HERMANN HESSE

Najljepe pripovijetke
NASLOV IZVORNIKA
Die schonsten Erzahlungen
These texts are taken from the volumes 6-8 of the edition "Samtliche Werke in 20 Banden" by
Hermann Hesse.
Suhrkamp Verlag, Frankfurt am Main, 2002 For this selection: Suhrkamp Verlag,
Frankfurt am Main, 2002
Sva prava pridrana. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili koristiti
u bilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektronikim ili mehanikim,
ukljuujui fotokopiranje i snimanje, ili bilo kakvim informatikim
sustavom za pohranu ili obnavljanje, bez pisane dozvole izdavaa.
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 821.112.2-32=163.42
HESSE, Hermann
Najljepe pripovijetke / Hermann Hesse ; odabrao Volker Michels : preveo Dalibor Joler. -
Zagreb : Zagrebaka naklada, 2003- . - (Feniks)
Prijevod djela: Die schoensten Erzaehlungen. ISBN 953-6996-26-X (cjelina)
Dio 2. - 2004.
ISBN 953-6996-56-1
440826021
The publication of this work was supported by a grant from the Goethe-Institut.
HERMANN HESSE
Najljepe pripovijetke
dio drugi
ODABRAO VOLKER MICHELS
PREVEO DALIBOR JOLER
[zagrebaka naklapaj ZAGREB, 2004.
Sadraj
Naukovanje Hansa Dierlamma .... 7
Taedium vitae ................ 47
Zaruke.................................... 77
Grad..................................................*05
Kako je skonao doktor Knolge ... 113
Pater Matthias...............................123
Usreitelj svijeta...........................165
Veernje paune....................... 211
Biljeka o piscu............................. 223
Naukovanje Hansa Dierlamma
J^oarski trgovac Ewald Dierlamm, kojega se ve due vrijeme vie nije smjelo nazivati
koarom, imao je sina Hansa u kojega je mnogo ulagao i koji je pohaao viu realnu kolu u
Stuttgartu. U njoj je taj snani i veseli mladi bivao, dodue, stariji, ali ne i mudriji i poteniji.
Kako je u svaki razred morao ii dvaput, ivei inae zadovoljnim ivotom ispunjenim
veernjim odlascima u kazalita i pivnice, na posljetku je navrio osamnaestu i stasao u ve
vrlo naoita mladoga gospodina dok su njegovi ondanji kolski drugovi jo bili golobradi i
nezreli djeaci. No kako ni s tim goditem nije dugo odrao korak, ve je poprite svojih
uitaka i tenja traio u posve neznanstvenom svjetovnom i lagodnom ivotu, njegovu je ocu
preporueno da lakomislenoga mladia ispie iz kole u kojoj kvari i sebe i druge. I tako se
Hans jednoga dana u najljepe rano proljee zajedno sa snudenim ocem vratio kui u
Gerbesau, pa se sada postavilo pitanje kamo dalje s nevaljalim sinom. Za poslati ga u vojsku,
kako je poelje-lo obiteljsko vijee, toga je proljea bilo ve prekasno.
Tada mladi Hans, na uenje svojih roditelja, sam izrazi elju da ga kao praktikanta poalju u
neku strojarsku radionicu jer je u sebi osjeao dar i volju da postane inenjer. On je to, u biti,
sasvim ozbiljno mislio, ali je usput i potajno gajio nadu da e ga poslati u neki velegrad u
kojem su najbolje tvornice, mislei se da e tamo, osim naukovanja, biti i lijepih prigoda za
razonodu i uitak. No preraunao se: nakon potrebnih savjetovanja otac mu je priopio da mu,
dodue, kani ispuniti elju, no da smatra uputnim zasad ga zadrati tu u mjestu u kojem
moda i nisu najbolje radionice i mjesta za naunike, ali u kojem nema ni kunja ni
stranputica. Ovo drugo nije bilo sasvim tono, kako e se poslije pokazati, no bilo je u dobroj
namjeri, pa se Hans Dierlamm morao odluiti da na svoj novi ivotni put krene u rodnome
mjestu i pod oevom paskom. Mehaniar Haager bio gaje voljan primiti, pa je ivahni mladi,
pomalo zbunjen, sada svakoga dana odlazio na posao iz Ulice kovanica do donjega otoka,
odjenut u plavo laneno odijelo kakvo nose svi bravari. Ti odlasci na posao isprva su mu bili
tegobni jer je do sada bio naviknut pred svojim se sugraanima pojavljivati u vrlo otmjenoj
odjei. No doskora se uspio na to priviknuti i ponaao se kao da tu lanenu odjeu nosi donekle
za alu, kao neko krabuljno odijelo. Njemu, koji se toliko dugo beskorisno potucao po
kolama, taj je posao vrlo dobro inio, dapae, ak mu se i
sviao i prvo u njemu pobudio znatielju, potom ambiciju, a na posljetku i iskrenu radost.
Haagerova se radionica nalazila uza samu rijeku, nie povee tvornice iji su strojevi i
njihovo odravanje i popravci mladomu majstoru Haageru bili glavni izvor posla i prihoda.
Radionica je bila skuena i stara, a do prije nekoliko godina njome je upravljao i dobro
zaraivao otac Haager, ustrajni obrtnik bez ikakve naobrazbe. Njegov sin, koji je sada
posjedovao i vodio posao, kanio je radionicu proiriti i uvesti inovacije, ali je ipak, kao
oprezan sin staromodno strogog obrtnika, skromno poeo od manjega i, istinabog, rado
govorio o parnome pogonu, motorima i strojarnicama, ali je i dalje zduno radio u starom
stilu, pa osim engleskoga tokarskog stroja za eljezo jo nije nabavio nikakva spomena
vrijedna nova postrojenja. Radio je s dva pomonika i jednim egrtom i za novoga je
volontera upravo imao jo jedno mjesto za bravarskim stolom i slobodan krip. S tih pet ljudi
tijesna je prostorija bila izdano popunjena, a kada bi se njihovi putujui kolege u prolazu
raspitivali za posao, nisu se morali plaiti da e ih tko uzeti za rije.
Onaj egrt, da ponemo odozdo, bio je plaljiv i dobroduan djeak od etrnaest godina na
kojega je novo pridoli volonter smatrao nepotrebnim obraati pozornost. Od dvojice
pomonika jedan se zvao Jo-hann Schombeck i bio je crnokos mravko i tedljiv
treber. Drugi pomonik bio je lijep, stasit ovjek od dvadeset i osam godina, zvao se Niklas
Trefz i bio je majstorov kolski prijatelj, pa mu se stoga obraao s ti. Niklas je sasvim
prijateljski, kao da drukije ne moe biti, kuom upravljao zajedno s majstorom; jer ne samo
daje bio snaan i naoit, ve je bio i pametan i vrijedan mehaniar s darom za majstora. Sam
Haager, vlasnik, u javnosti je pokazivao zabrinuto-po-slovan izraz lica, no bio je sasvim
zadovoljan, a i s Hansom je napravio dobar posao jer je stari Dier-lamm za sina morao platiti
vrlo pristojnu kolarinu. Tako su izgledali ljudi kojima je Hans Dier-lamm postao
suradnikom, ili su mu se barem takvima inili. Isprva ga je novi posao zaokupljao vie nego
novi ljudi. Nauio je otkivati list pile, rukovati brus-nim kamenom i kripom, razlikovati
kovine, nauio je naloiti ognjite, zamahivati predekiem, rukovati prvom grubom turpijom.
Razbio je builicu i dlijeto, s mukom je turpijao loe eljezo, zaprljao se ai, strugotinama i
strojnim uljem, ekiem si ozlijedio prst i priklijetio se tokarskim strojem, a sve uz
podrugljivu utnju svoje okoline koja je ve odrasloga bogataeva sina sa zadovoljstvom
gledala osuenog na takvo poetnitvo. No Hans je ostao miran, paljivo je promatrao
pomonike, tijekom uine postavljao majstoru pitanja, iskuavao i trudio se i uskoro je mogao
jednostavnije poslove obaviti isto i upotrebljivo na korist i uenje gospodina Haagera
10
koji je dotad imao malo povjerenja u praktikantove sposobnosti.
"Uvijek sam mislio da se vi elite tek malo igrati bravara", rekao je jednom odajui mu
priznanje. "No, nastavite li tako, doista ete to moi postati."
Hans kojemu su u doba kolovanja pohvale i pokude njegovih uitelja bile tek prazan um,
uivao je u tom prvom priznanju kao to gladan ovjek uiva u dobru zalogaju. A kako su ga i
pomonici polako poeli prihvaati i nisu ga vie gledali kao lakrdijaa, laknulo mu je te je
svoju okolinu poeo promatrati s ljudskim zanimanjem i znatieljom.
Najvie mu se svidio Niklas Trefz, glavni pomonik, smirena ljudina tamnoplave kose i
pametnih sivih oiju. No Niklasu je trebalo neko vrijeme da prihvati pridolicu. Ispoetka je
bio utljiv i pomalo nepovjerljiv prema gospodskomu sinu. Utoliko se pristupanijim pokazao
drugi pomonik, Johann Schombeck. S vremena na vrijeme prihvatio bi od Hansa cigaru ili
au piva, povremeno bi mu u poslu pustio malu prednost i trudio se pridobiti mladoga
ovjeka, a da ipak posvema sauva svoje dostojanstvo obrtnikoga pomonika.
Kada ga je Hans jednom zgodom pozvao da naveer zajedno izau, Schombeck to svisoka
prihvati, rekavi mu neka se u osam pojavi u maloj gostionici kod srednjega mosta. Tamo su
zatim sjedili, kroz otvorene prozore uo se huk rijene brane, a
11
kod druge litre vina pomonik se raspriao. Uz bistro blago crveno vino puio je dobru cigaru
i priguenim glasom upuivao Hansa u poslovne i obiteljske tajne Haagerove radionice. ao
mu je majstora, ree, to se toliko plai Trefza, onoga Niklasa. On je nasilnik i svojedobno je
u svai pretukao Haagera koji je tada jo radio kod svoga oca. Istina, dobar je radnik, barem
onda kad mu je do toga stalo, ali on tiranizira cijelu radionicu i oholiji je od majstora premda
nema ni prebijene pare.
"Ali vjerojatno prima visoku plau", rekao je Hans.
Schombeck se nasmije i pljesne po koljenu. "Ne", ree mirkajui, "ima samo marku vie od
mene, taj Niklas. Ali to nije bez razloga. Poznajete li Mariju Testolini?"
"Od onih Talijana iz otone etvrti?" "Da, od onoga oloa. Znate, Maria je ve dugo u vezi s
Trefzom. Ona radi u tkaonici preko puta nas. Uope ne vjerujem ni da mu je osobito
privrena. On je snaan, visok momak, a sve djevojke to vole, no ona od te zaljubljenosti ne
pravi svetinju. " "Ali kakve to ima veze s plaom?" "S plaom? Pa, ovako. Niklas je, dakle, u
vezi s njom i mogao bi ve odavno imati mnogo bolje mjesto kada ne bi radi nje ovdje
ostajao. A to je majstorova prednost. Ne plaa mu veu plau, a Niklas ne daje otkaz jer ne
eli otii od Testolinice.
\?
U Gerbesauu mehaniar ne moe bogzna to postii, pa ni ja neu ovdje ostati due od godine
dana, ali Niklas tu ui i ne mie se."
U nastavku je Hans saznao stvari koje su ga manje zanimale. Schombeck je tota znao o
obitelji mlade gospode Haager, o njezinu mirazu ostatak kojega otac ne eli isplatiti i o
branoj razmirici koja je iz toga nastala. Hans Dierlamm strpljivo je sluao sve dok mu se ne
uini da je vrijeme za povratak kui. Ostavio je Schombecka za stolom uz ostatak vina i
otiao.
Vraajui se kui u mlaku svibanjsku veer, razmiljao je o onome stoje netom saznao o
Niklasu Trefzu i nije mu padalo na pamet da ga smatra ludom jer je zbog ljubavne veze
navodno propustio napredovati u poslu. tovie, to mu se inilo sasvim loginim. Nije
povjerovao u sve to mu je ispripo-vjedio crnokosi pomonik, ali je vjerovao u priu o
djevojci jer mu se sviala i bila u skladu s njegovim mislima. Otkako vie nije, kao prvih
tjedana, bio iskljuivo zaokupljen naporima i oekivanjima svoga novog zanimanja, za
spokojnih gaje proljetnih veeri morila skrivena elja za ljubavnom vezom. Kao uenik je na
tom podruju stekao neka prva galantna iskustva koja su ipak bila jo vrlo nevina. No sada
kada je nosio plavu bravarsku kutu i siao u nizine narodne due, inilo mu se dobrim i
primamljivim da i on sudjeluje u jednostavnim i snanim ivotnim
13
navadama obinoga puka. No nije bilo napretka. S graanskim djevojkama, koje je poznavao
preko svoje sestre, moglo se razgovarati samo u plesnim dvoranama i na prigodnim balovima,
a i tamo pod nadzorom njihovih strogih majki. A u krugu obrtnika i tvornikih radnika Hans
do sada jo nije uspio postii da ga prihvate kao sebi ravna.
Pokuavao se sjetiti one Marije Testolini, ali ju nije mogao prizvati u sjeanje. Testoliniji su
bili zamrena porodica u alosnom siromakom kraju, koja je zajedno s nekoliko obitelji
romanskih prezimena u neprebrojivom mnotvu nastavala neku bijednu straaru kod otoka.
Hans se iz svojih djeakih godina sjeao da je tamo vrvjelo djeicom koja su na Novu
godinu, a ponekad i u druga vremena, proeci dolazila u kuu njegova oca. Jedno od one
zaputene djece vjerojatno je sada bila Maria i on je zamiljao tamnoputu, vitku Talijanku
krupnih oiju, pomalo raupanu i ne odve uredno odjevenu. No medu mladim tvornikim
radnicama, koje je svakodnevno gledao kako prolaze kraj radionice i od kojih mu se njih
nekoliko inilo vrlo zgodnima, nije se mogao sjetiti te Marije Testolini.
Ona je izgledala sasvim drukije i jedva da su prola dva tjedna prije nego ju je nenadano
upoznao.
Prilino tronim sporednim radionikim prostorijama pripadala je i polumrana daara na
rijenoj strani u kojoj su bile uskladitene svakojake
14
zalihe. Jednoga toploga lipanjskog popodneva Hans je tamo imao posla, morao je prebrojiti
nekoliko stotina sipki i nije imao nita protiv da pola ili cijeli sat provede tamo u hladu
podalje tople radionice. eljezne je ipke poredao po debljini i poeo ih brojiti, s vremena na
vrijeme zapisujui kredom zbroj na tamnu drvenu stjenku daare. Potiho je brojio: devedeset
i tri, devedeset i etiri... Najednom tih, dubok enski glas, napola se smijui, dobaci:
"Devedeset i pet - stotinu - tisuu -"
Uplaeno i mrzovoljno se osvrne. Uz nisko okno bez stakla stajala je naoita plavua, kimala
prema njemu i smijala se.
"to je?" upitao je plaljivo.
"Lijepo vrijeme", doviknu ona. "Je li, ti si novi volonter tamo prijeko?"
"Da. A tko ste vi?"
"Sad mi jo 'Vi' govori! Moramo li uvijek biti tako otmjeni?"
"O, ako smijem, mogu ve rei 'ti'."
Ona ude u prostoriju, osvrne se po polumranoj upi, jezikom lizne kaiprst, pa mu izbrie
kredom zapisane brojeve.
"Stani!" povikao je. "to to radi?"
"Zar ne moe toliko upamtiti?"
"A zato bih kada imam kredu? Sada moram sve ponovno brojiti."
"A, joj! Da ti pomognem?"
15
"Da, rado."
"To ti vjerujem, ali imam drugog posla."
"A to to? Ba se i ne primijeti."
"Je li? Sad je najednom jo i neugodan. Ne moe li biti malo ljubazniji?"
"Da, ako mi pokae kako se to radi."
Ona se nasmijei, sasvim mu se priblii, svojom punom, toplom rukom pogladi ga po kosi,
pomiluje po obrazu i izbliza ga, ne prestajui se smijeiti, pogleda u oi. Takvo to jo mu se
nikada nije dogodilo i obuze ga tjeskoba i lagana nesvjestica.
"Dobar si ti deko, drag si", rekla je.
Htio joj je rei: "I ti." No srce mu je tako tuklo da nije uspio izustiti ni rije. Primio ju je za
ruku i stisnuo.
"Joj, ne tako jako!" pociknu. "Bole me prsti."
Tada on ree: "Oprosti." No ona na trenutak spusti glavu s plavom, gustom kosom na njegovo
rame i njeno ga i umilno pogleda. Zatim se opet nasmije toplim, dubokim glasom, ljubazno i
nesputano kimne i pobjegne. Kada je izaao ispred vrata da bi ju pogledom slijedio, vie je
nije bilo.
Hans je jo dugo ostao medu svojim eljeznim ipkama. Isprva je bio toliko zbunjen, uzbuen
i smeten da ni na to nije mogao misliti i samo je teko daui zurio preda se. No to je ubrzo
prolo i preplavi ga zauena, neobuzdana srea. Pustolovina! Lijepa, visoka djevojka dola je
k njemu, umiljavala
16
se i voljela ga! A on se nije snaao, nita nije rekao, nije joj ak znao ni imena, nije ju ak ni
poljubio! To ga je muilo i kinjilo jo cijeloga dana. No srdito je i sav sretan zakljuio da e
sve popraviti i da idui put nee biti tako glup i budalast.
Sada vie nije mislio ni na kakve Talijanke. Neprestano je mislio na "idui put". Sljedeega je
dana koristio svaku priliku da na nekoliko minuta izae pred radionicu i uokolo se osvrne. No
plavojka se nigdje nije pojavljivala. Umjesto toga, predveerje s nekom prijateljicom
nesputano i ravnoduno dola u radionicu, donijela malu elinu vodilicu, dio nekoga
tkalakog stroja, i dala ju na bruenje. inilo se da Hansa niti pozna niti primjeuje, ali se zato
malo poalila s majstorom, a onda prila Niklasu Trefzu koji se bavio bruenjem i s njim je
potiho razgovarala. Tek kada je krenula natrag i ve se pozdravila, na vratima se jo jednom
osvrnu i uputi Hansu kratak topao pogled. Potom se malo namrti i trepnu kao da bi rekla
kako nije zaboravila tajnu to ju s njim dijeli i kako ju i on treba dobro uvati. Zatim ode.
Johann Schombeck netom poslije toga proe pokraj Hansova kripa, potiho se naceri i
proape.
"To je bila Testolinica."
"Ona mala?" upita Hans.
"Ne, ona visoka plavua."
Volonter se nadnese nad svoj posao i stade silovito turpijati. Turpijao je daje sve zvidalo, a
radni
17
se stol tresao. To je, dakle, bila njegova pustolovina! Tko je sada bio prevaren, glavni
pomonik ili on? I to sada uiniti? Nikada ne bi pomislio da ljubavna pria moe poeti
odmah tako zamreno. Cijelu veer i pola noi ni o em drugom nije mogao razmiljati.
Zapravo je od poetka mislio da se toga mora odrei. No sada su ga ve dvadeset i etiri sata
zaokupljale samo zaljubljene misli na lijepu djevojku, a elja daju poljubi i prepusti se
njezinoj ljubavi u njemu je strano nabujala. Osim toga, to je bilo prvi put da gaje enska ruka
tako pogladila i enska mu usta tako umilno govorila. Razum i osjeaj obveze popustili su
pred mladalakom zaljubljenou koju opor okus neiste savjesti nije uljepao, ali ni oslabio.
Bilo kako bilo, Mariji je bio drag i elio da i ona njemu ponovno bude draga.
Pritom mu, dakako, nije bilo ugodno. Susrevi se idui put s Marijom na stubitu tvornice,
odmah joj ree: "A kako stoje stvari s Niklasom i s tobom? Je li on doista tvoj dragi?"
"Da", odgovorila je smijui se. "Zar ti nita drugo ne pada na pamet to bi me upitao?"
"Kako da ne. Ako ti je on drag, onda ne moe i mene voljeti."
"Zato ne? S Niklasom sam u vezi, shvaa li, to ve dugo traje i tako treba i ostati. No ti si mi
drag jer si tako simpatian djeak. Zna, Niklas je vrlo strog i odbojan, a tebe, djeae, elim
za ljubljenje i njenost. Ima li to protiv?"
18
Ne, nije imao nita protiv. Tiho i pobono priljubio usne na njezina bujna usta, a kada je
primijetila njegovo neiskustvo u ljubljenju, ona se, dodue, nasmijala, ali gaje toga potedjela
i jo ga vie zavoljela.
II
Do sada se Niklas Trefz kao glavni pomonik i bliski prijatelj mladoga majstora s njim
izvrsno slagao, dapae u kui i u radionici najee je on vodio glavnu rije. No odnedavna se
taj dobar odnos inio donekle pomuenim, a pred ljeto je Haagerov odnos prema pomoniku
postajao sve neugodniji. Povremeno mu je vrlo naglaeno pokazivao da je on tu majstor, vie
ga nije pitao za savjet i u svakoj je prigodi davao do znanja da ne eli nastaviti njihov
dotadanji odnos.
Trefz na njega nije bio osjetljiv jer se osjeao nadmonim. Ispoetka gaje udilo to hladno
postupanje kao nekakva majstorova muiavost. Smjekao se i sve mirno prihvaao. No kada
je Haager postao nestrpljiviji i udljiviji, Trefz ga je stao promatrati, vjerujui kako e ubrzo
otkriti uzrok mrzovolji.
Naime, primijetio je da izmeu majstora i njegove ene nije sve u redu. Nije bilo glasnih
raspri jer je ena za to bila odve pametna. No brani su se drugovi
19
meusobno izbjegavali, ena se nikada nije pojavljivala u radionici, a mu je naveer rijetko
bio kod kue. Je li nesloga, kako je tvrdio Johann Sehombeck, potjecala odatle to se tast nije
dao nagovoriti da malo dublje zagrabi u dep, ili su se iza toga krile osobne razmirice, u
svakom sluaju ozraje u kui bilo je tjes-kobno, ena se esto doimala uplakanom i ljutitom,
a i mu je izgledao kao daje kuao sa stabla zle spoznaje.
Niklas je bio uvjeren daje taj kuni nemir za sve kriv, pa majstoru nije uzvraao zbog njegove
raz-draljivosti i grubosti. No potajice gaje muio i ljutio lukavi nain na koji je Sehombeck
koristio tu mrzovolju. Naime, otkako je glavni pomonik pao u nemilost, Sehombeck se
nekom ponizno sladunjavom revnou trudio dodvoriti majstoru, a kako je Haager to
prihvaao i udvoricu vidljivo povlaivao, Trefzu je to bio bolan udarac.
U to neugodno vrijeme Hans Dierlamm odluno je stao na Trefzovu stranu. S jedne strane
Niklas mu je imponirao svojom silnom snagom i muev-nou, zatim mu je ulizica
Sehombeck polako postajao sumnjiv i odbojan, a na kraju je takoer osjeao da svojim
ponaanjem treba ispraviti nepriznatu krivnju prema Niklasu. Jer premda se njegovo druenje
s Testolinijevom svodilo na kratke, uurbane sastanke na kojima se nije ilo dalje od malo
ljubljenja i milovanja, ipak je znao da ini nedoputeno i savjest mu nije mirovala. Utoliko je
odlunije odbacio
20
Sehombeckova naklapanja i s jednakim se divljenjem koliko i suosjeanjem zauzeo za
Niklasa. Nije trebalo dugo da ovaj to osjeti. On se do sada jedva obazirao na volontera i u
njemu je vidio tek beskorisnoga gospodskog sinia. Sada gaje pak ljubaznije gledao,
povremeno mu se obraao i doputao mu da za vrijeme uine sjedne kraj njega.
Na posljetku ga je jedne veeri ak pozvao da izau. "Danas mi je roendan", rekao je, "i
moram ipak s nekim popiti bocu vina. Majstor je zahirio, a Sehombeck mi ne treba, taj lupe.
Ako hoete, Dierlamm, moete mi se danas pridruiti. Mogli bismo se poslije veere nai u
aleji. Hoete li?"
Hans je bio vrlo radostan i obeao je da nee kasniti.
Bila je topla veer, poetak srpnja. Hans je kod kue u urbi veerao, malo se oprao i pohitao
prema aleji gdje ga je Trefz ve ekao.
On je pak obukao svoje sveano odijelo, a ugledavi Hansa kako dolazi u pravom radnom
odijelu, upita ga s dobronamjernim prigovorom: "No, pa vi ste jo u radnoj odori?"
Hans se ispria da mu se veoma urilo, a Niklas se nasmije: "Samo bez suvinih fraza! Ta vi
ste volonter i uivate u toj zamazanoj kuti jer je se jo niste nanosili. Miju pak rado skidamo
kada naveer izlazimo."
Hodali su jedan pored drugoga tamnim drvoredom kestena, sputajui se izvan grada. Iza
posljednjih
21
stabala najednom pred njima iskrsne visoka djevojka i objesi se pomoniku za ruku. Bila je to
Maria. Trefz joj nije uputio niti rije pozdrava i mirno ju je poveo, a Hans nije znao je li ju
ovaj pozvao ili je sama dola. Srce mu je uplaeno tuklo.
"Ovdje je i mladi gospodin Dierlamm", rekao je Niklas.
"A, da", uzviknu Maria kroza smijeh, "volonter. Idete li i vi s nama?"
"Da, Niklas me pozvao."
"Lijepo od njega. A i od vas to ste doli. Tako profinjen mladi gospodin!"
"Glupost!" povie Niklas. "Dierlamm je moj kolega. A sada emo proslaviti roendan."
Stigli su do gostionice "Kod tri gavrana" smjetene uza samu rijeku u malenome vrtu. Iznutra
su se uli koijai kako razgovaraju i kartaju, dok vani nije bilo nikoga. Trefz kroz prozor
dovikne gostioniaru da donese svjetiljku. Potom sjedne za jedan od mnogobrojnih stolova od
neoblanjanih dasaka. Marija je sjela do njega, Hans suelice. Gostioniar izae sa slabanim
fenjerom i objesi ga o icu iznad stola. Trefz narui litru najboljega vina, kruh, sir i cigare.
"to je ovdje pusto", ree djevojka razoarano. "Zar neemo unutra? Ovdje nema ni ive
due."
"Mi smo dovoljni", nestrpljivo e Niklas.
On natoi vino u debele bukare, doda Mariji kruh i sir, ponudi Hansu cigare i sam zapali
jednu.
22
Kucnuli su se. Zatim Trefz, kao da djevojke uope nema, zapoe nadugako i nairoko s
Hansom razglabati o tehnikim stvarima. Sjedio je nagnut naprijed, nalaken na stol, dok se
Maria pored njega zavalila u klupu, prekriila ruke na prsima i iz polumraka mirnim,
zadovoljnim pogledima netremice gledala Han-sovo lice. Njemu zbog toga nije bilo ugodnije,
pa se u svojoj zbunjenosti umatao u debele oblake dima. Nikada ne bi bio pomislio da e njih
troje jednom zajedno sjediti za stolom. Bio je zadovoljan to njih dvoje nisu pred njim
razmjenjivali njenosti i on se marljivo zadubio u razgovor s pomonikom.
Iznad vrta su zvjezdanim nebom plovili blijedi noni oblaci, u gostionici je povremeno
odjekivao razgovor i smijeh, a tamna je rijeka tiho umei tekla niz dolinu. Maria je
nepomino sjedila u polumraku, sluala kako protjee razgovor njih dvojice, ne skidajui
pogleda s Hansa. A on ga je osjeao premda tamo nije pogledavao i inilo mu se da mu taj
pogled as zavodljivo domahuje, as mu se podrugljivo smije, as ga hladno promatra.
Tako je proao sat vremena, a razgovor je polako jenjavao, ona je napokon zadrijemala i na
trenutak nitko nije izgovorio ni rije. Tada se Testo-linijeva uspravi. Trefz joj htjede dotoiti,
no ona povue au i hladno ree: "Nije potrebno, Nik-lase."
"Ta to je?"
23
"Roendan je. A tvoja draga tu sjedi i moe zaspati. Ni rijei, ni poljupca, nita osim ae
vina i krike kruhu' I )a mi je dragi od kamena, ne bi moglo biti bolje "
"i l;i|ik\ molim te lijepo!" nasmija se Niklas nezadovoljno.
Da, hajde! Pa i idem. Na kraju krajeva, ima i (liuj'ih koji me jo vole vidjeti."
Niklas se trgnu. "to to govori?"
"( jovorim ono to je istina."
"Je li? Ako je to istina, onda mi bolje odmah sve reci. Hou sada znati tko se to u tebe
zagledao."
"O, mnogi to ine."
"Hou znati ime. Ti pripada meni, a ako netko za tobom tri, gad je i imat e sa mnom
posla."
"Kako god hoe. Ako ja tebi pripadam, onda mora i ti meni pripadati i ne biti tako neotesan.
Nismo oenjeni."
"Ne, Marijo, naalost nismo i ja tu nita ne mogu, to dobro zna. "
"U redu, ali onda budi opet ljubazan i ne odmah tako divlji. Tko bi znao to ti je u posljednje
vrijeme!"
"Nevolje, same nevolje. No, hajdemo popiti jo koju au i raspoloiti se, inae e Dierlamm
pomisliti da smo uvijek ovako mrzovoljni. Hej, gostioniaru, daj ovamo jo jednu bocu!"
Hans se sasvim uplaio. Sada je s uenjem gledao kako je najednom planula svaa i isto se
tako
brzo stiala i nije imao nita protiv da u radosnom miru zajedno s njima popije posljednju
au.
"Onda, nazdravlje!" uzvikne Niklas, kucnuvi se s njima, i u dugom gutljaju iskapi svoju
au. Zatim se kratko nasmije i promijenjenim tonom ree: "Pa da, pa da. Ali mogu vam rei
da e onoga dana, kada se moja draga upusti s nekim drugim, biti zlo i naopako."
"Ludo jedna", uzviknu Maria potiho, "to ti pada na pamet?"
"Ma samo sam tako rekao", doda Niklas mirno. Udobno se naslonio na klupu, raskopao
prsluk i zapjevao:
"Imao bravar pomonika..."
Hans mu se istoga trena pridrui. U sebi je bio odluio da s Marijom vie ne eli imati
nikakve veze. Uhvatio ga je strah.
Na povratku kui djevojka je zastala na donjem mostu.
"Idem kui", rekla je. "Hoe li sa mnom?"
"Pa dobro", kininu pomonik i prui Hansu ruku.
On im zaeli laku no i, odahnuvi, produi sam. Te se veeri u njega uvukla muna jeza.
Uvijek iznova morao je zamiljati kako bi bilo da ga je glavni pomonik zatekao s Marijom.
Budui daje ta uasna predodba odredila njegove odluke, postade mu lake sam sebi ih
predoiti u uljepanome moralnom svjetlu. A ve tjedan dana poslije utvarao sije da se
24
25
ljubakanja s Manjom odrekao iz puke plemenitosti i prijau Ijstva pivma Niklasu. Najvanije je
bilo stoje djevo i kn sada doista izbjegavao. Tek nakon vie dana neoivkivano \c na nju naiao
samu i odmah se pourio tvi i da k njoj vie ne moe dolaziti. inilo se da ju je io i astuilo, a
njemu postade teko pri srcu kada se u/a n| privila, nastojei ga poljupcima pokolebati. No
ni|i- joj uzvratio nijednim poljupcem, ve se hinjenom mirnoom oslobodio zagrljaja. Ipak,
nije ga putala sve dok joj u silnom strahu nije zaprijetio da e sve rei Niklasu. Tada ona
ciknu i ree:
"Sluaj, to nee uiniti. To bi bio moj kraj."
"Voli li ga onda ipak?" upita Hans s gorinom.
"Kojeta!" uzdahnu ona. "Ludice, ta zna da si mi ti kudikamo drai. Ne, ali Niklas bi me
ubio. Takav je on. Obeaj mi da mu nee nita rei!"
"Dobro, ali i ti meni mora obeati da e me ostaviti na miru."
"Jesam li ti ve dosadila?"
"Ma, daj! Ali ne mogu pred njim vie tajiti, ne mogu, shvati to. Dakle, obeaj mi."
Tada mu ona prui ruku, no on ju pritom nije gledao u oi. Tiho se udaljio, a ona je vrtei
glavom gledala za njim vrlo ljuta. "Kakav bedak!" pomislila je.
Za njega su sada ponovno nastupili teki dani. Potreba za ljubavlju, koju je Maria u njemu
snano pobudila i uvijek samo na trenutak utaila, sada je ponovno koraala uzavrelim,
nemirnim stazama
26
rasplamsale enje i samo mu je zahtjevan posao pomagao da to iz dana u dan u sebi
prevladava. Na sve veoj ljetnoj ezi posao ga je sada dvostruko umarao. U radionici je bilo
vrue i sparno, naporne su poslove obavljali polugoli, a sa zaguljivim, vjenim mirisom ulja
mijeao se otar vonj znoja. Naveer se Hans, katkada zajedno s Niklasom, odlazio okupati u
hladnoj rijeci povie grada, poslije bi se mrtav umoran sruio u postelju, a ujutro ga je bilo
teko na vrijeme probuditi.
Sada je i za ostale, osim moda za Schom-becka, ivot u radionici postao mukotrpan. egrt je
dobivao prijekore i pljuske, majstor je neprestano bio osoran i razdraljiv, a Trefz je s
naporom podnosio njegovu muiavu i naglu ud. I on je polako postajao zlovoljan. Jo neko
vrijeme pustio je da stvari tako teku, a onda je njegovu strpljenju doao kraj i on jednoga
podneva poslije objeda na dvoritu zaustavi majstora.
"to hoe?" upita Haager otresito.
"Hou s tobom razgovarati. Zna ve zato. Svoj posao obavljam kako najbolje od mene
moe zahtijevati, ili moda ne?"
"Da, tono."
"A ti se prema meni ponaa kao prema nekom egrtu. Mora postojati neki razlog zato ti
najednom vie nita ne vrijedim. Inae smo se uvijek dobro slagali."
27
"Boe dragi, a to da kaem? Takav sam kakav sam i ne mogu se mijenjati. I ti ima svojih
muica."
'Masno, Haageru, ali ne na poslu, u tome je raz-lika. Mogu ti samo rei da si sam kvari
posao."
'To se mene tie, ne tebe."
"No, onda te alim i neu vie o tome. Moda e se stvari jednom same od sebe promijeniti."
Udaljio se. Na kunim je vratima sreo Schom-becka koji je, izgleda, bio sluao i smijuljio se.
Poelio je toga momka prebiti, ali se svladao i mirno ga zaobiao.
Sada je shvatio da izmeu Haagera i njega mora postojati neto drugo osim puke mrzovolje,
pa je nakanio to otkriti. Zapravo bi najradije jo danas dao otkaz umjesto da i dalje radi u
takvim prilikama. No nije mogao ni htio napustiti Gerbesau, Marije radi. Nasuprot tomu
inilo se da majstoru nije odve stalo zadrati ga, premda bi mu njegov odlazak zasigurno
tetio. Kada je odzvonio jedan sat, ljutit i tuan preao je prijeko u radionicu.
Poslijepodne je u tkaonici trebalo obaviti manji popravak. To se esto dogaalo jer je
tvorniar s nekim preraenim starim strojevima radio pokuse u kojima je Haager sudjelovao.
Prije je te popravke i izmjene najee obavljao Niklas Trefz. No odnedavna je majstor tamo
uvijek odlazio sam, a ako je bio potreban pomonik sa sobom bi poveo Schom-becka ili
volontera. Niklas nije rekao nita protiv toga,
28
ali ga je to vrijealo kao znak nepovjerenja. U takvim je prigodama ondje uvijek sretao
Testolinijevu koja je radila u onoj hali, no sada se nije htio otimati za posao da ne bi izgledalo
da je to radi nje.
Danas je majstor takoer otiao onamo sa Schom-beckom i prepustio Niklasu brigu o
radionici. Proao je jedan sat i Schombeck se vratio s nekoliko alatki.
"Na kojem ste stroju?" upitao je Hans kojega su zanimali tamonji pokusi.
"Na treem, kod kutnoga prozora", rekao je Schombeck i pogledao prema Niklasu. "Sve sam
morao sam obaviti jer je majstor vrlo ugodno razgovarao."
Niklas obrati pozornost budui da je na onome stroju bila zaposlena Testolinijeva. Htio se
suzdrati i ne uputati se u razgovor s pomonikom, ali mu se protiv volje otelo pitanje: "A s
kim to? S Marijom?"
"Pogodio si", nasmije se Schombeck. "Dobrano joj se udvara. Nije ni udo kada je tako
draga."
Trefz mu vie nije odgovorio. Nije elio Marijino ime sluati iz tih usta i tim tonom. Pun
estine ponovno je umetnuo turpiju te stao iznova mjerilom tako precizno premjeravati kao da
je svim mislima usredotoen na posao. No druge su ga misli zaokupljale. Morila ga je zla
sumnja i to je vie o tome razmiljao, to vie mu se inilo da svi protekli dogaaji
potkrepljuju njegovu sumnju. Majstor se
29
zagledao u Mariju i zbog toga je ve neko vrijeme uvijek sam odlazio prijeko u tvornicu i
njega tamo vie nije podnosio. Zato se prema njemu odnosio tako neobino grubo i
razdraljivo. Bio je ljubomoran i hi 10 gaje natjerati da da otkaz i ode.
No on nije htio otii, sada pogotovo ne.
Naveer je svratio do Marijina stana. Nije ju tamo naao, pa je do deset sati ekao ispred kue
na klupi u drutvu ena i mladia koji su si tamo kratili veer. Kada je dola, poao je s njom
u kuu.
"ekao si?" upitala je penjui se stubama.
Nije odgovorio. utei se popeo za njom u sobu i za njom zatvorio vrata.
Ona se okrenula i upitala: "I, jesi li opet nakri-vo nasaen? to ti je?"
Pogledao ju je. "Odakle dolazi?"
"Izvana. Bila sam s Linom i s Christiane."
"Aha."
"A ti?"
"Dolje sam ekao. Moram s tobom razgovarati."
"Zar opet! Onda priaj."
"Zna, u vezi s mojim majstorom. Mislim da se zagledao u tebe."
"On? Haager? O, Isuse, nek' se samo zagledava."
"E, to neu. Hou znati to je s tim. On sada uvijek ide sam kada kod vas ima posla, a danas je
opet pola popodneva proveo kod tebe za strojem. Reci mi to on to ima s tobom?"
30
"Nema nita. avrlja sa mnom, a to mu ne moe zabraniti. Da je po tvome, ja bih uvijek
morala uati u staklenom kavezu!"
"Sluaj, ne alim se. Upravo elim znati o emu pria dok je kod tebe."
Dosaujui se, ona uzdahne i sjedne na krevet.
"Pusti Haagera!" povie s nestrpljenjem. "to moe biti s njim? Malo je zaljubljen i udvara mi
se."
"Nisi mu prilijepila pljusku?"
"Boe dragi, zato ga radije nisam odmah bacila kroz prozor! Ta putam ga da pria i rugam
mu se. Danas mi je rekao da mi eli darovati bro."
"to? To je rekao? A ti, to si mu odgovorila?"
"Da ne trebam broeve i da pode kui svojoj eni. Ali sada dosta o tome! To je ljubomora! Ta
valjda ni sam u to ozbiljno ne vjeruje."
"Da, da. Onda laku no, moram kui."
Otiao je ne dajui se vie zadrati. No nije se smirio iako u djevojku zapravo i nije sumnjao.
Nije znao, ali je nasluivao da je njezina vjernost djelomice strah od njega. Dokle god je tu,
mogao je moda biti siguran, ali ne i bude li morao otii u drugi kraj. Maria je bila tata i
voljela je sluati lijepe rijei, usto je i vrlo mlada zapoela s ljubavlju. A Haager bio majstor i
imao je novaca. Mogao joj je ponuditi broeve ma koliko inae bio tedljiv.
Niklas je otprilike sat vremena hodao ulicama u kojima se jedan prozor gasio za drugim da bi
na
31
posljetku jo samo u gostionicama sjalo svjetlo. Pokuavao je misliti na to da se zapravo jo
nita loe nije dogodilo. No pribojavao se budunosti, sutranjega i svakoga dana kada e
morati stajati pored majstora i s njim raditi i razgovarati, znajui da se taj ovjek zagledao u
Mariju.
Kako e se to rijeiti?
Umoran i smeten uao je u gostionicu, naruio bocu piva i sa svakom je iskapljenom aom
pio os-vjeenje i umirenje. Rijetko je pio, najee u bijesu ili u posebnom veselju, a bit e
ve godinu dana da se nije opio. Sada se napola nesvjesno prepustio neumjerenom opijanju,
pa je iz gostionice izaao dobrano pijan. Pa ipak, bio je jo dovoljno priseban da izbjegne u
takvu stanju otii u kuu Haagerovih. Znao je za livadu ispod aleje koja je juer bila
pokoena. Otiao je tamo nesigurna koraka i, nabacavi za no kamaru sijena, u nju je zalegao
i istog trena zaspao.
III
Kada je iduega jutra Niklas umoran i blijed, ali ipak na vrijeme, stigao u radionicu, majstor
je sa Schombeckom sluajno ve bio tamo. Trefz je bez rijei otiao do svoga mjesta i latio se
posla. Tada mu majstor doviknu:
"Je li, napokon si stigao?"
32
"Bio sam tu tono u minutu kao i uvijek", odgovori Niklas, s naporom hinei ravnodunost.
"Tamo gore visi sat."
"Gdje si bio cijele noi?"
"Je 1'te se to tie?"
"Mislim da me se tie. Stanuje kod mene u kui, a u njoj hou red."
Niklas se glasno nasmije. Sada mu je bilo svejedno to e se dogoditi. Bilo mu je dosta
Haagera i njegova glupog istjerivanja pravde.
"Sto se smije?" povie majstor bijesno.
"Pa moram se smijati, Haageru. Tako mi doe kada ujem neto smijeno."
"Ovdje nema niega smijenoga. Pripazi se."
"A moda ima. Zna, gospodine majstore, to o redu dobro si rekao. 'Hou reda u kui!' To si
odlino rekao. Ali me to ipak nasmijava kada o redu govori netko tko ga ni sam nema."
"to? to ja nemam?"
"Reda u kui. S nama se svaa i plane za najmanju sitnicu. No, stoje s tvojom enom, na
primjer?"
"Dosta! Nitarijo jedna! Nitarijo!"
Haager skoi prema pomoniku i stane ispred njega. Ali Trefz, koji je bio triput jai, gotovo
ga ljubazno pogleda u oi.
"Samo mirno!" ree polako. "ovjek treba u razgovoru biti uljudan. Nisi mi prije toga
dopustio da
li
33
dovrim. Tvoja me se ena doista ne tie, premda ju alim..."
"Zavei gubicu ili u..."
"To poslije, kada zavrim. Dakle, tvoja ena, velim, ne tie me se, i ne tie me se ako trkara
za tvornikim djevojkama, ti pohotni jarce. Ali Maria me se tie, zna to dobro kao i ja. 1
takne li ju samo prstom, gadno e se provesti, u to moe biti siguran. Eto, sada sam rekao
svoje."
Majstor je bio blijed od uzbuenja, ali se nije usudio dignuti ruku na Niklasa.
U meuvremenu su pristigli Hans Dierlamm i egrt i stajali na ulazu zateeni vikom i
pogrdama koje su tretale radionicom ve u rano jutro. Smatrao je daje bolje ne izazivati
skandal. Stoga se neko vrijeme svladavao i gutao bijes kako bi smirio drhtavi glas.
Zatim glasno i mirno ree: "Dakle, sada dosta. Iduega tjedna moe ii, ve imam u vidu
novog pomonika. Na posao, ljudi, naprijed!"
Niklas je samo kimnuo, ne odgovorivi nita. Briljivo je u tokarski stroj umetnuo glaano
elino vratilo, iskuao tokarski no, ponovno ga odvio i otiao do brusnoga kamena. I ostali
su velikim marom obavljali svoje poslove, a cijeloga prijepodneva u radionici nije izgovoreno
ni deset rijei. Samo je za vrijeme stanke Hans priao glavnom pomoniku i tiho ga upitao
hoe li doista otii.
34
"Razumije se", odgovori Niklas kratko i okrene se.
Ne otiavi na objed, podne je prespavao u skladitu na vrei za iverje. No vijest o njegovu
otkazu preko Schombecka je tijekom podneva doprla do radnika u tkaonici, a Testolinijeva ju
je saznala istoga popodneva od neke prijateljice.
"Zna, Niklas odlazi. Dobio je otkaz."
"Trefz?Ne!"
"Bogme je, Schombeck je razglasio najnoviju vijest. teta za njega, zar ne?"
"Da, ako je to tono. Ali onaj, onaj Haager strano je nagao! Taj se ve odavno htio sa mnom
spetljati."
"Ma daj, njemu bih pljunula u ruku. S oenjenim mukarcima djevojka uope ne bi trebala
hodati, iz toga nastaju samo glupe prie, a poslije te vie nitko ne eli uzeti."
"To bi bio najmanji problem. Ve sam se deset puta mogla udati, ak i za jednog nadglednika.
Kada bih samo htjela!"
S majstorom e pustiti da stvari idu svojim tokom jer on joj je zasad bio siguran. No htjela je
imati mladoga Dierlamma kada Trefz ode. Taj je Dierlamm bio tako mio i svje i tako
uglaen. A daje usto bio i bogataev sin, o tome nije razmiljala. Novac je mogla dobiti od
Haagera ili drugdje. No, voljela je volontera koji je bio zgodan i snaan, a ipak jo gotovo
djeak. Niklasa joj je
35
bilo ao i pribojavala se iduih dana dok ne ode. Bila ga je voljela i jo uvijek joj se inio
divno naoitim i lijepim, ali imao je previe hirova i nepotrebnih briga, bez prestanka je
matao o enidbi, a odnedavna je bio toliko ljubomoran da je s njim zapravo maloto izgubila.
Naveer gaje ekala u blizini Haagerova doma. Doao je odmah poslije veere, ona gaje
pozdravila, primila pod ruku i poli su u dugu etnju izvan grada.
"Je li istina da te je otpustio?" upitala je jer on sam nije o tome poinjao.
"Tako dakle, i ti ve zna?"
"Da. I to namjerava?"
"Odlazim u EBlingen, tamo mi je ve odavno ponueno mjesto. A ne bude li tamo niega, bit
u putujui egrt."
"A ne misli li i na mene?"
"I vie negoli treba. Ne znam kako u to izdrati. Sve mislim da bi trebala poi sa mnom."
"Da, to bi bilo tono da je ikako mogue."
"A zato nije mogue?"
"Daj, budi razuman! Ne moe kao egrt putovati s djevojkom kao da smo skitnice."
"To ne, ali dobijem li posao..."
"Da, ako ga dobije. U tome je stvar. Kada namjerava otputovati?"
"U nedjelju."
36
"Onda prije toga napii pismo i najavi se. A kada se tamo skrasi i dobro ti krene, pii mi, pa
emo dalje vidjeti."
"Onda mora doi za mnom, odmah."
"Ne, najprije mora tamo vidjeti je li ti posao dobar i moe li ostati. A onda e moda i meni
uspjeti nai posao, vrijedi? Tada mogu doi i ponovno te tjeiti. Sada se neko vrijeme moramo
strpjeti."
"Da, kao to kae pjesma: 'to pristaje momku mladu? Strpljenje, samo strpljenje!' K vragu!
Ali ima pravo, to je istina."
Uspjela mu je uliti optimizam ne tedei lijepe rijei. Dodue, nije ni pomiljala da bijednom
krenula na put za njim, ali mu je za prvo vrijeme morala pruiti nadu, inae bi idui dani bili
neizdrivi. I dok ga je zapravo ve naputala i bila uvjerena da e ju on u EBlingenu ili
drugdje ubrzo zaboraviti i nai drugu, ipak je, slutei skori rastanak, u svome ivahnome srcu
postala njenija i toplija prema njemu kakva ve dugo nije bila. Napokon je bio gotovo
zadovoljan.
Ipak, to je trajalo samo dok je Mana bila kod njega. Tek to je kod kue sjeo na rub svoga
kreveta, sav mu se optimizam rasplinuo. Ponovno se kinjio tjeskobno sumnjiavim mislima.
Najednom mu sine da ju vijest o njegovu otkazu uope nije rastuila. Primila ju je olako, ak
ni ne upitavi ne moe li on ipak tu ostati. Istina je da to nije mogao, ali je barem
37
trebala pitali. A njezini planovi za budunost sada mu se vie nisu inili tako jasnima.
Jo danas je kanio napisati pismo za EBlingen. No glava mu je sada bila prazna i jadna i
najednom !-a svlada takav umor da je skoro zaspao odjeven. Ur/voljno je ustao, svukao se i
legao u postelju. Ali nije imao mirnu no. Sparina koja se ve nekoliko dana zadravala u
uskoj rijenoj dolini rasla je iz sata u sat, udaljene grmljavine svaale su se s druge strane
planina, nebo je treperilo u neprestanom sijevanju munja, a da nikakva oluja ili pljusak nisu
donosili zrak i osvjeenje.
Ujutro je Niki as bio umoran, trijezne glave i neraspoloen. I njegov jueranji prkos
najveim ga je dijelom proao. Stao gaje titati alostan predosjeaj enje za domom.
Posvuda je vidio majstore, pomonike, egrte, tvornike radnike i radnice kako ravnoduno
odlaze na svoje poslove i naveer ih ponovno naputaju; inilo se da se ba svatko veseli
svome pravu na zaviaj i dom. A on je trebao suprotno svojoj volji i suprotno svakoj pameti
napustiti posao koji je volio i svoj gradi i negdje drugdje moliti i trsiti se oko onoga to je
ovdje tako dugo neosporno imao.
Snani se ovjek raznjeio. Tiho i savjesno obavljao je svoj posao, majstoru je, pa ak i
Schom-becku uljudno zaelio dobro jutro, a kada je Haager prolazio pokraj njega, pogledao
gaje gotovo moleivo,
svakoga trenutka mislei da je Haageru ao i da e povui otkaz jer mu je on sada tako
posluan. Meutim, Haager je izbjegavao njegove poglede, ponaajui se kao da ovoga tu vie
nema i da vie ne pripada ni kui ni radionici. Samo je Hans Dierlamm bio uz njega i
revolucionarnim je gestama i mimikom davao do znanja da mu se fuka za majstora i za
Schombecka i da se nimalo ne slae s takvim stanjem. No, Nicklasu to nije moglo pomoi.
Ni Testolinijeva, koju je Trefz naveer tuan i neraspoloen posjetio, nije mu pruila utjehu.
Ona ga je, dodue, obasula njenostima i lijepim rijeima, ali je i ona prilino ravnoduno
govorila o njegovu odlasku kao o neemu ve odluenom i nepromjenjivom; a kada je on
poeo govoriti o utjehama, prijedlozima i planovima koje je ona sama juer iznijela, temu je
dodue prihvatila, ali se inilo da ipak nije sve tako ozbiljno shvatila, a ak je i neke vlastite
prijedloge oito ve bila zaboravila. Htio je te noi ostati kod nje, ali se predomislio i rano
otiao.
U svojoj potitenosti besciljno je lutao gradom. Ugledavi malenu kuu u predgrau, u kojoj
je kao siroe odrastao kod stranih ljudi i gdje je sada ivjela neka druga obitelj, na trenutak se
prisjetio akoga doba i svoga naukovanja i mnogoega lijepoga iz onoga vremena, no inilo
se daje sve to bilo beskrajno davno i doticalo ga je tek kao blago prizivanje neega
izgubljenog i otuenog. Na posljetku je to
38
39
neuobiajeno predavanje takvim osjeajima i njemu samome postalo mrsko. Zapalio je cigaru,
namjestio bezbrian izraz lica i uao u neku vrtnu restauraciju u kojoj su ga odmah prepoznali
radnici iz tkaonice i pozvali ga.
"Stoje", doviknuo mu je jedan od njih, ve pripit, "hoe li proslaviti odlazak i malo poastiti,
zar ne?"
Niklas se nasmije i pridrui omanjem drutvu za stolom. Obeao je da e svakomu platiti
dvije krigle piva, a zauzvrat je sa svih strana mogao sluati kako je teta zbog njega to eli
otii, tako drag i omiljen momak, i nee li na kraju ipak ostati. On se pak ponaao kao da je
otkaz potekao od njega i hvalio se dobrim namjetenjima koja je imao u vidu. Pjevali su,
kucali se aama, galamili i smijali se i Niklasa obuze neka neprirodno glasna veselost koja
mu je loe pristajala i koje se zapravo stidio. Pa ipak, htio je jednom i on glumiti veseljaka, a
kako bi jo neto uinio, on ude u gostionicu i kupi tucet cigara za prijatelje.
Vraajui se u vrt restauracije, uo je kako za onim stolom spominju njegovo ime. Veina je
bila pripita, u razgovoru su lupali akama po stolu i neobuzdano se cerekali. Primijetivi daje
o njemu rije, Niklas zastane skriven iza stabla i osluhne. Kada je uo raskalaen smijeh koji
se, izgleda, njega ticao, u trenu nestade njegova obijesna radost. Pozorno i
40
ogoreno stajao je u mraku i sluao kako o njemu
govore.
"On, dodue, jest budala", rekao je jedan od onih tiih, "ali je Haager moda jo i gluplji.
Trefz je moda sretan to e se ovom prilikom rijeiti Talijanke."
"Onda ga slabo poznaje", ree drugi. "Prilijepio se za nju kao iak. A takav ogranien,
kakav ve jest, moda uope ni ne zna u kojem se smjeru ovo razvija. Poslije emo ga
pokuati malo zagolicati."
"Ali pripazi! Niklas zna biti neugodan."
"Ah, on! Nita on ne primjeuje. Sino je s njom etao i tek to je kod kue legao u krevet,
ve se tamo stvorio Haager i s njom izaao. A ona svakoga prima. Da mi je znati tko je danas
kod nje."
"Da, i s Dierlammom se spetljala, s onim volon-teriem. Izgleda da uvijek mora biti neki
bravar."
"Ili mora imati novaca! Ali nisam znao za maloga Dierlamma. To si svojim oima vidio?"
"Dakako. U ostavi za vree, a jednom i na stubama. Tako su se ljubili da sam se najeio.
Deko na vrijeme poinje, ba kao i ona."
Niklasu je bilo dosta. Poelio je, bijesno psujui, zaletjeti se medu te momke. No to ipak nije
uinio, ve se tiho udaljio.
Ni Hans Dierlamm nije posljednjih noi dobro spavao. Muila su ga zaljubljena razmiljanja,
svaa
41
u radionici i sparina, pa bi ujutro nerijetko malo zakasnio na posao.
Iduega dana, poto je na brzinu popio kavu i sjurio se niz stubite, iznenaeno ugleda
Niklasa I re i za kako ide prema njemu.
"Zdravo", doviknu Hans, "to ima novoga?"
"Posao vani u pilani, treba poi sa mnom."
Hans je bio zauen, dijelom zbog neobinoga zadatka, dijelom time to mu je Trefz
najednom govorio ti. Vidio je da nosi eki i manju kutiju s alatom. Uzeo je od njega kutiju i
hodali su zajedno uz rijeku prema izlasku iz grada, najprije pokraj vrtova, zatim uz polja.
Jutro je bilo magliasto i vrlo toplo, inilo se da u visini pue zapadni vjetar, no u dolini je
vladalo potpuno zatije.
Trefz je bio namrten i doimao se iscrpljeno kao poslije teke none pijanke. Hans je uskoro
poeo avrljati, ali nije dobivao odgovora. Bilo mu je ao Niklasa, ali se nije usudio vie nita
rei.
Na pola puta do pilane, na mjestu na kojem je zavojiti rijeni tok obujmio maleni poluotok
obrastao mladom johom, Niklas se iznenada zaustavi. Spustio se prema johi, legao u travu i
mahnuo Hansu da doe. Ovaj ga je rado slijedio, pa su sada neko vrijeme leali ispmeni
jedan pored drugoga nita ne govorei.
Na posljetku je Dierlamm zaspao. Niklas gaje promatrao, a kada je Dierlamm usnuo, on se
nagne
42
nad njega i pozorno mu se zagleda u lice. Pritom je uzdahnuo i neto si promrmljao u bradu.
Napokon bijesno skoi i utne spavaa. Preplaen i zbunjen Hans se ustane glavinjajui.
"to je?" upita nesigurno. "Jesam li tako dugo spavao?"
Niklas ga pogleda, kao to gaje malo prije gledao, neobino promijenjenim oima. Upita ga:
"Jesi li se probudio?" Hans uplaeno kimnu.
"Onda pazi! Tu pored mene je eki. Vidi li ga?"
"Da."
"Zna li zato sam ga ponio?"
Hans ga pogleda u oi i prestravi se. Javie mu se strane slutnje. Htjede pobjei, ali ga Trefz
zadri snanim stiskom ruke.
"Ne bjei! Mora me sasluati. Dakle, ponio sam eki, jer sam... Ili ovako... eki..."
Hansu je sve bilo jasno i on kliknu u smrtnome strahu. Niklas zavrti glavom.
"Ne mora vikati. Hoe li me sada sasluati?"
"Da..."
"Zna ve o emu govorim. Dakle, htio sam ti ekiem razmrskati glavu. - Smiri se! Sluaj
me! -Ali nije ilo. Ne mogu. A nije ni poteno, onako u snu! No sada si budan, a eki sam tu
odloio. I sada ti kaem: hrvat emo se jer si i ti jak. Hrvat emo se i tko pobijedi moe uzeti
eki i udariti. Ti ili ja, jedan mora nastradati."
43
No Hans odmahne glavom. Smrtni mu je strah ieznuo i sada je osjeao samo resko oporu
alost i gotovo neizdrivo suosjeanje.
"Priekajte jo", rekao je tiho. "Hou prije toga neto rei. Moemo jo malo prisjesti, zar
ne?"
Niklas ga poslua. Osjeao je da Hans ima neto za rei i da nije sve onako kako je uo i kako
je zamiljao.
"To je zbog Marije?" zapoe je Hans, a Trefz kininu. Sada mu je Hans sve ispripovijedao.
Nita nije preutio, nije se pokuavao oprati, ali nije tedio ni djevojku jer je dobro osjeao
daje vano da ga od nje odvrati. Govorio jeo onoj veeri kada je Niklas slavio roendan i o
svojem posljednjem susretu s Marijom.
Kada je uutio, Niklas mu prui ruku i ree: "Znam da niste lagali. Hoemo li se sada vratiti u
radionicu?"
"Ne", ree Hans, "ja hou, ali ne i vi. Trebali biste odmah otputovati, to bi bilo najbolje."
"Da, istina je. Ali trebam svoju radnu knjiicu i svjedodbu od majstora."
"Ja u to pribaviti. Doite naveer k meni, tamo u vam sve donijeti. Vi biste se u
meuvremenu mogli spakirati, zar ne?"
Niklas se predomisli. "Ne", ree, "to ipak nije ispravno. Poi u s vama u radionicu i zamoliti
Haa-gera da me jo danas otpusti. Hvala vam lijepo to
ste svu tu gnjavau htjeli za mene obaviti, no bolje je da odem sam."
Zajedno su poli natrag. Kada su se vratili bilo je ve prolo pola prijepodneva i Haager ih
doeka sa estokim predbacivanjima. Niklas ga meutim zamoli da na rastanku jo jednom u
miru porazgovaraju te ga izvede ispred vrata. Kada su ponovno uli, obojica mirno otidoe na
svoja mjesta i latie se posla. No poslijepodne Niklasa vie nije bilo, a iduega je tjedna
majstor zaposlio novoga pomonika.
(1907.)
44
45
Taedium vitae
Prva veer
Jl oetak je prosinca. Zima jo oklijeva, olujni vjetrovi hue i ve danima sipi sitna, nervozna
kia koja se povremeno, kada joj i samoj dosadi, na sat vremena pretvori u mokar snijeg.
Ceste su neprohodne, a dan traje samo est sati.
Moja je kua na osami u pustome polju okruena hukom zapadnoga vjetra, kinom
omaglicom i umom pljuska, smeim vrtom niz koji se cijedi kia i duboko poplavljenim
poljskim putovima koji nikamo ne vode. Nitko ne dolazi, nitko ne odlazi, svijet je potonuo
negdje u daljini. Sve je onako kako sam esto prieljkivao - samoa, potpuna tiina, nema
ljudi, nema ivotinja, ja sam u radnoj sobi dok u kaminu stenje oluja, a u prozorska stakla
udara kia.
Dani ovako protjeu: kasno se ustanem, popijem mlijeko, naloim pe. Zatim sjedim u radnoj
sobi medu tri tisue knjiga od kojih dvije itam naizmjence. Jedna je "Tajni nauk" gospode
Blavatsky, jezovito djelo. Druga je jedan Balzacov roman. Ponekad ustanem da bih iz ladice
uzeo nekoliko cigara, a dvaput radi jela. "Tajni nauk" sve je deblji i deblji, nikada nee
zavriti i pratit e me i u grob.
47
Hal/ac je sve tanji, svakoga se dana smanjuje premda na njega ne nosim previe vremena.
Kada ine /abole oi, sjednem u naslonja i gledam kako na zidovima prekrivenim knjigama
oskudna dnevna svjetlost polako umire i gasne. Ili stanem ispi rt i zidova i gledam hrptove
knjiga. One su moji pnj.tulji, one su mi ostale, one e me nadivjeti; i pu'inda moje zanimanje
za njih polako slabi, ipak im moram biti privren jer nita drugo nemam. Gledam ih, te nijeme
prijatelje koji su mi prisilno ostali vjerni i mislim na njihove povijesti. Tu je jedan luksuzni
grki svezak tiskan u Leidenu, neki filozof. Ne mogu ga itati, ve odavno vie ne vladam
grkim. Kupio sam ga u Veneciji jer je bio jeftin i jer je antikvar bio posve uvjeren da teno
itam grki. Tako sam ga kupio iz nelagode i teglio po cijelome svijetu, u kovezima i
kutijama, briljivo umatao i razmatao, sve dovde gdje sam se skrasio i gdje je i on naao svoje
stalno mjesto i svoj mir.
Tako protekne dan, a veer prolazi uz svjetiljku, knjige, cigare, sve negdje do deset sati. Tada
se u hladnoj susjednoj prostoriji uvuem u postelju, ni ne znam zato jer slabo spavam.
Gledam etverokut prozora, bijeli umivaonik, bijelu sliku iznad kreveta kako pluta u blijedosti
noi, sluam oluju kako tutnji u krovu i trese prozore, sluam kako drvee stenje, kako vjetar
iba kiu, sluam svoj dah, svoje tihe otkucaje srca. Otvorim oi, ponovno ih sklopim;
pokuavam
48
razmiljati o svome tivu, ali ne uspijevam. Umjesto loga mislim na neke druge noi, na deset,
na dvadeset proteklih noi kada sam isto tako leao, kada je isto tako svjetlucao bljedunjavi
prozor i moje tiho kucanje srca brojalo blijede, bezline sate. Tako prolaze noi.
One nemaju nekog smisla, isto kao ni dani, ali ipak prolaze i to im je svrha. Dolazit e i
prolaziti sve dok opet ne dobiju neki smisao ili dok ne svre, dok ih otkucaji moga srca vie
ne budu mogli broji-ti. Tada e doi lijes, grob, moda nekog svijetlo-plavoga rujanskog dana,
moda pri vjetru i snijegu, moda u lijepome lipnju kada cvjeta jorgovan.
Pa ipak, nisu mi svi sati takvi. Jedan, pola sata od njih stotinu ipak je razliit. Tada mi
iznenada ponovno padne na um ono o emu zapravo uvijek elim razmiljati, a to mi knjige,
vjetar, kia, blijeda no uvijek iznova zastiru i otimaju. Tada iznova mislim: zastoje to tako?
Zato te je Bog ostavio? Zato le je mladost napustila? Zato si tako mrtav?
To su moji sretni sati. Tada uzmie ona tjeskob-na magla. Strpljenje i ravnoduje nestaju,
probueno sjedam u uasnu pusto i iznova mogu osjeati. Os-jeam samou kao smrznuto
jezero oko sebe, osjeam sramotu i glupost ivota, osjeam kako bijesno plamti bol za
izgubljenom mladou. To dakako boli, ali to je ipak bol, to je ipak stid, to je ipak patnja, to je
ipak ivot, miljenje, svijest.
49
Zato te Bog napustio? Kamo je otila mladost? Ne znam i nikada neu dokuiti. No to su
ipak pitanja, to je ipak pobuna, to ipak vie nije smrt.
A umjesto odgovora, koji ipak ne oekujem, nalazim nova pitanja. Primjerice: koliko je
vremena prolo? Kada si posljednji put bio mlad?
Razmiljam, a zamrznuto sjeanje lagano pote-e, kree se, otvara nesigurne oi i iznenada
zrai svoje jasne slike to su sauvane snivale pod pokrovom smrti.
Isprva mi se ini da su slike strano stare, najmanje deset godina stare. No obamrli osjeaj za
vrijeme sve vie se budi, rasklapa svoje zaboravljeno mjerilo, kima i mjeri. Saznajem daje sve
mnogo blie, pa sada i usnula svijest o identitetu otvara ohole oi i drsko kimajui potvruje
najnevjerojatnije stvari. Ide od slike do slike i govori: "Da, to sam bio ja" i istoga trena svaka
slika izlazi iz svoga hladno-lije-pog spokoja i postaje dijelom ivota, dijelom mojega ivota.
Svijest o identitetu arobna je stvar, naizgled vesela, a ipak strana. ovjek ju ima, a ipak
moe bez nje ivjeti i to ini dosta esto, ako ne i najee. To je divno jer unitava vrijeme; i
loe jer nijee napredak.
Probuene funkcije rade i utvruju da sam neko neke veeri posvema imao svoju mladost i
da je to bilo tek prije godinu dana. Bio je to nevaan doivljaj, odve neznatan, a da bi to
mogla biti njegova
50
sjena u kojoj sam tako dugo ivio bez svjetla. No to je bio doivljaj, a kako sam tjednima,
moda i mjesecima posve ivio bez doivljaja, on mi se ini udesnim, gleda me kao kakav
mali raj i doima se mnogo vanijim no to je potrebno. No meni je to drago i na tome sam
beskrajno zahvalan. Ovo je moj sretan trenutak. Redovi knjiga, radna soba, pe, kia, spavaa
soba, samoa, sve se rastae, razlijeva, topi. Na trenutak pomiem osloboene udove.
Bilo je to prije godinu dana, krajem studenoga, i vrijeme je bilo slino sadanjemu, samo je
bilo veselo i imalo smisla. Mnogo je kiilo, ali melodijski lijepo, noja to nisam sluao sa
svoga pisaeg stola, ve sam u kaputu i u tihim, gipkim gumenim izmama hodao okolo i
promatrao grad. Poput kie i moj korak, moje kretnje i moj dah nisu bili mehaniki ve lijepi,
dobrovoljni, puni smisla. A ni dani nisu prot-jecali ovako mrtvoroeni, prolazili su u taktu, s
tezama i arzama, a noi su bile smijeno kratke i blagotvorne, male stanke za poinak izmeu
dva dana, i samo su ih ure brojile. Kako je divno tako provoditi noi, treinu ivota potratiti u
dobru raspoloenju, umjesto leati i brojki minute od kojih nijedna nema ni najmanju
vrijednost.
Grad je bio Munchen. Bio sam onamo otputovao radi nekoga posla koji sam poslije ipak
obavio pismom jer sam se susretao s toliko prijatelja, nagledao
51
i nasluao toliko lijepoga da nisam mogao misliti na poslove. Jedne sam veeri sjedio u
krasnoj, udesno osvijetljenoj dvorani i sluao nekoga malog Francuza irokih ramena po
imenu Lamond kako izvodi Bee-thovenove skladbe. Svjetlo je bljetalo, lijepe damske oprave
veselo su svjetlucale, a visokom dvoranom letjeli su veliki, bijeli aneli, navrjetali sudnji dan
i radosnu vijest, sipali obilje sree i jecajui plakali zaklonjeni iza prozirnih ruku.
Jednoga sam se jutra, nakon probanene noi, s prijateljima vozio kroz Engleski vrt, pjevao
pjesme i kod Aumeistera1 popio kavu. Jednoga sam poslijepod-neva bio posve okruen
slikama, portretima, umskim livadama i morskim obalama od kojih su mnoge disale udesno
uzvieno i rajski kao neka nova, bezgrena tvorevina. Naveer sam promatrao bljetavilo
izloga koje je ljudima sa sela beskrajno lijepo i opasno, gledao izloene fotografije i knjige i
posude pune inozemnog cvijea, skupe cigare umotane u staniol i profinjene kone predmete
nasmijeene u svojoj otmjenosti. Gledao sam elektrine svjetiljke kako se svjetlucajui zrcale
na mokrim ulicama i limene krovove starih crkvenih tornjeva kako se gube u oblanoj
izmaglici.
U svemu tome vrijeme je prolazilo brzo i lako kao to se prazni aa iz koje je svaki gutljaj
uitak. Bila je veer, spakirao sam koveg i ujutro morao
I
Poznata gostionica u Engleskome vrtu u Miinchenu. (Nap. prev.)
52
otputovati, a da mi nije bilo ao. Ve sam se radovao vonji vlakom pokraj sela, uma i ve
snijegom pokrivenih planina, i veselio sam se povratku kui.
Naveer sam jo pozvan u goste, u lijepu novu kuu u otmjenoj Schwabinkoj ulici gdje sam
se ugodno proveo uz ivahne razgovore i ukusna jela. Bile su tamo i neke ene, no u
ophoenju s njima srameljiv sam i sputan, pa sam se radije drao mukoga drutva. Pili smo
bijelo vino iz tankih visokih aa i puili fine cigare, otresajui pepeo u srebrne, iznutra
pozlaene pepeljare. Razgovarali smo o gradu i selu, o lovu i kazalitu, pa i o kulturi za koju
nam se inilo da nam se pribliila. Govorili smo glasno i blago, sa arom i ironijom, ozbiljno i
duhovito i jedni druge gledali u oi pametno i ivo.
Tek kasno, kada se veer ve primicala kraju, a muki se razgovor okretao politici, u koju se
slabo razumijem, promotrio sam nazone goe. Njih su zabavljali neki mladi slikari i kipari,
koji su dodue bili jadni, ali svi odreda vrlo elegantno odjeveni, pa prema njima nisam mogao
osjeati suut nego potovanje i uvaavanje. I oni su me ljubazno podnosili, dapae, kao
pridologa gosta uljudno ohrabrivali, pa sam se oslobodio plahosti i s njima zapodjenuo vrlo
prisan razgovor. Usput sam znatieljno pogledavao prema mladim damama.
Medu njima sam otkrio jednu sasvim mladu kojoj je moglo biti devetnaest godina,
svijetloplave, djeje kose i uskoga djevojakog lica s plavim oima. Nosila
53
je svijetlu haljinu s plavim porubima i sluajui razgovore zadovoljno sjedila u naslonjau.
Tek to sam ju pogledao, obasja me njezina zvijezda i u srcu sam razumio njezin profinjen lik
i srdanu, nevinu ljepotu i osjetio melodiju koja je obavijala njezine kretnje. Od tihe sree i
ganua srce mi stade lake i bre tui i poeljeli joj se obratiti, ali nisam znao to bih rekao.
Malo je govorila, samo se smijeila, kimala i lakim, umilno treperavim glasom cvrkutala
kratke odgovore. Preko njezina tankoga runog zgloba padala je svilena man-eta iz koje je
djetinje i oduhovljeno virila ruka s njenim prstima. Na nozi koju je, poigravajui se, njihala
imala je lijepu, visoku izmu od smee koe, a oblik i veliina noge bili su, kao i ruke, u
tonom, ugodnom razmjeru s cijelim tijelom.
"Oh, ti!" pomislio sam i pogledao ju, "ti dijete, ti lijepa ptiice! Blago meni koji te mogu
gledati u tvome proljeu."
Bilo je tamo i drugih ena, blistavijih i koje su u svojoj zreloj raskoi mnogo obeavale, i
pametnih s prodornim oima, ali nijedna nije imala takav miris i oko nijedne nije strujala tako
blaga glazba. Govorile su i smijale se i ratovale pogledima iz oiju svih boja. I mene su
dobroduno i peckajui uvukle u razgovor i iskazale mi ljubaznost, no ja sam odgovarao kao u
polusnu i duhom ostajao uz plavojku da bih njezinu sliku u se upio i iz due da ne bih izgubio
procvjetalu puninu njezina bia.
54
Veer se primaknula kraju, a da nisam ni primijetio; najednom su se svi ustali, uznemirili se,
usho-dali i poeli se opratati. Tada sam se i ja brzo ustao i oprostio. Vani smo obukli kapute i
ovratnike i uo sam jednoga od slikara kako ljepotici govori: "Smijem li vas otpratiti?" A ona
ree: "Da, ali vam to uope nije usput. Mogu uzeti i koiju."
Uto ja priskoim govorei: "Dopustite da poem s vama, idem istim putem."
Nasmijeila se i rekla: "Dobro, hvala lijepo." Slikar je ljubazno pozdravio, zaueno me
pogledao i otiao.
I sada sam pokraj lijepe djevojke hodao cestom na koju je pala no. Najednom uglu stajala je
kasna koija i gledala nas umornim svjetiljkama. Ona ree: "Moda radije da uzmem koiju?
Ima do tamo pola sata." No zamolio sam ju da to ne uini. Najednom me upita: "Otkuda znate
gdje stanujem?"
"O, pa to je nebitno. Uostalom, uope ne znam." "Pa rekli ste da idete istim putem?" "Da,
idem. Ionako bih jo pola sata proetao." Gledali smo nebo, bilo je vedro i osuto zvijezdama,
a irokim, tihim ulicama strujao je svje, prohladan povjetarac.
Isprva sam bio zbunjen jer uope nisam znao o emu bih s njom razgovarao. No ona je hodala
slobodno i nesputano, s uitkom udisala ist noni zrak i samo bi povremeno, kada bi joj palo
na pamet, neto
55
uzviknula ili upitala, a ja sam istoga trena odgovarao. Zatim sam se i ja oslobodio i postao
zadovoljan i iz takta naih koraka razvilo se spokojno avrljanje od kojega se danas vie ni
rijei ne sjeam.
No dobro se sjeam zvuka njezina glasa; zvuao je isto, cvrkutavo, a ipak toplo, a smijeh
mirno i vrsto. Njezin je korak ravnomjerno vodio moj korak i nikada nisam hodao tako
veselo i kao da leb-dim, a usnuli je grad s palaama, velikim ulaznim vratima, vrtovima i
spomenicima tiho i sjenovito klizio pokraj nas.
Ususret nam je dolazio neki starac u pohabanoj odjei kojega noge vie nisu dobro sluile.
Htio nam se izmaknuti, ali to nismo prihvatili, ve smo mu s obje strane napravili mjesta, a on
se polako osvrnuo i za nama gledao.
"Samo ti gledaj!" rekao sam, a plavokosa djevojka zadovoljno se nasmija.
S visokih tornjeva odzvanjali su zvui izbijanja sata, jasno i slavodobitno na svjeem
zimskom vjetru razlijegali su se nad gradom i daleko u visinama mijeali u tihu jeku. Jedna je
koija prolazila trgom, topot kopita odzvanjao je na ploniku, no kotai se nisu uli, bili su
gumeni.
Pored mene vedra i svjea koraala je lijepa mlada djevojka, glazba njezina bia i mene je
obavila, srce mi je kucalo u ritmu njezina srca, oi su mi vidjele sve to i njene. Nije me
poznavala, ni ja joj
56
nisam znao imena, no oboje smo bili bezbrini i mladi, bili smo sudruzi poput dviju zvijezda i
dvaju oblaka koji plove istim putem, udiu isti zrak i bez rijei, lieni elja, dobro se osjeaju.
Srce mi je opet imalo devetnaest ljeta i bilo neranjeno.
inilo mi se da bismo oboje morali nastaviti neumorno hodati bez cilja. inilo mi se da smo
ve nepojmljivo dugo hodali jedno kraj drugoga i da to nikada nee prestati. Vrijeme je bilo
izbrisano iako su izbijali sati.
No tada ona iznenada zastane, nasmijei se, prui mi ruku i nestane u vei.
Druga veer
Pola sam dana proveo itajui i bole me oi, a zapravo ne znam zato se toliko napreem.
Moram ipak na neki nain provesti vrijeme. Sada je opet veer i dok itam to sam juer
napisao, proteklo se vrijeme ponovno uzdie, blijedo i udaljeno, ali prepoznatljivo. Vidim
dane i tjedne, dogaaje i elje, misli i doivljaje lijepo povezane i smislenim redoslijedom
poredane, pravi ivot s trajanjem i ritmom, s interesima i ciljevima, s divnom opravdanou i
neupitnou obina, zdrava ivota, sve ono to sam otada posvema izgubio.
57
Dan nakon lijepe veernje etnje s nepoznatom djevojkom bio sam poao na put u svoj
zaviaj. Sjedio sam skoro posve sam u vagonu radostan zbog dobroga brzog vlaka i udaljenih
Alpa to su se neko vrijeme vidjele jasno i blistavo. U Kemptenu sam u bifeu pojeo kobasicu i
razgovarao s kondukterom kojemu sam kupio cigaru. Poslije se vrijeme natmu-rilo, a
Bodensko sam jezero vidio kako sivo i veliko poput mora lei u magli i susnjeici.
Kod kue, u istoj sobi u kojoj i sada sjedim, dobro sam naloio pe i ustro se latio posla.
Stizala su pisma i poiljke s knjigama i njima sam se morao baviti, a jednom tjedno odvezao
bih se prijeko u gradi, obavio kupovinu, popio au vina i odigrao partiju biljara.
Pritom sam ipak postupno primjeivao da vesela ilost i zadovoljna ivotna radost, s kojom
sam jo nedavno obilazio Munchen, poinje kopniti i otjecati kroz neku malu, blesavu
pukotinu, pa sam polako zapao u manje vedro, sanjarsko stanje. Isprva sam mislio da e se iz
toga razviti neka boljetica te sam otiao u grad u parnu kupelj, no ona mi uope nije pomogla.
Ubrzo mi je bilo jasno da se boljetica ne skriva u kostima i u krvi. Naime, sada sam poeo,
posve protiv svoje volje ili ne svojom voljom, u svako doba dana s nekom tvrdoglavom
poudom misliti na Munchen kao da sam u tom ugodnom gradu izgubio neto bitno. A malo-
pomalo to bitno u
58
mojoj je svijesti poprimalo svoj lik: bila je to draesna, vitka prilika one devetnaestogodinje
plavue. Primjeivao sam da se njezina slika i ona naa zahvalno vedra veernja etnja u meni
nije pretvorila u tihu uspomenu, ve je postala dijelom mene koji je sada poinjao boljeti i
patiti.
Polako je ve stizalo proljee, taje stvar sazrela i poela pei i vie se ni na koji nain nije
mogla prikriti. Sada sam znao da onu dragu djevojku iznova moram vidjeti prije nego budem
mogao misliti na bilo to drugo. Bude li sve u redu, nisam se smio plaiti pomisli da napustim
ovaj svoj mirni ivot i svoju bezazlenu sudbinu usmjerim ravno u maticu toka. Ako mi je do
sada namjera bila ii svojim putom kao nezainteresiran promatra, sada je pak izgledalo da
imam ozbiljnu potrebu uiniti drukije.
Stoga sam savjesno razmislio o svemu potrebnom i zakljuio da mije posve mogue i
doputeno, doe li do toga, svoje prijateljstvo ponuditi mladoj djevojci. Bio sam tek preao
tridesetu, bio sam dobra zdravlja i dobre udi i posjedovao toliko imetka da mi se ena, nije li
odve razmaena, mogla bezbrino povjeriti. Krajem oujka ponovno sam otputovao u
Munchen i ovaj put sam tijekom duge vonje vlakom imao o mnogoemu razmiljati.
Nakanio sam najprije poblie upoznati djevojku, smatrajui da nije posve nemogue da mi se
moja potreba moda pokae manje snanom i savladivom. Moda e, mislio sam, ve sam
59
ponovni susret zadovoljiti moju nostalgiju i u meni e se sama od sebe ponovno uspostaviti
ravnotea.
No, bila je to tek naivna pretpostavka neiskusna ovjeka. Dobro se sjeam s koliko sam
zadovoljstva i lukavosti tijekom puta sve to smiljao dok sam se u srcu ve radovao, znajui
da sam sve blii Munchenu i plavui.
Tek to sam stupio na poznati plonik, odmah osjetih onu ugodu koja mi je tjednima
nedostajala. Ona nije bila liena enje i prikrivena nemira, ali se ve due vrijeme nisam
osjeao tako ugodno. Ponovno me radovalo sve to sam gledao i imalo je udesan sjaj,
poznate ulice, tornjevi, ljudi u tramvaju sa svojim narjejem, velike zgrade i tihi spomenici.
Svakom kondukteru u tramvaju davao sam pet pfenniga napojnice, podlegao sam
zavodljivosti jednog lijepog izloga i kupio elegantan kiobran, u trgovini duhana priutio sam
si malo bolje cigare od onih koje odgovaraju mojem staleu i imunosti i na svjeem
oujskom zraku osjeao sam snanu elju za pothvatima.
Nakon dva dana vrlo diskretno sam se raspitao o djevojci, no nisam saznao mnogo vie od
onoga to sam po prilici oekivao. Bila je siroe iz dobre kue, ali ipak siromana, i pohaala
je kolu za primijenjenu umjetnost. Bila je u daleku srodstvu s mojim poznanikom iz
Leopoldove ulice u ijoj sam ju kui onom zgodom sreo.
60
Tamo sam ju ponovno vidio. Bilo je uprilieno veernje druenje i opet su se pojavila skoro
sva lica otprije, a neki su me prepoznali i ljubazno mi pruili ruku. No bio sam vrlo smeten i
uzbuen sve dok napokon zajedno s drugim gostima nije stigla i ona. Tada sam se zadovoljno
smirio, a kada me prepoznala, kimnula mi i podsjetila me na onu zimsku veer, u mene se
vratilo ono staro pouzdanje i mogao sam s njom razgovarati i gledati je u oi kao da otada nije
proteklo nikakvo vrijeme i kao da oko nas jo uvijek pue onaj isti zimski noni povjetarac.
Ipak si nismo imali mnogo za rei, samo me upitala kako sam odonda i jesam li cijelo vrijeme
proivio na selu. Kada smo to prokomentirali, nakratko je zaut-jela, zatim me sa smijekom
pogledala i okrenula se svojim prijateljima, a ja sam ju s odreene udaljenosti mogao do mile
volje promatrati. Izgledala mije malo promijenjeno, ali nisam znao kako i u kojim crtama, a
tek poslije kada je otila, a ja osjetio kako se u meni bore njezine slike i stao ih usporeivati,
otkrio sam da je kosu drukije podignula i da su joj se obrazi malo popunili. Mirno sam ju
promatrao s onim istim osjeajem radosti i uenja da postoji neto tako lijepo i srdano
mlado i da mi je doputeno sresti se s tim ljudskim proljeem i pogledati mu u svijetle oi.
Za vrijeme veere i poslije pri moselskome vinu gospoda su me uvukla u svoje razgovore i
premda
61
se razgovaralo o drugim temama nego za moga posljednjeg posjeta, razgovor mi se ipak
uinio kao nastavak ondanjega, pa sam pomalo utjeseno primijetio da ti ivahni i razmaeni
graani usprkos svim tim divotama i novostima ipak imaju odreeni krug u kojem se kree
njihov duh i ivot i da je uza svu raznovrsnost i promjenu taj krug i ovdje neumoljiv i
razmjerno uzak. Premda mije u njihovoj sredini bilo vrlo ugodno, ipak sam osjeao da svojim
dugim izbivanjem nisam nita propustio i nisam mogao posve potisnuti predodbu da sva ta
gospoda jo odonda tu sjede i jo uvijek vode onaj isti razgovor. Taje pomisao svakako bila
nepravedna i potjecala je samo odatle to su moja pozornost i moje sudjelovanje ovaj put
esto znali odlutati od razgovora.
Kad god sam mogao okretao sam se prema susjednoj prostoriji u kojoj su dame i mladi ljudi
vodili svoje razgovore. Nije mi promaknulo da je mlade umjetnike snano privlaila
gospodiina ljepota i da su se s njom ophodili dijelom prijateljski, dijelom s dubokim
potovanjem. Samo jedan od njih, neki portretist po imenu Ziindel, drao se suzdrano uza
starije gospode i nas zanesenjake promatrao s dobroudnim prijezirom. Nehajno i vie
sluajui nego govorei razgovarao je s nekom lijepom gospodom smeih oiju za koju sam
uo da slovi kao vrlo opasna i da ima mnoge proivljene ili jo uvijek nerijeene ljubavne
pustolovine.
No sve sam to sluao tek usput i na pola uha. Djevojka me posvema zaokupila, ali se ipak
nisam ukljuio u opi razgovor. Osjeao sam kako je ivjela i kretala se u okruenju neke
ljupke glazbe, a blaga me, srdana dra njezina bia obavila tako tijesno i slatko i snano kao
miris nekog cvijeta. Ma koliko mi to godilo, ipak sam nedvojbeno mogao osjetiti da me njezin
pogled ne moe napojiti i nasiti-ti i da e moja patnja, budem li sada ponovno od nje odvojen,
zasigurno postati jo mnogo bolnija. inilo mi se da me u njenom ljupkom liku promatra
moja vlastita srea i bujno proljee moga ivota, ne bih li ga uhvatio i uzeo, jer inae nikada
vie nee doi. Nije to bila pouda uzavrele krvi za poljupcima i ljubavnom noi, kakvu su
ve mnoge lijepe ene na nekoliko sati u meni probudile i tako me uzbudile i izmuile. To je,
tovie, bilo radosno pouzdanje da se u tom dragom liku suoavam sa svojom sreom, da mi
je njezina dua zacijelo srodna i sklona i da moja srea mora biti i njezina.
Stoga sam odluio ostati u njezinoj blizini i u pogodnom trenutku postaviti joj pitanje.
62
63
Trea veer
Valja to ve jednom ispriati, pa onda naprijed!
U Miinchenu sam se lijepo provodio. Moj je stan bio smjeten nedaleko Engleskoga vrta u
koji sam svakoga jutra odlazio. esto sam odlazio i u galerije, a kada bi vidio neto osobito
lijepo, to je uvijek bilo poput susreta vanjskoga svijeta s blaenom slikom koju sam u sebi
uvao.
Jedne sam veeri uao u mali antikvarijat da bih kupio nekakvo tivo. Prekapajui po
pranjavim policama naao sam lijepo, ljupko uvezano izdanje Herodota i kupio ga. O tome
sam zapodjenuo razgovor s pomonikom koji me posluivao. Bio je to neobino ljubazan,
diskretno uljudan ovjek skromna, a ipak potajno ozarena lica, a u njegovu cijelom biu bilo
je neke blage, spokojne dobrote koja se odmah osjeala, a mogla mu se iitati i iz crta lica i
pokreta. Pokazao se naitanim, a kako mi se veoma svidio, vie sam puta tamo navraao da
bih neto kupio i etvrt sata s njim popriao. Premda nita takvoga nije rekao, na mene je
ostavio dojam ovjeka koji je zaboravio ili prevladao sumrak i oluje ivota i koji je sada ivio
mirno i dobro.
Poto bih dan proveo u gradu kod prijatelja ili u galerijama, naveer bih prije odlaska na
poinak uvijek jo jedan sat prosjedio u svojoj unajmljenoj sobi, zaogrnut u vunen pokiiva,
itao Herodota ili u mislima
64
slijedio lijepu djevojku o kojoj sam saznao da se /ove Mana.
Pri sljedeem susretu uspio sam ju malo bolje zabaviti, razgovarali smo vrlo prisno, pa sam o
njezinu ivotu mnogo saznao. Takoer sam ju smio otpratiti kui i bilo mi je kao u snu to
sam ponovno s njom iao istim putom kroz utihnule ulice. Rekao sam joj da sam esto mislio
na onu etnju prema kui i elio da se ponovi. Zadovoljno se nasmijala i malo me ispitivala. I
napokon, budui da sam se ve poeo ispovijedati, pogledao sam ju i rekao: "Samo radi vas
sam doao u Munchen, gospoice Marijo!"
Odmah sam se uplaio daje to moglo zazvuati odve drsko, pa se zbunih. No ona ne ree
nita, samo me mirno i pomalo znatieljno pogledala. Ubrzo zatim ree: "U etvrtak jedan
moj prijatelj organizira zabavu u svom atelijeru. Hoete li doi? Onda doite ovamo po mene
u osam sati."
Stajali smo ispred njezina stana. Zahvalio sam se i oprostio.
Tako me je Maria pozvala na zabavu. Obuzela me silna radost. Premda od te zabave nisam
previe oekivao, ipak mije bila udesno mila pomisao da me ona tamo pozvala i da sam njoj
na neemu zahvalan. Razmiljao sam kako da joj na tome zahvalim te odluih u etvrtak joj
donijeti lijep struak cvijea.
U ta tri dana, koliko sam jo morao ekati, nisam vie uspijevao povratiti ono vedro
zadovoljno
65
raspoloenje koje me pratilo posljednje vrijeme. Otkako sam joj rekao da sam radi nje ovamo
doputovao, ieznula je moja nesputanost i moj mir. Bilo je to poput priznanja i sada sam
neprestano morao misliti kako zna za moje stanje i da moda razmilja to bi mi odgovorila.
Te sam dane najee provodio na! izletima izvan grada, u velikim perivojima Nvmphe-burga
i Schleifiheima ili u umama doline rijeke Isar.
Kada je doao etvrtak i spustila se veer, obu-! kao sam se, u cvjearnici kupio velik buket
crvenih rua i s njim se u koiji odvezao k Mariji. Odmah je sila, pomogao sam joj popeti se
u koiju te joj dao cvijee, no bila je uzbuena i smetena, to sam unato vlastitoj zbunjenosti
jasno primijetio. Ostavio sam ju na miru i svialo mi se promatrati ju prije zabave tako
djevojaki uzbuenu i ustreptalu. Tijekom vonje gradom u otvorenoj koiji i mene je
postupno obuzimala velika radost jer mi se inilo kao da Maria time priznaje, pa makar samo
na sat, neku vrstu prijateljstva i sporazuma sa mnom. Za mene je to bila sveana i poasna
sluba imati ju te veeri pod svojom zatitom i pratnjom jer joj zasigurno ne bi manjkalo
drugih prijatelja koji bi za to bili spremni i voljni.
Koija se zaustavila ispred velike stambene zgrade golih zidova kroz iji smo hodnik i
dvorite morali proi. Potom smo se u dvorinoj zgradi uspinjali beskrajnim stubitem sve
dok nas na najviem katu
66
nije zapljusnula bujica svjetlosti i glasova. Odjeu smo odloili u susjednoj prostoriji u kojoj
je eljezni krevet i nekoliko kutija ve bilo zatrpano kaputima i eirima, a onda smo uli u
atelijer blistavo osvijetljen i pun ljudi. Troje ili etvero sam letimice poznavao, dok su mi svi
ostali zajedno s domainom bili nepoznati.
Maria me predstavila domainu govorei: "Jedan moj prijatelj. Valjda sam ga smjela
povesti?"
To me malo preplailo jer sam vjerovao da me je najavila. No slikar mi odluno prui ruku i
ravnoduno ree: "Sve u redu."
Druenje u atelijeru bilo je vrlo ivahno i nesputano. Svatko je sjeo gdje je naao mjesto i
ljudi su sjedili jedni pored drugih, a da se nisu poznavali. Takoer se svatko po elji sluio
hladnim jelima, koja su na nekoliko mjesta stajala ponuena, te vinom i pivom, a dok su jedni
tek dolazili ili bili za veerom, drugi su ve palili cigare iji se dim isprva djelomice uspijevao
razii u vrlo visokoj prostoriji.
Kako se nitko nije skrbio za nas, sam sam posluio Mariju, a zatim i sebe s neto jela koje
smo na miru blagovali za malim niskim crtaim stolom zajedno s nekim veselim ovjekom
rie brade kojega oboje nismo poznavali, ali nam je on vedro i ohrabrujue kimao.
Povremeno bi neki od onih kasnije pristiglih gostiju, za koje je nedostajalo stolova, preko
naih ramena posegnuo za sendviem sa unkom,
67
a kada su zalihe iscrpljene, mnogi su se jo alili na glad, pa je dvoje gostiju izalo jo neto
dokupiti, za to su od svojih prijatelja molili i dobili manje novane priloge.
Domain je ravnoduno promatrao veselu i pomalo bunu zabavu, stojei jeo kruh s
maslacem i s njim i aom vina u ruci avrljajui obilazio goste. Ni ja se nisam zgraao nad
tim nesputanim druenjem, ali mi je potiho bilo ao to se Maria ovdje oito osjeala dobro i
kao kod kue. Znao sam da su ti mladi umjetnici njezini kolege i dijelom vrlo ugledni ljudi i
nisam imao nikakvo pravo poeljeti da bude drukije. No svejedno je za mene bila lagana bol
i gotovo malo razoaranje gledati kako ona zadovoljno prihvaa to ipak pomalo robusno
drutvo. Ubrzo sam ostao sam jer se nakon kratka objeda ona ustala i pozdravila svoje
prijatelje. Dvojici prvih me predstavila, pokuavajui me ukljuiti u njihov razgovor, no ja
sam tu zakazao. Zatim je stajala malo tu, malo tamo kod poznatih, a kako se inilo da joj ne
nedostajem, povukao sam se u jedan kutak, naslonio se na zid i u miru promatrao ivahno
drutvo. Nisam oekivao da e se Maria cijelu veer zadrati u mojoj blizini i bio sam
zadovoljan da ju vidim, da s njom malo popriam, a onda ju ponovno otpratim kui. Usprkos
tomu postupno me obuzimala nelagoda, a to su drugi bivali veseliji, to sam beskorisnije i
otudenije stajao i tek bi mi se rijetko kad netko u prolazu obratio.
Medu gostima sam primijetio i onoga portretista Ziindela i onu lijepu enu smeih oiju koju
su mi bili opisali kao opasnu i pomalo ozloglaenu. inilo se daje u tom drutvu dobro
poznata i veina ju je promatrala s nekom nasmijeenom prisnou, ali zbog njezine ljepote i s
nesputanim divljenjem. Zlindel je takoer bio zgodan ovjek, visok i snaan, otrih tamnih
oiju i sigurna, ponosna i nadmona dranja kao u razmaena mukarca sigurnog u dojam koji
ostavlja. Paljivo sam ga promatrao jer sam /a takve mukarce po prirodi gajio neko neobino
zanimanje pomijeano s humorom i s malo zavisti. On je pak zadirkivao domaina zbog
manjkavosti u goenju.
"ak nema ni dovoljno stolica", rekao je s omalovaavanjem. No domaina to nije
zasmetalo. Slegnuo je ramenima i rekao: "Srozam li se jednoga dana na razinu portretiranja i
kod mene e tada biti otmjeno." Zlindel zatim stade prigovarati za ae: "Iz kante se ne pije
vino. Zar jo nisi uo da uz vino idu dobre ae?" Domain mu odbrusi: "Moda se i
razumije u ae, ali o vinu nema pojma. Menije ipak dobro vino drae od dobre ae."
Lijepa je ena nasmijeeno sluala, lice joj je izgledalo neobino zadovoljno i sretno, no to
nije moglo potjecati od onih poalica. Uskoro sam primijetio da je ispod stola drala ruku
duboko zavuenu u lijevi rukav slikarova sakoa dok se njegova noga
68
69
lagano i nemarno poigravala njezinom. Ipak se inilo daje on prije uljudan negoli njean, no
ona se privila uza nj nekom neugodnom strau, pa mi pogled na nju ubrzo postade
nepodnoljiv.
Uostalom, uskoro je se i Ziindel oslobodi i ustade. Sada je atelijer bio ve veoma zadimljen; i
ene i djevojke su puile cigarete, mijeao se zvuk smijeha i glasnih razgovora, svi su se
ushodali, sjedali na stolice, na kutije, na sanduke s ugljenom, na pod. Netko je svirao pikolo-
flautu, a usred te buke neki je pripiti mladi skupini gostiju koji su se smijali itao ozbiljnu
pjesmu.
Promatrao sam Ziindela koji je odmjerena koraka hodao gore-dolje i ostao posve miran i
trijezan. Usput sam neprestano pogledavao prema Mariji koja je s dvjema djevojkama sjedila
na poivaljki dok su ih zabavljala mlada gospoda koji su s aama vina u rukama stajali kraj
njih. A to je zabava dulje trajala i bivala glasnija, mene je sve vie obuzimala tuga i tjeskoba.
inilo mi se da sam sa svojim bajkovitim djetecem doao na neisto mjesto i stadoh ekati
trenutak kada e mi mahnuti i poeljeti da odemo.
Slikar Zundel stajao je sada postrance, pripalivi cigaru. Promatrao je lica i paljivo
pogledavao prema poivaljci. Uto Maria podigne pogled, tono sam to vidio, i na trenutak mu
se zagleda u oi. Nasmijeio se, no ona ga je gledala vrsto i napeto, a
onda sam vidio kako je zatvorio jedno oko i upitno podignuo glavu, a ona je lagano kimnula.
Tada mi u srcu postade tjeskobno i mrano. Nita zapravo nisam znao, to je mogla biti ala,
sluaj, neeljena kretnja. No to me nije utjeilo. Vidio sam, postojao je sporazum izmeu njih
dvoje koji cijele veeri nisu razmijenili nijednu rije i gotovo su se napadno drali podalje
jedno od drugoga.
U tom trenutku rasprila se moja srea i moja djetinjasta nada, ne ostavivi iza se ni
najmanjega traga ni sjaja. Nije ak ostala ni ista, srdana tuga koju bih rado ponio, ve samo
stid i razoaranje, odvratnost i gaenje. Da sam vidio Mariju s veselim zarunikom ili
ljubavnikom, tada bih mu zavidio i ipak se radovao. No ovo je bio zavodnik i enskar ija se
noga jo prije pola sata poigravala nogom one lijepe ene smeih oiju.
Ipak sam se pribrao. Jo uvijek se moglo raditi o prividu i morao sam Mariji dati mogunost
da opovrgne moju zlu slutnju.
Otiao sam do nje i snudeno ju pogledao u proljetno svjee, milo lice. Upitao sam: "Kasno je
gospoice Marijo, smijem li vas otpratiti kui?"
Ah, tada je prvi put izgledala sputano i namjeteno. Lice joj je izgubilo onaj njeni boanski
dah, a i glas joj je zazvuao prikriveno i neistinito. Nasmijala se i glasno rekla: "O, oprostite,
na to uope nisam mislila. Ve e me netko otpratiti. Zar ve odlazite?"
70
71
Rekao sam: "Da, odlazim. Zbogom, gospoice Marijo."
Ni od kog se nisam oprostio i nitko me nije zadravao. Polako sam se spustio dugakim
stubitem, proao kroz dvorite i prednju zgradu. Vani sam razmiljao to da uinim, pa sam
se vratio i skrio u dvoritu iza praznih kola. Tamo sam dugo ekao, gotovo jedan sat. Tada se
pojavio Ziindel, bacio opuak cigare, zakopao kaput, izaao kroz kolni ulaz, ali se opet vratio
i zastao na izlaznim vratima.
Tijekom tih pet ili deset minuta neprestano me obuzimala elja da izaem iz svoga zaklona,
da ga zazovem i kaem mu da je nitarija i da ga epam za vrat. No to nisam uinio, ostao
sam pritajen u svome zaklonu i ekao. Nije dugo potrajalo kadli na stubitu ponovno zauh
korake, vrata su se otvorila i izala je Maria, osvrnula se, pola prema izlazu i mirno primila
slikara pod ruku. Brzo su se udaljili, slijedio sam ih pogledom, a onda poao kui.
Kod kue sam legao u krevet, ali nisam imao mira, pa sam se ponovno ustao i otiao u
Engleski vrt. Tamo sam pola noi tumarao, zatim se vratio u svoju sobu i vrsto spavao sve
dok se nije ve dobrano razdanilo.
Prole sam noi bio odluio otputovati jo istoga jutra. No bio sam se prekasno probudio i
sada sam tu morao provesti jo jedan dan. Spakirao sam stvari i platio raun, pismom se
oprostio od prijatelja,
72
u gradu sam ruao, a zatim sjeo u kavanu. Vrijeme mi se oduilo, pa sam stao razmiljati kako
da provedem poslijepodne. Pritom sam poeo osjeati svoj jad. Ve godinama nisam bio u
tako runom i nedostojnom stanju da sam se plaio vremena, ne znajui kako bih ga utukao.
etati, gledati slike, sluati glazbu, otii na izlet, odigrati partiju biljara, nita me nije
privlailo, sve je bilo glupo, dosadno, besmisleno. A kada bih se na ulici osvrnuo, vidio sam
kue, drvee, ljude, konje, pse, koije i sve mi je bilo beskrajno dosadno, bez drai i
ravnoduno. Nita me nije poticalo, nita me nije radovalo niti u meni budilo zanimanje ili
znatielju.
Dok sam ispijao alicu kave kako bih nekako utukao vrijeme i obavio neku vrstu obveze, pade
mi na pamet da bih se morao ubiti. Bio sam sretan to sam naao to rjeenje, pa stadoh
razmiljati to mi je za to objektivno potrebno. No misli su mi bile odve nemirne i kolebljive
da bih ih mogao zadrati due od nekoliko trenutaka. Rastreseno sam zapalio cigaru, bacio ju,
naruio drugu ili treu alicu kave, prelistavao neki asopis te na posljetku nastavio etnju.
Ponovno mi je dolo u svijest da sam elio otputovati, pa odluili sutra to zasigurno uiniti.
Pomisao na zaviaj najednom me zagrijala i na trenutke sam umjesto jadnoga gaenja osjeao
pravu, istu tugu. Sjetio sam se kako je lijepo bilo u zaviaju, kako su se tamo zeleni i modri
brjegovi meko izdizali iz jezera,
73
kako je vjetar zvonio u topolama i galebovi letjeli odvano i hirovito. Tada mi se uini da
samo moram napustiti taj prokleti grad i vratiti se u zaviaj da bi prestala zla arolija i da bih
svijet ponovno mogao vidjeti u njegovu sjaju, razumjeti ga i voljeti.
Lutajui gradom i razmiljajui, izgubio sam se u uliicama staroga grada, ne znajui tono
gdje sam sve dok se najednom ne nadoh pred trgovinom svoga antikvara. U izlogu je izvjeen
visio bakrorez, portret nekog uenjaka iz sedamnaestoga stoljea, a uokolo su stajale stare
knjige uvezane u kou, pergament i drvo. To je u mojoj umornoj glavi probudilo nov,
prolazan niz predodaba u kojima sam ustro traio utjehu i mogunost odvraanja
pozornosti. Bile su to ugodne, poneto trome predodbe o prouavanjima i redovnikom
ivotu, o spokojnoj, rezigniranoj i pomalo pranjavoj tihoj srei uz stolnu svjetiljku i miris
knjiga. Da bih tu prolaznu utjehu na trenutak zadrao uao sam u trgovinu u kojoj me odmah
doeka onaj ljubazni pomonik. Zavojitim stubama poveo me na gornji kat na kojem je
nekoliko velikih prostorija bilo ispunjeno do stropa visokim policama s knjigama. Mudraci i
pjesnici mnogih razdoblja tuno su me gledali slijepim knjikim oima, a utljivi je an-tikvar
samo stajao, ekao i skromno me promatrao.
Tada dooh na pomisao da toga tihog ovjeka pitam za utjehu. Pogledao sam u njegovo
dobroudno, otvoreno lice i rekao: "Recite mi, molim vas, to da
74
itam. Vi zacijelo znate gdje se moe nai neto utjeno i ljekovito; vi izgledate dobro i
utjeeno."
"Jeste li bolesni?" upitao je tiho.
"Pomalo", rekao sam.
Nato on ree: "Je li loe?"
"Ne znam. To je taedium vitae"
Tada njegovo jednostavno lice poprimi silnu ozbiljnost. Rekao je ozbiljno i dojmljivo: "Znam
dobar nain za vas."
A kada sam ga oima upitao, on stade govoriti, pripovijedajui mi o zajednici teozofa kojoj je
pripadao. tota mi nije bilo nepoznato, a ipak ga nisam mogao sluati s pravom pozornou.
uo sam samo blag, dobronamjeran, srdaan govor, reenice o karmi, reenice o ponovnu
roenju, a kada je zastao i gotovo zbunjeno uutio, nisam znao to bih odgovorio. Napokon
sam upitao moe li mi preporuiti knjige u kojima te stvari mogu prouiti. Odmah mi je donio
mali katalog teozofskih knjiga.
"Koju da proitam?" upitao sam nesigurno.
"Temeljna je knjiga nauk gospode Blavatskv", rekao je odluno.
"Nju mi dajte!"
Ponovno se zbunio. "Nemam ju ovdje, morao bih ju za vas naruiti. Ali - knjiga ima dva
podebela sveska i njezino itanje iziskuje strpljivost. Usto je naalost i veoma skupa, stoji
preko pedeset maraka. Da vam ju pokuam nabaviti na posudbu?"
75
VkNc, hvala, naruite miju!"
Zapisao sam mu svoju adresu, zamolio ga da mi knjigu poalje pouzeem, oprostio se od
njega i otiao.
Ve tada sam znao da mi "tajni nauk" nee pomoi. Samo sam elio antikvara malo
obradovati. A i zato ne bih nekoliko mjeseci prosjedio nad svescima gospode Blavatskv?
Takoer sam slutio da ni moje druge nade nee biti trajnije. Slutio sam da su u mom zaviaju
sve stvari postale sive i zagasite i da e tako biti svuda kamo poem.
Ta me slutnja nije iznevjerila. Izgubljeno je neto ega je prije bilo na svijetu, neki nevin
miris i dra i ne znam mogu li se oni vratiti.
(1908.)
Zaruke
76
u
Jelenskoj ulici skromna je trgovina rube-nine koja, kao i njezino susjedstvo, opstoji netaknuta
mijenama novoga doba i ima dovoljno posjeta. Tamo se svakom kupcu, pa i ako ve dvadeset
godina redovito navraa, jo uvijek na odlasku kae: "Poastite me opet svojim dolaskom", a
tamo, kao stari kupci, svraaju jo dvije ili tri ene koje svoje potrebe za obinim i upletenim
vrpcama izraavaju u laktima, pa ih u toj mjeri i posluuju. Kupce posluuje jedna neudana
ki iz kue ijedna zaposlena prodavaica, sam vlasnik od jutra je do veeri u trgovini i
neprestano je zaposlen, ali nikada ne izgovori ni rije. Moglo bi mu biti sedamdesetak godina,
vrlo je niska rasta, ljupkih ruiastih obraza i kratko podiane sijede brade, a na moda ve
odavno elavoj glavi uvijek nosi okruglu krutu kapu s cvijeem i ukrasnim vrpcama
izvezenim od stramina. Zove se Andreas Ohngelt i pripada pravim, asnim starosjediocima
grada.
Na tom utljivom trgoviu nitko ne vidi nita posebno jer ve desetljeima isto izgleda i ne
ini se da sada stari kao to ni prije nije izgledao mlade.
77
I
No, i Andreas Ohngelt bio je neko djeak i mladi, a upitate li ljude, moete saznati da su ga
prije mnogo godina zvali "mali Ohngelt" i da je protiv svoje volje uivao izvjesnu slavu.
Jednom, prije otprilike trideset i pet godina, ak je doivio i "priu" za koju je znao svaki
itelj Gerbesaua, premda ju sada nitko vie ne eli pripovijedati ni sluati. Bila je to pria o
njegovim zarukama.
Mladi je Andreas jo u koli bio nesklon bilo kakvim razgovorima i druenju, osjeao je da je
svugdje suvian i da ga svatko promatra i bio je dovoljno plah i skroman da svakomu
unaprijed popusti i ustupi mjesto. Pred uiteljima je osjeao duboko potovanje, a pred
prijateljima strah pomijean s divljenjem. Nikad ga se nije vialo na ulici i na igralitima,
samo rijetko na kupanju u rijeci, a zimi bi se svaki put trgnuo i sagnuo im bi vidio nekog
djeaka kako die grudu snijega. No zato se kriom kod kue zadovoljno i njeno igrao
preostalim lutkama svoje starije sestre i djejim duanom na ijoj je tezulji vagao brano, sol i
pijesak i pakirao ih u vreice da bi ih zatim ponovno mijenjao jedne za druge, praznio ih, pa
ih iznova pakirao i vagao. Takoer je majci pomagao u lakim kuanskim poslovima, umjesto
nje odlazio u kupovinu ili u malenom vrtu na salati trijebio pueve.
kolski su ga drugovi esto kinjili i zadirkivali, no kako se nikada nije razljutio i gotovo nita
nije zamjerao, ivio je sve u svemu lakim i prilino zadovoljnim ivotom. Prijateljstvo i
osjeaje, koje nije nalazio i nije mogao pruiti svojim vrnjacima, davao je svojim lutkama.
Rano je ostao bez oca, bio je dijete vremenih roditelja, a majka je vjerojatno eljela da bude
drukiji, ali ga ni u em nije sprjeavala i prema njegovoj je poslunoj privrenosti osjeala
pomalo saaljivu ljubav.
To donekle podnoljivo stanje trajalo je ipak samo dotle dok mali Andreas nije svrio kolu i
nauk koji je odsluio na gornjem trgu u Dierlammovu duanu. Nekako u to vrijeme, kad mu
je bilo kojih sedamnaest godina, njegova je njenosti edna ud krenula drugim stazama. Taj
sitni i plahi djeai sve vie se stao zagledati u djevojke i u srcu je po-dignuo oltar ljubavi
prema enama na kojem je vatra to vie plamtjela to su tunije bile njegove zaljubljenosti.
Za upoznavanje i promatranje djevojaka svake dobi bilo je prigoda na pretek jer se mladi
Ohngelt po svretku naukovanja zaposlio u tetinoj trgovini rubenine koju e poslije od nje
preuzeti. Tu su iz dana u dan navraala djeca, kolarke, mlade gospoice i stare usidjelice,
sluavke i gospode, prekapale po vrpcama i platnima, birale naivke i uzorke za vez, hvalile i
kudile, cjenkale se i mijenjale kupljenu robu.
78
79
Svemu tomu pribivao je mladi uljudno i plaho, izvlaio ladice, penjao se i sputao
dvostrukim ljest-vama, robu rasprostirao i ponovno spremao, biljeio narudbe i odgovarao na
pitanja o cijeni i svakih pet dana bio je zaljubljen u neku drugu od svojih muterija. Crvenei
se, hvalio je ukrasne vrpce i vunu, drhtavom rukom ispisivao je raune, srce mu je tuklo dok
bi nekoj lijepoj djevojci na odlasku pridravao vrata i izgovarao poziv da ih opet poasti
svojim dolaskom.
Da bi svojim ljepoticama bio simpatian i ugodan Andreas je usvojio otmjene i birane manire.
Svakoga je jutra briljivo eljao svoju svijetlo-plavu kosu, odjeu je i rublje drao vrlo isto i
nestrpljivo iekivao da mu porastu brii koji su polako izbijali. Pri dolasku kupaca nauio se
elegantno nakloniti, kod pokazivanja robe nauio se lijevom nadlanicom podboiti na pult i
stajati samo na jednoj i pol nozi i postao je pravi majstor u smijeenju, doskora njime
ovladavi u rasponu od diskretna osmjehivanja do iskrene ozarenosti. Osim toga neprestano je
tragao za novim lijepim frazama koje su se najee sastojale od priloga i koje je neprestano
obogaivao novima i ljepima to ih je nauio i smislio. Kako je po prirodi bio nespretan i
plah u govoru, a i prije bi rijetko kad izgovorio cjelovitu reenicu sa subjektom i predikatom,
sada je pomo naao u tom neobinom vokabularu i
80
naviknuo se, odrekavi se smisla i razumljivosti svojih rijei, sebi i drugima stvarati privid
svojevrsne rjeitosti.
Ako bi netko rekao: "No, danas je prekrasno vrijeme", mali bi Ohngelt odgovorio: "Svakako -
o da - jer s doputenjem - dakako -." Ako bi muterija upitala je li ta lanena tkanina takoer
izdrljiva, on bi rekao: "O, kako da ne, bez sumnje, takorei, sasvim pouzdano." A ako bi se
tko zanimao za njegovo zdravlje, uzvratio bi: "Hvala, pokorno javljam - posve dobro - drago
mije -." U osobito vanim i dostojanstvenim situacijama nije se ustruavao ni izraza poput
"sveudilj, ali jamano, usuprot tomu". Pritom bi se cijelim tijelom, od nagnute glave do vrka
nonih prstiju, koje je lagano pomicao, sav pretvorio u uho, uljudnost i izriaj. No najrjeitije
je govorio njegov razmjerno dug vrat koji je bio mrav i ilav i opremljen zauujue velikom
i pokretnom Adamovom jabuicom. Kada je mladi eznutljivi trgovaki pomonik u stakatu
izgovarao neki od svo-jih odgovora, ostavljao je dojam da se treina njega sastoji od grkljana.
Priroda svoje darove ne dijeli bez smisla, pa ako je poveliki Ohngeltov vrat moda i bio u
nesrazmjeru s njegovom vjetinom govora, on je kao imetak i zatitni znak strasna pjevaa
imao tim vee opravdanje. Andreas je bio velik ljubitelj pjevanja. Ni najuspjeliji kompliment,
ni najotmjenija trgovaka
81
manira, ni najganutiji "jamano" i "zacijelo" moda ga u dubini due nisu znali tako razgaliti
kao pjevanje. Ta je nadarenost tijekom kolovanja ostala skrivena, ali se nakon zavrena
mutiranja sve ljepe razvijala, premda samo u potaji. Jer ne bi bilo u skladu s Ohngeltovom
straljivo plahom zbunjeno-u daje u svojoj potajnoj radosti i umjetnosti uivao drukije doli
u najveoj skrovitosti.
Naveer, dok bi izmeu objeda i polaska na poinak neko vrijeme boravio u svojoj sobici,
pjevuio je u tami pjesme i uivao u lirskim ushienjima. Glas mu je bio prilino visok tenor,
a ono to mu je nedostajalo od kolovanja nastojao je nadoknaditi temperamentom. Oko mu
se vlano krijesilo, glava s lijepim razdjeljkom u kosi naginjala se unatrag prema zatiljku, a
Adamova je jabuica poskakivala slijedei tonove. Omiljena mu je pjesma bila "Kada laste
domu svome lete". Kod kitice "Rastanak, ah, bolan je rastanak" tonove je izdravao dugo i
drhtavo i katkad bi mu u oima zaiskrile suze.
U poslovnoj je karijeri napredovao krupnim koracima. Postojao je plan da ga se na jo
nekoliko godina poalje u neki vei grad. No u tetinoj trgovini ubrzo je postao toliko potreban
da ga ona vie nije putala od sebe, a kako je poslije trebao naslijediti trgovinu, njegova je
vanjska dobrobit bila zajamena za sva vremena. Drukije je bilo s enjom
82
njegova srca. Za sve djevojke svoje dobi, napose za one zgodne, unato svojim pogledima i
naklonima bio je tek smijean lik. U sve njih bio je zaljubljen i svaku bi bio uzeo koja bi
prema njemu uinila samo jedan korak. Ali nijedna nije uinila taj korak premda je on, malo-
pomalo, svoj govor obogatio naj-uenijim frazama, a odijevanje najugodnijim predmetima.
Pa ipak, postojala je iznimka, samo ju on nije primjeivao. Gospoica Paula Kircher, zvana
Kir-cherpaulica, uvijek je prema njemu bila ljubazna i inilo se da ga ozbiljno shvaa.
Dodue, nije bila ni mlada ni zgodna, tovie nekoliko godina starija od njega i prilino
neugledna, no inae vrijedna i cijenjena djevojka iz imune obrtnike obitelji. Kada bi ju
Andreas na ulici pozdravio, zahvalila bi se pristojno i ozbiljno, a kada bi dola u trgovinu, bila
je ljubazna, jednostavna i skromna, olakavala mu je posluivanje, a njegove je trgovake
izraze panje primala s punom ozbiljnou. Zato ju je on rado viao i imao u nju povjerenja,
ali je prema njoj bio veoma ravnoduan, pa se tako nala u malome broju neudanih djevojaka
na koju izvan trgovine nije mislio.
Svoje je nade polagao as u dobre, nove cipele, as u lijep rubac oko vrata, a da i ne
spominjemo bri koji je polagano izbijao i koji je uvao kao oi u glavi. Napokon je od
nekog trgovakog putnika
83
kupio i zlatan prsten s velikim opalom. Bilo mu je tada dvadeset i est godina.
No kada je navrio tridesetu, a oko brane je luke jo uvijek plovio u eznutljivoj daljini,
majka i teta smatrale su nunim da se poticajno umijeaju. Teta, koja je ve bila u
poodmaklim godinama, uinila je prvi korak ponudom da mu jo za svoga ivota ustupi
trgovinu, ali tek na dan njegova vjenanja s nekom estitom keri iz Gerbesaua. To je i za
majku bio znak za napad. Razmotrivi razliite mogunosti, zakljuila je da se njezin sin mora
ulaniti u neko drutvo kako bi bio vie u doticaju s ljudima i nauio se ophoditi sa enama. A
kako je dobro poznavala njegovu ljubav prema pjevanju, nakani ga upecati na tu udicu te mu
predloi da se ulani u pjevako drutvo.
Usprkos svome zazoru od drutva Andreas je u osnovi bio suglasan. No umjesto pjevakoga
drutva, on predloi crkveni zbor jer mu se ozbiljnija glazba vie sviala. Pravi je, meutim,
razlog bio taj stoje u crkvenome zboru pjevala Margret Dierlamm. Ona je bila ki Ohngeltova
biveg obrtnikog majstora, bila je zgodna i vesela djevojka malo preko dvadeset godina i
Andreas je odnedavna bio u nju zaljubljen jer ve due vrijeme za njega nije bilo nijedne
neudane vrnjakinje, barem ne zgodne.
Protiv crkvenoga zbora majka nije imala to prigovoriti. Taj zbor, dodue, nije imao ni upola
toliko
84
veernjih druenja i zabava kao pjevako drutvo, ali je zato lanstvo bilo kudikamo jeftinije,
a djevojaka iz dobrih kua koje e Andreas viati na probama i nastupima i tu je bilo
dovoljno. I tako se ona istoga trena s gospodinom sinom zaputi zborovodi, nekom starom
uitelju koji ih je ljubazno primio.
"Dakle, gospodine Ohngelt", rekao je, "htjeli biste s nama pjevati?"
"Da, sigurno, molim lijepo..."
"Jeste li ve prije pjevali?"
"O, da, to jest, donekle..."
"No onda, napravimo probu. Otpjevajte nam bilo koju pjesmu koju znate naizust."
Ohngelt se zacrvenio poput djeaka i nikako nije htio poeti. Uitelj je, meutim, ustrajao i na
posljetku se gotovo razljutio, pa Andreas napokon prevlada strah i rezignirano pogledavi
majku, koja je spokojno sjedila, on zapjeva svoju omiljenu pjesmu. Pjesma gaje ponijela, pa
je prvi stih otpjevao teno.
Dirigent mu mahne daje dovoljno. Ponovno je bio vrlo uljudan i ree daje to, dodue, veoma
zgodno otpjevao te, kako primjeuje, daje to izveo con amore, no da je moda ipak nadareniji
za svjetovnu glazbu i ne bi li se ipak okuao u pjevakom drutvu. Gospodin Ohngelt ve je
htio izmucati neki zbunjeni odgovor, no tada se majka stade za njega zauzimati. Ree kako on
doista lijepo pjeva i da je
85
sada bio samo malo zbunjen te da bi veoma voljela da ga primi jer je pjevako drutvo neto
sasvim drugo i nije tako otmjeno, a ona svake godine plaa lukno, ukratko, ako bi gospodin
uitelj bio tako dobar, barem na probni rok, a poslije e se ve vidjeti. Starije gospodin jo
dvaput pokuao umirujuim rijeima objasniti da crkveno pjevanje nije zabava i daje na
orguljakome podiju ionako ve pretijesno, no majinska je rjeitost na posljetku ipak
pobijedila. Vremenomu se dirigentu jo nikada nije dogodilo da se ovjek u dobi od preko
trideset godina javi za pjevanje i sa sobom povede majku kao potporu. Koliko god mu je
neobina i zapravo nelagodna bila ta prinova u zboru, taj mu je sluaj potajice ipak godio,
premda ne radi same glazbe. Naruio je Andreasa na iduu probu i sa smijekom se s njima
oprostio.
U srijedu se mali Ohngelt na vrijeme pojavio u uionici u kojoj su se odravale probe.
Uvjebavao se koral za blagdan Uskrsa. Pjevai i pjevaice, koji su polako pristizali, vrlo su
ljubazno pozdravljali novoga lana i svi su bili tako vedre i raspoloene naravi da se Ohngelt
osjetio sretnim. Tu je bila i Margret Dierlamm, pa je i ona, ljubazno se smijeei, kimnula
pozdravljajui pridolicu. Katkada je iza sebe jasno uo smijuljenje, no bio je ve naviknut da
ga ljudi smatraju pomalo smijenim i nije se dao smesti. No zaudilo gaje suzdrano ozbiljno
86
dranje Kircherpaulice koja je takoer bila prisutna i ak se, kako je ubrzo primijetio, ubrajala
medu uglednije pjevaice. Prema njemu je inae uvijek iskazivala ugodnu ljubaznost, a sada
je upravo ona bila neobino hladna i inilo se kao da je gotovo zgranuta injenicom da se on
ovamo probio. Ali, to ga se ticala Kircherpaulica?
Prilikom pjevanja Ohngelt se vladao nadasve oprezno. Dodue, jo iz kole je imao neku
blagu predodbu o notama, pa je pojedine taktove priguenim glasom pjevao za ostalima, no
sve u svemu osjeao se nesigurnim u svoje umijee i tjeskobno je sumnjao da e to ikada biti
drugaije. Dirigent, kojega je njegova zbunjenost nasmijavala i ganula, bio je prema njemu
obziran i na odlasku mu ak rekao: "S vremenom e ve biti bolje ako malo ubrzate." Cijele
veeri Andreas je imao zadovoljstvo da moe biti u blizini Margret i esto ju pogledavati.
Mislio je na to kako su prigodom javnoga pjevanja prije i poslije bogosluja na koru tenori
postavljeni odmah iza djevojaka i zamiljao je uitak kada e za Uskrs i u svim buduim
prigodama stajati tako blizu gospoice Dierlamm i bez straha ju moi promatrati. Tada mu
sinu bolna pomisao kako je malen i niska rasta i da stojei izmeu ostalih pjevaa nee nita
vidjeti. S velikom mukom i silno mucajui jednomu je lanu zbora objasnio svoj budui
nezavidni poloaj na koru, ne navodei, dakako, pravi
87
razlog svojih briga. Tada ga kolega smijui se umiri, rekavi mu kako e mu on ve pomoi
da se izbori za ugledno mjesto.
Po zavretku probe svi su se razili, skoro se i ne pozdravivi. Neka su gospoda pratila dame
kuama, drugi su zajedno otili na au piva. Ohn-gelt je ostao sam i jadan na trgu ispred
mrane kolske zgrade, potitena pogleda slijedio je ostale, a napose Margret, i izgledao
razoarano kada je kraj njega prola Kircherpaulica, a on skinuo eir i rekao: "Idete li kui?
Onda nam je isti put i moemo zajedno ii." Zahvalno joj se prikljuio i vraao se uz nju kui
vlanim, oujski prohladnim ulicama, ne prozborivi s njom nita osim pozdrava za laku no.
Iduega je dana u trgovinu ula Margret Dier-lamm i on ju je smio posluiti. Dodirivao je
svaku tkaninu kao da je svilena, a mjerilom mahao kao gudalom, u svaku je sitnu uslugu
unosio osjeaj i ljupkost i potiho se usudio nadati da e ona rei neku rije o juer i o zboru i o
probi. Doista je to i uinila. Ve na samom izlasku upita ga: "Za mene je bila potpuna novost
da i vi pjevate, gospodine Ohngelt. Ve dugo pjevate?" I dok je on uz lupanje srca nekako
istisnuo: "Da - tovie tek tako - s doputenjem", ona, lagano kimnuvi, nestane na ulici.
"Vidi, vidi!" pomislio je u sebi i stao sanjariti o budunosti, pa je, vraajui robu, po prvi put
u svom
88
ivotu zabunom pomijeao poluvunene ukrasne vrpce s onima od iste vune.
U meuvremenu se sve vie bliilo uskrsno doba, a kako je crkveni zbor trebao pjevati i na
Veliki petak i na Uskrsnu nedjelju probe su se odravale vie puta tjedno. Ohngelt je uvijek
dolazio na vrijeme, zduno se trudei da nita ne pokvari, i svi su prema njemu bili
blagonakloni. inilo se da samo Kircherpaulica njime nije odve zadovoljna, a to mu nije bilo
drago jer ona je napokon bila jedina dama u koju je imao puno povjerenje. Redovito se
dogaalo da se uz nju vraao kui jer, dodue, oduvijek mu je bila potajna elja i odluka da
Margret ponudi svoju pratnju, ali za to nikada nije smogao hrabrosti. I tako je onda iao s
Paulicom. Isprva na povratku kui ne bi progovorili ni rije. No idui gaje put Kircherica
pozvala na red upitavi zastoje tako utljiv i boji lije se?
"Ne", promucao je uplaeno, "to ne - tovie -zacijelo ne - naprotiv."
Tiho se nasmijala i upitala: "A kako vam ide pjevanje? Raduje li vas to?"
"Da, svakako - veoma - naravno."
Zavrtjela je glavom i tiho rekla: "Zar se s vama doista ne moe razgovarati, gospodine
Ohngelt? Vi izbjegavate svaki odgovor."
Bespomono ju je pogledao i zamucao.
"Govorim to u dobroj namjeri", nastavila je. "Zar ne vjerujete?"
89
estoko je zakimao glavom.
"No, onda! Ne moete li nita drugo rei osim kako to [jamano i s doputenjem i tomu
slino?"
"Da, mogu, svakako, iako - dodue."
"Da iako i dodue. Recite, naveer sa svojom gospodom majkom i s tetom takoer govorite
njemaki, ili ne? Onda to inite i sa mnom i s drugim ljudima. Tada bismo ipak mogli voditi
nekakav smislen razgovor. Zar ne elite?"
"No da, elim - zacijelo - "
"Onda dobro, pametno od vas. Sada ipak mogu s vama razgovarati. Naime, htjela bih neto
rei."
Sada je razgovarala s njim onako kako nije bio naviknut. Pitala gaje to zapravo trai u
crkvenom zboru kada ne zna pjevati i gdje su skoro svi mladi od njega. I zar ne primjeuje da
mu se tamo ponekad rugaju i tomu slino. No, to ga je sadraj njezina govora vie poniavao,
to je jae osjeao dobrodunost i dobronamjernost njezina uvjeravanja. Pomalo plaljivo se
kolebao izmeu hladnoga odbijanja i ganute zahvalnosti. U meuvremenu su stigli pred kuu
Kircherovih. Paula mu je pruila ruku i ozbiljnim glasom rekla:
"Laku no, gospodine Ohngelt, i nemojte to zamjeriti. Idui put nastavit emo razgovor,
vrijedi?"
Zbunjeno je poao kui i koliko god ga je boljelo misliti na stvari koje mu je otkrila, toliko mu
je novo i utjeno bilo stoje netko s njim razgovarao tako prijateljski, ozbiljno i
dobronamjerno.
Na povratku kui s idue probe ve je uspijevao razgovarati prilino njemakim jezikom,
otprilike onako kao kod kue s majkom, a s tim uspjehom rasla mu je i hrabrost i pouzdanje.
Idue se veeri ve toliko ohrabrio da se pokuao povjeriti, ak je bio napola odluan imenom
spomenuti gospoicu Dierlamm jer je od Pauliine upuenosti u njegovu tajnu i od njezine
pomoi oekivao nemogue. No nije mu dopustila da do toga doe. Njegova je priznanja
iznenada prekinula i rekla: "elite se oeniti, zar ne? To je i najmudrije to moete uiniti. Ta
ve imate dovoljno godina."
"Godina, da", rekao je snudeno. No ona se samo nasmijala, a on se neutjeen vratio kui.
Sljedei put ponovno je zapodjenuo istu temu. Paulica je samo uzvratila da on mora znati
koga eli; izvjesno je samo to, rekla je, da mu uloga koju ima u pjevakom zboru ne moe biti
od pomoi jer e mlade djevojke kod ljubavnika sve lake podnijeti osim da ispada smijean.
Duevne boli koje su mu te rijei zadale na kraju su ustuknule pred uzbuenjem i pripremama
za Veliki petak kada se Ohngelt po prvi put trebao pojaviti u zboru na crkvenome koru. Toga
se jutra osobito briljivo odjenuo i s ulatenim cilindrom rano doao u crkvu. Poto su mu
odredili njegovo
90
91
mjesto, jo jednom se okrenuo prema onome kolegi koji mu je obeao pomo pri podjeli
mjesta. Doista se inilo da nije na to zaboravio, pa je mahnuo orgu-ljakome pomoniku, a
ovaj je, smijuljei se, donio malu klupicu, stavio ju na Ohngeltovo mjesto za stajanje,
podignuo na nju maloga ovjeka, pa je on sada, mogavi vidjeti i biti vien, uivao u istim
prednostima kao i rastom najvii tenori. Samo, takvo stajanje bilo je naporno i opasno, morao
je tono odravati ravnoteu i oblijevao gaje znoj pri pomisli da bi se mogao prevrnuti i
slomljenih se nogu sruiti meu djevojke postavljene uz ogradu jer orgu-ljaki je podij u
uskim, vrlo strmim terasama bio nagnut nadolje prema brodu crkve. No zauzvrat je imao
zadovoljstvo da iz tjeskobne blizine moe lijepoj Margret Dierlamm gledati u zatiljak. Kada
je pjevanje i cijela misa bila gotova osjeao se iscrpljeno i duboko je odahnuo kada su se vrata
otvorila i zazvonila crkvena zvona.
Iduega mu je dana Kircherpaulica prigovorila da njegovo umjetno povieno mjesto izgleda
veoma oholo i ini ga smijenim. Obeao je da se ubudue vie nee stidjeti svoga zdepastog
tijela, ali je iduega jutra na blagdan Uskrsa elio jo posljednji put upotrijebiti klupicu, ve i
radi toga da ne uvrijedi gospodina koji mu ju je ponudio. Nije se usudila upitati ga zar ne vidi
daje onaj klupicu donio samo zato da bi se s njim naalio. Vrtei glavom pustila mu
92
je na volju i u jednakoj mjeri bila ljuta zbog njegove gluposti koliko i ganuta njegovom
bezazlenou.
Na Uskrsnu nedjelju u crkvenom je zboru bilo jo za stupanj sveanije nego nedavno.
Izvoena je teka glazba i Ohngelt je odvano balansirao na svojoj klupici. No pred kraj
korala s uasom je primijetio da mu se ona pod nogama poinje tresti i klimati. Nije mogao
nita uiniti osim se umiriti i ako je mogue izbjei pad preko terase. To mu je i uspjelo i
umjesto skandala i nesree nije se dogodilo nita osim to se tenor Ohngelt uz tihu kripu
polako snizio i prestravljena lica, tonui, nestao iz vida. Dirigent, brod i galerija crkve i lijepi
zatiljak plavokose Margert jedno za drugim nestajalo mu je iz vidokruga, no on se ipak
neozlijeen prizemljio, a u crkvi osim kolega pjevaa, koji su se cerili, samo je dio muke
kolske mladei, koja je sjedila u blizini, primijetio taj dogaaj. Nad popritem njegova
ponienja, pobjedonosno kliui, razlijegao se uskrsni koral lijepe umjetnosti.
Kada je praen zavrnim orguljanjem puk napustio crkvu, zbor je ostao zajedno na svojoj
tribini, jo malo avrljajui jer su sutra, na Uskrsni ponedjeljak, kao i svake godine trebali
poi na sveani izlet. Od toga izleta Andreas Ohngelt od samoga je poetka mnogo oekivao.
Sada je ak skupio hrabrosti upitati gospoicu Dierlamm kani li i ona ii i to je pitanje
prevalio preko usta bez mnogo muke.
93
"Da, naravno da u ii", rekla je mirno lijepa djevojka, a zatim dodala: "Inae, niste li se
maloprije ozlijedili?" Pritom se tako zagrcnula od suzdrana smijeha da se udaljila, ne
ekajui odgovor. U istom trenutku prema njemu je pogledala Paulica suutnim i ozbiljnim
pogledom koji je jo pojaao Ohngeltovu zbunjenost. Njegova na trenutak razbuktala hrabrost
jednako se brzo ponovno ugasila; da o izletu prije toga nije razgovarao s mamom i daju nije
ve pozvao da im se pridrui, sada bi najradije bio odustao od izleta, od zbora i od svih svojih
nada.
Uskrsni je ponedjeljak bio modar i sunan, a u dva sata gotovo svi lanovi pjevakoga zbora s
ponekim gostima i roacima okupili su se iznad grada u drvoredu aria. Ohngelt je poveo
majku. Veer uoi bio joj je priznao da je zaljubljen u Margret i da, dodue, gaji slabane
nade, no da od majine potpore i popodnevnoga izleta ipak jo poneto oekuje. Koliko god je
svom djeaku nastojala priutiti najbolje, ipak joj se Margret inila premladom i odve
zgodnom za njega. Moglo se barem pokuati; najvanije je bilo da Andreas uskoro dobije
enu, ve i zbog same trgovine.
Poli su bez pjesme jer je uspon po umskome putu bio prilino strm i naporan. Gospoda je
Ohngelt unato tomu nala jo dovoljno pribranosti i daha da svom sinu ozbiljno utuvi u
glavu jo posljednja pravila ponaanja tijekom iduih sati, a zatim je
94
s gospodom Dierlamm zapodjenula veseo razgovor. Margretina majka, muei se da na
usponu uz brijeg sauva i neto zraka za najnunije odgovore, mogla je uti itav niz ugodnih
i zanimljivih stvari. Gospoda Ohngelt poela je s predivnim vremenom, zatim prela na
hvaljenje crkvene glazbe, odavanje priznanja krepkosti gospode Dierlamm i divljenje
Margretinoj ljetnoj opravi, malo se zadrala na toj temi, a onda napokon stala opisivati
zauujui uspon koji je posljednjih godina doivjela trgovina rubeninom njezine urjakinje.
Gospodi Dierlamm nije preostalo drugo doli da pohvali mladoga Ohn-gelta koji pokazuje tako
mnogo ukusa i trgovakih sposobnosti to je njezin mu primijetio i priznao jo prije mnogo
godina u vrijeme Andreasova naukovanja. Tako polaskana, ushiena je majka odgovorila
napola uzdahnuvi. Doista, rekla je, Andreas je vrijedan i daleko e dogurati, a i krasna
trgovina tek to nije njegovo vlasnitvo, no alosna je ta njegova plahost pred enama. S
njegove strane ne nedostaje ni volje ni vrlina poeljnih za vjenanje, ali mu nedostaje
samopouzdanja i poduzetnosti.
Gospoda Dierlamm sada je stala tjeiti zabrinutu majku i premda joj nije bilo ni na kraj
pameti pomisliti na svoju ker, uvjeravala ju je da bi veza s Andreasom svakoj neudanoj keri
u ovome gradu mogla biti samo dobrodola. Te je rijei gospoda Ohngelt upijala kao med.
95
U meuvremenu je Margret daleko odmakla s drugim mladim ljudima iz drutva, a tome
malenom krugu najmlaih i najveselijih pridruio se i Ohn-gelt premda ih je svojim kratkim
nogama tekom mukom sustizao.
I opet su prema njemu svi bili iznimno ljubazni jer je za te aljivce straljivi ovjeuljak
zaljubljenih oiju bio kao naruen. I lijepa je Margret u tome sudjelovala i svoga oboavatelja
prividnom ozbiljnou sve vie i vie uvlaila u razgovor, pa se on od sretna uzbuenja i
progutanih dijelova reenica sav zaario.
No uitak nije dugo potrajao. Postupno je siroe ipak primijetilo da mu se iza leda smiju, a
premda je to znao podnositi ipak se snudio i ponovno izgubio nadu. Ipak se trudio da se to na
njemu to manje primijeti. Razdraganost onih mladih ljudi rasla je svakih etvrt sata, a on se
usiljeno smijao zajedno s njima to veim grohotom to je jasnije uoavao da su sve ale i
aluzije bile smiljene na njegov raun. Napokon je najdrskiji medu mladiima, neki visoki
ljekarski pomonik, zadirkivan]a okonao vrlo grubom alom.
Upravo su prolazili pokraj nekog lijepog starog hrasta i ljekarnik se ponudi da e pokuati
rukama dohvatiti najniu granu visokoga drveta. Postavio se i nekoliko puta skoio u visinu,
ali nije bilo dovoljno, pa su ga gledatelji, stojei uokolo u polukrugu,
96
poeli ismijavati. Tada mu pade na pamet da s pomou ale povrati poljuljanu ast, a drugoga
da iz-vrgne ruglu. Iznenada zgrabi maloga Ohngelta oko struka, podigne ga u visinu, traei
od njega da uhvati granu i za nju se dri. Zateeni Ohngelt bio je bijesan i zasigurno ne bi na
to pristao da se u svom tekom poloaju nije bojao pada. Stoga je zgrabio granu i za nju se
grevito uhvatio; no im je njegov nosa to primijetio, on ga pusti, pa je Ohngelt sada,
okruen smijehom mladei, bespomono visio visoko na grani, koprcajui se nogama i
bijesno viui.
"Dolje!" vikao je estoko. "Da ste me odmah spustili!"
Glas mu je pucao i osjeao se posve unitenim i vjeno osramoenim. No ljekarnik mu je
rekao da se prvo mora iskupiti i svi to stadoe buno odobravati.
"Morate se iskupiti", povikala je i Margret Dierlamm.
Tomu se ipak nije mogao oduprijeti.
"Dobro, dobro", povikao je, "samo brzo!"
Njegov muitelj sada odri kratak govor, spomenuvi daje gospodin Ohngelt ve tri tjedna
lan crkvenoga zbora, a da ga jo nitko nije uo pjevati. A sada ga se ne moe osloboditi iz
njegova visokog i opasnog poloaja prije nego ovom skupu otpjeva pjesmu.
Tek to je zavrio, Andreas ve zapjeva jer je osjeao da ga izdaje snaga. Napola jecajui
pjevao
97
je: "Sjea li se onog sata" - i jo nije zavrio ni prvu kiticu, a ve je morao ispustiti granu te
se krik-nuvi stropotao na tlo. No sad su se svi uplaili jer da je slomio nogu sigurno bi ga svi
s kajanjem sa-alijevali. Meutim, on se, dodue, blijed, ali neozlijeen ponovno ustane,
pokupi svoj eir, koji je leao pokraj njega u mahovini, briljivo ga stavi na glavu i utke
krene natrag - istim onim putom kojim su doli. Iza prvoga zavoja sjeo je uz rub ceste,
pokuavajui se odmoriti.
Tu ga je naao ljekarnik koji se neiste savjesti za njim douljao. Zamolio ga je za oprost, ali
nije dobio odgovor.
"Doista mi je veoma ao", rekao je jo jednom moleivo, "zasigurno nisam mislio nita loe.
Molim vas, oprostite mi i pridruite nam se opet!"
"Sve je u redu", rekao je Ohngelt odmahujui rukom, a ljekarnik se nezadovoljan udaljio.
Malo poslije polako je pristigao i drugi dio drutva sa starijim ljudima i dvjema majkama.
Ohngelt je priao majci i rekao:
"Hou kui."
"Kui? Ali zato? Zar se neto dogodilo?"
"Nije. Ali nema svrhe, sada to pouzdano znam."
"Je li? Zar si dobio koaricu?"
"Ne. Ali znam..."
Prekinula ga je i povela sa sobom.
"Ne izvodi sada gluposti! Ii e s nama i sve
98
e biti dobro. Kada budemo pili kavu posjest u te pokraj Margret, pazi."
Potiteno je zavrtio glavom, ali je posluao i poao s njima. Kircherpaulica je pokuala s njim
zapoeti razgovor, ali je morala odustati jer je on utke zurio ravno preda se lica tako
razdraena i ogorena kakvo u njega jo nitko nije vidio.
Nakon pola sata drutvo je stiglo do odredita izleta, nekog zaselka u umi ija je gostionica
bila poznata po dobroj kavi i u blizini kojega su se nalazile ruevine dvorca vitezova
pljakaa. U vrtu gostionice, ve odavno pristigla mlade zabavljala se ivahnim igrama. Sada
su iz kue iznijeti i spojeni stolovi, mladi su donijeli stolice i klupe; prostrti su isti stolnjaci i
postavljen pribor za jelo te narueni pladnjevi sa alicama, vrevima, tanjurima i pecivom.
Gospoda Ohngelt doista je uspjela sina posjesti uz Margret. On, meutim, nije koristio tu
prednost, ve je neutjeno zurio preda se u osjeaju svoje nesree, odsutno mijeao liicom
kavu koja se hladila i tvrdoglavo utio usprkos svim pogledima koje mu je majka upuivala.
Poslije druge alice predvodnici mladih odlue poi u etnju do ruevine dvorca i ondje se
igrati. Mlado buno drutvo ustalo se od stola zajedno s djevojkama. I Margret se ustala i
pritom Ohngeltu, koji se obeshrabreno nije micao s mjesta, predala svoju lijepu biserima
protkanu torbicu govorei:
99
"Molim vas dobro mi na nju pazite, gospodine Ohngelt, mi se idemo igrati." Kimnuo je i to
uzeo. Okrutna jasnoa kojom je ona podrazumijevala da e on ostati sa starijima i da nee
sudjelovati u igrama vie ga nije udila. udilo ga je jo samo to sve to otpoetka nije
primjeivao, tu neobinu ljubaznost na probama, onu priu s klupicom i sve ostalo.
Kada su mladi otili, a oni koji su ostali nastavili piti kavu i raspredati razgovore, Ohngelt je
neprimjetno nestao od stola i iza vrta, preko polja krenuo u umu. Lijepa torbica koju je nosio
u ruci veselo se ljeskala na suncu. Zastao je ispred svjeeg panja. Izvukao je rupi, rasprostro
ga preko jo svijetloga, vlanog drveta i sjeo. Zatim je glavu podboio na ruke i utonuo u
alobne misli, a kada mu je pogled ponovno pao na arenu torbicu i istodobno zapuhom vjetra
do njega doprli povici i radosni poklici onoga drutva, on jo dublje pognu teku glavu i stade
neujno i djetinje plakati.
Ostao je tako sjediti otprilike jedan sat. Oi su mu bile ponovno suhe i uzrujanost se
rasplinula, no alobnosti svoga stanja i beznadnosti svojih stremljenja sada je bio svjesniji
nego prije. Tada zau kako prema njemu ide netko laka koraka, kako uti oprava, i prije nego
je uspio skoiti sa sjedala pokraj njega je stajala Paula Kircher.
"Sasvim sami?" upitala je alei se. Kako nije odgovorio, a ona ga paljivije pogleda,
najednom se
uozbilji i enski dobroudno upita: "to vam je? Je li vam se dogodila kakva nesrea?"
"Ne", rekao je Ohngelt tiho, ne traei nikakve fraze. "Ne. Samo sam uvidio da se ne uklapam
medu ljude. I bio sam njihovo ruglo."
"No, nee biti ba tako loe..."
"Jest, upravo je tako. Bio sam im ruglo, a osobito djevojkama medu njima. I to zato to sam
bio dobroudan i iskren. Imali ste pravo, nisam trebao doi u zbor."
"Moete se ispisati i sve e se opet popraviti."
"Ispisati se mogu i to u to prije uiniti. No time se jo dugo nee sve popraviti."
"A zato ne?"
"Jer sam postao predmetom njihove poruge. I jer sada sasvim sigurno nijedna vie..."
Gotovo ga je svladalo jecanje. Ona ljubazno upita:
"... i jer sada vie nijedna...?"
Drhtavim glasom nastavio je: "Jer me sada sasvim sigurno nijedna djevojka vie ne cijeni i ne
eli me shvatiti ozbiljno."
"Gospodine Ohngelt", rekla je Paulica polako, "niste li sada nepravedni? Ili pak mislite da vas
ja ne cijenim i ne shvaam ozbiljno?"
"Da, istina. Vjerujem da me vi cijenite. Ali to nije to."
"Da, a to je onda?"
100
101
"O, Boe, o tome uope ne bih trebao govoriti. No izluuje me pomisao daje svakomu bolje
nego meni, a i ja sam ovjek, zar ne? Ali za mene - za mene se - za mene se nijedna ne eli
udati!"
Nastade dua stanka. Zatim Paulica ponovno zapoe:
"A, jeste li ve neku pitali eli li ili ne?"
"Pitao! Ne, to nisam. A i emu? Unaprijed znam da nijedna ne eli."
"Ta onda zahtijevajte da djevojke dou k vama i kau: ah, gospodine Ohngelt, oprostite, ali ja
bih tako strano htjela da me vi oenite! E, toga ete se doista naekati."
"Toga sam svjestan", uzdahne Andreas. "Znate ve to mislim, gospoice Paulice. Kada bih
znao da mije neka djevojka sklona i da bi me imalo moe podnijeti, ja bih..."
"Vi biste moda bili tako milostivi i namignuli joj ili ju pozvali kaiprstom! Dragi Boe, ta vi
ste... vi ste..."
Rekavi to otrala je, ali ne sa smijehom, ve sa suzama u oima. Ohngelt to nije mogao
vidjeti, ali je u njezinu glasu i bijegu primijetio neto neobino, pa potri za njom, a kada ju je
sustigao i kad oboje nisu vie nalazili rijei, oni se najednom zagr-lie i poljubie. I tako se
Ohngelt zaruio.
Kada se sa svojom zarunicom postieno, a ipak hrabro ruku pod ruku, vratio u vrt gostionice
svi su
102
ve bili spremni za polazak i ekali samo jo njih dvoje. U opem meteu, uenju, vrenju
glavom i estitanju istupi pred Ohngelta lijepa Margret i upita: "No, a gdje ste ostavili moju
torbicu?"
Zarunik joj zaprepateno odgovori i pojuri natrag u umu, a Paulica za njim. Na mjestu na
kojem je onako dugo sjedio i plakao, u smeem liu leala je svjetlucava torbica, a zarunica
ree: "Dobro je da smo se ovamo vratili. Tu je i tvoj rupi."
(1908.)
103
Grad
"TVJ
li apredujemo!" uzviknuo je inenjer kada je novom, juer poloenom eljeznikom prugom
stigao ve drugi vlak krcat ljudima, ugljenom, oruem i namirnicama. Prerija se tiho arila na
utome suncu, a na obzorju je u modroj omaglici stajalo visoko umovito gorje. Divlji psi i
zaueni prerijski bivoli gledali su kako se u pustoi iznova zahuktava posao i vreva, kako na
zelenoj zemlji nastaju mrlje ugljena i pepela i papira i lima. Prva je blanja zapi-tala
preplaenim krajem, zagrmio je prvi prasak puke odjekujui u gorju, pod ustrim je udarcima
ekia ciliknuo prvi nakovanj. Nastala je kua od lima, a drugoga dana ijedna od drveta, i jo
druge, svakoga dana nove, a uskoro i kamene. Divlji su se psi i bivoli udaljili, zemlja je
postala pitoma i plodna, ve prvoga proljea zanjihale su se ravnice pune zelenih usjeva, iz
njih su strila seoska imanja, staje i upe, a ceste su proarale divljinu.
Dovrenje i otvoren eljezniki kolodvor, a upravne zgrade, banka i jo nekoliko samo koji
mjesec mladih sestrinskih gradova niknuli su u blizini. Stizali su radnici iz cijeloga svijeta,
seljaci i graani,
105
trgovci i odvjetnici, propovjednici i uitelji, osnovana je kola, tri vjerske zajednice, dvoje
novine. Na zapa- | du su otkrivena nalazita nafte i veliko je blagostanje ulo u mladi grad.
Prola jo godina dana i pojavili su se depari, svodnici, provalnici, robna kua, savez
protivnika alkohola, neki pariki kroja i bavarska pivnica. Konkurencija susjednih gradova
ubrzala je tempo. Nita vie nije nedostajalo, od predizbomoga govora do trajka, od kina do
spiritistikoga drutva. U gradu se moglo nabaviti francusko vino, norveke haringe,
talijanske kobasice, engleske tkanine, ruski kavijar. U | mjesto su na gostovanjima ve stizali i
drugorazredni pjevai, plesai i glazbenici.
A polako je stizala i kultura. Grad koji je isprva bio samo u osnivanju, poeo se pretvarati u
zaviaj. Tu je postojao i poseban nain pozdravljanja i kima- | nj a prilikom susreta koji se
blago i njeno razlikovao od naina koji su vladali u drugim gradovima. Mukarci koji su
sudjelovali u osnutku grada bili su po- | tovani i omiljeni i zraili nekim sitnim plemstvom. |
Stasao je mlad narataj i njemu se grad inio poput nekog starog, gotovo ve vjekovnog
zaviaja. Doba kada je ovdje odjeknuo prvi udarac ekia, kada se dogodilo prvo ubojstvo,
kada je odrano prvo bogosluje i kada su tiskane prve novine, lealo je daleko f u prolosti,
bilo je ve povijest.
Grad se prometnuo u vladara susjednih gradova i glavni grad velikoga kotara. Uz iroke,
vesele ulice |
106
u kojima su neko pokraj hrpa pepela i lokvi stajale prve daare i kolibe od valovita lima,
sada su se ozbiljno i dostojanstveno uzdizale slubene zgrade i banke, kazalita i crkve.
Studenti su se gegali prema sveuilitu i knjinici, bolnika su kola tiho vozila prema
klinikama, kola nekog zastupnika ljudi su primjeivali i pozdravljali; u dvadeset ogromnih
kolskih zgrada od kamena i eljeza svake se godine pjesmom i predavanjima slavio dan
osnutka slavnoga grada. Nekadanju preriju prekrila su polja, tvornice, sela i ispresijecalo
dvadeset eljeznikih pruga, gorje se pribliilo gradu i brdskom se eljeznicom moglo stii u
samo srce njegovih klanaca. Tamo, ili daleko na moru, bogatai su imali svoje ljetnikovce.
Potres je, stotinu godina nakon njegova osnutka, grad do temelja sravnio sa zemljom. No on
se ponovno uzdignuo, a sve drveno sada je postalo kameno, sve maleno veliko, sve usko
iroko. eljezniki je kolodvor bio najvei u zemlji, burza najvea u tom dijelu svijeta,
arhitekti i umjetnici ukrasili su pomlaeni grad javnim zgradama, povrinama, zdencima,
spomenicima. Tijekom toga novog stoljea grad je doao na glas kao najljepi i najbogatiji u
zemlji i postao znamenitost. Politiari i arhitekti, tehniari i gradonaelnici stranih gradova
dolazili su prouavati zgrade, vodovode, upravu i druge ustanove i postrojenja slavnoga
grada. Nekako u ono vrijeme poela je izgradnja nove gradske vijenice, jedne od najveih
107
i najljepih zgrada na svijetu, a kako se to doba poetka bogaenja i gradskoga ponosa sretno
poklopilo s usponom opega ukusa, napose graditeljstva i kiparstva, taj grad, koji je hitro
nicao, postao je obi-jesno i dopadljivo udo ljudskih ruku. Sredinju etvrt, u kojoj su zgrade
bez iznimke bile sagraene od plemenita, svijetlosiva kamena, opasao je irok zeleni pojas
predivnih perivoja, a s druge strane toga prstena irili su se nizovi ulica i kua, gubei se
polako u daljini i seoskome krajoliku. Veoma posjeen i silno cijenjen bio je golemi muzej u
ijih je stotinu dvorana, dvorita i sala bila prikazana povijest grada od njegova nastanka sve
do najnovijega razvoja. Prvo, ogromno predvorje muzeja prikazivalo je nekadanju preriju s
lijepo odnjegovanim biljkama i ivotinjama i tonim modelima najranijih siromanih
nastamba, ulica i ustanova. Tu se etala mlade toga grada i promatrala tijek njegove
povijesti, od atora i daare, od prve neravne pruge do bljetavila velegradskih ulica. I na tim
su primjerima, uz vodstvo i pouku svojih nastavnika, uili razumijevati divne zakone razvoja i
napretka po kojima iz gruboga nastaje profinjeno, iz ivotinje ovjek, iz divljaka obrazovan
ovjek, iz oskudice obilje, iz prirode kultura.
U iduem stoljeu grad je dosegnuo vrhunac svoga sjaja koji se oitovao u obilju bogatstva i
sve brem rastu sve dok krvava revolucija niih stalea nije tomu stala na kraj. Svjetina je
poela s paleom
108
brojnih velikih naftnih postrojenja, udaljenih tek nekoliko milja od grada, tako daje velik dio
zemlje zajedno s tvornicama, imanjima i selima dijelom izgorio, dijelom opustio. I sam grad
je dodue doivio razna krvoprolia i strahote, ali je opstao, pa se tijekom trijeznih desetljea
iznova polako opravljao, no nikada vie nije dostigao nekadanju poletnost ivota i gradnje.
Tijekom njegovih tekih vremena s onu je stranu svjetskih mora najednom procvjetala neka
daleka zemlja koja je ito i eljezo, srebro i druga blaga isporuivala tako obilno kako moe
samo neis-crpljeno tlo koje je jo voljno davati. Nova je zemlja snano privukla neiskoritene
snage, stremljenja i elje staroga svijeta, pa su tamo preko noi iz zemlje niknuli gradovi,
ieznule ume, ukroeni vodopadi. Lijepi je grad polako stao siromaki. Vie nije bio srce i
mozak jednoga svijeta, ni trite i burza mnogih zemalja. Morao se zadovoljiti time da se
odri na ivotu i da u graji novih vremena posvema ne izblijedi. Besposleni ljudi, ako se nisu
otisnuli u daleki novi svijet, nisu vie imali to za graditi i osvajati, a tek malo vie za trgovati
i zaraivati. Umjesto toga, u sada ostarjelom kulturnom tlu klijao je duhovni ivot, iz
utihnuloga grada potekli su uenjaci i umjetnici, slikari i pjesnici. Potomci onih koji su na
neko mladome tlu izgradili prve kue, nasmijeeno su ivjeli svoje dane u tihom, kasnom
procvatu duhovnih uitaka i stremljenja, slikali sjetnu
109
rasko starih vrtova obraslih mahovinom s njihovim statuama koje trunu i njihovim zelenim
vodama i njenim su stihovima pjevali o dalekoj vrevi davnoga junakog doba ili o tihom
sanjarenju umornih ljudi u starim palaama.
Tako su se ime i slava toga grada jo jednom pronijeli svijetom. Ako su vani narode potresali
ratovi i zaokupljali veliki poslovi, ovdje se znalo da u mukloj osami vlada mir i da jo uvijek
lagano tinja , sjaj prohujalih vremena: tihe ulice natkrivene proc- | vjetalim granama, zubom
vremena obojena proelja 1 monih graevina koje sanjare ponad mirnih trgova, mahovinom
obrasli zdenci u kojima grgolji glazba razigranih voda.
Nekoliko stoljea stari je usnuli grad mlaemu svijetu bio asno i voljeno mjesto o kojem su
pjesni- | ci pjevali, a zaljubljeni ga posjeivali. No ivot ov- j jeanstva sve je silovitije teio
prema nekim drugim predjelima Zemlje. U samome gradu potomci domaih obitelji poeli su
izumirati ili propadati. I posljednji je duhovni procvat ve davno dosegnuo svoj cilj, a
preostalo je samo tkivo koje trune. Manji susjedni gradovi odavno su posve ieznuli,
pretvorivi se u tihe gomile ruevina koje su katkad posjeivali inozemni slikari i turisti, a
katkad u njima stanovali bohemi i odbjegli zloinci.
Nakon jednoga potresa, koji je potedio sam grad, rijeni se tok pomaknuo, pa se jedan dio
opustjele
110
zemlje pretvorio u movaru, a drugi presuio. A sa gora, na kojima su se raspadali ostaci
prastarih kamenih mostova i ladanjskih kua, polako se sputala uma, drevna uma. Vidjela
je kako taj prostrani kraj lei pust i polako gaje, komad po komad, stala uvlaiti u svoje zeleno
okrilje, pa bi ovdje neku movaru natkrilila aputavim zelenilom, ondje neku morenu
mladom, ilavom cmogoricom.
U gradu na posljetku vie nisu obitavali graani, ve jo samo protuhe, zla, divlja svjetina
koja je sklonite nala u naherenim, ruevnim palaama iz bivih vremena i u nekadanjim
vrtovima i ulicama napasala mrave koze. I ti posljednji itelji postupno su izumrli u
bolestima i gluposti, a otkako se pretvorio u movaru, cijelim je krajem zavladala groznica i
pusto.
Ostaci stare vijenice, koja je neko bila ponos svoga vremena, stajali su jo uvijek visoki i
silni, opjevani u pjesmama na svim jezicima i izvorite bezbrojnih saga susjednih naroda iji
su gradovi takoer odavno zaputeni i ija se kultura izopaila. U djejim jezovitim priama i
sjetnim pastirskim pjesmama jo su sablasno izranjala, izobliena i iskrivljena, imena grada i
negdanje raskoi, a uenjaci iz dalekih naroda, ije je vrijeme sada bilo u procvatu, stizali su
povremeno na pogibeljnim istraivakim putovanjima u ruevne gradove o ijim su tajnama
kolarci iz dalekih zemalja nezasitno raspredali. Govorilo se
111
I
da tamo postoje ulazna vrata od istoga zlata i grobovi puni dragoga kamenja i da divlja
nomadska plemena toga kraja navodno uvaju iz starih bajkovitih vremena davno nestale
ostatke nekog tisuljetnog arobnjatva.
No uma se nastavila sputati s planina u nizinu, jezera i rijeke su nastajale i iezavale, a
uma je napredovala i postupno zahvatila i prekrila cijelu zemlju, ostatke starih ulinih zidina,
palaa, hramova, muzeja, a lisica i kuna, vuk i medvjed napuili su pusto.
Iznad jedne uruene palae, od koje nije ostalo ni kamena na kamenu, stajao je mlad bor koji
je jo prije godinu dana bio prvi glasnik i prethodnica na-rastajue ume. No sada je ve i on
gledao daleko ispred sebe u mlado raslinje.
"Napredujemo!" uzviknula je una kljucajui po stablu i zadovoljno pogledala rastuu umu i
prei vni, zeleni napredak na Zemlji.
(1910.)
112
Kako je skonao doktor Knolge
G
Tospodin doktor Knolge, bivi gimnazijski profesor koji se, rano otiavi u mirovinu,
posvetio privatnim filolokim studijama, zasigurno nikada ne bi doao u vezu s
vegetarijancima i vegetarijanstvom da ga sklonost gubitku daha i reumatizmima neko nije
prisilila na vegetarijansku dijetu. Uspjeh je bio toliko izniman da je taj privatni uenjak otada
svake godine po nekoliko mjeseci provodio u nekom od vegetarijanskih ljeilita ili pansiona,
obino na jugu, i tako se usprkos svojoj nesklonosti svemu neobinomu i udnomu poeo
druiti s krugovima i pojedincima koji mu nisu odgovarali i ije rijetke, a ponekad i
neizbjene posjete u domovini nimalo nije volio.
Mnoge je godine doktor Knolge doba proljea i ranoga ljeta, pa ak i jesenske mjesece
provodio u nekom od brojnih simpatinih pansiona za vegetarijance na obali june Francuske
ili na Lago Maggi-ore. Na tim mjestima upoznao je svakakve ljude i na tota se naviknuo, na
hodanje bosih nogu i dugokose apostole, na fanatike posta i vegetarijanske gurmane.
113
Medu ovima posljednjima stekao je brojne prijatelje, a on sam, kojemu je bolest sve vie
zabranjivala konzumiranje tekih jela, prometnuo se u skromna sladokusca na podruju
povra i voa. Nipoto nije bio zadovoljan svakom salatom od endivije i nikada ne bi pojeo
kalifornijsku naranu mislei daje talijanska. Inae je malo mario za vegetarijanstvo: za njega
je ono bilo samo terapijsko sredstvo i u najboljem sluaju tek povremeno se zanimao za sve
one famozne jezine novotvorine na tom podruju koje su mu kao filologu bile udnovate. Tu
je bilo vegetarijanaca, vegetarista, vegetabilista, frugivora te takozvanih "istih"
vegetarijanaca, koji su jeli samo nekuhano, i onih "mjeovitih"!
Sam doktor pripadao je, u skladu s jezinom praksom onih upuenih, u "mjeovite"
vegetarijance jer nije jeo samo voe i nekuhano ve i kuhano povre, pa ak i jela od mlijeka i
jaja. Pritom mu nije promaklo da su se nad tim ponajvie zgraali "isti" vegetarijanci
strogoga reda. No on se drao podalje od fanatinih vjerskih raspri te brae i svoju je
pripadnost klasi "mjeovitih" pokazivao samo inom, dok su se mnogi kolege, napose
Austrijanci, na posjetnicama diili svojim staleom.
Kao to rekosmo, Knolge se nije odve uklapao medu te ljude. Ve i svojim dobroudnim,
rumenim licem i irokim stasom posvema se razlikovao od veine suhonjavih pripadnika
brae istoga vegetarijanstva,
114
to asketski izgledaju, a nerijetko se fantastino odijevaju, od kojih su neki pustili kosu preko
ramena, a svaki je kroz ivot iao kao fanatik, sljedbenik i muenik svoga posebnoga ideala.
Knolge je bio jezikoslovac i domoljub i nije dijelio iste misli o ovjeanstvu ni ideje o
socijalnim reformama niti udni nain ivota svojih drugova vegetarijanaca. Izgledao je tako
da mu je na kolodvorima i pristanitima u Locarnu ili Pallanzi osoblje svjetskih hotela, koje je
inae izdaleka njuilo svakog "kupusnog apostola", s punim povjerenjem preporuivalo svoje
restorane i ostajalo u udu kada bi ovjek tako pristala izgleda svoj koveg predao nosau
Thalvsije ili Ceresa ili vodiu magaraca pansiona Monte Verita.
Usprkos tomu, s vremenom se sasvim dobro osjeao u stranoj mu sredini. Bio je optimist,
gotovo umjetnik ivljenja, i medu biljojedima svih zemalja koji su posjeivali ta mjesta,
napose medu Francuzima, postupno je pronalazio pokojeg miroljubivog prijatelja rumenih
obraza uz kojega je u ugodnom razgovoru za stolom neometano mogao pojesti svoju mladu
salatu i svoju breskvu, a da mu pritom neki fanatik strogoga reda ne prigovara zbog
"mjeovitog" vegetarijanstva ili neki riojedni budist zbog religiozne ravnodunosti.
Dogodilo se daje doktor Knolge najprije iz novina, a zatim iz obavijesti koje su mu izravno
stizale iz kruga poznanika, saznao za veliki osnutak
115
Meunarodnoga vegetarijanskog drutva koje je u Maloj Aziji kupilo golemo zemljite i svu
brau pozivalo da se uz najumjerenije cijene tamo privremeno smjeste tijekom posjeta ili
trajno nastane. Bio je to pothvat one idealistike skupine njemakih, nizozemskih i austrijskih
biljojeda ija su nastojanja predstavljala svojevrstan vegetarijanski cionizam i teila da
pristaama i sljedbenicima svoje vjere priskrbe vlastitu zemlju s vlastitom upravom bilo gdje
na svijetu gdje postoje onakvi idealno prirodni uvjeti ivota kakve su zamiljali. Poetak
svega bilo je taj osnutak u Maloj Aziji. Njihovi pozivi bili su upueni "svim prijateljima
vegetarijanskoga i vegetabilisti-koga naina ivota, nudizma i ivotne reforme", i toliko su
mnogo obeavali i tako lijepo zvuali da se ni gospodin Knolge nije uspio othrvati eznutljivu
zovu iz raja i za iduu se jesen predbiljeio kao tamonji gost.
Zemlja je navodno u obilju davala fantastino meko povre i voe, kuhinjom glavne kue
upravljao je autor "Putova u raj", a osobito se ugodnom mnogima uinila okolnost da e se
tamo moi ivjeti u miru i bez poruge zlobnoga svijeta. Svaka vrsta vegetarijanstva i tenje za
reformom odijevanja bila je doputena i nije postojala nikakva zabrana osim uivanja u mesu
i alkoholu.
Iz svih dijelova svijeta pristizali su odbjegli udaci, dijelom da bi tamo u Maloj Aziji napokon
116
pronali mir i uitak u ivotu primjerenom njihovoj naravi, a dijelom da bi od mnotva, koje
se tamo slijevalo u udnji za zdravljem, izvukli korist i zaradu. Stizali su odbjegli sveenici i
uitelji sviju crkva, lani hinduisti, okultisti, uitelji jezika, maseri, mag-netopati, arobnjaci,
zdravomolitelji. Cijeli taj mali svijet ekscentrinih pojedinaca nije se toliko sastojao od
prevaranata i zlih ljudi koliko od bezazlenih sitnih varalica; jer tu se nije moglo osobito
okoristiti, veina i nije traila nita drugo doli najosnovnije za ivot, a to u zemljama juga
biljojedima nije nimalo skupo.
Ti ljudi to su u Europi i Americi negdje zastranili, veinom su kao jedini porok sa sobom
nosili onu mnogim vegetarijancima svojstvenu neradi-nost. Nisu eljeli zlato i uitak, mo i
zadovoljstvo ve prije svega skroman ivot bez rada i gnjavae. Mnogi je od njih nekoliko
puta propjeaio cijelu Europu kao skroman pokuar kod imunih sumi-ljenika ili kao
prorok-propovjednik ili kao nadrili-jenik, i Knolge je pri dolasku u Quissianu naao mnoge
stare znance koji su ga katkad u Leipzigu posjeivali kao bezazleni prosjaci.
No najvie je susretao velikane i junake iz svih tabora vegetarijanstva. Preplanuli mukarci
valovitih dugih kosa i brada koraali su, starozavjetno, u bijelim burnusima i sandalama, drugi
pak nosili sportsku odjeu od svijetloga platna. Neki dostojanstvenici
117
hodali su goli tek s pregaama od likova pletiva koje su sami izraivali. Nastale su skupine,
pa ak i organizirane udruge, na jednom su se mjestu sastajali frugivori, na drugome asketski
isposnici, na treem teozofi ili tovatelji Svjetla. Oboavatelji amerikoga proroka Davisa
podigli su hram, a jedna je dvorana sluila misama neosvedenborgista.
U toj udnovatoj guvi kretao se doktor Knolge isprva pomalo zbunjen. Posjeivao je
predavanja bivega badenskoga uitelja po imenu Klauber koji je na istom alemanskom
dijalektu pouavao narode ovoga planeta o dogaajima u zemlji Atlantidi, i divio se joginu
Vishinandi, koji se zapravo zvao Beppo Cinari i dugogodinjim je trudom postigao da broj
otkucaja svoga srca svjesno moe smanjiti za otprilike treinu.
U Europi koja je egzistirala izmeu pojava gospodarskoga i politikoga ivota ta bi kolonija
ostavljala dojam umobolnice ili fantastine komedije. Ovdje, u Maloj Aziji, sve je izgledalo
prilino razumno i nimalo nemogue. Povremeno se vialo novopridolice kako ushieni
ispunjenjem svojih najdraih snova hodaju sablasno ozarenih lica ili sa svijetlom suzom
radosnicom u oku, nose cvijee u rukama i svakoga koga sretnu pozdravljaju cjelovom mira.
No ipak najuoljivija je bila skupina istih fru-givora. Oni su se odrekli hrama i doma i
organizacije bilo koje vrste i nisu pokazivali druge tenje doli
118
da postanu to prirodniji i, kako su govorili, "blii zemlji". Stanovali su pod vedrim nebom i
jeli samo ono to se moglo ubrati sa stabla ili grma. Beskrajno su prezirali sve druge
vegetarijance, a jedan od njih, doktoru Knolgeu u brk je skresao daje konzumacija rie i kruha
posve ista svinjarija kao i uivanje mesa te da izmeu takozvanoga vegetarijanca koji pije
mlijeko i bilo kojeg pijanca i rakijaa on ne vidi nikakvu razliku.
Medu frugivorima se isticao tovanja vrijedni brat Jonas, najdosljedniji i najuspjeniji
predstavnik toga smjera. On je, dodue, nosio pregau preko bokova, ali se ona jedva
razlikovala od njegova maljava smedeg tijela. ivio je u omanjem umarku po ijim se
granama kretao zamjetno hitrom spretno-u. Na rukama i nogama palci su mu krljali, a
cijelo to bie i njegov ivot predstavljali su najkosmatiji i najuspjeliji povratak prirodi kakav
se samo zamisliti moe. Neki rijetki podrugljivci medu sobom su ga zvali Gorila, no Jonas je
inae uivao divljenje i tovanje cijele provincije.
Veliki se "isti" vegetarijanac bio odrekao uporabe jezika. Kada bi braa i sestre razgovarale
na rubu njegova umarka, on bi katkada sjedio na grani do njihovih glava, ohrabrujui se cerio
ili negodujui smijao, no ni rijei ne bi izgovorio nastojei pokretima pokazati daje njegov
jezik onaj nepogreivi jezik prirode koji e jednom postati svjetskim jezikom
119
svih vegetarijanaca i ljudi prirode. Njegovi najblii prijatelji svakog su mu dana dolazili,
uivali u njegovoj podui u umijeu vakanja i tucanja oraha i sa strahopotovanjem
promatrali njegov napredak prema savrenstvu, no muila ih je briga da bi ga uskoro mogli
izgubiti jer e se on, vjerojatno u najskorije vrijeme, posve sjedinjen s prirodom, povui u
zaviajnu divljinu planina.
Neki zanesenjaci predloie da se tom udesnom biu, koje je dovrilo razvojni tijek ivota i
pronalo put natrag k vrelu ljudskoga postanka, odaju boanske poasti. No kada su jednoga
jutra u svitanje s tom nakanom zali u umarak i pjesmom zapoeli obred, slavljenik se
pojavio na svojoj omiljenoj velikoj grani, prezirno zavitlao po zraku razvezanom pregaom pa
svoje tovatelje stao gaati tvrdim eerima.
Taj Jonas Savreni, taj "Gorila", naemu je doktoru Knolgeu u dubini njegove skromne due
bio odbojan. Sve stoje ikada u svome srcu preutno osjeao protiv nastranosti
vegetarijanskoga svjetonazora i fanatinosti, to mu se sada u ovoj spodobi s uasom
suprotstavljalo i doimalo kao da se besramno ruga ak i njegovom vlastitom umjerenom
vegetarijanstvu. U grudima toga skromnoga privatnog uenjaka probudilo se povrijeeno
ljudsko dostojanstvo i on, koji je smireno i strpljivo podnosio tolike neistomiljenike, nije
mogao proi kraj boravita
120
Savrenoga, a da prema njemu ne osjeti mrnju i bijes. A Gorila koji je na svojoj grani s
ravnodujem promatrao svakovrsne istomiljenike, tovatelje i kritiare, prema tome je
ovjeku, iju je mrnju njegov instinkt dobro njuio, takoer osjeao sve veu ivotinjsku
ogorenost. Kad god je doktor prolazio, toga bi umskog svata odmjerio prijekorno
uvrijeenim pogledom na to je ovaj uzvraao keenjem zuba i ljutitim frktanjem.
Knolge je ve bio odluio iduega mjeseca napustiti provinciju i vratiti se u domovinu, kada
je jedne blistave noi punoga Mjeseca, skoro protiv volje, e-ui zaao u umarak. Sa sjetom
se prisjeao prolih vremena kada je jo neokrnjena zdravlja kao mesojed i obian ovjek
ivio medu svojima te u mislima na lijepe godine on stade nehotice zvidukati neku staru
pjesmicu iz studentskih dana.
Uto praskom iz bunja pred njega iskoi umski ovjek uznemiren i razbjenjen zvucima.
Prijetei se isprijei etau, mlatarajui nezgrapnom toljagom. No iznenaeni je doktor bio
toliko ogoren i srdit da se ne dade u bijeg, ve pomisli kako je kucnuo as kada se mora
obraunati sa svojim neprijateljem. Gnjevno se smijeei, on se nakloni i ree s toliko poruge
i uvrede u glasu, koliko je samo smogao: "Dopustite da se predstavim. Doktor Knolge."
Na to Gorila urliknuvi odbaci toljagu, nasrne na slabanoga doktora i u tren oka stranim ga
rukama
121
zadavi. Nali su ga ujutro. Neki su slutili to se zbilo, no nitko se nije usudio ita uiniti protiv
majmuna Jonasa koji je u umarku ravnoduno krkao orahe. Oni malobrojni prijatelji, koje je
stranac stekao tijekom boravka u raju, pokopali su ga u blizini i na grobu mu postavili
jednostavnu plou s kratkim natpisom: Dr. Knolge, mjeoviti vegetarijanac iz Njemake.
(1910.)
122
Pater Matthias
i\ a zavoju zelene rijeke, u samome sreditu breuljkastoga staroga grada, u sunano je
dopodne kasnoga ljeta stajao tihi samostan. Od grada odvojena vrtom visokih zidova, a od
isto tako velikoga i tihog samostana za redovnice odijeljena rijekom, tamna je iroka zgrada u
svome ugodnom dostojanstvu mirovala na zakrivljenoj obali i svojim brojnim mutnim
prozorskim staklima oholo promatrala izopaeno vrijeme. Iza njezinih leda, na osojnoj strani
breuljka, poboni se grad s crkvama, kapelama, kolegijima i kurijama uspinjao uzbrdo sve
do visoke katedrale; no preko puta, s onu stranu rijeke i osamljenoga samostana asnih
sestara, sjajno je sunce poivalo na strmome obronku ije su svijetle panjake tu i tamo
prekidali zlatnosmede svjetlucavi ljunani nasipi i glinita.
Uz otvoren prozor na drugome katu stajao je itajui Pater Matthias, mukarac plave brade u
najboljim godinama, koji je u samostanu i drugdje uivao ugled ljubazna, dobronamjerna i
vrlo cijenjena gospodina. No ispod povrine njegova ljepukasta lica i mirnoga pogleda titrala
je neka sjena preuenog
123
mraka i nereda koju su braa, ako bi ju primijetila, promatrala kao nekakav odjek duboke
mladalake melankolije koja je prije dvanaest godina nagnala patera u ovaj mirni samostan i
ve due vrijeme sve vie tonula, naizgled se pretvorivi u draestan duevni mir. No privid
vara, a Pater Matthias bio je jedini koji je znao skrivene uzroke te sjene.
Nakon estokih oluja burne mladosti jedan je brodolom toga neko strasnog ovjeka doveo u
samostan u kojemu je godine provodio u razarajuoj samozatajnosti i sjeti sve dok mu
strpljivo vrijeme i izvorno krepko zdravlje njegove naravi nisu donijeli zaborav i novu ivotnu
hrabrost. Postao je omiljen brat i pratio ga je dobar glas da posjeduje osobit dar kojim je na
misionarskim putovanjima i u pobonim kuama seoskih upa znao ganuti srca i otvoriti ruke,
pa bi se s takvih pohoda uvijek vraao u sretni samostan s bogatim berivima u gotovu novcu i
pravomonim legatima.
Taj glas bez sumnje je bio posve zasluen, no njegov sjaj i sjaj zveckavoga novca zaslijepilo
je duhovnike da bi u slici svoga dragog brata uoili i neke druge crte. Pater Matthias je, istina,
bio prevladao duevne oluje onoga mranoga mladalakog doba i ostavljao dojam smirena, ali
preteito vesela ovjeka ije su elje i misli ivjele u miru s njegovim dunostima; no pravi bi
poznavatelji due ipak morali primijetiti da je paterova ugodna dobrodunost stvarno
124
odraavala samo dio njegova unutranjeg stanja, poput lijepe krinke prekrivi mnoge skrivene
neravnine. Pater Matthias nije bio savren ovjek u ijim su grudima potonuli svi taloi
bivega ivota; tovie, s ozdravljenjem njegove due ozdravila je i ona stara, uroena sr
toga ovjeka i ve odavno je - premda drugim i suzdranim oima - ponovno sa silnom
udnjom zirkala prema svjetlucavu ivotu vanjskoga svijeta.
Recimo to bez okolianja: Pater je ve vie puta prekrio redovnike zavjete. Dodue,
protivilo se njegovoj istunskoj naravi da pod platem pobonosti trai svjetovne uitke, pa
svoju halju nikada nije ukaljao. No zato ju je, o emu nitko nita nije znao, ve vie puta
odloio kako bi ju sauvao istu te nakon izleta u svjetovne sfere ponovno odjenuo.
Pater Matthias imao je opasnu tajnu. Posjedovao je, skrivenu na sigurnu mjestu, udobnu, pae
elegantnu graansku odjeu zajedno s rubljem, eirom i nakitom, pa premda je devedeset i
devet od stotinu dana ivio posvema asno u redovnikoj halji i obavljanju svojih dunosti, u
mislima se kriom odve esto vraao u one rijetke, tajnovite dane koje je katkad provodio
kao svjetski ovjek medu svjetskim ljudima.
Taj dvostruki ivot, u ijoj ironiji pater nije mogao uivati zbog svoje odve estite udi,
titao mu je duu poput neispovjeena zloina. Da je on bio
125
lo, neradin i neomiljen pater, ve bi odavno bio skupio hrabrosti, priznao da je nedostojan
redovnike halje i stekao asnu slobodu. Ovako, meutim, bio je cijenjen i voljen i svojemu je
redu inio najvee usluge pored kojih bi mu se njegovi propusti katkada ak inili gotovo
oprostivima. Ugodno se osjeao u dui kada je, obavljajui astan posao, mogao raditi za
Crkvu i svoj red. Ugodno mu je bilo i kada je na zabranjenim stazama mogao udovoljiti
poudama svoje naravi i dugo potiskivanim eljama oduzeti bolni alac. No u dokonim satima
izmeu tih dviju aktivnosti u njegovu se dobroudnu pogledu javljala ona nemila sjena i tada
mu se dua, eljna sigurnosti, kolebala izmeu kajanja i prkosa, hrabrosti i straha, i as bi
svakomu od svoje subrae zavidio na njegovoj nevinosti, as svakom graaninu vani na
njegovoj slobodi.
Tako je i sada, neispunjen itanjem, sjedio uz prozor i esto dizao pogled s knjige zurei van.
Promatrajui dokona pogleda svijetli veseli obronak breuljka preko puta, ugledao je tamo
prijeko neobinu povorku ljudi koja se s brdske ceste sputala pjeakom stazom.
Bila su tamo etiri mukarca od kojih je jedan bio odjeven gotovo elegantno, a ostali otrcano i
jadno. Pred njima je iao andar u svjetlucavoj uniformi, a za njima jo dva andara.
Znatieljno promatrajui, pater je ubrzo prepoznao da su to bili osuenici koje
126
su s kolodvora najbliim putem vodili u okruni sud, kako je esto znao viati.
Obradovan prizorom koji mu je odveo misli, stao je promatrati pokunjenu skupinu, no u svom
skrivenom neraspoloenju nije mogao s time ne povezati svoja nezadovoljna razmiljanja.
Osjeao je, dodue, suut s tim jadnicima, od kojih je osobito jedan oborio glavu i svaki korak
inio krajnje nevoljko; pa ipak, mislio je, uope im i nije tako loe kako bi se dalo naslutiti iz
njihova trenutana stanja.
"Svaki od uhienika", mislio je, "udi za danom kada e biti otputen i ponovno slobodan. Ja,
pak, nemam pred sobom takvoga dana, ni blizu ni daleko, ve beskrajno udobno zatoenitvo
koje prekidaju tek rijetki ukradeni sati umiljene slobode. Neki od tih jadnih momaka mogao
bi me sada vidjeti kako ovdje sjedim i iskreno mi zavidjeti. No im opet budu slobodni i vrate
se u ivot, zavist e prestati, a mene e smatrati tek jadnikom koji dobro uhranjen sjedi iza
ljupke reetke."
I dok je jo tako zamiljen promatrao zatvorenike koje su vojnici odvodili, u sobu ude jedan
brat s obavijeu da ga gvardijan oekuje u svome uredu. On ga ljubazno pozdravi i na
uobiajen mu se nain zahvali, smijeei se ustane, vrati knjigu na mjesto, zagladi smei
rukav svoje halje, na kojem je u mrljama rdaste boje titrao odsjaj svjetlosti u vodi, i odmah se
svojim nepogreivo ljupko dostojanstvenim
127
korakom dugakim prohladnim hodnicima zaputi prema gvardijanu.
Gvardijan gaje doekao s odmjerenom srda-nou, ponudio mu da sjedne i zapoeo razgovor
o zlu vremenu, o prividnom smanjivanju kraljevstva Bojega na Zemlji i o sve veoj skupoi.
Pater Matthias, koji je taj razgovor odavno poznao, ozbiljno je davao oekivane odgovore i
upadice i s veselim uzbuenjem iekivao krajnji cilj kojemu J se i asni gospodin bez urbe
primicao. S uzdahom je zakljuio kako je prijeko potreban odlazak na selo tijekom kojega bi
Matthias trebao potaknuti vjeru odanih, a ukoriti kolebljivost neprivrenih dua i s toga puta,
kako se nadaju, donijeti kui lijep J plijen u milodarima. Trenutak je, naime, neobino |
povoljan jer su netom u jednoj dalekoj junoj zemlji tijekom politike revolucije ubojice
poharale crkve i samostane o emu su izvijestile sve novine. I dao je pateru briljivo sainjen
izbor dijelom stra- | nih, dijelom ganutljivih potankosti iz tih najnovijih muenitava Crkve
koja se bori.
Zahvaljujui se, obradovani se pater povukao, zapisao primjedbe u svoju depnu biljenicu,
sklopljenih oiju razmiljao o svojoj zadai i pronalazio, jednu za drugom, sve same sretne
obrate i rjeenja, u uobiajeno vrijeme radosno poao na objed, a zatim poslijepodne proveo u
brojnim malim pripremama za put. Njegov je neugledni sveanj uskoro bio spremljen;
128
mnogo vie vremena i panje iziskivale su prijave u upnim dvorovima i kod odanih
gostoljubivih sljedbenika od kojih je neke poznavao. Predveerje pregrt pisama odnio na
potu i jo se neko vrijeme zadrao u telegrafskoj slubi. Na kraju je jo pripremio i
pozamanu prirunu zalihu malih traktata, letaka i pobonih sliica te potom zaspao vrsto i
spokojno kao ovjek koji dobro opremljen kree ususret asnom zadatku.
II
Ujutro se, pred sam njegov polazak, dogodila i jedna mala nemila scena. U samostanu je ivo
neki mlad laik slaboga uma koji je prije patio od pada-vice, ali su ga zbog njegove privrene
neiskvarenos-ti i ganutljive susretljivosti svi u kui voljeli. Taj priprosti mladi pratio je
patera Matthiasa na vlak nosei mu putnu torbicu. Ve na putu tamo pokazivao je
usplahirenost i rastrojenost, ali je na kolodvoru iznenada moleiva izraza lica odvukao patera,
koji je ve bio spreman otputovati, u neki zakutak i suznih ga oiju stao Bogom zaklinjati da
odustane od puta jer da mu sasvim izvjesna slutnja najavljuje njegov koban svretak.
"Znam da se neete vratiti!" povikao je plaui izobliena lica. "Ah, pouzdano znam da se
nikada vie neete vratiti!"
129
Dobri je Matthias morao uloiti mnogo truda da razuvjeri neutjenog mladia ija mu je
naklonost bila poznata; na kraju se morao gotovo nasilu otrgnuti te je uskoio u vagon kada su
se kotai vlaka ve poeli okretati. Na odlasku je vidio kako mu izvana taj poluumnik sa
sjetom i brigom upravlja svoje prestraeno lice. Taj neugledni ovjek u svojoj tronoj i
pokrpanoj halji jo mu je dugo mahao, opratajui se i zaklinjui ga, a putnika je jo neko
vrijeme hvatala lagana, hladna jeza.
No ubrzo ga obuzme potisnuta radost putovanja koje je volio vie od svega i on zaas
zaboravi onu munu scenu te zadovoljna pogleda i napetih duevnih snaga krenu prema
pustolovinama i pobjedama svoga lova na plijen. Bregovit i umovit krajolik pun slutnja
svijetlio je blistavomu danu ususret, ve lagano obasjan prvim jesenjim vatrama, a putujui
pater uskoro je odloio brevijar i malu lijepo opremljenu biljenicu te u ugodnu iekivanju
kroz otvoren prozor vagona promatrao pobjedniki dan koji se dizao iznad uma i jo
maglovitih dolina i bivao sve jai da bi se ubrzo uzdig-nuo besprijekoran u svojoj modrini i
zlatnome sjaju. Misli su mu vrludale izmeu uitka u putovanju i zadaa koje su ga ekale.
Kako je samo elio naslikati plodonosnu ljepotu tih etvenih dana i skori sigurni urod voa i
vina, a u kakvu bi tek kontrastu s tom rajskom podlogom bio onaj uas koji je pogodio
vjernike u dalekoj bezbonoj zemlji o emu je morao izvijestiti!
130
Dva ili tri sata vonje vlakom brzo su prola. Na skromnome kolodvoru, na kojemu je pater
Matthias siao i koji je stajao usamljen na otvorenu polju pokraj nekoga umarka, ekao gaje
lijepjednopreg iji je vlasnik s dubokim tovanjem pozdravio svoga duhovnoga gosta. On mu
ljubazno odzdravi, zadovoljno se popne u udobnu koiju i odmah krenu pokraj oranica i
ubavih panjaka prema vrlo lijepom selu u kojemu je trebala poeti njegova djelatnost i koje
ga je, smjeteno izmeu vinograda i vrtova, ubrzo doekalo s ljubaznim i sveanim
osmijehom. Veseli pridolica s naklonou je promatrao to lijepo i gostoljubivo selo. Tu je
raslo ito i repa, rodilo vino i voe, tu je obilovalo krumpirom i kupusom i posvuda se
osjeala lagodnost i pretila rodnost; i kako se onda iz toga vrela svekolika obilja ne bi nala i
puna krabica za gosta koji kuca na vratima?
upnik ga je primio i ponudio mu smjetaj u upnome dvoru, priopivi mu takoer da je ve
za veeras najavio paterovu propovijed u seoskoj crkvi i da se, s obzirom na dobar glas
gospodina patera, moe oekivati i znatan broj gostiju iz susjednoga sela. Gost je dobrohotno
primio to laskanje, trudei se ljubazno obuzdati svoga kolegu jer je dobro poznavao sklonost
malih seoskih upnika da postanu ljubomorni na rjeite i uspjene goste na svojim
propovjedaonicama.
No duhovnik je ponovno vrebao da ga iznenadi s veoma bogatim rukom koji je posluen
odmah
131
po dolasku u upni dvor. I tu je Matthias znao pronai zlatnu sredinu izmeu dunosti i
sklonosti, pa je uz laskave pohvale ovdanjemu kuharskom umijeu zdravim tekom prionuo
jelu, no pritom nije - pogotovo kod vina - prevrio svoju mjeru ni zaboravio svoju zadau.
Okrijepljen i veseo mogao je ve nakon vrlo kratka poinka priopiti svome domainu da se
osjea sasvim raspoloenim da otpone svoj posao u vinogradu Gospodnjemu. Ako je, dakle,
domain imao zloestu nakanu da naega patera sputa onako obilnom gozbom, tada u tome
nimalo nije uspio.
No upnik je svomu gostu sada vjeto povjerio posao kojemu nije nedostajalo ni teine ni
osjetljivosti. Odnedavna je u selu, kao u rodnome mjestu svoga mua, u novosagraenoj
ladanjskoj kui ivjela udovica bogatoga pivara koja je bila poznata i sa strahom potovana
koliko zbog svoga novca toliko u istoj mjeri i zbog svoga skeptinog razuma i ljupko
spretnoga jezika. Ta gospoda Franziska Tanner bila je na samome vrhu popisa ljudi za koje je
upnik pa-teru Matthiasu toplo preporuio da ih posjeti.
I tako se, premda ga je njegov duhovni kolega nedovoljno pripremio na ono to ga oekuje,
siti pater poslijepodne u pristojno vrijeme pojavio u ladanjskoj kui i zatraio da razgovara s
gospodom Tanner. Ljubazna sluavka odvela gaje sobu za posjete gdje je due vrijeme morao
ekati, to gaje kao
132
znak neuobiajena nedostatka potovanja zbunilo i opomenulo. Zatim je na njegovo uenje u
sobu ula ne neka osoba sa sela i udovica u crnini, ve dama odjevena u sivu svilu koja gaje
nehajno pozdravila i upitala kojim poslom dolazi.
On stade iskuavati sve registre odreda, ali nijedan nije valjao, svaki je odlazio u prazno dok
je vjeta gospoda smijeei se izmicala i sa svakom novom reenicom postavljala nove udice.
Ako je bio svean, ona bi poela zbijati ale; ako je pak naginjao duhovnikim prijetnjama,
ona bi bezazleno podsjetila na sjaj svoga bogatstva i svoju volju za dobrotvorna djela, pa bi se
on ponovno raspalio i poeo raspravljati. Naime, jasno mu je pokazala da zna njegovu krajnju
nakanu te da je spremna dati novac samo ako joj uspije dokazati stvarnu korist od takva dara.
I tek to bi jedva uspjela toga nimalo nespretnoga gospodina uvui u pomalo drutveno-
svjetovni ton razgovora, najednom bi mu se ponovno pobono obratila s veleasni, a kada bi
ju on kao sveenik stao iznova oinski koriti, ona bi se u hipu pretvorila u nepristupanu
damu.
Usprkos toj mimikriji i govornikim nadmetanjima njih dvoje su se jedno drugom sviali.
Ona je kod zgodnoga patera cijenila muku paljivost kojom je pokuavao slijediti njezinu
igru i potedjeti ju pobjeda, dok je on, preznojavajui se od nelagode, osjeao neki potajni
prirodni uitak u tom prizoru
133
enske vrckavosti, pa se usprkos tekim trenucima razvio sasvim ugodan razgovor, a dugi je
posjet protekao u miru pri emu je moralna pobjeda preutno pripala dami. Ona je, dodue,
pateru na kraju uruila novanicu odajui svoje priznanje njemu i njegovu duhovnikom redu,
no to se zbilo u posve drutvenom nainu ophoenja i gotovo s dakom ironije, a i njegova
zahvala i rastanak bili su toliko diskretni i uglaeni da je ak zaboravio izrei uobiajeni
blagoslov
Ostali su posjeti u selu bili malo skraeni i protekli u skladu s pravilima. Pater Matthias jo se
na pola sata povukao u svoju sobu iz koje je zatim dobro pripremljen i osvjeen poao na
veeraju propovijed.
Propovijed je izvrsno uspjela. Izmeu opljakanih oltara i samostana na dalekome jugu i
potrebe vlastitoga samostana za novcem na udesan je nain nastala srdana veza koja je
poivala ne toliko na hladnim loginim zakljucima koliko na vjeto stvorenom i poticanom
raspoloenju saaljenja i nekog neodreenog pobonog uzbuenja. ene su plakale, krabice
su zveckale, a upnik je s uenjem primijetio gospodu Tanner kako sjedi medu vjernicima i
slua propovijed, dodue bez ushienja, ali s uljudnom pozornou.
Tako je omiljeni pater sjajno zapoeo svoj sveani lov na plijen. Na licu mu je blistala revnost
i srdano zadovoljstvo, u njegovu skrivenu gornjem depu
134
poivalo je i raslo malo blago to gaje zamijenio za nekoliko zgodnih novanica i zlatnika.
Pater nije znao, a niti bi ga to odve zasmetalo, da su u meuvremenu vee novine vani u
svijetu izvijestile kako stanje samostana oteenih tijekom revolucije uope nije onako loe
kako se u prvi mah inilo.
est, sedam opina imalo je radost ugostiti ga i cijeli je put protekao na najljepi mogui
nain. A sada, u blizini ve susjednoga protestantskoga podruja, pribliavajui se i
posljednjemu zaselku koji je jo morao posjetiti, s ponosom je i sjetom mislio na sjaj tih
trijumfalnih dana i kako e sada ugodna uzbuenja i uitke putovanja na neodreeno vrijeme
zamijeniti samostanska tiina i mrzovoljna dosada.
Ta su vremena pateru oduvijek bila mrska i opasna, kada buka i strast neke vesele izvanredne
djelatnosti jenja, a iza velebnih kulisa proviri mukla sva-kodnevica. Bitka je bila dobivena,
plaa u lisnici i sada nije preo stajalo nita primamljivo doli kratka radost predaje ubranoga i
priznanje kod kue, a i ta radost vie nije bila prava.
Nasuprot tomu, nedaleko odavde nalazilo se mjesto u kojem je uvao svoju neobinu tajnu, a
to je vie u njemu jenjavalo sveano raspoloenje i bliio se povratak kui, to je vie jaala
njegova udnja da iskoristi priliku i s uitkom provede jedan neobuzdan i veseo dan bez
redovnike halje. Jo juer ne bi za to htio ni uti, no tako je bilo svaki put i ve je bio
135
I
umoran od opiranja: na svretku takva putovanja uvijek bi se iznenada pojavio napasnik i on
bi mu gotovo uvijek podlegao.
Tako je bilo i ovaj put. Jo je posjetio maleni zaselak i savjesno odradio posao, a potom je
pater Matthias otpjeaio do najbliega kolodvora, tamo prkosno ispratio vlak koji je vozio
prema njegovu zaviaju te kupio kartu u smjeru prvoga veega grada koji je bio u
protestantskoj zemlji i za njega siguran. No u ruci je nosio zgodan kovei koji jo do juer
nitko u njega nije vidio.
III
Pater Matthias siao je na kolodvoru nekog ivahnog predgraa gdje su neprestano
prometovali vlakovi te se, ni od koga primijeen, s kovegom u ruci zaputio prema omanjoj
drvenoj kui na ijem je bijelom natpisu stajalo "Za mukarce". Tu se zadrao nekih sat
vremena sve dok upravo tada nekoliko pristiglih vlakova ponovno nije izlilo vrevu ljudi, a
kada je u tom trenutku izaao, sa sobom je jo uvijek nosio onaj isti koveg, ali vie nije bio
pater Matthias ve pristao, mlaahan gospodin dobro odjeven, premda ne sasvim moderno,
koji je svoju prtljagu predao u garderobi te se mirno zaputio prema gradu gdje ga se as
moglo vidjeti na platformi tramvaja, as pred
136
nekim izlogom da bi se napokon izgubio u ulinoj vrevi.
S tim mnogostruko sloenim, bez prestanka titravim zujanjem, s bljetavilom trgovina, s
prainom ulica proetom suncem udisao je gospodin Matthias opojnu raznolikost i ubavu
arolikost luckastoga svijeta koji su njegova jedva iskvarena ula dobro u se primala i on se
dragovoljno preputao svakom radosnom dojmu. Bilo mu je prekrasno vidjeti elegantne dame
kako eu u eirima s perjanicom ili se voze u otmjenim koijama i bio mu je uitak za
doruak u nekom lijepom restoranu za mramornim stolom popiti alicu okolade i blag,
sladak francuski liker. A potom, iznutra ugrijan i bodar, uokolo etati, itajui oglasne stupove
informirati se o zabavama najavljenima za tu veer i razmiljati gdje poslije toga moe
najbolje ruati; to gaje proimalo zadovoljstvom. Svim tim veim i manjim uicima predavao
se bez urbe nekom djetinjom zahvalnou, a da ga je pritom netko promatrao ne bi nikada
pomislio da bi taj jednostavni, simpatini gospodin mogao kroiti zabranjenim stazama.
Izvrstan ruak Matthias je uz crnu kavu i cigaru protegnuo do kasnoga poslijepodneva. Sjedio
je uz jedan od ogromnih restoranskih prozora to su sezali do poda i kroz mirisan dim svoje
cigare s uitkom promatrao ivahnu ulicu. Odjela i sjedenja postao je pomalo trom, pa je
ravnoduno gledao tu rijeku prolaznika.
137
Samo jednom se iznenada uspravio, lagano porume-njevi, i pozorno pogledom slijedio vitak
enski lik i na trenutak pomislio da prepoznaje gospodu Tanner. No vidjevi da se prevario,
on osjeti blago otrenjenje i ustade da pode.
Sat poslije neodluno je stajao ispred reklamnih ploa kinematografskoga kazalita i itao
krupne naslove naj avlj ivanih predstava. U ruci j e drao zapalj enu cigaru kad ga iznenada u
itanju prekine neki mlad ovjek, ljubazno ga molei vatru za svoju cigaretu.
Susretljivo mu ispuni tu neznatnu molbu, pritom neznanca pogleda i ree: "Kao da sam vas
ve neg-dje vidio. Niste li jutros bili u Cafeu Royal?"
Neznanac to potvrdi, ljubazno se zahvali, dotakne svoj eir u namjeri da produi, no iznenada
se predomisli i smijeei se ree: "ini mi se da smo obojica ovdje stranci. Ja sam na
putovanju i ovdje ne traim nita doli nekoliko sati dobre zabave i moda malo enskoga
drutva za veer. Ako vam nije mrsko moemo ostati zajedno."
To se gospodinu Matthiasu veoma svidjelo, pa su dva dokoliara nastavila etati jedan kraj
drugoga pri emu je neznanac starijemu gospodinu uvijek pristojno iao s lijeve strane.
Nenametljivo se malo raspitao o podrijetlu i namjerama novoga znanca, a kako je primijetio
da se Matthias o tome izjanjavao vrlo nejasno i gotovo zbunjeno, on nehajno odustane od
ispitivanja i zapone ivahno avrljanje
koje se gospodinu Matthiasu neobino svidjelo. Mladi je gospodin Breitinger ostavljao dojam
ovjeka koji je mnogo proputovao i vrlo dobro svladao vjetinu kako u nepoznatim gradovima
sebi priutiti ugodan dan. I u ovome je mjestu zgodimice ve bio i sjeao se nekih lokala za
zabavu u kojima je tada upoznao vrlo simpatino drutvo i proveo divne sate. I tako se ubrzo
samo po sebi nametnulo da je, uz zahvalan pristanak gospodina Matthiasa, on preuzeo
vodstvo. Samo se jedno osjetljivo pitanje gospodin Breitinger odluio unaprijed dotaknuti.
Zamolio je da mu se ne zamjeri ako ustraje na tome da od njih dvojice svatko uvijek iz
vlastita depa plaa svoj raun. Jer, dodao je ispriavajui se, on dodue nije cincar i krtac,
no kada je novac u pitanju voli imati iste raune, a osim toga nema nakanu za svoj dananji
uitak rtvovati vie od nekoliko zlatnika, a ako moebitno njegov pratitelj ima raskonije
navike, bilo bi bolje da se mirno raziu umjesto da riskiraju bilo kakva razoaranja i
neugodnosti.
I ta njegova sloboda bila je sasvim po Mathia-sovu ukusu. Izjavio je da mu koji zlatnik vie ili
manje ne igra ulogu, no suglasan je s tim i unaprijed je uvjeren da e se njih dvojica odlino
slagati.
U meuvremenu je Breitinger, kako je rekao, malice oednio, a ionako je po njegovu
miljenju sada bilo vrijeme da to ugodno poznanstvo proslave kucnuvi se aom vina. Poveo
je prijatelja kroz
138
139
nepoznate uliice prema maloj, zabitnoj gostionici u kojoj je, ree, ovjek mogao biti siguran
da e dobiti rijetko dobru kapljicu, pa kroz zveketava staklena vrata uoe u tijesnu, nisku
prostoriju u kojoj su bili jedini gosti. Pomalo neljubazan gostioniar na Brei-tingerovo je
traenje donio bocu, otvorio ju i iz nje gostima natoio svijetlouto, ohlaeno, pomalo resko
vino kojim su potom nazdravili. Gostioniar se zatim povukao i uskoro se umjesto njega
pojavila stasita lijepa djevojka, smijeei se pozdravila gospodu, a kako je prva aa upravo
bila ispijena, ona preuzme toenje.
"ivjeli!" ree Breitinger Matthiasu, a okrenuv-i se prema djevojci: "ivjeli, lijepa
gospoice!"
Ona se nasmije i u ali prui prema gospodinu slanik da se kucnu.
"Ah, ta vi nemate ime nazdraviti", uzviknu Breitinger te joj sam s police donese au.
"Doite, gospoice, pravite nam malo drutvo!"
On joj natoi punu au, a kako se nije branila, zamoli ju da sjedne izmeu njega i njegova
poznanika. Ta neusiljena lakoa upoznavanja dojmila se gospodina Matthiasa. Sada se i on
kucne s djevojkom i svoj stolac primakne blie njezinu. U meuvremenu se u sumornoj
prostoriji ve smrailo, pa konobarica upali nekoliko plinskih svjetiljaka i primijeti da je boca
prazna.
"Druga butelja ide na moj raun!" uzviknu gospodin Breitinger. No ovaj drugi to nije
dopustio, pa
140
su se porjekali sve dok nije popustio uz uvjet da se poslije o njegovu troku popije jo jedna
boca ampanjca. Gospoica Meta uto je donijela novu bocu i ponovno zauzela svoje mjesto, a
dok se mladi bavio otvaranjem boce, ona ispod stola njeno pogladi ruku gospodina Matthiasa
koji se ubrzo sa arom upusti u to osvajanje i svojim stopalom stane na njezino. Ona dodue
povue nogu, ali ga ponovno pogladi po ruci te oni tako u preutnu dogovoru ostadoe
pobjedonosno sjediti jedno do drugoga. Matthias se sada iznova raspriao, govorio jeo vinu i
pripovijedao o pijankama u kojima je neko sudjelovao, neprestano je s njima nazdravljao, a
oi mu se od loega vina stadoe cakliti.
Kada je trenutak poslije gospoica Meta spomenula kako u susjedstvu ima vrlo ljupku i
veselu prijateljicu, nijedan kavalir nije imao nita protiv da ju ona pozove da se te veeri
proveseli zajedno s njima. Po nju su poslali neku stariju enu koja je u meuvremenu
zamijenila gostioniara. A kada se gospodin Breitinger na trenutak povukao, Matthias prigrli
lijepu Metu i silovito ju poljubi u usta. Ona to mirno i sa smijekom dopusti, ali kako je on
bivao neobuzdan i zahtijevao vie, ona ga presijee pogledom zaagrenih oiju i branei se
ree: "Poslije, ekaj, poslije!"
Lupa staklenih vrata odvratila gaje vie nego njezini umirujui pokreti, a sa staricom nije ula
samo
141
oekivana prijateljica ve i jo jedna sa svojim zarunikom, napola elegantnim mladiem s
krutim eiriem i ravno po sredini razdijeljenom crnom kosom kojemu su usta ispod iljatih
bria izgledala oholo i nasilniki. U istome trenutku vratio se i Breitinger, pa su se svi
pozdravili a zatim spojili dva stola da bi zajedno veerali. Matthias je trebao naruiti, pa se
odluio za ribu poslije koje slijedi govee peenje, usto je na Metin prijedlog stigao i pladanj
s kavijarom, lososom i sardinama, a po elji njezine prijateljice i torta s punem. No zarunik
je s neobino razdraljivim prijezirom izjavio kako je veera bez peradi bezvrijedna i ako
poslije govedine ne bude peenoga fazana, on radije uope nee jesti. Meta ga je htjela
nagovoriti, ali gospodin Matthias, koji je u meuvremenu preao na burgundac, veselo dobaci:
"Pa to, naruit emo fazana! Nadam se da su sva gospoda moji gosti?"
To je prihvaeno, starica je nestala s narudbom, a gostioniar se opet pojavio. Meta se sada
posve pridruila Matthiasu dok je njezina prijateljica sjedila preko puta uz gospodina
Breitingera. Jelo koje se nije kuhalo u kui, nego se, izgleda donosilo s druge strane ulice,
brzo je poslueno i bilo je ukusno. Za desertom je gospoica Meta svoga oboavatelja
upoznala s jednim novim uitkom: u veliku au bez noice natoila mu je vrlo ukusno pie
to ga je upravo za njega spravila mijeajui, kako ree,
ampanjac, seri i konjak. Pie je bilo ukusno, samo malo teko i slatko i ona je svaki put kad
bi ga pozvala da pije i sama srknula iz ae. Matthias je sada poelio i gospodinu Breitingeru
ponuditi takvu au. No ovaj je odbio jer, ree, ne voli slatko, a to pie ima i tu alosnu manu
da se poslije njega moe piti jo samo ampanjac.
"Oho, pa to nije mana!" zagrmi Matthias. "Hej, ljudi, ovamo ampanjac!"
Prasnuo je u gromoglasan smijeh pri emu su mu suze vrcale na oi i od toga je trenutka bio
beznadno pijan ovjek koji se neprestano bezrazlono cerekao, prolijevao vino po stolu i
nehajno se prepustio irokom valu opojnosti i lagode. Tek s vremena na vrijeme na trenutak bi
se pribrao, zaueno pogledao to veselje i posegnuo za Metinom rukom koju je ljubio i
milovao da bi ju ubrzo ponovno ispustio i zaboravio. Jednom se ustao da bi odrao zdravicu,
ali mu je aa iskliznula iz ruke i razbila se na zalivenom stolu stoje njega ponovno nagnalo
na srdaan, ali ve pomalo umoran smijeh. Meta ga je povukla natrag na njegov stolac, a
Breitinger mu ozbiljnim tonom ponudi au trenjevae koju ovaj is-kapi i iji je otri, estoki
okus bio posljednje to mu je od te veeri ostalo u mutnome sjeanju.
142
143
IV
Nakon tekoga sna gospodin Matthias se probudio, mirkajui s jezivim osjeajem praznine,
shrva-nosti, bola i gaenja. Glavobolja i vrtoglavica nisu mu doputale da ustane, oi su suho
pekle kao upaljene, na ruci gaje boljela iroka skorena posjekotina ijega se porijekla nije
sjeao. Vrlo polagano oporavljala mu se svijest, a onda se najednom uspravio, spustio niza se
pogled, pokuavajui se neega prisjetiti. Leao je, tek napola odjeven, u nepoznatoj sobi i
postelji, a kada je prestraeno skoio i stao uz prozor, pogled mu je pao na neki nepoznat grad
u rano jutro. Stenjui je napunio umivaonik vodom i umio si izoblieno vrue lice, a dok ga je
brisao runikom najednom mu poput munje sijevnu zla slutnja. U hipu se baci na svoje
odijelo koje lealo na podu, privue ga, opipa i prevrne, zavue ruku u sve depove, a onda,
kao skamenjen, drhtavim ga rukama ispusti. Bio je pokraden. Nestala je crna kona lisnica
koju je nosio oko vrata.
Sabrao se i najednom je opet sve znao. Prije toga u lisnici je bilo preko tisuu kruna u papiru i
zlatu.
Mirno se ponovno spustio na krevet i kao smlav-ljen leao nekih pola sata. Vinski vonj i
mamurnost posve su ieznuli, ni bolove vie nije osjeao ve samo silan umor i tugu. Polako
se opet pridignuo, briljivo se oprao i koliko je mogao otresao i obrisao

144
uprljanu odjeu, odjenuo se i pogledao u zrcalo iz kojega je u njeg zurilo neko nepoznato,
podbuhlo, tuno lice. Zatim je silovitom odrjeitou sabrao svu svoju snagu i razmislio o
svome poloaju. A onda je smireno i ojaeno obavio jo onih nekoliko sitnica koje su mu
preostale.
Ponajprije je paljivo pretraio svu odjeu, pa i krevet i pod. Kaput je bio prazan, ali je u
hlaama naao zguvanu novanicu od pedeset kruna i deset kruna u zlatu. Drugoga novca
nije bilo.
Potegnuo je zvonce te upitao konobara, koji se pojavio, u koje je vrijeme sino doao. Mladi
ga sa smijekom pogleda u lice i ree, ako se gospodin sam ne moe sjetiti, onda e zacijelo
samo portir znati.
Traio je da mu pozovu portira, dao mu je zlatnik i poeo ga ispitivati. Kada su ga doveli u
kuu? -Oko dvanaest sati. - Je li bio u nesvijesti? - Ne, samo oito u veselu stanju. - Tko ga je
ovamo doveo? -Dva mlada ovjeka. Priali su da se gospodin na jednoj gozbi malo prenaglio
i sada eli ovdje odspavati. On ga najprije nije htio primiti, ali ga je lijepa napojnica ipak
privoljela. - Bi li portir prepoznao dvojicu mladia? - Da, zapravo samo jednoga, onoga s
krutim eirom.
Matthias ga otpravi i zatrai raun zajedno sa alicom kave. Ispio ju je vruu, platio i otiao.
Nije poznavao etvrt u kojoj se nalazila njegova gostionica, pa ako je nakon duega hoda i
nailazio
145
na poznate i polupoznate ulice, ipak nije uspio ni u nekoliko sati naporna pjeaenja pronai
onu krmu u kojoj se to juer dogodilo.
Ipak, nije gajio nadu da bi povratio ita od izgubljenoga. Od trenutka kada je u iznenadnom
naletu sumnje pretraio svoj kaput i naao praznu lisnicu, proimala gaje spoznaja da vie ne
moe spasiti ni najmanju sitnicu. Taj osjeaj nije imao nikakve veze s osjeajem koji se javlja
pri nemiloj sluajnosti ili nesrei, tovie, bio je lien svakoga revolta i vie je sliio nekoj,
dodue, ojaenoj, ali odlunoj suglasnosti s onim to se dogodilo. Taj osjeaj suglasja izmeu
toga dogaaja i vlastite due, izmeu vanjske i unutranje nunosti, za to sasvim beznaajni
ljudi nikada nisu sposobni, upravo je to prevarenoga patera spasilo od oaja. Ni na trenutak
nije pomislio da bi kakvim lukavstvom sa sebe sprao krivnju i kradomice povratio ast i
potovanje, niti mu je na pamet pala pomisao da bi na sebe dignuo ruku. Ne, nije osjeao nita
doli posve jasnu i pravednu nunost koja ga je, dodue, alostila, ali protiv koje nijednom
milju nije prosvjedovao. Jer, jae od tjeskobe i brige, premda jo skriveno i izvan svijesti, u
njemu je postojao osjeaj velikoga izbavljenja jer je njegovu dosadanjem nezadovoljstvu i
nejasnomu, godinama vodenom i skrivanom dvostrukom ivotu sada nedvojbeno doao kraj.
Osjeao je, kao katkada prije nakon manjih prijestupa, bolno unutarnje
146
osloboenje ovjeka koji klei pred ispovjedaoni-com i kojemu, dodue, predstoji ponienje i
ka/na, ali mu dua ve osjea kako nestaje onaj tji-skobni teret zatajenih djela.
Pa ipak, nipoto mu nije bilo jasno to mu je sada initi. Ako se u sebi ve pomirio sa svojim
istupanjem iz crkvenoga reda i odrekao svih poasti, ipak mu se inilo neugodnim i vrlo
beskorisnim da bi sada morao iskusiti sve one rune i bolne scene svoga sveanog iskljuenja
i osude. Napokon, svjetovno gledajui, on i nije uinio neki sraman zloin, a mnotvo
samostanskoga novca nije ukrao on ve oito onaj gospodin Breitinger.
Isprva mu je bilo jasno samo to da se danas mora dogoditi neto odluujue; jer bude li due
od jo ovoga dana izbivao iz samostana, javit e se sumnja, pokrenut e se istraga i to e mu
oduzeti slobodu djelovanja. Izmoren i gladan potraio je restoran, pojeo tanjur juhe, a zatim,
na brzinu zasien i muen zbrkanim sjeanjima u slikama, umornih je oiju gledao kroz
prozor na ulicu, upravo onako kako je to inio juer otprilike u isto vrijeme.
Razmiljajui o svome poloaju, titalo mu je duu to nema na svijetu ni jednoga jedinoga
ovjeka kojemu bi s povjerenjem i nadom mogao izjadati svoje jade, koji bi mu pomogao i
dao savjet, koji bi ga ukorio, spasio ili utjeio. Jedan prizor, koji je doivio tek prije tjedan
dana i ve ga posvema zaboravio,
147
najednom se ganutljivo i zaudno javi u sjeanju: mladi ne odve umni brat laik u svojoj
pokrpanoj ha-lji kako stoji na domaem kolodvoru i za njim gleda, uplaeno ga preklinjui.
Otrese od sebe tu sliku i pogled si prisili da promatra ivot ulice. Uto mu, neobinim
stranputicama sjeanja, pred duu iznenada stade ime i lik uz koji se ona odmah priljubi s
instinktivnim povjerenjem.
Taj lik bila je gospoda Franziska Tanner, ona bogata mlada udovica ijemu se duhu i taktu
nedavno divio i ija gaje ljupka stroga slika potajice pratila. Sklopio je oi i vidio ju, u haljini
od sive svile, s pametnim i gotovo podrugljivim ustima na lijepom blijedom licu, a to je
paljivije gledao i jasnije se prisjeao i onoga snano odlunoga tona njezina svijetloga glasa i
vrstoga, mirnoga promatrakog pogleda njezinih sivih oiju, to mu se lakim, pae po sebi
razumljivim inilo da se u svome neobinome poloaju povjeri toj neobinoj eni.
Zahvalan i radostan to napokon ispred sebe jasno vidi iduu dionicu svoga puta odmah je
prionuo izvrenju svoje odluke. Od toga trenutka, pa do onoga kada je doista stajao pred
gospodom Tanner, svaki je korak inio sigurno i brzo i samo se jedan jedini put pokolebao.
To je bilo onda kada je stigao do kolodvora u predgrau gdje je juer zapoeo svoju grenu
pretvorbu i gdje je njegov kovei otada bio
148
na uvanju. Bio je naumio pred vrlo cijenjenom gospodom pojaviti se ponovno kao pater u
redovnikoj halji, kako ju ne bi odve preplaio, pa je stoga poao ovamo. No sada, kada je
trebao uiniti jo samo jedan korak da bi na alteru zatraio povrat svojih stvari, ta mu se
nakana najednom uini luckastom i neasnom, dapae, osjetio je kao nikada prije pravo
uasavanje i odbojnost pred povratkom u samostansku odom, pa se u hipu predomislio i pred
samim sobom prisegnuo da vie nikada nee obui redovniku halju, ma to da se dogodilo.
Pritom nije znao ni razmiljao da mu je s ostalim vrijednostima bila ukradena i potvrda o
predanoj prtljazi.
Stoga je prtljagu ostavio tamo i u jednostavnom graanskom odijelu odvezao se natrag istim
putom kojim je juer u zoru putovao jo kao pater. Pritom mu je srce ipak snano tuklo, a to
se vie pribliavao cilju, tuklo je sve bolnije; jer sada je iznova prolazio podrujem u kojem je
prije nekoliko dana propovijedao i sumnjiavo je promatrao svakoga novog putnika koji bi
uao i koji bi ga mogao prepoznati i prvi vidjeti njegovu sramotu. No sluaj i sumrak ili su
mu na ruku, pa je do posljednje postaje stigao, a da ga nitko nije prepoznao ni gnjavio.
Padala je no i umornih je nogu koraao prema selu cestom kojom se posljednji put vozio
jednopregom
149
u sunan dan, pa je jo iste veeri, jer je iza prozorskih kapaka posvuda vidio svjetlo,
pozvonio na vratima ladanjske kue gospode Tanner.
Ista mu je sluavka otvorila vrata i ne prepoz-navi ga upitala to eli. Matthias je zamolio da
mu se dopusti jo veeras razgovarati s domaicom i djevojci je dao zatvorenu cedulju koju je
iz opreza napisao jo u gradu. Preplaena zbog tako kasnoga sata, ostavila ga je vani da eka,
zatvorila vratila i jedan tjeskoban trenutak nije se vraala. No onda je brzo opet otvorila,
zbunjeno se ispriavajui zbog svoje prijanje straljivosti, pozvala gaje unutra i uvela u |
dnevni boravak gospode Tanner koja ga je tamo ekala sama.
"Dobra veer, gospoo Tanner", rekao je poma- | lo nesigurnim glasom, "smijem li vas jo
jednom na 1 trenutak zasmetati?"
Ona mu odmjereno odzdravi i pogleda ga.
"Budui da dolazite, kako vidim iz vae poruke, zbog neega veoma vanoga, stojim vam
rado na ,| raspolaganju. Ali, kako to izgledate?"
"Sve u vam objasniti, molim vas, nemojte se preplaiti! Ne bih doao k vama kada ne bih
imao pouzdanja da me u ovako tekom poloaju neete otpraviti bez savjeta i suosjeanja. Ah,
cijenjena gospodo, u to sam se pretvorio!"
Glas mu je puknuo i inilo se da se gui u suzama. Ipak, drao se hrabro, ispriavi se velikom
150
iscrpljenou, a onda, zavaljen u udobnom naslonjau, stao priati svoju priu. Poeo je time
da je ve vie godina umoran od samostanskoga ivota i da sam sebi predbacuje ve nekoliko
propusta. Zatim je dao kratak prikaz svoga prijanjeg ivota i boravka u samostanu, svojih
propovjednikih putovanja i svoje posljednje misije. A onda je bez mnogo pojedinosti, ali
iskreno i razumljivo izvijestio i o svojoj pustolovini u gradu.
Poto je zavrio svoju priu uslijedila je duga stanka. Gospoda Tanner sluala je pozorno i bez
i najmanjeg prekidanja, katkad bi se nasmijeila, katkad zavrtjela glavom, ali je svaku rije
sasluala posve jednakom napetom ozbiljnou. Sada su oboje na trenutak utjeli.
"Ne biste li sada prije bilo ega drugoga neto pojeli?" upita ga na posljetku. "U svakom
sluaju ovdje ete prenoiti, moete spavati u vrtlarovom stanu."
Pater zahvalno prihvati konaite, ali o jelu i pilu nije htio ni uti.
"I to biste sada od mene htjeli?" upitala gaje polako.
"U prvom redu va savjet. Ne znam ni sam "-no otkuda to moje povjerenje u vas. No u svim
tim
151
nemilim satima nitko mi drugi nije pao na pamet u koga bih se mogao pouzdati. Molim vas,
recite mi to da uinim!"
Sada se malo nasmijeila. "Zapravo je teta", ree, "da me to nedavno niste upitali. Posvema
mogu razumjeti da ste za redovnika predobri ili pak odve ivahni. No, nije lijepo da ste svoj
povratak u svjetovni ivot htjeli izvesti tako potajice. Zbog toga ste sada kanjeni. Svoj
izlazak iz crkvenoga reda, koji ste trebali zatraiti dobrovoljno i asno, sada ete morati
uiniti nedo-brovoljno. ini mi se da vam nema druge nego da svoj sluaj posve otvoreno
iznesete svojim nadreenima. Ne mislite li i vi tako?"
"Da, nisam drugaije ni razmiljao." "Onda dobro. I to e onda biti s vama?" "U tome je
stvar! Zasigurno me nee zadrati u svome redu, niti bih ja to prihvatio. elja mije da
zaponem miran ivot kao vrijedan i estit ovjek; jer spreman sam na svaki poten posao i
imam razliita znanja koja mi mogu koristiti." "Pravilno, to sam od vas oekivala." "Da. No,
neu biti samo otputen iz samostana, nego u se i osobno morati zaloiti za novce koji su mi
bili povjereni, a koji pripadaju samostanu. Kako te novce uglavnom nisam osobno
pronevjerio, ve su mi ih lupei otuili, bilo bi mi alosno da za njih moram odgovarati kao
najobiniji varalica."
152
"To posve razumijem. No kako ete to sprijeiti?"
"To jo ne znam. Kako se i podrazumijeva, pokuao bih to prije i to potpunije nadoknaditi
novac. Kada bi bilo mogue za to dati neko privremeno jamstvo, tada bi se sudski postupak
mogao posvema izbjei."
Gospoda ga upitno pogleda.
"Kakvi bi u tom sluaju bili vai planovi?" upita ga zatim smireno.
"Tada bih izvan zemlje potraio posao i trudio se prije svega otplatiti onaj iznos. No ako bi mi
osoba, koja za mene jami, drukije savjetovala i eljela me drukije angairati, tada bi mi,
dakako, ta elja bila zapovijed."
Gospoda Tanner se ustane i napravi po sobi nekoliko uznemirenih koraka. Zaustavi se izvan
dosega svjetiljke, u polumraku, i od tamo tiho ree: "A osoba o kojoj govorite i koja bi za vas
jamila, to bih trebala biti ja?"
Gospodin Matthias takoer se ustane.
"Ako elite - da", rekao je duboko diui. "Budui da sam se vama, koju sam jedva poznavao,
toliko otvorio, odvait u se na to. Ah, draga gospodo Tanner, udnovato mi je otkuda u
ovome svome jadu nalazim toliku smjelost. No ne znam nijednoga suca ijoj bih se presudi
prepustio tako lako i rado kao vama. Recite samo jednu rije i jo danas u vam zauvijek
nestati iz vida."
153
Vratila se za stol na kojem je od veeri ostao sitan vez i presavijene novine, skrivajui iza leda
ruke koje su joj se lagano tresle. Zatim se vrlo blago nasmijei i ree: "Hvala vam na
povjerenju, gospodine Matthiase, bit e da je u dobrim rukama. No poslovi se ne rjeavaju
ovako u veernjem raspoloenju. Poimo na poinak, sluavka e vas odvesti u vrtlarevu
kuu. Ujutro u sedam ovdje emo do-rukovati i nastaviti razgovor, a tada moete jo lako
uhvatiti prvi vlak."
Te noi odbjegli je pater spavao mnogo bolje nego njegova dobroduna domaica. U
dubokom os-mosatnom snu nadoknadio je to je u protekla dva dana i noi propustio i na
vrijeme se probudio odmoran i naspavan, pa ga je gospoda Tanner za dorukom zaueno i
milo promatrala.
Vei dio sna potratila je bavei se Matthiaso-vim problemom. Paterova molba, u mjeri u kojoj
se ticala samo izgubljenoga novca, ne bi joj bila zadala toliko brige. Ali neobino ju je ganulo
kako je tako stran ovjek, s kojim se jedan jedini put tek nakratko susrela, u trenutku hude
nevolje doao njoj tako pun povjerenja, gotovo kao dijete majci. A injenica daje ona to u
potpunosti shvatila i prihvatila gotovo kao neto oekivano, dok je inae bila sklonija
nepovjerenju, za nju je znaila nagovjetaj da izmeu nje i neznanca postoji neki traak
pobratimstva i tajnoga sklada.
154
Pater je ve za svoga nedavnoga prvog posjeta ostavio na nju ugodan dojam. Smatrala ga je
zasigurno sposobnim, bezazlenim ovjekom, a usto je bio naoit i obrazovan mukarac. Ono
to je u meuvremenu saznala nije nimalo promijenilo taj sud, samo se inilo daje na paterov
lik palo pomalo treperavo svjetlo pustolovine, a u njegovu se karakteru ipak razotkrila
izvjesna slabost.
Sve to bilo bi dovoljno da tom ovjeku priskrbi njezino suosjeanje, pri emu uope ne bi
marila za traeno jamstvo ili novani iznos. No zbog neobine simpatije koja ju je vezivala za
stranca i koja se ni u brinim mislima te noi nije umanjila, sve je obasjala neka druga
svjetlost na kojoj su posao i privatnost bivali veoma bliski, a inae bezazlene stvari poprimale
znaajan, pa i sudbonosan izgled. Ako je taj ovjek imao nad njom toliko moi i ako je medu
njima postojala toliko silna privlanost, tada to nije bilo zbog jednoga poklona, ve su iz toga
morali nastati trajni odnosi i veze koje su ipak mogle imati velikoga utjecaja na njezin ivot.
Jednostavnim darivanjem novca bivemu pate-ru pomoi da se izvue iz nevolje i skloni u
inozemstvo i pritom, kao nekim sporazumom, iskljuiti svako daljnje sudjelovanje u njegovoj
sudbini, nije bilo mogue jer joj je taj mukarac za to bio odve uzvien. S druge pak strane
nije joj bilo svejedno da ga nakon njegovih pomalo neobinih priznanja olako primi u
155
svoj ivot iju je slobodu i preglednost voljela. A opet ju je boljelo i inilo joj se nemoguim
da toga sirotog ovjeka ostavi bez ikakve pomoi.
Satima je tako razmiljala, a kada je nakon kratka sna u lijepoj haljini stupila u sobu za
doruak, doimala se pomalo oslabljeno i umorno. Matthias ju pozdravi i jasno pogleda u oi
da joj se srce zaas opet ugrijalo. Vidjela je da je sve to je juer rekao ozbiljno mislio i da e
zacijelo pritom ostati.
Natoila mu je kavu i mlijeko, ne govorei vie osim prijeko potrebnih uljudnosti, te
zapovjedila da se za njezina gosta upregne koija jer mora na kolodvor. Iz srebrne aice
ljupko je jela jaje i uz to pila alicu mlijeka i tek kada su i ona i gost zavrili s dorukom, ona
pone govoriti.
"Juer ste mi", rekla je, "uputili pitanje i molbu o kojoj sam razmislila. Takoer ste dali
obeanje da ete se u svemu drati onoga to ja odluim. Jeste li to mislili ozbiljno i elite li
to jo jednom potvrditi?"
On ju ozbiljno i srdano pogleda i jednostavno ree: "Da."
"Dobro, onda u vam rei to sam smislila. Sami znate da svojom molbom ne postajete samo
moj dunik, nego se na odreeni nain elite pribliiti meni i mojem ivotu, znaenje i
posljedice ega nama oboma mogu postati vani. Vi od mene ne elite dar nego moje
povjerenje i prijateljstvo. To mi je
156
milo i na ast, no morate sami priznati da mi je vaa molba upuena u trenutku kada niste
posve besprijekorni i kada su glede vas doputene i mogue razne nedoumice."
Kimnuvi, Matthias se zacrveni, ali se ujedno i malice nasmijei zbog ega ona svoj ton
odmah za nijansu postroi.
"Upravo zato naalost ne mogu prihvatiti va prijedlog, dragi gospodine. Imam premalo
jamstava za pouzdanost i postojanost vaih dobrih nakana. Kakvo je vae prijateljstvo i vaa
vjernost, to me tek vrijeme moe nauiti, a to bi bilo s mojim novcem, ni to ne mogu znati
nakon to ste mi ispriali svoju zgodu s prijateljem Breitingerom. Stoga sam odluila drati
vas za rije. Odve vas cijenim, a da bih vas novcem otpravila, i odve ste mi strani i
nesigurni, a da bih vas olako primila u svoj ivotni krug. Zato vau vjernost stavljam na
moda teku kunju te vas molim: Otputujte svome domu, predajte samostanu sav svoj utrak,
prihvatite sve pa i sudsku kaznu! Ako to elite uini hrabro i asno, a da moje ime pritom ne
spomenete, zauzvrat vam obeavam da poslije neu vie imati nikakvih sumnji u vas i da u
vam pomoi, budete li eljeli odvano i vedro zapoeti nov ivot. Jeste li me razumjeli i
prihvaate li pogodbu?"
Gospodin Matthias primi njezinu ispruenu ruku, s divljenjem i dubokim ganuem pogleda ju
u
157
njezino lijepo uzbueno blijedo lice i uini neobian silovit pokret, skoro kao da biju zagrlio.
Umjesto toga on se duboko nakloni i u tanku damsku ruku utisne vrst cjelov. Potom
uspravno izae iz sobe, dodatno se ne opratajui, proe kroz vrt i popne se u otvorenu koiju
koja ga je vani ekala dok je iznenaena ena neobino pomijeanih osjeaja pogledom pratila
njegov visok stas i odluan hod.
VI
Kada je pater Matthias u svome gradskome odijelu i neobino promijenjena lica ponovno
stupio u samostan i bez okolianja se zaputio gvardijanu, starim je dvoranama prostrujala jeza,
uenje i nezasitna znatielja. Pa ipak, nitko nije saznao nita izvjesno. No ve nakon sat
vremena odrana je tajna sjednica poglavara na kojoj su gospoda usprkos nekim
nedoumicama odluila da e nemili sluaj najveom brinou drati u tajnosti, da e
izgubljene novce preboljeti, a patera kazniti tek duom pokorom u nekom inozemnom
samostanu.
Poto ga uvedoe i priopie mu odluku, on nemalo zaudi blage suce svojim protivljenjem da
prihvati njihov pravorijek. I nisu pomagale ni prijetnje ni dobroduno uvjeravanje, Matthias je
uporno molio
otpust iz reda. Ako bi mu htjeli, dodao je, povrat njegovom lakomislenou izgubljenih
milodara na neko vrijeme odgoditi kao osobni dug i dopustiti mu njihovu postupnu otplatu,
zahvalno bi to prihvatio kao veliku milost; u suprotnom bi mu drae bilo da se njegov sluaj
razrijei pred nekim svjetovnim sudom.
Nisu vie znali to bi, pa su se, dok je Matthias iz dana u dan usamljen boravio u strogom
pritvoru svoje elije, njegovim sluajem bavili nadreeni sve do Rima, a da zatoenik o stanju
stvari nije mogao saznati ni najmanju vijest.
Moglo je tako protei jo mnogo vremena da se na neoekivan poticaj izvana nije najednom
sve pokrenulo i polo u nekom sasvim drugom smjeru.
Naime, deset dana nakon paterova zlosretna povratka vlasti su poslale sluben i uran upit je
li moda u posljednje vrijeme iz samostana nestao redovnik ili tako i tako opisana redovnika
halja jer je upravo utvreno da se ta odjea nalazila u jednom zagonetnom runom kovegu
ostavljenom u garderobi toga i toga kolodvora. Taj se koveg, koji ve tono dvanaest dana
lei u onoj postaji, moralo otvoriti zbog predstojeega sudskog postupka, budui da je pod
tekom sumnjom uhien jedan varalica koji je medu inim ukradenim stvarima kod sebe imao i
potvrdu o predaji spomenutoga kovega u garderobu.
158
159
Sada je jedan od patera pohitao k nadlenome tijelu vlasti, molei podrobnije obavijesti, a
kako ih nije dobio, smjesta se zaputio u oblinji glavni grad provincije u kojem se silno no
uzalud trudio prikazati da osoba i tragovi dobroga patera Matthiasa nisu ni u kakvoj vezi sa
sudskim postupkom protiv varalice. Dravni je odvjetnik, naprotiv, za te tragove pokazao ivo
zanimanje i veliku elju da osobno upozna patera Matthiasa koji je u meuvremenu zbog
bolesti opravdano bio nedostupan.
Slijedom tih dogaaja pateri su iznenada stubokom promijenili taktiku. Da bi se spasilo to se
jo spasiti moe, pater Matthias do kraja je formalno iskljuen iz reda, predan dravnome
odvjetnitvu i optuen zbog pronevjere samostanskoga novca. Od toga trenutka postupak
protiv patera ne samo da je punio aktovke sudaca i odvjetnika, ve je kao skandalozna pria
punio i sve novine, tako da mu je ime odjeknulo u cijeloj zemlji.
Kako se nitko za nj nije zauzeo, kako ga se njegov red posvema odrekao, a javno miljenje,
koje se odraavalo u lancima liberalnoga dnevnog tiska, patera nipoto nije tedjelo, ve je to
iskoristilo kao povod za malu veselu hajku na samostane, optuenik je dospio u pravi pakao
sumnje i klevete i morao je pokuati papreniju kau negoli ju je po vlastitu miljenju bio
zakuhao. No u toj se nevolji hrabro drao i nije dao nijednu izjavu koja se poslije nije
potvrdila.
160
Inae, ta su dva meusobno prepletena sudska postupka krenula brzim tijekom. S osjeajima
uenja Matthias se as suoavao sa sveenicima i crk-venjacima kao optuenik, as kao
svjedok lijepoj Meti s gospodinom Breitingerom koji se uope nije zvao Breitinger i u irim je
krugovima bio poznat kao varalica i svodnik po imenu goljavi Jakob. im je bio razjanjen
njegov udio u Breitingerovoj aferi, Breitinger i njegova pratnja nestali su pateru iz vida, a u
samo nekoliko estokih rasprava pripremljena je i njegova presuda.
Od samoga je poetka bio spreman na osudu. U meuvremenu je otkrie nekih pojedinosti
onoga dana u gradu, ponaanje njegovih nadreenih i raspoloenje javnosti teilo k njegovoj
opoj osudi, pa su suci na njegov neosporni prijestup primijenili najstroi paragraf i osudili ga
na vrlo dugu zatvorsku kaznu.
To mu je sada ipak zadalo osjetan udarac i inilo mu se da njegov prijestup, koji nije poivao
ni na kakvoj stvarnoj zloi, ipak nije zavrijedio tako teku kaznu. Najvie ga je pritom morila
misao na gospodu Tanner i pitanje hoe li ga uope jo htjeti poznati kada joj se nakon
odsluenja tako dugotrajne kazne i openito nakon toga neoekivano razvikanoga skandala
pred njom iznova pojavi.
U isto vrijeme gospoda se Tanner nita manje nije zabrinjavala i srdila zbog svretka tog
sluaja,
161
predbacujui si da gaje zapravo bez prijeke potrebe na to natjerala. ak mu je napisala
pisamce uvjeravajui ga u svoje svejednako povjerenje i izraavajui nadu da e on u
nezasluenoj otrini svoje presude prepoznati opomenu da se neslomljena duha i bez gorine
sauva za bolje dane. No onda opet pomisli kako nema razloga sumnjati u Matthiasa i da se
sada pogotovo ne treba plaiti kako e on izdrati kunju. Pa napisano pismo, vie ga ne
pogledavi, ona odloi u ladicu pisaega stola i briljivo ju zakljua.
U meuvremenu je ve odavno bila stigla jesen i vino je bilo istijeteno kada je nakon
nekoliko turobnih tjedana kasna jesen jo jednom donijela tople, modre, njeno sretne dane.
Na zavoju zelene rijeke spokojno je stajao stari samostan, zrcaleci se u vodi u razlomljenim
crtama i svojim je brojnim prozorskim oknima promatrao taj njenozlatni pro-cvjetali dan.
Upravo tada po lijepome vremenu kasne jeseni cestom je, visoko iznad strme obale, opet
prolazila otuna postrojba predvoena nekolicinom naoruanih andara.
Medu zatvorenicima je bio i bivi pater Ma-tthias koji bi s vremena na vrijeme podignuo
pognutu glavu, gledajui dolje prema sunanom prostranstvu doline i tihom samostanu. Dani
mu nisu bili dobri, no njegova se nada, nerazorena svim dvojbama, uvijek iznova okretala
prema slici lijepe blijede gospode kojoj je drao i ljubio ruku prije
162
gorkoga puta u sramotu. I pomislivi nehotice na onaj dan prije sudbonosnoga putovanja dok
je jo iz skrovitosti sjenovita dvorca u dosadi i zlovolji gledao amo, njegovim upalim licem
zatitra jedva vidljiv osmijeh, a onodobni poluzadovoljni ivot ne uini mu se nimalo boljim i
poeljnijim od ovoga sada ispunjenog nadom.
(1910.)
163
Usreitelj svijeta
B
>ertholdu Reichardtu bile su dvadeset i etiri godine. Roditelje je bio rano izgubio, a od
njegovih je odgajatelja samo jedan jedini na njega imao utjecaja, neki plemenit ali fanatian
ovjek i poboan slobodoumnik koji je mladiu zarana razvio naviku miljenja koje uz privid
pravinosti i ne bez oholosti stvarima ipak namee svoj oblik. A sada je mladomu ovjeku
dolo vrijeme da svoje snage iskua u igri svijeta kako bi se bez urbe mogao osvrnuti za sebi
primjerenom i dostinom ivotnom sreom koju on kao pametan, naoit i imuan mukarac
zasigurno ne bi morao dugo ekati.
Berthold nije bio odabrao nikakvo odreeno zanimanje. U skladu sa svojim sklonostima kod
vrsnih je uitelja, na putovanjima i iz knjiga uio filozofiju i povijest s tendencijom prema
estetskim predmetima. Njegova prvotna elja da postane graevinarom tijekom studijskih je
godina naizmjence gasnula i ponovno se budila; no na posljetku se zaustavio na povijesti
umjetnosti i svoje je naukovanje privremeno okonao doktorskom disertacijom. Kao mlad
doktor stigao je u Miinchen u kojem se nadao da e
165
najprije nai ljude i posao za kojima je njegova narav na jo zamraenim putovima ipak sve
jae teila. eznuo je za tim da nastanku novih vremena i djela i on pridonese svojim
savjetom i suradnjom i da bude sudionikom postanka i uspona svoga narataja. No prednosti,
koju ima svaki frizerski pomonik - da zahvaljujui svome zanimanju i namjetenju od
samoga poetka ima vrst, jasan odnos prema ivotu i opravdano mjesto u sustavu ljudskih
djelatnosti - te se prednosti pri svome ulasku u svijet i u doba mu-evnosti Berthold morao
odrei.
U Miinchenu, u kojemu je ve prije godinu dana ivio kao student, mladi je doktor
predstavljen u nekoliko domova, ali se nije urio s pozdravljanjima i posjetima jer je htio
posve slobodno traiti svoja poznanstva i ivot si urediti neovisno o prijanjim obvezama.
Osobito je udio za umjetnikim svijetom koji je upravo u to vrijeme iznova vrvio novim
idejama i gotovo svakodnevno otkrivao stanja, zakone i navade kojima je valjalo objaviti rat.
Uskoro se sprijateljio s manjim krugom mladih umjetnika toga kova. Susretali su se na
objedima i u kavani, na javnim predavanjima, a doskora i prijateljski u stanovima i
atelijerima, najee u atelijeru slikara Hansa Konegena koji je u toj skupini umjetnika bio
neka vrsta duhovnoga vode.
Druei se s tim umjetnicima nerijetko je nalazio povoda uenju, no nije zbog toga gubio
dobru
166
volju za uenjem. Najprije mu je upalo u oi da je nekolicina onih slavnih slikara i kipara, ija
su se imena uvijek spominjala u uskoj vezi s nedavnim umjetnikim revolucijama, oito bila
mnogo udaljenija od toga reformatorskog miljenja i injenja mladih umjetnika negoli je
mislio; tovie inilo se da su oni u izvjesnoj osami i nevidljivosti ivjeli samo za svoj rad.
Da, tima slavnima njihovi se mladi kolege nipoto nisu divili kao uzorima, ve su ih otro, ak
nemilice kritizirali, dijelom ak i prezirali. inilo se daje svaki umjetnik, koji je bezbrino
stvarao svoja djela, time inio izdaju ideala revolucionarne mladei.
Toj zabludi odgovarala je izvjesna mladalako -pedantna crta Reichardtova bia, tako da se
usprkos povremenim nedoumicama on ubrzo posve suglasio s cijelim tim nainom. Nije
primjeivao s koliko se malo strasti radilo u atelijerima njegovih prijatelja. Kako je i sam bio
bez zanimanja, veoma mu se svialo to su i njegovi prijatelji slikari gotovo uvijek imali
vremena i volje za razgovor i teoretiziranje. Osobito se priklonio Hansu Konegenu ija mu je
hladnokrvna kritinost jednako imponirala kao i njegova neprikrivena samosvijest. S njim je
esto obilazio umjetnike izlobe i bio uvjeren da pritom mnogo ui jer nije bilo nijednoga
umjetnikog djela o kojem Konegen ne bi mogao jasno i lijepo rastumaiti u emu su njegove
pogreke. Spoetka je Bertholda esto znalo zaboljeti kada bi se Konegen
167
grubo i nemilosrdno okomio na neku sliku koja se Bertholdu sviala i u koju se upravo s
radou bio zagledao; no s vremenom mu se svidio taj ton, pa je ak pomalo naao odjeka i u
njegovu vlastitu govoru.
Tamo je visio neki njean zeleni krajolik, rijena dolina s poumljenim breuljcima nad
kojom su letjeli oblaci ranoga ljeta, naslikan vjerno i njeno, djelo nekoga jo mladoga, ali
ve laskavo poznatog slikara. "To sada ljudi cijene i kupuju", rekao je Hans Konegen, "i to je
vrlo simpatino, odrazi oblaka u vodi ak su posve dobri. Ali gdje je tu veliina, estina,
potez, ukratko - ritam? Simpatino djelce, isto i draesno, dakako, ali zar bi to trebao biti
slavan slikar! Molim vas: mi smo narod koji je dobio najvei rat u suvremenoj povijesti, koji
se bavi trgovinom i industrijom u najveim razmjerima, koji se obogatio i svjestan je svoje
moi, koji je jo nedavno sjedio do nogu Bismarcku i Nietzscheu - a sada bi to trebala biti
naa umjetnost!"
Je li ubava umovita rijena dolina prikladna da se oslika monumentalnom silinom, ili pak, je
li osjeaj za jednostavne ljepote seoske prirode nedostojan naega naroda, o tome nije
govorio.
Doktor Reichardt nije znao da njegovi poznanici nipoto nisu predstavljali cvijet umjetnike
mladei jer su sudei po njihovim govorima, njihovim nastupom i mnogim teorijskim
znanjima oni to upravo inili. On nije znao da su oni u najboljem sluaju
168
osrednji prosjek, a moda tek udljiv mjehuri zraka i iskrivljen lik. Nije znao ni koliko su
nedovoljno temeljiti i savjesni bili Konegenovi stavovi koji je od jednostavnih krajolika
zahtijevao visok stil, a od divovskih zidnih skica glinenu mekou, od studijskih crtea dojam
slike, a od tafelajnih slikara veu bliskost s prirodom, tako da su njegovi zahtjevi uvijek
ostajali vei negoli umjetnost svih znalaca. A on nije pitao jesu li zapravo Konegenovi vlastiti
radovi toliko snani da mu daju pravo na takve zahtjeve i stavove. Kako je to mladei inae u
naravi, on nije razlikovao izmeu ideala svojih prijatelja i njihovih djela.
Njihovi radovi najee su se bavili nezahtjev-nim stvarima, malim predmetima i igrarijama
dekorativne i uporabne naravi. Ali kao to je umijee najveega slikara bivalo maleno i jadno
se rastapalo, ako bi se sudilo po njihovim zahtjevima i stavovima, tako su se njihovi vlastiti
radovi silno razvijali i rasli, kada bi ih tko uo o tome govoriti. Jedan bi od crtea napravio
vazu ili alicu i znao dokazivati kako taj uradak, ma koliko neznatan bio, moda ipak vie
znai od neke dvorane pune slika jer taj rad, tumaio je, u svome jednostavnom izrazu nosi
peat nunosti i poiva na spoznaji statikih i konstruktivnih naela svakoga uporabnog
predmeta, pa ak i samoga ustrojstva svijeta. Drugi bi pak na komad sivoga papira, koji je
trebao posluiti za uvezivanje knjiga, nanio nepravilno rasporeene ukaste mrlje i mogao je
sat
169
vremena filozofirati o tome kako raspored onih mrlja pokazuje neto kozmiko te da moe
probuditi osjeaj zvjezdana neba i beskraja.
Sline besmislice stajale su u zraku i mlade ih je pomodno prihvaala; poneki pametan, ali
slabaan umjetnik takoer je ozbiljno kanio takvim mudrovanjima nadomjestiti ili opravdati
manjak prirodnoga ukusa. No Reichardt je u svojoj temeljitosti neko vrijeme to shvaao
ozbiljno i pritom temeljito svladavao dokoliarsko umijee intelektualistine zaposlenosti
koja je smrtni neprijatelj svakom vrijednom radu.
No zaokupljen time ipak nije mogao trajno zaboraviti sve drutvene obveze, pa se tako
ponajprije sjetio jedne kue u koju je neko kao student svraao jer je domain kue
svojedobno bio u bliskim vezama s Bertholdovim ocem. Bio je to neki pravni savjetnik po
imenu Weinland koji je kao strastven ljubitelj umjetnosti i drutva gospodario prekrasnom
kuom. Reichardt je sada, postoje ve mjesec dana stanovao u gradu, htio tamo otii u posjet,
pa se briljivo odjeven pojavio u kui na ijem je prvome katu nekada stanovao pravni
savjetnik. Tu je na svoje uenje na vratima ugledao ploicu s nepoznatim imenom, a upitavi
slugu koji je izaao, saznao je daje pravni savjetnik umro prije vie od godine dana.
Stan udovice, iju je adresu Berthold pribilje-io, nalazio se daleko vani u nekoj nepoznatoj
ulici
170
na rubu grada, a prije nego je tamo poao, od kavanskih je poznanika, od kojih je pronaao jo
neke iz studentskih dana, pokuao poneto doznati o sudbini i sadanjem stanju kue
Weinlandovih. To nije bilo teko jer je pokojni pravni savjetnik bio nadaleko poznat ovjek,
pa je Berthold tako saznao cijelu priu: Weinland je cijelo vrijeme ivio iznad svojih
mogunosti i bio je tako duboko zapao u dugove i neugodne financijske poslove da njegovu
iznenadnu smrt nitko nije mogao smatrati prirodnom. U svakom sluaju, odmah nakon te
neobjanjive smrti obitelj je morala rasprodati imovinu i otada je, premda jo stanuje u gradu,
gotovo zaboravljena i nestala. No, govorili su, teta je zbog keri kojoj bi priutili bolju
sudbinu.
Mladi ovjek, iznenaen takvim vijestima i suosjeajno ganut, ipak se udio zbog postojanja
te keri jer se nije mogao sjetiti da ju je ikada vidio. Tako se dogodilo daje - djelomice iz
znatielje zbog djevojke - nakon nekoliko dana odluio posjetiti Wein-ladove. Unajmio je
koiju i kroz neotmjeno se predgrae izvezao sve do granice s otvorenim poljem. Koija se
zaustavila pred usamljenom viekatnicom s iznajmljenim stanovima koja je unato svojoj
novosti ve poprimila vonj siromatva.
Na drugome je katu pomalo zbunjeno uao u omanji stan ija mu je vrata otvorila kuhinjska
sluavka. Odmah je prepoznao gospodu pravnu savjetnicu
171
ija mu se stroga mrava pojava inila gotovo nepromijenjenom i samo za nijansu
suzdranijom i hladnijom nego prije. No uz nju se pojavila ki i sada je tono znao daju
nikada prije nije vidio jer ju inae zacijelo ne bi bio mogao tako posvema zaboraviti. Imala je
majinu figuru i svojim je zdravim licem, utegnutim, elastinim dranjem i u jednostavnoj, a
ipak besprijekornoj haljini izgledala kao mlada ena nekog asnika ili kao sportska dama. Pri
duem promatranju ovjek bi u njezinu svjeem, strogom licu primijetio tam-nosmede oi, no
inilo se da tek u tim mirnim oima kao i u nekim kretnjama te suzdrane pojave obitava
pravi karakter lijepe djevojke koji se zbog preostale vanjtine doimao tvrdim i hladnijim nego
je bio.
Reichardt se pola sata zadrao kod ena. Gospoica Agnes, kako je sada saznao, za njegovih
je prijanjih posjeta bila u roditeljskoj kui u inozemstvu. Meutim, svi su izbjegavali poblie
se dotaknuti prolosti, pa je tako dolo samo po sebi da su ponajvie razgovarali o osobi i
ivotu posjetitelja. Obje ene pokazale su se pomalo zauenima, vidjevi ga kako pasivno i
neodluno eka na vratima ivota, a Agnes ree, ako on u sebi osjea odreeni dar za
graevinu, tada je to tako divno zanimanje da ona ne shvaa njegovo oklijevanje. Na odlasku
su ga pozvale da ponovno svrati kad god mu je volja.
Da su se obiteljske prilike promijenile, bilo je razvidno iz smjetaja i skromnosti njihova
stana, ali
172
same gospode ne samo da nijednom rijeju to nisu spomenule, ve i cijelim svojim biem nisu
pokazale da znaju za siromatvo i klonulost, tovie sauvale su ton koji im je u njihovu
prijanjem nainu ivota bio uobiajen. Vraajui se u veernji grad, Reichardt je sa sobom
ponio suosjeanje i divljenje prema lijepoj, hrabroj keri i sve do noi i trenutka utonua u san
osjeao je da ga okruuje neko ugodno nadraljivo ozraje, kao od duboka, topla pogleda
njezinih smeih oiju.
Taj blagi nadraaj poticao je doktora i na nove radne misli i ivotne planove. O tome je imao
dug razgovor sa slikarom Konegenom koji je, meutim, za posljedicu imao zahlaenje
njihova prijateljstva. Potaknut Reichardtovim jadikovkama Hans Kone-gen je odmah stvorio
plan rada, u velikom je atelijeru ustro hodao amo-tamo, nervoznim rukama mrsio si je bradu
i ubrzo se, za to je silno imao dara, zatvorio u svjetlucavu ahuru koja se sastojala od puke
rjeitosti i sliila nadstrenici onoga majstora maevanja iz narodne bajke pod kojom je on
stajao suh premda se ona nije ni od ega drugoga sastojala osim od silovita vitlanja maem
iznad glave.
On je najprije opravdavao postojanje svoga prijatelja Reichardta, naglaavajui vrijednost
takvih inteligencija koje bi kao kritini i potajice sustvara-laki savjetnici mogli umjetnosti
pomoi i posluiti. Stoga je, mislio je, njegova dunost da svoje snage
173
stavi u slubu umjetnosti. Zato bi trebao nastojati da postane suradnik-kritiar nekoga
uglednoga umjetnikog asopisa ili jo bolje nekih dnevnih novina i da postane utjecajan.
Tada bi mu on, Hans Konegen, skupnom izlobom svojih ostvarenja pruio priliku da uini
dobro djelo i svijetu pokae neto novo.
Kada je Berthold svoga prijatelja pomalo mrzovoljno podsjetio na to s koliko se prijezira jo
donedavno izraavao o svim novinama i o poslu kritiara, slikar je objasnio da na ovoj upravo
alosno niskoj razini kritike jedan istinski slobodni duh moe na tom podruju postati
reformatorom, svojevrsnim Lessingom2 naega doba. Uostalom, tumaio je, kritiaru
umjetnosti otvoren je jo i drugi i ljepi put, naime put knjige. On sam ve je katkada
razmiljao da potakne izdavanje monografije o sebi, Hansu Ko-negenu; a sada je, ree, u
Reichardtu pronaao osobu za taj zahtjevni posao. Berthold treba napisati tekst, a on e
osobno preuzeti ilustriranje knjige.
Reichardt je te rjeite prijedloge sluao sa sve veim neraspoloenjem. Danas kada je osobito
snano osjeao svu jadnu suvinost ovjeka bez zanimanja, boljelo gaje vidjeti kako slikar u
tome stanju nije nalazio nita drugo doli izazov da se njime poslui za svoju osobnu slavu ili
probitak.
: Gotthold Ephraim Lessing (1729.-1781.) njemaki knjievnik i kritiar. Jedan od
utemeljitelja suvremene drame, autor prve njemake graanske tragedije. (Nap. prev.)
174
No kada mu je upao u rije i te planove glatko odbio, Hans Konegen nije bio nimalo utuen.
"Dobro, dobro", rekao je dobrohotno, "savreno vas razumijem i zapravo vam moram dati za
pravo. Vi elite pomoi u stvaranju vrednota, zar ne? Pa uinite to! Imate znanja i ukusa,
imate mene i nekoliko prijatelja, a time i izravnu vezu sa stvaralakim duhom vremena.
Osnujte, dakle, poduzee kojim biste mogli imati neposredan utjecaj na umjetniki ivot.
Osnujte, primjerice, umjetniku nakladu, mjesto za proizvodnju i prodaju vrijedne grafike, a
ja u na raspolaganje staviti izdavaka prava za svoje drvoreze i brojne skice, uredit u vau
tiskaru i va privatni ured, recimo namjetajem od javorovine s mjedenim okovima. Ili jo
bolje, ujte ovo! Pokrenimo malu radionicu za otmjenu primijenjenu umjetnost! Uzmite me za
savjetnika ili direktora, a ja u se pobrinuti za kvalitetne suradnike, primjerice jedan moj
prijatelj prekrasno modelira i razumije se u bronane odljevke."
I tako je on nizao plan za planom sve dok se Reichardt iznova gotovo nasmijao. On je svugdje
trebao biti poduzetnik, pribaviti i riskirati novac, no Konegen je bio upravitelj, tehniki
direktor, ukratko dua svega. Prvi put jasno je spoznao koliko su sve umjetnike misli toga
slikarskoga genija usko kruile oko njegove vlastite osobe i tatine, a poslije je s nelagodom
vidio koliko je nelijepa bila njegova uloga u zamislima i nakanama tih ljudi.
175
Pa ipak, jo uvijek ih je precjenjivao mislei da se iz toga drutva moe povui uz najveu
mjeru finoe i obzira. Jer tek stoje gospodin Konegen nakon viekratno ponovljenih pokuaja
uvjeravanja uvidio da Reichardt doista nije voljan zadovoljiti te poduzetnike prohtjeve, cijelo
se poznanstvo ugasilo kao da nikada nije postojalo. Doktor je od tih ljudi odavno bio otkupio
nekoliko njihovih drvoreza i keramika, nekima i pozajmio manje svote novaca; a sad kada je
htio poi svojim putem, nitko ga nije zadravao. Reichardt, jo nedovoljno upoznat s
bohemskim obiajima, neugodno se zaudio vidjevi kako su ga njegovi prijatelji umjetnici
zaboravili i jedva jo pozdravljali dok se on jo muio, oprezno nastojei uspostaviti isto
takvo otuenje.
Povremeno je doktor Reichardt svraao kod gospode pravne savjetnice Weinland u njezinu
pustu kuu u predgrau u kojoj mu je svaki put bilo neobino lijepo. Tamonji otmjeni ton bio
je u ugodnoj suprotnosti s govorom i obiajima bohemskoga svijeta, a sve ozbiljnije
zaokupljala ga je ki koja ga je dvaput sama ugostila i ija gaje stroga ljupkost svaki put
ushitila i zbunila. Naime, inilo mu se nemoguim da bi s njom ikada govorio o osjeajima ili
da bi upoznao njezine osjeaje jer se uza svu svoju damsku ljepotu doimala kao da je sva
sazdana od razuma. A doista je i posjedovala onu praktinu mudrost
176
usmjerenu na ono nuno i najblie koja ne pozna tek puko poigravanje stvarima.
Agnes je pokazivala ljubazno, pragmatino suosjeanje sa stanjem u kojem se on nalazio i
nije posustajala, ispitujui ga i nagovarajui, niti je skrivala kako smatra nedostojnim da
mukarac svoje zanimanje trai negdje u daljini umjesto da vrstom voljom pone s odreene
toke. O mudrostima slikara Konegena nije imala bogzna kakvo miljenje kao ni o njegovim
drvorezima koje joj je Reichardt donio. "To su igrarije", rekla je odreeno, "i nadam se da se
va prijatelj time bavi samo u trenucima dokolice. To su, koliko se ja u to razumijem,
imitacije japanskih radova koje moda mogu in^ati vrijednost stilskih vjebi. Boe moj, kakvi
su to mukarci koji u najboljim godinama svoje mladosti trate vrijeme ugaajui zeleno sa
sivim! Ta svaka ena s poneto ukusa ima u tome vie uspjeha dok si odabire tkanine za
odjeu!"
Njezina vrsta figura u svome je vrlo jednostavnom, a ipak briljivo i svjesno sastavljenom
kostimu i sama davala primjer takve ene. Kao da mu je srea htjela nos u to zabiti, pa mu je
na put nanijela taj prekrasni lik da se uz njega vee. No ovjeka je najtee privesti njegovoj
vlastitoj srei.
Na javnome predavanju na temu "Novi putovi k umjetnikoj kulturi" Berthold je saznao neto
to je prihvatio utoliko spremnije jer je bilo u skladu s
177
njegovom trenutanom misaonom razoaranou, naime daje potrebno napustiti sve estetske i
intelektualistike zanimljivosti. Odbacimo formalistiku i negati-vistiku kritiku nae kulture,
odbacimo slabano hinje-nje duhovnosti na raun svetih dobara i pitanja naega vremena! To
je bio poziv kojemu se odazvao poput iz-bavljenika. Odazvao mu se nekom vrstom trenutana
i bezuvjetna obraenja, bez obzira kamo ga to odvelo.
A taj poziv odveo ga je na stazu kao stvorenu za Bertholdovu omiljenu razbibrigu, odveo ga
je, naime, k jednoj novoj etici. Nije li sve uokolo, na to god bi pogled pao, bilo trulo i gnjilo?
Nae kue, pokustvo i odjea neukusni, sraunati na privid i patvoreni, nae druenje
isprazno i tato, naa znanost okotala, nae plemstvo oglupjelo, a nae graanstvo usaljeno?
Nije li naa industrija poivala na sustavu pljake i nije li upravo stoga predstavljala runu
suprotnost svome pravom idealu? Je li moda, kao to bi mogla i trebala, u iroke slojeve
ubacivala ljepotu i vedrinu, ivot inila lakim, promicala radost i plemenitost?
Marljivi uenjak vidio se posvema okruen la-ju i prijevarom, vidio je gradove uprljane
ugljenim dimom i iskvarene pohlepom za novcem, vidio je opustjelu zemlju, izumirue
seljatvo, vidio je svaku pravu klicu ivota ugroenu ve u korijenu. Stvari koje je jo
donedavna promatrao s ravnodujem, pa i zadovoljstvom, sada su mu otkrivale svoju
unutranju
trulost. Berthold se osjetio suodgovornim za sve to i obveznim suraivati u novoj etici i
kulturi.
Kada je gospoici Weinland prvi put o tome govorio, ona se iskreno snudila. Berthold joj je
bio drag i vjerovala je kako mu moe pomoi ostvariti neki estit i lijep ivot, a sada je
gledala njega koji ju je oito volio kako se slijepo uputa u te nauke i okolnosti za koje nije
bio stvoren i zbog kojih bi mogao biti samo na gubitku. Svoje mu je miljenje vrlo jasno
rekla, napominjui kako je svatko, tko napravi makar i jedan potplat za cipelu ili priije puce,
ovjeanstvu zacijelo korisniji od tih proroka. U svakom malom ljudskom ivotu, govorila je,
ima dovoljno prigode da ovjek bude plemenit i pokae hrabrost, a samo su rijetki pozvani
okomiti se na postojee stanje i postati uiteljima ovjeanstva.
No on je sa arom odgovarao da je upravo taj stav, koji ona izrie, uobiajena mudra mlakost
s kojom mu njegova savjest zabranjuje da se miri. Bila je to njihova prva mala prepirka i
Agnes je s tugom gledala kako se taj dragi ovjek sve vie udaljava od vlastitoga ivota i
sree, zapadajui u beskrajne pustinje teorije i tlapnje. Ve se spremao slijepo i uzno-sito
projedriti pokraj ubavoga otoka sree na kojem ga je ona ekala.
Stvar je postala tim gora to je Reichardt sada potpao pod utjecaj jednog stvarnog proroka
kojega je bio upoznao u nekoj "etikoj udruzi". Taj ovjek po
178
179
imenu Eduard van Vlissen prvo je bio teolog, zatim umjetnik i svugdje gdje je dolazio brzo je
u krugovima tragalaca stjecao veliku mo, a ona mu je i pripadala jer ne samo da je bio
neumoljiv u prepoznavanju i osudi drutvenih zala, nego je i osobno u svako doba bio
spreman jamiti za svoje misli i za njih se rtvovati. Kao katoliki teolog objavio je napis o
svetome Franji Asikome u kojem je objasnio propast njegovih ideja zbog njegova
kompromisa s papinstvom i najotrije oslikao suprotnost svete intuicije i pravoga udorea
naspram dogme i crkvene moi. Zbog toga je prognan iz sveenike slube, pa je istupio iz
Crkve da bi se ubrzo pojavio na belgijskim umjetnikim izlobama kao autor neobinih
mistinih slika koje su pobudile ivu raspravu. No ve godinama je ivio na putovanjima,
posve predan porivu svoje misije. Nekom je siromahu nehajno dao svoj posljednji novi da
bi potom i sam prosio. U bogatakim kuama ophodio se nesputano, uvijek ogrnut u istu
krajnje jednostavnu odjeu od gruboga sukna koju je nosio i na svojim pjeaenjima i
putovanjima. Njegov je nauk bio bez dogmi, napose je volio i preporuivao nepotrebi-tost i
iskrenost pa je prezirao i najmanju uljudnu la. Stoga, kada bi nekomu koga je upoznao rekao:
"Drago mi je", tada je to imalo vrijednost odlikovanja, a upravo je to bio rekao Reichardtu.
Otkako je vidio toga neobinog ovjeka i uivao u njegovu drutvu, njegov je odnos prema
Agnes
180
Weinland postajao sve leerniji i nesigurniji. Prorok je u Reichardtu vidio darovita mladog
ovjeka koji u vrevi svijeta nije mogao nai pravo mjesto i kojega on nipoto nije kanio
smiriti i pomiriti jer je volio i trebao takve nezadovoljnike iju je nevolju dijelio i iz ije je
potrebe i pobune oekivao nastanak boljih vremena. Dok diletantski usreitelji svijeta navijek
pate zbog vlastitih nedostataka, ovaj je holandski prorok bio neosjetljiv na vlastiti usud i svu
je svoju snagu usmjerio na ona zla koja je smatrao neprijateljima i razoriteljima ljudskoga
mira. Mrzio je rat i politiku moi, mrzio je novac i luksuz i svoje je poslanje vidio u tome da
iri svoju mrnju i iskru pretvara u plamen koji e jednom unititi zlo. Doista je poznavao
stotine i tisue bijednih i tragajuih dua na svijetu, a njegove su veze sezale od ruskoga
imanja grofa Tolstoja do mirovnih i vegetarijanskih kolonija na talijanskoj obali i na Madeiri.
Van Vlissen je tri tjedna boravio u Miinchenu i odsjeo kod nekoga vedskog slikara u ijem je
atelijeru nou razapinjao viseu lealjku i s njime dijelio mrav doruak premda je imao
dovoljno bogatih prijatelja koji su ga obasipali pozivima. Javna predavanja nije drao, ali gaje
od jutra do mraka, pa ak i za etnje ulicama, okruivala skupina istomiljenika ili osoba
eljnih savjeta s kojima je pojedinano ili u skupinama neumorno razgovarao. Svojom
jednostavnom, narodskom dijalektikom umio je sve
181
II
proroke i mudrace predstaviti kao svoje saveznike i njihove izreke citirati kao potvrde svoga
nauka, ne samo svetoga Franju nego i samoga Isusa, Sokrata, Buddhu, Konfucija. Berthold je
drage volje podlegao utjecaju tako snane i privlane osobe. Isto kao on osjeale su se i
stotine drugih koji su se nalazili u van Vlissenovoj blizini. No Reichardt je bio jedan od
rijetkih koji se nisu zadovoljavali trenutanom senzacijom, ve su u sebi doivjeli obrat volje.
U to vrijeme samo je jedan jedini put posjetio Agnes Weinland i njezinu majku. Gospode su
uskoro primijetile promjenu njegova bia; njegovo oduevljenje koje nije podnosilo ni
najmanje protuslovlje i fanatizirana uzvienost njegova govora objema se nije svidjelo. A
kako se on svojim ustrim govorima, nita ne slutei, sve zanesenije i sve vie udaljavao od
Agnes, zli se neprijatelj pobrinuo da se upravo danas morao baviti najnesretnijom moguom
temom.
Bila je to u ono vrijeme veoma aktualna reforma enskoga odijevanja koju su s mnogih strana
fanatino zahtijevali - umjetnici iz estetskih razloga, higijeniari iz higijenskih, etiari iz
etikih. I dok je buna mlade, uz znaajnu potporu ozbiljnih mukaraca i ena, istupala
protiv dosadanje enske odjee i modi osporavala njezino ivotno opravdanje, i dalje se
vialo lijepe i elegantne ene kako se rese lijepom vanjtinom te proganjane mode; a te
elegantne ene sviale su se same sebi i svijetu kudikamo vie negoli
182
prve rtve nove reforme koje su odvano koraale u neobinim kostimima bez nabora.
Reichardt je odnedavno bezuvjetno bio na strani reformatora. Na isprva duhovite, a zatim sve
ozbiljnije i napokon indignirane primjedbe dviju dama odgovarao je nadmonim tonom poput
kakva mudraca koji razgovara s djecom. Stara je dama opetovano pokuavala skrenuti
razgovor u drugom smjeru, ali uzalud, sve dok Agnes napokon nije odluno rekla: "Nemojmo
vie o tome! Zauena sam, gospodine doktore, koliko se razumijete u to podruje za koje
sam vjerovala da se u njemu i sama donekle snalazim jer svu svoju odjeu sama izraujem.
Stoga sam, dakle, i ne slutei, svojim haljinama neprestano vrijeala vae stavove i va ukus."
Tek kod tih rijei Reichardtu postade jasno koliko je preuzetno bilo njegovo propovijedanje i
on se, pocr-venjevi, ispria. "Moje uvjerenje, dodue, ostaje nepromijenjeno", ree on
ozbiljno, "ali mi pritom nikada nije palo na pamet ni na trenutak pomisliti na vau osobu koja
mi je za takvu kritiku odve uzviena. Takoer moram priznati da se i sam ogrjeujem o
vlastite nazore budui da me vidite u odjei iji princip odbacujem. Zajedno s ostalim
promjenama moga naina ivota koje ve pripremam, prijei u i na drugu odjeu s opisom
koje vas ipak ne smijem gnjaviti."
Kod tih rijei Agnes je nehotice promatrala njegov lik koji je u odjei za posjete izgledao vrlo
pristalo
183
i otmjeno i ona s uzdahom uzviknu: "Neete valjda zaozbiljno ovdje u Miinchenu hodati
uokolo u prorokom ogrtau!"
"Ne", ree doktor, "ali sam uvidio da se uope ne uklapam u gradski ivot i uskoro u se
povui na selo kako bih, bavei se nezahtjevnim poslom, ivio jednostavnim i prirodnim
ivotom."
Neka zbunjenost, kojoj je sve troje podleglo, koila je daljnji razgovor, pa se Reichardt nakon
nekoliko minuta oprostio. Pruio je ruku gospodi pravnoj savjetnici, zatim i keri koja je
izjavila kako ga eli ispratiti. Izala je s njim van, to jo nikada nije uinila, u uski hodnik i
priekala da odjene ogrta. Zatim je otvorila vrata prema stubitu, a kada joj je na rastanku
pruio ruku, na trenutak ju je vrsto stisnula, tamnim ga oima na problijedjelu licu prodorno
pogledala i rekla: "Ne inite to! Ne inite nita od onoga to va prorok zahtijeva! Kaem to
za vae dobro."
Ispod njezina napola moleivog, napola zapovjednog pogleda osjeti kako ga prolaze slatki,
jaki srsi sree i na trenutak mu se uini kao izbavljenje da svoj ivot stavi u ruke te ene.
Osjetio je da mu je pola ususret zacijelo iz velike daljine svoje nepristupane samostalnosti, a
uzdrmana tom rijeju i tim pogledom cijela se zgrada njegova misaonog svijeta nekoliko
sekundi tresla kao da e se sruiti.
Meutim, pustila mu je ruku i za njim zatvorila vrata.
184
Iduega je dana van Vlissen jasno primijetio da je njegov sljedbenik postao nesiguran i da ga
ometaju neki strani utjecaji. Smijeei se, pogledao gaje u lice svojim bistrim oima, a ipak
punima patnje, ali nita nije pitao, ve gaje pozvao u etnju. Berthold je uskoro pozvao koiju
u kojoj su se izvezli daleko izvan grada. U umi van Vlissen zapovijedi da se koija zaustavi i
poalje ju natrag. Pod blijedim sivim nebom uma je pred zimu bila pusta, tek su iz velike
daljine kroz sivu hladnou odzvanjale sjekire drvosjea.
Apostol ni sada nije zapoinjao razgovor. Hodao je laka, na etnje naviknuta koraka, svim
ulima pozorno udiui i proimajui tiinu ume. U nainu na koji je upijao zrak i gazio tlo,
gledao za vjevericom u bijegu i bezglasnom kretnjom upozoravao pratitelja na unu koja sjedi
tik do njih, bilo je neega lagano prisilnoga u njegovu biu, neka nepomuena budnost i
posvuda ivua nevinost u koju je taj moni ovjek bio ogrnut kao u aroban plat i inilo se
kao da pjeice putuje nekim carstvom kojemu je potajice bio kralj. Na izlasku iz ume
ugledali su prostrte oranice, neki seljak polako je na obzoru prolazio s tekim konjima, a van
Vlissen stade polako govoriti, o sjetvi i etvi i sve samim seljakim poslovima, jednostavnim
rijeima stvarajui sliku seoskoga ivota koji tupi seljak, ree, nesvjesno vodi, ali koji - kada
ga vode svjesni i zahvalni ljudi -mora biti pun posveenja i tajne snage. Njegov je
185
sljedbenik osjeao kako progovaraju daljina i tiina i spokojni duboki dah seoske prirode i
osvajaju mu srce. Tek pred veer vratili su se u grad.
Nekoliko dana poslije van Vlissen je otputovao prijateljima u Tirol, a Reichardt je poao s
njim i u nekoj junoj dolini kupio vonjak i malu, tronu klijet u koju je odmah htio useliti
kako bi zapoeo svoj novi ivot. Nosio je jednostavnu odjeu od sivoga grubog sukna, poput
one u Holandanina, i u toj je odjei otputovao natrag u Miinchen gdje je htio dignuti sidro i
oprostiti se.
Ve iz njegova dugog izbivanja Agnes je zakljuila daje njezin pokuaj spaavanja bio
uzaludan. Ponosna djevojka bila je tuna zbog gubitka tog mukarca i nada koje je uza nj
vezivala, ali nita manje nije bila povrijeena njezina samosvijest jer ju je prezreo, on kojemu
je, ne bez vlastitih unutarnjih borba, tako daleko pola ususret.
Kada je ovaj put najavljen Berthold Reichardt, silno je eljela uope ga ne primiti, no svladala
je zlovolju i doekala ga s izvjesnom znatieljom. Majka je s prehladom leala u krevetu.
Agnes je s uenjem gledala ovjeka za kojega se morala boriti s utvarom i koji je sada
pomalo zbunjen i neobino promijenjen stajao pred njom. Naime, nosio je van Vlissenovu
odjeu, prsluk i hlae od gruboga sukna, a umjesto kruto uglaanoga rublja nebojenu lanenu
koulju.
186
Agnes, koja ga nikada nije vidjela drugaije nego u crnome odijelu za posjete ili u modernom
odijelu za etnje gradom, na trenutak ga je promotrila, a zatim mu ponudila stolac i rekla s
prizvukom poruge: "Promijenili ste se, gospodine doktore."
On se zbunjeno nasmijei i ree: "Svakako, a vi znate i to ta promjena znai. Doao sam se
oprostiti jer ovih dana selim na svoje malo imanje u Tirolu."
"Imate imanje u Tirolu? O tome nismo nita znali."
"To je samo vrt i vinograd, a meni pripada tek od prologa tjedna. Bili ste vrlo ljubazni i
brinuli ste se o mojoj nakani i mome boljitku, stoga mislim da sam duan o tome vas
obavijestiti. Ili moda vie ne mogu raunati na onakvo zanimanje?"
Agnes Weinland se namrti i pogleda ga.
"Va me je boljitak", ree ona tiho i jasno, "zanimao dok sam u njemu mogla imati neku vrstu
djelatnoga udjela. No za pokuaje tolstojevskoga naina ivota, koje imate u nakani, nalazim
naalost tek slabaan interes."
"Ne budite prestrogi!" ree on moleivo. "No to god vi o meni mislili, gospoice Agnes, ja
vas neu moi zaboraviti i nadam se da ete mi, im me budete shvatili, oprostiti ovo to
inim."
"Oh, nemam vam to oprostiti."
187
Berthold se nakloni i tiho upita: "A kada bismo nas dvoje imali dobru volju, zar ne vjerujete
da bismo tad moda tim putem mogli zajedno poi?"
Ona se ustade i ree bez uzbuenja: "Ne, gospodine Reichardte, u to ne vjerujem. Mogu vam
poeljeti svu sreu. Ali u svome siromatvu uope nisam tako nesretna da bih imala volje s
nekim dijeliti put koji iz svijeta odvodi u nesigurnost."
I iznenada planuvi uzviknu gotovo estoko: "Idite samo svojim putem! Samo idite!"
Srdito-ponosnim, velianstvenim pokretom pozove ga da se oprosti, to on zbunjeno i
zabrinuto uini, a dok je vani otvarao i zatvarao vrata i silazio stubama, ona je, sluajui jeku
njegovih koraka, u srcu imala posve isti osjeaj kao i ovjek koji je odlazio - kao da zbog
neke gluposti propada jedna lijepa i arobna stvar; samo stoje pritom svatko mislio na glupost
onoga drugoga.
Sada zapoe muenitvo Berholda Reichardta. Na samom poetku nije uope izgledalo loe.
Kada bi ranom zorom izaao iz postelje koju sije sam prostirao, kroz maleni bi prozor svoje
spavae sobe pogledao u tihu jutarnju dolinu. Dan je zapoinjao ugodnim i zanimljivim
aktivnostima samotnjakog pripravnika - pranjem ili kupanjem u koritu zdenca, paljenjem
vatre u kamenom ognjitu, ureivanjem sobe, kuhanjem mlijeka. Zatim bi se pojavio sluga i
188
majstorski uitelj Xaver iz sela i sa sobom donio kruh. S njim je Berthold sada odlazio na
posao, za lijepoga vremena vani, a inae u drvarnici ili u staji. Pod vodstvom sluge marljivo je
uio baratati najvanijim ureajima, musti i hraniti kozu, kopati tlo, istiti voke, krpati vrtnu
ogradu, cijepati drva za ognjite i vezivati snopove suhoga granja za pe, a bilo je hladno i
pusto, pa su u kui zatvarali rupe u zidovima i prozorima, pleli koare i uad od slame,
rezbarili drke od motika i bavili se slinim stvarima pri emu je sluga puio drvenu lulu i
jednu za drugom raspredao prie.
Dok bi drvima, koja je sam nacijepao, na iskon-skome ognjitu ispod drijela dimnjaka
Berthold loio vatru, a u preveliku viseem kotlu poinjala kuhati voda ili mlijeko, u rukama i
nogama osjeao je neku robinzonsku ugodu kakvu nije poznavao jo od davnih djeakih
vremena i u kojoj je mislio da ve s uitkom moe outjeti prvi dah udenoga unutarnjeg
spasenja.
Doista, nema za graanina veeg osvjeenja, nego da se malo poigra seljakim poslovima, da
izmori noge i ruke, da rano lijee i rano se ustaje. No naslijeene i steene navike i potrebe ne
mogu se mijenjati kao koulje, a to je i Reichardt morao iskusiti.

Naveer bi sluga odlazio kui ili u gostionicu da bi se sa sebi ravnima proveselio i

pripovijedao o ivotu i radu svoga neobinog poslodavca; no gospodin
189
je sjedio za svjetiljkom i itao knjige koje je sa sobom ponio i koje su se bavile vrtlarstvom i
voarstvom. Ali one ga nisu mogle dugo zaokupiti. itao je i posluno uio da kotiavo voe
ima sklonost pruanja korijenja u irinu, jezgriasto voe vie u dubinu i da cvjetai nita tako
ne godi kao umjereno vlana toplina. Zanimao se i za to da sjeme poriluka i crvenoga luka
nakon dvije godine gubi snagu klijanja, dok sjemenke krastavaca i dinja svoj tajnoviti ivot
mogu odrati sve do este godine. No uskoro su mu te stvari, koje je od Xavera ipak mogao
bolje nauiti, postale zamorne i dosadne, pa je napustio to tivo.
Zato je, meutim, izvadio manju hrpu knjiga koja se kod njega nakupila za posljednjega
boravka u Munchenu jer je na izriite preporuke pokupovao razne suvremene knjige, ali ih
nikada nije stigao proitati. Tu je bilo Tolstojevih knjiga, van Vlissenova rasprava o svecu iz
Assisija, napisi protiv alkohola, protiv poroka velegrada, protiv luksuza, industrija-liziranosti,
rata.
Samotnjak je osjeao da te knjige ponovno potvruju sve njegove principe, s ogorenim se
zadovoljstvom napajao filozofijom nezadovoljnika, asketa i idealista iz ijih se spisa na
njegov sadanji ivot spustila aureola. A kada je ubrzo stiglo proljee, Berthold je s uitkom
doivio blagodat prirodnoga rada i ivota, gledao je kako pod njegovim grabljama nastaju
lijepe lijehe, prvi put je u ivotu
190
obavljao lijepi, povjerljivi posao sijanja i uivao u klijanju i rastu biljaka. Posao gaje sada
zaokupljao sve do kasnih veeri, prorijedili su se sati dokolice, a nou je spavao dubokim
snom. A kada bi u predahu, naslonjen na lopatu ili ekajui na zdencu da se kanta za
polijevanje do vrha napuni, nuno pomislio na Ag-nes Weinland, srce bi mu se malo stegnulo,
ali je vjerovao da e to s vremenom prevladati i mislio kako bi bilo teta da se dao zadrati u
podlome svijetu.
Osim toga, sada je i samoa sve vie uzmicala poput zimske magle. S vremena na vrijeme
pojavljivali su se neoekivani, ljubazno ugoeni posjetitelji razliitih tipova, listom strani
ljudi za koje nikada nije uo i iju je neobinu vrstu sada upoznavao jer su svi oni iz
nepoznata izvora znali njegovu adresu i nitko iz njihova reda ne bi proao kroz dolinu, a da
mu ne bi banuo u kuu. Bili su to ratrkani pripadnici onoga velikog jata udaka koji su izvan
uobiajenoga svjetskog poretka ivjeli asovitim nomadskim ivotom i medu kojima je
Berthold sada postupno uio razlikovati pojedine tipove.
Prvi koji se pojavio bio neki gospodin iz Leip-ziga prilino graanskoga izgleda, koji je
putovao svijetom, drei predavanja o opasnostima alkohola i bio na turistikom putovanju.
Zadrao se samo sat ili dva, ali je kod Reichardta ostavio ugodan osjeaj da nije posve
zaboravljen u svijetu i da pripada tajnome drutvu ljudi s plemenitim tenjama.
191
Idui posjetitelj izgledao je ve neto neobini-je, bio je to ivahan, oduevljeni gospodin u
irokom staromodnom redengotu uz koji nije nosio prsluk, ali je zato imao lovaku koulju,
ute karirane hlae, a na glavi pusten eir irokoga oboda. Taj ovjek, koji se nazivao
Salomon Adolfus Wolff, ponaao se s toliko blagonaklone velikodunosti i svoje je ime
izgovarao tako skromno se smijeei i unaprijed pomalo nervozno odbijajui sve prevelike
izraze tovanja, da se Reichardt pomalo zbunio jer ga nije poznavao i njegovo ime nikada nije
uo.
Taj stranac, kako je proizlazilo iz njegove vlastite prie, bio je izvanredno orue Boje i inio
je udesna izljeenja zbog kojih su ga, dodue, lijenici i sudovi sumnjiili i napadali, pa ak i
bijesno progonili, ali ga je malena skupina mudraca i pravednika utoliko vie cijenila.
Nedavno je, ree, u Italiji jednoj grofici, ije ime ne smije odati, obinim dodirom ruku vratio
ivot koji je ve bio izgubljen. A sada je, kao ovjek koji duboko prezire modemu uurbanost,
pjeice na povratku u domovinu, gdje ga ekaju brojne potrebite due. Naalost mu je, potui
se, zbog manjka novca putovanje oteano jer ne moe za svoja izljeenja primiti druge
naknade doli suze zahvalnice izlijeenih te se stoga ne stidi svoga brata Reichardta, prema
kojemu gaje sam Bog uputio, zamoliti za malu pozajmicu koja nee koristiti njegovoj osobi -
koja je nevana - ve upravo onima potrebitima koji ude za njegovim povratkom.
Suprotnost tomu spasitelju predstavljao je mladi ruskoga izgleda koji se pojavio jedne veeri
i ije su profinjene crte lica i ruke bile u proturjeju s njegovom krajnje oskudnom radnikom
odjeom i pohabanim grubim cipelama. Znao je tek nekoliko rijei njemakoga i Reichardt
nikada nije saznao je li udomio nekog progonjenog anarhista, propaloga umjetnika ili sveca.
Stranac se zadovoljio time da se arko ispitivakim pogledom zagleda u Reichardtovo lice, a
onda ga pozdravi nekim tajnim signalom uzdignutih ruku. Proetao je utke po cijeloj kuici,
zaueni domain za njim, zatim je pokazao na jednu praznu sobicu sa irokom zidnom
klupom i ponizno upitao: "Ja mogu tu spavati?" Reichardt kimne, pozove ga na veeru i na
onoj mu klupi pripremi leaj. Iduega jutra stranac primi jo alicu mlijeka, dubokim grlenim
glasom ree "hvala" i ode.
Ubrzo nakon njega pojavio se neki polunagi vegetarijanac, prvi u dugome nizu, u sandalama i
nekoj vrsti pamunoga kombinezona. Poput veine brae iz svoga ceha on nije imao poroka,
osim izvjesne nesklonosti radu, ve je poput nekog djeteta bio ganutljivo skroman i u svojim
tlapnjama o higijenskom i socijalnom spasenju ivio isto onako slobodno i prirodno kao to je
svoju pomalo teatralnu pustinjsku odjeu nosio s nekim dostojanstvom.
Taj jednostavni djetinjski ovjek dojmio se Reichardta. On nije propovijedao mrnju i borbu,
ve je
192
193
u svojoj ponosnoj poniznosti bio uvjeren da e na tlu njegova nauka sama od sebe niknuti
neka nova rajska ljudska egzistencija u kojoj je on sam ve osjeao da uiva. Njegova
najvanija zapovijed glasila je: "Ne ubij!", koju on nije primjenjivao samo na ljude i ivotinje,
ve ju je shvaao kao bezgranino tovanje svega ivuega. Ubiti ivotinju inilo mu se
uasnim i vrsto je vjerovao da e nakon proteka sadanjega vremena degeneracije i sljepoe
ovjeanstvo iznova posve odustati od tog zloina. No krvolonim je smatrao i branje cvijea
i sjeu drva. Reichardt pripomene da bez sjee drva ne bismo mogli graditi kue, na to
frugivor ustro kinine: "Sasvim ispravno! Mi ni ne trebamo imati kue, isto kao ni odjeu, sve
nas to odvaja od prirode i vodi dalje prema svim onim potrebama radi kojih su nastali
ubojstvo i rat i svi poroci." A kada je Reichardt ponovno dometnuo da se vjerojatno jedva
moe nai itko tko bi u naem podneblju mogao preivjeti zimu bez kue i odjee, njegov se
gost nekoliko puta veselo nasmijei i ree: "Jako dobro! Izvrsno me razumijete. Upravo je
glavni izvor svekolike bijede ovoga svijeta to stoje ovjek napustio svoju kolijevku i prirodnu
domovinu u krilu Azije. Tamo e natrag voditi put ovjeanstva i tada emo svi mi ponovno
biti u rajskome vrtu."
Bertholda je, unato oitih povrnosti, nekako radovala ta idilina filozofija koju je uo jo od
194
mnogih drugih navjestitelja u drugim nijansama, i morao bi biti div da svaka od tih ispovijedi,
na njega koji je ivio izvan svijeta, postupno ne ostavi dojam i ne ostavi traga u njegovu
razmiljanju. Svijet, kako ga je sada vidio i drugaije ga nije mogao vidjeti, sastojao se od
malenoga kruga primitivnih djelatnosti koje je obavljao, a povrh toga nita nije postojalo
osim, na jednoj strani, iskvarene i natrule kulture, koju je zbog toga napustio, i s druge strane
po svijetu razasute malene zajednice onih buduih, u koju se on morao ubrojiti, a kojoj su
pripadali i svi gosti od kojih su se neki kod njega danima zadrali. A sada je shvatio i onaj
neobian religiozno-sanjarski daak koji su imali svi njegovi gosti i braa. Oni su bili sol
zemlje, preobrazitelji i donositelji budunosti, s njima su se udruile tajne duhovne snage, od
postova i misterija Egipana i Indijaca do fantazija dugokosih voojeda i iscjeliteljskih uda
magnetizera i zdravo-molitelja.
A da iz tih doivljaja i promatranja doskora ponovno nastane neka sustavna teorija ili
svjetonazor, za to se pobrinula ne samo doktorova vlastita duevna potreba ve i cijela
literatura raznih spisa koje su mu ti gosti dijelom donijeli, dijelom poslali, dijelom preporuili
kao nunu. U malenoj kuici nastala je udnovata biblioteka koja je poinjala s
vegetarijanskim kuharicama, a zavravala s najneobinijim mistinim sustavima, preko
platonizma, gnosticizma,
195
spiritizma i teozofije obuhvaajui sva podruja duhovnoga ivota u zajednikoj sklonosti
svih tih autora prema okultistikom epurenju. Jedan je autor znao identitet pitagorejskoga
nauka objasniti spiritizmom, drugi je znao Isusa tumaiti kao navjestitelja vegetarijanstva,
trei je dosadnu potrebu za ljubavlju predstavljao kao prijelazni stupanj prirode koja se samo
privremeno slui razmnoavanjem, ali u svojim krajnjim nakanama tei tjelesnoj besmrtnosti
pojedinca.
I dok su dani brzo bivali sve krai, Berthold je s tom zbirkom knjiga doekivao svoju drugu
tirolsku zimu. S dolaskom hladnijega vremena promet gostiju, na koji se bio naviknuo,
iznenada je prestao kao karama odrezan. Apostoli i braa sada su sjedili ili u vlastitome
zimskome gnijezdu ili su, nemajui svoje domovine i ivei od lutanja i proenja, boravili u
drugim krajevima i na adresama gradskih istomiljenika.
Negdje u to vrijeme proitao je Reichardt u nekim novinama, koje je primao, vijest o smrti
Eduarda van Vlissena. Taj je, u nekom selu na ruskoj granici, gdje je zbog kolere zadran u
karanteni, ali je bio gotovo bez nadzora, u seoskoj krmi za rakiju drao propovijedi te je
umlaen u nastalome meteu.
Berthold je usamljen promatrao dolazak zime u svojoj dolini. Ve godinu dana nije naputao
svoj komadi zemlje i zakleo se da e i dalje okretati leda ivotu svijeta. No skromnost i prva
djeja radost zbog
196
neega novoga vie nisu bili u njegovu srcu, u napornim je etnjama mnogo tumarao snijegom
jer je zima bila kudikamo otrija nego prola, a kune je fizike poslove sve ee preputao
Xaveru koji je ve odavno znao da je u tome malenom kuanstvu postao nezamjenjiv te je
poprilino zaboravio to znai poslunost.
No koliko god se Reichardt vani potucao, ipak je sve one beskrajno duge veeri morao
prosjediti sam u kolibi, a njemu suelice sjedila je samoa poput nekog vuka strano krupnih
oiju kojega nije znao drukije odagnati doli neprestanim budnim zurenjem u njegove prazne
oi, a koji bi ga ipak uvijek s leda napao kad god bi odvratio pogled. Samoa je nou sjedila
na njegovu krevetu, kada bi tjelesno izmoren utonuo u san, i trovala mu san i snove. A kada bi
s veeri sluga napustio kuu i zvidukajui kroz vonjak nestao u smjeru sela, njegov gaje
gospodar nerijetko pratio pogledom punim zavisti. Nita nije opasnije i za duu pogibeljnije
od neprestanoga bavljenja vlastitim biem i stanjem, vlastitim usamljenim nezadovoljstvom i
slabou. Svu bolest toga stanja morao je pustinjak na sebi doivjeti, a ikolovan itanjem
raznih mistinih knjiga, sada je na sebi samome mogao promatrati kako su strano istinite bile
brojne legende o nevoljama i kunjama pobonih samotnjaka u pustinji Tebe.
Tako je provodio neutjene mjesece, otuen od ivota i u sri bolestan. Loe je izgledao i
njegovi ga
197
nekadanji prijatelji vie ne bi prepoznali; jer preko preplanula, ali upala lica, izrasla je duga
brada i kosa, a iz praznog su se lica gladno i samotniki plaho arile oi kao da se nikada nisu
smijale i nikada neduno radovale arolikosti svijeta.
Ve je zapuhao prvi topli vjetar kadli jednoga dana sluga zajedno s novinama donese i pismo,
tiskanu pozivnicu na sabor svih koji se rijeju ili djelom trse oko reforme ivota i
ovjeanstva. Sabor radi ijeg su se saziva okupila teozofska, vegetarijanska i ina drutva
trebao se odrati krajem veljae u Miinchenu. Jedno tamonje drutvo ponudilo se posredovati
jeftine stanove i bezmesne objede.
Nekoliko je dana Reichardt oklijevao, ali je onda donio odluku i prijavio se za Munchen. I
sada tri tjedna nije mislio ni na to drugo osim na taj pothvat. Ve i sam put, ma koliko
jednostavan bio, njega je, koji je vie od godinu dana tu obitavao zaahuren, tjerao na
razmiljanje i stvarao mu brige. Rado bi bio poslao po brijaa da mu ovaj uredi bradu i kosu,
ali se uplaio jer mu je to izgledao kao kukaviki ustupak svjetovnim navadama i jer je znao
da neki njegovi sektaki prijatelji nita ne cijene tako visoko kao religiozno potivanje obiaja
neianja. No zato sije u selu dao skrojiti novo odijelo, iste vrste i kroja kao i njegova van
Vlissenovska pokajnika odjea, ali od dobre tkanine te usto ohani ovratnik koji se u tom
kraju nosi kao kaput.
198
Unaprijed odreenoga dana, u hladno je jutro rano izaao iz kuice od koje je klju ostavio u
selu kod Xavera te se u svitanje pjeice spustio u tihu dolinu do najbliega kolodvora. Zatim
je sjedio u vlaku za Munchen s takvim veselim putnim nemirom u kakvu ve dugo nije uivao
i paljivo se vozio lijepom zemljom, beskrajno radostan to je na neizvjestan broj dana utekao
nepodnoljivu stanju kod kue.
Bio je dan pred poetak sabora i ve na kolodvoru pridolicu pozdravie prvi znakovi poetka.
Iz vlaka, koji je stigao istodobno s njegovim, izlazilo je cijelo drutvo oboavatelja prirode u
ivopisno egzotinim kostimima i s Kristovim i apostolskim glavama na sandalama, a
nekolicina istih takvih, koji su im iz grada dolazili ususret, pozdravljala je brau sve dok svi
nisu krenuli u povelikoj procesiji.
Reichardt, kojega je prepoznao neki budist, koji je takoer danas pristigao - jedan o njegovih
ljetnih posjetitelja - morao im se prikljuiti, pa je Recihardt sada ponovno ulazio u Munchen u
povorci prikaza ija mu je zaudnost ovdje postala neugodno uoljiva. Uz glasnu radost
opora djeaka i nasmijane poglede svih prolaznika, to neobino jato plivalo je prema gradu
radi pozdrava dobrodolice u dvorani za prijeme. Reichardt se, inije bilo mogue, raspitao o
dodijeljenom mu stanu, pa mu u ruku gurnue cedulju s adresom. Oprostio se, na iduem uglu
ulice
199
uzeo koiju i odvezao se, umoran i zbunjen, u nepoznatu ulicu. Oko njega je umio ivot
dobro poznatoga grada, tu su bile izlobene zgrade u kojima se neko s kolegama bavio
kritikom umjetnosti, tamo je bio njegov nekadanji stan, s osvijetljenim prozorima, tamo
prijeko neko je stanovao pravni savjetnik Weinland. No on se osamio i otuio od ljudi i sa
svim tim nita ga vie nije vezivalo, a ipak mu je svaka od iznova otkrivenih uspomena
zadavala neku slatku bol. Na ulicama je narod trao i vozio se kao i prije, kao da u tome nema
niega loega i kao da na svijetu nema nikakve brige ni opasnosti, elegantne koije na
beumnim su kotaima vozile prema kazalitima, a vojnici su pod ruku drali svoje djevojke.
Sve je to uzbuivalo usamljenika, to valovito crvenkasto svjetlo koje se s vedrom tatinom
zrcalilo na mokrome ploniku, i zujanje koija i koraka i -kao da je to sasvim uobiajeno -
cijela ta razigrana vreva. U tome je bilo poroka i nevolje, luksuza i sebinosti, ali i radosti i
sjaja, druenja i ljubavi, a ponajvie je bilo naivne neproraunatosti i ravnodune volje za
ivotom jednoga svijeta kojemu je on htio biti opominjua savjest, a koji ga je jednostavno
gurnuo u stranu, ne osjetivi nikakav gubitak, dok se ono njegovo malo sree rasprsnulo u
krhotine. I sve se njemu obraalo, nerazmrenim se koncima poigravalo njegovim osjeajima
i rastuivalo ga.
200
Njegova se koija zaustavi ispred velike stambene zgrade i on se, slijedei svoju cedulju,
popne stubama do drugoga kata gdje ga neka ena, nepovjerljivo ga odmjeravajui, uvede u
sobicu posve golih zidova koja na njega ostavi hladan i negostoljubiv dojam.
"Na koliko dana?" hladno ga upita stanodavka, dajui mu do znanja da se stanarina plaa
unaprijed.
On nevoljko izvue lisnicu te ju, dok je vrebala isplatu, upita za neku bolju sobu.
"Za jednu i pol marku na dan nema boljih soba, ni u cijelome Miinchenu", ree ena. Sada se
morao nasmijeiti.
"ini se daje ovdje neki nesporazum", ree on hitro. "Ja traim udobnu sobu, ne spavaonicu.
Cijena mi nije bitna ako imate ljepu sobu."
Stanodavka bez rijei krene ispred njega hodnikom, otvori drugu sobu i upali elektrino
svjetlo. Gost se zadovoljno osvrnu u mnogo veoj i udobno namjetenoj sobi, odloi kaput i
eni da novac za nekoliko dana unaprijed.
Tek ujutro, kada se probudio u neobino mekoj tuoj postelji i prisjetio se prole veeri,
postade svjestan daje nezadovoljstvo onom jednostavnom spavaonicom i udnja za veom
udobnou zapravo u suprotnosti s njegovom savjeu. No to nije primio k srcu, ve je,
tovie, veselo ustao iz kreveta i s nape-tou oekivao to e donijeti dan. Rano je izaao i
201
! I'
hodajui natate jo tihim ulicama na svakom je koraku prepoznavao poznate slike. Bilo je
divno hodati ovdje i kao mali sustanar pripadati vrevi jednoga lijepoga grada umjesto udjeti
u zaaranome krugu samoe i neprestano crpsti samo iz vlastita mozga. Velike kavane i
trgovine bile su jo zatvorene, pa je potraio neki narodni restoran za doruke kako bi popio
alicu mlijeka.
"Jeste li za kavu?" upita ga konobar i ve pone toiti. Reichardt mu sa smijekom dopusti i s
potajnim uitkom udahne ugodni miris napitka kojega se godinu dana odricao. No zaustavio
se kod toga maloga uitka, pojeo uz to samo kriku kruha i uzeo itati novine.
Zatim je potraio sabornu dvoranu koju je zatekao ukraenu palmama i lovorima i ve
ivahnu od brojnih gostiju. Jednostavni, prirodni mladii ovdje su jako bili u manjini, a
starozavjetni ili tropski kostimi i ovdje su upadali u oi kao nekakve neobinosti, no zato se
moglo vidjeti nekoliko profinjenih uenih glava i mnogo umjetnike mladei. Jueranja
skupina dugokosih bosonoaca stajala je otuena kao neki udnovati otok usred uzburkana
mora.
Neki elegantni Beanin nastupio je kao prvi govornik i izrazio elju da pripadnici brojnih
pojedinanih skupina svojim govorima ne doprinesu jo veem meusobnom udaljavanju, ve
da potrae ono zajedniko i sprijatelje se. Zatim je nepristrano govorio o
vjerskim novotvorinama ovoga vremena i njihovu odnosu prema pitanju svjetskoga mira.
Nakon njega je slijedio neki vremeni teozof iz Engleske koji je svoju vjeru preporuio kao
univerzalni spoj pojedinanih svijetlih toaka svih svjetskih religija. Njega je zamijenio
teoretiar rasa koji se uljudnom otrinom zahvalio na podui, ali je ideju meunarodne
svjetske religije stigmatizirao kao opasnu utopiju jer, ree, svaka nacija ima potrebu i pravo
na svoju, prema vlastitoj posebnosti oblikovanu i obojenu vjeru.
Za vrijeme toga govora pozlilo je eni koja je sjedila pokraj Reichardta pa ju on kroz dvoranu
otprati do najbliega izlaza. Da joj ne bi dalje smetao, on se tu zaustavi, pokuavajui
ponovno uhvatiti nit predavanja dok mu je pogled klizio preko susjednih redova stolica.
Tada na sasvim maloj udaljenosti ugleda lijep enski lik kako pozorno sjedi; ona mu zarobi
pogled i dok mu je srce bivalo nemirno i svaka ga misao na govornikove rijei naprasno
naputala, on prepozna Agnes Weinland. Snano drhtei nasloni se na vratnicu, nemajui
drugoga osjeaja osim osjeaja zabludjele osobe kojoj se u muci i oaju najednom osmjehuju
tornjevi njegova zaviaja. Jer tek to je prepoznao uznosito dranje njezine glave i odostrag
naslutio izgubljeni obris njezina obraza, nije vie znao ni za to na svijetu osim sebe i nje, i
znao je da je
202
203
korak prema njoj i pogled njezinih smeih oiju i poljubac njezinih usta jedino to nedostaje
njegovu ivotu i bez kojih mu nijedna mudrost ne moe pomoi. A sve to inilo mu se
moguim i u vjernosti sauvanim; jer osjeao je u zaljubljenoj slutnji daje samo radi njega ili
u misli na njega dola na taj skup.
Kada je govornik zavrio mnogi su se javili radi replike i ve se nasluivao prvi val
pravdatva i nesnoljivosti koji je gotovo svim tim asnim glavama oduzimao irinu i ljubav i
zbog ega e cijeli kongres, umjesto da poslui spasenju svijeta, alosno propasti.
No Berthold Reichardt nije imao sluha za te vjesnike bliskih oluja. Netremice je gledao u lik
svoje voljene kao daje cijelo njegovo bie svjesno da ga samo ona moe spasiti. Na kraju
onoga govora gospoica se digne, pode prema izlazu hladna i ozbiljna lica, na kojem je
vidljivo bilo suspregnuto gaenje prema svim tim raspravama. Prola je blizu pokraj
Bertholda, ne obraajui na njega pozornost, i on je jasno mogao vidjeti kako je njezino
suzdrano hladno lice jo uvijek bilo kao pupoljak svjee, a ipak tek za malu dragu nijansu
starije i mirnije. Istodobno je s ponosom primijetio kako ju, dok prolazi, posvuda prate
pogledi puni divljenja i potovanja.
Izala je i pola niz ulicu, kao i inae u besprijekornoj odjei i sportskoga koraka, ne ba
veseloga, ali uspravnog i elastinog. Ila je bez urbe, od ulice
204
do ulice, tek na trenutak se zabavivi ispred jedne cvjearnice raskone ljepote, ne slutei da
ju Berthold neprestano slijedi i da je u njezinoj blizini. Ostao je iza nje sve do ugla one daleke
ulice u predgrau gdje ju je vidio kako nestaje u ulazu svoga staroga stana.
Zatim se okrenuo i polako hodajui pogledao niza se. Bio je zadovoljan to ga nije vidjela, a
cijela nenjegovana oskudnost njegove pojave, koja ga je jo od juer titala, sada mu se uini
nepodnoljivom. Prvo je svratio k brijau koji mu je morao oiati kosu i obrijati bradu, a
kada se pogledao u zrcalo i zatim iznova izaao na ulicu i na povjetarcu osjetio svjeinu
obrijanih obraza, potpuno nestade sve one samotnjake plahosti. urno se odvezao u veliku
trgovinu odjeom, kupio moderno odijelo i zamolio da ga to briljivije prilagode njegovu
stasu, kupio je i bijelo rublje, kravatu, eir i cipele, vidio kako mu ponestaje novaca, pa je
svratio u banku po jo, dodao odijelu kaput, a cipelama gumene izme i naveer, kada se
ugodno umoran vratio kui, zatekao je kako ga sve dostavljeno ve eka u kutijama i
paketima.
Sada nije mogao odoljeti da to odmah ne isproba, pa se ubrzo odjenuo od glave do pete,
pomalo se zbunjeno smijeei u zrcalo, i nije se mogao sjetiti daje ikada u svom ivotu osjetio
takvu djeaku radost zbog nove odjee. Pokraj njega je, nehajno
205
baena preko stolice, visjela asketska odjea od ohe, siva i sada suvina poput ahurice
mladoga leptira.
Dok je stajao ispred zrcala neodluan bi li jo jednom izaao, na vratima se zau kucanje i tek
to je odgovorio u sobu buno ude stasit mukarac u kojem on odmah prepozna gospodina
Salomona Adolfusa Wolffa, onoga putujueg udotvorca koji gaje prije vie mjeseci posjetio
u njegovu tirolskom pustinjakom stanu.
Wolff pozdravi "prijatelja" snanim stiskom ruke i s uenjem se zagleda u njegovu svjeu
eleganciju. On sam nosio je sivi eir i stari redengot odonda, no ovaj put uz to i crn prsluk i
sive hlae koje su izgledale skrojene za noge due od njegovih jer su iznad izama pokazivale
kao u harmonike nevoljko naslagane poprene nabore. estitao je doktoru na njegovu izgledu
i nije imao nita protiv kada ga je ovaj pozvao na veeru.
Jo usput na ulici Salomon Adolfus strasno poe govoriti o dananjim izlaganjima i
raspravama i jedva da je mogao povjerovati da im Reichardt nije pribivao. Poslijepodne,
pripovijedao je Salomon, neki je lijepi dugokosi Rus govorio o biljnoj hrani i socijalnoj bijedi
i izazvao skandal time to je nevege-tarijanski dio ovjeanstva neprestano nazivao deraima
leina. Tu su se probudile strasti pojedinih stranaka, usred svae neki je anarhist dograbio
rije pa su ga uz policijsku prisilu morali maknuti s tribine.
206
Budisti su nijemo u slonoj povorci napustili dvoranu, a teozofi su uzalud pozivali na mir.
Neki je govornik samostalno recitirao svoju "Saveznu pjesmu budunosti" s refrenom:
"Otii - za me je as, Tek je u svemiru spas!"
i publika se napokon razila, smijui se i psujui.
Tek za veerom uzbueni se ovjek smirio, a onda opustio i razvedrio, najavljujui kako e
sutra i sam govoriti u dvorani. alosno je, ree, gledati svu tu svau ni oko ega, kada ovjek
sam posjeduje tako jednostavnu istinu. I on stade razlagati svoj nauk koji je govorio o "tajni
ivota" i u buenju u svakom ovjeku postojeih maginih duevnih snaga vidio lijek za zla
ovoga svijeta.
"Vi ete biti nazoni, brate Reichardt?" ree pozivajui ga.
"Naalost ne, brate Wolff', odgovori on sa smijekom. "Ve poznam va nauk kojemu elim
dobar uspjeh. Ovdje sam u Miinchenu radi obiteljskih poslova i sutra naalost nisam
slobodan. No ako vam inae mogu uiniti bilo kakvu uslugu, bit e mi zadovoljstvo."
Wolff ga sumnjiavo pogleda, ali je u Reichardt-ovu izrazu lica mogao otkriti samo
ljubaznost.
"No, to se moe", ree brzo. "Ovoga ljeta bili ste mi pomogli pozajmicom od deset kruna
koje vam
207
nisam zaboravio, premda do sada nisam bio u mogunosti vratiti ih. Kad biste mi sada htjeli
jo jednom pripomoi nekom sitnicom - moj boravak ovdje u slubi nae stvari povezan je s
trokovima koje mi nitko nee nadoknaditi."
Berthold mu da zlatnik i jo jednom sutra zaeli sreu, potom se oprosti i pode kui na
poinak.
I tek to je legao u postelju i ugasio svjetlo, umor i san najednom nestadoe, pa je cijelu no
pre-leao, gorei u mislima na Agnes.
Rano ujutro izaao je iz kue, nemiran i iscrpljen od besane noi. Jutarnje je sate proveo u
etnji i u bazenu, zatim je jo nestrpljivih pola sata prosjedio za alicom aja, a onda se, im
se posjeta inila moguom, u lijepoj koiji odvezao pred stan Weinlandovih.
Cimnuvi zvonce na vratima, morao je trenutak priekati, a tada ga neka mala nova djevojka,
ne prava sluavka, nespretno upita to eli. Pitao je za dame, a malena otri u kuhinju
ostavivi vrata otvorena.
Odande se sada uo razgovor koji se napola mogao razumjeti.
"Ne moe", rekao je Agnesin glas, "mora rei daje milostiva gospoda bolesna. A kako on
izgleda?"
No na posljetku je izala Agnes osobno, u plavoj lanenoj kuhinjskoj haljini, upitno ga
pogledala ne rekavi ni rije jer gaje istog trena prepoznala.
On joj prui ruku. "Smijem li ui?" upita, i prije nego su bilo to drugo izgovorili, oni uoe u
poznati
208
dnevni boravak u kojem je gospoda pravna savjetnica, zaogrnuta u vuneni al sjedila u
naslonjau i, ugledavi ga, odmah se vrsto i besprijekorno uspravila.
"Doao je gospodin doktor Reichardt", ree Agnes majci koja posjetitelju prui ruku.
A sada ona i sama u jutarnjoj svjetlosti svijetle sobe pogleda tog ovjeka iitavajui u
njegovu mravom licu nevolju jedne promaene i teke godine i u njegovim oima volju za
proienom ljubavlju.
Vie nije isputala njegov pogled, a uzajamno bez rijei privueni, pruie si jo jednom ruku.
"Dijete, ali dijete!" uzviknu pravna savjetnica uplaeno kada iznenada njezinoj keri grunue
krupne suze na oi i ona problijedjelo lice skrije kraj majine glave u naslonjau.
No djevojka se zaarenih obraza odmah uspravi i jo suznih oiju ponovno se nasmijei.
"Lijepo je to ste opet doli", zapoe sada stara dama. A mili je par ve stajao kraj nje, drei
se za ruke, i pritom su izgledali tako dobro i nasmijano kao da ve odavno pripadaju jedno
drugomu.
(1910.)
209
Veernje paune
M,
j gost i prijatelj Heinrich Mohr, vrativi se iz veernje etnje, sjedio je kod mene u radnoj sobi
u smiraj dana. Ispred prozora se u daljini prostiralo blijedo jezero otro obrubljeno
bregovitom obalom. Kako nam je moj sini netom zaelio laku no, razgovarali smo o djeci i
sjeanjima na djetinjstvo.
"Otkako imam djecu", rekao sam, "u meni su ponovno oivjele uspomene na neke strasti iz
vlastitog djeatva. Prije otprilike godinu dana ak sam ponovno poeo skupljati leptire.
Hoe li vidjeti moju zbirku?"
Zamolio me, pa sam otiao donijeti dvije ili tri od onih laganih kartonskih kutija. Kada sam
otvorio prvu, obojica smo najprije primijetili koliko se ve smrailo; jedva su se jo
raspoznavali obrisi raskriljenih leptira.
Dohvatio sam svjetiljku, kresnuo ibicu i u trenutku sav krajolik vani i prozori utonue u
neprobojno nono plavetnilo.
Vrsta nonoga leptira. (Nap. prev.)
211
No moji su leptiri u sjaju svjetiljke predivno blistali u kutiji. Nagnuli smo se nad njih,
promatrali lijepa arena stvorenja i govorili njihova imena.
"Ovo je uta lenta", rekoh, "latinski fulminea, ovdje slovi kao rijedak leptir."
Heinrich Mohr oprezno je iz kutije izvukao jednoga leptira na njegovoj pribadai i razgledao
donju stranu krila.
"Neobino", rekao je, "nijedan prizor tako snano u meni ne budi uspomene na djetinjstvo kao
pogled na leptire."
A onda, pribadajui leptira natrag na njegovo mjesto i zatvarajui kutiju ree: "Dosta o tome!"
Rekao je to odrjeito i brzo kao da mu te uspomene nisu bile drage.
Zatim, im sam kutiju odnio i vratio se, on se smjekao svojim smekastim, uskim licem i
zamolio cigaretu.
"Nemoj mi zamjeriti", rekao je, "ako nisam paljivije razgledao tvoju zbirku. I ja sam,
naravno, kao mladi imao jednu takvu, ali sam si, naalost, sam zagorao uspomenu na nju.
Mogu ti to ispri-povjediti, premda me zapravo sram."
Nad cilindrom svjetiljke pripalio je cigaretu, na svjetiljku nataknuo zeleno sjenilo te nam lica
utonue u polumrak. Sjeo je na otvoren prozor na kojemu se njegova vitka figura jedva
razaznavala u okolnoj tami. 1 dok sam puio cigaretu, a kreket
212
aba u daljini ispunjao no, prijatelj stade pripovijedati.
Leptire sam poeo skupljati s osam ili devet godina i isprva se time bavio bez puno ara kao i
ostalim igrama i zabavama. No drugoga ljeta, u dobi od kojih deset godina, taj me je sport
posve zaokupio i postao takva strast da su mi ga nekoliko puta morali zabranjivati jer sam
zbog njega sve drugo zaboravljao i proputao. Lovei leptire, preuo bih izbijanje sata na
tornju, bilo da je rije o vremenu za kolu ili objed, a tijekom praznika esto sam vani s
krikom kruha u botaniarskoj kutijici bio od rana jutra sve do noi, ne vraajui se kui na
objed.
I sada ponekad osjetim djeli te strasti kada ugledam posebno lijepe leptire. Tada me na
trenutak ponovno obuzme ono bezimeno, poudno ushienje kakvo samo djeca mogu osjetiti i
s kojim sam kao djeak vrebao svoj prvi lastin rep. Padaju mi najednom na um vrela
popodneva i jaki mirisi na suhoj pustopoljini, prohladni jutarnji sati u vrtu ili veeri na
tajnovitim rubovima uma uz koje sam vrebajui stajao s mreom u ruci kao lovac na blago, u
svakom trenutku spreman na fantastina iznenaenja i neoekivanu sreu. A kada bih ugledao
lijepa leptira, ak ni nuno osobito rijetkog, kako na suncu poiva na stabljici biljke i diui
pridie i sputa arena krila, a meni elja za lovom oduzima dah dok se sve blie i blie
prikradam, razaznajui
213
svaku blistavu tokicu boje i svaku kristalnu ilicu krila i svaku tanunu smekastu dlaicu
ticala, bilo je to takvo uzbuenje i slast, mjeavina njene radosti i divlje poude kakvu sam
poslije u ivotu rijetko kada ponovno osjetio.
Kako su mi roditelji bili siromani i nita mi slino nisu mogli priutiti, svoju sam zbirku
morao uvati u obinoj staroj kartonskoj kutiji. Na dno kutije lijepio sam okrugle plutene
ploice izrezane od epova za boce i u njih zaticao pribadae te izmeu zguvanih stijenki
kutije od ljepenke uvao svoja blaga. Isprva sam esto i rado zbirku pokazivao prijateljima,
no drugi su imali drvene kutije sa staklenim poklopcima, kutije za gusjenice sa zelenim
stijenkama od gaze i drugi luksuz, pa se nisam ba mogao prsiti svojom primitivnom
konstrukcijom. Nisam, meutim, ni imao tu potrebu i navik-nuo sam se preuivati ak vane
i uzbudljive ulove i plijen pokazivati samo svojim sestrama. Jednom sam zgodom ulovio i
razapeo u nas rijetkoga plavoga svjetlucavog leptira, a kada je bio suh, ponos me nagnao da
ga pokaem barem svome susjedu, sinu nekog uitelja koji je stanovao iznad dvorita. Najvei
porok toga mladia bila je besprijekornost, a to je u djece dvaput gore. Posjedovao je
beznaajnu zbiricu koja je, meutim, svojom urednou i tonou postala pravim biserom.
ak je vladao i onom rijekom i tekom vjetinom lijepljena oteenih i
214
potrganih leptirovih krila i u svakom pogledu bio uzoran djeak zbog ega sam ga sa zaviu
mrzio i pomalo mu se divio.
Tom idealu uzorna djeaka pokazao sam svoga sjajnog leptira. Strunim gaje okom odmjerio,
priznao njegovu rijetkost i procijenio mu vrijednost na dvadesetak pfenniga; jer djeak Emil
svim je predmetima skupljanja, napose potanskim markama i leptirima znao odrediti i
novanu vrijednost. Zatim gaje stao kuditi, nalazei daje moj plavi sjajni leptir loe razapet,
da mu je desno ticalo savijeno, a lijevo isprueno, te tono primijetio jo jedan defekt, naime
da leptiru nedostaju dvije noge. Tom nedostatku nisam dodue pridavao vee znaenje, ali
mije to zanovijetalo donekle pokvarilo moju radost zbog sjajnoga leptira i nikada mu vie
nisam pokazao svoj plijen.
Dvije godine poslije, bili samo ve veliki djeaci, ali je moja strast i dalje bujala, kada se
proirio glas daje Emil ulovio veernje paune. Za mene je to bilo vee uzbuenje negoli da
sam uo da mi je neki prijatelj naslijedio milijun maraka ili pronaao izgubljene knjige Tita
Livija. Veernje paune jo nitko od nas nije ulovio. Uostalom, poznavao sam ga samo sa
slike u jednoj staroj knjizi o leptirima koju sam posjedovao i u kojoj su runo bojeni bak-
ropisi bili neusporedivo ljepi, a zapravo i toniji od svih modernih otisaka u boji. Od svih
leptira kojima
215
sam znao imena i koji su mi u kutiji jo nedostajali, ni za jednim nisam toliko arko udio kao
za veernjim paunetom. esto sam gledao sliku u toj knjizi, a od prijatelja sam uo da kada
smei leptir sjedi na stablu ili stijeni i neka ga ptica ili drugi neprijatelj hoe napasti, on tada
samo izvue svijena tamna prednja krila i pokae lijepa stranja krila ije velike svijetle oi
izgledaju tako udno i neoekivano da se ptica uplai i ostavi ga na miru.
Tu udesnu ivotinjicu navodno je sada posjedovao onaj dosadni Emil! uvi to, u prvom
sam trenutku osjeao samo radost to u napokon moi vidjeti tu rijetku ivotinju i izgarao od
znatielje. A onda se u meni probudila zavist i inilo mi se besramnim daje ba taj
dosadnjakovi i debeljko morao uhvatiti tajanstvenog i dragocjenog leptira. Stoga sam se
svladao i nisam mu priutio ast da prijeem k njemu kako bi mi on pokazao svoj ulov. No ne
prestajui o tome misliti, iduega sam dana, kada su se glasine u koli potvrdile, istog trena
odluio ipak onamo otii.
Nakon objeda, im sam mogao izai iz kue, otrao sam preko dvorita i popeo se na trei kat
susjedne kue gdje je izmeu prostorija za sluinad i drvarnica uiteljev sin imao sobicu u
kojoj je smio sam stanovati, na emu sam mu esto zavidio. Nikoga nisam usput sreo, a
pokucavi gore na vrata sobe ne dobih nikakav odgovor. Emila nije bilo, a
216
kada sam pritisnuo kvaku na vratima, ulaz u sobu, koju je inae za svoga odsustva briljivo
zakljuavao, sada je bio otvoren. Uao sam da bih barem vidio ivotinjicu te sam odmah pred
sebe stavio dvije velike kutije u kojima je Emil uvao zbirku. U objema sam ga uzalud traio
dok mi nije palo na pamet da je leptir najvjerojatnije na dasci za prepariranje. Tu sam ga i
naao: smeih krilaca zategnutih tankim listiima papira na dasci je visjelo veernje paune.
Nagnuo sam se nada nj i sve promatrao iz najvee blizine, maljava svijetlosmeda ticala,
elegantne i beskrajno njeno obojene rubove krila, tanune vunaste dlaice na unutranjem
rubu donjih krila. Samo oi nisam mogao vidjeti, jer su ih prekrivali listii papira.
Srce mi je tuklo dok sam, poputajui iskuenju, uklanjao papirie i izvlaio pribadau. Tada
ugledah etiri velika neobina oka, puno ljepa i udesnija nego na slici, i gledajui ih osjetih
neodoljivu elju za posjedovanjem te predivne ivotinje, pa nepromiljeno poinih prvu kradu
u svome ivotu, izvukavi lagano pribadau te leptira, koji je ve bio suh i nije gubio oblik, u
zaobljenu dlanu izne-soh iz sobe. Pritom nisam osjeao nita drugo osim silnog zadovoljstva.
S leptirom skrivenim u desnoj aci sputao sam se stubama. U tom trenutku zaujem da mi
odozdo netko ide ususret i u sekundi mi se probudi savjest
217
te najednom shvatim da sam ukrao i da sam podlac, ali me istodobno spopadne uasan strah
od moguega otkria te ruku, koja je skrivala ukradeni plijen, instinktivno zavuem u dep
jakne. Polako sam nastavio hodati, drhtei s hladnim osjeajem izo-paenosti i sramote, u
strahu se mimoiao sa sluavkom i zastao na kunim vratima oroena ela, srca koje je
uzbueno tuklo, zaprepaten i uasnut samim sobom.
Ubrzo mi je postalo jasno da leptira ne mogu i ne smijem zadrati, da ga moram odnijeti
natrag i po mogunosti sve vratiti na staro. I tako sam, unato silnom strahu od moguega
susreta i otkria, brzo krenuo natrag, urno se uspeo stubama i minutu kasnije ponovno stajao
u Emilovoj sobici. Oprezno sam izvukao ruku iz depa i spustio leptira na stol i prije negoli
sam ga ponovno pogledao, skoro za-plakah, znajui koja se nesrea dogodila: veernje je
paune bilo uniteno. Nedostajalo je prednje desno krilo i desno ticalo, a kada sam otkinuto
krilo pokuao oprezno izvui iz depa, bilo je tako rastrgano da se na popravak nije moglo ni
pomisliti.
Skoro vie nego osjeaj krade sada me muio pogled na lijepu i rijetku ivotinjicu koju sam
unitio. Gledao sam na svojim prstima ostatke finoga smedeg praha s krila, pred sobom
rastrgano krilce, i u tom bih se asu bio rado odrekao svakog posjeda i svake radosti samo da
ono ponovno bude cijelo.
Vrativi se tuan kui cijelo sam poslijepodne prosjedio u naem malom vrtu sve dok
predveer nisam smogao hrabrosti povjeriti se majci. Jasno sam vidio koliko se uasnula i
rastuila, ali je vjerojatno osjeala da me je ve to priznanje stajalo vie od podnoenja bilo
kakve kazne.
"Mora otii k Emilu", rekla je odluno, "i sam mu to rei. To je jedino to moe uiniti i
prije toga ne mogu ti oprostiti. Moe mu ponuditi da u zamjenu odabere bilo to od tvojih
stvari i mora ga moliti za oprost."
No to bi mi kod svih ostalih drugova bilo lake uiniti nego kod toga uzornog djeaka. Tono
sam predosjeao da me nee razumjeti, a moda mi ni povjerovati. Ve se spustila veer, a
skoro i no, a ja nisam uspijevao otii. Majka me zatekne u hodniku kue i tiho ree: "To se
mora dogoditi jo danas, a sada poi!"
Poao sam prijeko i na donjem katu upitao za Emila. Odmah je doao i ispriao mi kako mu je
netko unitio veernje paune, da ne zna je li to bio neki zloest momak ili moda ptica ili
maka. Zamolio sam ga da poemo gore i da mi pokae. Popeli smo se, otkljuao je sobna
vrata, upalio svijeu i vidio sam kako na dasci za prepariranje lei uniteni leptir. Vidio sam
da ga je pokuavao sastaviti: potrgano je krilo bilo briljivo raireno i poloeno na vlanu
bugaicu, no bilo je neizljeivo, a i ticalo |c nedostajalo.
218
219
Rekao sam mu da sam to ja uinio te pokuao ispriati i objasniti.
Umjesto da se razbjesni i na mene izgalami, Emil je tiho zazvidao kroz zube, dugo me u
tiini promatrao, a onda rekao: "Tako, dakle, takav si."
Ponudio sam mu sve svoje igrake, a kada je ostao hladno suzdran i dalje me prijezirno
gledajui, ponudih mu svoju cijelu zbirku leptira. Na to on ree:
"Hvala lijepo, znam ve tvoju zbirku. Danas se ponovno vidjelo kako postupa s leptirima."
Malo je u tom asu nedostajalo da ga epam za vrat. Nita se nije moglo uiniti, bio sam i
ostao nitarija, dok je Emil hladno i s prijezirnom praved-nou stajao preda mnom kao
svjetski poredak. Nije se ak ni ljutio, samo me gledao i prezirao.
Tada sam po prvi put shvatio da se jednom pokvareno ne moe popraviti. Otiao sam i bio
sretan to me majka nije ispitivala, ve me poljubila i ostavila na miru. Trebao sam poi na
poinak, za mene je ve bilo kasno. No prije toga, iz blagovaonice sam kriom donio veliku
kutiju, poloio ju na postelju i u tami otvorio. A onda sam iz nje vadio leptire, jednoga za
drugim, i prstima ih mrvio u prah.
(1911.)
220
BILJEKA O PISCU
Hermann Hesse (1877. - 1962.)
N,
ijemac Hermann Hesse jedan je od najitanijih i najprevodenijih pisaca prologa stoljea.
Mlade na Zapadu smatrala gaje zaetnikom hipi-kulture te je osobitu popularnost stekao
ezdesetih godina.
Pohaao je sjemenite iz kojega bjei, a zatim radi kao knjiniarski i bravarski pomonik.
Putuje u Indiju, koja ostaje njegova trajna inspiracija. Za Prvoga svjetskog rata djeluje u
Crvenom kriu. Nastanivi se stalno u vicarskoj i postavi njen dravljanin (1923.), Hesse
javno istupa protiv nacistike ideologije i ratnog osvajanja. Njegova je prepiska s Romainom
Rollandom vano ljudsko i kulturno-povijesno svjedoanstvo toga vremena.
Vrhunac je Hesseova dometa roman Stepski vuk (Der Steppenwolfl 1927.). Brojne autorove
knjige poezije sadre nekoliko antologijskih pjesama. Dobitnik je Nobelove nagrade za
knjievnost 1946. godine. Hesse je pisao i putopise i eseje.
Najpoznatija su mu djela: Peter Camenzind, (1904.), Podrvnjem (1906.),
Gertrud(\9\0.\Rosshalde(\9\4.\ Demian (1919.), Siddhartha (1922.), Narcis i Zlatousti (1930.),
i Igra staklenim perlama (1943.).
223
HERMANN HESSE
NAJLJEPE PRIPOVIJETKE
dio drugi
IZDAVA Zagrebaka naklada
ZA IZDAVAA Zdenko Vlaini
UREDNIK
Kreimir Maligec
LIKOVNA OPREMA Zdenko Vlaini
KOMPJUTORSKA OBRADA NASLOVNICE Dario Bajurin
GRAFIKA PRIPREMA
Spomik d.o.o.
TISAK VORAK - Zagreb
Copyright ZAGREBAKA NAKLADA 2004.
www.zg-naklada.hr kontakt@zg-naklada.hr