Sveucilite u Splitu

Fakultet gradevinarstva, arhitekture i geodezije

Preddiplomski sveucilini studij gradevinarstva

MATEMATIKA 2

Senka Banic
2015./2016.

PREDAVANJA
ponedjeljak i utorak:
10:15-12:00
12:15-14:00

KONZULTACIJE :
utorkom u 14:15
te po dogovoru.
Sadr aj:

1. Funkcije vie varijabli (I)

2. Viestruki integral (I)
3. Vektorska Analiza (I/II)
4. Obicne diferencijalne jednad be (II)
Literatura:

Petar Javor, Matematicka analiza 2, Element,

Zagreb, 2002.;
B. Cervar i B. Jadrijevic, Matematika 2, FESB, Split,
2006.;
I. Slapnicar: Matematika 2, 3, FESB, Split, 2008.,
[http://www.fesb.hr/~slap/ ] ili
[http://lavica.fesb.hr/mat2 ] i [http://lavica.fesb.hr/mat3 ];
N. Ugleic: Via matematika 1, 2, PMF, Split, 2000.,
[http://www.pmfst.hr/zavodi/matematika/scripta/
visa_matematika.pdf ];
B. P. Demidovic, Zadaci i rijeeni primjeri iz vie
matematike s primjenom na tehnicke nauke,
Tehnicka knjiga, Zagreb, 1995.;
Antunac-Majcen, Borzan, Devid,...,Rijeeni zadaci
iz vie matematike, svezak III, IV, kolska knjiga,
Zagreb, 1991.

Nastavni materijali:
Bit ce dostupni na stranici predmeta u sustavu
E-ucenje (Moodle):
[http://www.gradst.hr ] ! E-ucenje ! Preddiplomski
sveuc. studij gradevin.! 2. semestar ! Matemat. 2
Provjere znanja:

dva parcijalna ispita:

- zadaci ( 50%);
- teoretska pitanja - pismeni test i usmeni ispit;
zavrni ispit (2 termina u ljetnom ispitnom roku):

- za oba polo ena parcijalna ispita (zadaci + "teorija"

pismeno i usmeno) utvrduje se konacna ocjena.
- pola e se nepolo eni parcijalni ispit (detalji
naknadno);
- zadaci ( 50%, uz to iz svake cjeline barem 40%) -
pismeni eliminacijski ispit;
- teoretska pitanja - pismeni test i usmeni ispit.
popravni ispit (2 termina u jesenskom ispit. roku):

- pola e se cjelokupno gradivo i to zadaci i teorija

(bez obzira na dotad polo ene cjeline);
- zadaci ( 50%, uz to iz svake cjeline barem 40%) -
pismeni eliminacijski ispit;
- teoretska pitanja - pismeni test i usmeni ispit.
Minimalne nastavne obveze (uvjet za pristupanje
ispitu):

prisutnost na vje bama ( 85%)

na svakom parcijalnom ispitu ostvariti minimalno

25% iz zadataka.

Student koji kroz semestar ne ostvari minimalne

nastavne obveze mo e izici na ispit - samo jedan put.
1. FUNKCIJE VIE VARIJABLI
1.1 Koordinatni sustavi u ravnini i prostoru

Ravninski koordinatni sustavi

Zadamo li u ravnini pravokutni (Kartezijev)

! !
koordinatni sustav (O; i ; j ) (O; x; y) :

T 2 ! T (x; y) x; y 2 R;

Svakoj tocki T 2 jednoznacno je pridru en

uredeni par realnih brojeva (x; y) i obratno.
Polarni koordinatni sustav:

N Neka je p 2 pravac i neka je na njemu zadan

!
koordinatni sustav (O; i ) (O; x);

N Neka je T 2 tocka, T 6= O;
! !
' = ] i ; OT ;
(' mjerimo u pozitivnom smjeru);

N Neka je = d(O; T ) udaljenost od O do T ;

def: ! !
N T = O =) ' = ] i ; OO = 0;

NT 2 !T ('; ); ' 2 [0; 2 i ; 2 [0; 1i ;

N Tocku O = (0; 0) nazivamo ishoditem (ili polom),
 !
a zraku odredenu s O i i - polarnom osi
polarnoga koordinatnog sustava pod oznakom
(O; '; )

Veza: Zadamo li u ravnini i pravokutni koordinatni

! !
sustav (O; i ; j ) (O; x; y) tako da se pozitivna
x- os podudara s polarnom osi

y
T=(,)
y


O x
0 1 x

onda je veza izmedu Kartezijevih (x; y) i polarnih

koordinata ('; ) bilo koje tocke T 2 :
8 y
< tg ' =
x = cos ' x
; p :
y = sin ' :
= x2 + y 2
y
Pri odredivanju ' iz tg ' = treba voditi racuna o
x
predznaku x i y (tj. u kojem je kvadrantu T (x; y) ).
Prostorni koordinatni sustavi

Zadamo li u prostoru E3 pravokutni (Kartezijev)

! !
koordinatni sustav (O; i ; j; ~k) (O; x; y; z) :

T 2 E3 ! T (x; y; z) x; y ; z 2 R;

Svakoj tocki T 2 E3 jednoznacno je pridru ena

uredena trojka realnih brojeva (x; y; z) i obratno.
Cilindricni koordinatni sustav:

N Neka je 2 E3 ravnina i neka je na njoj zadan

polarni sustav (O; '; );

N Neka je q pravac koji prolazi tockom O okomit na

ravninu i neka je na q dan koordinatni sustav
!
(O; k ) (O; z) (q pravac - z -os);

N Time je u prostoru de niran cilindricni koordinatni

sustav (O; '; ; z) ;

z
z T''

T=(,,z)

O
y y

1
x
x T'=(,)

N
T 2 E3 !T ('; ; z);

' 2 [0; 2 i ; 2 [0; 1i ; z 2R;

 gdje su ' i polarne koordinate, u sustavu
(O; '; ), okomite projekcije T 0 tocke T na ravninu
, a z je koordinata, u sustavu (O; z), okomite
projekcije T 00 tocke T na pravac q:
z
z T''

T=(,,z)

O
y y

1
x
x T'=(,)

Veza pravokutnih i cilindricnih koordinata :

8 9
< x = cos ' =
T ('; ; z) ! y = sin ' ! T (x; y; z)
: ;
z=z
8 p 9
2 2
>
> = x +y > >
>
< >
=
y
T (x; y; z) ! tg ' = ! T ('; ; z)
>
> x >
>
>
: >
;
z=z
Koordinatne ravnine

N U Kartezijevom koordinatnom sustavu (O; x; y; z)

se tocka T0 = (x0; y0; z0) dobiva kao presjek
koordinatnih ravnina x = x0; y = y0 i z = z0:

N U cilindricnom koordinatnom sustavu (O; '; ; z)

tocka T0 = ('0; 0; z0) dobiva se kao presjek
"koordinatnih ravina":

' = '0 (poluravnina odredena sa z -osi i tockom

T0);

= 0 (to je cilindar, tj. sve tocke u prostoru za

koje je udaljenost od z - osi jednaka 0),

z = z0 (ravnina)

z z0=z0
ravnina
z0 T''
0

T 0 =(0 ,0 ,z0)
z
=0
cilindar
y
0
x 0 T 0'
= 0
poluravnina
Sferni koordinatni sustav:

N Neka je 2 E3 ravnina i neka je na njoj zadan

polarni sustav (O; '; );

N Neka je q pravac koji prolazi tockom O okomit na

ravninu i neka je na q dan koordinatni sustav
!
(O; k ) (O; z);

N Neka je T 0 okomita projekciju na ravninu tocke

T 2 E3, T 6= O;
z
z T''

k T=(,,r)

r
O
y
i y
1
x
T'=(,)
x

N Neka je: r = d(O; T ) > 0;

! !
2 [0; ] - kut izmedu radijus-vektora OT i k ;
! !0
' 2 [0; 2 i - kut izmedu i i radijus-vektora OT :
N Time je u prostoru de niran sferni koordinatni
sustav (O; '; ; r) ;

N
T 2 E3 !T ('; ; r);

' 2 [0; 2 i ; 2 [0; ]; r 2 [0; 1i :

z
z T''

k T=(,,r)

r
O
y
i y
1
x
T'=(,)
x

Ako je T na pozitivnoj zraci z -osi onda su joj

sferne koordinate (0; 0; r), a na negativnoj - (0; ; r).
Ishoditu O se pridijeljuju sferne koordinate (0; 0; 0)).
Koordinatne ravnine

N U sfernom koordinatnom sustavu (O; '; ; r) tocka

T0('0; 0; r0) dobiva se kao presjek "koordinatnih
ravina":

' = '0 (poluravnina odredena sa z -osi i tockom

T0);

= 0 - sto ac s vrhom u ishoditu O,

r = r0 - sfera sa sreditem u ishoditu O i

radijusa r0.

z = 0
poluravnina

=0
T0 sto ac

x y
0

r = r0
sfera
 Veza pravokutnih i sfernih koordinata :

Zadamo li u prostoru pravokutni koordinatni sustav

(O; x; y; z) i sferni sustav (O; '; ; r) tako da se
pozitivna x -os podudara s polarnom osi, te da im
se podudaraju z -osi, mo emo odrediti veze izmedu
pravokutnih (x; y; z) i sfernih ('; ; r) koordinata bilo
koje tocke T :
8
< x = r sin cos '
T ('; ; r) ! y = r sin sin ' ! T (x; y; z);
:
z = r cos
8 y
>
> tg ' =
>
> x
< z
T (x; y; z) ! = arccos p
x 2 +y 2 +z 2
>
>
>
> p
:
r = x2+y 2+z 2

!T ('; ; r):
y
Pri odredivanju kuta ' iz tg ' = treba voditi
x
racuna o predznaku tih koordinata.
 p
Primjer. Tocku T1 = 0; 2 3; 2 zadanu u pravo-
kutnom koordinatnom sustavu prika i u sfernom
koordinatnom sustavu!
Buduci da je:
q r
p 2
2 2 2 2
r1 = x1 + y1 + z1 = 0 + 2 3 + ( 2)2 = 4;

z1 1 2
1 = arccos p 2 = arccos = ;
2 2
x1 + y1 + z1 2 3
p
y1 2 3
tg ' = = ?
x1 0

x1 = 0 =) T1 2 Y OZ i y > 0 =) '1 = ;
2
pa je prikaz te tocke u sfernom koordinatnom sustavu:
2
T1 = ; ;4 :
2 3

Zadatak. Odredi jednad be koordinatnih ravnina

pravokutnog (Kartezijevog) koordinatnog sustava
(ravnine XOY , Y OZ i XOZ ) u sfernom koordinat-
nom sustavu!
1.2. Neke plohe
Ravnina u prostoru
Neka je ! n = (A; B; C) normala ravnine ;
a T1 = (x1; y1; z1) 2 i T = (x; y; z) 2 ;
tj. !
r 1 = (x1; y1; z1) i !
r = (x; y; z) :
z
n0

T1

r1
T
r
O
y
x

vektorska jednad be ravnine

~n (~r ~r1) = 0;
ili skalarno:
A(x x1) + B(y y1) + C(z z1) = 0;

opci oblik jednad be ravnine :

Ax + By + Cz + D = 0;
ili (vektorski):
!
n !
r + D = 0:
 segmentni oblik jednad be ravnine
x y z
+ + = 1;
a b c
gdje su a; b i c odsjecci na koordinatnim osima.

Imaju li sve ravnine ovaj oblik jedna be?

Plohe drugog reda

Neka je u prostoru zadan pravokutni koordinatni

sustav (O; x; y; z).
Pod plohom drugoga reda (ili kvadrikom) podrazu-
mijevamo skup svih tocaka T = (x; y; z) u prostoru
cije koordinate zadovoljavaju jednad bu drugoga
stupnja

Ax2+By 2+Cz 2+Dxy + Exz + F yz+

+Gx + Hy + Jz + K = 0;

s realnim koe cijentima A, B , C , D, E , F , G, H , J i

K , pod uvjetom da je barem jedan od A, B , C , D, E
ili F razlicit od nule.
Posebno ce nas zanimati samo neke kvadrike.
Jednad ba

(x x0)2 + (y y0)2 + (z z0)2 = R2

predstavlja kuglinu plohu (ili sferu) sa sreditem

S = (x0; y0; z0) i polumjerom (ili radijusom) R > 0.
Neprazni presjek ove plohe ravninom paralelnom
s koordinatnom ravninom jest ili kru nica ili tocka,
to povlaci da se kru nica u prostoru mo e zadati
i kao presjek sfere i ravnine.

y
x

Sl. 1.

Za dane realne ne nul-konstante a, b i c, jednad ba

(x x 0 )2 (y y 0 )2 (z z0)2
+ + =1
a2 b2 c2
odreduje plohu koju nazivamo elipsoidom.
Njegove su osi usporedne s koordinatnim osima, a
duljine su im redom 2jaj, 2jbj i 2jcj.
 Neprazni elipsoidovi presjeci ravninama uspored-
nim s koordinatnim osima jesu ili kru nice ili
elipse ili tocke. Primijetimo da u slucaju a = b = c
elipsoid postaje sferom.

Nadalje, jednad ba
x2 y 2 z2
2
+ 2 2
=1
a b c
opisuje jednokrilni elipticni hiperboloid (Sl. 2 (a)).
Njegovi neprazni presjeci ravninama usporednima
sa z -osi jesu ili hiperbole ili tocke, dok su mu
presjeci ravninama usporednim s xy -ravninom
elipse.
Ciklickim zamjenama

x y; y z; z x i a b; b c; c a

dobivamo jednad bu "iste" plohe u drugom

polo aju (y -os je "povlatena"):
z 2 x2 y2
2
+ 2 2
= 1;
c a b
a jo jednom takvom zamjenom dobivamo
jednad bu ("povlatena" je x-os):
 y2 z2 x2
2
+ 2 2
= 1:
b c a

z
z

x y
x y

(a) (b)

Sl. 2.

Jednad ba
x2 y2 z2
+ 2 =1
a2 b 2 c
opisuje dvokrilni elipticni hiperboloid (Sl 2. (b)).

Njegov neprazni presjek ravninom usporednom

sa z -osi jest hiperbola, dok mu je neprazni presjek
ravninom usporednom s xy -ravninom ili elipsa ili
tocka.
 Ciklicki izmijenjujuci koordinate (varijable) x; y; z ,
kao i pripadne konstante a; b; c, dobivamo jed-
nad be "iste" plohe u razlicitim polo ajima:
z2 x2 y 2 y2 z 2 x2
+ 2 = 1; + 2 = 1:
c2 a 2 b b2 c 2 a

z
z

x y x y
(a) (b)

Sl. 3.

Jednad ba
x2 y 2
2
+ 2 = 2z
a b
opisuje plohu koju nazivamo elipticnim paraboloidom
(Sl 3. (a)). Faktor 2 u monomu 2z nije bitan, ali je
tehnicki (algebarski) pogodan.

Karakteristicni presjeci ove plohe prikladnim

ravninama koje su paralelne koordinatnim ravni-
nama jesu elipse ili parabole.

Odgovarajucim ciklickim izmjenama dobivamo jo

 dvije jednad be "iste" plohe u razlicitim polo a-
jima.

Jednad ba
y2 x2
= 2z
b2 a2
odreduje hiperbolicni paraboloid (Sl 3.(b)).
Analogni komentari (o ciklickim zamjenama) vrijede
i za ove plohe.

Jednad ba
x2 y 2 z 2
2
+ 2 = 2
a b c
opisuje sto astu (ili konusnu) plohu (Sl 4.). Opet
su moguce jo dvije (ciklicke) varijante.

x
y

Sl. 4.
Nadalje, jednad be
x2 y 2
+ =1
a2 b 2

x2 z2
=1
a2 c 2

z = 2ay 2

opisuju redom elipticne, hiperbolicne i parabolicne

valjcaste (ili cilindricne) plohe (Sl 5.). Dakako da
su i u ovim jednad bama moguce prije spominjane
ciklicke izmjene. Ove valjcaste plohe su samo vrlo
posebni primjeri (opce) valjcaste plohe

z z
z

x
x
y y y
x

Sl. 5.
De nicija 1.1. Neka je u ravnini dana krivulja K;
te neka je p pravac koji probada . Promatrajmo
skup svih pravaca u prostoru koji sijeku krivulju K i
usporedni su s pravcem p. Tretirajuci svaki pravac
tockovnim skupom, pripadnu (tockovnu) uniju nazi-
vamo valjcastom (ili cilindricnom) plohom. Pritom
govorimo da je pravac p izvodnica (ili generatrisa),
a krivlja K ravnalica (ili direktrisa) te valjcaste plohe.

Primjerice, elipticnoj valjcastoj plohi

x2 y 2
+ =1
a2 b 2
jedna izvodnica jest z -os, a ravnalica joj je elipsa

x2 y 2
+ = 1; z = 0:
a2 b2
Primijetimo da je svaka ravnina (trivijalna) valjcasta
ploha (za krivulju K treba uzeti odgovarajuci pravac
k ).
Napomenimo i to da se prostorne krivulje cesto
zadaju presjekom dviju ploha.

Primjer. Skicirati tijelo V omedeno plohama

p
2 2
z 2= x y z = x2 + y 2

(dio u cijelosti sadr an u gornjem poluprostoru) i

opisati ga u pravokutnom i cilindricnom koordinatnom
sustavu.

Tijelo V odredenopje plohama z 2 = x2 y2

(paraboloid) i z = x2 + y 2 (sto asta ploha).

z
z=2-x2 -y2

z= x 2+y2
y

Odredimo projekciju Vxy tijela V na xy -ravninu:

Odredimo projekciju krivulje koja se nalazi u pres-
jeku promatranih ploha. Eliminacijom
p izraza x2 + y 2
iz z 2 = x2 y 2 i z = x2 + y 2 dobivamo

z2 + z 2 = 0 =) z1 = 1; z2 = 2:

Dakle, mora biti z = 1, pa je x2 + y 2 = 1: Drugim

rijecima, presjecna krivulja je kru nica

x2 + y 2 = 1; z = 1;

i projekcija presjecne krivulje na xy -ravninu je

kru nica x2 + y 2 = 1.

Tra ena projekcija Vxy je krug

D = (x; y) j x2 + y 2 1 :
 Ukoliko tocka T = (x; y; z) pripada tijelu V; tada
njena projekcija T 0 = (x; y; 0) na xy -ravninu mora
pripadati krugu D; a to znaci
p da za njezinepkoordi-
nate vrijedi 1 x 1 i 1 x2 y 1 x2 :

Konacno,
p za z - koordinatu tocke T = (x; y; z) 2 V
vrijedi x2 + y 2 z (tocka T le i iznad sto aste
plohe) i z 2 x2 y 2 (tocka T le i ispod plohe
paraboloida). Dakle,
n p p
V = (x; y; z) j 1 x 1; 1 x2 y 1 x2 ;
p o
2 2
x2 + y 2 z 2 x y :

U cilindricnom koordinatnom sustavu koordinate

projekcije T 0 = ('; r; 0) tocke T = ('; r; z) 2 V
mora le ati u krugu D; dakle za njezine koordinate
vrijedi
p 0 ' 2 ;0 1: Uvjet za z -kordinatu
x2 + y 2 z 2 x2 y 2 prelazi u z 2 2
:
Dakle,
n o
2
V = ('; ; z)j 0 ' 2 ; 0 1; z 2 :
1.3. Funkcije vie varijabli
De niramo (Kartezijev produkt...):

R2 R R = f(x; y) j x; y 2 Rg ;

R3 R R R = f(x; y; z) j x; y; z 2 Rg : : :

Induktivno za m 2 N

Rm R
| {z R}= f(x1; x2; :::; xm) j xi 2 R; i = 1; 2; :::mg :
m faktora

De nicija 1.2. Neka je D Rm R R:

Funkciju

f :D !R

nazivamo realnom funkcijom od m realnih varijabla.

f
D 3 (x1; x2; :::; xm) 7 ! u = f (x1; x2; :::; xm) 2 R

(Svakoj uredenoj m torci (x1; x2; :::; xm) 2 D

pravilom f pridru en je jedan i samo jedan realan
broj u 2 R:)
Kao i funkciju jedne varijable, funkciju vie vari-
jabla (skalarnu funkciju) mo emo zadati analiticki,
tablicno, gra cki, parametarski, implicitno, ...

Dakle:
Ako je D R2; funkciju

f :D !R

nazivamo funkcijom dviju varijabli.

f
D 3 (x; y) 7 ! z = f (x; y) 2 R:

Slika funkcije:

f [D] = (Im f ) = f z j z = f (x; y); (x; y) 2 Dg

x; y nezavisne varijable,
z zavisna vrijabla.

Funkciju obicno zadajemo u eksplicitnom obliku

z = f (x; y):
Buduci da, u tom slucaju, nije naznacena domena,
podrazumijevamo da je domena maksimalan pod-
skup Df od R2 takav da je f (x; y) 2 R za svaki
(x; y) 2 Df . Skup

f = f (x; y; f (x; y)) j (x; y) 2 Dg R3

nazivamo graf funkcije f : D ! R; D R2:

Graf u prostoru predstavlja neku plohu zadanu
jednad bom z = f (x; y).

Primjer. Zapis z = ln(x + y 2) de nira funkciju

f : Df ! R; Df R2 ; f (x; y) = ln(x + y 2);
pri cemu je de nicijsko podrucje Df odredeno nejed-
nad bom x + y 2 > 0, tj.

Df = (x; y) 2 R2 j y > x+2

y

2
x
0 2

Neka je D R3: Funkciju

f :D !R

nazivamo funkcijom triju varijabli.

f
D 3 (x; y; z) 7 ! u = f (x; y; z) 2 R
 f [D] = f u j u = f (x; y; z); (x; y; z) 2 Dg
slika funkcije,
x; y; z nezavisne varijable,
u zavisna vrijabla.
u = f (x; y; z) eksplicitni oblik (domena Df -
maksimalan podskup od R3 na kojem funkcija
poprima realne vrijednosti).
graf funkcije f : D ! R; D R3 je

f = f (x; y; z; f (x; y; z)) j (x; y; z) 2 Dg R4

(ne mo emo nacrtati)

Primjer. Pravilo u = arcsin(x2 + y 2 + z 2 2) de nira

funkciju

f : Df ! R; Df R3 ;

(x; y; z) 7! f (x; y; z) = arcsin(x2 + y 2 + z 2 2);

pri cemu je domena Df odredena nejednad bama

1 x2 + y 2 + z 2 2 1: Dakle,
Df = (x; y; z) 2 R3 j 1 x2 + y 2 + z 2 3 :
Graf f funkcije moguce je nacrtati (djelomicno)
samo za m 2.

U slucaju m = 2 crtanjem isticemo samo neke nje-

gove va ne podskupove. To su, najcece, presjeci
f odabranim ravninama u prostoru R .
3

Ako su te ravnine paralelne s ravninom z = 0 (ko-

ordinatnom xy -ravninom), dobivene presjeke nazi-
vamo razinskim krivuljama ili nivo-krivuljama
funkcije f (ili grafa f ).
Prema tome, svaki broj z 0 2 Im f odreduje jednu
razinsku krivulju jednad bom f (x; y) = z 0.
z

z 0=f(x,y)
z=z0

x
z=f(x,y)
y

Dakle, na svakoj razinskoj krivulji su funkcijske

vrijednosti nepromijenjive!
Primjer. Graf f funkcije
p
f (x; y) = x2 + y 2

crtamo isticuci njegove presjeke s koordinatnim ravni-

nama ili ravninama paralelnim s njima:

ravninom x = 0 (to je "krivulja": z = jyj, x = 0);

ravninom y = 0 (to je "krivulja": z = jxj, y = 0);

ravninom z = 1 (to je razinska krivulja, kru nica:

x2 + y 2 = 1, z = 1).

Primijetimo da je f sto asta ploha

z= x2+y 2
z

z=1
x 2+y2 =1, z=1

y
x
 Slicno se u slucaju f : D ! R, D R3; dakle
f R4, govori o razinskim plohama (ili nivo-
plohama) funkcije f . Pritom svaka jednad ba

f (x; y; z) = u0; u0 2 f [D] ;

odreduje tocno jednu pripadnu razinsku plohu na

kojoj su sve funkcijske vrijednosti jednake u0.

Primjer. Razinske plohe za funkciju

f : D ! R; D = R3 n f(x; y; z) j z = 0g ;

x2 + y 2
f (x; y; z) = ;
z
1 2
su paraboloidi (bez "tjemena") z = x + y2 ;
u0
u0 2 R n f0g.
z

x y
1.4. Granicna vrijednost i neprekidnost

Najprije treba de nirati to u R3 (R2) znaci "biti blizu",

tj. to ce biti "mala okolina" po volji odabrane tocke.
Poslu it cemo se standardnom udaljenocu d(T; T0)
medu tockama, tj.
za T = (x; y; z) ; T0 = (x0; y0; z0) 2 R3 udaljenost
d(T; T0) de niramo sa
p
d (T; T0) = (x x0)2 + (y y0)2 + (z z0)2;

za T = (x; y) ; T0 = (x0; y0) 2 R2 sa

p
d (T; T0) = (x x0)2 + (y y 0 )2 ;

koja se za T = (x); T0 = (x0) (slucaj m = 1) svodi

na standardnu udaljenost u R
p
d(T; T0) = (x x0)2 = jx x0j:

Sve pojmove i tvrdnje dajemo u dimenziji m = 2

uz napomenu da iskazano vrijedi i za slucaj m = 3
(dakako i za m = 1):
De nicija 1.3. Za bilo koju tocku T0 2 R2 i bilo koji
broj " > 0, skup

K(T0; ") fT 2 R2 j d (T0; T ) < "g R2

nazivamo ( otvorenom) kuglom polumjera " oko

tocke T0.

K(T 0,)
K(T 0,)
K(T 0,)

Kugle
Reci cemo da je skup U R2 okolina tocke T0 2 U
ako postoji neki " > 0 takav da je kugla K(T0; ") U .

Za skup D R2 cemo reci da je otvoren ako je on

okolina svake svoje tocke (napomena: on tada ne
sadr i niti jednu tocku "ruba").
Dakle skup je otvoren ako za svaku njegovu tocku
postoji kugla sa sreditem u toj tocki koja je sadr ana
u tom skupu.
Neotvoreni skup sadr i tocke kojima nije okolina
(napomena: on tada sadr i barem jednu tocku
"ruba").
 y otvoren skup
neotvoren skup

x
0

Reci cemo da je tocka T0 gomilite skupa D ako

svaka okolina od T0 sijece skup D n fT0g. Za skup D
ka emo da je zatvoren ako sadr i sva svoja gomi-
lita (napomena: on tada sadr i i sve tocke "ruba").

Ako za tocku T 2 D postoji neka okolina koja ne

sijece skup D n fT g onda ka emo da je T izolirana
tocka skupa D

Skup D R2 je zatvoren ako je njegov komplement

Dc = R2 r D otvoren skup.

Napokon, reci cemo da je skup D omeden ako

postoji neka kugla koja ga sadr i.
Granicna vrijednost realne funkcije vie varijabli:

Intuitivna de nicija:

Ka emo da je L0 2 R limes funkcije f u neizoliranoj

tocki T0 = (x0; y0) (podrucja de nicije od f ), i piemo
lim f (x; y) = L0;
(x;y)!(x0 ;y0 )

ako vrijednosti f (x; y) te e prema L0 kad (x; y) te i

prema (x0; y0) :

De nicija 1.4. Neka su dani funkcija f : D ! R,

D R2; i tocka T0 koja nije izolirana tocka od D.
Reci cemo da je broj L0 2 R granicna vrijednost
funkcije f u tocki T0 ako

(8" > 0)(9 > 0)(8T 2 D n fT0g)

d(T; T0) < ) jf (T ) L0j < ":

( Primijetimo da se uvjet provjerava u tockama

T 2 K(T0; ), T 6= T0!)
U tom slucaju piemo
lim f (T ) = L0 ili limf (T ) = L0:
T !T0 T0
Napomena 1.5. Kod funkcija jedne varijable smo
imali

lim f (x) = lim f (x) = L =) lim f (x) = L;

x!x0 +0 x!x0 0 x!x0

te
lim f (x) 6= lim f (x) =) @ lim f (x).
x!x0 +0 x!x0 0 x!x0

Ovdje je situacija slo enija. Puteva kako ici u (x0; y0)

ima beskonacno. No, jasno je da limes ne smije
ovisiti o putanji.

Napomena 1.6. Ukoliko je limes funkcije f kada se

pribli avamo tocki (x0; y0) krivuljom 1 jednak L1 :
lim f (x; y) = L1;
(x;y)!(x0 ;y0 )
1

a limes funkcije f kada se pribli avamo tocki (x0; y0)

krivuljom 2 jednak L2 :
lim f (x; y) = L2;
(x;y)!(x0 ;y0 )
2

pri cemu je L1 6= L2; tada lim f (x; y)

(x;y)!(x0 ;y0 )
ne postoji. Ovo je postupak kako utvrditi da limes
ne postoji (to je puno lake nego utvrditi da postoji).
 2
0
-2
0.5

0.25

-0.25

-0.5
-2
0
2

xy
1.z = 2
x + y2
Primjer. Ispitajte granicnu vrijednost funkcije
xy
f (x; y) = 2
x + y2
u tocki (0; 0):

Ukoliko (x; y) ! (0; 0) ide po putevima koje odreduju

pravci y = kx imamo
x kx k
lim f (x; y) = lim 2 =
(0;0) x!0 x + k 2 x2 1 + k2
y=kx

i tra eni limes ne postoji jer za razlicite k dobijamo

razlicite vrijednosti.
 0.4
-4 -4
0.2
-2 -2
z 0.0
0 0
-0.2
y-0.4 2x
2
4 4

xy
Graf funkcije f (x; y) = x2 +y 2

0.4
-4 4
0.2
-2 2
z 0.0
0 0
-0.2
x-2-0.4 2y
-4 4
Primjer. Izracunajmo granicnu vrijednost funkcije
sin x2 + y 2
f : R2 n f(0; 0)g ! R; f (x; y) = ,
x2 + y 2
u tocki (0; 0)!

Ukoliko (x; y) ! (0; 0) ide po putevima koje odreduju

pravci y = kx imamo
sin x2+k 2x2
lim f (x; y) = lim
(0;0) x!0 x2+k 2x2
y=kx

sin x2 1 + k 2
= lim 2 = 1;
x!0 x2 1+k
to znaci da limes postoji i da je jednak 1. Piemo:

lim f (x; y) = 1:
(0;0)
 2

- 2

0 . 5

- 2

sin(x2 +y 2 )
2.z = x2 +y 2

Zadatak se mo e rijeiti i prijelazom na polarne ko-

ordinate. Buduci je x = cos ' i y = sin ', tada
(x; y) ! (0; 0) ako i samo ako ! 0: Imamo

sin x2+y 2 sin 2

lim = lim 2 = 1:
(0;0) x2+y 2 !0

Buduci da dobiveni rezultat ne ovisi o '; tj. o kutu

pod kojim "dolazimo" u tocku (0; 0); dakle ne ovisi o
krivulji po kojoj dolazimo u tocku (0; 0); zakljucujemo
da limes postoji i da je jednak 1.
Razmotrimo dva posebna puta du krivulja c1 i c2
kojima cemo se pribli avati tocki T0 (x0; y0):

x x 0 , y = const .
y T ( x , y)
c1
x = x0 x = const .
y y0 y y0

y0
c2
T0 ( x 0 , y0 ) x x 0 , y = y0

O x0 x

Limes funkcije f du krivulje c1 je uzastopni limes:

lim lim f (x; y) ;

y!y0 x!x0

a limes funkcije f du krivulje c2 je uzastopni limes:

lim lim f (x; y) :

x!x0 y!y0
Teorem o uzastopnim limesima za funkciju dviju
varijabla:

Teorem 1.7. Neka je

L= lim f (x; y)
(x;y)!(x0 ;y0 )

Ako postoje uzastopni limesi

L1 = lim lim f (x; y) i L2 = lim lim f (x; y)

y!y0 x!x0 x!x0 y!y0

onda je L1 = L = L2:

Postojanje i jednakost uzastopnih limesa L1 i L2

znaci samo postojanje i jednakost granicne vrijed-
nosti funkcije za dva od beskonacno mnogo putova
pribli avanja tocki (x0; y0) ; to ne osigurava posto-
janje limesa L:

Podsjetimo se da L1 6= L2 povlaci da limes L ne

postoji.
Primjer 1. Buduci da je

x y
L1 = lim lim = lim ( 1) = 1;
y!0 x!0 x + y y!0

x y
L2 = lim lim = lim 1 = 1;
x!0 y!0 x + y x!0

x y
to ne postoji limes lim .
(x;y)!(0;0) x + y

Primjer 2. Vrijedi sljedece:

xy
L1 = lim lim = lim 0 = 0;
y!0 x!0 x2 + y 2 y!0

xy
L2 = lim lim = lim 0 = 0:
x!0 y!0 x2 + y 2 x!0

Dakle uzastopni limesi postoje i medusobno su

jednaki, a ipak ne postoji limes
xy
lim 2 2
;
(x;y)!(0;0) x + y

to smo vec vidjeli u jednom ranijem primjeru.

De nicija 1.8. Neka je dana funkcija f : Df ! R;
Df R2: Ako je
lim f (x; y) = f (x0; y0)
(x;y)!(x0 ;y0 )

ka emo da je funkcija f neprekidna u tocki

(x0; y0) 2 Df :
Ako je f neprekidna u svakoj tocki (x; y) 2 Df
ka emo da je f neprekidna funkcija.

Primjer. Funkcija
8
> sin(x2 +y 2 )
< x2 +y 2 ; (x; y) 6= (0; 0)
f (x; y) =
>
:
1; (x; y) = (0; 0)
je neprekidna. Jer je
sin x2 + y 2
lim 2 2
= 1 = f (0; 0):
(x;y)!(0;0) x +y

Napomena. Limes i neprekidnost funkcija triju vari-

jabli se slicno de nira.

Napomena. Zbroj f + g , razlika f g , umno ak

f g i kolicnik fg (kad god su de nirani) neprekidnih
skalarnih funkcija jesu neprekidne skalarne funkcije.
1.5. Parcijalne derivacije

Promatrajmo funkciju f : D ! R, D R2 i po volji

odabranu tocku T0 = (x0; y0) 2 D: Oznacimo ravnine

y0 ::: y = y0 i x0 ::: x = x0 :
Nadalje, neka je

Dy0 = y0 \D D i Dx0 = x0 \D D
Ocito je Dy0 6= ?; Dx0 6= ?; jer sadr e barem tocku
T0. Restrikcije
f jDy0 f1 : Dy0 ! R; f1 (x) = f (x; y0)
f jDx0 f2 : Dx0 ! R; f2 (y) = f (x0; y)

smijemo smatrati funkcijama jedne varijable, jer se

mijenja samo koordinata x, odnosno y , redom.

z
f1(x0 )=f(x0,y 0)

z=f(x0,y)=f2(y) z=f(x,y)
z=f(x,y0)=f1 (x)

x y

D T=(x0 ,y0) Dx
Dy
0

0
De nicija 1.9. Neka je f : D ! R; D R2; funkcija
dviju varijabli i (x0; y0) 2 D: Ako postoji limes

f (x + x) f (x )
z 1 }| 0
{ z 1}|0 {
f (x0 + x; y0) f (x0; y0) @f
lim = (x0; y0) = fx0 (x0; y0)
| x!0 {z x } @x
f10 (x0 )

onda fx0 (x0; y0) nazivamo prva parcijalna derivacija

po x funkcije f u tocki (x0; y0): Ako postoji limes

f (y + y) f (y )
z 2 }| 0
{ z 2}|0 {
f (x0; y0 + y) f (x0; y0) @f
lim = (x0; y0) = fy0 (x0; y0)
{z y @y
y!0
| }
f20 (y0 )

onda fy0 (x0; y0) nazivamo prva parcijalna derivacija

po y funkcije f u tocki (x0; y0):

Ako ovi limesi postoje za sve (x; y) 2 D dobivamo

dvije funkcije dviju varijabli: fx0 : D ! R
fx0
D 3 (x; y) 7 ! fx0 (x; y) 2 R

prva parcijalna derivacija od f po x;

i fy0 : D ! R
fy0
D 3 (x; y) 7 ! fy0 (x; y) 2 R

prva parcijalna derivacija od f po y:

Koriste se jo i oznake:

fx0 = fx = Dxf; fy0 = fy = Dy f:

Napomena. Ako elimo naci fx0 , tada u izrazu

f (x; y) varijablu y treba tretirati kao konstantu i
derivirati po x:
Analogno, ako tra imo fy0 ; tada u izrazu f (x; y) vari-
jablu x treba tretirati kao konstantu i derivirati po y:

Primjer. Odredi parcijalne derivacije funkcije:

f (x; y) = cos x + y 3 + exy :

Napomena. (Geometrijska interpretacija parcijalnih
derivacija funkcije f (x; y):)
Graf funkcije dviju varijabli je ploha z=f (x; y).
Presjecemo li tu plohu ravninom x = x0 ili y = y0
dobit cemo ravninske krivulje 2 odnosno 1; re-
dom. Prisjetimo se da je 1 graf restrikcije f1
polazne funkcije f; a 2 graf restrikcije f2 polazne
funkcije f:
Geometrijska interpretacija parcijalnih derivacija
fx0 (x0; y0) i fy0 (x0; y0):
to su redom koe cijenti smjera tangente na 1 f1 ;
odnosno na 2 f2 u tocki T0 (x0 ; y0 ; z0 =f (x0 ; y0 )) 2 f:

ty
0

z t x0 1
z=f(x,y)
2

(x0 ,y0 )

y
x

Slika 3.
Napomena. Analogno se de niraju i parcijalne
derivacije funkcija tri i vie varijabli. Npr. za
u = f (x; y; z) imamo

f (x0 + x; y0; z0) f (x0; y0; z0)

lim = fx0 (x0; y0; z0)
x!0 x

Slicno:

f (x0; y0 + y; z0) f (x0; y0; z0)

lim = fy0 (x0; y0; z0)
y!0 y
i

f (x0; y0; z0 + z) f (x0; y0; z0)

lim = fz0 (x0; y0; z0)
z!0 z

Tehnika deriviranja ostaje ista: deriviramo po vari-

jabli x; tretirajuci y i z kao konstante, pa dobivamo
fx0 (x; y; z): Slicno postupamo za ostale prve derivacije
funkcije f:

Primjer. Odredi parcijalne derivacije funkcije:

ln x
p
f (x; y; z) = y + xz:
 Neka je T0 = x01 ; x02; :::; x0n 2 D Rn i f : D ! R:

Ako postoji limes

f x01 ; :::; x0i 1;x0i + xi; x0i+1;:::; x0n f x01 ; :::; x0i ; :::; x0n
lim
xi !0 xi

onda taj limes nazivamo parcijalna derivacija funkcije

f po varijabli xi u tocki T 0 i oznacavamo
@f
fx0 i (T0) = (T0) :
@xi

Ako funkcija f ima u tocki T0 parcijalnu derivaciju

po svakoj varijabli onda ka emo da je funkcija f
derivabilna u tocki T0. Ako je f derivabilna u svakoj
tocki T 2 D; nazivamo ju derivabilnom funkcijom.

Sjetimo se da za realne funkcije jedne varijable deri-

vabilnost povlaci neprekidnost. Sada cemo pokazati
da za funkcije vie varijabla to opcenito ne vrijedi.
Primjer. Funkcija f : R2 ! R zadana pravilom
8 xy
>
< x2 + y 2 , (x; y) 6= (0; 0)
f (x; y) =
>
:
0, (x; y) = (0; 0)

prekidna je u tocki (0; 0): Naime, u jednom od

prethodnih primjera pokazali smo da

lim f (x; y)
(x;y)!(0;0)

ne postoji.

Ona je, medutim, derivabilna u tocki (0; 0). Naime

f (0 + x; 0) f (0; 0)
fx0 (0; 0) = lim
x!0 x
( x) 0
( x)2 +02
0
= lim = 0;
x!0 x
a slicno se poka e da je i fy0 (0; 0) = 0.

Dakle prve parcijalne derivacije zadane funkcije f

redom su funkcije:
fx0 : R2 ! R
8
>
> y 2 x2
<y 2 , (x; y) 6= (0; 0)
0 2 2
(x + y )
fx(x; y) =
>
>
: 0, (x; y) = (0; 0)

i fy0 : R2 ! R
8
>
> x2 y 2
<x 2 , (x; y) 6= (0; 0)
0 2 2
(x + y )
fy (x; y) =
>
>
: 0, (x; y) = (0; 0)
De nicija 1.10. Parcijalnim deriviranjem prvih par-
cijalnih derivacija fx0 (x; y) i fy0 (x; y) (to su opet
funkcije dviju varijabli), dobivamo parcijalne derivacije
drugog reda:

@ @f def@ 2f 00
= 2
= fxx = Dxx f - druga parcijalna derivacija po x
@x @x @x
2
9
@ @f def @ f >
= 00
= fxy = Dxy f >
>
>
@y @x @y@x =
- druge mjeovite parcijalne derivacije
>
>
@ @f def@ 2f >
= 00
= fyx = Dyxf >
;
@x @y @x@y

@ @f @ 2f
def 00
= 2
= fyy = Dyy f - druga parcijalna derivacija po y
@y @y @y

Ovo su opet funkcije dviju varijabli.

Parcijalnim deriviranjem ovih funkcija dolazimo do

parcijalnih derivacija treceg reda itd.
Analogno se de niraju parcijalne derivacije vieg
reda funkcija od tri ili vie varijabli.
Cesto puta se dogada da su mjeovite derivacije
neke funkcije f; tj. funkcije fxy
00
i fyx
00
medusobno
jednake. Postavlja se pitanje:
Uz koje uvjete na funkciju f to vrijedi?
Odgovor na to pitanje dan je u narednom teoremu:

Teorem 1.11. (Schwarzov teorem) Neka funkcija

f :D R2 ! R

ima u nekoj u nekoj okolini K (T0; ") tocke T0 2 D

neprekidne parcijalne derivacije prvog reda fx0 i
fy0 , i neka u toj okolini postoje mjeovite parcijalne
derivacije drugog reda fxy 00
i fyx
00
.
Ako su druge mjeovite parcijalne derivacije fxy 00
i fyx
00

neprekidne u tocki T0, onda su one i jednake u T0; tj.

vrijedi

00 00
fxy (T0) = fyx (T0):

(Nije bitan poredak deriviranja!)

Napomena. Schwarzov teorem mo emo poopciti i

na vie derivacije (ako su neprekidne), tj. opet nije
bitan poredak deriviranja.
Parcijalne derivacije treceg reda funkcije f (x; y):

@ @ 2f @ 3f 000
= 3 = fxxx ;
@x @x2 @x
9
2 3 >
@ @ f @ f >
= = f 000
xxy ;
>
>
@y @x2 @y@x 2 >
>
>
>
>
=
@ @ 2f @ 3f
= 000
= fxyx ; Jednake?
@x @y@x @x@y@x >
>
>
>
>
>
@ @ 2f 3
@ f >
= = fyxx ; >
000 >
;
@x @x@y @x@x@y
9
2 3 >
@ @ f @ f >
= = f 000
yyx ;
>
>
@x @y 2 @x@y 2 >
>
>
>
>
=
@ @ 2f @ 3f
= 000
= fyxy ; Jednake?
@y @x@y @y@x@y >
>
>
>
>
>
@ @ 2f 3
@ f >
= = fxyy ; >
000 >
;
@y @y@x @y@y@x

@ @ 2f @ 3f 000
= 3 = fyyy :
@y @y 2 @y
Primjer. Odredimo sve parcijalne derivacije drugoga
reda i trece parcijalne derivacije po x, y i x redom, te
po x, x, i y redom (ondje gdje postoje) za funkciju

f : D ! R; D R2 ; f (x; y) = x2y + x ln y:

De nicijsko podrucje D je otvorena poluravnina

(x; y) 2 R2 j y > 0 i funkcija f je derivabilna.
Pritom je, u bilo kojoj tocki (x; y) 2 D,

fx0 (x; y) = 2xy + ln y;

x
fy0 (x; y) = x2 + :
y
Primijetimo da su i obje parcijalne derivacije deriv-
abilne funkcije, tj. da je funkcija f dvaput derivabilna,
i da je
00 00 1
fxx (x; y) = 2y; fyx (x; y) = 2x + ;
y

00 1 00 x
fxy (x; y) = 2x + ; fyy (x; y) = 2
:
y y
Napokon, ocito je da je f i triput (zapravo, po volji
mnogo puta) derivabilna i da je
000 000
fxyx (x; y) = 2 = fyxx (x; y):
Primjer. Promatrajmo funkciju f : R2 ! R zadanu
pravilom
8
< x2 y 2
xy 2 , (x; y) 6= (0; 0)
f (x; y) = x +y 2 :
:
0, (x; y) = (0; 0)
Funkcija f je derivabilna na R2 n f(0; 0)g i pritom je

x2 y 2 4x2y 2
fx0 (x; y) =y + ;
x2 + y 2 (x2 + y 2)2

x2 y 2 4x2y 2
fy0 (x; y) =x :
x2 + y 2 2
(x + y )2 2

Nadalje, obje ove parcijalne derivacije su derivabilne

funkcije (na R2 n f(0; 0)g) i vrijedi

00 x2 y 2 8x2y 2 00
fyx (x; y) = 2 2
1+ 2 = fxy (x; y):
x +y (x + y 2)2

Pogledajmo to je s drugom derivacijom u tocki (0; 0)!

Buduci da je f (x; 0) = 0 za svaki x 2 R i f (0; y) = 0
za svaki y 2 R, to je

f (0 + x; 0) f (0; 0) 0
fx0 (0; 0) = lim = lim =0
x!0 x x!0 x
Slicno se poka e da je i fy0 (0; 0) = 0: Dakle, f je
derivabilna i u tocki (0; 0): Primijetimo da je

fx0 (x; 0) = 0; fy0 (x; 0) = x; fx0 (0; y) = y; fy0 (0; y) = 0;

pa za druge mjeovite parcijalne derivacije od f u

(0; 0) dobivamo:

00 fx0 (0; 0 + 4y) fx0 (0; 0)

fxy (0; 0) = lim =
4y!0 4y
4y 0
= lim = 1;
4y!0 4y

0 0
00
fy (0 + 4x; 0) fy (0; 0)
fyx(0; 0) = lim =
4x!0 4x
4x 0
= lim = 1;
4x!0 4x

Slicno se poka e da je fxx

00 00
(0; 0) =fyy (0; 0) = 0:
Dakle, funkcija f je dvaput derivabilna i u tocki (0; 0)
(a time na citavom R2 = Df ). Medutim, "mjeovite"
druge parcijalne derivacije fyx 00
(0; 0) i fxy 00
(0; 0)
medusobno su razlicite! Uzrok, dakako, le i u
prekidnosti funkcija fxy
00
(x; y) i fyx00
(x; y) u tocki (0; 0).
1.6. Tangencijalna ravnina. Diferencijal funkcije.

Neka je funkcija f : D R2 ! R, derivabilna u

tocki (x0; y0) 2 D. Tada postoje parcijalne derivacije
fx0 (x0; y0) i fy0 (x0; y0):

Graf funkcije je ploha dana jednad bom z=f (x; y).

Presjecemo li tu plohu ravninom x = x0; odnosno
y = y0; dobit cemo ravninske krivulje 2, odnosno 1;
redom.
t y0
z t x0 1
z=f(x,y)
2

(x0 ,y0 )

y
x

Slika 3.
Parcijalna derivacija fx0 (x0; y0) je koe cijent smjera
tangente t1 na 1 u tocki T0 (x0; y0; z0=f (x0; y0)) :

t1 ::: z z0 = fx0 (x0; y0)(x x0); y = y0 ;

(na slici oznacena sa ty0 )

a parcijalna derivacija fy0 (x0; y0) je koe cijent smjera
tangente t2 na 2 u tocki T0 :

t2 ::: z z0 = fy0 (x0; y0)(y y0); x = x0 :

(na slici oznacena sa tx0 ). Jednad ba ravnine

de nirane tangentama t1 i t2 dana je sa

::: z z0 = fx0 (x0; y0)(x x0)+fy0 (x0; y0)(y y0): ( )

t y0
z t x0 1
z=f(x,y)
2

(x0 ,y0 )

y
x

Slika 3.
U dovoljno maloj okolini tocke (x0; y0) ; ova ravnina
i ploha dana jednad bom z=f (x; y); imaju samo
jednu zajednicku tocku T0; pa ravninu danu s ( )
nazivamo tangencijalna ravnina na plohu z = f (x; y)
u tocki T0:
Primjer. Odredimo jednad bu tangencijalne ravnine
na plohu zadanu funkcijom

f (x; y) = 2x2 y2

u tocki T0 = (1; 1; 3):

Kako je fx0 (x; y) = 4x; fy0 (x; y) = 2y; imamo da je

fx0 (1; 1) = 4 i fy0 (1; 1) = 2:

Jednad ba tangencijalne ravnine glasi

z+3= 4(x 1) 2(y 1);

odnosno

z= 4x 2y + 3:

Uvjerimo se da u maloj okolini tocke (1; 1) tangenci-

jalna ravnina dobro aproksimira funkciju. Zaista, u
tocki (1:1; 0:95) imamo da je

f (1:1; 0:95) = 2(1:1)2 (0:95)2 = 3:3225;

z(1:1; 0:95) = 4 1:1 2 0:95 + 3 = 3:3;

i zaista se radi o dobroj aproksimaciji.

De nicija 1.12. Funkcija

L(x; y) = f (x0; y0)+fx0 (x0; y0)(x x0)+fy0 (x0; y0)(y y0)

naziva se linearizacijom funkcije f u (x0; y0); a

aproksimacija

f (x; y) f (x0; y0)+fx0 (x0; y0)(x x0)+fy0 (x0; y0)(y y0)

linearnom aproksimacijom od f u (x0; y0):

Gornju aproksimaciju nazivamo linearnom jer je to

aproksimacija zadane funkcije polinomom prvog
stupnja u varijablama x i y:

U ovoj aproksimaciji funkcijske vrijednosti f (x; y)

zadane funkcije aproksimiramo vrijednostima koor-
dinate z (aplikate) tocaka u tangencijalnoj ravnini
za odgovarajuce parove (x; y) ; tj. u dovoljno maloj
okolini oko tocke T0 (x0; y0; z0=f (x0; y0)) graf funkcije
f aproksimiramo tangencijalnom ravninom.
Primjer. Pokazali smo da funkcija
( xy
2 2
, (x; y) 6= (0; 0)
f (x; y) = x +y
0, (x; y) = (0; 0)

ima parcijalne derivacije fx0 (0; 0) = 0; fy0 (0; 0) = 0 pa

linearizacija od f u (0; 0) glasi

L(x; y) = f (0; 0) + 0(x 0) + 0(y 0) = 0:

U ovom slucaju linearizacija nije dobra aproksimacija

za f . (Npr. f u tockama pravca y = x poprima
vrijednost f (x; x) = 21 to je daleko od vrijednosti
L(x; x) = 0):

Prirodno se sada postavlja pitanje:

to moramo pretpostaviti za f da bi linearna

aproksimacija bila dobra?

Prisjetimo se veze prirasta funkcije i diferencijala za

funkciju jedne varijable...
Za funkciju f jedne varijable, derivabilnu u x0:

De nirali smo
4f (x)
4f (x) = f (x0 +4x) f (x0) i f 0(x0) = lim :
4x!0 4x

Oznacimo sa
4f (x)
"= f 0(x0)
4x
Ako je f derivabilna u x0; onda je

4f (x)
lim " = lim f 0(x0) = f 0(x0) f 0(x0) = 0:
4x!0 4x!0 4x
4f (x)
Nadalje iz " = 4x f 0(x0) slijedi

4f (x) = f 0(x0)4x + " 4x:

To znaci da za derivabilnu funkciju f u x0 vrijedi

4f (x) = f 0(x0)4x + " 4x

| {z }
df (x0 )(4x)

pri cemu je lim " = 0:

4x!0
Po ovom uzoru i prirast

4f (x; y) = f (x0 + 4x; y0 + 4y) f (x0; y0)

mo emo opisati sa

De nicija 1.13. Ka emo da je funkcija z = f (x; y)

diferencijabilna funkcija u tocki (x0; y0) ako se prirast

z = 4f (x; y) = f (x0 + x; y0 + y) f (x0; y0)

mo e zapisati u obliku
q
z = fx0 (x0; y0) x+fy0 (x0; y0) y+ " (4x)2 + (4y)2

pri cemu " ! 0 kad ( x; y) ! (0; 0) :

Napomena. Ako postoje prve parcijalne derivacije

od z = f (x; y) onda ka emo da je z = f (x; y)
derivabilna. Derivabilnost funkcije ne jamci i diferen-
cijabilnost (kod funkcija jedne varijable ti su pojmovi
ekvivalentni).

Pitanje: Uz koje uvjete ce funkcija biti diferencija-

bilna u nekoj tocki?
Teorem 1.14. Ako parcijalne derivacije fx0 i fy0
postoje u okolini tocke (x0; y0) i ako su neprekidne u
tocki (x0; y0) tada je funkcija z = f (x; y) diferencija-
bilna funkcija u tocki (x0; y0) :

Primjer. Poka imo da je funkcija f (x; y) = xexy

diferencijabilna u tocki T0 = (1; 0) i odredimo njenu
linearnu aproksimaciju.

Kako je
@
fx0 (x; y) = (xexy ) = exy + xyexy ; fx0 (1; 0) = 1;
@x

@
fy0 (x; y) = (xexy ) = x2exy ; fy0 (1; 0) = 1;
@y
vidimo da su parcijalne derivacije neprekidne na R2;
dakle i u tocki T0, pa je f (x; y), po prethodnom teo-
remu, diferencijabilna funkcija u tocki T0. Njezina
linearna aproksimacija je

L(x; y) = f (1; 0) + 1 (x 1) + 1 (y 0) = x + y;

a to znaci da mo emo pisati

f (x; y) = xexy x + y = L(x; y)

u nekoj maloj okolini tocke T = (1; 0): Npr.,

 f (1:1; 0:1) 1:1 0:1 = 1:

(f (1:1; 0:1) = 1:1 e(1:1)( 0:1)

0:985 42).

Dakle, da bi linearna aproksimacija od f u okolini

tocke (x0; y0) bila dobra, funkcija f mora biti diferen-
cijabilna funkcija u tocki (x0; y0) :

De nicija 1.15. Totalni diferencijal df (x0; y0) funkcije

f u tocki (x0; y0) de niramo kao

df (x0; y0) = fx0 (x0; y0) dx + fy0 (x0; y0) dy

gdje su dx i dy diferencijali nezavisnih varijabli x i y:

Napomena. Buduci da je (za male 4x i 4y )

4x = dx i 4y = dy;

onda linearnu aproksimaciju mo emo zapisati kao

f (x; y) L(x; y) = f (x0; y0) + df (x0; y0):

Geometrijska interpretacija totalnog diferencijala

Sjetimo se, kod funkcije jedne varijable imali smo da

je diferencijal df (x) = f 0(x)dx i njega smo interpre-
tirali kao prirast do tangente, tj. prirast ordinate y na
tangenti za prirast nezavisne varijable x za dx.
Po analogiji, totalni diferencijal

df (x; y) = fx0 (x; y) dx + fy0 (x; y) dy

je prirast do tangencijalne ravnine, tj. prirast aplikate

z u tangencijalnoj ravnini za priraste nezavisnih vari-
jabli x i y redom za dx i dy:

df(x,y)
f(x,y)
y
x y
(x,y)
x
(x+dx,y+dy)
Primjer. Odredimo totalni diferencijal funkcije

f (x; y) = x2 + 3xy y 2:
u bilo kojoj tocki (x; y): Imamo:

df (x; y) = (2x + 3y)dx + (3x 2y)dy:

Promotrimo promjenu 4f (x; y) pri pomaku iz tocke
(2; 3) u tocku (2 + 0:05; 3 0:04)
(dakle 4x = dx = 0:05; 4y = dy = 0:04).

4f (2; 3) = [f (2:05; 2:96) f (2; 3)] =

[(2:05)2 +3 2:05 2:96 (2:96)2] [22 3 2 3 32] = 0:6449:

df (2; 3) = (2 2+3 3) 0:05+(3 2 2 3) ( 0:04) = 0:65

vidimo da je 4f (2; 3) df (2; 3); ali i da je racun

puno jednostavniji. Sada je i

f (2:05; 2:96) f (2; 3) + df (2; 3) =

= 22 3 2 3 32 + 0:65 = 22: 35:

 Napomena. Pojmovi: linearna aproksimacija i totalni
diferencijal, analogno se de niraju i za funkcije od
tri i vie varijabli. Npr. za f (x; y; z) linearna aproksi-
macija je

f (x; y; z) L (x; y; z) = f (x0; y0; z0) + fx0 (x0; y0; z0) (x x0 )

+fy0 (x0; y0; z0) (y y0) + fz0 (x0; y0; z0) (z z0)

a totalni diferencijal de niramo sa

df (x0; y0; z0) =

fx0 (x0; y0; z0)dx + fy0 (x0; y0; z0)dy + fz0 (x0; y0; z0)dz:

Napomena. Osnovna pravila za diferenciranje, to

smo ih dali za funkcije jedne varijable, ostaju valjana
i za funkcije vie varijabla kad god imaju smisla:

(a) d( f + g)(T0) = df (T0) + dg(T0);

(b) d(f g)(T0) = g(T0) df (T0) + f (T0) dg(T0);
f g(T0) df (T0) f (T0) dg(T0)
(c) d (T0) = ;
g g(T0)2
(d) d(' f )(T0) = '0(f (T0)) df (T0): (' : I R ! R)
1.7. Diferencijal vieg reda

Neka je D R2 otvoren skup i f : D ! R diferencija-

bilna na D; tada razmatramo funkciju df = fx0 dx+fy0 dy
na skupu D : (x; y) 7! df (x; y)

Ako je funkcija df diferencijabilna, a fxy

00
i fyx
00

neprekidne, onda diferencijal drugog reda funkcije

f glasi:

d2f = d (df ) = d fx0 dx + fy0 dy

00
= fxx (dx)2 + fxy
00 00
dxdy + fyx 00
dydx + fyy (dy)2
Schwarz. tm.
= 00
fxx (dx)2 + 2fxy
00 00
dxdy + fyy (dy)2
formalni zapis 2
@ @
= dx @x + dy @y f

Ako je funkcija d2f diferencijabilna na D i ako su

sve mjeovite derivacije 3. reda od f neprekidne,
onda diferencijal treceg reda funkcije f glasi:

00
d3f = d d2f = d fxx (dx)2 + 2fxy
00 00
dxdy + fyy (dy)2
000
= fxxx (dx)3 + 3fxxy
000
(dx)2 dy + 3fxyy
000
dx (dy)2 + fyyy
000
(dy)3
3
@ @
= dx @x + dy @y f
Neka funkcija f ima u nekoj okolini K (T; ") D
sve parcijalne derivacije do ukljucivo (n 1)-vog
reda. Ako su sve parcijalne derivacije (n 1)-vog
reda diferencijabilne u tocki T; i njihove derivacije
neprekidne onda totalni diferencijal n-tog reda
funkcije f u tocki T glasi:
n
formalni zapis @ @
dnf (T ) = dx + dy f (T )
@x @y
n
X n @ nf (T ) n k
= (dx) (dy)k .
k @xn k @y k
k=0

U formalnom zapisu koristila se binomna formula:

n
X
n n n k k
(a + b) = a b
k
k=0

n n!
=
k (n k)!k!
1.8. Deriviranje kompozicije funkcija

Kod derivacije kompozicije funkcija jedne varijable

imamo: Ako je y = f (x) i x = g(t); gdje su f i g
diferencijabilne funkcije, onda imamo:
dy dy dx
= :
dt dx dt
Sada imamo:

Teorem 1.16. Neka su u : I ! R i v : I ! R dife-

rencijabilne funkcije na I R, u(I) v(I) D R2
i f : D ! R diferencijabilna funkcija. Tada je dobro
de nirana kompozicija

z f (u; v) : I ! R; z(t) = f (u(t); v(t)); t 2 I;

koja je diferencijabilna i vrijedi

dz @f du @f dv
= + :
dt @u dt @v dt

Dokaz: Uvedimo oznake z = f (x; y) , x = u(t);

y = v(t) pa treba dokazati formulu
dz @f dx @f dy
= + :
dt @x dt @y dt
 Neka je (x0; y0) = (u(t0); v(t0)) 2 D bilo koja
tocka: Funkcija f je diferencijabilna funkcija, pa je
4z = 4f (x; y) moguce zapisati u obliku
q
@f (x0; y0) @f (x0; y0)
4z = 4x+ 4y+" (4x)2 + (4y)2;
@x @y

gdje " ! 0 kada (4x; 4y) ! (0; 0): Sada dijeljenjem

s 4t imamo
q
4z @f (x0; y 0) 4x @f (x0; y 0) 4y (4x)2 + (4y)2
= + +" :
4t @x 4t @y 4t 4t

Uzimajuci limes gornjeg izraza kad 4t ! 0 dobit

cemo (na lijevoj strani)

4z 0 dz
lim = z (t0) = (t0) :
4t!0 4t dt

Cemu te e 4x i 4y kad 4t ! 0?

4x = u(t0+4t) u(t0) ! 0 i 4y = v(t0+4t) v(t0) ! 0

4t!0 4t!0

(jer su u i v neprekidne), pa stoga i " ! 0:

Imamo

dz @f (x0; y 0) 4x @f (x0; y 0) 4y
(t0) = lim + +
dt 4t!0 @x 4t @y 4t
q 1
(4x)2 + (4y)2 C
+" A
4t

@f (x0; y0) 4x @f (x0; y0) 4y

lim + lim +
@x 4t!0 4t @y 4t!0 4t
| {z } | {z }
dx dy
dt (t0 ) dt (t0 )

s
2 2
4x 4y
+ lim " lim +
4t!0
| {z } 4t!0 4t 4t
| p {z }
0 2
(x0 (t0 )) +(y 0 (t0 ))2

Dakle, vrijedi

dz @f dx @f dy
= +
dt @x dt @y dt
a to se i tvrdilo.
Primjer. Odrediti z 0(0) ako je

z = x2y + 3xy 4 i x = sin 2t; y = cos t:

Vrijedi
dz
= 2xy + 3y 4 (2 cos 2t) + x2 + 12xy 3 ( sin t):
dt

Buduci da je x(0) = 0; y(0) = 1 to imamo

dz(0)
z 0(0) = = 2xy + 3y 4 (x;y)=(0;1)
[(2 cos 2t)]t=0 +
dt

+ x2 + 12xy 3 (x;y)=(0;1)
[( sin t)]t=0 = 6:

Racun provjerite deriviranjem funkcije

z(t) = sin2 2t cos t + 3 sin 2t cos4 t:

Teorem 1.17. Neka je z = f (x; y) diferencija-
bilna funkcija varijabli x i y , te neka su x = g(u; v) i
y = h(u; v) diferencijabilne funkcije varijabli u i v; tada
je
@z @z @x @z @y
= +
@u @x @u @y @u
@z @z @x @z @y
= + :
@v @x @v @y @v
Dijagram:
z

x y

u vu v

@z @z
Primjer. Odrediti i sljedece kompozicije
@u @v
funkcija

z = x y ; x = u2 v 2; y = euv :

@z @z @x @z @y
= + = yxy 1
(2u) + xy ln x (veuv );
@u @x @u @y @u
@z @z @x @z @y
= + = yxy 1
( 2v) + xy ln x (ueuv ):
@v @x @v @y @v
Napomena. Rezultat Teorema 1.17 lako se poopcuje.
Npr. ako imamo w = f (x; y; z; t) i x = x(u; v),
y = y(u; v); z = z(u; v) i t = t(u; v) onda je:
@w @w @x @w @y @w @z @w @t
= + + +
@u @x @u @y @u @z @u @t @u
@w @w @x @w @y @w @z @w @t
= + + + :
@v @x @v @y @v @z @v @t @v

Dijagram:
w

x y z t

u vu vu vu v

Primjer. Ako je

u = x4y + y 2z 3; x = rset; y = rs2e t; z = r2s sin t

@u
izracunati u tocki (r; s; t) = (2; 1; 0):
@s
Pripadni dijagram je
 u

x y z

r s tr s tr s t

pa je tra ena derivacija

@u @u @x @u @y @u @z
= + + =
@s @x @s @y @s @z @s

= 4x3y ret + x4 + 2yz 3 2rse t

+ 3y 2z 2 r2 sin t:

Kako je x(r; s; t) = rset; x(2; 1; 0) = 2; y(r; s; t) =

rs2e t; y(2; 1; 0) = 2; z(r; s; t) = r2s sin t; z(2; 1; 0) = 0
imamo

@u(2; 1; 0)
= 4 23 2 2e0 + 24+2 2 03 2 2 1 e 0
@s
+ 3 22 02 22 sin 0 = 192:

Graf funkcije z = F (x; y) opcenito prestavlja neku

plohu u prostoru. Pretpostavimo da je s F (x; y) = 0
implicitno zadana funkcija y = f (x): To znaci da je
F (x; f (x)) = 0 za svaku tocku x iz domene funkcije
f:
Primjenom Teorema 1.16. imamo (deriviranjem po x)
@F dx @F dy
+ = 0:
@x |{z}
dx @y dx
1

to povlaci
@F
dy @x Fx0
= @F
= :
dx @y
Fy0

Ovo vrijedi ako je @F

@y 6= 0 i ako je s F (x; y) = 0
implicitno de niran y kao funkcija od x:
Ovo nije uvijek moguce. Sljedeci teorem govori koje
uvjete mora zadovoljavati funkcija F da bi preko nje y
de nirali kao funkciju od x:

Teorem 1.18. (Teorem o implicitnoj funkciji) Neka

je F de nirana na otvorenom skupu U R2 koji
sadr i tocku T0 = (x0; y0) i neka je F (x0; y0) = 0 i
Fy0 (x0; y0) 6= 0: Ako su Fx0 i Fy0 neprekidne funkcije
na U; tada jednad ba F (x; y) = 0 implicitno de nira
y kao funkciju od x na nekoj okolini od x0 i pri tome
je derivacija

dy Fx0
= :
dx Fy0
Primjer. Sa
F (x; y) = y y3 x2 y + x2 y 3 = 0

de nirana je implicitna funkcija y kao funkcija u

varijabli x u nekoj otvorenoj okolini tocke x0 = 0
(jer je F (0; 1) = 0 i jer su Fx0 (x; y) = 2xy 3 2xy;
Fy0 (x; y) = 3x2y 2 3y 2 x2 + 1 neprekidne funkcije
te Fy0 (0; 1) 6= 0).
Derivacija te funkcije je
dy Fx0 2xy 3 2xy
= = :
dx Fy0 3x2y 2 3y 2 x2 + 1

Poopcenje prethodnog rezultata daje teorem:

Teorem 1.19. (Teorem o implicitnoj funkciji) Neka

je u = F (x; y; z) funkcija de nirana na otvorenom
skupu U R3 koji sadr i tocku T0 = (x0; y0; z0):
Ako je F (T0) = 0; Fz0 (T0) 6= 0 i ako su Fx0 ;
Fy0 ; Fz0 neprekidne funkcije na U; tada jednad ba
F (x; y; z) = 0 implicitno de nira funkciju z = f (x; y)
u nekoj okolini tocke (x0; y0) i njene parcijalne
derivacije su
@z Fx0 @z Fy0
= 0
; = 0
:
@x Fz @y Fz
Gornje formule dobivamo deriviranjem kompozicije
F (x; y; z (x; y)) redom po x; pa po y :

@F dx @F dy @F @z @z
+ + = 0 =) = :::
@x |{z}
dx @y |{z}
dx @z @x @x
1 0

@F dx @F dy @F @z @z
+ + = 0 =) = :::
@x |{z}
dy @y |{z}
dy @z @y @y
0 1
@z @z
Primjer. Odrediti parcijalne derivacije ,
@x @y
implicitno zadane funkcije

F (x; y; z) = x3 + y 3 + z 3 + 6xyz 1 = 0:

Funkcija F de nirana je na citavom R3: Buduci da

je F (0; 0; 1) = 0 i da je Fz0 (0; 0; 1) = 3 6= 0; to je u
okolini tocke (0; 0) gornjom jednad bom implicitno
zadana funkcija z = f (x; y):
Odredimo jo derivacije te funkcije:
@F
@z @x 6yz + 3x2 2yz x2
= @F
= 2
= 2
;
@x @z
6xy + 3z 2xy + z
@F
@z @y 2xz y 2
= @F
= :
@y @z
2xy + z 2
1.9. Teorem srednje vrijednosti

Podsjetimo se Lagrangeovog teorema (teorema

srednje vrijednosti) za funkcije jedne varijable:

Teorem 1.20. Neka je funkcija f : D ! R; D R

neprekidna na segmentu [a; b] D a derivabilna na
intervalu ha; bi : Tada postoji tocka c 2 ha; bi takva
da je

f (b) f (a)
= f 0 (c) : ( )
b a

Lagrangeova formula ( ) se mo e zapisati na vie

nacina:

f (b) f (a) = f 0 (c) (b a)

= f 0 (a + (b a)) (b a) ; 0< <1

ili uz a = x0 i b = x0 + x

f = f (x0 + x) f (x0) = f 0 (x0 + x) x;

gdje je 0 < < 1:

De nicija 1.21. Za skup S Rn ka emo da je
konveksan ako je za bilo koje dvije tocke A; B 2 S i
njihova spojnica sadr ana u S; tj ako je

[A; B] := fA + t (B A) : t 2 [0; 1]g S

Poopcenje Lagrangeovog teorema za funkcije vie

varijabli dano je sljedecim dvama teoremima. Prvi je
iskazan za funkcije dviju varijabla:

Teorem 1.22. Neka je R2 otvoren i konveksan

skup, A (x0; y0) 2 i B (x0 + x; y0 + y) 2 :
Neka funkcija f : ! R ima na neprekidne parci-
jalne derivacije fx0 i fy0 : Tada postoji tocka
C 2 [A; B] ; C 6= A; C 6= B takva da je

f (x0 + x; y0 + y) f (x0; y0) = fx0 (C) x+fy0 (C) y:

Pritom je C = (x0 + t x; y0 + t y) za neki

t 2 h0; 1i :
Opcenito vrijedi teorem srednje vrijednosti za funkciju
n varijabli:

Teorem 1.23. Neka je Rn otvoren i konveksan

skup, A (a1 ; :::; an) 2 i B (b1 ; :::; bn) 2 : Neka
funkcija f : ! R ima na sve parcijalne
derivacije prvog reda i neka su one neprekidne.
Tada postoji tocka C 2 [A; B] ; C 6= A; C 6= B
takva da je
n
X
f (b1 ; :::; bn) f (a1 ; :::; an) = fx0 i (C) (bi ai) :
i=1

Pritom je C = (a1 + t (b1 a1 ) ; :::; an + t (bn an))

za neki t 2 h0; 1i :
 1.10. Taylorova formula

Podsjetimo se, za funkcije jedne varijable imamo:

Neka funkcija f : I R ! R ima na intervalu

ha; bi I derivaciju (n + 1)-og reda i neka je
x0 2 ha; bi bilo koja tocka. Tada za svaki x 2 ha; bi
vrijedi Taylorova formula:

f 0 (x0 ) f (n) (x0 )

f (x) = f (x0) + 1! (x x0) + ::: + n! (x x0)n + Rn (x)
n
X f (p) (x )
= f (x0) + p!
0
(x x0)p + Rn (x) ;
p=1

f (n+1) (c)
Rn (x) = (n+1)! (x x0)n+1 :

gdje je c = x0 + (x x0) ; 0 < < 1; a Rn (x)

ostatak (Lagrangeov oblik) n-tog reda u Taylorovoj
formuli.

Za funkcije dviju varijabli Taylorova formula dana je

sljedecim teoremom:
Teorem 1.24. Ako funkcija f : D R2 ! R ima na
nekoj okolini K (T0; ") D tocke T0 = (x0; y0) 2 D
neprekidne derivacije do ukljucivo (n + 1)-og reda,
onda za svaku tocku T = (x; y) 2 K (T0; ") vrijedi
Taylorova formula:

Xn p
1 @ @
f (T ) = f (T0) + (x x0 ) + (y y0 ) f (T0)
p=1
p! @x @y

+Rn (T ) ;

gdje je

(n+1)
1 @ @
Rn (T ) = (x x0 ) + (y y0 ) f (T );
(n + 1)! @x @y
T = (x0 + (x x0) ; y0 + (y y0)) ; 0< < 1;

i pri cemu je
p
@ @
(x x0 ) + (y y0 ) f (T0) =
@x @y
p
X p @ pf (T0)
= p k k
(x x 0 )p k
(y y 0 )k :
k @x @y
k=0
Dakle, prema Taylorovoj formuli imamo da je

f (T ) = Pn (T ; f ) + Rn (T ) ;

gdje je Pn (T ; f ) Taylorov polinom (n-tog stupnja)

funkcije f .

Za n = 2 imamo:

1 0
f (T ) = f (T0) + fx (T0) (x x0) + fy0 (T0) (y y0 )
1!
1 h 00
+ fxx (T0) (x x0)2 + 2fxy
00
(T0) (x x0) (y y0 )
2!
i
00
+ fyy (T0) (y y0)2 + R2 (T )

gdje je

1 h 000
R2 (T ) = fxxx (T ) (x x0)3 + 3fxxy
000
(T ) (x x0)2 (y y0 )
3!
i
000 2 000 3
+3fxyy (T ) (x x0) (y y0 ) + fyyy (T ) (y y0 )

Ocekivamo da ce ostatak Rn (T ) biti to manji to je

tocka T bli a tocki T0.
Mo e se pokazati da zaq
= d (T; T0) = (x x0)2 + (y y 0 )2
vrijedi:
Rn (T )
lim n
= 0;
!0

to znaci da ostatak Taylorove formule Rn (T ) ! 0

br e od n; zato ponekad za Rn (T ) koristimo oz-
naku O ( n) :

Ako funkcija f : D R2 ! R ima na nekoj okolini

K (T0; ") D tocke T0 neprekidne derivacije po
volji visokog reda i ako niz ostataka Rn (T ) ! 0 kad
n ! 1; onda Taylorova formula prelazi u Taylorov
red:

X 1 p
1 @ @
f (T ) = f (T0)+ (x x0 ) + (y y0 ) f (T0) :
p=1
p! @x @y

U slucaju T0 = (0; 0) Taylorovu formulu nazivamo

Maclaurinovom formulom, a Taylorov red
Maclaurinovim redom.

Analogno se Taylorova formula i Taylorov red mogu

iskazati i opcenito za funkcije n varijabli, n 3.
Zadatak 1. Odredi Taylorovu formulu funkcije
1
f (x; y) =
1+x+y
za n = 2 u okolini tocke T0 (0; 0)
(Maclaurinova formula).

Zadatak 2. Razvij u Taylorov red oko tocke

T0 (1; 1) funkciju

f (x; y) = ex+y :
1.11. Ekstremi funkcija vie varijabli

De nicija 1.25. Za funkciju f : D ! R; D Rm ;

ka emo da ima lokalni maksimum (minimum) u tocki
T0 2 D, ako postoji "-okolina K(T0; ") D tocke T0
sa svojstvom da je

f (T ) < f (T0) ; za svaku tocku T 2 K(T0; ") n fT0g

( f (T ) > f (T0) ; za svaku tocku T 2 K(T0; ")nfT0g)

Ukoliko je

f (T ) f (T0) ; za svaki T 2 D

( f (T ) f (T0) ; za svaki T 2 D)

onda ka emo da f ima globalni maksimum (minimum)

u tocki T0 2 D.

Kao i do sada promatrat cemo funkcije dviju varijabli.

Primjer. Funkcije
p
2 2
f1(x; y) = x + y i f2(x; y) = x2 + y 2

imaju minimum (lokalni i globalni) u tocki (0; 0):

Primijetimo da je za prvu funkciju tocka (0; 0; 0)

tjeme paraboloida (grafa) i da ona u toj tocki ima par-
cijalne derivacije, a da je za drugu funkciju ta tocka
vrh stoca (grafa) i da ne postoje parcijalne derivacije
u toj tocci.

Teorem 1.26. (Nu an uvjet za lokalni ekstrem)

Ako funkcija f : D ! R, D R2; ima u tocki
T0 = (x0; y0) 2 D lokalni ekstrem i ako je u toj tocki
derivabilna, onda je

fx0 (x0; y0) = 0; fy0 (x0; y0) = 0:

Tocka u kojima se prve parcijalne derivacije poni-

tavaju naziva se stacionarna tocka.
Stacionarna tocka je kandidat za ekstrem.
Cemu je jednak diferencijal funkcije u stacionarnoj
tocki i kakva je tangencijalna ravnina na plohu grafa
funkcije u toj tocki?
Teorem 1.27. (Dovoljan uvjet za lokalni ekstrem)
Neka je T0 = (x0; y0) 2 D stacionarna tocka funkcije
f : D ! R; D R2; i neka su druge parcijalne
derivacije funkcije f neprekidne na nekoj "-kugli
K(T0; ") D. Neka je
00
(T 0) = fxx (T 0) f 00yy (T 0) [fxy (T 0)]2 =
00 00
fxx (T 0) fxy (T 0)
= 00 00 :
fxy (T 0) fyy (T 0)
Tada vrijedi:

Ako je (T0) > 0 i fxx(T0) > 0; tada je f u tocki T0

ima lokalni minimum f (T0) ;

Ako je (T0) > 0 i fxx(T0) < 0; tada je f u tocki T0

ima lokalni maksimum f (T0) ;

Ako je (T0) < 0; tada f u tocki T0 nema ekstrem.

Napomena. Ako je (T0) = 0 ne mo emo zakljuciti

nita o ekstremu. U ovom slucaju u tocki T0 mo e
biti ekstrem, ali i ne mora. Tu je potrebno daljnje
ispitivanje.
Primjer. Odrediti ekstreme funkcije

f (x; y) = x4 + y 4 4xy + 1:

Vrijedi:

fx0 (x; y) = 4x3 4y = 4 x3 y = 0 ) x3 = y;

fy0 (x; y) = 4y 3 4x = 4 y 3 x = 0 ) y 3 = x:

Slijedi

x9 x = x (x 1) (x + 1) x2 + 1 x4 + 1 = 0;

i x1 = 0; x2 = 1; x3 = 1 su nultocke: Stacionarne
tocke su

T1 = (0; 0); T2 = (1; 1); T3 = ( 1; 1):

Buduci da je
00 00 00
fxx (x; y) = 12x2; fxy (x; y) = 4; fyy (x; y) = 12y 2;

12x2 4 2 2
(x; y) = = 144x y 16
4 12y 2
imamo:
 (0; 0) = 144x2y 2 16 (x;y)=(0;0)
= 16

i funkcija f u T1 nema ekstrem;

00
(1; 1) = 144x2y 2 16 (x;y)=(1;1)
= 128; f xx (1; 1) = 12

i funkcija f u T2 ima lokalni minimum zmin = 1;

( 1; 1) = 144x2y 2 16 (x;y)=( 1; 1)
= 128;
00
fxx ( 1; 1) = 12

i funkcija f u T3 ima lokalni minimum zmin = 1:

Slicno imamo za funkcije tri varijable.

Teorem 1.26a) (Nu an uvjet za lokalni ekstrem)

Ako funkcija f : D ! R, D R3; ima u tocki
T0 = (x0; y0; z0) 2 D lokalni ekstrem i ako je u toj tocki
derivabilna, onda je

fx0 (x0; y 0; z 0) = 0; fy0 (x0; y 0; z 0) = 0; fz0 (x0; y 0; z 0) = 0:

Teorem 1.26a) (Dovoljan uvjet za lokalni ekstrem)
Neka je T0 = (x0; y0; z0) 2 D stacionarna tocka
funkcije f : D ! R; D R3; i neka su druge parci-
jalne derivacije funkcije f neprekidne na nekoj "-kugli
K(T0; ") D. Neka je
00 00 00
fxx (T0) fxy (T0) fxz (T0)
00 00 00
3 = fxy (T0) fyy (T0) fyz (T0)
00 00 00
fxz (T0) fyz (T0) fzz (T0)
00 00
fxx (T0) fxy (T0) 00
2 = 00 00 i 1 = fxx (T0)
fxy (T0) fyy (T0)

Ako je 3 > 0; 2 > 0 i 1 > 0; tada je f u tocki T0

ima lokalni minimum f (T0) ;
Ako je 3 < 0; 2 > 0 i 1 < 0; tada je f u tocki T0
ima lokalni maksimum f (T0) ;
U svim ostalim slucajevima kada je 2 6= 0; f u
tocki T0 nema lokalni ekstrem;
Ako je 2 = 0 nema odluke.
Zadaci: Nadite stacionarne tocke funkcije f .
to su te stacionarne tocke?
Navedite naziv plohe koja je graf te funkcije
i skicirajte je!
1. f (x; y) = x2 + y 2 2x 6y + 14 ;
2. f (x; y) = x2 y2 ;
3. f (x; y) = y 2 .
z = x2 + y 2 2x 6y + 14

12
10
8
6
z
4
2 -4
0 -2
-2
0 0
2 2
4
6
4 xy 8
6

z = x2 y2

4
4
2
2 4
z 0 2
0 0
-2 -2
-4 y -4 -2 x
-4
z = y2

2
4 4
2z 0 2
0 0
-2-2 -2
-4 y x -4
-4
Podsjetimo se:

Skup U Rn je otvoren ako je okolina svake svoje

tocke, tj. ako za svaki T 2 U postoji " > 0 takav da
je K (T; ") U:

Skup F Rn je zatvoren ako je njegov komplement

F c = Rn F otvoren skup.

N Tocka T 2 Rn je rubna (granicna) tocka skupa S;

ako svaka otvorena kugla K (T; ") sadr i barem
jednu tocku iz S i barem jednu tocku iz S c:
(K (T; ") sijece S i S c; tj. svaka kru na okolina
oko tocke T je dijelom van S , dijelom unutar S:)
N Skup svih rubnih (granicnih) tocaka skupa S nazi-
vamo rub (granica) skupa S i oznacavamo sa @S:
Dakle, otvoren skup ne sadr i niti jednu rubnu
tocku, dok zatvoren skup sadr i sve svoje rubne
tocke.

Za skup X Rn ka emo je omeden skup ako

postoji otvorena kugla K (0; r) koja sadr i skup
X . (Pritom je 0 oznaka za ishodite koordinatnog
sustava u Rn:)
Prisjetimo se: Ako je f : [a; b] ! R neprekidna na
segmentu (zatvorenom intervalu) [a; b] ; onda ona na
tom segmentu poprima (globalnu) minimalnu i maksi-
malnu vrijednost.

Teorem 1.28. Ako je z = f (x; y) neprekidna na

zatvorenom omedenom skupu D R2, tada pos-
toje tocke T1 = (x1; y1) i T2 = (x2; y2) u kojima f
ima globalni maksimum f (x1; y1) i globalni minimum
f (x2; y2) ; redom.

Tra enje globalnih ekstrema:

a) Nadu se stacionarne tocke (lokalni ekstremi)

funkcije f i vrijednosti od f u njima;
b) Nadu se tocke ekstrema od f na rubu od D i
vrijednosti od f u njima;
c) Tocka kojoj pripada najveca vrijednost od f iz a)
i b) je tocka globalnog maksimuma, a tocka kojoj
pripada najmanja vrijednost od f je tocka globalnog
minimuma.
Primjer. U skupu svih kvadratastih kutija (kvadri bez
gornje stranice) jednakog oploja O (12m2) odredite
onaj s najvecom volumenom.

Zadano je (uz oznake x-irina.; y -du ina.; z -visina.)

xy + 2xz + 2yz = 12

i treba naci maksimum funkcije

V (x; y; z) = xyz:
12 xy
Iz polaznog uvjeta je z = ; pa problem
2(x + y)
mo emo rijeiti tra eci maksimum funkcije
12 xy
V (x; y) = xy :
2(x + y)
Vrijedi

y 2(12 2xy x2)

Vx0(x; y) = 2
;
2(x + y)
x2(12 2xy y 2)
Vy0(x; y) = 2
;
2(x + y)
i za naci stacionarne tocke, zbog prirode zadatka (x;
y > 0), dovoljno je rijeiti sustav
 12 2xy x2 = 0;

12 2xy y 2 = 0:

Mora biti x2 = y 2; a to daje x = y (ostale mogucnosti

otpadaju zbog
x; y > 0).

Slijedi da je (2; 2) je stacionarna tocka. Dovoljne

uvjete nije potrebno ispitivati zbog prirode zadatka.
Dobivamo
12 2 2
z= = 1;
2(2 + 2)
te za kutiju dimenzija (x; y; z) = (2; 2; 1); Vmax = 4.

Prethodni primjer mo emo interpretirati na nacin:

Odrediti ekstrem funkcije V (x; y; z) = xyz uz uvjet
da je '(x; y; z) = xy + 2xz + 2yz 12 = 0:
De nicija 1.29. Ekstrem funkcije z = f (x; y) uz uvjet
'(x; y) = 0 naziva se vezani (uvjetni) ekstrem.

Napomena:
Vezani ekstrem mo emo interpretirati na nacin: graf
funkcije z = f (x; y) (ploha) presjecimo cilindricnom
plohom '(x; y) = 0: Presjecnica je prostorna
krivulja i njezin ekstrem je tra eni vezani ekstrem.

U de niciju se ne moramo ograniciti na dimenziju 2 i

samo jedan uvjet. Npr., problem vezanog ekstrema
je i: naci ekstrem funkcije u = f (x; y; z) uz uvjete
'1(x; y; z) = 0; '2(x; y; z) = 0 (na alost, ovdje
nemamo geometrijskog prikaza problema).

Nala enje vezanog ekstrema najlake je provesti

Lagrangeovim postupkom:
Formira se pripadna Lagrangeova funkcija
F (x; y; ) = f (x; y) + '(x; y);
Nadu se stacionarne tocke funkcije F ; neka su to
tocke (xi; yi; i);

Izracunaju se vrijednosti f (xi; yi): najveca vrije-

dnost od njih je vezani maksimum od f (x; y); a
najmanja je tra eni vezani minimum.
Primjer. Odrediti ekstrem funkcije f (x; y) = x + 2y
uz uvjet x2 + y 2 = 5:
Pripadna Lagrangeova funkcija je
F (x; y; ) = x + 2y + x2 + y 2 5 ;
pa imamo sustav
Fx0 (x; y; ) = 1 + 2 x = 0;

Fy0 (x; y; ) = 2 + 2 y = 0;

F 0 (x; y; ) = x2 + y 2 5 = 0;
cija su rjeenja
1 1
x = 1; y = 2; = ; x = 1; y = 2; = ;
2 2
Imamo: f ( 1; 2) = 5 ! minimum,
f (1; 2) = 5 ! maksimum.
Geometrijska interpretacija:
Tocke T1( 1; 2; 5) i T2(1; 2; 5) su tocke na pros-
tornoj krivulji (elipsi)
x + 2y z = 0;
K:::
x2 + y 2 = 5
(dobivenoj kao presjek ravnine i valjka) sa minim.,
odnosno maksim. vrijednosti koordinate z .
 8
6 4
4
4 2 2
2 0
-20 0
-2
zy -2-4 x -4
-6
-4 -8
-10
-12
-14
-16

4 8
6 -4
2 4
2 -2
0
-20 0
z -4
2x -6 y
-8 -2
4 -10
-12
-14 -4
-16
Vratimo se primjeru: odrediti ekstrem funkcije
V (x; y; z) = xyz

(volumen) uz uvjet da je
f (x; y; z) = xy + 2xz + 2yz 12 = 0:

Formirajmo pripadnu Lagrangeovu funkciju:

F (x; y; z; ) = xyz + (xy + 2xz + 2yz 12)

i odredimo njezine stacionarne tocke. Rijeimo sustav

Fx0 (x; y; z; ) = yz + y + 2z = 0;
Fy0 (x; y; z; ) = xz + x + 2z = 0;
Fz0 (x; y; z; ) = xy + 2x + 2y = 0;
F 0 (x; y; z; ) = xy + 2xz + 2yz 12 = 0:
Rjeenja su
1
x = 2; y = 2; z = 1; =
2
1
x= 2; y = 2; z = 1; =
:
2
Zakljucujemo da je tra eni vezani maksimum Vmax = 4
i on se posti e za x = 2; y = 2, z = 1:
2. VIESTRUKI INTEGRAL
2.1. Dvostruki integral - de nicija
Prisjetimo se: Neka je f neprekidna funkcija na seg-
mentu [a; b] i neka je segment [a; b] tockama x0 = a;
x1; :::; xn = b podijeljen na n jednakih djelova duljine
x = b n a i neka je xi 2 [xi 1; xi] :

Odredeni integral funkcije f od a do b de niramo kao

Zb n
X
f (x) dx = lim f (xi ) x
n!1
a |i=1 {z }
Riemannova suma

P
n
Ukoliko je f (x) 0; Riemannova suma f (xi ) x
i=1
daje aproksimaciju povrine ravninskog lika ispod
krivulje y = f (x) za x 2 [a; b] ; sumom povrina
Rb
pravokutnika, a integral f (x) dx daje pravu povrinu
a
tog lika.
Neka je f : K ! R omedena funkcija de nirana na
zatvorenom pravokutniku
K = [a; b] [c; d] = (x; y) 2R2 j a x b; c y d
i neka je f (x; y) 0; (x; y) 2 K: Graf f funkcije f je
ploha cija je jednad ba z = f (x; y): Oznacimo sa T
"pseudokvadar" odreden s pravokutnikom K i grafom
f funkcije f nad njim (Slika 2.1), tj.

T = (x; y; z) 2 R3 j (x; y) 2 K; 0 z f (x; y) :

Izracunajmo volumen V tijela T:

z
z=f(x,y)

c
a
d y
b
x

Slika 2.1

Postupiti cemo slicno izracunu povrine, ovdje upi-

sivajuci kvadre koji ce aproksimirati volumen odgo-
varajuceg pseudokvadra. Segment [a; b] podijelimo
diobenim tockama a = x0 < x1 < < xm = b
na m podsegmenata [xi 1; xi] jednake duljine
4x = bma : Segment [c; d] podijelimo diobenim
tockama c = y0 < y1 < < yn = d na n podsegme-
nata [yj 1; yj ] jednake duljine 4y = d n c :
Razdiobe segmenata [a; b] i [c; d] odreduju razdiobu
pravokutnika K na pravokutnike

Kij = (x; y) 2 R2 j xi 1 x x i ; yj 1 y yj ;

i = 1; ; m; j = 1; ; n; jednake povrine 4x4y:

U svakom pravokutniku Kij odaberimo tocku (xi ; yj )
i volumen kvadra kojemu je baza pravokutnik Kij i
visina f (xi ; yj ) iznosi Vij = f (xi ; yj )4x4y:
Taj volumen mo emo uzeti kao aproksimaciju volu-
mena pseudokvadra odredenog pravokutnikom Kij i
grafom f funkcije f nad njim.

z=f(x,y)

c
a
yj-1
yj
xi-1 d y
xi K ij
b
x
(x*,y*)
i j

Slika 2.2

Jasno je da tra eni volumen V tijela T mo emo

aproksimirati zbrojem svih ovako dobivenih Vij tj.
Xm Xn
V f (xi ; yj )4x4y:
i=1 j=1
Dakako da ce aproksimacija volumena V biti bolja
kada je razdioba pravokutnika K nija, tj. kada su m
i n veci (Slika 2.3),

z z
z =f (x,y) z =f (x,y)

c
a
d y d y

b
x b x

Slika 2.3

pa stoga mo emo uzeti da je

m X
X n
V = lim f (xi ; yj )4x4y:
m!1
n!1 i=1 j=1

Limes ovakvoga tipa mo emo promatrati i kada

funkcija f nije pozitivna.
De nicija 2.1. Dvostruki integral funkcije f : K ! R
nad pravokutnikom K R2 je broj
m X
X n
I = lim f (xi ; yj )4x4y
m!1
n!1 i=1 j=1

(uz oznake od prije) ukoliko on postoji.

Uobicajena oznaka je
ZZ
I= f (x; y)dxdy:
K

Napomena:
Pm P n
1. Suma f (xi ; yj )4x4y naziva se Riemann-
i=1 j=1 RR
ovom sumom, a integral K f (x; y)dxdy Riemann-
ovim integralom funkcije f nad K .

2. Limes iz De nicije 2.1. uvijek postoji ukoliko

je funkcija f neprekidna. On postoji i za neke
prekidne funkcije.
Napomena: Lako je dokazati da vrijedi:
1. ZZ
[f (x; y) + g(x; y)] dxdy =
K
ZZ ZZ
= f (x; y)dxdy + g(x; y)dxdy;
K K

2. ZZ ZZ
cf (x; y)dxdy = c f (x; y)dxdy; c 2 R:
K K

3. Ako je f (x; y) g(x; y) za svaki (x; y) 2 K tada je

ZZ ZZ
f (x; y)dxdy g(x; y)dxdy:
K K
2.2. Racunanje dvostrukih integrala
Prisjetimo se (jednostrukog) integrala realne funkcije
jedne varijable kojega, naravno, nismo izracunavali
po de niciji, nego primjenom Newton-Leibnizove for-
mule, tj. primjenom neodredenog integrala. Istu
tehniku primijeninimo i na dvostruki integral.
Rb
Prvo izracunajmo odredeni integral a f (x; y)dx
uzimajuci da je varijabla y konstanta. Rezultat ce
biti funkcija u varijabli y i potom nju integrirajmo
uzimajuci c i d kao granice integracije. Prethodni
postupak
RR ka e da se izracun dvostrukog integrala
K f (x; y)dxdy svodi na izracun dvaju jednostrukih
integrala. Pokazuje se da vrijedi tzv. Fubinijev teo-
rem:

Teorem 2.2. (Fubini) Neka je f : K ! R neprekidna

funkcija, pri cemu je K = [a; b] [c; d] R2 pravokut-
nik. Tada vrijedi
ZZ
f (x; y)dxdy =
K
Z Z ! Z Z !
b d d b
= f (x; y)dy dx = f (x; y)dx dy:
a c c a

Uobicajeni zapis je
 Z Z ! Z Z
b d b d
f (x; y)dy dx = dx f (x; y)dy;
a c a c

Z Z ! Z Z
d b d b
f (x; y)dx dy = dy f (x; y)dx
c a c a

i pritom ka emo da smo proveli integraciju u redosli-

jedu yx; odnosno xy:
RR
Primjer. Izracunajmo I = K xy 2
dxdy; K =
[1; 2] [0; 1]:
ZZ Z 2 Z 1
I= xy 2dxdy = dx xy 2dy =
K 1 0
Z y=1
! Z
2 3 2
y 13 03
x dx = x dx =
1 3 y=0 1 3 3
x=2
1 x2 1 22 12 1
= =
3 2 x=1 3 2 2 2
Dakako, isti se rezultat dobiva i u obrnutom redosli-
jedu integriranja.
Napomena. Za integral iz prethodnog primjera
ka emo da je integral sa separiranim varijablama i on
se mo e jednostavnije izracunati kao umno ak dvaju
jednostrukih integrala:
Z bZ d Z b ! Z !
d
f (x)g(y)dxdy = f (x)dx g(y)dy :
a c a c

U prethodnom primjeru je
ZZ Z 2 Z 1
xy 2dxdy = xdx y 2dy =
K 1 0

x=2
! y=1
!
2 3
x y 3 1 1
= = :
2 x=1 3 y=0 2 3 2
Napomena. Dokaz Fubinijevog teorema je slo en,
ali se u slucaju pozitivne funkcije mo e intuitivno
razumjeti tvrdnja teorema. RR
Naime, u slucaju pozitivne
funkcije dvostruki integral K f (x; y)dxdy je broj
koji je jednak volumenu V odgovarajuceg pseudo-
kvadra. Do izracuna toga volumena mo emo doci i
na sljedeca dva nacina. U prvom slucaju istaknuti dio
(Slika 2.4.(a)) ima volumen
"Z #
d
Vi f (xi ; y)dy 4x:
c

Zbrajanjem svih tih volumena dobivamo aproksi-

maciju volumena V :
m m
"Z #
X X d
V = Vi f (xi ; y)dy 4x ;
i=1 i=1 c

z z
z=f (x,y) z=f (x,y)

d y d y
b b
x x
Vi
Vj
(a) (b)

Slika 2.4.
i u granicnom slucaju, kad m ! 1 imamo:
m
"Z # Z b
X d
V = lim f (xi ; y)dy 4x = F (x) dx
m!1 c a
i=1 | {z }
F (xi )

Z Z !
b d
= f (x; y)dy dx:
a c

z z
z=f (x,y) z=f (x,y)

d y d y
b b
x x
Vi
Vj
(a) (b)

Slika 2.4.
U drugom slucaju istaknuti dio (Slika 2.4.(b)) ima
volumen
"Z #
b
Vj f (x; yj )dx 4y:
a

Zbrajanjem svih tih volumena dobivamo aproksi-

maciju volumena V :
n n
"Z #
X X b
V = Vj f (x; yj )dx 4y ;
j=1 j=1 a
i u granicnom slucaju kad n ! 1 imamo:
n
"Z # Z d
X b
V = lim f (x; yj )dx 4y = G (y) dy
n!1 a c
j=1 | {z }
G (y j )

Z Z !
d b
= f (x; y)dx dy:
c a

Ovim racunanjem volumena V na dva nacina dobi-

vamo da je zaista
ZZ Z b Z d !
f (x; y)dxdy = f (x; y)dy dx
a c
K
Z Z !
d b
= f (x; y)dx dy:
c a
Za neprekidnu funkciju f : D ! R, pri cemu je
D R2 omeden (Slika 2.5.), pripadni integral de ni-
ramo pomocu njezinoga trivijalnog proirenja

f (x; y), (x; y) 2 D

fe(x; y) =
0, (x; y) 2 K n D
na neki pravokutnik K D.
z z=f(x,y)

-1
0
a 0 0
c

x b d y
K D

Slika 2.5.

Sjetimo se interpretacije integrala pozitivne funkcije

preko volumena: volumen ispod grafa funkcije f nad
D i volumen ispod grafa funkcije fe nad K (primijetimo
da fe nije neprekidna funkcija) su jednaki, pa ima
smisla integral funkcije f nad D de nirati preko
integrala funkcije fe nad K (lako se vidi da taj integral,
ako postoji, ne ovisi o odabranom pravokutniku).
De nicija 2.3. Neka je f : D ! R neprekidna
funkcija pri cemu je D R2 omeden skup. Neka je
K R2 bilo koji pravokutnik to sadr i D, a funkcija
fe : K ! R trivijalno proirenje funkcije f . Ako je
funkcija fe integrabilna onda dvostruki integral ( na
D) od f de niramo formulom

ZZ ZZ
f (x; y)dxdy = fe(x; y)dxdy: (1)
D K

Napomena. Vrijedi:
ZZ ZZ
1. (f (x; y) + g(x; y))dxdy = f (x; y)dxdy
D D
ZZ
+ g(x; y)dxdy;
D
ZZ ZZ
2. f (x; y)dxdy = f (x; y)dxdy; 2 R;
D D

3. RR
Ako je D = D1 [ D2 i D1 \ D2 = ; (ili
D1 \D2 f (x; y)dxdy = 0) onda je
ZZ ZZ ZZ
f (x; y)dxdy = f (x; y)dxdy+ f (x; y)dxdy:
D D1 D2
Posebno, kad je de nicijsko podrucje D R2
omedeno grafovima dviju neprekidnih funkcija lako
dobivamo, iz formule (1), ovaj teorem:

Teorem 2.4. Neka je f : D ! R funkcija, pri cemu

je D R2 omeden grafovima neprekidnih funkcija
'1; '2 : [a; b] ! R, '1 '2 (Slika 2.6.(a)). Tada je

ZZ Z Z !
b '2 (x)
f (x; y)dxdy = f (x; y)dy dx: (2)
D a '1 (x)

Posve slicno, kad je D R2 omeden grafovima

neprekidnih funkcija 1; 2 : [c; d] ! R, 1 2
(Slika 2.6.(b)), vrijedi

ZZ Z Z !
d 2 (y)
f (x; y)dxdy = f (x; y)dx dy: (3)
D c 1 (y)

y y
y= 2(x) d

D
x= 1(y) D x= 2(y)
y= 1(x)

x c x
a b (b)
(a)

Slika 2.6.
Umjesto (2) i (3) uobicajilo se pisati
ZZ Z b Z '2(x)
f (x; y)dxdy = dx f (x; y)dy;
D a '1 (x)

ZZ Z d Z 2 (y)
f (x; y)dxdy = dy f (x; y)dx;
D c 1 (y)

i pritom smo u prvome slucaju integraciju proveli u

redoslijedu yx, a u drugome u redoslijedu xy:

Primjer 1. Promijeniti poredak integracije u integralu

Z 1 Z 2 x
x
I= dx dy
0 x y
i izracunati njegovu vrijednost.
Podrucje integracije

0 x 1
D=
x y 2 x
mo emo zapisati i na ovaj nacin D = D1 [ D2 (Slika
2.7.),
 y
2
y=2-x
D2
1
D1
y=x
x
1

Slika 2.7.

gdje je

0 y 1 1 y 2
D1 , D2 :
0 x y 0 x 2 y
Imamo
ZZ ZZ ZZ
I= = + =
D D1 D2
Z 1 Z y Z 2 Z 2 y
x x
dy dx + dy dx =
0 0 y 1 0 y

Z x=y Z x=2 y
!
1 2 2 2
1 x 1 x
dy + dy =
0 y 2 x=0 1 y 2 x=0

Z 1 2 Z 2
1 y 1 (2 y)2
0 dy+ 0 dy = 2 ln 2 1:
0 y 2 1 y 2
Primjer 2. Izracunajte integral

ZZ
x + y 2 dxdy;
D

pri cemu je D R2 omeden krivuljama y = x2 i

y = x4 .
Racunajte integral u oba poretka integracije!
2.3. Zamjena varijabla u dvostrukom integralu

Neka su X; Y R2 ravninska podrucja i neka je

bijektivno preslikavanje
:Y !X
odredeno sa

(u; v) 7! (u; v) = (x = g(u; v); y = h(u; v));

gdje su g; h : Y ! R funkcije koje imaju neprekidne
prve parcijalne derivacije (Slika 2.8.).

v y
X
Y
(u,v)=(x=g(u,v),y=h(u,v))
(u,v)

u x

Slika 2.8.

Oznacimo sa
1 1
: X ! Y; (x; y) = (u = G(x; y); v = H(x; y))

inverzno preslikavanje od .
Za preslikavanje s ovim svojstvima ka emo da je
(bijektivna) C 1 transformacija koja Y preslikava u X:
Primjer 1. Na primjer podrucje

Y = f(u; v) 2 R2 j 0 u 1; 0 v 1g

preslikava se transformacijom odredenom sa

funkcijama g; h : Y ! R2;

x = g(u; v) = u2 v 2; y = h(u; v) = 2uv

u podrucje X u xy -ravnini omedeno parabolama

x = 1 14 y 2; x = 14 y 2 1 i segmentom [ 1; 1] na x -osi.

v y
2

1_ 2 1_ 2
x= x=1- y
4 y -1 4
C
1 C' _ B'
X
D Y B
u x
0 A 1 -1 D' 0 A' 1

Slika 2.9.

Zaista, za du inu

A = f(u; v) j 0 u 1; v = 0g

imamo x = u2; y = 0; pa se ona transformacijom T

preslikava u du inu

A0 = f(x; y) j 0 x 1; y = 0g:

Za du inu

B = f(u; v) j u = 1; 0 v 1g

imamo x = 1 v 2; y = 2v (0 v 1), i eliminacijom

v; dobivamo

B 0 = f(x; y) j x = 1 1 2
4y ; 0 y 2g:

Dakle, slika B 0 je dio grafa parabole od tocke 1 na

x-osi do tocke 2 na y -osi. Analogno odredujemo slike
C 0 i D0 du ina C i D (Slika 2.9.):

Pitanje: Kako izracunati integral

ZZ
f (x; y)dxdy
X

prelaskom sa koordinata (x; y) na koordinate (u; v) ;

za slucaj (x; y) = (u; v) ?
Neka je transformacija (u; v) dana sa

x = g(u; v); y = h(u; v):

Oznacimo sa
! ! !
r (u; v) = g(u; v) i + h(u; v) j

vektor polo aja tocke (u; v) = (g (u; v); h(u; v))

(u xy -ravnini): Transformacijom pravokutnik
S = [u0; u0 + 4u] [v0; v0 + 4v] se bijektivno
preslikava na podrucje R.

v y vrv'
u0+v

S R
v b
y0
v0 uru'
(u 0,v 0) u a

u x
u0 u0+u x0

Slika 2.10.

Oznacimo sa
!
a = !
r (u0 + 4u; v0) !
r (u0; v0);
!
b = !
r (u0; v0 + 4v) !
r (u0; v0):
Povrinu P (R) podrucja R mo emo aproksimirati sa
! !
povrinom paralelograma a b kojega odreduju
! !
vektori a i b .
Buduci je
!
r (u0 + 4u; v0) !
r (u0; v0)
! 0
ru (u0; v0) = lim ;
4u!0 4u
!
r (u0; v0 + 4v) !
r (u0; v0)
! 0
rv (u0; v0) = lim ;
4v!0 4v
vrijedi
!
a =!
r (u0 + 4u; v0) !
r (u0; v0) 4u!
r 0u(u0; v0);
! ! !
b = r (u0; v0 + 4v) r (u0; v0) 4v !
r 0v (u0; v0);

gdje je
! 0 0 ! 0 !
ru (u0; v0) = gu(u0; v0) i + hu(u0; v0) j =

@x(u0; v0) ! @y(u0; v0) !

= i + j;
@u @u
 ! ! !
rv 0(u0; v0) = gv0 (u0; v0) i + h0v (u0; v0) j =

@x(u0; v0) ! @y(u0; v0) !

= i + j:
@v @v
Sada povrinu P (R) podrucja R mo emo aproksimi-
rati sa
! !
P (R) a b j(4u!r 0u(u0; v0)) (4v !
r 0v (u0; v0))j =

4u4v j!
r 0u(u0; v0) !
r 0v (u0; v0)j :

Kako je
! ! !
i j k
!
r 0u(u0; v0) !
r 0v (u0; v0) = @x(u0 ;v0 ) @y(u0 ;v0 )
@u @u 0 =
@x(u0 ;v0 ) @y(u0 ;v0 )
@v @v 0

@x(u0 ;v0 ) @y(u0 ;v0 ) @x(u0 ;v0 ) @x(u0 ;v0 )

@u @u
! @u @v
!
@x(u0 ;v0 ) @y(u0 ;v0 ) k = @y(u0 ;v0 ) @y(u0 ;v0 ) k;
@v @v @u @v

onda je
@x(u0 ;v0 ) @x(u0 ;v0 )
j!
r 0u(u0; v0) !
r 0v (u0; v0)j = @u @v
@y(u0 ;v0 ) @y(u0 ;v0 )
@u @v
Determinanta
@x @x
@u @v
J=
@y @y
@u @v
naziva se Jacobijeva determinanta ili Jacobijan trans-
formacije i oznacava sa
@x @x
@(x; y) @u @v @x @y @x @y
J= = =
@(u; v) @y @y @u @v @v @u
@u @v

Konacno, povrinu podrucja R mo emo aproksimirati

sa
P (R) jJj 4u4v:

gdje Jacobijan J treba uzeti u tocki (u0; v0).

Neka je sada zadano podrucje Y R2 u uv -ravnini
i transformacija (u; v); x = g(u; v); y = h(u; v);
koja podrucje Y u uv -ravnini preslikava na podrucje
X R2 u xy -ravnini, te neka je f : X ! R funkcija.
Podijelimo podrucje Y na pravokutnike Sij i njihove
slike u xy -ravnini oznacimo s Rij (Slika 2.11.):

v Y y X
Sij R ij
vj yj

u x
uj xj

Slika 2.11.

Dvostruki integral funkcije f nad X mo emo

aproksimirati sa
ZZ Xm X n
f (x; y)dP f (xi; yj )P (Rij )
X i=1 j=1

m X
X n
@(x; y)
f (g(ui; vj ); h(ui; vj )) 4u4v
i=1 j=1
@(u; v)

gdje je Jacobijan uzet u tocki (ui; vj ): Posljednja suma

je integralna suma za integral
 ZZ
@(x; y)
f (g(u; v); h(u; v)) dudv
Y @(u; v)
to nas upucuje na supstituciju u dvostrukom
integralu.

Teorem 2.5. Neka je f : X ! R neprekidna funkcija

na podrucju X R2 , a = (g; h) : Y ! X R2
neka je bijektivna C 1 transformacija ciji Jacobijan ne
icezava (J 6= 0). Tada je
ZZ ZZ
@(x; y)
f (x; y)dxdy = f (g(u; v); h(u; v)) dudv:
X Y @(u; v)

Primjer 2. Izracunati integral

ZZ
I= ydxdy
X

gdje je podrucje X odredeno parabolama y 2 = 4 4x;

y 2 = 4 + 4x i x-osi (iznad x-osi, Slika 2.9.).
Racun cemo provesti tako da uvedemo supstituciju

x = u2 v 2 ;
y = 2uv:
Pokazali smo u Primjeru 1. da je podrucje integracije
X = (Y ) slika podrucja
 Y = f(u; v) j 0 u 1; 0 v 1g ;

gdje je : X ! Y transformacija odredena supstitu-

cijom, tj.

(u; v) = (x = u2 v 2; y = 2uv):

Buduci je
@x @x
@(x; y) @u @v 2u 2v
J= = = = 4u2 +4v 2 > 0;
@(u; v) @y @y 2v 2u
@u @v
po Teoremu 2.5. imamo
ZZ ZZ
@(x; y)
I= ydxdy = 2uv dudv =
X Y @(u; v)
Z 1Z 1 Z 1 Z 1
2uv 4 u2+v 2 dudv = 8 u3v + v 3u du dv =
0 0 0 0

Z 1" 4 2 u=1
#
u 3u
8 v+v dv =
0 4 2 u=0
Z 1 v=1
3 2 4
2v + 4v dv = v + v = 2:
0 v=0
U praksi se, cesto javlja potreba da se pravokutne
Kartezijeve koordinate (varijable) x; y zamijene po-
larnim koordinatama u ; v '. Supstitucijom

x = g( ; ') = cos '

y = h( ; ') = sin '
za Jacobijan dobivamo

@x @x
@(x; y) @ @' cos ' sin '
= = = :
@( ; ') @y @y sin ' cos '
@ @'
Prema tomu,
ZZ ZZ
f (x; y)dxdy = f ( cos '; sin ') d d':
X Y

Ovu supstituciju mo emo interpretirati na nacin: neka

je podrucje integracije u integralu
ZZ ZZ
f (x; y)dxdy = f (x; y)dP
X X

kao na Slici 2.12.,

 y

X
2 ()

dP
+d
d
d

d 1()
x

Slika 2.12.

tj. mo e se opisati na nacin

X = f('; ) j '1 ' '2 ; 1 (') 2 (')g:

Naznaceni element povrine dP je dio kru nog

isjecka, pa je

1 1 1
dP = ( + d )2 d' 2
d' = d d'+ (d )2d':
2 2 2
Drugi clan mo emo zanemariti i uzeti za dP = d'd :
Sada je
 ZZ ZZ
f (x; y)dxdy = f (x; y)dP =
X X
ZZ
= f ( cos '; sin ') d'd ;
X
a to daje i na teorem o supstituciji.
Napomenimo jo da se u polarnim koordinatama in-
tegrira u poretku ' tj.
ZZ
f ( cos '; sin ') d'd =
X
Z '2 Z 2 (')
= d' f ( cos '; sin ') d :
'1 1 (')

Primjer 3. Izracunajmo integral

ZZ p
I= 1 x2 y 2dxdy ,
X

gdje je X polukrug u I. kvadrantu odreden kru nicom

2
x 12 + y 2 = 14 :

Zamjenom Kartezijevih koordinata polarnima, inte-

gracijsko podrucje
 n p o
X = (x; y) j 0 x 1; 0 y x x2

postaje integracijskim podrucjem

Y = ('; ) j 0 ' 2; 0 cos ' :

1
y =cos
y= x-x2

= cos Y
X
x
0 1 0
2

Slika 2.13.

p
a
ppodintegralna funkcija 1 x2 y 2 postaje
1 2 : Slijedi,

ZZ p Z Z cos ' p
2
1 x2 y 2dxdy = d' 1 2 d =
X 0 0

Z " #
2 1 p =cos '
2 2
1 1 d' =
0 3 =0

Z p
2 1 1 2
cos2 ' 1 1 cos2 ' d' = :
0 3 3 6 9
Katkada je racun pogodnije provesti u :

pomaknutom polarnom koordinatnom sustavu

kojemu je pol u tocki O = (p; q) :
x p = cos ';
y q = sin ':
Za Jacobijan dobivamo J = ; i ukoliko je slika
podrucja integracije X oblika

Y = f('; ) j '1 ' '2 ; 1 (') 2 (')g

vrijedi
ZZ ZZ
f (x; y)dxdy = f (p+ cos '; q+ sin ') d'd =
X Y

Z '2 Z 2 (')
d' f (p + cos '; q + sin ') d :
'1 1 (')

Kru nice koje u Kartezijevom koordinatnom sustavu

imaju prikaz (x p)2 + (y q)2 = R2; ovdje imaju
jednostavni prikaz = R: Tocka T = (x; y) u ovomu
koordinatnom sustavu ima koordinate ('; ) gdje je
p y q
= (x p)2 + (y q)2; tg ' = ;
x p
 i pri odredivanju kuta ' iz tg ' = xy qp treba voditi
racuna o predznacima od x p i y q .

poopcenim polarnim koordinatama '; :

x = a cos '
y = b sin '
Za Jacobijan dobivamo

@x @x
@(x; y) @ @' a cos ' a sin '
= = = ab :
@( ; ') @y @y b sin ' b cos '
@ @'
Prema tomu,
ZZ ZZ
f (x; y)dxdy = f (a cos '; b sin ') ab d d':
X Y

Napomenimo da se u ovom koordinarnom sustavu

x2 y 2
elipsa 2 + 2 = 1 opisuje jednad bom = 1;
a b
pa stoga poopcene polarne koordinate ';
nazivamo i eliptickim koordinatama.
 pomaknutom eliptickom koordinatnom sustavu
kojemu je pol u tocki O = (p; q) :
x p = a cos ';
y q = b sin ':
Opet je Jacobijan J = ab ; i ukoliko je slika inte-
gracijskog podrucja X oblika
Y = f('; ) j '1 ' '2 ; 1 (') 2 (')g

vrijedi
ZZ ZZ
f (x; y)dxdy = f (p+a cos '; q+ b sin ')ab d'd :
X Y

Napomenimo da elipsa koja u Kartezijevom koordi-

natnom sustavu ima jednad bu

(x p)2 (y q)2
+ = 1;
a2 b2
ovdje ima jednostavni prikaz = 1:
 ZZ
Primjer 4. Izracunati I = dxdy; gdje je
X

X = (x; y) j 4(x 2)2 + 9(y + 1)2 36; y 0 :

y = 1
2sin
=1
1
B A x
5
A B
O polarna os

-3

Slika 2.14.

Istaknuti dio X unutranjosti elipse

(x 2)2 (y + 1)2
+ =1
32 22

(Slika 2.14.) mo emo opisati sa

8 p p
> 3
< xB = 2 2 3
x 2+ 2 3 = xA
3

X= q :
>
:0 y 1+ 1 36 4(x 2)2 3
Zamjenom Kartezijevih koordinata pomaknutim
poopcenim (eliptickim) polarnim koordinatama

x 2 = 3 cos '
y + 1 = 2 sin '
elipsa poprima jednostavan zapis = 1; dok je jed-
nad ba pravca y = 0 u ovom sustavu
1
= :
2 sin '
p
3 3
Odredimo '-koordinatu tocke A = (2 + 2 ; 0) :
p
a (yA q) 3(0 + 1) 3
tg 'A = = p = ) 'A = :
b (xA p) 2 2+ 3 3 2 3 6
2

Dakako, zbog simetrije je 'B = 56 : Navedenom

supstitucijom integracijsko podrucje X postaje inte-
gracijsko podrucje

5 1
Y = ('; ) j ' ; 1 :
6 6 2 sin '
Imamo
ZZ ZZ Z 5 Z 1
6
I= dxdy = 6 d'd = 6 d' d =
1
X Y 6 2 sin '
 Z 5
" # Z 5
=1
6 1 2
6 1
6 d' = 3 1 2 d' =
6
2 1
= 2 sin 6
4 sin '
'

p
4 3 3
= ::: =
2
2.4. Neke primjene dvostrukog integrala
Pokazali smo da ako je funkcija f : D ! R,
D R2, neprekidna i nenegativna, onda pripadni
dvostruki integral mjeri volumen geometrijskoga tijela
odredenoga osnovicom D i plohom f , tj.
ZZ
V( )= f (x; y)dxdy:
D
Primijetimo da u slucaju konstantne funkcije
f (x; y) = 1 promatrani integral mjeri povrinu ravnin-
skoga skupa D, tj.
ZZ
P (D) = dxdy:
D

Primjer 5. Izracunaj volumen tijela omedenog plo-

hom z = 3 x2 y 2 i ravninom z = 0:
Sjecite ove dvije plohe je kru nica x2 + y 2 = 3; pa je
podrucje integracije krug:

D ::: x2 + y 2 3

Buduci da je f : D ! R; f (x; y) = 3 x2 y 2 0
na D i neprekidna funkcija, volumen tijela dobivamo
racunajuci integral:
 p p
ZZ Z 3 Z3 x2

V = 3 x2 y 2 dxdy = dx 3 x2 y 2 dy:
p p
D 3 3 x2

Prelaskom na polarne koordinate

x = cos '
y = sin '

dobivamo
p p
Z 2 Z 3 3
2 3 2 4
9
V = d' 3 d =2 = :
0 0 2 4 0 2
2.5. Trostruki integral - de nicija

Posve slicno dvostrukom integralu de nira se i

trostruki integral. Neka je f : K ! R neprekidna
funkcija triju varijabla de nirana na kvadru
K = [a; b] [c; d] [s; t]:

Podijelimo diobenim tockama

a = x0 < x 1 < < xl = b;
c = y0 < y 1 < < ym = d;
s = z0 < z1 < < zn = t

segmente [a; b]; [c; d]; [s; t] na podsegmente jednake

duljine 4x = b l a ; 4y = dmc ; 4z = t n s : Kvadar K
podijelimo na podkvadre
Kijk = f(x; y; z) 2R3j xi 1 x xi ;

yj 1 y yj ; zk 1 z z k g;

i = 1; ; l; j = 1; ; m; k = 1; n: Svi pod-
kvadri imaju jednaki volumen 4x4y4z: Riemannova
trostruka suma je oblika
 X n
m X
l X
f (xi ; yj ; zk )4x4y4z
i=1 j=1 k=1
gdje je (xi ; yj ; zk ) bilo koja tocka iz kvadra Kijk :

De nicija 2.6. Trostruki integral funkcije f : K ! R

nad nad kvadrom K R3 je broj
l X
X m X
n
J= lim f (xi ; yj ; zk )4x4y4z
l;m;n!1
i=1 j=1 k=1
ukoliko on postoji.

Uobicajena oznaka je
ZZZ
J= f (x; y; z)dxdydz:
K
2.6. Racunanje trostrukih integrala
RRR
I trostruki integral D f (x; y; z)dxdydz po omedenom
integracijskom podrucju D R3 de niramo preko
trivijalnog proirenja

f (x; y; z), (x; y; z) 2 D

fe(x; y; z) =
0, (x; y; z) 2 K n D
funkcije f na bilo koji kvadar K to sadr i D;
stavljajuci
ZZZ ZZZ
f (x; y; z)dxdydz = fe(x; y; z)dxdydz:
D K

Iska imo sada analogone prethodnih teorema u

slucaju trostrukog integrala.

Teorem 2.7. Neka je f : K ! R funkcija, pri cemu je

K = [a; b] [c; d] [r; s] R3 kvadar. Tada vrijedi:
ZZZ
f (x; y; z)dxdydz =
K
Z Z Z !
b d s
= f (x; y; z)dz dy dx:
a c r

"Izmijenjujuci mjesta" varijablama dobivamo analogne

integracijske formule.
Napomena. Vrijedi:
ZZZ
1. (f (x; y; z) + g(x; y; z))dxdydz =
D
ZZZ ZZZ
f (x; y; z)dxdydz + g(x; y; z)dxdydz;
D D
ZZZ ZZZ
2. f (x; y; z)dxdydz = f (x; y; z)dxdydz; 2 R;
D D

3. Ako je D = D1 [ D2 i D1 \ D2 = ;
RRR
(ili D1 \D2 f (x; y; z)dxdydz = 0) onda je

ZZZ
f (x; y; z)dxdydz =
D
ZZZ ZZZ
f (x; y; z)dxdydz + f (x; y; z)dxdydz:
D1 D2

4. Ako je f (x; y; z) g(x; y; z); (x; y; z) 2 D; onda je

ZZZ ZZZ
f (x; y; z)dxdydz g(x; y; z)dxdydz:
D D
Teorem 2.8. Neka je f : D ! R; funkcija, pri cemu je

(x; y; z) j a x b; '1(x) y '2(x);

D= ;
g1(x; y) z g2(x; y)

gdje su '1; '2 i g1; g2 neprekidne funkcije (Slika 2.17).

Tada je
ZZZ
f (x; y; z)dxdydz =
D
Z Z Z ! !
b '2 (x) g2 (x;y)
= f (x; y; z)dz dy dx: (4)
a '1 (x) g1 (x;y)

z z=g 2(x,y)

a<_ x <b
_
1 (x)<_ y <
_ 2 (x)
D g 1(x,y)< _ 2 (x,y)
_ z <g

a
z=g 1(x,y)
x
y
b y= 1(x)
y= 2(x)

Slika 2.17.
Posve slicno, ako je

(x; y; z) j c y d; 1 (y) x 2 (y);

D= ;
g1(x; y) z g2(x; y)

gdje su 1; 2 i g1; g2 neprekidne funkcije (Slika 2.18).

Tada je
ZZZ
f (x; y; z)dxdydz =
D
Z Z Z ! !
d 2 (y) g2 (x;y)
f (x; y; z)dz dx dy: (5)
c 1 (y) g1 (x;y)

z z=g2 (x,y)

_ y <d
c< _
1(y)<_x< _ 2 (y)
D _z<
g1 (x,y)< _ g 2(x,y)

z=g1 (x,y)
c
y
d
x x = 1(y )

x = 2(y)
Slika 2.18.
Kao i kod dvostrukog integrala uobicajilo se umjesto
zapisa (4) i (5) koristiti
ZZZ
f (x; y; z)dxdydz =
D
Z b Z '2 (x) Z g2 (x;y)
= dx dy f (x; y; z)dz; (4a)
a '1 (x) g1 (x;y)

ZZZ
f (x; y; z)dxdydz =
D
Z d Z 2 (y)
Z g2 (x;y)
= dy dx f (x; y; z)dz; (5a)
c 1 (y) g1 (x;y)

i pritom govorimo da smo integraciju proveli u

redoslijedu zyx; odnosno redoslijedu zxy:
Primjer. Izracunajmo
ZZZ
2zdxdydz
D

gdje je D R3 omeden grafovima

p funkcija
g1(x; y) = x2 + y 2 i g2(x; y) = x2 + y 2:

Uocimo da promatrane plohe prolaze ishoditem i

da se sijeku uzdu jedinicne kru nice x2 + y 2 = 1 u
ravnini z = 1: Buduci
p da izmedu ravnina z = 0 i z = 1
vrijedi x2 + y 2 < x2 + y 2, to je promatrano tijelo D
odredeno nejednad bama:

1 x 1;
p p
1 x2 y 1 x2 ;
p
x2 + y 2 z x2 + y 2

Imamo:
ZZZ Z 1 Z p
1 x2 Z px2+y2
2zdxdydz = dx p dy 2zdz =
D 1 1 x2 x2 +y 2

Z Z p " p #
1 1 x2 z= x2 +y 2

dx p z2 dy =
1 1 x2 z=x2 +y 2
 Z Z p
1 1 x2 h i
2 2
dx p x2 + y 2 x2 + y dy =
1 1 x2

Z Z p
1 1 x2
dx p y 2 + x2 x4 2x2y 2 y 4 dy =
1 1 x2

2 p 3
Z 1 y= 1 x2

4 1 y 3 + x2 y x4 y
2 2 3
xy
1 5
y 5 dx =
1 3 3 5 p
y= 1 x2

Z1
2 p 3
2 4
p
1 x2 +2 x x 1 x2
3
1

4 2 p 3 2 p 5
x 1 x2 1 x2 dx =
3 5 6
2.7. Zamjena varijabla u trostrukom integralu
Neka je Y R3 podrucje (u uvw-koordinatnom
sustavu) koje se bijektivnom C 1 transformacijom
odredenom sa

x = g(u; v; w); y = h(u; v; w); z = k(u; v; w)

preslikava u podrucje X R3 (u xyz -koordinatnom

sustavu). Jacobijan transformacije je determinanta
@x @x @x
@(x; y; z) @u @v @w
@y @y @y
= @u @v @w
:
@(u; v; w) @z @z @z
@u @v @w

Teorem 2.9. Neka je f : X ! R neprekidna funkcija

na podrucju X R3, a

= (g; h; k) : Y ! X R3

neka je bijektivna C 1 transformacija ciji Jacobijan ne

icezava. Tada je
ZZZ
f (x; y; z)dxdydz =
X

ZZZ
@(x; y; z)
f (g(u; v; w); h(u; v; w); k(u; v; w)) dudvdw:
Y @(u; v; w)
U slucaju trostrukog integrala se cesto javlja potreba
da se pravokutne Kartezijeve koordinate zamijene
cilindricnima ili sfernima. Buduci da je veza Kartezi-
jevih i cilindricnih koordinata
8
< x = g( ; '; z) = cos ';
y = h( ; '; z) = sin ',
:
z = k( ; '; z) = z
to je pripadni Jacobijan
@( cos ') @( cos ') @( cos ')
@ @' @z
@(x; y; z) @( sin ') @( sin ') @( sin ')
= @ @' @z
=
@( ; '; z) @z @z @z
@ @' @z

cos ' sin ' 0

sin ' cos ' 0 = :
0 0 1
Tako dobivamo formulu
ZZZ ZZZ
f (x; y; z)dxdydz = f ( cos '; sin '; z) d d'dz
X Y
Primjer. Vratimo se ranijem primjeru. Izracunati
ZZZ
2zdxdydz;
X
gdje je X R3 omeden grafovima
p preslikavanja
g1(x; y) = x2 + y 2 i g2(x; y) = x2 + y 2.
Racun koji treba provesti u integralu
ZZZ Z Z p Z p 1 1 x2 x2 +y 2
2zdxdydz = dx p dy 2zdz
1 1 x2 x2 +y 2
X
je poprilicno kompliciran. Prijede li se, medutim,
na cilindricne koordinate, integracijsko podrucje X
postaje integracijskim podrucjem Y
2
Y = ('; ; z) j 0 ' 2 ;0 1; z :

Tako dobivamo
ZZZ ZZZ
2zdxdydz = 2z d d'dz =
X Y

Z 2 Z 1 Z Z 2 Z 1 z=
2
d' d 2zdz = d' z 2
d =
0 0 2 0 0 z=

Z 2 Z 1
2 4
d' d = ::: = :
0 0 6
U slucaju sfernog koordinatnog sustava zamjenske
varijable uvodimo na nacin
8
< x = g(r; ; ') = r sin cos ',
y = h(r; ; ') = r sin sin ',
:
z = k(r; ; ') = r cos ,
i pripadni Jacobijan je
@(r sin cos ') @(r sin cos ') @(r sin cos ')
@r @ @'
@(x; y; z) @(r sin sin ') @(r sin sin ') @(r sin sin ')
= @r @ @'
=
@(r; ; ') @(r cos ) @(r cos ) @(r cos )
@r @ @'

sin cos ' r cos cos ' r sin sin '

sin sin ' r cos sin ' r sin cos ' = r2 sin :
cos r sin 0

Time smo dobili formulu

ZZZ
f (x; y; z)dxdydz =
X
ZZZ
f (r sin cos '; r sin sin '; r cos ) r2 sin drd d':
Y
Primjer. Izracunati
ZZZ p
z 1 + x2 + y 2 + z 2dxdydz;
X

gdje je X = f(x; y; z) j x2 + y 2 + z 2 1; z 0g:

p
Podintegralna funkcija z 1 + x2 + y 2 +p z 2 u sfernom
koordinatnom sustavu ima zapis r cos 1 + r2: Po-
drucje integracije X je jedinicna sredinja polukugla i
ona prelazi u podrucje integracije Y

Y = (r; ; ') j 0 ' 2 ;0 2; 0 r 1 ;

pa je
ZZZ p
z 1 + x2 + y 2 + z 2dxdydz =
X
ZZZ p
r cos 1 + r2 r2 sin drd d' =
Y

Z 2 Z Z 1 p
2
3
d' cos sin d r 1 + r2dr =
0 0 0
Z Z ! Z
2 2 1
3
p
d' sin cos d r 1 + r2dr =
0 0 0
p
2 2+1
= :
15
2.8. Nekoliko primjena trostrukog integrala
Ako funkcija f : D ! R, D R3, predstavlja gustocu
tijela , pripadni integral mjeri masu, tj.
ZZZ
m( ) = f (x; y; z)dxdydz:

Uocimo da za konstantnu funkciju f (x; y; z) = 1

(homogenost) pripadni integral mjeri volumen tijela
ZZZ
V( )= dxdydz:
D

Ako je pak tijelo konstantne gustoce imamo

m( ) = V ( ):

Primjer 1. Izracunati masu tijela omedenog kon-

centricnim sferama radijusa R1 i R2; ako je gustoca
materijala obrnuto proporcionalna udaljenosti od
sredita sfere, a jednaka je na udaljenosti 1:

Rjeenje: m( ) = 2 R22 R12 :

Primjer 2. Izracunati volumen tijela

= (x; y; z) 2 R3 j 2z x2 + y 2 ; y + z 4 :

ZZZ
81
Rjeenje: V = dxdydz = :
4

Zadatak. Izracunati volumen tijela

= (x; y; z) 2 R3 j 4x2 + z 2 2z y+1 0; y + z 3 :

ZZZ
81
Rjeenje: V = dxdydz = :
64
3. VEKTORSKA ANALIZA
3.1. Vektorski prostor

Skup svih uredenih n-torki realnih brojeva oznaca-

vamo sa Rn :

Rn = fx = (x1; x2; :::; xn) j xi 2 Rg :

Na skupu Rn de niramo operacije zbrajanja

+ : Rn Rn ! Rn

i mno enja sa skalarom

:R Rn ! Rn :

Za x = (x1; x2; :::; xn) ; y = (y1; y2; :::; yn) 2 Rn de ni-

ramo

x + y = (x1 + y1; x2 + y2; :::; xn + yn) ;

x = ( x1; x2; :::; xn) ; 2 R:

Uz te dvije operacije Rn postaje vektorski prostor, a

njegovi elemente nazivamo vektori.
Teorem 3.1. Uredena trojka (Rn; +; ) skupa Rn;
te dvije operacije zbrajanja vektora + i mno enja
vektora skalarom cini vektorski prostor. U tom
prostoru vrijede sljedeca svojstva:
1. (asocijativnost zbrajanja)
(x + y) +z=x+ (y + z) ; 8x; y; z 2 Rn
2. (postojanje nul vektora)
(90 2 Rn) x + 0 = 0 + x = x; 8x 2 Rn
3. (postojanje suprotnog vektora)
(8x 2 Rn) (9!x0 2 Rn) x + x0 = x0 + x = 0
4. (komutativnost zbrajanja)
x + y = y + x; 8x; y 2 Rn
5. (kompatibilnost mno enja ili kvaziasocijativnost)
( x) = ( ) x; 8 ; 2 R; 8x 2 Rn
6. (distributivnost mno enja prema zbrajanju u Rn)
(x + y) = x + y; 8 2 R; 8x; y 2 Rn
7. (distributivnost mno enja prema zbrajanju u R)
( + ) x = x + x; 8 ; 2 R; 8x 2 Rn
8. (posjedovanje jedinice)
1 x = x; 8x 2 Rn
Opcenito, ako su na nekom skupu X = fx; y; z; :::g
de nirane operacije zbrajanja vektora + i mno enja
vektora skalarom koje imaju navedena svo-
jstva 1 8; onda je uredena trojka (X; +; )
vektorski prostor, a elemente skupa X nazivamo
vektorima.

Neki primjeri vektorskih prostora:

V 1; V 2; V 3 vektorski prostori svih vektora na

pravcu, u ravnini, u prostoru (redom).

Mmn (R) ; Mmn (C) vektorski prostori svih

matrica tipa (m; n) nad poljem R odnosno C.

Podsjetimo se:

Vektori a1; :::; an su linearno zavisni ako postoje

skalari 1; :::; n takvi da je
1 a1 + 2 a2 + ::: + n an = 0 (1)
pri cemu je barem jedan i 6= 0:
Ako jednakost (1) vrijedi samo za 1 = 2 = ::: = n = 0;
onda su vektori a1; :::; an linearno nezavisni.
 Skup linearno nezavisnih vektora fa1; :::; ang X
je baza vektorskog prostora X ako se svaki vektor
x 2 X mo e jednoznacno prikazati kao linearna
kombinacija vektora iz fa1; :::; ang :

x= 1 a1 + 2 a2 + ::: + n an

za neke skalare 1 ; :::; n:

Maksimalan broj linearno nezavisnih vektora u

nekom vektorskom prostoru jednak je dimenziji tog
prostora.
n! ! !o
Baza vektorskog prostora V 3 je skup i ; j ; k :
Svaki vektor !
a 2 V 3 ima jedinstven prikaz u toj bazi
! ! ! !
a = ax i + ay j + az k :

Prostor Rn ima dimenziju n: Standardnu bazu tog

prostora cine vektori:

e1 = (1; 0; :::; 0) ; e2 = (0; 1; :::; 0) ; ::: ; en = (0; 0; :::; 1) ;

pa za svaki x = (x1; x2; :::; xn) 2 Rn vrijedi

x = x1e1 + x2e2 + ::: + xnen :
Neka su x = (x1; x2; :::; xn) ; y = (y1; y2; :::; yn) 2 Rn:
Na vektorskom prostoru Rn nadalje de niramo:

Standardni ili euklidski skalarni produkt:

(x j y) = x1y1 + x2y2 + ::: + xnyn

Euklidsku normu vektora x:

p q
kxk = (x j x) = x21 + x22 + ::: + x2n

Euklidsku metriku (udaljenost):

q
Pn
d (x; y) = kx yk = i=1 (xi y i )2

Vektorski prostor Rn u kojem su de nirani euklidski

skalarni produkt, euklidska norma i euklidska metrika
nazivamo euklidski prostor i oznacavamo s En:
3.2. Vektorske funkcije skalarnog argumenta
Odaberimo tocku O (0; :::; 0) 2 En: Skup svih usmje-
renih du ina iz En sa pocetnom tockom O:
n ! o
n n
Eo = OT j T 2 E

vektorski je prostor s bazom fe1; e2; :::; eng ;

!
ei = OTi; Ti = (0; :::; 1; :::; 0):
i

De nicija 3.2. Vektorska funkcija skalarnog argu-

menta je funkcija f : I R ! Eno koja svakom
skalaru iz I pridru uje tocno jedan vektor iz Eno:
Cesto je I = [a; b] i za n = 3 uobicajeno je koristiti
oznaku:

! ! ! !
r (t) = r1 (t) i + r2 (t) j + r3 (t) k ; t 2 [a; b]
ili
! ! ! !
r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k ; t 2 [a; b] :

To je funkcija:

3 ! !
t 7! T (t) = (x (t) ; y (t) ; z (t)) 2 E ; r (t) = OT :

Funkcije x (t) ; y (t) i z (t) zovemo skalarne kompo-

nente vektorske funkcije ! r (t) :
Graf vektorske funkcije !
r (t) je skup

!
r = f(t; x (t) ; y (t) ; z (t)) j t 2 [a; b]g R4 ;

pa ga ne mo emo crtati. Skup

K = f(x (t) ; y (t) ; z (t)) j t 2 [a; b]g R3

zovemo hodograf vektorske funkcije ! r (t) :

Dakle, hodografom vektorske funkcije zovemo
skup u prostoru koji opisuje vrh radijvektora

! ! ! !
r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k ; t 2 [a; b] :

!
Primjer: Neka su !a i b linearno nezavisni vektori.
to su hodogra sljedecih vektorskih funkcija?

! !
r (t) = !a + t b ; t 2 R;
! !
r (t) = (1 t) ! a + t b ; t 2 [0; 1] :
! ! ! !
r (t) = (a cos t) i + (a sin t) j + (bt) k ; t 2 R:
Napomena. Sve de nicije i tvrdnje u daljnjem tekstu
navodimo za n = 3; no one opcenito vrijede (gdje to
ima smisla) i za proizvoljan n 2 N: U slucaju n 2 N;
n > 3 umjesto ! r (t) treba koristiti oznaku r (t) :

De nicija 3.3. Neka je vektorska funkcija ! r (t)

de nirana intervalu I osim mo da u tocki t0 2 I:
Limes vektorske funkcije !r (t) u tocki t0 je vektor !
a
za koji vrijedi
lim k!
r (t) ! a k = 0:
t!t0
U tom slucaju piemo ! a = lim ! r (t) :
t!t0

Ovu de niciju mo emo zapisati na sljedeci nacin:

Za svaki " > 0 postoji > 0 takav da ako je
0 < jt t0j < onda je k! r (t) ! a k < ":

Teorem 3.4. Neka su zadane vektorska funkcija

! ! ! !
r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k
i vektor
! ! ! !
a = ax i + ay j + az k :
Tada je
r (t) = !
lim ! a
t!t0
ako i samo ako je
lim x (t) = ax; lim y (t) = ay ; lim z (t) = az :
t!t0 t!t0 t!t0
Primjer: Izracunaj lim !
r (t) ako je
t!0
! ! ! t2 !
r (t) = cos (t + ) i + sin (t + ) j + e k:

Teorem 3.5. Pretpostavimo da za vektorske funkcije

!r 1 (t) ; !
r 2 (t) i skalarnu funkciju u (t) postoje limesi
!
lim !
r 1 (t) = !
a; !
lim r 2 (t) = b ; lim u (t) = :
t!t0 t!t0 t!t0

Tada vrijedi:
!
1. lim (!
r (t)
1 r 2 (t)) = !
! a b;
t!t0

r 1 (t) = !
2. lim u (t) ! a; r 1 (t) = c!
lim c! a ; c 2 R;
t!t0 t!t0
! ! ! !
3. lim ( r 1 (t) r 2 (t)) = a b ;
t!t0
!
4. lim (!
r 1 (t) r 2 (t)) = !
! a b:
t!t0

De nicija 3.6. Za vektorsku funkciju !

r : I R ! E3o
ka emo da je neprekidna u tocki t0 2 I ako je

lim !
r (t) = !
r (t0) :
t!t0

Vektorska funkcija !
r (t) je neprekidna na intervalu
I ako je neprekidna u svakoj tocki intervala I:
Dakle, vektorska funkcija je neprekidna ako i samo
ako su njezine komponente neprekidne. Zbroj,
razlika, skalarni i vektorski umno ak neprekidnih vek-
torskih funkcija takoder su neprekidne funkcije.

De nicija 3.7. Za vektorsku funkciju !

r : I R ! E3o
ka emo da je derivabilna u tocki t0 2 I ako postoji
vektor
!
r (t0 + 4t) !
r (t0)
lim :
4t!0 4t
Taj vektor nazivamo derivacija vektorske funkcije
!r u tocki t0 i oznacavamo s

! 0 d!
r (t) !
r (t0 + 4t) !
r (t0)
r (t0) = = lim :
dt 4t!0 4t
Ka emo da ! r (t) ima derivaciju !
r 0 (t) na intervalu
I; ako je ona derivabilna u svakoj tocki intervala I:
Primjetimo da je derivacija vektorske funkcije i sama
vektorska funkcija istog argumenta.
Ako je ! r 0 (t) derivabilna na intervalu I , onda drugu
derivaciju de niramo kao derivaciju prve derivacije.
Vie derivacije de niramo induktivno:
h i0
!r 00 (t) = [! r 0 (t)] ; ::: ; !
0
r (n) (t) = !r (n 1) (t) :

Nadalje, derivacija vektorske funkcije

! ! ! !
r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k

mo e se racunati pomocu derivacija njenih kompo-

nenti, tj. vrijedi:

!0 0 ! 0 ! 0 !
r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k :

Analogno kao i kod skalarnih funkcija de niramo i

prvi diferencijal vektorske funkcije:

d !
r (t)
!
d r (t) = dt = !r 0 (t) dt
dt
h ! ! ! i
= x0 (t) i + y 0 (t) j + z 0 (t) k dt
! ! !
= [dx (t)] i + [dy (t)] j + [dz (t)] k :
Primjer. Za vektorsku funkciju
! ! p ! !
t
r (t) = t i + t + 1 j e k
odredimo:

a) domenu, b) !
r (0) ; c) !
r 0 (t) ;
d) k!
r (t)k ; e) !
r (t) ! r 0 (t) ; f) !
r 00 (t) :

Neka su dane vektorske funkcije ! r 1 (t) ; !

r 2 (t) i
skalarna funkcija u (t) derivabilne na I: Tada za svaki
t 2 I vrijede sljedeca svojstva:
1. (! !r 2 (t)) = !r 01 (t) !
0
r 1 (t) r 02 (t) ;
2. (u (t) !
r 1 (t)) = u (t) ! r 01 (t) + u0 (t) !
0
r 1 (t) ;
r 1 (t) !
3. (! r 2 (t)) = ! r 01 (t) ! r 2 (t) + ! r 1 (t) !
0
r 02 (t) ;
r (t) !
4. (! r (t)) = ! r 0 (t) ! r (t) + ! r (t) !
0
1 2 1 2 1 r 0 (t) :
2
!
5. !
r (t) = ! a ; 8t 2 I ) !r 0 (t) = 0 i obratno:
! !
r 0 (t) = 0 ; 8t 2 I ) !r (t) = ! a za neki
konstantan vektor !a:
De nicija 3.8. Vektorska funkcija !
r : I ! E3o je
klase C n; (n = 1; 2; 3; :::) na otvorenom intervalu
I R; ako u svakoj tocki intervala I funkcija ! r ima
neprekidnu n-tu derivaciju. Piemo !
r 2 C n (I) :

Teorem 3.9. Neka su dane funkcija

u : J ! R; u 2 C 1 (J) ;

pri cemu je u (J) I i funkcija

!
r : I ! E3o ; !r 2 C 1 (I) :

Tada je de nirana kompozicija ! r u 2 C 1 (J) i

vrijedi:
(!
r u) (t) = !
0
r 0 (u (t)) u0 (t) :
De nicija 3.10. Za funkciju

! ! ! !
r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k ; t 2 [a; b] ;

ka emo da je integrabilna na segmentu [a; b] ako su

skalarne komponente x (t) ; y (t) i z (t) integrabilne
na [a; b] : Tada de niramo
Z b
!
r (t) dt =
a
Z ! Z ! Z !
b b b
! ! !
x (t) dt i + y (t) dt j + z (t) dt k :
a a a

Svojstva integrala vektorskih funkcija:

Z b Z b Z b
1. ( !
r 1 (t) + !
r 2 (t)) dt = !
r 1 (t) dt + !
r 2 (t) dt:
a a a
Z b Z c Z b
2. !
r (t) dt = !
r (t) dt + !
r (t) dt:
a a c
Z b Z b
3. !
c !
r (t) dt = !
c !
r (t) dt; pri cemu je !
c
a a
konstantni vektor.
 Z b Z b
4. !
r (t) dt k!
r (t)k dt :
a a

5. Ako je !r (t) neprekidna vektorska funkcija i !

s (t)
njena primitivna funkcija na I , tj. ona za koju
vrijedi

!
s 0 (t) = !
r (t) ; 8t 2 I;

onda je za a; b 2 I :
Z b
!
r (t) dt = !
s (b) !
s (a) :
a

Primjer. Izracunaj integrale vektorskih funkcija:

Z 2
! ! 2!
a) i + 2t j + 3t k dt;
1
Z
! ! !
b) 2 cos t i + 3 sin t j + 4t k dt:
0
Jordanov luk - jednostavna glatka krivulja

Neka je vektorska funkcija !

r : I ! E3o neprekidna
na I = [a; b] i neka je

! ! ! !
r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k ; t 2 [a; b] :

Hodograf ove funkcije je krivulja

= (x (t) ; y (t) ; z (t)) 2 R3 j t 2 [a; b] :

Uredeni par ([a; b] ; !

r (t)) zove se parametrizacija
krivulje . U daljnjem izlaganju cemo parametri-
zaciju krivulje zapisivati ovako:

! ! ! !
::: r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k ; t 2 [a; b] ;

ili po komponentama

::: x = x (t) ; y = y (t) ; z = z (t) ; t 2 [a; b] :

Ove jednad be nazivamo parametarskim jedna-

d bama krivulje .

Primjer. Napii jednu parametrizaciju krivulje

odredene kao presjek ploha x = z 2 i z = y 2:
Definicija 3.11. Za krivulju

! ! ! !
::: r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k ; t 2 [a; b] ;

kaemo da je jednostavna glatka krivulja ili

Jordanov luk ako vrijedi:
1. !r : [a; b] ! je bijekcija, tj. surjekcija i injekcija
( t 6= t ) !
1 2 r (t ) 6= !
1r (t ) 8t ; t 2 [a; bi):
2 1 2

2. Derivacija ! r 0 postoji i neprekidna je na [a; b] ;

tj: ! r je klase C 1 na [a; b] (krivulja je glatka) :
! 0 !
3. r (t) 6= 0 ; za svako t 2 [a; b] :

Tocke A = (x (a) ; y (a) ; z (a)) i B = (x (b) ; y (b) ; z (b))

zovemo rubne tocke krivulje .
Ako je A = B tj. ! r (a) = ! r (b) ; onda krivulju
zovemo zatvorenom krivuljom.

r(t)
r(t) r '(t)
r(a) r(b) y
a
t
b x
 r(t1)

2 r(t2)
1
r(b)
3

Krivulja je po dijelovima Jordanov luk (po di-

jelovima jednostavna glatka krivulja) ako se sastoji
od Jordanovih lukova koji se nastavljaju jedan na
drugi i nema presjecanja. Dakle postoji skup tocaka
A; T1; T2; :::Tn; B na krivulji takav da su lukovi:
c 1; Td
AT d
1 T 2 ; ::: ; Tn B Jordanovi lukovi.

Primjer. Provjerite da li je krivulja

! ! ! !
r (t) = (a cos t) i + (a sin t) j + (bt) k ; t 2 [0; 2 ]

Jordanov luk.
De nicija 3.12. (Orijentacija krivulje).
Neka je vektorska funkcija ! r (t) de nirana na
I = [a; b] R. Graf te funkcije je neka krivulja .
Postoje dvije orijentacije te krivulje:
jedna se dobiva "gibajuci se" du od rubne tocke
A=! r (a) do rubne tocke B = !r (b) uz stalni porast
varijable t 2 [a; b]",

a druga "gibajuci se" obratno, od tocke B do tocke

A uz stalni pad varijable t 2 [a; b]".

U prvom slucaju ka emo da je:

krivulja orijentirana porastom parametra t,
a u drugomu da je:
krivulja orijentirana padom parametra t.
U prvom (drugom) slucaju ka emo da je A = ! r (a)
pocetak (kraj) i da je B = !
r (b) kraj (pocetak)
orijentirane krivulje .

Dakle u jednoj orijentaciji imamo:

t1 < t2 ) T (t1) je "ispred" T (t2) ;
a u drugoj imamo
t1 < t2 ) T (t2) je "ispred" T (t1) :
Zadavanjem krivulje u vektorskom obliku (para-
metarski) ujedno je dana i njena orijentacija. Dvije
krivulje kao skupovi tocaka mogu biti jednaki, ali su
one razlicite ako su im orijentacije razlicite.

Primjer. Sa

! ! !
r 1 (t) = cos t i + sin t j ; t 2 [0; 2 ]

dana je jedna orijentacija kru nice koja odgovara ori-

jentaciji suprotno kretanju kazaljke na satu, a sa

! ! !
r 2 (t) = cos t i + sin t j ; t 2 [0; 2 ]

orijentacija prema kretanju kazaljke na satu.

Neka je glatka krivulja u prostoru zadana jed-
nad bom

! ! ! !
r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k ; t2I R:

Sada cemo dati geometrijsku interpretaciju

derivacije vektorske funkcije !
r (t) u tocki t0 2 I :
!0 0 ! 0 ! 0 !
r (t0) = x (t0) i + y (t0) j + z (t0) k :

Po de niciji je
!r (t + 4t) !
r (t0)
!
r 0 (t0) = lim
0
:
4t!0 4t
!
Ako je !
r 0 (t0) 6= 0 ; onda za dovoljno mali 4t je
t + 4t blizu t i vektor prirasta funkcije !
0 0 r je
!
r (t0) = !
4! r (t0 + 4t) !
r (t0) 6= 0 : (1)

Taj vektor je vektor smjera sekante dane krivulje .

Kad 4t ! 0; vektor ! r (t0 + 4t) ! r (t0) se
"pribli ava" vektoru smjera tangente u tocki s
radijvektorom

! ! ! !
r (t0) = x (t0) i + y (t0) j + z (t0) k :
 !
Granicni vektor je 0 ; a on nema smjer, pa umjesto
vektora (1) razmatramo njemu paralelan vektor
!
r (t0 + 4t) !
r (t0)
:
4t
Buduci da njegov limes
!
r (t + 4t) !
r (t0)
! 0
r (t0) = lim
0
4t!0 4t
!
po pretpostavci nije 0 , taj se vektor mo e uzeti
za vektor smjera tangente na krivulju u tocki
T0 = (x (t0) ; y (t0) ; z (t0)) :

De nicija 3.13. Neka je dana krivulja

! ! !
::: !
r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k ; t2I

i neka je !r (t) derivabilna. Vektor !

r 0 (t0) (ako nije
!
0 ) je vektor smjera tangente na krivulju u tocki
T0 = (x (t0) ; y (t0) ; z (t0)) :

Jednad ba tangente je:

!
R (u) = !
r (t0) + u!
r 0 (t0) ; u 2 R;
ili po komponentama

x = x (t0) + u x0 (t0) ;
y = y (t0) + u y 0 (t0) ; u 2 R;
z = z (t0) + u z 0 (t0) ;

ili u kanonskom obliku

x x (t0) y y (t0) z z (t0)

= = = u; u 2 R:
x0 (t0) y 0 (t0) z 0 (t0)

!
Ako je !
r 0 (t0) 6= 0 ; onda jedinicni vektor
! ! ! !
! r 0 (t0) x0 (t0) i + y 0 (t0) j + z 0 (t0) k
T (t0) = !0 = q
k r (t0)k
x0 (t0)2 + y 0 (t0)2 + z 0 (t0)2
nazivamo jedinicni vektor tangente u tocki T0

Primjer. Odredi jednad bu tangente na krivulju

! ! 2 ! 3 !
r (t) = t i + t j + t k ; t>0

u tocki T = (2; 4; 8) :
 !
Buduci da je vektor T (t) jedinicni, njegova se duljina
ne mijenja, mo e se mijenjati samo njegov smjer.
Deriviramo li jednakost
! ! ! 2
T (t) T (t) = T (t) =1
dobivamo
! !
! d T (t) d T (t) !
2 T (t) =0 ) ? T (t) :
dt dt
!
d T (t)
Iznos vektora dt nam pokazuje koliko se brzo
mijenja smjer tangente. Tu mjeru nazivamo za-
krivljenost krivulje u danoj tocki i oznacavamo
sa : !
d T (t)
(t) =
dt
De niramo i vektor glavne normale
!0
! T (t)
N (t) := ! :
T 0 (t)

Dakle,
!
dT !
= N:
dt
!
Smjer vektora N odabiremo tako da je 0:
Konacno dajmo i zikalnu interpretaciju derivacije
vektorske funkcije !
r (t) u tocki t0 2 I:

Neka se materijalna tocka giba u vremenu t po nekoj

krivulji u prostoru zadanoj jednad bom

! ! ! !
r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k ; t 2 [a; b] :

Dakle, ! r (t0) je radijvektor polo aja te tocke u

trenutku t0: Nakon nekog vremena 4t njen polo aj je
odreden radijvektorom ! r (t0 + 4t). Gibanje materi-
jalne tocke po krivulji od jednog do drugog polo aja
u vremenu 4t aproksimiramo jednolikim gibanjem po
spojnici tih dvaju polo aja. Vektor
!
r (t0 + 4t) !
r (t0)
!
v =
4t
zovemo srednja brzina gibanja tocke tijekom vre-
mena 4t (prevaljeni put/vrijeme). Granicnu vrijednost
(limes) srednje brzine kad 4t ! 0
!
r (t0 + 4t) !
r (t0)
!
v (t0) = lim =!
r 0 (t0)
4t!0 4t
zovemo brzina gibanja tocke u trenutku t0:
Akceleracija materijalne tocke (u trenutku t0) de nira
se kao derivacija brzine po vremenu:

!
a (t0) = !
v 0 (t0) = !
r 00 (t0) :
Duljina luka krivulje
Duljinu luka krivulje de nirat cemo pomocu poligo-
nalne linije "upisane" u tu krivulju.
Neka su parametarske jednad be krivulje :

x = x (t) ; y = y (t) ; z = z (t) ; t 2 [a; b] R:

Izvrimo podjelu segmenta [a; b] :

D ::: a = t0 < t1 < ::: < tk 1 < tk < :::tn = b:

b a
na n podsegmenata duljine 4t = : Funkcijom
n
!
r : [a; b] ! E3; !
r (t) = T (x (t) ; y (t) ; z (t))

d
prenosimo podjelu D segmenta [a; b] na luk AB:
Pritom je

A=!
r (t0) ; B=!
r (tn) i Ti = !
r (ti)

za i = 0; 1; :::; n: Mo emo kazati da smo "upisali"

poligon u krivulju. Izborom razlicitih podjela seg-
menta [a; b] dobivamo razlicite poligone. Duljina
poligonalne linije je manja ili jednaka duljini luka
krivulje. to je podjela segmenta [a; b] nija, to je i
 poligonalna linija vece duljine i "bolje aproksimira"
krivulju .
Udaljenost tocaka Tk 1 i Tk (k = 0; 1; :::n:) je

d (Tk 1; Tk ) = k!
r (tk ) !
r (tk 1)k =
q
= (x (tk ) x (tk 1))2 + (y (tk ) y (tk 1))2 + (z (tk ) z (tk 1))2
q
= (4xk )2 + (4yk )2 + (4zk )2:

Zbrajanjem tih udaljenosti dobivamo aproksimaciju

duljine luka krivulje :
Xn q
s (4xk )2 + (4yk )2 + (4zk )2:
k=1

Gornja suma (vidi detalje u Mat. 1)

je integralna suma funkcije
q
t 7 ! x0 (t)2 + y 0 (t)2 + z 0 (t)2 = k!
r 0 (t)k ; (2)

pa ako je ta funkcija integrabilna na segmentu [a; b]

duljinu luka dobivamo u granicnom slucaju kad
n!1:
 Xn q
s = lim (4xk )2 + (4yk )2 + (4zk )2
n!1 k=1
Z bq
= x0 (t)2 + y 0 (t)2 + z 0 (t)2 dt:
a

Ako je krivulja Jordanov luk, onda je funkcija

(2) neprekidna i postoji njezin integral. Time smo
dokazali sljedeci teorem.

Teorem 3.14. Ako je Jordanov luk s parametrizaci-

jom

! ! ! !
r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k ; t 2 [a; b] ;

onda je njegova duljina

Z bq
s= x0 (t)2 + y 0 (t)2 + z 0 (t)2 dt:
a
Napomena. Duljina luka krivulje ne ovisi o parame-
trizaciji ni o podjeli segmenta.
Ako je = 1 [ 2 , gdje su i (i = 1; 2) Jordanovi
lukovi, tada je

s ( ) = s ( 1) + s ( 2) :

Graf funkcije f : [a; b] R!R

f = f(x; f (x)) j x 2 [a; b]g R2

je ravninska krivulja koju mo emo prikazati kao vek-

torsku funkciju

! ! !
r (x) = x i + f (x) j ; [a; b] :

Ako je f derivabilna funkcija onda je duljina luka f

nad segmentom [a; b] :
Z bq Z bq
s= [x0]2 + [f 0 (x)]2 dx = 1 + [f 0 (x)]2 dx;
a a

a ovo je upravo poznata formula iz Matematike 1 za

racunanje duljine luka.
Primjer. Odredi duljinu luka jednog zavoja spirale

! ! ! !
r (t) = (a cos t) i + (a sin t) j + (bt) k ; t 2 [0; 2 ] :

Ova krivulja je Jordanov luk, kako smo to pokazali u

jednom ranijem primjeru, pa je duljina luka
Z 2 q
s = ( a sin t)2 + (a cos t)2 + b2 dt
Z0 2 p
= a2 sin2 t + a2 cos2 t + b2dt
0p
= 2 a2 + b 2 :
3.3. Skalarna i vektorska polja

Pojam polja uveo je irski matematicar Hamilton,

u svezi sa promatranjem zikalnih velicina u
elektricnim, magnetskim, gravitacijskim i drugim
poljima.
Skalarna i vektorska polja su u biti drugi naziv za
skalarne i vektorske funkcije.

De nicija 3.15. Neka je E3. Svaku funkciju

f : ! R zovemo skalarnom funkcijom ili skalarnim
poljem.

Primjeri skalarnih polja su:

temperatura T tijela :
T : ! R; (x; y; z) 7! T (x; y; z) ;
gustoca tekucine :
: ! R; (x; y; z) 7! (x; y; z) ;
tlak p zraka :
p : ! R; (x; y; z) 7! p (x; y; z) :
De nicija 3.16. Neka je E3. Svaku funkciju
!a : ! E3o zovemo vektorskom funkcijom ili vek-
torskim poljem. Vektorsko polje oznacavamo sa

! ! ! !
a (x; y; z) = a1 (x; y; z) i +a2 (x; y; z) j +a3 (x; y; z) k

gdje su ai : ! R; (i = 1; 2; 3) (komponente ili

koordinatne funkcije) skalarna polja.

Primjeri vektorskih polja su:

! !
gravitacijsko polje G tockaste mase m; G : ! E3o :
! !
elektricno polje E tockastog naboja q; E : ! E3o :
!
magnetsko polje B ; polje brzina neke tekucine ili
plina, polje sila...
vektorske funkcije skalarnog argumenta iz prethodnog
odjeljka su poseban slucaj vektorskih polja, gdje je
interval I R:

Primjer 1.
! ! ! !
1. a (t) = sin t i + cos t j + t k je vektorska funkcija
(polje) jedne varijable;
2. f (x; y; z) = x2 + y 2 + z 2 je skalarno polje triju
varijabli;
 ! 2! !
3. !
a (x; y) = x i y j + xy k je vektorsko polje
dviju varijabli;
! p ! ! !
4. a (x; y; z) = ln x + y + z x i + y j + z k
2 2 2

je vektorsko polje triju varijabli.

Parcijalne derivacije vektorskog polja se de niraju se

potpuno analogno parcijalnim derivacijama skalarnog
polja (realne funkcije vie varijabli) i svode se na par-
cijalne derivacije njegovih komponenti:

@!
a !
a (x0 + 4x; y0; z0) !
a (x0; y0; z0)
(x0; y0; z0) = lim
@x 4x!0 4x
= ::: =
@a1 ! @a2 ! @a3 !
= (x0; y0; z0) i + (x0; y0; z0) j + (x0; y0; z0) k
@x @x @x

@!
a !
a (x0; y0 + 4y; z0) !
a (x0; y0; z0)
(x0; y0; z0) = lim
@y 4y!0 4y
= ::: =
@a1 ! @a2 ! @a3 !
= (x0; y0; z0) i + (x0; y0; z0) j + (x0; y0; z0) k
@y @y @y
 @!
a
i analogno se de nira i :
@z

@!
a !
a (x0; y0; z0 + 4z) !
a (x0; y0; z0)
(x0; y0; z0) = lim
@z 4z!0 4z
= ::: =
@a1 ! @a2 ! @a3 !
= (x0; y0; z0) i + (x0; y0; z0) j + (x0; y0; z0) k
@z @z @z

Primjer 2. Odredi parcijalne derivacije:

1. skalarnog polja: f (x; y; z) = e xy ln z;
! 3 ! ! x 3!
2. vektorskog polja: a (x; y) = x y i +ln y j +e y k :
Gradijent, divergencija i rotacija
Ovdje cemo de nirati tri linearna operatora, neophodna
za matematicko opisivanje temeljnih zickih zakona
materijalnog svijeta u kojem ivimo. Radi se u biti
o jednom operatoru cije se djelovanje ocituje na tri
nacina - ovisno o objektima na koje djeluje.

De nicija 3.17. Neka su f : ! R i ! a : ! E3o ;

E3; redom skalarno i vektorsko polje, te neka su
oba diferencijabilna.
Gradijentom skalarnog polja f nazivamo vektorsko
polje grad f : ! E3o de nirano sa:

@f ! @f ! @f !
grad f = i + j + k
@x @y @z
tj. za svaki (x; y; z) 2 :

grad f (x; y; z) =
@f (x; y; z) ! @f (x; y; z) ! @f (x; y; z) !
i + j + k:
@x @y @z
 Divergencijom vektorskog polja !
a nazivamo
skalarno polje div !
a : ! R de nirano sa:

@ax @ay @az

div !
a = + + ;
@x @y @z
tj. za svaki (x; y; z) 2 :

div !
a (x; y; z) =
@ax (x; y; z) @ay (x; y; z) @az (x; y; z)
+ + :
@x @y @z

Rotacijom vektorskog polja !

a nazivamo vektorsko
polje rot !
a : ! E3o de nirano sa:

@az @ay ! @ax @az ! @ay @ax !

rot !
a = i+ j+ k
@y @z @z @x @x @y
tj. za svaki (x; y; z) 2 :

@az (x; y; z) @ay (x; y; z) !

rot !
a (x; y; z) = i+
@y @z
@ax (x; y; z) @az (x; y; z) !
+ j+
@z @x
@ay (x; y; z) @ax (x; y; z) !
+ k:
@x @y
 Primjetimo da rot !a doputa formalni zapis u
obliku determinante:
! ! !
i j k
@ @ @
rot !
a = :
@x @y @z
ax ay az

Uocimo sljedece:
gradijent je funkcija de nirana na skupu svih
diferencijabilnih skalarnih polja s vrijednostima u
skupu vektorskih polja;
divergencija je funkcija de nirana na skupu svih
diferencijabilnih vektorskih polja s vrijednostima u
skupu skalarnih polja;
rotacija je funkcija de nirana na skupu svih diferen-
cijabilnih vektorskih polja s vrijednostima u istom
skupu.
Primjer 3.
a) Odredi gradijent skalarnog polja
p
x ln y
f (x; y; z) = u tocki T (1; e; 2) :
z
b) Odredi divergenciju i rotaciju vektorskog polja

! x! 2! !
a (x; y; z) = e i + xy j + sin z k :

! ! ! !
c) Ako je r = x i + y j + z k (polje radij vektora),
doka i da je
!
div !
r =3 i rot !
r = 0:

Dakle, vektorsko polje !

r je bezvrtlo no. Tako
nazivamo svako vektorsko polje cija je rotacija
!
jednaka 0 : Vektorsko polje cija je divergencija
jednaka 0 nazivamo solenoidalno.
Gradijent, divergencija i rotacija mogu se opisati
samo jednim operatorom:
Znakom r (citamo: nabla) oznacimo tzv. Hamiltonov
diferencijalni operator - formalni vektor:

!@ !@ !@
r i + j + k :
@x @y @z
Gledamo li na r kao na operator de niran na vek-
torskom prostoru svih diferencijabilnih skalarnih
(vektorskih) polja pojavljuju se sljedece mogucnosti:

rf = grad f; (djelovanje operatora r na skalarno polje f ) ;

r !
a = div !
a; (formalni skalarni umno ak r i vektorskog polja !
a );
r !
a = rot !
a; (formalni vektorski umno ak r i vektorskog polja !
a ):

Zaista, imamo:

!@ !@ !@
rf = i + j + k f
@x @y @z
= (mno enje "vektora" r sa "skalarom" f )
!@ !@ !@
= i f+ j f+ k f
@x @y @z
 @ @f
= (uz konvenciju: f= ; :::)
@x @x
@f ! @f ! @f !
= i + j + k = grad f:
@x @y @z

!@ !@ !@ ! ! !
r !
a = i + j + k ax i + ay j + az k
@x @y @z
= (skalarno mno . "vektora" r sa "vektorom" !
a)
@ @ @ @ @ax
= ax + ay + az = ax = ; :::
@x @y @z @x @x
@ax @ay @az
= + + = div !
a:
@x @y @z

! !@ !@ !@ ! ! !
r a = i + j + k ax i + ay j + az k
@x @y @z
= (vektorsko mno . "vektora" r sa "vektorom" !
a)
! ! !
i j k
@ @ @
= = rot !
a:
@x @y @z
ax ay az
Va na je cinjenica da je operator r linearan u svakoj
od navedenih interpretacija, tj. da vrijedi ovaj teorem:

Teorem 3.18. Nabla je linearni operator, tj. za bilo

koja dva diferencijabilna skalarna polja f; g : ! R;
bilo koja dva diferencijabilna vektorska polja
! !
a ; b : ! E3; o E3 i bilo koja dva broja ; 2 R
vrijedi:

1. r ( f + g) = rf + rg;
! ! !
2. r a + b = (r ! a)+ r b ;

! ! ! !
3. r a + b = (r a)+ r b :

Dokaz: Doka imo npr. tvrdnju (3):

! ! !
i j k
! ! @ @ @
r a + b =
@x @y @z
ax + b x ay + b y az + b z
! ! ! ! ! !
i j k i j k
@ @ @ @ @ @
= +
@x @y @z @x @y @z
ax ay az bx by bz
 ! ! ! ! ! !
i j k i j k
@ @ @ @ @ @
= + =
@x @y @z @x @y @z
ax ay az bx by bz

! !
= (r a)+ r b :

Teorem 3.19. Neka su f; g : ! R; E3,

diferencijabilna skalarna polja, cr konstantno skalarno
polje, F : Y ! R, f [ ] Y R, diferencijabilna
funkcija i ; 2 R. Tada je:
!
1. grad cr = 0 ;
2. grad( f + g) = grad f + grad g ;
3. grad(f g) = g grad f + f grad g ;
f g grad f f grad g
4. grad = ( cim je g(T ) 6= 0);
g g2
5. grad(F f ) = F 0 (f ) grad f .

Dokaz: Tvrdnje su izravna posljedica de nicije

gradijenta. Primijetimo da je tvrdnja (2) isto to i
Teorem 3.18 (1).
Teorem 3.20. Neka je F : R ! R derivabilna realna
funkcija. Tada za gradijent radijalnog polja F (r) ;
p
r = x2 + y 2 + z 2 = k! r k ; vrijedi
!
r
0
grad F (r) = F (r) :
r

Dokaz: Prvo primjetimo da vrijedi

p
grad r = grad x2 + y 2 + z 2
x! y ! z ! ! r
= i + j + k = =!
ro ;
r r r r
pa je prema svojstvu (5) Teorema 3.19
!
r
0 0
grad F (r) = F (r) grad r = F (r) :
r
Definirajmo i tzv. Laplaceov diferencijalni operator
(delta, "laplasijan"):

div grad = r r
tj.
@2 @2 @2
2
+ 2+ 2
@x @y @z
Taj operator (kompozicija dvaju osnovnih operatora)
djeluje na skalarna polja:

@f ! @f ! @f !
div (grad f ) = div i + j + k
@x @y @z
@ @f @ @f @ @f
= + +
@x @x @y @y @z @z
@ 2f @ 2f @ 2f @2 @2 @2
= 2
+ 2+ 2 = 2
+ 2+ 2 f;
@x @y @z @x @y @z

a rezultat je opet skalarno polje.

 ! !
Teorem 3.21. Neka su a ; b : ! E3o ; E3 ,
diferencijabilna vektorska polja, f; g : ! R diferen-
cijabilna skalarna polja, !
c konstantno vektorsko polje
i ; 2 R. Tada je
1. div !
c = 0;
! ! ! !
2. div a + b = div a + div b ;

! ! !
3. div !
a !
b = (rot a ) b !
a rot b ;

4. div (f !
a ) = (grad f ) !
a + f (div !
a );

5. div (f grad g) = (grad f ) (grad g) + f 4g

(g je dvaput diferencijabilno, klase C 2 na ),
pri cemu je Laplaceov diferencijalni operator.

6. div(rot !
a ) = 0 (!
a je klase C 2 na :)

Dokaz: Tvrdnje slijede neposredno iz definicije di-

vergencije. Primijetimo da se tvrdnja 2. podudara s
onom iz Teorema 3.18 (2).
Za dokaz tvrdnje 3. koristit cemo formalni racun po-
mocu operatora r i identitete

! ! ! ! !
a b c = b (!
c !
a)=!
c !
a b
Kako je r diferencijalni operator, na zadani izraz prvo
primjenimo pravilo o derivaciji produkta. Pritom pod-
ctravamo polja na koja operator ne djeluje. Dakle,

! !
div !
a b = r !
a b
! ! ! !
= r a b +r a b
! !
= b (r ! a) !a r b
! !
= b rot !
a ! a rot b ;

gdje smo trecu jednakost dobili iz druge ciklickom za-

mjenom u prvom mjeovitom produktu i aciklickom
zamjenom u drugom mjeovitom produktu.
Tvrdnja 4. dokazuje se slicno kao i tvrdnja 3.
(Dokaite sami formalnim racunom pomocu opera-
tora r!). Direktno, primjenom definicije divergencije
imamo

@(f ax) @(f ay ) @(f az )

div(f !
a)= + +
@x @y @z
 @f @ax @f @ay @f @az
= ax + f + ay + f + az + f
@x @x @y @y @z @z

@f @f @f @ax @ay @az

= ; ; (ax; ay ; az ) + f + +
@x @y @z @x @y @z

= (grad f ) !
a + f div !
a:

Tvrdnja 5. slijedi iz 4. za !
a = grad g .
Pri dokazivanju tvrdnje 6. (direktno iz definicije
rotacije i divergencije) treba primijeniti Schwarzov
teorem. (Dokaite tako sami!). Formalnim racunom
vektorske algebre odmah bismo to dobili:

div(rot !
a ) = r (r !
a)=!
a (r r) = 0:
| {z }
!
0
Primjer 4. Odredi laplasijan skalarnih polja
zadanih sa :
1. f (x; y; z) = exy ln z;
p
2. f (x; y; z) = x2 + y 2 + z 2 (= r sferna
koordinata).

1:
x @2 @2 @2 x
f = (e y ln z) = 2
+ 2
+ 2
(e y ln z)
@x @y @z
@ 2 (exy ln z) @ 2 (exy ln z) @ 2 (exy ln z)
= + +
@x2 @y 2 @z 2

@ (exy ln z) @ (ex ln z) @ exy z1

= + +
@x @y @z

x ex y
= e y ln z skalarno polje!
z2
2: p
r= x2 + y 2 + z 2
p p p
2 2 2
@ x2+ + y2 z2 2
@ x +y +z2 2 @ x2 + y 2 + z 2
= + +
@x2 @y 2 @z 2
@ x @ y @ z
= p + p + p
@x x2 + y 2 + z 2 @y x2 + y 2 + z 2 @z x2 + y 2 + z 2

y2 + z2 x2 + z 2 x2 + y 2
= 3 + 3 + 3
(x2 + y2 + z 2) 2
(x2 + y2 + z 2) 2
(x2 + y2 + z 2) 2
2 x2 + y 2 + z 2 2 2
= p =p =
(x2 + y 2 + z 2) x2 + y 2 + z 2 x2 + y 2 + z 2 r
Primjer 5. Opcenito za proizvoljnu radijalnu funkciju:
p
F (r) ; r = x2 + y 2 + z 2 imamo:

!
r
Tm. 3.20 0
F (r) = div (grad F (r)) = div F (r)
r
F 0 (r) ! Tm. 3.21.(4)
= div r =
r
F 0 (r) ! F 0 (r) Tm. 3.20
= grad r + (div !
r) =
r r

F 0 (r)
0 !
r ! F 0 (r)
= r +3
r r r
rF 00 (r) F 0 (r) F 0 (r) 00 F 0 (r)
= 2
r+3 = F (r) + 2 :
r r r
Primjer 6. Potencijal elektricnog polja pozitivnog
tockastog naboja Q smjetenog u ishoditu - u nekoj
tocki T (x; y; z) radijvektora

! ! ! !
r =x i +y j +zk =r !
ro
iznosi
1 Q
(T ) = :
4 "o r
Izracunajmo gradijent tog skalarnog polja :

Q 1 Q 1
grad (T ) = grad = grad r
4 "o r 4 "o r2
1 Q! r 1 Q! !
= = ro = E (T ) :
4 "o r 2 r 4 "o r 2
Dakle, za elektricno polje pozitivnog tockastog naboja
!
E (T ) - u nekoj tocki T (x; y; z) imamo
!
E (T ) = grad (T ) ;

pa je ono potencijalno polje.

Opcenito za vektorsko polje !
a : ! E3o ka emo da
je potencijalno ako postoji skalarno polje ' : ! R
takvo da je !a = grad ' ili !
a = grad ':
 !
Izracunajmo i divergenciju elektricnog polja E u tocki
T :

! 1 Q! Q 1 Tm. 3.21 (4)

div E (T ) = div 3
r = div 3 !
r =
4 "o r 4 "o r
Q 1 ! 1 Tm. 3.20
= grad r + 3 (div !
r) =
4 "o r3 r
Q 3! r ! 1
= r +3 3
4 "o r4 r r
Q 3 3
= 3
+ 3
= 0:
4 "o r r
Teorem 3.22. Pod istim pretpostavkama kao u
Teoremu 3.21, uz dodatnu pretpostavku da su
vektorsko polje !
a i skalarno polje g klase C 2 na
vrijedi:
!
1. rot !
c = 0;
! ! ! !
2. rot a + b = rot a + rot b ;

! ! !
3. rot !
a b = div b !
a (div !
a) b+
! !
+ b r ! a (!a r) b ,
pri cemu su
! @ @ @
a r ax + ay + az
@x @y @z
!
i slicno tome b r novi diferencijalni operatori;

4. rot (f !
a ) = (grad f ) !
a + f rot !
a;

5. rot(f grad g) = (grad f ) (grad g),

!
posebno rot(grad g) = 0 ;

6. rot (rot !
a ) = grad (div !
a) !
a .
Dokaz: Pokuajte sami dokazati ove tvrdnje.
Primijetimo da je tvrdnja 2. isto to i tvrdnja u
Teoremu 3.18 (3). Direktno iz de nicije rotacije i
gradijenta, primjenom Schwarzova teorema dobi-
vamo
!
rot(grad g) = 0 ;

pa tvrdnja 5. slijedi iz 4. za !
a = grad g:

Napomena. Tvrdnju 6. u Teoremu 3.22. mo emo

ovako napisati:

grad div !
a = rot (rot !
a)+ !
a;

te time dobiti odgovor na pitanje to je gradijent

skalarnog polja, koje je divergencija vektorskog polja.
Napomena: Diferencijalni operator

! @ @ @
a r ax + ay + az
@x @y @z
shvacamo kao "skalar", pa on mo e djelovati i na
vektorsko i skalarno polje. Imamo:

ako je f diferencijabilno skalarno polje onda je

@ @ @
(!
a r) f ax + ay + az f=
@x @y @z
@f @f @f !
= ax + ay + az = a grad f
@x @y @z

!
ako je b (bx; by ; bz ) diferencijabilno vektorsko
polje onda je

! @ @ @
(!
a r) b ax + ay + az (bx; by ; bz ) =
@x @y @z

= ((!
a r) bx; (!
a r) by ; (!
a r) bz ) =

= (!
a grad bx; !
a grad by ; !
a grad bz ) =
 @bx @bx @bx @by @by @by
= ax +ay +az ; ax +ay +az ;
@x @y @z @x @y @z

@bz @bz @bz

ax +ay +az =
@x @y @z

@bx @by @bz @bx @by @bz

= ax ; ; + ay ; ; +
@x @x @x @y @y @y

@bx @by @bz

+az ; ;
@z @z @z

! ! !
@b @b @b
ax + ay + az :
@x @y @z
Usmjerena derivacija skalarnog polja
Najprije cemo de nirati usmjerenu derivaciju
skalarnog polja u smjeru nekog vektora.
Neka je E3 i f : ! R skalarno polje. Oda-
berimo T0 = (x0; y0; z0) 2 i !
s jedinicni vektor s
pocetkom u tocki T0;

! ! ! !
s = sx i +sy j +sz k :
!
(Ako ! s nije jedinicni vektor uzmemo ! s
so = k!
sk
;
jedinicni vektor u smjeru vektora ! s)
Neka tocka T le i na zraci (polupravcu) odredenoj
tockom T0 i vektorom ! s ; tj. neka je
!
T0T = h!
s; h 0:

Ocito je d (T0; T ) = h:

De nicija 3.23. Derivacija skalarnog polja

f : ! R u tocki T0 u smjeru vektora !s je
granicna vrijednost (ako postoji)

f (T ) f (T0) @f
lim = ! (T0) : ( )
h!0 h @s
Dakle, ova velicina mjeri promjenu polja f pri in ni-
tezimalnom pomaku iz tocke T0 u smjeru vektora ! s:
Ispiemo li ( ) preko komponenti vektora !s i koordi-
nata tocaka T0 i

T = (x0 + hsx; y0 + hsy ; z0 + hsz )

@f f (x0 + hsx; y0 + hsy ; z0 + hsz ) f (x0; y0; z0)

(T0) = lim
@!
s h!0 h
(a)

lako uocavamo da je parcijalna derivacija skalarnog

polja f samo jedan poseban slucaj usmjerene
derivacije tog polja.
!
Naime, za !
s = j imamo (sx = sz = 0; sy = 1) :

f (x0; y0 + h; z0) f (x0; y0; z0) @f

lim = (x0; y0; z0) :
h!0 h @y

O tome kako cemo racunati usmjerenu derivaciju

govori nam sljedeci teorem.
Teorem 3.24. Neka je f : ! R derivabilno skalarno
polje i !
s vektor. Tada vrijedi:

@f !
(T ) = grad f (T ) so ;
@!
0 0
s
!
gdje je !
so = s
!
ksk
jedinicni vektor vektora !
s:

! ! !
Dokaz: Neka je ! s = sx i +sy j +sz k i k!
s k = 1:
Neka je !
u : [0; 1i ! E3 vektorsko polje de nirano
sa

!
u (t) = (x0 + tsx; y0 + tsy ; z0 + tsz ) ; t 0:

(Ovo vektorsko polje svakom t 0 pridru uje neku

tocku T sa zrake odredene sa T0 i!s .)
Razmatramo kompoziciju F = f !
u : [0; 1i ! R :

F (t) = f (x0 + tsx; y0 + tsy ; z0 + tsz ) t 0:

Primjenom pravila za deriviranje kompozicije funkcija

(polja) iz jednakosti (a) dobivamo

@f F (h) F (0) dF
! (T0 ) = lim = (0) =
@s h!0 h dt
 @f d (x0 + tsx) @f d (y0 + tsy )
= +
@x T0 dt t=0 @y T0 dt t=0

@f d (z0 + tsz )
+
@z T0 dt t=0

@f @f @f
= (T0) sx + (T0) sy + (T0) sz
@x @y @z
= grad f (T0) !
s:

Iz Teorema 3.24 dobivamo:

@f !
(T
! 0 ) = grad f (T0 ) i =
@i
@f ! @f ! @f ! !
= (T0) i + (T0) j + (T0) k i
@x @y @z
@f
= (T0) :
@x
Cemu su jednake usmjerene derivacije

@f @f
! 0(T ) i ! (T0) ?
@j @k
Dakle, parcijalne derivacije skalarnog polja f samo
su posebni slucajevi usmjerenih derivacija tog polja.
Broj grad f (T0) ! s je iznos projekcije vektora
grad f (T ) na vektor !
0 s ; a iznos te projekcije
@f !
(a time i ! (T0 ); promjene polja f u smjeru vektora s)
@s
najveci je za

!
s = grad f (T0); 2 R+ :

Kad (za kakav !

s ) je iznos te projekcije najmanji?
Kad je iznos te projekcije jednak nuli?
Kako to interpretiramo? (Skiciraj sve slucajeve!)

Dakle, iz prethodnog teorema slijedi da skalarno

polje f pri pomacima iz tocke T0 najbr e raste u
smjeru i orijentaciji to ga odreduje vektor grad f (T0),
odnosno, da najbr e pada u smjeru i orijentaciji to
ga odreduje vektor grad f (T0).
Drugim rijecima, vektor grad f (T0) pokazuje smjer
najbr e promjene skalarnoga polja f pri pomacima
iz tocke T0. tovie, gradijent se time mo e i
okarakterizirati.
Primjer 7. Izracunajmo derivaciju skalarnoga polja

(x; y; z) 7! f (x; y; z) = x2 + 3yz + 5

! ! ! !
u tocki T = (3; 2; 1) u smjeru s = i + j + k .

Po Teoremu 3.24 iz

grad f (3; 2; 1) = (2x; 3z; 3y)j(3;2; 1) = (6; 3; 6); i

!s 1 1 1
!
so = ! = p ;p ;p
jj s jj 3 3 3

dobivamo da je tra ena usmjerena derivacija

@f (3; 2; 1)
jednaka
@! s
@f (3; 2; 1) !
= (grad f (3; 2; 1)) so =
@! s
1 1 1 p
= (6; 3; 6) p ;p ;p = 3 3:
3 3 3

Interpretiraj dobiveni rezultat!

Teorem 3.25. Neka je f : ! R, E3 diferenci-
jabilno skalarno polje: Tada je gradijent toga polja u
svakoj tocki T0 = (x0; y0; z0) okomit na razinsku (nivo)
plohu tog polja kroz tocku T0 i vrijedi:

@f (x0; y0; z0) !

grad f (x0; y0; z0) = ! n 0;
@n
pri cemu je ! n normala na razinsku (nivo) plohu
f (x; y; z) = f (x0; y0; z0).

Dokaz: Odaberimo bilo koju tocku T0 = (x0; y0; z0) 2 .

Jednad ba pripadne razinske plohe je
f (x; y; z) = f (x0; y0; z0), to povlaci

0 = df (x0; y0; z0) =

@f (x0; y0; z0) @f (x0; y0; z0) @f (x0; y0; z0)
dx + dy + dz =
@x @y @z
= grad f (x0; y0; z0) d!
r;

pri cemu d!
r oznacava vektor
! ! !
dx i + dy j + dz k (dx; dy; dz):
Buduci da pratimo zbivanje na razinskoj plohi u tocki
T0, to d!
r smijemo tumaciti kao in nitezimalni pomak
u njezinoj tangencijalnoj ravnini kroz tocku T0. Prema
tome,

grad f (x0; y0; z0) d!

r =0

znaci da je grad f (x0; y0; z0) okomit na tu tagencijalnu

ravninu, tj. na promatranu razinsku plohu kroz tocku
T0, dakle, paralelan s pripadnim normalnim vektorom
!
n . Slijedi grad f (x0; y0; z0) = !
n 0 pa je

= grad f (x0; y0; z0) !

n 0:

Po Teoremu 3.24 je

! @f (x0; y0; z0)

grad f (x0; y0; z0) n 0 = ;
@!n
to onda daje

@f (x0; y0; z0) !

grad f (x0; y0; z0) = n 0:
@!n
Napomena. Pomocu Teorema 3.25 lako je izracunati
jedinicni normalni vektor na razinsku plohu skalarnog
polja f . Naime, za svaku tocku T0 = (x0; y0; z0) vrijedi

! grad f (x0; y0; z0)

n0 = :
kgrad f (x0; y0; z0)k

Primjer 8. Izracunajmo jedinicni normalni vektor na

plohu z = xy u tocki T0 = (2; 3; 6).
Smijemo pretpostaviti da je promatrana ploha z = xy
neka razinska ploha f (x; y; z) = c nekog skalarnog
polja f : ! R, E3. Tako dobivamo

f (x; y; z) = xy z + c;

pa je

grad f (2; 3; 6) = (y; x; 1)j(2;3;6) = (3; 2; 1)

i, napokon,

! grad f (2; 3; 6) 1 ! ! !
n 0(T0) = = p 3 i +2j k :
kgrad f (2; 3; 6)k 14
Usmjerena derivacija vektorskog polja
Analogno prethodnim razmatranjima, de nirat cemo i
usmjerenu derivaciju vektorskog polja u smjeru nekog
vektora.
Neka su sve oznake kao i u prethodnom odjeljku,
tj neka je E3 i !
w : ! E3o vektorsko polje,
T0 = (x0; y0; z0) 2 i

! ! ! !
s = sx i +sy j +sz k :

jedinicni vektor s pocetkom u tocki T0; te neka je

!
T0T = h!
s; h 0;

tj. tocka T je neka tocka na zraci (polupravcu)

odredenoj tockom T0 i vektorom !
s udaljena za h od
tocke T0:

De nicija 3.26. Derivacija vektorskog polja

!
w : ! E3o u tocki T0 u smjeru vektora !
s je
granicna vrijednost (ako postoji)
!
w (T ) !
w (T0) @!
w
lim = ! (T0) :
h!0 h @s
ili preko komponenti vektora !
s i koordinata tocaka T0
i

T = (x0 + hsx; y0 + hsy ; z0 + hsz )

@!
w !
w (x0 + hsx; y0 + hsy ; z0 + hsz ) !
w (x0; y0; z0)
(T ) = lim
@!
0
s h!0 h

Analogno Teoremu 3.24. mo e se pokazati kako se

racuna usmjerena derivacija vektorskog polja.

Teorem 3.27. Neka je

! ! ! !
w (x; y; z) = wx (x; y; z) i +wy (x; y; z) j +wz (x; y; z) k

! ! ! !
derivabilno vektorsko polje na , s = sx i +sy j +sz k
jedinicni vektor i T0 2 . Tada vrijedi:

@!
w @ @ @ !
! (T0) = sx +sy +sz w (T0) (b)
@s @x @y @z
= (!
s r) !
w (T0)
@!
w @!
w @!
w
= sx (T0) +sy (T0) +sz (T0)
@x @y @z
U jednakosti (b) uzeli smo u obzir da diferencijalni
operator djeluje samo na polja (funkcije) koje se
nalaze desno od njega. Dakle

@!
w @wx @wx @wx !
= sx +sy +sz i
@!
s @x @y @z
@wy @wy @wy ! @wz @wz @wz !
sx +sy +sz j + sx +sy +sz k:
@x @y @z @x @y @z

Ako !
s nije jedinicni vektor, onda u gornjem izrazu
!
umjesto !
s stavimo ! so = k!s
sk
: Dakle, vrijedi

@!
w ! !
(T ) = ( s r) w (T0)
@!
0 o
s

Primjer 9. Usmjerena derivacija radijvektora

! ! ! !
r =x i +y j +zk

! ! ! !
u smjeru bilo kojeg jedinicnog vektora s = sx i +sy j +sz k
je
@! r @!r @!r @!r ! ! ! !
= sx +sy +sz = sx i +sy j +sz k = s :
@! s @x @y @z
Primjer 10. Izracunajmo derivaciju vektorskoga polja

(x; y; z) 7! !
w (x; y; z) = (yz; zx; xy)

1 ! ! ! !
u tocki T0 = (1; 2 ; 2) u smjeru s = 2 i + j 2k.

! ! !
Buduci da je !
s 0 = 13 (2 i + j 2 k ), po Teoremu
3.27 dobivamo

@!
w (1; 21 ; 2) ! ! 1
! = (( s 0 r) w ) (1; 2 ; 2) =
@s
2 @!
w 1 @! w 2 @!
w
+ =
3 @x 3 @y 3 @z (1; 1 ;2)
2

2 1 2
(0; z; y) + (z; 0; x) (y; x; 0) =
3 3 3 (1; 1
2 ;2)

1 ! 2!
(z 2y; 2z 2x; 2y + x)(1; 1 = i + j:
3 2 ;2) 3
3.4. Krivuljni integral

Krivuljni integral je na neki nacin poopcenje

odredenog integrala na segmentu [a; b] R na
odredeni integral po krivulji zadanoj odgovara-
jucom parametrizacijom;
Postoje dvije vrste krivuljnog integrala:
za skalarna polja;
za vektorska polja.
Krivuljni integral prve vrste
Neka je zadan Jordanov luk (vidi De niciju 3.11)
svojom parametrizacijom

! ! ! !
r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k ; t 2 [a; b] ;

i neka je na njemu zadano skalarno polje (funkcija)

f : ! R. Tada je dobro de nirana kompozicija
!
r f
[a; b] ! ! R;
t 7! (f ! r )(t) = f (x(t); y(t); z(t));

koja je realna funkcija jedne varijable na segmentu

[a; b] R.
Nadalje, kako je !r 0(t) = (x0(t); y 0(t); z 0(t)); t 2 [a; b];
onda je

! 0
p
k r (t)k = x0(t)2 + y 0(t)2 + z 0(t)2; t 2 [a; b];

pa je umno ak funkcija

t 7! f (!
r (t)) k!
r 0(t)k ,
tj. p
t 7! f (x(t); y(t); z(t)) x0(t)2 + y 0(t)2 + z 0(t)2; t 2 [a; b];
realna funkcija jedne varijable na segmentu [a; b] R.
De nicija 3.28. Neka je Jordanov luk zadan para-
metrizacijom

! ! ! !
r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k ; t 2 [a; b] ;

i neka je na njemu zadano skalarno polje (funkcija)

f : ! R. Ako je realna funkcija jedne varijable
p
t 7! f (x(t); y(t); z(t)) x0(t)2 + y 0(t)2 + z 0(t)2; t 2 [a; b];

integrabilna, onda pripadni odredeni integral

Z b p
f (x(t); y(t); z(t)) x0(t)2 + y 0(t)2 + z 0(t)2 dt =
a
Z b
f (!
r (t)) k!
r 0(t)k dt
a

nazivamo integralom skalarnoga polja f po

krivulji (ili krivuljnim integralom prve vrste) i
oznacavamo s
Z
f ds:
Ova posljednja oznaka ima smisla jer za diferencijal
ds elementa luka krivulje vrijedi

ds = k!
r 0(t)k dt:

ds
r'(t) dt

Naime, ako su T0; T 2 bliske tocke na luku krivulje

s radijvektorima ! r (t0) i !
r (t0 + t) redom, pri
cemu je t dovoljno malen, onda duljinu s dijela
krivulje (luka) izmedu T0 i T mo emo aproksimirati
sa d (T0; T ) : Dakle imamo

s d (T0; T ) = k!
r (t0 + t) !
r (t0)k k!
r 0(t0)k t:

Napomena 1. Krivuljni integral prve vrste mo emo

interpretirati kao masu krivulje po kojoj je gustoca
promjenjiva (nehomogene tanke ice). Ako skalarno
polje f predstavlja linijsku gustocu ice, onda djelic
ice duljine si ima masu

mi f (xi; yi; zi) si.

Ukupnu masu te ice dobivamo zbrajajuci te ele-
mente mase mi cijele ice:

Xn
m f (xi; yi; zi) si ( )
i=1
p
to je integralna suma funkcije f (x; y; z)
x02 + y 02 + z 02:
U granicnom slucaju kad n ! 1 integralna suma ( )
prelazi u krivuljni integral te funkcije
Z
f (x; y; z)ds:
Z
Posebno, ako je f 1; onda ds, kao to smo ranije
vidjeli, racuna duljinu luka krivulje (vidi Teorem
3.14).
R
Napomena 2. Krivuljni integral f ds ne ovisi o
odabranoj parametrizaciji krivulje , tj. vrijedi
Z b Z d
f (!
r (t)) k!
r 0(t)k dt = f (!
p ( )) k!
p 0( )k d ;
a c

pri cemu su ([a; b]; !

r (t)) i ([c; d]; !
p ( )) bilo koje dvije
glatke parametrizacije od . Ako su A i B rubne tocke
krivulje kao posljedicu dobivamo (a to je ocito i
zbog si > 0):
Z Z
f ds = f ds
y y
BA AB

tj. da integral ne ovisi o orijentaciji krivulje :

Primjer
R 1. Izracunajmo krivuljni integral prve vrste
f ds pri cemu je

f (x; y; z) = x + z

i zadana jednad bama

p
6 2
x = t; y= 2 t ; z = t3; t 2 [0; 1]:

Z Z b q
f ds = f (x(t); y(t); z(t)) x0(t)2+y 0(t)2+z 0(t)2dt
a
 Z 1 p Z 1
3
= (t + t ) 1 + 6t2 + 9t4dt = (t + t3)(1 + 3t2)dt
0 0
Z 1
= (t + 4t3 + 3t5)dt = 2:
0
Napomenimo da se u slucaju kad je po dijelovima
Jordanov luk (po dijelovima jednostavna glatka
krivulja), prirodno sastavljen od Jordanovih lukova
1; ; n, pripadni krivuljni integral prve vrste
de nira kao zbroj, tj.
Z Z Z
def.
f ds = f ds + + f ds:
1 n

Buduci da je krivuljni integral prve vrste de niran

preko odredenog (Riemannova) integrala, lako se
poka e da ima svojstvo linearnosti tj. da vrijedi:
Z Z Z
( f + g)ds = f ds + gds;

gdje je po dijelovima Jordanov luk, f; g : !R

integrabilne funkcije i ; 2 R:

Napomena 3. Ako je ravninska krivulja graf funkcije

y = ' (x); x 2 [a; b] ; onda varijablu x mo emo uzeti
za parametar. Tada je sa

! ! !
r (x) = x i + ' (x) j ; x 2 [a; b] ;

dana parametrizacija krivulje i vrijedi

 Z Z b q
f (x; y) ds = f (x; ' (x)) 1 + ('0 (x))2 dt:
a

Posebno za f 1 dobivamo poznatu formulu za

duljinu luka ravninske krivulje.

Napomena 4. Ako je ravninska krivulja zadana u

polarnom sustavu jednad bom r = r ('); ' 2 [ ; ] ;
onda varijablu ' mo emo uzeti za parametar t. Tada
je sa

! ! !
r (t) = r (t) cos t i + r (t) sin t j ; t 2 [ ; ];

dana parametrizacija krivulje i vrijedi

Z Z q
f (x; y) ds = f (r (t) cos t; r (t) sin t) (r (t))2 + (r0 (t))2dt:

Opet, za f 1 dobivamo poznatu formulu za duljinu

luka ravninske krivulje u polarnom koordinatnom
sustavu.
Napomena 5. Cesto se (po dijelovima) glatka krivulja
R3 zadaje kao presjek dviju ploha zadanih
jednad bama

G(x; y; z) = 0
i
H(x; y; z) = 0:

Tada treba eliminacijom trece varijable dobiti

jednad be

y = g(x); 8z 2 R
i
z = h(x); 8y 2 R

pri cemu je x 2 [a; b]. Gornje jednad be su jednad be

dviju novih ploha s istim presjekom . Pritom su g i h
neprekidno derivabilne funkcije na [a; b].
Prednost novih ploha je u tome to je njima zadana
parametrizacija x = t, y = g(t), z = h(t), t 2 [a; b],
krivulje , pa se pripadni krivuljni integral prve vrste
mo e izracunati po formuli
Z Z b p
f ds = f (x; g(x); h(x)) 1 + g 0(x)2 + h0(x)2 dx:
a
Pritom u slucaju ravninske krivulje D R2
dobivamo h c0, pa je tada
Z Z b p
f ds = f (x; g(x)) 1 + g 0(x)2 dx:
a

R
Primjer 2. Izracunajte f ds ako je f (x; y; z) = x3yz
i krivulja koja je presjek ploha

z = x2 + y 2 ; z=1 (y 0):

z = x2 + y 2 z x = cos t
=) x2+y 2 = 1 =) 1
z=1 y = sin t

8
< x = cos t
=) y = sin t ; t 2 [0; ]
:
z=1
8 0 9
< x = sin t = q
y 0 = cos t ; ds = ( sin t)2 + (cos t)2 + (0)2 dt = dt
: 0 ;
z =0
Z Z Z
f ds = x3yz ds = cos3 t sin t dt = 0
0
 Primjer
R 3. Izracunajmo krivuljni integral prve vrste
f ds ako je f (x; y) = xy po krivulji :

(a) ::: y = x + 1; x 2 [0; 1];

(b) ::: y = x2 + 1; x 2 [0; 1];

Uocimo da u oba primjera krivulja povezuje tocke

A = (0; 1) i B = (1; 0).
Y
(0,1)
y=-x2+1

y = -x+1
X
O (1,0)

Z Z 1 p
(a) f ds = x( x + 1) 1 + ( 1)2 dx =
0
Z
p 1 p
2
= 2 ( x2 + x)dx = 6 ;
0
Z Z 1 p
2
(b) f ds = x( x + 1) 1 + ( 2x)2 dx = =
0 p
25 5 11
= 120 .

Ovo pokazuje da je bitno po kojoj se krivulji integrira,

tj. da krivuljni integral prve vrste ne ovisi samo o
krajnjim tockama!)
Prije nego de niramo krivuljni integral druge vrste
podsjetimo se pojma orijentacije krivulje
(vidi De niciju 3.12).
Glatka krivulja doputa tocno dvije orijentacije:
jedna se dobiva "gibajuci se du od rubne tocke
A=! r (a) do rubne tocke B = !r (b) uz stalni porast
varijable t 2 [a; b]",

a druga "gibajuci se, obratno, od tocke B do tocke

A uz stalni pad varijable t 2 [a; b]".

U prvom slucaju ka emo da je:

krivulja orijentirana porastom parametra t,
a u drugomu da je:
krivulja orijentirana padom parametra t.
U prvom (drugom) slucaju ka emo da je A = ! r (a)
pocetak (kraj) i da je B = !
r (b) kraj (pocetak)
orijentirane krivulje .
 r(t1)

1 r(a)
2
r(b)

Ako je krivulja po dijelovima glatka, njezine sas-

tavne glatke krivulje 1; ; n doputaju po dvije
orijentacije.

Reci cemo da je orijentirana cim su 1; ; n

sukladno orijentirane, tj. kraj od i jest pocetak od
i+1 , i = 1; ; n 1.

Ako je zatvorena po dijelovima glatka krivulja

imamo negativnu i pozitivnu orijentaciju, tj.
orijentaciju sukladnu gibanju satne kazaljke i
orijentaciju suprotnu gibanju satne kazaljke.
y
Orijentiranu krivulju oznacavat cemo sa .

U posebnom slucaju zatvorene ravninske krivulje,

y x
ce oznacavati njezinu negativnu orijentaciju, a
pozitivnu.
Krivuljni integral druge vrste
Neka je zadan Jordanov luk svojom parametrizaci-
jom

! ! ! !
r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k ; t 2 [a; b] ;

te neka su njegove rubne tocke A = ! r (a) i

B = ! r (b) : Ako je orjentiran porastom para-
metra t, onda je on orijentiran od A prema B i piemo
y y
= AB: Neka je D R3 i

!
w = fwx; wy ; wz g : D ! R3;

vektorsko polje na D: Tada je dobro de nirana kom-

pozicija
!
r !
w
[a; b] ! D ! R3;
t7 !!
w (!
r (t)) = fwx(! r (t)); wy (!
r (t)); wz (!
r (t))g ;

koja je vektorska funkcija jedne varijable na seg-

mentu [a; b] R. Slijedi da je skalarni produkt
!
w (!
r) !
r 0 : [a; b] ! R;
 t7 !!
w (!
r (t)) !
r 0(t) =

= wx(!
r (t)) x0(t) + wy (!
r (t)) y 0(t) + wz (!
r (t)) z 0(t);

realna funkcija jedne varijable na segmentu [a; b].

De nicija 3.30. Neka je dana vektorska funkcija

!
w = fwx; wy ; wz g : D ! R3; D R3, a

!
r (t) = (x(t); y(t); z(t)); t 2 [a; b];
!
r (a) = A i !
r (b) = B

parametarska jednad ba orijentiranog Jordanovog

y y
luka = AB D. Ako je realna funkcija jedne
varijable

t 7! !
w (!
r (t)) !
r 0(t); t 2 [a; b]

integrabilna, onda pripadni odredeni integral

Z b
[!
w (!
r (t)) !
r 0(t)] dt
a

nazivamo integralom vektorskoga polja !

w po ori-
 y y
jentiranoj krivulji = AB (ili krivuljnim integralom
druge vrste) i oznacavamo sa
Z
!
w d !r:
y

Primjer
Z 4. Izracunajmo krivuljni integral druge vrste
!w d! r vektorske funkcije
y

(x; y; z) 7! !
w (x; y; z) = fy z; z x; x yg
y
po porastom parametra orijentiranoj krivulji ,

!
r (t) = (2 cos t; 2 sin t; 3t); t 2 [0; 2 ]:

Odgovarajucim uvrtenjima u de nicijsku formulu

dobivamo:
Z
!
w d!r =
y

Z 2
= [(2 sin t 3t) ( 2 sin t) + (3t 2 cos t) 2 cos t+
0

+(2 cos t 2 sin t) 3]dt =

Z 2
( 4+6t sin t+6t cos t+6 cos t 6 sin t)dt = = 20 :
0

Z
Napomena 6. Krivuljni integral druge vrste y!w d! r
!
se obicno interpretira kao rad neke sile F = !w
y
du puta ! s = od tocke A = ! r (a) do tocke
B=! r (b) .

Krivuljni integral druge vrste ovisi o odabranoj glatkoj

parametrizaciji samo do na predznak, tj. vrijedi
Z b Z d
[!
w (!
r (t)) !
r 0(t)] dt = [!
w (p( )) !
p 0( )] d ;
a c

pri cemu su ([a; b]; !

r (t)) i ([c; d]; !
p ( )) bilo koje dvije
y
glatke parametrizacije od . Ovi integrali su jednaki
cim ! r i! p induciraju (porastom parametara) istu
orijentaciju, a suprotnih predznaka cim induciraju
suprotnu orijentaciju na .
 y
Napomena 7. Ako je po dijelovima glatka kriv-
ulja, prirodno sastavljena od sukladno orijentiranih
y y
glatkih krivulja1; ; (kraj od i je pocetak i+1),
n
pripadni krivuljni integral druge vrste de niramo kao
zbroj, tj.
Z Z Z
! ! def.
y
w d r = y! w d! r + + y! w d! r:
1 n

Izravno iz De nicije 3.30 i svojstava Riemannova in-

tegrala slijedi ovaj teorem:

Teorem 3.31. Neka su ! w;!u : D ! R3 , D R3 ,

vektorske funkcije s integrabilnim koordinatnim
y y
funkcijama, ; 2 R i = AB D orijentirana po
dijelovima glatka krivulja. Tada je
Z Z
i) y ! w d! r = y
w d!
! r;
ZBA AB
Z Z
ii) y( !w+ ! u ) d!r = y! w d! r + y! u d! r.
Neka je vektorska funkcija !
w : D ! R3 , D R3 ,
zadana preslikavanjima P; Q; R : D ! R, tj. wx = P ,
wy = Q i wz = R. Pridru imo li funkciji !
w diferenci-
jalnu formu

P dx + Qdy + Rdz;

uocavamo da se, formalno, krivuljni integral druge

vrste podudara s integralom odgovarajuce diferenci-
jalne forme, tj.
Z Z
!
w d!r = y P dx + Qdy + Rdz;
y

gdje je d!
r = dx~i + dy~j + dz~k:
 Primjer 5. Izracunajmo krivuljni integral druge vrste
Z
y
(y + z)dx + (z + x)dy + (x + y)dz
y
ako je orijentirana krivulja - du ina od ishodita O
do tocke B = (1; 1; 1).
y !
Buduci da se = OB mo e zadati kao presjek
dviju ravnina: y = x, za svaki z , i z = x, za svaki y ,
x 2 [0; 1] (orijentacija porastom parametra t = x), to je
Z
y
P dx + Qdy + Rdz =
Z 1 Z 1
(x + x) 1dx + (x + x) 1dx + (x + x) 1dx = 6 xdx = 3:
0 0

Napomena
Z 8. Ako je u krivuljnom integralu druge
vrste y!
w d!r krivulja zatvorena, onda ga
oznacavamo
I
!
w d!r
y

i nazivamo cirkulacijom vektorskoga polja !

w po
y
zatvorenoj krivulji .
Primjer 6. Izracunajmo cirkulaciju ravninskoga
vektorskog polja
!
w (x; y) = fx; xyg
y
a) po sredinjoj kru nici polumjera c (orijentiranoj
po volji);
x
b) po rubu pozitivno orijentiranog trokuta s vrhovima
A = (2; 0), B = (1; 1) i O = (0; 0).
y y
c = 1
(1,1)
3 2
x 1 x
c O
O 1 (2,0)

(a) (b)

y
a) Ovdje je zadana parametrizacijom x = c cos t,
y = c sin t, t 2 [0; 2 ], pa je
I I
!
w d !r = y xdx + xydy =
y

Z 2
= [c cos t ( c sin t) + c cos t c sin t c cos t] dt =
0 Z 2
c2 (cos t c cos2 t)( sin t)dt = = 0;
0
 x
b) Ovdje je orijentirani po dijelovima Jordanov
y ! x !
luk sukladno sastavljen od 1 = OA, 2 = AB i
x !
3 = BO s parametrizacijama (redom):

y = 0, x 2 [0; 2], orijentiran porastom parametra x;

y = x + 2, x 2 [1; 2], orijentiran padom

parametra x;

y = x, x 2 [0; 1], orijentiran padom parametra x.

Tako dobivamo
I Z Z Z
!
w d!r = !
w d!r + !
w d!r + !
w d!r
y y y y
1 2 3

Z 2 Z 1
= (x + x 0 0)dx + (x + x(2 x)( 1))dx+
0 2
Z 0
(x + x x 1)dx = = 31 :
1

Dakako da je moguca i drukcija parametrizacija, npr.

 !
r (t) = (x (t) ; y (t)) : [0; 1] ! R2
(
6t, t 2 [0; 31 ]
x (t) = ;
1
3t + 3, t 2 [ 3 ; 1]
8 1
>
> 0, t 2 [0; 3]
<
y (t) = 6t 2, t 2 [ 13 ; 23 ] ;
>
>
:
6t + 6, t 2 [ 23 ; 1]
orijentirana porastom parametra t.
Veza medu integralima prve i druge vrste
Znamo da derivaciju vektorske funkcije !
r 0 (t)
mo emo zapisati u sljedecem obliku:

!0 ! 0 !
r (t) = k r (t)k T ;
!
gdje je T jedinicni tangencijalni vektor krivulje
zadane parametrizacijom ! r (t) : Odatle slijedi da je
! !
d!
r (t) = T k!
r 0 (t)k dt = T ds:

Prema tome, vrijedi jednakost izmedu krivuljnog in-

tegrala druge vrste (lijevo) i krivuljnog integrala prve
vrste (desno)
Z Z
! ! ! !
y
F d r = F T ds:
Greenova formula
Ovdje navodimo osnovnu formulu integralnog racuna
za funkcije dviju varijabla, koja je prirodno poopcenje
Newton-Leibnizove formule. Radi se o tome da se
(dvostruki) integral na prikladnom podrucju D R2
svede na (krivuljni) integral po rubu od D.

Teorem 3.32. (Greenov teorem)

Neka su P; Q : X ! R diferencijabilne funkcije na
x
otvorenom skupu X R te neka je
2
X pozi-
tivno orijentirani zatvoreni po dijelovima Jordanov luk.
Tada vrijedi tzv. Greenova formula
ZZ
@Q(x; y) @P (x; y)
dxdy
D @x @y

I
= x
P (x; y)dx + Q(x; y)dy;

pri cemu je D X podrucje omedeno krivuljom , tj.

@D = (@D je oznaka za rub skupa D).
Posebno, ako je
@Q(x; y) @P (x; y)
=1
@x @y
(to je ispunjeno npr. za Q(x; y) = 12 x; P (x; y) = 12 y )
onda nam Greenova formula omogucava izracuna-
vanje povrine ravninskog lika D R pomocu
x
krivuljnog integrala po rubnoj krivulji @D tog podrucja:
ZZ I
1
P (D) = dxdy = xdy ydx:
2
D x
@D

Napomena 9. Gledamo li na funkcije P i Q kao na

koordinatne funkcije nekog ravninskog vektorskog
polja

!
w : D ! R2 ; !
w (x; y) = fP (x; y); Q(x; y)g ;

Greenovu formulu mo emo zapisati i ovako:

ZZ I
!
rot !
w k dxdy = x ! w d! r:
D @D
 Primjer 7. Izracunajmo cirkulaciju
I
2 2 2
x
2(x + y )dx + (x + y) dy
x x
po pozitivno orijentiranom rubu @4 trokuta
4ABC , A = (1; 1), B = (2; 2), C = (1; 3).
Y C
3
2
2 B
3
A 1
1

X
O 1 2

Primijenit cemo Greenovu formulu na

P (x; y) = 2(x2 + y 2) i Q(x; y) = (x + y)2:

I
2 2 2
x
2(x + y )dx + (x + y) dy =

ZZ
@Q(x; y) @P (x; y)
= )dxdy
@x @y
ZZ Z 2 Z x+4
4
= (2x 2y)dxdy = 2 (x y)dy dx = = :
1 x 3
DOMACI RAD:
Za provjeru izracunaj tra enu cirkulaciju izravno, tj.
integrirajuci po
y !
1 = AB (y = x, x 2 [1; 2]; parametar raste),

x !
2 = BC (y = x + 4, x 2 [1; 2]; parametar pada) i

x !
3 = CA (x = 1, y 2 [1; 3]; parametar pada).

Primijetimo da smo u ovomu primjeru Greenovu

formulu iskoristili u "obratnom smjeru", tj. da smo
krivuljni integral preveli u dvostruki integral.
Takva i jest njezina cesta primjena u praksi. "Pravi
smjer" trebamo uglavnom u teorijskim razmatranjima.
Krivuljni integral u potencijalnom polju
Raznovrsni primjeri krivuljnog integrala druge vrste
pokazuju da on ponekad ne ovisi o orijentiranoj
krivulji po kojoj se integrira, nego samo o njezinoj
pocetnoj i krajnjoj tocki. Sada cemo vidjeti kakva su
to vektorska polja ciji krivuljni integrali ovise samo o
pocetku i kraju integracijske krivulje.

De nicija 3.33. Neka je

!
w : D ! R3 ; D R3 ;

neprekidno vektorsko polje. Reci cemo da krivuljni

integral vektorskoga polja !
w ne ovisi o integraci-
jskom putu, ako za svake dvije tocke A; B 2 D i
y y
svake dvije po dijelovima glatke krivulje 1; 2 D
to povezuju A i B , orijentirane od A prema B , vrijedi
Z Z
!w d !r = !
w d!r:
y y
1 2

Upravo de nirano svojstvo karakterizira sljedeci

teorem:
Teorem 3.34. Neka je ! w : D ! R3 neprekidno
vektorsko polje na otvorenom i povezanom podrucju
D R3. Tada pripadni krivuljni integral ne ovisi o
integracijskom putu ako i samo ako je ! w potencijalno
polje, tj. ako postoji skalarno polje f : D ! R klase
C 1 na D takvo da je
!
w = grad f:

Tada je integral vektorskog polja !

w po krivulji
y ! ! !
::: !
r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k ; t 2 [a; b] ;

sastavljenoj iz Jordanovih lukova s pocetnom

tockom A = (x0; y0; z0) = ! r (a) i krajnjom tockom
B = (x1; y1; z1) = !
r (b) jednak
Z Z
!
w d!r = grad f d!r
y y

Z
@f @f @f
= y
dx + dy + dz
@x @y @z
Z b
@f (!
r (t)) 0 @f (!r (t)) 0 @f (!r (t)) 0
= x (t)+ y (t)+ z (t) dt
a @x @y @z
 Z b !
r (b)=B
= d(f !
r )(t) = f (!
r (a)) f (!
r (b)) !
a r (a)=A

= f (A) f (B) = f (x0; y 0; z 0) f (x1; y 1; z 1):

Opcenito, otvoren skup D Rn je povezan ako se

svake dvije tocke A; B 2 D unutar D mogu spojiti
poligonalnom crtom (crtom sastavljenom od du ina),
tj. ako postoji konacno mnogo tocaka P1; P2; :::; Pn
tako da su spojnice (segmenti):
[A; P1] ; [P1; P2] ; ::: ; [Pn 1; Pn] ; [Pn; B]
sadr ani u D: Otvoren i povezan skup naziva se
podrucje.

Napomena 10. Primijenimo li Teorem 3.34 na bilo koji

po dijelovima glatki zatvoreni Jordanov luk X,
dobivamo da pripadna cirkulacija potencijalnog vek-
torskog polja !
w iscezava,
I
!
w d!r = 0:
y

Slijedi da iscezavanje cirkulacije, takoder, karakteri-

zira potencijalnost vektorskog polja !w na podrucju D:
Za zadano vektorsko polje nije jednostavno provjeriti
da li je ono potencijalno u podrucju D ili nije. Morali
bismo pokazati da je krivuljni integral polja !
w po bilo
kojem zatvorenom po dijelovima Jordanovom luku
jednak nuli.
No za jednu klasu vektorskih polja jednostavno je
provjeriti je li ono potencijalno ili nije. O tome nam
govori sljedeci korolar:

Korolar 3.35. Neka je ! w : D ! R3 polje klase C 2 na

konveksnom podrucju D (ima neprekidne sve druge
parcijalne derivacije na podrucju D). Takvo polje je
potencijalno ako i samo ako je
! !
rot w = 0 ;
tj vrijedi I
!
rot !
w = 0 () y
!
w d!r =0
y
za svaki zatvoreni po dijelovima Jordanov luk D.
Ako je !
w potencijalno polje na D onda je
!w = grad f
za neko skalarno polje f : D ! R: (f zovemo poten-
cijal od !
w ). Odatle slijedi

! Tm. 3.22 (5) !

rot w = rot (grad f ) = 0:
Kako odrediti potencijal f zadanog potencijalnog
(bezvrtlo nog) polja ! w?
Iz jednakosti vektorskih polja !
w = grad f
slijedi jednakost skalarnih polja (komponenti):

@f @f @f
wx = ; wy = ; wz = :
@x @y @z
Neka su A = (x0; y0; z0) ; B = (x; y; z) 2 tocke
iz podrucja u kojem je vektorsko polje ! w potenci-
y
jalno. Neka se krivulja AB koja spaja te tocke sastoji
! ! !
od usmjerenih du ina AT1; T1T2; T2B koje su bridovi
kvadra ciji su A i B nasuprotni vrhovi. Dakle, neka je

T1 = (x; y0; z0) ; T2 = (x; y; z0) :

Prema Teoremu 3.34, uzimajuci da je

f (A) = f (x0; y0; z0) = 0
(to uvijek mo emo) dobivamo da je
Z
f (B) = f (x; y; z) = !
w d!
r
y
AB
Z Z Z
= !
w d!r !
w d!r !
w d!r:
! ! !
AT1 T1 T2 T2 B
Buduci da je

! ! ! ! !
AT1 ::: r 1 (t) = t i + y0 j + z0 k ; t 2 [x0; x] ;
! ! ! !
T1T2 ::: !
r 2 (s) = x i + s j + z0 k ; s 2 [y0; y] ;
! ! ! ! !
T2B ::: r 3 (u) = x i + y j + u k ; u 2 [z0; z] ;

dobivamo
Z x
f (x; y; z) = wx(t; y0; z0)dt
x0

Z y Z z
wy (x; s; z0)ds wz (x; y; u)du:
y0 z0
 Z
Primjer 8. Izracunajmo !
w d!r ako je
y

!
w (x; y; z) = 3x2yz + y + 5; x3z + x z; x3y y 7 i

y
a) bilo koji luk od A O = (0; 0; 0) do B = (1; 1; 1);
y
b) bilo koja orijentirana po dijelovima glatka jednos-
tavno zatvorena krivulja.

a) Ocito je da je vektorsko polje !

w neprekidno dife-
rencijabilno na prostoru R3. Buduci da je

@wz @wy
= (= x3 1);
@y @z
@wx @wz
= (= 3x2y);
@z @x
@wy @wx
= (= 3x2z + 1);
@x @y
!
to je rot !
w = 0 pa je ! w betvrtlo no polje, dakle i
potencijalno. Slijedi,
Z Z Z
!
w d!
r = grad f d!
r = df = f (0; 0; 0) f (1; 1; 1);
y y y
OB OB OB
 gdje je potencijal f od ! w odreden relacijom
(uzmimo (x0; y0; z0) = (0; 0; 0))
Z x
f (x; y; z) = (3t2y0z0 + y0 + 5)dt
x0

Z y Z z
(x3z0 + x z0)ds (x3y y 7)du =
y0 z0
Z x Z y Z z
5dt xds (x3y y 7)du =
0 0 0

= x3yz xy 5x + yz + 7z:

Prema tome,
Z
!
w d !
r = f (0; 0; 0) f (1; 1; 1) = 0 1= 1:
y

b) Ovdje se radi o cirkulaciji bezvrtlo noga polja pa je

prema Korolaru 3.35.
I
!
w d !r = 0:
y
3.5. Ploni integral

Zadavanje ploha
Plohu najcece zadajemo na sljedece nacine:
1. eksplicitnom jednad bom z = f (x; y);
2. implicitnom jednad bom F (x; y; z) = 0;
3. parametarskim jednad bama

x = x (u; v) ; y = y (u; v) ; z = z (u; v) ;

ili
! ! ! !
r (u; v) = x (u; v) i + y (u; v) j + z (u; v) k :

* * *
Neka je R2 podrucje (otvoren i povezan skup) u
XOY ravnini i
f : !R
funkcija klase C 1 na (f ima neprekidne parcijalne
derivacije na ): Skup

S = f(x; y; z) 2 R3 j z = f (x; y); (x; y) 2 g

je glatka ploha u prostoru R3: z = f (x; y) je

eksplicitna jednad ba plohe S:
 Uz eksplicitnu jednad bu plohe povezujemo i funkciju
F (x; y; z) de niranu sa

F (x; y; z) = f (x; y) z;

cija je 0 nivo-ploha upravo zadana ploha S

F (x; y; z) = f (x; y) z=0

Vektor normale na tu plohu je vektor

@f ! @f ! !
grad F = i + j k;
@x @y
pa su jednad be tangencijalne ravnine i pravca nor-
male u tocki T0 = (x0; y0; z0) (z0 = f (x0; y0)) redom

@f
t ::: @x (x0 ; y0 ) (x x0) + @f
@y (x0 ; y0 ) (y y0 ) (z z0) = 0;

8
> @f
>
> x = x0 + t @x (x0 ; y0 );
>
< @f
pn ::: y = y0 + t @y (x0 ; y0 ); t 2 R;
>
>
>
>
: z = z0 t:
Primjer 1. Primjeri eksplicitno zadanih ploha:
1. z = x2 + y 2 rotacijski paraboloid,
p
2. z = x2 + y 2 gornji dio sto aste plohe,
p
3. z = 1 x2 y 2 gornja polusfera.

Odredimo jednad bu tangencijalne ravnine i normale

na rotacijski paraboloid u tocki T0 = (1; 1; 2) :

F (x; y; z) = x2 + y 2 z=0
! ! !
grad F (1; 1; 2) = 2x i + 2y j 1 k
(1;1;2)

! ! ! !
= 2 i +2j k = n
!
n 2! 2! 1!
!
n0 = ! = i + j k:
knk 3 3 3
Pa je
t ::: 2 (x 1) + 2 (y 1) (z 2) = 0
x 1 y 1 z 2
pn ::: = = = t; t2R
2 2 1
ili
pn ::: x = 1 + 2t; y = 1 + 2t; z=2 t; t2R
 Opcenito, neka je F : U ! R funkcija klase C 1
na otvorenom skupu U R3 sa svojstvom
!
grad F (x; y; z) 6= 0 u svakoj tocki (x; y; z) 2 U .
Tada je skup

S = f(x; y; z) 2 U j F (x; y; z) = 0g R3

glatka ploha: Pritom je, u svakoj tocki, gradijent

@F ! @F ! @F !
grad F (x; y; z) = @x i + @y j + @z k (x;y;z)

okomit na tangencijalnu ravninu, to odmah daje jed-

nad bu pripadne tangencijalne ravnine, npr. u tocki
T0 = (x0; y0; z0) 2 U :

@F
t ::: @x (T0 ) (x x0)+ @F
@y (T0 ) (y y0)+ @F
@z (T0 ) (z z0) = 0

i jednad bu pravca normale u T0 :

x x0 y y0 z z0
pn ::: @F
= @F
= @F
= t; t2R
@x (T0 ) @y (T0 ) @z (T0 )

Ka emo da je jednad bom F (x; y; z) = 0 implicitno

zadana (glatka) ploha S:
Primjer 2. Neka je

F : R3 ! R; F (x; y; z) = x2 + y 2 + z 2 1:

Tada je skup

S = f(x; y; z) 2 R3 j x2 + y 2 + z 2 = 1g R3

glatka ploha jer je za svaku tocku (x; y; z) 2 S

!
grad F (x; y; z) = f2x; 2y; 2zg =
6 0;

pri cemu je grad F neprekidno vektorsko polje.

Napomena: Ovdje je S sfera, tj. ploha koja je unija

dvije plohe S1 i S1 cije su eksplicitne jednad be
p
S1:::::z = 1 x2 y 2 gornja polusfera,
p
S2:::::z = 1 x2 y 2 donja polusfera.
Kao to krivulja u prostoru "nastaje" iz segmenta
savijanjem ali bez kidanja i slika je vektorske funkcije
!r : [a; b] ! E3 skalarnog argumenta,

! ! ! !
r (t) = x (t) i + y (t) j + z (t) k ; t 2 [a; b] ;

tako je i ploha - dvodimenzionalan skup koji "nastaje"

iz ravninskog podrucja R2 izvijanjem, savijanjem,
itd., ali bez kidanja. Dakle, razmatramo funkciju

!
r : ! E3; R2 ;
! ! ! !
(u; v) 7! r (u; v) = x (u; v) i +y (u; v) j +z (u; v) k ;

koja je klase C 1 na : Pritom je skup

S = f!
r (u; v) 2 E3 j (u; v) 2 g E3

parametarski zadana (glatka) ploha u E3; cije su

parametarske jednad be:

x = x (u; v) ; y = y (u; v) ; z = z (u; v) ;

a uredeni par ( ; !
r ) nazivamo parametrizacija
plohe S:
Primjer 3. Navedimo jednad be nekih parametarski
zadanih ploha:
! ! ! !
1. r ('; ) = R sin cos ' i + R sin sin ' j + R cos k ;
' 2 [0; 2 ] ; 2 [0; ] ;
(sfera polumjera R; sferne koordinate);

! ! ! !
2. r ('; z) = R cos ' i + R sin ' j + z k ; ' 2 [0; 2 ] ;
z 2 R;
(rotacioni valjak, x2 + y 2 = R2; (z 2 R) );

! ! !
3. !
r (x; y) = x i +y j +f (x; y) k ; (x; y) 2 D R2
(parametarska jednad ba grafa funkcije f : D ! R);

!
4. r (u; v) = a + u b + v !
! ! c; u; v 2 R;
! !
b ; c 2 E3 nekomplanarni vektori,
(ravnina kroz tocku s radijvektorom ! a ; razapeta
! !
vektorima b i c ).

Eliminacijom parametara iz parametarskih jednad bi

ploha dobivamo implicitne jednad be tih ploha.
Neka je ploha S zadana vektorskom jednadbom

! ! ! !
r (u; v) = x (u; v) i +y (u; v) j +z (u; v) k ; (u; v) 2 ;

pri cemu je funkcija !r : ! E3 klase C 1 na

(skalarne funkcije x (u; v) ; y (u; v) i z (u; v) imaju
neprekidne prve parcijalne derivacije na ):
Fiksiramo li varijablu (parametar) v = v0; a zatim
u = u0 dobivamo redom sljedece krivulje na plohi S :

r1 (u) = !
! r (u; v0) u krivulja,

r2 (v) = !
! r (u0; v) v krivulja,

koje prolaze tockom T0 = ! r (u0; v0) : Tangencijalni

vektori na te krivulje redom su

! 0 ! 0 @!
r (u; v0) @x ! @y ! @z !
r1 = r u = = i + j + k ;
@u @u @u @u (u;v0 )

! 0 ! 0 @!
r (u0; v) @x ! @y ! @z !
r2 = r v = = i + j + k :
@v @v @v @v (u0 ;v)

Za plohu S pretpostavljamo da je u svim tockama

(u; v) 2 vektorski produkt
 ! ! !
i j k
@x @y @z
! !
N (u; v) = !
r 0u !
r 0v = @u @u @u 6= 0
@x @y @z
@v @v @v (u;v)
!
i vektor N (u0; v0) je vektor normale plohe S u tocki
T0 = !r (u0; v0) :
Dakle, jednad ba tangencijalne ravnine na plohu S u
tocki T0 = !
r (u0; v0) glasi

x x0 y y0 z z0
@x @y @z
@u @u @u =0
@x @y @z
@v @v @v
pri cemu derivacije u determinanti racunamo u tocki
(u0; v0) :

Dakle, za plohu S zadanu eksplicitnom jednad bom

z = f (x; y)
prema Primjeru 3.(3) vektor normale glasi
! ! ! !
N (x; y) = !
r 0x !
r 0y = fx0 i fy0 j + k;
pa je jedinicni vektor normale plohe S :

0! 0! !
! fx i fy j + k
N 0 (x; y) = q :
2
1 + (fx0 )2 + fy0

Kako glase vektori normale i jednad be tangenci-

jalnih ravnina za preostale plohe iz Primjera 3?
De nirat cemo povrinu glatke plohe, koja je graf
neke diferencijabilne funkcije:

De nicija 3.36. Neka je g : X ! R, X R2 ,

diferencijabilna funkcija, a D X zatvoreno po-
drucje omedeno po dijelovima glatkom zatvorenom
krivuljom. Neka je S ploha zadana jednad bom
z = g(x; y), (x; y) 2 D. Tada njezinu povrinu de ni-
ramo kao broj
ZZ q ZZ
2
P (S) = 1 + [gx0 (x; y)]2 + gy0 (x; y) dxdy = dS:
D S

U prethodnoj de niciji izraz dS je element povrine.

Dakle, povrina je jednaka "beskonacnom zbroju"
(integral) beskonacno malih elemenata povrine.

Kako se izvede formula za element povrine dS -

pogledajte:
Dodak predavanjima: M2_p19_povrsina-plohe.pdf
ili
[ http://lavica.fesb.hr/mat3/ ] ! PDF, predavanja, str.
46, komentar iza De nicije 3.2.
U nekim razmatranjima i primjenama javljat ce se
plohe poput ovih:

S3
S3
S2
S2 S1
S4

S1

Uocavamo da se radi o plohi S sastavljenoj od

konacno glatkih ploha S1,..., Sn tako da u tockama
spojnih krivulja ne postoje tangencijalne ravnine (ni
normale).

Za takvu plohu ka emo da je po dijelovima glatka,

a njena povrina se de nira kao zbroj:

P (S) = P (S1) + + P (Sn):

Ploni integral prve vrste
De nicija 3.37. Neka je f : X ! R, X R3 ,
neprekidna funkcija (skalarno polje), a S X
glatka ploha zadana jednad bom z = g(x; y),
(x; y) 2 D R2, na zatvorenom podrucju D
omedenom po dijelovima glatkom zatvorenom
krivuljom. Tada dvostruki integral
s
ZZ 2 2
@g(x; y) @g(x; y)
f (x; y; g(x; y)) 1 + + dxdy
D @x @y
nazivamo plonim integralom prve vrste skalarnoga
polja f po plohi S i oznacavamo ga s
ZZ
f dS:
S

(Primijetimo da je oznaka u skladu s prethodnim

razmatranjem.)
Primjer
ZZ 4. Izracunajmo ploni integral prve vrste
f dS , ako je
S

f (x; y; z) = x + y + z;

a S dio jedinicne sredinje sfere u I. oktantu .

1
1
X Y

Buduci da je
p
S:::z = g(x; y) = 1 x2 y 2; x; y 0;
p
0 y 1 x2
(x; y) 2 D::: ,
0 x 1
to je
@g(x; y) x
=p ;
@x 1 x2 y2
@g(x; y) y
=p ,
@y 1 x2 y2
pa je
2 2
@g(x; y) @g(x; y) 1
1+ + = :
@x @y 1 x2 y2
Prema tome,
ZZ ZZ p 1
f dS = x+y+ 1 x2 y2 p dxdy
S D 1 x2 y2

polarne koordinate
= ::: =

ZZ q
2 1
cos ' + sin '+ 1 p d d' =
2
D ;' 1
3
= = :
4
 Napomena 1.
(i) Aproksimiramo li plohu S tvarnim objektom kojemu
je debljina zanemariva prema du ini i irini
(tkanina, tanka ko a, tanki lim ili sl.) gustoce
f (x; y; z), onda pripadni ploni integral prve vrste
mjeri masu toga objekta.
(ii) Ako je ploha S po dijelovima glatka i sastavljena
od konacno mnogo glatkih ploha S1; ; Sn onda
se njezin ploni integral prve vrste de nira kao
pripadni zbroj, tj.
ZZ ZZ ZZ
f dS = f dS1 + + f dSn:
S S1 Sn

Na kraju navedimo ociglednu linearnost plonog inte-

grala prve vrste:
Teorem 3.38. Neka su f; g : X ! R, X R3 ,
neprekidne funkcije, S X po dijelovima glatka
ploha i ; 2 R. Tada je
ZZ ZZ ZZ
( f + g) dS = f dS + gdS:
S S S
Ploni integral druge vrste
Kao to smo uveli dvije vrste poopcenja (jedno za
skalarno, a drugo za vektorsko polje) odredenog
integrala na integral po krivulji, tako uvodimo i dvije
vrste poopcenja dvostrukog integrala na integral po
plohi:
Integral skalarnog polja po plohi smo de nirali kao
ploni integral prve vrste;
Sada cemo de nirati integral vektorskog polja po
plohi.

Slicno slucaju krivuljnog integrala vektorskog polja

(po orijentiranoj krivulji), ovdje treba de nirati pojam
orijentirane plohe. Strogo de niranje toga pojma je
komplicirano, pa cemo kratko i jednostavno, samo
pojasniti o cemu se radi.
Orijentiranu plohu cemo de nirati pomocu njezinih
orijentiranih tangencijalnih ravnina, a orijentiranu
ravninu pomocu njezinih normalnih vektora.
U tu svrhu najprije uocimo da ravnina ima dvije
strane od kojih je jedna odredena skupom svih
(jedinicnih) normalnih vektora !
n 0, a druga skupom
svih ! n 0.
 1.slika
Odabirom jedne od tih strana, tj. ili svih !
n 0 ili svih
!
n 0, odabrana je jedna od dviju (neprekidnih) ori-
jentacija promatrane ravnine.
Ka emo da je glatka ploha S orijentirana ako joj je
orijentirana svaka tangencijalna ravnina i pritom je to
"orijentiranje neprekidno", tj. u bliskim tockama su
bliski i pripadni normalni vektori.

Drugim rijecima, ploha S je (neprekidno) orijenti-

rana ako ima dvije strane i jedna od njih je odabrana.
Svaku (neprekidnu) orijentaciju tvore svi jedinicni nor-
malni vektori to "izlaze" iz odabrane strane.

Tako su primjeri dvostranih, tj. orijentabilnih ploha

glatke plohe zadane jednad bom z = g (x; y) ;
(x; y) 2 D R2: Jednu orijentaciju cine jedinicni nor-
malni vektori
 0 ! 0 ! !
! gx (x; y) i gy (x; y) j + k
n 0(x; y) = q ;
2
1+ [gx0 (x; y)]2 + gy0 (x; y)
koji zatvaraju sa pozitivnim dijelom osi z iljasti kut
y
(oznaka S ), a drugu orijentaciju cine normalni vektori
!
n 0(x; y), koji zatvaraju sa pozitivnim dijelom osi z
x
tupi kut (oznaka S ).
 2.slika
Primjer neorijentabilne plohe je Mbiusova vrpca.
Promatrajmo pravokutnik ABCD pa mu zalijepimo
stranicu AD sa stranicom BC i to tako da smo BC
"preokrenuli" i identi cirali C s A i B s D. Dobit cemo
plohu, tzv. Mbiusovu vrpcu.
Poka imo da Mbiusova vrpca nije orijentabilna ploha!
Odaberimo bilo koju njezinu tocku T0 i u njoj nor-
malni vektor !n 0 pa krenimo kroz njezine normalne
vektore u kontinuirani obilazak po naznacenoj
(crtkanoj) jednostavno zatvorenoj krivulji.

Vrativi se u polaznu tocku T0 pojavit ce se normalni

vektor ! n 0. Primijetimo da pritom nismo naputali
odabranu stranu te plohe (tj. nismo prelazili preko
ruba), a na kraju-pocetku smo se nali na drugoj
strani. To, zapravo, znaci da Mbiusova vrpca ima
samo jednu stranu.
 (a ) (b )

3.slika
Ako ploha S nije glatka ali je po dijelovima glatka,
zahtijevamo (neprekidnu) orijentiranost svakoga
glatkog dijela i njihovu medusobnu suglasnost, tj.
pripadnost svih normalnih vektora tocno jednoj
strani te plohe. (Nepostojanje normalnih vektora u
tockama "spojnih krivulja" zanemarujemo!)

Poseban slucaj jesu jednostavno zatvorene plohe

(sfera, rub geometrijskog tijela). Buduci da one,
ocito, imaju dvije strane, vanjsku i unutranju,
tako ih i orijentiramo, tj. ili skupom svih vanjskih
x
jedinicnih normalnih vektora (oznaka S ) ili skupom
y
svih onih unutranjih (oznaka S ).
De nicija 3.38. Neka je
!
w = fwx; wy ; wz g : X ! R3; X R3 ;
neprekidna funkcija (vektorsko polje), a z = g(x; y),
(x; y) 2 D R2, jednad ba orijentirane glatke plohe
S X , pri cemu je D zatvoreno podrucje ciji je rub
po dijelovima glatka zatvorena krivulja.
Tada dvostruki integral
ZZ
@g @g
wx wy + wz dxdy
D @x @y (x;y;g(x;y))

nazivamo plonim integralom druge vrste vek-

y
!
torskoga polja w po orijentiranoj plohi S i oz-
nacavamo s
ZZ ZZ
! ! !
y
w d S ili w !
n 0dS:
S S

Primijetimo da su oznake posve u skladu s de nici-

jom jer je
q
2
dS = 1+ [gx0 (x; y)]2 + gy0 (x; y) dxdy
i ! ! !
0 0
! gx(x; y) i gy (x; y) j + k
n 0(x; y) = q :
2 2
1+ [gx0 (x; y)] + gy0 (x; y)

Spomenimo da se ploni integral druge vrste

ZZ
!
I = y! w dS
S
u hidrodinamici naziva tok (ili uks) vektorskoga polja
!
w kroz plohu S .
Naime, ako bi ! w oznacavalo polje brzina tekucine,
onda integral I mo emo protumaciti kao ukupnu
kolicinu tekucine koja protjece kroz plohu S u jedinici
vremena.
y
U slucaju orijentirane po dijelovima glatke plohe S ,
sukladno sastavljene od orijentiranih glatkih ploha
y y
S1 ; ; Sn ,
odgovarajuci ploni integral druge vrste
de niramo kao pripadni zbroj, tj.
ZZ ZZ ZZ
! ! def. ! ! ! !
y
w dS = y
w d S1 + + y
w dSn:
S S1 Sn

Za ploni integral druge vrste vrijedi ovaj teorem:

Teorem 3.39. Neka su ! w;!u : X ! R3 , X R3 ,
neprekidne vektorske funkcije, S X orijentabilna
po dijelovima glatka ploha i ; 2 R. Tada je:
ZZ ZZ
! ! ! !
1) x
w dS = y
w dS ;
S S
ZZ ZZ ZZ
! ! ! ! ! ! !
2) y
( w + u ) d S = y
w d S+ y
u d S.
S S S

Napomena 2. Pridodajemo jo jedan zapis plonog

integrala druge vrste. Zadamo li formalno jedinicne
normalne vektore na S pomocu njihovih kosinusa
smjera,

! ! ! !
n 0 = i cos + j cos + k cos ;

pripadni ploni integral druge vrste ima zapis

ZZ ZZ
! !
y
w dS = (wx cos + wy cos + wz cos )dS =
S S
ZZ
= wxdydz + wy dzdx + wz dxdy:
S

U svezi s tim, podsjetimo na jo jedno de niranje

plonog integrala druge vrste.
Neka su dane neprekidne skalarne funkcije

P; Q; R : X ! R; X R3 ;

i dvostrana ploha S X , te neka

! ! ! !
n 0 = cos i + cos j + cos k

oznacava jedinicni normalni vektor na odabranu

stranu S + plohe S u bilo kojoj tocki. Tada se pripadni
ploni integral druge vrste "de nira" kako slijedi:
ZZ
P dydz + Qdzdx + Rdxdy =
S+
ZZ
= (P cos + Q cos + R cos )dS:
S

(Uocimo da na desnoj strani stoji ploni integral prve

vrste!)

Napomena3. Ako je orijentabilna glatka ploha S

zadana jednad bom z = g(x; y); (x; y) 2 D R;
onda orijentaciju odreduje jedan od jedinicnih nor-
malnih vektora
 0 ! 0 ! !
! gx(x; y) i gy (x; y) j + k
n 0(x; y) = q
2
1+ [gx0 (x; y)]2 + gy0 (x; y)
! ! !
= cos i + cos j + cos k : ( )
Odatle je
1
cos = q ;
2
1+ [gx0 (x; y)]2 + gy0 (x; y)
pa je

dxdy
dS = ;
jcos j
te vrijedi
ZZ
P dydz + Qdzdx + Rdxdy =
S
ZZ
= (P cos + Q cos + R cos ) dS
S
ZZ
dxdy
= (P cos + Q cos + R cos )
D jcos j
ZZ
cos cos cos
= P +Q +R dxdy:
D jcos j jcos j jcos j
Iz posljednjeg izraza uz primjenu ( ) dobivamo:
ZZ
P dydz + Qdzdx + Rdxdy =
S
ZZ
= P ( gx0 ) + Q gy0 + R dxdy;
D

pri cemu uzimamo: " + " ako je odabrana orijentacija

normalnim vektorima ! n koji zatvaraju iljaste
! 0
kuteve sa vektorom k (tj. ako smo odabrali onu
stranu plohe koja se "vidi" sa vrha osi z; tj stranu S +),
a uzimamo " " ako je odabrana orijentacija
normalnim vektorima !
n 0 koji zatvaraju tupe
!
kuteve sa vektorom k (tj. ako smo odabrali suprotnu
stranu plohe; tj stranu S ).
Primjer 5. Izracunajmo ploni integral druge vrste
ZZ
x2dydz + y 2dzdx + z 2dxdy;
S+
pri cemu je S "vanjska" strana "desne" polusfere S;
+

zadane jednad bom x2 + y 2 + z 2 = a2.

Z +
S1 = S1

(n 0)1

O
a a
X Y

+
-(n 0)2 S2= S2

4. slika

Rastavimo "desnu" polusferu S na dvije plohe;

S = S1 [ S2, gdje je
p
S1;2 ::: z1;2 = g1;2 = a2 x 2 y 2 ;

a x
p a
(x; y) 2 D ::: :
0 y a2 x2
y x
Buduci da je S vanjska strana, to je S =
+ +
S1 [ S2 ,
pa po Teoremu 3.39 slijedi
 ZZ ZZ ZZ
! ! ! ! ! !
w dS = y
w d S1+ x
w d S2
S+ S1 S2
ZZ ZZ
! ! ! !
= y
w d S1 y
w d S 2:
S1 S2

Tra ene parcijalne derivacije jesu

@g1;2(x; y) x
=p ;
@x a2 x2 y2
@g1;2(x; y) y
=p :
@y a2 x 2 y 2

Time smo pripremili sve za za izracunavanje. Dakle,

ZZ
x2dydz + y 2dzdx + z 2dxdy =
S+

ZZ
= (x2 cos 1 + y 2 cos 1 + z 2 cos 1 )dS1
S1
ZZ
(x2 cos 2 + y 2 cos 2 + z 2
cos 2 )dS2
S2
 ZZ
2 @g1 2 @g1
= x +y + z 2 dxdy
D @x @y
ZZ
@g2 @g2
x2 + y2 + z 2 dxdy
D @x @y

ZZ !
2 2x 2 2y
= x p +y p dxdy =
D a2 x2 y 2 a2 x2 y2
ZZ !
3
polarne koordinate 2 3 cos3 ' 2 3 sin '
= p +p d d'
D a 2 2 a2 2
'

Z Z !
a 4
3 3 d a4
=2 cos ' + sin ' p d' = = :
0 0 a2 2 2

DOMACI RAD:
Izracunajte ovaj ploni integral druge vrste ne
rastavljajuci plohu S !

(Uputa: Odabere li se y -os povlatenom, S doputa

eksplicitnu jednad bu y = h(z; x).)
Ostrogradski - Gaussova formula
Ovdje cemo povezati trostruki integral po podrucju
V R3 s plonim integralom druge vrste po nje-
x
govom orijentiranom rubu @V .

Teorem 3.40. (Teorem o divergenciji) Neka je

!
w : X ! R3 ; X R3 ;

vektorsko polje klase C 1 na X , a V X zatvoreno

podrucje omedeno po dijelovima glatkom zatvorenom
x x
plohom S @V orijentiranom vanjskim normalama.
Tada vrijedi Ostrogradski-Gaussova formula
ZZZ ZZ ZZ
!
div !
w dV = x
!
w d S ( = !w !
n 0 dS ):
V @V @V

Napomena 4. Cesto se Ostrogradski-Gaussova for-

mula zapisuje pomocu skalarnih funkcija. Neka su

P; Q; R : X ! R

funkcije klase C 1 na okolini X zatvorenog podrucja

V R3, ciji je rub @V po dijelovima glatka zatvorena
ploha. Tada je
 ZZZ
@P @Q @R
+ + dxdydz =
V @x @y @z
ZZ
= (P cos + Q cos + R cos ) dS;
@V

gdje su cos ; cos , cos kosinusi smjera vanjske nor-

male na plohu @V .

Primjer 6. Izracunajmo ploni integral druge vrste

ZZ
x
x3dydz + y 3dzdx + z 3dxdy
S
x
po sferi S ... x2 + y 2 + z 2 a2 = 0 orijentiranoj vanj-
skim normalama.
Imamo da je
ZZ ZZ
3 3 3 ! !
x
x dydz + y dzdx + z dxdy = x w d S ;
S S

pri cemu je ! w = fwx; wy ; wz g, wx(x; y; z) = x3,

wy (x; y; z) = y 3 i wz (x; y; z) = z 3, te da smijemo
primijeniti Teorem o divergenciji. Prema tome,
 ZZ ZZ
3 3 3 ! !
x
x dydz + y dzdx + z dxdy = x
w d S =
S S
ZZZ ZZZ
div !
w dV = 3x2 + 3y 2 + 3z 2 dxdydz =
V V

ZZZ
sferne koordinate
= = 3r2 r2 sin drd d' =
Vr '

Z 2 Z Z a
4 12 a5
3 sin r dr d d' = = :
0 0 0 5
 Dakle, teorem o divergenciji daje vezu dvostrukog in-
tegrala po plohi i trostrukog integrala "derivacije" po
podrucju omedenom tom plohom. Imamo jo slicne
tri veze. Prvo de nirajmo integrale:
ZZZ ZZZ ZZZ ZZZ
! ! ! !
w dV = i wxdV + j wy dV + k wz dV;
V V V V

ZZ ZZ ZZ ZZ
! ! ! !
w dS = i wx dS+ j wy dS+ k wz dS;
S S S S

pa kao posljedicu teorema o divergenciji dobivamo

sljedeci teorem:
 Teorem 3.41. ( ) Neka su zadovoljeni svi uvjeti
Teorema 3.40. i neka je skalarno polje f : X ! R
klase C 2 na X . Tada vrijedi
ZZZ ZZ
1) grad f dV = f !
n 0 dS =
V @V
ZZ ZZ ZZ
! ! !
= i f cos dS + j f cos dS + k f cos dS;
@V @V @V

ZZZ ZZ
2) div !
w dV = !
w !
n 0 dS
V @V

ZZZ ZZ
3) rot !
w dV = !
n0 !
w dS:
V @V

ZZZ ZZZ
4) f dV = div (grad f ) dV =
V V
ZZ ZZ
@f
grad f !
2)
= n 0dS = dS;
@!
n
@V @V
Gustoca toka polja

Operatore gradijenta, divergencije, rotacije i Laplace-

ovog operatora de nirali smo pomocu koordinatnog
sustava te dali njihove de nicije u pravokutnom
(Kartezijevom) koordinatnom sustavu. Sljedeci teo-
rem daje nam izraze za te operatore neovisno o
koordinatnom sustavu i njegove tvrdnje se cesto ko-
riste kao de nicije tih operatora.
Teorem 3.42. Neka je V (r) zatvorena kugla radijusa
r sa sreditem u tocki T ; neka je S (r) = @V (r) pri-
padna sfera (rub te kugle), (V (r)) volumen od V (r)
i!n 0 jedinicna vanjska normala na sferu S (r) :
Ako je f skalarno polje klase C 2 na V (r) ; a !
w vek-
torsko polje klase C 1 na V (r) ; onda je:
ZZ
1
1) grad f (T ) = lim f !
n 0 dS
r!0 (V (r))
S(r)

(vektorska gustoca toka skalarnog polja);

ZZ
1
2)!!! div !
w (T ) = lim !
w !n 0 dS
r!0 (V (r))
S(r)

(skalarna gustoca toka vektorskog polja);

 ZZ
1
3) rot !
w (T ) = lim !
n0 !
w dS
r!0 (V (r))
S(r)

(vektorska gustoca "toka" vektorskog polja);

ZZ
1 @f
4) f (T ) = lim dS:
r!0 (V (r)) @!n
S(r)

Gornjim formulama se cesto de niraju navedeni

operatori, pri cemu se umjesto kugle V (r) uzima
opcenitije podrucje V (oko tocke T ) ciji je rub neka
zatvorena ploha S; a zahtjev r ! 0 se zamjenjuje
zahtjevom da se podrucje V "ste e" prema tocki T i
to tako da njegov dijametar te i k nuli.
Fizikalna interpretacija divergencije

Proucavamo stacionarno protjecanje tekucine, tj.

protjecanje tekucine pri kojem brzina !
v i gustoca
tekucine ne ovise o vremenu, nego samo o polo aju
u prostoru.
Zamislimo plohu S u tekucini i pokuajmo odrediti
kolicinu tekucine koja tijekom kratkog vremenskog
intervala t protece kroz plohu S: U tu svrhu plohu S
podijelimo na male plohe S1; :::; Sn:
Kolicina tekucine koja kroz malu plohu Sk protece
tijekom vremena t odredena je volumenom cilin-
dra kome je Sk baza, a duljina izvodnice jednaka
k! v k t: Oznacimo li sa ! n 0 (Tk ) jedinicni vektor
normale na plohu Sk u tocki Tk 2 Sk onda je sa

4mk (Tk ) P (Sk ) !

v (Tk ) !
n 0 (Tk ) t

pribli no dana kolicina tekucine koja kroz Sk protece

za vrijeme t. Sa
m Xn
(Tk ) !
v (Tk ) !
n 0 (Tk ) P (Sk )
t k=1

je pribli no dana kolicina tekucine koja u jedinici vre-

mena prode kroz plohu S: U granicnom slucaju, kad
n ! 1 ( P (Sk ) = S ! 0 ) gornja suma prelazi u
ploni integral druge vrste:
ZZ
!v !n 0 dS ( )
S

koji daje tra enu kolicinu tekucine koja u jedinici

vremena protece kroz plohu S: Dakle, integral ( )
predstavlja tok vektorskog polja ! v kroz plohu S:
Razmotrimo protjecanje tekucine kroz sferu S (orijen-
tiranu vanjskim normalama) i neka je S = S1 [ S2 (Si
polusfere). Podjela na polusfere je izvrena okomito
na vektore !v : Kolicina tekucine koja u jedinici vre-
mena prode kroz sferu S jednaka je
ZZ ZZ ZZ
!v !
n 0 dS = !
v !
(1)
n 0 dS1+ !
v !
(2)
n 0 dS2:
S S1 S2

Pritom tekucina ulazi kroz polusferu S1; pa je tok kroz

S1 :
ZZ ZZ
!v !
(1)
n 0 dS1 = k!v k cos ^ !
v ;!
(1)
n 0 dS1 < 0;
S1 S1

(jer je ^ !
v ;!
(1)
n 0 > 90 );
a izlazi kroz polusferu S2; pa je tok kroz S2 :
ZZ ZZ
!
v !
(2)
n 0 dS2 = k!
v k cos ^ !
v ;!
(2)
n 0 dS2 > 0:
S2 S2

(jer je ^ !
v ;!
(2)
n 0 < 90 ):

Dakle, ukupan tok je jednak razlici kolicine tekucine

koja izide iz S i one koja ude u S: Ako je ukupan tok
8
ZZ < > 0 vie tekucine izide - nego ude,
!v ! n 0 dS = 0 koliko tekucine ude - toliko izide,
:
S < 0 vie tekucine ude - nego izide.
Buduci da je prema Teoremu 3.42.(2)
ZZ
1
div ! v (T ) = lim !v !
n 0 dS;
r!0 (V (r))
S(r)

gdje je S (r) sfera radijusa r sa sreditem u tocki T;

to imamo
8
<>0 T je izvor,
div !v (T ) =0 T nije ni izvor ni ponor,
:
<0 T je ponor.

Razmatranje smo mogli obaviti kroz bilo koju

zatvorenu plohu S koja obuhvaca tocku T.
Jednad ba kontinuiteta

Promatramo protjecanje tekucine cija je gustoca

dana sa (x; y; z; t) : Masa tekucine u podrucju V u
trenutku t dana je sa
ZZZ
m (t) = (x; y; z; t) dV;
V

a sa ZZ
dm !
= v !
n 0 dS (1)
dt @V =S

dana je kolicina tekucine koja u jedinici vremena

izide iz podrucja V: Ova promjena (1) nastaje iz dva
dijela. U prvom redu promjena gustoce tokom vre-
mena doprinosi da masa
ZZZ
@
dV (2)
V @t

tekucine izide iz V (ako masa izlazi @@t < 0; pa je zato

predznak " "): S druge strane izvori ili ponori jacine
koji se nalaze u volumenu V doprinose da iz V
izide tekucina mase
ZZZ
4 dV: (3)
V
 Dakle, zbrajajuci (2) i (3) dobivamo ukupnu masu koja
je u jedinici vremena istekla iz V :
ZZZ ZZ
@ ! Tm: o div.
4 dV = v !
n 0 dS =
V @t @V
ZZZ
= div ( !
v ) dV
V

pri cemu smo zadnju jednakost dobili primjenom teo-

rema o divergenciji. Odatle dobivamo
ZZZ
@
0= + div ( !
v) 4 dV:
V @t
Buduci da to vrijedi za svako podrucje V iz gornje
integralne jednakosti slijedi
@
+ div ( !v)=4 : (4)
@t
Jednad ba (4) se naziva jednad ba kontinuiteta i
igra va nu ulogu u hidrodinamici. Ako je tekucina
nestlaciva, tj. konstantne gustoce , onda je

div (!
v)=4 :
!
Ako je uz to i protjecanje bezvrtlo no, tj. rot (!
v)= 0
to je ekvivalentno sa
 !
v = grad ;
onda je

= 4

i ova se jednad ba naziva Poissonova jednad ba.

Ako pak nema ni izvora ni ponora u V ( = 0), onda
jednad ba (4) prelazi u

@
+ div ( !
v ) = 0;
@t
koja za nestlacive tekucine prelazi u

div !
v = 0:
Stokesova formula

Sjetimo se Greenove formule

ZZ I
@Q @P
dxdy = x P dx + Qdy
D @x @y @D

kojom se dvostruki integral po ravninskom podrucje

D prevodi na krivuljni integral druge vrste po njegovu
rubu. Stavimo li !
w = fP; Qg ; dobivamo njezin vek-
torski zapis:
ZZ I I
! ! ! ! ! !
rot w k dxdy = x w d r = w t 0ds
D @D @D

Stokesova formula ce biti poopcenje Greenove for-

mule na prostorno vektorsko polje !w ; plohu S R2 i
njezin rub @S:

Prije samoga iskaza treba de nirati sukladnu ori-

jentaciju plohe i njezina ruba.
Kao to smo se vec dogovorili, plohu S zadanu
jednad bom
z = g(x; y); (x; y) 2 D R2 ;

orijentiranu jedinicnim normalnim vektorima

 ! ! !
! gx (x; y) i g y (x; y) j + k
n 0(x; y) = q ;
2 2
1+ [gx(x; y)] + [gy (x; y)]

Sl. Konzistentne orijentacije plohe i njezinog ruba

y
oznacavamo sa S , a orijentiranu normalama
x
!
n (x; y) - sa S . Orijentirajmo rub @D (po dije-
0
lovima glatku zatvorenu ravninsku krivulju) podrucja
x
D pozitivno, tj. kao @D ("pravilo desne ruke" kad je
!
palac orijentiran kao vektor k ), pa mu pridijelimo
parametrizaciju (s porastom parametra)
 x
@D ::: x = x(t); y = y(t); t 2 [a; b]:

Buduci da se rub @S (po dijelovima glatka zatvorena

krivulja) okomito projicira na @D i S doputa
parametrizaciju

! ! ! !
S ::: r (x; y) = x i + y j + g(x; y) k ; (x; y) 2 D;
x
ta se orijentacija s @D "prenosi" na @S (porastom
x
parametra), oznacimo je kao @S , tj.
x
@S ::: !
r (x(t); y(t)) !(t) =

! ! !
= x(t) i + y(t) j + g(x(t); y(t))) k ; t 2 [a; b]:
y x
Pritom govorimo da su ploha S i njezin rub @S
sukladno orijentirani.
y
Dakako, u slucaju negativne orijentacije @D dobi-
y
vamo odgovarajuce orijentiranini rub @S , pa i tada
x y
ka emo da su ploha S i njezin rub @S sukladno
orijentirani. Primijetimo da se u oba slucaja radi o
potivanju "pravila desne ruke" kad je palac orijenti-
ran kao normalni vektor.
Teorem 3.43. (Stokesov teorem) Neka je X R3
i !
w : X ! R3 vektorska funkcija klase C 1 na X ,
y x
S X orijentirana po dijelovima glatka ploha, a @S
sukladno joj orijentirani rub koji je po dijelovima glatka
zatvorena krivulja. Tada vrijedi Stokesova formula
ZZ I I
! ! ! ! ! !
y
rot w d S = x
w d r = w t 0ds :
S @S @S

Napomena 4. Kako za Greenovu tako se i za

Stokesovu formulu cesto rabi skalarni zapis. U tu
svrhu, neka su

P; Q; R : X ! R; X R3 ;

funkcije klase C 1 na X , a S X po dijelovima glatka

ploha s rubom @S po dijelovima glatkom zatvorenom
krivuljom. Tada se pripadna Stokesova formula za-
pisuje kako slijedi:
I
x
P dx + Qdy + Rdz =
@S
 ZZ
@R @Q @P @R
( cos + cos +
S @y @z @z @x
@Q @P
+ cos )dS;
@x @y
pri cemu su cos , cos i cos kosinusi smjera
normalnih vektora na plohu S sukladno orijentirani s
rubom @S .
Primjer 7. Izracunajmo cirkulaciju vektorskog polja

(x; y; z) 7! !
w (x; y; z) = x2y 3; 1; z
x
du orijentiranog
p ruba @S plohe S zadane jed-
nad bom z = 2 x2 y 2.

Najprije, iz dane jednad be slijedi

p
S:::z = g(x; y) = 2 x2 y 2;

(x; y) 2 D = f(x; y) j x2 + y 2 2g R2 :
x
Buduci da sukladna orijentacija (s rubom @S ) na S
y
znaci S orijentiranu normalama ! n (s obzirom na g ),
0
to

@g(x; y) x
=p ;
@x 2 x2 y2
@g(x; y) y
=p
@y 2 x2 y2
povlaci
! ! !
! g (x; y) i gy (x; y) j + k
n 0(x; y) = qx =
1+ [gx(x; y)]2 + [gy (x; y)]2
 p
x ! y ! 2 x2 y2 !
=p i +p j + p k
2 2 2
i
q p
2 2 2
dS = 1+ [gx(x; y)] + [gy (x; y)] dxdy = p dxdy:
2 x2 y2
Tako dobivamo
I I
! Stokesova formula
x
w d! r = x wxdx + wy dy + wz dz =
@S @S
ZZ ZZ
! ! @wz @wy
= y
rot w d S = cos +
S S @y @z

@wx @wz @wy @wx

+ cos + cos dS =
@z @x @x @y
ZZ
x y
= (0 0) p + (0 0) p +
D 2 2

p # p
2 x2 y2 2
+(0 3x2y 2) p p dxdy =
2 2 x2 y2
 ZZ
2 2 polarne koordinate
= 3 x y dxdy =
D

Z Z p !
2 2
3 cos2 ' sin2 ' 5
d d' = :
0 0
4. OBICNE DIFERENCIJALNE
JEDNAD BE
4.1. Uvod

Glavni problem integralnog racuna:

Tra imo funkciju y = y(x) za koju vrijedi

0 dy
y = f (x) ; = f (x) ; dy = f (x) dx
dx
na nekom intervalu I . Funkcija y = y(x) je odredena
do na konstantu, to smo zapisivali u obliku
Z
y (x) = f (x) dx + c; x 2 I:

Primjer 1. Z
y 0 = cos x =) y (x) = cos x dx + c = sin x + c

Slicno bi rijeili i problem y 00 = 0: Uzastopnim integri-

ranjem dobivamo:

y 0 (x) = c1; y (x) = c1x + c2:

Analogno, uzastopnim integriranjem, rjeavamo i

problem
y (n) (x) = f (x) :
 Diferencijalnom jednad bom nazivamo bilo koju
jednad bu koja analitickim zapisom povezuje
nepoznatu funkciju, nezavisnu varijablu (ili nezav-
isne varijable) i derivacije nepoznate funkcije.

Diferencijalna jednad ba naziva se obicna diferencijalna

jednad ba ako je u njoj nepoznata funkcija, funkcija
samo jedne varijable.

Red obicne diferencijalne jednad be je red najvie

derivacije koja se nalazi u jednad bi.
Opci oblik obicne diferencijalne jednad be n-toga
reda je

F (x; y; y 0; y 00; :::; y (n)) = 0

ili
y (n) = f x; y; y 0; y 00; :::; y (n 1)

Primjer 2.
a)
y0 2y = x 3

je obicna diferencijalna jednad ba prvog reda (x

nezavisna varijabla, y = y (x) nepoznata funkcija);
b)
y 00 2ty 0 = t2

je obicna diferencijalna jednad ba drugog reda (t

nezavisna varijabla, y = y (t) nepoznata funkcija),

c)
@z @z
y x =z
@x @y

je parcijalna diferencijalna jednad ba (x; y nezav-

isne varijable, z = z (x; y) nepoznata funkcija).

Rjeenje diferencijalne jednad be n-toga reda je

svaka funkcija koja uvrtena (zajedno sa svojim
derivacijama) identicki zadovoljava danu diferenci-
jalnu jednad bu.

Rijeiti diferencijalnu jednad bu znaci odrediti sve

funkcije (eksplicitno ili implicitno) koje, zajedno sa
svojim derivacijama identicki zadovoljavaju danu
diferencijalnu jednad bu.
 Primjer 3. Dana je diferencijalna jednad ba

y 00 + y = 0:

Provjerimo jesu li neke od funkcija:

y1 (x) = cos x; y2 (x) = sin x; y3 (x) = sin x cos x

rjeenja gornje diferencijalne jednad be. Imamo:

a)
y1 (x) = cos x =) y10 (x) = sin x =) y100 (x) = cos x:

Uvrtavanjem u diferencijalnu jednad bu dobivamo

| cos
{z x} + cos
|{z}x = 0 () 0 = 0;
y100 (x) y1 (x)

pa je y1 (x) = cos x rjeenje.

Slicno,

b)
y1 (x) = sin x =) y10 (x) = cos x =) y100 (x) = sin x:

Uvrtavanjem u diferencijalnu jednad bu dobivamo

 sin x} + sin
| {z |{z}x = 0 () 0 = 0;
y200 (x) y2 (x)

pa je y2 (x) = sin x rjeenje.

c)
y3 (x) = sin x cos x =) y10 (x) = cos x + sin x

=) y100 (x) = sin x + cos x:

Uvrtavanjem u diferencijalnu jednad bu dobivamo

| sin x{z+ cos x} + sin

| x {z cos x} = 0 () 0 = 0;
y200 (x) y2 (x)

pa je y3 (x) = sin x cos x rjeenje.

Opce rjeenje diferencijalne jednad be n-tog reda je

familija funkcija

(x; y; C1; C2; :::; Cn) = 0

gdje su C1; C2; :::; Cn realne konstante, koja diferen-

cijalnu jednad bu zadovoljava identicki.
Posebno (ili partikularno ) rjeenje se dobiva iz
opceg rjeenja (ili integrala) za konkretne vrijed-
nosti konstanti c1; c2; :::; cn. Da bi se odredilo
neko posebno rjeenje, obicno se postave do-
datni zahtjevi, tzv. pocetni uvjet kojemu ono mora
udovoljavati. Ako je opce rjeenje poznato onda
se iz njega, temeljem pocetnog uvjeta, lako izdvaja
tra eno posebno rjeenje

Primjer 4. Opce rjeenje diferencijalne jednad be

y 00 + y = 0
je
y (x) = c1 sin x + c2 cos x:
Provjera:
y (x) = c1 sin x + c2 cos x =) y 0 (x) = c1 cos x c2 sin x
=) y 00 (x) = c1 sin x c2 cos x:

Uvrtavanjem u diferencijalnu jednad bu dobivamo

| c1 sin x{z c2 cos x} + c|1 sin x {z

+ c2 cos x} = 0 () 0 = 0;
y 00 (x) y(x)

pa je funkcija oblika

y (x) = C1 sin x + C2 cos x

 rjeenje za sve vrijednosti konstanti C1 i C2:

a) Za C1 = 0 i C2 = 1 dobivamo partikularno rjeenje

y1 (x) = cos x;

b) Za C1 = 1 i C2 = 0 dobivamo partikularno rjeenje

y2 (x) = sin x;

c) Za C1 = 1 i C2 = 1 dobivamo partikularno rjeenje

y3 (x) = sin x cos x;

Ponekad postoje rjeenja diferencijalne jednad be

koja se ne mogu dobiti iz opceg rjeenja (za
konkretne vrijednosti konstanti C1; C2; :::; Cn): Ta
rjeenja nazivamo singularnim rjeenjima.
Graf rjeenja (paritikularnog ili opceg) se naziva
integralna krivulja (ili familija integralnih krivulja - za
opce rjeenje).
Primjer 5. Opce rjeenje diferencijalne jednad be

y 2y 02 + y 2 1=0
je
(x C)2 + y 2 = 1

(provjeriti da je to rjeenje): Medutim postoje rjeenja

y (x) = 1 i y (x) = 1

(provjeriti da su to rjeenja) koja se ne mogu dobiti

iz opceg za neku konkretnu vrijednost konstante C .
Dakle, y (x) = 1 i y (x) = 1 su singularna rjeenja.

-4 -2 2 4

-2

(x C)2 + y 2 = 1, y = 1; y = 1

Graf opceg rjeenja (integralne krivulje) je familija

kru nica (x C)2 + y 2 = 1 radijusa 1 kojima centar
"eta" po osi x; a grafovi singularnih rjeenja su
pravci y = 1 i y = 1.
Tri va na pitanja:
postojanje rjeenja;
nala enje svih ili samo nekih rjeenja;
jedinstvenost rjeenja uz dane pocetne uvjete.

Mi cemo se baviti samo nekim tipovima obicnih difer-

encijalnih jednad bi do ukljucivo drugog reda, tj.
diferencijalnim jednad bama oblika

F (x; y; y 0) = 0 (ili y 0 = f (x; y))

i
F (x; y; y 0; y 00) = 0 (ili y 00 = f (x; y; y 0)).

4.2. Oblikovanje diferencijalne jednad be

Za opisivanje zikalnih (realnih) problema cesto
koristimo matematicke modele (idealizacija) koji su
cesto dani u obliku diferencijalnih jednad bi. Pomocu
diferencijalnih jednad bi se opisuju problemi kod
kojih, na temelju trenutnog stanja i nacina kako se
neto mijenja, elimo "predvidjeti buducnost".
Primjer 6. (Problem rasta)

Model 1. U raznim situacijama se susrecemo s

nekom velicinom cija je brzna promjene propor-
cionalna s njenom trenutnom vrijednocu. Npr. rast
(pad) populacije proporcionalan je broju trenutne
populacije, brzina raspada radioaktivne tvari pro-
porcionalna je trenutnoj kolicini te tvari, dobit je
proporcionalna kolicini ulo enog novca,... .

Ovu zakonitost matematicki formuliramo:

0 dy
y = = ky:
dt

(dif. jed. I reda - populacijska jednad ba)

Napomena: Ovdje je:

vrijeme t nezavisna varijabla,

velicina populacije nepoznata funkcija y (t) ;

dy
0
y (t) = mjeri promjenu (rast ili pad) populacije
dt
u vremenu.
Uocimo:
dy
ako je k > 0 onda je > 0; to znaci da
dt
populacija raste,
dy
ako je k < 0 onda je < 0; to znaci da
dt
populacija pada.

Rjeenje je
dy dy
= ky =) = k dt
dt y
=) ln jyj = kt + C1 =) y = Cekt (C = eC1 ).

Konstantu C odredujemo prema pocetnom stanju

y0; tj. velicini populacije u trenutku t0 = 0: Buduci je
y (0) = Ce0 = C; rjeenje je

y (t) = y0ekt:
Graf ove funkcije je:

y y

y0 y0

0 t 0 t
k>0 k<0
Pretpostavka da je rast (pad) populacije propor-
cionalan broju trenutne populacije je dobra ako
imamo idealne uvjete. Npr. ako se radi o populaciji
bakterija ili ivotinja to znaci da npr. ivotni prostor
nije ogranicen, nema prirodnih neprijatelja, ima do-
voljno hrane,... .

Model 2. Pretpostavimo da je rast populacije propor-

cionalan je broju trenutne populacije, ali da velicina
populacije pocinje opadati kad dosegne kapacitet K:
Ove uvjete mo emo opisati ovako:
dy
ky; za y dovoljno malen;
dt
dy
< 0; za y > K:
dt
Matematicki model je logisticka diferencijalna jednad ba:
dy y
= ky 1 ; k>0
dt K

Naime, ako je
y
y << K (y dovoljno malen) onda je 0; tj.
K
y dy
1 1; pa je ky;
K dt
 y y dy
y > K onda je > 1; tj. 1 < 0; pa je < 0:
K K dt
Opce rjeenje logisticke diferencijalne jednad be (dif.
jed. sa sep. var. - kasnije) je
K
y (t) = kt
:
1 + ce

Konstantu c odredujemo prema pocetnom stanju y0;

K
tj. kolicini u trenutku t0 = 0: Buduci je y (0) = 1+c ;
imamo
K K y0
= y0 =) c= ;
1+c y0
tj.
K
y (t) = K y0
:
1+ kt
y0 e

Graf ove funkcije je:

y y

0 y0 <K, k>0 t 0 y0 >K, k>0 t

Primjer 7. Kultura bakterija u pocetku ima 1000 bak-
terija, a stopa rasta je proporcionalna broju bakterija.
Nakon 2 sata populacija je 9000. Odredite izraz koji
odreduje broj bakterija nakon t sati. Kolika je popu-
lacija nakon 3 sata?

Matematicki model je populacijska jednad ba

dy
= ky;
dt
Opce rjeenje ove diferencijalne jednad be je
y (t) = Cekt:

Buduci je y (0) = 1000; imamo

y (t) = 1000ekt:

Dakle, buduci je y (2) = 9000, to je

9000 = 1000ek 2 =) k = ln 3;

pa je
y (t) = 1000eln 3 t = 1000 3t:

Sada je
y (3) = 1000 33 = 27000:
Primjer 8. U jezero je puteno 400 riba. Nakon prve
godine se broj ribe utrostrucio. Odrediti koliko ce biti
ribe u jezeru nakon t godina, ako je procjena da je
kapacitet jezera 10000 riba. Za koliko vremena ce broj
ribe u jezeru narasti na 5000?

Matematicki model je logisticka diferencijalna jed-

nad ba
dy y
= ky 1 ;
dt K
gdje je K = 10000 kapacitet jezera. Opce rjeenje
ove diferencijalne jednad be je
K 10000
y (t) = = :
1 + Ce kt 1 + Ce kt
Buduci je y (0) = 400; imamo
10000
400 = =) C = 24:
1 + Ce0
Dakle,
10000
y (t) = kt
:
1 + 24e
Kako znamo da se broj ribe utrostrucio nakon prve
godine, to je y (1) = 1200; pa je
 10000 36
1200 = ) k = ln ) k ' 1:186:
1 + 24e k 1 11
Dakle, broj ribe u jezeru nakon t godina je
10000
y (t) = 1:186 t
:
1 + 24e
Sada odredimo koliko vremena ce broj ribe u jezeru
narasti na 5000: Imamo
10000 ln 24
5000 = )t= ' 2:68;
1 + 24e 1:186 t 1:186
to je pribli no 2 godine i 8 mjeseci.
 Primjer 9. (Newtonov zakon hladenja) Promjena
temperature nekog tijela proporcionalna je razlici
temperatura tog tijela i okoline. Ovu zakonitost
matematicki formuliramo sa:
dy
= k (y T); k > 0;
dt
gdje je:

vrijeme t nezavisna varijabla,

temperatura tijela nepoznata funkcija y (t) ;

temperatura okoline T .

Rjeenje je
dy dy
= k (y T) =) = k dt
dt y T
kt
=) ln jy Tj = kt + C1 =) y = Ce +T (C = eC1 ).

Konstantu C odredujemo prema temperaturi tijela y0

u trenutku t0 = 0: Buduci je y0 = Ce0 + T , odatle je
C = y0 T i rjeenje je
kt
y (t) = T + (y0 T)e :
Primjer 10. (Problem titranja) Promotrimo problem
titranja mase m objeene na oprugu kao na slici.

Prema Hookeovom zakonu sila potrebna za odr a-

vanje opruge rastegnutom x jedinica udaljenosti
od njene prirodne du ine proporcionalna je s x:
F (x) = kx (k je konstanta opruge). Stoga je sila s
kojom se opruga vraca u polo aj ravnote e jednaka
kx. S druge strane, prema Newtonovom drugom
zakonu gibanja, sila je jednaka umnoku mase i
ubrzanja, pa imamo:
d2x (t) d2x (t) k
m = kx (t) =) = x (t) ;
dt2 dt2 m
to je diferencijalna jednad ba drugog reda. Kasnije
cemo pokazati da se sva njena rjeenja mogu
prikazati kao kombinacije funkcija sin t i cos t.
Primjer 11. (Vertikalni hitac u polju sile te e)
Neka je tijelo mase m baceno uvis u trenutku t = 0
pocetnom brzinom v0.
Kako glasi diferencijalna jednad ba za najjednos-
tavniji model u kojem zanemarujemo otpor zraka i
promjenu gravitacijskog polja s visinom?
Odredi polo aj tijela u vremenu t, te najviu visinu do
koje ce se ono popeti.
Rjeenje: Oznacimo sa y polo aj tijela. Ono ce se
gibati radi toga to je baceno pocetnom brzinom v0, a
jedina sila koja ce djelovati na njega je gravitacijska
sila koja djeluje "prema dolje", dakle suprotno od po-
rasta varijable y: Drugi Newtonow zakon daje nam
jednad bu

d2y (t) d2y (t)

m 2
= mg =) 2
= g
dt dt
to je obicna diferencijalna jednad ba drugog reda, a
koju rjeavamo uzastopnim integriranjem. Dobivamo:
Z
dy (t)
= g dt = gt + C1;
dt
pri cemu konstantu C1 odredujemo iz pocetnih uvjeta.
Ako je u trenutku t = 0 brzina v0, onda je

v0 = g 0 + C1 = C1;

pa je

dy (t)
= gt + v0
dt
odakle nakon jo jednog integriranja dobivamo:

1 2
y (t) = gt + v0t + C2:
2
Ako je u trenutku t = 0 polo aj tijela y (0) = y0, onda je

y0 = y (0) = C2:

Time smo rijeili diferencijalnu jednad bu. Rjeenje

nam opisuje polo aj tijela u ovisnosti o vremenu:

1 2
y (t) = gt + v0t + y0:
2
Graf te funkcije je parabola u koordinatnom sustavu
t y . Skiciraj je!
Najviu visinu koju tijelo dosegne mo emo odrediti
prema uvjetu za ekstrem funkcije:
v0
y 0 (t) = 0 , gt + v0 = 0 , t= ;
g
odakle slijedi

v0 v02
ymax =y = y0 + :
g 2g
4.3. Neke obicne diferencijalne jednad be prvog
reda

4.3.1. Postojanje rjeenja

Ovdje cemo upoznati kriterije za rjeivost diferencijal-

nih jednad bi to doputaju zapis

y 0 = G(x; y);

pri cemu je G : X ! R, X R2, dana funkcija

koja udovoljava nekim dodatnim uvjetima, a tra eno
rjeenje je nepoznata funkcija y = f (x) (jedne
varijable).
Problem nala enja rjeenja diferencijalne jednad be

y 0 = G(x; y)

koje zadovoljava dani pocetni uvjet

y = y0 za x = x0, tj. y (x0) = y0:

naziva se Cauchyjev problem ili problem s pocetnim uvjetima.

Teorem 1. (Picardov) Neka su dane funkcija
G : X ! R , X R2, i tocka (x0; y0) 2 X i neka
postoji pravokutnik

P = [x0 a; x0 + a] [y0 b; y0 + b] X; a; b 2 R+;

takav da vrijedi:
G je neprekidna na P ;
G udovoljava tzv. Lipschitzovu uvjetu na P po
varijabli y , tj.

9L 2 R+ (8(x; y1); (x; y2) 2 P )

jG(x; y1) G(x; y2)j L jy1 y2 j :

Tada diferencijalna jednad ba, s pocetnim uvjetom,

y 0 = G(x; y); x = x0 ; y = y0 ;

ima tocno jedno rjeenje koje je neprekidna funkcija

f : [x0 h; x0 + h] ! R; y0 = f (x0);

gdje je h = minfa; Mb g; a
M = maxfjG(x; y)j j (x; y) 2 P g:
(Broj L nazivamo Lipschitzovom konstantom.)
4.3.2. Polje smjerova

Ako je funkcija y = f (x) rjeenje diferencijalne

jednad be
y 0 = G(x; y); (1)

koje prolazi tockom (x0; y0) 2 D (G) ; onda koe jent

smjera tangente na krivulju y = f (x) u tocki (x0; y0)
iznosi upravo G (x0; y0) :
Dakle, diferencijalna jednad ba (1) ima sljedecu
geometrijsku interpretaciju:
u svakoj tocki (x; y) 2 D (G) odreden je smjer
tangente na neku integralnu krivulju te jednad be
koja prolazi tom tockom.
Ako iscrtamo "sve smjerove" u svim tockama
podrucja de nicije D (G) ; oni ce nam dati polje
smjerova iz kojeg mo emo uociti grafove integralnih
krivulja. Polje smjerova nam najcece daje dobru
ideju o izgledu rjeenja
Zbog lakeg crtanja odredujemo izokline - krivulje
koje spajaju tocke s jednakim koe cijentom smjera
tangente. To su krivulje s jednad bom G (x; y) = C
jer je u njima y 0 = C:
Crtamo ih za neke istaknute vrijednosti konstante C:
Primjer 12. Nacrtajte polje smjerova za jednad be:

a) y 0 = x ;
x
b) y 0 = :
y

Na slici 1 prikazana su polja smjerova za diferenci-

jalne jednad be:

y0 = x + y i y 0 = x2 + y 2 1

Slika 1.
Na slici 2 prikazano je polje smjerova za logisticku
diferencijalnu jedna bu

dy y
= ky 1 ; k>0 (2)
dt K
koja opisuje rast kulture bakterija cija je stopa rasta
k = 0:07 na sat, a maksimalan kapacitet podloge
K = 1000 bakterija. Uz uvjet da na pocetku imamo
100 bakterija rjeenje dif. jednad be (2) je dano sa:
1000
y (t) = 0:07t
;
1 + 9e
a ako je na pocetku bilo 1500 bakterija rjeenje glasi:
1000
y (t) = 1 0:07t
:
1 3e

Slika 2.
4.3.3. Diferencijalne jednad be s odjeljivim (separiranim)
varijablama

Pretpostavimo da se obicna diferencijalna jednad ba

prvog reda F (x; y; y 0) = 0 mo e zapisati kao

y 0 = g(x); tj: dy = g(x) dx;

pri cemu je g neprekidna funkcija. Tada je svaka

primitivna funkcija G za funkciju g neko rjeenje pro-
matrane jednad be. Naime,
Z
( g(x) dx)0 = G0(x) = g(x):

Ali vrijedi i obratno, svako rjeenje f promatrane

diferencijalne jednad be je neka primitivna funkcija
za funkciju g , jer mora biti f 0 = g . Zakljucujemo da
je opce rjeenje polazne diferencijalne jednad be pri-
padni neodredeni integral i piemo
Z
y = g(x) dx:

Ako je pritom f0, tj. y = f0(x), bilo koje posebno

rjeenje, onda se svako drugo rjeenje f razlikuje od
njega za neku aditivnu konstantu C , tj.

f (x) = f0(x) + C:
Primjer 13. Rjeenje diferencijalne jednad be
0 1 1
y =p () dy = p dx;
1 x2 1 x2
je Z
1
y= p dx = arcsin x + C:
1 x2
tj. svaka funkcija iz skupa

ffC : h 1; 1i ! R j fC (x) = arcsin x + C; C 2 Rg

Ako je npr. pocetni uvjet x = 0; y = 0, dobivamo

posebno rjeenje

f0(x) = arcsin x:
Promatrajmo sada malo opcenitiji slucaj, tj. diferenci-
jalnu jednad bu F (x; y; y 0) = 0 koja doputa zapis

y 0 = g(x) h(y):

Njoj se, dakle, varijable mogu odijeliti (separirati) tako

da se dobije jednad ba
dy
= g(x) dx; h(y) 6= 0; y 2 Dh:
h(y)
Integrirajuci obje strane dobivamo
Z Z
dy
= g(x) dx + C;
h(y)
to smatramo opcim rjeenjem, tj. njezino rjeenje je
skup svih funkcija implicitno zadanih tom integralnom
jednad bom.
Pritom ka emo da smo polaznu diferencijalnu jed-
nad bu rijeili odijeljujuci (separirajuci) varijable.
Primjer 14. Diferencijalnoj jednad bi

y xy 0 = 2(1 + x2y 0);

je ekvivalentna diferencijalna jednad ba

dy(2x2 + x) = (y 2) dx;

koja se svodi na
dy dx
=
y 2 x(2x + 1)
6 2, x 6= 0 i x 6= 21 ).
(kad je y =
Rijeimo ovu zadnju pod svim naznacenim ogranice-
njima! Integrirajuci obje strane dobivamo

ln jy 2j = ln jxj ln j2x + 1j + K; K 2 R:

Buduci da je ln : R+ ! R bijekcija, to za svaki K pos-

toji neki C 6= 0 takav da je ln jCj = K , pa imamo
jCxj
ln jy 2j = ln ; C 2 R n f0g:
j2x + 1j
Slijedi da opce rjeenje doputa zapis
Cx 1
y = fC (x) = +2; x 2 Rnf 2 ; 0g; C 2 Rnf0g:
2x + 1
Napomena: sva ta rjeenja doputaju fC proirenje
na tocku x = 0 (pripadnom vrijednocu y = fC (0) = 2 ).

Raspravimo sada slucajeve to smo ih bili iskljucili:

y = 2 povlaci y 0 = 0, pa uvrtenjem u polaznu

jednad bu dobivamo

2 x 0 = 2(1 + x2 0) =) 2=2

Slijedi da je i konstantna funkcija y = 2, rjeenje.

Napokon, u tocki x = 12 polaznoj jednad bi udo-

voljava y = 2, to se uklapa u prethodni slucaj.

Prema tomu, sva rjeenja su dana sa

Cx 1
y = fC (x) = + 2; x2Rnf 2 g; C 2 R n f0g;
2x + 1
y = f0(x) = 2; x 2 R:

Napomenimo da je y = f0(x) = 2 singularno rjeenje,

jer ga ne mo emo dobiti odabirom konstante C:
Na slici je prikazano nekoliko rjeenja (f0,f1; f 5).
y

10

f1 2 f0
f -5 x
0 1

f -5 f1

Da bi se odredilo posebno rjeenje, to udovoljava

pocetnomu uvjetu x0 = 1, y0 = 3, treba izracunati
konstantu C iz jednad be
1 C
3= +2
2 1+1
Dobivamo C = 3, pa je posebno rjeenje
3x
f3(x) = + 2:
2x + 1
Uocimo, ako je x0 = 0 mora biti y0 = 2, jer sva
rjeenja fC prolaze tockom (0; 2); pa tada medu
njima tim pocetnim uvjetom nije odredeno posebno
rjeenje.
4.3.4. Homogena diferencijalna jednad ba

Doputa li obicna diferencijalna jednad ba F (x; y; y 0) =

0 svodenje na oblik
0 y
y =g ;
x
govorimo o homogenoj diferencijalnoj jednad bi
prvoga reda. Uvrtenjem
y
= z (z = z(x))
x
dobivamo diferencijalnu jednad bu s odjeljivim vari-
jablama:
dz dx
(xz)0 = g(z) ) z + xz 0 = g(z) ) = :
g(z) z x
Dakle, opce rjeenje smijemo zapisati u obliku
Z
dz y
= ln jCxj; z = ; C 2 R n f0g:
g(z) z x
Primjer 15. Jednad ba

x2 dy + (x2 + y 2 xy) dx = 0

je homogena diferencijalna jednad ba prvoga reda

jer dijeljenjem s x2 dx prelazi u
0 y 2 y
y = + 1:
x x
Zamjenom y = zx, y 0 = z + z 0x, dobivamo jednad bu

z 0x + 1 + z 2 = 0;

rjeenje koje je
Z Z
dz dx
2
= + c; tj.
1+z x
arctg z = ln jCxj; C 2 R n f0g:

Buduci da je z = xy , tra eno opce rjeenje jest

y= x tg(ln jCxj); C 2 R n f0g:

Promatrajmo sada diferencijalnu jednad bu
F (x; y; y 0) = 0 koja doputa zapis
a1x + b1y + c1
y0 = g :
a2x + b2y + c2

Ako je determinanta
a1 b 1
= 6= 0;
a2 b 2
onda linearni sustav

a1x + b1y + c1 = 0;
a2x + b2y + c2 = 0

ima tocno jedno rjeenje, recimo (x; y) = (x0; y0) 2 R2:

Uvedemo li tada zamjenu

x = x0 + u; y = y0 + v;

dobivamo homogenu diferencijalnu jednad bu

0 v
v =g
u
koju rjeavamo na prije opisani nacin.
Ako je pak = 0 onda postoji broj 2 R takav da je
a2x + b2y = (a1x + b1y). Tada zamjenom

z = a1x + b1y; z 0 = a1 + b1y 0

svodimo polaznu jednad bu na

1 0 z + c1
(z a1) = g ;
b1 z + c2
a ova ocito doputa odijeliti varijable z i x.

Primjer 16. Rijeimo diferencijalnu jednad bu

x y+1
y0 = :
x+y 3
Sustav jednad bi

x y + 1 = 0; x + y 3=0

ima rjeenje (x; y) = (1; 2) i zamjenom

x = 1 + u; y = 2 + v;

polazna diferencijalna jednad ba prelazi u homogenu

diferencijalnu jednad bu
v
1
v0 = u
v:
1+u
Zamjenom v = uz; v 0 = z + uz 0 dobivamo
 01 z z2 2z + 1
z + uz = ) uz 0 = )
1+z z+1
Z
z+1 du z+1
2
dz = ) 2
dz = ln jC1uj
z 2z + 1 u z 2z + 1

1
) ln z 2 + 2z 1 = ln jC1uj )
2
2
ln z 2 + 2z 1 = ln jC1uj )

2 1
z + 2z 1 = 2 2:
C1 u
Mo emo pisati z 2 + 2z 1 = Cu 2
i za opce rjeenje
dobivamo
2
y 2 y 2 C
+2 1=
x 1 x 1 (x 1)2
odnosno

2xy 6y 2x x2 + y 2 = C:
4.3.5. Linearna diferencijalna jednad ba

Diferencijalnu jednad bu to doputa zapis

y 0 + p(x)y = q(x)
nazivamo linearnom diferencijalnom jednad bom
prvoga reda. Ovu vrstu jednad bi rjeavamo tako
da prvo rijeimo tzv. pripadnu nepotpunu (ili ho-
mogenu) diferencijalnu jednad bu

y 0 + p(x)y = 0:
Odijeljujuci varijable dobivamo
dy
= p(x) dx;
y
dakle,
R
p(x) dx
y=C e ; C 2 R:
Nije teko dokazati da se sada tzv. variranjem kon-
stante C (umjesto konstante C se uvrsti nepoznata
funkcija C(x)) dolazi do opceg rjeenja polazne (pot-
pune) jednad be. Naime, pretpostavimo je opce
rjeenje oblika
R
p(x) dx
y = C(x) e ;

pri cemu treba odrediti (do na aditivnu konstantu)

funkciju x 7! C(x). U tu svrhu, uvrstimo taj y i pri-
padni y 0 u polaznu jednad bu:
R R
0 p(x) dx p(x) dx
C (x) e + C (x) e ( p (x))+
| {z }
y0
R
p(x) dx
+p (x) C (x) e = q (x) :
| {z }
y

to daje
R
0
C (x) = q (x) e p(x) dx =)
Z R
C (x) = q (x) e p(x) dx dx + K:

Prema tomu, opce rjeenje linearne diferencijalne

jednad be prvoga reda jest
Z R R
p(x) dx
y= q(x) e dx + K e p(x) dx; K 2 R:
( )
Primjer 17. Diferencijalna jednad ba

xy 0 + 2y = 6x4
je ekvivalentna jednad bi

0 2
y + y = 6x3:
x
Na upravo opisani nacin dobivamo:

0 2 dy dx C
y + y=0) = 2 ) y = 2;
x y x x
pa varirajuci konstantu zakljucujemo da je opce
rjeenje oblika
C(x)
y= 2 ;
x
gdje treba odrediti funkciju x 7! u(x).
0
C(x) 2 C(x) 3
+ = 6x )
x2 x x 2

C 0(x) = 6x5 ) C(x) = x6 + K; K 2 R:

Prema tomu, tra eno opce rjeenje jest

4 K
y = x + 2 ; K 2 R;
x
koje se mo e dobiti i direktno iz formule ( ).
Zadamo li neki pocetni uvjet, primjerice x = 1; y = 1,
dobivamo
K
1 = 14 + 2 ) K = 0;
1
pa je pripadno posebno rjeenje y = x4.

Pridodajmo k ovome i diferencijalnu jednad bu

y 0 + p(x)y = q(x)y r ; r 6= 0; 1 ;

koju nazivamo Bernoullijevom jednad bom. Ona

se zamjenom
y1 r
=z

svodi na linearnu (po z ) diferencijalnu jednad bu

z 0 + (1 r)p(x)z = (1 r)q(x);

koja se dalje rjeava na opisani nacin.

Primjer 18. Jednad ba

y 0 + 2xy = 2x3y 3

zamjenom
1 3 y0 2 1 0
y = y = z; = z;
y3 2
prelazi u linearnu diferencijalnu jednad bu

z0 4xz = 4x3;

kojoj je opce rjeenje

Z R R
3 4x 4x dx
z= 4x e dx + K e =

1 2x2 2x2 2 1 2
e + x2 e + K e2x = x2 + + Ke2x ; K 2 R:
2 2
Dakle, polazna diferencijalna jednad ba ima opce
rjeenje
1 2 1 2x2
2
= x + + Ke ; K 2 R:
y 2
4.3.6. Egzaktna diferencijalna jednad ba

Ako diferencijalna jednad ba F (x; y; y 0) = 0 doputa

zapis
P (x; y) dx + Q(x; y) dy = 0;
pod uvjetom
@P @Q
= ;
@y @x
tj. ako je P (x; y) dx + Q(x; y) dy (totalni) diferencijal
neke funkcije (x; y) 7! z = g(x; y), onda govorimo o
egzaktnoj diferencijalnoj jednad bi prvoga reda.
Mo e se pokazati da ukoliko je dg(x; y) = 0 onda je
funkcija g(x; y) oblika
Z x Z y
g(x; y) = P (t; y) dt + Q(x0; s) ds = C:
x0 y0

Uocimo da je, primjerice, svaka diferencijalna jed-

nad ba s odjeljivim varijablama egzaktna.
Primjer 19. Diferencijalna jednad ba

(x + y 2) dx + y(y + 2x) dy = 0

je egzaktna jer je

@P (x; y) @(x + y 2) @(y(y + 2x)) @Q(x; y)

= = 2y = = :
@y @y @x @x
Stoga je njezino opce rjeenje
Z x Z y
(t + y 2) dt + s(s + 2x0) ds = C; tj:
x0 y0

x2 x 2
y 3
y 3
+xy 2 0 x0y 2 + +x0y 2 0 x0y02 = C; C 2 R;
2 2 3 3
to se mo e napisati kao (K = 3x20 + 2y03 + 6x0y02 + 6C )

3x2 + 6xy 2 + 2y 3 = K:

Zahtijevamo li, primjerice, da je y = 2 cim je x = 1,

dobivamo K = 5; pa je pripadno posebno rjeenje

3x2 + 6xy 2 + 2y 3 + 5 = 0:
Ako diferencijalna jednad ba

P (x; y) dx + Q(x; y) dy = 0

nije egzaktna i ako postoji funkcija (x; y) 7! h(x; y)

takva da je

P (x; y) dx + Q(x; y) dy = 0

egzaktna diferencijalna jednad ba, tada je svako

rjeenje (egzaktne) diferencijalne jednad be

P1(x; y) dx + Q1(x; y) dy = 0; P1 = P; Q1 = Q;

ujedno rjeenje polazne jednad be.

Faktor (funkciju) nazivamo integracijskim (ili

Eulerovim) multiplikatorom.

Odredivanje funkcije nije uvijek jednostavno.

(Opcenito, treba rijeiti neku parcijalnu diferenci-
jalnu jednad bu!)
Ako je funkcija samo jedne varijable (bilo x bilo y )
onda je njegovo odredivanje relativno lako. Naime,
integracijski multiplikator mo emo odrediti iz
uvjeta
@P1 @Q1
=
@y @x

@ ( P ) @ ( Q) @ @P @ @Q
= ) P + =Q + )
@y @x @y @y @x @x

@P @Q @ @
=Q P :
@y @x @x @y

I Ukoliko je = (x); tada je

@ @ d
= 0; = ;
@y @x dx
pa imamo
@P @Q
@y @x d
dx = :
Q
 I Ukoliko je = (y); tada je
@ @ d
= 0; = ;
@x @y dy
pa imamo
@Q @P
@x @y d
dy = :
P

Primjer 20. Rijeiti diferencijalnu jednad bu

y(1 + xy) dx x dy = 0:

Buduci je
@P @ (y(1 + xy))
= = 2xy + 1;
@y @y
@Q @ ( x)
= = 1
@x @x
diferencijalna jednad ba nije egzaktna.
Odredimo Eulerov multiplikator:
@Q @P
@x @y ( 1 2xy 1) d
dy = dy = )
P y(1 + xy)
Z Z
2 d 1
dy = ) = 2
:
y y
Ostaje rijeiti jednad bu:
1 + xy x
dx 2
dy = 0 )
y y
Z x Z y
1 + ty x0 1 2 x
dt + 2
ds = C ) x + = C:
x0 =0 y y0 =1 s 2 y
4.4. Neke obicne diferencijalne jednad be drugog
reda

Opcenito, diferencijalnu jednad bu

F (x; y; y 0; y 00) = 0
svodimo zamjenom y 0 = p na sustav
F (x; y; p; p0) = 0; y 0 = p:

4.4.1. Diferencijalna jednad ba F (x; y 0; y 00) = 0

Ako se u polaznoj diferencijalnoj jednad bi ne po-

javljuje eksplicitno y , tj. ako jednad ba doputa zapis
F (x; y 0; y 00) = 0;
onda zamjenom
y 0 = p; y 00 = p0
dobivamo diferencijalnu jednad bu prvoga reda
F (x; p; p0) = 0:
Odredimo li njezino rjeenje p p(x); integriranjem
dobivamo tra eno rjeenje
Z
y = p(x) dx:
Primjer 21. Rijeimo diferencijalnu jednad bu

y 00 (ex + 1) + y 0 = 0:

Zamjenom y 0 = p(x); y 00 = p0 dobivamo jednad bu

p0 (ex + 1) + p = 0:

To je jednad ba koja doputa odijeljivanje varijabla

dp dx
= :
p ex + 1
Slijedi
ex + 1
ln jpj = ln C1 x
e
i dalje

0 ex + 1
y = C1 x ;
e
pa je opce rjeenje
x
y = C1 x e + C2:
4.4.2 Diferencijalna jednad ba F (y; y 0; y 00) = 0

Ako se u diferencijalnoj jednad bi F (x; y; y 0; y 00) = 0

ne pojavljuje eksplicitno x kao parametar, tj. ako ta
jednad ba doputa zapis

F (y; y 0; y 00) = 0;

onda poma e zamjena:

0 dy 00dy 0 d dp dy dp
y = = p (y) ; y = = (p) = = p:
dx dx dx dy dx dy

Primjer 22. Rijeimo diferencijalnu jednad bu

y 00y (y 0)2 = 0;

te odredimo posebno rjeenje to udovoljava pocet-

nomu uvjetu:

a) x = 0; y = 0; y 0 = 0;
b) x = 1; y = 0; y 0 = 1;
c) x = 1; y = 1; y 0 = 1;
d) x = 1; y = 1; y 0 = 2.
 dp
Zamjena y 0 = p; y 00 = dy p u ovomu primjeru povlaci
dp 2 dp
py p = 0; tj: p y p = 0:
dy dy
Dakle, mora biti
dp
p = 0 ili y p = 0.
dy
Ako je p = 0 = y 0 onda je

y=C

Ako je
dp dp dy
y p=0 tj. = ;
dy p y
onda je
dy
y 0 = p = C1y =) = C1 dx :
y
Slijedi

y = C2eC1x:

Primijetimo da je prvi slucaj obuhvacen drugim

(C1 = 0, C2 C ).

Nadimo sada tra ena posebna rjeenja.

(a) Pocetni uvjet x = 0; y = 0; y 0 = 0, uvrten u

y = C2eC1x i y 0 = C1y;

povlaci

0 = C2 i 0 = 0 =) y = 0

(b) Pocetni uvjet x = 1; y = 0; y 0 = 1 povlaci

0 = C2eC1 i 1 = 0;

to je protuslovlje. Dakle, da ne postoji posebno

rjeenje koje bi udovoljilo tomu pocetnom uvjetu.

(c) Pocetni uvjet x = 1; y = 1; y 0 = 1 povlaci

1 = C2eC1 i 1 = C1 =) C1 = 1; C2 = e 1

=) y = ex 1:

(d) Slicno, pocetni uvjet x = 1; y = 1; y 0 = 2 povlaci

1 = C2eC1 i 2 = C1 =) C1 = 2; C2 = e 2

=) y = e2x 2
4.4.3. Homogena diferencijalna jednad ba

Ako je funkcija

(x; y; y 0; y 00) 7! F (x; y; y 0; y 00)

homogena po varijablama y; y 0; y 00, tj. ako je

F (x; ty; ty 0; ty 00) = t F (x; y; y 0; y 00); 2R

(i pritom nazivamo stupanj homogenosti od F ),

onda diferencijalnu jednad bu

F (x; y; y 0; y 00) = 0

zamjenom
R
z dx
y=e ; z = z(x);

svodimo na diferencijalnu jednad bu prvoga reda

R R R
z dx z dx 2 0 z dx
F x; e ; z e ; (z + z ) e = 0;

tj.
R
z dx
e F (x; 1; z; z 2 + z 0) = 0;

odnosno,

F (x; 1; z; z 2 + z 0) = 0:
Obicnu diferencijalnu jednad bu drugoga reda s
opisanim svojstvom nazivamo homogenom po vari-
jablama y; y 0; y 00.

Primjer 23. Diferencijalna jednad ba

xy 2 + yy 00 (y 0)2 = 0

je homogena ( = 2) jer je

x(ty)2 + (ty)(ty 00) (ty 0)2 = t2(xy 2 + yy 00 (y 0)2):

R
Zamjena y =e z dx
,z z(x), vodi do jednad be
x + z0 + z2 z 2 = 0;
tj.
x + z 0 = 0:
Slijedi,
x2
z= + C1
2
pa je
Z
x3
z dx = + C1x + K2;
6
a opce rjeenje polazne jednad be jest
x3 x3
y=e 6 +C1 x+K2 = C2e 6 +C1 x :
Podsjetimo se, opce rjeenje diferencijalne jed-
nad be n-tog reda

F (x; y; y 0; y 00; :::; y (n)) = 0

ili
y (n) = f (x; y; y 0; y 00; :::; y (n 1)
) (1)

je n-parametarska familija krivulja

(x; y; C1; C2; :::; Cn) = 0; C1; C2; :::; Cn 2 R

koja identicki zadovoljava diferencijalnu jednad bu

(1) : Te proizvoljne konstante Ci odredjujemo iz n
pocetnih uvjeta

y (x0) = y0; y 0 (x0) = y1; y 00 (x0) = y2; :::

::: ; y (n 1) (x0) = yn 1; (2)

i dobivamo posebno ili partikularno rjeenje.

Cauchyjev problem za jednad bu n-tog reda glasi:
odrediti rjeenje diferencijalne jednad be (1) koje
zadovoljava pocetne uvjete (2) :
Postavlja se pitanje kad ce Cauchyjev problem imati
jedinstveno rjeenje. O tome govori naredni teorem:
Teorem 2. (Picardov) Neka je funkcija f de nirana
u nekoj okolini D tocke (x0; y0; y1; y2; :::; yn 1) i neka u
toj okolini zadovoljava uvjete
1) f (x; y; y 0; y 00; :::; y (n 1)
) je neprekidna funkcija,
2) postoji M > 0 takav da je
@f @f @f
M; M; ::: ; M:
@y @y 0 @y (n 1)

Onda postoji interval hx0 h; x0 + hi oko tocke x0

na kojem jednad ba (1)

y (n) = f (x; y; y 0; y 00; :::; y (n 1)

)

ima jedinstveno rjeenje y = y (x) koje zadovoljava

pocetne uvjete (2)

Za n = 1 uvjet 2)
@f
M; 8(x; y) 2 D
@y
povlaci da funkcija f na skupu D zadovoljava
Lipschitzov uvjet po varijabli y sa konstantom L = M:
Zaista, za neki 2 hy1; y2i imamo:

Tm. sred. vr. @f

jf (x; y1) f (x; y2)j = (x; ) jy1 y2 j
@y
M jy1 y2 j :

Dakle, umjesto Lipschitzovog uvjeta za funkciju f

po "varijabli" y , u teoremu o jedinstvenosti rjeenja
Cauchyjevog problema za dif. jednad bu prvog
reda, mo e se zahtijevati "jaci uvjet" - ogranicenost
@f
parcijalne derivacije .
@y
Uvjet 1) osigurava postojanje rjeenja Cauchyjevog
problema, a uvjet 2) osigurava jedinstvenost rjeenja.
Skup svih tocaka (x; y) u kojima nije ispunjen uvjet
jedinstvenosti rjeenja zovemo singularni skup
razmatrane dif. jednad be. Takav skup se mo e
sastojati od izoliranih tocaka ili pak mo e sadr avati i
neke krivulje. O tome poslije...
4.4.4. Linearna diferencijalna jednad ba s
konstantnim koe cijentima
Ako diferencijalna jednad ba drugoga reda doputa
zapis

y 00 + ay 0 + by = g(x); a; b 2 R; (1)

govorimo o linearnoj diferencijalnoj jednad bi dru-

goga reda s konstantnim koe cijentima. U slucaju
g 0 dobivamo
y 00 + ay 0 + by = 0; a; b 2 R; (2)

to je pripadna joj homogena (ili "nepotpuna") jed-

nad ba.

Mo e se dokazati da promatrana linearna diferen-

cijalna jednad ba ima tocno jedno rjeenje uz dani
pocetni uvjet x = x0; y = y0; y 0 = ye0 cim je funkcija g
neprekidna. Doka ite sami!!!

Teorem 4.1. Ako su y1 = f1(x) i y2 = f2(x) dva

rjeenja linearne homogene jednad be (2), onda je i

y = C1f1(x) + C2f2(x); C1; C2 2 R;

rjeenje te jednad be.
Dokaz: Izravnom provjerom (sami).
De nicija 4.2. Reci cemo da su dva rjeenja
y1 = f1(x) i y2 = f2(x) linearne homogene jednad be
(2) linearno nezavisna, ako iz

C1f1 + C2f2 = 0
(nul-funkcija) C1; C2 2 R, slijedi C1 = C2 = 0.

Kriterij linearne (ne)zavisnosti dan je pomocu tzv.

Wronskijana (determinante Wronskog).

Teorem 4.3. Ako su funkcije y1 = f1(x) i y2 = f2(x)

linearno zavisne tada je Wronskijan
f1(x) f2(x)
W (x) = = 0; za svaki x:
f10 (x) f20 (x)

Dokaz: ...

Teorem 4.4. Ako su y1 = f1(x) i y2 = f2(x) linearno

nezavisna rjeenja linearne homogene jednad be (2)
onda je
f1(x) f2(x)
W (x) = 0 6= 0; za svaki x:
f1(x) f20 (x)
Teorem 4.5. Ako su y1 = f1(x) i y2 = f2(x) dva
linearno nezavisna rjeenja linearne homogene jed-
nad be (2), onda je

y = C1f1(x) + C2f2(x); C1; C2 2 R;

njezino opce rjeenje.

Dopustimo da rjeenje homogene linearne jednad be

(2) bude i kompleksna funkcija (realne varijable), tj.
funkcija
p
f : A ! C; A R; f (x) = u(x) + iv(x); i = 1;
pri cemu su u i v realne funkcije.

Derivacijom funkcije f smatramo funkciju

x 7! f 0(x) = u0(x) + iv 0(x)

(kad god su funkcije u i v derivabilne). Jednostavno
je provjeriti da Teorem 4.1 i Teorem 4.5 vrijede i
za ovakva dva kompleksna rjeenja s konstantama
C1; C2 2 C.
O postojanju posebnog rjeenja homogene linearne
jednad be (2) govori sljedeci teorem.
Teorem 4.6. Postoji broj r, realan ili kompleksan,
takav da je
y = erx
posebno rjeenje homogene linearne diferencijalne
jednad be (2).

Dokaz:

Formalnim uvrtenjem

y = erx; y 0 = rerx i y 00 = r2erx

u jednad bu (2) dobivamo

erx(r2 + ar + b) = 0;
tj.
r2 + ar + b = 0;
to je tzv. karakteristicna jednad ba diferencijalne
jednad be (2). Buduci da svaka kvadratna jednad ba
ima rjeenje u R ili C, a u ovomu slucaju dobivamo
r
a a2
r1;2 = b;
2 4
to su y1 =er1x i y2 =er2x posebna rjeenja diferenci-
jalne jednad be (2).
tovie, ako je pritom r1 6= r2 2 R onda je
e r1 x e r2 x
W (x) = = (r2 r1)e(r1+r2)x 6= 0;
r1 e r1 x r2 e r2 x
pa su pripadna posebna rjeenja linearno nezav-
isna. Po Teoremu 4.5

y = C1er1x + C2er2x
je opce rjeenje diferencijalne jednad be (2).

Ako je, pak, r1 = r2 onda se radi o samo jednom

posebnom rjeenju (Teorem 4.7).

Slucaj konjugirano-kompleksnih rjeenja r1;2 2 C

! kasnije.
Teorem 4.7. Ako karakteristicna jednad ba homo-
gene linearne diferencijalne jednad be (2) ima samo
jedno rjeenje, tj. ako je r1 = r2 = a2 r 2 R, onda
je, pored y =erx, posebno rjeenje i

y = xerx:
tovie, buduci da su funkcije x 7!erx i x 7! xerx lin-
earno nezavisne, onda je

y = C1erx + C2xerx
opce rjeenje diferencijalne jednad be (2).

Dokaz: ...
U slucaju konjugirano-kompleksnog rjeenja karak-
teristicne jednad be, tj.

r1;2 = i; ; 2 R; 6= 0;
opce rjeenje y = C1er1x + C2er2x (skup kompleksnih
funkcija) homogene linearne diferencijalne jednad be
(2) zapisujemo ovako:

y = C1e( + i)x
+ C2e( i)x
= e x(C1e xi
+ C2e xi
)=

= e x(C1(cos x+i sin x)+C2(cos( x)+i sin( x)))

= e x((C1 + C2) cos x + i(C1 C2) sin x)

= e x(K1 cos x + K2 sin x);

pri cemu je K1 C1 + C2 2 R, K2 i(C1 C2) 2 iR.

Osim toga, lako se provjeri da su funkcije
x x
x 7! e cos x; e sin x
linearno nezavisne (nad C) cim je 6= 0.
 Zakljucak: Opce rjeenje homogene linearne
diferencijalne jednad be
y 00 + ay 0 + by = 0;
jest skup svih funkcija to doputaju ovaj zapis
(C1; C2 2 R):

C1er1x + C2er2x; cim je r1;2 2 R i r1 6= r2;

C1erx + C2xerx; cim je r1 = r2 r 2 R;

e x(C1 cos x+C2 sin x); cim je r1;2 = i 2 C; 6= 0;

pri cemu su r1;2 rjeenja pripadne karakteristicne jed-
nad be r2 + ar + b = 0.

Primjer 24. Homogenoj linearnoj diferencijalnoj jed-

nad bi
y 00 + 4y 0 + 4y = 0
pripada karakteristicna jednad ba
r2 + 4r + 4 = 0;
kojoj je rjeenje r1 = r2 = 2. Opce rjeenje proma-
trane diferencijalne jednad be je, dakle,
2x 2x
y = C1e + C2xe ; C1; C2 2 R:
Teorem 4.8. Ako je dano bilo koje posebno rjeenje
linearne diferencijalne jednad be
y 00 + ay 0 + by = g(x); a; b 2 R; (1)
onda se njezino opce rjeenje dobiva pribrajanjem
toga posebnog rjeenja opcem rjeenju pripadne joj
homogene jednad be
y 00 + ay 0 + by = 0: (2)
Dokaz: ...

Opce rjeenje yh homogene jednad be (2) uvijek

znamo odrediti, pa nam ostaje odrediti neko (bilo
koje) partikularno rjeenje yp jednad be (1).

Ako je slobodan clan g (x) nehomogene linearne

diferencijalne jednad be (1) funkcija oblika
x
g(x) = e [Pk (x) cos x + Qt (x) sin x] ; (3)

gdje su i konstante, Pk (x) i Qt (x) polinomi stup-

nja k odnosno t; tada posebno rjeenje yp mo emo
naci i metodom neodredenih koe cijenata. Partiku-
larno rjeenje tra imo u obliku

yp(x) = xse x
[Rm (x) cos x + Sm (x) sin x] ; (4)

gdje su Rm (x) i Sm (x) polinomi s (nepoznatim) koe -

cijentima stupnja m = max fk; tg i gdje je s kratnost
korijena i karakteristicne jednad be, tj.
0; ako i nije rjeenje karakt. jedn.
s= :
1 s 2; ako je i rjeenje karakt. jedn.

Koe cijente polinoma Rm (x) i Sm (x) odredujemo

iz uvjeta da funkcija yp identicki zadovoljava ne-
homogenu jednad bu (1). Funkcijama tipa (3) su
obuhvaceni i specijalni slucajevi dani sljedecom tabli-
com:

g(x) yp (x)

= =0 Pk (x) xs Rk (x)
x
=k=0 Ae xs Ce x

=0 e x Pk (x) xs e x Rk (x)
=k=t=0 A cos x+B sin x xs [C cos x+D sin x]
k=t=0 e x [A cos x+B sin x] xs e x [C cos x+D sin x]
=0 Pk (x) cos x+Qt (x) sin x xs [Rm (x) cos x+Sm (x) sin x]

Primjer 25. Rijeimo linearnu diferencijalnu jed-

nad bu s konstantnim koe cijentima

y 00 y= x+1

i odredimo joj posebno rjeenje koje zadovoljava

pocetni uvjet x = 0, y = 0, y 0 = 0.
Pripadna homogena jednad ba je

y 00 y = 0;

a karakteristicna jednad ba je

r2 1 = 0:

Rjeenje r1;2 = 1 povlaci da su

y = ex i y = e x

linearno nezavisna posebna rjeenja homogene jed-

nad be. Tako dobivamo opce rjeenje

yh = C1ex + C2e x

te homogene jednad be. U polaznoj linearnoj diferen-

cijalnoj jednad bi je

g(x) = x+1 P1(x)

polinom prvoga stupnja. Po tablici, jer je s = 0; za

posebno rjeenje treba uzeti polinom prvog stupnja

R1(x) = Ax + B:

Koe cijente cemo mu odrediti po danoj uputi:

(Ax + B)00 (Ax + B) = x+1 ) Ax B= x + 1:

Dakle, A = 1 i B = 1; pa je tra eno posebno

rjeenje yp = x 1. Napokon, po Teoremu 4.8 slijedi
da je

y = C1ex + C2e x
+x 1
tra eno opce rjeenje.
Posebno rjeenje koje zadovoljava pocetni uvjet
x = 0, y = 0, y 0 = 0 dobivamo odgovarajucim uvrte-
njima:

C1e0 + C2e 0
+0 1 = 0; C1e0 C2e 0
+ 1 = 0:
Slijedi, C1 = 0; C2 = 1; pa je tra eno posebno rjeenje
x
y=e +x 1:

Teorem 4.9. Ako je u diferencijalnoj jednad bi (1)

g(x) = g1(x) + + gk (x); k 2 N;

onda je njezino posebno rjeenje zbroj od po jednog
posebnog rjeenja svake pripadne jednad be

y 00 + ay 0 + by = gj (x); j = 1; ; k:
Primjer 26. Rijeimo linearnu diferencijalnu jed-
nad bu s konstantnim koe cijentima

y 00 + 2y 0 + 5y = x2e3x + sin 2x:

Pripadna karakteristicna jednad ba r2 + 2r + 5 = 0
ima konjugirano-kompleksno rjeenje r1;2 = 1 2i
pa je opce rjeenje pripadne homogene jednad be

yh = e x(C1 cos 2x + C2 sin 2x):

Buduci da je

g(x) = x2e3x + sin 2x;

to cemo za pronala enje posebnog rjeenja polazne
jednad be najprije upotrijebiti Teorem 4.9.
Promatrajmo, dakle, dvije pripadne diferencijalne jed-
nad be:
y 00 + 2y 0 + 5y = x2e3x;

y 00 + 2y 0 + 5y = sin 2x:
Ostaje nam odrediti posebna rjeenja. Za prvu je to

yp1 = Ax2 + Bx + C e3x;

a za drugu
yp2 = C sin 2x + D cos 2x:
Uvrtenjem (s yp0 i i yp00i ) u prvu, odnosno drugu jed-
nad bu i odgovarajucim izjednacavanjima dobivamo
1
y p1 = 50x2 40x + 11 e3x;
1000
1
y p2 =
(sin 2x 4 cos 2x):
17
Sada je, po Teoremu 4.9
1
yp = yp1 + y p1 = 50x2 40x + 11 e3x +
1000
1
+ (sin 2x 4 cos 2x)
17
posebno rjeenje polazne diferencijalne jednad be.
Napokon, po Teoremu 4.8
x
y=e (C1 cos 2x + C2 sin 2x) +
1 1
+ 50x2 40x + 11 e3x + (sin 2x 4 cos 2x)
1000 17
jest opce rjeenje diferencijalne jednad be

y 00 + 2y 0 + 5y = x2e3x + sin 2x:

Metoda varijacije konstanti
Ukoliko funkcija smetnje g(x) nije oblika (3) koristimo
metodu varijacije konstanata. Naime, opce rjeenje
yh homogene jednad be (2)
yh = C1y1 + C2y2:
uvijek znamo odrediti, to nam ostaje odrediti neko
posebno rjeenje yp jednad be (1). Njega cemo
tra iti na nacin da u opcem rjeenju pripadne homo-
gene jednad be yh = C1y1 + C2y2 konstante C1 i C2
zamijenimo funkcijama C1 (x) i C2 (x) : Dakle tra eno
rjeenje je oblika

yp = C1 (x) y1 + C2 (x) y2; (5)

gdje su C1 (x) i C2 (x) ; za sada, nepoznate funkcije.

Dovoljno je odrediti jednu nepoznatu funkciju, a ne
dvije, ukoliko zadamo neku vezu izmedu tih funkcija.
Deriviranjem jednad be (5) dobivamo

y 0 = C10 y1 + C20 y2 + C1y10 + C2y20 :

Neka je veza medu tra enim funkcijama

C10 (x) y1 + C20 y2 = 0:

Imamo
 y 0 = C1y10 + C2y20 ;

y 00 = C10 y10 + C20 y20 + C1y100 + C2y200:

Uvrtavanjem dobivenih izraza u y 00 + ay 0 + by = g(x);

dobivamo

y 00 + ay 0 + by = C10 y10 + C20 y20 + C1y100 + C2y200+

a(C1y10 + C2y20 ) + b(C1y1 + C2y2) =

C10 y10 +C 02y20 +C 1 (y100+ay 01+by 1) +C 2 (y200+ay 02+by 2) = g(x):

Buduci su y1 i y2 rjeenja homogene jednad be, do-

bivamo
C10 y10 + C20 y20 = g (x) :
Prema tomu nepoznate funkcije C1 i C2 zadovoljavaju
sustav
C10 y1 + C20 y2 = 0
C10 y10 + C20 y20 = g (x) :

To je linearni sustav od dvije nepoznate funkcije C10 i

C20 . Determinanta ovog sustava je upravo
y1 y2
W (x) = :
y10 y20
Buduci su funkcije y1 i y2 dva linearno nezavisna
rjeenja homogene diferencijalne jednad be (2),
onda je W (x) 6= 0; za svaki x; pa sustav ima jedin-
stveno rjeenje C10 (x) i C20 (x): Sada je
Z Z
C1(x) = C10 (x) dx i C2(x) = C20 (x) dx:

Primjer 27. Rijeite diferencijalnu jednad bu

00 1
y +y = :
cos3 x
Opce rjeenje pripadne homogene jednad be je

yh = C1 sin x + C2 cos x:
Pretpostavimo da je partikularno rjeenje diferenci-
jalne jednad be oblika

y = C1 (x) sin x + C2 (x) cos x:

Metodom varijacije konstante dobivamo sustav

C10 sin x + C20 cos x = 0

1
C10 cos x C20 sin x = 3
:
cos x
Iz tog sustava dobivamo
 1 sin x
C10= 0
; C = :
cos2 x 2 cos3 x
Integriranjem dobivamo
1
C1(x) = tg x + K1; C2(x) = + K2 :
2 cos2 x
Slijedi
1
y = (tg x + K1) sin x + + K2 cos x =
2 cos2 x
sin2 x 1
K1 sin x + K2 cos x + =
cos x 2 cos x
1
K1 sin x + (K2 1) cos x + :
2 cos x
1
A sin x + B cos x + = yh + yp ;
2 cos x
Dakle,
1
y = yh + yp = A sin x + B cos x +
2 cos x
je opce rjeenje dane diferencijalne jednad be.
Za vje bu (sami): Odredite opca rjeenja diferenci-
jalnih jednad bi:
1. y 00 6y 0 + 9y = e3x
2. y 00 + 16y = cos 4x
3. y 00 + y 0 6y = e2x
4. y 00 2y 0 + y = ex sin x
1
5. y 00 + y = cos x
6. y 00 + y 0 = p1ex
7. y 00 y = sin x

Za linearnu diferencijalnu jednad bu drugog reda

sa konstantnim koe cijentima - mo e li kratnost
(viestrukost) korijena i karakteristicne jed-
nad be biti 2?
Objasnite zato!
Kojeg bi reda polazna diferencijalna jedna ba morala
biti da bi njena karakteristicna jednad ba imala
dvostruki korijen oblika i ( 6= 0)?
4.4.5. Slobodna, guena i prisilna titranja

Najzanimljiviji problem koji se svodi na diferencijalnu

jednad bu drugog reda je titranje mase objeene na
oprugu. Tijelo mase m titra na opruzi koja ima ko-
e cijent opruge k > 0. Sustav ima dodatno trenje
(guenje) s koe cijentom guenja b > 0, a na tijelo
djeluje vanjska sila f kao na slici.

Neka je y (t) otklon tijela od polo aja mirovanja u

trenutku t. Na tijelo djeluju sljedece sile:
 sila guenja koja je proporcionalna brzini
dy
b ;
dt
sila kojom djeluje opruga prema Hookeovom
zakonu, a koja je proporcionalna otklonu od
polo aju mirovanja
ky;

i vanjska sila f (t)

Prema drugom Newtonovom zakonu gibanja masa

puta akceleracija (promjena impulsa tijela) je propor-
cionalna sili koja djeluje na to tijelo. Dakle, jednad ba
gibanja glasi

d2y dy
m 2 = b ky + f (t) :
dt dt
tj.
d2y dy
m 2 + b + ky = f (t) ; ( )
dt dt
a to je linearna diferencijalna jednad ba drugog reda
s konstantnim koe cijentima.
U najjednostavnijem slucaju kada nema ni guenja ni
vanjske sile radi se o harmonijskom oscilatoru. Pri-
padna (homogena) diferencijalna jednad ba glasi

d2y
m 2 + ky = 0:
dt
Njena karakteristicna jednad ba je
k
r2 = ;
m
pa je rjeenje
r
k
y (t) = C1 cos !t + C2 sin !t; != :
m
Uz oznake
q
C1 C2
A = C12 + C22; cos ' = ; sin ' = ;
A A
imamo

y (t) = A (cos !t cos ' + sin !t sin ') ;

tj. (po adicionom teoremu)

y (t) = A cos (!t ') :

U slucaju kada ima guenja ali nema vanjske sile pri-
padna (homogena) diferencijalna jednad ba glasi

d2y dy
m 2 + b + ky = 0:
dt dt
Njena karakteristicna jednad ba je

mr2 + br + k = 0;

pa je
p
b b2 4mk
r1;2 = :
2m
Razlikujemo tri slucaja:

1. ako je b2 4mk > 0, onda je rjeenje dano sa

y (t) = C1er1t + C2er2t;

2. ako je b2 4mk = 0, onda je rjeenje dano sa

y (t) = C1ert + C2tert;

 p
b 4mk b2
3. ako je b
2
4mk < 0, onda je r1;2 = 2m 2m i
i rjeenje je dano sa

y (t) = e t (C1 cos t + C2 sin t) :

U sva tri slucaja vrijedi lim y (t) = 0. U prvom

t!1
slucaju radi se o guenju bez titranja, u dru-
gom slucaju mo e doci do jednokratnog porasta
pocetnog otklona nakon cega nastupa guenje
bez titranja, a u trecem slucaju se radi o guenom
titranju oko polo aja ravnote e. Primjeri ponaanja
sustava su dani na slici.
Ukoliko na sustav djeluje i vanjska sila f (t), radi se o
prisilnim oscilacijama, a diferencijalna jednad ba

d2y dy
m 2 + b + ky = f (t)
dt dt
ima rjeenje
y (t) = yH + yP ;

gdje je yH rjeenje pripadne homogene diferencijalne

jednad be, a yP neko njeno partikularno rjeenje.
Neka je, npr. vanjska sila jednaka

f (t) = F cos ct; c > 0:

Kao to smo vec vidjeli, kod rjeavanja pripadne ho-

mogene jednad be razlikujemo tri slucaja. U prvom
slucaju kada je b2 4mk > 0, rjeenje pripadne ho-
mogene jednad be je dano sa

yH = C1er1t + C2er2t;

a partikularno rjeenje mo emo odrediti metodom

neodredenih koe cijenata i dobiti
F
yP = cos (ct ') ;
h (c)
gdje je (izvedite sami!!!)
2
h (c)2 = k mc2 + (bc)2 ;
k mc2 bc
cos ' = ; sin ' = :
h (c) h (c)
Dakle, opce rjeenje
F
y (t) = C1er1t + C2er2t + cos (ct ')
h (c)
se sastoji od dva dijela. Prvi dio, tj. yH te i k nuli kada
t ! 1 i taj dio predstavlja prijelazno rjeenje. Drugi
dio, tj. yP je periodicka funkcija s periodom P = 2c .
Primjer ponaanja sustava je dan na slici.

Na slican nacin se dobije opce rjeenje i u preostala

dva slucaja kada je b2 4mk = 0, ili b2 4mk < 0.
Promotrimo jo i sustav s prisilnim oscilacijama bez
guenja (b = 0) cija jednad ba glasi

d2y
m 2 + ky = f (t) F cos ct; c > 0: ( )
dt
Rjeenje pripadne homogene jednad be je
r
k
yH = C1 cos !t + C2 sin !t; != :
m
Razlikujemo dva slucaja. Ako je c 6= ! , onda je par-
tikularno rjeenje
F
yP = cos ct;
m (! 2 c2 )
to, uz oznake kao prije, daje opce rjeenje
F
y (t) = A cos (!t ') + cos ct:
m (! 2 c2 )
Izvedite sami gornje rjeenje (raspiite sve detaljno)!
c p
Ako je = 2 Q, onda je to periodicka funkcija s
! q
2 q 2 p
periodom P = = .
! c
U suprotnom je to "skoro periodicka funkcija".
Ako je c = ! , onda je to potencijalno najopasniji
slucaj, jer vanjska sila i rjeenje homogene jed-
nad be tada imaju istu frekvenciju i nastaje fenomen
mehanicke rezonancije sustava. U ovom slucaju je
opce rjeenje jednad be ( ) dano sa
Ft
y (t) = A cos (!t ') + sin !t:
2!m
To je periodicka funkcija s periodom P = 2! .
Medutim, oscilacije su neomedene kada t ! 1, pa
ce za dovoljno veliki t doci do razbijanja sustava.
Primjer ponaanja sustava je dan na slici.

Uocimo da do fenomena rezonancije ne mo e doci

ukoliko sustav ima guac.
http://en.wikipedia.org/wiki/Tacoma_Narrows_Bridge
http://en.wikipedia.org/wiki/London_Millennium_Bridge
http://www.youtube.com/watch?v=gQK21572oSU
http://www.youtube.com/watch?v=3mclp9QmCGs

Mehanicki sustav koji se sastoji od mase, opruge i

guaca ima svoj elektricni ekvivalent. To je strujni
krug koji se sastoji od kondenzatora kapaciteta C
farada (F), otpora R oma (Ohm) i zavojnice s induk-
tivitetom L henrija (H), na koji djeluje elektromotorna
sila koja u trenutku t proizvodi napon od E (t) volta
(V) i struju od I (t) ampera (A) kao na slici.

Prema Ohmovom zakonu pad napona na otporu jed-

nak je RI . Pad napona na zavojnici jednak je L dI
dt , a
pad napona na kondenzatoru jednak je Q C , pri cemu
je Q naboj pozitivne ploce kondenzatora.
Prema Kirchoffovom zakonu zbroj padova napona
jednak je naponu kojeg daje izvor, pa imamo
diferencijalnu jednad bu

dI Q
L + RI + = E (t) :
dt C

Iz ove jednad be mo emo dobiti linearnu diferen-

cijalnu jednad bu drugog reda na dva nacina.
Uvrtavanje
dQ
I=
dt
daje

d2Q dQ 1
L 2 +R + Q = E (t) ;
dt dt C
dok deriviranje daje

d2I dI 1
L 2 + R + I = E 0 (t) :
dt dt C
Usporedujuci obje prethodne jednad be s jed-
nad bom ( ) zakljucujemo da je zavojnica ekviva-
lentna s masom, otpor s guacem, a kondenzator s
oprugom. Takoder zakljucujemo da prijelazna faza
rjeenja odgovara zagrijavanju elektricnog uredaja,
dok je otpor nu an radi izbjegavanja rezonancije
sustava.
 4.5. Linearna diferencijalna jednad ba n-tog reda
Jednad ba oblika

an (x) y (n)+an + ::: +a1 (x) y 0+a0 (x) y = h (x)

1 (x) y
(n 1)

( )
zove se linearna diferencijalna jednad ba n-tog
reda. Ako je funkcija smetnje h (x) 0; za jednad bu
ka emo da je homogena.
Mi smo do sada razmatrali njen specijalan slucaj za
n = 2 i konstantne funkcije a2 (x) ; a1 (x) i a0 (x) ; tj.
razmatrali smo linearnu diferencijalnu jednad bu dru-
gog reda s konstantnim koe cijentima.
Ako je an (x) 6= 0; onda se jednad ba ( ) mo e
napisati u obliku

y (n) = f x; y; y 0; :::; y (n 1)

pri cemu je

f x; y; y 0; :::; y (n 1)
=
an 1 (x) (n 1) a1 (x) 0 a0 (x) h (x)
= y ::: y y+ :
an (x) an (x) an (x) an (x)
Ako su funkcije ai (x) (i = 0; 1; :::; n) i h (x)
neprekidne, onda je zadovoljen prvi uvjet Picardovog
Teorema 2 (za dif. jedn. vieg reda). Buduci da
 parcijalne derivacije iz drugog uvjeta tog teorema iz-
gledaju ovako

@f a0 (x) @f a1 (x) @f an 1 (x)

= ; = ; ::: ; = ;
@y an (x) @y 0 an (x) @y (n 1) an (x)
to su omedene funkcije, pa je zadovoljen i drugi uvjet
Picardovog teorema. Zato jednad ba ( ) ima tocno
jedno rjeenje za bilo koji izbor pocetnih uvjeta

y (x0) = y0; y 0 (x0) = y1; ::: ; y (n 1)

(x0) = yn 1 .

Posebno razmotrimo homogenu linearnu diferen-

cijalnu jednad bu drugog reda (s nekonstantnim
koe cijentima)

y 00 + p (x) y 0 + q (x) y = 0: ( )

Ako su y1 i y2 dva linearno nezavisna rjeenja ove

jednad be (funkcije koje nisu proporcionalne), tada
je i njihova linearna kombinacija

y = C1y1 + C2y2

takoder rjeenje homogene jednad be, za bilo koju

vrijednost konstanti C1 i C2: To je opce rjeenje
diferencijalne jednad be ( ) : Ka emo da funkcije y1
i y2 sa prethodno navedenim svojstvima cine bazu
rjeenja homogene lin. dif. jednad be ( ) :
Ako znamo jedno rjeenje diferencijalne jednad be
( ), onda tu diferencijalnu jednad bu mo emo rijeiti
metodom sni avanja reda linearne diferencijalne
jednad be koju cemo pokazati na sljedecem primjeru.
Primjer 28. Odredi opce rjeenje diferencijalne
jednad be
x2y 00 xy 0 + y = 0:

Primijetimo najprije da je y1 (x) = x partikularno

rjeenje ove jednad be. Uvedimo novu funkciju u
zamjenom
y y
u= = :
y1 x
Buduci da je

y = ux; y 0 = u0x + u; y 00 = u00x + 2u0;

uvrstivi te izraze u normiranu dif. jednad bu ekviva-

lentnu polaznoj

00 1 0 1
y y + 2y = 0
x x
dobivamo
00 0 1 0 1
u x + 2u (u x + u) + 2 ux = 0
x x
tj.
xu00 + u0 = 0:

Sada sni avamo red dobivene diferencijalne jed-

nad be zamjenom

u0 = z; z = z (x)
i dobivamo

0 dz dx
xz + z = 0 () = :
z x
Odatle je

C1 y
u0 = z = =) = u = C1 ln jxj + C2;
x x
pa je

y (x) = xu = C1x ln jxj + C2x

opce rjeenje polazne diferencijalne jednad be.

 Vratimo se opet na razmatranje linearne diferenci-
jalne jednad be n-tog reda:

y (n) +an 1 (x) y

(n 1)
+ ::: +a1 (x) y 0 +a0 (x) y = h (x) ( )

Za n funkcija y1; y2; :::; yn ka emo da su linearno

nezavisne na intervalu I; ako relacija

c1y1 (x) + c2y2 (x) + ::: + cnyn (x) = 0; 8x 2 I

povlaci
c1 = c2 = ::: = cn = 0:

Wronskijan funkcija y1; y2; :::; yn je determinanta

y1 yn
y10 yn0
W (y1; :::; yn) (x0) = ... ...
(n 1) (n 1)
y1 yn x=x0

Za Wronskijan vrijedi sljedece. Za proizvoljan x0 2 I :

W (y1; :::; yn) (x0) = 0 ) W (y1; :::; yn) (x) = 0; 8x 2 I

W (y1; :::; yn) (x0) 6= 0 ) W (y1; :::; yn) (x) 6= 0; 8x 2 I

Stoga su funkcije y1; y2; :::; yn linearno nezavisne na
intervalu I ako i samo ako je

W (y1; :::; yn) (x) 6= 0;

za neki x 2 I:
Opce rjeenje nehomogene jednad be ( ) ima oblik

y = yH + yP

gdje je yP neko partikularno rjeenje te jednad be,

a yH opce rjeenje pripadne homogene jednad be.
Rjeenje homogene ima oblik

yH = c1y1 (x) + c2y2 (x) + ::: + cnyn (x)

pri cemu linearno nezavisne funkcije y1; y2; :::; yn

tvore fundamentalni skup (bazu) rjeenja.
Ukoliko znamo opce rjeenje homogene jednad be,
rjeenje nehomogene jednad be mo emo naci
metodom varijacije konstanti. Rjeenje nehomogene
jednad be ima oblik

y (x) = c1 (x) y1 (x) + ::: + cn (x) yn (x) ;

pri cemu funkcije ci (x) (i = 1; :::; n) odredujemo iz

uvjeta da y (x) zadovoljava nehomogenu jednad bu
i jo nekih dodatnih uvjeta (da sve derivacije od y
imaju isti oblik kao i sama funkcija y ).
Funkcije c0i (x) dobivamo kao rjeenje sustava
8
>
> c01y1 + c02y2 ::: + c0nyn = 0
>
>
>
> 0 0 0 0 0 0
>
> c 1 y 1 + c 2 y 2 + ::: + c n yn = 0
<
...
>
> 0 (n 2) 0 (n 2) 0 (n 2)
>
> c y + c y + ::: + c n yn =0
>
> 1 1 2 2
>
>
: c0 y (n 1) + c0 y (n 1) + ::: + c0 y (n 1) = h (x) :
1 1 2 2 n n

Diskriminanta ovog sustava je Wronskijan W (y1; :::; yn) :

Buduci da je Wronskijan razlicit od nule (jer su
y1; y2; :::; yn linearno nezavisne), to prethodni sustav
(Cramerov) ima jedinstveno rjeenje (c01; c02; :::; c0n).
Integrirajuci to rjeenje dobivamo tra ene funkcije
c1 (x) ; ::: ; cn (x) :
Ako su u jednad bi ( ) koe cijenti ai (x) = pi 2 R
(i = 0; 1; :::; n) tada imamo linearnu diferencijalnu
jednad bu n-tog reda s konstantnim koe cijentima,
koju rjeavamo analogno specijalnom slucaju te
jednad be za n = 2 koji smo vec obradili.
4.6. Ortogonalne i izogonalne trajektorije
Zadana je familija krivulja opisana jednad bom
1 (x; y; C) = 0: Tra imo jednad bu familije krivulja
koje sijeku zadanu familiju pod nekim kutem (tj.
svake dvije krivulje iz pojedinih familija sijeku se
pod tim kutem). Krivulje iz te familije nazivamo
izogonalnim, a za = =2 ortogonalnim
trajektorijama polazne familije krivulja.
Postupak odredivanja jednad be familije izogonalnih
trajektorija odvija se u nekoliko koraka:

1. Najprije odredimo diferencijalnu jednad bu

F (x; y; y 0) = 0 pocetne familije. Ona se dobiva
eliminacijom konstante C iz sustava jednad bi
8
>
> d
>
> (x; y; C) = 0; ; y = y (x)
< 1 dx
.
>
> @ 1 @ 1 0
>
>
: + y = 0:
@x @y

2. Za kut medu dvjema krivuljama vrijedi

tg '2 tg '1
tg = tg ('2 '1 ) = ;
1 + tg '2 tg '1
gdje su '1 i '2 kutevi koje tangente na te krivulje
 zatvaraju sa pozitivnim dijelom osi x:

Ako su krivulje glatke, onda je

y20 y10 0 y 0
2 tg
tg = =) y1 = : ( )
1 + y20 y10 1 + y20 tg

3. Izraz za y10 kao funkciju od y20 uvrstimo u diferenci-

jalnu jednad bu familije krivulja:

y20 tg
F (x; y; y10 ) =0 ) F x; y; = 0: (|)
1 + y20 tg

4. Dobivenu diferencijalnu jednad bu familije izogo-

nalnih trajektorija rijeimo i tako dobivamo tra enu
familiju krivulja 2 (x; y; C) = 0:
Posebno, ako tra imo ortogonalne trajektorije
polazne familije krivulja onda umjesto ( ) imamo:

y20 y10 1
1 = tg = ) 1+y20 y10 = 0 tj. y10 = ;
2 1 + y20 y10 y20
pa je
1
F x; y; =0 ()
y20
diferencijalna jednad ba tra ene familije ortogonalnih
krivulja.

Na gornjoj slici prikazane su ortogonalne trajektorije

y = kx i x2 + y 2 = C:
Primjer 29. Odredi krivulje koje sijeku svaku od
parabola y = ax2 pod pravim kutem.
Prvo odredimo diferencijalnu jednad bu pocetne
familije. Deriviranjem eliminiramo parametar a :

y 2y
y = ax2; y 0 = 2ax ) y0 = 2 2
x = :
x x
Time smo dobili diferencijalnu jednad bu pocetne
familije. Diferencijalnu jednad bu ortogonalne familije
1
prema () dobivamo ako umjesto y 0 stavimo 0
:
y
1 2y 0 x
= () yy =
y0 x 2
Z Z
x
y dy = dx + C1
2
x2
+ y 2 = C:
2
Dakle, dobili smo familiju elipsa.

Primjer 30. Odredi familiju trajektorija koje sijeku

zadanu familiju kru nica x2 + y 2 = R2 pod kutom od
45 . (DOMACI RAD!!!)
 y2
Ortogonalne trajektorije x = ky 2
i x +
2
=C :
2

Izogonalne trajektorije ( = 45 ) y = kx i r = C e' :

4.7. Singularna rjeenja diferencijalne jednad be
prvog reda

Singularno rjeenje diferencijalne jednad be

F (x; y; y 0) = 0

je ono rjeenje koje niti u jednoj tocki ne zadovoljava

uvjet jedinstvenosti rjeenja. Rijeimo ovu jednad bu
po y 0 :

y 0 = f (x; y) :

Uvjet jedinstvenosti rjeenja za neku tocku (x; y) u Pi-

cardovom teoremu bit ce naruen ukoliko parcijalna
@f
derivacija ne postoji u toj tocki. Prema teoremu o
@y
implicitnoj funkciji, za tu derivaciju vrijedi

@F
@f @y 0 @y
= = .
@y @y @F
@y 0
Ona nece postojati ukoliko je brojnik ovog razlomka
beskonacan ili nazivnik jednak nuli.
Dakle, singularno rjeenje moemo dobiti tamo gdje
su ispunjeni uvjeti:
1. F (x; y; y 0) = 0
@F 0 @F
2. (x; y; y )=0 ili (x; y; y 0) = 1
@y 0 @y
Eliminacijom y 0 iz sustava (1) + (2) dobivamo
(x; y) = 0; tzv. diskriminantnu krivulju. Ona
sadri sva singularna rjeenja.
Iz (x; y) = 0 dobivamo, rjeavajuci po y; funkcije
y = 1 (x) ; y = 2 (x) ; ::: Te krivulje ne moraju
nuno biti rjeenja zadane diferencijalne jednadbe,
pa za svaku od njih treba provjeriti zadovoljavaju li
jednadbu ili ne.
Primjer 31. Za jednadbu

2
(y 0) + y 2 1=0 (N)
dobivamo
@F 0
0
= 2y =0
@y
i odatle y = 1. Te funkcije jesu (singularna) rjeenja
zadane diferencijalne jednadbe.
Singularna rjeenja moemo dobiti i u postupku
nalaenja opceg rjeenja. Iz jednadbe (N) dobi-
vamo
 p
0
y = 1 y 2;

tj. dvije eksplicitne diferencijalne jednad be. Pos-

tupak nala enja rjeenja (integriranja) provodimo
istodobno:

dy
p = dx; y 6= 1;
1 y 2

arcsin y = x + C;
y= sin (x + C) :

Dakle, opce rjeenje cini familija sinusoida, a singu-

larna rjeenja y = 1 i y = 1 u svakoj svojoj tocki
dodiruju neku od sinusoida iz opceg rjeenja.
Singularno rjeenje diferencijalne jednad be je ovo-
jnica (anvelopa) familije krivulja (x; y; C) = 0
opceg rjeenja zadane diferencijalne jednad be.
Opcenito, ovojnica neke familije ravninskih krivulja
(x; y; C) = 0 je krivulja koja u svakoj svojoj tocki
dira jednu od krivulja iz familije (x; y; C) = 0.
Spomenimo da je svaka krivulja ovojnica svojih tan-
genata.
Ovojnicu (tj. singularno rjeenje) mo emo dobiti i
eliminacijom parametra C iz sustava

@ (x; y; C)
(x; y; C) = 0; = 0:
@C
Kao rjeenje tog sustava dobivamo diskriminantnu
krivulju ove familije. Ovojnica (ukoliko postoji)
mora biti dio te krivulje. Diskriminantna krivulja uz
ovojnicu mo e sadr avati i neke druge krivulje, npr.
krivulje koje prolaze tockama samopresjeka krivulja ili
tockama loma krivulja, u kojima derivacija ne postoji
(geometrijska mjesta singularnih tocaka).
Primjer 32. Odredimo ovojnicu familije kru nica

2 C2
x2 + (y C) = :
2

Eliminirajmo konstantu C iz sustava

( C2
x2 + (y C)2 = 2 ;

2 (y C) = C:
Iz druge jednad be dobivamo C = 2y; a uvrta-
vanjem u prvu jednad bu y 2 = x2: Dakle, ovojnica
zadane familije kru nica sastoji se od pravaca y = x
i y = x:
Formirajmo sad diferencijalnu jednad bu cije je
rjeenje polazna familija kru nica. Eliminiramo li
parametar C iz sustava

2 C2
2
x + (y C) = ; 2x + 2 (y C) y 0 = 0;
2
dobivamo:
2 0 2
2 x (x + yy )
x + 2 = 2 ;
0
(y ) 0
2 (y )
a nakon sredivanja izraza dobivamo diferencijalnu
jednad bu
 2
2x2 y 2 (y 0) 2xyy 0 + x2 = 0:

Odavde takoder mo emo naci singularno rjeenje.

Uvjeri se da je ono zadano jednad bom y 2 = x2 !

Pored singularnih rjeenja diferencijalna jednad ba

y 0 = f (x; y) mo e imati i izolirane singularne tocke:
To su one singularne tocke u cijoj okolini nema drugih
singularnih tocaka. Kroz te tocke prolazi vie integral-
nih krivulja zadane dif. jednad be ili nijedna. Tocke
kroz koje prolazi samo jedna integralna krivulja nazi-
vamo regularne tocke.

Primjer 33. Sljedece diferencijalne jednad be imaju

izoliranu singularnu tocku u ishoditu O (0; 0):
y
1. y 0 = ;
x

2y
2. y =
0
;
x

x
3. y =
0
:
y
1. Opce rjeenje ove diferencijalne jednad be je
y = Cx;
a to je familija pravaca kroz ishodite. Dakle kroz
ishodite prolazi beskonacno integralnih krivulja (sve)
ove diferencijalne jednad be pa je ona izolirana
singularna tocka. Sve ostale tocke ravnine su
regularne.
2. Opce rjeenje ove diferencijalne jednad be je
y = Cx2;
a to je familija parabola sa tjemenom u ishoditu, pa
je ishodite zaista izolirana singularna tocka jer kroz
nju prolaze sve parabole te familije. Sve ostale tocke
ravnine su regularne.

3. Opce rjeenje ove diferencijalne jednad be je

x2 + y 2 = C;
a to je familija koncentricnih kru nica sa centrom u
ishoditu. Dakle, kroz ishodite ne prolazi niti jedna
krivulja iz ove familije, pa je ona izolirana singularna
tocka, a sve ostale tocke ravnine su regularne.
4.8. Sustav od dviju obicnih diferencijalnih jednad bi

Prirodno je sustav

F (x; y; z; y 0; z 0) = 0;

G(x; y; z; y 0; z 0) = 0

od dviju obicnih diferencijalnih jednad bi prvoga reda,

s dvjema nepoznatim funkcijama, pokuati rijeiti po
slicnosti s odgovarajucim sustavom algebarskih jed-
nad bi, tj. pokuati ga svesti na dvije jednad be s po
jednom nepoznanicom. Kao ishod takvoga postupka
mogu se dobiti, ovisno o danom sustavu, diferenci-
jalne jednad be prvoga ili drugoga reda.

Primjer 34. Promatrajmo sustav

y 0 = x + z;
z 0 = x + y:

Deriviranjem prve jednad be i uvrtenjem z 0 u drugu

dobivamo diferencijalnu jednad bu drugoga reda

y 00 y= x+1
Njezino rjeenje je

y = C1ex + C2e x
+x 1:
Iz prve jednad be dobivamo tra eni z = g(x)
0
y 0 = x + z ) C1ex + C2e x
+x 1 =x+z )

z = C1ex C2e x
+1 x

Tra imo li, nadalje, neko posebno rjeenje, primjerice

ono to udovoljava pocetnomu uvjetu

x = 0; y = 1; z = 1;
dobivamo linearni sustav

1 = C1 + C2 1;
1 = C1 C2 + 1;

rjeenje kojega je C1 = 1, C2 = 1, pa je tra eno

posebno rjeenje

y=x 1 + ex + e x
z= x + 1 + ex e x: