Eshil Iz dobrostojee plemenitake obitelji zemljoposjednika.

Sa svojim se bratom borio za vrijeme

grko-perzijskih ratova. Brat Kinegir je, borei se uz Eshila, bio jedan od 192 Atenjana koji su poginuli
na maratonu. Sudjelovao je i u drugim bitkama protiv Perzijanaca, od kojih je najznaajnija ona kod
Salamine.

Smatra se tvorcem tragike drame. Zahvaljujui uvoenju drugog glumca omoguio je sukob.

Na tragikim je natjecanjima poeo sudjelovati, prema sudu Atenjana, kao jo ne sasvim odrastao
ovjek. Prvo njegovo sudjelovanje na dramskim natjecanjima zabiljeeno je negdje izmeu 499. i 496.
g. pr. Kr., a prvu od ukupno 13 pobjeda u ivotu postigao je 484. g. pr. Kr. Godine 467. pr. Kr.
pobjedio je s trilogijom iz tebanskog ciklusa (iji trei dio ine Sedmorica pod Tebom). 458. g. pr. Kr.
pobjeuje sa Orestijom. Ubrzo nakon toga odlazi na Siciliju gdje i umire u Geli 456/5. g. pr. Kr.

Sve njegove drame su imale jezgru u mitovima ili Homerovim spjevovima. Sam je izjavio Ja ivim od
Homerovih mrvica.

Osnovni element Eshilove tragedije je vjera da je svo ljudsko djelovanje vezano za boju pomo. On
motive za svoje tragedije uzima iz mitologije, iz pria o heojima i bogovima, ali za razliku od Homera,
on bogove predstavlja kao olienje pravde i mudrosti kojima ovek treba teiti. On u vremenu kada
se sa pojavom demokracije razvijao ovekov individualizam tei objasniti narodu krupna pitanja o
bogu i ovjeku, dravi i pojedincu, slobodi i sudbini, o ovjekovom ivotu i njegovom smislu. Ljudsko
postojanje Eshil shvaa kao tragino-kod Homera je ovek preputen svojim eljama i strastima, a kod
njega je ovek razapet izmeu svojih strasti i naela drave i drutva koji ograniavaju ispoljavanje te
strasti. Odravanje unutranje ravnotee moe se ostvarivati samo ako se djelovanje ovjeka
usklauje sa voljom bogova, jer u suprotnom mora doi do kanjavanja za poinjeno, a samim tim i
patnje ovjeka-patnje u cilju saznavanja granica, samooienja od samovolje i nasilnitva. Patnja
predstavlja zakon ivota i sredstvo spasenja.

Vana crta koja je odreivala Eshila bila je njegova religiozna usmjerenost. Bio je posveen
Demetrinim svetim misterijima.

Njegov ga epitaf (kojeg je sam sastavio) ne slavi kao vrsnog pisca, ve kao ratnika koji se borio na
Maratonu.

Ukupno nam je poznato 79 naslova Eshilovih tragedija, dok Leksikon Suda spominje 90. Od njih, ne
raunajui fragmente, moemo itati samo sedam. To su, vjerojatnim kronolokim redom:

472. g. pr. Kr. Perzijanci

467. g. pr. Kr. Sedmorica pod Tebom
? 463. g. pr. Kr. Pribjegarke
458. g. pr. Kr. Orestija - Sastoji se od 3 drame.
? Okovani Prometej

Orestija sastavljena od tri tragedije: Agamemnon, rtvonoe i Eumenide. Ne samo da su jedina

trilogija antikog doba koja je do nas dola, nego i kad ih razmatramo pojedinano svaka od njih
predstavlja skladno dovrenu i samu sobom dostatnu dramu. U njima se javlja nova tehnika, ve
bliska tehnici moderne drame. to se dogodilo? Dogodilo se to da se u dramskim natjecanjima uz
Eshila pojavio i mladi Sofoklo, koji je obnovio postupke tragedije uvodei, prije svega, treeg glumca s
mogunostim mnogo raznovrsnijih dramskih zaplitanja i razvoja radnje, a zatim sukobe i raspravljanja
meu likovima koji nisu vie ukoeni kao tipovi, nego su opisani kao pravi karakteri. Te novitete je
prihvatio i Eshil.

Silvio d'Amico Povijest dramskog teatra

 Zeusov sin Tantal, frigijski kralj. Oenio se poluboicom, sestrom svoje majke, Dionom te s
njom imao Pelopa, Broteja i Niobu. Ubio najstarijeg sina Pelopa i njegovo tijelo ponudio za
hranu bogovima. Zeus ga za kaznu bacio u Tartar, osudivi ga na vjene muke gladi, ei i
straha
Oholost je bila njegova obiteljska crta jer su zbog nje stradala i njegova djeca. Brotej je odbio
rtvovati Artemidi koja ga je natjerala u ludilo te se iv zapalio. Nioba je sa svojim muem,
tebanskim kraljem Amfionom imala 7 sinova i 7 keri te se jednom nepromiljeno pohvalila
kako je to ini boljom od Lete, koja je rodila samo Apolona i Artemidu. Uvrijeeni boanski
blizanci su osvetili svoju majku ubivi Niobinu djecu, Apolon sinove, Artemida keri.
Pelopa su bozi ponovno oivjeli. U meuvremenu je Enomaj, kralj u Pizi u Elidi, upriliio utke
konjskih zaprega na ivot i smrt, a u njima mu se suprotstavljali prosci njegove keri
Hipodamije. Pelopa je privukla mogunost da oeni nasljednicu kraljevstva. Od Posejdona je,
koji mu je bio duan, izmolio zapregu, a od Enomajeva vozaa Mirtila mitom je pribavio
pomo koja se sastojala u zamjeni ejeznih avala kraljeve koije sa votanim. Nakon to je
Enomaj poginuo u padu s koije koja se raspala (pritom proklevi Mirtila), Pelop je prije
vjenanja sa Hipodamijom ubio Mirtila. Time je Pelop na sebe privukao mrnju boga
Hermesa, Mirtilova oca. S Hipodamijom je imao sedamnaestero djece, od kojih su znaajniji:
Atrej, Tijest, Korint, Pitej, Trezen, Nikipa, Astidamija i Lisidika. Uz njih je s nimfom Aksiohom
imao i sina Hrizipa, kojeg je oboavao.
Hrizip je naen mrtav, a najvjerojatnije je da je Hipodamija nagovorila Atreja i Tijesta da
ubiju ocu omiljenog polubrata. Zbog toga su njih troje morali pobjei u Mikenu kralju
Stenelu, sinu junaka Perzeja, koji je bio oenjen Atrejevom i Tijestovom sestrom Nikipom.
Stenel je Pelopovim sinovima prepustio upravu nad gradom koji se zvao Mideja. Nakon to
su Stenelovi sinovi izginuli u borbi s Heraklovom djecom, mikensko je prijestolje ostalo.
Proroanstvo je govorilo da za da za kralja treba biti izabran Pelopov sin. Tijest je predloio
da za kralja bude izabran onaj tko posjeduje zlatno runo. Runo je naao Atrej.
Tu u priu ulazi Eropa, ki kretskog kralja Katreja, Minosova sina, koji je takoer uo
proroanstvo da e ga jedno od njegove djece ubiti. Katrej je u strahu Eropu i sestru joj
Klimenu predao kralju Naupliju da ih proda u daleku zemlju, dok mu je drugo dvoje djece
dobrovoljno napustilo zemlju.
Meutim, Nauplij se zaljubio u Klimenu i oenio ju, a Eropu je dao za enu Plistenu, Atrejevu
sinu s Kleolom. Plisten je s Eropom imao troje djece, Agamemnona, Menelaja i Anaksibiju,
prije nego to je vrlo mlad umro. Eropu je tada za enu uzeo bivi svekar Atrej koji je ujedno i
posvojio svo troje unuka. No Eropa nije bila sretna u braku, budui da se prepustila
zavoenju djevera Tijesta. Njemu je osim sebe predala i zlatno runo koje je ukrala muu, tako
da je u doba odluivanja o mikenskom prijestolju runo bilo u Tijesta koji je tako postao kralj.
Atrej je, meutim, uspio isposlovati dogovor da e, ako sunce promijeni smjer kretanja, on
postati kralj umjesto Tijesta to se i dogodilo te je tako Atrej preuzeo vlast u Mikeni i izgnao
Tijesta zbog krae zlatnog runa. U meuvremenu je saznao za nevjeru svoje ene pa je
smislio stranu osvetu. Pozvao je brata natrag pod izikom da se eli pomiriti i za gozbu mu
priredio ubijene i raskomadane njegove vlastite sinove Aglaja, Kalileona i Orhomena. Tek
nakon to je Tijest pojeo, pokazao mu je glave njegovih sinova. Tijest ga je zgroen prokleo i s
preostalim sinom Egistom otiao iz zemlje. I Eropu je dopala osveta, Atrej ju je utopio.
Sad je i bozima bilo dosta tako da je u Mikeni zavladala glad. Prema savjetu proroita Atrej
je morao pozvati svog brata nazad kako bi spasio narod, to je i uinio. No Egist nije mogao
 stricu oprostiti za svoja prijanja zla te ga je ubio maem. Mikenom je ponovno zavladao
Tijest, a Atrejevi unuci/sinovi Agamemnon i Menelaj pobjegoe u Spartu kralju Tindareju.
Atrejeva ki Anaksibija tada je ve bila udana za Strofija, kralja u Fokidi s kojim e imati sina
Pilada.
Tindarej je imao preljepu enu Ledu, u koju se zagledao Zeus. Prilazio joj je u liku labuda.
Leda je sa Zeusom zaela ker Helenu i sina Polideuka. Iste je veeri spavala i sa svojim
muem Tindarejem tako da je kada je dolo vrijeme da rodi, rodila dva para blizanaca,
odvojenih svake u svom jajetu. U jednom su bila Zeusova djeca, a u drugom Tindarejeva,
Kastor i Klitemestra.
Kad su Atridi stigli u Spartu, Ledina su djeca ve bila poodrasla, tako da se Agamemnon ubrzo
oenio Klitemestrom, vjerojatno ciljajui na spartansko kraljevstvo. Kasnije se ipak vratio u
Mikenu, ondje ubio Tijesta i zavladao kraljevstvom. Na iznenaenje, bratia Egista je ostavio
na ivotu i ak mu povjerio upravljanje junim dijelom kraljevstva.
Oko Helenine je udaje, koja je bila na glasu kao najljepa ena na svijetu, nastalo vie
problema. U Sparti su se okupili gotovo svi neoenjeni grki junaci i spartanski se kralj naao
u problemu, koga god da izabere, svi e se ostali okrenuti protiv njega.
Rjeenje je ponudio Odisej. Sam se odrekao zahtjeva za Helenom, ali je zauzvrat izmolio od
Tindareja ruku njegove neakinje, Ikarijeve keri Penelope. Tada je predloio da se svi prosci
zakunu da e Helenina budueg mua, Tindarejeva izabranika, prihvatiti i pruiti mu potporu
kad god mu to bilo potrebno.
Nakon to su se svi obvezali tim obeanjem, Tindarej je izabrao Agamemnonova mlaeg
brata Menelaja. Uskoro je ugovoreni brak urodio roenjima keri Hermione te sinova
Etiolanta, Marafija i Plistena.
U mikenskoj suparnici Troji odigrale su se dramatine prie. Kralj Prijam izgubio je svoju
sestru Hezionu koju je Heraklo bio oteo i udao za prijatelja Telamona, kralja na Salamini.
Prijam je izgubio i sina Parisa, za kojeg mu je ena Hekuba sanjala da je rodila baklju koja e
spaliti Troju. elei onemoguiti ispunjenje proroanstva roditelji su Parisa dali izloiti na gori
Idi, pretpostavljajui da e umrijeti. Ali bogovi imaju naina kako pomoi sudbini, pa se nala
medvjedica koja je dojila trojanskog princa dok ga nije pod okrilje uzeo jedan pastir.
Kad je Paris narastao Hermes ga je odredio sucem u prosudbi ljepote izmeu Here, Atene i
Afrodite. Pobjedila je Afrodita koja mu je obeala uspjeh kod najljepe ene svijeta, a time je
Paris na sebe i na cijeli svoj narod navukao mrnju ostale dvije boice.
Prijam prireuje sveane igre u ast svog nikad prealjenog sina Parisa na kojima je
pobjednika nagrada trebao biti bik. Bika su izabrali iz njegovog stada pa se Paris i sam
prijavio nebili ga povratio natrag. Uspio je pobjediti sve suparnike, pa ak i svog najstarijeg
brata Hektora. Kraljevi su ga sinovi, pogoeni injenicom da je pastir, pokuali ubiti, ali ga je
prepoznala starija sestra, proroica Kasandra. Tako je ponovno postao lanom vlastite
kraljevske obitelji, koja je odluila zanemariti crna proroanstva.
Kao princ u Troji Paris je upoznao Menelaja, koji je u Troju doao izvriti rituale nad
grobovima Prometejevih sinova, kako bi Spartu rijeio kuge koja je ondje zavladala.
Paris je ubio najboljeg prijatelja dok se s njim natjecao u atletici i, naalost, izabrao za mjesto
oienja upravo Spartu budui da se u Troji zbliio s Menelajem. Kad su njih dvojica stigli na
odredite, Menelaj je nanadano morao otputovati na pogrebne igre u ast svog djeda Katreja
na Kretu. Gosta je tako primila Helena, a Paris, prepoznavi u njoj najljepu enu na svijetu,
nije gubio vrijeme da ostvari Afroditino obeanje. Oteo je Helenu i uputio se prema Troji.
 Menelaj se vraa sa Krete i tui starijem bratu Agamemnonu, koji bjesni i skuplja vojsku.
Poslano je poslanstvo u Troju koje su predvodili Menelaj i Odisej sa zahtjevom da se Helena
izrui muu. No, Prijam, kojem su ranije isto takvo poslanstvo s molbom za povratak Hezione
Ahejci okrutno odbili, nije elio popustiti, iako se vjerojatno nije slagao sa sinovim
postupkom. Sada je doao trenutak da svi prosci ispune zakletvu danu Tindareju i buduem
Heleninom muu. Vojska svih grkih junaka skupila se u Aulidi, pod zapovjednitvom
Agamemnona.
Pria kae da se Agamemnon dok se vojska okupljala zabavljao u lovu, te da je ubio koutu
posveenu Artemidi, ime se jo i pohvalio, pa je time izazvao njezinu srdbu.

Meutim, prva korska pjesma u Eshilovu Agamemnonu ima drugo objanjenje. Artemida, zatitnica
nejakih ivotinja i djece, unaprijed izaziva rtvu Ifigenije kako bi nakon trojanskog rata svi zloini nad
nevinima i nejakima (bilo Trojancima, bilo Argivcima) poinjeni pod trojom bili osveeni
Agamemnonovom sudbinom. Mogue je da njena srdba na Atride potjee jo iz doba kad joj Atrej
nije rtvovao zlatnoruno janje.

Brodovi su trunuli u Aulidi ekajui povoljan vjetar da isplove, a vra Kalhant je izjavio da
vjetra nee biti dok Agamemnonova ker Ifigenija ne bude rtvovana.
Agamemnonu je bilo teko, no odgovornost prema itavoj vojsci, a i vlastita ambicija bili su
jai od ljubavi prema djeci.
Klitemestra je, namamljena priom o udaji Ifigenije za Ahileja, radosno dovela nju i jo
malenog sina Oresta, ostavivi keri Elektru i Hrizotemidu kod kue.
Uzalud je majka preklinjala kad je shvatila varku, uzalud se Ahilej bunio povrijeen
iskoritavanjem svog imena za tako prljave ciljeve: Agamemnon se odluio pokoriti sudbini
koja je slijedila njegovu vlastitu odluku.
Ifigenija je rtvovana, a je li je u posljednjem trenutku Artemida zamijenila koutom, niti je
itko od promatraa znao za sigurno, niti je Klitemestra to uope imala priliku vidjeti, jer je
ljuto povrijeena ve bila otila natrag u Mikenu.
Nakon deset godina dugog ratovanja i mnotva junaka poginulih na obje strane, Troja je na
prijevaru pala. Odisej je dao sagraditi drvenog konja, zasnovao varku da se Grci pretvaraju
kako su otili pa ostavio konja i lukavca Sinona da uvjeri Trojance neka tu divovsku napravu
uvedu u grad kao pomirbeni dar Ateni. U zanosu zbog jedva doekanog mira , Trojanci nisu
sluali upozorenja Prijamove keri, proroice Kasandre. Ona je, obeavi se zaljubljenom
Apolonu, dobila od njega dar proroanstva, no kad se predomislila i uskratila mu
zadovoljstvo, prevareni ju je bog kaznio tako to je uinio da njezinim proroanstvima nitko
nikad nee povjerovati. Iste su noi grki ratnici izali iz utrobe konja i uskoro je Troja gorjela.
Tu je vatru uoila straa koju je Klitemestra dala postaviti na oblinjoj planini Idi, te poslala
signal dalje prema Mikeni. I tu zapoinje Orestija.
Paris, za razliku od Helene, nije doekao kraj rata. Ubio je Ahileja. Samog ga je pogodila
strelica iz grke vojske. Umirui je za novog Heleninog mua odabrao brata Dejfoba, kojeg je
pri zauzeu Troje ubio Menelaj. Helenu je Menelaj takoer htio ubiti, ali kad ju je naao golu
u spavaonici, predomislio se i poveo je natrag kui. ivjeli su sretno do kraja ivota.
Pria o Orestu ne zavrava suenjem na Areopagu. Izgleda da su Erinije
(Erinije ili Eumenide su grke boice osvete i prokletstva) nastavile progoniti Oresta i nakon
to je u Ateni osloboen krivnje.
 Naime, prema Apolonovoj se naredbi Orest s Piladom otputio na Tauridu kako bi ukrao
Artemidin kip koji se tamo tovao te se tim inom oslobodio od ubojstva majke. Sudbina je
htjela da tamo pogine od ruke vlastite sestre Ifigenije koja je kao Artemidina sveenica bila
zaduena za rtvovanje svih stranaca. Meutim, prepoznaju se i bjee s kipom nazad u Grku
gdje Ifigenija ostaje Artemidina sveenica u Brauronu, a Orest preuzima svoje mjesto
mikenskog kralja. To je uinio smaknuvi Aleta, Helenu i Erigonu, djecu svoje majke
Klitemestre i Egista, koji su u meuvremenu upravljali zemljom. Zatim se oeno Heleninu
ker Hermionu, ljubav iz djetinjstva, nakon to je bio ubijen njen mu i Ahilejev sin
Neoptolem.
Orestu je Hermiona vrlo brzo rodila sina Tizamena koji e vladati mikenskim kraljevstvom sve
do provale Heraklida. No Orestov se ivot okonao ugrizom zmije, time okonavi prokletstvo
obitelji nagomilano u ubojstvima kroz est generacija.

Sadraj tragedije, prvog dijela Agamemnona

STRAAR: Agamemnon poinje monologom straara kojeg je Klitemestra postavila da eka vatreni
signal koji javlja pad Troje. On lei na krovu palae Atrida u Argu i opisuje muke dugih godina ekanja.
Nakon kratke utnje u daljini se javlja svjetlo.
Meutim, umjesto osloboenja od muka za koje se straar molio na poetku, to je svijetlo tek najava
novih mrkih dogaaja.
Straar i sam sluti zlo i u svojim nam kazivanjima predstavlja kuu, koja pozna neke tajne, a mogla bi
ih rei da dobije glas.

PRVA KORSKA PJESMA: funkcija je prve korske pjesme u Agamemnonu dati idejnu podlogu cijeloj
tragediji. Starci pripovijedaju o dogaajima koji su se zbili pred deset godina, kad su se grki junaci
skupili da krenu pod Troju, i objanjavaju glavne misli koje se pronose cijelom trilogijom. To su pravila
da patnja donosi uenje, da je Zeus iznad svega, neusporediv i da kanjava nepravde, te da je
Agamemnon, odluivi zbog jedne nevjerne ene cijeli svoj narod izloiti ratu i smrti, na sebe navukao
zloin oholosti. Zbog tog ga grijeha Artemida kanjava traei od njega ker. A ta e rtva nastaviti
lanac krvne osvete, jer e Klitemestra ubiti Agamemnona osveujui Ifigeniju, a time i sve one mrtve
pod Trojom.

KLITEMESTRA: Kao da eli odgovoriti na pitanja lanova kora, koji su vidjeli rtve i nadaju se da ih je
kraljica zapoela u nadi za dobrim vijestima, na vrata palae izlazi Klitemestra. Opisuje putovanje
vatrenog signala, koji je bio znak da je Troja osvojena. Njen razgovor sa korom daje jasnu sliku
propasti Troje i upozorava da se svaki nepotreban zloin u tom ratu moe vratiti istom mjerom, jer
bogovi sve vide.

DRUGA KORSKA PJESMA: druga korska pjesma je drugi idejni stup trilogije. Predstavlja naelo
osveivanja nepravde. Naelo da onog tko se uznio previsoko pogaa Zeusova munja. Tako spominje
Parisa koji je nastradao zbog nepotivanja gostinjskog prava prema Menelaju. Spominje se i urne s
pepelom onih Argivaca koji su poginuli pod Trojom, a sve zbog tue ene, koje su kod domaeg
naroda izazvale mrnju protiv Atrida. Dovodi se u pitanje i istinitost same glasine o padu Troje, ali kao
uvod u dolazak glasnika koji najavljuje dolazak Agamemnona i potvruje vijesti.
PRVI GOVOR GLASNIKA: optimistian je i vedar, ali na kraju ipak spominje da su: uniteni rtvenici i
svetita bogova i zatrto je sjeme cijele zemlje. To se referira na Klitemestrina upozorenja da
pobjednici paze na bogove i da ona vedrina kojom govornik odie ipak ne mora donijeti radost i
osloboenje, jer bogovi jo uvijek ekaju na izvrenje pravedne osvete.

DRUGI GOVOR GLASNIKA: govori o patnjama vojnika, to govori i o iskustvu Eshila koji je i sam bio
veliki vojnik. Ovo opisivanje dodatno naglaava odgovornost Agamemnona, kao i Parisa kao sukrivca
za smrt tih mukaraca.

KLIMENESTRA: zaustavlja glasnika na vratima i ne da mu doi do rijei, jer zna to joj treba znati, nego
alje ona poruku dobrodolice svome muu. U cijeloj drami Klimenestra i kua su nedjeljivo
povezane.

TREI GLASNIKOV GOVOR: Taj govor prua dokaz da je Klitemestra imala pravo upozoravajui
porobljivae da tuju bogove. Naime, Argivce koji su unitili rtvenike bogova zatekla je oluja na
povratku kui i djelomino ih unitila, a djelomino rasprila po moru te su se izgubili. I to je jo jedna
ironija tragedije, da Agamemnon koji je sretno preivio deset godina, sretno se probio kroz oluju koja
je unitila veinu ostatka njegova naroda, sretan stie kui i ne slutei da ga tu eka prava opasnost.
Govori o Menelaju.

TREA KORSKA PJESMA: Govori o Heleni, nazivajui je preljubnicom, o tome kako bog kanjava
nepravedno bogatstvo i o Objesti koja se raa kroz generacije. Dok Agamemnon ulazi kor ga
pozdravlja i upozorava na nezadovoljstvo koje vlada meu stanovnicima Arga protiv Atrida.

AGAMEMNON: Pozdravlja bogove i stanovnike Arga i na upozorenja kora odgovara da e sve rijeiti
na skuptini. Govori o rjeavanju problema, a ni sam nezna gdje problem lei. U trenutku kada krene
sii s koije i uputiti se u palau, na pragu kue pojavljuje se Klitemestra, kao prava vladarica situacije.
Njihov susret je hladan.

KLITEMESTRA: Govori o svojim (lanim) patnjama dok je ekala mua. Naime, jedini razlog zbog kojeg
ga je ekala je taj da izvri svoj naum. Ni jedno od suprunika se ne obrae drugom s pravim imenom.
Zapovijeda slukinjama da prostru tamnocrvene prostirke po kojima bi on uao u kuu. To pokazuje
njenu mo, niti vladaru nije doputeno ui u kuu dok se ne pokori njenim uvjetima.

AGAMEMNON: zahvaljuje joj na govoru i pokazuje negodovanje glede njenog zahtjeva da po

umjetninama ue u kuu, opozivajui se na nepravedno bogatstvo i oholost koju bogovi kanjavaju.
No upravo je to to Klimestra eli pokazati, da simbolikom unitene skupocjene prostirke pokae
tetu koju je nanio svojoj kui, unitivi svoju prvoroenicu Ifigeniju i svome narodu, unitivi tolike
ljude zbog jedne ene. No pokorava se njenom zahtjevu i skida cipele. Koraajui moli bogove da mu
ne budu zavidni, zgraajui se to unitava skupocjena tkanja. Dobacuje eni da se pobrine za njegovu
pratilicu. Ulaze u palau, slukinje za njim kupe prostirke, a Klitemestra se moli Zeusu za uspjeh.

ETVRTA KORSKA PJESMA: Izraava slutnju da e se desiti neko zlo. Ne znaju da vladaru prijeti
opasnost iz samog doma, ali znaju da svaka krv koja je prolivena mora biti naplaena. Znaju da i na
Agamemnonu lei krivnja za smrt vie od jedne osobe, ali nisu sami sebi u stanju priznati ono to
slute da se treba dogoditi.
KLITEMESTRA: Izlazi iz palae i poziva imenom Kasandru koja do tad nijemo sijedi u kolima da ue u
kuu. No, Kasandra ne obraa panju i ostaje u kolima. Iznervirana ulazi u kuu. Kasandra tek kasnije
svojom voljom ulazi u kuu.

KASANDRA: Poinje dobivati vizije. Doivljava vienja o ubijenoj Tijestovoj djeci, o svojoj i
Agamemnonovoj smrti, o sudbini Troje. Objanjava ih koru, koji usprkos tome odbija vjerovati da e
kralj biti ubijen. U jednom trenutku trga sa sebe znakove proroke slube. Za razliku od ostalih likova,
ona ne potpada pod prokletstvo Atrejeve kue, njen unititelj je Apolon, koji joj je dao mo proricanja
i kome je prekrila obeanje. Prorie i smrt Klimestrinu od strane sina. Pokuava ui u palau, ali ne
uspijeva zbog gaenja. U svojoj viziji vidi ubojstvo. Ipak smogne snage i ue pomirena sa sudbinom.
Ironija je kako Klitemestri, koja govori la, svi vjeruju, a Kasandri, koja govori istinu, nitko ne vjeruje.

PETO PJEVANJE KORA: Peti je izriaj kora tek niz od jedanaest stihova u ritmu anapesta (anapestiki
metar pokriva dvokorak). uje se iz palae smrtni krik Agamemnonov. U doba praizvedbe Orestije to
je trebalo zvuati jezivo, budui da je i samo postojanje kue na sceni predstavljalo novost. Opet je
pjevanje kora u dvanaest stihova, po emu se zakljuuje da je bilo 12 lanova kora. uju se razni
prijedlozi i miljenja. Neki bi i uli u palau da vide to se tamo tono dogaa. Ali netom se na pragu
pojavljuje Klitemestra i sa krvavim noem u ruci im govori to se dogodilo. Vide se tijela ubijenih.

KLITEMESTRA: slijedi rasprava Klitemestre i kora. Ona se hvali svojim djelom (sigurno najoholiji govor
jedne ene u grkoj tragediji, bar do pojave Medeje) dok kor pjesmom uasnuto oplakuje kralja. No,
kada Klitemestra spominje Ifigeniju, glavni razlog svoje osvete, kor uvia da Agamemnon ne lei
potpuno bez krivice. Slijedi moralna rasprava izmeu kora i Klitemestre. Klitemestra zakljuuje da e
se zadovoljiti tek s malim dijelom bogatstva Atrida samo neka se udalji boanstvo koje Plistenovim
sinovima donosi ludila uzajamnih umorstava. Dolazi Egist.

EGIST: Scena s Egistom zadnja je u Agamemnonu. Slui kao povezivanje sa rtvonoama, ali i u cilju
da ispria ostatak prie o Atrejevoj porodici. Jezivo ubojstvo Tijestove djece, koje je u vizijama dala
naslutiti Kasandra, sad nam prepriava Egist. Njemu, kao jedinom preivjelom sinu Tijesta, je to
dovoljan razlog za osvetu. Korovoa ga naziva enom, da je sam smislio plan djela, ali da ga nije
izvrio on nego Klitemestra. Egist je drzak i nimalo ne pokazuje aljenje. Raduje se novosteenom
bogatstvu i kae da e vlast provoditi silom. Starci razjareni njegovim hvalisanjem podiu tapove na
borbu, no zaustavlja ih Klitemestra. Odvodi Egista u palau uz najbolje elje za budunost.

KRAJ
Eshil je grau za svoje tragedije preuzeo iz mitova, odnosno Homerovih epopeja, Hesiodovih dela i
horske lirike. On je sam govorio da su njegove drame "mrvice sa bogate Homerove sofre". Moralna
shvatanja od Homera su se produbila i proirila, tako da Eshil ljudsko postojanje uzima tragino tj kao
sukobljavanj individualnih strasti sa nesavladivim i stranim snagama objektivnog sveta. Demokratski
poredak je otvorio velike izglede individualizmu i sve predstave o bojem uticaju na ljudsko delanje
stavio u pitanje, tako da je Eshil pretegao da na primerima iz herojskog vremena objasni svom narodu
pitanja o bogu i oveku, o dravi i pojedincu, o sudbini i slobodi, o ivotu i smislu i njegova drama nije
u stvari nita drugo nego dokazivanje boje mudrosti i pravednosti i ljudske krivice i njena ispatanja.

Teio je da likove bogova oisti od ljudskih crta i nedostojnih legendi i da ih uini moralno
savrenijim, pa je vrio etiku kritiku mitolokih predanja. Pored toga, Eshil je izgraivao etika
shvatanja, odnosno etioloko-pragmatiko prikazivanje krivice i pokajanja. Krivica se zasniva na
ovekovoj teomahiji tj. pobuni protiv optih, iskonskih normi ili bojih zakona, a u vremenu dravnih
prevrata i prigrabljivanja vlasti bilo je, ne samo u atikoj aristokratiji nego i u ostalom svetu, linosti
koje su svojim nepotovanjem narodne volje i svojim drskim individualizmom podseale na
teomahiju drevnih junaka. Teomahija nastaje kada ovek razbijaki zagazi u pravdom utvreni sistem
raznotee u tom poretku i pregne da ga srui. Takva krivica je glavna tema svih Eshilovih sauvanih
tragedija. Najbolji primer je teomahija titana Prometeja koji se svojim ovekoljubljem i
buntovnitvom ogreio o Zevsa i njegovu harmoniju.

Jedna od najznaajnijih moralnih injenica u Eshilovim tragedijama jeste nasledstvo teomahijske

krivice predaka koju otkajavaju potomci, ali koja ne prelazi s pokolenja na pokolenje kao besmislen
sluaj, nego se neprestano pojavljuje u krivicom natovarenom delanju, koje izaziva nesreu kao
ispatanje. Eshil smatra da je oveku sudbina njegov karakter, tako da je nesrena sudbina ona koju
ovek stvorio sebi sam. Celom svojom tragikom umetnou Eshil propoveda staro etiko - religiozno
naelo helenskog morala: niega previe, nita preko mere. ovek bi trebao da ostane na poloaju
koji mu je dodeljen, a pregne li da gospodari onim to nije u njegovo, ve u bojoj nadlenosti, on
postaje antikosmian i razara svoje postojanje.