2.

Nastanak i razvoj ureivanja uma

ovjekov odnos prema umi postoji od samog poetka njegova razvoja, kada je ivio u potpunom
skladu s prirodom, u prvobitnim skupljakim i lovakim zajednicama.

Postupci prema umi, od prvih aktivnosti ureivanja okolia za potrebe sklonita i pribavljanja hrane,
preko krenja i nekontrolirane sjee te iskustvenih postupaka, razvili su se do suvremenih
znanstvenih postupaka prema umi u sklopu potrebe za sveobuhvatnim i odrivim upravljanjem
okolia na globalnoj razini.

Plansko postupanje sa umama uvedeno je tek prije nekoliko stoljea iako se prvi primjeri spominju
jo u antikom razdoblju. Naime najstariji pisani dokument o ureivanju uma nalazi se u 17.
Plinijevoj knjizi gdje autor kae da su se u junim vinorodnim krajevima Galije uzgajale niske
kestenove ume (panjae) sa ophodnjom od 3 do 5 godina za produkciju vinogradarskog kolja.

Promjene drutveno-politikih i ekonomskih sustava tijekom povijesti utjecale su na razvoj

drutvenog poimanja umskih ekosustava i naina koritenja umskih resursa s obzirom na postojee
potrebe i zahtjeve vezane za ume. Osnovom toga i razvoj odnosa prema umi kao i postupanje
prema njoj u pojedinim dijelovima svijeta tekao je razliito.

Ako se izostavi razdoblje prije srednjeg vijeka, prema Pletto i dr. (2008), mogu se izdvojiti tri glavna
razvojna razdoblja umarstva i ureivanja uma u povijesti. To su:

1. predindustijsko razdoblje (od srednjeg vijeka do sredine 18. stoljea)

2. industrijsko razdoblje (od sredine 18. stoljea do sredine 20. stoljea)
3. postindrustrijsko razdoblje (od sredine 20. stoljea do danas)

2.1 Predindustrijsko razdoblje

Za poetak ovog razdoblja karakteristino je da su ume iskoritavane bez planskog pristupa i
planova gospodarenja. Poetkom srednjeg vijeka ume su bile vrijednost iskljuivo kao kraljevska
lovita te simbol drutvene moi i bogatstva. Tijekom srednjeg vijeka ekskluzivno pravo na ume
postupno se prenosi na plemstvo, crkve, samostane te lokalne zajednice i opine (Wickham, 1990).

Kao izvor hrane i svakodnevnih potreba (umsko voe i plodovi, hrana za domae ivotinje, irenje,
hmelj, med, vosak, smola, ljepilo, tanin i dr.), uma je u srednjem vijeku bila prijeko potreban i
nezamjenjiv resurs za preivljavanje ruralnog stanovnitva i, openito, ljudske srednjovjekovne
zajednice. Tijekom vremena raslo je znaenje ume kao izvora sirovine (drvo kao kralj sirovina), a
potrebe za drvom bivale su sve vee (ogrjev, potaa za staklo, izrada predmeta i alata, graevno drvo,
brodogradnja). Sve je to uz krenje uma radi dobivanja plodnog zemljita, pridonijelo neplanskome i
sve intenzivnijem iskoritavanju uma te ugroavanju njihova opstanka.

Zabrinutost javnosti (vlasti), zbog pogoranja stanja u umama i opasnosti od njihova postupnog
nestanka, uzrokovala je donoenje uredbi i propisa kojima se regulira postupanje sa umom. Prvi
srednjovjekovni zakoni prije svega su titili socijalne povlastice, a ne ume. Kasnijim odredbama o
ograniavanju i kontroli nastojale su se zatititi upravo ume.
Prvi umski red (zakon o umama) kao pokuaj ureivanja uma u Europi donesen je 1376. godine
(14. stoljee) u Francuskoj (Ordonannce de Melun). Njime se ograniavla povrina godinje sjeine na
10 do 16 ha u visokim umama, na kojima se mora ostavljati od 12 do 15 sjemenjaka/ha za
naploivanje povrine, uz zabranu ispae.

Tijekom 16. i 17. stoljea, u razvijenim dijelovima Europe, pojaano su iskoritavane postojee ume
provoenjem intenzivnih sjea. Tada je, posebno u nizinskim podrujima, znatan dio umskog
zemljita istim sjeama pretvoren u obradivo zemljite, a razvoj obrtnike proizvodnje (drveni
ugljen, proizvodnja stakla, kovanice, taljenje rude), graditeljstva i gradnje naselja, prerade i
transporta (pilane na vodu, splavarenje) utjecali su na potranju i cijenu drva te razvili trgovinu
drvom.

Rezultat iscrpljivanja uma panjaa, devastacija visokih uma prekomjernim iskoritavanjem,

nestanak prauma osim u nepristupanim podrujima, sredinom 17. stoljea dovodi do naruavanja
ravnotee izmeu potreba za drvom i mogueg iskoritavanja uma (Klepac 1965).

Posljedica takvih zbivanja brojne su uredbe o umama koje propisuju ogranienja sjea i naine
njihove provedbe (Colbertova odredba iz 1669. godine utvruje stanje i sjeive mogunosti
kraljevskih uma). Jedan od pozitivnih propisa kojim je zabranjena ista sjea u gorskim i planinskim
umama Francuske donesen je poetkom 18. stoljea. ume su se dijelile na 8 do 25 sjeina
(ophodnjica), a na sjeini je propisana sjea 5-7 stabala/ha koja prelaze odreeni promjer u loijim
umama, odnosno do 20 stabala/ha u ouvanijim umama. Taj je propis poznat kao prva metoda
odreivanja sjeivog prihoda u prebornim umama, tj. kao metoda broja stabala i primjenjivala se
sve do 1840. godine.

Aktivnosti u obliku praenja i kontrole oglednih umskih povrina, tijekom predindustrijskog

razdoblja, kao sastavnice iskustvenog pristupa pretea su dananjeg ureivanja uma utemeljenog
na strunim i znanstvenim naelima. Razvoj iskustvenih metoda ureivanja uma u poetku se
sastojao od jednostavnih opisa uma, opisa i utvrivanja granica, kontrole i nadzora uma te procjene
umskih resursa kao podloge za donoenje umskih redova, propisa i odreivanja mogue godinje
sjee te praenja razvoja uma na trajnim umskim pokusnim povrinama. U svojoj posljednjoj fazi
iskustvene metode ureivanja uma obuhvaale su aktivnosti poput inventarizacije i procjene drva i
sortimentne strukture, snimanja i obiljeavanja granica uvoenjem geodetskih metoda, grupiranja
sastojina u kategorije prema dobi i vrsti gospodarskih postupaka, odreivanja trokova pridobivanja
drva, uspostave prostornog reda ume te odreivanja mogueg sjeivog prihoda.

2.2 Industrijsko razdoblje

Ovo razdoblje poinje prvom industrijskom revolucijom sredinom 18. stoljea i traje do sredine 20.
stoljea. Karakterizira ga razvoj znanosti, inovacije, tehnoloki napredak te poveanje proizvodnje i
uinkovitosti. U takvom ozraju i gospodarenje prirodnim resursima, karakterizirano zadovoljenjem
sve vee potranje za sirovinama, postaje sve zahtjevnije. Naime tadanje su potrebe za
ostvarivanjem maksimalnih prihoda od ume uvjetovale naglaeni ekonomski pristup gospodarenja
umama.
Tako krajem 18. stoljea zavrava razdoblje iskustvenog pristupa planiranja i gospodarenja umama,
a razvojem prosvjetiteljstva osnivaju se prve privatne umarske kole, poznate kao Pruska kola i
Saska kola.

Sve vea potranja umskih proizvoda, prekomjerno iskoritavanje uma i posljedino sve vei
antropogeni pritisci na umske resurse glavni su uzroci pojave i razvoja dvaju osnovnih naela
planiranja i gospodarenja umama:

Naelo potrajnosti prihoda

Naelo poveanja proizvodnje drva

Ta su naela poznatija kao klasina kola ureivanja uma i kontrolna metoda ureivanja uma.

Klasina kola ureivanja uma predstavlja skup razliitih metoda ureivanja jednodobnih uma
nastalih iz Pruske i Saske kole.

Prusku kolu osnovao je Georg Ludwig Hartig 1789. godine i za nju je karakteristina metoda
raestarenja (nadjeljivanja) drvnih zaliha.

Cilj metode raestarenja je ostvarenje podjednakoga i trajnoga sjeivog prihoda tijekom budueg
razdoblja ophodnje, a zasniva se na podjeli ophodnje na dvadesetogodinja razdoblja te
uvrtavanjem i premjetanjem sastojina koje treba obnoviti tijekom danog razdoblja s obzirom na
njihovu dob (zrelost), drvnu zalihu i oekivani akumulirani volumni prirast, a sve to dok se ne
postigne jednakost tako nadijeljene sjeive drvne zalihe unutar svakoga pojedinog razdoblja.

Konana raspodjela sastojina prema gospodarskim razdobljima od koje se oekuje postizanje

podjednakih sjeivih prihoda (zrelih i nezrelih) unutar buduih razdoblja ini opu osnovu sjea koja
se odnosi na cijelo budue razdoblje

Ova metoda se zasniva na procjeni konkretne drvne zalihe i volumnog prirasta sastojina (normalitet
jo nije bio poznat) te na subjektivnoj procjeni (projekciji) sjeive drvne zalihe prorjeda i
akumuliranja volumnog prirasta za sto i vie godina kad je rije o najmlaim sastojinama koje su
uvrtene i predviene za obnovu tijekom posljednjeg razdoblja.

Premjetanje sastojina prema gospodarskim razdobljima radi zadovoljenja zahtjeva stroge

potrajnosti vodilo je prijevremenoj obnovi nezrelih sastojina ili odgaanju obnove zrelih sastojina. Za
aktualno gospodarsko razdoblje izrauje se detaljni plan poznat pod nazivom posebna osnova sjea.

Hartigova metoda je bila teko primjenjiva zbog komplicirane i nepouzdane projekcije prihoda
tijekom cijelog razdoblja ophodnje. Zbog toga je modificirana tako da se u poetku projekcija sjeive
drvne zalihe radila za prva dva do tri razdoblja (raestarenje prema povrini i drvnoj zalihi), pa do
odreivanja sjeivog prihoda samo za prvo gospodarsko razdoblje (posebna osnova sjea).

Sasku kolu osnovao je Henrich Cotta 1795. godine i za nju je karakteristina metoda raestarenja
(nadjeljivanja) umskih povrina.

Ova metoda temelji se na dobi i povrini sastojina. Potrajnost prihoda zasnovana je na nadjeljivanju
jednakih povrina sastojina za obnovu unutar pojedinih 20-godinjih razdoblja na koje je podijeljena
ophodnja.
Tablica 2.1. Primjena raestarenja povrine prema Cottinoj metodi na primjeru bukove ume u kojoj
prevladavaju mlade i srednjedobne sastojine

Dob Povrina Budua 20-godinja gospodarska razdoblja

godina ha I. II. III. IV. V.
81-100
61-80 80 80
41-60 970 220 300 300 150
21-40 420 150 270
1-20 30 30
1500 300 300 300 300 300

Posljedice primjene metode u praksi, zbog njenih strogih zahtjeva, bile su iste sjee nedovoljno
zrelih sastojina, umjetna obnova sjetvom sjemena i sadnjom biljaka, nastanak monokultura i
gospodarske rtve.

Zbog posljedica uzrokovanih krutou metoda je doivljavala kritike i morala je uslijediti korekcija u
smjeru njezinog poboljanja. Na taj nain u obzir su bile uzete aktualne dobne strukture i
raznolikosti staninih obiljeja ume.

Rezultat modificirane metode raestarenja umskih povrina oituje se poetkom druge polovice
19. stoljea, kada se normalna povrina sastojina za obnovu tijekom gospodarskog razdoblja (fach)
kao kvocijent ukupne povrine ume i broja razdoblja ophodnje korigira odnosom aktualne i
normalne srednje dobi sastojina. Prema tome, kada su u umi preteno zastupljene stare sastojine,
povrina facha je vea, a kada su zastupljene mlae sastojine povrina facha je manja od teoretske
povrine sastojina za obnovu tijekom gospodarskog razdoblja.

Tablica 2.2. Primjer korekcije teoretske povrine sastojina za obnovu tijekom 20-godinjeg razdoblja (facha)
na temelju odnosa aktualne i teoretske srednje dobi sastojina

Povrina ureajnog razreda hrasta lunjaka (F) u 435,4

G.J. Opeke: ha
140
Ophodnja ( r ): godina
Broj 20-god. Razdoblja ( igr ): igr = r/20 7
Teoretska povrina "facha" ili sastojina za obnovu tijekom fT = F/i =
razdoblja (fT): 435,7/7 62,2
odgovara polovici 70
Srednja teoretska dob sastojina (dobT): ophodnje godina
dobA = (dobs x 130
Srednja aktualna dob sastojina (dobA): povrinas) / F godina
Odnos aktualne i teoretske srednje dobi sastojina
(k): k = dobA/dobT = 130/70 1,86
Korigirana povrina "facha" ili sastojina za obnovu tijekom 115,7
razdoblja (fA): fA = fT x k = 62,2 x 1,86 ha
Znaenje metode raestarenja prema povrini je u tome to je ona bila ishodite za razvoj metode
dobnih razreda, koja se i danas primjenjuje za ureivanje regularnih uma

Razvoj ureivanja uma prenosi se u Francusku te pod utjecajem njemake klasine kole nastaje
metoda stalnih afektacija ili metoda prirodnog pomlaivanja i proreda. Afektacija je suvisla i stalna
cjelina (dio ume) koja treba biti obnovljena tijekom trajanja odgovarajueg razdoblja.

Tijekom vremena metoda stalnih afektacija modificirala se prvo u metodu promjenjivih afektacija, a
onda u metodu jedne afektacije.

Metode afektacija bile su kombinacija raestarenja povrina te drvne zalihe i prirasta, uz postupno
prihvaanje staninih i umskogospodarskih zahtjeva.

Poetak industrijskog razdoblja vaan je po razvoju teoretskih modela ume i metoda odreivanja
sjeivog prihoda utemeljenih na drvnoj zalihi i prirastu.

U Austriji se pojavila Oetteltova formula za normalnu zalihu regularne ume (DRR) utemeljena na
ophodnji (r) i prosjenome dobnom prirastu (ip):

DZR = = (1)

U ovoj formuli umnoak ophodnje i prosjenoga dobnog prirasta daje volumen zrele sastojine (Vr).

Taksator Masson (Francuska) dokazao je da se godinje moe posjei (u planinskim umama) prihod
izraen odnosom dvostruke drvne zalihe ume i ophodnje:

To znai da se tijekom razdoblja ophodnje moe posjei dvostruka drvna zaliha ume a da pri tome
na panju stalno postoji drvna zaliha ume kao glavnica.

Posebice vana metoda, iz tog vremena, za odreivanje godinjeg sjeivog prihoda i u regularnim i u
prebornim umama, zasnivala se na formuli austrijske kameralne takse:

E=z+ (2)

U njoj su:

z = godinji volumni prirast (normalni ili konkretni)

VW = konkretna drvna zaliha
VN = normalna drvna zaliha
u = ophodnja
Krajem 19. stoljea pod utjecajem Gurnauda u Francuskoj i Biolleya u vicarskoj dolo je do pojave,
razvoja i primjene kontrolne metode. Ona predstavlja metodu intenzivnog ureivanja prebornih
uma nastalu kao reakcija na negativne posljedice primjene metoda klasine kole ureivanja uma
(raestarenje povrina i drvnih zaliha, metode afektacija).

Kontrolisti favoriziraju preborno gospodarenje kao produktivniji i prirodi bliskiji nain gospodarenja,
a to zasnivaju na stajalitu da stabla svih dimenzija, koja su zastupljena na povrini, bolje iskoritavaju
resurse u tlu i iznad njega nego stabla u jednodobnim sastojinama.

Za razliku od klasinih metoda kontrolna metoda na jedinstveni nain povezuje iskustva prolosti sa
sadanjim stanjem i perspektivom za najbliu budunost. Ona predstavlja izgraeni sustav
ureivanja preborne ume uz pomo kojega se eksperimentalnim putem nastojala odrediti
najpovoljnija (uravnoteena) drvna zaliha i to kako po koliini i strukturi, tako i po proizvodnoj
sposobnosti. Takav sustav ureivanja odnosio se na skupinu sastojina, odnosno na umu ija se drvna
zaliha sustavno kontrolira u stojeem stanju te se u svjetlu utjecaja obnove sastojine, prirasta i
gospodarskih zahvata prate promjene strukture tijekom vremena.

2.3 Postindustrijsko razdoblje

Nakon industrijskog razdoblja vanost umskih resursa doivljava promjene i kretanja od ruralnih
prema urbanim zajednicama. Sve je naglaeniji javni interes za drutveno prihvatljivo gospodarenje
umama.

U kontekstu sve veeg opeg znaenja uma i umskih resursa openito, razvoj ureivanja uma u
drugoj polovici 20. stoljea tekao je u sklopu razvoja naela odrivog gospodarenja umama i
gospodarenja okoliem.