Pregledni lanak / Review

UDK 614.253
179:61
616-083

Bioetika i bioetiki aspekti palijativne

medicine
Bioethics and bioethical aspects of palliative medicine
Morana Brkljai1
Katedra za drutvene znanosti,
1

Medicinski fakultet Sveuilita u Rijeci

Primljeno: 15. 5. 2008. moguu kvalitetu ivota. Palijativna medicina to ini sprjeavanjem i olakavanjem boli, kao i
Prihvaeno: 20. 7. 2008.
SAETAK. Palijativna medicina je medicinska disciplina ija djelatnost obuhvaa olakavanje
simptoma sredstvima ranog otkrivanja, procjene i lijeenja boli te promoviranja kvalitete
ivota. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definirala je palijativnu skrb kao pristup kojim
se bolesnicima suoenim sa smrtonosnom boleu i njihovim obiteljima nastoji pruiti najveu
ostalih psihikih, psihosocijalnih i duhovnih problema. Uz smirivanje simptoma, psihosocijalne
podrke bolesnicima i njegovim njegovateljima, vrlo vana komponenta palijativne medicine/
skrbi jesu i (bio)etiki aspekti vezani uz kraj ivota. Zbog naglaska koji stavlja na kliniku
djelatnost, klinika se bioetika u svakodnevnom svladavanju bolesti snano oslanja na
meudjelovanje kliniara i bolesnika, to u palijativnoj medicini/skrbi predstavlja conditio sine
qua non kvalitetne i humane skrbi za bolesnika.

Kljune rijei: bioetika, klinika bioetika, palijativna medicina

ABSTRACT. Palliative medicine is a medical discipline which deals with all forms of medical
care or treatment which reduces the severity of disease symptoms, relieves suffering and
improves the quality of life. The term palliative care may be used generally to refer to any
kind of care which alleviates symptoms even if there is hope of a cure by other means. The
WHO statement defines palliative care as the approach which improves the quality of life
of patients and their families facing the problems associated with life-threatening illness.
Palliative care focuses on the treatment of pain and other distressing symptoms, as well as
psychological and spiritual care. It also involves ethical aspects associated with the ending-
of-life and provides a support system for the individual and the individuals family. Due to
the emphasis palliative medicine places on clinical activity, clinical bioethics greatly depends
on the interaction between clinicians and patients in everyday struggle with diseases which
represents a conditio sine qua non in palliative medicine for a quality and human care for
patients.

Key words: bioethics, clinical bioethics, palliative medicine

Adresa za dopisivanje:
Mr. sc. Morana Brkljai, dr. med.
Katedra za drutvene znanosti
Medicinski fakultet
Sveuilite u Rijeci
Brae Branchetta 22
51000 Rijeka
e-mail: morana.brkljacic@medri.hr

http://hrcak.srce.hr/medicina

146 medicina 2008, Vol. 44, No. 2, p. 146-151

 UVOD Specijalna bioetika izuava pojedine velike pro-
bleme (poput abortusa, eutanazije, genetikog
Pojam bioetika prvi put spominje profesor Van inenjeringa, klinikih istraivanja i sl.) kojima pri-
Rensselaer Potter II. 1970. u lanku, a 1971. u stupa bilo s ope, medicinske ili pak bioloke stra-
knjizi Bioetika - most prema budunosti. ne. Taj je pristup usko povezan s opom bio
Upotrijebivi prefiks bio- (gr. bios=ivot) i terminetikom.
etika, Potter je elio naglasiti rastue bioloko Klinika bioetika istrauje konkretnu medicinsku
znanje za koje je istovremeno nuno da bude pod praksu, te prepoznaje i ukazuje na vrijednosti u
budnim okom moralnih, ljudskih vrijednosti1-3. klinikom tretmanu i analizira ih. Zanima se za
Nastanak bioetike povezuje se s etikim proble- ljudsku stranu postupaka u zdravstvenim tretma-
mima do kojih je dolo zbog sve sloenijih uvjeta nima. Takav praktian pristup odgovara mnogim
u donoenju medicinskih
odluka, kako za zdravstvene
strunjake, tako i za laike koji
Bioetika ne promilja samo o starim pitanjima tzv. klasine medicinske
su ukljueni u postupak do etike, poput pobaaja, eutanazije, lijenike tajne, odnosa prema bole-
noenja odluka, a za koje je sniku, ve i o novima, kao to su kloniranje, transplantacija organa, tera-
tradicionalno poimanje medi- pija bolesnika oboljelih od AIDS-a, distanazija (proces nesvrsishodnog
cinske etike bilo preusko da produavanja ivota), umjetna oplodnja, surogat majinstvo, manipula-
bi dalo zadovoljavajue odgo- cije humanim genomom, te o religijsko-etikim pitanjima potivanja pra-
vore4. va autonomije bolesnika.
Bioetika ne promilja samo o
starim pitanjima tzv. klasine
medicinske etike, poput pobaaja, eutanazije, lijenicima i bioetiarima vie nego teorijske ra-
lijenike tajne, odnosa prema bolesniku, ve i o sprave.
novima, kao to su to kloniranje, transplantacija Slijedom kontinuiranog razvoja bioetike postalo
organa, terapija bolesnika oboljelih od AIDS-a, pa je jasno da je zbog niza razliitih bioetikih pitanja
i do najnovijih pitanja poput distanazije (procesa potrebno uiniti dodatne podjele jer niti jedna
nesvrsishodnog produavanja ivota), umjetne pojedinana disciplina ne moe potraivati zapo-
oplodnje, surogat majinstva, manipulacije hu- vjednu ulogu. Mogue je prepoznati barem etiri
manim genomom, genetiki modificirane hrane, opa podruja upita, iako se ona u praksi esto
te religijsko-etikih pitanja potivanja prava auto- preklapaju te ih nije mogue jasno odvojiti.
nomije bolesnika pripadnika Jehovinih svjedoka Tako D. Callahan bioetiku dijeli na sljedee:
kada je rije o transfuziji krvi. Takoer je neiz Teorijska bioetika bavi se intelektualnim temelji-
bjeno i informiranje bolesnika o cjelokupnom ma podruja. Kakvi su njeni moralni korijeni te
medicinskom tretmanu, te bolesnikova sugla- koje je etiko jamstvo mogue pronai za moral-
snost s dobivenom informacijom koju ostvaruje ne prosudbe donesene u ime bioetike? Dio teo-
svojim potpisom na obrascu o informiranom pri- rijske bioetike usmjeren je na pitanje je li potreb-
stanku (engl. informed consent)4. no njezine temelje potraiti unutar stvarnog dje-
Ubrzani razvoj bioetike manifestira se i kroz njenu lovanja u svakodnevnim etikim problemima, kao
podjelu na grane. Prvu podjelu napravili su ta- tradicija znanosti o ivotu, ili oni imaju filozofske
lijanski bioetiari A. G. Spagnolo i E. Sgreccia5 iz ili teoloke polazne toke. Filozofi i teolozi imaju
Centra za bioetiku Medicinskog fakulteta Kato sredinje mjesto u ovom pothvatu, no snano se
likog Sveuilita u Rimu, podijelivi je na tri pozivaju na povijest i znanost o ivotu kako bi
grane:
obuhvatili ciljeve i razvoje ovih podruja.
Opa bioetika bavi se prouavanjem etikih te- Klinika bioetika odnosi se na svakodnevno mo-
melja: govori o temeljnim vrijednostima i temelj- ralno donoenje odluka onih koji skrbe za bole-
nim naelima medicinske etike te o izvornim do- snike. Zbog toga se karakteristino usmjerava na
kumentima bioetike. pojedinane sluajeve nastojei utvrditi to je po-

medicina 2008, Vol. 44, No. 2, p. 146-151 http://hrcak.srce.hr/medicina 147

 trebno uiniti s bolesnikom. Je li potrebno isklju
iti respirator? Je li bolesnik mjerodavan donijeti
odluku? Hoe li se istina priopiti preplaenom
bolesniku koji boluje od raka? Pojedinani slua
jevi esto potiu veliku medicinsku i moralnu ne-
sigurnost te izazivaju snane emocije onih koji
imaju ulogu u donoenju odluka. to e se uiniti
za ovog bolesnika u ovom trenutku? Iskustvo
lijenika praktiara, ostalih zdravstvenih djelat-
nika te samih bolesnika zauzima vrlo vano mje-
sto, no povremeno moe traiti suradniko meu
Poveznica bioetike i palijativne medicine usmjerena
je na etiri temeljna principa moderne medicinske
etike odnosno bioetike: dobroinstvo (beneficence),
nekodljivost (nonmaleficence), autonomnost (auto-
nomy) i pravednost (justice).
djelovanje onih sa specifinom izobrazbom iz
podruja etike.
Regulatorna i politika bioetika. Cilj regulatorne i
politike bioetike jest oblikovati pravna ili klinika
pravila i postupke namijenjene za primjenu u
pojedinim sluajevima ili opoj praksi. Ovo
podruje bioetike ne zadrava se na pojedinanim
sluajevima. Napor u ranim 70-im godinama
prolog stoljea za uoblienje pravne definicije
klinike smrti (definicije srano-plune do
modane smrti), razvoj smjernica za medicinska
istraivanja te bolnika pravila za naredbe o
neoivljavanju (engl. do not resuscitate - DNR)
primjeri su regulatorne etike. Takoer moe
obuhvaati propise oblikovane za dodjelu oskud-
nih resursa zdravstvene skrbi ili za zatitu okolia.
Cilj regulatorne etike vie je praktian nego teo-
rijski. Zakon i politike znanosti vrlo su vani u
ovakvoj vrsti bioetikog rada, te zahtijevaju i bo-
gat, stalni dijalog onih koji se zanimaju za teo-
rijsku bioetiku s jedne strane, te za kliniku etiku i
politike stvarnosti s druge strane. Regulatorna
bioetika trai pravna i politika rjeenja za hitne
drutvene probleme koja su etiki opravdana i
kliniki razumna te ostvariva.
Kulturna bioetika odnosi se na sustavni napor
povezivanja bioetike s povijesnim, ideolokim,
kulturnim i drutvenim kontekstom u kojem se
148 http://hrcak.srce.hr/medicina
izraava. Kako trendovi unutar bioetike odraavaju
vei dio kulture koje su dijelom? Moe se, primje-
rice, rei kako jak naglasak na etiko naelo auto-
nomije odnosno samoodreenja prikazuje poli
tiku i ideoloku pristranost kulturno-indivi
dualistikog drutva, posebno Sjedinjenih Drava.
Ostale nacije one sredinje i istone Europe
daju naglaeniju prednost drutvenim prije nego
individualnim pitanjima. Solidarnost prije nego
autonomija bila bi njihova najvia vrijednost.
Drutvene i humanistike znanosti imaju sredinje
mjesto u definiranju bioetike budunosti, te
njihovi uvidi i analize mogu pomoi u boljem
razumijevanju ire kulturne i drutvene dinamike
koja je podlona etikim problemima. Ovi proble-
mi najee e imati pozadinu koja odraava utje-
caj kulture kojoj pripadaju. ak e i definicija ono-
ga to tvori etiki problem pokazati snagu kul-
turnih razlika. Sredina s jakom paternalistikom
tradicijom zauzima stajalite kako nije potrebno
konzultirati se s bolesnicima o odreenim vrsta-
ma odluka, pa tako, primjerice, pitanje bolesniko-
va izbora ili informiranog pristanka nee proma-
trati kao moralno pitanje, no moda e se daleko
ivahnije posvetiti pravednosti pristupa zdrav-
stvenoj skrbi6.
POVEZNICA BIOETIKE I PALIJATIVNE
MEDICINE
Poveznica bioetike i palijativne medicine usmje-
rena je na etiri temeljna naela moderne medi-
cinske etike odnosno bioetike: dobroinstvo
(engl. beneficence), nekodljivost (engl. nonmale-
ficence), autonomnost (engl. autonomy) i praved-
nost (engl. justice).
Nastojei potvrditi navedeno ukazuje se na neka
od prava i dunosti svakog pojedinca: pravo na
medicinsku pomo, pravo na uljudnu bolniku
skrb, pravo na odgovarajuu terapiju, pravo bole-
snika na istinu o svom zdravstvenom stanju odno-
sno bolesti, pravo bolesnika na informaciju na te-
melju koje e odluiti i odabrati vrstu tretmana te
se suglasiti s njime ili ne i, konano, pravo osobe
na humanu ivotnu sredinu koja odgovara do-
stojanstvenom ivljenju i spokojnom umiranju.
Upravo su navedena naela kljuni elementi pa-
lijativne medicine.
medicina 2008, Vol. 44, No. 2, p. 146-151
Palijativna medicina predstavlja jednu od novijih
supspecijalistikih grana moderne medicine (pr-
venstveno onkologije, nefrologije, neurologije i
anesteziologije), a rezultat je razvoja ne samo
medicinskih znanosti ve uope napretka huma
nistike i civilizacijske misli modernoga drutva7.
Interes palijativne medicine je skrb za terminalno
oboljele bolesnike, dakle bolesnike u zavrnom
stadiju bolesti, gdje klasina, kurativna medicina
svojim dijagnostiko-terapijskim kao i znanstve-
no-tehnolokim pristupom vie ne moe vratiti
bolesnika u stanje zdravlja, odnosno odsustva bo-
lesti. I dok je primarni cilj kurativne medicine
izljeenje, a smrt zadnji neuspjeh, u palijativnoj
medicini je to olakanje patnje, a smrt koja se
desi nakon to je bolesniku olakana patnja
uspjeh.
Svjetska zdravstvena organizacija je 2002. godine
definirala palijativnu skrb na sljedei nain: palija-
tivna skrb je pristup kojim se bolesnicima suo
enim sa smrtonosnom boleu i njihovim obi-
teljima nastoji postii najvea mogua kvaliteta
ivota. ini to sprjeavanjem i olakavanjem
simptoma sredstvima ranog otkrivanja, procjene
i lijeenja boli, te olakavanjem ostalih psihikih,
psihosocijalnih i duhovnih problema8.
Mjesto gdje se prua takva vrsta skrbi moderna je
zdravstvena ustanova pod nazivom hospicij.
Palijativna skrb usmjerena je na ublaavanje ne-
lagode i boli te odravanje kvalitete ivota do nje-
govog kraja kroz kontrolu simptoma, psiholoku,
duhovnu i socijalnu podrku bolesnicima, a ne na
izljeenje, to je pak cilj kurativne medicine.
Dostupnost palijativne skrbi mora se osnivati na
potrebama i ne treba je ograniavati na vrstu bo-
lesti, geografsku lokaciju ili socioekonomski status
onoga koji takvu skrb treba.
Koliko je neupitna i neizbjena potreba za palijati-
vnom skrbi danas najbolje moemo pratiti iz Pre-
poruka koje su predloili ministri drava lanica
Vijea Europe o organizaciji palijativne skrbi: Pa-
lijativna skrb je integralni dio zdravstvenog siste-
ma i neotuivi element graanskog prava na
zdravstvenu skrb i zato je odgovornost vlade ga-
rantirati i uiniti palijativnu skrb pristupanom
svakome tko je treba9.
Uz smirivanje simptoma, psihosocijalnu podrku
bolesnicima i njegovim njegovateljima, vrlo vana
medicina 2008, Vol. 44, No. 2, p. 146-151
komponenta palijativne medicine jesu i (bio)etiki
aspekti vezani uz kraj ivota10. Klinika se bioetika
snano oslanja na meudjelovanje kliniara i bo-
lesnika u svakodnevnom svladavanju bolesti.
Upravo je ta poveznica izuzetno vana u palijativ-
noj medicini, koja svojom specifinou i zahtjev
nou (s obzirom na to da je najee rije o ter-
minalnoj fazi bolesti), djeluje posebnim pristu-
pom kako bolesniku tako i njegovim skrbnicima u
njegovu domu, ukljuujui roditelje, rodbinu i
prijatelje (engl. caregivers).
Ponekad se pojavljuje zamjerka da etika skrbi
svoje korijene previe temelji na osjeajima, te da
je previe preputena sentimentalnosti. No to je
upravo snaga etike skrbi, budui da je skrb zasno-
vana na osjeaju brige, te se esto primjenjuje
prema ljudima s kojima nas veu stroge obveze
(bolesnici, roditelji, djeca) i postoji stvarna opa-
snost da e osoba koja skrbi o bolesniku pretjera-
ti. Razumljivo je da treba teiti uravnoteenom
pristupu skrbi11.
Navedeni se bioetiki problemi mogu svrstati u
etiri grupe12:
Fokus palijativne skrbi u zavrnoj (terminalnoj) fazi
bolesti nije izljeenje nego ublaavanje nelagode i
boli te odravanje kvalitete ivota do njegovog kraja
kroz kontrolu simptoma i pruanje bolesnicima
psiholoke, duhovne i socijalne podrke.
1. problemi drutva kojem osoba pripada
2. problemi lijenika i drugih zdravstvenih profe-
sionalaca
3. problemi njegovatelja u najirem smislu
4. problemi vezani uz osobu koja umire.
Jedno od najkontroverznijih (bio)etikih pitanja u
vezi hospicijske skrbi usmjereno je na razlikovanje
aktivne eutanazije i doputenja da doe do smrti
radi samog tijeka bolesti bez intervencija. U kon-
tekstu hospicijske skrbi dobro obavijeten bole-
snik, ili osoba koja donosi odluke u njegovom
najboljem interesu, moe odbiti tretman i prihva-
titi plan skrbi koja je vie usmjerena na utjehu,
nego na produljenje ivota11.
Pri donoenju odluka glede postupaka pri kraju
ivota, polazei od autonomije bolesnika, ukazuje
http://hrcak.srce.hr/medicina 149
 se na mogunost zloupotrebe pristanka, osobito
ako se radi o fiktivnom pristanku na osnovi puno
moi (engl. proxy consent)12.
Jo od Hipokratove tradicionalne medicinske mi-
sli, a u jednoj od deset normi njegove zakletve
naglaeno je dobroinstvo. Palijativna je medici-
na upravo takva dobroiniteljska. Njezin je cilj
uiniti to je mogue bolje za bolesnika, no isto-
vremeno, potrebno je naglasiti da u moderno
doba, kada je bioetika na sceni, nije vano samo
initi dobro djelo, ve treba imati i dozvolu za to
djelo, to je naglaeno naelom autonomije bole-
snika u donoenju odluka. Autonomija bolesnika
jedno je od najvanijih etikih naela u palijativ-
noj medicini, a temelji se na bolesnikovoj odluci o
tretmanu nakon informiranosti o njemu, dakle na
informiranom pristanku. Informiranost bolesnika
jedan je od osnovnih stavova u palijativnoj medi-
cini, a u Sjedinjenim Amerikim Dravama i uvjet
za primitak u hospicij. Lijenik je duan prilagoditi
informaciju bolesnikovoj naobrazbi i mogunosti
shvaanja, a ne smije je dati isuvie kasno kako bi
bolesnik mogao na vrijeme zavriti svoje poslove i
zadovoljiti obveze.
Osnovne etike vrijednosti, kako u palijativnoj
medicini tako i u njezinoj skrbi, ostvarene su kroz
etiri temeljna etika naela13.
Dobroinstvo i nekodljivost: ova naela zahtije-
vaju od osobe koja skrbi za bolesnika obvezu mak-
simalne dobrobiti i minimalne tete za bolesnika.
Moda se, naizgled, ispunjenje navedenih naela
ini vrlo jednostavnim zadatkom, meutim ono to
je za jednog bolesnika vrhunac dobrobiti i nekod
ljivosti, za drugoga to ne treba biti, tj. maksimalno
dobro uz minimum kodljivosti ne odnosi se jed-
nako na sve bolesnike. Velika raznolikost kultura,
religija, vjerovanja i naina ivota ukazuje na po-
trebu da onaj koji skrbi za bolesnika treba bez
ustruavanja pitati bolesnika to je za njega naj
bolje, te na koji nain eli da se to najbolje i uini.
Upravo tim nainom komunikacije osiguravamo,
kao skrbnici, maksimum injenja dobrog tj. nei
njenja kodljivog, i ostvarujemo, glede bolesnika,
svojevrsnu poniznost kulturi (engl. cultural hu-
mility).
Autonomnost: naelo koje se temelji na samo-
svjesnosti i samoodreenju bolesnika te njegovu
pravu na odluku. Koncept estitosti (integracije) i
150 http://hrcak.srce.hr/medicina
informirane suglasnosti klju su svih rasprava o
autonomiji bolesnika. Takoer moramo, kao skrb-
nici, lanovi interdisciplinarnog tima (bilo lijenici,
medicinske sestre ili pak neko drugo zdravstveno
osoblje), biti spremni i na informiranu nesugla-
snost - odbijanje, kao dio bolesnikova odabira, i
time dokazati svoju etiku zrelost u potivanju
bolesnikove autonomnosti u odluivanju.
Pravednost: predstavlja naelo koje je glavni izlaz
u rjeavanju svih diskusija ija je sr problema u
razliitosti. Razliitost (nejednakost), osobito u
miljenjima i stavovima, najei je problem zbog
kojeg dolazi do nepovjerenja bolesnika u odluke i
medicinskih, ali i drugih strunjaka ukljuenih u
interdisciplinarni tim.
Spomenimo jo istinoljubivost i povjerenje kao
izvedena etika naela ija je uloga upravo u pa-
lijativnoj skrbi temelj izgradnje kvalitetnog odno-
sa izmeu bolesnika i lanova interdisciplinarnog
tima, a svoje uporite nalazi u govorenju istine,
uvanju tajne i ispunjenju obeanja.
ZAKLJUAK
Neosporna je injenica da je palijativna medicina
dio medicine neposredno vezan uz pojavu smrti i
umiranja, stoga se velika pozornost usmjerava na
brojna etika pitanja i dileme vezane uz kraj ivota
bolesnika, poglavito u dananje doba visoke teh-
nologije u kojem je sve izrazitija potreba za
humanou. Svjedoci smo sve ubrzanijeg napretka
medicinskih znanosti i tehnologije s jedne, te ma-
sovne dehumanizacije zdravstva s druge strane14.
Najbolja medicina ovjeku je ovjek15. Potreba za
humanou najintenzivnija je u ljudskoj borbi za
ivot. Palijativna je skrb/medicina upravo humana
briga za ovjeka (bolesnika) u njegovoj posljednjoj
borbi borbi za to je mogue kvalitetniji ivot do
smrti16. Stoga postojanje palijativne skrbi u potpu-
nosti opravdava etiko-humanistike pothvate
dananje medicine, razvijajui time zrelost civiliza-
cijske misli modernog drutva u brizi za ovjeka.
LITERATURA
1. Potter VR. Bioethics, the Science for Survival. In: Potter
VR (ed.). Bioethics bridge to the future. New Jersey:
Prentice-Hall Inc. England, 1971;1-5.
2. egota I. Van Rensselaerr Potter II: otac bioetike.
Bioetiki svesci. Rijeka: Medicinski fakultet Rijeka, Kate-
dra za drutvene znanosti, 1999;6.
medicina 2008, Vol. 44, No. 2, p. 146-151
 3. egota I. Interwievi: Van Rensselaer Potter, Rihito Kimu-
ra, Albert Jonsen, Hyakudai Sakamoto. Bioetiki svesci.
Rijeka: Medicinski fakultet Rijeka, Katedra za drutvene
znanosti, 1999;19.
4. egota I. to je bioetika? U: egota I (ur). Nova medicin-
ska etika (bioetika). Rijeka: Medicinski fakultet
Sveuilita u Rijeci, 2000;16.
5. Sgreccia E. La bioetica e i suoi principi. In: Manuale di
Bioetica. Milano: Vita e Pensiero-Largo A. Gemelli,
1986;45-52.
6. Callahan D. Bioethics. In: Reich WT. (eds). Encyclopedia
of Bioethics. 2nd Edition. New York: Macmillan Pu-
blishing Company, 1995;250.
7. Prvi kongres palijativne skrbi Hrvatske s meunarodnim
sudjelovanjem povodom Svjetskog dan hospicija i pa-
lijativne skrbi 7. 10. 2006. Available at http://www.ho-
spicij-hrvatska/hr/. Accessed July 30, 2008.
8. Better palliative care for older people. Available at
http//www.euro.who.int/document/e82933.pdf. Acces-
sed July 30, 2008.
9. Commeettee of Ministers. Available at http://www.coe.
int/cm. Accessed July 30, 2008.
medicina 2008, Vol. 44, No. 2, p. 146-151
10. Singer P. About Ethics. In: Practical Ethics. 2nd Edition.
Cambridge: Cambridge University Press, 1999;1-12.
11. Frkovi A. Bioetika u klinikoj praksi. Zagreb: Pergame-
na, 2006;205.
12. Harris J. Consent and End of Life Decisions. J Med Ethics
2003;29:10-5.
13. National Hospice and Palliative Care Organisation
(NHPCO). Diversity Toolkit. An Ethical Framework for
Opening Doors and Building Bridges. Abstracts of The
1st National Conference on Access to Hospice and Pal-
liative Care. St.Louis, 2005;46-7.
14. Pessini L. Tretman i skrb o kritinim bolesnicima na
kraju ivota: projekt SUPPORT (in Portugese). In: Pessini
L (ed). Distansia: At quando prolongar a vida? So
Paulo: Editora do Centro Universitrio So Camilo,
Edies Loyola, 2001;75-80.
15. Pozai V. Medicinska etika u svjetlu kranske antropo-
logije. U: Kurjak A, Silobri V (ur.) Bioetika u teoriji i
praksi. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 2001;186-7.
16. Jui A. Bioetika umiranja. U: Kurjak A, Silobri V (ur.)
Bioetika u teoriji i praksi. Zagreb: Nakladni zavod Glo-
bus, 2001;59-60.
http://hrcak.srce.hr/medicina 151