Professional Documents
Culture Documents
21
Hil'AK I \ IU:.\U:
l'poredili: Pascal, Pcnsecs ct Opusculcs (ed. Brunschvicg) (6), Faris 1912, str.
169: On ;ic peut entreprendre de delinir letre sans toniber dans cette absurdite:
car on ne peut definir un mot sans commencer par celui-ci, ccst, soit qut)n lex-
primc ou Cjiion le sous-entende. Donc pour dehnir letre, il iaudrait dire ccst, et
ainsi eniplo) er le niot defini dans sa defmition.
23
BlTAK I VRIiMi:
24
\učnost, <truktura i prcduost pitanja bitka
6 Platt)n,.S()//>7 2-42 c.
BlTAK 1 VRTMi.
26
Suitiost, struktura i picdnost pitania bitka
28
Sužtiost, struktura i prcdnost pitiiuja hitka
29
BITAK i YR I:\II:
30
Nužnost, struktum i prciitu\<t pittui'm bitka
32
Nužnost, struktura i prcdnost pitanja bitka
33
BliAK I \ Rl.Air
34
DRUGO POGLAVLJE
35
BlTAK I VRTMl-
36
Dvostruki zadatak u izradi pitanja bitka. Mctoda istraživauja i tijegov nacrt
37
BlTAK 1 VRF.MF
38
Dvostruki zadatak u izradi pitunjii bitka. Mctoda istraživanja i njcgov uacrt
39
BlTAKI \'Rl:Ml:
40
Dvostruki zadatak /./ izradi pitanja bitka. Mctoda istrazivania i njegov nacrt
43
Bl'l'AK I VRliMl-
44
Dvosiruki zadatak u izradi pitauja bitka. Mctoda istrazivuuja i njegov nacrt
45
BlTAK l VIU-MT
46
Dvostruki zadatak u izradi pitatija hitka. Mctoda istraživatija i njcgov tiacrt
48
Dvostruki zadatak u izradi pitanja bitka. Mctoda istrazivaaja i njcgov nacrt
Taj izraz ima dva sastavna dela: fenomen i logos; oba se vra-
ćaju natrag na grčke termine: (pcuvoLievov i Aoyoc Spoljašnje
uzevši, naziv fenomenologija obrazovan je na način koji odgo-
vara načinu obrazovanja naziva teologija, biologija, sociologija
- imena koja se prevode: znanost o bogu, o životu, o zajednici.
Fenomenologija bi, prema tome, bila znanost o fcnomenima.
Pretpojam fenomenologije treba da se ispostavi karakterisa-
njem onoga što je m n e n o oboma sastavnim delovima naziva,
„fenomen" i „logos", i fiksiranjem smisla imena koje je od njih
sastavljeno. Povest same reči, koja je verovatno nastala u Volfo-
voj [Christian Wolff] školi, ovde nije značajna.
A. Pojam fenomena
49
BlTAK I VRTMT
50
Dvostruki zadatak u izradi pitanja bitka. Mctoda istraiivunja i njcgov nacrt
51
BlTAk I VRliMli
B. Pojam logosa
54
Dvostruki zadaiak u izvadi pitaaja biika. Mctocia istraživaaja i ajcgov nacrt
C. Pretpojam fenomenologije
56
Dvostruki zadatak u izradi pitanja bitka. Mctoda istrazivanja i njegov nacrt
kraj niti vodilje sveg filozofskog ispitivanja tanio odakle ono prois-
tičc i kamo se ono vraća natrag.
Istraživanja koja slede postala su mogućna samo na tlu koje je
položio E. Huserl, čijim je Logičkim istrazivanjima fenomenologija i
došla do svog proboja. Tumačenja pretpojma fenomenologije poka-
zuju da se njeno suštinsko ne nalazi u tome da bude zbiljska kao tilo-
zofski „pravac". Višlje od zbiljnosti stoji mogućnost. Razumevanje fe-
nomenologije leži jedino u tome da se ona zahvati kao mogućnost. L <
Neka s obzirom na nezgrapnost i „nelepotu" izraza unutar ana-
liza koje slede bude pridodata napomena: jedno je pripovedajući
izveštavati o biću, a drugo je zahvatiti biće u njegovom bitku.
Za ovaj poslednje navedeni zadatak nedostaju najčešće ne samo
reči, nego pre svega „gramatika". Ako je dopušteno jedno upućiva-
nje na predašnja i po svom nivou neuporediva analitička istraživa-
nja bitka, onda neka se ontološki odseci u Platonovom Parmcnidu
ili četvrto poglavlje sedme knjige Aristotelove Mctafizikc uporede
s nekim pripovedajućim odsekom iz Tukidida i videće se ono neču-
veno u formulacijama koje su pred Grke kao zadatak postavili nji-
hovi filozofi. A tamo gde su snage suštinski manje, i povrh toga
je područje bitka koje treba otključiti ontološki daleko teže od
područja bitka koje je bilo dato pred Grke, tu će da se povećaju
razvučenost obrazovanja pojmova i krutost izraza.
§ 8. Nacrt raspravc
13 Ako istrazivanjc koje sledi napravi nekoliko koraka napred u otključenju „sa-
mih stvari" onda to autor u prvom redu zahvaljuje H. Muserlu koji je autora, xa
\Teme njego\ ih irajburskih godina ućenja, snažnim lićnim vodstvom i najslo-
bodnijim ustupanjem neobiavljenih istraživania upo/.nao sa najrazličitijim
područjima fenomenološkog istraživanja.
60
Dvostruki zadatak u izradi pitanja biika. Mctoda istrazivanja i njcgov nacrt
Pripremna fundamentalna
analiza tubitka
Primarno ispitivano u pitanju o smislu bitka jeste biće karaktera
tubitka. I samoj pripremnoj egzistencijalnoj analitici tubitka je,
prema njenoj svojstvenoj vrsti, potrebna jedna predskicirajuća eks-
pozicija i razgraničenje prema prividno s njom uporedno tekućim
istraživanjima (1. poglavlje). Čvrsto se držeći fiksirane polazne
postavke istraživanja treba na tubitku slobodno postaviti jednu
tundamentalnu strukturu: bitak-u-svetu (2. poglavlje). Taj „apriori"
izlaganja tubitka nije skrpljena određenost nego jedna izvorno i
postojano cela struktura. A ona jamči različite poglede na momen-
te koji je konstituišu. Pri stalnom zadržavanju-u-pogledu svagda
prethodne celine te strukture treba fenomenalno izdvojiti te mo-
mente. I tako predmet te analize postaju: svet u svojoj svetovnosti
(3. poglavlje), bitak-u-svetu kao sabitak i samobitak (4. poglavlje),
u-bitak kao takav (5. poglavlje). Na tlu analize te fundamentalne
strukture postaje mogućno privremeno pokazivanje bitka tubitka.
Njegov egzistencijalni smisao jeste briga (6. poglavlje).
PRVO POGLAVLJE
Biće, čija analiza stoji kao zadatak, svagda smo mi sami. Bitak
tog bića je svagda moj. U bitku tog bića ono se samo odnoseći drži
prema svom bitku. Kao biće tog bitka ono je izručeno svom vlasti-
tom bitku. Bitak je ono o čemu se tom biću svagda i samom radi.
Iz ovog karakterisanja tubitka odaje se dvojako:
1. „Suština" tog bića leži u njegovom da-jest - njegovom da-bitku.
Sta-bitak, ono šta-jest (essentia) tog bića mora se, ukoliko uopšte
o tome može da se govori, pojmiti iz njegovog bitka (existentia). Pri
tome je upravo ontološki zadatak da se pokaže da, ako za bitak tog
bića odaberemo oznaku egzistencija, taj naziv nema i ne može da ima
ontološko značenje nasledenog termina existentia; prema naslede-
nom predanju existentia ontološki kazuje koliko i biti-predručan,
predručno-bitak - kazuje jednu vrstu bitka koja primereno suštini ne
pridolazi biću karaktera tubitka. Pometnja se izbegava time što za na-
ziv existentia mi uvek upotrebljavamo interpretirajući izraz predruč-
nost, a egzistenciju kao odredenje bitka dodeljujemo jedino tubitku.
„Suština" tubitka leži u njegovoj egzistenciji. Stoga karakteri koji
se mogu ispostaviti na tom biću, nisu predručna „svojstva" nekog
tako i tako „izgledajućeg" predručnog bića, nego svagda njemu
69
BITAK i VRI;MI;
mogućni načini da iest - i samo to. Sav tako-bitak tog bića je primarno
bitak. Stoga naziv „tubitak" kojim mi označavamo to biće, ne izražava
njegovo Šta, kao sto, kuća, drvo, nego bitak.
2. Bitak, o kojem se tom biću u njegovom bitku radi, jeste svag-
da moj. Tubitak stoga nikada ne treba ontološki zahvatiti kao slučaj
i egzemplar nekog roda bića kao onoga predručnog. Za to biće nje-
gov bitak je „ravnodušan"; tačnije gledano, ono „jeste" tako da nje-
gov bitak za njega ne može biti ni ravnodušan ni neravnodušan.
Oslovljavanje tubitka mora primereno karakteru svagdamojosti tog
bića stalno ujedno da kazuje i ličnu zamenicu: ,,ja jesam", ,,ti jesi".
A tubitak jeste moj, opet, svagda na ovaj ili onaj način da jest.
On se uvek već nekako odlućio na koji način tubitak jeste svagda
moj. Biće, kojem se u njegovom bitku radi o tom bitku samom, dr-
ži se prema svom bitku kao svojoj najsvojstvenijoj mogućnosti. Tu-
bitak jcste svagda svoja mogućnost, a on nju „nema" još samo tako
da bi mu ona bila svojstvo poput nečega predručnog. A pošto tubi-
tak suštinski svagda jeste svoja mogućnost, onda to biće može u
svom bitku samog sebe da „bira" da zadobije, ono može sebe da
izgubi, odnosno da nikada ne zadobije sebe i samo „prividno" da
se zadobije. Ono može da je izgubilo sebe, i može da još nije zado-
bilo sebe, samo ukoliko je po svojoj suštini mogućno svojstvcno
biće, a to znači ukoliko je sebi posvojeno. Oba modusa bitka svoj-
stvenosti i nesvojstvenosti - ovi izrazi su u strogom smislu reći ter-
minološki odabrani - osnivaju se u tome da je tubitak uopšte odre-
den putem svagdamojosti. Nesvojstvenost tubitka, medutim, ne
oznaćava otprilike nešto „manje" bitka ili neki „niži" stupanj bitka.
Nesvojstvenost pre može da odredi tubitak prema njegovoj najpu-
nijoj konkretizaciji u njegovoj zaposlenosti, uzbuđenosti, zaintere-
sovanosti, sposobnosti za uživanje.
Oba skicirana karaktera tubitka: jedanput prednost ,,existen-
tia-e" u odnosu na essentia-u, i potom svagdamojost, već pokazuju
da se analitika tog bića stavlja pred jednu svojevrsnu fenomenalnu
oblast. To biće nema, i nikada nema, vrstu bitka onoga unutar sve-
ta samo predrućnog. Otuda ono takode ne treba tematski da bude
unapred dato na način prednalaženja onoga predručnog. Njegova
prava unapred-datost je tako malo samorazumljiva, da samo njegovo
70
Ekspoziciia zadatka pripremnc analize tubitka
74
Ekspozicija zadatka priprcmnc analizc tuhitka
75
BIIAK i YIU:.\U:
20 (icnc<is L 2 6 .
F.kspoziciia zaiialka pripretmic aualizc tubitka
24 Ncdavni) je \:.. Kasirer [Mrnst (^assircr] ućinio mitski tnhitak tomom jcdne lilo
/otske interpretaeije, up. J:ilozofija siniboličkih j'ornii [Phiiosophic dcr svnibo-
lischcn hornioi]. Drugi deo, „Mitsko niišljonjo" 1925. Tim ispitivanjoni sootno-
loškoni istraživanju stavlja na raspolaganjo obuhvatniia nit vodilja. Posmatra-
no pola/.oći od hlo/otsko prohlematike, ostaje pitanjo da li su tundamonti intor
pretaeije dovoljno pro/irni, da li posehno arhitektonika Kantovo Kritikc čistog
ntna i njena sistematska sadr/ina uopšte mogu da ponude mogueni naert za
takav zadatak, ili nije li ovdo potrohna jedna nova i i/vornija polazna postavka.
Sam Kasiror vidi mogućnost tak\og zadatka, kao što pokazujo napomena na
str. 16-17, gde Kasirer upucuje na fenomenološke liorizonto kojo jo otkljucio
liusorl. U jcdnom razgovoru koji jc autor mogao da vodi s Kasircrom prilikom
iodnog prodavanja u hamhurškoi mcsnoi grupi Kantovog društva u dccomhru
1923. o „Zadacima i putovima fonomonološkog istraživania" pokazala sc voć
jodna podudarnost u zahtovu za jodnom ogzistenciialnom analitikom. koia ic
hila skicirana u pomcnutom preda\anju.
79
BiI.\K ! YRI:.\U:
80
DRUGO POGLAVLJE
tak ,,u svetu" i skloni smo da taj U-bitak razumemo kao „bitak u
..." Ovim terminom se imenuje vrsta bitka jednog bića koje je
,,u" nekom drugom biću, kao što je voda ,,u" časi, odeća „u" or-
manu. Tim ,,u" mi m n i m o odnos bitka dva ,,u" prostoru raspro-
strta bića jednog prema drugom u odnosu na njihovo mesto u
tom prostoru. Voda i čaša, odeća i orman - na jednak su način
,,u" prostoru ,,na" nekom mestu. Taj odnos bitka pušta da se i
dalje širi, npr. klupa u slušaonici, slušaonica u univerzitetu, uni-
verzitet u gradu itd., sve do: klupa „u svemiru", ,,u svetoprosto-
ru". Sva ova bića ćiji jedno-„U"-drugom-bitak može tako da se
odredi, imaju istu vrstu bitka predručnobitka kao stvari koje se
javljaju „unutar" sveta. Predručnobitak „u" jednom predruč-
nom, sa-predručnobitak s nečim iste vrste bitka u smislu jednog
odredenog odnosa mesta - to su ontološki karakteri koie mi
82
Bitnk-u-svctu uopštc kno osnovnu ustrojcnost tuhitka
83
BlTAK 1 \ RHMF
26 Uporediti § 29.
84
Bitak-u-svctu uopštc kao osnovua ustrojcnost tubitka
$5
BITAK i VKI:\U-
86
Bitak-u-svctu uopštc kao osnovna ustrojcnost tubitka
87
BlTAKl VRTMI:
a da se pri tome ovaj poslednji ne pojmi kao takav. No, pošto ova
struktura bitka ostaje ontološki nepristupačna, ali je ipak ontički
iskušana kao „ođnošenje" izmedu bića (svet) i bića (duša), i posto
se bitak najpre razume u ontološkom oslanjanju na biće kao unu-
tarsvetsko biće, onda se pokušava da se to odnošenje izmedu spo-
menutih bića pojmi na osnovu tog bića i u smislu njegovog bitka,
tj. kao predručnobitak. Bitak-u-svetu postaje - iako pretfenomeno-
loški iskušan i upoznat - nevidljiv na putu ontološki neprimerenog
izlaganja. Ustrojenost tubitka sada se poznaje j'oš samo - i to kao
nešto samorazumljivo - u obliku skovanom kroz neprimereno izla-
ganje. Na taj način ona tada postaje „evidentna" polazna taćka za
probleme teorije saznanja ili „metafizike saznanja". ]er, šta je samora
zumljivije od toga da se jedan „subjekaf1 odnosi na jedan „objekaf, i
obrnuto? Ovo ,,subjekat-objekat-odnošenjev mora da se pretpostavi.
To, medutim, ostaje - premda u svojoj faktičnosti nedodirljiva - ipak
upravo zbog toga jedna zapravo kobna pretpostavka, ako se njena
ontološka nužnost i pre svega njen ontoloski smisao ostave u tami.
Pošto saznavanje sveta fenomen U-bitka ponajčešće i iskljud-
vo zastupa egzemplarno, i to ne samo za teoriju saznanja - jer prak-
tičko držanje ie razumljeno kao „neteorijsko" i „ateorijsko" držanie
- pošto se tom prednošću saznavanja pogresno vodi razumevanje
njegove najvlastitije vrste bitka, to bitak-u-svetu treba jos ostrije da
se ispostavi u pogledu na saznavanje sveta, a ono samo treba da se
učini vidljivim kao egzistencijalni „modalitet" U-bitka.
88
Bitak-u-svctu uopstc kuo osnovua ustrojenost tubitku
89
BllAK 1 VlUi.Mi:
90
Bitak-u-svctu uopštc kao osnovna ustrojcnost tubitkn
91
TRECE POGLAVLJE
Svetovnost sveta
93
BlIAk 1 \R!\!1:
94
Svctovnost svcta
95
BlTAK I VRl-Ml'
96
Svctovnost SVL'tll
A. ANALIZA OKOLOSVETOVNOSTI
I SVETOVNOSTI UOPŠTE
97
BlTAK I VRi-ME
98
Svctovnost svcta
99
Hll'AK I \ R[\u:
100
Svctovtiost SVCtll
102
Svetovnost svcta
Sastavljanje tog bića ipak ne odaje kao suma nešto takvo poput
„sveta". Da li onda uopšte od bitka tog bića vodi neki put ka pokazi-
vanju fenomena sveta?27
103
BliAK l VRCMi
104
Svctoviiosi svctii
105
BlTAKl VRUMT
106
Svctovnost svcta
107
BlTAK i \ Rl'.Mi
1 08
Svetovnost svcta
109
BlTAK I VRl-UI-
112
Svetovuost sveta
13
BlTAK I VRT.MT.
114
Svetovnost svetn
115
BlTAK I VREME
konačno se vraća natrag na jedno Čemu pri kojem nema više nika-
kvog udovoljenja, koje samo nije biće u vrsti bitka onoga priručnog
unutar nekog sveta, nego je biće - čiji je bitak određen kao bitak-
u-svetu - čijoj ustrojenosti bitka pripada sama svetovnost. Ovo pri-
marno Čemu nije nikakvo Za-to kao mogućno Pri-čemu nekog
udovoljenja. Primarno ,,Cemu" je jedno Radi-čega. Ono „Radi",
medutim, uvek se tiče bitka tubitka, kojem se u njegovom bitku
suštinski radi o tom bitku samom. Pokazani sklop povezanosti koji
vodi od strukture udovoljenja do bitka samog tubitka kao do svoj-
stvenog i jedinog Radi-čega, ponajpre još ne treba da se sledi iscrp-
nije. Pre toga ono „pustiti-da-udovolji" zahteva jedno tako široko
vodeno razjašnjavanje, da mi fenomen svetovnosti dovodimo u
onujednu odredenost da bismo u odnosu na njega uopšte mogli da
postavimo probleme.
Pustiti-da-udovolji ontički znači: unutar jednog faktičkog bri-
njenja jedno priručno pustiti da tako i tako jcste kako ono sada je-
ste, i da ono tako jeste. Ovaj ontički smisao ovoga „pustiti da jeste"
mi zahvatamo načeino ontološki. Time interpretiramo smisao pret-
hodnog slobodnog davanja onoga unutarsvetski najpre prirućnog.
Prethodno pustiti da „jeste" ne kazuje: nešto pre toga tek dovesti u
njegov bitak i uspostaviti ga, nego otkriti ono svagda već „bivstvu-
juće" u njegovoj priručnosti i tako pustiti da susreće kao biće tog
bitka. Ovo „apriorno" pustiti-da-udovolji uslov je mogućnosti za
to da ono priručno susreće, tako da tubitak u ontičkom ophodu s
tako susretajućim bićem može da ga pusti da se u ontičkom smislu
pri tome udovolji. Ontološki razumljeno pustiti-da-udovolji, na-
protiv, tiče se slobodnog davanja svakog priručnog kao priručnog,
bilo da ono pri tome, ontički uzeto, ima svoju udovoljenost, bilo da
je to pre ono biće kod kojega ono ontićki upravo ncrna svoju udo-
voljenost, koje je najpre i ponajčešće ono brinuto koje kao otkrive-
no biće ne puštamo da „jeste" kako ono jeste, nego ga obradujemo,
poboljšavamo, razbijamo.
Ono svagda-već-pustio-da-udovolji, koje slobodno daje na udo-
voljenje, jedan je apriorni perfckt koji karakteriše vrstu bitka samog
tubitka. Ontološki razumljeno pustiti-da-udovolji jeste prethodno
slobodno davanje bića na njegovu unutar-okolosvetsku priručnost.
16
Svetovnost sveta
117
BllAK I VRhMI:
118
Svetovnost sveta
19
BlTAK 1 VRl-'Ml:
T
B. ODVAIANJH ANALIZk S\T;i"0\ NOSTI
OD INTHRPRETACIJH S\'KTA KOD DHKARTA
120
Svetovnost >vcta
121
Bll'AKl \IU-Ml-
122
Svctovtiost svcta
123
Hn.-\K i VRi-.ur.
?'6 ( ). ^. n. 5 ; . str M.
3~ «. >. c. n. 51. str. 2 1.
3N (). v. n. 31, str. M .
12-4
Svctovtiost <vcta
126
Svctovnost svcta
.29
BlTAK I VREME
130
Svetovnost sveta
131
BlTAK I VRl-ur.
132
Svetovnost svcta
133
BlTAK I VRIi.MH
134
Svetovnost svcta
135
Bii'AK 1 \ R1:\U:
136
S\'CtO\'1H)>t SVCtil
137
BlTAKI VRTMT
138
Svetovnost sveta
139
Hi I.\K i \ i<i:.\ih
140
Svctovuost SVCtil
141
BlTAK I VRTMT
4/ Kant, Immanuel: \Ya< heifit: Sich im Denken oricntieren? (1786) \V\V. (Akad.
Ausgabe), tom VIII, str. 131-147.
142
Svetovtiost sveta
143
Bii \k i \'«i:.\u-
44
Svctovuost SVCtll
48 1.7 <>\<> up. l'eckcr, (X: ttcitriigc zur plhijiomcfiologischcri Bcgri'unlioig dcr (ico-
ffictric iuhl ihrcr phv<ikLili$chcu Auuvmhmgcu. fahrhuch, tom VI (1923), str.
385 i daiic.
145
BlTAK I VRT.MT
146
ČETVRTO POGLAVLJE
147
BITAKI YRT.AU-:
148
Bitak-u-svetu kao sabitak i samobitak. Ono „Sc"
149
BlTAK l VRT.Mi:
150
Bituk-u-svetu kuo sabituk i sumobituk. Ono „Sen
151
BlTAK l VRV.Ml.
152
Bituk-u-svctu kao <tibittik i stuuobitak. Ouo ,,SV"
-»0 l'bcrilic \'crwiUhlt>c!iuti iicrOrt<iulvcrbic)! uiit đcm Prououicu /,• ' / ciui^cu Spnic-
iicu i \H2")). Sabr. dcla (i/cl. Prus. Akad. znan.) toni \'I, 1. Ods.. str. 304-cM).
133
BllAK I YRl:MI:
154
Bitak-u-svctu kuo subituk i smuobituk. Ono „Sc"
javlja neki drugi egzemplar: čovek, ili možda deset takvih. Neka su
oni i predručni, pa još i više njih, tubitak može biti jedini. Sabitak
i fakticitet jednog-sa-drugim-bitka se, stoga, ne osniva u nekom
zajedničkom javljanju više „subjekata". A ipak, jedinobitak „medu"
mnogima opet u odnosu na bitak mnogih ne kazuje da su oni pri-
tom samo predručni. I u bitku „među njima" oni su srt-predručni,
s^-postoje; njihov satubitak susreće u modusu ravnodušnosti i tu-
đosti. Nedostajanje i „biti-otišao" modusi su satubitka i oni su mo-
gućni samo zato što tubitak kao sabitak pušta da tubitak Drugih
susreće u njegovom svetu. Sabitak je jedna odredenost svagda vla-
stitog tubitka; satubitak karakteriše tubitak Drugih ukoliko je on
za neki sabitak slobodno dat njegovim svetom. Vlastiti tubitak je-
ste samo ukoliko poseduje strukturu suštine sabitka - kao za Druge
susretajući satubitak.
Ako sabitak ostaje egzistencijalno konstitutivan za bitak-u-svetu,
onda on to mora isto onako kao i obazirni ophod sa unutarsvetski
priručnim, koje smo zahvatajući unapred označili kao brinjenje,
da bude interpretiran iz fenomena brige, a kao briga se određuje
bitak tubitka uopšte (up. pogl. 6. ovog ods.). Karakter bitka brinje-
nja ne može sebe učiniti da bude svojstven sabitku, premda je ta
vrstabitkapoputbrinjenjajedan bitakprema unutarsvetski susreta-
jućem biću. Biće prema kojem se tubitak drži kao sabitak, medutim,
ne poseduje vrstu bitka priručnog pribora, ono je i samo tubitak.
Ovo biće ne biva brinuto nego stoji u skrbi.
Skrb je takode i „brinjenje" o ishrani i odevanju, negovanje
bolesnog tela. Ovaj izraz, medutim, mi razumemo odgovarajud
primeni brinjenja kao termin za jedan egzistencijal. „Skrb" kao fak-
tička socijalna institucija, na primer, osniva se u ustroienosti bitka
tubitka kao sabitka. Njena faktička neophodnost je motivisana ti-
me što se tubitak najpre i ponajčešće drži u deficijentnim modusima
skrbi.Jedan-za-drugog-biti,jedan-protiv-driigog-biti,jedan-bez-dru-
gog-biti, ići-jedan-mimo-drugog, ništa-se-ne-ticati-jedan-drugog,
mogućni su nacini skrbi. I upravo ovi poslednji spomenuti modusi
deficijencije i indiference karakterišu svakodnevni i prosečni bitak-
jednog-sa-drugim. Ti modusi bitka ponovo pokazuju karakter ne-
upadljivosti i samorazumljivosti, karakter koji je svakodnevnom
155
BilAK l VKl-.Ml-
136
Bituk-u->\rtu kao subitak i snmobituk. Ono ,,.SV"
\5$
Bitak-u-svetu kao sabitak i sainobitak. Ono „Sc"
160
Hitak-u-svctu kao sabitak i samobitak. Ono ,,SV
161
BlTAK I VRTMl-
162
Bituk-u-svctu kuo sabitak i $anwbitak. Ono „SV
163
BlTAK I VRTMT
164
PETO POGLAVLJE
165
BITAK i vur.Mi:
166
U bitak kao takav
167
BlTAK l VRl-'Ml-
168
U-bituk kiio tukiiv
.70
U-bitak kao takav
172
L'-bitiik kao takiiv
;
-i l ' p o r o d i t i : Aristotel, Mctiifiziku A 2, 9<S2 h 22 sc;
173
Hn.AK i viui.vi:
L'porediti: PCIISčCS, 1. c. str. 185: l't de la vienl quau lieu quen parlant des ehoses
humaines on dit qinl faut les connaitre avant que de les aimer, ce qui a passe en
pro\'erbe, les saints au contraire disent en parlant des choses divines qu'il laut
les aimer pour 'les connaitre, et quon nentre dans la verite que par la charite,
dont ils ont tait une de leurs plus utiles sentences; up. za to: Augustinus, Opcni
(Migne P. L. tom \'1II). Ooiitni I'iinstum lib 32, cap. 18: non intratur in \erita-
tem, nisi per charitatem.
174
U-bitak kao takav
•
. >6 L'porecliti: Aristotel, Rctorika B 5, 1382 a 20 - 13<S3 b 1 1.
Brr.\K i YK i:\ii-:
3. Sam predeo i ono što iz njega potiče poznato je kao ono s kojim
nešto nije „u redu ". 4. Ono škodljivo kao ono preteće jos nije u bli-
zini kojom može da se zagospodari, ali ono se približava. U takvom
približavanju škodljivost izraćava i u tome poseduie karakter pret-
nje. 5. Ovo približavanje je približavanje unutar blizine. Ono sto,
doduse, može da bude skodljivo u najvećem stepenu, te da se čak
stalno i približava, ali u daljini, ostaje zastrto u svojoj strahotnosti.
Kao ono približavajuće u blizini, medutim, ono škodljivo je prete-
će, ono može da pogodi, a ipak ne. U približavanju raste ovo: ,,ono
može, a na kraju ipak ne". Ono je strašno, kažemo. 6. U tome leži:
ono škodljivo kao ono približavajuće u blizini nosi pri sebi razgrnu-
tu mogućnost izostajanja i mimoilaženja, što ne umanjuje i ne gasi
strahovanje, nego ga obrazuje.
Sanio strahovanjc jc da-ga-se-tiće-puštajuće slobodno davanje
onoga tako okarakterisanog ugrožavajućeg. Ne utvrduje se, reci-
mo, najpre neko buduće zlo (malum futurum), pa se potom strahu-
je. Ali, ni strahovanje ne konstatuje pr\'o ono približavajuće, nego
ga pre toga otkriva u njegovoj strahotnosti. I strahujuci tada strah
može, izričito tamo-gleciajući, da „učini sebi jasnim" ono strasno.
Obazir vidi to strašno zato što je on u nahodenju straha. Strahova-
nje kao dremajuća mogućnost nahodenog bitka-u-svetu, „straš-
nost" već je otključilo svet tamo-na-tome da iz sveta može da se
približava nesto takvo poput onoga strasnog. Samo to nioći-pribli-
žavati-se je slobodno dato suštinskom egzistencijalnom prostor-
nošću bitka-u-svetu.
Ono Zihšta strah strahuje je strahujuće bice samo, tubiiak. Mo-
že da straliLije samo ono bice kojem se u njego\'om bitku radi o sa-
mom tom bitku. Strahovanje otključuje to biće u njego\oj opa.snosti,
u prepuštenosti samom sebi. Strah razgrće uvek, premda u pro-
menljivoj izričitosti, tubitak u bitku njego\rog Tu. Ako strahujemo
za kuću i dvorište, onda u tome ne leži nikakva proti\' instanca za
gornje odredenje toga Za-sta straha. To stoga što je tubitak kao bi-
tak-u-svetu svagda brinući bitak pri. Ponajčešće i najpre tubitak je-
stc iz onoga šta on brine. Njegova opasnost je ugrožavanje bitka
pri. Strah otkljućuje tubitak pretežno na privativan naćin. Strah
unosi zbrku i ćini „bezglaviirf. On istodobno zabravljuje U-bitak
176
U-bitak kno takav
178
l'-bittik kno taknv
179
BlTAK I VRl-.Mi:
180
U-bitak kao takav
181
BlTAK I VliTMT
18:
U-bitak kao takav
183
BltAk 1 VRI-MI:
184
i'-hihik kiio takiiv
185
KlTAK 1 VlUi.MI:
186
U-bitak kau tiikav
187
/>//'. \/\ / v7v>/-.\/7:
188
i:-bitak kiw Uikci\:
189
BlTAK I VRI'Ml'
90
U-bitiik kao tukiiv
tom značenju iskaza nije recimo predikat, nego ,,sam čekić". Ono
iskazujuće, a to znači ono odredujuće, naprotiv, leži u onome „suvi-
še težak". Ono iskazano u drugom značenju iskaza, ono odredeno
kao takvo, pretrpelo je naspram onoga iskazanog u prvom znače-
nju ovog naziva jedno sadržajno suženje. Svaka predikacija jeste,
ono šta ona jeste, samo kao pokazivanje. Drugo značenje iskaza
ima svoj fundament u onome prvom. Članovi predicirajuće artiku-
lacije, subjekat - predikat, izrastaju unutar pokazivanja. Odrediva-
nje ne otkriva tek, nego kao modus pokazivanja ono najpre upravo
omeđuje videnje na ono sebe-pokazujuće - čekić - kao takvo, da bi
izričitim omeđivanjem pogleda ono otvoreno učinilo izričito otvo-
renim u njegovoj odredenosti. U pogledu na ono već otvoreno
- suviše teškog ćekića - odredivanje se najpre vraca jedan korak
nazad; „stavljanje ^110]^^" pomračuje biće na ,,taj čekić tif, da bi
provodenjem odmraćenja pustilo ono otvoreno da se vidi u nje-
govoj odredljivoj odredenosti. Stavljanje subjekta, stavljanje pre-
dikata, ujedno s pridodavanjem u potpunosti su „apofantičkf u
strogom smislu reči.
91
Bll'AK I VRI:\II-
192
l:-biUik kao tdkav
193
BllAKlVREMI:
194
U-bitak kiio tiikiiv
195
BlTAK I VRF.Mlz
196
U-bitak kao takav
197
BlTAKl VKh.Ml:
198
U-bitak kao takav
199
pnvanvne moduse ne-slušanja, odupiranja, prkošenja, odvraćanja.
Na osnovu ovog egzistencijalno primarnog moći-slušati mo-
gućno je nešto takvo poput osluškivanja, koje je i samo fenomenal-
no još izvornije od onoga što se u psihologiji „najpre" određuje
kao slušanje: oset zvučanja i dokučivanje glasova. Takode i osluški-
vanje poseduje vrstu bitka razumevajućeg slušanja. Mi nikada i nig-
de ne slušamo „najpre" šumove i glasovne komplekse, nego škripe-
ća kola, motorcikl. Sluša se kolona u maršu, severni vetar, detlić
koji kljuca, vatra koja pucketa.
Potreban je već jedan veoma veštački i komplikovan stav da bi
se „čuo" jedan „čisti šum". Ali, to da najpre čujemo motorcikle i
kola, fenomenalna je potvrda da tubitak kao bitak-u-svetu svagda
već boravi pri onome unutarsvetski priručnom, a najpre uopšte ne
pri „osetima", čiji bi metež najpre morao da bude formiran da bi
odao odskočnu dasku s koje subjekat odskače da bi konačno do-
speo do nekog „sveta". Tubitak je kao suštinski razumevajući naj-
pre pri onome razumljenom.
I u izričitom slušanju besede Drugog najpre razumemo ono
kazano, tačnije, mi smo već unapred s Drugim pri biću o kojem
beseda i jeste. /Vcčujemo, naprotiv, najpreono izgovorenopoz\uče-
nja. Štaviše, tamo gde je govorenje nerazgovetno, ili je čak jezik
stran, mi slusamo najpre nerazitniljive reči, a ne neku mnogostru-
kost zvučnih data.
U „prirodnom" slušanju onoga O-ćemu besede mi, dakako,
možemo istodobno da slušamo i način kazano-bitka, „dikciju , ali
i to samo u prethodnom sa-razumljenju onoga besedenog, jer sa-
mo tako postoji mogućnost da procenimo to Kako kazano-bitka u
njegovoj primerenosti tematskom ()-čemu besede.
Isto tako i proti\ r -beseda kao odgovor usleduje najpre direktno
iz razumljenja onoga u sabitku već „podeljenog" O-čemu" besede.
Samo tamo gde je data egzistencijaina mogućnost besedenja i
slušanja, neko može da osluškuje. Onai ko „ne moze da slusa * i ,mo-
ra da oseća", možda sasvim dobro i upra\'o zbog toga moze da osluš-
kuje. Samo-okolo-slušati je jedna privacija slušajućeg razumljenja.
200
- ~ ~ — x V ^ x OLU.OCIIL)^ ac u M i i v a j u u r a z u m i j e n j u . U v o p o s l e d n j e n e
nastaje ni kroz mnoga besedenja niti kroz zaposlena okolo-sluša-
nja. Samo onaj ko već razume može da sasluša.
Isti egzistencijalni fundament poseduje jedna druga suštinska
mogućnost besedenja, ćutanje. Onaj koji u jedan-sa-drugim bese-
denju ćuti, rnože „dati da se razume, a to znači može da obrazuje
razumevanje, svojstvenije od onoga kome reč ne prestaje. Mnogo-
govorenjem o nečemu nije ni najmanje zajamčeno da se time una-
preduje razumevanje. Naprotiv, opširno besedenje pokriva ono
razumljeno i dovodi ga u prividnu jasnoću, a to znači u nerazumlji-
vost trivijalnosti. Ćutati, medutim, ne znači biti nem. Onaj nemi
ima, obrnuto, tendencu ka „govorenjif. On ne samo da nije doka-
zao da može da ćuti, nego njemu čak i nedostaje svaka mogućnost
da tako nešto dokaže. I, isto toliko malo kao on, i neko ko je po
prirodi navikao da malo govori, malo pokazuje da ćuti i da može
da ćuti. Onaj koji nikada ništa ne kaže ne može u datom trenutku
ni da ne ćuti. Samo u pravom besedenju je mogućno svojstveno
ćutanje. Da bi mogao da ćuti, tubitak mora da ima nešto da kaže, a a
to znači da mora da raspolaže svojstvenom i bogatom otključenoš-
ću samog sebe. Tada ćutljivost ćini otvorenim i poražava „naklapa-
nje'l Cutljivost kao modus besedenja artikuliše razumljivost tubit-
ka tako izvorno, da od nje potiče pra\'o moći-slušati i proziran
jedan-sa-drugim-bitak.
Pošto je za bitak onoga Tu, a to znači za nahodenje i razumlje-
nje, beseda konstitutivna, a tubitak kazuje: bitak-u-svetu, to je tubi-
tak kao besedeći U-bitak sebe već izgovorio. Tubitak poseduje je-
zik. Zar je slučajno što su (irci, čije se svakodnevno egzistiranje
premestilo pretežno u jedan-sa-drugim-besedenje i koji su istodob-
no „imali oči" da vide, kako u pretfilozolskom tako i u filozolskom
izlaganju tubitka odredili čoveko\u sustinu kao (cpov A6yov t\o\'"< h
Kasnije izlaganje o\re dehnicije čo\reka u smislu animal rationale,
„umiio živo bice , doduse, nije „pogresno , ali ono prekriva fenome-
naino tlo s kojeg je uzeta ova deiinicija tubitka. (]ovek se pokazuje
kao biće koje besedi. 16 ne znaći da je njemu svojstvena moguć-
nost glaso\rnog poz\Tićenja, nego da to biće jeste na naćin otkrivanja
sveta i samoe tubitka. (irci nemaju reč za jezik, oni su taj lenomen
201
BlTAK 1 VRLMli
202
U-bitak kao takav
203
Hl'IAK I \ Ri:\u-
§ 35. \hiklapanjc
204
i'-bitak kao takav
205
BllAK 1 \'R}.Mi:
206
U-bitak kao takav
207
HlTAK i \ !<l:\li:
208
U-bilak kao takav
209
BlTAK 1 VRTMT
§ 37. Dvoznačnost
210
L'-biiak kao takav
211
BlTAK 1 VRl-MT
21;
U-bitak kao takav
213
BlTAK 1 VKl.MI'
214
U-bitak kao takav
215
BlTAK 1 VRI'MI:
219
BlTAK I VliTMI-
je, medutim, vrsta bitka iednog bića koje svagda jcstc svoje mo-
gućnosti same, i to tako da ono sebe razume u njima i iz njih
(proiektuje se na njih). Bitak-u-svetu, kojem bitak pri onome pri-
ručnom pripada isto onako izvorno kao i sabitak s Drugima, svag-
da je radi samog sebe. Ali, sopstvo je najpre i ponajćešće nesvoj-
stveno, ono Se-samo. Bitak-u-svetu je uvek već zapao. Proscčna
svakoducvica tubitka, prema tome, može da bude odredena kao
zapadajucc-otkljuccn'u bačcno-projcktujuci bitak-u-svctu, kojcm
sc u ujcgovom bitku pri „svctu" i u sabitku s Druginia radi o uajvla-
stitijcm moci-biti sanioni.
Može ii poci za rukom da se ta strukturna celina svakodnevice
tubitka obuhvati u svojoj celovitosti? Da li bitak tubitka pusta da se
iedinstveno tako uzdigne da iz njega suštinska jednakoizvornost
pokazanih strukutra postane razumljiva ujedno s pripadnim egzi-
stencijalnim mogucnostima modihkacije? Ima li nekog puta da
se taj bitak fenomenalno dobije na tlu sadasnje polazne postavke
egzistencijalne analitike?
Negativno stoji izvan pitanja: celovitost strukturne celine fe-
nomenalno se ne doseže sastavljanjem eiemenata njihovom zajed-
nićkom gradnjom. Tom sastavljanju bio bi potreban plan gradnje.
Bitak tubitka, koji ontoloski nosi strukturnu celinu kao takvu, na-
ma postaie pristupačan u jednom punom prodirucem pogledu
kroz tu celinu na jcdau i/vorno jedinstveni fenomen koji već leži
u ceiini, tako da on svaki strukturni momenat ontološki fundira u
njegovoj strukturalnoj mogucnosti. „Sažimajuća" interpretacija
stoga ne može da bude pribirajuce sakupljanje onoga što je do sa-
da dobijeno. Pitanje o egzistencijalnom osnovnom karakteru tu-
bitka sustinski je razlićito od pitanja o bitku nekog predručnog.
Svakodnevno okolosvetsko iskustvo, koie ontički i ontološki osta-
je usmereno na unutarsvetsko biće, ne može ontički izvorno da
unapred da tubitak za ontolosku analizu. Isto tako, imanentnom
opažanju dozivljaja nedostaie ontološki dovoljna nit vodilja. S dru-
ge strane, bitak Uibitka ne treba da buue dedukovan iz neke ideje
ćoveka. Može li iz dosadašnje interpretacije tLibitka da se ra/abere
koji ontićko-ontološki pristup samom sebi on /ahteva sam od scbc
kao jedino primeren pristup?
220
Brign kno biUik iubitka
221
BlTAK 1 VRI-Ml-
171
Brioa kao bitak tubitka
223
lUlAK I \ KrMI'.
224
Brigii kao bitak tubitka
„strašno1', zato što nesto takvo uvek susrece kao unutarsvetsko bi-
će. Pretnja, koja jedino može da bude „strašna" i koia biva otkrita
u strahu, potiče uvek od unutarsvetskog bica.
Odvraćanje zapadanja, stoga, niie nikakvo bežanje koje biva
fundirano nekim strahom pred unutarsvetskim bicem. Jedan tako
osnovani karakter bekstva pripada odvraćanju utoliko manje ukoli-
ko se odvraćanjc upravo okrccc prema unutarsvetskom biću kao
urastanje u njega. Odvraćanje zapadanja osniva sc prc u strepnji,
koja sa svojc stranc strah tck čini niogucnini.
Za razumevanje besede o zapadajućem bekstvu tubitka pred
samim sobom, mora da bude doveden u sećanje bitak-u-svetu kao
osnovna ustrojenost tog bića, Ono Prcd-čini strepuje je bitak-u-sve-
tu kao takav. Kako se ono pred ćim strepnja strepi fenomenalno
razlikuje od onoga pred čim strah strahujc? Ono Pred-ćim strep-
njc nije nikakvo unutarsvetsko biće. Stoga je s njim tako da suštin-
ski ne može imati nikakvo udovoljenje. Pretnja nema karakter neke
odredene škodljivosti, koja se u odredenom obzoru na neko poseb-
no faktičko moci-biti tiče onoga čemu se preti. Ono Pred-čim
strepnje je potpuno neodrcdeno. Ta ncodredenost ne samo da puš-
ta faktički neodlučenim - kojc unutarsvetsko bice preti, nego kazu-
je da uopšte unutarsvetsko biće nije „relevantno". Ništa od onoga
sto je unutar sveta prirućno i predručno ne fungira kao ono pred
čim strepnja strepi. Unutarsvetski otkrita celovitost udovoljenja
onoga priručnog i predručnog kao takva je uopšte nevažna. Ona se
slama u sebi. Svet poseduje karakter potpune beznačenjskosti.
V strepnji ne susrece ovo ili ono s koiim bi kao onim pretećim bilo
tako da bi moglo imati neko udovoljenje.
Stoga strepnja i ne „vidf neko odrcdeno „Ovde" i „'iamo" po-
lazcći od kojeg se približava ono preteće. Ono Pred-ćim strepnjc
biva okarakterisano time da ono pretece nije nigdc. Strepnja ,,ne
zna" šta ie to pred čim ona strepi. Nije, medutim, tako da „nigde"
znači ništa, već u njemu leži predeo uopšte, otkljućenost sveta
uopšte za sustinski prostorni U-bitak. Ono pretećc se stoga i ne
može unutar blizine približavati iz nekog odredenog pravca na ova-
mo, ono vcc jeste ,,tu" - a ipak nigde, ono je tako blizu da stesnjava
i oduzima nekome dah - a ipak nigde.
ii"
BlTAKI \RTMT
226
Briga kiio bitak tubitka
^^:
BlTAKI VRTMIi
228
Briga kao bitak tubitka
Nijc slučajnost što su fcnomeni strepnje i straha, koji u potpunosti ostaju neraz-
dvojeni, ontički a takode - premda u veoma uskim granicama - i ontološki
dospeli u vidokrug hrišćanske teologije. Tb se dogadalo uvek onda kada je an-
tropološki problem bitka čoveka prema bogu dobijao neku prednost, a posta-
vlianje pitanja bilo vodeno fenomenima poput vere, greha, Ijubavi, kajanja.
Uporediti Avgustinovo ućenje o timor castus i servilis, koje se višestruko disku-
tovalo u njegovim egzegetskim spisima i u pismima. O strahu uopšte up. I)c
iiivcrsis Ljuiicstionibiis octoginta tribus, qu. 34: de metu, qu 34: utrum non aliud
amandum sit, quam metu carere, qu. 35: quid amandum sit. (Migne P. I.. XL,
Augustinus \T, p. 22 sqq.)
Luter ic problem straha, pored u predajom nasledenom sklopu povezanosti jedne
interpretacije poenitentia i contritio, obradivao u svom komentaru (icncsis-a; ov-
de, naravno, najmanje pojmovno, ali utoliko ubedljivijeokrepljujuće; up. Euarrati-
oncs ingcncsin cap. 3, \V\V. (T'.ri. Ausg.) Excgctica opcra latina, tom. I, 177 sqq.
U analizi tenomena strepnje najdalie je prodro S. Kjerkegor [Soren Kierkega-
ard], i to ponovo u teološkom sklopu pove/.anosti jedne „psihološke" ekspozicije
problema naslednog greha. L'porediti Dcr Bcgriff dcr Angst, 1844. (ies. \\erke
(Diederichs), tom 3.
229
BlTAK I VRHMl:
>30
Briga kao bitak tubitka
231
BlTAKI VUTMI.
233
BlTAK I VREMF.
Zbog toga htenju pripada svagda neko hteno koje je sebe već odre-
dilo iz nekog Radi-čega. Za ontološku mogućnost htenja konstitu-
tivno je: prethodna otključenost toga Radi-čega uopšte (biti-is-
pred-sebe), otključenost onoga što se može brinuti (svet kao ono
U-čemu onoga već-biti) i razumevajuće sebe-projektovanje tubitka
na neko moći-biti ka nekoj mogućnosti „htenog" bića. U fenomenu
htenja prozire se u osnovi ležeća celovitost brige.
Razumevajuće sebe-projektovanje tubitka je, kao faktičko,
svagda vec pri nekom otkritom svetu. Iz njega on uzima - i naj-
pre primereno izloženosti onoga Se - svoje mogućnosti. To izla-
ganje je za izbor slobodne mogućnosti unapred ograničilo na
krug onoga poznatog, dosezivog, podnošljivog, onoga što pogo-
duje i dolikuje. Ovo nivelisanje mogućnosti tubitka na ono svako-
dnevno najpre raspoloživo, istodobno provodi i jedno zamračivanje
onoga mogućnog kao takvog. Prosečna svakodnevica brinjenja
postaje slepa za mogućnosti i umiruje se pri onome samo „zbilj-
skom". To umirenje ne isključuje rasprostrtu zaposlenost brinje-
nja, nego je budi. Tada nisu htene pozitivne nove mogućnosti,
nego se ono raspoloživo „taktički" menja na taj način što nastaje
privid da se nešto dešava.
Umirujuće „htenje" pod vodstvom onoga Se ipak ne znači pri-
gušenje bitka do moći-biti, nego samo jednu modifikaciju. Bitak
ka mogućnostima tada se ponajčešće pokazuje kao puko željenje.
U želji tubitak projektuje svoj bitak na mogućnosti koje u brinjenju
ne samo da ostaju nezahvaćene, nego njihovo ispunjenje ne biva ni
promišljano niti iščekivano. Naprotiv: preovladavanje onoga biti-
ispred-sebe u modusu pukog željenja donosi sa sobom nerazume-
vanje faktičkih mogućnosti. Bitak-u-svetu, čiji je svet primarno
projektovan kao željeni svet, nezadrživo se izgubio na onome ras-
položivom, a ipak tako da to raspoloživo kao ono jedino priručno
u svetlosti onoga željenog ipak nikada nije dovoljno. Željenje je
jedna egzistencijalna modifikacija razumevajućeg sebe-projektova-
nja, koje, zapalo bačenosti, samo još prijanja za mogućnosti.
Takvo prijanjanje zabravljuje mogućnosti - ono što u želećem pri-
janjanju jeste ,,tu" postoji, postaje „zbiljski svet". Željenje ontološki
pretpostavlja brigu.
234
Briga kao bitak tubitka
235
Bl'l'AK I \'Ri'.\ll:
236
Brign kuo bitak tubitka
237
Bl'IAK I VRI-MI-
69 L'porcditi I lerderovu pcsnur. Diis Kuul ticr Sorge (Suphan XXIX, 75).
70 (). c , str. 49. }oš u Stoi jc Mtpi|.iva bio icdan ćvrst terniin, i on sc ponovo vraca
u Novoni Zavetu. u \'ulyati kao sollicitudo. - L'pravljenost pogleda na ,,brigu7
koja se sledila u prethodnoj egzistencijalnoj analitici tubitka, ja\'ila se kod auto-
ra u sklopu povezanosti pokušaia interpretacije avgustinovske - a to /naći grć-
ko-hrišcanske - antropologiic s obzirom na nacclne {undamente koii su bili
doseunuti u Aristotclo\'oi v>ntoi(miii.
238
Briga kao bitak tubitka
239
BlTAK l VRI-.MT.
240
Brigii kuo bituk tubitku
241
BlTAKI VRHMI:
242
Briga kao bitak tubitka
72 L'porcditi Kr. d. r. \'.\ str. 274 i dalje, potom poholišavajući dodaci u Predgovo-
ru za 2. izdanie, str. XXXIX, primedha; isto tako: „() paralogizniima ćistog
unia7 1. c. str. 399 i dalje, poseh. str. 412.
73 (). c , Predgovor, Prim.
74 O. c s t r . 275.
"3 (). c , str. 275.
243
BlTAKI VRTMT
76 O. c , str. 274-273.
244
Briga kao bitak tubitka
245
BllAK i VRIIMI-:
246
Briga kao bitak tubitka
247
:
BIIAK i YRI:.\U
248
Hriga kao bitak tubitka
249
BlTAKl VRtiMli
250
Briga kao bitak tubitka
c) Realnost i briga
251
HriAK i \ ki-Air
252
Hrigu kao bitak tubitkii
83 Dicls, I'ragm. 3.
84 Aristotcl, Mcttifiziku, A.
85 (). c.,984 a 18 i daljc.
86 (). c , 9 8 6 b 3 1 .
87 (). L . , 9 8 4 b 10.
88 O. c.,983 6 2, up. 988 a 20.
89 O. c.,a 1,993 b 17.
90 (). c , 993 b 20.
91 (). c , 1" 1, 1003 a 21.
253
BlTAK 1 VRIMf
254
Briga kao biiak tubitka
92 Aristotol, dc intcrpr. 1, 1 ^ a 6.
c
)3 Uporediti: Toma Akvinski, (Jiiacst. tiisp. dc veritate, pit. I, čl. 1.
94 Kritikd. r. V.1 str. 82.
95 (). c , str. 83.
BllAK i VRI-MI-:
256
Brign kao bitak tuhitka
258
Briga kao bitak tubitka
97 O ideji legitimisanja kao „identifikovanja" up. Huserl, Lo^. L'ntcrs.2 tom II, 2.
deo, VI istra/ivanje. () ,.I;.videnciji i istini", isto, §§ 36-39, str. 1 13 i dalje. Uobi-
čaieni prikazi foionicnološkc teorije istine ograničavaju se na ono što je ka/ano
u kntićkini Prolegomenama (tom 1), i beleže sklop povezanosti sa Bolcanovim
Ukrnard Bolzano] ućeniem o stavu. Nasuprot tome, pozitivnc ienomenološke
interpretaeije, koje su u osnovi razlićite od Boleanove teorije, ostavljaju se po
strani. Jedini koii jeizvan fenomenološkog istrazivania pozitivno prihvatio spo-
menuta i.stra/ivanja, bio je H. I.ask [F.mi] I.askL ćiiu ie I.ogik dcr Philo<ophic
{191 1) isto onako snažno odredilo VI Istraživanie (O eulnim i kategorijalnim
zorovima str. 12S i dalie), kao što su njegovo Lchrc vom L'rtcil (1912) odredili
spomenuti odseci o evidenciji i istini.
259
BlTAK I VRTME
260
Briga kao bitak tubitka
261
BlTAK I VIU-Ml-
262
Briga kao bitak tubitka
102 K. Rajnhard [Karl Reinhardt] je, up. Parmcnidcs und dic Gcschichtc dcrgricc-
hišdicn Philosophic (1916), po prvi put pojmio i rešio mnogoraspravljani pro-
blem sklopa pove/anosti dva dela Parmenidove poućne poeme, iako on izričito
ne pokazuje ontološki fundament za sklop povezanosti d\r)Btia-e i 6d£a-e i
njeuovu nužnost.
263
BlTAKI VRTMT
103 t'porcditi gore § 33, str. 190 I dalie. Iskaz kao i/vodoni modu> i/lagania.
104 L'porcditi v\ 34, >tr. 196 i dalje.
264
Briga kao bitak tubitka
u tome kazanom pripada vrsti bitka onoga Se. Ono izgovoreno kao
takvo preuzima bitak ka biću otkritom u iskazu. Ali, ako to biće
treba da bude izrieito prisvojeno s obzirom na njegovu otkritost,
onda to kazuje: iskaz treba da bude legitimisan kao otkrivajući. Iz-
govoreni iskaz je, međutim, jedno priručno, i to tako da ono, kao
otkritost čuvajuće priručno, ima po samom sebi jedan odnos pre-
ma otkritom biću. Legitimisanje otkrivajuće-bitka iskaza sada ka-
zuje: legitimisanje odnosa iskaza, koji čuva otkritost, prema biću.
Iskaz je jedno priručno. Biće, prema kojem iskaz kao otkrivajući
ima odnos, jeste ono unutarsvetski priručno odnosno predručno.
Sam odnos se tako odaje kao predručan. Ali, odnos leži u tome da
je u iskazu očuvana otkritost svagda otkritost od ... Sud „sadrži neš-
to što važi o predmetima" (Kant). Ali, svojim prestrojavanjem na
odnošenje izmedu onih predrućnih, odnos sada i sam dobija karak-
ter predručnosti. Otkritost od ... postaje predručna primerenost
jednog predručnog, predručna primerenost izgovorenog iskaza,
onome predručnom, razgovaranom biću. I ako se primerenost sa-
mo još više vidi kao odnošenje izmedu onoga predručnog, a to
znači da se vrsta bitka članova odnošenja bez razlike razume kao
ono samo predručno, onda se odnos pokazuje kao predručno
podudaranje dva predručna.
Otkritost biea se izgovorenošeu iskaza pomera u vrstu bitka
onoga unutarsvetski priruenog. Ukoliko se, međutim, u njoj kao
o t k r i t o st o đ . . . ociržava neki odnos prema onome predrue-
nom, onda otkritost (istina) sa svoje strane postaje jedno predrueuo
odnošenje izmedu onih predruenih (intelleetus i res).
U otključenosti tubitka fundirani egzistencijalni fenomen ot-
kritosti postaje predručno svojstvo, koje u sebi jos krije karakter
odnosa i kao to svojstvo biva razlomljen u jedno predručno odno-
šenje. Istina kao otključenost i otkrivajući bitak ka otkritom biću
postala je istina kao podudaranje izmedu onoga unutarsvetski
predručnog. Time je pokazana ontološka izvedenost tradicional-
nog pojma istine.
Pa ipak, ono što je u poretku egzistencijalno-ontoloskih sklo-
pova povezanosti fundiranja poslednje, ontičko-laktićki važi kao
prvo i naibliže. A taj fakat se s obzirom na svoju nužnost opet osniva
26:
BlTAKl YIU:.\li;
266
Briga kao bitak tubitka
267
BlTAKI VRT.MT
268
Briga kao bitak tubitka
269
BllAK i VRl'Mi:
270
Rriga kao biiak tubitka
271
DRUGI ODSEK
Tubitak i vremenitost
$ 4D. Rczultat priprcmnc fundamcntalnc analizc tubitka i zadatak
jcdnc izvornc cgzistcncijalnc intcrprctacijc tog bića
275
BllAK I VRIUl-
10/ Uporediti $ 6, str. 40 i dalje; § 2K str. 12, I daljc; ^ 43, str. 240 i dalie.
108 Uporediti § 32, str. 184 i dalie.
Z76
Briga kao bllak tubitka
278
Briga kao bitak tubitka
279
BriAK i YIU:MI:
280
PRVO POGLAVLJE
281
BlIAKI VIU-MI-
282
Mogućno biti-cco tubitka i bitak ka sinrti
283
BlT.\K I VRTMI-
284
Mogućno biti-cco tubitka i bituk ka snirti
285
HlTAK I VRl-.Mf-
286
Mogućno biti-ceo tubitka i bitcik ka snirti
288
Moguaio biti-cco tubitka i bitak ka smrti
289
BlTAK I VRliMK
114 Razlika izmedu celog i sume 6\ov i na\\ totuni i compositum, poznata je od
Platona i Aristotela. Time, naravno, još nije saztidtti i uzdignuta u pojam siste-
matika kategorijalnog variranja već ukliućenog u tom rastavljanju. Kao pola-
znu postavku jedne opširne analize struktura koje su u pitanju up. h. Huserl,
Logisclie Untersuchungeih tom II, 3. Istraživanje. O ućeniu o celom i delu.
290
Alogućno biti-cco tubitka i bitak ka smrti
291
Bl'l'AK I VRl-MIi
113 Der Ackemiiuin nus Boluneth izd. A. Hernt i K. Burdah (\'om Mittolalter zur
Retormation. Forschungen zur Cieschichte der deutschen Biidung, i/d. K, Bur-
dah, tom III, 2. deo) 1917, pogl. 20, str. 46.
292
Mogućno biti-ceo tubitka i bitak ka smrti
293
BlTAK 1 \'R t:\ii
294
Mogućno biti-ceo tubitka i bitak ka smrti
295
BlIAK 1 YH1:.\U-
296
Mogućno biti-cco tubitka i bitak ka smrti
297
BlTAK 1 VRTMl:
298
Mogućtio biti-ceo tubitka i bitak ka smrti
299
HIT.\K i \Ri..\u
300
Mogućno biti-cco tubitko i bitak ka smrti
2-\ L'porcditi u odno.su na ovu mctodiOku nioi^ucnost ono što jc ka/ano u anaii/i
strcpnic § -10, str. 223.
301
BlTAK I VRT.MT.
\2J Uporediti ^ 44, str. 2r»3 i dal'e, nar. str. 2^9 i daii<
302
Mogućno biti-ceo tubitka i bitak ka smrti
303
Brr.\K i YRI-:.\U-:
a!i ipak nije „neuslovljeno" izvesna. Strogo uzevši, smrti se sme pri-
reći ipak „samo" empirijska izvesnost. Ona nužno zaostaje za najvi-
som izvesnosću, apodiktičkom izvesnošcu, koju dosežemo u izve-
snim oblastima teorijskog saznanja.
Na ovom „kritičkom" odredenju izvesnosti smrti i njenog
predstojanja otvara se najpre opet za svakodnevicu karakteristično
nepoznavanje vrste bitka tubitka i njemu pripadnog bitka ka smrti.
To da je prenunuee kao zbiće koje se javlja „samo" empirijski izve-
sno, ne odlučuje o izvesnosti smrti. Neka smrtni slučajevi budu iak-
tički povod za to da tubitak najpre uopšte počne da obraća pažnju
na smrt. Ostajući u oznaćenoj empirijskoj izvesnosti, medutim, tu-
bitku uopšte ne može da postane izvesna smrt u onome kako ona
Jeste". Premda tubitak u javnosti onoga Se prividno „besedf samo
o ovoj „empirijskoj" izvesnosti smrti, on se u osnovi ipak ue drzi
isključivo i primarno smrtnih slučajeva koji se dešavaju. Izmieuei
svojoj smrti i svakodncvnom bitku ka kraju ipak je takode drugači-
je izvesna smrt nego što bi on to sam hteo da prizna u ćisto teorij-
skom promisljajućem prisećaniu. Ovo „drugaćije" svakodnevica
sebi ponajčesće zastire. Ona se ne odvažuje da u tome postane sebi
prozirna. Okarakterisanim svakodnevnim nahodenjem, ,,u strep-
nji" brinutom, prividno strepnje lišenom nadmoćnosću nasapram
izvesne „činjenice" smrti, svakodnevica priznaje jednu „visu" izve-
snost od one samo empirijske. Zna se o izvesnoj smrti, a ipak se
„nije" svojstveno izvestan nje. Zapadajuća svakodnevica tubitka
poznaje izvesnost smrti, pa opet izmiće tome /?/7/-izvestan. Ali, ovo
uzmicanje tenomenalno osveciočuje, iz onoga pred čim ono uzmi-
će, da smrt mora da bude pojmljena kao najvlastitija, neodnosna,
nepreteciva, izvesna mogućnost.
Kaže se: smrt izvesno dolazi, ali privremeno jos ne. Ovim
„ali..." ono Se odriče smrti izvesnost. To „privremeno jos ne" nije puki
negativni iskaz, nego jedno samoizlaganje onoga Se, samoizlaganje
kojim to Se upućuje sebe na ono što najpre za tubitak jos ostaje pri-
stupačno i brinljivo. Svakodnevica nagoni na hitnost brinjenja i
predaje se okovima umornog, „nedelatnog mišljenja na smrt".
Smrt se odmiče na neko „jedanput kasnije", i to uz pozivanje na
takozvano „opste odmeravanje". Tako ono Se pokriva ono vlastito
304
Mogiićno biti-cco tubitka i bitak ka smrti
305
BlTAKI VRHMI-
127 Nesvoistvenošću tubitka bavio se § 9, str. 69 i dalje, ^ 2 / , str. 164, i pos. § 38, str.
212 i dalic.
306
Mogućtio biti-ceo tubitka i bitak ka smrti
30:
BIIAK i VRI:\U
308
Mogućno biti-ceo tubitka i bitak ka smrti
309
BlIAK 1 VRl-Mh
310
Mogućno biti-cco tubitka i bitak ka smrti
311
BlIAK I VRI-Ml-
312
Mogucno hiti-cco tuhitka i hitak ka smrti
313
BlTAK I VKEMT
314
DRUGOPOGLAVLJE
315
HlTAK / \7>T.\//.
13-1 PivtliMtina s slctkva ra/nu\u*ania bila su satipstona n i^nni tc/a priiikoni iednog
ja\n<)L; pivda\'ania <> pojnui vivmona. u Marlnir^u (iuii 192-i).
316
Tubitku primcrcno osvciloćcnjc jcilnog svojstvcnog moci-biti i odlučuost
319
BlTAK ! l'/v'/A//-
320
'iubitku pritficrctio osvciločctijc jcdtioo svojstvctiog ttioči-bili i odlučnost
321
BlTAK I VRTMT
322
'iubitku primereno osvedoeenje jednog svojstvenog moći-biti i odluenost
324
Tubitku primcrcno osvcdočcnjc jcdnog svojstvcnog moći-biti i odlučnost
32:
BITAKI viu\ir
326
Tubitku primcrcno osvcdočcnjc jcdnog svojstvcnog moći-biti i odlučnost
327
BITAK i \iu:\u:
328
Tubitku primercno osvcdočcnjc jcdnog svojstvenog moči-biti i odlnčnost
ukoliko manje ono što se kaže, što se sluša i što važi, izokreće smi-
sao zova. A šta suštinski leži u svojstvenosti razumljenja zova? Šta
je svagda dato da se suštinski razume u zovu, mada nije uvek i fak-
tički razumljeno?
Tom pitanju smo već uputili odgovor tezom: zov ne „kaže" niš-
ta o čemu bi besedom trebalo raspravljati, on ne daje nikakvu upo-
znatost s dogodovštinama. Zov upućuje tubitak napred na njegovo
moći-biti, i to kao zov iz nelagodnosti. Onaj ko zove je, doduše,
neodreden, ali ono Otkuda, iz kojeg on zove, ne ostaje nevažno za
zvanje. Ovo Otkuda - nelagodnost bačenog upojedinačavanja - bi-
va u zvanju sa-zvano, a to znači sa-otključeno. To Otkuda zvanja u
zvanju-napred na ... jeste Kamo zvanja-natrag. Zov ne daje da se
razume nikakvo idealno, opšte moći-biti; on ga otključuje kao svag-
da upojedinačeno moći-biti svagdašnjeg tubitka. Otključujući ka-
rakter zova biva potpuno odreden tek onda kada ga razumemo
kao napred-zovući zov-natrag. U orijentaciji na tako shvaćeni zov
tek treba pitati: šta on daje da se razume.
Ali, zar na pitanje o onome što zov kaže ne biva lakše i sigurni-
je odgovoreno „prostiirf upućivanjem na ono što baš u svim isku-
stvima savesti biva slušano odnosno prečuto: da zov oslovljava tu-
bitak kao „kriv , ili, kao u opominjućoj savesti, upućuje na neko
mogueno „kriv , ili kao „dobra" savest potvrduje jedno „nije sve-
stan nikakve krivice"? Samo da ovo „podudarajućf iskusano „kriv"
u iskustvima savesti i njenim izlaganjima nije bilo tako sasvim raz-
ličito određivano! Fa čak i kada bi smisao ovoga „kri\ r " dopuštao
da bude jednoglasno shvaćen, egzistencijalan pojani ovog biti-kriv
ležao bi u tami. A ako tubitak samog sebe ipak oslovijava kao ,,kri-
vog, odakle drugde treba da budc crpljena ideja krivice, ako ne iz
interpretacije bitka tubitka? Ipak, iznova se postavlja pitanje: ko
kaze kako snio nii krivi i šta znači krivica7. Ideja krivice ne može da
bude proizvoljno izmišljena i nametnuta tubitku. Ali, ako je razu-
mevanje suštine krivice uopšte mogucno, onda ta mogućnost
mora da bude predskicirana u tubitku. Kako da nademo trag koji
može da vodi do razgrtanja tog fenomena? Sva ontološka istraživa-
nja fenomena poput krivice, savesti, smrti, moraju da podu od to-
ga sta o tome „kaže" svakodnevno izlaganje tubitka. U zanadajućoj
329
BllAKl VRFMF
330
Tubitku prinicreno osvedoeenje jedfiog svojstvenog moći-biti i odluenost
331
BlTAK 1 \RF.\ll-
332
Tubitku pruncrcno osvcdoćcnjc jednog svojstvenog moći-biti i odlučnost
133
BlTAK 1 VRliMIi
334
Tubitku primereno osvedočenje jednog svojstvenog moći-biti i odlučnost
335
HlTAK l VRT.MT.
336
'iitbitku primcrcno osvcdočcnjc jcdnoo svojstvcnog moći-biti i odlučnost
337
Bll'AK I YIU:.A1I:.
338
Tuintku priniereuo osvcdočcnfc icdnog svojstvenog moći-biti i odlučuost
339
BllAKl VRh.MK
340
Tubitku pruncrcno osvcdočcnjc jcdnog svojstvcnog moći-biti i odlučnost
139 L'poroditi Max Schelei; Dcr Vornialisnnis in dcr Etliik und dic nuitcrialc \Vcrtct-
luk. II deo. Onf/'godišnjak, tom II (1916), str. 192.
341
IHTAK 1 \'Ri:.MF
342
Tubilku phmcrcno osvcdočcnjc jcdnog svojstvcnog moči-biti i odlučnost
343
BlTAK 1 VRi'.Ml:
kao ono brinljivo, zato što on mni jedan ontoloski potpuno druga-
čiji bitak - egzistcnciju. U egzistencijalnom smislu, naprotiv, isprav-
no raumljeni zov daje ono „najpozitivnije" a to znači najvlastitiju
mogućnost koju tubitak može sebi prethodno datk kao napred-zo-
vući zov-natrag u svagda faktičko moći-biti-sopstvo. Zov svojstve-
no slušati, znači dovesti sebe n iaktićko postupanje. Ali, potpuno
dovoljnu interpretaciju onoga u zovu zvanog zadobijamo tek time
što biva ispostavljena egzistencijalna struktura koja leži u svojstveno
slušajućcm razumljenju poziva kao takvom.
Pre toga bi valjalo pokazati kako fenomeni, koji su jedini prisni
s vulgarnim izlaganjem savesti, ontološki primereno razumljeni,
upućuju natrag na izvorni smisao zova savesti; a potom, da vulgar-
no izlaganje proistiće iz ogranićenosti zapadajućeg samoizlaganja
tubitka, i da ono - pošto zapadanje pripada samoj brizi - pri svoj
saniorazumljivosti uikako nijc slučajno.
Ontoioška kritika vulgarnog izlaganja savesti mogla bi da pod-
legne nesporazumu, kao da bi se pokazivaniem egzistcncijalne neiz-
vornosti svakodnevnog iskustva savesti nešto htelo prosuditi o egzi-
steucijclnoni „moralnom kvalitetif tubitka koji se drži u njemu.
Koliko malo egzistencija biva nužno i direktno oštećena nekim
ontoioški nedovoljnim razumevanjem savesti, toliko malo je i egzi-
stencijelno razumljenje zova zajamčeno nekom egzistencijalno
primerenom interpretacijom savesti. Ozbiljnost u vulgarnom isku-
stvu savesti nije manje mogućna od neozbiljnosti u nekom izvorni-
jem razumevanju savesti. Pa ipak, egzistencijalno izvornija intre-
pretacija otključuje takode mogucnosti izvornijeg egzistencijelnog
razumljenja, sve dok ontološko poimanje ne dopusti da ga prekine
ontičko iskustvo.
344
Tubitku primcrcno osvcdoccnjc jccinog svojstvcnog moči-biti i odlucnost
345
BllAK l \7\'fA//:
346
Tubitku primcraio osvaiočaijc jciinog svojstvaiog moći-biti i odluaiost
347
BiiAK i VRr.ur
14-1 l'porcditi ^ 44 b,
348
Tubitku priniercno osvcdočcnjc jcdtiog svojstvcnog moci-biti i odluaiost
349
BI'IAK i Yi<i-Mr.
350
l'ubitku primereno o<vedočenje jcdnog svojstvcnog tnoći-biti i odlucnost
146 L" pravcu te problematike pr\ i pnt je K. Jaspers i/ričito shvatio i proveo /.adatak
jcdnog ucenia o na/.oru na svet. Lporediti njegovu Psvc'noio^ic dcr \Vciiiur-ciui-
iiungen, 3. i/d. 1925. Tu se ono ,,šta ćovek jeste" propituie i odreduje i/. onoga
šta on suštinski mo/e da bude (up. Predgovor /a 1. i/d.). Odatie se osvetliava
naćelno eg/isteneiialno-ontološko znaćenje „granicnih situacija". lilo/otska
tendenea Psiholo^ijc tmzord nn <vct biva potpuno pogresno shvacena ako se
„primeniuje' samo kao leksikon /a „tipovc na/.ora na svef.
351
TREĆE POGLAVLJE
353
BlTAKl VRTMT
354
Svojstvcno moči-biti-ceo tubitka i vremenitost kao ontološki sniisao brige
356
Svojstvcno nioći-biti-cco tubitka i vrcmcnitost kao ontološki smisao brigc
357
BlTAKI VIU-UL
148 Ono biti-kriv, koje izvorno pripada ustrojenosti bitka tubitka, doista treba ra/-
likovati od teološki ra/umljenog status corruptionis. fedan ontološki uslov svo-
ie faktićke mogućnosti teologija mo/e da nade u egzisteneijalno odredenom
biti kriv. L' ideji tog statusa ukljućena krivica jedno je laktićko skrivljenje pot-
puno viaslite \rste. Ona ima svoje vlastito osvedočenje koje naćeino ostaje za-
bra\lieno svakoni liiozoi'skom iskustvu. Eg/istencijalna anali/a toga biti-kri\
ne doka/uje nista ni za n\ protiv niogućnosti greha. Ne mo/e se, strogo uzevši,
ćak ni kazati da ontologija tubitka polazcći odsiuue scbc uopšte pušta tu moguc-
nost otvorenom. utoliko što ona kao iilozofsko ispitivanie načelno ništa ne
,,zna" o i»rehu.
358
Svojstvcno moći-biti-cco tnbitka i vrcmcnitost kao ontološki smisao brigc
359
BITAK i YIU:MI:
360
Svojstveno moči-biti-ceo tubitka i vranenitost kao ontološki sniisao brige
361
BlTAK I VRL-MT
362
Svojstvcno moći-biti-ceo tubitka i vrcmcnitost kao ontološki sniisuo brigc
363
BllAK I l'Rl.Ml:
364
Svojstveno moći-biti-cco tubitka i vrctncnitost kao ontološki smisao brigc
36:
BllAK I VRl-Ml.
366
Svojstveno moći-biti-ceo tubitka i vremenitost kao ontološki smisao brige
kao to biće odaje ustrojenost bitka prema kojoj je ono u projektu bilo
formalno-pokazujući otključeno? Da li biće s obzirom na svoj bitak
uopšte može drugačije da dođe do reči? U egzistencijalnoj analitici
„krug" u dokazu ne može se ni „izbeći", zato što ona uopšte ne do-
kazuje prema pravilima „logike konsekvenci". Ono što razumnost,
mneći da udovolji najvišoj strogosti znanstvenog istraživanja, želi
da odstrani izbegavanjem „kruga" nije ništa manje nego osnovna
struktura brige. Izvorno konstituisan njome, tubitak je svagda već
ispred-samog-sebe. Bivstvujući, on je sebe svagda već projektovao
na odredene mogućnosti svoje egzistencije i u takvim egzistencijel-
nim projektima predontološki sa-projektovao nešto takvo poput
egzistencije i bitka. Ali, da li tada to za tubitak suštinsko projekto-
vanje može da bude uskraćeno onom istraživanju koje, pošto je
poput sveg istraživanja i sdmo jedna vrsta bitka otključujućeg tubit-
ka, hoće da obrazuje i dovede do pojma razumevanje bitka koje
pripada egzistenciji?
Međutim, i sam „prigovor kruga" dolazi iz jedne vrste bitka
tubitka. Za razumnost brinućeg izrastanja u onome Se nešto takvo
poput nekog projektovanja, i to čak ontološkog projektovanja, nu-
žno ostaje začudujuće, pošto se ona „načelno" zatvara spram nje-
ga. Razumnost brine, bilo to „teorijski" ili „praktički" samo obazir-
no pregledno biće. Ono izuzetno na razumnosti leži u tome što
ona mni da stiče iskustvo samo o onome „činjenički" bivstvujućem
kako bi mogla da se okane nekog razumljenja bitka. Ona previđa
da o biću može „ćinjenički" da se stiče iskustvo samo onda kada je
bitak već razumljen, premda nije pojmljen. Razumnost pogrešno
razume razumljenje. I zbog toga ona mora i ono što leži izvan i pre-
ko dometa njenog razumevanja, odnosno izlaženje ka tome, nužno
da izdaje za „nasilno".
Beseda o „krugu" razumljenja izraz je dvostruko pogrešnog
shvatanja: 1. da samo razumljenje sačinjava jednu osnovnu vrstu
bitka tubitka. 2. da je taj bitak konstituisan kao briga. Poricati, zata-
jivati ili čak hteti prevazići krug, znaći konačno učvrstiti to pogreš-
no shvatanje. Nastojanje pre mora da cilja ka tome da izvorno i sa-
svim skoči u taj „krug", da bi već na početku analize tubitka sebi
osiguralo potpuni pogled na kružni bitak tubitka. Ne suviše mnogo,
367
BlTAK I \1U\U
368
Svojstvcno moci-biti-cco tubitka i vrcnicnitost kao ontološki smisao bri^c
369
BlTAK l VRl-Ml-:
370
Svojstvctio ttioći-biti-cco tubitka i vrctucnitost kao ontološki stnisao brigc
162 O anali/i transcendentalne apercepcije sada up. Fleidegger. Martin, Kimt utni
chis Problctn dcr Mciaphvsik, 2. nepromenjeno i/danie 1951, 111 odsek.
163 Kr. d. r. \'.\ str. 404.
164 O. c , A 354.
371
BlTAK l \RTMT
165 Da je Kant ontološki karakter sopstva osobe u osnovi ipak shvatao unutar hori-
zonta neprimerene ontologije onoga unutarsvetski predručnog, kao ono „sup-
stancijalno" postaje razgo\retno iz materijala koji je H. Hajmzet [Heinz Heiniso-
eth] obradivao u svom članku: Persdnlichkcitsbe\vuj!fscin und Dingun sich in dcr
Kantischen Philosophic (Separat iz: hnmanuel Kant. Festschrift zur z\veiten lahr-
hundertieier seines Geburtstages, 1924). Tendenca članka nadilazi jedan samo
istorijski izveštaj i cilja na „kategorijalni" problem personalnosti. Hajmzet kaže:
„Još uvek se suviše malo obraća pažnja na prodiranje jednoga u drugi pri radu
teorijskog i praktićkog uma, onako kako to sprovodi i planira Kant. Suviše malo
se obraća pažnja na to kako ovde čak i kategorije (nasuprot njihovom naturalistić-
kom ispunjavanju u „osnovnim stavovima") izričito zadrzavaju važenje, a pod
primatom praktičkog uma one treba da nadu neku novu primenu razrešenu od
naturalističkog racionalizma (supastanca na primer u „osobi" i lićnom trajanju
besmrtnosti, kauzalnost kao „kauzalnost iz slobode", uzajamno dejstvo u „zajed-
nici umskih bića" itd.). Oneslužejednom novom pristupu onome neuslovljenom
kao misaono sredstvo fiksiranja, a da zbog toga neće hteti da daju racionalizujuće
sa/.nanje predmeta." str. 31-32. - Ovde je, medutim, ipak prcskoćcn svojstveni
ontoloski problem. Ne može da izostane pitanje, da li te „kategorije" mogu da
zadrže izvorno važenje te im je potrebno samo da budu drugaćije primenjene, ili,
zar one ne izokreću iz osnova ontološku problematiku tubitka. Ako teorijski um
i biva ugraden u praktićki um, egzistencijalno-ontološki problem sopstva ostaje
ne samo neresen nego i nepostavljen. Na kojem ontoloskom tlu, pak, treba da se
sprovodi „prodiranje jednog u drugi pri radu" teorijskog i praktićkog uma? Da li
teorijsko držanje odreduje vrstu bitka osobe, ili to čini praktićko drzanje, ili ni-
jedno od ta d\ra - a tada, šta ie odreduje? Zar paralogizmi, uprkos svom funda-
mentalnom znaćenju, ne otvaraju ontološku lisenost tia problematike sopstva
od Dekartovog res cogitans pa s\'e do Hegelovog pojma duha? Uopste niie po-
trebno da se misli „naturalistićki" i „racionalistićki", a ipak se moze stajati u jed-
noj samo kobnijoi - budući prividno samorazumljivoi - vlasti ontologije onoga
„SLipstancijalnog". - Uporediti kao suštinsku dopunu spomenutog ćlanka:
H. Heimsoeth, Metaphvsischc Motive in dcr Ausbildufigdes kritischcn Idcalismus.
372
Svojstvctio moći-biti-ceo tubitka i vrcmcnitost kao ontološki smisao brigc
Kantstudien tom XXIX (1924), str. 141 i dalje. O kritici Kantovog pojma Ja up.
takode: Ma\ Scheler, Dcr Formalismus in đcr Ethik und dic matcrialc \Ycrtcthik.
11 deo. Ovaj godišnjak, tom II (1916) str. 388 i dalje. Cber „Ferson und das 'Ich'
der transzendentalen Apper/eption".
166 L'porediti tenomenološki kritiku Kantovog „Pobijanja idealizma" § 43 a,
str. 241 i dalie.
373
Hl'lAK I VRF.Mi
374
Svojstvcno moći-biti-cco tubitka i vrcmcnitost kao ontološki smisao brigc
375
BllAK 1 VR I:\lh.
376
Svojstveno moci-biti-cco tubitka i vremenitost kao ontološki smisao brige
377
Brr.AKi \Rr.\ir
378
Svojstvcno moći-biti-cco tubitka i vrcmcnitost kao ontološki smisao bvigc
379
BllAK I VRliMli
380
Svojstvcno moći-biti-cco tubiika i vrcnicnitost kao ontotoški sniisao brigc
381
BlTAKl \RTMT
382
Svojstvcno nioci-biti-cco tubitka i vrcnicnitost kao ontološki smisao brige
383
RlTAK i VRI-:MI:
384
Svojstvcno moci-biti-cco tubitka i vrcnioiitost kao ontoloski smisao brigc
385
BlTAK 1 VRh'.Mh
386
Č E T V R T O POGLAVLJE
Vremenitost i svakodnevica
387
BlTAK l VRT.MT.
388
Vremenitost i svakodnevica
389
Brr.Ak i vni-.Mi-
390
Vrcmenitost i svakodnevica
Ali, ono brinuto jeste, onako kako jeste, radi brinućeg moći-biti.
To moći-biti pušta tubitak da u brinućem bitku pri onome brinu-
tom budući-dođe k sebi. Tubitak budući-dolazi k sebi ne primarno
u svom naivlastitijem, neodnosnom moći-biti, već on brinući jeste
očekujući sebe iz onoga što ono brinuto odaje ili odriče. Polazeći od
onoga brinutog tubitak budući-dolazi k sebi. Nesvojstvena buduć-
nost poseduje karakter očekivanja. Brinuće sebe-razumljenje kao
Se-sopstvo ima iz onoga čime se bavi u ovom ekstatičkom modusu
budućnosti „osnov" svoje mogućnosti. I samo zato što faktički tubi-
tak na taj način jeste očekujući svoje moći-biti iz onoga brinutog,
on može da iščekuje i čeka na ... Očekivanje mora de je već svagda
otključilo horizont i krug iz kojega nešto može da bude iščekivano.
Iščekivanje je jedan u očekivanju fundirani modus budućnostu koji
sebe svojstveno vremenuje kao predvodenje. Stoga u predvodenju
leži jedan izvorniji bitak ka smrti nego u brinutom iščekivanju nje.
Kao egzistiranje u ma kako projektovanom moći-biti, razu-
mijenje primarno budući jeste. Medutim, ono se ne bi vremenova-
lo da nije vremenito, a to znaći jednakoizvorno odredeno bilošću i
sadašnjošću. Način na koji ova poslednje spomenuta ekstaza sa-
konstituiše nesvojstveno razumljenje već je na sirov način postao
razgovetan. Svakodnevno brinjenje razume sebe iz onoga moći-bi-
ti koje mu dolazi u susret iz mogućnog uspeha i neuspeha s obzi-
rom na ono svagda brinuto. Nesvojstvenoj budućnosti, očekivanju,
odgovara jedan vlastiti bitak pri onome brinutom. Ekstatički mo-
dus te sada-šnjosti [Gegen-wart] razgrće se ako tu ekstazu u modu-
su svojstvene vremenitosti dovedemo do poređenja. Predvodenju
odlučnosti pripada jedna sadašnjost primereno kojoj neka odluka
otkliućuje situaciju. U odlučnosti sadašnjost je iz rasutosti ne samo
vraćena natrag u ono najbliže brinuto, nego biva držana u buduć-
nosti i bilosti. U svojstvenoj vremenitosti držanu, pa time i svojstvenu
sadašnjost nazivamo trenutak. Taj termin mora da bude razumljen
u aktivnom smislu kao ekstaza. On mni odlučno, ali u odlučnosti
držano odmicanje tubitka ka onome što u situaciji susreće na mo-
gućnostima, okolnostima, koje se mogu brinuti. Fenomen trenutka
načelno ne može da bude razjašnjen iz onoga Sada. To Sada je jedan
vremeniti fenomen koji pripada vremenu kao unutarvremenosti:
391
BlTAK I VRTMT
to je ono Sada ,,u kojerrf nešto nastaje, prolazi ili ie predručno, po-
stoji. ,,U trenutkir ne niože ništa da se javi, nego kao svojstvena
sada-šnjost on pušta da tek susretne ono što kao priručno ili pred-
ručno može biti ,,u nekom vremenif. 1 7 1
Za razliku od trenutka kao svojstvene sadašnjosti, nesvojstve-
nu sadašnjost nazivamo osadašnjavanje. Formalno razumljeno,
svaka sadašnjost osadašnjavajući jeste, ali nije svaka „trenutna'.
Ako izraz osadašnjavanje upotrebljavamo bez dodatka, onda je
uvek mneno nesvojstveno, bez-trenutno-neodlucno osadašnjava-
nje. Osadašnjavanje će postati razgovetno tek iz vremenite interpre-
tacije zapadanja u brinuti „svet', koje u osadašnjavanju poseduje
svoj egzistencijalan smisao. Medutim, ukoliko nesvojstveno razu-
mljenje projektuje ono moći-biti iz onoga što se može brinuti,
onda to znači da se ono vremenuje iz osadasnjavanja. Nasuprot to-
me, trenutak se vremenuje obrnuto - iz svojstvene budućnosti.
Nesvojstveno razumljenjc vremenuje se kao osadašnjavajuće
očekivanje, čijem ekstatičkom jedinstvu mora da pripada jedna od-
govarajuća bilost. Svojstveno budući-doći-k-sebi predvodeće od-
lučnosti pre svega je jedno dolaženje natrag ka najvlastitijem, u
svoje upojedinačenje bačenom sopstvu. Ova ekstaza omogućava
da tubitak može odlučno da preuzme biće koje on već jeste. U pred-
vodenju tubitak dovodi sebe ponovo napred u najvlastitije moći-biti.
Svojstveno /7/7/-bio niv/AVdmoponavIjanje. Ali, nesvojstveno sebe-pro-
jektovanje na iz onoga brinutog, njega osadašnjavajući, crpene mo-
gućnosti, mogućno je samo tako što je tubitak u svom najvlastitijem
baeenotn moći-biti zaboravio sebe. Nije tako da je ovo zaboravljanje
ništa, niti je ono samo nedostajanje sećanja, nego je jedan vlastiti,
392
Vremcnitost i svakodnevica
] , 3 l.'porediti >>
;
29, str. 169 i dalio.
393
BlTAK I VRTMT
394
Vrcmcnitost i svakodncvica
395
BlTAKI VlU-Ml:
396
\'rcmcnitost i svnkodncvicii
397
BIIAKI vnr.Mr
398
Vrcmetiitost i svakodncvica
399
BlTAKI VRI-Mt:
c) Vremenitost zapadanja1 t!
400
Vremenitost i svakodnevica
401
Bll.AK I VRFMf
402
Vrcmcnitost i svakodncvica
d) Vremenitost besede ! s :
403
BlTAKl VRliMIi
404
Vremenitost i svakodnevica
405
BltAK ! VRt-All
406
Vremenitost i svakodnevica
407
HllAK I VRl-Ml'
408
Vremenitost i svakodnevica
;
188 L'porediti s 16, .str. 103 i dalje.
409
BIIAK i VRI-MI:
410
Vrctncnitost i sviikodncvica
41:
BlTAK I VRl-.Ml:
412
Vretnenitost i svakodnevica
413
BllAK 1 VRFUi;
414
Vrctucnitost i svakodncvicu
415
BlTAK I VRTMT
416
Vrcmcnitost i svakodncvka
417
BlTAK l VRTMT
lc)3 'leza da sve sa/nanje cilja na „zor" ima vremeniti smisao: svc sa/navanjc jc osa-
dasnjavanje. Neka ovde ostane još neodlučeno: da li svaka znanost, pa da li čak
1 tilozotsko saznanje cilja na neko osadašnjavanje. - Za karakaterisanie ćulno^
opažaja Huserl upotrebljava izraz „osada.šnjavanie". L'porediti Logischc i'ntcr-
sucliungćn, 1. izd. (1901) tom II, str. 588 i 620. hitcncionauia analiza opa/aja i
zora uopšte morala je da nametne ovu „vremcnitu" oznaku fenomena. D<\ se i
kako se intencionalnost „svesti" osniva u ekstatičkoi vrcmenitosti tubitka, poka-
zacc sledeći odsek.
418
Vremenitost i svakoilncvica
419
BlTAKI VREMT
420
Vrcmcnitost i svakodncvica
421
BlTAKI YRI-Mli
422
Vremcnitost i svakodncvica
423
BlTAK I VRIMT
424
Vremenitost i svakodneviea
425
BlIAK 1 \R I:\IF
426
Vrcmctiitost i svakodncvica
42;
BlTAK 1 \RTMT
428
PETO POGLAVLJE
Vremenitost i povesnost
§ 72. Egzistencijalno-ontološka
ekspozicija problema povesti
429
BllAk i VRHMI--
430
Vrcmcnitost i povcsnost
431
BlTAKl VRTMH
432
Vremenitost i povesnost
433
BlTAKI VREME
434
Vremenitost i povesnost
435
BlTAKI VRT.ME
436
Vremenitost i povesnost
437
BllAKI VRHMli
Ali, šta je onda prošlo na priboru? Šta bejahu „stvari" što one da-
nas više nisu? One su ipak još onaj određeni upotrebni pribor - ali
izvan upotrebe. Jedino, ako se pretpostavi: kada bi one stajale, po-
put mnogih nasleđenih komada u pokućstvu, još i danas u upotre-
bi, zar ne bi one tada još bile povesne? Bile one u upotrebi ili izvan
upotrebe, one ipak više nisu ono šta one bejahu. Šta je „prošlo"?
Ništa drugo do svet unutar kojega su one, pripadne nekom sklopu
povezanosti pribora, susretale kao ono priručno i bile upotrebljava-
ne od strane jednog brinućeg, u-svetu-bivstvujućeg tubitka. Svet
više nije. Ono prethodno unutarsvetsko tog sveta, međutim, još je
predručno. Kao svetu pripadni pribor to još i sada predručno mo-
že uprkos tome da pripada »prošlosti\ Ali, šta znači to više-ne-biti
sveta? Svet jeste samo na način egzistirajućeg tubitka, koji faktički
jeste kao bitak-u-svetu.
Povesni karakter još održanih starina osniva se, dakle, u „proš-
lostf tubitka, čijem svetu su one pripadale. Prema tome, povestan
bi bio samo „prošlf tubitak, ali ne i „sadašnjf. Pa ipak, može li tu-
bitak uopšte biti prošli, ako to „prošlf određujemo kao „sada više
ne predručan odnosno priručan"7. Očigledno je da tubitak nikada
ne može biti prošli, ne zato što je on neprolazan nego zato što on
suštinski nikada ne može biti predručan, nego pre: ako on jeste, on
egzistira. Tubitak koji više ne egzistira, međutim, u ontološki stro-
gom smislu nije prošao nego je tu-bio. Još predručne starine pose-
duju jedan karakter „prošlostf i povesti na osnovu svoje priborske
pripadnosti jednom bilom svetu nekog tu-bilog tubitka i porekla iz
tog sveta. Taj tubitak je ono primarno povesno. Međutim, da li tu-
bitak postaje povestan tek time što on više nije tu, ne postoji? Ili,
nije li on upravo povestan kao faktički egzistirajući? Da lije tubitak
bili tubitaksamo u smislu onoga tu-bilog, ilije on bio kao osadašnjava-
7
jući-budući tubitak, a to znači u vremenovanju svoje vremcnitosti .
Iz ove privremene analize onoga još predručnog a ipak neka-
ko „prošlog" pribora koji pripada povesti, postaje razgovetno da je
takvo biće povesno samo na osnovu svoje pripadnosti svetu. Ali,
svet poseduje vrstu bitka onoga povesnog zato što on sačinjava jed-
nu ontološku određenost tubitka. Dalje se pokazuje: vremenska
odredba „prošlost" je lišena jednoznačnog smisla i očigledno se
438
Vremenitost i povesnost
439
Bl'i'AK 1 VRF:MF
440
Vremenitost i povesnost
441
BlTAKI VRFMT
442
Vremenitost i povesnost
443
BlTAK l VREMH
444
Vremenitost i povcsnost
445
BlTAK 1 VRFMF:
446
Vremenitost i povesnost
447
BlTAKl VRTMT
448
Vrenicnitost i povesnost
449
Bll'AK I VRl'.Ml:
450
Vremetiitost i povesnost
451
BlTAKI VRTMI:
207 O konstituciji istorijskog razumljenia up. E. Špranger [F. Spranger], Zur Thco-
rie dcs Verstehens und zur geistes\visscnschaftlichen Psvchologic, Festschrift fiir
Joh. Volkelt 1918, str. 357 i dalje.
452
Vremenitost i povesnost
453
Hn.\K i YIU:\II:
454
Vremenitost i povesnost
208 Upoivditi liriefu'cchsei z\vischen \Yilhelm Diltiiev umi đcm Grafen Paul Vorck
von \\\irtcnhin\ 1877-1897, Hallc a. d. S. 1923.
455
BlTAK I \KT\IT
456
Vremenitost i povesnost
210 Toga se mo/emo odreći utoliko viso što G. Mišu [Georg Mischj zahvaliuiemo
jedan konkretan prika/ Diltaia, prikaz koii je uz to usmeren ka centralnim
tendeneama, te kojega se neće moći lišiti ni jedno kritičko razmatranje Dilta-
ievog dela. Uporediti V. Diltaj, Ces. Schriften tom \' (1924), Vorhericht. str.
VII- GX\ II.
457
BliAKI YRi:\li:
458
Vretncnitost i povcsnost
459
BllAK 1 VRl-.MF
460
\'rcmetiitost i povcst1ost
461
BlTAK I VRl.Ml:
jcdna oblast bića. Ideja bitka obuhvata ono „ontičko" / ono „istorijsko".
Ona je ono što mora dopustiti da bude „generički diferencirano".
Ne naziva slučajno Jork nepovesno biće onim naprosto ontič-
kim. To je samo odsjaj neprekinutog gospodarenja tradicionalne
ontologije koja, po poreklu iz antičkog post'&vljanja pitanja o bitku,
ontološku problematiku čvrsto drži u jednom načelnom suženju.
Problem diference između onoga ontičkog i onoga istorijskog mo-
že da bude izraden kao problem istraživanja samo ako je on funda-
mentalnoontološkim razjašnjavanjem pitanja o smislu bitka uopšte
sebi pre toga osigurao nit vodiljir[[. Tako postaje razgovetno, u ko-
jem smislu je pripremna egzistencijalno-vremenita analitika tubitka
odlučna da neguje duh grofa Jorka da bi služila Diltajevom delu.
462
ŠESTO POGLAVLJE
463
Bn.\K i viu-Mt:
464
Vremenitost i unutarvremenost kao izvor vulgarnog pojma vremena
465
BiTAKJ VRF.ME
466
Vrenh'fiitost i unutarvrcmcnost kao izvor vulgamog pojma vrcmcna
467
BlTAKIVRFMF
468
Vrcmcnitost i unutarvrcmcnost kao izvor vulgarnog pojma vrcmcna
469
BlTAK 1 VIU-Ml-
470
Vremenitost i umitarvremenost kao izvor vulgamogpojma vremena
471
BriAK l VRt.Ml-
472
Vremenitost i unutarvrcmenost kao izvor vulgamog pojma vremena
473
BlTAK I VRI-.MF
474
Vremcnitost i umitarvremenast kao izvor vulgarnog pojma vremena
475
BlTAKI \ RTMT
476
Vremenitost i umitarvremenast kao izvor vulgarnogpojma vremena
477
BlTAK 1 \'R Li.Mi.
Što nianje tubitak koji brine vreme ima da izgubi vreme, utoli-
ko „dragocenije' ono postaje, utoliko spretniji mora biti i časovnik.
478
Vrcmenitost i unutarvrcnienost kao izvor vulgarnogpojma vremena
216 Kao prvi pokušaj interpretacije hronološkog vremena i „povesnog broja" up.
frajburško habilitaciono predavanje autora (letnji semestar 1915.): Dcr Zeitbe-
grilfin der(ieschichtswissenschaft. Objavljeno u Zeitschritt fiir Philosophie und
philosophische Kritik, tom 161 (1916) str. 173 i dalje. Sklopovima pove/anosti
i/.medu povesnog broja, astronomski proračunatog vremena-sveta te vremeni-
tosti i povesnosti tubitka potrebno je istrazivanje koje ide i dalje. - Dalje, up.
G. Zimel: Das Problcm dcriiistorischcn Zcit. Philos. \'ortrage, objavljeno od strane
Kantgesellschaft 12, 1926 - Dva utemeljuiuća dela o obrazovanju istorijske hro-
nologije su: Jozef Justus Skaliger [Josephus Justus Scaliger]: Dc emcndationc
tcmporuni 1583, i Dionisius Fetavius S. J. [Dionvsius Petavius]: Opus dc doctri-
na tcmporuni 1627. - O antičkom raćunanju vremena up. (J. Biltinger: Dic an-
iikcn Stundcnangiibefi 1888. Dcr biirgcrliclic lag. Lntersuchungen iiber den
Beginn des Kalendertages im klassischen Altertum und im christlichen Mittelal-
ter~1888. - H. Dils [Hermann Dielsh Antikc lcchnik. 2. izd. 1920, str. 155-232 i
dalje. Dic antikc Uhr. - Novijom hronologiiom bavi se l:r. Ril | I:r. Riihlj: Chro-
nologic des Mitteialtcrs und dcr Scuzcit 1897.
479
BlTAK I VRHMli
480
Vrcmenitost i unutarvrcmenost kao izvor vulgarnog pojma vrcmena
481
BlTAK 1 VRTMT
482
Vremenitost i unutarvremenost kao izvor vulgarnog pojma vremena
483
BlTAK I VRliME
484
Vremenitost i unutarvremenost kao izvor vulgarnogpojma vremena
485
BlTAKl VRIiMli
486
Vremenitost i unutarvremenost kao izvor vulgarnog pojma vremena
487
BlI'AK I VlUiML
224 l)a je tradicionalni pojam vcčnosti u značeniu „stajaćeg Sada" (nunc stans) crpen
iz vulgarnog razumevanja vremena i granično obuhvaćen u orijentisanosti na
ideju „stalnt" predrućnosti - tome nije potrebno opširnije pretresanje. Kada bi se
botija većnost dala tilo/ofski „konstruisati", onda bi ona mogla da bude razumlje-
na samo kao i/.vornija i „beskonaćna" vremenitost. Neka ostane po strani: da li bi
jedan mogućni put ka tome mogla da ponudi via negationis et eminentiae.
225 Aristotel, Fizika A 14, 223 a 25; up. 1. c. 11,218 b 29-219 a 1, 219 a 4-6.
226 Avgustin, Confessiones lib. XI, cap. 26.
488
Vremenitost i unutarvrcmenost kao izvor vulgarnogpojma vremena
227 Kako se kod Kanta, s druge strane, ipak probija jedno radikalnije razAimevanje
vremena nego kod Hegela, pokazuje prvi odsek drugog dela ove rasprave.
228 Hegel, Die \ernunft in der Geschiclitc. I-inleitung in die Philosophie der \Velt-
gesehichte. Hrsg. v.. G. Lasson, 1917, str. 133.
229 1.. c.
489
BlTAK i VRI:MI:
490
Vremenitost i unutarvremenost kao izvor vulgarnog pojma vremena
491
BlTAKI VRF.MF.
492
Vrcmcnitost i unutarvremcnost kao izvor vulgarnogpojnui vrcmcna
vremena stoga se može kazati: samo sadašnjost jeste, ono Pre i Posle
nije; ali konkretna sadašnjost rezultat je prošlosti i bremenita je buduć-
nošću. Istinska sadašnjost time je večnost."23y
Ako Hegel vreme naziva „zreno postajanje" onda u njemu pred-
nost nema ni nastajanje ni prolaženje. Pa ipak, on prigodno karakte-
riše vreme kao „apstrakciju razjedanja" i tako dovodi vulgarno isku-
stvo vremena i izlaganja vremena do najradikalnije formulacije210.
S druge strane, Hegel je dovoljno konsekventan da u svojstvenoj defi-
niciji vremena nikakvu prednost ne priznaje razjedanju i prolaženju,
kao što se ona u svakodnevnom iskustvu vremena ipak s pravom
održava, jer Hegel bi tu prednost mogao dijalektički da obrazloži,
utemelji, onoliko malo koliko i njime kao samorazumljivo uvedenu
„okolnost" da se ono Sada javlja upravo pri sebe-za-sebe-stavljanju
tačke. Pa tako Hegel i u karakterisanju vremena kao postajanja raz-
ume to postajanje u jednom „apstraktnom" smislu, koji leži još izvan
i iznad predstave o „reci" vremena. Najprimereniji izraz Hegelovog
shvatanja vremena stoga leži u određenju vremena kao negacije ne-
gacije (a to znači punktualnosti). Tu je Sada-sled u najekstremnijem
smislu formalizovan i nenadmašivo nivelisan241. Jedino polazeći od
493
BlTAK I VRTMT
Aristotel vidi suštinu vremena u vOv, Hegel u Sada. A. shvata vOv kao opoc,, H. uzi-
ma to Sada kao „graniaf. A. ra/.ume ono vOv kao aTiyui], M. interpretira to Sada
kao tačku. A. označava to vOv kao root' TI, M. naziva to Sada „apsolutno Ovo".
A. dovodi primereno nasledenom predanju ^povoc, u sklop povezanosti sa acpalpa,
H. naglašava „kruzni tok" vremena. Naravno, Megelu izmiće centraina tendenca
Aristotelove analize vremena, da se otkrije tundirajući sklop povezanosti
(dKo\ouOtiv) izmedu onoga vOv, opoc,, orrvur], T66C TI. - Sa Hegelovoni tezom: pro-
stor „jeste" vreme, u rezultatu se, pri svoj različitosti obrazlagania i ulemeljenja, slaže
Bergsonovo shvatanje. Bergson samo obrnuto ka/.e: Vreme (temps) je prostor. Tako-
de je i Bergsonovo shvatanje vremenaoćigledno izraslo i/ jedne interpretacije Aristo-
telove rasprave o vremenu. Nije samo jedan spoljasnji literarni sklop povezanosti to
sto se istodobno sa Bergsonovim T.ssai sur lcs ilonnćcs immčdiiitcs dc la conscicncc,
gde se eksponira problem temps i duree, pojavila i jedna Bergsonova raspra\ra s na-
$\o\\mvAluidAristo!clcsdclocosc}iscritSo\r/An)m\vaAtish){do
na kao dpiOuoc, Kiviiatcoc, Bergson pre analize \remena stavlja jednu analizu brojci.
\reme kao prostor (up. Essai str. 69) jeste kvantitativna sukcesija. Trajanje se iz su-
protne orijentisanosti na ovaj pojam vremena opisuje kao kvalitativna sukcesija. Ov-
de nije mesto za kritićko razmatranje Bergsonovog pojma vremena i preostalih sa-
vremenih shvatanja vremcna. Onoliko koliko se u danasnjim analizama vremena
uopšte zadobilo nesto sustinsko izvan i preko Aristotela i Kanta, to se vise tiće sh\ a-
tanja \'remena i „svesti o vremenif Upucivanje na direktan sklop povezanosti izme-
du Hegelovog pojma \remena i Aristotelove analize vremena ne treba da pripiše
Hegelu neku ,,za\'isnost" već da pobudi pažnju za naćclni ontološki domct tc fHijacijc
za Hcgelovu logiku. - O „Aristotelu i Hegekf up. tako nazvani čianak Nikolaja Hart-
mana u Hcitriigc zur Philosopiuc dc$ dcutschcn Idcalivnus, tom 3 (1923) str. 1 -36.
494
Vremenitost i unutarvremenost kao izvor vulgarnogpojma vremena
242 L'poredi: Hegel, Kissenschaft der Logik, II tom (ed. I.asson 1923), 2. dco, str. 220.
243 L c.
244 Lporedi: Hcgel, Die Vernunft in der (ieschichte. Hinleitung in die Philosophie
der VVeltgeschichte. Hrsg. \\m G. I.asson 1917, str. 130.
243 O.c.str.132.
246 L. c.
247 L. c.
495
BlTAKI VRtiMli
248 Uporedi: Hegel, Phdnomcnologic dcs Gcistcs. \VW. II, str. 604 (Glockner,
str. 612).
249 Uporedi: Hegel, Dic Vcrnunft in dcr Gcschichtc. O. c. str. 134.
250 Uporedi: Hegel, Encyklopddic, § 258.
496
Vremcnitost i umitarvremetiost kao izvor vulgartiog pojma vremena
497
BlTAK I \RT.\U:
498
Vrcmcnitost i unntarvrcnicnost' kao izvor vulgarnog pojnnt vrcnicna
499
Dodatak
301
Bl l.\K 1 YRi:\U;
502
Rubne napomenc iz autorovog ručnog primerka
503
Bll.AK 1 \R l:\ll:
504
Rubne napomene iz autorovog ručnog primcrka
505
BlTAK l VRI-Ml-
506
Rubne napomene iz autorovog rućnog primerku
507
BlTAK 1 VRTMF
508
REčNIK VAžNIJIH TERMINA
509
BlTAK 1 VRTMi:
510
Rečnik važnijih termi
511
BlTAK I VRliAII-:
512
Rečnik važnijih termina
513
BlTAKl VRliMT
514
Rečnik važnijih termina
515