Fakultet politikih znanosti

Akademska godina 2010./2011.

Studij novinarstva
Politika psihologija
11. 1. 2011.

Prikaz filma The pervert's guide to the cinema

The pervert's guide to the cinema je dokumentarac iz 2006. godine koji je producirala
Sophie Fiennes, a predstavio ga je Slavoj iek slovenski filozof i psihoanalitiar. Film
sadri istraivanja o brojnim drugim filmovima sa psihoanalitike perspektive. Film je
podijeljen na tri dijela, a iek u njemu analizira 40 klasika najpoznatijih redatelja kao
to su Chaplin i Hitchcock.
Prvi u nizu mnogih filmova jest film Possessed pria o Marian Martin, tvornikoj
radnici koja postaje ljubavnica bogatog odvjetnika. Izabrana scena iz tog filma prikazuje
kino vlak odnosno normalnu scenu koja postaje magina. Nakon to se kroz putujui
vlak izmjenjuju slike iz svakodnevnog ivota sve vie postaje jasna uloga djevojke u
drutvu. Na tom maginom screenu vidimo sve to ona eli ( ljubav, obitelj, sreene
odnose...).
Poanta cijelog filma jest ui u dubinu jezika koji se koristi u kinima i kroz neka
prikrivena znaenja shvatiti to nam filmovi govore o nama samima. iek kae da su
nam filmovi potrebni jer govore o naem pravom ja, a ovaj film upravo to pokazuje. To je
jasno vidljivo u Brai Marx gdje se prezentiraju ego (Chico), superego (Groucho) te id
(Harpo). U Psycho-u Batesova kua je imala prizemlje, jedan kat i podrum to takoer
predstavlja ovo isto trojstvo strukture linosti.
S obzirom da se u filmovima mnogo toga bazira na Freudovim idejama, tako je i film, ba
kao i Freudova podjela psihe, podijeljen na tri dijela koja se djelomino preklapaju.

Prvi dio ispituje kako filmovi pobuuju nae elje i doputaju nam da nesvjesne pogone
pretvaramo u uzbuujue trenutke koji nam izazivaju trnce, odnosno, on istrauje
nekakve izmiljene strukture koje potpomau nae iskustvo pomou kojeg doivljavamo

1
stvarnost i izmiljeni svijet divljih elja koji potkopavaju to iskustvo. Prvi dio takoer
govori o tome kako podrobnije promatranje filma pokazuje nae najdublje strahove. Tako
su primjerice u Pschyo- u prikazani odvodni tu i WC koljka koji slue kao vozilo koje
prenosi dokaze nae ivotinjske brutalnosti na sigurnu udaljenost od nae stvarnosti.
Takoer, scena iz filma Vertigo pokazuje kako samo jednostavnim putanjem vode
moemo uiniti da odreeni objekt nestane iz nae realnosti te da prijee na drugu razinu.

U drugom dijelu iek se osvrnuo na romantine filmove koji imaju dugu tradiciju. U
tom dijelu iznosi vanost uloge fantazije u seksualnim odnosima te zakljuuje kako je
seks bez fantazije nemogu. Fantazija moe biti istovremeno smirujua i nestabilna te
slui kao obrana od tjeskobe koja predstavlja najintenzivniju emociju koju osjeamo.
Prema toj teoriji mata i svi filmovi povezani s njom predstavljaju nain rjeavanja
tjeskobe. Filmovi koji su koriteni kao primjeri u drugom dijelu jesu: Vertigo -
Hitchcockov najvei romantini ep, The piano teacher, Hanekeova Persona i Lynchov
Lost Highway. Kroz sve te filmove iek pokuava ustvrditi da je neumjerenost enskih
elja temeljna prijetnja mukom identitetu te da je fantazija bojno polje rata izmeu dvaju
spolova.

Trei dio razmatra pojavu u odnosu na stvarnost u filmovima, istrauje paradoksalne

scene iz filma arobnjak iz Oza, u kojem je svemoni arobnjak zapravo starac koji se
skriva iza zavjese. ak i kada je iluzija u svemogunost arobnjaka razbijena, Dorothy
ipak oekuje od njega da iskoristi magiju to potvruje stalnu iekovu reenicu da ima
neto stvarnije u iluziji nego u stvarnosti iza nje. Jednako tako, kad starac prui Strailu
diplomu kako bi dokazao da ima mozak, Strailo je uvjeren da je pametan.

iekov osnovni zakljuak temelji se zapravo na agnostikoj teoriji naeg svijeta kao
nedovrene stvarnosti gdje je upravo Bog ostavio nedovren posao stvaranja svijeta.
Dakle, ako je sam film podijeljen u dijelove, ureivan i sainjen od nestalih scena, onda
je takav i na vlastiti subjektivni doivljaj. To je moda razlog zato ne moemo vjerovati
u kino kao u druge sustave poput vjere i ideologije.

2
iek nam ovim filmom pokazuje da je najvaniji dio samog filma izvan radnje, iza
'prie' kojoj smo mi svjedoci. Ono to daje poseban filmski uitak je u materijalnom
obliku izvan interpretacije.

Ivana Postruin, 2. godina novinarstva