Apsurdnost ivota ili zato Merso ne plae, ne voli i ne potuje?

Kamijeva neuobiajena percepcija moralnosti je spoznata u romanu Stranac kroz upoznavanje naina
ivota samog protagoniste koji predstavlja stid i sramotu drutva u kojem se nalazi. Razlika izmeu
toga ta je oekivano od Mersoa i ono kakvim se prikazuje formira osnovu za Kamijevu filozofiju
morala. Zbog neputanja nijedne suze, traka ljubavi niti bilo kakvog osjeaja potovanja da izae na
vidjelo, on biva okarakterisan kao otuen i usamljen ovjek na samom kraju djela. Ali zapravo,
karakteristike ovog lika koje na najbolji nain opravdavaju i razjanjavaju nainjena ili nenainjena
djela jesu njegova amoralnost i emocijonalna ravnodutnost. Drugim rijeima, njegov odabir puta i
nain koraanja kroz ivot, za koji ga sredina na kraju optuuje, ne govori i to da je on zloinac.

Kroz istoriju kao i kroz savremeno doba, drutvo kojem pojedinac pripada postavlja odreene norme i
nesvjesno ili svjesno odreuje i odluuje ta biva svrstano u moralan a ta u nemoralan in. Samim tim,
drutvo kojem Merso fiziki pripada ini isto. Oekivano i ono to se smatra ,,normalnim od strane
velikih broja drutava jeste da se patnja, tuga i bol iskazuju plakanjem. Meutim, na dan sahrane
svoje majke, on ne potuje imaginarne norme postavljene od strane sredine i ne puta nijednu suzu.
Njegov odgovor na majinu smrt jedino moe biti razjanjen kroz shvatanje, da on zapravo predstavlja
ovjeka koji koraa kroz ivot prihvatajui svaku injenicu i dogaaj koji mu on kao takav nanese, pa
ak i tragediju poput smrti. Ukoliko je osobi cilj stvaranja skladnog odnosa s drutvom, zahtijevano je
pravljenje kompromisa, to bi podrazumijevalo od ljudi odricanje svojih naela i potiskivanje
sopstvene linosti. On ne pripada toj vrsti ljudi. U njegovim oima, pravljenje kompromisa iliti u ovom
sluaju iskazivanje oekivanih emocija, zapravo samo predstavlja licemjerstvo i neistinu kojoj se ovjek,
kao pojedinac u drutvu klanja. Merso nije sebe predstavljao onakvim kakvim nije, da bi se uklopio u
okolinu. Svakako sam svoju majku mnogo voleo, ali to ne znai nita, ovim rijeima on uspjeva
okarakterie svoj lik. On nije osoba koja ne tuguje, koja nema emocija, samo ne vidi potrebu za
njihovim iskazivanjem ve za prihvatanjem posledica koje bi one nanijele. Njegova percepcija realnosti
ne sadri u sebi aljenje, kajenje i saosjeanje sa drugim ljudima ve zapravo tvrdi da je to niz
dogaaja koji su morali uslijediti i isto tako da se moraju i prihvatiti. Drugim rijeima, smrt njegove
majke nije dogaaj koji e zaustaviti ili preusmjeriti njegov ivot, njegovu rutinu. Zbog neshvatanja
Mersoovog izrazitog pogleda na svijet, koji prati put nepostojanosti ispravnog i neispravnog, njegov
nain ivota i shvatanje realnosti drutvo neopravdava na sudu. Ukoliko bi shvatanje bilo mogue,
njegova glavna crta bila bi ravnodunost, ali ne i bezosjeajnost.

Osjeaj ljubavi kod ljudi mora biti iskazan odreenim emocijama u odreenim trenucima, jer u
suprotnom ljubav nije prisutna, ovo predstavlja jo jedan dio normi postavljen od strane drutva.
Meutim, kod Mersoa iskazivanje emocija, kao to su ljubav, tuga i srea, nije dio njegove linosti,
zato on biva okarakterisan kao bie koje ne voli. On je dosledan svom karakteru i svojim principima,
bez obzira na to kako to utie na ljude oko njega. Ponaae se uvijek prirodno iliti onako kako osjea.
Njegove prijatelje, majku i djevojku Mariju nikada nije upoznao sa svojim emocijama zbog odreene
pasivnosti i povuenosti svoje linosti, te zbog toga biva okarakterisan kao udan i hladan ali tek na
samom kraju djela. Ali isto tako ni u jednom trenutku Merso ne iskazuje ni emociju nezadovoljstva
svojim okruenjem, ve uvijek odluuje biti pasivan. Marija pokuava da izvue traak njenosti i
ljubavi iz njega za koje ona vjeruje da su prikriveno prisutne, te pokuava nai trag njihovoj
postojanosti. ak i prosidbom, ovaj cilj Mariji ne polazi za rukom. Iskazujui potpunu
nezainteresovanost za brak sa Marijom, Merso uspjeva da je povrijedi ali jedini razlog tome jeste da
njemu ljudski odnosi predstavljaju jedan veliki apsurd. Zbog njegovog odgovora na Marijinu prosidbu,
nemogue je zakljuiti da li je ljubav prisutna, ve samo to da jo jedan povuen potez u njegovom
ivotu, kao stvaranje zajednice-braka, predstavlja dio njegove ,,ivotne rutine , koja je sasvim
prirodna i uobiajena. Pretpostavka da on ne voli, ne moe biti utvrena iz prostog razloga to ni u
jednom trenutku ne daje do znanja sebi bliskim ljudima isto.

Potovanje predstavlja irok pojam i moe se svrstati u bilo koji aspekt drutva ali i pojedinca. Kada
govorimo o potovanju u ovom romanu, moglo bi se rei da je odreena doza prisutna. Mersoovo
vienje potovanja kao pojma, takoe predstavlja jedan dio apsurdnosti meuljudskih odnosa. On ne
vidi potrebu, niti zaista ima ideju ta koncept potovanja zaista obuhvata. Iako Merso nonalantno
pali cigaretu na majinoj sahrani, isto tako je I prisutan na toj istoj. Drugim rijeima, kao i za svaku
prethodnu osobinu ima drugaije vienje, te stvara iluziju neposjedovanja istih. Da u njemu nije
postojao traak potovanja, on se ne bi pojavio na majinoj sahrani, ne bi se javljao ljudima na ulici, ne
bi vodio Mariju u bioskop i slino tome Njegova nebriga o budunosti, doprinosi njegovoj iskrenosti.
Samim tim, on nikada ne govori neistinu, te potuje svoju linost i one kojima je okruen. Okruen je
ljudima koji ga etiketiraju kao outsajdera na suenju, meutim oni njemu predstavljaju isto od samog
poetka. tavie, na poetku djela on ne biva okarakterisan kao stranac, samo kada je drutvo dobilo
povod za osuivanje, stvari se znatno mijenjaju i Merso biva odbaen kao takav.

U ovom djelu ovjeji ivot biva okarakterisan iz vie aspekta, samog protagoniste i drutva. Mersoova
iskrenost se ne podudara sa moralima drutva u kojem ivi, te biva osuivan za djela koja nije
poinio.Na kraju djela biva kritikovan za nain i put ivota koji bira, koji pripada amoralnosti. Tanije,
Merso nema percepciju o tome ta je dobro a ta je loe, ali i na trenutke kada bi je posjedovao
zasigurno se razlikuje od vjerovanja veine.Njegovo vienje graanskog ivota, karakterie drutvo
koje zapravo predstavlja svijet dvolinih morala. Imavi ovakvu percepciju, on biva eliminisan od
strane sredine na svom suenju i oduzet od mogunosti da voli, plae i potuje. Merso ne vidi sutinu
i razlog za ivljenjem nainom ivota koji mu svijet, sredina diktira. On smatra ispoljavanje emocija
izvjetaenim inom koji drutvo iluzijom postavlja kao dio moralnih principa.
U romanu odreene misli samo ukazuju na apsurdan poloaj ovjeka u svijetu jer ma ta radio,
rezultat je uvijek isti. Ovaj pristup odgovara i samom nainu ivota Mersoa. Njegov kontakt sa ivotom
je poput sunca. Ono pee, ali i dalje mu treba. Tako i Merso sa jedne strane voli ivot, a sa druge
strane ne moe da ga podnese. iv je, ali ga ivot ubija. Zbog ovakvog vienja realnosti i svijeta oko
sebe, on ne vidi potrebu za iskazivanjem tuge, ljubavi i potovanja.

Broj rijei: 1112

Refleksija:

itajui i analazirajui djelo, bila sam u mogunosti da doem do odreenih zakljuaka, kao i
razumijevanja par svakodnevnih ivotnih i filozofskih pitanja. Analiza samog djela predstavljala je
izuzetno interesantan i zahtjevan proces. Pozicija pojedinca u drutvu, kao i njihov sam odnos mi se
uinjela kao zanimljiv aspekt za analizu. Meutim, istovremeno sam htjela da ukljuim i Mersoov
neuobiajeni pogled na svijet, pa sam i odabrala temu koja bi najblie pomenute aspekte objanjavala.

Tokom samog itanja i dubljeg tumaenja nailazila sam na mnoga neshvatanja protagoniste kao i
pojedinih djelova samog romana. Najvei izazov predstavljao je problem odabira pozicije iji stav ili
tumaenje bih branila,to od pojedinca ili sredine. tavie, moja prva verzija odgovaranja na zadatu
temu bila je loe konstruisana jer nisam uspjela da pronaem argumente koji bi potvrdili moju tezu.
Kao to se da primijetiti, odluila sam da stanem na stranu protagoniste i zauzmem stav protiv sredine
u kojoj on ivi. Pokuala sam da se postavim u njegovu poziciju empatijom i da sa njegove take
gledita pronaem argumente za zadati naslov.

Problem sa kojim se Merso suoava na kraju samog djela, predstavlja svakodnevni problem u ivotu
ljudi. Aludiram na neshvatanje pojedinca od strane drutva, te isti bivaju etiketirani za ono to jesu ili
nisu. Dola sam do zakljuka da je zapravo sredina ta koja jo uvijek nije spoznala njihove
prave ,,boje, kao to je i sluaj sa samim Mersoom.

Tri aspekta na koja sam se fokusirala pisajui esej su iskazivanje bola, ljubavi i potovanja. Kada sam
prvi put proitala zadatu temu, pomislila sam da je put do odgovora lak i jednostavan, ali tokom
potrage za argumentima uvjerila sam se u suprotno. Zbog toga to nam Kami ne dozvoljava da
upoznamo samog protagonistu, zasigurno je i tee pronai argumente na zadato pitanje iz njegove
perspektive, nego iz one koja je nama blia, ta od sredine. Time sam sa sigurnou zakljuila da Merso
nije kriminalac, kojim ga sredina na kraju djela smatra, ve linost koju odlikuju iskrenost kao i
emocijalna ravnodunost.

Broj rijei: 332