RENE DESCARTES

METAFIZIKE
MEDITACIJE

SVEZAK PRVI

Meditationes de prima philosophia

Razmiljanja o prvoj filozofiji

DEMETRA
 Renati Des-cartes
MEDITATIONES
de prima philosophia
in quibus D ei existentia, et animae
humanae a corpore distinctio,
demonstrantur

Rene Descartes
RAZMILJANJA
o prvoj filozofiji,
u kojima se dokazuje Boja opstojnost
i razlika izmeu ljudske due i tijela

L ik Descartesov nacrtao
Ivan vertasek
(tu-kreda, 1976.)
%
 R E N A T I

DESCARTES,
MEDITA TIONES
D E PR I MA

PHILOSOPHIA-
IN QVA DE1 E X I S T E N T 1 A
ET A N I M IMMORTALITAS
D E M O N S T R A T VR.

P AIUSIIS,
ApudMiCHAELEM So l y Iacobdl jfofr
figno Phcenicis.

M DC. X I I
Gum Triuilegio, & ^ r o U u o m D o d m m ,

(N a slovn a strana p rvo g izdan ja M ed ita cija )

 RENE

DESCARTES
RAZMILJANJA
O PRVOJ

FILOZOFIJI
S LATINSKOG IZV O R N IK A
PREVEO
TOM ISLAV L A D A N

DEM ETRA
Filozofska biblioteka
Dimitrija Savia

ZAGREB 1993.
 DEM ETRA
FILOZOFSKA BIBLIOTEKA
DIMITRIJA SAVIA
Knjiga 4/1

ISBN 86-81877-4-6-1

Recenzenti
Dr. Branko Despot
arko Miljenovi
Dr. Dimitrije Savi

SPONZOR

Poduzee za gospodarski, tehniki i

financijski ininjering, p.o. Zagreb

Knjiga je tiskana novanom potporom Ministarstva znanosti, tehnologije i informatike

Republike Hrvatske

Naklada: 1500 primjeraka

Tehniki urednik
Zdenko imek

Tisak
Varteks Tiskara d.o.o.
Varadin
 SADRAJ
Tomislav Ladan: Oko uporita Kartezijeve d v o jb e .............. IX-XXXII

E p isto la ................................................................................................... 1
P o sla n ica ................................................................................................ 2

Praefatio ad lectorem ..........................................................................13

Proslov ita telju .................................................................................. 14

Synopsis sex sequentium m editationum ...........................................21

Saetak est sljedeih razmiljanja................................................... 22

MEDITATIO I
De iis quae in dubium revocari p o ssu n t...........................................31
PRVO RAZMILJANJE
O stvarima o kojima se moe d v o jiti................................................ 32

MEDITATIO II
De natura mentis humanae: quod ipsa sit notior quam
co rp u s................................................................................................... 43
DRUGO RAZMILJANJE
O naravi ljudskog duha: da je on poznatiji od t ij e la .......................44

MEDITATIO III
De Deo, quod e x ista t..........................................................................65
TREE RAZMILJANJE
O Bogu, da opstoji................................................................................66

MEDITATIO IV
De vero et falso ................................................................................101
ETVRTO RAZMILJANJE
O istinitome i la n o m e.................................................................... 102
 OKO UPORITA KAR TEZI JE VE DVOJBE

I.

Danas se openito ne preporuuje zapoinjati bilo

koji sastavak - a piui o bilo kojem znaajniku - opisom
ili pregledom dotinikova ivota. Uzrok je tomu barem
dvoje: prvo, itatelji se naprosto plae stotina moguih
i nemoguih pojedinosti kojima bi ih ustrajni spisatelj
mogao zatrpati i, drugo, sve se manje znanstveno
priznaje izravna povezanost opisanikova djela kao tak
voga i neposrednih ivotnih zgoda-prigoda-nezgoda kao
onakvih kakve se obino navode u ivotopisu. Pa ipak,
mi emo ovdje postupiti upravo tako, za to opet i mi
imamo barem dva razloga. Prije svega, u cijelosti otpada
ve spomenuta zastraujua iscrpnost. To jest: u ovome
sluaju nema ni najmanje opasnosti od ponovljene
pojave poslovinoga sastavljaa ivotopisa koji je pola
stoljea skupljao gradivo za ciljani prikaz o velikanu, te
kad je mislio kako je sve prikupio, uspio je - ironijom
sudbine - zapisati tek poetnu reenicu (naime: na se
odlinik rodio te-i-te godine), jer je upravo u tome asu
sam umro, ne napisavi nikad ueno djelo. A nakon
svega, ili kao drugi razlog - kad nam, dakle, nije ni na
kraj pameti potpuna iscrpnost kojoj i naelno prijeti zla
kob - odmah priznajemo kako vjerujemo u stanovitu
korist, ako ve ne i odreenu nunost: priruna ivotnog
saetka. Samo se po sebi razumije, kako on moe biti
gotovo geometrijski (to ovdje nije toliko nasumina
koliko je znakovita rije) budui da emo se zadovoljiti
tek bitnim ili uporitnim tokama Descartesova ivot
noga ocrta. I napokon, posve je izvjesno kako nema
potpune podudarnosti izmeu znaajnikova djela i
njegova ivota, ali je nita manje izvjesno i to da svako
djelo nuno ima korijena u osobnoj povijesti, osobito u
sluaju znanstvenika i mislitelja, dakle: primjerna
duhovnika. Dapae, u biti se nita ne mijenja ni kad
dotini duhovnik zagovara bitnu razliitost duha i tijela
(to je upravo sluaj u naem sluaju), jer i tada - u
najmanjem sluaju - duhu je tijelo stan, duh je u tijelu
stanar, ukoliko ve nije i podstanar, a takvi su me-
uodnoaji nedvojbeno odsudni po bivstvenu cjelinu
koje je duhovno djelo uvijek dio, pa koliko god sam duh
u biti i bio izdvojiv ili ak i razliit.
Curriculum vitae
1596 (31. oujka) Rene Descartes, latinizirano Renatus
Cartesius, ili pohrvaeno Kartezije, rodio se u mjestacu
La Haye.
1606. poinje kolovanje stupivi u college de La
Fleche.
1614. zavrava kolovanje u istoj koli.
1616. zavrava pravo u Poitiersu.
1618. odlazi u Nizozemsku, gdje slui vojsku pod
zapovjednitvom Mauricea Nassauskoga.
1619. naputa Nizozemsku te odlazi u Dansku i Donju
Njemaku. A 10. studenoga iste godine u onoj glasovitoj
noi Descartes doivljava otkrivenje jedne divne
znano sti.
1620. naputa vojniki ivot, kako bi se dao na velika
putovanja.
1622. vraa se u Francusku.
1623-25. putuje po Italiji.
1625. vraa se u Francusku.
 1626-28. boravi u Parizu.
1628. sastavlja djelo Regles pourla direction de V
Esprit. U jesen iste godine odlazi u Nizozemsku, u kojoj
e ostati sve do rujna 1649.
1629. Descartes se u registar Leydenskoga Sveuilita
upisuje kao plemi iz Poitoua.
1634. Descartes, zbog osude Galileja (1633.), odus
taje od objavljivanja svojeg djela Traite du Monde.
1637. objavljuje svoj filozofski temeljac Le Discours
de la Methode.
1640. umiru mu ki Francina i otac.
1641. objavljuje Meditationes de prima philosophia. U
prosincu iste godine izbija neprijateljstvo izmeu Des-
cartesa i Voetiusa, rektora Sveuilita u Utrechtu.
1642. presuda Sveuilita u Utrechtu u korist stare
filozofije.
1643. gradsko vijee Utrechta izrie presudu protiv
Descartesa.
1644. putuje u Francusku; u srpnju objavljuje djelo
Principia philosophiae, te se vraa u Nizozemsku.
1645. Descartesovo pismo gradskim sudcima Utrech
ta.
1647. pred Leydenskim Sveuilitem optuen je zbog
pelagijanizma; odlazi po drugi put u Francusku.
1648. tree putovanje u Francusku, s naglim povrat
kom u Nizozemsku zbog prvih nevolja s frondom.
1649. vedska kraljica Kristina poziva ga da doe k
njoj u Stockholm; u listopadu Descartes stie u Stock-
holm; u studenom tu objavljuje Traite de Passions, a u
prosincu pie stihove za balet u ast mira.
1650 (11. veljae) umire u Stockholmu od upale
plua.
XII Oko uporita Kartezijeve dvojbe
II.

Naveden je, eto, - prema A. Bridouxu - Kartezijev

tijek ivota, pregled dvadesetak godita sa turim naz
nakama odsudnih dogaaja, zgoda, nezgoda i prigoda.
Doda li se tomu dobopisnome kosturu poneto oba-
vijestnoga tkiva, slika e svakako biti podpunija i tako
emo lake zamijetiti hvatita koja traimo. Naravno,
uvijek e se nai ljudi koji teko odolijevaju svakovrsnim
pojedinostima, kao na primjer podatku kako je Kar-
tezije posebniki eljao kosu niz elo do obrva (kako
se navodno i danas eljaju bretonski seljaci), ali je
veina na sreu daleko od toga da se bavi rasporedom
dlaka na glavi, pa ma koliko ona i bila znaajna.
Meutim, iza samih godina i suhih natuknica (koje
moemo lako preuzeti iz svakog preglednijeg priru
nika) dobro je ako se osjeti i togod od neposredne
tvarnosti i duhovnosti promatranoga ivota. Uputno je
stoga doznati i togod dodatno o pievu zaviajnom
okoliu, obiteljskoj batini i ispunjenim pretincima
ivotnih ormara.
Za opisanikova osobna svojstva bitne su donekle i
ivotne znaajke, pa i to to je roen u mjestu La Haye,
u pokrajini Touraine, u jednome od najljepih francus
kih krajolika (jarin de la France), te je ljepotom
zaviaja Descartes bio opsjednut cijeloga ivota. Obitelj
je bila iz redova sitnoga plemstva. Otac savjetnik u
bretonskom saboru. Kartezije bijae boleljiv od ranoga
djetinjstva. Od matere (koja je preminula godinu dana
nakon njegova roenja) naslijedio je krhko zdravlje i
blijed lik (suhi kaalj i blijedu put), te se vjerovalo
kako e umrijeti mlad. S deset godina postaje isusovaki
gojenac (zavod La Fleche), u kojem ostaje do svoje
esnaeste godine. Ve kao uenik dugo lei u postelji i
razmilja, te rano - kao izvrstan, nadaren i znatieljan
uenik - pokazuje nagnue prema misaonosti. Nada sve
je volio matematiku, kojom se je sustavno i strastveno
bavio i kao vojnik. Stekao je temeljitu poduku i u
plesanju, jahanju i maevanju. Za estoke zime 1619. -
dok je bio u vojsci - Kartezije u obliku nenadana
otkrivenja otkriva zapravo temelje svoje analitike
metode. Najvjerojatnije zbog toga on ubrzo (1620.)
naputa vojniki ivot, pa putuje po sjevernoj Nje
makoj i Nizozemskoj, a zatim u Parizu sreuje svoju
batinu i stjee novac potreban za ugodan ivot. Putuje
u Veneciju i Rim. Obavlja i pobono hodoae Gospi
od Loretta, na to se bijae zavjetovao u onoj zimskoj
noi svojeg ivotnog otkrivenja. Zanimljivo je i to kako
je Kartezije do same smrti u vedskoj nosio svuda sa
sobom krtenicu kao potvrdnicu svoje katolike vje
re.
Iako nekoliko godina ivi bezbriniki u Parizu, gdje
posjeuje plesove, ita zabavne romane, pa ak izlazi i
na dvoboj zbog oiju neke milovidne gospoje, Kartezije
se ubrzo - uvidjevi nedvojbeno ispraznost svega toga -
povlai u osamu da razmilja, prouava, istrauje.
Njegovi ivotopisci posebice istiu 1627. godinu, kad je
pomaui kod papinskog poslanika Descartes uzeo rije
te nazonicima izloio naela jedne nove filozofije to
je prikladna dovesti do pouzdane spoznaje i izloiti
istinske uzroke naravnih uinaka. Tom je prigodom
kardinal Berulle, nazoan na toj sjednici, obvezao
govornika da posveti svoj genij tako koristnoj obnovi. I
taj je dogaaj mogao ubrzati nakanu to je odavno bila
u filozofovu duhu i Kartezije odluuje posvetiti toj
zadai svoju metafiziku i fiziku. Nu zbog toga se morao
osloboditi ivota u Parizu, kako bi imao potreban mir
za rad. To je morao biti glavni razlog zato odlazi u
Nizozemsku, mirnu i blaenu zemlju, u kojoj su stanov
nici na glasu po tome to su zabrinutiji za svoje poslove
nego to su znatieljniji o tuima. Tu Descartes ostaje
vie od dvadeset godina. Ako ni zbog ega drugog a ono
barem radi usputne usporedbe s prostorno i vremenski
ne-opskrbljenim dananjim hrvatskim duhovnim djelat
nicima (piscima, znanstvenicima, misliocima) - obino
bez primjerena smjetaja, nedostatnih novanih sred
stava, i u stalnoj hii da sastave nekako kraj s krajem -
uputno je, mislim, navesti i sauvani toan opis kako je
tu Descartes provodio svoje dane.
esto je mijenjao stanove po svojoj volji, i uvijek je
dobro stanovao i uz dobru podvorbu. ivio je vrlo
uredno: ustajao bi iz postelje kasno, objedovao u podne,
nakon objeda bi radio poneto u vrtu ili se bavio kakvom
razudbom, malo bi jahao, a zatim bi se predavao radu
do kasno u no. Nije itao gotovo nita. Nekomu
posjetitelju koji je htio vidjeti njegovu knjinicu, pria
se kako je pokazao rasporeno tele (vitulum apertum).
ini se da Descartes uope nije mnogo drao do tuega
miljenja, jer je bio uvjeren da je na putu istine. Mnogo
mu je vremena oduzimalo dopisivanje, pretresanja i
istraivanja s podruja fizike, matematike, fiziologije, a
istodobno je bio veoma zaokupljen i praktinim uin
cima svojih istraivanja: izradbom dalekozora, naslo
njaa na kotaiima za osakaene, naprava za vraanje
vida slijepcima, te razliitih crpki, dizala i si. (to su sve
podaci prema Andreu Bridouxu: Descartes, Oeuvres et
Lettres, Gallimard, Pari, 1970.). A zaokupljali su ga i
lijekovi za produetak ljudskoga ivota. U potpunijem
pregledu Bescartesova ivota svakako je nezaobilazan
i podatak da je bio u tijesnoj vezi sa slukinjom
Helenom (koja je prema nekim ivotopiscima bila
zapravo dama) i koja mu je rodila djevojicu Francinu,
koja je naalost preminula u petoj godini, priinivi
filozofu najvei bol njegova ivota. I napokon, moda je
jo najpoznatiji Kartezijev odlazak kraljici Kristini u
vedsku. Naime, Kartezije je svoju raspravu Traite des
Passions de lA m e (1649.) poslao kao rukopis vedskoj
kraljici Kristini. Mlada ga vladarica poziva iste godine
u Stockholm, kamo on i odlazi, te - djelujui kao njezin
osobni poduavatelj iz mudroslovlja - izrauje i nacrt
osnutka vedske akademije znanosti. Ne podnosei
otro sjevernjako podneblje, escartes oboli od upale
plua, te umire u vedskoj prijestolnici u svojoj pedeset
i etvrtoj godini.

III.

Sveti Ignacije Loyola( 1491 - 1556), utem eljitelj

Drube Isusove, posve nam je prikladan primjer za ovu
nau proslovnu raspravu. Kao to je openito poznato,
mladi je Ignacije ivio uobiajenim ivotom panjol
skoga hidalga: dvorski djeti, strastven jaha i jo
gorljiviji mladi vitez, uvijek svesrdno i odano na slubi
gospojama. One su opet - bilo mlaahne bilo one
pozrelije - osobito uivale gledajui mladoga strojnoga
jahaa kako mu na utegnutom e bedru poskakuje miije
dok uvjebano stie konjske boine izvodei turnirske
majstorije, pri emu je mladenik bivao isto toliko
ponosan koliko su one bivale ushiene. Meutim, za
vrijeme bitke kod Pamplone Loyola biva ranjen. Fran
cusko topovsko zrno pogaa Loyolu upravo u nogu.
Kako su mu od prve pruene pomoi razmrvljene kosti
bile krivo srasle, morali su mu ih ponovno lomiti. to
vie, kako mu je ponovno slomljena kost krivo srasla,
morali su mu opet lomiti nogu i piliti kost, pri emu su
mu dobrano skratili nogu. Sad se je ranjenik morao
predati mukama na napravi za rastezanje i produivanje
skraene noge. Za dugotrajnoga i mukotrpnoga lije
enja nije mogao doi do vitekih romana, koje je inae
volio, nego je silom prilika stao itati pobone knjige o
ivotu svetaca i muenika. Nakon takvoga tiva i
dugotrajnih razm iljanja mladi je Ignacije poeo
drukije gledati i na okolni svijet i na svoje viteke
uzore. Shvativi ispraznost svoje ranije predanosti
vitekim podhvatim a i poeljnim dom ahivanjim a
damskih ruica, odluuje se sluiti samo kao Kristov
vojnik. Nakon neuspjela lijeenja povlai se bolestan,
ojaen i zaputen u neku peinu kraj Manrese, gdje
sastavlja nacrt svojih Duhovnih vjebi (1522). Zapravo,
djelo je objavljeno 1548., ali mu je temelj postavljen
1522/23., a prema pobonoj legendi - dok je bio u
zanosu vienja - sama mu je Blaena Djevica Marija od
rijei do rijei u pero kazivala Exercitia spiritualia.
Rene Descartes prua nam drugi primjer. Dok je
boravio u zimskome logoritu u Neuburgu (na Dunavu)
zbio se dogaaj odsudan za cijeli njegov ivot. Dne 10.
studenoga 1619. u jednoj zanosnoj i grozniavoj noi
doivo je iznenadno i nadnaravno vienje (visio): nakon
tri susljedna sna stekao je potpunu izvjesnost o tome to
 mu je ivotni poziv; i dok bijae zablijeten udesnom
pojavom, pred oima mu je bila jasna predoba jedne
nove, udesne, divne znanosti, zapravo stanovite
sveope metode, koja bi mu trebala biti voditeljicom
kako u fizikalnim tako i u matematikim istraivanjima
te u filozofskim prouavanjima.
U sreditu Kartezijeva otkrivenja bijae uvid u
temeljnu sukladnost izmeu zakona naravi i zakona
matematike, to e ga voditi na putu potrage za novim
i pouzdanim naelima i za filozofiju naravi i za filozofiju
duha. Time bi imao ostvariti pitagorejski san o pod-
vrgnuu cijeloga svemira zakonima brojeva, ali istodob
no i za ljudsku radinost otkriti pouzdan zahvat u stvari
koje nas okruuju.
Od ta dva navedena primjera i sluaja mistike vizije
jedan je morao predhoditi drugome. Naime, prvenstvo
pripada Loyolinu sluaju. Naime, Loyolino se vienje
dogodilo gotovo stotinu godina prije Descartesova
otkrivenja; prvo je urodilo naukom Duhovnih vjebi a
drugo Raspravom o metodi. Descartes je bio vrstan
isusovaki gojenac. Teko je i predpostaviti da on nije
imao uvida u Loyolino djelo, ili da nije poznavao
legende povezane s njim ili ak sam sveti primjer
njegova ivota. Stoga je posve naravna koliko je i
zamjetljiva veza izmeu ta dva stvaralaka, poticajna
vienja. I vjerojatno je prvo na stanovit nain utjecalo
na drugo, barem kao prauzor na uzor. I jedan i drugi
doivjeli su u vienju temeljni preokret, i samo se od
sebe namee da je sveev primjer mogao djelovati na
preosjetljivog i primljivog isusovakoga tienika Kar-
tezija. Naime, neke se slinosti i same od sebe nameu.
Loyoline su Duhovne vjebe podijeljene u etiri dijela, a
etiri su i najvanija stavka Descartesove analitike
metode. Svrha Loyolina djela je da se razbor-razum-um-
-duh - oien meditacijama (razmiljanjima) - posve
podredi nauku crkve. U Descartesovim Meditacijama
(Razmiljanjima), oien od svega nebitnoga i neisti
nitoga, um dolazi do polazne i konane istine. Temeljna
zamisao i radni postupak imaju u oba sluaja mnogo
zajednikoga, to - naravno - nee nikako biti ba
posve - sluajno. Zapravo, u jednome danu svojega
ivota Descartes je imao gotovo loyolinsko vienje, koje
mu izmjenjuje cijeli ivot. Isto tako, u jednome danu
svojega ivota Loyola je - leei bolestan - izvrio
gotovo descartesovsku redukciju svojega ivota punog
ispraznosti. Takve nametljive slinosti dovele su do ove
knjievne usporedbe, koju je tee mimoii negoli
dokazati. Sve u svemu, neodoljivo se namee zakljuak
kako je Kartezije nadahnut upravo Loyolinim pri
mjerom izvrio obrat svojega ivljenja i miljenja, te
svodei sve svoje zablude spustio se do vrste ar-
himedovske toke osobne misli i njezine opstojnosti.
Istini za volju, u poetku smo i naveli saetak Kar-
tezijeva ivota (uz primjerene dopune), kako bismo
istaknuli kljunu toku prevrata - koju u obliku flash-
backa - Descartes potvruje upravo u Razmiljanjima,
svodei mnogo prije Husserla husserlovsku fenome-
noloku redukciju na uporitnu toku cogito, koja je tu
upravo geometrijski bjelodana. Naravno, Husserl je i
sam vrlo dobro znao tko je prvi tako sustavno oprim-
jerio svoenje kojim se sve nebitno stavlja u zagrade,
dok se uzima sustavno sve ono to pridonosi spoznaji
biti, a da ne bi priznao koliko i on duguje Descartesu, o
 emu dostatno govore i njegove Kartezijanske medi
tacije.
Postoji, meutim, jo jedan predhodnik kojemu bi
Kartezije mogao dugovati mnogo vie nego to se
obino priznaje. Rije je o Francisu Baconu (1561-
1626), nedvojbenome suosnivau suvremene znanosti i
suvremenoga mislilatva. Pri izgradbi svoje zamisli o
obnovi znanosti, ili pronalasku nove znanosti, Descar-
tes duguje podosta i Baconu, kojega je zamiljeno, ali i
neostvareno veledjelo Instauratio magna moglo utjecati
i na Kartezija, dok je i morao na njega utjecati Novum
organon scientiarum (1620.): djelo o potrebi postavlja
nja cjelokupnoga znanja na nove temelje. I opet se
susreemo sa sudbonosnim etverstvom (ili s brojem
etiri) - upravo kao i kod Loyole i kod Descartesa - jer
i prema Baconu postoje etiri vrste predrasuda, lanih
pojmova (idola), kojih se ljudi moraju osloboditi ele li
doi do istinskih spoznaja. To su one danas ve pos
lovine: predrasude plemena (idola tribus), pojedineve
predrasude (idola specus), jezine predrasude (idola
fori), svjetonazorne predrasude (idola theatri). Naime,
prvenstveno prema Baconovu nauku, ljudi dolaze do
istinskih spoznaja samo ako se oslobode ukorijenjenih
zabluda u obliku krivih ili lanih pojmova. To gotovo
doslovce isto propovijeda i primjenjuje Descartes,
svodei svijet pojmovlja na vrsto uporite vlastite misli.
Zbog svega navedenog moglo bi se rei kako je u
konanici njegovo nadahnue zapravo negdje izmeu
Loyolina i Baconova primjera, pa koliko god to dvoje
izgledalo daleko jedno od drugoga, ipak je oboje mnogo
blie usporeenomu treemu nego to bi se sprva
predpostavilo.
XX Oko uporita Kartezijeve dvojbe
IV.

Danas o Descartesu, njegovu ivotu i djelu, na

razliitim jezicima zapadne uljudbe postoji cijela jedna
knjinica prikaza, rasprava, knjiga. Imalo sveobuhvat-
niji prikaz u obliku podebele knjige morao bi se sastojati
od samih saetaka saetaka. Htjeti neto takvo u
obinome proslovnome prikazu znailo bi iznijeti tek
ubogu pregrt kratiinih kratica oko sredinje natukni
ce. U takvome sluaju ovjek bi morao biti zahvalan i
na ovlanu saetku, ukoliko bi se takav barem pribliio
ocrtu koji sadrava pokoju bitnu sastavnicu bilo pisca,
bilo njegova ivota, bilo samoga djela. Naa nakana i ne
ide dalje od takva skromna cilja, uz priznanje kako e
se na tome putu posluiti svim prirunim pabircima koji
se uzmognu upotrijebiti za koliko-toliko prikladnu
potku Kartezijeva nauka, pa makar i onako kako ptiica
skuplja raznovrsne niti da bi od njih svila upotrebljivo
gnijezdo (reeno tako dirljivo starinski).
Nu bilo kako bilo - uz navedenu ogradbu koja i nije
samo topos skromnosti - pri odredbi naravi i znaaja
Kartezijeva nauka uputno je imati na umu prije svega
ona njegova etiri glasovita radna naela, koja iznosi u
Raspravi o metodi, kao osnovna pravila za pronalaenje
istine u znanostima:
1. ne prihvaati nita kao istinito ukoliko to sam ne
spoznam kao takvo;
2. razdijeliti svaku tekou koja se istrauje na ono
liko dijelova koliko je potrebno;
3. kretati se u razmiljanju od najjednostavnijih pred
meta pa do onih najsloenijih, predpostavljajui i uspos
tavljajui potreban red;
 4. potrebne razdiobe i pregledbe moraju biti tako
podpune kako se nita bitno ne bi propustilo.
Veina strukovnjaka dri kako je Descartes os
loboditelj iste misli. Zapravo se prvo radno pravilo
njegove Metode - Ne smatrati ni jednu stvar istinitom
koju nisam bjelodano spoznao da je takva (izreeno
1637.) - uzima kao neto to ima vrijednost korjenito
prevratnikog naela. Ne smije se, naime, zaboraviti
kako je Descartes ivio i djelovao pod nebnicom
nedodirljivih auktoriteta, u znaku potpune duhovne
ovlasti starih uitelja i skolastike filozofije. Antiko-
-skolastika filozofija - u svojoj biti i po svojoj naravi -
(kako to ree ve spomenuti Andre Bridoux) bijae
antropomorfina, jer je na stvari prenosila osjetilne
dojmove i unutranje doivljaje samoga misleega bia.
Tako se vjerovalo, kako je naravni razvoj neke biljke
istovjetan postupcima umjetnika pri izradbi umjetnine,
to se dalje pokazivalo u dva primjerna sluaja: u
jedinstvenu zakonu za sve stvari i u usponu od tvari
prema obliku. Zapravo je taj misaoni sustav bio posve
u skladu s jezinom logikom i svetorednim nazorom o
svemiru. Ta je filozofija odgovarala znanosti kojoj je
svrha bila sama razredba; znanosti koja je zadovoljavala
znatielju, duh uenosti, ali nije pruala nikakvu pouz
danost i nije omoguivala vladavinu nad izvanjskim
svijetom.
Istini za volju, i prije Kartezija pomaljala se nova
znanost - napr. u radovima znaajne trojice, koji se
redovito gotovo kolniki navode: Leonardo da Vinci,
Kepler, Galilei, kao pretee nove misli i nove znanosti.
Ali njihova otkria i popratne misli nisu jo bili usus-
tavljena filozofija duha i naravi, to je zadaa koju e
obaviti Descartes, oslonivi se - to je ve spomenuto i
posve vjerojatno - i o iroka plea Bacona Verulam-
skog.
Znalci dalje kau, kako se prijelaz od stare na novu
znanost najbolje oprimjerio na izravnoj zamjeni bio
logije matematikom, kao znanou koja upravlja i is
punjava znanje. Uostalom, upravo je Galilei izjavio da
je matematika jezik u kojem je zapisano sve o svemiru.
Svoje kljune zamisli ili ideje preuzima Kartezije od
matematike:
1. razina miljenja na kojoj je pogrjeka nemogua;
2. metoda koja je u biti geometrijska;
3. znanost se ne osniva ni na neposrednim sjetilnim
danostima, ni na zamiljajima nae mate, nego na
razumijeu ili shvaanju;
4. ideja sukladnosti izmeu poretka matematikih
razloga i poretka naravnih posljedaka.
Ta posljednja (etvrta) misao-zamisao (o kojoj je
Kartezije imao vienje one noi 1619.) poglavito je
vana:
Usporeujui u zimskoj dokolici tajne naravi sa
zakonima matematike, usudio se ponadati kako se oba
ta otajstva mogu otkljuati istim kljuem.
Iako je sprva mislio kako bi se matematika metoda
mogla izravno prenijeti na znanost o svemiru, ubrzo je
uvidio kako je za to potrebna nova metafizika, to jest:
da bi takva znanost mogla uroditi plodom. Klju je
naravno naen u glasovito preglasovitome cogito, jer se
u pojedinevoj svijesti istina poistovjeuje s biem. Ako
me moja misao ini biem, onda je ona ono to me tvori,
pa prema tome: ja sam ista misao i nita drugo. Miljenje
nije tek dio due, nego je naprosto - dua.
 Bog nam jami su-uinak istine razmjeran naim
potrebama. Ali on nam prije svega podaruje svjetlost,
koja nau spoznaju podie na njegovu razinu, i umsku
dareljivost to je dostatna da nam dopusti pretvorbu s
pom ou koje uzmaemo zam ijeniti svijet sjetila
svijetom razuma, nainjen izvorno od sjemenki istine
koje su u naim duama, i svijet strasti svijetom mudros
ti, u kojem e naim inima upravljati jasne i odjelite
zamisli (ideje), u skladu s cjelinom svemira, ljudskim
drutvom i Bojom namisli.
I taj Kartezijev nauk poiva (opet!) na etirma sastav
nicama - prema Uvodu A. Bridouxa:
1. na filozofiji savjesti i slobode, kojima je voditeljica
naravna svjetlost, prisutna u svakome od nas, nepo
grjeiva u svakome kad je ista, i kojoj je pokretalo
umska dareljivost;
2. posrijedi je filozofija okrenuta budunosti, koja se
vie pouzdaje u neprekidno stvaralatvo razuma negoli
u uzoritost starih mislitelja: filozofija napretka, a ne
ouvanja batine;
3. sveopa je to filozofija koja se obraa svim ljudima,
pa ak i Turcima, jer ono to odlikuje ljude posjed je
razuma, sveopeg orua, s pomou kojeg se oni
uzajamno razumijevaju i s blagou postupaju;
4. takva je filozofija napokon i djelatna i pobjednika,
jer nam razumijee stvari, polazei od njihovih istinskih
naela, omoguuje njihovo shvaanje i sredstva njihova
svladavanja. I tako ovjek, koji je bio rob prirode,
postaje njezin gospodar i posjednik.
(Danas je, naravno, nakon svih ratova naega stoljea
i prekorjenite zagade ivotnoga okolia, posve otvoreno
pitanje to smo i koliko smo dobili i izgubili gospodare
njem nad prirodom i njezinim sustavnim svladavanjem
i iskoriivanjem, ali ne bi bilo umjesno optuivati
Kartezija zbog njegove potpune vjere u razum, koji je
ipak samo dijelom i krivac za sadanje stanje osvete
naravi razumu...)
Descartes je, dalje, nedvojbeno zasluan za uvoenje
u modernu filozofiju i mehanicizma i idealizma. Prvome,
naime, sam Kartezije pridaje golemu vanost, dok
cjelokupni idealistiki pokret proizlazi iz njegova
nauka: jer duh je prvotna stvarnost; on je jedini posred
nik spoznaje, budui da ovjek spoznaje stvari tek s
pomou odredbenica koje mu duh namee, a hod znanja
napreduje od ideja prema stvarima.
Dakle, jednoga odsudnoga asa Descartesu je sinulo
u umu-razumu-razboru, kako bi sve pojave spoznaje
(sjetilne i razumske) mogle lako biti dovedene u dvojbu
te se pokazati bjelodano neistinitim ili lanim. Otuda
potreba ponovne izgradbe (ab imis fundamentis)
svojega znanja-spoznavanja, odbijajui pri tom naelo
auktoriteta, i priznavi jedino razum za vodia na tome
putu. A prva sigurna-pouzdana-bjelodana istina - od
koje razum moe zapoeti svoju ponovnu izgradnju -
upravo je ona koja proizlazi iz dvojbe. Ona se moe
pokazati i kao trojba, pa esto i etvorba (koja je inae
znaajna po Kartezijev nauk), ali e u biti uvijek biti
dvojba. I oko svega se moe dvojiti, izuzev samog ina
dvojbe, to jest: inidbe misli-miljenja, to je saeto u
temeljnoj krilatici cogito, ergo sum. Nije tu posrijedi
puko razlogovanje, niti je rije o izvoenju biti-bitka-
-bivstva-bia iz samoga miljenja, nego o neposrednu
uvidu u bivstvo miljenja. To jest: ja-jastvo-osobnost
biva samo miljenje.
 Time to smjeta zbiljnost u miljenje Descartes je
zbiljski utemeljitelj moderne filozofije koja - nasuprot
objektivizmu antikog mislilatva - pridaje miljenju
subjektivan znaaj. Otkrivi prvu pouzdanu istinu (sama
sebe kao mislee), Kartezije izvodi iz nje i pouzdanost
miljenoga: to jest, i samoga Boga i svega izvanjskoga
svijeta. U biti, mislee je bie koje ima zamisli i misli -
drevne ideje. A Descartesu je ideja (zamisao) svaki
predmet svijesti. Jedne su ideje posredstvom osjetila
nastale od izvanjskih uzroka (pridole zamisli, kakva je
zamisao stola za kojim sjedim); druge su nastale mojim
zamiljanjem (poput ideje zmijolava), dok su tree
nastale u meni, jer su mi priroene. Prve zamisli, one
sjetilnoga podrijetla, nejasne su i liene pouzdanosti;
druge, one naprosto izmiljene, nemaju nikakve spoz
najne vrijednosti, a tek su tree naela ili sposobnosti,
koje je sam Bog utisnuo u na duh, i tek njihov razvoj
jami mjesto sloevini naeg znanja. A kao to je bilo i
oekivati, meu priroenim idejama glavna je ona o
Bogu. Ona je jednostavno zamisao najsavrenijeg bia,
bia od kojega je nemogue zamisliti ita vee. A bie
od kojega je nemogue zamisliti ita vee ne moe
opstojati samo u umu, jer kad bi bilo takvo, onda bi se
moralo zamiljati jo jedno bie vee, ili savrenije od
toga, to jest: ono bie koje postoji takoer u zbiljnosti
(in re). Dakle, ono bie od kojega je nemogue zamisliti
neko vee, ne postoji samo u razumu-umu-duhu-svijesti
nego i u samoj zbilji-stvarnosti-predmetnosti. Takav je
Descartesov ontoloki dokaz o Bojoj opstojnosti.
Dakle, nakon opstojnosti samoga miljenja slijedi
dokaz o Bojoj opstojnosti, potvren samim miljenjem.
 Ustvrdivi i potvrdivi Boju opstojnost, Descartes se
sputa do stvamosti-zbiljnosti-opstojnosti izvanjskoga
svijeta. Kartezije tu nastavlja deduktivnim nainom,
kakav se primjenjuje u matematikim znanostima.
Meu pridjevcima najsavrenijega bia je i istinosnost.
Bog je stoga i najvia istina. Kao takav, on ne moe
obmanjivati, niti pak moe dopustiti kakvomu zloduhu
da prevari mislee bie. Naime, ako ne bi mogao
svladati takva zloduha, ili to ne bi znao, onda bi mu
manjkali svemo i sveznanje; ako bi pak dopustio da
dotino mislee bude obmanuto, postao bi njegovim
su-udionikom, i prestao bi biti istinit. Vanjski svijet
stoga ne moe biti san, niti pak tlapnja-priin-privid-
-izmiljotina: Bog je stvorio svijet na takav nain da ja
mogu doi do jasne i odjelite spoznaje o tome da taj
svijet postoji, te da je istinska stvarnost.
Ali to je taj vanjski svijet (izvan duha-uma-razuma-
-razbora-svijesti-due)l On nije nita drugo nego -
protenina. Mi tjelesa moemo zamisliti samo kao
protenost; tijela su protenine. Protenost je nuno
vezana uz zamisao tijela, i tijela su protena. Dakle,
posredstvomprotenosti ja sebi stvaram jasnu i odjelitu
zamisao o tijelima; a da bih doao do jasne i odjelite
zamisli o miljenju (misli), nije mi potrebna nikakva
protenost. Protenost i miljenje su u opreci: ono to je
proteno, to ne misli; a ono koje misli, nije proteno. Eto
to je ono glasovito kartezijansko dvojstvo: potpuna
podvojenost duha i tvari, due i tijela. Dakle, prema
Descartesovu nauku, dua i tijelo su dva bivstva koja se
uzajamno iskljuuju; i tako bi njihovo uzajamno
djelovanje bilo nezamislivo. Nu u ovjeku se pokazuje
njihovo jedinstvo, i jedino je u ovjeku mogue njihovo
djelovanje jednoga na drugo. Duh i tvar jesu dva bivstva
na koliko se svako od njih moe misliti neodvisno od
drugoga; ali, ukoliko im za njihovu opstojnost treba
Bog, oni su drugorazredna i izvedena bivstva. Jer jedino
je Bog bivstvo najpotpunije i najvie, i to ne samo na
koliko se moe misliti samo za sebe, nego i po tome to
mu za opstojnost ne treba nita drugo. Bog je causa sui:
uzrok sam sebi.
Posve u skladu sa svime tim, ovjek je jedino mislee
bie u prirodi, pa su ostala iva bia tek ivotinje-strojevi.
Jer ono to je tek ivo, a ne misli, Karteziju to je stroj;
naime, ono to se u cijelosti sastoji od protenosti i
gibanja. Kako ivotinje ne misle, one nemaju svijesti, jer
se za Kartezija misao i svijest poistovjeuju u pojmu
mens (duh, um). Stoga su ivotinje isti samokretnici
(automata). Ali samokretnost (automatizam) je i veliki
dio ovjekova ivota. Sve vegetativno-osjetilne funkcije
u ovjejem tijelu mogu se, prema Descartesu, objasniti
mehanicistiki. Uostalom, tu dosta jasno prepoznajemo
zasade drevnoga Aristotelova nauka: ivotinje su ino-
kretni samokretnici i - da kaemo neto drutvovniki
novije - : kao nekakvi upravljani samoupravljai.

V.

Moe se mirne due rei da je Descartesovo djelo

Meditationes de prima philosophia plod duga razmilja
nja i rada, te da su mu korijeni u najranijem pievu
kolovanju kod isusovaca. Djelo je, dakle, zaeto ve u
kolskoj misaonosti mladoga Kartezija. Zapravo, u
neto ranijem djelu Rasprava o metodi (1637.) Descar-
 tes iznosi temelje svoje filozofije: naelo posvemanje
dvojbe (de omnibus dubitandum): o svim stvarima treba
dvojiti. Zapoevi Razmiljanja ve 1629. - u svojoj
simbolinoj trideset i treoj godini ivota - Descartes ih
zavrava i izdaje 1641.
Oprezni i razboriti pisac alje svoju raspravu na ogled
filozofima Arnauldu, Gassendiju i Hobbesu, pa njihove
primjedbe objavljuje kao dodatak, kao glasovite Prim
jedbe i odgovore (Objectiones et responsiones). Kako je
ve vie puta istaknuto, vrstu toku, uporite i oslonac
Descartes nalazi u injenici vlastitoga miljenja, pa mu
je tako i bivstvo osobnosti u samome inu miljenja. Isto
tako poneto ponovljeno, sve to postoji njemu je ili
protenina (stvar koja se protee u prostoru) ili
neprotenina (stvar bez protenosti), s tim to je prvo
ono koje ima protenost, ali ne misli (res extensa), dok
je drugo ono koje misli - mislee (res cogitans), ali nema
protenosti. Naprosto, sve je ili tvar ili duh. A na vrhu
ljestvice biti-bitka-bivstva-bivanja-bia nalazi se Bog.
Zamisao o Bogu svakako je u Kartezija sredinji pojam.
U obliku pred-stava (od Njega polazi sve) i u obliku
zakljuka svih zakljuaka (Njemu sve tei, kao to od
Njega i proizlazi).
Pri svemu tome Descartes zagovara bezuvjetna radna
naela kao to su jasno i odjelito. Danas, kad ni u
znanosti ni u filozofiji, sama jasnoa i nije neka stoerna
krepost, on se u Razmiljanjima oslanja upravo na te
samoistine - ono to je posve jasno ne moe biti
neistinito (ukoliko je - jasno - kao takvo mogue).
Prouavatelji njegova djela obiavaju rei: Ako je
Rasprava o metodi logika njegova filozofskoga sustava,
Razmiljanja su njegova dijalektika.
 Djelo Meditationes de prima philosophia (1641.)
pojavilo se, dakle, prvo na latinskome i ve 1647. -
prevoditelj vojvoda de Luynes - i u francuskome
prijevodu, koji je pregledao i sam Descartes, umetnuvi
pri tome u tekst vie dodataka. Auktor je na Razmilja
njima radio nekih deset godina i odluio se objaviti ga
tek na nagovor svojih prijatelja. Sadraj djela savreno
je jasan i iz podjele na est razmiljanja, i iz saetka
svakoga pojedinoga, a - naravno - i iz cjeline tako
razdijeljene rasprave. Poetak je u spomenutoj mo
gunosti dvojbe o svemu. Slijedi bjelodanost o duhu,
koji si uzima slobodu da u sve sumnja (ili tonije: da
dvoji o svemu), ali ne moe dvojiti o svojoj vlastitoj
opstojnosti. Iz ega susljedno proizlazi (sad ve
glasovita pa i pre-glasovita!) krilatica cogito, ego sum.
Sredinje mjesto zauzima dakako odua rasprava o
Bojoj opstojnosti i dokaz o njoj. Najjednostavnije
reeno, temelj je u zamisli bia koje je i beskonano i
savreno. Daljnja je raspravna poveznica u tvrdnji kako
sve one stvari koje shvaamo i poimamo posve jasno i
odjelito time su sve i istinite. Dodatno tumaenje
pripada naravi tjelesnina, kao i daljnjem dokazu o
Bojoj opstojnosti, naime tvrdnji kako i sama izvjesnost
geometrijskih pokaza zavisi o spoznaji Boga. Posljednje
razmiljanje u Razmiljanjima posveuje Kartezije raz
lici izmeu razumijevanja i zamiljanja, uz pokaz i
dokaz da su dua i tijelo, iako razliiti, ipak neto jedno
(unum quid). Na kraju same rasprave nalaze se razlozi
opstojnosti tvarnina (to jest: kako postoji izvanjski
svijet ili da ljudi imaju tjelesa), ali uz ogradbeni izjavak
da unato nedvojbenosti sjetila i sjetilne spoznaje, ipak
je via ona koja nas vodi do znanja o Bogu i naoj dui.
 Takvi su uvidi najpouzdaniji od svih spoznaja ljudskoga
duha.
I napokon, ini nam se posve primjerenim - u ovome
inae letiminom, skokovitom i tek prirunom proslovu
- navesti i nekoliko primjedaba koje su zapravo zam
jerke velikomu Karteziju. Mnoge njegove tvrdnje isto
znanstvene naravi dananja je znanost odbacila ili ih je
naprosto prevladala. Ostaje tek metoda koja vrijedi za
njega, upravo kao i za njegove prethodnike, koje je on
lako odbacivao, ako nisu odgovarali naelima i
zahtjevima njegove sveope dvojbe. Nu budui je
upravo Kartezije pokazivao i dokazivao kako su
negdanje bjelodanosti sadanje zablude i pogrjeke,
sam on najvjerojatnije ne bi imao nita protiv da to ope
pravilo vrijedi i za njega. Uostalom, uzevi u obzir ne
samo njegov duhovni zaviaj (s loyolinskim i veru-
lamskim sastojcima) nego i rodno okruje, - Descartes
je tvrdoglavo vjerovao u sebe. Kao korjeniti i zapriseg
nuti zasebnik, prosuujui i osuujui drevne i zastar
jele auktoritete, trsio se svom svojom dijalektikom,
logikom, pa i matovitom retorikom uspostaviti svoju
neponovljivu osobnost upravo kao njihovu zamjenu.
Uostalom, kako to duhovito priznaju sami njegovi iri
sunarodnjaci (to jest: Francuzi): uzrok bi svemu tome
mogla biti i njegova bretonska narav, ve ranije oprim-
jerena u takvim rasnim logiarima i domiljanima kakav
je bio veliki i mukotrpni Abelard. A nije li sam Descar
tes kazao (govorei o tome kako su pjesnitvo i govor-
nitvo vie dar duha negoli plod nauka): Oni kojima je
umovanje jako i koji valjano upravljaju svojim mislima,
iznosei ih jasno i razborito, uvijek mogu bolje uvjeriti
onim to izlau, pa makar ne govorili nita osim do-
njobretonskog (bas breton) i nikada ne uili govor-
nitva. Reklo bi se i ovaj put: Bretonci teko skrivaju
svoje bretonstvo. Uz to, koliko god i bilo vrsto uporite
ja mislim, ono nikako nije i sav ovjek. Uz uvjet da je
misaoni ujedno i najvii ovjek, ovjek u bitnome
smislu, - ovjekov prvotni okoli (samo ljudsko tijelo) i
drugotni okoli (cjelokupnost svijeta tvarnina i ostala
bia) nisu nita manje vani, ali takva zamjedba ve
otvara druge rasprave, koje ovdje i nisu posrijedi te tako
ni posve umjesne. Pa ipak, upravo taj sporni cogito
toliko je temeljan ocu moderne fenomenologije, da on
(Husserl) kae: ...slijedei u svemu Descartesa, ovdje
emo uiniti veliki obrat, koji, izveden kako treba, vodi
do transcendentalne subjektivnosti; obrat prema ego cogito kao
apodiktiki sigurnom i posljednjem tlu suda na kojem
valja utemeljiti svaku radikalnu filozofiju. To jest:
koliko god se i moglo prigovoriti, Kartezijev temeljni
stavak je i nezaobilazna karika u nosivome lancu nove
filozofije, to je tako bjelodano i odjelito prisutna upravo
u Razmiljanjima o prvoj filozofiji.
I, na koncu konaca, evo se sada ponovno pojavljuje
moj prijevod Razmiljanja. Prvo se izdanje objavilo u
knjizi s naslovom: Edmund Husserl, Kartezijanske
meditacije, I; Rene Decartes, Meditacije o prvoj filozofiji
(Izvori i tokovi, Zagreb, 1975). Dakle, u tome izdanju
prije sedamnaest godina, Descartesove Meditacije (ili
Razmiljanja) bile su dodatak Husserlovim Karte-
zijanskim meditacijama. I to je bjelodano prva razlika
izmeu tog prvog i ovog drugog izdanja. Druga je
svakako to to se sad Razmiljanja objavljuju dvo
jezino: latinski izvornik i hrvatski prijevod. Trea je
razlika to je prevoditelj jo jednom temeljito usporedio
izvornik i prijevod, te uklonio zamijeene pogrjeke, uz
podosta izmjena u hrvatskome mislilakom nazivlju,
bilo zbog toga to su u prvome izdanju urednici zah
tijevali da se neke uobiajene tuice ostave kao termini
technici (dok je u ovome izdanju prevoditelju ostavljena
potpuna sloboda pri prijenosu, kovanju i uporabi
inaica), bilo pak zbog toga to je steenim prevo
diteljskim iskustvom u meuvremenu sam prevoditelj
doao do nekih novih spoznaja o starim prijevodnim
tekoama i zadaama, posebice s obzirom na sloeno i
dvojbeno stanje hrvatskoga mislilakog nazivlja.

Tomislav LADAN
 R E N A T I DES CAR T E S

MEDITATIONES
e Frim&

P H I L O S O P H I A ,
In quibus Dei exiftentia, & animae hum an# a
corpore diftiniio, demonftrantur.

ffii adjunthtfunt varu objeclionfs dotiortim virorum in ijtat

de Dco & amma demonjlrationes;
C vm R es p o n s i o n i bvs Avthoris.
Tertu editio prioribus m ilio? & mendAtior.

A M S T E L O D A M T ,

Apud Ludovicum Elzevirium.

cl 3 I 3 C L

(Naslovna strana treeg, popravljenog, i ujedno posljednjeg izdanja Meditacija

za ivota Descartesovog)
 S A P I E N T I S S I M I S C L A R I S S I M I S Q U E VIRI

SAME FACULTATIS THEOLOGLE PARISIENSIS

DECANO & DOCTORIBUS

RENATUS DES CARTES S. D

Tam jufta caufa me impellit ad hoc fcriptum vobis

offerendum, & tam juftam etiam vos habituros effe
confido ad jus deffenfionem fufcipiendam, poftquam
inftituti mei rationem intelligetis, ut nulla re melius
illud hic poffim commendare, | quam fi quid in eo fe-
quutus fim paucis dicam .
Semper exiftimavi duas qu8eftiones, de Deo & de
Anima, preecipuas effe ex iis quae Philofophiae potius
quam Theologiae ope funt demon|ftrandse : nam quam-
vis nobis fidelibus animam humanam cum corpore non
 NAJMUDRIJIM I NAJSVJETLIJIM MUEVIMA
DEKANU I DOKTORIMA

SVETOG TEOLOKOG FAKULTETA U PARIZU

RENATUS DES-CARTES
ALJE SVOJ POZDRAV.

Toliko me pravian uzrok nagoni podastrijeti vam

ovaj spis, a isto toliko pravina - vjerujem - bit e i vaa
pruena zatita, poto spoznate nakanu mojega djela,
da ga ni kojim drugim nainom ne bih mogao bolje
5 preporuiti nego da vam u nekoliko rijei razloim to
njime kanim.

Uvijek bijah mnijenja da su dva pitanja - ono o

Bogu i ono o dui - glavna od onih koje bi vie
valjalo dokazivati filozofijom negoli bogoslovljem:
10 pa dok nama vjernicima dostaje ve samom vjerom
vjerovati da dua ljudska ne propada s tijelom i da
 interire, Deumque exiftere, fide credere fufficiat, certe
infidelibus nulla religio, nec fere etiam ulla moralis
virtus, videtur poffe perfuaderi, nifi prius illis ifta duo
ratione naturali probentur : ciimque fsepe in hac vita
majora vitiis quam virtutibus prsemia proponantur, 5
pauci re&um utili preeferrent, fi nec Deum timerent,
nec aliam vitam expedarent. Et quamvis omnino ve-
rum fit, Dei exiftentiam credendam effe, quoniam in
facris fcripturis docetur, & vice verfa credendas fa-
(3) cras fcripturas, quoniam haben'tur a Deo; quia nempe, io
cum fides fit donum Dei, ille idem qui dat gratiam ad
reliqua credenda, poteft etiam dare, ut ipfum exiflere
credamus ; non tamen hoc infidelibus proponi potefl,
quia circulum effe ju|dicarent. Et quidem animadverti
non modo vos omnes aliofque Theologos affirmare i5
Dei exiftentiam naturali ratione poffe probari, fed &
ex facra Scriptura inferri, ejus cognitionem multis,
quse de rebus creatis habentur, effe faciliorem, atque
omnino effe tam facilem, ut qui illam non habent fint
culpandi. Patet enim Sap. 1 3 ex his verbis : Nec his 20
debet ignofci. Si enim tantum potuerunt fcire, ut pof-
fen t cejlimare fceculum, quomodo hujus dominum non
facilius invenerunt? Et ad Rom. cap. 1 , dicitur illos
(4) effe inexcufabiles. Atque ibidem etiam per hsec | verba :
Quod notum eji Dei, manifejlum eft in illis, videmur 2 5
admoneri ea omnia quse de Deo fciri poffunt, ratio-
nibus non aliunde petitis quam ab ipfamet noftra
mente poffe oftendi. Quod idcirco quomodo fiat, &
qua via Deus j facilius & certius quam res fseculi co-
gnofcatur, non putavi a me effe alienum inquirere. 3o
Atque quantum ad animam,etfi multi ejus naturam
Bog opstoji, ne ini se moguim nevjernike nagovarati
na bilo koju vjeru ili pak udorednu krepost ukoliko se
njima isto prvo ne dokae naravnim razlozima: kako se
esto u ovom ivotu vee nagrade obeavaju porocima
nego krepostima, malo bi ljudi pretpostavilo pravedno 5
korisnomu da se ne boje Boga ili da ne oekuju drugi
ivot. Te iako je openito istinito da treba vjerovati u
Boju opstojnost, jer tako ue sveti spisi, i obrnuto: da
u svete spise treba vjerovati jer su od Boga; a budui da
je pak vjera dar Boga, taj isti koji podaruju milost da se 10
vjeruje u ostalo moe i dati da se vjeruje da on sam
opstoji. Samo, takvo se to nevjernicima ne moe
podastrijeti, jer bi to mogli smatrati krunikom. Zaista
sam opazio kako svi vi i ostali bogoslovi tvrdite da se
Boja opstojnost moe dokazati ne samo naravnim 15
razlogom, nego se da izvesti i iz Svetog pisma, spoznaja
kojeg je laka od one o mnogim stvorevinama, i zapravo
je tako lagana da su krivnje dostojni oni koji je nemaju.
To pokazuju i rijei iz knjige Mudrosti (13): Pa ipak,
oprostiti im ne treba. Jer ako su uzmogli toliko doznati da 20
mogu prosuivati svoj svijet, kako da im ne bi lake otkriti
njegova gospodara? A i u Poslanici Rimljanima gl. I. kae
se kako njima ne treba opratati. I na istom mjestu ovim
rijeima: Ono to je znano o Bogu, bjelodano je u njegovim
stvorovima, to nas upozorava da sve ono to se moe 25
znati o Bogu ne treba razlozima traiti nigdje drugdje
nego nam moe otkriti na vlastiti duh. Stoga ne mislim
da bi bilo neprimjereno da istraim kako biva i kojim
nainom da se Bog lake i sigurnije spoznaje negoli
stvari ovog svijeta. 30
A to se tie due, iako su mnogi sudili kako nije
 non facile inveftigari poffe judicarint, & nonnulli
etiam dicere aufi lint rationes humanas perfuadere
illam fimul cum corpore interire, folaque fide contra-
rium teneri, quia tamen hos condemnat Concilium
5 Lateranenfe fub Leone io habitum, feffione 8, & ex-
preffe mandat Chriftianis Philofophis ut eorum argu
menta diffolvant, & veritatem pro viribus probent,
hoc etiam aggredi non du'bitavi. W
Praeterea, quoniam fcio plerofque impios non aliam
io ob caufam nolle credere Deum effe, mentemque hu-
manam a corpore diftingui, quam quia dicunt haec
duo a nemine hatenus potuiffe demonftrari : etfi
nullo modo iis affentiar, fed contra rationes fere
|omnes, quae pro his quaeflionibus a magnis viri allatae
i5 funt, cum fatis intelliguntur, vim demonftrationis ha-
bere putem, vixque ullas dari poffe mihi perfuadeam,
quse non prius ab aliquibus aliis fuerint inventse : ni-
hil tamen utilius in Philofophia preeftare poffe exif-
timo, quam fi femel omnium optimse ftudiofe qu3eran-
20 tur,tamque accurate & perfpicue exponantur,ut apud

omnes conftet in pofterum eas effe demonftrationes.

Ae denique, quoniam nonnulli quibus notum eft me
quandam excoluiffe Methodum | ad quaflibet difficul- (6)
tates ih fcientiis refolvendas, non quidem novam,
25 quia nihil eft veritate antiquius, fed qua me fsepe in
aliis non infceliciter uti viderunt, hoc a me fummo-
pere flagitarunt : ideoque offieii mei effe putavi non-
nihil hac in re conari .
 lako istraiti njezinu narav, a neki se ak usudie govoriti
kako ljudski razlozi dokazuju da ona propada zajedno s
tijelom, dok sama vjera dri suprotno, te stoga takve
osuuje i Lateranski koncil - pod Lavom X, na sjednici
5 osmoj - pa izriito nalae kranskim misliocima da
pobiju njihove dokaze, i prema snagama istinu dokau,
ipak ne oklijevah pristupiti tome predmetu.

Osim toga, budui da znam kako mnogi bezbonici

ne ele vjerovati da Bog jest i da se ljudski duh
10 razlikuje od tijela ni zbog kojeg drugog razloga nego
- kako kau - zbog toga to to dvoje dosad jo nitko
nije uspio dokazati: iako se nikako ne slaem s njima,
nego dapae smatram da gotovo svi razlozi koje su
oko tih pitanja naveli veliki muevi - kad se dostatno
15 razumiju - posjeduju snagu dokaza, i ako sam uvjeren
da se jedva mogu iznai drugi dokazi koje drugi nisu
ve ranije pronali, smatram da u filozofiji nita nije
tako korisno nego pomnjivo istraiti jednom najbolje
razloge od svih, te ih tono i zorno iznijeti, tako te
20 svima ubudue budu dostatnim dokazima. I napokon,
jer su mnogi, kojima je poznato da sam ja razvio
stanovitu m etodu za rjeavanje kojih mu drago
tekoa u znanostima, koja dakako nije nova - jer od
istine nije nita drevnije - ali kojom sam se u razr
25 liitim sluajevima, kako se vidjelo, sretno posluio,
ovo od mene usrdno molili, smatrah stoga svojom
dunou pokuati togod u toj stvari.
 Quicquid autem prseftare potui, totum | in hoc Trac-
tatu continetur. Non quod in eo diverfas omnes ra-
tiones, quse ad eadem probanda afferri poffent, colli-
gere conatus fim, neque enim hoc videtur operse pre-
tium effe, nifi ubi nulla habetur fatis certa; fed pri- 5
mas tantum & praecipuas ita profecutus fum, ut jaru
pro certiffimis & evidentiffimis demonftrationibus illas
aufim proponere. Addamque etiam tales effe, ut non
putem ullam viam humano ingenio patere, per quam
meliores inveniri unquam poffint : cogit enim me io
(7) caujfse neceffitas, & gloria Dei, ad quam totum hoc
refertur, ut hic aliquanto liberius de meis loquar quam
mea fert confuetudo. Atqui quantumvis certas & evi-
dentes illas putem, non tamen ideo mihi perfuadeo
ad omnium captum effe accommodatas : fed,quemad- i5
modum in Geometria multse funt ab Archimede, | Apol-
lonio, Pappo, aliifve fcriptse, quse, etfi pro evidentibus
etiam ac certis ab omnibus habeantur, quia nempe ni-
hil plane continent quod feorfim fpedatum non fit
cognitu facillimum, nihilque in quo fequentia eum 20
antecedentibus non accurate cohsereant, quia tamen
longiufculee funt, & valde attentum letorem defide-
rant, non nifi ab admodum paucis intelliguntur : ita,
quamvis eas quibus hic utor, certitudine & evidentia
(8) Geometricas sequare, vel etiam fuperare, exifti|mem, 25
vereor tamen ne a multis fatis percipi non poffint, tum
quia etiam longiufculae funt, & alicc ab aliis pendent,
tum preecipue quia requirunt mentem a praejudieiis
plane liberam, & quse fe ipfam a fenfuum confortio
facile fubducat. Nec certe plures in mundo Metaphy- 3o
fieis ftudiis quam Geometricis apti rejperiuntur. Ac
 to god sam oko toga uzmogao uiniti sadrano je
u ovoj raspravi. Nije mi nakana sakupiti u njoj sve
razliite razloge koji bi se mogli navesti za isti
predmet, jer to nije ni truda vrijedno, osim gdje ni
jedan nije dostatno siguran - nego sam tek tako 5
obradio prve i glavne koje se usuujem iznijeti kao
najsigurnije i najbjelodanije dokaze. Dodao bih
pae da su oni takvi te mislim kako ne postoji
nikakav drugi put ljudskom duhu kojim bi se mogli
pronai bolji; a nagoni me potreba predmeta, i slava 10
Boja, na koju se sve ovo odnosi, da ovdje o svojem
neto slobodnije govorim nego to mi je inae
navada. A li, koliko god ih inae smatrao sigurnim i
bjelodanim , nisam time odmah i uvjeren kako su oni
prikladni da ih svi shvate: nego, kao to u geom etriji 15
p ostoje m nogi razlozi koje napisae A rhim ed,
A p o lo n ije , Papo i drugi, a koje svi sm atraju
bjelodanim i sigurnim, jer zaista ne sadre nita to
se ne bi tono slagalo s prethodnim navodima, a
ipak budui su predugaki i zahtijevaju veom a 20
pozorna itatelja, razumijevaju ih tek malobrojni -
isto tako, iako su ti kojima se ovdje sluim jednaki
geometrijskim, i po sigurnosti i po bjelodanosti, pa
ih ak mislim i nadmauju, ipak se bojim da ih mnogi
n ee d ostatno shvatiti, kako zbog toga to su 25
podugaki i to jedni ovise od drugih, tako uglav
nom i z a to to z a h tije v a ju duh p o sv e li e n
predrasuda i koji se lako oslobaa pridruenih
osjetila. Uz to, nema na svijetu toliko prikladnih za
m etafizika kao za geometrijska prouavanja. A da- 30
 prseterea in eo differentia eft, quod in Geometria, cum
omnibus lit perfuafum nihil fcribi folere, de quo certa
demonflratio non habeatur, fsepius in eo peccant im- _
periti, quod falfa approbent, dum ea videri volunt in-
5 telligere, quam quod vera refutent : contra vero in
Philofophia, cum credatur nihil effe de quo non pof-
fit in utramque partem difputari, pauci veritatem in-
veftigant, & multo plures, ex eo quod aufint optima
queeque im|pugnare, famam ingenii aucupantur. (9)
io Atque ideo, qualefcunque meae rationes effe poffint,
quia tamen ad Philofophiam fpetant, non fpero me
illarum ope magnum operse pretium effe fa&urum,nifi
me patrocinio veftro adjuvetis. Sed ciim tanta inhse-
reat omnium mentibus de veftra Facultate opinio,
15 tantseque fit authoritatis S o r b o n a nomen, ut non
Jmodo in rebus fidei nulli unquam Societati poft facra
Concilia tantum creditum fit quam veflrse, fed etiam
in humana Philofophia nullibi major perfpicacia &
foliditas, nec ad ferenda judicia major integritas &
20 fapientia effe exiftimetur; non dubito quin, fi tantam

hujus fcripti curam fufcipere dignemini, primo qui-

dem, ut a vobis corrigatur : memor enim, non modo
humanitatis, fed maxime etiam infcitise | mese, non (10)
affirmo nullos in eo effe errores; deinde, ut quse vel
25 defunt, vel non fatis abfoluta funt, vel majorem expli-
cationem defiderant, addantur, perficiantur, illullren-
tur, aut a vobis ipfis, aut faltem a me, poftquam a vo
bis ero admonitus; ac deniqiLc, ut poftquam rationes
in eo contentse, quibus Deum effe, mentemque a cor-
3o pore aliam effe probatur, ad eam perfpicuitatem erunt
perdulae, ad quam ipfas perjduci poffe confido, ita
 lje, razlika je jo i u tome to su u geometriji svi uvjereni
da nita napisati ne treba o emu ne postoji pouzdan
dokaz, te nevini ee grijee u tome to odobravaju
lane (jer ele da izgleda kao da ih razumijevaju) nego
5 to odbacuju istinske dokaze: dok je zaista suprotno
u filozofiji, jer se vjeruje kako nieg nema o emu se ne
moe razlagati u prilog i protiv, malo njih istrauju
istinu, a mnogi lovei slavu otroumnika, usuuju se
napadati i najbolje dokaze.
10 I stoga, ma kakvi bili moji razlozi - budui se tiu
filozofije - ne nadam se poluiti njihovom snagom
uenu svrhu, ukoliko mi vi ne pomognete svojim pok
roviteljstvom. Nego: kad je ve u svima duhovima takvo
mnijenje o vaem fakultetu i ime Sorbonne tolike moi te
15 se ne samo u vjerskim stvarima - osim svetih koncila
- ni jednoj drugoj drubi ne vjeruje toliko koliko vaoj,
nego ni u ljudskoj filozofiji ne vjeruje se da igdje ima vie
jasnoe, vrstine, te potpunosti i mudrosti u donoenju
sudova - ne sumnjam da ete, ukoliko se udostojite
20 posvetiti pozornost ovom spisu, prvo ga ispraviti: jer
imajui na umu ne samo svoju ljudsku narav nego
osobito svoje neznanje, ne tvrdim kako u djelu nema
nikakvih pogreaka, zatim, ako koje stvari manjkaju ili
nisu dovoljno razjanjene ili su potrebite veeg obja-
25 njenja, ili da ih vi sami dodate, usavrite, potkrije
pite ili da to barem ja uinim poto me vi budete
upozorili; i, napokon, poto razlozi sadrani u ovome
djelu, a kojima se dokazuje da Bog jest i da se duh
razlikuje od tijela, budu dovedeni do one bjeloda-
30 nosti do koje vjerujem da se mogu dovesti, tako te se
 nempe ut pro accuratiffimis demonftrationibus ha-
bendse fint, hoc ipfum declarare & publice teftari ve-
litis : non dubito, inquam, quin, fi hoc fiat, omnes
errores, qui de his quaeftionibus unquam fuerunt,
brevi ex hominum mentibus deleantur. Veritas enim
ipfa facile efficiet ut reliqui ingeniofi & doti veftro
(ii) judicio fubfcribant authojritas, ut Athei, qui fcioli
magis quam ingeniofi aut doti effe folent, contradi-
cendi animum deponant, atque etiam ut forte ratio-
nes, quas ab omnibus ingenio preeditis pro demon
ftrationibus haberi fcient, ipfi propugnent, ne non
intelligere videantur. Ac denique cseteri omnes tot
teftimoniis facile credent, nemoque amplius erit in
mundo, qui vel Dei exiftentiam, vel realem humanee
animse a corpore diftintionem aufit in dubium | revo-
care. Cujus rei quanta efTet utilitas, vos ipfi, pro ve-
ftra fingulari fapientia, omnium optime aeftimare po-
teftis; nec deceret me vobis, qui maximum Ecclefise
Catholicae columen femper fuiftis, Dei & Religionis
caufam pluribus hic commendare.
zaista budu smatrali najtonijim dokazima, te ete
ushtjeti to isto potvrditi i javno posvjedoiti, i ne
dvojim, velim, bude li to tako, da e sve pogreke to
su ikad nastale oko ovih pitanja naprosto ieznuti
iz ljudskih duhova. Sama istina tako e posluiti da se 5
i ostali nadareni i ueni pridrue vaem sudu; a mo
e uiniti da bezbonici, koji su obino vie priueni
nego nadareni ili ueni, odbace duh oporbe ili ak
moda da te razloge, za koje vide da ih kao dokaze
primaju svi otroumljem obdareni, i sami prihvate, 10
kako ne bi izgledali kao oni koji ih ne razumijevaju.
Nakon toga e svi ostali lako poeti vjerovati takvim
oitostima i nee vie na svijetu biti nikoga tko bi se
usudio posumnjati bilo u Boju opstojnost, bilo u
stvarnu razliitost ljudske due od tijela. Kolika bi od 15
toga bila korist, vi ete sami - po vaoj osobitoj
mudrosti - moi bolje od svih ocijeniti, a osim toga,
ne bi dolikovalo da vama, koji uvijek bijaste najviim
osloncem Crkve katolike, ovdje jo podrobnije
zagovaram opu stvar Boga i vjere. 20
 PR tEFATIO ad lectorem

Quseftiones de Deo & mente humana jam ante pau-

cis attigi in Dijjertatione de Methodo rede regendce
rationis & veritatis in fcientiis invejligandce, gallice edita
anno 1 6 ^7 , non quidem ut ipfas ibi accurate trada-
5 rem, fed tantum ut delibarem, & ex letorum judi-
ciis addifcerem qua ratione poftea effent tradandae.
Tanti enim momenti mihi vife funt, ut plus una vice
de ipfis agendum effe judicarem; viamque fequor ad
eas explicandas tamparum tritam, atque ab ufu com-
10 muni tam remotam, ut non utile putarim ipfam in

gallico j & paffim ab omnibus legendo fcripto fufiiis

docere, ne debiliora etiam ingejnia credere poffent (2)
eam fibi effe ingrediendam .
Cum autem ibi rogaffem omnes quibus aliquid in
15 meis fcriptis reprehenfione dignum occurreret, ut
ejus me monere dignarentur , nulla in ea quse de his
quseftionibus attigeram notatu digna objeda funt,
prseter duo, ad quse hic paucis, priufquam earumdem
accuratiorem explicationem aggrediar, refpondebo.
20 Primum eft, ex eo quod mens humana in fe con-
 PROSLOV ITATELJU

Pitanja o Bogu i ljudskom duhu ve sam dotaknuo u

Raspravi o m etodi ispravnog upravljanja umom i
istraivanja istine u znanostima, to je na francuskom
izdana 1637, ne da bih njih tu tono obradio, nego tek
5 ovlano, kako bih na temelju suda itatelja nauio
kakvim nainom da ih kasnije obradim. Ona su mi se,
naime, inila od tolike vanosti, te sam sudio kako se
njima treba pozabaviti vie nego jednom; kako bih ta
pitanja izloio, zapuujem se putem kojim se malo kroi
10 i koji je toliko udaljen od ope navade, da nisam
smatrao probitanim pisati na francuskom i u obliku
slobodnijeg spisa koji bi svi itali, kako ne bi i ljudi
slabijeg dara povjerovali da i oni mogu poi tim putem.
Kad sam u tom djelu zamolio sve one koji u mojim
15 spisima opaze togod vrijedno prigovora da se udostoje
opomenuti me, nita spomena vrijedno u vezi s onim to
rekoh o ovim pitanjima ne bijae primijeeno, osim
dvoga, o emu u ovdje rei koju, prije no to pristupim
njihovu podrobnijem razlaganju.
20 Prvo je, da iz toga to ljudski duh okrenut sa-
 verfa non percipiat aliud fe effe quam rem cogitantem,
non fequi ejus naturam five effentiam in eo tantum
confiftere, quod fit res cogitans, ita ut vox tantum
csetera omnia excludat quse forte etiam dii poffent ad
animse naturam pertinere. Cui objelioni refpondeo 5
me etiam ibi noluiffe illa excludere in ordine ad ip-
fam rei veritatem (de qua fcilicet tune non agebam),
led dumtaxat in | ordine ad meam perceptionem, adeo
ut fenfus effet me nihil plane cognofcere quod ad
effentiam meam fcirem pertinere, pr3eterquam quod 10
eflem res cogitans, five res babens in fe facultatem
(3) cogitandi. In fequentibus autem| oftendam quo palo,
ex eo quod nihil aliud ad effentiam meam pertinere
cognofcam, fequatur nihil etiam aliud revera ad illam
pertinere. i5
Alterum eft, ex eo quod ideam rei me perfetioris
in me habeam, non fequi ipfam ideam effe me per-
feliorem, & multo minus illud quod per iflam ideam
reprsefentatur exiftere. Sed refpondeo hic fubeffe
sequivocationem in voe idete : fumi enim poteff vel 20
materialiter, pro operatione intelletus, quo fenfu me
perfetior dii nequit, vel objedive, pro re per iftam
operationem reprsefentata, quse res, etfi non fuppo-
natur extra intelleduin exiftere, poteft tamen me effe
perfetior ratione fuee effentise. | Quomodo vero, ex 25
hoc folo quod rei me perfetioris idea in me fit, fe-
quatur illam rem revera exiftere, fufe in fequentibus
exponetur.
Vidi quidem prseterea duo qusedam feripta fatis
longa, fed quibus non tam mese his de rebus rationes 3o
quam conclufiones argumentis ex Atheorum locis
mom sebi ne prima sebe nikako drugaije nego kao
mislee, ne slijedi, da se njegova narav ili bivstvo
sastoji samo od toga to je mislee takvo, da rije
samo iskljuuje sve ostalo za to bi se moda moglo
rei kako pripada naravi due. Na tu primjedbu 5
odgovaram kako tu nisam htio iskljuiti sve ostalo u
smislu same istine o stvari (kojom se tu nisam ni
bavio), nego samo u smislu svojeg miljenja, i to tako,
da smisao bijae da nita jasno ne spoznajem za to
znadijah da se odnosi na moje bivstvo osim da sam 10
mislee ili ono to u sebi ima sposobnost miljenja. U
onome to slijedi pokazat u pak kojim nainom iz
toga, to ne spoznajem nita drugo to pripada mojem
bivstvu, proizlazi da zaista i ne postoji nita drugo to
mu pripada. 15

Drugo je, da iz toga to u sebi imam zamisao stvari

savrenije od mene, ne proizlazi da je ta zamisao
savrenija od mene, a jo manje da opstoji ono to ta ista
zamisao predstavlja. Alija odvraam kako ovdje u samoj
rijei zamisao postoji dvosmislenost: moe se uzeti 20
naime tvarno, za djelovanje razuma, u kojem smislu ne
moe se rei da je od mene savrenija, ili stvarno
(predmetno), za stvar koja je predstavljena istim
djelovanjem, i koja stvar, iako se ne pretpostavlja da ona
opstoji izvan razuma, moe biti od mene savrenija po 25
svojoj biti. U recima to slijede podrobnije u izloiti
kako zaista samo iz toga to u meni postoji zamisao stvari
savrenije od mene proizlazi i da ta stvar istinski opstoji.

Vidio sam i jo nekakva dva napisa prilino podugaka,

kojima se ne pobijaju toliko moji razlozi o ovim pita- 30
njima, koliko moji zakljuci, i to pobijalima posuenim
 communibus mutuatis impugnabantur . Et quoniam
iftiufmodi argumenta nullam vim ha|bere poffunt apud (4)
eos, qui rationes meas intelligent, adeoque prsepo-
ftera & imbecillia funt multorum' judicia, ut magis a
5 primum acceptis opinionibus, quantumvis falfis & a
ratione alienis, perfuadeantur, quam a vera & firma,
fed pofterius audita, ipfarum refutatione, nolo hic ad
illa refpondere, ne mihi fint prius referenda. Tan-
tumque generaliter dicam ea omnia, quae vulgo ja-
10 tantur ab Atheis ad exiftentiam Dei impugnandam,
femper ex eo pendere, quod vel humani affetus Deo
affingantur, vel J mentibus noftris tanta vis & fapien-
tiaarrogetur, ut quidnam Deus facere polTit acdebeat,
determinare & comprehendere conemur; adeo ut,
1 5 modo tantum memores fimus mentes noftras confide-

randas effe ut finitas, Deum autem ut incomprehenfi-

bilem & infinitum, nullam ifta difficultatem fint nobis
pari tura.
Jam vero, poflquam hominum judicia femel utcun-
20 que fum expertus, iterum hic aggredior eafdem de

Deo & mente humana qu3eftiones, fimulque totius

primse Philofophiae initia tralare; fed ita ut nullum
vuligi plaufum, nullamque Le&orum frequentiam ex- (5)
pedem : quin etiam nullis author fum ut hsec legant,
25 nifi tantum iis qui ferio mecum meditari, mentemque
a fenfibus, fimulque ab omnibus prsejudiciis, abdu-^
cere poterunt ac volent, quales non nifi admodum
paucos reperiri fatis fcio. Quantum autem ad illos,
qui, rationum mearum feriem | & nexum comprehen -
3o dere non curantes, in fingulas tantum claufulas, at
iz opih mjesta u bezboaca. I budui da pobijala takve
vrste ne mogu imati nikakve snage u onih koji ra
zumijevaju moje razloge, i kako su sudovi mnogih
izopaeni i slaboumni, tako te se prije dadu nagovoriti
sprve prihvaenim miljenjima, ma koliko lanim i
dalekim umu, negoli istinitim i vrstim opovrgnuem
istih, za koje poslije uju - ne elim ovdje na njih
odgovoriti, kako ih ne bih morao prethodno navoditi.
Openito bih rekao tek to, da sve ono to bezboci pred
svijetom iznose kako bi pobili Boju opstojnost, oslanja
se uvijek ili na pojavu da se Bogu pripisuju ljudska
stanja, ili da se naim duhovima pridaje tolika snaga i
mudrost te pokuavamo odrediti i shvatiti to Bog moe
i treba initi, to nam nee nikako biti teko odbaciti,
sjetimo li se samo kako na duh treba smatrati konanim
a Boga neshvatljivim i beskonanim.

Zaista, poto sam ve jednom upoznao sudove

ljudi, ponovno se laam obradbe pitanja o Bogu
i ljudskom duhu, zajedno s poelim a cjelokupne
prve filozofije, a da pri tom e ne oekujem nikakav
pljesak svjetine niti mnotvo itatelja: dapae ne
savjetujem ikojim a drugim da ovo itaju osim
onima koji mogu i hoe zajedno sa mnom ozbiljno
razmiljati, te osloboditi duh pridruenih osjetila
i svih predrasuda, a takvih znam da e se vrlo
malo nai. to se pak tie onih koji ne hotei
shvatiti niz i svezu mojih razloga uputaju se
samo u raspredanja o pojedinim odlom cim a, kao
 multis in more eft, argutari ftudebunt, non magnum
ex hujus fcripti le&ione frutum funt percepturi; &
quamvis forte in multis cavillandi occafionem inve-
niant, non facile tamen aliquid quod urgeat aut ref-
ponfione dignum fit objicient. 5
Quia vero nequidem etiam aliis fpondeo me in
omnibus prima fronte fatisfahirum, nec tantum mihi
arrogo ut confidam me omnia pofle praevidere quse
alicui difficilia videbuntur, primo quidem in Medita-
tionibus iilas ipfas cogitationes exponam, quarum 10
ope ad certam & evidentem cognitionem veritatis
mihi videor perveniffe, ut experiar an forte iifdem
(6) |rationibus, quibus ego perfuafus fum, alios etiam
pofTim perfuadere. Poftea vero refpondebo ad obje-
tiones virorum aliquot ingenio & dotrina excellen- i5
tium, ad quos h^e Meditationes, antequam J typis man-
darentur, examinandse miffge funt. Satis enim multa
& varia ab illis fuerunt objeda, ut aufim fperare non
facile quicquam aliis, faltem alicujus momenti, ven-
turum in mentem, quod ii nondum attigerint. Ideoque 20
rogo etiam atque etiam Lelores, ut non prius de Me-
ditationibus judicium ferant, quam objeliones iltas
earumque folutiones omnes perlegere dignati fmt .
to je obiaj u mnogih, ti nee imati mnogo koristi od
itanja ovog spisa, pa ako moda i na mnogim mjes
tima nau prigodu za porugu, ipak nee moi lako
prigovoriti togod to ima teinu ili je dostojno
odgovora. 5

Jer, uistinu, ni ostalima ne jamim da u ih u svemu

sprva zadovoljiti, niti pak sebi utvaram kako mogu
predvidjeti sve to bi se komu moglo initi tekim, prvo
u u Razmiljanjima izloiti one misli s pomou kojih
sam ini mi se sam doao do sigurne i bjelodane 10
spoznaje istine, kako bih doznao mogu li moda istim
razlozima kojima sam se sam uvjerio i druge uvjeriti.
Zatim u odgovoriti na primjedbe ljudi koji se odlikuju
i otroumljem i uenou, a kojima sam bio poslao na
ogled ova Razmiljanja prije no to ih dadoh u tisak. 15
Njihove su primjedbe dostatne i brojne i raznovrsne,
tako te se usuujem nadati kako e malo komu moi
pasti na pamet neto vanije to oni nisu ve dotaknuli.
Stoga molim itatelje da ne donose sud o Razmiljanji
ma prije nego to se udostoje proitati njihove prim- 20
jedbe i odgovore na njih.
 SYNOPSIS
SEX SEO.UENTIUM MEDITATIONUM

In prima, caufce exponuntur propter quas de rebus

omnibvs, prcefertim materialibus, poJJ'umus dubitare;
quandiu feilicet non habemus alia fcientiarum funda
menta, quam ea quce antehac habuimus. Etji autem iftius
tantce dubitationis utilitas prima fronte non appareat, eft 5
tamen in eo maxima qudd ab omnibus prcejudiciis nos
liberet, viamque fac ili imam flernat ad mentem a fenfibus
abducendam; ac denique efficiat, ut de iis, quce poftea
vera effe comperiemus, non amplius dubitarepoffimus.
2 | In fecunda, mens quce, proprid libertate ntens, fu p - 10
ponit ea omnia non exiflere de quorum exiftentia vel mi
nimum poteft dubitare, animadvertit fie ri non poffe quin
ipfa interim exiflat. Quod etiam fummce efl utilitatis,
quoniam hoc palo facile difiinguit qucenam ad | fe, hoc
eft,ad naturam intellelualem, & qucenam ad corpus per- i 5
tineant. Sed quia forte nonnulli rationes de animce im-
mortalitate illo in loco expelabunt, eos hic monendos
 SAETAK
EST SLJEDEIH RAZMILJANJA

U prvom razmiljanju izlau se uzroci zbog kojih

moemo sumnjati u sve stvari, osobito u tvarevine; naime
sve dotle dok nemamo drugaije temelje znanosti od onih
koje dosad imasmo. Iako se korist od takve sumnje sprve
ne opaa, ipak je ona veoma velika zbog toga to nas 5
oslobaa svih predrasuda i pripravlja nam najlaki put da
odvojimo osjetila od samog duha; napokon, ona postie
da vie ne moemo sumnjati o onim stvarima za koje
poslije otkrijemo da su istinite.

U drugom, duh koji - sluei se vlastitom slobodom 10

- pretpostavlja da ne opstoje sve one stvari u koje se
moe ma i najmanje sumnjati, shvaa kako meutim
nije mogue da on sam ne opstoji. A i to je od najvie
koristi, jer se tim nainom lako razlikuje koje stvari
pripadaju njemu samom, tj. razumskoj naravi, a koje 15
opet tijelu. A li jer neki moda oekuju na tome mje
stu razloge za besmrtnost due, to - mislim - moram
 puto me conatum effe nihil fcribere quod non accurate
demonjlrarem; ideoque non alium ordinem fequ i potuife,
quam illum qui eft apud Geometras ujitatus, ut nempe
omnia prcemitterem ex quibus qucefita propofitio de-
5 pendet, antequam de ipfd quidqucim concluderem. P ri-
mum autem & prcecipuum quod prcerequiritur ad cognof-
cendam animce immortalitatem, ejje ut quam maxime
perfpicuum de ea conceptum, & ab omni conceptu corporis
plane diftinflum, form em us; quod ibi faflum ejl. Prce-
io terea vero requirietiam ut fciamus ea omnia quce clare &
diflinfle intelligimus, eo ipfo modo quo illa | intelligi- 3
mus, effe vera : quod ante quartam Meditationem probari
non potuit; & habendum effe diftinflum naturce corporece
conceptum, qui partim in ipfd fecunda, partim etiam in
15 quinta & fexta fo rm a tu r; atque ex his debere concludi ea
omnia quce clare & diflinfle concipiuntur ut fubflantics
diverfce, ficu ti concipiuntur mens & corpus, effe revera
fubflantias realiter a f e mutuo diflinflas; hocque in fexta
concludi. Idemque etiam in ipfd confirmari ex eo qu'od
20 nullum corpus nifi divifibile intelligamus, contra autem
nullam mentem nifi indivifibilem : neque enim | poffumus
ullius mentis mediam partem concipere, ut poffumus cu-
juflibet quantamvis exigui corporis; adeo ut eorum na
tura non modo diverfce, fe d etiam quodammodo contrarice
25 agnofcantur. Non autem ulterius ea de re in hoc fcripto
me egiffe; tum quia hcecfufficiunt ad oflendendum ex cor
poris corruptione mentis interitum non fequi, atque fic ad
alterius vitce fpem mortalibus faciendam; tum etiam quia
prcemiffce, ex quibus ipfa mentis immortalitas concludi
3o potefl, ex to\tius Phyjicce explicatione dependent: prim o 4
 upozoriti kako mi ovdje nije nakana napisati nita to ne
bih mogao tono dokazati; pri tome nisam mogao slijediti
nikakav drugi poredak nego onaj koji je uobiajen u
geometara, tako da prethodno navedem sve stvari od
5 kojih zavisi traeni stavak, prije nego to togod o njemu
zakljuim. Prvo p a k i glavno to je potrebno da bi se
spoznala besmrtnost due jest da se uoblii to je mogue
jasniji pojam o njoj, koji je posve razliit od svakog pojm a
tijela, to je tu i uinjeno. Zatim je potrebno i da znamo
10 da su istinite sve one stvari koje smo jasno i odjelito
razumjeli, istim onim nainom, kojim smo ih razumjeli;
to se ne moe dokazati prije etvrtog razmiljanja; isto
tako treba imati i odjelit pojam tjelesne naravi, koji se
dijelom uobliuje u drugom razmiljanju, dijelom u
15 petom i estom, a iz toga treba zakljuiti da sve one stvari
koje se jasno i odjelito poim aju kao razliite sunosti, kao
to se poim aju duh i tijelo, zaista jesu sunosti koje se
stvarno meusobno razlikuju; to sam zakljuio u estom
razmiljanju. U istom se isto potvruje iz toga, to ni jedno
20 tijelo ne razumijemo drugaije negoli kao djeljivo, ni
jedan duh ne razumijemo drugaije negoli kao nedjeljiv:
jer mi ne moem o zahvatiti polovicu ni jednog duha kao
to moemo i od bilo kojeg najmanjeg tijela; tako te se
njihove naravi prepoznaju ne samo kao razliite, nego
25 na neki nain i kao oprene. O toj stvari u ovom spisu
nisam nita vie rekao; jer je i to posve dovoljno za dokaz
da iza raspada tijela ne slijedi propast duha, i da se
tako smrtnicima prua nada u drugi ivot; a i zbog toga
to pretpostavke, iz kojih se moe zakljuiti besmrt-
30 nost duha, zavise od izlaganja cjelokupne fizike: prvo
 ut fciatur omnes omnino fubjiantias, five res quce a Deo
creari debent ut exifiant, ex natura fud effe incorrupti-
biles, nec poffe unquam definere effe, nifi ab eodem Deo
concurfum fuum iis denegante ad nihilum reducantur; ac
deinde ut advertatur corpus quidem in genere fumptum 5
effe fubfiantiam, ideoque nunquam etiam perire. Sed
corpus humanum, quatenus a reliquis differt corporibus,
non nifi ex certa membrorum configuratione aliifque e ju f
modi accidentibus effe conflatum; mentem vero humanam
non ita ex ulhs accidentibus confiare, fe d puram ef'e io
fubfiantiam : etfi enim omnia ejus accidentia mutentur,
ut qudd alias res intelligat, alias velit, alias fentiat,
&c, non idcirco ipfa mens alia euadit; humanum autem
corpus aliud f i t ex hoc folo quod figura quarumdam ejus
partium mutetur : ex quibus fequitur corpus quidem i 5
perfacile in\terire, mentem autem ex natura fud effe
immortalem.
In terti Meditatione, meum prcecipuum argumentum
5 ad probandum D ei \ exifientiam fatis fufe, ut mihi vide-
tur, explicui. Verumtamen, quia, ut LeJorum animos 20
quam maxime a fenfibus abducerem, nullis ibi compara-
tionibus a rebus corporeispetitis volui uti, multce fortaffe
obfcuritates remanferunt, fe d quce, ut fpero, pofiea in
refponfionibus ad objediones plane tollentur; ut, inter
cceteras, quomodo idea entis fumme perfe 6li, quce in nobis 25
efi, tantum habeat realitatis objelivce, ut non pojfit non
effe a caufa fumme perfela, quod ibi illufiratur compa-
ratione machince valde perfelce, cujus idea efi in mente
alicujus artificis; ut enim artificium objelivum hujus
idece debet habere aliquam caufam, nempe fcientiam hujus 3o
artificis, vel alicujus alterius a quo illam accepit, ita
da se zna kako openito sve sunosti, ili stvari koje Bog
treba stvoriti da bi opstojale, p o svojoj naravi su
nepropadljive i ne mogu nikad prestati biti, ukoliko se ne
svedu na nita tako to im isti Bog oduzm e svoje
sudionitvo i da se upozori kako je tijelo openito uzeto 5
sunost, te stoga nikad ne propada. A li ljudsko tijelo,
ukoliko se razlikuje od ostalih tijela, tek je stanovit sklop
stanovitih dijelova i ostalih slinih pnpadaka, dok se
ljudski duh ne sastoji ni od kakvih takvih pnpadaka, nego
je ista sunost: iako se svi njezinipripadci mijenjaju - kao 10
kad jedne stvari razumijeva, druge hoe, tree uti itd. -
ipak stoga sam duh ne izlazi drugaiji; a ljudsko tijelo p ak
drugaijim biva samim tim to se izmijeni lik kojeg od
njegovih dijelova: pa iz svega toga slijedi da ljudsko tijelo
vrlo lako propada, dok je duh ljudski p o svojoj naravi 15
besmrtan.

U treem razmiljanju - kako se meni ini - dovoljno sam

opirno izloio svoj glavni dokaz o Bojoj opstojnosti.
Meutim, jer - kako bih due itatelja to je mogue vie
oslobodio pridruenih osjetila - ne htjedoh se tu posluiti 20
nikakvim usporedbama posuenim od tjelesnih stvari, ostat
e moda mnoge nejasnoe, koje e se - nadam se - razjasniti
poslije u odgovorima na primjedbe; kao - izmeu ostalog -
kako da zamisao bia vrhunski savrenog koja je u nama,
sadri toliko predmetne stvarnosti, da ne moe ne biti 25
uzrokovana najsavrenijim uzrokom, to se tu rasvjetljava s
pomou usporedbe s veoma savrenim strojem, zamisao
kojeg je u duhu kakva umjetnika, kao to stvarna tvorevina
te zamisli treba imati nekakav uzrok, naime znanje toga
tvorca ili nekog drugog od kojeg ona potjee, isto tako 30
 idea Dei, quce in nobis eft, non poteft non habere Deum
ipfum pro caufa.
In quarta, probatur ea omnia quce clare & diftinle
percipimus, effe vera, fimulque in quo ratio faljitatis con-
5 Jijiat explicatur: quce neceffario fc ir i debent tarn ad prce-
cedentia firmanda, quam ad reliqua intelligenda . (Sed ibi
interim eft adverten\dum nulto modo agi de peccato, vel 6
errore qui committitur in perfecutione boni & mali, fe d
de eo tantum qui contingit in dijudicatione veri & falfi.
10 Nec ea fpelari quce \ ad fidem pertinent, vel ad vitam
agendam, fe d tantum fpeculativas & folius luminis natu-
ralis ope cognitas veritates .)
In quinta, prceterquam quod natura corporea in genere
fumpta explicatur, nova etiam ratione D ei exiftentia de-
i5 monflratur: fe d in qua rurfus nonnullce fo rte occurrent
difficultates, quce pofiea in refponfione ad objecliones re-
folventur : ac denique oflenditur quo palo verum f it,
ipfarum Geometricarum demonflrationum certitudinem a
cognitione D ei pendere.
20 In fexta denique, intellelio ab imaginatione fecer-
nitur; diflinlionum figna defcribuntur; mentem realiter
a corpore diflingui probatur; eandem nihilominus tam
arle illi effe conjunlam, ut unum quid cum ipfa com-
ponat, oflenditur; omnes errores qui a fenfibus oriri fo -
25 lent recenfentur; modi quibus vitaripoffint exponuntur;
& denique rationes | omnes ex quibus rerum materia- 7
lium exiftentia poffit concludi, afferuntur: non quod ea-;
valde utiles effe putarim ad probandum id ipfum quod
 zamisao Boga - koja je u nama - ne moe ne imati samog
Boga kao uzrok.

U etvrtom se razmiljanju dokazuje kako su istinite sve

one stvari koje shvaamo jasno i odjelito, a isto se tako
5 izlae u emu se sastoji razlog lanosti: to je potrebno znati
kako radi potvrde prethodnog tako i za razumijevanje
sljedeeg. (Ali tu, meutim, treba upozoriti da se nikako
nisam bavio grijehom ili pogrekom, koji nastaju pri potrazi
za dobrim i zlim, nego samo onim to nastaje pri prosudbi
10 istinitog i lanog. Nisam se pozabavio ni onim to se odnosi
na vjeru ili na voenje ivota, nego samo onim to se tie
mislidbenih istina, spoznatih samo s pomou naravnog
svjetla.)

U petom, pored toga to se objanjava openito uzeta

15 tjelesna narav, iznose se i novi dokazi o Bojoj opstojnosti:
pri emu e se opet moda pojaviti neke potekoe, koje se
razrjeuju poslije u odgovoru na primjedbe: a zatim se
pokazuje na koji je nain istinito da i pouzdanost samih
geometrijskih dokaza ovisi o spoznaji Boga.

20 U estom razmiljanju, napokon, razlikuje se ra

zumijevanje od matanja; opisane su oznake razlika;
pokazuje se stvarna razlika izmeu duha i tijela, a isto
tako se pokazuje kako je duh s njim tako tijesno povezan,
te s njim ini neko jedno; daje se i pregled svih pogreaka
25 koje mogu potjecati od osjetila, a izlau se i naini
kojima se one mogu izbjei; napokon se iznose svi razlozi
iz kojih se moe zakljuiti opstojnost tvamina: i to ne stoga
to bih smatrao veoma korisnim dokazivati ono to oni
 probant, nempe revera ejje aliquem mundum, & homines
habere corpora, & Jimilia, de quibus nemo unquam fancs
mentis ferio dubitavit; fe d quia, Mas confiderando,
agnofcitur non ejfe tam firm a nec tam perfpicuas quam
fu n t ece, p er quas in mentis nofirce & D ei cognitionem
devenimus; adeo ut hce Jint omnium cer\tijfimce & evi-
dentijfimce quce ab humano ingenio f c ir i pojjint. Cujus
umus rei probationem in his Meditationibus mihi pro
fcopo propofui. Nec idcirco hic recenfeo varias illas
quceJliones de quibus etiam in ip jis ex occafione tralatur.
dokazuju, naime da zaista postoji svijet, ili da ljudi imaju
tijela i slino, u to nije nikad ozbiljno sumnjao nitko
zdrave pameti; nego jer se razmatrajui o njima spoznaje
kako oni nisu ni tako vrsti ni tako bjelodani kao to su
oni s pom ou kojih dolazimo do spoznaje o naem duhu i
Bogu; stoga to su ti najsigurniji i najbjelodaniji od svih
koje moe spoznati ljudski um. U ovim Razmiljanjima
meni je bio jedini cilj dokazati upravo to. Stoga ovdje ne
razmatram razliita druga pitanja koja se zgodimice
takoer dotiu.
 MEDITATIONUM
DE PRIMA

PHILOSOPHIA
IN Q U I B U S DEI E X I S T E N T I A & A N I M ^ A C O R P O R E

DISTINCTIO DEMONSTRANTUR

P RI MA

De iis quce in dubium revocari pojjunt.

Animadverti jam ante aliquot annos quam multa,

ineunte setate, falfa pro veris admiferim, & quam
dubia | lint qusecunque iflis poftea fuperextruxi, ac 8
5 proinde funditus omnia femel in vita effe evertenda,
atque a primi fundamentis denuo inchoandum, fi
quid aliquando firmum & manlurum cupiam in fcien-
tiis ftabilire; fed ingens opus effe videbatur, eamque
setatem expelabam, quae foret tam matura, ut ca-
io peffendis difciplinis aptior nulla fequeretur. Quare
tamdiu cuniatus fum ut deinceps effem in culpa,
fi quod temporis fupereft ad agendum, deliberando
confumerem. Opportune igitur hodie mentem curi
 I . R a z m i l j a n j e

O stvarima
o kojim a se m oe dvojiti

Opazio sam - tomu je ve nekoliko godina - kako sam

u svojoj prvoj dobi bio primio mnoge lane pod istinite
5 stvari i koliko su dvojbene one koje sam poslije na te iste
nadogradio, te da se stoga treba jednom u ivotu sve to iz
temelja preokrenuti, pa poeti iznova od prvih osnova,
elim li u znanostima utemeljiti togod vrsto i postojano;
ali to se inilo golemim poslom, te odluih ekati ono doba
10 koje bi bilo toliko zrelo, da poslije njega nee biti drugog
u kojem bih bio pripravniji za namjeravam pothvat. Stoga
sam tako dugo oklijevao te sam poeo sam sebe okrivljivati
to na razmiljanje tratim ono vrijeme koje mi je jo
preostalo za djelovanje. Stoga kad sam sad svoj duh liio
 omnibus exfolvi,fecu|rum mihi otium procuravi,folus
fecedo, ferio tandem & libere generali huic mearum
opinionum everfioni vacabo.
Ad hoc autem non erit neceffe, ut omnes effe fal-
fas oftendam, quod nunquam fortaffis affequi poffem; 5
fed quia jam ratio perfuadet, non minus accurate ab
iis quse non plane certa funt atque indubitata, quam
ab aperte falfis affenfionem effe cohibendam, fatis erit
ad omnes rejiciendas, fi aliquam rationem dubitandi
inunaquaque reperero. Necideo etiam fingulee erunt 10
9 percurrendse, quod | operis effet infiniti; fed quia, fuf-
foffis fundamentis, quidquid iis fupersedificatum eft
fponte collabitur, aggrediar flatim ipfa principia, qui-
bus illud omne quod olim credidi nitebatur.
Nempe quidquid hatenus ut maxime verum admifi, 1 5
vel a fenfibus, vel per fenfus accepi ; hos autem in-
terdum fallere deprehendi, ac prudentise eft nunquam
illis plane confidere qui nos vel femel deceperunt.
Sed forte, quamvis interdum fenfus circa minuta
qusedam & remotiora nos fallant, pleraque tamen alia 20
funt de quibus dubitari plane non poteft, quamvis ab
iifdem hauriantur : ut jam me hic effe, foco affidere,
hyemali toga effe indutum, chartam iftam manibus
contreare, & fimilia. Manus vero has ipfas, to-
tumque hoc corpus meum effe, qua ratione | poffet 25
negari ? nifi me forte comparem nefcio quibus infanis,
 svih briga, pribavio sebi sigurnu dokolicu, izdvojen u
osami imat u vremena da se ozbiljno i slobodno posve
tim potpunom obaranju svojih ranijih miljenja.
U tu svrhu nee biti potrebno da pokaem kako su sva
ona lana, to moda ne bih nikad ni mogao postii, ve, 5
budui da um nalae da pristanak treba uskratiti nita
manje oprezno onima to su nedovoljno pouzdana i
nedvojbena nego onima to su bjelodano lana, budem li
naao kakav god razlog za dvojbu u bilo kojem od njih,
dostajat e to da ih sasvim odbacim. Stoga neu ni obra- 10
ivati svako pojedino od njih, to bi bio posao bez kraja;
nego - jer kad se potkopaju temelji, to god je na njih
nadograeno, samo se od sebe rui - latit u se prvo samih
poela na kojima se gradilo sve ono u to neko vjerovah.
Naravno, to god sam dosad primio kao najistinitije, 15
primio sam od osjetila ili osjetilima; otkrio sam meu
tim da ona pokatkada varaju, a razboritost nalae da se
nikad u cijelosti ne pouzdajemo u one koji nas makar i
samo jednom prevarie.
Samo, ako se i dogaa te nas osjetila pokatkada va- 20
raju o stvarima to su veoma siune ili daleke, posto
je mnoge druge stvari o kojima se ne moe dvojiti, iako
se iz osjetila crpe: kao da ja sad ovdje sjedim uz og
njite, ogrnut toplim ogrtaem, s papirom pod rukama
i slino. Da su ove iste ruke moje, a i cijelo ovo ti- 25
jelo, kojim bi se razlogom moglo nijekati? Ukoliko
se moda ne usporedim s ne-znam-kojim luacima, ko-
 quorum cerebella tam contumax vapor ex atra bile
labefatat, ut conftanter afleverent vel fe efle reges,
ciim funt pauperrimi, vel purpura indutos, ciim funt
nudi, vel caput habere filile, vel fe totos efle cucur-
5 bitas, vel ex vitro conflatos; fed amen|tes funt ifti, 10
nec minus ipfe demens viderer, fi quod ab iis exem-
plum ad me transferrem.
Prseclare fane, tanquam non fim homo qui foleam
notu dormire, & eadem omnia in fomnis pati, vel
jo etiam interdum minus verifimilia, quam quse ifti vigi-
lantes. Quam frequenter vero ufitata ifta, me hic efle,
toga veftiri, foco affidere, quies nolurna perfuadet,
ciim tamen pofitis veftibus jaceo inter ftrata! Atqui
nunc certe vigilantibus oculis intueor hane ehartam,
1 5 non fopitum eft hoc caput quod commoveo, manum
iftam prudens & fciens extendo & fentio ; non tam
diftin&a contingerent dormienti. Quafi fcilicet non
recorder a fimilibus etiam cogitationibus me alias in
fomnis fuifle delufum ; quse dum cogito attentius,
jo tam plane video nunquam certis indiciis vigiliam a
fomno pofle diftingui, ut obftupefcam,& fere hic ipfe
ftupor mihi opinionem fomni confirmet.
Age ergo fomniemus, nec particularia ifta vera fint,
nos oculos aperire, caput movere, j manus extendere,
j 5 nec forte etiam nos habere tales manus, nec tale to-
tum corpus; tamen pro|feto fatendum eft vifa per n
quietem efle veluti quafdam pitas imagines, quse non
nifi ad fimilitudinem rerum verarum fingi potuerunt;
ideoque faltem generalia hsec, oculos, caput, manus,
3o totumque corpus, res quafdam non imaginarias, fed
veras exiftere. Nam fane pidores ipfi, ne tum qui-
 jima je mozgove toliko otetila opaka para crne ui, te
neprestance tvrde ili da su kraljevi, iako su najubogiji,
ili da su grimizom zagrnuti, iako su goli golcati, ili da im
je glava glinena ili da su tikve ili da su nainjeni od
5 stakla, ali takvi su bezumni, i sam ne bih ispao nita
manje bezumnim ako bih primio na sebe kakav primjer
uzet od njih.

Ali, zaista, kao da i sam nisam ovjek koji uobiava

nou spavati, i u snima proivljavati sve isto, ili pokat-
10 kad i jo manje vjerojatno negoli ti isti kad su budni?!
Koliko li me je esto noni spokoj uvjeravao u to isto,
da sam ovdje, ogrnut ogrtaem, posaen uz ognjite,
dok sam zapravo odloene odjee leao pod pok
rivaem?! Sad zaista budnim oima promatram ovaj
15 papir, glava koju pomiem nije drijemna, istu ruku
svrhovito i svjesno pruam i njom dotiem; dok usnulu
ovjeku stvari se ne dogaaju tako odjelite. Ali kao da
se ne sjeam kako su me u snima znale obmanuti sline
takve misli, pa kad o tome paljivije promislim, tako
20 jasno uviam da se nikakvim sigurnim znacima ne moe
razlikovati java od sna, da sam osupnut, i gotovo mi to
isto osupnue potvruje misao da sanjam.

Recimo da smo zaspali i da te pojedinosti nisu

istinite, da otvaramo oi, pomiemo glavu, pruamo
25 ruke i da ak nemamo takve ruke ni takvo cijelo tijelo;
pa ipak zapravo treba priznati da su vievine sna poput
naslikanih slika, koje ne mogu nastati drugaije nego po
slinosti prema istinitim stvarima; i stoga barem ove
openitosti - oi, glava, ruke, cijelo tijelo - nisu neke
30 umiljotine, nego doista postoje. Uistinu i sami slikari
 dem, cum Sirenas & Satyrifcos maxime inufitati for-
mis fingere ftudent, natura omni ex parte novas iis
poffunt affignare, fed tantummodo diverforum anima-
lium membra perm ifcent; vel fi forte aliquid excogi-
tent adeo novum, ut nihil omnino ei fimile fuerit vi- 5
fum, atque ita plane fitium fit & falfum, certe tamen
ad minimum veri colores effe debent,ex quibus illud
componant. Nec difpari ratione, quamvis etiam gene-
ralia hsec, oculi, caput, manus, & fimilia, imaginaria
effe poffent, neceffario tamen faltem alia qusedam ad- 10
huc magis fimplicia & univerfalia vera effe fatendum
eft, ex quibus tanquam coloribus veris omnes iftse,
feu verae, feu falfae, quae in cogitatione noftra funt,
rerum imagines effinguntur.
12 Cujus generis effe videntur natura corpo|rea in i5
communi, ejufque extenlio; item figura rerum exten-
farum ; item quantitas, live earumdem magnitudo &
| numerus ; item locus in quo exiftant, tempufque per
quod durent, & fimilia.
Quapropter ex his forfan non male concludemus 20
Phyficam, Aftronomiam, Medicinam, difciplinafque
alias omnes, quse a rerum compofitarum confidera-
tione dependent, dubias quidem effe; atqui Arithme-
ticam, Geometriam, aliafque ejufmodi, quae nonnifi
de fimpliciffimis & maxime generalibus rebus tradant, 25
atque utrum ese fmt in rerum natura necne,parum cu-
rant, aliquid certi atque indubitati continere. Nam
five vigilem, five dormiam, duo & tria limul junda
funt quinque, quadratumque non plura habet latera
quam quatuor; nec fieri poffe videtur ut tam perfpi- 3o
cuse veritates in fufpicionem falfitatis incurrant.
- kad nastoje sirene i satire oslikati u najneobinijim
oblicima - ne mogu im pridati posve nove naravi, nego
tek pri tome mijeaju dijelove razliitih ivotinja; pa ako
pak i izmisle neto to je toliko novo te nita tomu slino
nije nikad vieno, i da je posve izmiljeno i lano, ipak 5
barem boje od kojih se to sastoji moraju biti istinite. Po
nita drugaijem razlogu (iako ove openitosti - oi,
glava, ruke i slino - mogu biti izmiljene) potrebno je
barem dopustiti da istinite mogu biti neke druge jednos
tavnije i openitije stvari s pomou kojih se - kao 10
istinitim bojama - oblikuju sve one - bilo istinite bilo
lane - slike stvari koje su u naem miljenju.

Takve vrste ini se tjelesna narav uope i njezina

protenost; takav je oblik protenina; zatim njihova
koliina, ili njihova veliina i broj, samo mjesto na 15
kojem postoje, vrijeme kojim traju i slino.

Stoga moda neemo loe zakljuiti ustvrdimo li kako

su nekako dvojbene fizika, zvjezoznanstvo, medicina
i svi slini nauci, koji ovise od razmatranja sloevina,
dok je neeg sigurnog i nedvojbenog u aritmetici, geo- 20
metriji i njima slinim, koje se bave samo najjedno
stavnijim i najopijim stvarima i malo brinu o tome da
li iste jesu ili nisu u naravi stvari. Jer, bdio ja ili spavao,
dva i tri jednom zajedno jesu pet, i etverina nema vie
od etiri strane; i ini se nemoguim da bi tako bje- 25
lodane istine mogle potpasti pod sumnju lanosti.
 Verumtamen infixa quaedam eft mese menti vetus
opinio, Deum effe qui poteft omnia, & a quo tali,
qualis exifto, fum creatus. Unde autem fcio illum non
feciffe ut nulla plane fit terra, nullum coelum, nulla
5 res extenfa, nulla figura, nulla magnitudo, nul|lus 13
locus, & tamen haec omnia non aliter quam nunc mihi
videantur exiftere ? Imo etiam, quemadmodum judico
interdum alios errare circa ea quse fe perfetiffime
fcire arbitrantur, ita ego ut fallar quoties duo & tria
io fimul addo, vel numero quadrati latera, vel fi quid
aliud facilius fingi poteft? At forte j noluit Deus ita
me decipi, dicitur enim fumme bonus ; fed fi hoc
ejus bonitati repugnaret, talem me creaffe ut femper
fallar, ab eadem etiam videretur effe alienum per-
1 5 mittere ut interdum fallar; quod ultimum tamen non
poteft dii.
Effent vero fortaffe nonnulli qui tam potentem ali-
quem Deum mallent negare, quam res alias omnes
credere effe incertas. Sed iis non repugnemus, to-
20 tumque hoc de Deo demus effe fititium; at feu fato,
feu cafu, feu continuata rerum ferie, feu quovis alio
modo me ad id quod fum perveniffe fupponant; quo-
niam falli & errare imperfetio qu2edam effe videtur,
quo minus potentem originis mese authorem affigna-
z5 bunt, eo probabilius erit me tam imperfetum effe
ut femper fallar. Quibus fane argumentis non habeo
quod | refpondeam, fed tandem cogor fateri nihil effe i*
ex iis quse olim vera putabam, de quo non liceat dubi
tare, idque non per inconfiderantiam vel levitatem,
3o fed propter validas & meditatas rationes; ideoque
etiam ab iifdem, non minus quam ab aperte falfis,
 Zaista, odavno je u mojem duhu uvrena misao da
jest Bog koji moe sve i koji je stvorio mene ovakvim
kakav postojim. Otkud pak znam da On nije uinio da
ne bude uope nikakve zemlje, nikakvog neba, nikakve
5 protenine, nikakva lika, nikakve veliine, nikakva
mjesta, ili barem da sve to ne opstoji drugaije nego to
se meni ini? A zaista - time to ja pokatkad sudim da
se drugi varaju u stvarima za koje misle da ih naj-
savrenije znaju, zar se tako i sam ne varam kad god
10 zbrajam dva i tri ili kad brojim stranice etverine, ili u
emu drugom, ako se to lake moe izmisliti? Ali Bog
moda nije htio da se tako varam, jer se kae kako je On
u najviem smislu dobar; ali ako bi se to protivilo nje
govoj dobroti, da sam stvoren takvim da se uvijek
15 varam, po istome bi bilo strano dopustiti da se pokatkad
varam, to se ne bi moglo rei da se ne dogaa.

Moda bi se mogli nai neki koji bi radije zanijekali

jednog tako monog Boga nego da povjeruju kako su sve
ostale stvari nesigurne. Ali te neemo pobijati i dopustit
20 emo daje tlapnj a sve reeno o Bogu; ali, neka pretpostave
da sam do toga, to jesam, doao sudbinom, sluajem ili po
neprekidnom nizu stvari ili kakvim drugim nainom -
budui se nekakvim nesavrenstvom ini varati se i grijeiti
- to manje mona budu pripisivali tvorca mojem podrijet-
25 lu to u ja vjerojatnije biti toliko nesavren te u uvijek
grijeiti. Na te dokaze zaista nemam to odgovoriti, nego
sam nagnan priznati kako od svih onih stvari u koje neko
vjerovah kao u istinite, nema nijedne o kojoj ne bi trebalo
dvojiti, i to ne zbog nepromiljenosti ili povrnosti nego
30 na temelju valjanih i promiljenih razloga: stoga treba i
takvima - nita manje no onima to su oigledno lani-
 accurate deinceps affenfionem effe cohibendam, fi
quid certi velim invenire.
Sed nondum fufficit hsec advertiffe, curandum eft
ut recorder; affidue enim recurrunt confuetse opinio-
nes, occupantque credulitatem meam tanquam longo 5
ufu & fami|liaritatis jure fibi devindam, fere etiam
me invito ; nec unquam iis affentiri & confidere de-
fuefcam, quamdiu tales effe fupponam quales funt
revera, nempe aliquo quidem modo dubias, ut jam
jam oftenfum eft, fed nihilominus valde probabiles, 10
& quas multo magis rationi confentaneum fit cre-
dere quam negare. Quapropter, ut opinor, non male
agam, fi, voluntate plane in contrarium verfa, me
ipfum fallam, illafque aliquandiu omnino falfas ima-
ginariafque effe fingam, donec tandem, velut sequa- i 5
tis utrimque preejudiciorum ponderibus, nulla am-
15 plius | prava confuetudo judicium meum a red a rerum
perceptione detorqueat. Etenim fcio nihil inde peri-
culi vel erroris interim fequuturum, & me plus sequo
diffidentiae indulgere non poffe, quandoquidem nunc 20
non rebus agendis, fed cognofcendis tantum in-
cumbo.
Supponam igitur non optimum Deum, fontem ve-
ritatis, fed genium aliquem malignum, eundemque
fumme potentem & callidum, omnem fuam indu- 25
ftriam in eo pofuiffe, ut me falleret: putabo ccelum,
aerem, terram, colores, figuras, fonos, cuntaque ex-
terna nihil aliud effe quam ludificationes fomniorum,
quibus infidias credulitati mese tetendit : confiderabo
 P r v o R a z m il ja n je 42
uskratiti pristanak, elim li pronai togod sigurno.

Ali nije dovoljno to sam sve to primijetio, potrebno

je to i stalno imati pred oima, jer neprestance se
ponovno vraaju uobiajene misli, te zbog duge porabe
i po steenu pravu prisnosti prisvajaju moje povjerenje, 5
gotovo protiv moje vlastite volje; i nikad neu prestati
da se s njima slaem i u njih vjerujem, sve dok pretpos
tavljam da su takve kakve su uistinu, naime na neki
nain - kako se zgodimice pokazuje - dvojbene, ali nita
manje veoma vjerojatne, te je s mnogo vie razloga 10
vjerovati u njih nego ih nijekati. Stoga svega mislim
kako neu loe postupiti ako - svojom vlastitom voljom
- sam sebe prevarim, pa ih sve budem smatrao i lanim
i izmiljenim, sve dotle dok (kao s ujednaenim utezima
predrasuda s obje strane) vie ni jedna opaka navika ne 15
bude prijeila pravo poimanje stvari mojem sudu. Znam
da od toga nee biti nikakve pogibelji ili pogreke, i da
ne mogu vie zapasti u nevjericu, jer se sad ne uputam
u djelovanje, nego samo u spoznavanje.

Pretpostavit u stoga ne najboljeg Boga, izvora 20

istine, nego nekakva zloduha to je i u najvioj
mjeri moan i lukav, koji je uloio sve svoje umijee
u to da mene prevari: mislit u kako nebo, zrak,
zemlja, boje, likovi, zvukovi i sve ostale izvanjske
stvari nisu nita drugo nego obmane snova, zamke 25
koje je postavio mojoj lakovjernosti: promatrat u
meipfum tanquam manus non habentem, non ocu-
los, non carnem, non J fanguinem, non aliquem fen-
fum, fed hsec omnia me habere falfo opinantem :
manebo obftinate in hac meditatione defixus, atque
ita, fiquidem non in poteflate mea fit aliquid veri co-
gnofcere, at certe hoc quod in me efi, ne falfis affen-
tiar, nec mihi quidquam ifte deceptor, qnantumvis
potens, quantumvis callidus, poffit imponere, obfir-
mata mente cavebo. Sed laboriojfum efi hoc inftitu-
tum, & defidia qusedam ad confuetudinem vitse me
reducit. Nec aliter quam captivus, qui forte imagi-
naria libertate fruebatur in fomnis, quum poftea fu-
fpicari incipit fe dormire, timet excitari, blandifque
illufionibus lente connivet : fic fponte relabor in ve-
teres opiniones, vereorque expergifci, ne placidae
quieti laboriofa vigilia fuccedens, non in aliqua luce,
fed inter inextricabiles jam motarum difficultatum
tenebras, in pofterum fit degenda.

M e d ita tio II.

De natura mentis humance : quod ipfa f i t

notior quam corpus .

In tantas dubitationes hefterna meditatione conjec-

tus fum, ut nequeam amplius earum oblivifci, nec vi-
deam tajmen qua ratione folvendse fm t; fed, tanquam
 sebe samog kao da nemam ruku, ni oiju, ni mesa, ni
krvi, niti kakva osjetila, nego da sve to imam jer krivo
mislim: ustrajat u tvrdoglavo u takvom razmiljanju, pa
tako, ako ve u mojoj moi ne bude spoznati togod
5 istinito, barem u ovrsla uma sauvati u sebi ono to
imam, ne prihvaajui lane stvari te mi nee nita
uzmoi nametnuti ni isti obmanjiva, pa ma koliko bio
moan i lukav. Ali takva zadaa je naporna, a nekakva
lijenost me vraa u svakodnevnu ivotnu koloteinu.
10 Nego kao kakav suanj, koji se u snovima hrani
zamiljenom slobodom, pa i kad osjeti poslije da sanja,
boji se probuditi, te se uljuljkava ugodnim tlapnjama:
tako se i sam od sebe preputam starim mislima i bojim
se probuditi, iz straha da me trudno bdjenje, to slijedi
15 ugodni poinak, ne izvede na kakvu svjetlost, nego me
jo uvali meu neprozirne tmine nastalih tekoa.

I I. R a z m i l j a n j e

O naravi ljudskog duha:

da je on pozn atiji od tijela

Jueranjim razmiljanjem baen sam u takve

dvojbe da ih vie ne mogu zaboraviti a ne vidim
ni naina kojim bi se m ogle razrijeiti; nego kao
 in profundum gurgitem ex improvifo delapfus, ita
turbatus fum, ut nec polfim in imo pedem figere, nec
17 enatare |ad fummum. Enitar tamen & tentabo rurfus
eandem viam quam heri fueram ingreffus, removendo
fcilicet illud omne quod vel minimum dubitationis 5
admittit, nihilo fecius quam fi omnino falfum elfe
comperilTem; pergamque porro donec aliquid certi,
vel, fi nihil aliud, faltem hoc ipfum pro certo,nihil effe
certi, cognofcam. Nihil nifi puntum petebat Archi-
medes, quod effet firmum & immobile, ut integram 10
terram loco dimoveret; magna quoque fperanda funt,
fi vel minimum quid invenero quod certum fit & in-
concuffum .
Suppono igitur omnia quse video falfa effe; credo
nihil unquam extitiffe eorum quae mendax memoria i 5
repraefentat; nullos plane habeo fenfus; corpus, fi
gura, extenfio, motus, locufque funt chimerae. Quid
igitur erit verum ? Fortaflis hoc unum, nihil effe certi.
Sed unde fcio nihil effe diverfum ab iis omnibus
quse jam jam recenfui, de quo ne minima quidem oc- 20
cafio fit dubitandi ? Nunquid eft aliquis Deus, vel quo-
cunque nomine illum voem, qui mihi has ipfas cogi-
18 tationes immittit ? Quare |vero hoc putem, cum forfan
ipfemet illarum author effe poffim ? Nunquid ergo j fal
tem ego aliquid fum ? Sed jam negavi me habere ullos j 5
fenfus, & ullum corpus. Hsereo tamen; nam quid
da sam odjednom baen u duboki vir, toliko sam osup
nut, te niti mogu nogom dno dosei niti pak isplivati na
povrinu. Ipak u se potruditi i ponovno pokuati onim
istim putem kojim sam se juer bio zaputio, odbacujui
- naime - sve ono o emu bi se i najmanje moglo dvojiti, 5
nita manje tako kao da bih otkrio da je u cijelosti lano;
i nastavit u tako sve dok ne spoznam togod sigurno ili
ako pak nita drugo, barem da spoznam zasigurno kako
nita nije sigurno. Arhimed je traio tek jednu toku,
koja bi bila vrsta i nepomina, kako bi s mjesta 10
pomaknuo cijelu zemlju; ovdje se velikom mogu nadati
budem li otkrio i togod najmanje koje je sigurno i
neuzdrmano.

Pretpostavljam stoga da su lane sve stvari koje

vidim; vjerujem kako nikad nije postojalo nita od onih 15
stvari koje predoava laljivo pamenje; nemam nikak
vih osjetila; tijelo, oblik, protenost, gibanje i mjesto tek
su utvare. Sto e onda biti istinito? Moda jedino to da
nita nije sigurno.

Ali otkud znam da nita ne postoji razliito od svih 20

stvari, tih stvari koje sad prosuujem, ono oko ega ne
moe biti ni najmanje dvojbe? Ne postoji li kakav Bog
- ili da ga nazovem bilo kojim drugim imenom - koji mi
je usadio te iste misli? Ali zato da tako mislim, kad bih
moda i sam mogao biti njihovim tvorcem? Nisam li 25
dakle barem ja sam neto? Ali ve zanijekah da imam
ikakva osjetila, ikakvo tijelo; a ipak oklijevam; ali kamo
 inde? umne ita corpori fenfibufque alligatus,ut line
illis effe non poffim ? Sed mihi perfuafi nihil plane
effe in mundo, nullum coelum, nullam terram, nullas
mentes, nulla corpora; nonne igitur etiam me non
5 effe ? Imo certe ego eram, fi quid mihi perfuafi. Sed
eft deceptor nefcio quis, fumme potens, fumme calli-
dus, qui de induftria me femper fallit. Haud dubie
igitur ego etiam fum, fi me fa llit; & fallat quantum
poteft, nunquam tamen efficiet, ut nihil fim quamdiu
10 me aliquid effe cogitabo. Adeo ut, omnibus fatis fu-
perque penfitatis, denique ftatuendum fit hoc pronun-
tiatum, Ego fum, ego exifto, quoties a me profertur,
vel mente concipitur, neceffario effe verum.
Nondum vero fatis intelligo, quifnam fim ego ille,
1 5 qui jam neceffario fum ; deincepfque cavendum eft
ne forte quid aliud imprudenter affumam in locum
mei, ficque | aberrem etiam in ea cognitione, quam 19
omnium certiffimam evidentiffimamque effe contendo.
Quare jam denuo meditabor quidnam me olim effe
jo crediderim, priufquam in has cogitationes incidiffem;
ex quo deinde fubducam quidquid allatis rationibus
vel minimum potuit infirmari, ut ita | tandem praecife
remaneat illud tantum quod certum eft & incon-
cuffum.
s5 Quidnam igitur antehac me effe putavi ? Hominem
fcilicet. Sed quid eft homo ? Dicamne animal ratio-
nale? Non, quia poftea quaerendum foret quidnam
animal fit, & quid rationale, atque ita ex una quse-
ftione in plures difficiliorefque delaberer; nec jam
3o mihi tantum otii eft, ut illo velim inter iftiufmodi fub-
tilitates abuti. Sed hic potius attendam, quid fponte
 odatle? Nisam li toliko vezan tijelom i osjetilima da bez
njih ne mogu biti? Ali ja sam uvjeren kako u svijetu
niega nema, nikakvog neba, nikakve zemlje, nikakvih
duhova, nikakvih tijela; nema li stoga isto tako ni mene
5 sama? Sigurno bih bio, ako bih se u to uvjerio. Ali postoji
ne znam koji obmanjiva, veoma moan i veoma lukav,
koji me uvijek umjeno vara. Samo, bez ikakve dvojbe ja
i jesam, ako me vara; a neka vara koliko god moe, ipak
nikad nee postii da ne budem nita, sve dok ja mislim
10 da neto jesam. Stoga, poto se o svemu tome dobro
promislilo, moe se rei kako ovaj iskaz: Ja jesam, ja
postojim, koliko god ga puta izrekao ili duhom poimao,
nuno jest istinit.

Ja jo dovoljno ne razumijevam koji sam to ja koji pak

15 nuno jesam; stoga se odmah treba uvati da moda
nehotice togod drugo ne uzmem mjesto sebe, te tako
zastranim ak u ovoj spoznaji za koju tvrdim da je
najsigurnija i najbjelodanija od svih. Stoga u iznova
razmisliti o onome to sam neko vjerovao da sam, prije
20 nego to se upustih u ove misli; iz toga u zatim
odstraniti sve to se moe makar i najmanje pobiti
navedenim razlozima, tako te ne preostane naprosto
nita drugo nego ono to je sigurno i neuzdrmano.
V

Sto sam dakle dosad mislio da jesam? Naravno, da

25 sam ovjek. Ali to je ovjek? Da kaem da je razumna
ivotinja? Neu, jer kasnije bi se moda pitalo to je
ivotinja i to je to razumna, pa bih tako zbog jednog
pitanja zapao u mnoga i tea; a i nemam toliko dokolice
da bih mogao rasipati vrijeme na takve tanine. Nego
30 u se radije pozabaviti onime to se samo od sebe
 & natura duce cogitationi mese antehae occurrebat,
quoties quid eflem confiderabam. Nempe occurrebat
primo, me habere vultum, manus, brachia, totamque
hane membrorum maehinam, qualis etiam in cada-
vere cernitur, & quam corporis nomine defignabam. 5
20 Occurrebat prse|terea me nutriri, incedere, fentire, &
cogitare : quas quidem adiones ad animam refere-
bam. Sed quid eflet hsec anima, vel non advertebam,
vel exiguum nefeio quid imaginabar, inftar venti, vel
ignis,vel setheris , quod craffioribus mei partibus effet io
infufum. De corpore vero ne dubitabam quidem, fed
diftinle me nofTe arbitrabar ejus naturam, quam fi
forte, qualem mente concipiebam, deferibere tentaf-
fem, fic explicuiffem : per corpus intelligo illud omne
quod aptum eft figura ali|qua terminari, loco circum- i 5
feribi, fpatium fic replere,ut ex eo aliud omne corpus
excludat; talu, vifu, auditu, guftu, vel odoratu per-
cipi, necnon moveri pluribus modis, non quidem a
feipfo, fed ab alio quopiam a quo tangatur : namque
habere vim feipfum movendi, item fentiendi, vel co- 20
gitandi, nullo pado ad naturam corporis pertinere
judicabam; quinimo mirabar potius tales facultates
in quibufdam corporibus reperiri.
Quid autem nunc,ubi fuppono deceptorem aliquem
21 potentiffimum, &, li fas eft dicere, mali|gnum , data 25
opera in omnibus, quantum potuit, me delufiffe ? Pof-
fumne affirmare me habere vel minimum quid ex iis
omnibus, quse jam dixi ad naturam corporis perti-
i od naravi javljalo dosad u mojem miljenju kad god sam
razmatrao to sam. Naravno, smatrao sam prvo kako
imam lice, ruke, ake, cijeli onakav stroj udova, kakav se
razaznaje i u mrtvaca i koji oznaivah imenom tijelo.
Opazio sam zatim da se hranim, koraam, osjeam i 5
spoznajem: to su postupci koje sam pripisivao dui. Ali
stoje ta dua, ili nisam ni razmiljao, ili sam je zamiljao
neim tanahnim, poput vjetra ili vatre ili etera, to
proima moje grublje dijelove. O samom tijelu nisam
pak nimalo dvojio, nego sam mislio da odvojito poz- 10
najem njegovu narav, koju bih-prem a svojem zami
ljaju - da sam je pokuao opisati, ovako objasnio: pod
tijelom razumijevam sve ono to se moe ograniiti
nekim oblikom, odrediti mjestom i tako ispuniti prostor
da se iz njeg iskljuuje svako drugo tijelo; koje se moe 15
opaziti pogledom, dodirom, sluhom, okusom ili njuhom,
isto tako i gibati na razliite naine, ne samo od sebe,
nego dodirom neega drugog: jer sam sudio kako tjeles
noj naravi ne moe nikako pripadati snaga da samu sebe
pokree, osjea ili misli; dapae, udio bih se otkrivi 20
takve sposobnosti u nekim tijelima.

to pak sad, gdje pretpostavljam nekog obmanji

vaa, najmonijeg i - ako je doputeno rei - zlog,
koji se u svemu trudi koliko god moe da me ob
mane? Mogu li ustvrditi kako imam i najmanje 25
od sveg onog za to rekoh da pripada naravi tijela?
 nere ? Attendo, cogito, revolvo, nihil occurrit; fatigor
eadem fruftra repetere. Quid vero ex iis quee animse
tribuebam ? Nutriri vel incedere ? Quandoquidem
jam corpus non habeo, hsec quoque nihil funt nifi
5 figmenta. Sentire ? Nempe etiam hoc non fit fine cor-
pore, & permulta fentire vifus fum in fomnis quae
deinde animadverti me non fenfiffe. Cogitare ? Hic
invenio : cogitatio e f i ; hsec fola a me divelli nequit.
Ego fum, ego exifto ; certum eft. Quandiu autem ?
io Nempe quandiu cogito; nam forte etiam fieri poffet,
fi ceffarem ab omni cogitatione, (ut illico totus effe
definerem. Nihil nunc admitto nifi quod neceffario fit
verum ; fum igitur praecife tantum res cogitans, id
eft, mens, five animus, five intelleius, five ratio,
15 voces mihi prius fignificationis ignotse. Sum autem
res vera, & vere exiftens ; fed qualis res ? Dixi, co
gitans.
Quid prseterea ? Imajginabor : non fum compages 22
illa membrorum, quse corpus humanum appellatur;
20 non fum etiam tenuis aliquis aer iftis membris infu-
fus, non ventus, non ignis, non vapor, non halitus,
non quidquid mihi fingo ifuppofui enimifta nihil effe.
Manet pofitio : nihilominus tamen ego aliquid fum.
Fortaffis vero contingit, ut hsec ipfa, quse fuppono
25 nihil effe, quia mihi funt ignota, tamen in rei veri-
tate non differant ab eo me quem novi ? Nefcio, de
hac re jam non difputo ; de iis tantum qute mihi nota
funt, judicium fejrre poffum. Novi me exiftere; qusero
quis fim ego ille quem novi. Certiffimum eft hujus fic
3o praecife fumpti notitiam non pendere ab iis quse exi-
 Posveujem pozornost, mislim, obrem misli - niega
nema; zamaram se ponavljajui uzalud isto. A to je opet
s onim to sam dui pripisivao? Da se hranim ili hodam?
Budui da tijela nemam, onda su to samo izmiljotine.
5 Osjeati? Naravno, ni toga nema bez tijela, a mnoge sam
stvari vidio da osjeam u snovima za koje sam poslije
uvidio kako ih nisam osjeao. Misliti? Tu pronalazim:
miljenje jest; jedino se ono ne moe od mene otrgnuti.
Ja jesam, ja postojim, sigurno je. A koliko dugo?
10 Naravno, toliko dugo koliko mislim; a moe pak biti:
prestanem li sa svakim miljenjem, prestajem odmah i
sa svim bitkom. Ne tvrdim sada nita osim ono to je
nuno istinito; ja sam stoga ukratko stvar to misli (ono
mislee ), to jest duh, ili dua, ili razum, ili um, to su
15 nazivi kojih mi znaenje ne bijae poznato ranije. Ja sam
dakle stvar istinita i doista postojea; ali kakva stvar?
Rekoh, koja misli.
V ^

Sto jo? Zamislit u: nisam onaj sklop udova koji se

naziva ljudskim tijelom; nisam ni onaj rijetki uzduh to
20 proima te udove, ni vjetar, ni vatra, ni para, ni dah, nita
od onog to izmislim: pretpostavljam pak da su iste stvari
nita. Ostaje stavak: ja ipak neto jesam. Samo, moe se
dogoditi da te iste stvari, za koje pretpostavljam da nisu
nita, jer su meni nepoznate - to se tie istine - ne budu
25 razliite od mene samog kakvim se poznavah? Ne znam,
o toj stvari sad ne raspravljam: samo o onim stvarima koje
su mi poznate mogu donositi sud. Spoznah da postojim;
istraujem, koji sam to ja kojeg poznajem. Posve je
sigurno da poznavanje istog tako tono uzeto ne ovisi
 ftere nondum n o v i; non igitur ab iis ullis, quse ima-
natione effingo. Atque hoc verbum, effingo, admonet
me erroris mei : nam fingerem revera, fi quid me effe
imaginarer, quia nihil aliud eft imaginari quam rei
corporese figuram, feu imaginem, contemplari. Jam 5
autem certo fcio me effe, j fimulque fieri poffe ut
omnes iftae imagines, & generaliter qusecunque ad
23 corporis naturam referuntur, nihil fint | praeter infom-
nia. Quibus animadverfis, non minus ineptire videor,
dicendo : imaginabor, ut diftintius agnofcam quif- io
nam fim, quam fi dicerem : jam quidem fum exper-
rehis, videoque nonnihil veri, fed quia nondum
video fatis evidenter, data opera obdormiam, ut hoc
ipfum mihi fomnia verius evidentiufque repraefen-
tent. Itaque cognofco nihil eorum quse poffum ima- i5
ginationis ope comprehendere, ad hane quam de me
habeo notitiam pertinere, mentemque ab illis dili-
gentiffime effe avocandam, ut fuam ipfa naturam
quam diftintiffime percipiat.
Sed quid igitur fum? Res cogitans. Quid eft hoc? *o
Nempe dubitans, intelligens, affirmans, negans, vo-
lens, nolens, imaginans quoque, & fentiens.
Non pauca fane haec funt, fi cunla ad me perti-
neant. Sed quidni pertinerent ? Nonne ego ipfe fum
qui jam dubito fere de omnibus, qui nonnihil tamen *5
intelligo, qui hoc unum verum effe affirmo, nego ese-
tera, cupio plura noffe, nolo decipi, multa vel invitus
imaginor, multa etiam tanquam a fenfibus venientia
24 animadverto ? Quid eft horum, quam[vis femper dor-
od onih stvari za koje jo ne spoznah da opstoje; a niti
dakle od onih drugih koje matom izmiljam. Sama ta
rije izmiljam upozorava me na moju pogreku: jer
zaista bih izmiljao, kad bih zamislio da sam togod, jer
zamiljati nije nita drugo nego razmatrati oblik ili sliku 5
tjelesnine. Kako pak zasigurno znam da jesam, moe biti
da su sve te iste slike, i openito sve one koje se odnose
na tjelesnu narav, nita drugo nego utvare sna. A kad se
0 tima razmisli, vidi se kako sam nita manje ludo kazao
govorei: zamislit u, kako bih odjelitije spoznao tko 10
sam, nego da sam kazao: probudio sam se i vidim neto
istinito, ali kako jo ne vidim dostatno bjelodano, trudim
se ponovno zaspati, da mi snovi to isto predoe istinitije
1bjelodanije. Tako spoznajem da se nita od onih stvari
koje mogu shvatiti s pomou mate ne odnosi na onu 15
spoznaju koju imam o sebi, te da je potrebno naj-
paljivije odvratiti duh od njih, kako bih to odjelitije
spoznao svoju vlastitu narav.

Ali ipak to sam ja? Stvar koja misli. to je to?

Naravno: ono to dvoji, razumijeva, tvrdi, nijee, hoe, 20
nee, te zamilja i osjea.

Zaista, nije to malo ako sve meni pripada! Ali

zato ne bi pripadalo? Nisam li ja sam onaj tko dvoji
gotovo o svemu, a ipak poneto razumijeva, koji tvrdi
kako je jedno istinito, dok drugo nijee, koji elim 25
vie spoznati, ne elim se varati, mnogo stvari za
miljam i protiv svoje volje, i o mnogim stvarima
razmatram kao da dolaze od osjetila? Koje od toga
 miam, quamvis etiam is qui me creavit , quantum in
fe eft, me deludat, quod non | seque verum fit ac me
efte ? Quid eft quod a mea cogitatione diftinguatur ?
Quid eft quod a me ipfo feparatum dii poffit ? Nam
5 quod ego fim qui dubitem, qui intelligam, qui velim,
tam manifeftum eft, ut nihil occurrat per quod evi-
dentius explicetur. Sed vero etiam ego idem fum qui
imaginor ; nam quamvis fo rte , ut fuppofui, nulla
prorfus res imaginata vera fit, vis tamen ipfa ima-
io ginandi revera exiftit, & cogitationis mese partem
facit. Idem denique ego fum qui fentio, five qui
res corporeas tanquam per fenfus animadverto : vi-
delicet jam lucem video, ftrepitum audio, calorem
fentio. Falfa hsec funt, dormio enim. At certe vi-
i 5 dere videor, audire, calefcere. Hoc falfum effe non
poteft; hoc eft proprie quod in me fentire appellatur;
atque hoc praecife lic fumptum nihil aliud eft quam
cogitare.
Ex quibus equidem aliquanto melius incipio noffe
20 quifnam fim; fed adhuc tamen videtur, nec poflum
abftinere quin putem, res | corporeas, quarum ima- 25
gines cogitatione formantur, & quas ipfi fenfus explo-
rant, multo diftintius agnofci quam iftud nefcio quid
mei, quod fub imaginationem non v e n it: quanquam
a5 profeto fit mirum, res quas animadverto elfe dubias,
ignotas, a me alienas, diftintius quam quod verum
eft, quod | cognitum, quam denique me ipfum, a me
comprehendi. Sed video quid fit : gaudet aberrare
mens mea, needum fe patitur intra veritatis limites
3o cohiberi. Efto igitur, & adhuc femel laxiffimas habe-
 nije jednako istinito kao i to da ja jesam, pa makar uvijek
spavao i makar se onaj koji me stvorio svim silama trudio
da me obmane? to se razlikuje od mojeg miljenja? to
se moe nazvati odvojenim od mene samoga? Jer da sam
5 ja taj koji dvojim, koji razumijevam, koji hou - toliko
je oito da nema nieg drugog ime bi se bjelodanije
objasnilo. Ali ja sam zaista i onaj koji zamiljam; pa iako
moda - kao to ve pretpostavili - ni jedna zamiljevina
nije istinita, ipak sama mo zamiljanja doista postoji i
10 dio je mojeg miljenja. Isto tako ja sam onaj koji osjeam
ili onaj koji osjetilima prima tjelesnine: naime, svjetlost
vidim, ujem buku, osjeam toplinu. A i te stvari da su
lane, jer zapravo sanjam. Ali zaista mi se vidi da vidim,
da ujem, da se zagrijavam. To ne moe biti lano; to je
15 ono to se u mene primjereno naziva osjeati, ono to
tono uzeto nije nita drugo do misliti.

Od tih stvari zaista nekako bolje poinjem doznavati

tko sam; pa ipak mi se jo uvijek ini - a od te se misli ne
mogu suzdrati - da se tjelesnine, kojih se slike obrazuju
20 miljenjem i koje osjetila pronalaze, mogu odjelitije
spoznati od ne-znam-kojeg dijela mene koji ne potpada
pod matu: ma koliko zaista bilo udnovato, da one stvari
koje smatram dvojbenim, nepoznatim, udaljenim od
sebe, odjelitije shvaam od onog to je istinito, to je
25 spoznato, jednom rijei od sebe samog. Ali vidim to je
posrijedi: mojem duhu godi lutati, jo se nije naviknuo
drati unutar granica istine. Nego mu jo jednom
 nas ei permittamus, ut, illis paulo poft opportune re-
dudis, facilius fe regi patiatur.
Confideremus res illas quae vulgo putantur omnium
diftindiflime comprehendi: corpora fcilicet, quae tan-
gimus, quse videm us; non quidem corpora in com- 5
muni, generales enim iftae perceptiones aliquanto
magis confufae efle folent, fed unum in particulari.
Sumamus, exempli caufa, hane ceram : nuperrime ex
favis fuit e d u d a ; nondum amifit omnem faporem fui
mellis ; nonnihil retinet odorisflorum ex quibus col- 10
26 leda eft; ejus co]lor, figura, magnitudo, manifefta
fu n t; dura eft, frigida eft, facile tangitur, ac, fi arti-
culo ferias, emittet fonum ; omnia denique illi adfunt
quse requiri videntur, ut corpus aliquod pofiit quam
diftindiflime eognofei. Sed ecce, dum loquor, igni i5
admovetur : faporis reliquise purgantur, odor expirat,
color mutatur, figura tollitur, crefcit magnitudo, fit
liquida, fit calida, vix tangi poteft, nec jam, fi pulfes,
emittet fonum. Remanetne adhuc eadem cera? Rema-
nere fatendum eft ; nemo negat, nemo aliter putat. 20
Quid erat igitur in ea quod J tam diftinde comprehen-
debatur? Certe nihil eorum quse fenfibus attingebam;
nam quaecunque fub guftum, vel odoratum, vel vifum,
vel tadum, vel auditum veniebant, mutata jam funt :
remapet cera. 25
Fortaflis illud erat quod nunc cogito : nempe ceram
ipfam non quidem fuifle iftam dulcedinem mellis, nec
florum fragrantiam, nec iftam albedinem, nec figu-
ram, nec fonum, fed corpus quod mihi apparebat
paulo ante modis iftis confpicuum,nunc diverfis. Quid 3o
27 eft autem hoc praecife quod fic | imaginor? Attenda-
popustimo uzde, tako te se - kad mu ih malo poslije
ponovno pritegnemo - dadne lake voditi.

Razmotrimo one stvari za koje se openito smatra da

se najodjelitije shvaaju: naime, tijela koja dotiemo,
koja vidimo; ne tijela uope, jer ti openiti opaaji 5
obino su veoma zbrkani, nego jedno posebno. Uzmimo
- primjera radi - ovaj vosak: nedavno je izvaen iz saa,
jo nije izgubio sav okus svojeg meda, jo zadrava neto
od mirisa cvjetova s kojih je pelud skupljen; oiti su
njegova boja, oblik, veliina; vrst je, hladan je, lako se 10
dira, i udari li ga prstom, puta zvuk; pri njemu je dakle
nazono sve ono to se ini potrebnim da bi se to
odjelitije moglo spoznati neko tijelo. Ali, gle, dok ovo
govorim, primie se ognju; nestaju ostaci okusa, is-
hlapljuje miris, mijenja boja, iezava oblik, veliina 15
raste, on postaje tekuim, biva vru, jedva ga moe
dotaknuti, i ako ga udari, ne isputa zvuka. Ostaje li to
jo isti vosak? Treba priznati da ostaje; nitko to ne
porie i nitko drugaije ne misli. to je onda bilo u
njemu to se tako odjelito shvaalo? Svakako nita od 20
onih stvari koje sam dosegao osjetilima; jer to god je
bilo dolo pod okusom, njuhom, vidom, dodirom ili
sluhom - ono se izmijenilo: ostaje vosak.

M oda bijae ono to sad mislim: naime da taj

isti vosak ne bijae ona slatkoa meda, ni miris 25
cvijea, ni bjeloa, ni oblik, ni zvuk, nego tijelo to
mi se malo prije uinilo jednih oblika, a sad drugih.
A li, tono uzeto, to je to to tako zamiljam? Pri-
 mus, &, remotis iis quse ad ceram non pertinent,
videamus quid fuperfit : nempe nihil aliud quam ex-
tenfum quid, flexibile, mutabile. Quid vero eft hoc
flexibile, mutabile ? An quod imaginor,hanc ceram ex
5 figura rotunda in quadratam, vel ex hac in triangu-
larem verti pofTe ? Nullo modo ; nam innumerabilium
ejufmodi mutationum capacem eam effe compre-
hendo, nec poffum tamen innumerabiles imaginando
percurrere; nec igitur comprehenfio hsec ab imagi-
10 nandi facultate perficitur. Quid extenfum ? Nunquid
etiam ipfa ejus extenfio eft ignota ? Nam in cera liquef-
cente fit major, major in ferventi, majorque rurfus,
fi calor augeatur ; nec rete judicarem quid fit cera,
nifi putarem hane etiam plures fecundum extenfio-
i 5 nem varietates ad|mittere,quam fuerim unquam ima
ginando complexus. Supereft igitur ut concedam, me
nequidem imaginari quid fit hsec cera, fed fola mente
percipere; dico hane in particulari, de cera enim in
communi clarius eft. Qusenam vero eft hsec cera, quse
20 non nifi mente percipitur ? Nempe ea|dem quam video, 28
quam tango, quam imaginor, eadem denique quam
ab initio effe arbitrabar. Atqui, quod notandum eft,
ejus perceptio non vifio, non taiio, non imaginatio
eft, nec unquam fuit, quamvis prius ita videretur, fed
25 folius mentis infpetio, quse vel imperfeta effe poteft
& confufa, ut prius erat, vel clara & diftinta, ut
nunc eft, prout minus vel magis ad illa ex quibus
conftat attendo.
Miror vero interim quam prona fit mea mens in
3o errores ; nam quamvis hsec apud me tacitus & fine
 imo pozorno, pa - odstranivi one stvari koje ne
pripadaju vosku - pogledajmo to preostaje: zaista nita
nego neto protegnuto, savitljivo, promjenljivo. to je
uistinu to savitljivo, promjenljivo? Je li ovo to zami-
5 ljam kako se ovaj vosak moe okrenuti iz okruglog lika
u etvrtasti, ili iz ovoga u trokutasti? To nikako; budui
ga smatram sposobnim poprimiti bezbroj takvih prom
jena, i takav bezbroj ne bih mogao ni matom obuhvatiti,
stoga se shvaanje o njemu ne moe ni postii sposob-
10 nou mate. A to je ono protegnuto? Nije li nepoznata
i sama njegova protenost? U tekueg voska postaje
vea, jo vea kod vrelog, te to vea to je toplina vea;
i nikad neu tono prosuditi to je vosak, ne budem li
mislio da on prema protenosti moe poprimiti vie
15 mijena nego to bih ja ikad mogao zamisliti. Preostaje
stoga da dopustim kako ja ne shvaam matom to je taj
vosak, nego samim duhom; kaem to o pojedinanom
vosku, jer je o vosku uope jo jasnije. Koji je zapravo
ovaj vosak koji spoznajem samo duhom? Zaista isti onaj
20 koji gledam, koji dotiem, koji zamiljam, isti onaj dakle
o kojem sam od poetka mislio da jest. Ali, valja
primijetiti, on nije spoznat ni gledanjem, ni diranjem, ni
zamiljajem - niti ikad bijae, iako se tako prije inilo -
nego samo uvidom duha, koji moe biti nesavren i
25 zbrkan, kakav prije bijae, ili jasan i odjelit, kakav je sad,
ve prema tomu posveujem li manje ili vie pozornosti
onim stvarima od kojih se sastoji.

Ponekad me zaista zapanji koliko je moj duh sklon

pogrekama; kad o tome razmislim utke u sebi, zbu-
voe confiderem, haereo tamen in verbis ipfis, & fere
decipior ab ipfo ufu loquendi. Dicimus enim nos
videre ceram ipfammet, fi adfit, non ex colore vel
figura eam adeffe judicare. Unde concluderem fta-
tim : ceram ergo vifione oculi, non folius mentis in-
fpetione, cognofci; nifi jam forte refpexiffem ex
feneftra homines in platea tranfeuntes, quos etiam
ipfos non minus ufitate quam ceram dico me videre.
Quid autem video praeter pileos & veftes, fub quibus
latere poffent automata? Sed judi|co homines effe.
Atque ita id quod|putabam me videre oculis, fola judi-
candi facultate, quse in mente mea eft, comprehendo.
Sed pudeat fupra vulgus fapere cupientem, ex for-
mis loquendi quas vulgus invenit dubitationem quse-
fiviffe; pergamufque deinceps, attendendo utrum ego
perfedius evidentiufque percipiebam quid effet cera,
cum primum afpexi, credidique me illam ipfo fenfu
externo, vel faltem fenfu communi, ut vocant, id eft
potentia imaginatrice, cognofcere ? an vero potius
nunc, poftquam diligentius inveftigavi tum quid ea
fit , tum quomodo cognofcatur ? Certe hac de re dubi-
tare effet ineptum; nam quid fuit in prima percep-
tione diftinlum ? Quid quod non a quovis animali
haberi poffe videretur? At vero cum, ceram ab exter-
nis formis diftinguo, & tanquam veftibus detradis
nudam confidero, fic illam revera, quamvis adhuc er-
ror in judicio meo effe poffit, non poffum tamen fine
humana mente percipere.
njuju me i same rijei, i gotovo me obmanjuje sam
govorni obiaj. Kaemo da vidimo vosak sam, ako je
prisutan, a ne da sudimo da je to on po boji ili po obliku.
Otud bih odmah zakljuio: vosak se dakle spoznaje
oinjim vidom, a ne samo uvidom duha; da sluajno 5
nisam s prozora promatrao ljude gdje prolaze ulicom i
za koje - nita manje uobiajeno nego za vosak - kaem
kako ih vidim. Ali to ja vidim osim klobuka i odijela pod
kojima se mogu kriti i samogibala? Ali ipak sudim da su
to ljudi. I tako ono za to miljah da vidim oima, 10
shvaam tek sposobnou prosudbe koja je u mojem
duhu.

Ali onaj tko tei spoznaji to je iznad svjetine,

morao bi se stidjeti to potkrepljuje dvojbu oblicima
govora koje je iznala svjetina; i nastavimo odmah, 15
razmatrajui da li sam savrenije i bjelodanije opazio
to je vosak kad ga prvi put spazih i kad povjerovah
kako sam ga spoznao samim izvanjskim osjetilom, ili
barem zajednikim osjetilom - kako kau - to jest
zamiljajnom moi, ili pak bolje sad, poto sam 20
pozornije istraio kako to je on tako i kojim nainom
se spoznaje? Sigurno, bilo bi neprikladno dvojiti o toj
stvari; jer to bijae odjelito u prvom opaaju? to
koje ne bi mogla imati bilo koja ivotinja? Ali kad
vosak odijelim od izvanjskih oblika i promatram ga 25
golog, kao da mu je oduzeta odjea, onda ga zaista -
ma kako dosad mogla biti pogreka u mojem sudu -
ne mogu shvatiti bez ljudskog duha.
 Quid autem dicam de hac ipfa mente, five de me
ipfo ? Nihildum enim aliud admitto in me effe prseter
Imentem. Quid, inquam, ego qui hane ceram videor 30
tam diftinte percipere ? Nunquid me ipfum non tan-
5 tum multo verius, multo certius, fed etiam multo
diftintius evidentiufque, cognofco ? Nam, fi judico
ceram | exiftere, ex eo quod hane videam, certe multo
evidentius efficitur me ipfum etiam exiftere, ex eo
ipfo quod hane videam. Fieri enim poteft ut hoc quod
io video non vere fit cera; fieri poteft ut ne quidem ocu-
los habeam, quibus quidquam videatur; fed fieri plane
non poteft, cum videam, five (quod jam non diftin-
guo) cum cogitem me videre, ut ego ipfe cogitans
non aliquid fim. Simili ratione, fi judico ceram effe,
1 5 ex eo quod hane tangam, idem rurfus efficietur, vide-
lieet me effe. Si ex eo quod imaginer, vel quavis alia
ex caufa, idem plane. Sed & hoc ipfum quod de cera
animadverto, ad reliqua omnia, quse funt extra me
pofita, licet applicare. Porro autem, fim agis diflinta
20 vifa fit cerse perceptio, poftquam mini, non ex folo
vifu vel talu, fed pluribus ex caufis innotuit, quanto
diftintius me ipfum a me nunc | eognofei fatendum 3i
eft, quandoquidem nullse rationes vel ad cerse, vel
ad cujufpiam alterius corporis perceptionem poffint
25 juvare, quin esedem omnes mentis mese naturam me-
lius probent! Sed & alia infuper tam multa funt in
ipfa mente, ex quibus ejus notitia diftiniior reddi
poteft, ut ea, quee ex corpore ad illam emanant, vix
numeranda videantur.
3o Atque ecce tandem fponte fum reverfus eo quo
 Ali to da kaem o samom tome duhu, ili o sebi
samom? Dosad, naime, nisam doputao da u meni
postoji ita drugo osim duha. Koji je to - kaem - ja
koji vosak moe tako odjelito shvatiti? Spoznajem li i
5 sebe samog ne samo istinitije i sigurnije nego i odjelitije
i bjelodanije? Jer, ako sudim kako vosak opstoji po
onom to vidim, onda sigurno jo bjelodanije proizlazi
da i ja sam opstojim po samom tomu to to vidim.
Mogue je dodue da ovo to vidim ne bude doista
10 vosak; mogue je i da nemam oiju kojima se togod
vidi; ali nikako ne moe biti kad vidim ili, to jo ne
razlikujem, kad mislim kako vidim, da ja sam koji
mislim ne budem neto. Slinim razlogom, ako sudim
da vosak jest, po tomu to ga dotiem, opet proizlazi
15 isto, naime da ja jesam. Ako opet po onome to
zamiljam - ili po nekom drugom uzroku - izlazi posve
isto. A to isto to primjeujem o vosku moe se
primijeniti na sve ostale stvari koje se nalaze izvan
mene. Dapae, ako se shvaanje voska ini odjelitijim
20 nakon to o njemu doznah ne samo vidom ili dodirom
nego i po mnogim razlozima, koliko se vie mora
dopustiti da sad odjelitije spoznajem samog sebe, kad
ni jedan od razloga koji mogu posluiti spoznaji voska,
ili bilo kojeg drugog tijela, ne moe a da jo bolje ne
25 dokae narav mojeg duha! Ali postoje jo i mnoge druge
stvari u samom duhu, s pomou kojih se moe jasnije
doi do spoznaje o njemu, da ove - koje njoj pritjeu iz
tijela - jedva da je vrijedno nabrajati.

I tako svojom voljom sam se vratio onamo kamo sam

volebam; nam cum | mihi nunc notum fit ipfamet cor-
pora, non proprie a fenfibus,vel ab imaginandi facul-
tate, fed a folo intelletu percipi, nec ex eo percipi
quod tangantur aut videantur, fed tantum ex eo quod
intelligantur aperte cognofco nihil facilius aut evi-
dentius mea mente pofle a me percipi. Sed quia tam
cito deponi veteris opinionis confuetudo non poteft,
placet hic confiftere, ut altius hsec nova cognitio me-
moriae mese diuturnitate meditationis infigatur.

| M e d it a t io III.

De Deo, quod exijlat .

Claudam nunc oculos, aures obturabo, avocabo

omnes fenfus, imagines etiam rerum corporalium
omnes vel ex cogitatione mea delebo, vel certe, quia
hoc fieri vix potefl, illas ut inanes & falfas nihili pen-
dam, meque folum alloquendo & penitius infpi-
ciendo, meipfum paulatim mihi magis notum & fa-
miliarem reddere conabor. Ego fum res cogitans, id
eft dubitans, affirmans, negans, pauca intelligens,
multa ignorans, volens, nolens, imaginans etiam &
fentiens; ut enim | anteanimadverti, quamvis illa quse
fentio vel imaginor extra me fortaffe nihil fint, illos
tamen cogitandi modos, quos fenfus & imaginationes
htio; jer sad kad sam doznao da spoznajem tijela ne
zapravo osjetilima, ili sposobnou mate, nego samo
razumom, niti pak bilo to ih dotiemo ili gledamo, nego
samo tako to ih razumijevamo - jasno spoznajem kako
od svojeg duha ne mogu nita spoznati lake ili 5
bjelodanije. Ali, jer se tako brzo ne moe odbaciti navika
starog mnijenja, zgodnije je da se ovdje zaustavim kako
bi se - nastavkom razmiljanja - ova nova spoznaja
mogla dublje usjei u moje pamenje.

III. R a z m i lj a n je 10

O Bogu, da opstoji

Sad u zatvoriti oi, zaepit u ui, odvratit u sva svoja

osjetila, ak u i sve slike tjelesnina izbrisati iz svojeg
miljenja, ili u ih barem, jer se to jedva moe postii,
smatrati ispraznim i lanim, te u se obratiti sebi samom 15
i nastojati - razmotrivi pomnije - upoznati bolje sama
sebe i vie se pribliiti sebi. Ja sam stvar to misli, to jest:
koja dvoji, tvrdi, nijee, malo stvari razumije, mnoge ne
poznaje, koja hoe, nee, koja zamilja i osjea; kao to
sam ve prije primijetio, iako one stari koje osjeam ili 20
zamiljam izvan sebe moda nisu nita, ipak se ti oblici
miljenja (kako nazivam i osjeaje izamiljaje) -sam o
 appello, quatenus cogitandi quidam modi tantum
funt, in me effe fum certus .
Atque his paucis omnia recenfui quse vere fcio, vel
faltem quse me fcire hac|tenus animadverti. Nunc 33
5 circumfpiciam diligentius an forte adhuc apud me
alia fint ad quae nondum refpexi. Sum certus me effe
rem cogitantem. Nunquid ergo etiam fcio quidrequi-
ratur ut de aliqua re fim certus ? Nempe in hac prima
cognitione nihil aliud eft, quam clara qusedam &
10 diftinta perceptio ejus quod affirmo; quse fane non
fufficeret ad me certum de rei veri tate reddendum, fi
poffet unquam contingere, ut aliquid, quod ita clare
& diftinde perciperem, falfum effet; ac proinde jam
videor pro regula generali poffe ftatuere, illud omne
15 effe verum, quod valde clare & diftinde percipio.
Verumtamen multa prius ut omnino certa & mani-
fefta admifi, quse tamen poftea dubia effe depre-
hendi. Qualia ergo ifta fuere ? Nempe terra, coelum,
fydera & caetera omnia quae fenfibus ufurpabam.
20 Quid autem de illis clare percipiebam ? Nempe ipfas
talium rerum ideas, five cogitationes, menti mese ob-
verfari. Sed ne nunc quidem illas ideas in me | effe
inficior. Aliud autem quiddam erat quod affirmabam,,
quodque | etiam ob confuetudinem credendi clare me 34
25 percipere arbitrabar, quod tamen revera non percipie
bam : nempe res quafdam extra me effe, a quibus ideae
iftae procedebant, & quibus omnino fimiles erant. Atque
hoc erat, in quo vel fallebar, vel certe, fi verum judi-
cabam, id non ex vi mese perceptionis contingebat.
3o Quid vero ? Cum circa res Arithmeticas vel Geome-
 utoliko ukoliko su oblici miljenja - siguran sam, nalaze
u meni.

U ovo malo rijei naveo sam sve to istinski znam, ili

barem ono za to sam dosad primijetio da znam. Sad u
5 pomnije razgledati postoje li u mene i neke druge stvari
koje jo nisam opazio., Siguran sam da sam stvar to
misli. Ne znam li takoer i to to se trai da bih bio
siguran u nekoj stvari? Zaista u toj prvoj spoznaji nema
nieg drugog osim jasna i odjelita shvaanja onog to
10 potvrujem; to uistinu ne bi bilo dostatno uvjeriti me u
istinu o stvari, kad bi se uope moglo dogoditi, da bude
lano neto to sam shvatio tako jasno i odjelito; stoga
mi se ini da se moe postaviti kao ope pravilo: istinito
je sve ono to shvaam veoma jasno i odjelito.

15 Pa ipak, primio sam prije mnoge stvari kao posve

sigurne i oigledne, za koje sam poslije otkrio da su
dvojbene. Kakve onda one bijahu? Naravno, zemlja,
nebo, zvijezde i sve ostale koje prisvojih osjetilima. A
to sam od toga ja jasno zahvatio? Mojem su se duhu
20 pojavile zaista zamisli ili misli takvih stvari. A ni sad ne
nijeem da su te zamisli u meni. Ali bilo je jo neto to
sam tvrdio i za to sam, po navici vjerovanja, drao da
to jasno shvaam to ipak zapravo nisam shvaao: naime
stvari koje su izvan mene od kojih su potekle iste zamisli
25 i kojima bijahu posve sline. A to bijae ono u emu sam
se varao ili - ako sam istinito sudio - zaista to ne bijae
zbog snage mojeg shvaanja.
V

Sto je posrijedi? Kad sam razmatrao stvari aritmetike

 tricas aliquid valde fimplex & facile confiderabam, ut
quod duo & tria fimul jun&a fint quinque, vel fimilia,
nunquid faltem illa fatis perfpicue intuebar, ut vera
effe affirmarem ? Equidem non aliam ob caufam de iis
dubitandum effe poftea judicavi, quam quia veniebat 5
in mentem forte aliquem Deum talem mihi naturam
indere potuiffe, ut etiam circa illa deciperer, quse
manifeftiffima viderentur. Sed quoties hsec prsecon-
cepta de fumma Dei potentia opinio mihi occurrit,
non poffum non fateri, fiquidem velit, facile illi effe 10
efficere ut errem, etiam in iis quse me puto mentis
oculis quam evidentiffime intueri. Quoties vero ad
35 ipfas r e s , quas valde |clare percipere arbitror, me
converto, tam plane ab illis perfuadeor, ut fponte
erumpam in has voces : fallat me quifquis poteft, i5
nunquam tamen efficiet ut nihil fim, quandiu | me ali-
quid effe cogitabo; vel ut aliquando verum fit me
nunquam fuiffe, ciim jam verum fit me effe; vel forte
etiam ut duo & tria fimul junta plura vel pauciora
fint quam quinque, vel fimilia, in quibus fcilicet re- 20
pugnantiam agnofco manifeftam. Et certe cum nullam
occafionem habeam exiftimandi aliquem Deum effe
deceptorem, nec quidem adhuc fatis fciam utrum fit
aliquis Deus, valde tenuis &, ut ita loquar, Meta-
phyfica dubitandi ratio eft, quae tantum ex ea opinione 25
dependet. Ut autem etiam illa tollatur, quamprimum
occurret occafio, examinare debeo an fit Deus, &, fi
fit, an poffit effe deceptor; hac enim re ignorata, non
videor de ulla alia plane certus effe unquam poffe.
Nunc autem ordo videtur exigere, ut prius omnes 3o
ili geometrijske, togod veoma jednostavno i lako, kao
kad su dva i tri pet ili slino, nisam li barem njih dovoljno
jasno prozreo da bih mogao utvrditi da su istinite?
Naravno, nisam poslije ni iz kojeg drugog uzroka tvrdio
da i o njima treba dvojiti nego samo zbog toga to mi je 5
palo na pamet kako mi je kakav Bog mogao dati takvu
narav da se varam ak i u onim stvarima koje se ine
najoitije. Pa koliko god mi puta doe u pamet to
unaprijed stvoreno mnijenje o potpunoj Bojoj moi, ne
mogu ne dopustiti: kad god on to poeli, lako mu je 10
postii da se prevarim ak i u onim stvarima za koje
mislim kako ih najbjelodanije uviam oima duha.
Samo, koliko god se puta obratio tim stvarima za koje
mislim kako ih veoma jasno shvaam, toliko sam u njih
uvjeren, da sam od sebe izriem ove rijei: nek me 15
obmanjuje tko god moe, ipak nikad nee postii da ne
budem nita, sve dok mislim da neto jesam, ili da pak
jednom bude istina da mene nije nikad bilo - ako je pak
sada istinito da jesam ili pak moda da tri i dva zbrojeni
budu vie ili manje od pet, ili slino, u emu naime 20
prepoznajem oito protuslovlje. A budui sigurno
nemam nikakva povoda po kojem bih se osvjedoio da
postoji nekakav Bog obmanjiva, niti pak dosad dostat
no znam da li i postoji nekakav Bog, razlog za dvojbu
veoma je slabaan i - da tako kaem - metafiziki i ovisi 25
tek od onog mnijenja. Ali da bi se i on uklonio, im se
prui prilika treba istraiti da li Bog jest, i ako on jest,
moe li biti obmanjiva; jer dok se o tome ne zna, ne ini
mi se da ikako mogu biti siguran u bilo to drugo.
Sad je pak potrebno poi po redu, pa podijelivi prvo sve 30
 meas cogitationes in certa genera diftribuam, & in
quibufnam ex illis veritas aut fal |fitas proprie con- 36
M at, inquiram. Qusedam ex his tanquam rerum ima-
gines funt, quibus folis proprie convenit idese nortien :
5 utciim hominem, vel Chimseram, vel Coelum, vel An-
gelum , vel Deum cogito. Alise vero alias quafdam
prseterea formas habent : ut, ciim volo, ciim timeo,
ciim affirmo, ciim nego, femper quidem aliquam rem
ut fubjedum mese cogitationis apprehendo, fed ali-
io quid etiam amplius quam iftius rei fi J militudinem co-
gitatione completor; & ex his alise voluntates, five
affetus, alise autem judicia appellantur.
Jam quod ad ideas attinet, fi folae in fe fpedentur,
nec ad aliud quid illas referam, falfse proprie efle non
i 5 poffunt; nam five capram, five chimseram imaginer,
non minus verum eft me unam imaginari quam al-
teram. Nulla etiam in ipfa voluntate, vel affelibus,
falfitas eft timenda; nam, quamvis prava, quamvis
etiam ea quse nufquam funt, poffim optare, non tamen
20 ideo non verum eft illa me optare. Ac proinde fola
fuperfunt judicia, in quibus mihi cavendum eft ne
fallar. Prsecipuus autem error & | frequentiffimus qui 37
poffit in illis reperiri, confiftit in eo quod ideas, quse
in me funt, judicem rebus quibufdam extra me pofitis
25 fimiles efle five conformes; nam profedo,fi tantiim
ideas ipfas ut cogitationis mese quofdam modos con-
fiderarem, nec ad quidquam aliud referrem, vix mihi
ullam errandi materiam dare poflent.
Ex his autem ideis alise innatse, alise adventitise,
 moje misli u stanovite redove, istraiti u kojima se od
njih zapravo nahodi istina ili la. Neke su od njih poput
slika stvari i samo njima navlastito odgovara ime zamisli:
kao kad mislim o ovjeku, utvari, nebu, anelu ili Bogu.
5 Druge pak osim toga imaju drugaije oblike: kao kad
hou, kad se bojim, kad tvrdim, kad nijeem, te uvijek
shvaam neku stvar kao podmet svojeg miljenja, ali
miljenjem obuhvaam i neto ire od same slinosti
dotine stvari; od tih stvari jedne se nazivaju voljama ili
10 uvstvima, a druge sudovima.

to se pak tie zamisli, promatraju li se same u sebi,

bez odnosa prema neem drugom, one zapravo ne mogu
biti lane, jer zamislio ja kozu ili jarolava, nita nije
manje istinito da zamiljam jedno kao i drugo. Isto se
15 tako ne treba bojati nikakve lai u samoj volji ili u
uvstvima; jer ma kako opake stvari, ili pak one kojih
nikad nema, mogao poeljeti - nije stoga neistinito da
ih elim. A kako preostaju sami sudovi, kod njih mi se
valja pripaziti da se ne prevarim. A glavna pogreka, i
20 ona koja se u njima moe najee otkriti, jest u tome
to sudim, da zamisli koje su u meni jesu sline ili
sukladne stvarima koje su izvan mene; a naravno, ako
ja same zamisli smatram tek oblicima svojeg miljenja,
bez odnosa prema neemu drugom, teko da e mi moi
25 pruiti ikakva gradiva za grijeenje.

Od tih zamisli jedne mi se ine priroene, druge pridole,

 alise a me ipfo fatse mihi videntur : nam quod intel-
ligam quid fit res, quid fit veritas, quid fit cogitatio,
hsec non aliunde habere videor quam ab ipfam et mea
n atura; quod autem nunc flrepitum audiam , folem
videam , ignem fentiam , a rebus | quibufdam extra me 5
pofitis procedere hatenus ju d ic a v i; ac denique S y -
renes, H ippogryphes, & fim ilia, a me ipfo finguntur.
Vel forte etiam om nes effe adventitias poffum pu-
tare, vel om nes innatas, vel om nes fatas : nondum
enim veram illarum originem clare perfpexi. 10
Sed hic prsecipue de iis eft quserendum, quas tan-
quam a rebus extra me exiftentibus defum ptas confi-
38 dero, quaenam me mo|veat ratio ut illas iftis rebus
fim iles effe exiftim em . Nempe ita videor dotus a n a
tura. Et prseterea exp erior illas non a m ea voluntate i 5
nec proinde a me ipfo pen dere; fsepe enim vel invito
obverfantur : ut jam , five velim ,five nolim , fentio ca-
lorem , & ideo puto fenfum illum , five ideam calo ris, a
re a me diverfa, nempe ab ign is cui affideo calore,
mihi advenire? N ihilque m agis obvium eft, quam ut 20
judicem iftam rem fuam fim ilitudinem potius quam
aliud quid in me im m ittere.
Quse rationes, an fatis firmse fint, jam videbo. Cum
hic dico me ita dotum effe a natura, in telligo tan
tum fpontaneo quodam im petu me ferri ad hoc ere- 25
dendum, non lum ine aliquo naturali mihi oftendi effe
verum . Quse duo m ultum d ife re p a n t; nam quse-
cum que lum ine n aturali mihi oftenduntur, ut quod
ex eo quod dubitem* fequatur me effe, & fim ilia, nullo
modo dubia effe poflunt, quia n ulla alia facu ltas effe 3o
poteft, cui | aeque fidam ac lum ini ifti, quseque illa
a tree od samog mene nainjene: jer kad razumijevam
to je stvar, to je istina, to je miljenje, ini mi se da te
ne potjeu niodkuda nego od same moje naravi; ako pak
sluam buku, gledam sunce, osjeam vatru, sve dosad
sam sudio kako to potjee od stvari to su izvan mene; i 5
napokon sam izmiljam sirene, hipogrife i slino. Ali
mogao bih moda i misliti kako su sve ili pridole ili sve
priroene ili sve nainjene: jer jo nisam jasno nazreo
njihovo pravo podrijetlo.

O zamislima koje drim da potjeu od stvari to 10

postoje izvan mene, treba prije svega istraiti koji me to
razlog nagoni da njih smatram slinima tim istim
stvarima. Zaista, ini mi se da me narav pouava tako.
Zatim se uvjeravam kako one ne ovise od moje volje, te
stoga ne ni od mene sama; esto se naime pojavljuju 15
protiv moje volje: kao sad kad - htio ja ili ne htio -
osjeam toplinu, te stoga mislim da taj osjet ili zamisao
topline, dolazi meni od neke stvari to je razliita od
mene, naime od topline vatre uz koju sjedim. Nita sad
nije prikladnije nego da sudim kako ta ista stvar unosi 20
u mene svoju slinost prije nego bilo to drugo.

Sad u pogledati da li su ti razlozi dostatno vrsti. Kad

ovdje kaem kako me tomu pouava narav, onda mislim
samo kako me na to da vjerujem nagoni samotvoran
poriv, a ne da mi istinu otkriva kakva naravna svjetlost. 25
To dvoje se uveliko razlikuje; jer sve one stvari koje mi se
pokazuju s pomou naravne svjetlosti (kao to iz toga da
dvojim proizlazi da jesam i slino), ne mogu nikako biti
dvojbene, - jer ne moe biti ni jedne druge sposobnosti
kojoj bih jednako vjerovao kao toj svjetlosti - iako ona 30
 non vera effe poffit d o c e re ; fed quantum ad im petus
n aturales, jam fsepe| olim judicavi me ab illis in de- 39
teriorem partem fuiffe im pulfum , cum de bono eli-
gendo a g e re tu r, nec video cur iifdem in u lla alia re
5 m agis fidam.

Deinde, quam vis idese illse a voluntate m ea non

pendeant, non ideo conftat ipfas a rebus extra me
pofitis neceffario procedere. U t enim im petus illi, de
quibus m ox loquebar, quam vis in me lint, a voluntate
10 tamen m ea diverfi effe videntur, ita forte etiam ali-
qua alia eft in me facu ltas, nondum mihi fatis co-
gnita, iftarum idearum e ffed rix, ut h ad en u s fem per
vifum eft illas, dum fom nio, abfque u lla rerum exter-
narum ope, in me form ari.
15 A c denique, quam vis a rebus a me diverfis proce-
d eren t, non inde fequitur illas rebus iftis fim iles
efle debere. Q uinim o in m ultis faepe m agnum dif-
crim en videor deprehendifle : ut, exem pli caufa, duas
diverfas folis ideas apud me invenio, unam tanquam
20 a fenfibus hauftam , & quse m axim e inter illas quas
adventitias exiftim o eft recenfenda, per quam mihi
valde parvus apparet, aliam vero ex rationibus Aftro-
nomise defum ptam , | hoc eft ex notionibus quibuf- 40
dam mihi innatis elicitam , vel quocum que alio modo
25 a me fatam , per quam aliquoties | m ajor quam terra
exhibetur; utraque profelo fim ilis eidem foli extra
me exiftenti effe non poteft, & ratio perfuadet illam
ei m axim e effe diffimilem, quae quam proxim e ab ipfo
videtur em anaffe.
3o Quae omnia fatis demonftrant me non ha&enus ex
 moe uiti da nisu istinite; ali to se tie naravnih poriva,
esto sam izjavljivao kako su me oni navodili na ono to
je gore - kad posrijedi bijae izbor dobra - te ne vidim
razloga zato bih njima vie vjerovao u bilo kojoj drugoj
5 stvari.
Zatim, ma koliko one zamisli ne ovisile o mojoj volji,
iz toga nuno ne proizlazi da one potjeu od stvari to
su izvan mene. Jer, kao to oni porivi - o kojima sam
ve govorio - iako su u meni, ine se razliitim od moje
10 volje, tako je moda u meni i neka druga sposobnost,
koja mi jo nije dostatno poznata, proizvoditeljica tih
istih zamisli, upravo kao to mi se dosad uvijek inilo da
se one u meni oblikuju dok spavam, a bez ikakve pomoi
vanjskih stvari.
15 Napokon, neka i potjeu od stvari koje su od mene
razliite, iz toga ne slijedi kako one moraju biti sline
tim stvarima. Dapae, u mnogih sam esto opazio veliku
razliku; tako, na primjer, u sebe nalazim dvije razliite
zamisli sunca: jednu to je dobivena s pomou osjetila
20 (i koju uglavnom treba razmatrati meu zamislima koje
smatram pridolim) i po kojoj mi se ono ini veoma
malenim, dok se druga zamisao temelji na zvjezdo-
znanstvenim razlozima (to jest potjee od misli koje su
mi kao uroene ili sam ih sam nainio nekim drugim
25 nainom), i po njoj sunce izlazi mnogo puta vee od
zemlje; dakako: obje ne mogu biti sline istom suncu
koje postoji izvan mene, a um me uvjerava kako je od
njih ona od sunca najrazliitija koja se ini da najvie
potjee od njega.
30 A sve to dostatno pokazuje kako sam do sada
certo judicio, fed tantum ex cseco aliquo impulfu, cre-
didifle res quafdam a me diverfas exiftere, quse ideas
five imagines fuas per organa fenfuum, vel quolibet
alio pato, mihi immittant.
Sed alia quaedam adhuc via mihi occurrit ad inqui-
rendum an res aliquse, ex iis quarum idese in me funt,
extra me exiftant. Nempe, quatenus idese iftse cogi-
tandi quidam modi tantum funt, non agnofco ullam
inter ipfas insequalitatem, & omnes a me eodem modo
procedere videntur; fed,quatenus una unam rem, alia
aliam reprsefentat, patet eafdem effe ab invicem
valde diverfas. Nam proculdubio illse quse fubftantias
mihi exhibent, majus aliquid funt, atque, ut ita loquar,
| plus realitatis objeiivse in fe continent, quam illse
quse tantum modos, five accidentia, reprsefentant; &
rurfus illa per quam fummum aliquem Deum, seter-
num, infinitum, omnifcium, omnipotentem, rerumque
omnium, quse prseter ipfum funt, creatorem intelligo,
plus profeto realitatis objelivse in fe habet, quam
illse per quas finitse fubjflantise exhibentur.
Jam vero lumine naturali manifeftum eft tantum-
dem ad minimum effe debere in caufa efiiciente &
totali , quantum in ejufdem caufse effelu. Nam,
qusefo, undenam poffet affumere realitatem fuam ef-
felus, nifi a caufa ? Et quomodo illam ei caufa dare
poffet, nifi etiam haberet ? Hine autem fequitur, nec
poffe aliquid a nihilo fieri, nec etiam id quod magis
perfedum eft, hoc eft quod plus realitatis in fe con-
vjerovao - ne po sigurnome sudu, nego tek po slijepom
porivu - da postoje neke stvari razliite od mene koje
meni oruima osjetila, ili nekim drugim nainom,
nameu svoje zamisli ili slike.

A li postoji i drugi nain da se istrai postoje li izvan 5

mene neke od stvari o kojima su zamisli u meni. Uistinu,
utoliko ukoliko su te iste zamisli tek oblici miljenja, ne
razaznajem meu njima nikakve nejednakosti i ini se
da sve potjeu od mene na isti nain; ali, ukoliko jedna
predstavlja jednu, a druga drugu stvar, oito je da se one 10
veom a razlikuju meusobno. Jer, nema nikakve dvojbe,
one koje mi iznose sunosti neto su mnogo vie i - da
tako kaem - sadravaju u sebi vie predmetne stvarnos
ti od onih koje predstavljaju tek oblike ili prigodke; te
ponovno, ona zamisao po kojoj razumijevam najvieg 15
Boga, vjenog, beskonanog, sveznajueg, svemonog i
tvorca svih stvari koje postoje izvan njega - zaista ima
u sebi vie predmetne stvarnosti negoli one po kojima
se pokazuju konane sunosti.

Doista, ve po naravnoj svjetlosti je oito da u 20

sveopem tvornom uzroku treba biti barem toliko
koliko i u uinku istog uzroka. Jer, odakle - pitam se -
moe uzeti uinak svoju stvarnost ako ne od uzroka?
A kako da uzrok nju njemu dadne, ako je sam ne bi
imao? Odatle pak slijedi ne samo da neto ne moe 25
postati iz nita, nego i da ono to je savrenije -
naime: to u sebi sadri vie stvarnosti, ne moe postati

*
 tinet, ab eo quod minus. Atque hoc non modo perf-
picue verum eft de iis effedibus, quorum realitas eft
adualis five formalis, fed etiam de ideis, in quibus
confideratur tantum realitas objediva. Hoc eft, non
5 modo non poteft, exempli caufa, aliquis lapis, | qui 42
prius non fuit, nunc incipere effe, nifi producatur ab
aliqua re in qua totum illud fit vel formaliter vel emi-
nenter, quod ponitur in lapide; nec poteft calor in
fubjedum quod priiis non calebat induci, nifi a re
10 quse fit ordinis faltem aeque perfedi atque eft calor,
& fic de caeteris; fed prseterea etiam non poteft in me
effe idea caloris, vel lapidis, nifi in me pofita fit ab
aliqua caufa, in qua tantumdem ad minimum fit reali-
tatis quantum effe in calore vel lapide concipio. Nam
15 quamvis ifta caufa nihil de fua realitate actuali five
formali in meam ideam transfundat, j non ideo putan-
dum eft illam minus realem effe debere, fed talem effe
naturam ipfius ideae,ut nullam aliam ex fe realitatem
formalem exigat, prseter illam quam mutuatur a cogi-
20 tatione mea, cujus eft modus. Quod autem hsec idea
realitatem objeHvam hane vel illam contineat potius
quam aliam, hoc profelo habere debet ab aliqua
caufa in qua tantumdem fit ad minimum realitatis
formalis quantum ipfa continet objetivse. Si enim
25 ponamus aliquid in | idea reperiri, quod non fuerit in 43
ejus caufa, hoc igitur habet a nihilo; atqui quan-
tumvis imperfetus fit ifte effendi modus, quo res eft
objedive in intelledu per ideam, non tamen profedo
plane nihil eft, nec proinde a nihilo effe poteft.
3o Nec etiam debeo fufpicari, ciim realitas quam con-
fidero in meis ideis fit tantum objediva, non opus
 od onog to je manje savreno. A to nije oigledno
istinito samo o onim uincima kojih je stvarnost inid-
bena ili oblikovna, nego vrijedi i za zamisli, u kojima se
promatra tek predmetna stvarnost. To jest, ne samo da
5 - primjera radi - nekakav kamen koji prije nije postojao
ne moe sad poeti postojati ukoliko se ne proizvede od
neke stvari u kojoj se - bilo oblikovno bilo ponajvie -
nalazi sve ono od ega se sastoji kamen; niti se toplina
moe uvesti u predmet koji se prije nije grijao, osim od
10 stvari koja je po poretku barem jednako savrena kao i
toplina, i slino u drugim sluajevima; nego - pored toga
- ne moe u meni biti ni zamisli topline ni kamena,
ukoliko nisu u meni nastale po nekom uzroku u kojem
je barem toliko stvarnosti koliko poimam da je ima u
15 toplini ili kamenu. I ma koliko taj isti uzrok ne pretoio
nita od svoje inidbene ili oblikovne stvarnosti u moju
zamisao, ne treba stoga misliti kako je ona manje
stvarna, jer takva je narav same zamisli da njoj izvan nje
same ne treba nikakva oblikovna stvarnost, osim one
20 koju dobija od mojeg miljenja, kojega je i oblik. A to
pak ova zamisao sadri vie ove ili one predmetne
stvarnosti nego neka druga, to oito ima po nekom
uzroku, u kojem je barem toliko oblikovne stvarnosti
koliko ona sama sadrava predmetne. A k o pak pretpos-
25 tavimo da se u zamisli nalazi togod to ne bijae u
njezinu uzroku, onda to potjee od nita; ali ma koliko
bio nesavren dotini oblik bitka, kojim je stvar preko
zamisli predmetno u razumu, ipak nikako nije nita, niti
pak stoga moe potjecati od nita.

30 A isto tako ne trebam pretpostavljati, ako je stvarnost

koju razmatram u svojim zamislima tek predmetna,
 effe ut eadem realitas fit formaliter in caufis iftarum
idearum, fed fufficere, fi fit in iis etiam objedive.
Nam quemadmodum ifte modus effendi objedivus
competit ideis ex ipfarum natura, ita modus effendi
formalis competit idearum caufis, faltem primi &
prsecipuis, ex earum natura. Et quamvis forte una
idea ex alia nafci poffit, non tamen hic datur pro-
greffus in infinitum, fed tandem ad aliquam primam
debet deveniri, cujus caufa fit inftar archetypi, in
j quo omnis realitas formaliter contineatur, quse eft in
idea tantum objedive. Adeo ut lumine naturali mihi
fit perfpicuum ideas in me effe veluti quafdam ima-
gines, quse poffunt quidem facile deficere a perfe-
dione re|rum a quibus funt defumptae, non autem
quicquam majus aut perfedius continere.
Atque hsec omnia, quo diutius & curiofius examino,
tanto clarius & diftindius vera effe cognofco. Sed
quid tandem ex his concludam ? Nempe fi realitas
objediva alicujus ex meis ideis fit tanta ut certus
fim eandem nec formaliter nec eminenter in me effe,
nec proinde me ipfum ejus idese caufam effe poffe,
hine neceffario fequi, non me folum effe in mundo,
fed aliquam aliam rem, quse iftius idese eft caufa,
etiam exiftere. Si vero nulla tali in me idea reperia-
tur, nullum plane habebo argumentum quod me de
alicujus rei a me diverfse exiftentia certum reddat;
omnia enim diligentiflime circumfpexi, & nuUum
aliud potui hadenus reperire.
Ex his autem meis ideis, prseter illam quae me ip
fum mihi exhibet, de qua hic nulla difficultas effe
da ista stvarnost treba oblikovno biti u uzrocima istih
zamisli, nego dostaje ako je i u njima predmetno. Je r kao
to predmetni oblik bitka pripada zamislima po samoj
njihovoj naravi, tako oblikovni oblik bitka pripada uz
rocima zamisli - barem prvih i glavnih - po njihovoj 5
naravi. A iako se moda jedna zamisao moe roditi iz
druge, ipak od toga ne nastaje beskrajan porast, nego
tako treba doi tek do neke prvotne zamisli, kojoj je
uzrok poput prauzora, u kojem je oblikovno sadrana
sva ona stvarnost koja je u zamisli tek predmetno. 10
Upravo kao to mi je s pomou naravne svjetlosti
oigledno da su zamisli u meni poput nekakvih slika,
koje lako mogu odstupati od savrenstva stvari od kojih
potjeu, ali ne mogu sadravati nita ni vee ni sa
vrenije. 15

A to sve te stvari due i pomnije istraujem, sve

jasnije i odjelitije spoznajem da su istinite. A li to da iz
toga zakljuim? Zaista, ako je predmetna stvarnost
neke od mojih zamisli takva te sam siguran kako ona
nije u meni ni oblikovno ni poglavito, niti da ja sam 20
mogu biti uzrokom te zamisli, otuda neminovno slijedi
da nisam u svijetu ja sam, nego da opstoji i neka druga
stvar koja je uzrok dotine zamisli. A k o pak u meni
nema nikakve takve zamisli, onda ne znam nikakva
dokaza koji bi me uvjerio u opstojnost bilo koje stvari 25
razliite od mene; sve sam pomno razmotrio, i nisam
mogao dosad otkriti nikakva drugog.

Od tih pak mojih zamisli, osim one koja mene samog meni
predoava, i s kojom ovdje ne moe biti nikakve tekoe,
 poteft, alia eft quae Deum, ali se quse res corporeas &
inanimes, alise quse Angelos, alise quse animalia, ac
denique alise quse alios homines mei fimiles reprse-
fentant.
5 Et quantum ad ideas | quse | alios homines, vel 45
animalia, vel Angelos exhibent, facile intelligo illas
ex iis quas habeo, mei ipfius & rerum corporalium
& Dei poffe componi, quamvis nulli prseter me ho
mines, nec animalia, nec Angeli, in mundo effent.
10 Quantum autem ad ideas rerum corporalium, ni-
hil in illis occurrit, quod fit tantum ut non videatur a
me ipfo potuiffe proficifci; nam fi penitiiis infpiciam,
& fingulas examinem eo modo quo heri examinavi
ideam cerse, animadverto perpauca tantiim effe quse
15 in illis clare & diftinte percipio : nempe magnitu-
dinem, five extenfionem in longum, latum, & pro-
fundum; figuram, quae ex terminatione iftius exten-
fionis exfurgit; fitum, quem diverfa figurata inter fe
obtinent; & motum, five mutationem iftius fitus; qui-
ao bus addi poffunt fubftantia, duratio, & numerus :
csetera autem, ut lumen & colores, foni, odores,
fapores, calor & frigus, aliseque ta&iles qualitates,
nonnifi valde confufe & obfcure a me cogitantur,
adeo ut etiam ignorem an fint verae, vel falfae, hoc
25 eft, an idese, quas | de illis habeo, fint rerum quarun- 46
dam idese, an non rerum. Quamvis enim falfitatem
proprie ditam, five formalem, nonnifi in judiciis
poffet reperiri paulo ante notaverim, eft tamen pro-
fe&o qusedam aliafalfitas materialis in j ideis, cum non
3o rem tanquam rem reprsefentant : ita, exempli caufa,
idese quas habeo caloris & frigoris, tam parum clarse
 jedna predstavlja Boga, neke stvari tjelesne i neive,
neke anele, jedne ivotinje i napokon neke druge ljude
meni sline.

A to se tie onih zamisli koje predstavljaju ostale

5 ljude ili ivotinje ili anele, lako razumijevam kako se
one mogu sloiti od onih koje imam o sebi samom,
tjelesnim stvarima i Bogu, sve da na svijetu ne postoje
ni drugi ljudi osim mene, niti pak ivotinje ili aneli.

to se opet tie zamisli tjelesnina, niega u njima

10 nema to bi bilo takvo - ini se - te ne bi moglo potjecati
od mene samoga; jer ako pomnije razmotrim i pojedine od
njih istraim istim onim nainom kojim juer istraivah
zamisao voska, opaam kako je u njima vrlo malo onoga
to zahvaam jasno i odjelito: naime, veliinu ili proteg-
15 nutost u duinu, irinu i dubinu; lik to potjee od
ogranienja protegnutosti; poloaj to ga razliite uob
liene stvari izmeu sebe zauzimaju; zatim gibanje ili
promjenu toga poloaja; tima se jo mogu dodati sunost,
trajanje i broj: ostale pak, kao svjetlost i boje, zvuci,
20 vonjevi, okusi, toplina i hladnoa i ostala dodirna
svojstva - pomiljam tek zbrkano i nejasno tako da ne
znam jesu li istinite ili lane, to jest: jesu li zamisli koje
imam o njima zamisli stvari ili ne-stvari. Iako sam malo
prije primijetio kako se pravo nazvana ili oblikovna
25 lanoa moe otkriti samo u sudovima, ipak u zamislima
postoji stanovita tvarna lanoa, kad ono to je ne-stvar
predstavljaju kao stvar: tako su - na primjer - zamisli
koje imam o toplini i hladnoi tako malo jasne i od-
& diftintse funt, ut ab iis difcere non pofTim, an fri-
gus lit tantum privatio caloris, vel calor privatio fri-
goris, vel utrumque fit realis qualitas, vel neutrum.
Et quia nullae idese nifi tanquam rerum effe poffunt ,
fiquidem verum fit frigus nihil aliud effe quam priva-
tionem caloris, idea quse mihi illud tanquam reale
quid & pofitivum reprsefentat, non immerito falfa di-
cetur, & fic de cseteris.
Quibus profedo non eft neceffe ut aliquem autho-
rem a me diverfum affignem ; nam, fi quidem fint
falfse, hoc eft nullas res reprsefentent, lumine naturali
notum mihi eft illas a nihilo procedere, hoc eft, non
aliam ob caufam in me effe quam quia deeft aliquid
naturse mese, nec eft pla|ne perfeda; fi autem fint
verse, quia tamen tam parum realitatis mihi exhibent,
ut ne quidem illud a non re poffim diftinguere, non
video cur a me ipfo effe non poffint.
Ex iis vero quse in ideis rerum corporalium clara &
diftinda funt, qusedam ab idea mei ipfius videor mu-
tuari potuiffe, nempe fubftantiam, durationem, nu-
merum, & fi quse alia fint ejufmodi; nam cum cogito
lapidem effe fubftantiam, five effe rem quse per fe
apta eft exiftere, itemque me efjfe fubftantiam, quam-
vis concipiam me effe rem cogitantem & non exten-
fam, lapidem vero effe rem extenfam & non cogitan
tem, ac proinde maxima inter utrumque conceptum fit
diverfitas, in ratione tamen fubftantise videntur con-
venire; itemque, ciim percipio me nunc effe, & prius
etiam aliquamdiu fuiffe recordor, cumque varias ha-
beo cogitationes quarum numerum intelligo, acquiro
reene, te po njima ne mogu razabrati nije li hladnoa
tek lienost topline ili je toplina lienost hladnoe, nisu
li obje stvarna svojstva ili to nije ni jedna od njih. I jer
nema zamisli koje nisu o nekim stvarima, ako je zaista
istinito da hladnoa nije nita drugo nego lienost 5
topline, zamisao koja mi to predstavlja kao neto stvarno
i jesno, s pravom se naziva lanom, a isto je tako i s
ostalim.

Tim a zaista ne trebam pripisivati nekog drugog tvor

ca osim sebe sama; jer, ako su lane, to jest, ako ne 10
predstavljaju nikakve stvari, meni je po naravnoj svjet-
losti znano da one potjeu od nita, to jest, one nisu u
meni po bilo kojem drugom uzroku nego zbog toga to
neto manjka mojoj naravi i to ona nije posve savrena;
ako pak jesu istinite, budui mi iznose tako malo 15
stvarnosti te ih ne mogu razlikovati od ne-stvari, ne
vidim zato ne bi mogle biti samo po meni.

Od onih pak koje su jasne i odjelite meu zamis

lima tjelesnina, ini mi se kako sam neke mogao
posuditi od zamisli o sebi samom, naime sunost, 20
trajanje, broj i ostale tomu sline; jer kad mislim da je
kamen sunost ili stvar sposobna postojati sama po
sebi, tako sam i ja sunost, premda sebe poimam kao
stvar to misli a nije protena, dok je kamen stvar
protena, a nije ona to misli; i upravo kao to je 25
izmeu oba pojma velika razlika, oni se - ini se - slau
to se tie sunosti; isto tako kad poimam da sad
jesam ili se sjeam da sam prije bio, kad posjedujem
razliite misli kojima razumijem broj, razumijem
 ideas durationis & numeri, quas deinde ad quaf-
cunque alias res poffum transferre. Csetera autem
omnia ex quibus rerum corporearum ideae conflan-
tur, nempe | extenfio, figura, fitus, & motus, in me 48
5 quidem, ciim nihil aliud fim quam res cogitans, for-
maliter non continentur ; fed quia funt tantum modi
quidam fubftantiae, ego autem fubflantia, videntur in
me contineri pofTe eminenter.
Itaque fola reftat idea Dei, in qua confiderandum
10 eft an aliquid fit quod a me ipfo non potuerit profi-
cifci. Dei nomine intelligo fubfiantiam quandam infi-
nitam, independentem, fumme intelligentem, fumme
potentem, & a qua tum ego ipfe, tum aliud omne, fi
quid aliud extat, quodcumque extat, efi creatum. Quae
r5 fane omnia talia funt ut, quo diligentius attendo,
tanto minus a me folo profela effe poffe videantur.
Ideoque ex antedilis. Deum } neceffario exiftere* efi
concludendum.
Nam quamvis fubftantiae quidem idea in me fit ex
zo hoc ipfo quod fim fubflantia, non tamen idcirco effet
idea fubftantiae infinitae, ciim fim finitus,nifi ab aliqua
fubflantia, quse revera effet infinita, procederet.
Nec putare debeo me non percipere infinitum per
veram ideam, fed tantum per | negationem finiti, ut 49
25 percipio quietem & tenebras per negationem motus
& lucis; nam contra manifefte intelligo plus reali-
tatis effe in fubflantia infinita quam in finita, ac
proinde priorem quodammodo in me effe perceptio-
nem infiniti quam finiti, hoc eft Dei quam mei ipfius.
3o Qua enim ratione intelligerem me dubitare , me
 zamisli trajanja i broja, koje onda mogu prenijeti na bilo
koje druge stvari. Sve pak ostale od kojih se sastoje
zamisli tjelesnina, naime: protenost, oblik, poloaj i
gibanje, oblikovno u meni nisu sadrane, jer nisam nita
5 drugo nego tek stvar to misli; nego budui tek stanoviti
oblici sunosti, a ja sam sunost, ini se da mogu biti u
meni poglavito.
Preostaje tako jedina zamisao Boga, o kojoj treba
razmotriti ima li u njoj togod to nije moglo potei od
10 mene samog. Pod Bojim imenom razumijevam sta
novitu sunost to je beskonana, neodvisna i vrhunski
razumna, vrhunski mona i koja je stvorila kako mene
sama tako i sve ostalo to postoji, ako togod ostalo
postoji. A sve su te stvari doista takve te -prom islim li
15 pomnije - sve mi se manje ini da su mogle potei od
mene samog. Stoga iz svega to je dosad reeno treba
zakljuiti da B og nuno opstoji.
Je r iako je u meni zamisao sunosti zbog samog toga
to sam sunost, ipak - budui sam sam konaan - ne bi
20 bilo zamisli beskonane sunosti, da ona ne potjee od
neke druge sunosti koja je istinski beskonana.
A ne trebam ni misliti kako shvaam beskonano
ne s pom ou istinske zam isli, nego tek nijekanjem
konanoga, kao to shvaam m irovanje i tam u nije-
25 kanjem gibanja i svjetlosti; naprotiv, oito razu
m ijevam da je vie stvarnosti u beskonanoj nego
u konanoj sunosti, pa je stoga u m eni nekako
prvotnija predodba o beskonanom nego o ko
nanom , to jest: o B ogu nego o meni samom. Je r, ko-
30 im bih drugim nainom razum io da dvojim , da e-
 cupere, hoc eft, aliquid mihi deeffe, & me non effe
omnino perfedum, fi nulla idea entis perfedioris in
me effet, ex cujus eomparatione defedus meos agnof-
cerem ?
Nec dii poteft hane forte ideam Dei materiali- 5
ter falfam effe, ideoque a nihilo effe poffe, ut paulo
ante de ideis caloris & frigoris, & fimilium, animad-
v e rti; nam contra, cum maxime clara & diftinda fit,
& plus realitatis objedivae quam ulla alia contineat,
nulla eft per fe magis vera, nec in qua minor falfi- 10
tatis fufpicio reperiatur. Eft, inquam, haec idea entis
fumme perfedi & infiniti maxime vera; nam quam|vis
forte fingi poflit tale ens non exiftere, non tamen fingi
poteft ejus ideam nihil reale mihi exhibere, ut de
50 idea | frigoris ante dixi. Eft etiam maxime clara & i 5
diftinda ; nam quidquid clare & diftinde percipio,
quod eft reale & verum, & quod perfedionem aliquam
importat, totum in ea continetur. Nec obftat quod
non comprehendam infinitum, vel quod alia innu-
mera in Deo fint, quse nec comprehendere, nec forte 20
etiam attingere cogitatione, ulio modo poffum ; eft
enim de ratione infiniti, ut a me, qui fum finitus, non
comprehendatur ; & fufficit me hoc ipfum intelligere,
ac judicare, illa omnia quae clare percipio, & perfedio-
nem aliquam importare fcio, atque etiam forte alia 25
innumera quse ignoro, vel formaliter vel eminenter in
Deo effe, ut idea quam de illo habeo fit omnium quse
in me funt maxime vera, & maxime clara & diftinda.
Sed forte majus aliquid fum quam ipfe intelligam,
omnefque illse perfediones quas Deo tribuo, poten- 3o
tia quodammodo in me funt, etiamfi nondum fefe exe-
lim, to jest: da mi togod manjka i da nisam sasvim
savren, da u meni ne postoji nikakva zamisao sa
vrenijeg bia, iz usporedbe s kojom spoznajem svoje
nedostatke?

Isto se tako ne moe rei kako je moda ta zamisao o Bogu 5

tvarno lana, te da stoga moe poljecati od nita, kao to sam
maloprije primijetio o zamislima topline i hladnoe i slinom;
naprotiv, poto je najjasnija i najodjelitija i sadri vie pred
metne stvarnosti od bilo koje druge, nije od nje po sebi nijedna
istinitija, niti se u bilo kojoj drugoj nalazi manje sumnje zbog 10
lanosti. Posve je istinita - kaem - ta zamisao bia naj-
savrenijeg i beskonanog; jer ma koliko se moglo izmiljati da
takvo bie ne opstoji, ipak se ne moe hiniti da njegova zamisao
ne predstavlja meni togod stvarna, kao to prije rekoh o
zamisli hladnoe. Ona je naime i najjasnija i najodjelitija; jer 15
to god zahvaam jasno i odjelito, to god je stvarno i istinito, i
to god donosi kakvo savrenstvo, sve je to u njoj sadrano. A
ne smeta ni to j a ne shvaam beskonano ili pak to se u Bogu
nalaze druge nebrojene stvari koje nikako ne mogu ni shvatiti
niti moda na bilo koji nain dosegnuti miljenjem; u samoj je 20
naravi beskonanoga da ga ja - koji sam konaan - ne mogu
shvatiti; i dostaje mi da samo to razumijem, pa da sudim kako
sve one stvari koje jasno zahvaam i koje donose kakvo
savrenstvo, a moda i bezbrojne druge o kojima ne znam,
nalaze se bilo oblikovno bilo poglavito u Bogu, da zamisao 25
koju o njemu imam bude najistinitija, najjasnija i naj
odjelitija od svih koje su u meni.

A li moda sam ja neto vie nego to sam razumijevam

i sva ona savrenstva koja pripisujem Bogu nekako su
kao mogunost u meni, iako se jo nisu izluila niti 30
 rant, neque ad atum reducantur. Experior enim jam
cognitionem meam paulatim au geri; nec video quid
obftet quo | minus ita magis & magis augeatur in infi- 51
nitum, nec etiam cur, cognitione fic au&a, non pof-
5 fim ejus ope reliquas omnes Dei | perfetiones ad'i-
pifci ; nec denique cur potentia ad iftas perfe&iones,
fi jam in me eft, non fufficiat ad illarum ideam pro-
ducendam.
Imo nihil horum effe poteft. Nam primo, ut verum
10 fit cognitionem meam gradatim augeri, & multa in
me effe potentia quse adu nondum funt, nihil tamen
horum ad ideam Dei pertinet, in qua nempe nihil
omnino eft potentiale; namque hoc ipfum, gradatim
augeri, certiffimum eft imperfelionis argumentum.
15 Preeterea, etiamfi cognitio mea femper magis & ma
gis augeatur, nihilominus intelligo nunquam illam
idcirco fore atu infinitam, quia nunquam eo deve-
nietur, ut majoris adhuc incrementi non fit capax;
Deum autem ita judico effe atu infinitum, ut nihil
20 ejus perfetioni addi poffit. A c denique percipio effe
objetivum ideae non a folo effe potentiali, quod pro-
prie loquendo nihil eft, fed tantummodo ab atuali
five formali poffe produci.
|Neque profeto quicquam eft in his omnibus, quod 52
25 diligenter attendenti non fit lumine naturali mani-
feftum; fed quia, cum minus attendo, & rerum fenfi-
bilium imagines mentis aciem excgecant, non ita facile
recordor cur idea entis me perfetioris neceffario ab
ente aliquo procedat quod fit revera perfetius, ulte-
 svela na in. V e doivljavam kako moja spoznaja
pomalo raste; i ne vidim to prijei da tako sve vie i vie
raste do beskonanosti, niti pak - kad se tako poveala
spoznaja - zato ne bih njome mogao dosei sva ostala
5 Boja savrenstva; ni napokon zato mogunost za ista
savrenstva, ako je u meni, ne bi dostajala da proizvede
zamisao o njima.

Sam o, ni jedno od toga ne moe biti. Jer, prvo,

premda je istina da se moja spoznaja postupno pove
lo ava i da su u meni mnoge stvari kao mogunost (koje
jo nisu postale in), ipak nijedna od njih ne pripada
zamisli Boga, u kojoj zaista nita nije samo kao mo
gunost; a samo pak to to se moja spoznaja postepeno
poveava, najsigurniji je dokaz o nesavrenstvu. Osim
15 toga, iako se moja spoznaja uvijek sve vie i vie
poveava, ipak razumijem kako ona stoga nee nikad
postati u inu beskonana, jer nee nikad otii tako
daleko te ne bude sposobna za jo vei porast; Boga pak
smatram toliko beskonanim u inu, da se njegovu
20 savrenstvu ne moe nita dodati. Napokon, uviam da
predmetni bitak zamisli ne moe proizvesti sam mogui
bitak - koji je, pravo reeno, nita - nego samo inid-
beni ili oblikovni bitak.

A doista, u svemu tome nema niega to se ne bi

25 pom njivu pozorniku oitovalo naravnom svjetlou;
ali kad sam manje pozoran i kad slike osjetilnih
stvari zaslijepe otrinu duha, onda se tako lako ne
sjeam zato zam isao bia savrenijeg od mene nu
no p otjee od nekog bia to je zaista savrenije, te
 rius quserere libet an | ego ipfe habens illam ideam
effe poffem, fi tale ens nullum exifleret.
Nempe a quo effem ? A me fcilicet, vel a paren-
tibus, vel ab aliis quibuflibet Deo minus perfe& is;
nihil enim ipfo perfetius, nec etiam seque perfe&um, 5
cogitari aut fingi poteft.
Atqui, fi a me effem, nec dubitarem, nec optarem,
nec omnino quicquam mihi deeffet; omnes enimper-
fediones quarum idea aliqua in me eft, mihi dedif-
fem, atque ita ipfemet Deus effem. Nec putare debeo 10
illa forfan quse mihi defunt difficilius acquiri poffe,
quam illa quse jam in me funt; nam contra, mani-
feftum eft longe difficilius fuiffe me, hoc eft rem five
fubftantiam cogitantem, ex nihilo emergere, quam
53 multarum rerum quas | ignoro cognitiones, quse tan- i5
tum iftius fubftantise accidentia funt, acquirere. Ac
certe, fi majus illud a me haberem, non mihi illa fal-
tem, qu 3e facilius haberi poffunt, denegaffem, fed
neque etiam ulla alia ex iis, quse in idea Dei contineri
percipio; quia nempe nulla difficiliora fadu mihi vi- 20
dentur ; fi quse autem difficiliora fatu effent, certe
etiam mihi difficiliora viderentur, fiquidem reliqua
quse habeo, a me haberem, quoniam in illis potentiam
meam terminari experirer.
Neque vim harum rationum efi'ugio, fi fupponam 25
me forte femper fuiffe ut nunc fum, | tanquam fi inde
fequeretur , nullum exiftentise mese authorem effe
quserendum. Quoniam enim omne tempus vitse in
stoga mi valja dalje istraivati mogu li biti ja sam s
takvom zamisli, ako ne opstoji nikakvo takvo bie.

Naime, po kome ja jesam? Po sebi samome, po

roditeljima ili po bilo emu drugom manje savrenom
od Boga; jer se ni misliti ni izmisliti ne moe nita to je 5
od njega savrenije ili pak jednako savreno.

Ali - doista, da sam po sebi, niti bih dvojio, niti bih

elio, niti bi mi uope bilo to manjkalo; dao bih sebi
sva ona savrenstva od kojih je u meni neka zamisao, i
tako bih sam bio Bog. Niti pak trebam misliti kako je 10
moda tee postii one stvari koje mi manjkaju nego
one koje su ve u meni; naprotiv, oito je kako mnogo
tee bijae da ja, to jest stvar ili sunost to misli,
izronim iz nita, nego da steknem spoznaje o mnogim
stvarima koje ne znam, koje su tek pripadci iste 15
sunosti. I zaista, kad bih po sebi imao ono vie, ne bih
sebi uskratio ne samo one stvari koje je lake stei, nego
ni jednu od onih za koje vidim da su sadrane u zamisli
Boga; jer mi se ini da nita drugo nije tee postii; kad
bi pak neke bilo tee postii, sigurno bi se i meni inile 20
teima (ako bih po sebi imao sve ostale stvari koje
imam), budui da bih spoznao kako u njima prestaje
moja mo.

Isto tako neu izbjei snazi tih razloga ako pretpos

tavim da sam ja moda uvijek bio kakav sam sada, kao 25
da odatle slijedi, kako ne treba traiti nikakva tvorca
moje opstojnosti. Budui da se cijelo vrijeme ivota
 partes innumeras dividi poteft, quarum fingulae a reli-
quis nullo modo dependent, ex eo quod paulo ante
fuerim, non fequitur me nunc debere effe, nifi aliqua
caufa me quafi rurfus creet ad hoc momentum, hoc
5 eft me confervet. Perfpicuum enim eft attendenti ad
temporis naturam, eadem plane vi & adione opus
effe ad rem quam|libet fingulis momentis quibus du- 54
rat confervandam, quaopus effet ad eandem de novo
creandam, fi nondum exifteret; adeo ut confervatio-
10 nem fola ratione a creatione differre, fit etiam unum
ex iis quse lumine naturali manifefta funt.
Itaque debeo nunc interrogare me ipfum, an ha-
beam aliquam vim per quam poffim efficere utegoille,
qui jam fum, paulo poft etiam fim futurus : nam, ciim
15 nihil aliud fim quam res cogitans, vel faltem ciim de
ea tantum mei parte prsecife nunc agam quse eft res
cogitans, fi quae tali vis in me effet, ejus proculdu-
bio confcius effem. Sed & nullam effe experior, & ex
hoc ipfo evidentiffime cognofco me ab aliquo ente a
20 me diverfo pendere.
Forte vero illud ens non eft D eus, fumque vel a
parentibus produdus, vel a quibuflibet aliis caufis
Deo minus perfedis. | Imo, ut jam ante dixi, perfpi
cuum eft tantumdem ad minimum effe debere in caufa
25 quantum eft in effedu; & idcirco, ciim fim res cogi
tans, ideamque quandam Dei in me habens, qualif-
cunque tandem mei caufa affignetur, | illam etiam 55
effe rem cogitantem, & omnium perfedionum, quas
Deo tribuo, ideam habere fatendum eft. Poteftque de
3o illa rurfus quseri, an fit a fe, vel ab alia. Nam fi a
fe, patet ex didis illam ipfam Deum effe, quia nempe,
 moe razdijeliti na nebrojene dijelove, od kojih pojedini
nikako ne ovise od drugih, iz toga to ja malo prije bijah,
ne proizlazi kako i sad trebam biti, ukoliko me kakav
uzrok kao iznova ne stvara za ovaj as, to jest odrava.
5 Oevidno je naime pomnijem promatrau naravi vre
mena da je potrebna sasvim ista sila i djelovanje kako bi
se bilo koja stvar odrala u svim trenucima u kojima
traje, kakvi su potrebni da se naini nova ako jo ne
opstoji; jer da se odravanje razlikuje od stvaranja samo
10 u razumu, neto je od onoga to se oituje po naravnoj
svjetlo sti.
I tako, sad moram samog sebe pitati, imam li kakvu
silu s pomou koje mogu postii da i malo poslije budem
onaj isti koji sam sad: jer - kad ve nisam nita drugo
15 nego stvar to misli, ili se barem sada tono bavim onim
dijelom sebe koji je stvar to misli - bude li u meni takve
sile, nedvojbeno bih je postao svjestan. A li kako doz-
najem da nikakave takve sile nema, iz samog toga
najbjelodanije spoznajem kako ovisim od nekog drugog
20 bia koje je razliito od mene.
M oda zaista to bie i nije Bog, pa su me proizveli
ili roditelji ili pak kakvi drugi uzroci manje savreni od
Boga. Samo, kao to ve prije rekoh, oigledno je kako
u uzroku treba biti najmanje toliko stvarnosti koliko je
25 u uinku; i stoga, kako sam stvar to misli i u sebi imam
nekakvu zamisao Boga, kakav god mi se uzrok pripi
sao, i on e biti stvar to misli, te se mora dopustiti da
ima zamisao svih savrenstava koja pripisujem Bogu.
O tom se uzroku moe opet pitati postoji li po sebi ili
30 po neem drugom. Postoji li po sebi samom, iz re
enog je jasno da je on sam Bog; jer zaista, budu-
 cum vim habeat per fe exiftendi, habet proculdubio
etiam vim poffidendi adu omnes perfediones quarum
ideam in fe habet, hoc eft omnes quas in Deo effe
concipio. Si autem fit ab alia, rurfus eodem modo de
hac altera quaeretur, an fit a fe, vel ab alia, donec tan- 5
dem ad caufam ultimam deveniatur, quse erit Deus.
Satis enim apertum eft nullum hic dari poffe pro-
greffum in infinitum, praefertim cum non tantum de
caufa, quse me olim produxit, hic agam, fed maxime
etiam de illa quse me tempore prsefenti confervat. 10
Nec fingi poteft plures forte caufas partiales ad me
efficiendum concurriffe, & ab una ideam unius ex
perfedionibus quas Deo tribuo, ab alia ideam alterius
me accepiffe, adeo ut omnes quidem illse perfediones
alicubi in univerfo reperiantur, fed non omnes fimul 15
56 | jundse | in uno aliquo, qui fit Deus. Nam contra, uni-
tas, fimplicitas, five infeparabilitas eorum omnium
quae in Deo funt, una eft ex prsecipuis perfedionibus
quas in eo effe intelligo. Nec certe iftius omnium ejus
perfedionum unitatis idea in me potuit poni ab ulla 20
caufa, a qua etiam aliarum perfedionum ideas non
habuerim : neque enim efficere potuit ut illas fimul
jundas & infeparabiles intelligerem, nifi fimul effe-
cerit ut qusenam illse effent agnofcerem.
Quantum denique ad parentes attinet, ut omnia 25
Vera fint quse de illis unquam putavi, non tamen pro-
fedo illi me confervant, nec etiam ulio modo me,
quatenus fum res cogitans, effecerunt; fed tantum
difpofitiones quafdam in ea materia pofuerunt, cui
me, hoc eft mentem, quam folam nunc pro me acci- 3o
i posjeduje sposobnost opstojati sam po sebi, ima
nedvojbeno i snagu posjedovati inom sva ona sa
vrenstva o kojima ima u sebi zamisao, to jest sva ona
za koja poimam da su u Bogu. Ako je po neem drugom,
treba opet i o tome drugome istraiti na isti nain da li 5
jest po sebi ili po neemu drugom, sve dok se tako ne
doe do posljednjeg uzroka, koji e biti Bog.
A dostatno je jasno kako ovdje ne moe biti napretka
do u beskonanost, osobito zbog toga to se ne bavim
uzrokom koji me je nako bio proizveo, nego uglavnom 10
onim to me odrava u sadanjem vremenu.
Isto se tako ne moe izmisliti da se nekoliko dje
lominih uzroka steklo radi moje tvorbe i da sam od
jednog primio zamisao jednog od savrenstva koja
pripisujem Bogu, od drugog zamisao drugog, tako to 15
se sva ta savrenstva nalaze negdje u svemiru, ali se ne
nalaze sva ujedno spojena u jednom koji je Bog. Jer,
jedinstvo, jednostavnost ili nerazdvojivost svega onog
to je u Bogu - jedno je od glavnih savrenstava za koja
razumijevam da su u njemu. I svakako zamisao o istom 20
jedinstvu svih njegovih savrenstava nije mogao u meni
usaditi nikakav drugi uzrok od kojeg ne bih imao i
zamisli o ostalim savrenstvima: niti bi pak mogao
postii da ih razumijevam kao ujedno spojena i ne
razdvojiva, ukoliko istodobno ne bi uinio da spoznam 25
i kakva su ona.
V

Sto se pak tie roditelja, pa da i jesu istinite sve one stvari

koje sam ikad o njima mislio, ne samo da me oni zaista ne
odravaju, nego me nikakvim nainom i ne proizvedoe
koliko sam stvar koja misli; nego su samo stavili stanovite 30
sklonosti u onu tvar u kojoj se, kako sam sudio, nalazim ja,
to jest duh, kojeg sad jedinog uzimam kao sebe sama.
 pio, ineffe judicavi. A c proinde hic nulla de iis diffi-
cultas effe poteft; fed omnino eft concludendum, ex
hoc folo quod exiftam, qusedamque idea entis per-
fediffimi, hoc eft Dei, in me fit, evidentiffime demon-
5 ftrari Deum etiam exiftere.
Supereft tantum ut | examinem qua ratione ideam 57
iftam a Deo accepi; neque enim illam fenfibus haufi,
nec unquam non expedanti mihi advenit, ut folent
rerum fenfibilium idese, cum iftse res externis fen-
10 fuum organis occurrunt, vel occurre|re videntur; nec
etiam a me effita eft, nam nihil ab illa detrahere,
nihil illi fuperaddere plane poffum; ac proinde fuper-
eft ut mihi fit innata, quemadmodum etiam mihi eft
innata idea mei ipfius.
15 Et fane non mirum eft Deum, me creando, ideam
illam mihi indidiffe, ut effet tanquam nota artificis
operi fuo impreffa; nec etiam opus eft ut nota illa fit
aliqua res ab opere ipfo diverfa. Sed ex hoc uno quod
Deus me creavit, valde credibile eft me quodam-
ao modo ad imaginem & fimilitudinem ejus fatum effe,
illamque fimilitudinem, in qua Dei idea continetur, a
me percipi per eandem facultatem, per quam ego
ipfe a me percipior : hoc eft, dum in meipfum mentis
aciem converto, non modo intelligo me effe rem in-
25 completam & ab alio dependentem, remque ad ma
jora & majora five meliora indefinite afpijrantem; fed 58
fimul etiam intelligo illum, a quo pendeo, majora ifta
omnia non indefinite & potentia tantum, fed reipfa
infinite in fe habere, atque ita Deum effe. Totaque
30 vis argumenti in eo eft,quod agnofcam fieri non poffe
 Tako tu s tima stvarima ne moe biti nikakve potekoe;
nego uope treba zakljuiti da ve samo zbog toga to
opstojim i u meni je stanovita zamisao najsavrenijeg
bia, to jest Boga, najbjelodanije se dokazuje da i Bog
5 opstoji.
Preostaje tek da istraim kojim sam nainom primio
istu zamisao od Boga; nisam je primio osjetilima, niti mi
je pak pridola dok je nisam oekivao, kao to obiavaju
zamisli osjetilnih stvari, kad se iste stvari vanjskim
10 oruima osjetila dogaaju ili se tako tek ini; niti sam
je pak ja sam izmislio, jer njoj ne mogu nita ni oduzeti
niti joj dodati; preostaje stoga da mi je ona priroena
isto tako kao to mi je priroena i zamisao mene sa
moga.
15 I uistinu nije udo to je Bog, stvarajui mene, stavio
u mene tu zamisao da bude poput znaka tvoreva
utisnuta u njegovu tvorevinu; i nije potrebno da taj znak
bude stvar razliita od same tvorevine. Ali iz toga
jedinog to je mene Bog stvorio, veoma je vjerojatno
20 da sam stvoren nekako prema liku i slinosti njegovoj
i da tu slinost, u kojoj je sadrana zamisao Boga, mogu
shvatiti istom onom sposobnou kojom sam sebe sa
ma shvaam: to jest, kad otrinu uma okrenem prema
sebi samome, ne samo to razumijevam kako sam stvar
25 nepotpuna i ovisna o drugome, stvar to neodree
no tei veemu ili boljemu, nego istodobno razumi
jevam kako onaj o kojem ovisim u sebi ima sve te
vie stvari, i to ne neodreeno i tek kao mogunost,
nego stvarno i beskonano, i da jest Bog. I sva snaga
30 dokaza je u tome to spoznajem kako je nemogue
 ut exiftam tali natura qualis fum, nempe ideam Dei
in me habens, nifi revera Deus etiam exifteret, Deus,
inquam,ille idem cuius idea in me eft, hoc eft, habens
omnes illas perfetiones, qua?s j ego non comprehen-
dere, fed quocunque modo attingere cogitatione pof- 5
fum, & nullis plane defetibus obnoxius. Ex quibus
fatis patet illum fallacem effe non poffe; omnem enim
fraudem & deceptionem a defetu aliquo pendere,
lumine naturali manifeftum eft.
Sed priufquam hoc diligentius examinem, fimulque 10
in alias veritates quee inde colligi poffunt inquiram,
placet hic aliquandiu in ipfius Dei contemplatione
immorari, ejus attributa apud me expndere, & im-
menfi hujus luminis pulchritudinem, quantum cali-
gantis ingenii mei acies ferre poterit, intueri, admi- i5
59 |rari, adorare. Ut enim in hac fola divinse majeftatis
contemplatione fummam alterius vitse foelicitatem
confiftere fide credimus, ita etiam jam ex eadem, licet
multo minus perfeta, maximam, cujus in hac vita
capaces fimus, voluptatem percipi poffe experimur. 20

M e d ita tio IV.

De vero & falfo.

Ita me his diebus affuefeci in mente a fenfibus

abaucenda, tamque accurate animadverti perpauca
da opstojim ovakve naravi kakve sam, naime: imajui u
sebi zamisao Boga, a da zaista ne opstoji i Bog, Bog -
kaem - onaj isti kojega je zamisao u meni, to jest onaj
koji ima sva ona savrenstva koja ja ne mogu u cijelosti
shvatiti ali ih mogu nekako dosei miljenjem, i koji nije 5
podloan nikakvim nedostacima. Po tima je dovoljno
jasno da on ne moe biti varljiv; jer po naravnoj svjetlosti
je oito da svaka la i prijevara ovise o nekom nedostat
ku.
Ali prije nego to to paljivije istraim, te isto tako 10
ispitam ostale istine koje se tu mogu nai, ini mi se
prikladnim prepustiti se ovdje unekoliko motrenju
samoga Boga, odvagnuti kod sebe sve njegove pridjev-
ke, te promatrati, veliati i slaviti divotu neizmjerne
svjetlosti koliko to bude uzmogla zaslijepljena otrina 15
mojega duha. Budui da po vjeri vjerujemo kako se
najvie blaenstvo drugoga ivota sastoji tek u takvom
motrenju boanskog velianstva, pokuajmo sad osjetiti
u istome, pa i nek je mnogo manje savreno, najviu
nasladu za koju smo sposobni u ovom ivotu. 20

IV. R a z m i l j a n j e

O istinitome i lanome

Toliko sam se ovih dana navikao oslobaati svoj duh

od osjetila i tako sam tono shvatio kako je malo onoga
 effe quse de | rebus corporeis vere percipiantur, m ul-
toque plura de mente hum ana, multo adhuc plu ra de
Deo cogn ofci, ut jam abfque u lla difficultate cogita-
tionem a rebus im aginabilibus ad in telligibiles tan-
5 tum, atque ab omni m ateria fecretas, convertam . Et
fane m ulto m agis diftintam habeo ideam mentis hu-
manse, quatenus eft res cogitans, non extenfa in lon-
gum , latum , & profunjdum, nec aliud quid a corpore ea
habens, quam ideam u lliu s rei corporese. Cum que
io attendo me dubitare, five effe rem incom pletam &
dependentem, adeo clara & diftin& a idea entis inde-
pendentis & com pleti, hoc eft Dei, mihi o ccu rrit; &
ex hoc uno quod tali idea in me fit, five quod ego
ideam illam habens exiftam , adeo m anifefte concludo
15 Deum etiam exiftere, atque ab illo fingulis m om entis
totam exiftentiam meam dependere, ut nihil evi-
dentius, nihil certius ab humano ingenio cognofci
poffe confidam . Jam q u e videre videor aliquam viam
per quam ab ifta contem platione veri Dei, in quo
20 nempe funt omnes thefauri fcientiarum & fapientiae
abfconditi, ad cseterarum rerum cognitionem deve-
niatur.
In prim i enim agnofco fieri non poffe ut ille me
unquam fa lla t; in omni enim fallacia vel deceptione
25 aliquid im perfelio|nis rep eritu r; & quam vis poffe fal-
lere, nonnullum effe videatur acum inis aut potentiae
argum entum , proculdubio velle fallere, vel m alitiam
(vel im becillitatem teftatur, nec proinde in Deum 61
cadit.
3o Deinde experior quandam in me efie judicandi fa-
cultatem , quam certe, ut & reliqua om nia quae in me
 to se istinski zahvaa od tjelesnina, dok je mnogo vie
onih stvari koje se doznaju o ljudskom duhu - a jo vie
o Bogu - da u sad bez ikakve tekoe skrenuti miljenje
od zamiljotina na one stvari koje su samo razumljive,
5 odvojene od svake tvari. I zaista imam mnogo odjelitiju
zamisao ljudskog duha, ukoliko je stvar to misli, to nije
pretegnuta u duinu, irinu i dubinu, niti ima bilo to
drugo od tijela, od zamisli o bilo kojoj tjelesnini. I kako
razmatram da dvojim, ili da sam stvar nepotpuna i
10 zavisna, objavljuje mi se jasna i odjelita zamisao bia
nezavisnog i potpunog, to jest Boga; i po tome jednom
to je takva zamisao u meni ili to opstojim imajui takvu
zamisao, bjelodano zakljuujem i da Bog opstoji i da o
njemu ovisi cijela moja opstojnost svakog pojedinog
15 trena, tako te vjerujem kako se ljudskim duhom ne moe
spoznati nita ni bjelodanije ni pouzdanije. I sad mi se
ini kako nazirem onaj put kojim e se doi od istog
motrenja istinskoga Boga, u kojem su naime skrivena
sva blaga znanosti i mudrosti, do spoznaje o ostalim
20 stvarima.

Prvo pak spoznajem kako je nemogue da on mene

obmane; jer u svakoj obmani ili prijevari otkriva se neko
nesavrenstvo; i koliko god se moglo initi kako je
obmanjivanje znak otroumlja ili moi, nema nikakve
25 sumnje da htjeti obmanuti svjedoi ili o zloi ili o
slabosti, te stoga u Bogu nema obmane.

Uviam zatim kako je u meni stanovita sposobnost

prosudbe koju sam - upravo kao i sve ostalo to je u meni -
 funt, a Deo accep i; cum que ille nolit me fallere, talem
p ro fe d o non dedit, ut, dum ea re d e utor, poffim un-
quam errare.
N ec ullum de hac re dubium fupereffet, nifi inde fe-
qui videretur, me igitu r errare nunquam p o ffe ; nam fi 5
quodcunque in me eft, a Deo habeo, nec ullam ille
mihi dederit errandi facultatem , non videor poffe un-
quam errare. A tque ita prorfu s, quam diu de Deo tan
tum co g ito , totufque in eum me con verto, nullam
erroris aut falfitatis caufam deprehendo; fed,poftm o- 10
dum ad me reverfu s, experior me tam en innum eris
erroribus effe obnoxium , quorum caufam inquirens
anim adverto non tantum Dei, five entis fumme per-
fe d i, realem & pofitivam , fed etiam , ut ita loquar, ni-
hili, five ejus quod ab omni p erfed io n e fumme abeft, i5
negativam quandam ideam mihi obverfari, & me tan-
62 quam medium quid inter Deum & n ih il, five in[ter
fummum ens & non ens ita effe conftitutum , ut, qua-
tenus a fum m o enj te fum creatus, nihil quidem in me
fit, per quod fallar aut in errorem inducar, fed qua- 20
tenus etiam quodam m odo de nihilo, five de non ente,
participo, hoc eft quatenus non fum ipfe fummum
ens, defuntque mihi quam plurim a, non adeo mirum
effe quod fallar. A tque ita certe intelligo errorem , qua-
tenus error eft, non effe quid reale quod a Deo depen- 25
deat, fed tantum m odo effe d efed u m ; nec proinde ad
errandum mihi opus effe aliqua facultate in hunc fi-
nem a Deo tributa, fed contingere ut errem , ex eo
quod facu ltas verum judicandi, quam ab illo habeo,
non fit in me infinita. 3o
Verum tam en hoc nondum omnino fatisfacit; non
primio od Boga; i budui me on ne eli obmanuti, takvu
mi zaista nije dao da bih njome ikad mogao pogrijeiti,
sve dok se njome pravo sluim.
A ne bi bilo nikakve dvojbe o toj stvari, kad se ne bi
inilo da odatle slijedi kako ja stoga ne mogu nikad 5
pogrijeiti; jer ako od Boga imam sve to je u meni i ako
mi nije dao nikakvu sposobnost grijeenja, ne ini se da
bih ikad mogao pogrijeiti. I upravo sve dotle dok samo
o Bogu mislim, i sav se okreem prema njemu, ne
nalazim nikakva uzroka pogreke ili lanosti; ali, tek to 10
se okrenem prema sebi, otkrivam kako sam podloan
nebrojenim pogrekama, kojima istraujui uzrok
opaam da se meni ne pojavljuje samo zamisao Boga,
ili bia to je najsavrenije - koja je stvarna i jesna -
nego, da tako kaem, i zamisao o nita, ili o onome to 15
je najudaljenije od nekog savrenstva, to jest stanovita
nijena zamisao, i tako sam nekako nainjen kao
sredina izmeu Boga i nita, ili izmeu najvieg bia i
nebia, tako te ukoliko sam stvoren od najvieg bia,
niega u meni nema po emu bih se varao ili grijeio, ali 20
pak ukoliko nekako sudjelujem u nita, ili u nebiu, to
jest: ukoliko nisam samo najvie bie, manjkaju meni
mnoge stvari, pa onda nije ni udo to se varam. Isto
tako, jasno razumijevam da pogreka, ukoliko je
pogreka, nije nita stvarno to ovisi o Bogu, nego je tek 25
nedostatak; a nije meni da bih pogrijeio ni potrebna
neka sposobnost dana u tu svrhu od Boga, nego se
dogaa da grijeim zbog toga to sposobnost prosudbe
istine, koja mi je od Njega dana, u meni nije be
skonana. 30
Ipak, to jo posve ne zadovoljava; jer pogreka nije
 enim error eft pura negatio, fed privatio, five carentia
cujufdam cognitionis, quse in me quodammodo effe
deberet; atque attendenti ad Dei naturam non videtur
fieri poffe, ut ille aliquam in me pofuerit facultatem ,
quse non fit in fuo genere p e rfe d a , five quae aliqua
fibi debita p erfed io n e fit privata. Nam fi, quo | peri-
tior eft artifex; eo p e rfe d io ra opera ab illo proficif-
cantur, quid poteft a fum m o illo rerum omnium con-
ditore fa d u m effe, quod non fit om nibus num eris
abfolutum ? Nec dubium eft quin potuerit Deus me
talem creare, ut nunquam fa lle re r; nec etiam du
bium eft quin velit fem per id quod eft optimum :
anne | ergo m elius eft me falli quam non falli ?
Dum haec perpendo attentius, occurrit prim o non
mihi effe m irandum , fi qusedam a Deo fiant quorum ra-
tiones non in telligam ; nec de ejus exiftentia ideo effe
dubitandum , quod forte qusedam alia effe experiar,
quse q u a revel quom odo ab illo fa d a fin t non compre-
hendo. Cum enim jam fciam naturam meam effevalde
infirmam & lim itatam , Dei autem naturam effe im -
m enfam , incom prehenfibilem , infinitam, ex hoc fatis
etiam fcio innum erabilia illum poffe quorum caufas
ignorem ; atque ob hane unicam rationem totum illud
caufarum g en u s,qu od a fine peti folet, in rebus P h y-
ficis nullum ufum habere exiftim o; non enim abfque
tem eritate | me puto pofle inveftigare fines Dei.
O ccu rrit etiam non unam aliquam creaturam fep a-
ratim , fed omnem rerum univerfitatem effe fp e d a n -
dam, quoties an opera Dei p e rfe d a fint inquirim us;
quod enim forte non im m erito, fi folum effet, valde
 isti nijek, nego je lienost ili nedostatnost stanovite
spoznaje koja bi nekako trebala biti u meni; a uzevi u
obzir Boju narav ne ini se moguim da bi on pridao
meni kakvu sposobnost koja nije savrena u svojem
5 rodu, ili koja je liena kojeg njojzi potrebna savrenstva.
Jer, ako je tono da to je savreniji tvorac to od njega
proizlazi savrenija tvorevina, kako moe onda onaj
najvii stvoritelj svih stvari nainiti neto to nije
savreno u svim svojim svojstvima?! Nema dvojbe kako
10 me je Bog mogao stvoriti takvim da nikad ne pogrijeim;
niti pak ima dvojbe u tome da uvijek kani ono to je
najbolje: je li stoga bolje da se varam nego da se ne
varam?
Ali kad o tome paljivije rasudim, dolazi mi na um
15 kako se ne trebam uditi to postoje od Boga uinjene
stvari kojima razloge ne razumijevam; isto tako ne treba
dvojiti o njegovoj opstojnosti, jer moda spoznajem
kako i neke druge stvari postoje, o kojima takoer ne
shvaam zato i kako ih je nainio. Jer kad ve znam
20 kako je moja narav slabana i ograniena, dok je narav
Boja neizmjerna, neshvatljiva, beskonana, iz samog
toga dostatno doznajem kako su njemu mogue
bezbrojne stvari o uzrocima kojih nita ne znam; i zbog
toga jedinog razloga mislim kako u naravnim stvarima
25 nita ne vrijedi sav onaj rod uzroka koji se izvlai iz
svrhe; a isto tako bez lakoumlja ne mogu ni pomisliti da
se mogu istraiti svrhe Boje.
Dalje mi dolazi u pamet - kad god istraujemo koliko su
savrena Boja djela - kako stvorove ne treba promatrati
30 posebice, nego valja pregledati svu openitost stvari; jer
ako je stvar izdvojena - moda i ne nezaslueno - init
 im perfed um videretur, ut habens in mundo rationem
partis eft p e rfe d iflim u m ; & q u am vis,ex quo de om ni-
bus volui dubitare, nihil adhuc praeter me & Deum
exiftere certo cognovi, non pofTum tam en, ex quo im-
menfam Dei potentiam anim adverti , negare quin 5
m ulta alia ab illo fa d a fint, vel faltem fieri pof|fint,
adeo ut ego rationem partis in rerum univerfitate ob-
tineam.
Deinde, ad me propius accedens, & qualefnam fint
errores mei (qui foli im perfetionem aliquam in me 10
arguunt) inveftigans, adverto illos a duabus caufis fi-
mul concurrentibus dependere, nempe a facultate
cognofcendi quse in me eft, & a facultate eligendi,
five ab arbitrii libertate, hoc eft ab in te lle d u & fimul
avo lu n tate. Nam per folum in telled u m percipio tan- i5
65 tum ideas de quibus | judicium ferre pofTum, nec ullus
error proprie d id u s in eo prsecife fic fp ed ato reperi-
tu r; quam vis enim innumerse fortaffe res exiftant,qua-
rum idese nullee in me funt, non tamen proprie illis
privatus, fed negative tantum deftitutus, fum dicendus, 20
quia nempe rationem nullam pofTum afferre, qua pro-
bem Deum mihi m ajorem quam dederit cognofcendi
facultatem dare debuifTe; atque quantum vis peritum
artificem effe in telligam , non tamen ideo puto illum
in fingulis ex fu is operibus omnes p erfed io n es ponere 25
debuifTe, quas in aliquibus ponere poteft. Nec vero
etiam queri pofTum, quod non fatis amplam & per-
fe d a m voluntatem , five arbitrii libertatem , a Deo ac-
ceperim ; nam fane n ullis illam lim itibus circum fcribi
experior. Et quod valde notandum mihi videtur, nulla 3o
e se nesavrenom, dok e biti najsavrenija kao dio
svjetske cjeline; iako sam - po onome to htjedoh dvojiti
o svemu - zasigurno spoznao dosad kako nita ne opstoji
osim mene i Boga, ipak - zbog toga to uvidjeh neizmjer
nu Boju mo - ne mogu zanijekati da je mnoge druge 5
stvorio ili barem mogao stvoriti, kako bih ja time stekao
vrijednost tek jednog dijela u ukupnosti stvari.

Zatim, prilazei blie sebi samomu i istraujui koje su

moje pogreke (koje same dokazuju bilo koje ne-
savrenstvo pri meni) opaam kako one ovise od dva 10
uzroka koji istodobno djeluju, to jest od sposobnosti
spoznavanja koja je u meni i od sposobnosti izabiranja ili
od slobode izbora, naime od razuma i istodobno od volje.
Jer samim razumom zahvaam tek zamisli o kojima mogu
donositi sud, i tako promatrano nema u njemu nikakve 15
pogreke; iako moda postoje nebrojene stvari o kojima
u meni nema nikakve zamisli, ipak ne mogu rei da sam
njih lien, nego samo nijeno - kako mi nedostaju, jer
ne mogu zaista navesti kakav razlog kojim bih dokazao
kako je Bog meni trebao dati veu sposobnost spoznava- 20
nja nego to mi je dao; i ma koliko ga razumio kao vina
umjetnika, ipak ne mislim da je on trebao u pojedina od
svojih djela staviti sva savrenstva koja u neka djela moe
staviti. Isto se tako ne mogu poaliti da od Boga nisam
primio dostatno iroku i savrenu volju, ili slobodu izbora; 25
jer doista doivljavam kako je ne sputavaju nikakve
ograde. I to mi se jo ini veoma znatnim, nema u
 alia in me funt | tam perfeta aut tanta, quin intelli-
gam perfetiora five m ajora adhuc effe poffe. Nam fi,
exem pli caufa, facultatem intelligendi confidero, fta-
tim agnofco perexiguam illam & valde finitam in me
5 effe, fim ulque altejrius cujufdam m ulto m ajoris, imo 66
maxim2e atque infinitse, ideam form o, illam que ex hoc
ipfo quod ejus ideam form are poffim , ad Dei naturam
pertinere percipio. Eadem ratione, fi facultatem recor-
dandi vel im aginandi, vel quallibet alias exam inem ,
io nullam plane invenio, quam non in me tenuem & cir-
cum fcriptam , in Deo im m enfam , effe intelligam . Sola
eft voluntas, five arbitrii libertas, quam tantam in me
e xp erio r,u t nullius m ajoris ideam apprehendam ; adeo
ut illa prsecipue fit, ratione cuju s im aginem quandam
15 & fim ilitudinem Dei me referre in telligo. Nam quam -
vis m ajor abfque com paratione in Deo quam in me
fit, tum ratione cognitionis & potentiae quae illi ad-
juntse funt, redduntque ipfam m agis firmam & effi-.
cacem , tum ratione o b je d i, quoniam ad plura fe ex-
20 tendit, non tam en, in fe fo rm a lite r & prsecife fp ed ata,
m ajor vid etu r; quiatantixm in eo confiftit, quod idem
vel facere vel non facere (hoc eft affirm are vel negare,
profequi vel fugere) poffimus, vel potius in eo tantiim,
quod ad id quod J| nobis ab in te lle d u proponitur affir- 67
25 mandum vel negandum , five profequendum vel fu-
gien d u m ,ita feram ur, ut a n ulla vi externa nos ad id
determ inari fentiam us. Neque enim opus eft me in
utram que partem ferri poffe, ut fim liber, fed contra,
quo m agis in unam propendeo, five quia rationem
 meni ni jedne druge stvari koja bi bila tako savrena
ili velika, a da ne bih mogao zamisliti da moe biti jo
savrenija i jo vea. Jer ako, prim jera radi, raz
motrim sposobnost razumijevanja, odmah priznajem
5 kako je ona u meni prem alena i veoma konana, ali
istodobno oblikujem zamisao jedne druge to je
mnogo vea, ak najvea i beskonana, i ve zbog
samog toga to ja tu zamisao mogu oblikovati, uviam
da ona pripada Bojoj naravi. Isto tako, istraim li
10 sposobnost pamenja ili zamiljanja, ili bilo koju
drugu, ne nalazim ni jedne koja u mene ne bi bila
slabana i ograniena, a u Bogu neizmjerna. Jedina je
volja ona - ili sloboda izbora - koju u sebi otkrivam
tolikom te zamisao ni jedne druge ne mogu zamisliti
15 veom; stoga ja poglavito po njoj razumijevam da sam
stanovita slika i prilika Boja. Jer, iako je ona vea, i
bez ikakve usporedbe, u Bogu nego u meni, kako iz
razloga spoznaje i moi koje su uz nju vezane, i koje
nju ine jaom i djelotvornijom, tako i iz razloga
20 pred m eta, je r se protee na vie stvari, ipak -
prom atrana oblikovno i tono sama po sebi - ne ini
mi se veom, budui je samo u tome to isto moemo
initi ili ne-initi (to jest potvrivati ili nijekati,
slijediti ili izbjegavati), ili prije tek u tome da se
25 mi, pri onome to sam razum predlae za potvrdu
ili nijek, za prihvaanje ili izbjegavanje, ponaamo
tako te ne osjeamo da nas na to nagoni bilo koja
izvanjska sila. A nije potrebno ni da se mogu zano
siti na obje strane, kako bih bio slobodan, ne-
30 go naprotiv: to se vie drim jedne, bilo zbog toga
veri & boni in ea evidenter in telligo, five quia Deus
intim a cogitationis mese ita difponit, tanto liberius
illam e lig o ; nec fane divina gratia, nec n atu ralis co-
gnitio unquam im m inuunt libertatem , fed potius au-
gent & corroborant. Indifferentia autem illa, quam
experior, cum n ulla me ratio in unam partem m agis
quam in alteram im pellit, eft infimus gradus liber-
tatis, & nullam in ea perfetionem , fed tantum modo
in cognitione defetum , five negationem quandam ,
teftatur; nam fi fem per quid verum & bonum fit clare
viderem , nunquam de eo quod effet judicandum vel
eligendum delib erarem ; atque ita, quam vis plane li-
ber, nunquam tam en indifferens effe poffem.
Ex his autem percipio nec vim volen|di, quam a Deo
habeo, per fe fpetatam , caufam effe errorum meo-
rum , eft enim am pliffim a, atque in fuo genere per-
fe t a ; neque etiam vim in telligendi, nam quidquid
in telligo , ciim a Deo habeam ut in telligam , procul
dubio rete in telligo , | nec in eo fieri poteft ut fallar.
Unde ergo nafcuntur mei errores ? Nempe ex hoc uno
quod, cum latiu s pateat voluntas quam intelletus,
illam non intra eofdem lim ites contineo, fed etiam ad
illa quse non in telligo exten do; ad quse cum fit indiffe
rens, facile a vero & bono defletit, atque ita & fallo r
& pecco.
Exem pli cau fa, cum exam inarem hifce diebus an
aliquid in mundo exifteret, atque adverterem , ex hoc
ipfo quod illud exam inarem , evidenter fequi me
exiftere, non potui quidem non judicare illud quod
tam clare in telligebam verum e ffe ; non quod ab ali-
to u njoj bjelodano razumijem razlog istine i dobrote,
bilo zbog toga to je Bog tako ugodio mojim najdubljim
mislima, to je slobodnije izabirem; jer, doista, ni
boanska milost ni naravna spoznaja ne umanjuju
slobodu, nego je dapae uveavaju i osnauju. Dok je 5
ravnoduje koje doivljavam kad me nikakav razlog ne
nagoni na jednu stranu vie nego na drugu, najnii
stupanj slobode, i nije znak nikakva savrenstva u njoj,
nego tek manjka u spoznaji, ili stanovita nijeka; jer ako
bih uvijek jasno vidio to je dobro i istinito, nikad ne bih 10
premiljao kako valja suditi ili to treba izabrati; te tako,
koliko god slobodan, ipak ne bih nikad mogao biti
ravnoduan.
Po tima shvaam kako uzrokom mojih pogreaka ne
moe - uzeta sama za sebe - biti sila volje, koju imam 15
od Boga, jer je sveobuhvatna i savrena u svojoj vrsti; a
ne moe to biti ni sposobnost razumijevanja, jer to god
razumijevam, kako od Boga imam da razumijevam,
nedvojbeno ispravno razumijevam, i nemogue je da se
varam u tome. Odakle onda potjeu moje pogreke? 20
Naravno, jedino od tuda to - dok volja see dalje od
razuma - ne zadravam je u istim granicama, nego je
proteem i na one stvari koje ne razumijem; a kako pri
tome biva ravnoduna, lako odstupa od istinitog i
dobrog, te se tako varam i grijeim. 25
Primjera radi, kad sam ovih dana istraivao postoji
li togod u svijetu, te ustvrdio kako ve po samom tome
to istraujem bjelodano proizlazi da sam postojim,
nisam mogao ne prosuditi da je istinito ono to ta
ko jasno razumijevam; ne stoga to bijah na to nag- 30
 qua vi externa fuerim ad id coatus, fed quia ex m agna
luce in intelletu m agna confequuta eft propenfio in
voluntate, atque ita tanto m agis fponte & libere illud
credidi, quanto m inus fui ad iftud ipfum | indifFerens. 69
5 Nunc autem , non tantum fcio me, quatenus fum res
quaedam eogitan s, exiftere, fed prseterea etiam idea
qusedam naturae corporese mihi obverfatur, contin-
gitque ut dubitem an natura eogitans quse in me eft,
vel potius quse ego ipfe fum , alia fit ab ifta natura cor-
io porea, vel an ambse idem fm t; & fu p p o n o nullam ad-
huc intelletui meo rationem occurrere, quae mihi
unum m agis quam aliud perfuadeat. C erte ex hoc ipfo
fum indifFerens ad utrum libet afiirmandum j vel ne-
gandum , vel etiam ad nihil de ea re judicandum .
15 Q uinim o etiam hsec indifferentia non ad ea tantum
fe extendit de quibus intelletus nihil plane cognofcit,
fed gen eraliter ad om nia quse ab illo non fatis perfpi-
cue eognofeuntur eo ipfo tem pore, quo de iis a volun
tate deliberatur : quantum vis enim probabiles con-
20 jeturae me trahant in unam partem , fola cognitio
quod fmt tantum conjeturae, non autem certse atque
indubitabiles rationes, fufficit ad affenfionem meam
in contrarium im pellendam . Q uod fatis | his diebus 70
fum exp ertu s, ciim illa om nia quse prius ut vera
25 quam m axim e credideram , propter hoc unum quod dc
iis aliquo modo poffe dubitari deprehendiffem , plane
falfa effe fuppofui.
Ciim autem quid verum fit non fatis clare& d iflin te
percipio, fi quidem a judicio ferendo abftineam , cla-
3o rum eft me rete agere, & non falli. Sed fi vel affirmem
vel n egem ,tunc libertate arbitrii non rete u to r; atque
 nan nekom izvanjskom silom, nego zato to od velike
svjetlosti u razumu nastade veliko nagnue volje, te sam
u to to svojevoljnije i slobodnije vjerovao to sam manje
bio ravnoduan prema tome. Sad pako, ne samo to
5 znam kako postojim ukoliko sam stvar to misli, nego mi
se jo javlja neka zamisao tjelesne naravi, pa se dogaa
te dvojim da li je mislea narav koja je u meni, ili koja je
tovie ja sam drugaija od same tjelesne naravi, ili su
obje iste; i predpostavljam kako mojem razumu nije
10 dosad pruen nikakav dokaz koji bi me uvjerio vie u
jedno nego u drugo. Zaista, zbog toga sam ravnoduan
da li da jedno ili drugo potvrdim ili zanijeem, ili da pak
nita ne sudim o toj stvari.

Dapae, ta ravnodunost se ne protee samo na one

15 stvari o kojima razum nita jasno ne spoznaje, nego
uope na sve one koje dostatno jasno ne spoznaje u isto
ono doba kad volja o njima odluuje: koliko me god
naime vjerojatna nagaaja vukla na jednu stranu, sama
spoznaja kako su posrijedi tek nagaanja, a ne sigurni i
20 nedvojbeni razlozi, dostaje da nasuprotno okrene moj
pristanak. To je ono to sam dostatno iskusio ovih dana
kad sam pretpostavio da je jednostavno lano sve ono u
to sam ranije bio vjerovao kao u posve istinito, a samo
na temelju toga to sam otkrio da se o tome moe na
25 neki nain dvojiti.

Ako pak dostatno jasno i odjelito ne uviam to jest

istinito, oito je da ispravno postupam i da se ne varam ako
se usteem donijeti kakav sud. Ali ako togod potvrujem
ili nijeem, onda se ispravno ne sluim slobodom izbora;
 fi in eam partem quae falfa eft me convertam , plane
fa lla r; fi vero alteram am p led ar, cafu quidem ineidam
in veritatem , fed non ideo culpa careb o ,q u ia lum ine
naturali m anifeftum eft perceptionem in telled u s prse-
cedere fem per debere voluntatis determ inationem . 5
A tque in hoc liberi arbitrii non re d o | ufu privatio illa
ineft quse form am erroris c o n ftitu it: privatio, inquam ,
ineft in ipfa operatione, quatenus a me procedit, fed
non in facultate quam a Deo accepi, nec etiam in
operatione quatenus ab illo dependet. 10
Neque enim habeo caufam ullam conquerendi,quod
71 Deus mihi non majolrem vim in telligendi, five non
m ajus lum en naturale dederit quam dedit, quia eft de
ratione in te lle d u s finiti ut m ulta non in telligat, & de
ratione in te lle d u s creati ut fit fin itu s; eftque quod i5
agam gratias illi, qui mihi nunquam quicquam debuit,
pro eo quod largitu s eft, non autem quod putem me
ab illo iis efle privatum , five illum mihi ea abftulifte,
quae non dedit.
Nonhabeo etiam caufam conquerendi,quod volun- 20
tatem dederit latius patentem quam intelledum ; cum
enim voluntas in una tantum re, & tanquam in indivi-
fibili confiftat, non videtur ferre ejus natura ut quic-
quam ab illa demi poflit; & fane quo amplior eft, tanto
majores debeo gratias ejus datori. 25
Nec denique etiam queri debeo, quod Deus mecum
concurrat ad eliciendos illos adus voluntatis, five illa
judicia, in quibus fallor : illi enim alus funt omnino
veri & boni, quatenus a Deo dependent, & major in me
quodammodo perfedio eft, quod illos polfim elicere, Bo
quam j fi non poflem. Privatio autem, in qua fola ratio
pa okrenem li se onoj strani koja je lana, jasno je da se
varam; prigrlim li pak drugu, pogodit u nekim sluajem
istinu, ali time neu biti lien krivice, jer je po naravnoj
svjetlosti bjelodano kako uvid razuma mora uvijek
predhoditi odredbi volje. U toj neispravnoj upotrebi 5
slobodnog izbora nalazi se ona lienost od koje se sastoji
oblik pogreke: lienost je, rei u, u samom djelovanju,
koliko ono potjee od mene, a ne nalazi se u sposobnosti
koju sam primio od Boga, niti pak u djelovanju ukoliko
ono od njega ovisi. 10

Isto tako nemam nikakva razloga aliti se to mi Bog

nije dao veu mo razumijevanja ili to mi nije dao veu
naravnu svjetlost nego to mi je dao, jer je u naravi
konanog razuma da mnoge stvari ne razumije, i jer je
u naravi stvorenog razuma da bude konaan; nego 15
trebam biti zahvalan onomu koji mi nije nikad nita
dugovao, na onome to mi je podario, a ne da mislim
kako me je on ega liio, ili mi je uskratio ono to mi
nije dao.
A nemam razloga aliti se ni zbog toga to mi je dao 20
volju koja dalje dosee od razuma; i jer se volja sastoji
od jedne jedine stvari i jer je nedjeljiva, ini se kako je
njezina narav takva te ne doputa da joj se togod
oduzme; a zapravo, to je ona ira, to veu zahvalnost
dugujem njezinu davatelju. 25
Ne trebam se, napokon, aliti ni zbog toga to Bog
sudjeluje sa mnom u izvedbi onih inova volje, ili
onih sudova, u kojima se varam: ti inovi su openito
istiniti i dobri, utoliko ukoliko ovise o Bogu, i na neki
je nain u meni vie savrenstva to njih mogu izvoditi 30
nego da ne mogu. Lienosti pak, u kojoj je jedino ob-
 form alis falfi[tatis & culpse confiftit, nullo Dei con- 72
curfu indiget, quia non eft res, neque ad illum relata
ut caufam privatio, fed tantumm odo negatio dii de-
bet. Nam fane n ulla im p erfed io in Deo eft, quod mihi
5 libertatem dederit affentiendi vel non affentiendi qui-
bufdam , quorum claram & diftindam perceptionem in
in te lle d u meo non p o fu it; fed proculdubio in me im
perfetio eft, quod ifta libertate non bene u tar, & de
iis, quse non r e d e in telligo, judicium feram . Video ta-
10 men fieri a Deo facile p o tu iffe,u t,etiam fi manerem li-
ber, & cognitionis finitse, nunquam tamen errarem :
nempe fi vel in telled u i meo claram & diftindam per
ceptionem omnium de quibus unquam effem delibera-
turus in d id iffet; vel tantum fi adeo firm iter memorise
15 im preffiffet, de nulla unquam re effe judicandum quam
clare & d iftin de non intelligerem , ut nunquam ejus
poffem oblivifci. Et facile intelligo me, quatenus ra-
tionem habeo totius cujufdam , p erfed iorem futurum
fuiffe quam nunc fum, fi tali a Deo fa d u s effem. Sed
20 non ideo | poffum negare quin m ajor quodammodo 73
p e rfe d io fit in tota rerum univerfitate, quod quaedam
ejus partes ab erroribus im m unes non fint, alise vero
fint, quam fi om nes | plane fim iles effent. Et nullum
habeo ju s conquerendi quod eam me Deus in mundo
25 perfonam fuftinere voluerit,quce non eft omnium prse-
cipua & m axim e p e rfe d a .
A c prseterea, etiam ut non poffim ab erroribus
abftinere priori illo modo qui pendet ab evidenti eo-
rum omnium perceptione de quibus eft deliberandum ,
3o pofftim tam en illo altero qui pendet ab eo tantum,
 likovni uzrok lanosti i grijeha, ne treba nikakva Bojeg
sudionitva, jer nije stvar, i pripisuje li se Bogu kao uzrok
ne treba to ni nazvati lienou, nego tek nijekom. Jer
doista nije nikakvo nesavrenstvo u Bogu zbog toga to
5 je meni podario slobodu pristanka ili nepristanka na
neke stvari o kojima u moj razum nije stavio jasno i
odjelito shvaanje, nego je izvan svake dvojbe ne
savrenstvo u meni zbog toga to se dobro ne sluim tom
slobodom i donosim sud o onim stvarima koje tono ne
10 razumijevam. Vidim kako bi Bog mogao lako uiniti da
se nikad ne varam, iako bih ostao slobodan i ograniene
spoznaje: tj. ili da podijeli mojem razumu jasno i o d jelito
shvaanje svih stvari o kojima bih ikad razmiljao; ili da
tako vrsto utisne u moje pamenje - kako nikad ne bih
15 zaboravio - da ne donosim sud ni o jednoj stvari koju ne
bih razumio jasno i odjelito. I lako shvaam, promatran
kao stanovita cjelina, kako mogao bih biti savrenijim no
to sam sad, kad bi me Bog nainio takvim. Ali ne mogu
stoga nijekati da je nekako vee savrenstvo u cjelokup-
20 nosti svemira zbog toga to su neki od njegovih dijelova
lieni pogreaka, dok drugi nisu, nego da su svi posve
slini. I nemam nikakvo pravo aliti se zbog toga to je
Bog htio da na svijetu postojim kao osoba koja nije od
svega vrsnija i savrenija.

25 Osim toga, ako se ve ne mogu suzdrati od

pogreaka onim prvim nainom, koji ovisi o bjelodanu
shvaanju svih onih stvari o kojima se razmilja,
mogu barem onim drugim, koji ovisi samo od toga da
 quod record er, quoties de rei veritate non liquet, a
judieio ferendo effe abftinendum ; nam , quam vis eam
in me infirm itatem effe experiar, ut non poffim fem per
uni & eidem cognitioni defixus inhserere, poffum ta
men attenta & fsepius iterata m editatione efficere, ut 5
ejufdem , quoties ufus exiget, recorder, atque ita ha-
bitum quem dam non errandi acquiram .
Q ua in re cum m axim a & prsecipua hom inis per-
fe d io confiftat, non parum me hodierna m editatione
74 lucratum effe | exiftim o, quod erroris & falfitatis cau- 10
fam inveftigarim . Et fane nulla alia effe potefh ab ea
quam exp licu i; nam quoties voluntatem in ju d iciis
ferendis ita contineo, ut ad ea tantum fe extendat quse
illi clare & d iftin d e ab in telled u exhibentur, fieri
plane non poteft ut errem , quia om nis clara & dif- i5
tin d a perceptio proculdubio eft aliquid, ac proinde
a nihilo effe non poteft, fed neceffario Deum autho-
rdm habet, Deum, | inquam , illum fumme p erfed u m ,
qujem fallacem effe rep u g n a t; ideoque proculdubio eft
vera. Nec hodie tantum didici quid mihi fit cavendum 20
ut nunquam fa lla r, fed ftmul etiam quid agendum ut
affequar veritatem ; affequar enim illam p ro fe d o , fi
tantum ad om nia quse p e rfe d e intelligo fatis atten-
dam, atque illa a reliquis, quse confufius & obfcurius
apprehendo, lecernam . C ui rei diligenter im pofterum ^5
operam dabo.
se sjetim, kako se ne donosi sud o stvari kad god nije
istina bjelodana; jer, premda sam svjestan slaboe koja
je u meni, da se ne mogu uvijek vrsto drati jedne te
iste spoznaje, ipak mogu postii paljivim i estim
razmiljanjem da se nje prisjetim kadgod ustreba, te 5
tako steknem stanovitu naviku da ne grijeim.

A kako je u tome glavno i najvee ovjekovo

savrenstvo, cijenim da korist od dananjeg razmiljanja
nije malena: time to sam istraio uzrok pogreke i
lanoe. I zaista nita drugo ne moe biti uzrok nego 10
ono to objasnih; jer, kad god pri donoenju sudova
volju tako obuzdavam te se ona pretee samo na ono to
joj je jasno i odjelito razumom podneseno, naprosto ne
mogu pogrijeiti, jer svako jasno i odjelito poimanje
nedvojbeno jest neto, i stoga ne moe biti od nita, 15
nego mu je nuno Bog uzronik, Bog - kaem - onaj
najsavreniji, koji ne moe biti laan; stoga je sud
nedvojbeno istinit. I nisam danas samo nauio ega mi
se valja uvati da nikad ne pogrijeim, nego istodobno i
to mi je initi da postignem istinu; i do nje u zaista 20
doi ako se dostatno drim samo onoga to savreno
razumijevam, a susteem se onih stvari koje poimam
zamreno i nejasno. Na to u ubudue brino paziti.
 De ejjfentia rerum materialium ; & iterum de Deo,
quod exijlat .

M ulta mihi fuperfunt de Dei attributis, m ulta de

5 mei ipfius five m entis mese natura inveftiganda; fed
illa forte alias refum am , jam que nihil m agis urgere
videtur (poftquam anim adverti quid cavendum atque
agendum fit ad affequendam veritatem ), quam ut ex
d u b iis, in quae fu perioribus diebus in cid i, coner
io em ergere, videam que an aliquid certi de rebus m ate-
rialibu s haberi poffit.
Et quidem , priufquam inquiram an aliquae tales res
extra me exiftant, confiderare d ejbeo illarum ideas,
quatenus funt in m ea cogitatione, & videre qusenam
1 5 ex iis fint diftinfoe, qusenam confufge.
Nem pe diflinte im agin or quantitatem , quam vulgo
Philofophi appellant continuam , five ejus quantitatis
aut potius rei quantae extenfionem in longum , lajtum 76
& profundum ; num ero in ea varias partes ; quaflibet
20 iftis partibus m agnitudines, figu ras, fitus, & m otus
lo cales, m otibufque iftis quaflibet durationes affigno.
Nec tantum illa , fic in genere fpelata, mihi plane
nota & perfpeta funt, fed prseterea etiam particu laria
innum era de figu ris, de num ero, de m otu, & fim ili-
25 bus, attendendo percipio, quorum veritas adeo aperta
 O bivstvu tvarnina; i jo jednom
o Bojoj opstojnosti

Ostaje mi istraiti jo mnogo toga o Bojim svoj-

5 stvima, mnogo toga o naravi mene samoga i mojeg duha;
ali time u se pozabaviti moda jednom drugom
zgodom, dok mi se sad nita drugo ne ini preim (poto
sam primijetio ega se treba uvati i to valja initi kako
bi se dolo do istine) nego da se pokuam izbaviti iz
10 dvojba u koje sam bio zapao prolih dana, te da razvidim
moe li se otkriti togod sigurno u tvarninama.
Samo, prije nego to istraim da li neke takve stvari
postoje izvan mene, moram razmotriti njihove zamisli
ukoliko su u mojoj svijesti, i vidjeti koje su od njih
15 odjelite, a koje zbrkane.
Tako, prije svega odjelito zamiljam kolikou, koju
filozofi obino nazivaju stalnom, ili protenost te
kolikoe ili bolje protegnue kakve stvari u duinu,
irinu, dubinu; tu ubrajam razliite dijelove; pa tim
20 dijelovima pripisujem veliine, likove, poloaj i mjesna
gibanja, a tim gibanjima opet bilo koje trajanje.
I nisu te stvari samo tako, openito promatrane, meni
posve poznate i bjelodane, nego - paljivo promatrajui
- poimam i nebrojene pojedinosti o likovima, o broju,
25 o gibanju i slinome, istina o kojima toliko je oita
 eft & natune mese confentanea, ut, dum illa primum
detego, non tam videar aliquid novi addifcere, quam
eorum quse jam ante fciebam rem inifci, five ad ea
prim um advertere, quse dudum quidem in me erant,
licet non prius in illa obtutum m entis convertiffem . 5
Q uodque hic m axim e confiderandum puto, invenio
apud me innum eras ideas quarum dam rerum , quse,
etiam fi extra me fortaffe nullibi exiftant, non tamen
dii pofTunt nihil e ffe ; & quam vis a me quodamm odo
ad arbitrium cogitentur, non tam en a me finguntur, 10
fed fuas habent veras & im m utabiles natura. Ut cum,
77 exem pli | caufa, triangulum im aginor, etfi for|taffe
tali figura nullibi gentium extra cogitationem meam
exiftat, nec unquam extiterit, eft tam en profeto de-
term inata qusedam ejus n atu ra, five effentia, five i5
form a, im m utabilis & seterna, quse a me non effila eft,
nec a mente m ea d ep en d et; ut patet ex eo quod de-
m onftrari poffmt varise proprietates de ifto triangulo,
nempe quod ejus tres anguli fint sequales duobus
retis, quod m axim o ejus angulo maximum latus fub- 20
tendatur, & fim iles, quas velim nolim clare nunc
agnofco, etiam fi de iis nullo modo antea cogitaverim ,
cum triangulum im aginatus fum , nec proinde a me
fuerint effibe.
Neque ad rem attinet, fi dicam mihi forte a rebus 25
externis per organa fenfuum iftam trianguli ideam
adveniffe, quia nem pe corpora triangularem figuram
habentia interdum v id i; poffum enim alias innum eras
figuras excogitare, de quibus n ulla fufpicio effe poteft
quod mihi unquam per fenfus illapfae fint, & tam en 3o
i tako sukladna s mojom naravi, da kad ih prvi put
otkrivani ne ini mi se kako upoznajem togod novo
koliko da se prisjeam onoga to sam prije znao, ili da
tek sad opaam one stvari koje su ve odavno bile u
meni, samo to im prije nisam obratio pozornost svojeg 5
duha.

A ono to je ovdje, mislim, vrijedno najvie pozornos

ti jest kako u sebi otkrivam nebrojene zamisli o
stanovitim stvarima za koje se, premda moda izvan
mene nigdje ne opstoje, ipak ne moe rei da su nita; 10
pa iako o njima nekako svojevoljno mislim, ipak ih ja
nisam izmislio, nego one imaju svoje istinske i nepro
mjenljive naravi. Kao kad, na primjer, zamislim trokut,
onda moda takav lik izvan moje svijesti nigdje na
svijetu ne postoji, niti je postojao, pa ipak posve je 15
odreena njegova narav, ili bivstvo, ili oblik, koji je
nepromjenljiv i vjean, to ja nisam izmislio, i koji ne
ovisi o mojem duhu; kao to proizlazi iz toga da se mogu
dokazati razliita svojstva dotinog trokuta, naime kako
su tri njegova kuta jednaka dvama pravim, kako je 20
nasuprot njegova najveeg kuta najvea stranica i
slino, to sve sad - htio ili ne htio - jasno spoznajem,
ak i ako nikad prije nisam o tome razmiljao kad sam
zamiljao trokut, te to tako nisam izmislio.

Samog se predm eta opet ne tie, ustvrdim li kako 25

mi je moda putem osjetila od izvanjskih stvari
dola ta zamisao trokuta, jer sam naime nekoliko
puta viao tijela trokutnog lika; mogu ja izmisliti
druge n ebrojene likove, o kojim a ne moe biti
nikakve sumnje da su mi ikad doli s pomou osjetila, 30
 varias de iis, non m inus quam de triangulo, proprie-
tates dem onftrare. Quse fane omnes funt vejrse, quan- 78
doquidem a me clare cognofcuntur, ideoque aliquid
funt, non. merum nihil : patet enim illud omne quod
5 verum eft effe aliq u id ; & jam fufe demonftravi illa
om nia quse clare cognofco effe vera. Atque quam'vis
id non de|m onftraffem , ea eerte eft natura mentis mese
ut nihilom inus non poffem iis non aflentiri, faltem
quam diu ea clare p e rc ip io ; meminique me fem per,
o etiam ante hoc tem pus, cum fenfuum o b je d is quam-
maxime inhsererem, ejufm odi veritates, quse nempe
de figur-is, aut num eris, aliifve ad Arithm eticam vel
G eom etriam vel in genere ad puram atque abftradam
Mathefim pertinentibus, evidenter agnofcebam , pro
1? omnium certiffim is habuiffe.
Jam vero fi ex eo folo, quod alicujus rei ideam pof-
fim ex cogitatione m ea deprom ere, fequitur ea omnia,
quse ad illam rem pertinere clare & d iftin de percipio,
revera ad illam pertinere, nunquid inde haberi etiam
20 poteft argum entum , quo Dei exiftentia probetur ?
Certe ejus ideam , nempe entis fumme p e rfe d i, non
m inus apud me invenio, quam j ideam cujufvis figurse 79
aut n u m e ri; nec m inus clare & d iftin de intelligo ad
ejus naturam pertinere ut fem per exiftat, quam id quod
a5 de aliqua figura aut numero demonftro ad ejus figuree
aut num eri naturam etiam pertinere ; ac proinde.
quam vis non om nia, quse fuperioribus hifce diebus
m editatus fum , vera effent, in eodem ad minimum
certitudinis gradu effe deberet apud me Dei exiften-
 pa da ipak uzmognem i o njima, nita manje nego o
trokutu, dokazati razliita svojstva. Svi su ti likovi zaista
istiniti, kad ih jasno spoznajem, te su stoga neto, a ne
jednostavno nita: bjelodano je naime - sve ono to je
5 istinito jest neto; a ve sam dostatno dokazao kako su
istinite sve one stvari koje jasno spoznajem. A da to i
nisam dokazao, takva je zaista narav mojeg duha te ne
mogu ne pristati na njih barem sve dotle dok ih jasno
shvaam; a sjeam se kako sam uvijek ve i prije ovog
10 vremena - kad sam najvie pristajao uz osjetilne pred
mete - bjelodano priznavao kao najsigurnije od svih
ostalih one istine koje pripadaju likovima ili brojevima,
ili ostalim stvarima u aritmetici ili geometriji ili uope
istoj i odmiljenoj matematici.

15 Ako ve samo iz toga to mogu zamisao bilo koje

stvari izvui iz svoje svijesti, proizlazi da sva ona svojstva
za koja jasno i odjelito shvaam kako pripadaju toj
stvari, njoj zaista i pripadaju, zar se odatle ne moe
izvesti i dokaz o Bojoj opstojnosti? Zaista, njegovu
20 zamisao, to jest zamisao najsavrenijeg bia, ne nalazim
u sebi nita manje nego zamisao bilo kojeg lika ili broja;
i nita manje jasno i odjelito razumijevam kako njegovoj
naravi pripada da uvijek opstoji, upravo kao to ono
koje dokazujem o nekom liku ili broju pripada naravi
25 toga lika ili broja; pa i kad ono o emu sam proteklih
dana razmiljao ne bi bilo sve istinito, Boja bi opstoj
nost morala u mene imati barem onaj stupanj sigurnosti
 tia, in quo fuerunt h ad en u s Mathematicae veritates.
Q uan|quam fane hoc prim a fronte non eft omnino
perfpicuum , fed quandam fophifm atis fpeciem refert.
Ciim enim affuetus fim in om nibus aliis rebus exi-
ftentiam ab effentia diftinguere, facile mihi perfuadeo 5
illam etiam ab effentia Dei fejungi poffe, atque ita
Deum ut non exiftentem cogitari. Sed tamen dili-
gentius attendenti fit m anifeftum , non m agis poffe
exiftentiam ab effentia Dei feparari, quam ab effentia
trianguli m agnitudinem trium ejus angulorum sequa- io
lium duobus r e d i , five ab idea m ontis ideam vallis :
adeo ut non m agis repugnet cogitare Deum (hoc eft
80 | ens fumme perfedum ) cui defit exiftentia (hoc eft
cui defit aliqua p erfed io ), quam cogitare montem
cui defit vallis. i5
Verum tam en, ne poflim quidem cogitare Deum nifi
exiftentem , ut neque montem fine valle, at certe, ut
neque ex eo quod cogitem montem cum valle, ideo
fequitur aliquem montem in mundo effe, ita neque
ex eo quod cogitem Deum ut exiftentem , ideo fequi 20
videtur Deum exiftere : nullam enim neceflitatem co-
gitatio mea rebus im pon it; & quemadmodum im a-
ginari licet equum alatum , etfi nullus equus habeat
alas, ita forte Deo exiftentiam poffum affingere, quam-
vis nullus D eus exiftat. 25
Imo fophifm a hic la te t; neque enim, ex eo quod
non pof|fim cogitare montem nifi cum valle, fequitur
alicubi montem & vallem exiftere. fed tanu'im m on-
koji su dosad imale matematike istine.
Premda, zapravo, sprva ovo nije posve bjelodano,
nego poprima donekle oblik izmudrine. Jer sam, naime,
naviknuo u svim ostalim stvarima razlikovati opstojnost
od bivstva, lako sebe nagovorim kako se ona moe 5
odvojiti i od Bojeg bivstva, te tako zamisliti da Bog ne
opstoji. Ali kad se pozornije promisli, oito je kako se
isto tako ne moe Boja opstojnost odvojiti od Bojeg
bivstva kao to se od bivstva trokuta ne moe odvojiti
veliina njegovih triju kutova jednakih dvama pravim. 10
Ili kao to se ne moe odvojiti zamisao brijega od
zamisli doline: stoga je isto tako neprihvatljivo misliti
Boga (to jest: najsavrenije bie) kojem nedostaje
opstojnosti (to jest: kojemu manjka neko savrenstvo)
kao i brijeg kojem manjka dolina. 15
Ali uistinu, to kad ne mogu Boga zamisliti nego kao
opstojeeg - kao to ne mogu zamisliti brijeg bez doline,
a zaista zbog toga to zamiljam brijeg s dolinom iz toga
nikako ne slijedi da bilo koji brijeg na svijetu postoji -
nikako zbog toga to mislim o Bogu kao opstojeem ne 20
slijedi da Bog opstoji: jer moje miljenje ne namee
nikakvu nunost stvarima; pa kao to se moe zamisliti
krilat konj, iako ni jedan konj nema krila, tako moda
mogu izmisliti i opstojeega Boga, iako nikakav Bog ne
opstoji. 25
N aravno, i tu se krije izm udrina; je r zbog toga to
ne mogu m isliti o brijegu bez doline, nikako ne sli
jedi da igdje postoji brijeg i dolina, nego samo da
 tem & vallem , five exiftant, five non exiftant, a fe mu-
tuo feju ngi non poffe. A tq u i ex eo quod non poffim
co g ita re D eu m nifi exiftentem , fequ itu r exiftentiam
a D eo effe in fep arab ilem , ac proinde illum revera
5 exiftere ; non quod m ea cogi|tatio h o c efficiat, five 8i
aliquam neceffitatem ulli rei im p on at, fed con tra quia
ipfius rei, nem pe exiftentiae D ei, neceffitas me d e te r-
m inat ad h o c c o g ita n d u m : neque enim mihi liberum
eft D eu m abfque exiftentia (hoc eft ens fu m m e p e r-
10 fetum abfque fu m m a perfelione) co g ita re , ut lib e
rum eft equ um vel cu m alis vel fine alis im aginari.
N e q u e etiam hic dii debet, neceffe quidem effe ut
po nam D eu m exiftentem, poftquam pofui illum h a -
bere om n es p e rfetio n e s, q u an doq uidem exiftentia
15 u n a eft ex illis, fed prio rem pofitionem neceffariam
non fuiffe ; u t neque neceffe eft me putare figuras
om nes q u ad rila te ras c ircu lo infcribi, fed pofito quod
h o c putem , neceffe erit me fateri rh o m b u m circu lo
infcribi, quod aperte tam en eft falfum. N a m , q u am vis
20 non neceffe fit ut in cid am u nqu am in ullam de D eo
c o g ita tio n e m , quoties tam en de ente prim o & fu m m o
libet co g ita re , atque ejus ideam | tan quam ex mentis
meae th efau ro d eprom ere, neceffe eft ut illi omnes
perfetiones attrib uam , etfi nec om nes | tune e n u m e- 82
25 rem , nec ad fm g u la s attendam : quae neceffitas plane
fufficit ut poftea, cum an im ad verto exiftentiam effe
perfetionem , rete co n clu d a m ens prim um & fu m -
m um exiftere : q u em a d m o d u m non eft neceffe me
ullum trian g u lu m u nqu am im a g in a ri, fed q u o t i e s .
3o volo figuram retilineam tres tantum an g u lo s haben-
tem confiderare, neceffe eft ut illi ea tribu am , ex qui-
 se brijeg i dolina - postojali ili ne postojali - ne mogu
odvojiti jedno od drugoga. Doim, zbog toga to o Bogu
ne mogu misliti nego kao o opstojeem, slijedi da je
opstojnost neodvojiva od Boga, te da on stoga istinski
5 opstoji; i ne zbog toga to to postie moje miljenje ili
to ono bilo kojoj stvari namee neku nunost, nego
naprotiv, jer takvo moje miljenje odreuje nunost
same stvari, naime Boje opstojnosti: jer meni nije
slobodno misliti o Bogu bez opstojnosti (to jest: o
10 najsavrenijem biu bez najvieg savrenstva), kao to mi
je slobodno zamiljati konja s krilima ili bez njih.
Isto tako ovdje ne treba rei kako je potrebno pretpos
taviti opstojeega Boga, poto sam ve bio utvrdio da on
posjeduje sva savrenstva - a opstojnost je tek jedno od
15 njih - pa prva pretpostavka i nije bila potrebna; kao to
nije potrebno ni da ja vjerujem kako se svi etverostrani
likovi mogu ucrtati u krunicu; a kad bi to ipak pretpos
tavio, morao bih povjerovati kako se kosa etverina moe
nacrtati u krunici, to je oigledno lano. Jer, iako nije
20 nuno da se ikad upustim u bilo koju misao o Bogu,ipak
kad god mi se svidi misliti o prvom i najviem biu, te
njegovu zamisao izvaditi iz riznice svojeg duha, nuno je
da mu pripiem sva savrenstva, iako ih sad ne moram ni
sva nabrajati, niti se posebnima pozabaviti: a ta nunost
25 posve dostaje da poslije, poto spoznam kako je opstoj
nost savrenstvo, ispravno zakljuim da opstoji prvo i
najvie bie: kao to nije potrebno da zamislim bilo koji
trokut, ali kad god hou razmatrati pravokutni lik samo s
tri kuta, nuno je da mu pripiem svojstva iz kojih
30 ispravno slijedi kako sva tri njegova kuta nisu vea od
 bus r e d e infertur ejus tres an gu lo s non m ajo res effe
duobus r e d i , etiamfi h o c ipfum tune non advertam .
C u m vero exam ino qusenam figurse eireulo inferiban-
tur, nullo m odo neceffe eft ut putem om nes quadrila-
teras ex eo num ero effe ; imo etiam idipfum n e q u i- 5
dem fingere poffum , qu am diu nihil volo adm ittere nifi
quod clare & d iftin d e intelligo. A c proinde m ag n a
differentia eft inier ejufm odi falfas pofitiones, & ideas
veras mihi ingen itas, qu aru m prim a & prsecipua eft
idea Dei. N a m fane m ultis m odis intelligo illam non 10
effe quid fititium a cogitatio ne m ea dependens, fed
im aginem verse & im m utabilis naturse : ut, prim o,
83 q u iaj nulla alia res poteft a me e x co g ita ri, ad cuju s
effentiam exiftentia pertineat, prseter folum D e u m ;
deinde, qu ia non poffum duos j aut plu res ejufm odi i5
D eos intelligere , & qu ia,p o fito quod ja m unus exiftat,
plane vid eam effe neceffarium ut & ante ab seterno
extiterit, & in aeternum fit m a n f u r u s ; ac denique,
quod m ulta alia in D eo p ercipiam , qu orum nihil a
me detrahi poteft nec mutari? 20
Sed vero, q u acu m q u e tandem u ta rp ro b a n d i ratione,
fem per eo res redit, ut ea me fola plane perfuadeant,
quse clare & diftinte percipio. Et quidem ex iis quse
ita percipio, etfi n o nn ulla u n icu iq u e o b via fint, alia
vero nonnifi ab iis qui propiiis infpiciunt & d iligen - 25
ter inveftigant d etegu ntu r, poftquam tam en deteta
funt, hsec non m inus certa qu am illa exiftim antur. U t
q u am vis non tam facile ap pareat in triangu lo r e d a n -
dva prava kuta, iako ja ba to zasad ne opaam. A kad
istraujem koji se likovi mogu ucrtati u krunicu, nikako
nije nuno da mislim kako se tu ubrajaju svi e
tverostrani likovi; to vie, ne mogu takvo to ni zamis
liti, sve dotle dok ne elim prihvatiti nita ukoliko to ne 5
razumijevam jasno i odjelito. Stoga je golema razlika
izmeu takvih lanih pretpostavki i istinskih zamisli koje
su mi priroene, a od kojih je prva i glavna zamisao
Boga. Jer zaista - na razliite naine shvaam kako ona
nije togod izmiljeno, ovisno o mojem miljenju, nego 10
je slika istinske i nepromjenljive naravi: jer, prvo, ne
mogu smisliti ni jednu drugu stvar ijem bi bivstvu
pripadala opstojnost, osim samog Boga; i, drugo, jer ne
mogu razumjeti dvojicu ili vie takvih Bogova, i jer,
pretpostavivi da jedan opstoji, jasno uviam kako je 15
nuno da je vjeno i otprije opstojao i da e opstojati u
vjenosti; te shvaam u Bogu jo mnoge druge stvari od
kojih ja ni jednu ne mogu ni oduzeti ni izmijeniti.

A li, kojom god se vrstom razloga posluio, uvijek

se vraa na to da me u cijelosti mogu uvjeriti 20
samo one stvari koje poimam jasno i odjelito. Pa
iako od tih koje tako poimam neke svakomu su
dostupne, dok se druge otkrivaju samo onima koji
ih izblie razmotre i pomnije istrae, ipak i te -
poto se napokon otkriju - nisu nita manje sigurne 25
od onih prvih. Iako se, na primjer, ne ini tako
jednostavnim da je u pravokutnog trokuta etve-
 g ulo qu adratu m bafis equale effe quadratis laterum ,
quam iflam bafim m axim o ejus an gu lo fubtendi, non
tam en m inus cre d itu r,p o ftq u a m fem el eft perfpetum .
Q u o d autem ad D eum [ attinet, certe nifi prsejudieiis 84
5 o bruerer, & reru m fenfibilium im agin es cogitatio nem
meam omni ex parte obfiderent, nihil illo prius aut
facilius a g n o f c e r e m ; nam quid ex fe eft apertius,
quam fu m m u m ens effe, five D eu m , ad cuju s folius
effentiam exiftentia pertinet, exiftere ?
10 A tq u e , quam vis mihi attenta confideratione opus
fuerit ad hoc ipfum percipien du m , n u nc j tam en non
m odo de eo eeque certus fum ac de omni alio quod
certiffimum videtur, fed praeterea etiam anim adverto
cseterarum rerum certitudinem ab h o c ipfo ita p en -
15 dere, ut abfque eo nihil u n qu am perfete fciri poffit.
Etfi enim ejus fim naturee ut, qu am diu aliquid valde
clare & diftinte p e rcip io , non poffim non cred ere v e
rum effe, quia tam en ejus etiam fum naturae ut non
poffim obtutum mentis in eandem rem fem per defi-
20 gere ad illam clare percipiendam , recu rratq u e fsepe
m em o ria ju dicii ante fali, cum non am plius attendo
ad rationes prop ter quas tale quid ju d ica vi, rationes
alise afferri poffunt quse me, fi D eum igno | rarem , fa- 85
cile ab opinione dejicerent, atque ita de n u lla unquam
25 re veram & certam fcientiam , fed v ag as tantum &
m utabiles opiniones* haberem . S ic, exempli cau fa,
cum naturam trianguli confidero, evidentiffime q u i-
dem mihi, utpote Geometrise principiis im buto, a p -
paret ejus tres an g u lo s sequales effe duobus relis,
3o nec poffum non credere id verum effe, quam diu ad
 rina nad osnovicom jednaka zbroju etverina obiju
stranica kao i da osnovica lei nasuprot najveem kutu
trokuta, ipak se i tomu nita manje vjeruje poto je
jednom spoznato. to se pak samog Boga tie, da nisam
5 zatrpan predrasudama, i da slike osjetnina ne opsjedaju
moje miljenje, niti bih od njega to prije niti lake
spoznao; jer to je samo po sebi oitije nego da jest, da
opstoji najvie bie ili Bog, jedini ijem bivstvu pripada
opstojnost?
10 Zatim, iako je trebalo da pozorno razmatram kako
bih i to shvatio, sad ne samo to sam u to jednako
siguran kao i u sve ostalo to mi se ini najsigurnijim
nego dapae uviam da od tog samog ovisi tako i
pouzdanost drugih stvari, te se bez njega ne moe nita
15 nikad savreno spoznati.
Jer, premda sam takve naravi te ne mogu ne
vjerovati da je istinito ono to zahvaam veoma jasno
i odjelito, ja sam jo i takve naravi te ne mogu
duhovni pogled upirati uvijek u jednu te istu stvar
20 kako bih je jasno shvatio, pa mi se esto vraa
sjeanje na ranije donesen sud, i kako vie ne pazim
na razloge zbog kojih sam takvo togod sudio, lako
mi se mogu podmetnuti drugi razlozi koji bi me lako
- ako bih zaboravio na Boga - mogli odvratiti od
25 mojeg mnijenja, te tako ne bih nikad imao istinskog
i sigurnog znanja o bilo emu, nego tek nestalna i
p ro m jen ljiva m nijenja. T ako, na prim jer, kad
promatram narav trokuta, meni - koji poznajem
naela geometrije - najbjelodanijim se ini tosu
30 tri njegova kuta jednaka dvama pravim, i nikako
ne mogu ne vjerovati da je to istinito, sve dok se
 ejus dem on ftratio n em a t t e n d o ; fed ftatim atque m en-
tis aeiem ab illa deflexi, qu an tu m vis ad h u c re c o rd e r
me illam clarifiim e perfpexiffe, facile tam en poteft acci-
dere ut d u b i t e m a n f i t v e r a ,fi quidem D eu m (ignorem .
P o ffu m e n im mihi p erfu a d e re me talem a n a tu ra fatum 5
effe, ut in terd u m in iis fa lla r quse me puto qu am
evidentiffime p erc ip e re , cu m prsefertim m e m in e rim m e
faepe m u lta pro v e ris & certis habuiffe, quse p o ftm o -
du m , aliis ra tio n ib u s a d d u & u s , falfa effe ju d ica v i.
P oftqu am v ero percepi D eu m efte, qu ia fimul etiam 10
intellexi caetera o m n ia ab eo p en dere, illu m qu e non
86 effe fa lla c e m ; atqu e inde co llegi illa om|nia, quae clare
& diftinte p e rc ip io , n eceffario effe v e r a ; etiamfi non
attendam a m p liu s ad ratio nes p ro p te r qu as iftud ve-
rum effe ju d ic a v i, m od o tantum re c o rd e r me clare & i5
diftinte perfpexiffe, n u lla ratio c o n tra ria afferri p o
teft, quae me ad d u b ita n d u m im p ellat, fed v e ra m &
c e rta m de h o c habeo fcientiam . N e q u e de h o c ta n
tu m , fed & de reliqu is o m n ib u s quae m em ini me a li-
qu an do de m o n ftra ffe , ut de G e o m e tr ic is & fim ilibus. 20
Q u id enim n u n c mihi o p p o n e t u r ? M ene talem falum
effe ut faepe f a l l a r ? A t ja m fcio me in iis, quse perfpi-
cu e intelligo , falli non poffe. M ene m ulta alias pro
veris & certis h abu iffe, quse poftea falfa effe d e p r e -
hendi ? A tq u i n u lla ex iis c lare & diftinte p e rce p e- 25
ram , fed h u ju s regule ve rita tis ig n a ru s ob alias ca u fa s
forte c re d id e ra m , qu as po ftea m in us firm a effe de-
|texi. Q u id e rg o d i c e t u r ? A n n e (ut n u p er mihi o b ji-
ciebam ) me forte fo m n iare , five illa om nia, quse ja m
c o g ito , non m a g is v e ra effe qu am ea quae dorm ienti 3o
o c c u rru n t ? Im o etiam h o c nihil m u t a t ; nam certe,
drim dokaza o tome; ali im otricu svojeg duha od-
maknem od toga - pa iako se jo sjeao da sam ga
najjasnije spoznao - ipak se moe lako dogoditi te
posumnjam u njegovu istinitost, ukoliko bih Boga smet
nuo s uma. Mogu, naime, sebe uvjeriti kako sam od 5
naravi stvoren takvim te se pokatkad varam i u onim
stvarima o kojima mislim kako ih najbjelodanije
zahvaam, osobito kad se sjetim kako sam esto smatrao
da su istinite i sigurne one stvari za koje sam poslije - na
temelju drugih razloga - ustvrdio da su lane. 10
Poto sam jednom shvatio da Bog jest, te istodobno
razumio kako od njega ovisi sve ostalo i kako on nije
varljiv, pa otuda zakljuio da su nuno istinite sve one stvari
koje zahvaam jasno i odjelito - ak ako vie i ne pazim
pomnjivo na one razloge zbog kojih prosudih da je dotino 15
istinito - nego se samo prisjeam kako sam bio uvidio jasno
i odjelito - ipak se vie ne moe navesti nikakav suprotan
razlog koji bi me naveo na dvojbu, nego ja posjedujem
istinsko i pouzdano znanje. I ne samo o tome, nego i o svim
ostalim stvarima za koj e se sj eam da sam ih neko dokazao, 20
kao o geometriji i slinom. to e mi se sad prigovoriti? Da
sam nainjen takvim te se esto varam? Ali ja ve znam da
se ne mogu prevariti u onim stvarima koje jasno ra
zumijevam. Hi kako sam mnoge stvari smatrao istinskim i
sigurnim, za koje sam poslije otkrio da su lane? Ali ni 25
jednu od tih ne bijah shvatio jasno i odjelito, nego sam -
ne poznavajui pravila istine - povjerovao moda u njih
zbog drugih razloga, za koje sam kasnije otkrio kako su
manje pouzdani. to e se dakle rei? Da sam moda (kao
to sam prije ve bio prigovorio) u snu, ili da sve ono o 30
emu sad mislim nije nita istinitije od onoga to se zbiva
usnulu ovjeku? Ali ni to nita ne mijenja; jer zaista,
quam vis fomnia|rem, fi quid intelletui m eo fit e v i-
dens, illud om nino eft verum .
A tq u e ita plane video om nis fcientiae certitudinem
& veritatem ab u n a veri Dei cognitio ne pendere, adeo
ut, p riu fq u am illum noffem , nihil de u lla alia re per-
fete fcire potuerim . J a m v e r o innum era, tum de ipfo
Deo aliifque rebus intellelualibu s, tum etiam de
omni illa n a tu ra c o rp o re a, quse eft purae M athefeos
objetum , mihi plane no ta & certa effe poflunt.

M e d it a t io V I.

De rerum materialium exijlentia, & reali mentis

a corpore diftinlione .

Reliquu m eft ut exam inem an res m ateriales e xi-

ftant. Et quidem ja m ad m inim um fcio illas, quatenus
funt purse M athefeos o b je d u m , poffe exiftere, q u an -
doquidem ipfas elare & diftinte pereipio. N o n enim
dubium [ eft quin D e u s fit ca p a x ea om nia efficiendi
quse ego fic | percipiendi fum c a p a x ; nihilque u nquam
ab illo fieri non poffe ju d ica v i, nifi prop ter h o c quod
illud a me diftinte percipi repugnaret. Prseterea ex
im aginandi facultate, q u a me uti experior, dum circa
res iftas m ateriales verfo r, fequi videtur illas exiftere ;
nam attentius confideranti quidnam fit im aginatio,
 ako sam i u snu, ono to je bjelodano mojem razumu, to
je i u cijelosti istinito.
I tako jasno uviam kako sigurnost i istina svakog
znanja ovise od same spoznaje istinskog Boga, toliko te
5 prije no to njega ne upoznah nisam mogao savreno
spoznati nita ni o jednoj stvari. Sada pak mogu jasno i
pouzdano spoznati neizmjerno mnogo toga, kako o
samom Bogu i drugim razumninama, tako i o cijeloj
tjelesnoj naravi, koja je predmet iste matematike.

10 V I. R a z m i l j a n j e

O opstojnosti tvarnina i o stvarnoj razlici izmeu

duha i tijela

Preostaje mi jo ispitati opstoje li tvarnine. Znam

kako one barem - ukoliko su predmet iste matematike
15 - mogu opstojati, kad ih ve zahvaam jasno i odjelito.
Nema naime nikakve dvojbe da je Bog u stanju proiz
vesti sve ono to sam ja u stanju tako shvatiti; i
prosudio sam kako je njemu samo onda nemogue
nainiti togod ako je protuslovno da ja to jasno
20 shvatim. Osim toga, iz same sposobnosti zamiljanja -
o kojoj osjeam da se njome sluim dok se bavim
tim tvarninama - ini se da slijedi kako one opstoje;
jer pokuam li podrobnije istraiti to je zamiljanje,
 nihil aliud effe ap paret quam q u 3edam ap plicatio fa -
cultatis cognofcitivae ad corpu s ipfi intime prsefens,
ac proinde exiftens.
Q u o d ut planum fiat, prim o exam ino differentiam
quse eft inter im agin atio n em & puram intelletionem. 5
N em p e, exem pli caufa, cum triangu lum im agin o r,
non tantum intelligo illud effe figuram tribus lineis
com preh en fam , fed fimul etiam iftas tres lineas ta n -
quam prsefentes acie mentis intueor, atque hoc eft
quod im aginari appello. Si vero de ch ilio go n o velim 10
c o g ita re , equidem seque bene intelligo illud effe figu
ram conftantem mille lateribu s, ac intelligo tria n g u -
89 lum effe figuram conftantem tribus ; | fed non eodem
m odo illa mille latera im a gin o r, five tanquam prsefen-
tia intueor. Et quam vis tune, p ro p ter confuetudinem i5
aliquid fem per im aginandi, quoties de re co rp o re a co-
gito, figuram forte aliquam confufe mihi reprsefen-
tem, patet tam en illam non effe eh ilio go n u m , quia
nulla in re | eft diverfa ab ea quam mihi etiam reprse-
fen ta rem ,fi de m)rriogono*aliave quavis figura p lu ri- 20
m orum laterum co g ita re m ; nec qu icq u am ju v a t ad
eas proprietates, quibus eh iliogonu m ab aliis p o lv g o -
nis differt, ag n ofeen das. Si vero de pen tago n o quseftio
fit, poffum quidem ejus figuram intelligere, ficut figu
ram eh iliogoni, abfque ope im a g in a tio n is ; fed poffum 25
etiam eandem im aginari, ap plican do fcilicet aciem
m entis ad ejus quinque latera, fimulque ad aream iis
c o n t e n t a m : & manifefte hic anim adverto mihi p e c u -
izlazi da ono nije nita drugo nego stanovita primjena
spoznajne sposobnosti na tijelo to joj je izravno
nazono, te stoga opstojee.

A da bi to bilo jasno, istrait u prvo razliku

izmeu zamiljanja i istog razumijevanja. Kad, na 5
primjer, zamiljam trokut, ne samo to razumijevam
kako je to lik omeen trima crtama, nego istodobno
otrinom duha uviam kao da su te tri crte izravno
nazone, a to je ono to nazivam zamiljati. Ako pak
elim m isliti o tisuokutniku, dodue dobro 10
razumijem kako je to lik to se sastoji od tisuu
stranica, kao to razumijem da je trokut lik koji se
sastoji od tri stranice; ali tih tisuu stranica ne
zamiljam na isti nain, niti ih vidim kao da su
nazone. Pa iako tad - zbog navike da uvijek neto 15
zamiljam kad god mislim o tjelesnim - i predoim
sebi moda neki zbrkan lik, ipak je bjelodano kako
on nije tisuokutnik, jer ni u emu nije razliit od
onog lika koji bih sebi predstavio da mislim o
myriogon-u (liku s deset tisua kutova) ili bilo kojem 20
drugom liku s vie stranica, i jer ne pridonosi nita
spoznaji onih svojstava po kojima se tisuokutnik
razlikuje od ostalih viekutnika. Ako je pak pitanje
0 peterokutu, njegov lik mogu razumjeti - kao i lik
tisuokutnika - i bez pomoi zamiljanja; ali ga mogu 25
1 zamiljati, to jest: obuhvaajui svojim duhovnim
okom njegovih pet stranica, kao i povrinu koju ome
uju; i tu jasno opaam kako mi je potreban svoje-
liari quadam anim i contentione opus effe ad im a g i-
nandum , qu a non u to r ad intelligendum : quse n o va
animi contentio differentiam inter im aginatio nem &
intelletionem pu ram | clare oftendit.
A d hsec confidero iftam vim im aginandi quse in me
eft,p rou t differt a vi in te llig e n d i,a d mei ip fiu s,h o c eft
ad m entis mese effentiam non r e q u i r i ; nam qu am vis
illa a me abeffet , p ro cu l dubio m anerem nihilom inus
ille idem qui nu n c f u m ; unde fequi videtur illam ab
aliqua re a me diverfa pendere. A tq u e facile intelligo,
fi corp u s aliquod exiftat cui m ens fit ita con jun ta ut
ad illud veluti infpiciendu m pro arbitrio fe applicet,
fieri poffe ut per h oc ipfum res c o rp o reas im a g in e r;
adeo ut hic m od u s cogitan di in eo tantum | a pu ra
in telle& io n e differat, quod m ens, dum intelligit, fe
ad feipfam q u o d am m o d o con vertat, refp iciatqu e a li-
quam ex ideis quse illi ipfi in fu n t; dum autem im a g i-
natur, fe con vertat ad corp u s, & aliquid in eo idese
vel a fe intellelse vel fenfu perceptse con form e in-
tueatur. Facile, inqu am , intelligo im agin atio n em ita
perfici poffe, fiquidem co rp u s e xiftat; & quia nullus
alius m od us seque con ven ien s o ccu rrit ad illam expli-
can d am , prob ab iliter inde con jicio corpu s e x i ft e r c ;
| fed prob abiliter tan tum , & q u am vis accu rate om nia
inveftigem , nondum tam en video ex ea naturse corpo -
rese idea diftin& a, quam in im aginatio ne m ea invenio,
ullum fumi poffe argu m en tu m , quod neceffario c o n -
clud at aliqu od corp u s exiftere.
 vrstan poseban duevni napor za zamiljanje koji mi nije
potreban za razumijevanje: te taj novi duevni napor
jasno pokazuje razliku izmeu zamiljanja i istog
razumijevanja.

5 Pri tome primjeujem kako ta snaga zamiljanja koja

je u meni - utoliko ukoliko se razlikuje od moi ra
zumijevanja - nije nuna za moje bivstvo, tj. za bivstvo
mojeg duha; jer, sve da nje i nemam, nedvojbeno bih
ipak ostao isti onaj koji sam sad; iz toga ini se slijedi
10 kako ona ovisi od neega to je razliito od mene. I lako
razumijevam - postoji li neko tijelo s kojim je duh tako
povezan te ga moe promatrati po svojoj volji - onda je
mogue da ja tjelesnine zamiljam upravo s pomou
toga; i tako te se taj nain miljenja samo utoliko
15 razlikuje od istog razumijevanja to se duh - dok
razumijeva - nekako okree prema sebi samome i
promatra neku od zamisli koje su u njemu; a kad za
milja, okree se tijelu i u njemu promatra neto to je
u skladu ili sa zamisli koju je sam smislio ili primio
20 osjetilno. Lako, kaem, razumijevam kako zamiljanje
moe tako nastati, ukoliko tijelo postoji; i kako nema
nikakva drugog naina jednako pogodnog da se to objas
ni, zakljuujem iz toga kako tijelo vjerojatno postoji; ali
samo vjerojatno, i koliko god pomno sve istraio, ipak ne
25 vidim kako se iz te odjelite zamisli tjelesne naravi (koju
nalazim u svojem zamiljaju) moe izvesti ikakav dokaz
po kojem bi se nuno zakljuilo da neko tijelo postoji.
 S o leo vero alia m u lta im a g in a ri, praeter illam n a tu
ram c o r p o re a m , quse eft pu ne M ath efeos o b je lu m ,
ut c o lo re s , fo n o s, fa p o re s, d o lo re m , & fimilia, fed
n u lla tam d iftin te ; & qu ia hsec p ercip io m elius fenfu,
a quo v id e n tu r ope memorise ad im a gin a tio n em p e r - 5
venifle, ut co m m o d iiis de ipfis a g a m , eadem o pera
etiam de fenfu eft a g e n d u m , vid en d u m q u e an ex iis
quse ifto co g ita n d i m odo, quem fenfum ap pello , p e r-
c ip iu n tu r, c e rtu m aliq u o d arg u m e n tu m pro rerum
c o r p o re a ru m exiftentia j h ab ere poffim. 10
Et p rim o qu id em ap u d me hic repetam quaenam illa
fint quse an teh ac, ut fenfu p e rc e p ta , ve ra effe pu tavi,
& quas ob caufas id putavi; deinde etiam caufas ex-
pendam propter quas eadem poftea in dubium revo-
92 cavi; ac denique confiderabo | quid mihi nunc de i 5
iifdem fit credendum.
P rim o itaque fenfi me h abere cap u t, m an u s, pedes,
& m e m b ra csetera ex qu ibu s conftat illud c o rp u s, quod
tan qu am mei p a rtem , vel forte etiam tanquam me to
tum f p e t a b a m ; fenfique h o c co rp u s inter alia m ulta 20
c o r p o ra v erfa ri, a q u ib u s v ariis c o m m o d is vel incom -
m odis affici poteft, & com m oda ifta fenfu q u o d am vo-
l u p t a t i s ,& in c o m m o d a fenfu doloris m etiebar. A tq u e ,
prseter d o lo re m & vo lu p ta te m , fentiebam etiam in
m e fa m em , fitim, alio fqu e e ju fm o di a p p e titu s; item- 25
que c o r p o re a s qu afdam propenfiones ad h ilaritatem ,
ad triftitiam , ad iram , fim ilefque alios a f f e lu s ; foris
vero, praeter c o r p o ru m exten fio n em , & fig u ra s , &
 Osim te tjelesne naravi koja je predmet iste
matematike, uobiavam zaista zamiljati i mnoge druge
stvari, kao to su boje, zvuci, okusi, bol i slino, ali nita
tako odjelito; i budui da ja njih bolje shvaam os
jetilima, putem kojih je, ini se, s pomou pamenja
dolo do zamiljanja, kako bih ih pogodnije obradio,
moram na isti nain postupiti i s osjetilima te vidjeti da
li se iz onog to primam onim istim oblikom svijesti koji
nazivam osjeanjem, moe izvui kakav dokaz o opstoj
nosti tjelesnina.

Prvo u prizvati u pamenje kakve su stvari koje sam

- kao primljene putem osjetila - neko smatrao is
tinitim, i na temelju kojih uzroka sam tako mislio; zatim
u ispitati uzroke zbog kojih sam poslije o tome dvojio,
te u napokon razloiti to mi je sad o njima drati.

Prvo sam osjetio kako imam glavu, ruke, noge i ostale

udove od kojih se sastoji ono tijelo koje sam smatrao ili
dijelom sebe ili moda ak cijelim sobom; osjetio sam
kako to tijelo dolazi u dodir s mnogim drugim tijelima,
koja na njega mogu djelovati razliitim ugodama ili
neugodama, i ugode sam odmjerivao prema osjetu
uitka, a neugode prema osjetu bola. A osim uitka i
bola osjeao sam u sebi glad, e i ostale sline udnje;
zatim stanovita tjelesna nagnua prema veselosti,
turobnosti, srdbi i ostalim slinim uvstvima; izvan
sebe pak osjeao sam - osim protenosti tijela, likova i
 m otus, fentiebam etiam in illis duritiem , & calo rem ,
aliafque ta & ile s q u a li t a t e s ; ac praeterea lum en, & co-
lores, & odores, & fapo res, & fo no s, ex quorum varie-
tate caelum, terram , m aria, & reliqua co rp o ra ab invi-
5 cem diftinguebam . N e c fane abfque ratione, ob ideas
iftarum om nium qualitatum quse | cogitatio n i meae fe
offerebant, & [ quas folas proprie & im m ediate fentie- 93
bam , pu tab am me fentire res quafdam a m ea cog ita-
tione plane diverfas, nem pe c o rp o ra a quibus idese
o iftse p r o c e d e re n t; experieb ar enim illas abfque ulio
meo con fenfu mihi advenire, adeo ut neque poffem
o bjetum u llu m fentire, qu am vis vellem , nifi illud
fenfus o rga n o effet praefens, nec poffem non fentire
cum erat praefens. C u m q u e ideae fenfu perceptae effent
15 multo m ag is vividae & expreffae, & fuo etiam modo
m ag is diftintae, qu am ullae ex iis quas ipfe prudens
& fciens m editando effingebam, vel memoriae meae
imprefTas ad verteb am , fieri non poffe v id ebatur ut a
meipfo p r o c e d e r e n t ; ideoque fu pererat ut ab aliis
20 quibufdam rebu s advenirent. Q u a ru m reru m cum
nullam aliunde notitiam h aberem quam ex iflis ipfis
ideis, non poterat aliud mihi venire in m entem quam
illas iis fimiles effe. A tq u e etiam quia reco rd a b a r me
prius u fu m fuiffe fenfibus quam ratione, vid ebam que
25 ideas quas ipfe effingebam non tam exprefTas effe,
quam | illse erant quas fenfu percipieb am , & p le r u m - m

que ex earum partibu s com poni, facile mihi p e rfu a -

debam nullam plane me habere in in te lle d u , quam
non prius habuiffem in fenfu. N o n etiam fine ratione
3o corpu s illud, quod fpeciab I nuodam iure meum ap-
 gibanja, - u njima istima jo i tvrdou, toplinu i slina
svojstva dodira; te dalje svjetlost, boje, mirise, okuse i
zvukove, po raznolikosti kojih razlikovah nebo, zemlju,
mora i ostala tijela jedna od drugih. I zaista ne bez razloga
5 - zbog zamisli svih tih svojstava koje su se javile mojem
miljenju i koje sam jedine primio ispravno i neposredno
- miljah kako sam osjetio stvari koje su sasvim razliite
od moje svijesti, to jest: tijela od kojih su potekle te
zamisli; iskusio sam, naime, kako one meni pridolaze
10 neodvisno od ikakva mojeg pristanka, tako te ne mogu
nikakav predmet osjetiti (koliko god htio), ako nije
nazoan mojem osjetilu, niti pak mogu ne osjetiti ga ako
je nazoan. I budui su zamisli primljene s pomou
osjetila mnogo ivlje i izrazitije - i na svoj nain odjelitije
15 - od bilo kojih to bih ih naumice i znatimice izmislio
razmiljanjem ili ih pak naao utisnute u svojem
pamenju, ini se kako nije mogue da bi one potekle
od mene samoga; stoga je preostalo jo da su one
pridole od nekih drugih stvari. A kako o tim stvarima
?o ni iz kojeg drugog izvora ne posjedujem znanje nego
od tih samih zamisli, nije mi u pamet moglo doi nita
drugo nego da su jedne sline drugima. I jer sam se
sjetio kako sam se prije bio posluio osjetilima nego
umom, i jer sam vidio kako zamisli koje sam sam
'.5 izmislio nisu tako izrazite (kao one koje sam osjetilima
primio i kako sam ih veinom sastavio od njihovih
dijelova), lako sam se uvjerio da nikakvu zamisao nemam
u razumu prije nego to sam je imao u osjetilima. Isto
tako, ne bez razloga, vjerovao sam kako ono tijelo
30 koje sam s posebnim pravom nazvao svojim meni
pellabam , m ag is ad me pertinere quam alia u lla arbi-
trab ar : neque enim ab illo poteram u nqu am fejungi,
ut a r e l i q u i s ; om nes ap petitus & affetus in illo &
pro illo fe n tie b a m ; a c denique do lo rem & titillatio-
nem v o lup tatis in ejus partib u s, non autem in aliis
extra illud pofitis, ad vertebam . C u r vero ex ifto n e f-
cio quo doloris fenfu qusedam anim i triftitia, & ex
fenfu titillationis laetitia qusedam eonfequ atu r, eurve
illa n efcio quse vellicatio ventrieuli, qu am fam em
vo eo , me de cibo fu m en do adm oneat, gu ttu ris vero
ariditas de potu, & ita de eseteris, non aliam fane ha-
bebam rationem , nifi q u ia ita d o & u s fu m a n a tu ra ;
neque enim u lla plane eft affinitas (faltem quam ego
intelligam ) inter iftam vellieationem & eibi fum endi
volun|tatem, five inter fenfum rei dolorem inferentis,
& c o g ita tio n e m triftitise ab ifto fenfu exortse. Sed &
reliq u a o m n ia ,q u se d e fenfuum objetis ju d ic a b a m ,v i-
deb ar a natu ra didicifte : prius enim illa ita fe habere
mihi p e rfu aferam , quam rationes u llas quibus hoc
ipfum p ro b a re tu r expendiftem.
Poftea vero m ulta p au latim experim en ta fidem om-
nem quam fenfibus h ab u eram la b e fa d a r u n t ; nam &
interdum turres, quse rotundse vifse fuerant e lo n g in -
quo, quajdratse ap pareb an t e propin quo, & ftatuae p e r-
magnse, in eorum faftigiis ftantes, non magnse e terra
fpetanti v id e b a n t u r ; & talibus aliis innum eris in r e
bus fenfuum externoru m ju d icia falli deprehende-
bam . N e c externorum duntaxat, fed etiam in tern o -
pripada vie nego sva ostala: jer se od njega nisam
mogao nikad odvojiti kao od ostalih; sve udnje i sva
uvstva osjeao sam u njemu i za njega: i napokon,
outio sam bol i nasladu u njegovim dijelovima, a ne u
onim koji se nalaze izvan njega. Zato pak zbog ne- 5
-znam-kojeg osjeta bola nastaje u dui tuga, a iz osjeta
ugode neka radost, ili zato me ne-znam-kakvo uvrnue
u utrobi, koje nazivam glau, opominje da uzmem
hranu, dok me suhoa grla opominje na pie i tako dalje
- tomu zaista ne znam drugog uzroka nego da me je tako 10
nauila narav; jer zaista nema nikakve srodnosti - barem
koliko ja razumijevam - izmeu onog uvrnua u utrobi
i elje za uzimanjem hrane ili izmeu stvari koja izaziva
bol i misli o tuzi to nastade zbog tog osjeta. Nego mi se
inilo kako sam i sve ostalo to sam sudio o osjetilnim 15
predmetima nauio od naravi: ja sam, naime, vjerovao
daje tomu tako prije nego to sam poeo odvagivati bilo
koje razloge radi dokaza.

Ali poslije su mnoga iskustva malo-pomalo podrivala

vjeru koju sam bio imao u osjetila; jer ponekad su 20
tornjevi, koji su se izdaleka inili okruglim, izbliza
se pokazali etverouglatim, a veliki kipovi, koji sta
jahu na njihovu vrhu, gledani sa zemlje inili su ma
lenim; i u nebrojenim drugim takvim stvarima otkrio
sam kako su pogreni sudovi utemeljeni na vanjskim 25
osjetima. I ne samo na vanjskim nego i na unutranjim;
 r u m ; nam quid dolore intim ius effe poteft ? A tq u i
audiveram aliquando ab iis ,q u ib u s cru s a u t b r a c h iu m
fuerat ab fciffum , fe fibi videri ad h uc interdum d o lo -
rem fentire in ea parte c o rp o ris qua c a r e b a n t ; id e o -
5 que etiam in me non plane certu m effe vid eb a tu r
m em brum aliquod mihi dolere, q u am vis [ fentirem in 9G
eo dolorem . Q u ib u s etiam duas m axim e gen erales du-
bitandi cau fa s nu per adjeci : p rim a erat, qudd nu lla
un q u am , d u m v i g i lo , me fentire crediderim , quae non
10 etiam inter dorm ien dum poffim aliquando putare me
fen tire; ciim que illa, quse fentire mihi vid eor in fo m
nis, non credam a rebu s extra me pofitis mihi ad ve-
nire, non ad verteb am qu are id potius crederem de iis
quse fentire mihi vid e o r vigilan d o. A lt e r a erat, quod
15 ciim authorem meae originis ad h uc ign o rarem , vel fal-
tem ign o ra re me fingerem* nihil videbam obftare quo-
m inus effem n a tu ra ita conftitutus ut fallerer, etiam
in iis quse mihi veriffima apparebant. Et qu an tu m ad
rationes quibus | antea reru m fenfibilium veritatem
20 mihi p erfu aferam , non difficulter ad illas re fp o n d e-
bam . C iim enim vid erer ad m ulta impelli a natura, quse
ratio diffuadebat, non multiim fidendum effe pu tab am
iis quse a natura docentur. Et qu am vis fenfuum p e r-
ceptiones a vo lun tate m ea non penderent, non ideo
25 con clu d en d u m effe pujtabam illas a rebus a me diver- 97
fis procedere, quia forte aliqu a effe poteft in m eipfo
facu ltas, etfi mihi nondum co g n ita, illarum effetrix.
N uiic autem , poftquam incipio m eipfum meseque
authorem o riginis m elius noffe, non quidem om nia,
3o quee h abere vid eor a fenfibus, puto effe temere admit-
 jer to moe biti unutranjije od bola? Pa ipak sam toliko
puta sluao od onih kojima bijahu odsjeene noga ili
ruka kako im se inilo da od vremena do vremena
osjeaju bol u onom dijelu tijela koji vie nisu imali;
5 stoga ni kod sebe nisam posve siguran kako me neki dio
tijela zaista boli, iako u njemu osjeam bol. Nedavno
sam tima dodao jo dva najopenitija razloga za dvojbu:
prvo, nita od onoga to sam vjerovao kako osjeam dok
sam budan nije takvo te ne bih mogao pomisliti da isto
10 osjeam i dok snivam; i kako za ono koje mi se ini da
osjeam u snovima ne vjerujem da potjee od stvari koje
su smjetene izvan mene, nisam uvidio zato bih to prije
povjerovao o onome to mi se ini kako osjeam dok sam
budan. Drugo, kako tad nisam jo poznavao tvorca
15 svojeg bia - ili sam se barem pretvarao da ne znam -
nisam vidio to bi prijeilo da budem po naravi tako
nainjen te se varam, pa ak i u onome to mi se inilo
najistinitijim. A to se tie razloga koji su me ranije
uvjeravali u istinu osjetnina, nije mi bilo teko na njih
20 odgovoriti. Kad mi se inilo kako me narav nagoni na
mnoge stvari kojima se razum opire, pomislio sam kako
ne treba mnogo vjerovati onim stvarima kojima nas
narav pouava. Pa iako osjetilni opaaji nisu ovisili od
moje volje, ipak stoga nisam mislio da treba zakljuiti
25 kako oni potjeu od stvari koje su razliite od mene, jer
je moda u meni neka sposobnost - iako meni jo
nepoznata - koja je njihova tvoriteljica.

Sad pak, poto sam poeo bolje spoznavati

sebe sama i svojeg tvorca, ne mislim kako treba
30 naprosto prihvaati sve to dolazi od osjetila; ali
 ten d a ; fed neque etiam om n ia in dubium revocanda.
Et prim o, q u on iam fcio om n ia quse clare & diftinte
intelligo, talia a D eo fieri poffe qualia illa intelligo,
fatis eft quod poffim u n am rem abfque altera clare &
diftinte intelligere, ut certus fim unam ab altera effe 5
diverfam , q u ia poteft faltem a D eo feorfim p o n i; &
non refert a qu a potentia id fiat, u t diverfa exiftime-
t u r ; ac proinde, ex hoc ipfo au o d fciam me exiftere,
qu od que interim nihil plane aliud ad naturam five
effen tiam m eam pertinere an im ad verta m , prseter h oc 10
folu m quod fim res co g ita n s, rete co n clu d o meam
effentiam in h o c uno confiftere, quod fim res c o g ita n s.
Et quam jvis fortaffe (vel potius, ut po ftm o dum dicam ,
98 p ro|certo) h abeam c o rp u s, qu od mihi vald e arte con-
ju ntum eft, q u ia tam en ex u n a parte cla ra m & diftin- i5
tam habeo ideam mei ip fiu s,q u a te n u s fum tantum res
co g ita n s, non extenfa, & ex alia parte diftintam
ideam c o r p o ris, q u ate n u s eft tantum res extenfa, non
c o g ita n s, certum eft me a c o r p o re m eo revera effe
diftintum, & abfque illo poffe exiftere. 20
Prseterea invenio in me fa cu lta tes fp ecialib u s q u i-
bu fdam m odis c o g ita n d i, p u ta facu lta te s im aginandi
& fentiendi, fine qu ib u s totum me poffum clare &
diftinte intelligere, fed non vie v e rfa illas fine me,
h o c eft fine fubftantia intelligente cui infint : intel- 25
letionem enim no n n u llam in fuo fo rm ali c o n ce p tu
includun t, unde percipio illas a me, ut m od os a re,
diftingui. A g n o f c o etiam q u afd am alias facu ltates, ut
lo cu m m utandi, v aria s figuras induendi, & fimiles,
quse o n i d e m non rnag-is omam pr?pcedentes, abfque 3o
 ne treba ni o svemu dvojiti.
Prvo, budui znam kako sve ono to jasno i odjelito
razumijevam takvim od Boga moe biti kakvim ga
razumijevam, dovoljno je to mogu jasno i odjelito
razumijevati jednu stvar bez druge, da bih bio siguran 5
kako je jedna razliita od druge, jer barem Bog ih moe
postaviti ponaosob; i nije vano kojom moi biva tako
te se smatraju razliitim; i zato, samo zbog toga to
znam da opstojim i to opaam kako nita drugo ne
pripada mojoj naravi ili bivstvu nego jedino to to sam 10
stvar koja misli, ispravno zakljuujem da se moje bivstvo
sastoji jedino u tome to sam stvar koja misli. Pa iako
moda (ili pak sigurno, kao to u poslije kazati) imam
tijelo, koje je sa mnom veoma prisno povezano, ipak -
kako s jedne strane - imam jasnu i odjelitu zamisao o 15
sebi samome, ukoliko sam tek stvar koja misli i nije
protena, a - s druge strane - odjelitu zamisao o tijelu
ukoliko je tek protenina, a ne stvar koja misli, sigurno
je kako sam doista razliit od svojeg tijela i mogu
opstojati bez njega. 20
Dalje, nalazim u sebi sposobnosti posebnih oblika
miljenja, naime: sposobnosti zamiljanja i osjeanja,
bez kojih mogu sebe cijelog jasno i odjelito razumjeti,
ali ne i obrnuto: njih bez sebe, tj. bez razumske sunosti
u kojoj se one nalaze: one u svojem oblikovnom pojmu 25
ukljuuju stanovito razumijevanje, te po tome primje
ujem kako se one od mene razlikuju kao oblici
od stvari. Prepoznajem i neke druge sposobnosti,
kao to su promjena mjesta, poprimanje razliitih
likova i slino, koje nita vie nego prethodne ne mo- 30
 aliqua fu b fta n tia c u i infint, poflunt intelligi, nec p r o -
inde etiam abfque illa exiftere : | fed m anifeftum eft 99
has, fiquidem exiftant, inefle debere fubftantise c o r -
poreae five extenfse, non autem intelligenti, quia nem pe
5 aliqua extenfio, non autem u lla plane in t e lle d io , in
earum claro & diftinto co n ce p tu continetur. Ja m
vero | eft quidem in me pafTiva qusedam facu ltas fe n -
tiendi, five ideas rerum fenfibilium recipiendi & c o -
gnofcendi, fed ejus nullum u fu m h abere poffem, nifi
io qusedam a d i v a etiam exifteret, five in m e, five in alio,
facultas iftas ideas pro d u cen d i vel efficiendi. A tq u e
haec fane in me ipfo effe non poteft, quia nullam plane
in te lle d io n e m prsefupponit, & me non coo p eran te,
fed fe p e etiam invito, idee iftae p ro d u c u n tu r : ergo
15 fupereft ut fit in aliqu a fubftantia a me diverfa, in qu a
quoniam om nis realitas vel fo rm aliter vel em inenter
ineffe debet, quse eft o b jelive in ideis ab ifta facultate
produ lis (ut ja m fu p ra an im ad verti), vel hec fu b
ftantia eft c o rp u s, five natura c o rp o rea, i n q u a nem pe
20 om nia fo rm aliter con tin en tu r quse in ideis o b j e l i v e ;
vel certe D eus eft, vel aliqu a crcajtura co rpo re n o b i- iop
lior, in qua con tin en tur em inenter. A tq u i, cum D eus
non fit fallax, om nino m anifeftum eft illum nec p er fe
imm ediate iftas ideas mihi im m ittere, nec etiam m e-
25 diante aliqua cre atu ra, in q u a earum realitas o b je -
d iva, non fo rm aliter, fed em inenter tantiim con-
tineatur. C im i enim nullam plane facu ltatem mihi
dederit ad hoc a g n o fc e n d u m , fed co n tra m agn am
 gu se razumjeti bez stanovite sunosti, u kojoj se nalaze,
niti pak mogu opstojati bez nje: jer je oito kako one
ukoliko opstoje, moraju biti u nekoj sunosti tjelesnoj ili
protenoj, a ne razumskoj, poto se u jasnu i odjelitu
5 pojmu o njima nalazi stanovita protenost, ali nikakvo
razumijevanje. Istina je kako se u meni nalazi i stanovita
trpna sposobnost osjeanja, ili primanja i spoznavanja
zamisli osjetnina, ali njome se nikako ne bih mogao
posluiti da nije i stanovite djelatne sposobnosti, bilo
10 u meni bilo u nekome drugom, sposobnosti da proiz
vede ili uzrokuje te zamisli. A to zapravo ne moe biti u
meni samome, jer ne pretpostavlja nikakvo razu
mijevanje, i jer te zamisli nastaju i bez moje suradnje, pa
esto i usprkos meni: preostaje dakle da bude u nekoj
15 sunosti razliitoj od mene, u kojoj mora biti sva stvar
nost bilo oblikovno bilo poglavito, koja je predmetno u
zamislima proizvedenim od te sposobnosti (kao to sam
ve primijetio), te je ta sunost ili tijelo, ili tjelesna narav,
koja - naime - oblikovno sadrava sve ono to je u
20 zamislima predmetno; ili je zaista Bog, ili kakav stvor
plemenitiji od tijela, u kojem je stvarnost poglavito
sadrana. Ali, kako Bog nije prijevaran, bjelodano je
da mi on nije te zamisli dao, niti sam neposredno,
niti posredstvom kojeg drugog stvora, u kojem
25 njihova predmetna stvarnost nije sadrana oblikovno,
nego samo poglavito. I jer mi naprosto nije dao nikak
vu sposobnost da to spoznam, nego naprotiv veliku
 propenfionem ad credendum illas a rebus corpo reis
emitti, non video qu a ratione poffet intelligi ipfum
non | effe fallacem , fi aliunde quam a rebus corporeis
emitterentur. A c proinde res corporese exiftunt. N o n
tamen forte om nes tales om nino exiftunt, quales illas 5
fenfu com preh en d o, quoniam ifta fenfuum com pre-
henfio in m ultis valde o b fcu ra eft & c o n fu fa ; fed fal-
tem illa om nia in iis funt, quse clare & diftinte intel
ligo, id eft om nia, gen eraliter f p e d a t a , quse in purae
Mathefeos o b jelo com preh end un tur. io
Q u an tu m autem attinet ad reliqua quae vel tantum
pa rticu laria funt, ut quod fol fit tali m agnitu dinis
101 aut fi'gurse & c . , vel m inus clare in te lle d a , ut lumen,
fonus, dolor, & fimilia, qu am vis valde du bia & incerta
fint, hoc tam en ipfum , quod D eus non fit fallax, i5
quodque id circo fieri non poffit ut u lla falfitas in meis
opinionibus reperiatu r, nifi aliqu a etiam fit in me
facu ltas a Deo tributa ad illam em en dan dam , certam
mihi fpem oftendit veritatis etiam in iis affequendae.
Et fane non dubium eft quin ea om nia q u 3e do ceo r a 20
natura aliquid habeant veritatis : per naturam enim,
g eneraliter f p e a t a m , nihil n u n c a liu d quam vel D eum ,
ipfum , vel rerum creataru m coo rd inatio nem a Deo
inftitutam i n t e l l i g o ; nec aliud per naturam m eam in
p a rticu lari, qu am com plexio nem eorum om nium quse 25
mihi a D eo funt tributa.
J N ihil autem eft quod me ifta natu ra m ag is expreffe
doceat, quam quod h abeam c o rp u s, cui m ale eft cum
dolorem fentio, quod cibo vel potu indiget, cum f a -
mem aut fitim patior, & fim ilia ; nec proinde dubitare 3o
debeo, quin aliquid in eo fit veritatis.
sklonost da vjerujem kako one potjeu od tjelesnina, ne
vidim kojim bi se nainom moglo razumjeti da on nije
prijevaran, ako bi one potjecale od nekog drugog izvora
a ne od tjelesnina. Stoga: tjelesnine opstoje. Moda one
sve i ne opstoje tono onako kako ih ja osjetilima 5
poimam, jer je osjetilno poimanje u mnogim sluajevima
veoma pomueno i zbrkano; ali su barem u njima sve one
stvari koje razumijevam jasno i odjelito, tj. openito
uzevi, koje su predmetom iste matematike.

to se pal^ tie ostalih koje su ili posebne (kao da je 10

sunce tolike veliine ili lika i si.) ili nejasnije razumljive
(kao svjetlost, zvuk, bol i si.), koliko god bile dvojbene
i nesigurne, ipak - jer Bog nije varljiv, i jer nije mogue
da se u mojim mislima pojavi bilo koja lanoa a da mi
Bog ne podari sposobnost da je ispravim - mogu gajiti 15
vrstu nadu da mogu doi do istine i o njima. A zaista
nema nikakve dvojbe kako neto istine ima u svemu
onome emu me ui narav: jer pod naravlju- openito
gledano - ne shvaam nita drugo nego li samog Boga
ili raspored tvorevina kako je od Boga postavljen; a 20
posebno pod svojom vlastitom naravlju ne shvaam
nita drugo nego sklop svega onoga to mi je dano od
Boga.

Nita me ta narav izriitije ne ui nego da imam

tijelo, kojem je zlo kad osjeam bol, kojem treba 25
hrane ili pia kad osjeam glad ili e i slino; stoga
ne trebam dvojiti kako u njemu ima neke istine.
 D o ce t etiam n a tu ra , per iftos fenfus | do lo ris, fam is, 102
fitis & c . , me non tan tu m adeffe m eo corp o ri ut nauta
adeft n a v ig io , fed illi artiffime effe co n ju n tu m &
quafi p erm ixtu m , adeo ut unum quid cum illo co m -
5 ponam . A lio q u i enim , cu m c o r p u s lseditur, e go , qui
nihil aliud fum q u am res c o g ita n s, non fentirem id -
c irco d o lo re m , fed p u ro intelleiu lsefionem iftam per-
cip erem , ut n a u ta vifu percipit fi quid in nave fr a n -
g a t u r ; & c u m c o r p u s cib o vel p o tu indiget, h o c ipfum
to expreffe in telligerem , non c o n fu fo s fam is & fitis fenfus
h a b e r e m .N a m certe ifti fenfus fitis,fa m is, d o lo ris & c , ,
nihil aliud funt quam confufi qu id am co g ita n d i modi
ab unione & quafi perm ixtio n e m entis cu m co rp o re
exorti,
15 Prseterea etiam d o c e o r a natu ra v a ria c ir c a meum
co rp u s alia c o r p o r a exiftere, ex qu ib u s n o n n u lla mihi
pro feq u e n d a funt, alia fu g ie n d a. Et certe, ex eo quod
vald e diverfo s fentiam c o lo re s , fo n o s, o d o res, f f a -
p o res, c a lo re m , du ritiem , & fim ilia, rete c o n clu d o ,
20 aliqu as effe in c o r p o rib u s , a qu ib u s varise iftse fen-
fu u m p erc e p tio n e s | ad ven iu nt, varietates iis r e fp o n - 103
dentes, etiamfi forte iis non fim iles; atque ex eo quod
qusedam ex illis p e rc e p tio n ib u s mihi gratse fint, alise
ingratae, plane ce rtu m eft m eum c o r p u s,fiv e potius me
i5 totum , q u aten u s ex c o r p o re & m ente fum com pofitus,
variis c o m m o d is & in c o m m o d is a c ircu m ja c e n tib u s
co rp o rib u s affici poffe.
 Narav me takoer pouava - preko tih osjeta bola,
gladi, ei itd. - kako svojem tijelu nisam nazoan samo
onako kako je brodar brodu, nego da sam s njim
najprisnije povezan i gotovo pomijean, tako te tvorimo
5 jedinstven sklop. Inae, kad se tijelo pozlijedi, ja - koji
nisam nita drugo nego stvar koja misli - ne bih zbog
tog osjetio bol, nego bih tu ozljedu primio tek istim
razumom, kao to brodar vidom prima ako se togod
slomi na brodu; a kad tijelu zatreba hrane ili pia, i to
10 bih tek razumijevao, ne bih imao zbrkane osjete gladi i
ei. Jer, zaista, ti osjeti ei, gladi, bola itd. nisu nita
drugo nego zbrkani oblici miljenja, nastali od spoja i
mjeavine tijela i duha.

Osim toga narav me jo pouava, kako oko mene

15 postoje razliita druga tijela, od kojih mi je neka
slijediti a neka izbjegavati. I zaista, zbog toga to
osjeam veoma razliite boje, zvukove, mirise, okuse,
toplinu, tvrdou i si. s pravom zakljuujem kako u tim
tijelima (od kojih dolaze razliiti osjetilni opaaji)
20 postoje stanovite razliitosti koje njima odgovaraju,
iako im moda nisu sline; a zbog toga to su mi neki
od tih opaaja ugodni a drugi neugodni, posve je
sigurno da je moje tijelo (ili bolje reeno: cijelo moje
bie, ukoliko sam sklop tijela i duha) izloeno
25 razliitim ugodama i neugodama od okolnih tijela.
 M u lta v ero alia funt quse, etfi vid ear a natu ra dotus
effe, non tam en re ve ra ab ipfa, fed a confuetudine
quadam inconfiderate ju d ican d i a ccep i, atque ideo
falfa effe facile con tin git : ut quod om ne fpatium , in
quo nihil plane o cc u rrit quod m eos fenfus m oveat,
fit v a c u u m ; quod in co rp o re , exem pli g ratia, calido
aliquid fit plane fimile idese calo ris quse in me eft, in
albo aut viridi fit eadem albedo aut viriditas quam
fentio, in am aro aut du lci idem fa p o r, & fic de cse-
teris; quod & aftra & turres, & qusevis alia rem ota
c o rp o ra ejus fint tantum m agn itu din is & figurse,quam
fenfibus m eis exhibent, & alia ejufm odi. S e d n e q u i d
in h ac re non fatis diftinte percip iam , accura|tius
debeo definire quid p rop rie in telligam , cum dico me
aliquid doceri a natura. N em p e h ic naturam ftritiiis
fum o, | quam pro c o m p lexio n e eorum om nium quse
mihi a D eo tribu ta fu n t; in h ac enim com plexio n e
m ulta con tin en tur quse ad m entem folam pertinent,
ut quod percipiam id qu od fatum eft infetum effe
non poffe, & re liq u a o m n ia quse lum ine naturali funt
nota, de quibus h ic non eft f e r m o ; m ulta etiam quse
ad folum c o rp u s fpetant, ut quod deorfu m tendat, &
fimilia, de quibus etiam non a g o , fed de iis tantum
quse mihi, ut com pofito ex m ente & corp o re, a D eo
tributa funt. Ideoque hsec natu ra d o cet quidem ea
refugere quse fenfum doloris inferunt, & ea profequi
quse fenfum volu p tatis, & ta lia ; fed non ap paret illam
prccterea nos docere ut q u icq u am ex iftis fenfuum per-
ceptionibu s fine prsevio in t e lle d u s exam ine de rebus
extra nos pofitis c o n c lu d a m u s, qu ia de iis veru m fcire
 Ali postoje i mnoge druge stvari koje, iako se ine kako
sam ih od naravi nauio, zapravo sam ih poprimio od
stanovite navike nesmotrena rasuivanja, te se lako
dogaa da su lane: kao daje sav prostor u kojem se nita
ne zbiva to bi pokrenulo moja osjetila zapravo prazan; 5
da je, na primjer, u nekom toplom tijelu neto to je
posve nalik zamisli topline koja se nalazi u meni, da je u
bijelom ili zelenom ista bjeloa ili zelenoa koju osjeam;
u gorkome ili slatkome isti okus i slino; da su zvijezde i
tornjevi i ostala udaljena tijela upravo takve veliine i 10
oblika kakvi se predstavljaju mojim osjetilima i tako
dalje. Ali kako ne bih ovdje togod nedovoljno odjelito
shvatio, moram tonije odrediti to zapravo pod
razumijevam kaem li da me emu ui narav. Narav
ovdje, naime, uzimam u uem smislu, kao skup svega 15
onoga to mi je od Boga dano; u tome su skupu sadrane
mnoge stvari koje pripadaju samo duhu, kao to je kad
poimam da ne moe biti neuinjeno ono to je jednom
uinjeno i sve ostalo to mi je poznato po naravnoj
svjetlosti, a o emu ovdje nije rije; sadrane su i mnoge 20
stvari koje se tiu samo tijela, kao da ono nanie tei i
slino, ime se sad ne bavim, nego je rije samo o onim
stvarima koje su mi od Boga dane kao sklop duha i tijela.
Tako ta narav ui izbjegavati one stvari koje nanose osjet
bola, a slijediti one koje pruaju osjet uitka i slino; ali 25
se ne ini kako nas ona ui i tomu da zakljuujemo po
tim istim osjetilnim opaajima - a bez prethodna
istraivanja razumom - o predmetima koji se nalaze
izvan nas, jer se ini, kako spoznaja istine o njima pripada
 ad m entem fo lam , non autem ad com pofitum , videtur
pertinere. Ita q u am vis ftella non m agis ocu lu m | meum 105

quam ignis exiguae faeis afficiat, nulla tam en in eo

realis five pofitiva propenfio eft ad credendum illam
5 non effe m ajo rem , fed hoc fine ratione ab ineunte
cetate j u d i c a v i ; & quam vis ad ignem accedens fentio
calorem , ut etiam ad eundem nim is prope accedens
fentio dolorem , nulla profeto ratio eft quee fuadeat
in igne aliquid efle fimile ifti calori, ut ne|que etiam
10 ifti dolori, fed tantum m odo in eo aliquid effe, q u od -
cunque dem um fit, quod iftos in nobis fenfus caloris
vel doloris efficiat; & qu am vis etiam in aliquo fpatio
nihil fit quod m oveat fenfum , non ideo fequitur in eo
nullum efle corp u s : fed video me in his aliifque p er-
15 m ultis ordinem naturse pervertere efle afluetum, quia
nem pe fenfuum perceptionibus, quse proprie tantum
a natura datse funt ad menti fignificandum qusenam
com pofito, cu ju s pars eft, co m m o d a fint vel in co m -
m oda, & eatenus funt fatis clarae & diftindse, utor
20 tanquam re g u lis certis ad imm ediate dignofcendum
qusenam fit co rp o ru m extra nos pofitorum eflentia,
de qua tam en | nihil nifi valde obfcure & confufe 106

fignificant.
A tq u i jam ante fatis perfpexi qua ratione, non ob-
25 ftante Dei bonitate, ju d icia m ea falfa effe contingat.
Sed no va hic o ccu rrit difficuitas circa illa ipfa quae
tanquam perfequenda vel fu gien d a mihi a natura ex-
hibentur, atque etiam circa internos fenfus in quibus
errores videor deprehendiffe : ut cum quis, grato cibi
3o alicu jus fapore delufus, venenum intus latens affumit.
 samo duhu, a ne sklopu duha i tijela. Tako, iako kakva
zvijezda ne podrauje moje oko nita veim ognjem nego
to je onaj od kakve zubljice, ipak u tome nema nikakva
stvarna ili jesna svojstva koje bi me navelo da vjerujem
5 kako ona nije vea; ali, ja sam od svoje rane mladosti
sudio tako bez razloga; zatim, iako kad se primaknem
ognju osjeam toplinu, a kad se jo vie pribliim
osjeam i bol, ipak nema nikakva dokaza koji bi me
uvjerio kako se u ognju nalazi togod slino toplini, ili
10 pak bolu, nego samo to da se u njemu nalazi neto, pa
ma to to bilo, koje u nama izaziva osjet topline ili bola;
i dalje, ako u nekom prostoru nema niega to pokree
moja osjetila iz toga ne slijedi kako u njemu nema
nikakva tijela: nego vidim kako sam navikao u tim i
15 mnogim drugim stvarima preokretati naravni poredak,
jer onim istim osjetilnim opaajima (koji su zapravo od
naravi dani samo zato da se duhu dojavi to je za onaj
sklop - kojeg je dio - ugodno ili neugodno, i samo su
utoliko jasni i odjeliti) sluim se kao pouzdanim
20 pravilima za izravno spoznavanje bivstva stvari koje su
izvan nas, o emu oni obavjetavaju tek veoma nejasno
i zbrkano.

Ve sam ranije dovoljno izvidio kako se dogaa -

unato Bojoj dobroti - da moji sudovi budu lani. Ali
25 ovdje se javlja i nova potekoa to se tie onih stvari
koje ja po naravi trebam slijediti ili izbjegavati i to se
tie unutranjih osjeaja u kojima mi se ini da sam
opazio pogreke: kao kad tkogod, zaveden ugodnim
okusom kojeg jela, pojede otrov koji je u njemu skriven.
 Sed nem pe tune tantum a n a tu ra im pellitu r ad illud
appetendum in quo g ra tu s fa p o r confiftit, non autem
ad v e n e n u m , quod p lan e i g n o r a t ; j nihilque hine
aliud co n clu d i poteft, qu am n atu ram iftam non effe
o m n ifciam : qu od non m iru m , quia, cum hom o fit 5
res lim itata , non alia illi co m p e tit qu am limitatae
p e r fe d io n is .
A t v ero non raro etiam in iis e rra m u s ad quse a n a
tura im p ellim u r : ut ciim ii qui segrotant, potum vel
cibum ap p etu n t fibi p a u lo poft n o citu ru m . D ii forfan 10
hic poterit, illos ob id errare, qu od n atu ra eo rum fit
107 c o r ru p ta ; fed | h o c difficultatem non tollit, q u ia non
m inus vere hom o segrotus c re a tu ra Dei eft qu am fa-
n u s; nec proinde m in us vid etu r rep u g n are illum a
D eo fa lla ce m n a tu ra m habere. A tq u e ut h o ro lo g iu m i5
ex rotis & p o n d e rib u s c o n f e d u m non m inus a c c u ra te
leg es om n es naturae o b fe rvat, ciim m ale fa b rica tu m
eft & horas non r e d e indicat, qu am ciim omni ex
parte artificis voto fatisfacit : ita, fi confiderem homi-
m s c o r p u s , q u aten u s m aeh in am en tum quoddam eft ex 20
oflibus, n ervis, m u feu lis, venis, fan guin e & pellibus
ita aptum & com p o fitu m , ut, etiamfi nu lla in eo mens
exifteret, eofdem tam en haberet om nes m otus qui
n u nc in eo non ab im perio vt)luntatis nec proinde a
m ente p ro ced u n t, facile ag n o fe o illi seque naturale 25
fore, fi, exem pli ca u fa , h yd ro p e labo ret, eam faucium
ariditatem pati, quse fitis fenfum menti inferre folet,
atque | etiam ab illa ejus n e rvo s & reliq uas partes ita
difponi ut potu m fu m at ex quo m orb u s au g eatu r,
los q u am , ciim nu llu m tale in eo vitium eft, a | fimili

.,
6
 Ali narav nas nagoni samo na to da udimo za onim
to je ugodna okusa, a ne za otrovom, koji ona oito ne
poznaje; pa se otuda ne moe zakljuiti nita drugo nego
kako ta narav nije sveznajua: to i nije udo, jer kako
je ovjek ogranien, njemu i moe pripadati samo narav 5
ograniena savrenstva.

A esto se zaista varamo i u onome na to nas narav

nagoni: kao kad bolesnici ele pie ili hranu to e im
ubrzo koditi. Tu bi se moda moglo rei kako oni
grijee zbog toga to im je narav izopaena; ali time se 10
potekoa ne uklanja, jer bolestan ovjek nije nita
manje stvor Boji od onoga koji je zdrav; pa se prema
tome ini protuslovnim da on od Boga ima prijevarnu
narav. I kao to ura sastavljena od kolutia i utega nita
se manje ne pridrava svih zakona naravi kad je loe 15
izraena i tono ne pokazuje sate kao i kad u svakom
pogledu udovoljava zahtjevu izraivaa, tako i ljudsko
tijelo - promatram li ga kao stanovitu napravu - koja je
od kostiju, ivaca, ila, krvi i koe tako sloena i
sastavljena te ako u tijelu i nema nikakva duha, ipak ima 20
sva gibanja koja sad u njemu ne potjeu ni od vlasti volje
niti od duha, pa lako uviam da e njemu biti jednako
naravno - ako, primjera radi, boluje od vodene bolesti
- trpjeti istu suhou grla koja uobiava duhu prenijet
osjet ei, te time tako podesiti njegove ivce i ostale 25
dijelove da uzme napitak od kojeg se bolest poveava,
kao to kad u njem nikakve takve boljke nema, sli-
 fa u ciu m ficcitate m overi ad potum libi utile affu m en -
dum. Et q u am v is, refp icien s ad prseconceptum h o ro -
logii u fu m , d icere poffim illud, ciim horas non r e d e
indicat, a n a tu ra fu a d e fle d e r e ; atque eodem m odo,
5 confiderans m ach in am en tu m hum ani corpo ris ta n -
quam c o m p a ra tu m ad m otus qui in eo fieri folent,
putem illud etiam a n a tu ra fu a ab errare, fi ejus fauces
fint aridse, ciim p o tu s ad ipfius con fervatio n em non
prodeft; fatis tam en an im ad verto hane ultim am n a -
10 turse acce p tio n em ab altera multiim differre : hsec
enim nihil aliud efi qu am denom inatio a cogitatione
m ea, h om inem segrotum & h o ro lo g iu m m ale fa b ric a -
tum cu m idea h om inis fani & h o rologii r e d e f a d i
com paran te^d epen d en s, reb u fqu e de quibus dicitur
15 e x trin fe c a ; per illam vero aliquid intelligo quod re
v era in reb u s reperitu r, ac proinde nonnihil habet
veritatis.
Ac certe, etiamfi refpiciendo ad co rp u s hyd rop e
la b o ra n s, fit tantum denom inatio extrinfeca, ciim di-
20 citu r ejus | n a tu ra effe co rru p ta, ex eo quod aridas 109
h abeat fa u ces, nec tam en egeat p o tu ; refpiciendo
tam en ad com po fitu m , five ad m entem tali corpori
| unitam , non eft p u ra denom inatio, fed verus error
naturae, quod fitiat ciim potus eft ipfi n o c itu ru s;
25 ideoque hic rem anet inquirendum , quo p a d o bonitas
Dei non im pediat q u om in u s n atu ra fic fum pta fit
fa lla x.
N e m p e im prim is h ic adverto m ag n am effe differen-
tiam inter m entem & c o rp u s, in eo quod corp u s ex
3o natu ra fu a fit fem per divifibile, m ens autem plane
 nom suhoom drijela biva nagnan popiti pie koje mu
je korisno. A dodue, uzimajui uobzir namjeravanu
upotrebu ure, mogao bih rei da ona odstupa od svoje
naravi kad tono ne pokazuje sate; pa na isti nain,
5 razmatrajui stroj ljudskog tijela kako je podeen za
gibanje koje se u njem ima odvijati, pomislio bih kako i
ono odstupa od svoje naravi ako je njegovo drijelo suho
i kad pie nije potrebno za njegov opstanak; pa ipak
dostatno jasno opaam kako je ovo posljednje znaenje
10 naravi veoma razliito od drugog: ono nije naime nita
drugo nego oznaka po mojem mnijenju - jer ja
usporeujem bolesna ovjeka i loe nainjenu uru sa
zamisli zdrava ovjeka i dobro izraene ure i jer je ta
oznaka izvanjska u odnosu na stvari o kojima je rije; u
15 drugom pak sluaju, pod naravlju razumijevam neto to
se zaista nalazi u stvarima i stoga sadrava neku istinu.

Zaista, iako u odnosu na tijelo bolesno od vodene

bolesti jest vanjska oznaka kad se kae kako je njegova
narav izopaena, zbog toga to mu je drijelo suho a
20 pie mu ne treba, u odnosu na cijeli sklop, ili na duh koji
je sjedinjen s tim tijelom, nije to tek obina oznaka,
nego je prava pogreka naravi, jer tijelo ea i kad e
mu pie koditi; i stoga ovdje ostaje jo istraiti kako da
dobrota Boja ne sprijei da tako uzeta narav ne bude
25 prijevarna.

Prije svega ovdje primjeujem kako je velika

razlika izmeu duha i tijela u tome to je tijelo po
svojoj naravi uvijek djeljivo, dok je duh posve ne-
 ind ivifib ilis; nam fane cum hane confidero, five meip-
fum quatenus fum tantum res co g ita n s, nullas in me
partes poffum diftinguere, fed rem plane unam &
integram me effe in te llig o ; & q u am vis toti corpori
tota m ens unita effe vid eatu r, abfciffo tam en pede, 5
vel b rach io, vel qu avis alia co rp o ris parte, nihil ideo
de mente fu b du tu m effe c o g n o fc o ; neque etiam fa -
cultates vo len d i, fen tien d i,in telligen d i & c . ejus partes
dii po ffun t, quia u n a & eadem m ens eft quse vult,
110 quse fentit, quse inteljligit. C o n tr a vero nu lla res c o r - 10
p o rea five extenfa poteft a me co g ita ri, quam n o n f a -
cile in partes c o g ita tio n e dividam , atque h oc ipfo
illam divifibilem effe intelligam : qu od u num fuffice-
ret ad me d o cen d u m , m entem a c o rp o re om nino effe
diverfam , fi nondum illud aliunde fatis fcirem . i5
D einde adverto m entem non ab om n ibus co rp o ris
p artibu s im m ediate affici, fed tan tu m m o d o a cere b ro ,
vel forte etiam ab | una tantum e xigu a ejus parte,
nempp ab ea in qu a dicitur effe fenfus c o m m u n is;
quse, q u o tie fcu n q u e eodem m odo eft difpofita, menti 20
idem exhibet, etiamfi reliqu2e c o rp o ris partes diverfis
interim m odis poffmt fe h ab e re, ut prob ant innu m era
experim en ta, quse hic recenfere non eft opus.
A d v e r to prseterea eam effe co rp o ris n aturam , ut
n ulla ejus pars poffit ab alia parte aliqu an tum rem ota 25
m overi, quin poffit etiam m overi eodem m odo a q u a -
libet ex iis quae in terjacen t, quam vis illa rem otior
nihil ag at. U t, exem pli cau fa , in fune A , B , C , D, fi
djeljiv; jer uistinu dok njega promatram, ili sebe sama
ukoliko sam tek stvar koja misli, ne mogu u sebi
razlikovati nikakve dijelove, nego razumijevam da sam
jednostavno jedna i cjelovita stvar; pa iako se ini kako
je s cijelim mojim tijelom sjedinjen cijeli duh, odsijee li 5
se noga ili ruka ili koji drugi dio tijela, ne vidim da je
time ita oduzeto duhu; a ne mogu se njegovim
dijelovima nazvati ni sposobnost htijenja, osjeanja,
razumijevanja i si., jer uvijek je jedan te isti duh koji
hoe, koji osjea, koji razumijeva. Nasuprot tome, ne 10
mogu zamisliti ni jednu tjelesninu ili proteninu koju -
u svojem razmiljanju - ne bih lako mogao razdijeliti na
dijelove, te je stoga i razumijevam kao djeljivu: i to bi
jedino dostajalo da me poui kako je duh od tijela posve
razliit, kad isto ne bih i od drugdje dostatno znao. 15
Primjeujem isto tako da svi dijelovi tijela ne djeluju
neposredno na duh, nego samo na mozak, ili moda tek
na jedan njegov mali dio, naime, onaj u kojem je
smjeteno, kako kau, zajedniko osjetilo; i kad god je
taj dio tako raspoloen, on to isto i duhu prenosi, pa ma 20
kako u meuvremenu drugaije bili raspoloeni ostali
dijelovi tijela, kao to pokazuju brojni pokusi koje ovdje
nije potrebno navoditi.
Osim toga opaam kako je narav tijela takva te se
ni jedan njegov dio ne moe pokrenuti, od strane 25
nekog neto udaljenog dijela, a da se na isti nain ne
bi mogao pokrenuti bilo kojim od dijelova to se
nalaze izmeu njih, iako taj udaljeni dio ne djelu
je. Kao na primjer, ako se na uetu A , B, C, D po-
 trahatur ejus u ltim a pars D, non alio pato m ojvebi- 11 1
tur prim a A , qu am m overi etiam poffet, fi traheretur
u na ex interm ediis B vel C , & u ltim a D m aneret im -
m o t a .N e c diffimili ratione, cum fentio dolorem pedis,
5 docuit me P h yfic a fenfum illum fieri ope nervo ru m
per pedem fp a rfo ru m , qui, inde ad ce reb ru m ufque
funium inftar extenfi, dum trah u n tu r in pede, trahunt
etiam intim as cereb ri partes ad qu as pertingunt,
qu em dam qu e m otu m in iis excitant, qui inftitutus eft
jo a n a tu ra ut mentem afficiat fenfu doloris tanquam in
pede exiftentis. S e d qu ia illi nervi per tibiam , cru s,
lu m b o s, do rfu m , & co llu m tranfire debent, ut a pede
ad cere b ru m p erveniant, poteft con tin gere ut, etiamfi
eo rum | pars, quse eft in pede, non attingatu r, fed
i5 aliqu a tantum ex interm ediis, idem plane ille m otus
fiat in ce re b ro qui fit pede m ale affeto, ex quo neceffe
erit ut m ens fentiat eundem dolorem . Et idem de
quolibet alio fenfu eft pu tan du m .
A d v e r to denique, q u an d o q u id em u n u fqu ifqu e ex
20 m o tib u s ,q u i fiunt in ea| parte cerebri quse im m ediate 112
m entem afficit, non nifi u n u m aliq u em fenfum illi in -
fert, nihil h a c in re m elius poffe e x c o g ita ri, quam fi
eum inferat qui, ex o m n ib u s q u os inferre poteft, ad
hom inis fani con fervatio n e m q u am m a x im e & quam
25 frequentiffime con d u cit. Experien tiam autem teftari,
tales effe om nes fen fu s nobis a n a tu ra in d ito s; ac
proinde nihil plane in iis reperiri, quod non Dei p o -
tentiam b o n itatem q u e teftetur. Ita, exem pli cau fa,
 vue njegov posljednji dio D, pokrenut e se prvi dio A,
kao to bi se mogao pokrenuti da se povue jedan od
dijelova to su izmeu B ili C, dok posljednji dio D ostaje
nepokretan. Gotovo isto tako, kad osjetim bol u nozi,
5 naravoslovlje me ui kako taj osjet nastaje uz pomo
ivaca koji se nalaze u nozi, i koji se poput uadi pruaju
do mozga, i koji kad se povuku u nozi, povuku i
unutranje dijelove mozga kojima pripadaju, te u njima
izazivaju stanovito gibanje koje je od naravi ureeno
10 tako da u duhu izazove osjeaj bola kao da je taj u nozi.
Ali, kako ti ivci moraju prijei kroz golijen, bedro, bok,
lea i vrat - kako bi doli od noge do mozga - moe se
dogoditi da iako nije taknut onaj njihov dio koji je u nozi,
nego jedan od onih koji se nalaze izmeu, ipak u mozgu
15 nastaje isto ono gibanje kao od pozlijeene noge, zbog
ega e biti nuno da duh osjeti isti bol. Isto treba misliti
i o svakom ostalom osjetu.

Napokon primjeujem, iako svako od onih gibanja

to se odvijaju u onom dijelu mozga koji neposredno
20 djeluje na duh, prenosi njemu tek jedan jedini osjet,
ne moe se u tome nita bolje iznai nego da ono
njemu od svega to bi mu moglo prenijeti prenosi
samo ono to najee i najvie pridonosi odravanju
ovjekova zdravlja. Iskustvo nam posvjedouje kako
25 su takvi svi osjeti kojima smo obdareni od naravi; u
njima se stoga ne moe otkriti nita to ne bi svjedoilo
o moi i dobroti Bojoj. Tako kad se na primjer
cum nervi qui funt in pede vehem enter & prseter c o n -
fuetudinem m oventu r, ille eo rum m otus, per fpinae
dorfi m ed ullam ad intim a cerebri p e rtin g e n s,ib i menti
fignum dat ad aliquid fentiendum , nem pe dolorem
tanquam in pede exiftentem, a quo illa exeitatur ad
ejus cau fa m , ut pedi infeftam, qu an tu m in fe eft, am o-
vendam . Potuiffet vero n a tu ra hom inis a D eo fic con-
ftitui, ut ille idem m otu s in cerebro qu id vis aliud
menti exhiberet : nem pe vel feipfum , q u atenu s eft in
cereb ro, vel | quatenus eft in pede, vel in aliquo ex
lo cis interm ediis, | vel denique aliud qu id lib et; fed
nihil aliud ad c o rp o ris con fervatio n em aeque c o n -
duxiffet. Eodem m od o, ciim potu in d ige m u s, qusedam
inde oritur ficcitas in g u ttu re , n ervo s ejus m ovens &
illorum ope cereb ri in te rio ra ; h icqu e m otus m entem
afficitfe n fu fitis, qu ia nihil in toto h oc neg o tio nobis
utilius eft fcire, qu am qu od potu ad con fervatio n e m
valetu dinis e g e a m u s , & fic de cseteris.
Ex quibus om nino m anifeftum eft, non obftante
im m enfa Dei bo nitate, n atu ram h om inis ut ex m ente
& co rpo re com pofiti non poffe non aliqu an do effe fa l-
lacem . N a m fi quae ca u fa , non in pede, fed in alia
quavis ex pa rtib u s p e r quas nervi a pede ad ce re b ru m
p o rrig u n tu r, vel etiam in ipfo cereb ro, eundem plane
m otum excitet qui folet excitari pede m ale affeto,
fentietur do lo r tan q u a m in pede, fen fu fq u e natu raliter
falletur, quia, ciim ille idem m otu s in cerebro non
poffit nifi eundem fem per fenfum menti inferre, m u l-
toque frequ entius oriri fo leat a c a u fa quae lsedit p e -
dem, qu am ab alia alibi exiftente, rationi co n fe n ta -
snano i neuobiajno pokrenu ivci koji su u nozi, onda
njihovo gibanje - koje se preko modine u hrptenjai
prenosi do unutranjosti mozga - daje tu duhu znak da
neto treba osjetiti, naime bol koji je u nozi, ime se duh
potie da koliko je mogue - odstrani uzrok onoga to 5
je nozi tetno. Istina, Bog bi mogao ljudsku narav urediti
i tako da ono isto gibanje u mozgu prenese duhu neto
drugo: ili sebe sama, ukoliko je u mozgu ili ukoliko je u
nozi, ili bilo to drugo; ali nita drugo ne bi jednako
pridonosilo odravanju tijela. Na isti nain, kad us- 10
trebamo pia, nastaje stanovita suhoa u drijelu, koja
pokree ivce i s pomou njih unutranjost mozga; pa to
gibanje u duhu izaziva osjet ei, jer u cijeloj toj prigodi
nije nama nita korisnije znati nego da nam treba pia
za odravanje zdravlja, i slino u ostalim sluajevima. 15

Iz toga je posve oito - bez obzira na neizmjernu

Boju dobrotu - kako ljudska narav, kao sloevina duha
i tijela, ne moe a da povremeno ne obmane. Jer, ako
zbog nekog uzroka, ne u nozi, nego u bilo kojem od
dijelova (kojima prolaze ivci od noge do mozga, ili 20
ak u samom mozgu) nastane posve isto gibanje kao
kad je ozlijeena noga, osjetit e se bol kao da je u
nozi, i osjetilo e se naravno prevariti; pa kako ono isto
gibanje u mozgu ne moe a da duhu ne prenosi uvijek
isti osjet, i on mnogo ee potjee od uzroka ozljede 25
noge nego bilo kojeg drugog dijela, blie je razlogu
neum eft u t|p ed is potius quam alterius partis dolorem
menti fem per exhibeat. Et fi quando faucium ariditas,
non ut folet ex eo quod ad c o rp o ris valetudinem potus
co n d u ca t, fed j ex c o n tra ria aliqu a ca u fa oriatur, ut in
h yd ro p ico con tin git, lo n ge m elius eft illam tune fa l-
lere, quam fi con tra fem per falleret, cum co rp u s eft
bene con ftitu tu m ; & ' f i c de reliquis.
A tq u e hsec confideratio plu rim u m ju va t, non m odo
ut errores om n es quibus n a tu ra m ea o b n o x ia eft a n i-
m ad v e rta m ,fe d etiam ut illos aut em endare aut vitare
facile p o flim .N a m fa n e ,c u m fciam om n es fen fus c ir c a
ea, quse ad co rp o ris c o m m o d u m fp e d a n t , m ulto fre-
quentius veru m indicare qu am falfu m , poflimque uti
fere fem per plu rib u s ex iis ad eandem rem e x a m in a n -
dam , & infu per m em o ria, quee prsefentia cum prsece-
dentibus con n elit, & in t e lle d u , qui ja m om n es e r -
randi cau fas p e rfp exit; non am pliu s vereri debeo ne
illa,quse mihi quotidie a fenfibus exh ib en tu r,fin t falfa,
fed hyperbolicae fu perio ru m dierum d u b ita tio n e s ,u t
rifu dignse,funt explodendse. | Praefertim fu m m a illa
de fom no, quem a vig ilia non d iftin g u e b a m ; n u nc
enim adverto p e rm a g n u m inter u tru m qu e effe d iferi-
m en, in eo quod n u n qu am info m nia cum reliquis
om nibus a d io n ib u s vitse a m em o ria c o n ju n g a n tu r, ut
ea quge vigilan ti o c c u rru n t; nam fane, fi quis, dum
vigilo, mihi derepente ap pareret, ftatim que poftea dif-
pareret, ut fit in fom nis, ita fcilicet ut nec unde ve-
niffet, nec quo abiret, j vid erem , non im m erito fp e c -
 da e duhu prenositi prije bol u nozi nego u nekom
drugom dijelu tijela. I ako katkad suhoa drijela ne
dolazi zbog toga to je pie potrebno za tjelesno
zdravlje, nego potjee od nekog oprenog uzroka - kao
5 to je sluaj kod vodene bolesti - mnogo je bolje da ona
tad vara nego da uvijek vara kad je tijelo u dobru stanju,
te tako i u slinim sluajevima.

Takvo razmatranje uvelike slui ne samo da pri

mijetim pogreke kojima je sklona moja narav nego
10 i da ih lako mogu ispraviti ili izbjei. Jer, budui
znam kako svi osjeti o onome to je tijelu potrebno
mnogo ee znae istinito nego lano, i budui se
gotovo uvijek mogu posluiti veim brojem njih kako
bih istraio istu stvar, a jo i pamenjem (kojim se
15 povezuje prolost sa sadanjou), kao i razumom
(koji otkriva sve uzroke zabluda), ne trebam se vie
bojati da su lane one stvari koje mi svakodnevno
prenose osjetila, nego valja dvojbe ovih nekoliko
prolih dana odbaciti kao pretjerane i smijene.
20 Osobito one openitosti o sanjanju koje nisam raz
likovao od bdijenja; sad pak primjeujem kako je
golema razlika izmeu toga dvoga, u tome to moje
pamenje moje snove nikad ne povezuje s ostalim
postupcima ivota kao to to ini s onima koji mi se
25 dogaaju budnomu; jer, zaista, ako mi se dok sam
budan tkogod iznenada pojavi, a zatim odmah
iezne, kao to biva u snovima, tako te nisam
vidio ni odakle je doao ni kamo je otiao, s pra-
 trum po tiu s, aut p h a n tafm a in cereb ro m eo efiihim,
quam veru m h om inem effe ju d ica re m . C u m v ero ese
res o ccu rru n t, qu as diftinte, u nde, ubi, & quando mihi
ad ven ian t, a d v erto , earu m qu e p erceptio n em abfque
u lla interruptione cu m tota reliq u a vita c o n n e d o , p lane 5
c ertus fu m , non in fo m n is, fed vig ilan ti o ccu rrere.
N e c de ip fa ru m v eritate debeo v e l m in im u m dubitare,
li, poftquam om n es fenfus, m em o riam & intelletum
ad illas exam in an d as c o n v o c a v i, nihil m ih i,q u o d cum
cseteris p u g n e t, ab u lio ex his nuntietur. Ex eo enim 10
quod D eus non fit fa lla x, fequ itu r om nino in talibus
116 me non | falli. Sed qu ia re ru m agen d aru m neceffitas
non fem p er tam a c c u ra ti exam inis m o ra m con ced it,
fatendum eft h u m a n am vitam c ir c a res p a rticu lares
faepe erro rib us effe o b n o xia m , & naturse noftrse infir- i5
m itas eft a g n o fc e n d a .
vom u ga prije smatrati prikazom ili tlapnjom to je
nastala u mojem mozgu negoli zbiljskim ovjekom. A
kad se pak dogaaju one stvari za koje odjelito
primjeujem odakle, gdje i kad mi dolaze, te njihovo
opaanje bez ikakva prekida povezujem sa cjelokupnim 5
ostalim ivotom, posve sam siguran kako mi se one
dogaaju budnomu, a ne u snu. A ne trebam nimalo
dvojiti oko istine o stanovitim stvarima, ako sam radi
njihova ispitivanja okupio sva osjetila, pamenje i
razum, a nijedno mi od njih nije dojavilo nita to bi bilo 10
protuslovno ijednomu od njih. Jer na temelju toga to
Bog nije prijevaran, openito proizlazi da se u tima ne
varam. A li kako nuda obavljanja svakodnevnih poslova
ne prua uvijek vremena za tako tono istraivanje,
mora se pristati na to da je u posebnostima ljudski ivot 15
esto podloan pogrekama i mora se priznati slabost
nae naravi.
abstinere a judicio ferendo chiliogonum 141
115, 121 circulus (log.) 3
accidens 25 f , 77, 93 circulus (geom.) 131
actus - potentia 91 f. cogitare (v. res, genus, modus,
actualis 91 facultas, vis)
aeternum 77, 133 commodum - incomodum 145,
affectus 17, 71, 145 f. 159 f , 175
affinitas (inter affectum et volun- Concilium 5, 9
tatem) 149 concursus 25, 119
affirmare (= actio voluntatis) confusus 57f , 83, 121, 141,
111, 115 157, 163
anima 1, 11, 15, 21, 23, 47f conjectura 115
animus 51, 143 conservare 97
appetitus 145 f. conservatio 95
Apollonius 7 hominis 167, 171 f.
arbitrium 109, 111, 115, 117, 125 consuetudo judicandi 161
archetypus 81 contentio animi 143
Archimedes 7, 45 corporis natura 49
Arithmetica 37, 67, 127 creatio - conservatio 95 f.
artificium objectivum 25
culpa 117
a se esse 93 f
assensio 115
cohibenda 33, 41 deceptio 101, 103
Astronomia 37, 75 deceptor 39, 43 f , 49, 69
Atheus 11, 15f. defectus 89, 101, 105ff.
attributa (Dei) 101, 123 denominatio estrinseca-intrins.
automata 61 167
Deus
znaenje rijei 77, 87
bornim 27, 75, 113 f , 117 bonitas Dei 39, 163, 171 f
existentia Dei (vis argumenti)
casus 39, (117) 99
causa idea Dei 27, 87f , 93 f , 101,
efficiens et totalis 77 133
partialis 97 potentia Dei 69
idearum 81 Deus = ratio intelligendi se
ultima 97 dubitare 87
cera 57 ff., 83 quaestio de Deo 1, 9, 13, 17 f
cerebrum 169 ff. unitas Dei 97
certitudo scientiae 135 (ff.) distinctio realis 23, 27, 139, 153
(mearum demonstrationum) 7 divisibile - indivisibile 23, 169
dubitandi ratio (causa) 33 jf., 151 errandi 105
ratio Metaphysica 69 idearum effectrix 75, 151
dubitatio 21, 43 f , 61 ideas producendi 155
hyperbolica 175 imaginandi 91, 111, 141, 153
duratio 83 jf., 123 intelligendi 113, 169
iudicandi 61, 103 f.
Ecclesia Catholica 11 locum mutandi 153
recordandi 111
efficta idea 99 sentiendi 153 f.
natura 125 volendi 169
effingo 53 fallacia 103
ego 55, 95, 139 falsitas
ipse = mens 63 formalis 83
= natura cogitans 65, 115 materialis 83, 89
ego sum, ego existo 47 f ratio falsitatis 27, 117H19
ego totus 159 causa falsitatis 105 jf.
eminenter 79 ff., 89, 155 fatum 39
error 27 f., 71, 105 ff., 175 felicitas alterius vitae 101
duo causae erroris 109 fictitium 37, 39, 133
error naturae 167 fides 1, 3, 27, 101
esse figmentum 51
actuale sive formale 91 fines Dei 105
a se 93
objectivum 91 fingere 125
potentiale - actuale 91 forma
essentia - existentia 127/129ff. sive essentia 125
erroris 117
essentia mentis meae 15, 143, idearum 71
153
loquendi 61
existentia = perfectio 131 externa (cerae) 61
experientia 171 formalis 83, 91, 119, 153
experimenta 149, 169 formaliter 79 ff., 89, 111, 155
extensio 37, 45, 59, 83, 87, 123,
145, 155 genera cogitationum 71 f.
genium malignum 41
facultas (v. vis) Geometria 7 f , 37, 127, 135
ad agnoscendum errores 155
ad falsitatem emendandam Geometricae
157 res 67, 137
cogitandi 15, 153 demonstrationes 7, 27
cognoscendi109 gratia (divina) 3, 113
cognoscitiva 141
eligendi 109 habitus non errandi 121
homo
animal rationale 47
aegrotus 165
perfectio hominis 121
horologium 165 f.
hydrops 165 ff.
idea (proprie) 71
aequivocatio in voe 15
ideae a me ipso factae 71, 75
adventitiae 73, 75
innatae, ingenitae 71, 75, 133
ideae natura 79
imaginarius 35, 41
imaginatio 27, 53, 55f , 65,
139 ff.
imago Dei 99, 111, 133
imagines (- ideae) 35, 53 f , 65,
71, 77, 81, 91
immortalitas animae 21 ff.
impetus (ad credendum) 73
impulsus coecus (ad credendum)
77
indefinite 99
indifferentia 113 ff.
infmitum 77f , 87f , 107
actu infinitum 91
ingenium 7 ff., 13, 19, 29, 103
inspectio mentis 59
intellectio 27, 139 ff, 153 f.
intellectualis
natura 21
res 139
intellectus
nihil in intellectu... 147
- voluntas 109 ff.
intelligibiles res 103
intueri (35), 69, 141 f.
leges naturae 165
libertas 21, 109 ff.
limites intellectus 113
veritatis 55
Iocus 37, 39, 45, 49, 153
communis Atheorum 15/17
lumen (= Deus) 101
lumen naturale 27, 73, 77, 81,
85, 91, 101, 117, 161
lux in intellectu 115
= veritas 43
machina 25, 49
machinamentum 165 f.
magnitudo 37, 39, 57, 83, 123,
161
majestas divina 101
malum 27
materia 97,103
errandi 71
materialiter 15, 89
Mathesis pura 127, 139
objectum 139, 145, 157
Medicina 37
meditari 47, 127, 147
meditatio 17 ff., 29, 43f , 65,
121
memoria 45, 65, 119, 135,
145 f , 175
mentis natura 13/15, 43, 63, 127
Metaphysica 7
dubitandi ratio 69
Methodus 5
modus 57
essendi formalis 81
essendi objectivus 81
sive accidens 77
cogitandi 65, 71, 77, 143
- res 153
- substantia 87, 155
morbus 165
mota 45, 83, 87, 123, 147 per se existere 97
in corpore humano 165 ff. phantasma 177
(voluntarius) 165 Philosophi 123
moveri a se ipso 49 Philosophia 1, 5 f
myriogonum 141 prima 17
Physica 23, 37, 107, 171
natura (def.) 159, 161 f polygonum 141
duo acceptiones 167
corrupta (aegroti) 165 f. potentia - actus 91 f., 99
docet 149 f., 159 ff. potentia
duce 49 imaginatrix 61
falla x l 6 5 f , 173 mea 93
mea (def.) 157 potentiale 91
a nat. impelli 151 praejudicia 7, 17, 21, 41, 135
nat. nostrae infirmitas 177 privatio 85, 107, 117f.
nauta 159 probabilis 115, 143
necessitas 7, 131 progressus in infinitum 81, 97
rerum agendarum 177
propensio
negare (= actio voluntatis)
ad credendum 157, 163
111,115
corporea 145
negatio 87, 107, 119 in voluntate 115
nihil 25, 85, 89, 93, 105, 125
aliquid a nihilo 77/.
quadratum 37
non ens 105
non res 85 qualitas realis (-privatio) 85
numerus 37, 83 ff., 123, 127 qualitates tactiles 83, 147
quantitas 37, 123
objectio(nes) 13, 19, 25, 27 quies 87
objectivus 15, 25, 81, 91, 155
obscurus 83, 157, 163 ratio 33, 51, 147
ordo naturalis 3
apud Geometras 23 realitas 77, 155
naturae 163 actualis sive formalis 79 ff.
objectiva 25, 77, 89, 155
Pappus 7 recordari 85, 111, 121, 137, 147
participare 105 rectum 3
peccare 113 reminisci (Anamnesis) 125
peccatum 27 regula 163
pentagonum 141 generalis, veritatis 67, 137
perfectum in suo genere 107, religio 3, 11
113 repugnantia 69
 tactio 59
res
cogitans (v. 49/51, 53, 65/67) tempus 37, 93
completa-incompleta 99 fi Theologia lf.
externa 125 triangulum 125 f , 135, 141
imaginabilis 103
intellectualis 139 unde, ubi et quando 177
intelligibilis 103 unio mentis com corpore 27,159 fi
materialis 21, 27, 123, 139 ff. unitas Dei 97
sensibilis 135, 149
universitas rerum 107fi., 119
rhombus 131
universum 97
ususloquendi 61
sacra Scriptura 3 utile 3
sapientia 9f., 17, 103
scientia - opinio 135 fi. vacuum 161
scientiae certitudo 137 veritates Mathematicae 129
scientia (rum fundamenta) verum et falsum 27, 101 ff.
21, 31 (in quibus cogitationibus) 71 ff.
sensus communis 61, 169 (omne verum est aliquid) 127
sensus esterni, interni 61, 163 virtus 3
series vis
rationum 17 externa 111 fi.
rerum 39 cogitandi 49
imaginandi 55, 143
similis (idea - res) 69, 71, 75, intelligendi 113 fi., 143
147, 159fi seipsum movendi 49
similitudo sentiendi 49
Dei 99, 111 perceptionis 67
(idea - res) 35, 71, 73 per se existendi 97
simplex (= universale) 37f., volendi 113
69 vitium 3
simplicitas Dei 97 visio 59 fi.
situs 83, 87, 123 voluntas
somniare 75, 137f (nulla falsitas in vol.) 71
- intellectus 109 ff.
somn(i)um 35, 41, 53, (55), 151,
- ideae rerum externarum 71fi.
175, 177
- appetitus 149
sophisma 129 sive affectus 71
Sorbonne 1,9 voluntatis actus 117
spatium 49, 161 fi imperium (in corpus humanum)
substantia 23, 25, 77fi, 83, 93 165
-modus 87, 155 vox (sine voe cogitare) 61
finita, infinita 77, 87 vulgus 61