Bogoslovska smotra, 84 (2014.

) 4, 881906

UDK 2-446/448+616-036.882
Primljeno: 13. 6. 2014.
Prihvaeno: 25. 9. 2014.
Pregledni lanak
881

Palijativna skrb i medicinsko-duhovne

potrebe terminalnih bolesnika
Suzana VULETI

Katoliki bogoslovni fakultet u akovu Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Petra Preradovia 17, p.p. 54, 31 400 akovo
suzanavuletic007@gmail.com

Brankica JURANI

Medicinski fakultet Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Josipa Huttlera 4, p.p. 392, 31 000 Osijek
juranicbrankica@gmail.com

tefica MIKI

Medicinski fakultet Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Josipa Huttlera 4, p.p. 392, 31 000 Osijek
steficamiksic@gmail.com

eljko RAKOEC

Kardinala A. Stepinca 27, 31 000 Osijek

zeljko.rakosec@zg.t-com.hr

Suzana VULETI Brankica JURANI tefica MIKI eljko RAKOEC

Saetak
Posljednjih se godina, nemonou medicine da djelotvorno odgovori na sve vei broj
smrtonosnih ishoda bolesti, javlja snana potreba za uspostavom palijativne medicine, pokreta hospicija i terapeutske primjene duhovne skrbi, kako bi se bolesnicima s
progresivnim neizljeivim bolestima omoguilo holistiko ublaavanje tjelesne boli i
psiholoke patnje medicinskom i duhovnom skrbi, kojima bi se poboljala preostala
kvaliteta ivota i omoguilo dostojanstveno umiranje.
S tim ciljem, ovaj lanak opisuje osnovne znaajke, organizacijske oblike, zakonodavne okvire, potrebu uspostave i pristup palijativne medicine uvaavajui medicinske i
duhovne potrebe terminalnih bolesnika.
Kljune rijei: palijativna medicina, integralna skrb, holistiki pristup, duhovna skrb,
dostojanstveno umiranje.

881

Suzana VULETI Brankica JURANI tefica MIKI eljko RAKOE,

Palijativna skrb i medicinsko-duhovne potrebe terminalnih bolesnika

Uvod
Oduvijek je bila prepoznata tenja da se umiruima nastoji olakati posljednje trenutke ivota, duhovnom i humanom pratnjom, te primjerenom medicinskom skrbi. Meutim, do sredine XX. stoljea medicinska je znanost bila
relativno ograniena u uinkovitom suzbijanju boli i kontroli simptoma. Recentniji napredak u ljekovitoj terapiji, u kombinaciji s veim razumijevanjem
psihosocijalnih i duhovnih potreba umiruih bolesnika, otvorio je put razvitku i djelotvornosti palijativne medicine.1 U suvremenoj medicini posebnu
vanost dobiva tzv. ublaujue lijeenje namijenjeno da uini podnoljivom patnju u zavrnoj fazi bolesti i da u isto vrijeme osigura bolesniku odgovarajuu
ljudsku patnju.2
Praksa palijativne medicine pojavila se s modernim hospicijskim pokretom koji se temeljio na filozofiji cjelovitog tretmana itave osobe, kojim su se
nastojale prepoznati sloene potrebe umiruih bolesnika koje nadilaze konvencionalni medicinski pristup u razumijevanju i lijeenju bolesti, odnosno,
gdje kurativna medicina svojim dijagnostiko-terapijskim kao ni znanstvenotehnolokim pristupom vie ne moe pomoi oboljelima, ve se stavlja naglasak na duhovne potrebe bolesnika i njegovih blinjih.
Namjera nam je u ovome lanku staviti naglasak upravo na duhovne
potrebe bolesnika u zavrnom ivotnom stadiju, te pokuati uvidjeti: Moe
li se govoriti o dostojanstvu umiranja jednako kao i o dostojanstvu ivljenja?
Moe li duhovna skrb u sklopu palijativne skrbi pridonijeti lakem prebroivanju tekih egzistencijalnih razdoblja? Moe li religioznost ponuditi neki vid
duhovne medicine za ublaavanje fizikih bolova i psihike patnje? Koju
pastoralnu ulogu moe imati duhovnost kod osoba sa smrtnom boleu i njihovih blinjih?

1. Palijativna medicina
Palijativna medicina predstavlja jednu od novijih subspecijalistikih grana
moderne humanistike medicine. Njezina je definicija prihvaena u Velikoj
Britaniji 1987. godine kao zasebna medicinska specijalizacija koja prouava i
primjenjuje medicinsku skrb bolesnicima oboljelima od aktivne i uznapredovale bolesti ija je prognoza nepovoljna i nepredvidiva. Ona obuhvaa praenje
1
2

882

Usp. Morana BRKLJAI AGROVI, Palijativna medicina u Hrvatskoj. Nunost implementacije u zdravstveni sustav, u: Medicina, 46 (2010.) 1, 37.
IVAN PAVAO II., Evangelium vitae Evanelje ivota. Enciklika o vrijednosti i nepovredivosti
ljudskog ivota (25. III. 1995.), Zagreb, 1995., br. 65 (dalje: EV).

Bogoslovska smotra, 84 (2014.) 4, 881906

i kontrolu pacijenata s progresivnom boleu u odmakloj fazi, kontrolom boli i

drugih simptoma, usmjeravajui svoju skrb na probleme psiholoke, drutvene i duhovne naravi.
Izraz palijativna medicina u literaturi se poistovjeuje s razliitim sinonimima, poput hospicijske skrbi, terminalne skrbi, skrbi za udobnost,
suportivne skrbi ili skrbi na kraju ivota. Hospicijska skrb jest skrb za cjelovitu osobu, s ciljem zadovoljavanja potreba fizike, emocionalne, socijalne i
duhovne naravi. Suportivna skrb je dio onkoloke skrbi, dok je palijativna skrb
zasebno podruje koje obuhvaa sve pacijente s bolestima opasnima po ivot.3
Skrb na kraju ivota moe se koristiti kao sinonim za palijativnu skrb ili hospicijsku skrb, gdje se kraj ivota (u irem smislu) moe shvatiti kao razdoblje od
jedne do dvije godine tijekom kojih pacijent/obitelj i zdravstveni radnici postaju svjesni da bolest ograniava trajanje ivota. Skrb na kraju ivota (u uem
smislu) predstavlja sveobuhvatnu skrb za umirue pacijente u posljednjih nekoliko sati ili dana ivota (zadnjih 48 ili 72 sata).
Palijativno lijeenje zapoinje kada su iscrpljene klasine metode lijeenja
ili kada su znaci irenja maligne bolesti dosegli takav stupanj da ih bolesnik
teko podnosi. U palijativnu skrb spadaju oni zahvati koji pogoduju pacijentu
i ija je svrha kontrola simptoma, vie no medicinsko kontroliranje bolesne
patologije, putem medicinskih procedura koje pokuavaju poboljati kvalitetu
preostalog ivota oboljelog.4
Bolesniku je potrebno osigurati najbolju moguu kontrolu boli, holistiki
pruenom medicinom5 i integrativnom skrbi. Velik utjecaj na takvo poimanje
izvrio je koncept totalne boli6 (koji obuhvaa dimenziju tjelesne boli i duevne patnje), Cicely Saunders, utemeljiteljice hospicija sv. Kristofora, koja pod tim
pojmom podrazumijeva tretman fizikog, mentalnog, socijalnog i duhovnog
aspekta boli kod bolesnika.7

5
6
7

ASSOCIATION FOR PALLIATIVE CARE, White Paper on standards and norms for
hospice and palliative care in Europe: part 1. Recommendations from the European
Association for Palliative Care, u: European Journal of Palliative Care, 16 (2009.) 6, 1113.
Usp. Vittorio VENTAFRIDA, Cure palliative, u: Giuseppe CIN Efisio LOCCI Carlo
ROCCHETTA Luciano SANDRIN (ur.), Dizionario di teologia pastorale sanitaria, Torino,
1997., 325326.
Usp. Nagai JACOBSON Mary GAIL Margaret BURKHARDT, Spirituality: Cornerstone of holistic nursing practice, u: Holistic Nursing Practice, 3 (1989.) 3, 1826.
David CLARK, Total pain, disciplinary power and the body in the work of Cicely
Saunders, u: Social, Science & Medicine, 49 (1999.) 6, 727736.
Dame Cicely SAUNDERS, The evolution of palliative care, u: Journal of Social Medicine,
94 (2001.) 9, 430432.

883

Suzana VULETI Brankica JURANI tefica MIKI eljko RAKOE,

Palijativna skrb i medicinsko-duhovne potrebe terminalnih bolesnika

Svjetska zdravstvena organizacija definira palijativnu skrb kao pristup

koji poboljava kvalitetu ivota bolesnika i njihovih blinjih, suoenih s problemima povezanima sa ivotno ugroavajuim bolestima, putem prevencije
i ublaavanja patnje, sredstvima rane identifikacije i besprijekorne procjene
te suzbijanja/lijeenja boli i drugih problema fiziko-bioloke, psiho-socijalne
i duhovne naravi.8 Njezina glavna svrha je pokuaj prevencije i ublaavanje
patnje te pruanje podrke kako bi se poboljala kvaliteta preostalog ivota,
neovisno o dijagnostikoj providnosti smrtnoga ishoda.9 Onda kada kurativna medicina kae nema vie pomoi, moderna palijativna medicina i hospicij
smatraju da se moe jo mnogo toga uiniti10 svojim pristupom i prilagoenim organizacijskim oblicima.

1.1. Osnovne znaajke, organizacijski oblici i pristup palijativne medicine

Meu strunjacima za palijativnu skrb diljem europskih zemalja priznat je stanovit skup zajednikih vrijednosti. On ukljuuje:
Vrijednost pacijentove autonomije i dostojanstva osobi u razdoblju umiranja i smrti treba pristupiti humano, na nain da se potvruje sve
ukupnost njezinih pozitivnih osobina, kvaliteta i vrijednosti kao to su
dostojanstvo, samopotovanje, samoodreenje i individualnost.11
Potrebu za individualnim planiranjem i donoenjem odluka palijativnu skrb
treba izvoditi na uljudan i otvoren nain, s osjetljivou za osobne, kulturne i vjerske vrijednosti i vjerovanja, te potujui zakone pojedine
zemlje.
Holistiki pristup on obuhvaa integralnu medicinsku skrb na fizikoj,
psihikoj i duhovnoj razini terminalnih bolesnika.12
8
9

10
11

12

884

Usp. WORLD HEALTH ORGANISATION, National cancer control programmes: policies and managerial guidelines, Geneva, 2002., 84.
Usp. COUNCIL OF EUROPE, Recommendation Rec (2003) 24 of the Committee of Ministers to member states on the organisation of palliative care, 2003., u: www.coe.int/t/
dg3/health/Source/Rec(2003)24_en.pdf (2. III. 2014.).
Mirko TIFANI, Kultura umiranja, smrti i alovanja, Rijeka, 2009., 288.
Pacijent zadrava svoje samoodreenje u vezi ovlasti nad odluivanjem o mjestu i postupcima skrbi. To zahtijeva pruanje odgovarajuih informacija o dijagnozi, prognozi,
opcijama lijeenja i njege, te svim ostalim relevantnim aspektima skrbi. Usp. Kathryn
PROULX Cynthia JACELON, Dying with dignity: The good patient versus the good
death, u: American Journal of Hospice and Palliative Medicine, 21 (2004.) 2, 116120.
Usp. ASSOCIATION FOR PALLIATIVE CARE, White Paper on standards and norms
for hospice and palliative care in Europe: part 1. Recommendations from the European
Association for Palliative Care, 1416.

Bogoslovska smotra, 84 (2014.) 4, 881906

Prema definiciji Europskog drutva za palijativnu skrb i prema odreenju Svjetske zdravstvene organizacije ciljevi palijativne skrbi su sljedei: postii osloboenje od boli i ostalih neugodnih simptoma; umiranje i smrt afirmirati kao prirodne procese: smrt prepustiti prirodnom tijeku bez namjere da ju
se odgodi ili pouri; integrirati tjelesni, psihosocijalni i duhovni aspekt skrbi;
pomoi osobi ivjeti to aktivnije i kvalitetnije do same smrti; poduavati njegovatelje/obitelj tijekom bolesti i podrati ih u procesu tugovanja.13 Temeljni joj
je pak cilj: postii najbolju moguu kvalitetu ivota kroz olakanje patnje, kontrolu simptoma i povrat ivotnih funkcija uz potovanje osobnih, kulturnih,
religijskih i etikih vrijednosti; podrati kvalitetan meusobni odnos; pobrinuti se da se pacijent osjea sigurno i zatieno; biti osjeajan prema pacijentovim strahovanjima u procesu umiranja, potovati pacijentova oekivanja glede
naina okonanja ivota; pomoi pacijentu pronai unutarnju snagu; ponuditi
religiozne obrede koji su pacijentu znaajni; biti sposoban uiti od vlastitih
pacijenata i imati interdisciplinarni tim kada je potreban.14
Da bi se to ostvarilo, nuna je primjena odreenih tretmana:
Palijativni pristup pacijentima je nain integriranja palijativnih metoda i
postupaka. To ne ukljuuje samo farmakoloke i nefarmakoloke mjere
suzbijanja simptoma, ve i komunikaciju s pacijentom i obitelji, kao i s
drugim zdravstvenim djelatnicima, te odluivanje i postavljanje ciljeva
u skladu s naelima palijativne skrbi.
Specijalistika palijativna skrb odnosi se na interdisciplinarni tim ija je
strunost potrebna kako bi se optimizirala kvaliteta ivota terminalnih
osoba.15
Palijativna skrb moe nadopuniti i poboljati terapiju koja utjee na bolest, ili pak moe postati glavno sredite skrbi. Prijelaz s kurativne na palijativnu skrb ee je postupan, negoli jasno vremenski razgranien, ve prema
tome kako se ciljevi lijeenja sve vie i vie prebacuju s produenja ivota na
13

14

15

Usp. EUROPEAN ASSOCIATION FOR PALLIATIVE CARE, Definition of Palliative

Care, u: www.eapcnet.org/about/definition.html (3. V. 2012.); WORLD HEALTH ORGANIZATION, Definition of Palliative Care, u: http://www.who.int/cancer/palliative/
definition/en (3. V. 2012.).
Usp. Mieke VERMANDERE Jan DE LEPELEIRE i DR., Outcome Measures of Spiritual care in palliative Home Care: A Qualitative Study, u: American Journal of Hospice &
Palliative Medicine, 30 (2012.) 5, 437.
Usp. Elio SGRECCIA, Manuale di bioetica. Fondamenti ed etica biomedica, I, Milano, 1999.,
736737.

885

Suzana VULETI Brankica JURANI tefica MIKI eljko RAKOE,

Palijativna skrb i medicinsko-duhovne potrebe terminalnih bolesnika

ouvanje kvalitete ivota, s potrebom za pronalaenjem ravnotee izmeu koristi i tereta lijeenja.16 Veina pacijenata treba palijativnu skrb samo u daleko
uznapredovaloj bolesti, no nekima je potrebno pruiti palijativne intervencije
kako bi nadvladali krize u ranijim fazama progresivne bolesti.
Danas u 120 drava svijeta postoje manje ili vie razvijeni sustavi palijativne, hospicijske ili suportivne skrbi. Palijativnu skrb moe se organizirati na
vie razina:
Palijativna skrb u okviru primarne zdravstvene zatite u domovima
zdravlja, koja ukljuuje:
Dnevnu palijativnu skrb, tj. pruanje skrbi terminalnom bolesniku
na nekoliko sati ili tijekom itavoga dana, zbog primanja terapije ili
skrbi za vrijeme odsustva lanova obitelji, u sklopu:
Ambulante/savjetovalita za palijativnu skrb gdje se skrbi o bolesniku u terminalnoj fazi i njegovim blinjima, uskom suradnjom
i savjetovanjem sa strunjacima u specijalistikim bolnicama.
Ambulante za bol koja je najvaniji dio ustanove za palijativnu
skrb.
Ustanova za palijativnu skrb izvan doma zdravlja obuhvaa:
Mobilne timove za palijativnu skrb, koji odlaze po pozivu u kune
posjete palijativnim bolesnicima i provode potrebne intervencije.
Kunu palijativnu skrb, u kojoj skrb bolesniku pruaju njegovi najblii u suradnji s lijenikom obiteljske medicine, koji ima ulogu koordinatora za kompletnu skrb za bolesnika u terminalnoj fazi bolesti.
Postoje jo i Slube alovanja, koje pruaju psiho-socijalnu pomo oaloenima. Tim koji je skrbio o bolesniku u terminalnoj fazi bolesti, potpora je obitelji i osobama koje su bile uz bolesnika i do godinu dana
nakon gubitka.17
Pruanje ovakvih vrsta usluga zahtijeva multiprofesionalni tim s interdisciplinarnim pristupom rada koji raspolae znanjima i vjetinama u svim
aspektima procesa skrbi vezanima uz podruje njihove struke.

16

17

886

Usp. NATIONAL CONSENSUS PROJECT FOR QUALITY PALLIATIVE CARE, Clinical

Practice Guidelines for Quality Palliative Care, 2009., u: www.nationalconsensusproject.org/Guideline.pdf (8. IX. 2009.).
Usp. Brankica JURANI tefica MIKI Suzana VULETI, Ideje i iskustva, O organizaciji palijativne skrbi, u: Veljko OREVI Marijana BRA Lovorka BRAJKOVI
(ur.), Palijativna skrb: Mostovi nade i ovjenosti, Zagreb, 2012., 142155.

Bogoslovska smotra, 84 (2014.) 4, 881906

Multiprofesionalni tim sastoji se od lanova iz razliitih zdravstvenih i

nezdravstvenih struka i disciplina, koji zajedno rade na pruanju i/ili poboljanju skrbi za pacijenta s odreenim stanjem.18 Strunjaci Meunarodnog udruenja za tanatologiju i suicidologiju (IATS) istiu da tim mora biti sastavljen od
ovih lanova sa sljedeim zaduenjima: palijativni lijenik prua optimalnu
razinu kontrole boli i drugih simptoma; medicinska sestra prua svu potrebnu njegu i panju; fizioterapeut pazi na fizioloko odravanje pokretljivosti;
farmaceut brine o dozi analgetika; nutricionist skrbi o redovnim sredstvima
potrebnih i moguih oblika hranjenja; socijalni radnik daje izravnu potporu
pacijentu i obitelji; psiholog prua pomo vezanu za razliite drutvene psiholoke procesa umiranja i smrti; sveenik skrbi o duhovnosti, dok se dobrovoljci
ukljuuju u razne oblike pomoi umiruima i oaloenima. Glavno poslanje
u tom procesu treba imati tanatolog kao obvezan lan zdravstvenog tima koji
brine o strahovima, ljutnji, frustracijama, depresiji i brojnim drugim izazovima s kojima se bolesnik susree nakon spoznaje o fatalnoj bolesti.
Zahtijeva se da hospicijski tim pokazuje uzajamno potovanje svake
struke, ukljuene u pruanje palijativne podrke, koja se najprimjerenije provodi u hospicijima.

1.2. Hospicij
Hospicij je rije kojom se u prolosti oznaavalo organizirana mjesta utoita
za iscrpljene i bolesne, najee u sklopu samostana i pod upravljanjem redovnikih zajednica. Naziv se odnosio na konaita uz hodoasnike putove, namijenjena putnicima, gdje su bolesni, siromani i umorni pronalazili smjetaj i
primali skrb. U kasnijem se povijesnom razdoblju pod tim nazivom podrazumijevala kua umiranja. Danas se taj pojam rabi za odreeno mjesto u kojem
se provode medicinske, njegovateljske i duhovne skrbi za umirueg.
Tijekom povijesti ostale su zapaene brojne vjerske institucije hospicija u
blizinama hramova ili crkvi.19 Zadatak tih ustanova bio je spajanje iskrenoga

18

19

Za podrobniji uvid upuujemo na: Saskia JNGER Martina PESTINGER Frank ELSNER Norbert KRUMM Lukas RADBRUCH, Criteria for successful multiprofessional cooperation in palliative care teams, u: Palliative Medicine, 21 (2007.) 4, 347354; Shane
SINCLAIR Shelley RAFFIN Jose PREIRA Nancy GUEBERT, Collective Soul: The
Spirituality of an Interdiscplinary Palliative Care Team, u: Palliative Supportive Care, 4
(2006.) 1, 1324.
Usp. Valentin POZAI, Katolika crkva i hospicijski pokret, u: Morana BRKLJAI AGROVI (ur.), Medicinska etika u palijativnoj skrbi, Zagreb, 2011., 108111.

887

Suzana VULETI Brankica JURANI tefica MIKI eljko RAKOE,

Palijativna skrb i medicinsko-duhovne potrebe terminalnih bolesnika

ljudskog suosjeanja s najnovijim dostignuima i visoko-strunim istraivanjima u medicini, usmjerenima njezi umiruih.
Pokret hospicija, ili kako ga se jo esto u literaturi naziva, pokret za utoite, niknuo je kao pokuaj humaniziranja tretmana umiruih u solidarnoj
naklonosti prema bolesnicima, tekim patnicima i umiruima. Hospicij razvija
tehniku ublaavanja boli, palijativne medicine i trajne njege upravo za one
bolesnike za koje vie nisu prikladne velike bolnice, a redovite usluge obitelji i
zajednice vie nisu dostatne.20
Utoita pruaju alternativu zavrnom boravku u bolnici za pacijente u
terminalnoj fazi bolesti, s obzirom da moderna, sofisticirana medicinska tehnologija u jedinicama intenzivne njege izdvaja patnika iz drutvenog ivota,
pretvarajui ga u objekt mjerenja biolokih parametara i tretiranja terapije. On
drutveno umire prije, nego je bioloki ivot zavrio21.
U hospiciju se ostvaruje pruanje integriranih usluga psiholoke i duhovne skrbi te cjelovitog sustava potpore, radi pomaganja pacijentima da aktivno ive. Pritom su najvanije zamisli hospicija sljedee:
U hospiciju ivot i osobnost dostiu svoju puninu. ovjek ne gubi svoju
osobnost, ve do kraja ivi ispunjeno.
Bolesnicima se ne produava ivot po svaku cijenu, ve se poboljava
njegova kvaliteta u preostalim danima.
U hospiciju se ne bori protiv smrti. ovjeku se dozvoljava umrijeti, ne
primjenjujui ni eutanaziju, ni distanaziju.22
Umiranje se shvaa kao dio ivota. S umiruim se treba postupati kao
sa ivim biem, iako je u komi iz koje se pretpostavlja da se nikada niti
nee probuditi.
U hospiciju rade strune osobe, ali i dragovoljci. Osim pomoi umiruima, pomae se i rodbini te svima onima koji aluju nakon smrti drage
osobe.23
20

21
22

23

888

Uglavnom se sastoji od malog stacionara (do maksimalno 10 kreveta), dnevne bolnice,

ambulante za bol i palijativnu skrb kao i sobe za okupljanje mobilnog palijativnog tima.
U Hrvatskoj postoji jedan takav skromni hospicij u Rijeci, Marija Krucifiksa Kozuli,
otvoren u sijenju 2013. godine.
Anica JUI, Osnovne etike rasprave u hospicijskoj/palijativnoj skrbi, u: Medix, 14
(2008.) 75/76, 146152.
Vie o toj bioetikoj dilemi vidi u: Suzana VULETI Brankica JURANI tefica MIKI eljko RAKOEC, Biomedicinski i moralno-etiki aspekti distanazije. U agoniji
umiranja pred medicinskom beskorisnou, u: Diacovensia, 22 (2014.) 2, 163200.
Usp. Natalija KUSTEC, Postupci s umiruim osobama i onima koji aluju za njima, Dodatak A, u: Adrian Predrag KEZELE, ivot-smrt-ivot. Otkrivanje pravog znaenja umira-

Bogoslovska smotra, 84 (2014.) 4, 881906

Dostojanstvo u umiranju, kakvo susreemo u hospiciju, pretpostavlja

ublaenje boli i osloboenje od duevne tjeskobe koja mui ovjeka, uz jamstvo da se osoba nee osjetiti naputenom, nepoeljnom i nevrijednom. To je
jedino pravo ljudsko rjeenje na kraju ivota.24 Koliko se ono zakonodavno
uspjelo ostvariti, nastojat emo uvidjeti u iduem odlomku.

1.3. Zakonodavni okviri potrebe uspostave palijativne medicine

Pravo na palijativnu skrb jedno je od osnovnih ljudskih prava na zdravstvenu zatitu, koje je potvrdila Svjetska zdravstvena organizacija. Nju podupiru
brojni pravni dokumenti Svjetskoga lijenikog udruenja: Rezolucija o pravima
bolesnih i umiruih (1976.), Preporuka o pravima bolesnih i umiruih (1979.), Deklaracija o eutanaziji (1987.), Rezolucija o trajnom stanju vegetiranja (1989.), Rezolucija o
naelima skrbi za neizljeive i umirue pacijente s jakom kroninom boli (1990.), Kanadska deklaracija (iz 1992. i 2000.); Preporuka o zatiti ljudskih prava i dostojanstva
terminalno oboljelih i umiruih (1999.), Cape Town deklaracija (2003.), Preporuke ministara Vijea Europe (2003.), Barcelonska deklaracija o palijativnoj skrbi (2005.), Korejska deklaracija (2005.), Venecijanska deklaracija o neizljeivim smrtonosnim bolestima
(2006.).25 Svim se tim odrednicama eljela pruiti podrka razvoju istraivanja
na podruju palijativne skrbi i omoguiti da se neizljeivim i terminalnim bolesnicima zajame potrebna pravna i drutvena zatita.26 I Europska konvencija
za zatitu ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bia u odnosu na primjenu biologije i
medicine, Konvencija o ljudskim pravima i biomedicina, utvrdila je obvezu potovanja i zatite dostojanstva neizljeivog i terminalnog bolesnika.
Prema Preporuci Vijea Europe, O organizaciji palijativne skrbi, navodi se
da je palijativna skrb integralni dio zdravstvenog sustava i neotuivi element
graanskog prava na zdravstvenu skrb i zato je odgovornost vlade, jamiti i
uiniti palijativnu skrb pristupanom svakome tko je treba27. To podrazumijeva da svaka osoba ima pravo donijeti odluke i odrediti specifine uvjete u
kojima e se umiranje i smrt dogoditi. Svrha toga zahtjeva jest osigurati odgo24
25
26

27

nja i smrti, akovec, 2003., 260261.

Usp. Valentin POZAI, Rjeenje je hospicij, a ne eutanazija!, u: Anica JUI i DR. (ur.),
Hospicij i palijativna skrb, Zagreb, 1995., 4954.
Navedeni pravni dokumenti dostupni su u: Niko ZURAK (ur.), Medicinska etika, Zagreb,
2007., 291295.
PARLAMENTARNA SKUPTINA VIJEA EUROPE, Zatita ljudskih prava i dostojanstvo neizljeivih i terminalnih bolesnika, Preporuka br. 1418, u: http://assembly.coe.int/
main.asp?link=/Documents/AdoptedText/ta99/EREC1418.htm.
HRVATSKO KATOLIKO LIJENIKO DRUVO, Medicinska etika u palijativnoj skrbi,
Morana Brkljai-agrovi (ur.), Zagreb, 2011., 8.

889

Suzana VULETI Brankica JURANI tefica MIKI eljko RAKOE,

Palijativna skrb i medicinsko-duhovne potrebe terminalnih bolesnika

varajuu podrku i potovanje ljudskih prava i vrijednosti te omoguiti postizanje kvalitetne skrbi pred kraj ivota i dobre smrti kao osnovnoga ljudskog
prava umiruih.
Vijee Europe naglaava ove ciljeve palijativne skrbi: potovanje vrijednosti ljudskih i bolesnikih prava, ljudskog dostojanstva, socijalne povezanosti, jednakosti, solidarnosti i jednakih mogunosti pristupa.
Tu su inicijativu Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo zdravlja nastojali uvrstiti i u hrvatski zakon, u okviru Nacionalne strategije razvoja zdravstva
2012. 2020.28, u kojoj su ukratko opisani organizacijski i zakonski okvir palijativne skrbi, te su navedene prioritetne aktivnosti vezane uz strateki razvoj
palijativne skrbi. Ona je, u bliem vremenskom okviru, opisana u Stratekom
planu razvoja palijativne skrbi za razdoblje 2013. 2015., koji je izraen prema preporukama Europskog drutva za palijativnu skrb Bijeloj knjizi o standardima i
normativima za hospicijsku i palijativnu skrb u Europi, te Preporuci Rec (2003) 24
Povjerenstva ministara Vijea Europe dravama lanicama o organiziranju palijativne
skrbi.29 Pratei dokument je Bijela knjiga palijativne skrbi u Hrvatskoj, prilagoena
verzija Bijele knjige Europskog drutva za palijativnu skrb, kojom se pruaju smjernice i preporuke za davatelje usluga, dionike i donosioce odluka.
U Hrvatskoj je jo od 2003. godine predviena organizacija palijativne
skrbi. U Zakonu o zdravstvenoj zatiti palijativna skrb navedena je kao jedna od
mjera zdravstvene zatite (l. 8), a kao djelatnost uvrtena je na primarnu razinu (l. 25). Ta je djelatnost, uz ostale, uvrtena i u djelatnost Domova zdravlja
(l. 69), te je utvreno da svaki Dom zdravlja na teritoriju Republike Hrvatske
mora osigurati i Ustanovu za palijativnu skrb.30
Iako je pravo na palijativnu skrb jedno od osnovnih ljudskih prava te ga
kao takvoga priznaje vie od 120 zemalja svijeta, naalost, Republika Hrvatska
nema na cijelom svojem teritoriju niti jednu slubenu instituciju palijativne

28
29

30

890

MINISTARSTVO ZDRAVLJA, Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012. 2020., u:

www.zdravlje.hr (1. IV. 2014.).
Lukas RADBRUCH Sheila PAYNE, White Paper on standards and norms for hospice
and palliative care in Europe: part 1. Recommendations from the European Association for Palliative Care, u: European Journal of Palliative Care, 16 (2009.) 6, 278289; Lukas
RADBRUCH Sheila PAYNE, White Paper on standards and norms for hospice and
palliative care in Europe: part 2. Recommendations from the European Association for
Palliative Care, u: European Journal of Palliative Care, 17 (2010.) 6, 2233; Recommendation Rec (2003) 24 of the Committee of Ministers to member states on the organisation
of palliative care, u: http://www.coe.int/t/dg3/health/Source/Rec%282003%2924_en.pdf
(5.II. 2014.).
Zakon o zdravstvenoj zatiti, u: Narodne novine, 121/2003., l. 8, l. 25, l. 69 i l. 71.

Bogoslovska smotra, 84 (2014.) 4, 881906

skrbi ukljuenu u zdravstveni sustav, a donedavno nije postojao niti razvijen

sustav edukacije iz podruja palijativne skrbi na svim razinama.
Danas smo, uz zakonske izmjene, svjedoci poetka osnivanja prvih jedinica palijativne medicine u Hrvatskoj.31 Hospicijski pokret u Hrvatskoj zaet je
1994. godine, izrazitim zalaganjem doktorice Anice Jui i njezinih suradnika.32
Pomo u Zagrebu33 ostvaruje se od 2000. godine, pruajui daljnje poticaje za
implementaciju palijativne skrbi u hrvatski zdravstveni sustav, opravdavajui
etiko-humanistike pothvate suvremene medicine i razvijajui time zrelost
civilizacijske misli modernog drutva u brizi za ovjeka.34
U daljnjem razvoju, treba organizirati educirane interdisciplinarne timove; osigurati raspolaganje lijekovima i strunim pomagalima; izgraditi hospicije te donijeti zakone koji tite bolesnika i sve one koji za njega skrbe. Palijativna skrb u javnosti se treba promicati kao oblik cjelovitog strunog, javnog i
humanitarnog djelovanja.
Vijee Europe preporuuje da svi radnici u zdravstvu moraju pouzdano
vladati osnovnim principima palijativne skrbi i biti sposobni primjenjivati ih
u praksi.35 Unato tim preporukama, palijativna skrb ostaje slabo razvijenom.36
U osiguravanju kvalitete bit e vano poticati povezivanje i suradnju sa
Svjetskom zdravstvenom organizacijom, Savjetom Europe, Meunarodnim
udruenjem za hospicijsku i palijativnu skrb, Europskim udruenjem za hospicijsku i palijativnu skrb te s Radnom skupinom za palijativnu skrb Srednje i
Istone Europe.

31
32

33

34

35

36

Usp. Marijana BRA, Palijativna medicina i eutanazija, Zagreb, 2011., 6.

Usp. Anica JUI Marijana PERSOLI GUDELJ, Croatia Development of a Hospice Movement and Palliative Care, u: Journal of Pain Symptom Management, 24 (2002.) 2, 180182;
David OLIVER Fliss MURTAGH Anica JUI, Palliative care in Croatia an international collaboration, u: European Journal of Palliative Care, 12 (2005.) 3, 127129.
Udruga prijatelja nade djeluje na gradskoj razini sa sjeditem u Domu zdravlja Maksimir, Hireva 1, telefon: 01/2344835. Hrvatska udruga prijatelja hospicija djeluje na
republikoj razini, sa sjeditem u Gundulievoj 49, 10 000 Zagreb, telefon: 01/4855730.
Hrvatsko drutvo za hospicijsku/palijativnu skrb Hrvatskoga lijenikog zbora djeluje
u sreditu Hrvatskoga lijenikog doma, ubieva 9, 10 000 Zagreb (kontakt osoba: Anica Jui).
Usp. Iva SORTA BILAJAC Morana BRKLJAI AGROVI, Palijativna skrb u Hrvatskoj na pragu ulaska u Europsku uniju: medicinsko-pravni i medicinsko-etiki osvrt, u:
Medicina fluminensis, 48 (2012.) 2, 139141.
NATIONAL CONSENSUS PROJECT FOR QUALITY PALLIATIVE CARE, Clinical Practice Guidelines for Quality Palliative Care, 2004., 22009., u: www.nationalconsensusproject.org/Guideline.pdf (8. IX. 2009.).
Rezultati istraivanja Radne skupine EAPC pokazali su da, od 52 europske zemlje, u
samo pet njih je dobro razvijena i razgranata mrea stacionarnih hospicija.

891

Suzana VULETI Brankica JURANI tefica MIKI eljko RAKOE,

Palijativna skrb i medicinsko-duhovne potrebe terminalnih bolesnika

Prioriteti daljnjeg razvoja i implementacije palijativne skrbi trebali bi biti

multidimenzionalni, interdisciplinarni, jednostavno primjenjivi, znanstveno
utvreni, kliniki potvreni i beneficirajui naini promoviranog ostvarenja
svih segmenata palijativne skrbi. Pravinost pristupa palijativnoj skrbi treba
biti zajamena u svim europskim zemljama, ime se osigurava pruanje palijativne skrbi u skladu s potrebama bez obzira na kulturne, etnike ili druge
osnove i platenu mo. Konkretne potrebe terminalnih bolesnika uvidjet emo
u iduem poglavlju.

2. Potrebe bolesnika u terminalnoj fazi

Prema statistikim podatcima Svjetske zdravstvene organizacije, u europskoj
regiji, vie od 320.000 onkolokih i 285.000 neonkolokih bolesnika treba pomo ili skrb specijalistikih slubi palijativne skrbi. Nedavne procjene pokazuju da je za palijativnu i hospicijsku skrb potrebno 80 do 100 kreveta na 1.000.000
stanovnika. Prema okvirnim procjenama, populaciju kojoj je potreban neki
oblik palijativne skrbi ini izmeu 50% i 89% svih umiruih pacijenata, to bi
u Republici Hrvatskoj bilo oko 26.000 do 46.000 pacijenata godinje.37
Potrebe umiruih, ukratko, bile bi sljedee: potreba za ublaavanjem boli,
potreba za ouvanjem samopotovanja, potreba za panjom i pripadanjem,
potreba za suosjeanjem, potreba za komunikacijom i duhovne potrebe. Emocionalne i duhovne boli nerijetko su vee od tjelesnih ili pak poveavaju pacijentovu tjelesnu bol. U trenutku kada pacijent shvati kako je smrt neizbjena,
duhovne, drutvene, ekonomske, psiholoke i ostale vrste boli postaju meusobno isprepletene. Navedene se potrebe dalje klasificiraju kao medicinske i
duhovne. Njih emo obraditi u narednim odlomcima.

2.1. Potrebe medicinske skrbi terminalnih bolesnika

Iako je medicina, u specijaliziranim odjelima intenzivne njege, doivjela tehniki visokokvalificirani razvoj, postavlja se pitanje zadovoljavanja ovjekovih
potreba i elja na socijalnoj i duevnoj razini. Ni u posljednjoj ivotnoj fazi ne
moe se teite staviti samo na produljenje ivota, nego je potrebno osigurati
i njegovu kvalitetu (to podrazumijeva i njegov kvalitetan kraj). On se moe

37

892

Strateki plan razvoja palijativne skrbi u republici Hrvatskoj za razdoblje 2013. 2015.,
11, u: http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&ved=0CDE
QFjAB&url=http%3A%2F%2Fww (4. V. 2014.).

Bogoslovska smotra, 84 (2014.) 4, 881906

ostvariti integriranim pristupom uvaavanja medicinskog i duhovnog pristupa umiruim bolesnicima.

Jedan takav projekt, s ciljem razumijevanja procesa hospitaliziranog
umiranja i doprinosa u promicanju jedne humanije skrbi terminalnih bolesnika, bio je projekt nazvan SUPPORT38 (The Study to Understand Prognoses and
Preferences for Outcomes and Risks of Treatments). On posebno istie neke znaajke terminalnog stadija.
Terminalni stadij je zavrno razdoblje ivota, kada medicina spoznaje da
se stanje nepovratnih bolesnika vie ne moe iz/lijeiti standardnim terapijama, nego je mogue samo ublaavati patnju tijekom postupnog pogoranja
zdravstvenog stanja i neminovno pribliavane smrti.
Terminalni bolesnik39 je pacijent koji boluje od razvojno nepovratne patologije koja izaziva smrt, a kojem medicinska terapija vie ne pomae. Terminalni bolesnik je osoba kod koje se s prilinom medicinskom sigurnou zna
da je smrt samo pitanje trenutka, dana ili tjedna. Radi se o imanentnoj smrti
koja samo to nije uslijedila. Sada glavnu rije uzimaju one osobe ili slube koje terminalnom bolesniku omoguavaju to je mogue vie ljudski zavretak,
pruajui razliite oblike asistencije, od duhovne i moralne do psiholoke i
emocionalne, te svojom nazonou ine humanu atmosferu posljednjih trenutaka ljudske egzistencije40.
Terminalna faza ljudskog ivota obino se vee uz gubitak dostojanstva,
posvemanju fiziku nemo i nedostatak intelektualne prisebnosti. Tu fazu
bolesnika openito prate osjeaj depresije, stresa, anksioznosti i oaja, loa klinika kvaliteta ivota, zahtjev za kliniki asistiranim suicidom (eutanazijom),
ili pak distanazijom Njihovo umiranje zapoinje akutnim stadijem to ga
bolniari nazivaju konanom fazom. Nju karakteriziraju stanja u kojima osobe
s oteenjima u modanim hemisferama ulaze u kronino stanje nesvijesti,
zvano, postojano vegetirajue stanje.
Iako trenutak postavljanja dijagnoze neizljeive bolesti najavljuje blizinu
izvjesne smrti, ivot jo uvijek ne gubi svoju vrijednost, znaenje i sadraje,
te se i nadalje puno toga moe uiniti s umiruim i za njega. Ostvariti najbolju moguu kvalitetu ivljenja sve do same smrti, u skladu s vrijednostima i

38

39
40

A Controlled trial to improve care for seriously ill hospitalized patients: the study to understand prognoses and preferences for outcomes and risks of treatments (SUPPORT),
u: Journal of the American Medical Association, 274 (1955.) 20, 15911598.
Usp. Graziela SINACCIO Elisabetta ROBERT, Malato terminale, u: Salvino LEONE
Salvatore PRIVITERA (ur.), Nuovo dizionario di Bioetica, Roma Acireale, 2004., 579580.
Toni MATULI, Medicinsko prevrednovanje etikih granica, Zagreb, 2006., 155156.

893

Suzana VULETI Brankica JURANI tefica MIKI eljko RAKOE,

Palijativna skrb i medicinsko-duhovne potrebe terminalnih bolesnika

okolnostima osobe, znai pruiti umiruem dobru skrb te mu u najveoj mjeri

omoguiti aktivnu ukljuenost u obiteljski i drutveni ivot.
Papinska akademija za ivot napominje: Kada je lijenik svjestan da
vie nije mogue sprijeiti smrt pacijenta i da bi jedini rezultat intenzivnoga
terapijskog tretmana bio dodavanje patnje na patnju, treba priznati granice
medicinske znanosti i svoje osobne intervencije te prihvatiti neizbjenost i neumoljivost smrti41. Zalaganje lijenika i ostalih zdravstvenih radnika treba
se nastaviti paljivom i uinkovitom, tzv. razmjernom terapijom i palijativnom skrbi, najadekvatnije prepoznatoj u konceptu ortotanazije, koja udruuje
znanstvenu i humanu sposobnost u slubi onemoale osobe.
Ortotanazija (od gr. orthos = pravilan i thanatos = smrt) je normalan ili
prirodan nain smrti i umiranja. Prema panjolskom teologu Marcianu Vidalu, ortotanazija je etika sinteza prava dostojanstvenog umiranja i potovanja
ljudskog ivota42.
Bol koja se pripisuje tijelu, ujedno je i bol koja obuhvaa duhovnu/duevnu/psiholoku bol. Stoga, suportivna skrb hospicija treba obuhvaati i medikamentoznu i psihosocijalnu potporu bolesnika.

2.2. Psiholoke potrebe umiruih bolesnika

Iskustvo fizioloke bolesti, tjelesne ogranienosti i potpune preputenosti na
brigu drugih, odraava se kod mnogih bolesnika psihikom potitenou,
ivotnom ugroenou, gubitkom integriteta i digniteta te socijalne izolacije.
Ovakvo stanje proima i fiziku i psiholoku dimenziju oboljelih.
S obzirom da jakim analgeticima moemo donekle uspjeno tretirati
fiziku bol, na podruju psiholoke razine zapaamo stanje patnje koja esto
nastaje u suoavanju s neizbjenou smrti. Patnja izvan tjelesne dimenzije
obuhvaa ire psiho-socijalno-duhovne aspekte. Moe biti definirana kao osjeaj tjeskobe, depresije, ranjivosti i prijetnje vlastitu integritetu. Bol i patnja se
uzajamno pojaavaju: jedna jaka i postojana bol moe u svim dimenzijama
utjecati na patnju i obrnuto, eznutljivost, potitenost, usamljenost ili osjeaj
besmislenosti ivota mogu pojaati bol.
Jedna od glavnih opasnosti zanemarivanja razlike izmeu boli i patnje
u klinikom kontekstu jest sklonost da se tretmani usredotoe samo na fizike
simptome, kao da su oni jedini izvor pacijentovih tjeskoba. Na psiholokom
41
42

894

PONTIFICIA ACADEMIA PRO VITA, The dignity of the dying person: Proceedings of the
fifth Assembly of the Pontifical Academy for Life, Citt del Vaticano, 2000., 25.
Usp. Marciano VIDAL, Eutansia: um desafio para a conscincia, Santurio, 1996., 98103.

Bogoslovska smotra, 84 (2014.) 4, 881906

podruju, terminalne osobe postaju preosjetljive, eljne panje, razumijevanja

i utjehe. One oekuju humanu naklonost medicinskog osoblja, jer patnja je neizdriva, kada nitko ne skrbi.
Dr. Anica Jui u mnogim svojim zalaganjima43 navodi kako se posljednjih desetljea znaajno promijenila medicinska edukacija. U arite je dola
bolest, a manje ljudska patnja. Potrebna je nova medicinska paradigma, koja bi
se usredotoila na humanistiku medicinsku praksu. Savrenoj tehnici lijeenja treba pridruiti ljudsku, osobnu panju44 Neposredni i osobni kontakt s
pacijentom treba biti proet empatijskim razumijevanjem, ohrabrenjem i odreenom toplinom, koje ublaavaju osjeaj otuenosti i naputenosti.
Strah od smrti obuzima svakoga tko se nae pred neposrednom smrtnom opasnou. Posebno je naglaen u onih koji nisu okrueni dobrotom i
panjom bliskih osoba. To je strah beznadne osamljenosti i ostavljenosti. To
je stanje due koje nije mogue definirati, a koje trai snanu i hitnu potporu
u nazonosti osobe koja je tu, ne po slubenoj dunosti, nego dragovoljno i iz
ljubavi.45
U takvim situacijama esto se zahtijeva stav utnje, intuice, kontemplace
i tiine. Tu ponudu prihvaamo, ali ne na nain ni s namjerom da njome ovladamo, da je uinimo objektom naeg znanja, nego na nain takvog govora koji,
dok govori, vie upuuje na utnju, dok izlae misao, vie pobuuje intuicu,
dok argumentira, vie trai kontemplacu, dok izaziva sluanje, vie potrebuje
sabranost tiine.46
Pacijenta moe umiriti stisak ruke, blag pogled, saznanje da je netko uz
njega, da netko brine o njegovu dobru ili mala pozornost. On s okolinom komunicira bez rijei, osjea strah i smatra da je na teret lanovima obitelji ili
osobama koje skrbe o njemu. Ipak, uza sve to, on osjea blizinu bliskih osoba
te neverbalno, suzama ili osmijehom, eli posvijestiti njihov znaaj.
I kad nemamo povoljnu dijagnozu, imamo snagu duhovnosti. Iako nemamo djelotvorne lijekove za specifinu bolest, imamo djelotvornost molitve
utjehe, mira i spokoja; imamo sakramentalnu milost pomirenja i oprotenja,
koji imaju snagu prevladati psihike i duhovne malaksalosti. I kad nemamo

43
44
45
46

Usp. http://www.hospicij-hrvatska.hr/hdhsp_publikacije.asp?ID_clanka=92&counter=0.
Valentin POZAI, ivot dostojan ivota. Eutanazija u prosudbi medicinske etike, Zagreb,
1985., 90.
Usp. Ivan MATKOVI, Pastoralno iskustvo s bolesnicima i umiruima, u: Crkva u svijetu, 33 (1998.) 1, 79.
Toni MATULI, Oculis spiritualibus sestrinstvo u ogledalu duha. Duhovnost sestrinstva iznad procjepa profesije i prakse, u: Bogoslovska smotra, 82 (2012.) 2, 306.

895

Suzana VULETI Brankica JURANI tefica MIKI eljko RAKOE,

Palijativna skrb i medicinsko-duhovne potrebe terminalnih bolesnika

nita u rukama, imamo ruke koje mogu pruiti topli zagrljaj. Kada nemamo
rijei, imamo ui i vrijeme potrebno za sluanje. Imamo oi i srce da pomognemo ostvariti bolje ivotne uvjete umiruim osobama.47
U trenutcima u kojima medicina postaje nemona, preostaje mona prisutnost ljudske nazonosti,48 solidarnosti, panje i ljubavi palijativnom naklonou, koja osobama u terminalnom stadiju moe znatno olakati psihiku i
duevnu patnju, dok duhovna skrb moe omoguiti pozitivnije vrednovanje
ivota i smrti.

2.3. Duhovne potrebe umiruih bolesnika

Duhovnost u palijativnoj medicini jest vaan nain u prepoznavanju cjelovitih
potreba bolesnika. Kada se suoavaju sa ivotnom krhkou, patnjom i boli,
mnogi bolesnici u terminalnoj fazi uznapredovale bolesti izraavaju potrebu
za duhovnom skrbi,49 kako bi im se uspjelo ublaiti strah od smrti, praznine,
usamljenosti i ostavljenosti.
Zadovoljenje njihovih emocionalnih i duhovnih potreba, moe im znaajno olakati ne/izdrivost fizike boli. Osim toga, brojni strunjaci i osobe u
pratnji umiruih potvruju injenicu kako duhovna skrb spreava egzistencijalni oaj kod bolesnika, suoenih sa smru.
Na temelju toga, ranih 1990-ih godina, medicinski centri i sestrinski programi, bolnice i socijalne udruge prepoznale su vrijednost pruanja duhovne
skrbi kao sastavne dimenzije palijativne skrbi, pa se pokreu predavanja i usavravanja na planu duhovnosti unutar medicinskih kola i fakulteta.50

47
48
49

50

896

Usp. Michael SCHIBILSKY, Trauerwege. Beratung fr helfende Berufe, Dsseldorf, 1989., 10.
Usp. Christina PUCHALSKI, Spirituality and End-of-Life Care: A time for listening and
caring, u: Journal of Palliative Medicine, 5 (2002.) 2, 289294.
Usp. Zakljuak do kojih su doli mnogi istraivai koji su prouavali ove potrebe. Meu
inima, izdvajamo: Harold G. KOENIG, Religion, Spirituality and Medicine: Research
Findings and Implications for Clinical Practice, u: Southern Medical Journal, 97 (2004.)
12, 11941200; Adrian EDWARDS i DR., The understanding of spirituality and the potential role of spiritual care in end of life and palliative care: a meta-study of qualitative research, u: Palliative Medicine, 24 (2010.) 8, 753770; Nora EL NAWAWI Michael
J. BALBONI Tracy A. BALBONI, Palliative care and spiritual care: the crucial role of
spiritual care in the care of patients with advanced illness, u: Current Opinion Support
Palliative Care, 6 (2012.) 2, 269274; Lucy SELMAU Teresa YOUNG i DR., Research Priorites in Spiritual care: An International Survey of Palliative care Researches and Clinicians, u: Journal of pain and Symptom Managemet, 1 (2014.) 1, 114.
Usp. Christina M. PUCHALSKI David B. LARSON, Developing curricula in spirituality and medicine, u: Academic Medicine, 73 (1998.) 9, 970974.

Bogoslovska smotra, 84 (2014.) 4, 881906

Istraivanja su dokazala da je duhovnost bolesnikova potreba, koja utjee na njegovo psihofiziko stanje i poboljava kvalitetu ivota51. Stoga duhovna skrb postaje znaajna komponenta palijativne medicine.52
Brojne su dosadanje meunarodne studije potvrdile vanost pruanja
i primanja duhovne skrbi napose kod pacijenata u terminalnoj fazi i kod kroninih bolesnika,53 dok druge injenice istiu pozitivan doprinos intrinzine
religioznosti u tijeku ozdravljenja ili cijenjenja preostalog ivota. Istraivanja
su utvrdila da se duhovna skrb odrazila boljim razumijevanjem samoga sebe
u bolesti (45-73%), lakim prihvaanjem bolesti (87%), da su duhovni rituali
poboljali nutarnje stanje bolesnika (34-66%) i omoguili laki prijelaz umiranja. 72% osoba koje su primale duhovnu skrb izrazile su da im je duhovnost
uvelike olakala nemonost te potaknula nutarnji mir i spokoj.54
Paralelno s time uoava se i sve vea zastupljenost literature unutar medicinskih asopisa koja svjedoi o pozitivnom duhovno-religioznom utjecaju
na terminalne bolesnike.55

51

52
53

54

55

Colleen Mc CLAIN Barry ROSENFELD William BREITBART, Effect of spiritual

well-being on end-of-life despair in terminally ill cancer patients, u: Lancet, 361 (2003.)
9369, 16031607; William BREITBART Christopher GIBSON Shannon POPPITO
Amy BERG, Psychoterapheutic interventions at the end of life: A focus on meaning and
spirituality, u: Canadian Journal of Psychiatry, 49 (2004.) 4, 336372.
Usp. Mlanie VACHON Lise FILION Marie ACHILLE, A Conceptual Analysis of
Spirituality at the End of Life, u: Journal of Palliative Medicine, 12 (2009.) 1, 5359, ovdje: 53.
Usp. Shirley OTIS GREEN Betty FERRELL i DR., Integrating Spiritual Care within
Palliative Care. An Overview of Nine Demonstration Projects, u: Journal of Palliative
Medicine, 15 (2012.) 2, 154162.
Usp. Timothy DAALEMAN, A Health Services Framework of Spiritual Care, u: Journal
of Nursing Management, 8 (2012.) 20, 10211028; Pamela G. REED, Spirituality and wellbeing in terminally ill hospitalized adults, u: Research in Nursing and Health, 10 (1987.) 5,
335344.
Upuujemo na niz vrlo vrijednih studija: Shane SINCLAIR Jose PEREIRA i DR., A
Thematic Review of the Spirituality Literature within Palliative care, u: Journal of Palliative Medicine, 9 (2006.) 2, 464474; Harold George KOENIG Michael E. MC CULLOUGH
David B. LARSON, Handbook of religion and health, Oxford University Press, New York,
2001.; Geoffrey HANKS Neal Mac DONALD (ur.), Oxford Textbook of Palliative Medicine,
Oxford University Press, Oxford, 1998.; Alan B. ASTROW Christina PURCHALSKI
Daniel P. SULMASY, Religion, Spirituality and health care: Social, ethical, and practical
considerationts, u: American Journal of Medicine, 110 (2001.) 4, 283287; Richard P. SLOAN
Emilia BAGIELLA Tia POWELL, Religion, spirituality, and medicine, u: Lancet, 353
(1999.) 9153, 664667; Barry MC BRIEN, A concept analysis of spirituality, u: British Journal of Nursing, 15 (2006.) 1, 4245; Steven J. BAUMRUCKER, Spirituality in hospice and
palliative care, u: American Journal of Hospice and Palliative Care, 20 (2003.) 2, 9092; Alison GREY, The spiritual component of palliative care, u: Palliative Medicine, 8 (1994.) 3,
215221.

897

Suzana VULETI Brankica JURANI tefica MIKI eljko RAKOE,

Palijativna skrb i medicinsko-duhovne potrebe terminalnih bolesnika

Potvruje se i kako je pruanje duhovne skrbi dio bio-psiho-socijalnog

pristupa zdravstvene skrbi.56 Studije pokazuju pozitivan odraz duhovnosti
na kroninu bol pacijenata s imunodeficijencijom, manje kolateralnih efekata
kod kardiolokih bolesnika, smanjenu razinu depresivnosti kod gerijatrijske
populacije, povienje mentalnog i psihikog zdravlja57 i openito kvalitete ivota. Znanstveni radovi Nacionalnog instituta za zdravlje SAD-a, dokazuju
povezanost vie razine duhovnosti i poboljanja simptoma depresije, tjeskobe,
ovisnosti, prevencije suicida, poboljanja simptoma shizofrenije, sranih bolesti, dijabetesa, reumatnoidnog artritisa, cerebrovaskularnih bolesti, poremeaja imunolokog sustava i sueljavanja s kroninim bolestima. U brojnim je
istraivanjima utvreno da duhovnost ima zatitnu ulogu protiv psiholoke
morbidnosti i specifinih obiljeja depresivnosti terminalnih bolesnika.58
Na temelju utvrenih injenica brojnih istraivanja, duhovna skrb postaje
bitan dio kvalitetne palijativne skrbi (kako prihvaaju i odreuju Nacionalni
konsenzus, projekt za kvalitetnu palijativnu skrb National Consensus Project
for Quality Palliative Care 2009.59 i Nacionalni forum za kvalitetu National Qua
lity Forum).60
Europsko drutvo za palijativnu skrb (European Association of Palliative
Care EAPC) uvelo je definiciju duhovnosti koja obuhvaa njezinu multidimenzionalnu narav i koja susree egzistencijalna pitanja, utemeljenje vrijednosti i religiozna razmatranja kao dinaminu dimenziju ljudskog ivota koja povezuje iskustvo pojedinca, njegova traenja smisla i ivotnog znaenja,
kao i transcendencije, te naina kojim se on povezuje sa sobom, okolinom i
svetim61 Duhovnost je dinamian proces kojim se otkriva unutarnja mudrost i ivotnost koje daju svrhu i znaenje dogaajima u ivotu ak i usred
56
57
58

59

60

61

898

Daniel P. SULMASY, A biopsychosocial-spiritual model for the care of patients at the

end of life, u: Gerontologist, 42 (2002.) spec. No. 3, 2433.
Upuujemo na izrazito vrijednu studiju: John SWINTON, Spirituality and mental health
care: rediscovering a forgotten dimension, London, 2001., 739.
Usp. Luzia TRAVADO Luiggi GRASSI i DR., Do spirituality and faith make difference? Report from the Southern European Psycho-Oncology Study Group, u: Palliative and
Support Care, 8 (2010.) 4, 405413.
NATIONAL CONSENSUS PROJECT FOR QUALITY PALLIATIVE CARE, Clinical Practice Guidelines for Quality Palliative Care, 22009., u: http://www.nationalconsensusproject.org (4. V. 2012.).
NATIONAL QUALITY FORUM, A national framework and preferred practices for
Palliative and Hospice Care, A Consensus Report, 2006., u: http://www. Qualityforum.
org/publications/reports/palliative.asp (2. IV. 2012.).
Michael B. KING Harold G. KOENIG, Conceptualising spirituality for medical research and health service provision, u: BMC Health Services Research, 9 (2009.) 116; http://
www.biomedicalcentral.com/14726963/9/116 (4. II. 2102.).

Bogoslovska smotra, 84 (2014.) 4, 881906

osobne tragedije, krize, stresa, bolesti i patnje.62 Duhovnost moe potaknuti

nutarnji mir i biti veliki izvor nutarnje snage, inspiracije i motivacije. Neki autori opisuju duhovnost kao krajnji domet smisla i svrhe u ivotu63. ak i kod
onih bolesnika koji se ne deklariraju religioznima, uvia se zahtjev za nekim
vidom duhovne skrbi.64
Vjerski obredi imaju veliku snagu tijekom patnje, umiranja i smrti. Molitva, sakramenti, dodir, blagoslov za bolesnika, imaju duboko duhovno i terapijsko znaenje. Zadravanju dostojanstva i pozitivnom vrednovanju ivota uvelike pridonose sakrament pomirenja, primanje sveti priesti, poticanje
ufanja, dok snana vjera u eshatoloku budunost znaajno umanjuje strah od
umiranja.
Ondje gdje krani na razini svojega vjerskog i etikog iskustva i prakse
ive autentini, milou noen odnos s Bogom, ljudima i stvorenim svijetom,
koji odlikuju ljubav, nada, potovanje i briga, tamo i iskustvo smrti gubi dramatini tjeskobni naboj razaranja vlastita bia. Ovisno o stupnju proetosti
predanja Bogu, u umiruem ovjeku vjerniku opada razina alosti, tjeskobe,
protesta i mrnje, a na viim razinama duhovne i ljudske zrelosti svjedoimo
smirenosti, prihvaanju, pa i radosti.
Religiozni ljudi zdravim sadrajem svoje religioznosti mogu uspjeno
izbjei moguu stagnaciju i besmisao i to shvaanjem i usmjeravanjem vlastita djelovanja prema produivanju ivota nakon smrti, to je Bog svakako
namijenio ljudima. Nada obeanog uskrsnua kraninu daje novo svjetlo na
misterij patnje i umiranja i ulijeva u vjernika izvanrednu snagu da se povjeri
Bojem planu (EV 67).
S vjernikim pouzdanjem, lake se mogu otkrivati i duhovni temelji oporavka uz okrepljujue misli, buenje ivotne volje, sposobnost duevnog obnavljanja vjerom i pouzdanjem u ponovni nebeski susret koji nudi eshatoloka
nada, te se time ivotu moe vratiti njegovu dragocjenost.
Nada je definirana kao vrlo znaajan dinamini pokreta ljudske egzistencije, a usko je povezana s duhovnou.65 Autori poput Cutcliffa (1995.),
62
63
64

65

Jelica STIPANIEV MUSTAPI Anka STARC Lucija STAREVI, Duhovnost u poslanju medicinske sestre, u: http://www.hkdmst.hr/content/view/40/32/ (1. V. 2014.).
Christina PUCHALSKI David B. LARSON Stephen G. POST, Physicians and patient
spirituality, u: Annals of Internal Medicine, 9 (2000.) 133, 748749.
Usp. Harold G. KOENIG Linda K. GEORG Patricia TITUS, Religion, spirituality and
health in medically ill hospitalized older patients, u: Journal of American Geriatric Association, 52 (2004.) 4, 554562.
Usp. Jari KYLMA Wendy DUGGLEBY Dan COOPER Gustaf MOLANDER, Hope
in palliative care: An Integrative review, u: Palliative and Support Care, 7 (2009.) 3, 365

899

Suzana VULETI Brankica JURANI tefica MIKI eljko RAKOE,

Palijativna skrb i medicinsko-duhovne potrebe terminalnih bolesnika

Flemminga (1997.) i Urquharta (1999.) usredotoili su svoja istraivanja na prouavanje nade kod pacijenata primljenih u palijativne jedinice. Nadu opisuju
kao nutarnju snagu koja obogauje ivote bolesnika i omoguuje pojedincima
da se uzvise nad svojim bolom, patnjom i smrtnou.66 Duhovna jakost kreposti nade moe odigrati kljunu ulogu kod tekih ivotnih situacija pogoenih
boleu; ona moe umanjiti tjeskobu, besmisao i depresiju, potiui pozitivno
duhovno ozraje, unato prognostikoj neizljeivosti.
Robert Buckman smatra da odnos pomou molitve izmeu vjernika i
Boga moe imati jako terapijsko djelovanje. To je za neke ljude nain da se odterete, da se izraze i oslobode svojih osjeaja. ak i ljudi koji s okolinom imaju
dobar odnos i lako komuniciraju, ne mogu postii tu razinu bliskosti s ljudima
kao to to mogu s Bogom. Vjernik e vam rei kako njega nitko ne poznaje
toliko dobro, duboko, intimno i osobno, kao Bog. Upravo tijekom neizljeive
bolesti valja iz tog odnosa izvui korist, pomo, snagu i hrabrost.67
Religija je sama po sebi izraaj ljudskog miljenja i djelovanja, vjerovanja
i nade. Mitovi i simboli, dogme i obredi, religijski sadraji i utjecaji na svagdanji ivot u ovakvoj perspektivi dobivaju svoj autentini izraajni oblik u borbi s
egzistencijalnim pitanjima i zadaama ljudskog ivljenja koji ga u isto vrijeme
nadilaze. Religija nudi smisleno tumaenje svijeta i ovjekova poloaja u njemu, naspram osjeaju kaosa, vlastite ogranienosti i samoe, bespomone izloenosti kompleksnoj, nepredvidivoj i nekontroliranoj ivotnoj okolnosti, ali
ih ovjek doivljava kao reminiscenciju u trenutku krize. Religiozni tekstovi,
molitve i rituali prate osobu dajui podrku u procesu suoavanja i elaboracije
gubitka, te pomau prijelaz u novi ivotni status.68
Te teke egzistencijalne situacije Crkva moe iskoristiti svojim pastoralnim poslanjem i pruanjem potpore: sakramentima pomirenja i bolesnikog
pomazanja, kojima se umiruima i oaloenima moe pruiti potporu u
nadvladavanju boli i malodunosti te produbiti vjeru i pruiti nadu u potpuno ostvarenje pashalnog misterija. Crkvene se pastoralne aktivnosti trebaju
usmjeriti na duhovnu skrb prema umiruima i pruanje duhovne asistencije
za pripravu za smrt kroz duhovne razgovore, prisustvovanje duhovnim obredima, pruanje utjehe duhovnog tiva, podjeljivanje svete priesti i nekih
drugih oblika bolnikog duobrinitva.

66
67
68

900

377; Jeannine BRANT, The art of palliative care: Living with hope, dying with dignity,
u: Oncology Nursing Forum, 25 (1998.) 6, 9951004.
Usp. Aru NARAYANASAMY, Spiritual care and Transcultural Research, London, 2006.
Robert BUCKMAN, Ne znam to rei. Kako pomoi i podrati umirue, Zagreb, 1996., 91.
Ivan TENGL, Gubitak i alovanje. Razumijevanje procesa za usmjerenje pastoralnom
djelovanju, u: Sluba Boja, 51 (2011.) 2, 182.

Bogoslovska smotra, 84 (2014.) 4, 881906

Religioznost predstavlja moda najveu stavku u prihvaanju i pripremi za kraj ovozemaljskog ivota. Teologija na smrt gleda znatno drukije od
psihologije ili medicine openito. Te discipline smrt shvaaju kao prekid svih
odnosa, ne bavei se njezinom ekleziolokom ili eshatolokom dimenzijom. Za
psihologa smrt je prvenstveno prestanak komunikacije, unitenje svih odnosa
unutar svijeta i, kao takva, gubitak vanog obiljeja ovjenosti. Teologija promatra smrt kao, prelazak iz ivota u ivot. Ona ni u kojem sluaju nije gubitak
za vjernika ve, upravo suprotno, osloboenje od svih boli i patnji te susret s
Bogom na mjestu vjenog mira i blaenstva. Za kranina smrt je apsolutna
sigurnost susreta s Bogom ivim i milosrdnim, koji nas prihvaa u ljubavi i
radosti, a umiranje shvaeno kao proces realno predstavlja neposrednu i intenzivnu pripravu za taj susret. Kranin vjeruje da smrt znai umiranje s
Kristom da bi se s Kristom ivjelo. Garanciju za to dao je sm Isus Krist pobijedivi smrt svojim uskrsnuem.69 Time se potvruje naa pouzdana vjera u
prekogrobnu egzistenciju to nam olakava prevladati zlo bolesti koje nas je
snalo. U kontekstima iskrene i duboke vjere, pretrpljeno zlo samo je odreena priprema stanovitog dobra.70
Strah od smrti i smrtnih muka nastoji se prevladati palijativnom skrbi, a
prije toga, duhovnom pripremom, molitvom za blaenu smrt u Bojoj milosti,
dobrim djelima, razmatranjem o patnjama raspetoga Krista, vjerom u njegovu
ljubav, predanjem u Boje ruke, pouzdanjem u Boju milost i zagovor nebesnika da agonija ne bude preteka, nego da preminue bude blaeno.71
Udruene komisije palijativnih skrbi diljem svijeta i Svjetska zdravstvena organizacija pozvale su na prepoznavanje pacijentovih potreba duhovne
naravi i na temelju toga zakljuile da treba educirati medicinsko osoblje koje
e biti sposobno prepoznati pacijentove duhovne potrebe.72 U pokuaju tog
ostvarenja, navode se sljedee preporuke:
1)Duhovna skrb treba biti integralna i usmjerena bolesniku u sreditu
zdravstvenog sustava.
2)Modeli duhovne skrbi trebali bi promovirati dostojanstvo svake ljudske osobe omoguujui joj suosjeajnu pratnju.
69
70
71
72

Usp. Toni MATULI, Medicinsko prevrednovanje etikih granica: svetost ivota priklijetena
izmeu autonomije i tehnicizma, Zagreb, 2006., 195.
Ante KUSI, Antropoloki vid patnje i smrti kao osnova za pastoral, u: Kateheza, 5
(1983.) 3, 6.
Jerolim LENKI, Eutanazija u moralno-teolokoj prosudbi, Varadinske Toplice, 2011., 11.
WORLD HEALTH ORGANISATION PALLIATIVE CARE, Symptom Managemend and
End of Life Care, IMoAaAIWHO, 2004., u: http://www.ftp.who.int/htm/IMAI/Modules/
IMAI_palliative.pdf (1. V. 2009.).

901

Suzana VULETI Brankica JURANI tefica MIKI eljko RAKOE,

Palijativna skrb i medicinsko-duhovne potrebe terminalnih bolesnika

3)Duhovna previranja i religiozne nedoumice trebale bi biti tretirane

jednako kao i bilo koji drugi medicinski ili socijalni problem, prisutan
u ovoj terminalnoj fazi ivota.
4)Duhovnost treba smatrati bolesnikovom vitalnou, stoga bi trebalo
omoguiti njezinu provedbu i primjenu kao integrativni dio palijativne skrbi.
5)Modeli pruanja duhovne skrbi trebali bi biti interdisciplinarni.73
Ciljevi duhovne skrbi bili bi: pozvati sve bolesnike da podijele svoja religiozna uvjerenja i duhovna iskustva; prouiti bolesnikova vjerovanja i vrijednosti; pristupiti duhovnim nevoljama (bezvoljnosti, besmislenosti, besciljnosti) s duhovnim izvorima jakosti (nadom, smislom, svrhom); omoguiti
empatijski i suosjeajni pristup; potaknuti bolesnika da pronae u sebi nutarnje snage iscjeljenja i/li prihvaanja; identificirati duhovne potrebe koje bi bile
uinkovite itd.
Sukladno ovim inicijativama, istaknuti moralni teolog Toni Matuli
smatra kako je u palijativnoj medicini nuno voditi rauna o sljedeem: Rije
je o potivanju prirodnog tijeka dogaanja uz obvezatnu primjenu palijativnih
mjera, a to su smanjivanje bolova na mjeru podnoljivosti, lijeenje nuspojava koje neizostavno nadolaze, psihoterapijsko skrbljenje za pacijenta i njegovu obitelj te u danim okolnostima davanje prostora za sveukupnu duhovnu
asistenciju kroz duhovne razgovore, ispovijed, bolesniko pomazanje te rijei
humane utjehe i suosjeanja, ako su u danim okolnostima ikako mogui.74
S teolokog aspekta briga za umirue je dio poslanja Crkve i njezina obveza. Sam Gospodin se poistovjeuje s bolesnima: Bijah bolestan i pohodiste
me (Mt 25,36). Brigom za bolesnike dajemo im ljubav koja potie povjerenje i
nadu, a to im pomae pomiriti se sa smru. Svrha duhovne brige za umirue
jest pomoi u vraanju duhovne vedrine i mira, da bi ono to se inilo da je bez
smisla, dobilo smisao i vrijednost.
Na veliku vanost palijativne skrbi ukazuju i brojni osvrti papa tijekom
povijesti, a napose blagopokojnog pape Ivana Pavla II. i pape Benedikta XVI.,
koji su povodom proslava svjetskog dana bolesnika, 11. veljae, opetovano isti-

73

74

902

Usp. AMERICAN ACADEMY OF HOSPICE AND PALLIATIVE MEDICNE, Statement

on clinical practice guidelines for quality palliative care, u: http://www.aahpm.org/
Practice/default/quality.html (3. I. 2014.).
Toni MATULI, Medicinsko prevrednovanje etikih granica: svetost ivota priklijetena izmeu autonomije i tehnicizma, 143144.

Bogoslovska smotra, 84 (2014.) 4, 881906

cali vanost i hvalili rad djelatnika palijativne skrbi,75 pozivajui na daljnju

promociju i razvitak palijativne skrbi diljem svijeta te potiui na to da se misli
i o dobrobiti bolesnika i o egzistenciji njegovih blinjih/oaloenih.

2.4. Potrebe obitelji umirueg bolesnika

Holistiki pristup pacijentu palijativne medicine obuhvaa skrb za pacijenta,
jednako kao i za lanove njegove obitelji ili osoba koje brinu o njemu.
Palijativna skrb prua potporu obitelji i drugim bliskim njegovateljima
tijekom pacijentove bolesti, pomae im pripremiti se na gubitak, te im i nakon
njegove smrti nastavlja pruati podrku u alovanju.
U tom je razdoblju kranska zajednica pozvana svjedoiti ljubav na djelu. Ta ljubav se treba osobito oitovati kad je rije o osobama koje proivljavaju
stanje kroninog alovanja za svojim blinjima. Njima je nadasve potrebna i
vjerska pratnja.
Duhovnost pomae lanovima obitelji shvatiti da patnja ima smisla u
prolaznosti ivota. Duhovna skrb donosi nemjerljiv potencijal poboljanja
kvalitete ivota pacijentu, lanovima obitelji ili osobama koje skrbe o njima.
Njezino pruanje s potovanjem i osjeajnou doprinosi punini smisla ivota,
vrijednosti osobe. lanovi obitelji i osobe koje skrbe o pacijentu nalaze u tome
izvor snage,76 jer proivljavaju visoku razinu emocionalnog i socijalnog stresa,
pogotovo kada moraju urno donijeti odluku o primjeni odreenog postupka
ili intervencije umjesto pacijenta.
Njihove najvanije potrebe su sigurnost, informacije i prisutnost.77 Stoga lijenici, prije obustavljanja umjetnih sredstava za odravanje na ivotu,
trebaju obavijestiti rodbinu o prekidanju beskorisne intervencije, nastupanju
75

76

77

Jedan poseban vidik prepoznate drutvene vanosti i potrebe provedbe palijativne skrbi svakako je i meunarodno priznati Svjetski dan hospicija i palijativne medicine, 9.
listopada.
Za opirniji pristup ovoj tematici, upuujemo na vrijedne izvore podrke: Lidija ARAMBAI, Gubitak. Tugovanje. Podrka, Jastrebarsko, 22008.; James William WORDEN, Savjetovanje i terapija u tugovanju. Prirunik za strunjake u podruju zatite mentalnog zdravlja,
Jastrebarsko, 2005.; Heinrich POMPEY, Ne ostavljamo umirue same! Kranska iskustva
praenja umiruih, akovo, 1998.; Ika RONEVI GRETA Karin KULJANI VLAI
Ivan HOST Mirjana PERNAR, Psiholoka pomo u suoavanju sa zloudnom boleu.
Prirunik za oboljele i lanove njihovih obitelji, Rijeka, 2007.; Tony LAKE, Kako preboljeti gubitak bliske osobe, Zagreb, 1992.; Jean MONBOURQUETTE, Iznova ivjeti. kako gubitak moe
postati poticajem novog rasta, Zagreb, 2000.
Usp. Louise Caroline STAYT, Death, empathy and self preservation: the emotional labour of caring for families of the critically ill in adult intensive care, u: Journal of Clinical
Nursing, 18 (2009.) 9, 12671275.

903

Suzana VULETI Brankica JURANI tefica MIKI eljko RAKOE,

Palijativna skrb i medicinsko-duhovne potrebe terminalnih bolesnika

neminovne smrti, dajui im vremena za razmiljanje i prihvaanje tog stanja,

organizaciju pogreba i sl., kako bi se mogli emocionalno prilagoditi na gubitak
ili na spoznaju da vie nema nade za preivljavanje. Navodimo i par konstruktivnih smjernica u obraanju rodbini oboljele osobe za donoenje terminalnih
odluka:
Objasniti ciljeve skrbi omoguava lijeniku pojasniti medicinske mogunosti lanovima oboljelog ili njemu samome, kako bi bolje razumjeli
situaciju u kojoj se nalazi.
Pojasniti koje su razumne opcije ve provedene to e omoguiti racionalizaciju emotivnih aspekata obitelji, kao surogat-odluitelja, ali i
utemeljiti povjerenje u profesionalnu procjenu lijenika.
Ne predlagati neadekvatne medicinske tretmane svi ukljueni u donoenje odluke trebaju biti upoznati s beskorisnou svih dostupnih
sredstava koja im stoje na raspolaganju.
Utemeljiti smjernice i ogranienja za terminalnu fazu vano je odrediti neki vremenski rok kojem bi oboljeli trebao biti podvrgnut.
Usmjeriti emocionalnu potporu na blinje budui da su oni posebno
zahvaeni tugom, gubitkom, ali i su/odgovornou za doputenje da se
iskljue sve mogue opcije distanazije.78
Bolest uvijek treba zadrati i svoj drutveni vidik. Treba nas poticati na
solidarnost s onima koji trpe.

Zakljuak
Smrt je sastavni dio svaijeg ivota i, neminovno, ujedno i njegov kraj. Ona je
imanentna ivotu i raste usporedno s njime. Ako lijenici i svi lanovi palijativnog tima naue da ovjekovo umiranje treba shvatiti kao njegovo posljednje
ivotno ostvarenje, kao velik i lijep, oslobaajui doivljaj,79 a ne kao potpuni
gubitak, tada emo se lake uspjeti nositi i s vlastitim poimanjem smrti i sa
smru voljenih osoba.
Opepoznati Gaudeamus igitur, Wilhelma Kindlebena iz 1781. godine jasno prepjevava: Vita nostra brevis est, brevi finietur; venit mors velociter, rapit nos
atrociter, nemini parcetur. Nain na koji pojedini ljudi doekuju smrt uvelike se
78
79

904

Usp. Colleen GALLAGHER Ryan HOLMES, Handling Cases of Medical Futility, u:

Hec Forum, 24 (2012.) 2, 9597.
Usp. Johann C. HAMPE, Umire se sasvim drugaije. Doivljaji vlastite smrti, Zagreb,
1981.,160.

Bogoslovska smotra, 84 (2014.) 4, 881906

razlikuje od osobe do osobe. Neki je doekuju spremni, drugi je izbjegavaju

svim moguim medicinskim sredstvima, dok pojedinci u terminalnom stadiju
za njome tee. No, svakako, imanentni doivljaj smrti u ivotu, uvelike je povezan s nainom na koji smo proivjeli ivot. Stoga je, u tom kontekstu, istinita
izjava: Ars vivendi ars moriendi.
Da bi se taj aksiom potvrdio, nuno je da se u umijeu umiranja i preostalog ivljenja ostvari palijativna skrb, unutar koje bi medicina i vjera integrirano ule u dinamiku meusobnog potovanja. Napose je pritom vano
uvaavanje duhovne komponente palijativne medicne.
Za palijativnom skrbi vapi sve vie neizljeivih bolesnika u terminalnom
stadiju, na samom rubu ivotne egzistencije. To bismo trebali prepoznati kao
pastoralnu priliku medicinsko-crkvenog obogaenja posljednje faze ljudskoga
ivota i dostojanstvenog umiranja. Neizbjeno, svaki ljudski ivot dolazi do
svojega kraja. Osigurati da se to dogodi na dostojanstven, paljiv i to je mogue manje bolan nain, zasluuje toliki prioritet koliko i svaki drugi. To je
prioritet ne samo za lijeniku profesiju, za zdravstveni sektor ili za socijalne
slube, nego za cjelokupno drutvo.80
Upravo je to temeljna premisa palijativne medicine koja naglaava inicijativu da se ostvari pokuaj humaniziranja zdravstvene, psiho-socijalne i
duhovne skrbi u terminalnom stadiju ivota, kojima bi se omoguilo dostojanstvenije umiranje. Umrijeti u dostojanstvu znai umrijeti u pravi trenutak
vlastitom naravnom smru, na nain da se potuju sve holistike sastavnice
ljudske osobnosti, tako da umiranje postane osmiljeno i svjesno proivljeno
dovrenje ivota. To je umiranje u miru sa samim sobom, s drugima i s B
ogom.81
Duhovnost je izrazito vana u modernoj palijativnoj medicini kao njezin
integralni dio. Iznimno je vano potovati duhovna vjerovanja i vrijednosti
bolesnika, lijeiti ih uvijek s uvaavanjem njihova dostojanstva i biti svjestan
patnje koju ovi bolesnici proivljavaju, kako bi se to lake oprostili sa ivotom
i pomirili sa smru.
Duhovna skrb koju promie kranska vjera ne skriva smrt niti umanjuje
njezino znaenje. Smrt uvijek znai bol, potresenost, rastanak, odlazak. Ipak,
s vjerom u uskrsnulog Gospodina mi ne tugujemo kao ostali koji nemaju
nade (1Sol 4,13).

80
81

WORLD HEALTH ORGANIZATION, The World health report. Conquering suffering

enriching humanity, u: http://www.who.int/whr/1007/presse.htm (10. VII. 2008.).
Usp. Valentin POZAI, Umrijeti u ljudskom dostojanstvu, u: Valentin POZAI (ur.),
Pred licem smrti, Zbornik radova, Zagreb, 1990., 206.

905

Suzana VULETI Brankica JURANI tefica MIKI eljko RAKOE,

Palijativna skrb i medicinsko-duhovne potrebe terminalnih bolesnika

Summary
Palliative care and medical-spiritual needs
ofterminallyill patients

Suzana VULETI

Catholic Faculty of Theology in akovo, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek

Petra Preradovia 17, p.p. 54, HR 31 400 akovo
suzanavuletic007@gmail.com

Brankica JURANI

Faculty of Medicine, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek

Josipa Huttlera 4, p.p. 392, HR 31 000 Osijek
juranicbrankica@gmail.com

tefica MIKI

Faculty of Medicine, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek

Josipa Huttlera 4, p.p. 392, HR 31 000 Osijek
steficamiksic@gmail.com

eljko RAKOEC

Kardinala A. Stepinca 27, HR 31 000 Osijek

zeljko.rakosec@zg.t-com.hr

According to the powerlessness of medicine to respond effectively to the growing number

of lethal outcomes of the diseases, in recent years occurred an intense need for the establishment of palliative medicine, hospice movement and therapeutic applications of spiritual
care. The purpose of these was to allow holistic relieve of physical pain and psychological
suffering with the medical and spiritual care for the patients with progressive incurable
diseases, to enhance the quality of remaining life and the allowance of dignified dying.
To achieve that aim, this article describes the basic features, organizational forms, legal
framework, the establishment and access to palliative care, while taking into account the
medical and spiritual needs of terminal patients.
Keywords: palliative medicine, integrative care, holistic approach, spiritual care, dying
with dignity.

906