Professional Documents
Culture Documents
2
Krunoslav Nikodem: Kiborzi i djeca po narudbi
UDK 130.2
179:61
316.664-057.875(497.5): 577
316.7
Rad se temelji na teorijskoj analizi pojma i koncepcije cyber kulture, odnosa religije i tehnologije i suvremenog sociokulturnog stanja zapadnih drutava, te na empirijskoj analizi biogenetikih i kibernetikih koncepcija ljudskoga. U empirijskom smislu rad se temelji na rezultatima empirijskog istraivanja o razliitim
aspektima biotehnologije, bioetike i cyber kulture koje je provedeno tijekom travnja i srpnja 2005. godine
na prigodnom uzorku studenata zagrebakog sveuilita (N=492). Istraivanje je provedeno metodom
ankete (grupno anketiranje) na studentima prve i etvrte godine na pet fakulteta (Filozofski fakultet, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Katoliki bogoslovni fakultet, Prirodoslovno-matematiki fakultet i Medicinski fakultet). Osnovna hipoteza rada je da e biogenetike i kibernetike koncepcije ljudskoga u veoj
mjeri biti prihvaeni kod studenata tehnikog, prirodnoznanstvenog i medicinskog podruja (FSB, PMF,
MED), nego kod studenata drutvenog i humanistikog podruja (FF, KBF). Radna hipoteza odnosi se na
pretpostavljenu pozitivnu korelaciju izmeu biogenetike i kibernetike koncepcije ljudskoga i onih religijskih orijentacija koje predstavljaju odmak od institucionalizirane religioznosti, odnosno pretpostavljamo
negativnu korelaciju navedenih koncepcija ljudskoga sa sadrajima koji obuhvaaju institucionaliziranu
religioznost. Dobiveni rezultati potvruju osnovnu hipotezu rada, a radna hipoteza nije potvrena.
Kljune rijei: cyber kultura, dijete po narudbi, kiborg, religija
1 lanak je napisan u sklopu rada na projektu Modernizacija i identitet hrvatskog drutva. Socio-
107
110
INFORMACIJSKA
koncepcija cyber
kulture
ANTROPOLOKA
koncepcija cyber
kulture
Cyber kultura
kao kulturno
Cyber kultura kao
djelovanje i ivotni
kulturni (simboliki)
stilovi povezani
kod informacijskog
s informacijsko
drutva.
raunalnom
tehnologijom.
EPISTEMOLOKA
koncepcija cyber
kulture
Cyber kultura kao
pojam sociologijske
i antropologijske
refleksije novih
medija.
Cyber kultura je bitno tehno-kultura, odnosno izrazito tehnoloki oblik kulture koji nastaje kada kulturu vie odreuju znanost i tehnologija (potpomognuti trinom ekonomijom), a manje religija, drutvene vrijednosti, norme, etika i sl., te kada izravne odnose
licem u lice zamjenjuju elektroniki i digitalno posredovani odnosi (Best, Kellner,
2001:215).
Prema Davidu Bellu cyber kultura predstavlja nain razmiljanja o interakciji ljudi i
digitalne tehnologije. Odnosi se na naine ivota u kibernetikom prostoru, ili na naine ivota oblikovane kibernetikim prostorom, gdje kibernetiki prostor predstavlja
matricu utjelovljenih praksi i prezentacija. Izmeu ostalog, prouavanje cyber kulture
ukljuuje: istraivanja i razvoj raunalne znanosti (i srodnih cyber tehno-znanosti),
ukljuujui razvoj hardware-a i software-a, robotike, AI i umjetnog ivota (A-Life),
nanotehnologije itd.; prouavanje povijesti znanosti i tehnologije (primjerice razvoj raunala i sl.); socioloke studije koritenja, korisnika i socijalnih utjecaja novih tehnologija; geografske studije o koncepciji prostora u kibernetikom prostoru, i o urbanosti
cyber gradova; literarne teorije i studije, primjerice o znanstvenoj fantastici i cyberpunku; medijske studije o novim medijima, multimedijima, digitalnim medijima i sl.; prouavanje sociologije i filozofije znanosti i tehnologije; ekonomske studije o organizaciji
i promjeni obrazaca zaposlenja i rada u informacijskim ekonomijama (temeljenim na
znanju); feministike studije o znanosti i tehnologiji (cyber feminizam); istraivanja u
podruju biomedicinskih i biotehnolokih znanosti o suelju tijela i tehnologije (genska
terapija i sl.); istraivanja u podruju lingvistike, o jezicima novih tehnologija i njihovih
korisnika; interdisciplinarnu futurologiju koja predvia mogue (nadolazee) naine ivota (i oblike); kulturalne studije usmjerene ka razumijevanju materijalnih, simbolikih
i iskustvenih dimenzija kibernetikog prostora (cyber kulturne oblike, prakse, politike,
identitete, cyber kulturnu proizvodnju i potronju) (Bell, 2007:5-10).
Za Pierrea Levya cyber kultura oznaava razvoj nove univerzalnosti temeljene na telekomunikaciji, odnosno komunikaciji na daljinu. Ono to globalizaciju cyber kulture
u tom smislu razlikuje od dosadanjih kulturnih oblika jest odsustvo totaliteta i stroge odreenosti. Upravo univerzalnost bez totaliteta predstavlja samu bit cyber kulture.
Optimistiki promatrajui razvoj cyber kulture Levy istie njene emancipacijske mogunosti, ne u smislu stvaranja jedne tehnoloke utopije, ve u smislu daljnjeg razvoja kulturalnih, ekonomskih i politikih odnosa koji e, potpomognuti tehnologijom,
otvoriti nove mogunosti osobnog rasta svakog pojedinca (Levy, 2001:91-92, 190-191).
Naravno, postoje i manje optimistine prognoze razvoja cyber kulture i njenih emancipacijskih mogunosti. esto se upozorava i na tamnu stranu razvoja takve, tehnoloki
temeljene, kulture. Primjerice Howard Rheingold, jedan od pionira virtualnih zajednica, u praktinom i teorijskom smislu, upozorava da su kablovi koji danas prenose
informacije u nae domove tehniki sposobni iznositi informacije iz naih domova, u
trenutnom prijenosu prema zainteresiranim drugima (Rheingold, 2000:XXX).
Osnovni pojmovi i koncepcije cyber kulture su kibernetiki prostor, virtualna stvarnost
i kiborg. Sam pojam virtualne stvarnosti, iako koncepcijski datira znatno ranije, pripisuje se Jaronu Lanieru (1986) koji smatra da virtualna stvarnost nudi kombinaciju
objektivnosti fizike okoline i neogranienosti sadraja koji su nalik mati i snovima
111
(Lanier, 1990:186). Virtualna stvarnost predstavlja okolinu od iste informacije, odnosno medij koji tehnoloki simulira osjeaj prisutnosti, gdje se korisnik uitava u krajolik podataka (Poster, 2001:126-127; Heim, 2001:103). Jonathan Steuer pak smatra
da virtualnu stvarnost prije karakterizira odreeni tip iskustva, a ne spoj hardware-a.
Stoga virtualnu stvarnost odreuje kao realnu ili simuliranu okolinu unutar koje imamo
iskustvo teleprisutnosti (Steuer, 1992:73-93).
Pojam kibernetikog prostora izvorno se javlja u romanu Neuromancer Williama
Gibsona iz 1984. godine. Za Gibsona kibernetiki prostor je uzajamno dobrovoljno
prihvaene kolektivne halucinacije to ih svakodnevno doivljavaju milijuni legitimnih
operatera, u svim zemljama svijeta, ak i djeca koja tako ue matematike pojmove ...
Grafiko prikazivanje podataka izvaenih iz spremita svih raunala u ljudskom sustavu.
Linije svjetla poredane na prostoru uma, rojevi konstelacije podataka. Kao svjetla velegrada to nestaju u daljini ... (Gibson, 2001:73).
Koncepcija kiborga (kibernetikog organizma) u opem smislu oznaava spajanje ljudskog i strojnog. Manfred E. Clynes i Nathan S. Kline upotrijebili su pojam kiborg
1960. godine da bi opisali samoregulacijske ljudsko-strojne sustave i egzogeno proiren organizacijski kompleks koji nesvjesno funkcionira kao integrirani homeostatski
sustav. Pojam je uveden kako rjeenje alternacije tjelesnih funkcija koje bi odgovarale
razliitim okolinama (Clynes, Kline, 1960:27,74). Za Donnu Haraway kiborg je kibernetiki organizam, hibrid stroja i organizma, stvorenje drutvene stvarnosti i fikcije...
krajem dvadesetog stoljea, u naem mitskom vremenu, svi smo mi himere, teoretizirani i nainjeni hibridi stroja i organizma... (Haraway, 1999:167-168). Navedenim
osnovnim pojmovima i koncepcijama cyber kulture pridruit emo i razvojno podruje
biotehnologije.
METODOLOKE NAPOMENE
U empirijskom smislu rad se temelji na rezultatima empirijskog istraivanja o razliitim
aspektima biotehnologije, bioetike i cyber kulture koje je provedeno tijekom travnja i
srpnja 2005. godine na prigodnom uzorku studenata zagrebakog sveuilita (N=492).
Istraivanje je provedeno metodom ankete (grupno anketiranje) na studentima prve i etvrte godine na pet fakulteta (Filozofski fakultet, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Katoliki bogoslovni fakultet, Prirodoslovno-matematiki fakultet i Medicinski fakultet).
Tablica 1 - Struktura uzorka.
FAKULTET
Filozofski fakultet
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Katoliki bogoslovni fakultet
Prirodoslovno- matematiki fakultet
Medicinski fakultet
UKUPNO
112
Prva godina
78
79
67
43
33
300
etvrta godina
59
59
31
11
32
192
Ukupno
137
138
98
54
65
492
Upitnik se sastojao od ukupno 192 varijable i obuhvatio je razliite aspekte: od antropocentrizma i biocentrizma, socijalnoekolokih orijentacija, kloniranja, genetikog
inenjeringa, statusa ljudskog embrija, pobaaja, medicinski potpomognute oplodnje,
eutanazije, doniranja ljudskih organa, do odgovornosti znanstvenika i ovjeka openito,
prava vrsta i biogenetike i kibernetike koncepcije ljudskog ivota. Osim toga upitnik
sadri i pitanja o vjerovanju i religioznosti, o smrti i smislu ivota, te o politikim orijentacijama ispitanika, mjestu najdueg boravka, procjeni imovinskog stanja obitelji,
spolnoj strukturi, godini studiranja i pripadnosti fakultetu.
Dio empirijske analize obuhvaa analizu nekih aspekata biogenetikih i kibernetikih
koncepcija ljudskoga. U tom smislu analiza je podijeljena u dva dijela. Prvi dio analize
temelji se na pregledu (distribucija postotaka) prihvaanja, odnosno odbijanja sedam
tvrdnji koje sadrajno obuhvaaju navedene aspekte. Distribucija postotaka prikazana
je u dvije tablice, u prvoj dajemo opi pregled za cijeli uzorak, a u drugoj pregled na
uzorku podijeljenom prema fakultetima. U drugom koraku na tim tvrdnjama provedena je faktorska analiza pomou koje smo izdvojili dva faktora, odnosno dvije latentne
dimenzije koje ulaze u daljnju analizu. Prvi dio zavrava analizom dobivenih faktora
s obzirom na neka osnovna obiljeja ispitanika (pripadnost fakultetu, godina studija,
spol, politike orijentacije, mjesto najdueg boravka i procjena imovinskog stanja obitelji ispitanika).
U drugom dijelu analize dobivene faktore smjetamo unutar religijskih orijentacija ispitanika koje odreujemo kroz sustav vjerovanja, pozicioniranja smisla u ivotu, te konstituiranja religijskog identiteta.
Osnovna hipoteza i radna hipoteza: S obzirom na naznaena dva dijela analize postavljamo i osnovnu hipotezu rada, te radnu hipotezu. Osnovna hipoteza rada je da e
ispitivani sadraji koji obuhvaaju biogenetike i kibernetike koncepcije ljudskoga u
veoj mjeri biti prihvaeni kod studenata tehnikog, prirodnoznanstvenog i medicinskog podruja (FSB, PMF, MED), nego kod studenata drutvenog i humanistikog podruja (FF, KBF). Radna hipoteza odnosi se na povezanost dobivenih faktora i podruja
religijskih orijentacija. Naime, pretpostavljamo pozitivnu korelaciju izmeu biogenetike i kibernetike koncepcije ljudskoga i onih religijskih orijentacija koje predstavljaju
odmak od institucionalizirane religioznosti (dimenzija kozmike ireligije u sustavu
vjerovanja, traenje smisla ivota u individualnom, te duhovna dimenzija religijskog
identiteta). U istom smislu pretpostavljamo negativnu korelaciju navedenih koncepcija
ljudskoga sa sadrajima koji obuhvaaju institucionaliziranu religioznost (kransko
vjerovanje u sustavu vjerovanja, traenje smisla ivota u Bogu i tradicionalna dimenzija religijskog identiteta).
Osnovni cilj rada je predstaviti i analizirati pojam i koncept cyber kulture, kao jednog
dijela ireg sociokulturnog konteksta suvremenih razvijenih drutava koji nastaje pod
utjecajem razvoja raunalne tehnologije i biotehnologije. Takoer i analizirati stupanj
prihvaenosti osnovnih postulata cyber kulture kod studenata pet fakulteta Sveuilita u
Zagrebu, kao i neke daljnje odnose u tom smislu.
U radu se iznose prikazi i analize postotaka (distribucije postotaka), korelacija (biva113
rijatna korelacija-Pearsonov koeficijent), razlika meu pojedinim grupacijama (analiza varijance) i faktorskih struktura (komponentni model, varimax rotacija). Podaci su
obraeni u programu SPSS 16.0 for Windows.
31,1
26,0
25,6
13,0
4,3
33,3
21,5
17,5
17,1
10,6
45,7
27,6
15,7
7,7
3,3
6,5
10,0
25,6
37,8
19,9
35,0
36,0
16,9
8,7
3,5
18,3
25,0
22,0
23,8
11,0
20,9
24,4
31,3
17,5
5,9
114
Najvei postotak slaganja (57,7 posto) dobiven je na tvrdnji da ljudsko tijelo kakvo
poznajemo nije konaan i nepromjenjiv oblik, ve jedan od moguih oblika na putu
ljudske evolucije. To je ujedno i jedina tvrdnja gdje je postotak slaganja vei od postotka neslaganja. S tvrdnjom da postoji bitna slinost izmeu rada ljudskog mozga
i rada raunala slaganje je izrazilo 34,8 posto ispitanih studenata. Tvrdnja predstavlja jedno od osnovnih kibernetikih stajalita, primjerice kod Norberta Wienera koji
smatra da su fiziko funkcioniranje ivog individualnog bia i rad nekog od novijih
komunikacijskih strojeva paralelni u svojim analognim pokuajima da upravljaju entropijom pomou povratne sprege. I jedno i drugo imaju osjetne receptore na jednoj razini
radnog ciklusa: to jest, i u jednom i u drugom postoje posebni aparati za prikupljanje
informacija iz vanjskog svijeta na niskim razinama energije, oboje te informacije ine
dostupnima za rad pojedinog dijela ili stroja. U oba sluaja te se izvanjske poruke ne
uzimaju takve kakve jesu, nego posredstvom internih transformativnih funkcija aparata,
bio on iv ili mrtav. Informacija tada zadobiva novi oblik, dostupan pri daljnjim fazama
djelovanja. I u ivom i u strojnom to djelovanje ostavlja posljedice na vanjski svijet. U
oba sluaja sredinjem se regulacijskom aparatu prijavljuje djelovanje izvreno na vanjski
svijet, a ne puko namjeravano djelovanje (Wiener, 1964:42-43). Nadalje, neto manje
od treine ispitanih studenata (27,7 posto) slae se s tvrdnjom da je stvaranje djeteta
po narudbi uz pomo genske tehnologije privatna stvar pojedinca. U irem smislu
navedena tvrdnja pripada podruju tzv. nove eugenike kao proizvoda revolucionarnih mogunosti genetske tehnologije i medicine, koja se temelji na pravima pojedinaca,
na dobrovoljnosti i na proizvoljnosti pojedinanih elja (Polek, 2004:70). Stajalita o
biogenetikim koncepcijama ljudskoga moda i najbolje oslikava pitanje Johna Harrisa
kojim zapoinje svoju analizu o mogunostima tehnologije ljudskog poboljavanja:
Nae pitanje je sljedee: ako je cilj napredne inteligencije, poveane moi i kapaciteta
i boljeg zdravlja neto za to se moramo boriti kroz obrazovanje, ukljuujui naravno
i zdravstvenu edukaciju zajednice u irem smislu, zato ne bismo proizveli te ciljeve,
ako to moemo uiniti na siguran nain, kroz tehnologije ili procedure poboljavanja?
(Harris, 2007:2).
S jo jednim od osnovnih stajalita kibernetike, da je ljudsko bie prije skup informacija nego spoj mesa, krvi, vode, neurona itd. slae se neto manje od etvrtine ispitanika
(23,4 posto). S ostalim tvrdnjama slaganje izraava manje od petine ispitanika, a najmanje s tvrdnjom da je odabir spola djeteta u svrhu zadovoljenja elje roditelja moralno
opravdan (11,0 posto).
U tablici 3. prikazani su postoci slaganja, odnosno neslaganja s navedenim tvrdnjama
na uzorku podijeljenom prema pripadnosti pojedinom fakultetu. U osnovnoj hipotezi
rada pretpostavili smo da e navedene tvrdnje u veoj mjeri biti prihvaene kod studenata tehnikog, prirodoslovno-matematikog i medicinskog podruja, dok e u znatno
manjoj mjeri biti prihvaene kod studenata drutvenog i humanistikog podruja.
Rezultati u tablici 3. potvruju osnovnu hipotezu. Naime, na veini tvrdnji prisutni su
odnosi slaganja, odnosno neslaganja u pretpostavljenom smislu.
115
FSB
Ne slae se
58,4
49,3
84,7
38,9
44,6
Slae se
11,0
28,3
4,1
20,4
24,7
Ne slae se
55,5
40,6
79,6
40,7
58,5
Slae se
20,4
45,7
8,1
35,2
27,7
Ne slae se
73,0
63,7
95,9
64,8
67,7
8,0
21,0
1,0
11,2
10,8
Ne slae se
Ljudsko tijelo kakvo poznajemo nije
konaan i nepromjenjiv oblik, ve jedan od
moguih oblika na putu ljudske evolucije. Slae se
16,0
17,3
27,5
1,9
10,7
53,3
65,2
31,6
87,0
66,2
76,7
58,7
91,8
64,8
58,5
9,5
21,8
2,0
7,4
16,9
39,4
44,2
54,1
35,2
40,0
37,9
41,3
25,5
31,5
30,7
58,4
39,1
55,1
33,3
27,7
16,1
33,3
14,3
33,4
23,0
Slae se
No rezultati na dvije tvrdnje ipak predstavljaju odmak od tog pretpostavljenog obrasca. Tako se s tvrdnjom da bi ukidanje procesa starenja kod ljudi trebao biti jedan
od najvanijih ciljeva tehno-znanstvenog razvoja slae 9,5 posto studenata Filozofskog
fakulteta, prema 7,4 posto studenata Prirodoslovno matematikog fakulteta. Drugo odstupanje dobiveno je na tvrdnji da postoji bitna slinost izmeu rada ljudskog mozga
i rada raunala, s kojom izraava slaganje 37,9 posto studenata Filozofskog fakulteta,
dok je kod studenata Prirodoslovno matematikog fakulteta i medicinskog fakulteta taj
postotak neto nii (31,5 posto, odnosno 30,7 posto).
Faktorskom analizom, pod komponentnim modelom uz varimax rotaciju i GK kriterij redukcije dimenzionalnosti, na analiziranim tvrdnjama dobivena su dva faktora. S
obzirom na saturacije estica na pojedinim faktorima nazvali smo ih: F1 Dijete po
narudbi i F2 Kiborg.
116
.787
.771
.739
.642
Kiborg
.747
.623
.549
-.0229
.3784
-.7193
.2246
.1427
kontrast
F = 21,814
sig. p <0,001
KBF<ostali
117
FILOZOFSKI
FSB
KBF
PMF
MEDICINA
-.0697
.1262
-.3164
.2361
.1599
kontrast
F = 4,461
sig. p <0,002
KBF<FSB, PMF
Iz ostalih analiza statistiki znaajna razlika dobivena je na koncepciji dijete po narudbi s obzirom na politike orijentacije i spol. Studenti lijeve politike orijentacije
skloniji su prihvaanju te koncepcije.
Tablica 7 - Dijete po narudbi, s obzirom na politike orijentacije.
M
LIJEVO
CENTAR
DESNO
.2561
.0078
-.2958
F = 7,846
sig. p <0,001
kontrast
L>D
.1154
-.1450
F = 8,359
sig. p <0,004
kontrast
M>
postoji nita duhovno. No onda dodaje da ljudsko bie ne moe ivjeti bez svetoga.
Stoga postavlja vlastiti osjeaj svetoga upravo u ono podruje koje je unitilo prijanje
sveto: u samu tehniku (Ellul, 1964:142-143). U tom smislu Lewis Mumford navodi
da je kao religiozni nadomjestak, doktrina neminovnog mehaniko-ljudskog napretka
dala novoj slici svijeta ono to joj je nedostajalo: implicitni cilj, naime totalno unitenje
prolosti i stvaranje bolje budunosti uglavnom mehanikim sredstvima. Sama promjena postala je u tom kompleksu ideja ne tek prirodna injenica to i jest nego urgentna ljudska vrijednost: opirati se promjeni ili usporiti je na bilo koji nain, znailo je
ii protiv prirode te napokon, ugroziti ovjeka poricanjem Boga Sunca i nesluanjem
njegovih zapovijedi (Mumford, 1986a:228).
U povijesnom smislu moderna tehnologija i religija razvijaju se zajedno i istovremeno,
te nije rijetkost da pojedina tehnoloka dostignua sadre i religijska vjerovanja (Noble,
1999:5). Osim toga, ukoliko promatramo podruja raunalne tehnologije i biotehnologije, koje smo odredili kao dvije osnove cyber kulture, onda moemo istaknuti da
razvojne aplikacije umjetne inteligencije otvaraju mogunosti strojno utemeljenog uskrsnua i besmrtnosti. Tome treba pridodati i boanske karakteristike sveprisutnosti i
sveznanja, te osloboenja tjelesnih ogranienja, koje se, uvjetno reeno, mogu pripisati
korisnicima virtualne stvarnosti i kibernetikog prostora. S druge strane, genetiki inenjering prua mogunosti novog stvaranja, ovaj put na sliku ljudskog bia.
Razvoj kibernetikog prostora i virtualne stvarnosti na neki nain predstavlja povratak srednjovjekovnoj podjeli svijeta na duhovno i materijalno i novu verziju starog
vjerovanja o ljudima kao bipolarnim biima. Kibernetiki prostor, kao novo digitalno
podruje, javlja se kao mogunost tehnolokog nadomjestka kranske vizije raja (Wertheim, 1999:18). Srednjovjekovni prikaz Nebeskog grada religijska je vizija kibernetikog prostora (Benedikt, 1991:16). Franz Bhmisch navodi da mediji, u opem smislu
tog znaenja, stvaraju osobite religiozne predodbe. Metafore kao to su Boja slika ili
Boja rije, pokazuju kako su ljudske predodbe o Bogu uvijek povezane s medijima
koji se koriste. Novi digitalni mediji utjeu na ljudsku predodbu o Bogu i oblikuju je,
posebice u smislu boanskih karakteristika - sveznanja i sveprisutnosti. Stajalite da se
sveznanje, kao jedno od boanskih karakteristika, dogaa u mrei podataka korijen je
divinizacije mree (Bhmisch, 2000:97). Za Norberta Boltza mediji nude zamjenske
oblike sveukupnog znanja i svega postojeeg. Na mjesto religiozne komunikacije danas
nastupa komunikacija kao religija. Potpunu umreenost, upletanje u elektronsku mreu, neduan e pogled prepoznati kao profanu inaicu religije to to spajanje upravo
i znai. Umreenou do integralnog medijskog sjedinjenja dospjeli smo do stalnog
zaposjednua transcendencije. Botvo je danas mrea. A religija djeluje kao beskrajna
traka (Boltz, 1996:143-150).
No u praktinom smislu kibernetiki prostor i virtualna stvarnost jo su uvijek uglavnom neprimjereni religijskim potrebama. Tako Douglas Cowan navodi kako je on-line religijska praksa, usprkos estom isticanju da su raunala poput boanstava u kutiji,
jo uvijek vrlo ograniena. U ovom trenutku tehnolokog djetinjstva internet komunikacije, svijet on-line je jo uvijek kibernetika sjena, elektronski odsjaj stvarnog off119
line svijeta. No ipak, razliite skupine modernih pogana koriste internet pokuavajui
stvoriti nove oblike religijskih zajednica, to je do prije desetak godina bilo gotovo nezamislivo. Kao jednu od vanijih prednosti zagovornici on-line pristupa religijama esto
istiu dostupnost boanstava koja se nalaze udaljena tek nekoliko pokreta miem. No
upravo internet fenomen instant strunjaka pridonosi i ogranienjima i potencijalima
Mree kao izvora religijskih kreativnosti i inovacija. I Cowan, kao i mnogi drugi, istie
kako je religija uvijek predvodila drutvene pokrete u smislu koritenja novih i inovativnih komunikacijskih tehnologija, od prvih tiskanih tekstova do interneta (Cowan,
2005:ix-xii, 1-5).
Tablica 9 - Matrica varimax faktora. Sustav vjerovanja.
Kransko Praznovjerje- Kozmika Praznovjerjevjerovanje nadnaravno
ireligija
stereotipi
.894
.892
.891
.874
-.715
.667
-.591
.860
.812
U duhove
.635
U radiesteziju i bioenergiju
.595
.784
.727
120
.625
.819
.762
Nakon ovog kratkog teorijskog razmatranja povezanosti religije i tehnologije istu emo
empirijski analizirati kako je to naznaeno u metodolokim napomenama. Prvi korak
analize jest korelacija faktora vjerovanja i osnova cyber kulture.
Faktorskom analizom, pod komponentnim modelom uz varimax rotaciju i GK kriterij
redukcije dimenzionalnosti, na instrumentu vjerovanje dobivena su etiri faktora.2
Korelacija izmeu faktora vjerovanja i osnova cyber kulture (bivarijatna korelacija,
Pearsonov koeficijent) pokazuje sljedee: ispitanici bliski kranskom vjerovanju manje su skloni koncepciji djeteta po narudbi, dok su ispitanici bliski praznovjerju u
smislu naznaenih stereotipa tome skloni. Oni pak koji su bliski dimenziji vjerovanja
koju smo oznaili kao kozmiku ireligiju skloniji su koncepcijama djeteta po narudbi i kiborga.
Tablica 10 - Korelacija faktora osnove cyber kulture i vjerovanje.
DIJETE PO NARUDBI
KRANSKO VJEROVANJE
KIBORG
-.318**
-.064
-.037
.035
KOZMIKA IRELIGIJA
.236**
.171**
PRAZNOVJERJE-STEREOTIPI
.195**
.019
PRAZNOVJERJE-NADNARAVNO
**p<0,001
.897
.828
-.634
SMISAO IVOTA U
INDIVIDUALNOM
SMISAO
IVOTA U
ZAJEDNICI
.452
2 Pregled distribucije postotaka je prije objavljen (Nikodem, 2005), te ovdje samo dajemo prikaz strukture
faktora zbog razumijevanja daljnje korelacije. Isto vrijedi i za tablicu 11. gdje dajemo prikaz strukture faktora na instrumentu pozicioniranje smisla ivota.
121
-.426
.583
.755
.739
.579
.470
.677
.604
.603
.545
.459
Korelacija izmeu tih faktora i faktora osnove cyber kulture pokazuje da su ispitanici
koji smisao ivota pozicioniraju u Bogu neskloni navedenim biogenetikim i kibernetikim koncepcijama ljudskog ivota. Ispitanici koji smisao ivota pozicioniraju u
individualnom skloniji su koncepciji djeteta po narudbi.
Tablica 12 - Korelacija faktora osnove cyber kulture i smisla ivota i smrti.
Dijete po narudbi
SMISAO IVOTA U BOGU
SMISAO IVOTA U
INDIVIDUALNOM
SMISAO IVOTA U ZAJEDNICI
Kiborg
-.327**
-.129**
.367**
.063
-.083
.007
**p<0,001
DA
Vjerovati u Boga
16,3
83,7
Redovito moliti
42,1
57,9
59,1
40,9
28,3
71,7
74,6
25,4
73,2
26,8
48,4
51,6
25,0
75,0
51,6
48,4
38,4
61,6
30,1
69,9
49,0
51,0
61,2
38,8
Tradicionalna
dimenzija
.890
.887
.613
.430
.597
.511
Vjerovati u Boga
.817
.687
Redovito moliti
.401
Duhovna
dimenzija
.684
.753
.691
.667
.599
.454
-.189**
-.189**
.033
KIBORG
-.065
-.153**
.086
**p<0,001
Iz dobivenih rezultata proizlazi da radna hipoteza o pretpostavljenoj pozitivnoj povezanosti biogenetike i kibernetike koncepcije ljudskoga i onih religijskih orijentacija koje
predstavljaju odmak od institucionalizirane religioznosti (dimenzija kozmike ireligije
u sustavu vjerovanja, traenje smisla ivota u individualnom, te duhovna dimenzija
religijskog identiteta), te pretpostavljenoj negativnoj korelaciji navedenih koncepcija
ljudskoga sa sadrajima koji obuhvaaju institucionaliziranu religioznost (kransko
vjerovanje u sustavu vjerovanja, traenje smisla ivota u Bogu i tradicionalna dimenzija religijskog identiteta), nije potvrena. Naime, od dvanaest pretpostavljenih
veza (est pozitivnih i est negativnih) potvreno je njih osam, a etiri nisu potvre124
ne. U konkretnom smislu, nije dobivena nikakva statistiki znaajna korelacija izmeu
kranskog vjerovanja, pozicioniranja smisla ivota u individualnom i koncepcije
kiborga, te izmeu duhovne dimenzije religijskog identiteta i oba faktora koje smo
oznaili osnovama cyber kulture.
ZAKLJUNO
U ovom radu, kako to stoji i u podnaslovu, pokuali smo dati jedan prilog sociolokom istraivanju osnova cyber kulture, prije svega u empirijskom smislu. Naime, cyber
kultura se kao tema u akademskom smislu javlja sredinom devedesetih godina 20. stoljea, odnosno prije petnaestak godina. U tom razdoblju objavljen je doista velik broj
teorijskih radova koji s razliitih stajalita analiziraju meuodnose suvremenog drutva,
kulture, ekonomije, politike, te raunalne tehnologije, biotehnologije i bioznanosti. No
u opem smislu primjetan je nedostatak empirijskih istraivanja, posebice sociolokih.
S druge strane, empirijska istraivanja cyber kulture iz nekih drugih podruja datiraju i
prije samog formalnog nastanka i razvoja cyber kulture, primjerice psiholoka istraivanja Sherry Turkle iz sredine osamdesetih godina prolog stoljea. Tako u analizi utjecaja
raunalne tehnologije na koncepcije identiteta Turkle navodi da su raunala kao ljudsko
drugo ja (Turkle, 2005).
Nadalje, neki autori smatraju da je pojam cyber u nazivu cyber kultura zastario, te
predlau naziv digitalna kultura (Trend, 2001), a postoje i drugi nazivi, primjerice
virtualna kultura (Jones, 2001), kultura interneta (Schields, 2001), ve spomenuta
tehno-kultura ili kulture novih medija (Marshall, 2004). Pojam cyber kultura je neologizam proizaao iz neologizma, odnosno pojam koji sadri ono cyber koje dolazi od
pojma kibernetikog prostora (cyberspace) i pojam kulture (Bell, 2007a). Daljnji razvoj,
irenje i primjena kibernetikog prostora i virtualne stvarnosti svakako otvaraju i nove
teorijske mogunosti. U ovom radu smo osnovama cyber kulture oznaili koncepcije
kiborga i djeteta po narudbi koje, kako je naznaeno, impliciraju dva oblika drutvenosti: tehno-drutvenost i bio-drutvenost. Empirijski smo ih analizirali kroz
skup tvrdnji koje obuhvaaju ta podruja, te izdvajanjem te dvije koncepcije ljudskoga
kao latentne dimenzije pomou faktorske analize. Drugaiji teorijski, kao i empirijski
pristupi, su naravno mogui.
S obzirom na prigodni uzorak studenata pet fakulteta Sveuilita u Zagrebu dobiveni
rezultati ne pruaju mogunost generalizacije za cjelokupnu studentsku populaciju, niti
za hrvatsko drutvo u cjelini, ve prije mogu posluiti kao prilog, i moda poticaj, za
daljnja istraivanja iz tog i slinih podruja.
Na veini analiziranih tvrdnji dobiven je vei postotak neslaganja, nego slaganja. Posebice se to odnosi na tvrdnje koje obuhvaaju biogenetiku koncepciju ljudskoga, dok
je na tvrdnjama koje obuhvaaju kibernetiku koncepciju ljudskoga primjetan neto
vei postotak slaganja. Sueljavanje tradicionalnog sustava vrijednosti, pod utjecajem
kranstva kao dominantne religije, i (post)modernistikih vrijednosti i stilova ivota,
koje karakterizira sociokulturno stanje suvremenog hrvatskog drutva primjetno je i u
125
analizi ove teme. Osim religijskih orijentacija, vana varijabla je i znanstveno podruje
kojim se ispitani studenti bave. Oekivano, studenti drutvenog i humanistikog podruja manje su skloni prihvatiti analizirane koncepcije ljudskoga, za razliku od studenata drugih podruja, posebice onih iz tehnikog podruja. Neke druge varijable, kao
to su spol, politike orijentacije, mjesto boravka, procjena imovinskog stanja obitelji
ispitanika itd., koje bi vjerojatno imale odreenu znaajnost na opoj populaciji, ovdje
se uglavnom nisu pokazale znaajnima. Uz sav oprez zbog samog uzorka to daje odreeni prilog homogenosti studentske populacije.
I na kraju, smatramo vanim istaknuti potrebu sociolokih istraivanja sociokulturnih
utjecaja primjene raunalne tehnologije i biotehnologije, kako na osobnoj tako i na
drutvenoj razini. Suvremeno hrvatsko drutvo, ako se to moe tako rei, nalazi se u
procesu izraenih promjena u svim podrujima drutvenog ivota, od obitelji, obrazovanja, zaposlenja, do zdravstva i socijalne skrbi koji zbog same strukture stanovnitva
i nepovoljne ekonomske situacije postaju sve vaniji. Ipak, moda i kljune promjene
odvijaju se unutar procesa socijalizacije, a upravo su u tom podruju utjecaji primjene
raunalne tehnologije i biotehnologije i najznaajniji.
LITERATURA:
Bauman, Z. (2005). Work, Consumerism and the New Poor. Second Edition. London:
Open University Press.
Bell, D. (2007). Cyberculture Theorists. Manuel Castells and Donna Haraway. London,
New York: Routledge.
Bell, D. (2007a). Cyberculture. U: Ritzer, G. (ur.) Blackwell Encyclopedia of Sociology.
Blackwell Publishing. Blackwell Reference Online.
WWW:http://www.blackwellreference.com/subscriber/
tocnode?id=g9781405124331_chunk_g97814051243318_ss1-196
Benedikt, M. (1991) (ur.). Cyberspace: First Steps. Cambridge: MIT Press.
Best, S., Kellner, D. (2001). The Postmodern Adventure. Science, Technology and Cultural
Studies at the Third Millenium. London: Routledge.
Bolz, N. (1996). Tele! Polis!. U: Iglhaut, S., Medosch, A., Rtzer, F. (ur.). Stadt am Netz.
Ansichten von Telepolis. Mannheim, s. 143-150.
Bhmisch, F. (2001). Boje slike u digitalnoj noosferi. Religiozni govor interneta. Svesci
Communio. 103-104.:92-99.
Clynes, M.E., Kline, N.S. (1960). Cyborgs and Space. Astronautics. Rujan.:26-7, 74-6.
Cowan, D.E. (2005). Cyberhenge. Modern Pagans on the Internet. New York and London: Routledge.
Ellul, J. (1964). The Technological Society. New York: Vintage Books.
Escobar, A. (2000). Welcome to Cyberia. Notes on the anthropology of cyberculture.
U: Bell, D., Kennedy, B.M. (ur.) The Cybercultures Reader. London, New York:
Routledge, s. 56-76.
126
Ester, P., Halman, L., de Moor, R. (1994). The Individualizing Society. Value Change in
Europe and North America. Tilburg: University Press.
Gibson, W. (2001). Neuromancer. Zagreb: Naklada Lukom.
Giddens, A. (1991). Modernity and Self-Identity, Self and Society in the Late Modern Age.
Cambridge: Polity Press.
Giddens, A. (1992). The Transformation of Intimacy: Sexuality, Love and Eroticism in
Modern Societies. Cambridge: Polity Press.
Giddens, A. (2003). The Consequences of Modernity. Cambridge: Polity Press.
Haraway, D. (1999). Manifesto za kiborge: znanost, tehnologija i socijalistiki feminizam u 1980-im. U: Nicholson, L. J. (ur.). Feminizam/postmodernizam. Zagreb,
Liberata: Centar za enske studije, s. 167-205.
Harris, J. (2007). Enhancing Evolution. The Ethical Case for Making Better People. Princeton, Oxford: Princeton University Press.
Heelas, P., Woodhead, L. i drugi (2005). The Spiritual Revolution. Why Religion is Giving
Way to Spirituality. Oxford: Blackwell Publishing.
Heim, M. (2001). Projektiranje virtualne stvarnosti. U: Featherstone, M., Burrows,
R. (ur.). Kiberprostor, Kibertijela, Cyberpunk, Kulture tehnoloke tjelesnosti. Zagreb:
Naklada Jesenski i Turk, s. 99-117.
Jones, S.G. (ur.) (2001). Virtualna kultura. Identitet i komunikacija u kiber-drutvu.
Beograd: XX vek.
Lanier, J. (1990). Riding the Giant Worm to Saturn. Post-Symbolic Communication in
Virtual Reality. U: Hattinger, G. (ur.). Ars Electronica. Vol.2: Virtuelle Welten. Linz:
Veritas-Verlag.
Levy, P. (2001). Cyberculture. Minneapolis, London: University of Minneapolis Press.
Macek, J. (2003). Defining Cyberculture (v.2.).
WWW: http://macek.czechian.net/defining_cyberculture.htm
Marshall, P.D. (2004). New Media Cultures. London: Arnold.
Mumford, L. (1986). Mit o maini. Tehnika i razvoj ovjeka. Zagreb: Grafiki zavod
Hrvatske.
Mumford, L. (1986a). Mit o maini. Pentagon moi. Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske.
Mayr, O. (1986). Authority, Liberty & Automatic Machinery in Early Modern Europe.
Baltimore, London: The John Hopkins University Press.
Nikodem, K. (2004). Religijski identitet u Hrvatskoj. Dimenzije religijskog identiteta i
socio-ekoloke orijentacije. Socijalna ekologija. 13 (3-4):257-285.
Nikodem, K. (2005). Genetiki inenjering i nova duhovnost. Smisao ivota i smrti u
poslijeljudskom kontekstu. Socijalna ekologija. 14 (3):171-195.
Noble, F.D. (1999). The Religion of Technology. The Divinity of Man and the Spirit of
Invention. London: Penguin Books.
Polek, D. (2004). Sudbina odabranih. Eugeniko nasljee u vrijeme genske tehnologije.
Zagreb: ArTresor naklada.
Poster, M. (2001). Postmoderne virtualnosti. U: Featherstone, M., Burrows, R. Kiberprostor, Kibertijela, Cyberpunk, Kulture tehnoloke tjelesnosti. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, s. 117-141.
127
128
Krunoslav Nikodem
Krunoslav Nikodem
129