosna agencija,
- diplomatsko-konzularni predstavnici (ambasadori i konzuli).
Ukoliko bi imali pasivno birako pravo tad ne bi bili nepristrasni i nezavisni od politikih stranaka.

- Politiki subjekti

Politiki subjekti su subjekti koji se nadmeu za odreenu funkciju.

Imamo etiri vrste politikih subjekata, a to su:
1. politike stranke,
2. koalicije politikih stranaka,
3. nezavisni kandidati,
4. lista nezavisnih kandidata.

Neophodno je registracija svih ovih lica za kandidovanje tj. obavljanje odreenih dravnih funkcija.
Razlika izmeu 2 kategorije graana koji uestvuju na izborima:
1. birai,
2. glasai.
- Bira je svaki dravljanin koji ima birako pravo.
- Glasa je svako lice koje iskoristi svoje birako pravo tj. glasa na izborima.
Svaki glasa je istovremeno i bira, ali svaki bira nije istovremeno i glasa.

Kada se vre izbori za skuptinu u BiH formiraju se izborne jedinice. One mogu biti:
1. vielane izborne jedinice,
2. osnovne izborne jedinice.
Osnovna izborna jedinica je ona u kojoj se biraju svi lanovi skuptine. Npr. Skuptina grada Bijeljina ima
31 odbornika.
Osnovna izborna jedinica je jedna i jedinstvena.
Vielana izborna jedinica je ona u kojoj se bira vie lanova neke skuptine, ali se ne biraju svi poslanici.
Narodna skuptina RS ima 83 poslanika koji se biraju u 9 izbornih jedinica u kojima se bira odreen broj
poslanika.
9 izbornih jedinica je vielana izborna jedinica. Manje od ukupnog, a vie od jednog broja poslanika je
vielana izborna jedinica.
Izborni zakon propisuje da je MANDAT SLOBODAN i da je dat izabranom predstavniku.
Slobodan mandat bez ograniavanja od strane biraa.
Mandat pripada izabranim predstavnicima. Ako mu prestane lanstvo u stranci, predstavnik zadrava svoj
mandat jer je mandat njegov, a ne stranke koja ga je imenovala kao kandidata.

Da bi se znalo ko ima birako pravo vodi se BIRAKI SPISAK. To je Centralni biraki spisak.
U BiH postoji jedan biraki spisak na teritoriji BiH. Tu su upisani svi dravljani BiH sa birakim pravom.
Izvod iz birakog spiska se odnosi na odreenu izbornu jedinicu.
Iz centralnog birakog spiska se izvode birai sa podruja grada BN kako bi se znalo koji birai imaju
pravo da biraju, a ive u optini Bijeljina.
Centralna izborna komisija (CIK) sainjava i vodi centralni biraki spisak.

Sistem pasivne registracije biraa znai da bira ne mora podnositi zahtjev za upis u centralni biraki
spisak, jer to po slubenoj dunosti radi CIK.
Ukoliko lice sumnja u upis, moe podnijeti zahtjev za provjeru i upis u spisak. Centralna izborna komisija
sarauje sa organima koji su nadleni za evidenciju graana na teritoriji BiH (evidencija dravljana,
evidencija roenih, umrlih).
Centralni biraki spisak se vodi u elektronskoj formi. To je javna isprava to znai da postoji pretpostavka
o vjerodostojnosti podataka o biraima.

Postoji nekoliko uslova koje moraju ispuniti politiki subjekti pri kandidovanju na izbore.
Postoje etiri vrste subjekata. Ti subjekti moraju ispuniti odreene uslove kako bi se kandidovali na
izbore.
Uslovi su:

1. prikupljanje potpisa graana (podrka graana).

Time se sprjeava kandidovanje neozbiljnih graana tj. kandidata koji nemaju podrku. Broj potpisa
odreen je zakonom, razliit je jer se vremenom mjenjao.
Npr. za predsjednitvo BiH se trai 5000 potpisa. Za nezavisnog kandidata za predsjednika RS treba 1500
potpisa.
Olakavanje nezavisnim kandidatima za kandidovanje ogleda se u tome to nezavisni kandidati moraju
imati duplo manje potpisa od lanova neke politike stranke, jer nezavisni kandidat nema podrku stranke.
Ovaj sistem potpisa ne vai ukoliko je stranka imala lanove u nekim organima vlasti, ve vai samo ako
stranka nije imala lanove u nekim organima vlasti (npr. poslanike). Tad lanovi stranke prikupljaju
potpise bez obzira na podrku stranke.

2. uplata izborne takse u dravni budet.

Iznos takse odreuje CIK, jer on nije odreen zakonom. Poto izbori mnogo kotaju, svaki subjekt koji
uestvuje kao kandidat mora da uloi svoj doprinos za izbore tj. kandidovanje. Isto tako se eli smanjiti
broj kandidata, jer ukoliko je iznos takse preveliki, da se smanjuje broj lica jer se unaprijed zna da nee
biti izabrani. Drava smanjuje svoje trokove izbora i sprjeava kandidate da se kandiduju, te se u tom
ogleda jo jedan znaaj ove takse. Ovo smanjenje javlja se npr. da najvie nezavisnih kandidata ima na
lokalnom nivou (zbog tog to je taksa iznosi manje), dok ih na entitetskom ili dravnom nivou skoro da i
nema (zbog toga to je taksa za kandidovanje na te pozicije znatno vea nego za kandidovanje na
lokalnom nivou).

Umanjenje moi politikih stranaka ogleda se u tome to zakon doputa mogunost da se kandiduju
nezavisni kandidati za izbore odreenih dravnih ili drugih organa.
Koalicije predstavljaju dvije ili vie stranaka na izborima koje istupaju kao jedan subjekt, tj. zajedno.
Svaka za sebe prvo mora ispuniti uslove za kandidovanje, pa tek poslije toga mogua je koalicija izmeu
stranaka. Isto vai i za listu nezavisnih kandidata, gdje se nezavisni kandidati mogu ujediniti u listu
kandidata. Nakon utvrivanja subjekata za kandidovanje, neophodno je uraditi jo neto.
Svaki politiki subjekt za skuptinu RS mora da dostavi listu kandidata stranke za Narodnu skuptinu RS.
Svaki subjekt to dostavlja za sve one izborne jedinice gdje eli uestvovati na izborima (tj. za svaku
izbornu jedinicu) ili (za samo jednu izbornu jedinicu ukoliko eli da uestvuje u samo jednoj izbornoj
jedinici).
Kad se saivanja lista kandidata neophodno je da subjekt ispuni odreene uslove, a to su:
- da odredi koliko ima imena na listi,
- da procentualno odredi koliko ima mukaraca, a koliko ena na listi (tj. ravnopravnost kandidata
na kandidatskoj listi ogleda se u tome da mora postojati 40% pripadnika manje zastupljenog pola).

Na listi kandidati se moraju nai na odreenim mjestima. Vodi se rauna pod kojim rednim brojem se
nalaze mukarci, a pod kojim ene. Prvih dvoje kandidata - jedna ena, jedan mukarac. Ukoliko imamo
prvih 5 kandidata ide dva kandidata manje zastupljenog pola, a ukoliko imamo prvih 8 kandidata ide 3
kandidata manje zastupljenog pola.
Prilikom sainjavanja liste kandidata neophodno je da se vodi rauna o broju kandidata. Na listi moraju
biti zastupljeni 5 kandidata vie od onih koji se ukupno biraju. Tako npr. ukoliko se ukupno bira na
izborima 11 kandidata, onda lista mora imati maksimalan broj kandidata od 16.

Glasanje za lanove skuptine u BiH.

Glasa moe da od svih politikih subjekata glasa:
- za jednog od politikih subjekata tj. za listu,
- za koaliciju,
- za jednog nezavisnog kandidata,
- za listu nezavisnih kandidata.

Ukoliko izabere jednog od politikih subjekata, glasa moe da bira samo stranku bez obzira na kandidate
ili moe da glasa za jednog, vie ili sve kandidate sa izabrane liste.
Tu imamo dakle, poluotvorenu listu.
Tu se javlja biranje kandidata sa liste uz ograniavanje biraa da biraju kandidate samo sa izabrane liste,
bez dakle mjenjanja tj. mjeanja stranaka prilikom izbora. Na kandidatskoj listi se nalaze lica koja privlae
birae stranci, tj. ugledna lica, ali mogu da budu pak i bez uticaja, kako bi samo zadovoljili broj kandidata
na listi. Favoriti stranke odravaju stranku i imaju najvei uticaj na listi kandidata.
Glasovi se nakon glasanja prebrajaju i pretvaraju u mandate. Prilikom raspodjele glasova u mandate uzima
se u obzir prvo izborni prag tj. cenzus. To je minimalan broj glasova nekog kandidata kako bi on
uestvovalo u raspodjeli mandata. Minimalan broj se utvruje izbornim zakonom, a kod nas taj prag iznosi
vie od 3% vaeih glasova u izbornoj jedinici.

Npr. izbori za skuptinu RS imamo 9 izbornih jedinica u kojim je zakonom odreeno koliko se bira
poslanika. Stranka moe uestvovati u svih 9 izbornih jedinica, te osvojiti odreen broj glasova. Za svaku
izbornu jedinicu posebno se gleda koliko je dobila glasova stranka tj. u svakoj od 9 jedinica. Stranka
osvaja poslanikih mandata u onim izbornim jedinicima gdje je dobila vie od 3% vaeih glasova. Kad se
svi glasovi saberu na osnovu tog se stvara ukupan broj mandata u skuptini.
Na svima nivoima je isti cenzus (3%) u BiH, RS i FBiH.

Zastupljen je proporcionalni sistem raspodjele mandata.

Stranka osvaja onoliko mandata koliko je dobila glasova na izborima.
Raspodjela glasova tj. mandata dijeli se neparnim brojevima.
Stranka A= 30.000 glasova Stranka B= 15.000 glasova
30.000:1= 30.000 15.000:1= 15.000
30.000:3= 10.000 15.000:3= 5.000
30.000:5= 6.000 15.000:5= 3.000
Mandata ima 3.
Nakon raspodjele glasova, dobijamo da je stranka A dobila dva mandata, a stranka B jedan mandata.
Ukoliko imamo isti broj glasova obje stranke, raspodjela mandata se utvruje rebanjem.
Kompenzacioni mandati

Kada se vri raspodjela mandata moe se dogoditi da imamo nepravilno rasporeene mandate. Moe se
dogoditi da stranka ne ue u skuptinu (tj. ne dobije mandat) iako glasai glasaju za tu stranku. Tu imamo
velike stranke (jake stranke) koje pokupe glasove za razliku od drugih (manjih) stranaka. Tad je mogue
da mandati pripadnu veoj stranci.
Kako bi se nepravda otklonila, kako bi i mala stranka dobila mandat javlja se kompenzacioni mandat.
Svaka politika stranka ili koalicija ima listu imena za kompenzacioni mandat.
Tu se nalaze imena kandidata. Ako stranka osvoji mandat, tad se on dodjeljuje kandidatima sa liste.

Uloga kompenzacionog mandata:

1. utvrivanje izbornih mandata u pojedinanoj izbornoj jedinici, bez obzira na entitete (npr. kad se sve
sabere imamo 7 mandata),
2. posmatranje koliko je stranka dobila glasova na teritoriji entiteta bez izbornih jedinica (npr. osvojila je
150.000 glasova koje dijelimo sa neparnim brojevima 1,3,5,7...) Utvruje se koliko je dakle, stranka
osvojila mandata u entitetu kao cjelini (npr. osvojila je 8 mandata).
Zakljuak:
Imamo 7 mandata u izbornoj jedinici, bez obzira na entitet.
Imamo 8 mandata u entitetu kao cjelini bez izborne jedinice.
8-7= 1 jedan kompenzacioni mandat
1+7 (ovo 7 je mandat u izbornoj jedinici bez entiteta)= 8 broj poslanikih mandata.
Zakljuak je da je stranka dobila ukupno 8 poslanikih mandata.
Svi mandati koje osvaja stranka na izbornim jedinicama su zagarantovani, bez obzira na izraunati
kompenzacioni mandat.
Uslov za kompenzacioni mandat je vie od 3% vaeih glasova (prag) na nivou entiteta.

- Organi za sprovoenje izbora

Postoje dvije vrste organa za sprovoenje izbora, a to su:

1. izborne komisije,
2. biraki odbori.

Postoje dvije vrste izbornih komisija, a to su:

1. CIK tj. centralna izborna komisija,
2. optinske izborne komisije.

Pored ovih izbornih komisja imamo i:

1. u Republici Srpskoj republiku izbornu komisiju,
2. u Brko Distriktu posebnu izbornu komisiju.

Izborne komisije su stalni organi, te neprekidno rade svih 7 godina koliko je njihov mandat.
Biraki odbori su privremeni, te se formiraju samo dok traju izbori.

Centralna izborna komisija u BiH ima 7 lanova koji imaju mandat na 7 godina.
lanove bira Predstavniki dom parlamentarne skuptine BiH. Vodi se rauna o nacionalnom sastavu
izborne komisije (2 lana iz svakog konstitutivnog naroda i 1 iz reda ostalih).
lanovi moraju biti diplomirani pravnici ili lica koja su izborni strunjaci.
CIK je nadlena za izbore u BiH.

Njena uloga je da:

1. raspisuje izbore (izbori= prva nedelja u oktobru, izuzetak od tog ukoliko su tad praznici),
2. utvruje, tampa i dostavlja glasake listie,
3. sainjava i aurira biraki spisak,
4. vri ovjeru/registraciju politikih subjekata,
5. vri ovjeru kandidatskih lista,
6. utvruje rezultate glasanja (prilikom izbora optine zapisnik o izborima alju u CIK gdje se utvruju i
objavljuju rezultati izbora),
7. odluuje o zatiti izbornog prava.

Optinske izborne komisije su nadlene za neposredno sprovoenje izbora u optini.

Mandat lanova optinske izborne komisije je 7 godina. lanove bira skuptina optine uz saglasnost
CIK-a.

lanove birakog odbora imenuju optinske izborne komisije. Biraki odbor imenuje birako mjesto.
To obuhvata odreen broj biraa na uem podruju optine (npr. optina Bijeljina, birako mjesto
Dvorovi, Janja, aavica).
Birako mjesto ne moe da obuhvati vie od 1000 biraa. Birako mjesto omoguava lake sprovoenje
izbora u jednom danu.
U birakom mjestu postoji biraki odbor koji pazi tok glasanja i omoguava nesmetano i paljivo
sprovoenje glasanja.
Politike stranke koje uestvuju na izborima imaju pravo da njeni predstavnici budu lanovi u birakom
odboru. Ne mogu sve stranke imati svoje lanove u birakom odboru, te se to utvruje rebom.

Vaan element izbora je zatita birakog prava.

Svako ko glasa i za kog se glasa moe smatrati da mu je povreeno birako pravo (npr. nagovaranje
glasanja, oduzimanje prava glasanja i slino).
Zatitu izbornog prava mogu sprovesti:
1. optinska izborna komisija,
2. CIK,
3. sud BiH.

Mogue su dvije situacije:

1. Lice koje smatra da mu je povreeno birako pravo moe da podnese prigovor optinskoj izbornoj
komisiji. Optinska izborna komisija (koja je u ovoj situaciji prvostepeni organ) donosi odluku.
Ukoliko se lice ne slae sa odlukom moe da podnese albu Centralnoj izbornoj komisiji. Odluka CIK-a
(kao drugostepenog organa) je konana.
2. Ukoliko se radi o teoj povredi birakog prava lice moe da ponese prigovor CIK-u (tad je CIK
prvostepeni organ). Ako lice nije zadovoljno odlukom CIK-a moe da uloi albu sudu. Odluka suda BiH
(drugostepeni organ) je konana.

Prijevremeni (vanredni) izbori.

Prijevremeni izbori se odravaju kad skuptina bude rasputena (ili npr. ukoliko postoji smjena efa
drave). Oni se odravaju prije isteka mandata kada je organ rasputen tj. kada vie ne moe vriti
funkciju (smrt, raspuen organ).
Mandat organa koji se izaberu na prijevremenim izborima traje onoliko koliko traje inae mandat organa
(npr. 4 godine).
Kod nas izabrani organi na prijevremenim izborima su na funkciji samo dok ne budu novi (redovni)
izbori.
Mandat sa prijevremnih izbora traje samo do redovnih izbora!

Izborni zakon sadri i odredbe o medijima, kao i o finansiranju izborne kampanje.

Stranke moraju donijeti izvjetaje o kandidovanju CIK-u.
To su sljedei izvjetaji:
1. izvjetaj o izvorima prihoda,
2. izvjetaj o trokovima kampanje.
Zakon predvia maksimalan iznos novca za kampanju. Ukoliko se radi o nekoj povredi odredbe zakona,
postoji novana kazna za prekraj koja se upuuje stranci od strane CIK-a (ukoliko se uloi vie ili manje
novca nego to je to zakonom odreeno, tj. to je kanjivo).
Prilikom rada CIK-a javlja se problem koji se u ogleda u povrnom pregledanju izvjetaja (stranke
varaju CIK), to dovodi do tog da se kre odredbe o kampanji i tako se utie na primjenu zakona i javlja
se nepotovanje odredaba zakona.

31. POLITIKE STRANKE

Nastanak i razvoj politikih stranaka neodvojivi su od predstavnike demokratije, tj. od birakog prava
graana i izbora predstavnika naroda posredstvom tog prava. Graani nastoje da utiu na tok javnih
poslova i da bi taj uticaj ostvarivali sa to veom efikasnou oni se okupljaju u razliite organizacije i
grupe, od kojih su jedne i politike stranke.

Politika stranka je politika organizacija tj. oblik politikog organizovanja ljudi koja obuhvata ljude sa
istom politikom ideologijom, a sa osnovnim ciljem potpunog ili djeliminog osvajanja i vrenja dravne
vlasti, demokratskim putem, na osnovu izbora.

Postoje tri osnovna elementa u pojmu politike stranke, a to su:

1. stranka je ogranizacija, oblik politikog organizovanja ljudi;
2. osnov ogranizovanja ljudi u stranku je istovjetna politika ideologija;
3. cilj udruivanja u stranku je osvajanje i vrenje dravne vlasti, legalnim, demokratskim putem, ueem
na izborima i dobijanjem veine glasova na izborima.

Prema jednom miljenju, stranke su udruenja ljudi koji imaju zajedniku ideologiju i zajednike interese i
koji posredstvom jedne vrste organizacije imaju cilj da utiu na donoenje odluka o politikom pravcu
razvoja zemlje.

- Razlikovanje politike stranke od interesne grupe.

- Politika stranka se razlikuje od interesne grupe zbog toga to ima politiku ideologiju i to je njen cilj
da osvoji i vri dravnu vlast.
- Interesne grupe umjesto politike ideologije imaju konkretne materijalne ili ideoloke interese ijem
ostvarivanju tee i uticajem na dravnu vlast, ali njihov cilj nije osvajanje i vrenje dravne vlasti.
U politiku stranku se okupljaju ljudi, pripadnici iste ideologije, makar i nemali isti interes, dok se u
interesnu grupu okupljaju ljudi koji imaju isti interes, makar i nemali istu ideologiju.

- Razlikovanje politike stranke od politikog pokreta.

- Politika stranka se razlikuje od politikog pokreta zbog toga to ima jedinstvenu politiku ideologiju.
- Politiki pokreti imaju za cilj odbranu, ukljuujui i posredstvom dravne vlasti, vrlo irokih i relativno
neodreenih optenarodnih interesa koji se ne mogu obuhvatiti nikakvom posebnom ideologijom u
pravom smislu rijei.

- Razlikovanje politike stranke od oruanih grupa.

Oruane grupe imaju za cilj osvajanje vlasti ruenjem postojeih institucija vlasti, ne potujui
ustanovljeni javni poredak u zemlji, dok se politike stranke razlikuju zbog tog to osvajanju vlasti tee na
nain propisan ustanovljenim javnim poretkom, a to znai legalnim, demokratskim putem, ueem na
izborima i dobijanjem veine glasova na izborima.

Uloga politikih stranaka je trojaka:

1. da utvrde i izlue optu volju,
2. da odaberu budue predstavnike i disciplinuju izabrane,
3. da vaspitavaju i obavjetavaju birae.
- Stranke omoguavaju da se in izbora, predlaganje i izbor kandidata za predstavnika biraa pretvara u
politiki izbor.
Glavna uloga stranke je da prikupi i ujedini jedno miljenje koje ve postoji, ali koje je rasuto i suvie
diferencirano. One se definiu kao organizacija snage, jer one ne razjedinjuju, ve ujedinjuju ljude.
U odnosu na izabrane, na narodne predstavnike, stranke odabiraju kandidate za narodne predstavnike.
Takvu ulogu stranke imaju i na predsjednikim izborima, kao i na parlamentarnim izborima.

- Takoe, uloga stranke je da disciplinuje izabrane predstavnike naroda. Ona se svodi na to da se izabrani
zatiti od sebe samog, tj. od iskuenja da popusti pod pritiskom razliitih interesnih grupa i da sauva
program koji je bio izglasan na izborima od napada koji na njega ine pojedinani interesi. Stranka moe
da sankcionie svoje lanove, a ta sankcija se ogleda u iskljuenju iz stranke.

- Stranka svoju drutvenu funkciju obavlja tako to obrazuje i obavjetava birae. Ova funkcija obuhvata
podsticanje biraa na prevazilaenje njihovih pojedinanih preokupacija i njihovo okretanje ka potrebama
cjeline drutva kojem pripadaju.

Drava prema politikim stranakama moe zauzeti razliite stavove od kojih su najpoznatija etiri:
1. stav zabrane (kada drava zabranjuje osnivanje i rad svake stranke ili samo onih koje imaju
protivustavne ciljeve),
2. stav ignorisanja (kada drava ne zabranjuje postojanje politikih stranaka, ali se ne interesuje za
stranaki ivot),
3. stav priznavanja (kada drave posvjeuje posebno zakonodavstvo strankama, kad propisuje norme
kako bi se omoguila kontrola demokratinosti njihove unutranje ogranizacije, posebno kad im dodjeljuje
javnu slubu i pravo predlaganja kandidata na predstavnikim izborima),
4. stav inkorporisanja (kad postoji drava-stranka, tj. kad drava priznaje jednoj stranki javnu funkciju
odreivanja pravca dravne politike i kad predvia institucionalno spajanje izmeu dravnih i stranakih
ograna).

Pravna priroda politikih stranaka.

Pravna priroda politikih stranaka moe biti dvojaka:

1. ona je udruenje graana tj. ujedinjenje ljudi vrsto organizovanih i pravno povezanih radi izvravanja
zajednikog politikog cilja. Kao udruenje politika stranka nema svojstvo pravnog lica nego svojstvo
faktikog udruenja koje raspolae ogranienom imovinskom samostalnou.
2. ona je dravni organ s obzirom na svoje svojstvo organizovane grupe biraa koji uestvuju na izborima
i s obzirom na svojstvo parlamentarne grupe. Tako da drava aktivnosti koje stranka sprovodi uzima kao
svoje.

Osnovni cilj politike stranke je da osvoji i vri dravnu vlast. Osvajanjem dravne vlasti stranka dobija
priliku da ostvari i ispuni ideologiju i program stranke, to znai da dravu potini stranki, odnosno da
drava bude u rukama onih drutvenih grupa koje predstavljaju stranke. Politika stranka vri dravnu
vlast na taj nain to na odluujua mjesta u dravnoj organizaciji postavlja svoje pripadnike koji
predstavljaju slubena lica u dravnim ogranima koji donose u tom svojstvu dravne odluke.

- Tipologija ili klasifikacija politikih stranaka i politikih sistema

1. Prema socijalnoj grupi ije interese stranka izraava stranke mogu biti:
- buroatska koja obuhvata liberalne, demokratske, radikalne, narodne i sline stranke,
- radnika koja obuhvata socijaldemokrate, socijalistike komunistike stranke.

2. Prema karakteru i ciljevima politikog djelovanja stranke mogu biti:

- ideoloke koje imaju vrsto i jasno izgraenu stranaku ideologiju, te se dre te ideologije u
izbornoj borbi za glasove biraa,
 - pragmatske (interesne) koje u okviru naelno odreene osnovne politike orjentacije i krajnjih
politikih ciljeva se prilagoavaju uslovima i praktinim potrebama trenutka.

3. U zavisnosti od irine lanstva, stranke mogu biti:

- kadrovske koje teite stavljaju na kvalitet, te se lan ove stranke postaje prijemom,
- masovne koje teite stavljaju na lanove, te se lan ove stranke postaje upisivanjem.

4. U zavisnosti od odnosa prema postojeem sistemu u cjelini, stranke mogu biti:

- revolucionarne koje tee radikalnim promjenama postojeih drutvenih odnosa,
- stranke drutvenog status quo-a koja se ograniavaju na djelovanje u okviru postojeeg
drutvenog i politikog poretka odnosa.

5. Prema osnovu okupljanja lanstva imamo:

- politike stranke u uem smislu koje sprovode opti politiki program,
- nacionalne koje obuhvataju pripadnike iste nacije i imaju nacionalne ciljeve,
- konfesionalne obuhvataju pripadnike iste konfesije,
- regionalne koje obuhvataju stanovnike jedne pokrajine ili regiona, a cilj im je unapreivanje
interesa tog podruja.

6. Prema tome da li je osnov okupljanja i organizovanja ljudi u politiku stranku linost stranakog voe
ili sadrina stranakog programa stranke mogu biti:
- liderske,
- programske.

7. Prema stepenu discipline kojoj je podvrgnuto stranako lanstvo i rukovodstvo imamo:

- vrste koje karakterie stroga stranaka disciplina,
- labave koje vie dre na svijesti svojih lanova i liberalnijem reimu odnosa prema stranki kao
organizaciji i izmeu lanova meusobno.

- Tipologija politikih sistema.

1. Klasina podjela stranakih sisstema po broju politikih stranaka razlikuje se na:

- jednostranake sisteme,
- dvostranake sisteme,
- viestranake sisteme.

- Jednostranaki sistem je politiki monopolizam jedne stranke, on iskljuuje stranaki pluralizam bilo
posebno ili neposredno. U zemljama sa jednostranakim sistemom drava je pod najjaim uticajem jedine
politike stranke. U jednostranakim sistemima ima glasanja, ali nema izbora, tj. postoji glasanje bez
izbora. U ovom sistemu jedna stranka je stalno na vlasti i ona upravlja dravom, te nema ko da joj se
suprotstavi.

- Dvostranaki sistem ima nekoliko oblika:

- isti dvostranaki sistem,
- nepotpuni ili pseudodvostranaki sistem i
- sistem dvije i po stranke
- isti dvostranaki sistem postoji u zemljama u kojima su javno mnjenje i birako tijelo gotovo
ravnomjerno podjeljeni na dvije politike stranke u kojima postoji vrsta stranaka disciplina, koje se
periodino smjenjuju na vlasti.
- Lani dvostranaki sistem ili nepotpuni dvostranaki sistem postoji kad u okviru dvije vodee stranke ne
postoji kohezija i vrsta stranaka disciplina, koje su u stanju da obezbjede stabilnu parlamentarnu veinu.
Nepostojanje vrste parlamentarne veine obiljeje je ove vrste dvostranakog sistema.
- U sistemima dvije i po stranke postojanje tree politike stranke dovodi do stvaranje koalicione vlade.
U tim sistemima dvije velike politike stranke dominiraju u politikom ivotu, u tom smislu to se bez
jedne od njih ne moe formirati parlamentarna veina. Da bi se obezjedila veina, stranke moraju da se
naslone na treu stranku, znatno manju, iji znaaj tad biva utoliko vei. Poto ta trea stranka preivljava
pored jedne od dvije velike stranke, takav stranaki sistem naziva se sistem dvije i po stranke.

- Viestranaki sistem obiljeava postojanje vie politikih stranaka koje imaju ansu da postanu
vladajue. U zemljama sa ovim sistemom uticaj politikih stranaka na dravu srazmjeran je snazi
politikih stranaka koje se najneposrednije izraava u broj njihovih ministarskih mjesta u vladi i
poslanikih mjestu u parlamentu.

Imamo nekoliko oblika viestranakog sistema, a to su:

- integralni viestranaki sistem podrazumijeva postojanje vie politikih stranaka od koji nijedna
ne moe skupiti vie od 30% glasova na parlamentarnim izborima. Ovakav sistem postoji u Holandiji,
vajcarskoj, Finskoj.
- polarizovani viestranaki sistem postoji kad se vie politikih stranaka grupie oko dvije
razliite stranake osovine ili u dva stranaka bloka, koji nastaju bilo u cilju bojkotovanja izbora bilo radi
udruivanja na predstojeim izborima, bilo sa namjerom stvaranja parlamentarne veine poslije izbora.
- viestranaki sistem s dominirajuom politikom strankom obiljeava postojanje jedne politike
stranke relativno nadmonije u odnosu na druge postojee, koje su skromnije moi i izrazito meusobno
podjeljene. Stranka na izborima dobija veinu koja je blizu apsolutne ili je apsolutna veina.

2. Stranaki sistem moe biti podijeljen na:

- sistem sa opozicijom,
- sistem bez opozicije.

Sistem sa opozicijom je stranaki sistem u kojem postoji opozicija tj. u kojem postoje najmanje dvije
politike stranke, od kojih je jedna na vlasti, dok je druga u opoziciji.
U sistemu bez opozicije postoji samo jedna stranka ili vie stranki na vlasti (koalicija) na vlasti, a nijedna
stranka u opoziciji.

Opoziciju ini stranka (stranke) koja je poslije parlamentarnih izbora ostala u manjini, pa stoga nije na
vlasti. Opozicija je stranaka manjina u parlamentu. To je parlamentarna opozicija.
Njeno djelovanje se sastoji u suprotstavljanju politici veine tj. vladajuoj stranki. kako bi na sljedeim
izborima pridobila vei broj glasova i time postala vladajua stranka, a postojea vladajua stranka prela
u opoziciju.
Postoje i vanparlamentarne opozicije koje obuhvataju politike stranke ili grupacije koje se suprotstavljaju
vladinoj politici djelovanjem van parlamenta.

Funkcija opozicije je da ne samo u parlamentu kritikuje nosioce izvrne vlasti i pokua da ih ubjedi u
promjenu vladine politike, nego i da svojom kritikom utie na javno mnjenje i pokua da ubjedi birae da
je na buduim izborima neophodna promjena vladajue stranke. Opozicija je svojim djelovanjem jedan od
glavnih uslova odgovorne vlade, ona je sastavni dio mehanizma vlade u viestranakoj parlamentarnoj
demokratiji i uslov konstituisanja demokratskog poretka u jednoj zemlji.

- Organizacija politikih stranaka.

Postavlja se pitanje: ko ini politiku stranku i kakva je unutranja organizacija politike stranke?
Stranku ini manji ili vei broj ljudi koji se nazivaju lanovima stranke.

U stranki imamo nekoliko kategorija pripadnika stranke:

1. osnivai tj. ljudi koji su osnovali stranku,
2. organizatori tj. ljudi koji poslije osnivanja stranke organizuju njene aktivnosti i razvijaju stranku,
3. rukovodstvo tj. ljudi koji ine stranaki kadar,
4. uesnici ili aktivisti tj. ljudi koji uzimaju aktivno uee u stranakom ivotu,
5. pristalice tj. ljudi koji su saglasni sa programom stranke, te ga prihvataju i podravaju stranku na
izborima.

Imamo tri vrste veze izmeu stranke i pojedinaca:

1. pristalice,
2. simpatizeri,
3. lanovi stranke.

- Pristalice stranke su najbrojnija stranaka populacija, od njih se jedino oekuje da prilikom glasanja na
izborima daju glas svojoj politikoj stranki. Oni su glavna udarna snaga politike stranke. Od njih zavisi
mo i uticaj politike stranke.

- Simpatizeri su jae privreni stranki od pristalica, zato imaju i vee obaveze. Simpatizeri ne samo to
glasaju za svoju stranku, nego uestvuju i u propagandi i promovisanju stranake ideologije, u skupovima
koje organizuje stranka. Takoe, oni su esto davaoci novane pomoi svojoj stranki.

- lanstvo u stranki zasniva se upisom ili prijemom u stranku.

lanovi politike stranke imaju stranaku knjiicu, plaaju lanarinu, imaju odreena prava i dunosti, te
su podvrgnuti stranakoj disciplini i stranakim kaznama.

S obzirom na podjelu rada i zalaganja u politikom ivotu stranke, razlikujemo tri vrste stranakih
lanova: obini lanovi, aktivisti i rukovodioci.

Obini lanovi su bez posebnih zaduenja u stranki, dok se aktivisti posebno angauju u izvravanju
stranakih zadataka.
Rukovodioci sainjavaju rukovodstva stranakih organa kao i individualni stranaki funkcioneri.
Oni ine stranaki elitu i na svoje poloaje dolaze izborom.
lanstvo u politikim strankama moe biti individualno ili diretkno i kolektivno ili indirektno.

Politike stranke podjeljene su na organizacione jedinice, osnovne i ire.

Osnovne organizacione jedinice stranke organizuju se na teritorijalnom (pravilo), ili na funkcionlanom
(izuzetak) principu.
Politika stranka je u osnovi jedna organizacija, i kao organizacija ona je sistem teritorijalnih
organizacionih jedinica vertikalno povezanih u jednistvenu organizaciju.
Osnovne organizacione jedinice politike stranke ine iru stranaku organizaciju na teritoriji jedne
politiko-teritorijalne jedinice koja ima svoje stranake organe. Najvii stranaki organ je kongres kog
ine delegati organa stranke.

Parlamentarna grupa je kategorija poslovnika parlamenta i kao takva ona je nosilac odreenih prava u
radu parlamenta. Ima svoju unutranju organizaciju, i na njen vrh nalazi se predsjednik koji je visoki
stranaki funkcioner.

Politika ideologija je nuan preduslov svake politike djelatnosti. Politika stranka je politika
organizacija koja ima svoju politiku ideologiju tj. svoju politiku izraenu u svom stranakom programu.
Politika stranka je nosilac politike ideologije. Politika ideologija se razrauje u programu stranke.

Drutvena uloga politikih stranaka moe se ocjeniti kao nuna i korisna. Stranke mogu iskazivati narodnu
suverenost i time obezbjediti demokratsku legitimnost dravne vlasti.
32. CIVILNO DRUTVO

Drutvo je nezavisno i samostalno politiko tijelo koje bira i kontrolie vlast. Zato je vlast ograniena
drutvom. To drutvo koje nije drava nazivamo civilno drutvo ali taj izraz moe biti upotrebljen i za
oznaavanje novog tipa drutva koje se raa na ruevinama feudalnih podjela. Krajem 80-tih godina
prolog vijeka izraz civilno drutvo dobija posebno znaenje u dravama u kojima dolazi do sloma
socijalizma kao propisanog drutvenog i dravnog poretka, kada je dolo do krize privrednog rasta i krize
legitimnosti vlasti.

U osnovu civilnog drutva moe biti slobodan graanin pojedinac, tad su ljudske i graanske slobode i
prava prvi element civilnog drutva. Ljudskim i graanskim slobodama i pravima graanin stie politiki i
ekonomski subjektivitet, ali i moralnu, vjersku i stvaralaku autonomiju.

Uslov civilnog drutva je pored autonomije privrede u odnosu na dravu, i autonomija drugih spontano
nastalih drutvenih institucija, kakve su institucije univerzitet, vjerske zajednice i slino.

Element civilnog drutva je i postojanje vladavine prava. Vladavina prava je iri pojam od pojma pravne
drave, jer ne znai samo povezanost dravnih organa, posebno organa uprave, pravom isto kao i
pojedinaca.

Civilno drutvo zasnovano je i na posebnom tipu politike kulture, poznatom kao demokratska ili
participativna politika kultura, koja podrazumijeva jednaku dostupnost svih javnih funkcija graanina,
ograniavanje vlasti, vladavinu prava, uee graana u izboru ograna vlasti. Civilno drutvo je otvoreno
drutvo, zasnovano na pluralizmu i tolerisanju razlika, te je otvoreno i slobodno za komunikaciju sa
drugim drutvima organizovanim u drave.

33. LJUDSKA PRAVA I SLOBODE POJAM I KLASIFIKACIJE

Ljudskim i graanskim pravima utvruje se pravni poloaj pojedinca prema organima vlasti.
Ljudska prava mogu biti okarakterisana kao instrument ograniavanja dravne vlasti. Ljudska prava su
realna prepreka samovolji monika, te su kao i ustav brana od apsolutne i neodgovorne vlasti, pa se zbog
toga propisuju ustavom.

Kada govorimo o ljudskim pravima, ona proizvode dvije posljedice, a to su:

1. predstavljaju zonu privatne djelatnosti rezervisanu za pojedinca,
2. ona su sredstvo otpora dravne vlasti radi spjeavanja zloupotrebe i prekoraivanja vlast.

Istorija javljanje ljudskih prava vezana je za buroatske revolucije.

Imamo dva razloga zbog kojih nema ljudskih prava u srednjem vijeku:
1. apsolutna mo monarha,
2. feudalno ureenje.
Tada nije postojala ni stvarna, a ni pravna jednakost.
Ni danas moglo bi se rei da nema drutvene (stvarne) jednakosti.
Postoji pravna jednakost (svi jednaki pred zakonom) koja se javila zbog uticaja buroatskih revolucija.
Ranije nije vaio ovaj princip jednakosti, jer su postojala razliita pravila za sve. Kad imamo pravnu
nejednakost nema ljudskih prava.
Da bi postojala ljudska prava neophodno je da postoji pravna jednakost.
U ranijem vremenu, prije revolucija postojale su povelje koje su sluile za regulisanje odnosa kralja i
aristokratije. Ljudska prava predstavljala su univerzalnost.
Buroatske revolucije zasnovane su na ideji prirodnih prava.
Ciljevi buroatskih revolucija su:
1. ograniavanje vlasti apsolutnog monarha (uestvovanje buroazije u vlasti),
2. privatna imovina zatiena od monarha (potpuna sloboda i raspolaganje imovinom),
3. garancija linih prava pojedincima (garancija od samovoljnog liavanja slobode, ivota i drugih prava,
tj. monarh nije vie mogao ugroavati tua prava),

Ideja ljudskih prava polazila je od teorije o prirodnim pravima, koja govori o tome da svi ljudi roenjem
stiu odreena prava koja im pripadaju na osnovu same prirode.
Ta prava nisu pojedincima data od strane vlasti, pa s tim drava ne moe ta prava ni da ograniava ili
oduzima (npr. pravo na ivot, slobodu, jednakost, svojinu prirodna prava).
Imamo postepeno proirivanje ljudskih prava sve do danas koje je trajalo nekih 100,150 godina.

Imamo nekoliko deklaracija koje su znaajne za ljudska prava.

To su: Deklaracija o ljudskim pravima i slobodama Francuska i Deklaracija nezavisnosti SAD.
Ove deklaracije govore o ljudskim pravima, politikim pravima kao i o svojinskim pravima.
Takoe, postoje i druga prava u ekonomskoj i socijalnoj sferi koja su bila ograniena i nisu bila priznata,
sem ljudskih prava.
Danas takoe, postoje odreena ljudska prava koja su podlona estom krenju (npr. iz ekonomske i
socijalne oblasti u naem drutvu imamo nekoliko prava koja se kre: poslodavac koji ograniava ili
ugroava ljudska prava iako je to zakonom ili ustavom zabranjeno).
Tako imamo da pored onog ko ugroava ljudska prava koji je drutvene prirode, pored dakle dravne sile,
imamo i nosioce velike ekonomske moi koji kre odreena ljudska prava.
Ljudska prava nas tite od samovolje dravne vlasti na osnovu kog se stvara odnos izmeu pojedinca i
drave. Drava ne smije ograniavati ili zabranjivati korienje prava.
Drava ne smije uticati na ljudska prava tako to:
1. ne smije se mijeati u ovjekov lini ivot,
2. sprjeava graane da uestvuju u dravnom (politikom) ivotu.

Tokom 20. vijeka javila se ideja o tome da drava mora preduzeti mjere kako bi pojedinci potpuno
ostvarili svoja prava.
Drava mora voditi ekonomsko-socijalnu politiku kako bi obezbjedila ostvarivanje ljudskig prava i
obezbjedila blagostanje (tako da pored tog to postoji pravo na obrazovanje, neophodno je da drava
stvori univerzitet kako bi se iskoristilo to pravo; pravo na rad prema kom drava mora da smanji veliku
nezaposlenost).
Neophodno je stvaranje materijalnih, ekonomskih uslova kako bi se potpunije ostvarila ljudska prava.
Osnov za ostvarivanje ljudskih prava je takav da:
1. u ustavu imamo zapisana ljudska prava,
2. u ustavu i zakonu su propisani mehanizmi za zatitu i ostvarivanje ljudskih prava,
U ustavu dakle, moraju biti propisana ljudska prava, bez obzira na uslove ostvarivanja tih prava.
Meutim, imamo i dobro i loe napisane ustave. Tako da, bez dobre pravne osnove ne postoje ljudska
prava kao i njihovo ostvarenje.

Kad se ustavom reguliu ljudska prava, ona se ne reguliu detaljno, ve samo naelno u ustavu.
To predstavlja problem, jer esto ljudska prava budu regulisana zakonom na osnovu ustava pri emu se u
zakonu mogu propisati razliite stvari koje ustvari mogu dovesti do ograniavanja ili proirivanja ljudskih
prava (npr. imamo pravo na rad koje je propisano ustavom, ali koje je zakonom ogranieno to ustvari
dovodi do suprotnosti onog to je napisano u ustavu).
Ovaj problem mogue je rijeiti tako to ustavotvorac uoava razliitost ljudskih prava, zbog toga on treba
da izdvoji ona najosjetljivija prava i da ih malo detaljnije regulie, te tako zakonom ne mogu biti
ograniena ta neka osjetljiva ljudska prava.
- Klasifikacija ljudskih prava

Ljudska prava dijelimo na osnovu razliitih kriterijuma.

1. Podjela ljudskih prava prema subjektu tj. nosiocu prava:

- individualna (pojedinana) Nosilac ovih prava je ovjek ili graanin po linom svojstvu,
- kolektivna (grupna) Nosilac ovih prava je grupa tj. pripadnik odreene grupe.

2. Podjela prema tome da li postoje samo u pravnim normama kao normativna proklamacija ono to treba
da bude ili jo i u stvarnosti kao injenica tj. ono to jeste:
- formalna ljudska prava tj. propisana samo u pravnim normama,
- stvarna ljudska prava tj. postoje i u stvarnosti.

3. Podjela sa stanovita meusobnog odnosa izmeu pojedinca (graanina) i drave:

- prava negativnog statusa tj. prava graana u koja drava ne smije dirati,
- prava pozitivnog statusa tj. prava graana da uivaju slobodu od intervencije drave u njihovu
pravnu sferu, te ak zahtjevaju uzdravanje drave od takve intervencije,
- prava aktivnog statusa tj. prava prema kojima je drava duna da aktivno djeluje, u korist
graana. Prema ovim pravima, graani mogu aktivno uestvovati u obavljanju javnih poslova.

4. Podjela prema predmetu tj. sferi ljudske linosti koju tite ljudska prava:
- lina,
- politika,
- ekonomska,
- socijalna,
- kulturna.

5. Podjela prema vremenu nastanka ljudskih prava tj. podjela po generacijama:

- prava prve generacije tj. najstarija prava koja obuhvataju lina i politika prava,
- prava druge generacije tj. prava koja se javljaju poslije prve generacije i koja obuhvataju
ekonomska, socijalna i kulturna prava,
- prava tree generacije tj. prava koja obuhvataju mnoinu prava, kolektivna prava.

Vano je istai da za uivanje prava postoji jedan uslov.

Uslov za uivanje mnogih ljudskih prava u konkretnoj dravi je da izmeu odnosne drave i pojedinca
postoji naroita javnopravna veza koja se naziva dravljanstvo.

34. LINA PRAVA

Graanskim pravima obezbjeuje se ovjeku i graaninu njegova privatna linost, kao i uee u javnom
ivotu drave. Za prvu grupu prava kae se da su lina, dok su druga politika. Cilj prvih je da obezbjede
u demokratskom drutuvu ulogu svakom pojedincu koji se formira kao linost i stie politiki subjektivitet
kao graanin, tj. uestvuje u politikom ivotu i u javnim poslovima svoje zajednice.
Privatna linost ovjeka i graanina obezbjeuje se ustavnima dvojako:
1. garantijama koje ustav daje pojedincu prema sudskoj i upravnoj vlasti, koje od dravnih vlasti istupanju
prema graaninu i njegovim pravima;
2. garantijama posebnih linih prava.

Lina prava mogu biti spoljanja, kad se njima titi fizika nepovredivost ovjeka, ili unutranja kada se
njima titi unutranja nepovredivost ovjeka.
Ustavne garantije koje pojedinac ima prema sudskoj i upravnoj vlasti odreene su trojako:
1. garantije u vezi sa lienjem slobode,
2. garantije potovanja ljudske linosti i njenih prava u krivinom ili drugim pravnim postupcima,
3. garantije u vezi sa kanjavanjem za kanjiva djela i izricanjem osuda i kazni.
Prema prvim garantijama do lienja slobode moe doi samo iz razloga i po postupku koji su utvreni
zakonom.
Ukoliko se radi o pritvoru, u pritvoru moe se nai lice za koje postoji osnovana sumnja da je izvrilo
krivino djelo, te ono moe biti pritvoreno i zadrano u pritvoru na osnovu odluke nadlenog suda.

Kada govorimo o garantijama potovanja linosti u krivinom i drugom postupku neophodno je da postoji
osnovana sumnja koja je razlog za pokretanje postupka, te je neophodno da postoji protiv uinioca
krivinog djela optuba, kao i da se postupak zavri u razumnom roku, te da sud javno raspravlja,
nezavisno odluuje i da bude nepristasan.

Ustavne garantije u oblasti kanjavanja za kanjiva djela i izricanje osuda i kazni su takve da niko se ne
moe smatrati krivim niti kaznati za djelo koje prije nego to je uinjeno nije bilo predvieno zakonom
kao krivino djelo, niti mu se moe izrei kazna koja za to djelo nije bila predviena.

Ova prava, slobode i nepovredivosti zagarantovana pojedincu obuhvaena su pojmom line slobode.

1. Lina sloboda je pravo na linu bezbjednost. Ta sloboda znai da niko ne moe biti lien slobode niti
pritvoren, osim u sluajevima i po postupku koji su predvieni zakonom.

2. Pravo na ivot znai da je ljudski ivot neprikosnoven. Pravo na ivot je apsolutno, te u vezi s ovim
pravom postoji zabrana kloniranja ljudskih bia.

3. Nepovredivost integriteta ovjeka obuhvata nepovredivost fizikog i psihikog integriteta ovjeka,

njegove privatnosti i linih prava. Ona znae da je ljudsko dostojanstvo neprikosnoveno i da su svi duni
da ga potuju i tite.

4. Pravo na pravnu linost obuhvata pravo na pravnu i poslovnu sposobnost i na izbor i korienje linog
imena. Svako lice ima pravnu sposobnost, a punoljetstvom lice stie i poslovnu sposobnost.

5. Nepovredivost stana prvenstveno znai da niko, ak ni vlast, ne moe preko volje draoca stana ui u
njegov stan, niti u njemu vriti pretres.

6. Nepovredivost tajne pisama znai da niko, ak ni vlasti (osim izuzetno) ne smije otvarati privatna
pisma, niti upoznavati se sa sadrajem drugih sredstava saoptenja, osim lica kojima su ona upuena
(adresati).

7. Pravo na zatitu podataka o linosti je samo dodatna garantija nepovredivosti integriteta ovjeka.

8. Sloboda kretanja i nastanjivanja podrazumijeva slobodu kretanja i nastanjivanja graana na cijeloj

teritoriji drave bez ikakvih ogranienja, osim onih ustanovljenih Ustavom.

9. Sloboda savjesti i vjeroispovjesti postavljena je na osnovama tzv. kancel paragraf i obuhvata slobodu
javnog ispovjedanja vjere i vrenja vjerskih obreda, kao privatne stvari ovjeka kao i slobodu stvaranja
vjerskih udruenja.

10. Sloboda izraavanja nacionalne pripadnosti obuhvata dvije stvari:

1. slobodu izraavanja nacionalne kulture,
2. slobodu upotrebe svog jezika i pisma.

11. Sloboda nauke i umjetnosti sastoji se iz dva elementa:

1. slobode stvaranja i objavljivanja naunih i umjetnikih djela,
2. garantovanja autorskih prava nosiocima ovih duhovnih proizvoda tj. moralnih i matrijalnih prava
njihovim stvaraocima u skladu sa zakonom.

35. POLITIKA PRAVA

Politika prava su u osnovi razliiti oblici uea pojedinca u javnom ivotu zemlje. Politika prava su
prava pojedinca na demokratiju. Posredstvom tih prava graani uestvuju bilo u stvaranju dravne volje
(birako pravo) bilo u izraavanju svog linog miljenja o javnim poslovima (sloboda tampe, zbora,
udruivanja, peticije).
Sva ova prava pripadaju tipu aktivnih ljudskih prava tj. pravo na neto.

1. Birako pravo je pravo graanina da bira i da bude biran u dravne ograne. Pravo graanina da bira
svoje predstavnike izraava njegovu biraku sposobnost (aktivno birako pravo), a pravo graanina da
bude biran u predstavnike organe izraava njegovu poslaniku sposobnost (pasivno birako pravo).

Tri ustavna uslova za uivanje birakog prava su:

1. domae dravljanstvo,
2. punoljetstvo tj. 18 godina,
3. poslovna sposobnost.

Birako pravo je osnov legitimnosti dravne vlasti.

2. Sloboda tampe podrazumijeva da su preventivne mjere upravne vlasti protiv tampe nedoputene, a da
su doputene samo represivne mjere sudske vlasti. To znai da je mogue slobodno sve objavljivati, ali da
za ono to se objavljuje postoji odgovornost pred sudom, u skladu sa zakonom.

3. Sloboda govora je sinonim za svako javno istupanje i oblik je izraavanja slobode misli.

4. Sloboda misli i javnog izraavanja miljenja je jedna od kapitalnih ljudskih sloboda. Ustvari, sloboda
misli je sloboda izraavanja misli, jer ovjek ima prirodno pravo da misli i kad mu to pravo nije ustavom
zagarantovano.

5. Sloboda zbora u smislu slobode okupljanja ljudi, obuhvata svaki oblik mirnog okupljanja ljudi i to kad
je rije o zatvorenom prostoru, bez dozvole i bez prethodne prijave.

6. Sloboda udruivanja podrazumijeva pravo svakog na slobodu udruivanja u razne organizacije,

ukljuujui i pravo da ne bude lan neke organizacije.

7. Pravo peticije je pravo svakog da sam ili zajedno sa drugima podnosi predstavke, peticije i druge
prijedloge dravnim i drugim organima, organizacijama kojima su poverena javna ovlaenja, ogranima
autonomne pokrajine i organima jedinica lokalne samouprave i dobijanje na njih odgovora kad je on
zatraen.

36. EKONOMSKA I SOCIJALNA PRAVA

U skladu sa dvjema osnovnim kategorijama privrednog poretka, svojinom i radom, ustavi utvruju
ekonomska prava graana u vezi sa svojinom i u vezi sa radom. Ustav garantuje sljedea ekonomska
prava graanima: pravo svojine, pravo nasljeivanja, pravo na rad, pravo na obezbjeenje (osiguranje),
pravo na trajk.

1.Pravo svojine garantuje se kao pravo na mirno uivanje svojine i drugih imovinskih prava steenih na
osnovu zakona. Pravo svojine moe biti oduzeto ili ogranieno samo u javnom interesu uvrenom na
osnovu zakona, uz naknadu koja ne moe biti nia od trine.
2. Pravo nasljeivanja garantuje se zajedno sa pravom svojine kao derivat tog prava. Ono ne moe biti
iskljueno niti ogranieno zbog neispunjenja javnih obaveza.

3. Pravo na rad je izriito Ustavom predvieno. Pravna priroda ovog prava je specifina.
To pravo ne znai obavezu drave da obezbjedi zaposljenje svakome radno sposobnom graaninu, s jedne
strane, niti subjektivno pravo na zaposljenje takvog graanina, s druge strane nego je to prije svega pravo
da se radi, pravo na sigurnost zasnovanog radnog odnosa i pravo na materijalno obezbjeenje za vrijeme
nevoljne nezaposlenosti.

Element prava na rad je i utvrivanje plata u iznosu dovoljnom za preivljavanje zaposlenog.

Izraz slobode rada je i zabrana prinudnog rata koja se ogleda u sljedeem:
1. niko ne smije biti dran u ropstvu ili poloaju slinom ropstvu,
2. trgovina ljudima je zabranjena u svakom obliku,
3. zabranjen je prinudni rad te ekonomsko i drugo iskoritavanje lica koje je u nepovoljnijem poloaju se
smatra prinudnim radom.

4. Pravo na socijalno osiguranje izraava se kao obavezno osiguranje zaposlenih. Njime se obezbjeuje
zaposlenima i lanovima njihove porodice socijalno osiguranje, u skladu sa zakonom.
Imamo tri oblika socijalnog osiguranja:
1. pravo zaposlenih na naknadu zarade u sluaju privremene spreenosti za rad,
2. pravo na naknadu u sluaju privremene nezaposlenosti,
3. pravo na penzijsko osiguranje, osnaeno obavezom drave da se stara o ekonomskoj sigurnosti
penzionera.

5. Pravo na trajk je ustavno pravo zaposlenih u uslovima trine privrede. trajk je jedna od prinudnih
mjera na tritu rada i oznaava zajedniko naputanje posla od strane radnika kako bi se time poslodavac
natjerao da prihvati njihove uslove. Rije je o kolektivnoj privremenoj obustavi rada radnika radi pritiska
na poslodavca ili vladu da prihvati njihove zahtjeve.

I socijalna prava su posljedica nove uloge drave. Ta prava nisu se poput linih prava pojavila da bi se
pojedinac zatitio od samovolje dravne vlasti, nego radi potrebe da se privredno slabiji zatite od
privredno jakih.

Socijalna prava kao predmet ustava javljaju se od preambule Ustava Francuske od 1848. godine.
Socijalnim pravima koja jame graanima, drava se stara o njihovom fizikom vaspitanju i kulturnom
razvoju. Rije je o sljedeim pravima:

1. Pravo na zatitu zdravlja je pravo svakog na zatitu fizikog i psihikog zdravlja, s tim to djeca,
trudnice, majke tokom porodiljskog odsustva, samohrani roditelji s djecom do 7 godine i stari ostvaruju
zatitu iz javnih prihoda ako je ne ostvaruju na drugi nain u skladu sa zakonom.

2. Pravo na zdravu ivotnu sredinu je individualno pravo ovjeka koje obuhvata i pravo na blagovremeno
i potpuno objavjetavanje o njenom stanju.

3. Pravo na zatitu porodice, majke, samohranog roditelja i djeteta u Ustavu formulie se prvo uopteno,
kao pravo da uivaju posebnu zatitu. Ta posebna zatita prua se majci prije i poslije poroaja, djeci o
kojima se roditelji ne staraju i koja su psihiki ili fiziki ometana u razvoju.

4. Pravo na socijalnu zatitu pripada graaninu i porodicama kojima je neophodna drutvena pomo radi
savladavanja socijalnih i ivotnih tekoa i stvaranja uslova za zadovoljavanje osnovnih ivotnih potreba.
Pravo na socijalnu zatitu ostvaruje se na naelima socijalne pravde, humanizma i potovanja ljudskog
dostojanstva.
5. Pravo na kolovanje (obrazovanje) je individualno pravo dostupno svakom pod jednakim uslovima. Pri
tome je osnovno kolovanje obavezno i za njega se ne plaa kolarina, dok je srednje obrazovanje
besplatno, ne i obavezno. Pravo na besplatno visokokolsko obrazovanje, u skladu sa zakonom, imaju
samo uspjeni i obdareni uenici slabijeg imovinskog stanja, u skladu sa zakonom.

37. PRAVA PRIPADNIKA NACIONALNIH MANJINA

Sve do kraja Prvog svjetskog rata pod manjinom i zatitom manjina podrazumijevale su se prije svega,
vjerske manjine. Tek od tog vremena se pod manjinom podrazumijevaju manjine po rasi, po vjeri i po
jeziku, prema ovim obiljejima karaktristinim za naciju, tj. nacionalne manjine. Manjina obuhvata grupu
brojano manju od ostalog stanovnitva drave, a iji lanovi dravljani te drave imaju etnike, vjerske ili
jezike karakteristike drugaije od ostatka stanovnitva i iskazuju makar i implicitno, osjeaj solidarnosti
koji je usmjeren na ouvanje svoje kulture, tradicije, vjere ili jezika.

Nacionalna manjina je grupa graana jedne drave, koja je brojana manjina u nedominantnom poloju u
toj drave, a koja je obiljeena etnikim, vjerskim ili jezikim karakteristikama razliitim od veine
stanovnitva.
Sutina zatite pripadnika nacionalnih manjina jeste nediskriminacija, jednakost sa ostalim graanima,
posebno s pripadnicima veinske nacije, odnosno drave, ali uz to i dodatna prava i mjere kojima se
obezbjeuje ouvanje svog nacionalnog, vjerskog, kulturnog i jezikog identiteta.
Sutina manjinske zatite je u posebnim pravima, a ne u pravima na posebnu teritoriju.

Postoje dvije skupine dravljana jedne drave koje su prema nacionalnim ili etnikim obiljejima brojane
manjine u odnosu prema veinskom stanovnitvu. To su nacionalne manjine i entike grupe. U osnovi ova
podjela izvodi se u zavisnosti od toga da li su lanovi manjine dio nacije ili entnike skupine koja se jo
nije formirala kao nacija.

Stanovnitvo pod nacionalnom manjinom podrazumijeva dio pripadnika jedne nacije koja ima formiranu
matinu dravu, a koji ivi na teritoriji drave koju je formirala druga nacija, ija je to matina zemlja.
Nacionalne manjine su dijelovi nacije koja ima svoju nacionalnu dravu, ali koji ive u dravama drugih
nacija.

Pod etnikom grupom podrazumijeva se dio nacije koji nema formiranu dravu, a pri tom posjeduje svijest
o etnikom porijeklu, kulturi, jeziku, tradiciji, istoriji, vjeroispovjesti i obiajima.

Nacionalnim manjinama se dodjeljuje pravo na samoupravu u oblasti kulture, obrazovanja, informisanja i

slubene upotrebe jezika i pisma. U cilju ostvarivanja tog svog prava, pripadnici nacionalne manjine mogu
izabrati, u skladu sa zakonom, svoje nacionalne savjete.

Pripadnici nacionalne manjine imaju pravo:

- na izraavanje, uvanje, negovanje, razvijanje i javno ispoljavanje nacionalne i etnike, kulturne i
vjerske posebnost;
- na upotrebu svojih simbola na javnim mjestima;
- na slobodnu upotrebu svog jezika i pisma;
- da u sredinama sa znaajnom manjinskom populacijom dravni organi, organizacije kojima su povjerana
javna ovlaenja, organi autonomnih pokrajina i jedinica lokalne samouprave vode postupak i na
njihovom jeziku;
- na kolovanje na svom jeziku u dravnim ustanovama i ustanovama autonomnih pokrajina te druga
prava.

U vezi sa garancijom ravnopravnosti pripadnika nacionalnih manjina pred zakonom i jednakom

zakonskom zatitom je zabrana bilo kakve diskriminacije po osnovu pripadnosti nacionalnoj manjini.
Postoji i zabrana asimilacija pripadnika nacionalnih manjina. Zabranjeno je preduzimanje mjera koje bi
prouzrokovalo vjetako mjenjanje nacionalnog sastava stanovnitva na podruijima gdje pripadnici
nacionalnih manjina ive tradicionalno i u znaajnom broju.

Ravnopravnost obuhvata dvije stvari:

1. pravo pripadnika nacionalnih manjina da pod istim uslovima kao ostali graani uestvuju u upravljanju
javnim poslovima i da stupaju na javne funkcije,
2. da se pri zapoljavanju u dravne ograne, javne slube, i druge ograne vodi rauna o nacionalnom
sastavu stanovnitva i odgovarajuoj zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina.

Za nacionalne manjine neophodno je da postoji prelazak prirodnog praga, za njih ne vai cenzus od 3%.
Prirodni prag je oblik pozitivne diskriminacije, tj. na izborima nacionalne manjine dobijaju mandata
onoliko koliko su osvojili glasova.

Prava i dunosti stranaca

Stranac je lice sa stranim dravljanostvom ili lice bez dravljanstva (apatrid). Stranci u skladu sa
meunarodnim ugovorima, imaju pravo u naoj dravi sva zagarantovana prava Ustavom i zakonom,
izuzev prava koja po Ustavu i zakonu imaju samo dravljani RS.

Ustavom se garantuju i svojinska prava stranca u naoj dravi. strana fizika i pravna lice mogu stei
svojinu na nepokretnostima u skladu sa zakonom ili meunarodnim ugovorom (za nepokretnosti vai
naelo reciprociteta ili uzajamnosti).

38. OSTVARIVANJE I ZATITA LJUDSKIH I MANJINSKIH PRAVA

Kada govorimo o ljudskim pravima, sutina stvari nije samo u tome da li su i koliko ljudska prava
ustavom proglaena tj. zagarantovana, ve je i velike vanosti i odreivanje mehanizama na osnovu kojih
bi se ostvarila ta prava, a i zatitila.
Zbog toga su drutveni uslovi za ostvarivanje ljudskih prava prvi i najbitniji uslovi neophodni za njihovo
ostvarivanje.

Sociologija ljudskih prava kao najvanije drutvene uslove ostvarivanja ljudskih prava pominje sljedee:
- stepen razvoja metrijalne proizvodnje,
- nepostojanje optih drutvenih sukoba, a postojanje drutvene tolerantnosti, snoljivih meusobnih
odnosa klasa,
- nepostojanje birokratskih odnosa u drutvu,
- postojanje mogunosti slobodnog udruivanja graana,
- postojanje razvijenog i efikasnog javnog mnjenja i slino.

Drugi uslov ostvarivanja ljudskih prava je postojanje mehanizma zatite i pravnih sredstava za njihovo
korienje kad su ona povrijeena, odnosno obezbjeivanje pravnih sredstava da do povrede prava uopte
ne doe. Ti mehanizmi moraju biti predvieni u ustavu i tako biti van domaaja zakonodavne vlasti, kako
ne bi mogli biti ukinuti ili kako stepen njihove zatite ne bi mogao biti umanjen obinim zakonima, pri
emu se zakonom moe propisati nain ostvarivanja pojedinog prava samo ako je to Ustavom izriito
predvieno ili ako je to neophodno za ostvarivanje pojedinog prava zbog njegove prirode, s tim da zakon
ni u kom sluaju ne smije uticati na sutinu garantovanog prava.

Svako ima pravo na jednaku zakonsku zatitu svojih prava, bez diskriminacije, kao i na jednaku zatitu
prava pred sudovima i drugim dravnim organima, imaocima javnih ovlaenja i ogranima autonomne
pokrajine i organima jedinica lokalne samouprave, praznavanje i garantovanje sudske zatite svakome
kome je povrijeeno ili uskraeno neko ljudsko ili manjinsko pravo garantovano Ustavom, kao i pravo na
uklanjanje posljedica koje su povredom nastale.
Takoer, svako ima pravo na pravnu pomo koja graanima i pravnim licima prua advokatura kao
samostalna i nezavisna sluba i slube pravne pomoi koje se osnivaju u jedinicama lokalne samouprave,
s tim to se zakonom odreuje kada je pravna pomo besplatna.

Ustav predvia i najviu ustavnosudsku zatitu ljudskih prava i manjinskih prava zagarantovanih Ustavom
i to kako od povreda uinjenih optim, tako i od povreda ili uskraivanja uinjenih pojedinanim aktima ili
radnjama dravnih organa ili organizacija kojima su povjerena javna ovlaenja ako su iscrpljena ili nisu
predviena druga pravna sredstva za njihovu zatitu.

Ombudsman

Ombudsman je povjerenik, narodni pravobranilac. Rije je o organu koji pripada oblicima spoljne,
nesudske, parmalentarne kontrole uprave.

Osnovna uloga ombudsmana je da u ime parlamenta obavlja kontrolu nad primjenom zakona i drugih
propisa od strane dravnih organa, prije svega organa uprave i javnih slubi i da titi individualna prava
graana. Ombudsman je institucija koja titi graane od nezakonitog i nepravilnog rada uprave,
obuhvatajui policiju, upravu zatvora, vojne organe i druge javne slube.
Njegova uloga je da kontrolie i ograniava javne vlasti u interesu zatite prava ovjeka.
Uloga ombudsmana je supsidijarna, jer ona dolazi u obzir tek kad se iscrpe mogunosti za primjenu
drugih pravnih sredstava.
Kontrola koju obavlja ovaj organ ne svodi se samo na pravnu kontrolu. Ovaj organ je instrument za zatitu
graana od sitnih i krupnih nepravdi, ikaniranja, sporosti u rjeavanju, nekorektnog odnosa prema
pojedincima i slino. On je vie zatitnik moralnosti nego zakonitosti rada uprave.

Njega bira parlament izmeu uglednih i obrazovanih linosti s dokazanim vrlinama.

Ombudsman mora biti politiki neutralna linost. Njegov rad mora da bude bez ikakvog politikog
uticaja. Ovaj organ je inokosni, izuzetno moe biti kolegijalno tijelo.
Ovaj organ postoji kao opti tip koji je nadlean za sve oblasti drutvenog ivota, ali postoje i
specijalizovani ombudsmani koji vre kontrolu u pojedinim oblastima drutvenog ivota (vojni, za
zdravstvo...). Mandat ovog organa traje due od mandata parlament tj. pet godina.

Graanin ija su prava povrijeena moe se obratiti ombudsmanu za zatitu svojih prava ili neposredno ili
posredno preko lana parlamenta.
Podnoenje pritube ombudsmana nije vezano za neke formalnosti koje bi mogle odbijati graane od ovog
oblika zatite.
Ombudsman ako prihvati pritubu, zapoinje istragu tj. utvrivanje injenica kako bi doao do materijalne
istine.

Za ombudsmana moe biti izabran dravljanin nae drave koji ispunjava sljedee uslove:
1. da je diplomirani pravnik,
2. da ima najmanje deset godina iskustva u obavljenju pravnih poslova,
3. da ima visoke moralne i strune kvalitete,
4. da ima zapaeno iskustvo u zatiti prava graana.

Ombudsman ne smije biti lan politikih organizacija. On kontrolie dravne uprave u postupku po
pritubi ili po sopstvenoj inicijativi. Podnosilac pritube moe biti samo fiziko ili pravno lice, domae ili
strano lice koje smatra da su povreena njegova prava.

Ovaj organ kao najjae sredstvo koristi izvjetaj koji podnosi parlamentu. Rije je o godinjem izvjetaju
koji Zatitnik graana podnosi Narodnoj skuptini, u kome se navode podaci o njegovoj aktivnosti u
prethodnoj godini i naroito podaci o uoenim nedostacima u radu orgrana uprave, kao i prijedlozi za
poboljanje poloaja graana u odnosu na organe uprave.
On je ovlaen da:
- podnosi NS ili Vladi inicijativu za izmjenu ili dopunu zakona i drugih akata,
- da NS ili Vladi daje miljenje o prijedlozima zakona i drugih akata kojima se ureuju prava graana,
- da pokree postupak pred Ustavnim sudom za ocjenu ustavnosti i zakonitosti zakona i drugih propisa
kojima se ureuju pitanja koja se tiu prava i sloboda graana,
- da javno preporuuje razrjeenje funkcionera koji je odgovoran za povredu prava graana.

39. LJUDSKA PRAVA U BIH

Materija koja se odnosi na ljudska prava regulisana je ustavima: ustav BiH, RS/FBiH, kantonima i Brko
Distrikt.
Aneks 6 se odnosi na regulisanje ljudskih prava u BiH.
U toku rata bila su naruena ljudska prava. Krenje ljudskih prava proirilo se i poslije rata. Donosioci
ustava su predviali kako bi trebalo da bude regulisan problem koji se odnosi na ljudska prava u BiH.
To je zapravo poruka ustavotvorca o ljudskim pravima. Ljudska prava su regulisana prije samog
regulisanja dravne vlasti, zbog ega je ustavotvorac poslao poruku o tome da su ljudska prava vanija od
dravne vlasti.

U ustavu RS ljudska prava su regulisana u glavi 2.

Materija o ljudskim pravima regulisana je i Evropskom konvencijom o zatiti ljudskih prava koja se
primjenuje kod nas.
Sastavni dio ustava BiH je aneks 1 (koji sadri 15 meunarodnih akata kojim se garantuju razliita prava i
slobode) te je ovaj aneks poveen ljudskim pravima.
- U lanu 2 ustava BiH predvieno je da e BiH i oba entiteta osigurati najvii nivo primjene
meunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

- Sva ljudska prava iz Konvencije se primjenjuju direktno, tj. neposredno na teritoriji BiH, bez dalje
razrede tih prava u drugim zakonima ili aktima (npr. odredba o dugotrajnom suenju lice se poziva na
odredbu iz Konvencije jer u njoj je suenje tj. rjeavanje spora predvieno u razumnom roku).
Odredbe Konvencije imaju prioritet nad zakonima u BiH javlja se dakle, prvenstvena upotreba odredaba
iz Konvencije.

Postavlja se pitanje: da li e Konvencija imati nadustavnu snagu?

Ne, jer ona je ugraena u ustav zemlje. Meutim, postoje druga manje zastupljena miljenja koja govore
da e Konvencija imati nadustavnu snagu.
Meutim, prihvaeno je miljenje da Konvencija nije jaa od ustava BiH.

lan 2 ustava BiH sadri katalog ljudskih prava tj. spisak ljudskih prava koja pripadaju ljudima u BiH.
Pobrojana su prava u 13 taaka u kojima se opisuju lina i politika prava graana BiH (pravo na ivot,
pravo da lice ne bude zarobljeno, pravo na slobodu, pravo na privatni i porodini ivot, pravo na brak,
pravo na svojinu, pravo na obrazovanje...).

Postoji Meunarodni pakt u Aneksu 1 pravo na trajk kog nema u ustavu i Konvenciji.
Prema jednom shvatanju Aneks 1 slui dravi kao neka vrsta uputstva da drava donosei zakone, te da
prava ugradi u zakone. Norme iz Aneksa 1 se primjenjuju u BiH, jer je Aneks 1 sastavni dio ustava BiH.
Prema drugom shvatanju norme iz Aneksa 1 se ne primjenjuju u BiH.

Ustav BiH, RS i FBiH sadre princip zabrane diskriminacije.

Diskriminacija je stavljanje nekog u nepovoljniji pravni poloaj zbog vjerne, rasne ili druge pripadnosti.
Neophodna je ravnopravnost graana, tj. jednakost pred zakonom gdje graani imaju ista ljudska prava i
pravnu zatitu bez obzira na drutveni poloaj i lino svojstvo. Dakle, neophodna je primjena prava na
osnovu ravnopravnosti, bez diskriminacije.

Postoji Evropski sud za ljudska prava koji se odnosi na drave lanice Evropskog Savjeta tj. za sve
evropske zemlje. On titi prava iz Konvencije o zatiti ljudskih prava i sloboda.
Evropski sud je krajnji sud, on je nadlean nakon svih sudova u dravama.
Evropski sud prilikom zatite prava odredio je i znaaj diskriminacije u praksi tj. stavljanje pojedinca u
nepovoljniji poloaj mogue je samo ukoliko za to postoji razuman i opravdan osnov odnosno razlog.
Ukolino nema opravdanog razlog, ne smije postojati diskriminacija.
Npr. za lana Predsjednitva moe se kandidovati samo Bonjak, Srbin ili Hrvat, ali ne i pripadnik
nacionalne manjine ili neopredjeljeni graani. Tu se javlja diskriminacija koju potvruje Evropski sud, jer
postoji opte birako pravo pasivno pravo koje pripada svima u BiH. (odluka Evropskog suda iz
2009.godine).
Deset godina ranije tanije 1999. to ne bi predstavljalo diskriminaciju, jer BiH nije bila tada dovoljno
stabilna drava.
Evropski sud konkretno za svaki sluaj odreuje da li postoji diskriminacija ili ne. Tu se javlja lina
procjena sudija u Evropskom sudu za ljudska prava tj. javlja se slodobno sudijsko uvjerenje.

Postoje dvije kategorije graana koja su vezana za ljudska prava:

1. izbjegla lica tj. lica koja su izbjegla u druge drave,
2. raseljena lica tj. lica koja su raseljena unutar jedne drave.

Ustav RS o ljudskim pravima i slobodama regulie tu materiju u glavi 2, lan 10.

Tu postoje pojedina ljudska prava i slobode koja su razraena po lanovima ustava poev od lana 10.
Ljudska prava su apsolutna tj. bez ograniavanja ljudskih prava. Meutim, neka prava jesu, a neka nisu
ograniena u ustavu RS.
To ograniavanje prava mogue je samo ustavom (npr. ustav propisuje pravo na ivot, pa je nemogue da
zakonom bude propisana smrtna kazna).

Ograniavanje prava je mogue samo zbog:

1. interesa RS (ukoliko je neophodna zatita RS),
2. voenja krivinog postupka,
3. zatite linosti ili imovine lica.

Ograniavanje prava odreeno je lanom 30 lan 30. glasi: ograniavanje prava i slobode zbora u
sluaju zatite graana).

Ograniavanje prava prema lanu 34. ustava RS Nepovredivost stana slubeno lice ima pravo da
prema nalogu nadlenog ograna, uz svjedoke ue u tui stan. Izuzetak je ulazak u tui stan bez naloga,
zbog hvatanja zloinca ili spaavanja imovine lica.

Ljudska prava i slobode koja su zagarantovana ustavom Republike Srpske ne mogu biti oduzeta i
ograniena. Prava i slobode se ustvaruju na osnovu ustava, a u odreenim sluajevima se ostavaruju na
osnovu zakona, ukoliko to ustav prethodno predvia.