FILOZOFSKI FAKULTET SVEUILITA U SPLITU

ODSJEK ZA HRVATSKI JEZIK I KNJIEVNOST

ILIRSKI POKRET I ZAGREBAKA FILOLOKA KOLA

ANELA ELEK I MIRJAM MUSTAPI

KOLEGIJ: POVIJEST HRVATSKOG JEZIKA

SVIBANJ, 2017
 1

Sadraj

1.UVOD ..................................................................................................................................... 2
2.ILIRSKI POKRET ............................................................................................................... 2
3.LJUDEVIT GAJ .................................................................................................................... 3
4.VJEKOSLAV BABUKI ..................................................................................................... 4
5.ANTUN MAURANI ........................................................................................................ 4
6.UTJECAJ VUK STEFANOVI KARADI ................................................................ 4
7.OTPORI ................................................................................................................................. 5
8.KRAJ ILIRSKOG POKRETA ............................................................................................ 6
9.BORBA FILOLOKIH KOLA ......................................................................................... 6
10.LITERATURA...9
 2

1.UVOD
Podruje hrvatskih zemalja krajem 18. stoljea nalazilo se pod vlau Habsburke
Monarhije, a manjim dijelom pod vlau Venecije. Uza sve nedae koje Hrvati imaju u
sastavu Habsburke Monarhije, elimo se osvrnuti na problem nemogunosti uporabe
vlastitog narodnog jezika, koji je nama kao studentima Hrvatskog jezika, itekako bitan.

Naime, Hrvati, to se jezinog pitanja tie ve due vrijeme nemaju sree. U vojsci i u
kolama rabi se njemaki, talijanski ili latinski jezik, ovisno o podruju i vremenu. Vrhovni
poglavari monarhije provode centralizaciju, nameu politiku vlastitih interesa i interesa svoga
naroda, kako na gospodarskom, tako i na podruju kulture i drutva. Provodi se
germanizacija i maarizacija koje dovode do otuenja narodnoga jezika. Ni na podruju
Dalmacije, koja je u to vrijeme bila pod upravom Mletake republike, stanje nije bilo nita
bolje po hrvatski narod. Hrvati se nastoje potalijaniti, a slubeni je jezik na tom podruju,
naravno, bio talijanski.

Hrvatski intelektualci su svjesni krizne situacije i svjesni su da se neto mora poduzeti. Vie
je nego oigledno da se nastoji Hrvatu iskorijeniti svaki trag nacionalnog identiteta. Najlaki i
najuinkovitiji nain da se to postigne jest oduzeti jednome narodu ono to ga najvie vee, a
to jest jezik, te mu nametnuti strani. Oni, hrvatska intelektualna elita, svoju borbu usmjeravaju
na ouvanje hrvatskog jezika, jer kako Humboldt kae: jezik je prava domovina. U skladu s
tim odluuju probuditi nacionalnu svijest u Hrvata te dolazi do osnivanja pokreta. To je
razdoblje Hrvatskog narodnog preporoda, u sklopu kojeg se javlja i ilirski pokret.

2.ILIRSKI POKRET
Ilirski pokret naziv je za pokret koji je se razvio u ozraju hrvatskog narodnog preporoda,
ponajprije na podruju hrvatskih zemalja. Prvenstveno je bio politiki pokret, ali esto
ocjenjivan kao jezini ili knjievnojezini, zbog uloge u povijesti jezika tj. tek od tada poinje
razdoblje standardnosti u Hrvata. Poto u to vrijeme ne moemo govoriti o hrvatskom
standardnom jeziku, nastojanja hrvatskih preporoditelja i lanova pokreta su da materinska rije
dobije status knjievnog izraza. Ilirski pokret nastao je pod utjecajem slovakog preporoditelja Jana
Kollara, koji je propagirao ideju o jedinstvu svih junih Slavena, tzv. panslavizam. Sam pojam
ilirski trebao je dokazati autohtonost Slavena kao naroda na tom prostoru. Kollar navodi da su svi
 3

Slaveni jedan narod s etiri narjeja. Ta narjeja su: poljsko, rusko, eko i ilirsko. Glavna odrednica
je jedinstven knjievni jezik koji je utemeljen na staroj dubrovakoj knjievnosti.

3. LJUDEVIT GAJ
Budimo vitezovi duha kako bi smo obranili ono za to su ginuli nai predci.
Ako se na jezik zakopa u tamni grob, bit emo zakopani i mi kao narod.

Voa ilirskog pokreta, hrvatski politiar, jezikoslovac, ideolog, novinar i knjievnik.

Objavljuje 1835. prvi broj Novina horvatzkih, s knjievnim prilogom Danicza Horvatzka,
Slavonzka y Dalmatinzka, u kojem su objavljivani domoljubni tekstovi; davorije i budnice.

Godine 1830. u Budimu objavljuje slovnicu Kratka osnova horvatsko-slavenskog

pravopisanja. Gaj u Kratkoj osnovi predlae kajkavcima reformu latininog pisma. Uzor mu
je bio Pavao Ritter Vitezovi koji je jo poetkom 18. stoljea predlagao slina rjeenja.

Oslanja se vie na dio starije hrvatske tradicije tj. na onaj dio koji se rukovodio
monografemskim naelom te tei za sustavom koji e biti svima prihvatljiv, izgraenim pod
inspiracijom ideje kulturnog sveslavenstva.

U Kratkoj osnovi horvatsko-slavenskog pravopisanja, Gaj stavlja tildu iznad slova c, d, g, l, n,

s, z. Nema znaka za fonem jer ga u kajkavskom narjeju nema jednako kao i fonema d.
Kajkavsko narjeje ne poznaje dvoglasnike ije/je pa i sam Gaj u skladu s tim ne stavlja
nikakav znak za dvoglasnike. Kao poticaji za takva rjeenja najee se navodi eka grafija,
dok je poticaj za grafiki izgled slova dobio iz domaeg izvora. Vano je naglasiti da se Gaj
Kratkom osnovom predstavlja kao dobar poznavalac jezika, uoava problem i pronalazi
najbolje rjeenje. Za veliko udo odjeka na taj prvi prijedlog Gajeve grafijske reforme iz
1830. nije bilo. Prikladnije rjeenje Gaj iznosi u lanku Pravopisz 1835. Mijenja ime iz
horvatskog u horvatsko-ilirsko s obzirom da se njegova vizija proirila na itav slavenski jug.
Predlae umjerenija rjeenja, prihvaa poljsko , kod grafema , , , tildu mijenja kvaicom.
Umjesto jednoslova se odluuje za dvoslove. Tom je novom verzijom objavljena u 10. Broju
Danice Mihnovieva Horvatska domovina, pjesma koja e postati hrvatskom himnom.
Modificiranu grafiju Gaj predlae za jedan knjievni jezik ilirski i tu staje jer nema vie
vremena za jezikoslovne rasprave.
 4

4.VJEKOSLAV BABUKI
Rad Ljudevita Gaja probudio je i ostale hrvatske intelektualce, poput Vjekoslava
Babukia i Antuna Maurania kojima ne nedostaje preporodnog zanosa. Upravo preko
njihovih djelovanja, njihovih gramatika, dobiva se najbolji uvid u jezinu koncepciju iliraca.
U skladu s naukom Jana Kollara, o postojanju etiri knjievna jezika u slavenskom svijetu,
Babuki u Ilirskoj slovnici, navodi da se slaveni jezik dijeli na etiri velike grane: rusku,
poljsku, eko-slovensku i ilirsku. Vizija Vjekoslava Babukia bila je jedan knjievni jezik od
Jadranskog do Crnoga mora. Koliko god ta vizija bila lijepa ilirci ipak ne provode slovnu
reformu prema svemu onome to posjeduju jer bi tada morali voditi rauna i o reformi srpske
i bugarske irilice. Ureuju latiniku grafiju prema odreenim pismenim stilizacijama svojih
narjeja jer se jedino tako, uzimajui jezik kao podstavu, mogu rjeavati grafemski problemi.
Jo je uvijek nerijeen problem ikavsko-ijekavskog dvojstva. Iskljuivanje ijednog od
spomenutih dvojstava bilo bi u direktnom sukobu s naukom iliraca. Takoer, problem
dodatno oteava horvatsko-zagorski refleks jata. Vjekoslav Babuki se vraa Gaju i naglaava
da znak se moe u opem i prostom razgovoru izgovarati kao je, ie, e, i (npr. vjera, viera,
vera, vira), te kae da jekavski tip tokavtine treba prihvatiti kao knjievni.

5. ANTUN MAURANI
Antun Maurani, brat pjesnika Ivana Maurania te autor dvaju dijela koja su vana za
ovo razdoblje: Temelji ilirskoga i latinskoga jezika (1839.) i Slovnica hrvatska (1859.). U
Temeljima Maurani pravi razliku izmeu govornoga i knjievnog jezika, s preporukom da
se u knjievnom jeziku izgovara kao ie ili je. Drugo, prihvaajui bogatu dubrovaku
knjievnost, ilirci, prihvaaju i njen jezik te ga ugrauju u osnovicu pisanom tipu jezika.
Maurani od te koncepcije nikada nee htjeti odustati, te e je nastojati prenijeti u kolu,
preko svojih udbenika. Kao polazite Maurani uzima akavsko narjeje (poneto Kaia,
Dellabelle, Riosloje Joakima Stullija i Rioslovnik Jose Voltiggija).

6. UTJECAJ VUK STEFANOVI KARADI

Ilircima u njihovom radu znatnu pomo prua jezik ijekavskih Srba u Hrvatskoj, tj.
djelovanje Vuka Stefanovia Karadia, na iji se rjenik dosta pozivaju. Unato slinostima
vano je uoiti brojne razlike izmeu teza iliraca i rjeenja koje je nudio Vuk Karadi. Kada
 5

pogledamo samo polazite ve uoavamo velike razlike kod spomenutih. Naime, ilirci ele
nastaviti graditi svoju koncepciju na temeljima koje su udarili brojni knjievnici prije njih
samih. Pozivaju se na knjievnojezinu tradiciju pisanog tronarjenoga jezika. Karadi se
nasuprot tome, nije ni mogao pozvati na tradiciju jer prekida sa tradicijom ruskoslavenskoga i
slavenskosrpskoga jezika, te se opredjeljuje za jedan dijalekt. Razlika je i u obiljeavanju
naglasaka, gdje se ilirci vrsto pozivaju na svoje prethodnike (tradicija od Bartola Kaia do
preporodnog doba). Nadalje, uoavaju se razlike u deklinaciji imenica kao na primjer: Gmn.
jelenah i jelenom, Dmn. jelenom, gdje uoavamo razliite oblike imenica u mnoini.

7. OTPORI
Kajkavci na elu s Ignjatom Krstijanoviem te dalmatinski krug okupljen oko Zore
dalmatinske

Krstijanoviev otpor jedan je od dva otpora koji su pokuali oslabiti utjecaj iliraca i irenja
njihove koncepcije. On tei obrani i ouvanju kajkavtine, nadahnut idejom da je kajkavski
izraz dorastao svakoj knjievnoj vrsti. Prevodi Ezopove basne, pie ivotopise svetaca,
objavljuje pjesme namijenjene narodu, te s tim eli upravo svoju ideju i dokazati. Cijelo
njegovo djelovanje bilo je povezano s injenicom da je neak Tome Miklouia, i kao takav
elio je nastaviti putem svoga slavnoga ujaka. No njegova nastojanja nisu urodila plodom.
Naime, svakom danom slijed dogaanja se okretao nautrb njegovim eljama. Ilirci su ve
odavno uvjerili i pridobili kajkavsku sredinu na svoju stranu. Tako Krstijanovi ostaje sam, te
na kraju prihvaa ideje Ljudevita Gaja.

Drugi od dva spomenuta otpora odigravao se na podruju Dalmacije. Rije je o dalmatinskom

krugu koji se okupio oko asopisa Zora dalmatinska, kojeg je pokrenuo i vodio Ante
Kuzmani. Kuzmani smatra kako Dalmacija nije tretirana kao ravnopravan partner, te navodi
dva sporna problema, a to su: Gajeva grafijska rjeenja i ilirska orijentacija prema (i)jekavici.
Kuzmani eli nagodbu s Gajem. Kae da ako se ve tei ujedinjenju, to ujedinjenje je lake
izvesti na osnovici tokavske ikavice. Doputa kompromis samo na podruju grafije jer se
Dalmacija nikako ne moe odrei svoga tipa knjievnoga jezika. Predlae da Zagreb prihvati
ikavicu, a Dalmacija e onda prihvatiti Gajevu reformu grafije. Na tim zahtjevima nije bilo
mogue izvesti sporazuman zakljuak. U prilog Gaju je ila i injenica da su ilirci ve bili
izborili vane pobjede, mnogi su prihvaali njihov program. Gaj se ve vrlo dobro razvio i na
 6

podruju izdavalatva gdje je izdao brojne asopise i knjige, a upravo je tu Ante Kuzmani
imao najveih problema. Kao potvrda uspjeha preporoditelja bila je i elita pravih pjesnika
poput Stanka Vraza, dramatiara poput Dimitrije Demetera, skladatelja poput Vatroslava
Lisinskog. Ante Kuzmani jednostavno nije imao nikakve adute za daljnu borbu.

8. KRAJ ILIRSKOG POKRETA

Vrijeme ilirskog pokreta, preporodno razdoblje u Hrvata imalo je veliku ulogu u ouvanju
nacionalnog identiteta. Hrvatski su se intelektualci borili svim snagama da sauvaju jezik
hrvatskoga naroda i smatram da ovo razdoblje ima jako vanu ulogu u hrvatskoj jezinoj
povijesti. Pokret zavrava zabranom ilirskog imena, to ne znai da e se Hrvati odrei svoga
jezika, dapae, iako je ilirsko ime zabranjeno, okreu se drugim smjerovima djelovanja a to su
filoloke kole koje e iznjedriti brojne korake blie k standardizaciji hrvatskog jezika.

9. BORBA FILOLOKIH KOLA

Tri su filoloke kole: zagrebaka, rijeka i zadarska. Iako se ideje zadarske i filoloke kole
nisu ostvarile, jer se zadarska prikljuila zagrebakoj, a rijeka je prestala postojati, one nisu
nastale ni iz ega, ve su nastale u krilu naroda koji je stoljeima njegovao jezik svoje
tronarjene stilizacije pisanog jezika. Njihova je vanost to su postavile vana pitanja u vezi
s izgradnjom standardnoga jezika.

Zagrebaka filoloka kola je zagovarala u imenikom genitivu mnoine morfem ah (npr.

jelenah, mnogo enah, mnogo selah ). Zato se znalo sljedbenike te kole nazivati ahavcima.
Njihov cilj je bio dovriti jezinu standardizaciju na osnovi rezultata preporodnoga
programa. Kada se iroko zamiljen ilirski program sveo u hrvatske okvire, oslanjajui se
svom teinom na (i) jekavsku tokavtinu, morao je uklopiti i pisce iz akavskih i kajkavskih
krajeva. Trodijalekatna podloga pismenog jezika, koji je postao opehrvatski nije se mogla
tako lako napustiti.

Glavni predstavnik zagrebake filoloke kole bio je Adolfo Veber Tkalevi . Tada on pie
kako je zagrebaka filoloka kola uspjela objediniti svojim programom ono to su mogli svi
prihvatiti i da zbog toga ne bi trebala obustaviti svoje radnje. Upravo se zbog ovoga nisu
mogli odrei svoje trodijalekatne povijesti i zato su se zduno zalagali za rjeenja koja su bila
 7

udomaena u hrvatskim knjievnim tekstovima (npr. D.pl. jelenom, L.pl. jelenih, I.pl. jeleni
), odnosno ona koja bi zbog razlikovne funkcije trebalo prihvatiti u knjievnom jeziku (npr.
imeniki G.pl. jelenah umjesto jelena). Po Veberovom miljenju zagrebaka kola ne treba
odbacivati ni dvojinske oblike na ima (ama ). U skladu s tradicijom Gaj- Babuki-
Maurani branio je Adolfo Veber Tkalevi, posebno na poetku svoga jezikoslovnoga
rada znak za refleks jata , odnosno pitanje er za vokalno r. Ali u svome djelu Slovnici
hervatskoj znak , Veber uope ne spominje mogunost ikavskog ili ekavskog izgovora jata
nego samo jekavskog. Budui da u svojoj Slovnici nema posebnog znaka za foneme l i n ( ni
kao dvoslov lj i nj), valja i u sluajevima lepota i nemota pretpostaviti izgovor l' jepota i n'
jemota. Uz to, Tkalevi konstatira da svi ne upotrebljavaju znak e nego >>mesto e piu neki
pisci ie , je, kako kad je koja slovka duga ili kratka<<. to se tie biljeenoga vokalnoga r,
Tkalevi preporuuje er jer >>u jezik, srodnih hervatskomu, stoji jasan pun glasnik pred r-
om<<, a i u >> nas Hervatah govore na nekih otocih dalamtinskih mesto mukloga glasa pred
r-om otvoreno a, a u Zagorju e, n.p. pervi to je jednako parvi. Zato glas e uvrtava meu
>>mukle glasnike<<. Adolfo Veber Tkalevi napisao je opis sintakse Skladnja ilirskoga
jezika, 1862. i Slovnicu hervatsku 1871.

Meu pobornicima zagrebake kole bio je i Bogoslav ulek, zacijelo jedan od najveih
radnika u postilirsko doba. Postao je glavnim leksikografom izraujui ujedno standardnu
terminologiju znanstvenih djelatnosti. Osobito je vaan njegov trojezini Hervatsko-
njemako talijanski rjenik znanstvenoga narjeja. Osim leksikografskih ulek je nastojao
pomoi rjeavanju jo nekih problema. Na primjer, vie nije bilo razloga da se pie e za sve
reflekse jata kad su i netokavci i tokavci ikavci uili u kolama da u knjievnim
tekstovima treba izgovarati kao ie ili je. Zato Bogoslav ulek , ak i mimo Tkalevieve volje
pie najprije u asopisima Neven, a zatim i u drugim djelima, osobito u rjenicima, ie u
dugim slogovima i je u kratkim slogovima umjesto .

Treba spomenuti i Vatroslava Jagia. Objavio je raspravu Na pravopis u kojoj on smatra da

nije mogue povui granicu izmeu etimologikog i eufonikog pravopisa pa doputa
razliita rjeenja u razliitim kategorijama (vjeba, zgoda, rasipnik, ali sladka, robski,
gradski), drugo da se fonem pie grafemom , a ne dvoslovom tj ; tree da se rogato
zamijeni stvarnom sekvencijom ie odnosno je; etvrto da se fonem r pie tako i u vokalnoj
slubi, i peto da treba napustiti fonem ah , upravo zavrno h , u imenikom genitivu
mnoine.
 8

Pripadnici zagrebake filoloke kole unato ponekim razlikama slau se u bitnome: Hrvati su
imali i imaju svoj knjievni jezik izrastao na vlastitoj povijesti i zasebnome gramatikome
ustrojstvu. Tu misao nikada nisu napustili bez obzira na teka iskuenja koja su dolazila.
 9

10. LITERATURA
Mogu, Milan (2009). Povijest hrvatskoga knjievnoga jezika. Zagreb: Nakladni zavod

Globus.

Vince, Z. (2002). Putovima hrvatskoga knjievnog jezika. Zagreb: Matica hrvatska.