1.

Vojno politiki savezi u slubi imperijalistike politike

Da bi obranile svoje imperijalistike steevine ili lake ostvarile svoje
imperijalistike tenje, europske su se velike sile potkraj 19. i poetkom 20. stoljea
udruivale u vojne i politike saveze. Najprije je utemeljen Trojni savez koji je
nasstao tako to su se 1879. godine. udruile Njemaka i Austro Ugarska, a 1882.
prikljuila im se i Italija.
Iako je savez prvotno nastao zbog mogueg sukoba s Rusijom, ipak je prije svega
bio usmjeren protiv Francuske. Glavni pokreta Trojnog saveza bila je Njemaka,
koja se snano gospodarski razvijala. U Njemakoj imperijalistikoj politici
prevladavala je politika pangermanizma. Cilj je pangermanista bio irenje
njemake carevine na Austriju, flamanski dio Belgije, Dansku, Luksemburg,
Nizozemsku i na njemaki dio vicarske. Te njihove aspiracije irile su se i na
Poljsku, Estnoji, Litvu, Latviju, a nadali su se i raspadu Rusije, to bi omoguilo
prodor sve do Kavkaza. Njihove ideje njemakog irenja dosezale su i do Bliskog i
Srednjeg istoka emu je trebala pridonjeti i koncesija za izgradnju tzv. bagdadske
eljeznice, koja im je osiguravala put od Hamburga do Perzijskog zaljeva.
Njemaku politiku podravala je Austro Ugarska koja se nadala da e uz pomo
Njemake lake ostvariti i svoje imperijalistike planove na Balkanu, tj. zauzimanje
Srbije, Crne Gore i veeg dijela balkanskog podruja pod turskom vlau.
Italija je lanstvom u Trojnom savezu jaala svoj utjecaj u Europi te je pomou
povoljnih njemakih kredita i austrougarskih trgovinskih povlastica lake rjeavala
svoje unutarnje razvojne probleme i potrebe. No zbog talijanskih imperijalistikih
tenji prema podrujima Austro Ugarske, ona je u Italiji gledala ne samo
nepouzdanog saveznika nego i mogueg neprijatelja.
Nasuprot Trojnom savezu utemeljen je savez pod nazivom Antanta. Iako su
englesko francuski odnosi esto bili u krizi zbog njihova kolonijalnog suparnitva,
jaanje Njemake i spoznaja o njezinim ciljevima prisilili su Veliku Britaniju i
Francusku da se meusobno zblie. Tako je 1904. sklopljen englesko-francuski
ugovor nazvan: Entente cordiale (antant kordial srdani sporazum), kojim su
bile prekinute ili odgoene englesko francuske kolonijalne razmirice. Francuska je
Velikoj Britaniji priznala prevlast u Egiptu, a Velika Britanije pristala je da
Francuska zauzme Maroko, uz uvjet da marokansko primorje prema Giblartaru
pripadne panjolskoj. Dogovoreno je da e obje zemlje slono nastupati protiv
Njemake kao svojeg zajednikog protivnika. Antatna je upotpunjena 1907. kada
su se Rusija i Velika Britanije dogovorile o podijeli interesnih zona u Perziji
(dananji Iran), te se Rusija pridruila savezu.
Sukobljavanje dvaju saveza temeljilo se na tenji tek ujedinjenih, ali sannih drava
Njemake i Italije za novom podjelom kolonijalnog carstva. S druge strane, i Rusija

i Austro Ugarska nastojale su zavladati podrujima Osmanlijskog Carstva na

jugoistoku Europe. Takve je stanje izazvalo napetosti i neprijateljstva izmeu
savezima i meu pojedinim zemljama, to je navjeivalo mogunost rata te
poticalo ubrzano naoruavanje svih lanica saveza.
2. Prva marokansa kriza
Car Vilim II. je, krstarei po Sredozemlju, kao sluajno pristao u Tangeru i odrao
svoj pozdravni govor u kojem je, ignorirajui francusku prisutnost, priznao potpuni
sultanov suverenitet nad Marokom. Njemaka nije priznavala englesko francuski
sporazum kojim su u Maroku trebali biti zatieni francuski gospodarski interesi te
je njemaki kancelar Bernhard von Bllow 11. travnja 1905. godine slubeno
zatraio sazivanje meunarodne konferencije o Maroku. radi ponitenja toga
sporazuma i zatite njemakih gospodarskih interesa. Francuska se usprotivila tom
zahtjevu te je Njemaka zaprijetila ratom, to je dovelo do Prve marokanske krize.
elei izbjei rat, Francuska je popustila, pa 16. sijenja 1906. zapoinje
konferencija u Algesirasu, panjolska., a na kojoj je odlueno da Maroko ostane
neovisna drava uz meunarodni nadzor svojih financija. Odlueno je i da
Francuska i panjolska, svaka u svojoj interesnoj zoni, odravaju red svojim
policijskim snagama. Njemaka nije postigla eljeni cilj, a njezin je pokuaj jo vie
zbliio Veliku Britaniju i Francusku i potaknuo ih na bolju suradnju s Rusijom.
3. Austro Ugarska anekcija BiH i aneksijska kriza 1908 -1909.
Aneksija BiH od strane Austro-Ugarske 7. listopada 1908. godine izazvala je teku
politiku krizu iji je ishod mogao, u najboljem sluaju, zavriti samo lokalnim
ratom sa Srbijom. No time je isto navueno nezadovoljstvo europskih velesila
(Francuske i UK), kao i bijes spomenute Srbije i njezine zatitnice Rusije, no
najvee je iznenaenje bilo u tome da je AU Monarhija time izazvala i ljutnju svoje
saveznice Njemake.
Berlinski kongres 1878. stavlja BiH pod austrougarski protektorat, administrativnu
upravu koju Turci nisu vie bili sposobni voditi. Iako su Turci zadrali formalni
suverenitet, 30-godinja austrougarska uprava je pokazala da se taj suverenitet
moe postepeno ukinuti, odnosno rodila se ideja da Austro-Ugarska, osim uprave
nad BiH, dobije i suverenitet nad njome. No to mirno iekivanje poremetila je
mladoturska revolucija 1908.g. koja je obeavala preporod Carstva, ali i vraanje
na stare granice i teritorije pa time i na BiH.
Aneksiji su se zbog svojih aspiracija prema Bosni i Hercegovini najvie protivile
Turska i Srbija, koju je podraval Rusija. Rat je ipak izjegnut zakljuivanjem

ugovora izmeu AU i Turske u veljai 1909. godine. Tim je ugovorom Turska

priznala aneksiju jer se AU obavezala da e joj dati znatnu novanu odtetu i da e
povoi svoju vojsku iz Novopazarskog sandaka.
Pod pritiskom Njemake aneksiju je priznala i Rusija strahujui da e inae AU
napasti Srbiju. Rusija nije bila spremna za rat jer se jo nije oporavila od poraza u
ratu s Japanom i nemira koji su je potresali od 1905. 1907. godine zbgo
autokrastke vladavine cara Nikole II. Romanova. Na kraju je i Srbija, pod utjecajme
Rusije, priznala aneksiju te je tako aneksijska kriza bila zavrena.

4. Druga marokanska kriza

Poznata jo dao Agadirska kriza, jedna od najopasnijih politikih kriza prije Prvog
svjetskog rata.Izazvala ju je Njemaka elei time po drugi put dobiti dio kolaa (
kolonija ) za sebe.
Dolo je do pobune marokanskih plemena u proljee 1911. protiv Francuza i
sultana. Francuzi su na pobunu reagirali vojnom intervencijom. To je izazvalo
reakciju Nijemaca, koji su poslali jedan ratni brod u zaljev ispred marokanskog
grada Agadira.
Njemaka je zahtijevala da joj se ustupi Agadir s okolicom ili da joj Francuska
preda neki drugi kolonijalni posjed u Africi.
Rat je ipak izbjegnut tako tu su Francuska i Njemaka u jesen 1911. godine
sklopile sporazum kojim je Njemaka pristala na uspostavu francuskog protektorata
nad Marokom, a Francuska je Njemakoj usupila pogranini dio Konga, koji je
pripojen Njemakom Kamerunu.

5. Balkanski ratovi
Balkanske zemlje Srbija, Crna Gora, Bugarska i Grka viene krilaticom Balkan
balkanskim narodima, udruile su se s nakanom istjerivanja Turaka s balkanskih
prostora, te su zaratile s Turskom u listopadu 1912. godine.
Crna Gora prva navjetava rat Turskoj 8. listopada. 15. listopada Turska na brzinu
potpisuje mir s Italijom.
17.10. rat objavljuju Srbija, Grka i Bugarska. Srbi pobjeuju Turke kod
Kumanova, a s Crnogorcima okupiraju Novopazarski sandak. 8.11. Grci ulaze u

Solun te izbacuju Turke do kraja mjeseca iz Europe. Turci se jo dre oko

Carigrada, Galipolja, Jedrene, Janine te Skadra.
3.12. Turska potpisuje primirje sa Srbijom, Grkom i Bugarskom, a Grci navaljuju
na osvajanje Janine i blokadu turske obale.
U Londonu 16. 12. zapoinje konferencija , ali je prekinuta zbog nedovoljno
ulenog truda te je ratovanje nastavljeno 3.2.1913.
Grka dobiva Janinu u oujku, Bugarska Jedrene, a Crna Gora Skadar.
30.5.1913. potpisan je mirovni ugovor u Londonu te se Turska odrie svih podruja
zapadno od crte Enos-Media, dok su egejski otoci i Albanija preputeni odluci est
velesila.
Tim su sporazumom balkanski saveznici zadrali sva zauzeta podruja, osim dijela
albanskog teritorija, a Turska je na europskom kopnu zadrala samo Carigrad
(Istambul) s bliom okolicom.
Priznata je i albanska drava, koja je proglasila neovisnost u studenom 1912.
Uskoro su uslijedili sporovi izmeu balkanskih saveznika, tj. Bugarske sa Srbijom i
Grkom, to je u lipnju 1913. dovelo do Drugog balkanskog rata.
Protiv Bugarske zaratile su i Rumunjska, koja je traila junu Dobrudu, i Turska,
koja je eljela zauzeti istoni dio Trakije i Jedrene.
Nemona protiv toliko protivnika, Bugarska je zatraila mirovni sporazum, koji je
zakljuen poetkom kolovoza 1913. godine u Bukuretu.
Tim je sporazumom Srbija pripala Vardarska Makedonija, Grkoj Egejska
Makedonija i dio Trakije, Bugarskoj Piranska Makedonija, Rumunjskoj Dobruda,
Turskoj istona Trakija i Jedrene, a Crnoj Gori nekoliko naselja na istoku i dio
Skadarskog jezera.
6. Poetak Prvog svjetskog rata
Austrougarski teritorijalni prohtjevi bili su usmjereni na Jugoistonu Europu sve do
Soluna. Na tom se putu nalazila i Srbija.
Ona je, s druge strane, teila proirenju svojeg teritorija na podruja koja su do
Balkanskih ratova bila pod osmanlijskom vlau, a nije se mirila ni s
austrougarskom aneksijom BiH.

Takvo je stanje dovodilo do sve vee napetosti izmeu AU i Srbije, koju je

podravala Rusija.
Sve je upuivalo na veliku mogunost izbijanja rata.
U Srbiji je 1911. osnovana tajna organizacija pod nazivom Ujedinjenje ili smrt
poznata i pod nazivom Crna ruka iji je voa bio Dragutin Dimitrijevi Apis.
Za ostvarenje svojih velikosrpskih ciljeva predviala je i teroristiko djelovanje.
U ustavu te organizacije kao cilj se naovdi ujedinjenje Srpstva, a kao srpske
pokrajine navedene su BiH, Crna Gora i Makedonija, Vojvodina, Hrvatska,
Slavonija i Srijem i Primorje. Jedan dio velikosrpskih ciljeva Srbija je ostvarila
sudjelujui u Balkanskim ratovima.
U BiH djelovala je organizacija Mlada Bosna, koja je djelovala legalno, ali je imala
i ilegalnih teroristikih djelatnosti. Ona je bila protiv pripadnosti BiH AU i zalagala
se za pripojenje BiH Srbiji.
Tako je 1910. njezin pripadnik Bogdan eraji u Sarajevu izveo atentan na
tadanjeg poglavara BiH generala Marijana Vareanina.
Organizacija Ujedinjenje ili smrt i Mlada Bosna povremenu su suraivale.
Suraivale su i u pripremi atentata na nadvojvodu Franju Ferdinanda.
Dolazak Franje Ferdinanda u Sarajevo bio je u vezi s vojnim vjebama
austrougarske vojske u istonim dijelovima BiH.
Prigodom njegovog boravka u Sarajevu 28. lipnja 1914. pripadnik Mlade Bosne
Gavrilo Princip izvrio je atentat, a uz Ferdinanda je ubijena i njegova supruga
Sofija.
AU je optuila Srbiju da je odgovorna za atentat te je za zatraila od nje da dopusti
austrougarskim istraiteljima da u Srbiji provedu istragu o atentatu. S obzirom na to
da je Srbija odbila taj zahjtev, AU s njom prekida diplomatkse odnose je joj uz
potporu Njemake 28. srpnja 1914. objavljuje rat.
Atentat u Sarajevu bio je povod za rat.
7. Poetak i irenje ratnog sukoba
im je Austro-Ugarska navijestila rat, Srbija je zatraila pomo Crne Gore i Rusije,
a za rat se pripremala i Francuska.

Njemaka je bila dobro pripremljena te je poetkom kolovoza 1914. navijestila rat

Rusiji i Francuskoj.
Da bi izbjegla voenje borbi na dvjema bojinicama, nastojala je zadati brzi udarac
Francuskoj prije nego se ukljui Rusija.
Njemaka je obila utvrenu njemako francusku granicu, i preko Belgije krenula
na Francusku. Odmah se u rat protiv Njemake ukljuila i Velika Britanija.
Njemaki car Vilim II. bio je uvjeren da je Njemaka tako dobro pripremljena da joj
se protivnici nee moi dugo odupirati.
U tim okolnostima Japan je 1914. vidio prigodu za ostvarenje svojih ciljeva na
Dalekom isstoku te je pristupio Antanti. On je nastojao uvrstiti svoje pozicije u
Kini i zauzeti njemake posjede na Dalekom istoku.
Tako se rat proirio izvan Europe i poprimio svjetski karakter, iako su se
najznaajnije borbe vodile u Europi.
U rat na strani Trojnog saveza ukljuilo se Osmansko Carstvo elei nadoknaditi
izgubljeno u Balkanskim ratovima.
Albanija, Danska, Luksemburg, Nizozemska, Norveka, panjolska, vedsa i
vicarska odluile su ostati neutralne, dok se Italije, iako lanica Trojnog saveza
odluila na politiku ekanja.
8. Stanje na bojitima u prvih mjesec dana
Na poetku rata u Europi su uspostavljena tri bojita: zapadno, istono i balkansko
bojite, a 1915. godine uspostavljeno je i talijansko bojite.
Na zapadnom bojitu njemakom su se napadu opirale francuska, engleska i
belgijska vojska. Nijemci su brzim prodorom preko Belgije uli u Francusku i
napredovali prema parizu, pa se francuska vlada preselila u Bordeaux.
Francuzi su dobili pojaanje te su sjeverozapadno od Pariza zaustavili njemaki
prodor. Francuzi su uz pomo Britanaca krenuli u protunapad i u bitki na rijeci
Marni u rujnu 1914. godine, uz goleme gubitke na objema zaraenim stranama,
prisilili Nijemce na povlaenje. Time je sprjeena njemaka nakana da brzim
prodorom dobije prednost u ratu.
Nakon toga se na zapadnom bojitu, sve do kraja rata,
pozicijski/rovovski rat, bez znaajnijih pomaka.

vodio tzv.

Na istonom se bojitu rat vodio izmeu Njemake i AU na jednoj i Rusije na

drugoj strani.
Rusi su uspjeli prilino brzo mobilizirati svoje snage te su uspjeno prodirali na
istone djelove Pruske. To je prisililo Nijemce da istodobno ratuju na dvama
bojitima i da dio snaga sa zapadnog bojita prebace na istono bojite.
Ipak su uspjeli unititi dobar dio ruskih snaga i pomoi AU vojsci u zaustavljanju
ruskog napredovanja u Galiciji i Bukovini.
Najvei uspjeh na tom bojitu njemaka je vojska postigla pobijedivi Ruse, pod
vodstvom generala Hindenburga, u bitki kod Tannenberga.
Na balknskom bojitu AU vojska u listopadu 1914. je napala Srbiju preko Drine i
iz Srijema preko Save. Srbija je pruila jak otpor te je AU doivjela teak poraz na
planini Cer.
Nakon toga morala je dovesti pojaanje te je srbijanska vojska bila prisiljena na
povlaenje koje je trajalo do kraja studenoga 1914.
U prosincu 1914. srbijanska vojska krenula je u protunapad, nakon to je od sila
Antante, preko Soluna, dobila materijalnu pomo.
9. Londonski ugovor ili kupovanje talijanskog saveznitva tuim teritorijem
Na poetku Prvog svjetskog rata Italija se je odluila za politiku ekanja i ostala je
neutralna. Nije ula u rat na stranu Trojnog saveza ne elei time pomagati
proitenje AU na Balkanu, gdje je i sama nastojala dobiti odreena podruja.
Tako su sile Antante uspjele pridobiti Italiju na svoju stranu. No Italija je za uzvrat
traila da joj se nakon svretka rata dodijele: juni Tirol, Gorica, Gradika, Trst,
Istra i vei dio Dalmacije, Valon, otok Sasen i Dodekansko otoje.
Takoer je traila da joj se prizna pravo proirenja kolonija u Africi, i pravo na dio
njemakih kolonijalnih posjeda i sudjelovanje u moebitnoj podjeli Turske.
Na tim je temeljima 26. travnja 1915. godine sklopljen tajni Londonski ugovor
izmeu Velike Britanije, Francuske i Rusije, s jedne, i Italije, s druge strane.
Italija je istupila iz Trojnog saveza, navijestila rat AU i tako slubeno stala na stranu
Antante.
Na stranu Trojnog saveza stala je Bugarska, koja se nadala dobitku dijelova Srbije.

Silama Antante prikljuile su se Rumunjska i Grka.

10. Mirovni pokuaji predsjednika Wilsona
Kako Wilson nije dobio odgovor na apel upuen Europi 1914. Nijemci su gurali
dalje, Austrijanci su htjeli skriti Srbiju, Francuzi su vapili za osvetom, UK se tek
poelo ukljuivati u rat, a Rusi su i dalje bili u oku od Tannenberke bitke
pokuao je uzeti stvar u svoje ruke.
Da se smire tenzije, organiziran je sastanak 14.1.1916.
Govorilo se i o Lusitaniji, a i dogovoreni su uvjeti za postizanje mirovne
konferencije, a za nju se trailo vraanje suvereniteta Belgiji i Srbiji, vraanje
Alsacea i Lorene Francuskoj uz izvaneuropski ustupak Njemakoj, prikljuenja
Italiji teritorija na kojem ive Talijani te ruski ustupak Carigrada.
Konferencija je propala, nikad nije sazvana, Wilson je ogoreno optuivao UK za
nezahvalnost.
Iako je time rijeen odnos s Njemakom, odnosi izmeu UK i SAD-a su naprosto
zahladili.
Osim zbog britanske blokade mora, Amerikanci su bili ogoreni na brutalno guenje
ustanka u Irskoj 1916.
To je izjavio i ameriki veleposlanik u Londonu Page, koji je smatrao da zbog tih
tenzija je za SAD najbolje da se povue iz svjetske politike.

11. Ratna godina 1915. i Galipoljska ekspedicija

Nijemci su se na poetku 1915. godine vie usmjerili na istono bojite.
U poetku su pretrpjeli neuspjeh, ali su se brzo oporavili i izvojevali nekoliko veih
pobjeda te potisnuli rusku vojsku iz Litve, Volinije, Poljske i Galicije.
Da bi pomogli Rusima, Englezi i Francuzi poduzeli su poetkom 1915. godine tzv.
dardanelsku ekspediciju protiv njemake saveznice Turske, elei zauzeti Bospor
i Dardanele, pridobiti Grku i Rumunjsku i prisiliti Bugarsku na suradnju protiv
Njemake.
No njihova vojska, uz velike gubitke, doivjela je neuspjeh kod Galipolja 7.
svibnja 1915. godine

S druge strane, Nijemci su zajedno sa snagama AU i Bugarske poduzeli navalu da bi

pomogli Turskoj. Na tom su putu poetkom listopada 1915. godine zdruene
njemako AU bugarske snage napale Srbiju.
Srbijanska se vojska i civili, zajedno s kraljem Petrom Karaereviem i vladom,
povlaila preko Crne Gore i Albanije, odakle je, s podruja Draa i Valone,
francuskim i britanskim brodovima prebaena u Bizertu (sj. Afrika) i na otok Krf.
Mnogi su Srbi stradali od gladi i iscrpljenosti povlaei se preko albanskih planina.
Nakon toga okupirana je Crna Gora, a kralj Nikola Petrovi pobjegao je u Italiju.

Ulaskom Italije u rat otvoreno je i talijansko bojite 1915. godine. No Talijani u

svojim ofenzivama na rijeci Soi u drugoj polovici 1915. nisu imali nikakva
uspjeha, to je izazvalo razoarenje ostalih Antantinih lanica.
Tek kada je sredinom 1916. godine AU s talijanskog bojita morala odvojiti dio
postrojbi za istono bojite, Talijani su izvojevali pobjedu na Soi i osvojili
Goricu.
Meutim, njihovi pokuaji prodora prema Trstu bili su neuspjeni
Na zapadnom bojitu 1916. godine Francuzi su obranili Verdun, iako su i oni i
Nijemci imali velike gubitke, oko milijun mrtvih i ranjenih.
U bitki na rijeci Somme francuske i engleske snage zajednu su napale Nijemce, ali
bez uspijeha. Tada su Englezi upotrijebili novo oruje, tenkove. Sve strane
doivjele su teke gubitke, priblino 1 300 000 mrtvih i ranjenih.
Nijemci nisu ni do kraja rata uspjeli proizvesti svoje tenkove, ali su u bitki kod
Ypresa u Belgiji 1915. godine upotrijebili klor kao bojni otrov. Poslije su
upotrebljavali i novi plin pojaana uinka, iperit, od kojeg su, zbog nemogunosti
da ga uspjeno nadziru, i sami stradavali.
U napadima na Britaniju Nijemci su koristili cepeline, iz kojih su bacali bombe. Sve
su ee u borbene svrhe upotrebljavani i zrakoplovi.

Ulazk Rumunjske u rat

Iako se je i Rumunjska kolebala oko ulaska u rat na strani Antante ili Centralnih
sila, bila je ipak sklonija Antanti jer je vei dio njezina teritorija pripadao AU
Transilvanija, Bukovina i Banat, dok je Dobruda bila u sastavu Bugarske, a
Besarabija sastavni dio Rusije.

Dok je ekala povoljan trenutak za ulazak u rat, nitko od saveznika joj nije htio
ustupiti eljene teritorije dok se ne izjasni da je u ratu na njihovoj strani.
Kako je Rumunjska (premijer Bratianu) zduno odbijala bilo kakva umanjenja
eljenog teritorija, Antanta je 17.8. 1916. morala potpisati Bukuretanski dogovor,
kojim je Rumunjska dobila svoje teritorije u cijelosti i Banat i Transilvaniju i
Bukovinu i Dobrudu.
Rumunjska postie dobitke u Transilvaniji, ali ju ubrzo napadaju bugarske jedinice s
juga i Rumunjska je prisiljena zaustaviti svoj uspjeni proboj i sjuriti se prema jugu.
Nakon 20 dana Transilvanija je bila osloboena te AH snage sredinom studenoga s
Njemakom nadiru preko Karpata te se spajaju kod Argesa, a 6.12. osvojen je i
Bukuret.
Iako je Rumunjska bila poraena, Antanta se domogla velikih izvora hrane, ita i
nafte.
Jo jedna prijetea bojinica je bila u Vlakoj i Dobrudi, ime je Luddendorf
zakljuio da su Centralne sile nakon pobjede nad Rumunjskom postale slabe u
voenju rata.
Rat se vodio i izvan Europe uglavnom da bi se zauzele njemake kolonije na
podruju Afrike.
Turci su bezuspjeno pokuavali zauzeti britanske poloaje na Sueskom kanalu.
Protiv Turaka udruili su se sa svojim vojskama i arapski eici, a Britanci su protiv
Nijemaca i Turaka vodili borbe i za naftna polja u Perzijskom zaljevu.
Bitnu ulogu u ratu imala je i ratna mornarica, a najvea pomorska bitka izmeu
britanske i njemake mornarice vodila se u proljee 1916. kod poluotoka
Jutlanda.
Pokuaji Nijemaca da razbiju britansku pomorsku blokadu i osiguraju slobodan
izlaz na otvoreno more nije uspio. U pomorskim bitkama Nijemci su se koristili i
podmornicama.
Oekujui prodor njemake i AU vojske preko Srbije, Britanci i Francuzi u jesen
1915. iskrcali su dio snaga u Solunu sa zadatkom da dijeluju dolinom Vardara.
Poetkom 1916. dodatno su pojaali svoje snage kojima se uskoro pridruila gotovo
sva srbijanska vojska s Krfa. Poslije im se pridruio i Dobrovoljaki korpus Srba,
Hrvata i Slovenaca, postrojen u Rusiji.

Tada je uspostavljno solunsko bojite na kojemu su akcije zapoele u kolovozu

1916. godine kao odgovor na napade Bugara. No, do potkraj rata na tom se bojitu
nisu vodile znaajnije borbe.

12. Ulazak SAD-a u rat omoguio je premo Antante

Ameriki predsjednik Woodrow Wilson pokuao je potkraj 1916. godine zaraene
strane nagovoriti da sklope mire, ali u tome nije uspio.
Poetkom 1917. godine Nijemci su nastojali nanijeti odlune udarce Engleskoj i
prisiliti je na zakljuivanje mira.
Svojim podmornicama potapali su britanske ratne i trgovake brodove, ali i
amerike brodove. SAD je, bez obzira na svoju izolacionistiku politiku, od poetka
rata pomagao Antantu.
No, zbog sve eih napada njemakih podmornica na amerike brodove, SAD je 6.
travnja 1917. godine uao u rat na strani sila Antante.
Na ameriku odluku utjecala su saznanja amerike vlade da Nijemci nagovaraju
Meksiko da se ukljui u rat protiv Antante. Ulazak SAD-a u rat bila je prekretnica u
Prvom svj. ratu, nakon koje je bilo jasno da e Antanta dobiti rat.
U meuvremenu su na njezinu stranu stale i neke drave Srednje i June Amerike,
te Portugal i Kina, a u lipnju 1917. i Grka.

13. Rusija izlazi iz rata i postaje prva komunistika drava na svijetu

Rusko stanovnitvo bilo je nezadovoljno zbog gospodarske zaostalosti, siromatva i
rata. U Petrogradu, glavnom gradu Rusije, 25. veljae 1917. (prema novom
kalendaru 10. oujka), zbog nedostatka kruha, izbio je opi trajke pod nazivom
Februarska revolucija.
S obzirom da je carska vojska odbila silom uguiti trajk, Nikola II. je abdicirao
kao posljednji ruski car, u korist svojeg brata koji se takoer odrekao prijestolja.
Rusija je postala republika kojom je upravljala privremena vlada.
Privremena vlada nije eljela prekinuti rat ni provesti radikalne gospodarske
reforme. Podravali su je pripadnici stranke ustavnih demokrata (kadeti) koji su

zastupali interese graanstva, socijalrevolucionari (eseri) i socijaldemokrati

(manjevici).
Protiv takve politike bili su radikalni socijaldemokrati (boljevici) koji su se
poslje nazvali Ruskom komunistikom partijom (boljevika)
Koristei se daljnjim nezadovoljstvom ruskog stanovnitva, ruski su boljevici
pripremali oruani ustanak. Osnovali su sovjete (savjete), koji su trebali preuzeti
vlast diljem zemlje.
Pridobili su vojnike obeanjem da e prekinuti rat i poslati ih kui te su ustrojili
svoje oruane odrede, nazvane Crvena armija.
Boljevici su 25. listopada 1917. (7. studenog), pokrenuli oruanu revoluciju,
nazvanu Oktobarskom revolucijom, u Petrogradu, gdje su zauzeli ssve vanije
ustanove, svrgnuli privremenu vladi i proglasili vlas sovjeta. Revolucija se brzo
irila cijelom Rusijom.
Nova, komunistika vlast u Rusiji, s Vladimirom Iljiem Uljanovom Lenjinom na
elu odluila je prekinuti sudjelovanje u ratu te je u ouku 1918. u Brest
Litovsku sklopila mir s Njemakom, AU, Bugarskom i Turskom.
Tim se mirom Rusija morala odrei Kurlandije, Letonije, Estonije, Litve i Poljske te
se obavezala da e demobilizirati vojsku i platiti ratnu odtetu u iznosu od 6
milijardi zlatnih maraka.
Ukrajina i Finska bile su priznate kao samostalne drave.
Na izborima za Ustavotvornu skuptinu u sijenji 1918. boljevici su dobili samo
40% glasova, ali je Lenjon raspustio skuptinu i uveo diktaturu boljevika.
U Rusiji je uslijedio graanski rat. Carske su pristae uz pomo sila Antante, koje su
eljele sruiti boljeviku vlast u Rusiji, formirale vojsku nazvanu Bijlom gardom
koja je krenula u rat protiv boljevike Crvene armije.
Boljevici su morali ratovati i protiv Poljske zbog nesuglasica oko granice.

14. Zavrne ratne operacije i svretak rata

Mir s Rusijom, kojim su boljevici Njemakoj priznali sve njezine teritorijalne

dobitke, donekle je olakao poloaj Njemake i njezinih saveznika omoguivi im
da snage s istonog bojita prebace na druga bojita.
elei se obraunati s britanskim i francuskim snagama na zapadu prije nego to se
pone iskrcavati amerika vojska, Nijemci su pokretnuli estoki napad u oujku
1918., ali su nakon poetnik uspjeha i velikih gubitaka morali uzmaknuti.
U kolovozu 1918. sile Antante poduzele su veliki protunapad na zapadnom bojitu
nanosei Nijemcima teke gubitke.
Uspjesi saveznka na zapadnome bojitu potaknuli su Antantine snage da krenu u
napad u rujnu 1918. na solunskom bojitu.
U tim su borbama na strani Antante sudjelovale francuske, grke, britanske,
srbijanske i crnogorske postrojbe te dobrovoljake postrojbe iz ostalih
junoslavenski zemalja.
Njemaka i AU vojska poele su povlaenje, a bugarska je vojska kapitulirala.
Potkraj listopada 1918. nakon to su francuske i britanske snage zauzele njezine
posjede na Bliskom istoku, primirje je potpisala i Turska.
Poetkom studenog raspala se AU, kao i njezina vojska.
Njemaka je, vie zbog unutarnjih problema, a manje zbog ratnih poraza, 11.
studenog 1918. potpisala primirje.
Naime, u Njemakoj je dolo do pobune mornara i abdikacije cara, to joj je
onemooguilo daljnje ratovanje.
Car Vilim II. pobjegao je u Nizozemsku pa je primirje potpisala socijaldemokratske
vlada, koju e poslje nacisti optuivati za idaju jer vojska nije izgubila rat.
Njemakim potpisivanjem primirja Prvi svj. rat je zavren.
15. Posljedice rata
Rat je unitio golema materijalna dobra i prouzroio teka ljudska stradanja. U ratu
je sudjelovalo oko 70 mil.vojnika, od ega je poginulo ili od rana i bolesti umrlo
oko 10 mil. a vie od 21. mil. bilo je ranjeno.
Europom su zavladali siromatvo i bolest, a od posljedica panjolske gripe koja se
pojavila nakon rata umrlo je jo oko 20 mil. stanovnika.

Rat je utjecao i na jaanje uloge komunistike ideologije, ali i pojave radikalnih

nacionalnih ideologija, to e bitno utjecati na budua svjetska zbivanja.

Bitno se promijenila i karta Europe, jer je raspad AU dove do nastanka novih

neovisnih drava.

16. Propast Njemakog Carstva i Austro Ugarske Monarhije

Svretkom Prvog svj. rata dolo je do bitnih promjena u politikim odnosima u
svijetu, a posebice u Europi.
Najznaajnije promjene na politikoj karti Europe uzrokovao je raspad AU. Austrija
je prestala biti carevinom nakon to je abdicirao posljednji austrijski car Karlo i
napustio zemlju.
Uspostavljena je Privremena narodna skuptina Njemake Austrije koja je u
studenome 1918. proglasila Njemaku Austriju republikom u sastavu savezne
njemake republike.
Ta je drava trebala obuhvatiti podruja nekadanje Cislatanije naseljene
Nijemcima, ponajprije podruja dananje Austrije i veinska njemaka podruja u
ekoj i Moravskoj.
Pri utvrivanju mirovnog ugovora s poraenom Austrijom 1919. godine u Saint
Germainu pokraj Pariza, Austrija se morala odrei svake povezanosti s
Njemakom i nazvati se Republikom Austrijom.

Maarska je, uvidjevi da se AU raspada, 30. listopada 1918. proglasila svoju

neovisnost. Uspostavljena je vlada neovisne Maarske, za ijeg je predsjednika
izabran grof Mihaly Karolyi [Mihalj Karolji], koji e poetkom 1919. nakon
donoenja ustava Maarske Republike, postati predsjednik republike.
U Maarskom su ve ee izbijali radniki i seljaki nemiri pod vodstvom
Komunistike partije na ijem je elu bio Bela Kun.
Sile Antante, u strahu od irenja komunizma iz Sovjetske Rusije i mogueg rata s
njom, zatraile su od maarske vlade da povue svoje snage na granici s
Rumunjskom 50 kilometara na zapad radi uspostave neutralne zone.

Maarska vlada odbila je taj prijedlog i podnijela ostavku to je Komunistika

partija iskoristila i uspostavila Maarsku Sovjetsku Republiku u oujku 1919.
Sile Antante proglasile su gospodarsku blokadu Maarske, a zatim organizirale i
vojnu intervenciju. Glavnu ulugu u ruenju MSR, koja je prestala postojati u
kolovozu 1919., imale su rumunjske snage koje je podupirala Francuska.
Od tada e najvaniju ulogu u voenju drave imati Miklos Horthy, bivi AU
admiral.

Nakon abdikacije posljednjeg njemakog cara Vilima II. i Njemaka je prestala biti
carevinom. Proglaena je njemaka republika, s dravnim kancelarom
Fridrichom Ebertom na elu.
Prvi ustav njemake republike donesen je poetkom 1919. godine u Weimaru te se
od tada njemaka republika neslubeno uglavnom nazivala Weimarskom
Republikom.
Ebert je nakon donoenja ustava izabran za predsjednika njemake republike.
U Njemakoj su siromatvo, nezaposlenost i teke gospodarske prilike uzrokovali
este radnike nemire, koje je vlada uglavnom nasilno ruila.
Prigodom nemira u Berlinu u sijenju 1919. ubijeni su voe tek osnovane
Komunistike partije Njemake Karl Liebknecht i Rosa Luxemburg.
Pripadnici nove Komunistike parije Njemake djelovali su pod nazivom
spartaksiti (pripadnici Spartakovog saveza).
Pod utjecajem sovjetske Rusije bila je nakratko utemeljena i Bavarske Sovjetska
Republika, koja je silom ukinuta u svibnju 1919.

17. Promjene na politikom zemljovidu Europe

Na podrujima bivih carevina Rusije, Njemake i AU nastale su nove europske
drave.
Raspadom Ruskog Carstva nastale su Ruska Sovjetska Federativna Socijalistika
Republika, Litva, Latvija, Estonija, Finska i Poljska.

Na podruju bive AU nastale su: Republika Austrija, Poljska (njezini su djelovi

bili i u sklopu Ruskog i Njemakog Carstva), Maarska, ehoslovaka i Drava
SHS koja se uskoro ujedinila sa Kraljevinom Srbijom.
Njemakoj je Carstvo postalo republikom koje je izgubila dio dravnog podruja u
korist Belgije, ehoslovake, Danske, Francuske i Poljske.
Temelj za osnutak novonastalih drava zasnivao se na pravu svakog naroda na
samoodreenje, koje je posebno isticao ameriki predsjednik Wilson u svojih 14
toaka u kojima je naznaio temeljne odrednice ureenja poslijeratnog svijeta.
U poetku Prvog. svj. rata sile Antante nisu planirale raspad AU, ali su miljenje
promijenili nakon uspostave boljevike vlasti u Rusiji, bojei se da e, ako zemlje
koje to ele, a ne dobiju neovisnost, biti pogodno tlo za irenje komunizma na
zapad.
Poljaci su se dugo borili za obnovu poljske drave pa su se tijekom Prvog svj. rata
mnogi Poljaci zauzimali za osloboenje i ujedinjenje Poljske.
Neovisna Republika Poljska proglaena je u studenome 1918. u Lublinu. Prvi
predsjednik vlade Republike Poljske bio je Ignacy Pederewski, poznat ne samo kao
politiar nego i kao vrstan pijanist i skladatelj.

esi i Slovaci do kraja rata nalazili su se u AUM. esi su se eljeli osloboditi

austrijske, a Slovaci ugarske vlasti. Raskid dravnopravnih veza s Austrijom i
Ugarskom objavili su u studenome 1918. i proglasili ehoslovaku Republike na
elu s predsjednikom Tomaem Masarykom.

18. Mirovni ugovori

Mirovna konferencija odrana je od sijenja 1919. do sijenja 1920. u Parizu.
Voe pobjednikih zemalja sastali su se poetkom 1919. u Parizu kako bi postavili
temelje mira i odredili sudbine poraenih.
Glavnu ulogu u tome imala su velika etvorica: predsjednik vlade Francuske
(George Clemenceau), Velike Britanije (David Lloyd George), Italije (Vittorio
Orlando) i predsjednik SAD-a Thomas Woodrow Willson.

Glavna su vijeanja odrana u palaama Versaillesa pa se ustalio naziv Versailleska

mirovna konferencija.
Mirovni ugovori zakljueni su sa svakom pobijeenom zemljom posebno.
Glavnu rije na konferenciji imale su sile Antante, SAD, Velika Britanija, Francuska
i Italija, a kada se raspravljalo o Dalekom istoku, ukljuivao se Japan.
Zbog neslaganja velikih sila mirovni su pregovori dugo trajali. Britanski i francuski
predstavnici esto su se protivili Wilsonovu mirovnom projektu, preciziranom u 14
toaka, jer su eljeli zadati to tee udarce pobijeenoj Njemakoj.
U Versaillesu je u lipnju 1919. zakljuen mirovni ugovor s njemakom
republikom. Po tom ugovoru Njemaka je morala priznati da je iskljuivi krivac za
rat, pristati da se Alsace i Lorraine vrate Francuskoj, da se u sjevernom
Schleswigu provede plebiscit, da se neki pogranini gradovi vrate Belgiji, a u
podruju Saara da se uspostavi 15-godinja uprave Lige naroda i nakon toga
provede plebiscit o njegovoj konanoj pripadnosti Njemakoj ili Francuskoj.
Uz to je morala demilitarizirati podruje Porajnja. Njemaka je morala priznati i
pripajanje poljskih podruja novostvorenoj dravi Poljskoj i priznati joj izlaz na
Baltiko more, na obali kojeg je grad Danzig postao slobodni grad pod upravom
Lige naroda i u u carinskoj uniji s Poljskom.
Njemaka je izgubila sve kolonije koje su veinom pripale Velikoj Britaniji ili
Francuskoj.
Njemaka je morala isplatiti i golemu ratnu odtetu. Zbog teta koje je nanijela
podmornikim ratom, morala je pobjednikim dravama isporuiti govotu svu svoju
trgovaku mornaricu i za te drave svake godine proizvoditi utvreni broj novih
brodova.
Zabranjeni su joj uvoz i izvoz oruja i gradnja podmornica te oj je bitno ogranien
broj vojnika. Morala je priznati novonastale drave u Europi i obavezati se da nee
pripojiti Austriju.
S Austrijom je zakljuen ugovor u rujnu 1919. godine u Saint Germainu pokraj
Pariza.
Ona je morala priznati nacionalne drave stvorene na podruju propale AU.
Pitanje pripadnosti Koruke moralo se rijeiti plebiscitom, na kojem se veina
glasaa odluila da Koruka pripadne Austriji.

Juni Tirol, u kojem je ivjelo i talijansko i njemako stanovnitvo, pripojen je

Italiji.

S Bugarskom je zakljuen ugovor potkraj 1919. u Neuillyu (Nejiu) pokraj Pariza.

Tim su ugovorom utvrene granice prema novostvorenoj Kraljevini SHS.
Dobruda je pripojena Rumunjskoj, a zapadna Trakija pripojena je Grkoj.
S Maarskom je zakljuen ugovor sredinom 1920. u dvorcu Trianon u
Versaillesu.
Maarska je morala priznati Kraljevinu SHS i ehoslovaku, istoni dio Banata i
Transilvanija pripali su Rumunjskoj, a Burgenland (Gradie) Austriji.
Ugovor s Turskom zakljuen je u ljeto 1920. u parikom predgrau Sevresu
(Sevru).
Turska je morala priznati okupaciju Carigrada i tjesnaca, svu svoju mornaricu
predati pobjednikim silama, Grkoj ustupiti Trakiju te vei dio egejski otoka i
Smirnu, Italiji priznati Dodekanez i Rod, Francuskoj dati punomo za
upravljanje Sirijom i vilajetom Adane u Maloj Aziji, a Engleskoj da upravlja
Mezopotamijom i Palestinom.
Nadalje, Turska je tim ugovorom priznala britanski protektorat nad Egiptom,
aneksiju Cipra, neovisnost Armenije i autonomnost Kurdistana.
No voa turskog pokreta otpora Mustafa Kemal paa odupro se takvom
rjeenju.
To je dovelo do grko truskog rata koji je zavrio pobjedom Turske. U tom
ratu turska je vojska izvrila genocid i etniko ienje ubivi i prognavi nekoliko
milijuna krianski Armenaca i Grka..
Nakon rata potpisan je mirovni ugovor u Lausanni 1923. kojim je Turskoj priznata
neovisnost te joj opet priznata suverenosti nad tjesnacima, nad svim podrujima u
Anadoliji s Izmirom, nad zapadnom Armenijom i istonom Trakijom do rijeke
Marice.