Povijest HSS-a

1
 SADRAJ

1. Poetak...................................................................................................3
2. Kronologija - 1. dio.................................................................................7
3. Kronologija - 2. dio...............................................................................10
4. Kronologija - 3. dio...............................................................................15
5. ivotopis Stjepana Radia - prvi dio.....................................................23
6. ivotopis Stjepana Radia - drugi dio...................................................34

2
1. Poetak
Krajem 19. stoljea Hrvatska je teritorijalno razjedinjena. Sporazumom izmeu Austrije i
Maarske, Habsburka monarhija podijeljena je Nagodbom (1867.) na dvije polovice:
austrijsku i ugarsku. Tom podjelom Hrvatska je pripala ugarskom dijelu. Formalno je, to se
Hrvatske i Maarske tie, to ureeno Hrvatsko-ugarskom nagodbom godinu dana kasnije tj.
godine 1868. Iako se Nagodbom utvruje da "Kraljevina Ugarska sjedinjena s Erdeljem i
kraljevine Dalmacija, Hrvatska i Slavonija sainjavaju jednu te istu dravnu zajednicu.......",
Dalmacija kao i Istra ostale su u austrijskoj polovini. Isto tako izvan podruja Hrvatske ostalo
je Meimurje, dok su neki otoci pripali Istri (Krk, Cres, Loinj), a ostali Dalmaciji. Hrvatska i
Slavonija upravno su bile podijeljene na osam upanija: zagrebaku, varadinsku, virovitiku,
bjelovarsko-krievaku, poeku, srijemsku (do Zemuna), modruko-rijeku i liko-krbavsku.
Ne ulazei za sada poblie u odnose koji su nastali Hrvatsko-ugarskom nagodbom, potrebno
je ipak istaknuti, kao posebno nepovoljno za Hrvatsku, podjelu dravnih prihoda. Prema
Nagodbi Hrvatskoj je od njezinih poreznih prihoda pripadao iznos od 2,200.000 forinti i taj
odnos nije se mogao mijenjati daljnjih deset godina. Ipak, revizijom Nagodbe 1873., ta
sramotna odredba je preinaena, tako da je Hrvatska dobila za svoje autonomne potrebe 45
posto iznosa od dravnih prihoda ubranih u Hrvatskoj, to je i dalje za Hrvatsku bilo
nepovoljno. Krajem 19. stoljea u Hrvatskoj i Slavoniji 90 posto puanstva ine seljaci, a tek
10 posto stanovnitva se bavi obrtnitvom, trgovinom ili ivi od inovnikih zanimanja.
Utjecaj seljatva kao pretenog dijela naroda na politiki ivot, a time i na gospodarski bio je
zanemariv. Tako je od 2,214.304 stanovnika Hrvatske i Slavonije 1906. godine, samo njih
48.381 (1,88 posto) imalo birako pravo; od toga ak 30.000 inovnika. Stanje u Dalmaciji
nije bilo nimalo bolje. Gospodarske prilike na selu bile su vie nego teke. Struktura
zemljinog posjeda je nepovoljna. Pretee mali posjed do 20 jutara (90 posto), od ega
polovinu ine posjedi od 1 do 5 jutara. Raspad kunih zadruga, glad za zemljom, niske cijene
poljoprivrednih proizvoda i rast poreza, s jedne strane, i s druge strane skupi industrijski
proizvodi, dovode do sve veeg osiromaenja sela i njegovog socijalnog raslojavanja i to je
moda najgore do velikog iseljavanja u prekomorske zemlje. Od 1890. pa do poetka Prvog
svjetskog rata, iz Hrvatske i Dalmacije iselilo se u prekomorske zemlje oko pola milijuna
Hrvata.Stjepan Radi 1902. u knjiici pod naslovom "Najjaa stranka u Hrvatskoj",
objavljene u Rijeci, najavljujui potrebu osnivanja seljake stranke, pie slijedee: "Na toj
zastavi ispiimo jasan i odluan program to vee i to ire dravne samostalnosti sadanje
Hrvatske (Hrvatske, Slavonije, Dalmacije), ali ne zaboravimo taj program ispuniti eljama i
potrebama seljaka, obrtnika i radnika, jer ovaj na novi nacionalizam mora biti jednako
politiki i socijalan.U svojoj knjizi "Stjepan Radi u kraljevini SHS", Ivan Mui ispravno
zakljuuje: "Takva shvaanja znaila su raskid s dosadanjom hrvatskom politikom. Starevi
je unio hrvatsku dravnu ideju u inteligenciju i graanstvo, ali nije u seljatvo. Radi se zbog
toga razoarao u Stareviu i tada preuzimlje na sebe buenje irokih slojeva puka." Vratimo
se za trenutak na politike prilike u Hrvatskoj neposredno prije Hrvatsko-ugarske nagodbe
1868., kojom su hrvatski interesi rtvovani sreivanju politikih odnosa izmeu Austrije i
Maarske. Hrvatski Sabor rasputen je 25. svibnja 1868., a ban okevi podnosi ostavku. Za
namjesnika banske asti imenovan je barun Levin Rauch i oktroiran ( nametnut kraljevim
ukazom ) novi izborni red, kojim je povean broj sabornika virilista ( nebirani sabornici -
velikai ), a broj biranih zastupnika ogranien na 66. Na provedenim izborima u Sabor je
izabrano 52 zastupnika unionista, dok je opozicija dobila samo 14 zastupnikih mandata. Na
ovaj nain otvoren je put za nesmetano sklapanje Nagodbe s Maarima. Nasuprot
Unionistike stranke, promaarski i nagodbenjaki orijentirane, stoji Narodna stranka, koja e
nakon sklapanja Nagodbe povesti otru politiku borbu protiv unionista i Nagodbe
zahtijevajui dravnu i nacionalnu samostalnost Hrvatske. Takva politika dovest e

3
narodnjake do izbornih pobjeda 1871. i 1872. Meutim, zadobivi u Saboru veinu narodnjaci
e prihvatiti Nagodbu iz 1868., uspjevi je neznatno revidirati 1873.. (revizija financijske
odredbe), te zapoeti s provoenjem nagodbenjake promaarske politike. Zbog takve
politike narod ih je pogrdno zvao "maaronima". Zbog sluganske politike narodnjaka u rujnu
1880. Mato Mrazovi s 22 zastupnika istupa iz Narodne stranke i osniva Neodvisnu narodnu
stranku. Ova stranka vodi umjerenu oporbenjaku politiku, traei na temelju Nagodbe
cjelovitost Hrvatske i njezin povoljniji financijski poloaj. Po svojem stranakom glasilu
"Obzor", prozvani su "obzoraima". Stranka prava voena od dr. Ante Starevia, jedina je
dosljedna oporbena hrvatska politika stranka druge polovine 19. stoljea. Pod naelom "Ni
pod Be, ni pod Petu", privlaila je svojom politikom iroke slojeve hrvatskog naroda,
osobito graanskog sloja i inteligencije, sve do Starevieve smrti u veljai 1896. Krei
skromnu autonomiju Hrvatske utvrenu Nagodbom, velikodravna maarska politika nastoji
tu autonomiju to vie ograniiti. Poznat je sluaj iz 1883. s postavljanjem grbova na
financijskim zgradama u Zagrebu i drugdje, s hrvatskim i maarskim natpisima, iako je
Nagodbom utvreno da je na hrvatskom teritoriju slubeni jezik samo hrvatski. Povodom toga
izbile su diljem Hrvatske brojne demonstracije na kojima su demonstranti takve grbove
nasilno uklanjali. Tadanji hrvatski ban Pejaevi, takve grbove nije htio vratiti na zgrade ve
je podnio ostavku. Na njegovo mjesto imenovan je komesar general Ramberg, koji je
dvojezine grbove prvo vratio, da bi ih naknadno zamijenio s grbovima bez ikakvog natpisa,
to je ostalo sve do sloma Austro-ugarske monarhije 1918. General Ramberg obnaao je
komesarsku dunost oko pola godine, da bi na mjesto hrvatskog bana bio 1883. imenovan
grof Dragutin Khuen Hedervary, koji e Hrvatskom apsolutistiki upravljati 20 godine sve do
1903. godine. Apsolutistiku vladavinu bana Khuena hrvatski je narod doivljavao kao nasilje
i produenu ruku maarskog politikog ekspanzionizma i velikog kapitala s ciljem da se
Hrvatska politiki umrtvi, gospodarski podredi i pretvori u obinu maarsku pokrajinu. elei
ostvariti postavljene ciljeve ban Khuen nije birao sredstva; nepotivanje odredbi Hrvatsko-
ugarske nagodbe, izborne manipulacije, politike intrige, progoni politikih protivnika, inili
su temelj dugotrajnosti i "uspjenosti" njegove vladavine nad Hrvatskom. Tako je 1888.
donesen zakon o novom izbornom redu. Njime je snien broj izbornih kotara na 90, a pravo
glasa imale su samo osobe koje su plaale najmanje 25 forinti izravnog poreza, a bez
ispunjenja toga uvjeta svi inovnici, od dravnih do opinskih podvornika , pandura i pisara
dnevniara. Broj virilista (nebiranih sabornika-velikaa) utvren je na 45. Temeljem takvog
izbornog zakona 98 posto hrvatskoga naroda bilo je iskljueno iz politikog ivota , a bitni
utjecaj na oblikovanje hrvatske politike imao je tanki sloj inteligencije i inovnitva, koji uz
asne iznimke, zanemaruje rjeavanje bitnih ivotnih problema naroda brinuvi se najee za
svoje materijalne interese.U takvim prilikama odrastali su Antun i Stjepan Radi, Vladko
Maek i mnogi drugi budui prvaci Hrvatske seljake stranke. Antun i Stjepan Radi kao
seljaka djeca, dijelili su neposredno sudbinu veine hrvatskoga naroda i zato su njegove
potrebe i elje osjeali kao svoje. Sazrijevavi politiki shvatili su da bez ulaska seljaka na
hrvatsku politiku pozornicu, hrvatski narod nee moi ostvariti politiku slobodu ni socijalnu
pravicu. Odlukom Berlinskog kongresa 1878. kneevina Srbija postala je neovisna drava, a
Austro-ugarska dobila pravo na okupaciju Bosne i Hercegovine. Pojava neovisne srpske
drave i okupacija Bosne i Hercegovine bitno e utjecati na budue politike odnose na
jugoistoku Europe, a posebno na odnose izmeu Hrvata i Srba u Hrvatskoj i Dalmaciji. Srpski
politiari koji su do tada djelovali unutar hrvatskih politikih stranaka, poinju s osnivanjem
srpskih politikih stranaka. Tako je u Hrvatskoj 1881. osnovana Srpska samostalna stranka,
koja za Khuenove vladavine provodi antihrvatsku ovinistiku politiku. U Zagrebu ova
stranka tiska glasilo "Srbobran". U Dalmaciji, istupanjem srpskih zastupnika iz Narodne
stranke, odbacivi njezinu protuautonomaku politiku za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom,
osnovana je 1880. Srpska narodna stranka. Unato toga hrvatski narodnjaci u Dalmaciji

4
osvajaju 1882.. splitsku opinu, a od 1883. hrvatski jezik postaje slubeni jezik u
Dalmatinskom saboru dok je u urede i kole u Dalmaciji hrvatski jezik uveden tek 1912. U
Hrvatskoj, Khuen je uspio potpuno podrediti svojim politikim potrebama Narodnu stranku,
dok Neodvisnu narodnu stranku i poglavito Stranku prava estoko progoni. Meutim, u
Stranci prava dolazi 1895. do rascjepa. Tada ve teko bolestan Ante Starevi, umire 28.
veljae 1896. Rascjepom Stranke prava nastaju dvije pravake stranke: Folnegovieva Stranka
prava, po svojim novinama "Hrvatska domovina" nazvani "domovinai" i Frankova ista
stranka prava, nazvani po osnivau "frankovci". (Fran Folnegovi, 1848. - 1903., publicist i
politiar; Josip Frank, 1844. - 1911., politiar i odvjetnik). Te, 1895.. kralj Franjo Josip I
dolazi u Zagreb na sveano otvorenje nove zgrade Hrvatskog narodnog kazalita. Hrvatski
sveuilitarci predvoeni studentom prava Stjepanom Radiem u znak protesta protiv
velikomaarske politike bana Khuena, demonstrativno spaljuju 16. listopada na Trgu bana
Jelaia maarsku zastavu. Tim povodom S. Radiu zabranjen je studij na svim sveuilitima
u Austro-Ugarskoj, to e ga dovesti 1897. u Pariz i do studija na Slobodnoj koli politikih
znanosti, na kojoj e 1899. diplomirati s izvrsnim uspjehom, obranivi diplomsku radnju na
temu "Suvremena Hrvatska i Juni slaveni". Ostali studenti sudionici protesta, iskljueni su s
zagrebakog Sveuilita, nastavit e studije u Beu i Pragu. Dio njih ui e po zavretku
studija u politiku i osnovati krajem prosinca 1904. Puku naprednu stranku. Tijekom 1897.
dolazi do suradnje izmeu Folnegovieve Stranke prava (domovinaa) i Neodvisne narodne
stranke (obzoraa), koja je rezultirala sporazumom o izbornoj koaliciji pod imenom
"Koalirana opozicija" i formiranjem zajednikog zastupnikog kluba u Saboru. Na njihov
poziv i ponudu da preuzme dunost tajnika saborskog kluba, Stjepan Radi se vraa 1902. u
Zagreb. Preuzevi dunost tajnika saborskog kluba "Koalirane opozicije", razvija veliku
aktivnost oko oblikovanja stranakih organizacija spomenutih stranaka na nain do tada
nepoznat u radu hrvatskih politikih stranaka. Meutim, kada im je predloio da u svoj naziv
uzmu i pridjev "seljaka", nisu to htjeli prihvatiti, ve su 1903. godine osnovali novu stranku
pod nazivom Hrvatska stranka prava. Stjepan Radi duboko razoaran ovakvom
"gospodskom" stranakom politikom u oujku 1903. istupa iz Hrvatske stranke prava, a
zajedno s njim i dr. Ante Radi i jo nekoliko buduih osnivaa seljake stranke. U oujku
1903. izbijaju veliki nemiri protiv Khuenova reima u Zagrebu, Podravini i Hrvatskom
primorju, zbog isticanja maarskog natpisa na zgradi eljeznikog prometnog ravnateljstva u
Zagrebu. 11. travnja dolazi i do krvavog sukoba seljaka i vojske u Zapreiu, kada su seljaci
sa zgrade eljeznike postaje skinuli maarsku zastavu. Povodom ovog dogaaja dolazi do
demonstracija u Zagrebu, Varadinu, Krievcima, Senju, Karlovcu, Samoboru, te po selima
Hrvatskog primorja, Gorskog kotara, Hrvatskog zagorja, te oko Krievaca i Bjelovara,
poprimivi razmjere narodnog pokreta protiv omraenog reima i njegovog nositelja bana
Khuena. Protiv naroda je pokrenuta vojska, pune se zatvori, a u pojedinim podrujima uvodi
se i prijeki sud. Khuen konano nakon dvadesetogodinje vladavine odlazi, a na njegovo
mjesto imenovan je banom 4. srpnja 1903. grof Teodor Pejaevi, sin bana Ladislava
Pejaevia, koji 1883. nije htio vratiti dvojezine grbove na financijske zgrade u Zagrebu. Ni
nakon Khuenova odlaska stanje u narodu se nije potpuno smirilo. Tako je 18. kolovoza 1903.
u Zapreiu izbio drugi krvavi sukob izmeu naroda i orunika. Dolo je vrijeme da se narod,
iju su veinu inili seljaci, politiki organizira na novi nain i kao nova politika snaga na
poetku 20. stoljea postavi svoje zahtjeve i odredi ciljeve. Idejni temelji za osnivanje
seljake stranke poloeni su prije njezinog formalnog osnivanja. Pri tome je nezaobilazno
djelovanje i doprinos dr. Antuna Radia (11.06.1868. - 11.02.1919.), tri godine starijeg
Stjepanovog brata. Dr. Antun Radi 1898. objavljuje raspravu "Spis za sabiranje i
prouavanje grae o narodnom ivotu". O tom dijelu Josip Horvat u knjzi "Kultura Hrvata
kroz 1000 godina" pie: "Taj spis u ruhu znanstvene rasprave odluan je zaokret za cijeli ivot
hrvatskog naroda, dovevi njegov razvitak pred sasvim nove vidike. Otkriveno je jednim

5
mahom gdje je narod i gdje su njegove vjene stvaralake snage, prave tradicije i pravi ciljevi.
Otkriven je svijet koji je sakrilo nasljedovanje europskih uzora, sve ono to ini vjekovan
sadraj hrvatstva: shvaanje etike, prava, drutvenosti, umjetnosti". Drugi veliki doprinos
Antuna, je izdavanje polumjesenih novina "Dom - list hrvatskom seljaku za razgovor i nauk"
(1899. - 1904.), kojeg su zbog malog formata zvali "domi", a izlazio je u nekoliko stotina
primjeraka. Prvi broj "DOM-a" iziao je 15. prosinca 1899. Ipak, "domi" je svojim
sadrajem, a osobito poticanjem na razmiljanje o stvarima o kojima je u njemu pisano na
jednostavan i svakom razumljiv nain, imao neprocjenjivu ulogu u pripremama za osnivanje
seljake stranke. Posebnost "DOM-a" bila je i stalna rubrika "Glasovi iz naroda", koja se je
popunjavala dopisima itatelja pretplatnika. Meutim, "DOM" je iao od ruke do ruke, tako
da je broj itatelja bio mnogostruko vei od broja pretplatnika.

1898.

ANTUN RADI (11.6.1868. 11.2.1919.), objavljuje znanstvenu raspravu "Spis za sabiranje

i prouavanje grae o narodnom ivotu"

1899.

Antun Radi zapoinje s izdavanjem polumjesenika '' DOM list hrvatskom seljaku za
razgovor i nauk'', koji e izlaziti do kraja 1904.

6
2. Kronologija 1. dio
1904.- 1918.

U rujnu Stjepan Radi (11.6.1871. 8.8.1928.) odrava prve sastanke sa seljacima u

Molvama, Virju i Novigradu.5. prosinca sastaju se u Zagrebu , S.Radi, dr. Antun Radi, dr.
Svetimir Korpori, dr. Milan Kritof, Ivan Gmajner i dr. Benjamin uperina, te se dogovorili
da se ima osnovati nova politika stranka pod nazivom Hrvatska puka seljaka stranka i
konstituirali kao njezin Privremeni odbor.22. prosinca prihvaen je Program stranke, pa se taj
dan uzima kao dan osnivanja stranke.

1905.

9. sijenja odran je trei sastanak Privremenog odbora (36 odbornika), po prvi puta sa
seljakom veinom. Odbor donosi Privremeni red za organiziranje stranke. U veljai se
odravaju prvi sastanci za organiziranje stranke na selu. Na sastanke osim mukaraca dolaze i
ene, to se do tada u politikom ivotu Hrvatske nije dogodilo. 16. i 17. rujna odrana je prva
Glavna skuptina HPSS. Na skuptini je bilo nazono 325 delegata od kojih 90% seljaka.
Skuptina je prihvatila Program stranke i za predsjednika Glavnog odbora stranke izabrala
Stjepana Radia, te prihvatila zakljuak kojim se zahtijeva donoenje zakona o opem
birakom pravu. Na sastanku hrvatskih zastupnika iz Hrvatske, Dalmacije i Istre donesena je
3. listopada 1905. godine Rijeka rezolucija, a na sastanku srpskih zastupnika iz Hrvatske i
Slavonije u Zadru, donesena je 17. listopada Zadarska rezolucija, na ijim temeljima je
stvorena Hrvatsko-srpska koalicija. Hrvatska puka seljaka stranka toj koaliciji nije
pristupila, a S. Radi je Rijeku rezoluciju otro napao.

1906.

16. rujna odrana je druga Glavna skuptina HPSS, na kojoj je nazono 1 500 predstavnika
(delegata). U prosincu poinje izlaziti tjednik ''DOM'', kao glasilo HPSS. HPSS sudjeluje po
prvi puta na izborima za Sabor, na kojima dobiva 600 glasova, ne osvojivi ni jedan
zastupniki mandat.

1907.

25. kolovoza odrana je trea glavna Skuptina HPSS. Na skuptini je bilo nazono 2 000
predstavnika (delegata).

1908.

27. i 28. veljae na izborima za Sabor HPSS dobiva 1 500 glasova i osvaja dva zastupnika
mandata. U Sabor ulaze: Stjepan Radi i Vinko Lovrekovi, prvi seljak zastupnik u povijesti
hrvatskog Sabora.

1910.

20. kolovoza odrana Glavna skuptina HPSS na koju su po povi put pozvane i ene.

7
1911.

15. i 16. prosinca na izborima za Sabor HPSS dobiva 16000 glasova i osvaja 9 mandata. 9
zastupnika HPSS, meu kojima i 5 seljaka od pluga i motike.

1913.

16. prosinca na saborskim izborima HPSS dobiva 17000 glasova, ali osvaja samo 3 mandata.
U Sabor kao zastupnici ulaze Stjepan Radi, te seljaci Vinko Lovrekovi i Tomo Jalabeti.

1914.

28. lipnja dogodio se sarajevski atentat, a 27. srpnja zapoinje Prvi svjetski rat.

1915.

U Parizu osnovan Jugoslavenski odbor, koji se zalae za osnivanje junoslavenske drave

izvan okvira Austro-Ugarske monarhije.

1917.

20.7. srpska vlada (Nikola Pai) i Jugoslavenski odbor (Ante Trumbi) potpisuju Krfsku
deklaraciju. S. Radi smatra da je jo uvijek mogue u Austro-Ugarskoj ostvarenje hrvatske
dravnosti, dok stvaranje neke nove junoslavenske drave besmisleno, ako u takvoj dravi uz
Hrvate, Srbe, ne bi bili i Bugari, a na podruje Hrvatske ouvana hrvatska dravnost. Povijest
HSS-a (kronologija dogaaja)

1904.- 1918.

U rujnu Stjepan Radi (11.6.1871. 8.8.1928.) odrava prve sastanke sa seljacima u

Molvama, Virju i Novigradu.5. prosinca sastaju se u Zagrebu , S.Radi, dr. Antun Radi, dr.
Svetimir Korpori, dr. Milan Kritof, Ivan Gmajner i dr. Benjamin uperina, te se dogovorili
da se ima osnovati nova politika stranka pod nazivom Hrvatska puka seljaka stranka i
konstituirali kao njezin Privremeni odbor.22. prosinca prihvaen je Program stranke, pa se taj
dan uzima kao dan osnivanja stranke.

1905.

9. sijenja odran je trei sastanak Privremenog odbora (36 odbornika), po prvi puta sa
seljakom veinom. Odbor donosi Privremeni red za organiziranje stranke. U veljai se
odravaju prvi sastanci za organiziranje stranke na selu. Na sastanke osim mukaraca dolaze i
ene, to se do tada u politikom ivotu Hrvatske nije dogodilo. 16. i 17. rujna odrana je prva
Glavna skuptina HPSS. Na skuptini je bilo nazono 325 delegata od kojih 90% seljaka.
Skuptina je prihvatila Program stranke i za predsjednika Glavnog odbora stranke izabrala
Stjepana Radia, te prihvatila zakljuak kojim se zahtijeva donoenje zakona o opem
birakom pravu. Na sastanku hrvatskih zastupnika iz Hrvatske, Dalmacije i Istre donesena je
3. listopada 1905. godine Rijeka rezolucija, a na sastanku srpskih zastupnika iz Hrvatske i
Slavonije u Zadru, donesena je 17. listopada Zadarska rezolucija, na ijim temeljima je
stvorena Hrvatsko-srpska koalicija. Hrvatska puka seljaka stranka toj koaliciji nije
pristupila, a S. Radi je Rijeku rezoluciju otro napao.

8
1906.

16. rujna odrana je druga Glavna skuptina HPSS, na kojoj je nazono 1 500 predstavnika
(delegata). U prosincu poinje izlaziti tjednik ''DOM'', kao glasilo HPSS. HPSS sudjeluje po
prvi puta na izborima za Sabor, na kojima dobiva 600 glasova, ne osvojivi ni jedan
zastupniki mandat.

1907.

25. kolovoza odrana je trea glavna Skuptina HPSS. Na skuptini je bilo nazono 2 000
predstavnika (delegata).

1908.

27. i 28. veljae na izborima za Sabor HPSS dobiva 1 500 glasova i osvaja dva zastupnika
mandata. U Sabor ulaze: Stjepan Radi i Vinko Lovrekovi, prvi seljak zastupnik u povijesti
hrvatskog Sabora.

1910.

20. kolovoza odrana Glavna skuptina HPSS na koju su po povi put pozvane i ene.

1911.

15. i 16. prosinca na izborima za Sabor HPSS dobiva 16000 glasova i osvaja 9 mandata. 9
zastupnika HPSS, meu kojima i 5 seljaka od pluga i motike.

1913.

16. prosinca na saborskim izborima HPSS dobiva 17000 glasova, ali osvaja samo 3 mandata.
U Sabor kao zastupnici ulaze Stjepan Radi, te seljaci Vinko Lovrekovi i Tomo Jalabeti.

1914.

28. lipnja dogodio se sarajevski atentat, a 27. srpnja zapoinje Prvi svjetski rat.

1915.

U Parizu osnovan Jugoslavenski odbor, koji se zalae za osnivanje junoslavenske drave

izvan okvira Austro-Ugarske monarhije.

1917.

20.7. srpska vlada (Nikola Pai) i Jugoslavenski odbor (Ante Trumbi) potpisuju Krfsku
deklaraciju. S. Radi smatra da je jo uvijek mogue u Austro-Ugarskoj ostvarenje hrvatske
dravnosti, dok stvaranje neke nove junoslavenske drave besmisleno, ako u takvoj dravi uz
Hrvate, Srbe, ne bi bili i Bugari, a na podruje Hrvatske ouvana hrvatska dravnost.

9
3. Kronologija - 2.dio
1918. - 1928.

5.-6. listopada osnovano je u Zagrebu Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba.

29. listopada Hrvatski sabor raskida dravnopravne veze s Austro-Ugarskom, a Hrvatsku

proglaava nezavisnom dravom, te istovremeno donosi odluku o pristupu u zajedniku
Dravu Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS). Sabor priznaje Narodnom vijeu SHS vrhovnu vlast.

21. studenog u ''DOM-u'' objavljen lanak S. Radia ''U jugoslavenskom jedinstvu hoemo
svoju hrvatsku dravu.''

23. studenog donesen je Naputak Narodnog vijea SHS delegaciji za pregovore u utanaenje
ujedinjenja Drave SHS s Kraljevinom Srbijom.

24. studenog Govor Stjepana Radia na sjednici sredinjeg odbora Narodnog vijea SHS
''Gospodo! Jo nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu.''

1.prosinca 1918. Adresa delegacije Narodnog vijea SHS regentu Aleksandru i proglaenje
nove drave Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Ulazak Hrvatske u ovu dravnu tvorevinu
Hrvatski sabor nije odobrio ni potvrdio, na to je opetovano ukazivao Stjepan Radi,
osporavajui na taj nain njezin legitimitet.

31. prosinca u ''DOM-u'' objavljen lanak S. Radia ''Republika ili slobodna narodna drava
konstituanta ili narodni revolucionarni sabor''.

''Zato seljaka stranka naua da mi Hrvati hoemo republiku po amerikom uzoru.''

1920.

5. rujna izbija pobuna seljaka u Velikom Grevcu zbog igosanja stoke. Pobuna se iri na sve
dijelove sjeverne Hrvatske. Pobuna je krvavo uguena.

28. studenog odravaju se izbori za ustavotvornu skuptinu (konstituantu) nove drave

Kraljevine SHS.

Hrvatska puka seljaka stranka je dobila 230.590 glasova i osvojila 50 zastupnikih mjesta.

8. prosinca S. Radi govori na velikom zboru u Zagrebu, na kojem se sakupilo 100.000

pristaa i objavljuje promjenu imena HPSS u HRVATSKA REPUBLIKANSKA SELJAKA
STRANKA, to je potvrdila i izvanredna skuptina stranke odrana istoga dana. Na zboru je
naglasio da HRSS nee sudjelovati u Ustavotvornoj skuptini, dok se sporazumno (sa
Srbijom) ne rijee bitna pitanja ureenja novostvorene drave, otro se protivei majorizaciji i
centralizmu.

12. prosinca sastaje se Konstituanta, na kojoj od hrvatskih stranaka nisu bili nazoni
zastupnici Hrvatske republikanske seljake stranke (50 zastupnika) i Hrvatske stranke prava
(2 zastupnika).

10
12. prosinca sazvana je sjednica zastupnika HRSS, kao tijelo pod nazivom ''zastupnika
republikanska veina banske Hrvatske'', na kojoj je zakljueno, da se u Zemun uputi
delegacija stranke, radi kontakta s drugim vanim strankama u Konstituanti i prikupljanja
informacija o njihovim stajalitima o bitnim ustavnim pitanjima (obliku vladavine i ustrojstva
drave) i postupku donoenja ustava (nain izglasavanja).

1921.

8. i 9. sijenja odrana je druga sjednica zastupnika HRSS, a 10. i 11. veljae, trea.

S tree sjednice upuena je ''Poruka zastupnike republikanske veione banske Hrvatske

regentu Srbije Aleksandru''. U poruci se adresatu jasno stavlja na znanje: da se hrvatski narod
nije odrekao svoje dravnosti na teritoriju na kojem ivi, da na tom teritoriju eli ostvariti
svoju neutralnu seljaku republiku i svoj poseban ustavotvorni Sabor, sve kao preduvjet za
pravedan sporazum sa Srbijom.

9. veljae osnovan je Hrvatski radniki savez, sindikalna organizacija za zatitu i poboljanje

socijalnog poloaja radnika.

14. svibnja na estoj sjednici ''zastupnike republikanske veine banske Hrvatske'' u treem
itanju prihvaen je USTAV ILI DRAVNO UREENJE NEUTRALNE SELJAKE
REPUBLIKE HRVATSKE. Prema odluci sedme sjednice zastupstva od 26. lipnja 1921.
Ustav je ''stupio na snagu''. Kada je u svim opinama banske Hrvatske u narodu proglaen i od
naroda prihvaen.

28. lipnja donesen je Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca tzv. Vidovdanski ustav,
izglasan s 223 glasa od nazonih 285 zastupnika (poslanika). Ukupni broj zastupnika bio je
419.

1923.

Na izborima odranim 18. oujka Hrvatska republikanska seljaka stranka dobila je 473.733
glasova i 70 zastupnikih mandata, prikupivi tako po prvi put veinu hrvatskih glasova
sjeverne i june Hrvatske i glasove u Bosni i Hercegovini.

18. oujka izabrani hrvatski zastupnici (61 iz Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i 9 zastupnika iz
Bosne i Hercegovine), donose 25. oujka kao '' Hrvatsko narodno zastupstvo '' zakljuke
kojima se zahtijeva rjeenje hrvatskog pitanja u novostvorenoj dravi.

12. i 13. travnja odravaju se u Zagrebu pregovori stranaka tzv. federalistikog bloka (
Hrvatske republikanske seljake stranke, Slovenske Ljudske stranke i Jugoslavenske
muslimanske organizacije ) i Narodne radikalne stranke. Rezultati pregovora formulirani su u
dokumentu nazvan Markov protokol. Meutim , srpski radikali odmah nakon povratka u
Beograd od protokola odustaju.

15. travnja Stjepan Radi dri govor na borongajskim livadama u Zagrebu pred 120.000 ludi,
te na odustanak srpskih radikala od Markovog protokola, izjavljuje: ''Brao! Mi nemao posla s
dravnicima koji osjeaju za sobom duh naroda, nego sa dravnicima, politiarima koji se
oslanjaju na otricu bajunete, i neka se oslone do kraja, vidjet ete to e biti. (''Neka se
zakolju''). Zato su doli k nama u Zagreb radikali, u dva dana naeg razgovora najvie smo

11
razgovarali o tome hoe li se oni odrei sile, hoe li jednom spoznati da ih sila vue u propast,
a nas u nepriliku. Gdje je ta sila vue u propast, a nas u nepriliku. Gdje je ta sila koja nas
moe upropastiti? (''Nema je''). im su potpisali ovo, odmah im je bilo ao. Kad su doli u
Beograd, taj dokument turio je u d ep gospodin Pai i pokazao ga trojici od etvorice.''

01. srpnja na sjednici Glavnog odbora HRSS, odobren je prekid pregovora sa srpskim
radikalima, te izabrano novo predsjednitvo Stranke sa Stjepanom Radiem, kao
predsjednikom Josipom Predavcem, Vladkom Maekom, Jurom Valeiem i Dragutinom
Kovaeviem, kao potpredsjednicima, te tajnicima Jurjom Krnjeviem, Ljudevitom
Kemanom i Stjepanom Koutiem.

U noi izmeu 22. i 23. srpnja Stjepan Radi, ilegalno odlazi u inozemstvo preko Maarske,
te kasnije o tome pie: U srpnju 1923. godine poslije izbora iste godine od 18. oujka bio
sam prisiljen ostaviti Hrvatsku, te sam proivio pet mjeseci u Londonu, pet mjeseci u Beu i
dva mjeseca u Moskvi. Dne 12. kolovoza 1924. vratio sam se u Zagreb, a dne 5. sijenja
1925. bio sam uhapen i odmah predan sudu. (S. Radi, Politiki spisi, 1971)

Glavni cilj odlaska S. Radia u inozemstvo bio je, INTERNACIONALIZACIJA

HRVATSKOG PITANJA.

1924.

27. lipnja 1924. S. Radi upuuje generalnom sekretaru Meunarodnog seljakog vijea u
Moskvi, Smirnovu pismo, u kojem ga obavjetava, da kao predsjednik HRSS, temeljem
ovlatenja Hrvatskog narodnog zastupstva od 01. svibnja 1924. , Hrvatska republikanska
seljaka stranka stupa u Seljaku internacionalu, - to jest Meunarodni savez svega
organiziranog seljatva.

U pismu naglaava, da HRSS ostaje pri svojem programu i svojoj taktici. ( F, 250 253 )

Pri povratku u domovinu, tijekom putovanja, upitan od dr. Maeka o rezultatima posjeta
Moskvi, Radi odgovara: Nita! Komunisti ne ele saveznike, nego samo sluge.

12. listopada S. Radi dri govor na javnoj skuptini u Vrpolju u kojem se opetovano
suprostavlja beogradskom centralizmu, zahtijevajui potpunu ravnopravnost u odnosima
izmeu Hrvatske i Srbije.

10. studenog kraljevskim ukazom rasputen je Parlament i zakazani izbori za 8. veljae 1925.

23. ili 24. Prosinca vlada Pai-Pribievi donosi odluku, kojom se HRSS stavlja pod udar
Zakona o zatiti javne bezbjednosti i poredka u dravi iz 1921. Navedeni zakon bio je po
svojem sadraju proireni dekret iz 1920. godine pod nazivom OBZNANA, pa je u javnosti
zbog njihove meusobne povezanosti i sam zakon kolokvijalno nazivan Obznana.

1925.

1. sijenja kralj Aleksandar potvrdio je odluku o Obznani protiv HRSS, nakon ega su ve
2. sijenja uhieni lanovi vodstva HRSS: Vladko Maek, Josip Predavec, Juraj Krnjevi,
August Kouti i Stjepan Kouti.

12
5. sijenja uhien je Stjepan Radi.

8. veljae odrani su izbori za Parlament na kojima je HRSS dobila 532.872 glasova i osvojila
67 zastupnikih mjesta (mandata).

4. oujka Hrvatsko narodno zastupstvo donosi zakljuak o ulasku HRSS u Blok narodnog
sporazuma i seljake demokracije u koji ulaze HRSS, Demokratska stranka, Slovenska
ljudska stranka i Jugoslavenska muslimanska organizacija.

27. oujka Pavle Radi, po uputi i ovlatenju S. Radia proitao je u Narodnoj skuptini u ime
HRSS izjavu, kojom HRSS priznaje sveukupno politiko stanje po Vidovdanskom ustavu,
istiui istovremeno potrebu revizije toga ustava temeljem narodnog sporazuma izmeu,
hrvatskog, srpskog i slovenskog naroda na temelju stvarne ravnopravnosti. HRSS mijenja
naziv Hrvatska seljaka stranka.

26. travnja Glavni odbor HSS prihvaa izjavu Pavla Radia u Narodnoj skuptini, te anulira
veze sa seljakom internacionalom.

14. srpnja potpisan je Akt o sporazumu Narodne radikalne stranke i Hrvatske seljake stranke.

18. srpnja sastavljena je radikalno-radievska vlada, te iz zatvora puten S. Radi i ostali

zatvoreni prvaci HSS-a. U vladu su uli Pavle Radi, dr. Nikola Niki, dr. Benjamin uperina
i dr. Ivan Kraja, a 17. Listopada i S. Radi, kao ministar prosvjete.

11. listopada odrana je u Zagrebu osnivaka skuptina Seljake sloge, organizacije za

promicanje i uvanje narodne kulture i prosvjeivanja seljatva, te suzbijanja nepismenosti.

1926.

20. studenog raspisani su izbori za oblasne skuptine temeljem Zakona o oblasnoj i sreskoj
samoupravi.

9. prosinca umire Nikola Pai, predsjednik Narodne radikalne stranke.

1927.

23. sijenja provode se izbori za oblasne skuptine. Kraljevstvo SHS bilo je teritorijalno
podijeljeno u 33 oblasti. Hrvatsko podruje podijeljeno je u 6 oblasti, od kojih je najvea i
najmnogoljudnija bila Zagrebaka oblast.

Na izborima HSS je dobio 264 mandata, od toga u Zagrebakoj 70 (od ukupno 80), u
Osjekoj 59 (od 77), u Splitskoj 25 (od 49) u Dubrovakoj 10 (od 12) itd.

28. sijenja sastaje se u Beogradu Klub zastupnika HSS, otro protestirajui protiv nasilja na
izborima na oblasne skuptine, to je dovelo do raskida koalicije s Narodnom radikalnom
strankom, te HSS ponovno prelazi u oporbu.

23. veljae odrane su prve sjednice oblasnih skuptina. U Zagrebakoj oblasnoj skuptini za
predsjednika je izabran dr. Vladko Maek, a za potpredsjednika Andro Pankreti, seljak iz

13
Gaja, brat djeda pok. Josipa Pankretia. Za predsjednika Oblasnog odbora (izvrni organ)
izabran je Stjepan Radi.

11. rujna odravaju se izbori za Narodnu skuptinu. Na tim izborima HSS je dobila 381.371
glas i osvojila 61 zastupniki mandat.

11. studenog dolazi do stvaranja Seljako-demokratske koalicije, koju ine Hrvatska seljaka
stranka i Samostalna demokratska stranka.

14
4. Kronologija - 3. dio

1928.- 1941.

4. sijenja opozvana je Obznana protiv HSS.

20. lipnja u Narodnoj skuptini, Punia Rai, ubija hrvatske narodne zastupnike dr. uru
Basarieka i Pavla Radia, te teko ranjava Stjepana Radia, Ivana Pernara i Ivana Granu.

1. kolovoza u Zagrebu se sastaje Klub seljako-demokratske koalicije. Na sastanku su

doneseni zakljuci, kojim se osporava Narodnoj skuptini, koja je istoga dana zasjedala u
krnjem sastavu u Beogradu, pravo da donosi zakljuke koji bi obvezivali cijelu dravu, a oni
koji bi bili doneseni, smatraju se nitetnima za preanske krajeve i hrvatski narod, da je
dosadanje dravno ureenje u svijesti naroda u cjelini poniteno poznatim dogaajima (misli
se na atentat u Skuptini), te da e se povesti najodlunija borba za novo dravno ureenje.
(F, 288-289)

8. kolovoza u Zagrebu umire Stjepan Radi.

12. kolovoza pogreb Stjepana Radia. Prema procjenama na pogrebu je bilo nazono 300.000
ljudi.

13. kolovoza za predsjednika HSS izabran je dr. Vladko Maek. (20.7.1879. 15. svibnja
1964.)

9. rujna na zboru HSS-a u Zapreiu, predsjednik dr. Vladko Maek izjavljuje: .. Kaem
otvoreno, ne idemo za tim, da ruimo dravu, ne idemo izvan dravnih granica, ali unutar
granica ove drave mora Hrvat biti jedini gospodar na hrvatskom teritoriju. Mora imati svoj
sabor, svoju vladu, ali i u svim ostalim poslovima, koji ostaju u dravi zajedniki, mora biti
zagarantirana puna ravnopravnost, a ne da manjina vlada nad veinom kao ovih zadnjih 10
godina. (F, 290)

1929.

6. sijenja proglaenje diktature kralja Aleksandra: Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca
od 28. lipnja 1921. prestaje vaiti, rasputa se Narodna skuptina izabrana 11. studenog 1927.
godine, a novi zakoni donosit e se kraljevim ukazom, kao i stari ukidati.

Krajem sijenja zabranjen je rad Hrvatskoj seljakoj stranci.

Osnovan je Sud za zatitu drave u Beogradu.

U kolovozu vodstvo HSS-a u inozemstvo upuuje glavnog tajnika Stranke dr. Jurja Krnjevia
i potpredsjednika ing. Augusta Koutia, kako bi svjetsku javnost upoznali s politikim
stanjem u dravi nakon proglaenja estosjeanjske diktature i politikim prilikama u
Hrvatskoj u kojoj je uvedena apsolutistika vladavina i teror.

Dr. Juraj Krnjevi nastanio se u enevi, sjeditu Lige naroda, a ing. Augustin Kouti, 1931.
se trajno nastanjuje u Beu.

15
3. listopada - proveden je novi upravni ustroj drave na devet banovina, a naziv drave
Kraljevina SHS, promijenjen u Kraljevina Jugoslavija.

10. prosinca uhien je Josip Predavec, potpredsjednik HSS-a, i na montiranom procesu zbog
steaja Seljake zadrune banke, osuen 7. lipnja 1930. na dvije i pol godine zatvora.

22. prosinca uhien je dr. Vladko Maek, pod optubom da je upleten u zavjeru protiv reima.

1930.

4. sijenja uhieni predsjednik HSS-a dr. Vladko Maek, odveden je na Sud za zatitu
drave u Beogradu.

25. sijenja narodni zastupnici HSS u emigraciji ing. Augustin Kouti i dr. Juraj Krnjevi,
podnose Ligi naroda sa sjeditem u enevi Memorandum. U Memorandumu se u 8 toaka
opisuje poloaj Hrvatskog naroda u Kraljevini Jugoslaviji od njezina stvaranja, te se
naglaava da probleme nastale izmeu Hrvatske i Srbije treba rijeiti, kako bi se omoguilo
stabiliziranje mira na ovom osjetljivom dijelu Europe.

14. lipnja Sud za zatitu drave donio je oslobaajuu presudu protiv dr. V. Maeka.
Istovremeno je osueno 14 optuenih na vremenske kazne od 6 mjeseci do 15 godina. Na
najstrou kaznu od 15 godina robije osuen je haesesovac Ivan Bernardi.

1931.

3. rujna kralj Aleksandar objavljuje Ustav Kraljevine Jugoslavije. Budui da ga je donio sam
kralj, a ne parlament, nazvan je Oktroirani ( nametnuti ) ustav.

10. rujna proglaen je izborni zakon, koji je predstavljao karikaturu takvog zakona.

21. rujna raspisani su izbori za Narodnu skuptinu za 8. studenog.

8. studenog odrani izbori bili su takoer karikaturalni budui da se je moglo glasovati samo
za jednu zemaljsku listu predsjednika vlade Pere ivkovia. Glasovalo se javno, a ne kao na
prethodnim izborima tajno ( kuglicama ). HSS je ove izbore bojkotirao.

1932.

7. studenog na sastanku Odbora Seljako-demokratske koalicije u Zagrebu, doneseni su

zakljuci poznati pod imenom Punktacije.

Punktacije naglaavaju potrebu naputanja srbijanske hegemonije i zahtjevaju novo ureenje

dravne zajednice u skladu s demokratskim naelima. Na sastanku su od strane HSS-a bili
nazoni: dr. V. Maek, Josip Predavec i dr. Juraj utej.

1933.

31. sijenja uhien je kao potpisnik Punktacija, dr. Vladko Maek i interniran u ajniu do
11. oujka, kada je odveden u zatvor u Beograd.

16
29. travnja dr. Vladko Maek osuen je po Sudu za zatitu drave u Beogradu na kaznu
zatvora u trajanju od 3 godine, koju je izdravao u Mitrovici.

Voenje HSS preuzima potpredsjednik Josip Predavec, u emu mu pomae po preporuci dr.
Maeka, dr. Ante Trumbi.

20. svibnja srpski andari otkrivaju navodnu zavjeru HSS-a u Garenici, a potom i u azmi
i Bjelovaru. Pod istragu su stavljeni narodni zastupnici HSS-a Tomo Vojkovi, Miko Raan i
Tomo Maeri (R.H. Hrvatska na muilitu, str. 530)

14. srpnja u Dugom Selu iz zasjede je ubijen Josip Predavec, potpredsjednik HSS-a, pokopan
u Arkadama na Mirogoju u zajedniki grob lipanjskih rtava iz 1928., Stjepanom Radiem,
Pavlom Radiem i urom Basariekom.

1934.

9. listopada u Marseilleu u atentatu je ubijen kralj Jugoslavije Aleksandar Karaorevi.

Kraljevsku vlast preuzima kolektivni organ Namjesniko vijee od tri lana i tri zamjenika,
budui da je sin Aleksandra Petar, bio maloljetan. Prva osoba namjesnikog vijea i faktiki
nositelj kraljevske vlasti postaje knez Pavle Karaorevi, Aleksandrov brati.

22. prosinca ukazom Namjesnikog vijea dr. Vladko Maek osloboen je daljnjeg
izdravanja zatvorske kazne i puten na slobodu.

1935.

6. veljae Namjesniko vijee rasputa Narodnu skuptinu i raspisuje parlamentarne izbore za

5. svibnja 1935.

Djelovanje HSS-a i dalje je bilo pod zabranom.

19. veljae u Sibinju kraj Slavonskog Broda u sukobu s andarima ubijeno je devet seljaka
haesesovaca, u narodu zapameni kao Sibinjske rtve.

5. svibnja odrani su izbori za Narodnu skuptinu, po neto izmijenjenom izbornom zakonu

od 10. rujna 1931. Izbori su bili provedeni pod terorom i obilovali krivotvorinama.

Na izborima su sudjelovale etiri zemaljske liste: Vladina lista s nositeljem Bogoljubom

Jeftiem, Udruena opozicija s nositeljem dr. Vladkom Maekom, Zbor, na elu s Dimitrijem
Ljotiem i Staroradikali s nositeljem Boom Maksimoviem. Vladina lista dobila je 1,746.982
glasova (60,6 %), Udruena opozicija 1,070.345 glasova (37,4 %), Zbor 35.549 glasova i
Staroradikali 24.088 glasova.

Meutim, Vladina lista dobila je pri podjeli mandata prema nedemokratskom izbornom
zakonu 303 zastupnika mjesta, a Udruena opozicija samo 67. Glasovanje je bilo javno, tako
da je svaki glasa morao izjaviti za koju od predloenih lista glasuje.

Dr. Maek u Memoarima o tim izborima navodi: U hrvatskom dijelu Jugoslavije tj. u gornjoj
Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i Bosni i Hercegovini, Jefti je dobio 520.144, a opozicija
797.197 glasova. Glavni grad Zagreb, iako s velikim brojem dravnih inovnika i privrednika

17
ija je egzistencija bila vrlo ovisna o reimu, dao je ipak opozicijskoj listi 30.260 glasova,
doim je reimska lista dobila tek 10.356 glasova.

Nakon odravanja izbora 5. svibnja dr. Vladko Maek posebnom okrunicom osniva
Hrvatsku seljaku zatitu. Zadaa ove organizacije bila je da zatiti hrvatskog seljaka od
andarskih napada, u emu se potpuno uspjelo, te su tvorni napadi na seljake ubrzo prestali. U
gradovima se osniva Hrvatska graanska zatita.

Ponovno oivljava rad Seljake sloge pod vodstvom Rudolfa Hercega (1888.-1951.), kao i
Hrvatskog radnikog saveza pod vodstvom Ivana Petaja (1891.-1937.)

1. lipnja HSS zapoinje s izdavanjem dnevnih novina pod nazivom HRVATSKI DNEVNIK,
koji izlazi neprekidno sve do svibnja 1941. kada ga ustake vlasti zabranjuju. Glavni urednik
Hrvatskog dnevnika bio je dr. Ilija Jakovljevi (1889. 1948.) hrvatski knjievnik, novinar i
odvjetnik. Zatvaran od ustakih vlasti (logor Stara Gradika), ubijen od komunistikih u
zatvoru zagrebake OZNE.

2. lipnja na sastanku hrvatskih narodnih zastupnika, nakon odranih parlamentarnih izbora

donosi se zakljuak, da se u Narodnu skuptinu ne ide, te da je jedini izlazak, da se ova
tobonja skuptina odmah razjuri i raspiu novi izbori, koji e na osnovu novog izbornog
zakona i pod estitom neutralnom vladom zajamiti potpunu slobodu izbora. (R.H. Hrvatska
na muilitu).

21. lipnja dr. V. Maek odlazi nakon sedam godina ponovno u Beograd, gdje vodi razgovore
sa srbijanskim politikim imbenicima o rjeavanju duboke politike krize u dravui.
Zahtjeva rasputanje Narodne skuptine, donoenje novog izbornog zakona i raspisivanje
novih izbora.

1. srpnja, predsjednik vlade Milan Stojadinovi, koji se oslanja na koaliciju triju bivih
politikih stranaka (Radikalne stranke, Slovenske ljudske stranke i Jugoslavenske
muslimanske organizacije) nazvanu Jugoslavenska radikalna zajednica (JEREZA), po prvi
puta u Narodnoj skuptini priznaje postojanje hrvatskog pitanja i potrebu njegovog rjeavanja.

5. srpnja odrana je u Zagrebu osnivaka skuptina Gospodarske sloge, zadrune

organizacije hrvatskog seljatva.

20. srpnja Narodna skuptina ovlastila je vladu da donese tri zakona: zakon o tampi, zakon o
zboru i udruivanju i zakon o izborima.

25. srpnja u Rimu je potpisan konkordat izmeu Svete stolice i Kraljevine Jugoslavije. U ime
Svete stolice konkordat je potpisao kardinal Pacelli, budui papa Pio XII. Konkordat nije
nikada stupio na snagu zbog velikosrpske opstrukcije do ratifikacije u senatu (drugi dom
jugoslavenskog parlamenta po Ustavu iz 1931) nije dolo.

1936.

Dr. Rudolf Biani (1905 1969), (agro)ekonomist, sociolog sela i sveuilini profesor,
postaje 1936. lan ravnateljstva Gospodarske sloge, pri kojoj osniva ZAVOD ZA
PROUAVANJE SELJAKOG I NARODNOG GOSPODARSTVA, na ijem elu se
nalazi do 1940. okupljajui u njemu mlade istraivae. Glavna su mu djela: Kako ivi narod I-

18
II i Ekonomska podloga hrvatskog pitanja. Poetkom rujna 1936. u Cugovcu kraj Gradeca,
ubijena su od andara tri seljaka.

8. rujna dolazi u Brdu kod Kranja do sastanka izmeu dr. V. Maeka i kneza Pavla, prve
osobe Namjesnikog vijea. Na sastanku dr. Maek postavlja temeljne politike zahtjeve za
rjeenje hrvatskog pitanja: ukidanje oktroiranog Ustava iz 1931.; provoenje izbora za
ustavotvornu skuptinu, koja bi donijela novi ustav, te donoenje novog izbornog zakona po
kojem bi se izbori proveli tajnim glasovanjem.

15. rujna umro je u Sanatoriju Podoly u Pragu Svetozar Pribievi.

1937.

16. sijenja u lovakoj kui Zagrepana Deutsch-Maceljskog, kraj Breica u Sloveniji, dolazi
do sastanka izmeu dr. V. Maeka i predsjednika vlade dr. Milana Stojadinovia, na kojem
nije dolo do ozbiljnijeg pomaka u rjeavanju politike krize.

29. sijenja vraa se iz emigracije u domovinu ing. August Kouti, potpredsjednik HSS-a

26. travnja u Zagrebu je umro predsjednik Hrvatskog radnikog saveza Ivan Petaj (1891-
1937.).

9. svibnja na zboru u Senju kojeg je priredila senjska organizacija HSS-a povodom sjeanja
na hrvatske velikane Matiju Gupca i brau Radi, pri odlasku iz Senja gospike mladei,
andari su ubili est mladia i jednu djevojku u dobi od 20 do 25 godina, a vie mladia tee
ili lake ranili. Pobijeni rodoljubi pokopani su 11. Svibnja u Gospiu, te ih se narod sve do
danas sjea pod zajednikim imenom Senjske rtve.

8. listopada dolazi u Farkaiu kraj Petrinje do potpisivanja Sporazuma izmeu Hrvatske

seljake stranke, Samostalne demokratske stranke (koje su inile Seljako-demokratsku
koaliciju), i Narodne radikalne stranke, Demokratske stranke i Zemljoradnike stranke (koje
su inile srbijansku Udruenu opoziciju), kojim se izmeu ovih stranaka stvara blok radi
zajednike borbe za ostvarenje i provedbu politikog i dravnog programa, na temeljima kako
su sporazumom dogovoreni.

Sporazumom se utvruje da je Ustav od 21. lipnja 1921. donesen bez Hrvata, te da Ustav od
3. rujna 1931. nema moralne vrijednosti, jer je u protivnosti s osnovnim demokratskim
naelima. Stranke potpisnice Sporazuma takoer su suglasne, da se uvede novi ustavni
poredak i da na dravnu upravu doe jedna narodna vlada sastavljena iz svih politikih
stranaka koje imaju korjena u narodu. Vlada zajedno s krunom treba proglasiti osnovni
zakon Jugoslavije, kojim se ukida Ustav od 3. rujna 1931.. Osnovni zakon sadravat e,
izmeu ostalog, odredbe o zatiti graanskih i politikih sloboda, zajamen parlamentarni
sustav vladavine. Ustavotvorne skuptina donijet e ustav odlukom takve veine u kojoj e
biti veina Srba, veina Hrvata i veina Slovenaca narodnih zastupnika ustavotvorne
skuptine. Vlada e proglasiti novi pravian i demokratski izborni red, te raspisati izbore za
ustavotvornu skuptinu. Sporazum su potpisali dr. Vladko Maek (HSS), Adam Pribievi
(SDS), Aca Stanojevi (NRS), Ljuba Davidovi (DS) i Joca Jovanovi (ZS).

19
1938.

Hrvatsko pitanje i dalje ostaje stoerno pitanje politikih odnosa u Jugoslaviji.

18. oujka dolazi do prikljuenja (Anschluss-a) Austrije Hitlerovoj Njemakoj.

14. kolovoza dr. V. Maek odlazi na poziv srbijanske udruene opozicije u Beograd. O tome
dogaaju dr. Maek u svojoj knjizi Memoara pie: Na kolodvoru i po ulicama do kue, koja
mi je odreena za stan bilo je bez pretjerivanja preko stotinu tisua ljudi, i to ne samo na ulici
nego i na svim prozorima kua, pa i na krovovima.

U rujnu su raspisani izbori za Narodnu skuptinu za 11. prosinca.

18. studenog umro je u Zagrebu dr. Ante Trumbi.

Za izbore 11. Prosinca, politike grupacije istakle su tri zemaljske liste: vladinu s nositeljem
dr. Milanom Stojadinoviem, opozicijsku s nositeljem dr. Vladkom Maekom, te listu Zbor s
nositeljem Dimitrijem Ljotiem.

Na izborima vladina lista nositelja dr. Milana Stojadinovia dobila je 1,643.783 glasova
(54,09 %), opozicijska lista dr. Vladka Maeka 1,364.524 glasova (44,90 %) i lista nositelja
Dmitrija Ljotia ZBOR 30.734 glasova (1,01 %).

Hrvatska seljaka stranka dobila je na tim izborima 801.333 glasa: 651.303 u Hrvatskoj,
Slavoniji i Dalmaciji, 141.030 u Bosni i Hercegovini i neto manje od 10.000 u Sloveniji i
Vojvodini, sve to usprkos neposrednog reimskog terora, zatvaranja opozicionara, te izbornih
manipulacija.

Meutim, unato osvojenih 44,90 % glasova, zbog nedemokratskog izbornog zakona,

Stojadinovievoj listi pripalo je 306 zastupnikih mjesta, a listi dr. Maeka samo 36. Da su
zastupnika mjesta dijeljena srazmjerno broju dobijenih glasova, vladinoj listi pripalo bi 202
mandata, opozicijskoj 167, te listi ZBOR 4.

1939.

2. sijenja knez Pavle poruuje dr. V. Maeku posredovanjem dr. Ivana ubaia, da je
voljan uiniti sve da se Hrvati barem donekle zadovolje na temelju postojeeg ustava. (Dr.
Maek, Memoari)

15. sijenja Hrvatsko narodno zastupstvo, proireno i s onim zastupnikim kandidatima, koji
iako su dobili veinu u izbornim kotarima u kojima su se kandidirali, nisu zbog
diskriminatorskog izbornog zakona osvojili mandat, donosi rezoluciju kojom odluuju da
nee sudjelovati u radu Narodne skuptine izabrane na izborima 11. Prosinca 1938., budui da
su ovi izbori provedeni na osnovi nedemokratskog izbornog zakona.

5. veljae nova vlada Dragie Cvetkovia predstavlja se u Narodnoj skuptini s deklaracijom

u kojoj se izmeu ostalog istie da sporazum s Hrvatima kao hrvatsko pitanje, mora biti
njezina jasna i odluna politika.

20
3. i 4. travnja zapoinju u Zagrebu preliminarni razgovori izmeu predsjednika vlade Dragie
Cvetkovia i dr. Vladka Maeka.

16. travnja razgovori zapoeti 3. i 4. travnja se nastavljaju.

22. travnja postignut je dogovor (Sporazum): Predsjednik kraljevske vlade Dragia

Cvetkovi i predsjednik HSS i SDK dr. Vladko Maek, prilazei rjeavanja hrvatskog pitanja,
poslije duih vijeanja sloili su se za sada u slijedeem:

Na osnovu paragrafa 116. Ustava odmah izvriti spajanje savske i primorske banovine s
gradom i kotarom Dubrovnikom u jednu jedinicu pod imenom Banovina Hrvatska.
Definitivni pak opseg Banovine Hrvatske odredit e se odlukom naroda putem glasanja u
preostalim dijelovima Bosne i Hercegovine, Dalmacije, te Srijema i Vojvodine. Izvriti
odmah prenos kompetencija s centralne vlasti na Banovinu Hrvatsku tako, da opa nadlenost
ostaje zajednikoj centralnoj vlasti za poslove, narodne obrane i vrhovne dravne uprave;
poseban poloaj Banovine Hrvatske zagarantirat e se ustavnom odredbom ugovorom. Radi
definitivnog preureenja drave sastavlja se zajednika vlada, koja ima pripremiti i provesti
novo ureenje dravne zajednice. U novostvorenim jedinicama bit e osiguran pun
reciprocitet Srba i Hrvata i puna ravnopravnost vjeroispovjesti na bazi proporcionalnog
sudjelovanja kroz ustanove. Momenat kada e se to provesti u djelo, odredit e se sporazumno
s mjerodavnim faktorima. (Lj. Boban, Maek i politika HSS 1928/1941, knjiga 2) 27.
travnja, djelomino je preformulirana druga reenica iz t. 1. dogovora (Sporazuma), tako da
glasi: Definitivni pak opseg Banovine Hrvatske odredit e se odlukom naroda putem
glasovanja u preostalim dijelovima Bosne i Hercegovine, te Srijema. (Citat, kao gore) Istoga
dana (27. Travnja) objavljen je komunike, kojim se istie da su razgovori o rjeenju hrvatskog
pitanja dovreni, te da e se konana odluka donijeti u najkraem vremenu.

Namjesnitvo dogovor (Sporazum) od 27. travnja, nije prihvatilo.

13. i 16. srpnja ponovno dolazi do sastanka izmeu Dragie Cvetkovia i dr. Vladka Maeka i
nastavka pregovora i to u kui dr. Ivana ubaia u Vukovoj Gorici pokraj Karlovca.

16. i 17. kolovoza, na dravnom dobru u Bojakovini, grupa eksperata uz sudjelovanje D.

Cvetkovia i dr. V. Maeka, formuliraju tekst sporazuma.

20. kolovoza u banskim dvorima u Zagrebu, utvren je konani tekst Sporazuma.

U tom konanom tekstu Sporazuma mijenjana je klauzula o teritorijalnom opsegu Banovine

Hrvatske iz dogovora (Sporazuma od 27. Travnja), pa je ona sada glasila: Definitivni opseg
Banovine Hrvatske odredit e se prilikom preureenja drave, pri tome e se voditi rauna o
ekonomskim, geografskim i politikim okolnostima. Tom prilikom izdvojit e se iz gore
navedenih srezova, koji su pripojeni Banovini Hrvatskoj, opine i sela, koje nemaju hrvatsku
veinu. Radi se o opinama i selima, u srezovima (kotarima) Brko, Gradaac, Travnik,
Derventa i Fojnica u BiH i iz Srijema kotarima id i Ilok, koji kotari su u cjelosti bili
ukljueni u Banovinu Hrvatsku. (Citat, kao gore)

Konani tekst Sporazuma trebalo je prihvatiti i Namjesnitvo.

21
24. kolovoza u Brdu kod Kranja (Slovenija), knez Pavle prima u audijenciju Dragiu
Cvetkovia i dr. Vladka Maeka, te je istoga dana objavljeno izvjee, da je knez Pavle
primio prijedlog Sporazuma.

25. kolovoza vlada Dragie Cvetkovia podnosi ostavku.

26. kolovoza prihvaen je i potpisan SPORAZUM (politiki akt) i donesena i objavljena

UREDBA O BANOVINI HRVATSKOJ (pravni akt).

Za bana Banovine Hrvatske imenovan je dr. Ivan ubai (1892.-1955.). Rasputen je

Parlament (Narodna skuptina i Senat).

26. kolovoza sastavljena je nova vlada Cvetkovi Maek. U vladi je dr. V. Maek zauzimao
mjesto potpredsjednika vlade, a Hrvatskoj seljakoj stranci pripadala su i tri ministarstva:
financija (dr. Juraj utej), trgovine (dr. Ivan Andres), PTT (dr. Josip Torbar), dok je dr. Baria
Smoljan, obnaao dunost ministra bez lisnice.

29. kolovoza na sjednici Hrvatskog narodnog zastupstva, prihvaen je sporazum od 26.

Kolovoza, sa samo jednim glasom protiv (zastupnik dr. Lovro Sui).

1. rujna zapoinje Drugi svjetski rat napadom Njemake na Poljsku.

Poetkom rujna vraa se u Zagreb nakon desetgodinje emigracije po odluci Stranke, dr. Juraj
Krnjevi, glavni tajnik HSS-a. Na zagrebakom Glavnom kolodvoru prireen mu je tom
prilikom srdaan doek. Dr. Maek povodom povratka dr. Krnjevia u Memoarima navodi:
Odmah mi je silno pomogao preuzevi vei dio stranakog posla. U listopadu donesena je
banovinska Uredba o zatiti seljakog posjeda od ovrhe. Nova Vlada Cvetkovi - Maek,
prema svjedoenju dr. Maeka, naila je ve na poetku na velike zapreke: S jedne strane
Velikosrbi na elu s u Jugoslaviji prepotentnom vojnikom klikom, a s druge strane komunisti
i frankovci, nastojali su svim moguim nainima ometati daljnji mirni razvoj situacije. (V.
Maek, Memoari)

1940.

14. sijenja knez Pavle slubeno posjeuje Zagreb, kojom prilikom uz bana Hrvatske
Banovine supotpisuje Uredbu o izbornom redu za Hrvatski sabor. Do izbora za Hrvatski
sabor, meutim, nije dolo.

19. svibnja u Banovini Hrvatskoj su provedeni izbori za opinska vijea i to samo za seoske
opine. Ovi izbori trebali su posluiti kao priprema za budue izbore za Sabor.

U 625 opina u kojima su izbori provedeni, potvrene su 1053 kandidatske liste. Hrvatska
seljaka stranka dobila je veinu u 425 opina, Seljako demokratska koalicija (HSS i
Samostalna demokratska stranka) veinu u 133 opine itd. Tako je HSS samostalno ili u
koaliciji sa Samostalnom demokratskom strankom, pobijedio u ukupno 564 opine, dok su
ostale liste pobjedu ostvarile u 61 opini.

22
5. ivotopis Stjepana Radia - 1. dio

Rodio sam se 11. lipnja 1871. kao deveto dijete siromanih seljakih roditelja u jednom selu
nedaleko od Siska, prema Zagrebu, u T'rebarjevu Desnom, koje lei ba tik do same Save.
Moji su roditelji imali jedanaestoro djece, osmero ih je ivjelo do nedavno, petero je ivih jo
i sada. Braa i sestre su seljaci. Moj pokojni otac Imbro poeo je gospodariti na tri rali zemlje,
ali je neumornim radom, a uz to kao vjet kolar, usprkos mnogobrojne obitelji, postao za
dvadesetak godina jedan od prvih gospodara u selu. Svu je djecu slao u kolu u susjednu
Martinsku Ves, premda je preko tri kilometra daleko i premda je esto imao i po tri daka, koje
je trebalo odijevati i obuvati i jo im davati smoka u kolu preko podneva. Selo je najvie
zaduio tim to je jo u ono doba organizirao zemljinu zajednicu na modernom temelju po
broju dua, a ne po posjedu, te ju je uinio sposobnom da kupi oko tisuu rali ume od grofa
Erdodyja, koja je odmah iza sela, razdijelivi seljake na prvu, drugu i treu klasu po broju
djece, a oni su se obvezali da e prema tomu i plaati kroz 20 godina, te je i moj otac plaao o
urdevu i o Miholju po 24 forinti, to je za onda bio veliki novac. Premda je bio nepismen,
ipak je bio priznati voda u selu. Nije pio, ni puio, osim pod starost kad je ve imao vodenicu
na Savi te je kao mlinar morao puit i. Mati mi je rodena Posilovi iz iste zadruge, iz koje je
bio i nadbiskup zagrebaki toga prezimena. I ona je bila nepismena, ali vrlo darovita i
odvana. Kao mladu snau htio ju je seoski starjeina jedan put udariti batinom, jer da je
prekasno dola na rabotu. Ona mu je batinu uzela i potrgala. Za to je bila po patentu osudena
na 9 dana zatvora. Iz zatvora je odmah otila tadanjemu banu Mauraniu i postigla da je
starje-ina bio svrgnut. Kasnije je bila i u Beu pred tadanjim carem Franjom Josipom, te je
isposlovala da joj je najstariji sin Andrija, otac sadanjega ministra Pavla, bio puten iz vojske
da pomogne ocu prehranjivati brojnu obitelj. Kad je zloglasni zagrebaki veliki upan Stjepan
Kovaevi, prozvan Pita Bai, htio u naoj Martinskovekoj upi korteirati, stavila mu je
moja majka javno pred narodom desetak takvih politikih pitanja na koja nije znao nita
odgovoriti te je sav posramljen otiao na kola i utekao. Medu inim ga je pitala kako je mogao
u hrvatskom saboru rei da ima dvije domovine, Ugarsku i Hrvatsku, kad je domovina isto to
i mati, a svaki ovjek moe imati samo jednu mater.

MOJE KOLOVANJE U ZAGREBU

Moj pokojni brat Ante bio je tri godine stariji od mene, rodio se, naime, 11. lipnja 1868. Kako
je obitelj govorila, uvrgao se sav na oca, a ja sav na svoju majku. Roditelji su pristali da on
ide u kolu u Zagreb, te mu je majka nala neku pomo kad pokojnog kanonika Rumplera. Da
se ja kolujem, za to roditelji nisu bili radi prevelike moje kratkovidnosti, koja je od poroda,
ali ja sam nagovorio brata, te mi je on prvu godinu pomagao, plaao stan, i ja sam se, uz
pomo Zagrebakog drutva ovjenosti koje mi je dalo objed u pukoj kuhinji, od toga doba
kolovao sam svojim trudom. U svjedod bi imao sam sve izvrsno i ponaanje uzorno, pa su
me za to i bez moje molbe u drugu gimnaziju pozvali u Nadbiskupsko sirotite u Zagrebu. Tu
sam doao u sukob sa duktorom (vodom), koji je silio nas male dake da starijima istimo
cipele, a ja sam rekao da hoemo ako nas mole. Nato me je unuo, a ja sam mu uku
povratio. Poslije povedene istrage skinuo je tadanji ravnatelj, a kasnije biskup dako-vaki, dr
Krapac duktora, ali je mene tadanjem nadbiskupu Mihaloviu predloio na otpravak iz
sirotita na temelju svjedod be okuliste (onoga specijalista) tadanjeg dra Jakopovia da ja
za dvije, tri godine moram oslijepiti. U treoj gimnaziji bio sam ve sasvim samostalan, a u
etvrtoj doao sam u sukob sa razrednikom radi kolega koje je nemilice znao tui, a ja sam
kao prvi dak smatrao za svoju dunost da ih branim. Pred ravnateljem Divkoviem dobio sam
pravo, ali ujedno i savjet da ostavim zagrebaku gimnaziju. etvrtu gimnaziju bio sam na

23
rakovakoj realnoj gimnaziji kod Karlovca i tu sam isprvice silno stradao, jer nisam imao
poznanstva, ni instrukcija.

PRVO MOJE PUTOVANJE PO NARODU

U velikim praznicima poslije tree gimnazije 1886. poduzeo sam prvo svoje dako putovanje
sam samcat iz Zagreba do Koprivnice, i onda Podravinom i Podunavljem do Zemuna i
Beograda, a Posavinom natrag u Sisak. Iz Zagreba sam otiao sa 86 novia, a vratio se sa 32
forinta, premda nisam nigdje novaca molio. Tadanji direktor velike Beogradske kole -
sadanjega sveuilita - Kolarac dao mi je na silu 10 dinara, a pravoslavni sveenici u Srijemu
primali su me jednako gostoljubivo kao i katoliki sveenici. O svom sam putovanju vodio
toan dnevnik biljeei naroito to narod misli o gospodi i o vladi i kakvo je seljako
gospodarstvo u kojem kraju, kakve su kole i putovi itd. Bio sam, naime, ve tada definitivno
odluio da danas-sutra neu ni u kakvu slubu, nego da u se posvetiti politici i, kako se to u
naoj kui govorilo, da u uiti i braniti narod. Otac je na to pristao utei, ali majka je bila
oduevljena, premda je prorekla da u biti mnogo po zatvorima, ali nita za to, neka ne budem
ni pop, ni fikal, jer da fikal mora iz pravoga nainiti krivoga, i obratno, a popov d ep da
nema dna. O velikim praznicima poslije 4 gimnazije nisam mogao putovati, jer mi je rav-
natelj Lipe zadrao svjedod bu za dug jednoga kolege, koji je sa mnom stanovao. To me je
tako ogorilo da sam peti razred opet nastavio u Zagrehu, molei ravnatelja Divkovia da me
primi, jer da je zagrebaka gimnazija prema rakovakoj pravo sveuilite.

DALJA MOJA PUTOVANJA

Poslije pete gimnazije proputovao sam slovenske zem je: tajersku i Koruku, najvei dio
Kranjske, Gradiku 1 Goricu, te se iz Trsta preko ~sa-e i 1lrvarskoga pri~rrorja povratio kui.
U LjubIjani sam posjetio tadanjega biskupa dra Misiju, u Gorici nadbiskupa Corna, a u Trstu
vodu i prvaka istarskih Hrvata dra Mandia. Prolazei Vipavskom dolinom, posjetio sam u
Gradiki glasovitoga slovenskoga pjesnika Simona Gregoria, koji je bio sav zaneen kad
sam u pravilnom slovenskom izgovoru napa-met izdeklamirao itav niz njegovih pjesama,
napose njegovu divnu pjesmu Kmetski hii (Seljakoj kui). , U estom razredu gimnazije
bilo nas je preko 70. Profesori su bili oajni da nas nee moi ni upoznati, a kamoli ispitati i
ocijeniti. Ali ja sam predloio profesorima da emo mi bolji daci preuzeti brigu za slabije i da
emo svaki sat staviti svakomu profesoru na raspolaganje dobro pripravljenih daka toliko
koliko bude elio. Profesor nee daka loviti, i nepripravni daci nee mucati i profesorima e
ostati dosta vremena za tumaenje i za ispitivanje. Bude li trebalo, doi emo dragovoljno
etvrtkom i nedjeljom u kolu. Uspjeh ove organizacije bio je tolik da nas je bilo 36 odlikaa,
a od toga 17 koji smo iz svih predmeta imali izvrsno, a ni jedan dak nije imao slabiji red od
dobro. Osim toga na je razred kao cjelina imao uzorno vladanje.

PRVA MOJA DEMONSTRACIJA I PRVI MOJ ZATVOR

Polovicom travnja 1888. ukinuo je tadanji ban grof Khuen-Hedervary hrvatsku operu jednim
potezom pera. Bio sam silno ogoren i odluio neto protiv toga uiniti. Bio bih lako predobio
cijeli svoj razred za najotriju demonstraciju, ali nisam smatrao doputenim da nekoga
nagovaram na in za koji sam znao da moe imati vrlo neugodnih posljedica. Dne 30. travnja
1888. prikazivala se posljednji put Zajeva opera (s tekstom pjesnika Huge Badalia) Nikola
Zrinjski, a ja sam znao da negdje u treem inu paa Sokolovi nudi Zrinjskomu hrvatsku
krunu u sultanovo ime ako mu preda Siget, a Zrinjski da odgovara: "Hrvatima ne treba kralja,
Hrvatima ban je kralj". Taj sam prizor upotrijebio da tri put glasno poviem: "Slava

24
Zrinjskomu, dolje tiran Hedervary!" Bio sam uhapen i na presluanju mi je odmah reeno da
u biti puten ako svoj poklik poalim ili barem izjavim da sam to kazao u oduevljenju i kao
izvan sebe. Odgovorio sam da sam to uinio u dubokom uvjerenju, da je Hedervary uistinu
tiran i da nije dostojan sjediti na banskoj stolici Zrinjskoga i Jelaia. Trei dan zatvora
pokuano je mnogim prijetnjama sa Sudbenim stolom, sa iskljuenjem iz svih srednjih kola,
s izgonom iz Zagreba postii od mene da opozovem, dotino poalim svoj poklik, naravski,
zapisniki. Nisam to uinio, pa ipak nisam bio predan sudu i to, kako sam onaj as uo, na
telefonsku intervenciju samoga grofa Khuena. Kod kue sam ostao oko godinu dana. Radio
sam sve seljake poslove, iao kao konjar s konjima nou u umu, druio se iskljuivo sa
svojim seljacima, te su mi oni ve u ali traili, pa i nali djevojku, da se zajedno enimo,
kako je to na selu obiaj, ve u dvadesetoj godini. Ali ja sam marljivo uio i za maturu te u
jesen 1890, zagovo-rom dobrih prijatelja, postignem od zagrebakog redarstva privatno
obeanje da me nee smetati da se do kraja pripravim za ispit zrelosti. Tu mi je sadanji
sveuilini profesar dr Stanko Hondl na velikoj kolskoj ploi u jednoj maloj potkrovnici u
Petrinj-skoj ulici sate i sate tumaio fiziku i matematiku, a sa sadanjim sveuilinim profeso-
rom drom Ivanom Mauroviem itao sam Horacija i Sofokla (Horacije je najvei pje-snik
rimski, a Sofoklo grki), jer sarn maturu mogao raditi samo kao eksternista prema posebnim
strogim propisima, po kojima sam morao znati i djela ovih dvaju pjesnika. Ispit zrelosti sam
poloio na rakovakoj realnoj gimnaziji 1891. i odmah s maturalnom svj edod bom preko
Like krenuo u Dalmaciju, koju sam svu dobro proputovao i dobro proao od Obrovca na
Zrmanji do Metkovia na Neretvi. Iz Metkovia poao sam u Mostar; ali me tu prijavie neki
Srbi, pred kojima sam govorio s velikim oduevljenjem o tadanjoj izlobi Gospodarskoga
drutva u Zagrebu, da irim hrvatsku propagandu, te me je redarstvo zatvorilo i osudilo na
izgon iz Bosne i Hercegovine. Pod redarstvenom pratnjom vratio sam se parobrodom na
Rijeku i onda sam proputovao cijelo Primorje i Gorski Kotar i pun jakih dojmova o narodnom
ivotu doao na sveuilite. Sad sain bio ve posve stalno odluio da se to bolje spremim za
javni ivot, pa sam zamolio neke politike prvake, poimence pokojnoga dra Rakoga, dra
Smiiklasa, dra Brestyjenszkoga, dra Borou i dra Amrua da mi dozvole po jedan put u
tjednu doi k njima na objed, da uz licu juhe od njih ujem za najvanije dogadaje iz novije
hrvatske politike povijesti, koja za onda nije nigdje bila opisana. Iz svih razgovora, naroito s
pokojnim drom Rakim, saznao sam toliko vanih stvari o postanku hrvatsko-ugarske
nagodbe i o itavom naem odnoaju prema Beu i Peti da sam gotovo danomice sa svojim
drugovima na sveuilitu drao velike sastanke, na kojima sam im ponavljao to sam taj dan
uo. Tako je veliki dio sveuiline mladei dobio najozbiljniju politiku informaciju. To je
svim mojim drugovima silno podiglo volju za rad, te smo na tim svojim sastancima stvorili i u
praksu proveli naroito ove zakljuke: 1) da oni daci koji su najvatreniji Hrvati moraju
najredovitije posjeivati,sva predavanja i sve ispite polagati u prvom roku i sa to boljim
uspjehom; 2) da se ne smiju uputati u dnevno stranarstvo ni u politiku na ulici, nego se
pripravljati za politiki rad u Sveuilinoj knjinici, medusobnim razgovorom i putovanjem
po narodu. Uto 17 Dalmatinaca i 4 Bosanca s nekoliko egrta priredie sveuilinom
profesoru Smiiklasu kao obzorau demonstraciju pod njegovim prozorima u Mesnikoj ulici
pjevajui mu pjesmu "Proklet bio izdajica svoje domovine". Pokojni dr Frank napisao je o
tom lanak da je demonstraciju vodilo na stotine sveuilitaraca i da joj je prisustvovalo na
tisue zagrebakog gradanstva na elu sa svom sveuilinorn omladinom. Ovo je bio povod
da je na klub javno u Obzoru objelodanio izjavu sa 72 potpisa, u kojoj najotrije osudujemo
spomenutu demonstraciju protiv Smiiklasa te

25
PRVI MOJ PUT U RUSIJU I MOJE ODSTRANJENJE IZ GIMNAZIJE

Iz kole nisam bio iskljuen jer mi je razrednik dr uro Arnold svjetovao da izostanem, a da
u ipak dobiti svjedod bu kao izvrstan dak, a profesorski zbor nee biti duan da me iskljui.
Ja sam to posluao i odluio poi biskupu Strossmayeru u akovo, dakako pjeice, da ga
zamolim preporuno pismo za Rusiju. Putovao sam preko Moslavine i Poeke kotline preko
Krndije. Strossmayer me je primio vrlo ljubazno te je izjavio da bi mi njegova preporuka u
Rusiji vie kadila nego koristila. No dao mi je toplo pismo na srpskoga mitropolitu Mihajla u
Beogradu, koji se ba bio povratio iz Kijeva iz svoga viegodinjega progonstva od kralja
Milana. Mitropolit Mihajio primio me vrlo srdano i dao mi je kratko, ali vrlo toplo
preporuno pismo na sveuilinoga profesora u Kijevu Rahmanjinova, predsjednika
tamonjeg Slavenskoga dobrotvornoga drutva. Dao mi je 10 dinara, kako ree, od svoje
sirotinje i otro preda mnom osudio mad aronstvo hrvatskih Srba uope, a pravaslavnoga
sveenstva u Hrvatskoj napose. Razgovarali smo o politici puna dva sata i na koncu me
mitropolit i blagoslovio i svega izljubio, elei mi najbolji uspjeh u Rusiji. Njemu se od svega
najvie svidjelo to to sam mu razloio da kanim u K ijevu provesti samo velike praznike i da
nipoto ne bi htio u Rusiji nastaviti gimnaziju, dapae da ne bih htio pohadati ni prve godine
tamo na sveuilitu, jer da sam sretan to mi Hrvati imamo i svoje sveuilite, pa u za to
najprije sve svoje nauke, ako bog da, svriti u Zagrebu, a onda u kao gotov ovjek u iroki
svijet, i to najprije opet u Rusiju. U Kijevu sam uistinu dobro nauio ruski, ali kad sam se
povratio u Zagreb i nastavio sedmi razred gimnazije, stavilo me redarstvo pod pasku kao
tobonjega rus-koga uhodu, i to jo vojnikoga. Ja sam jo u estom razredu sa desetak svojih
drugova osnovao itaonicu u kojoj smo drali sve hrvatske, slovenske i srpske knjievne
listove. Od srpskih spominjem Brankovo Kolo, Bosansku vilu i Strailovo. Sad smo drali i
ruski knjievni list Njivu, i ja sam gotovo cijeli svoj razred uio ruski. Osim toga smo se
sastajali esto etvrtkom i nedjeljom u razredu da slabije drugove pripravimo u matematici,
fizici i u jezicima. Ravnateljstvu je to postalo sumnjivo, da se tu vodi politika, te mi je
ravnatelj Divkovi jednoga dana u razredu kazao ovo: "Budui da ovaj razred neprestano dri
nekakve konventikle (sastanke), to vam nalaem da smjesta ostavite ovaj zavod, a tko eli
moe poi s vama." Ja se okrenem drugovima i reem: "Imat ete ve prilike u ivotu da
podete sa mnom, dotino, da radite po svojem uvjerenju, a za sa da je dosta da ja izadem
sam." Malo dana iza toga redarstvo me je po noi uhapsilo i odvelo u bolnicu Milosrdne brae
i to u odjel za motrenje umobolnih. Vijest se proirila ipak po Zagrebu, a sveuilini profesor
dr Franjo Markovi zauzeo se kod tadanjega naelnika dra Am-rua da je od trojice lijenika,
dra Sladovia, dra Markovia i gradskoga fizika dra vrljuge, zahtijevao da me na svoju
odgovornost proglase umobolnim, ili da me puste na miru. Osmi sam dan puten iz bolnice,
ali sam pod orunikom pratnjom otprav-Ijen u svoj zaviaj.

PRVA MOJA POLITIKA KOLA

ujedno izjavljujemo da sveuilina mlade ne ima ii na ulicu, osim u sluaju da je skrajna

potreba sili na protest protiv tudinskih i tiranskih vlastodraca. Radi ovih posljednjih rijei
povedena je na samom sveuilitu istraga protiv svih potpisatelja te rezolucije, a stipendistima
se zaprijetilo gubitkom stipendija. Na to je jo 14 daka potpisalo rezoluciju, i ovim osamdeset
i est akademiara moe se s punim pravom smatrati jezgrom onoga pokreta koji je doskora
spalio mad arsku zastavu (dne 16. listopada 1895) i za tim prenio svoje sjedite u Prag, a iz
kojega je izalo ovo dananje pokoljenje, koje sada stoji na elu kulturnom i politikom ivotu
hrvatskog naroda. Za velikih praznika izmedu prve i dtuge sveuiline godine bio sam u
junoj Njemakoj, poimence u Bavarskoj i Wurttembergu, te sam nekoliko tjedana proivio u

26
Munchenu i prilino dobro upoznao tamonju visoku umjetniku kulturu i posebne politike
odnoaje Bavarske prema Pruskoj.

PRVA MOJA POLITIKA PARNICA I PRVA OSUDA

Dne 23. srpnja 1893. bio sam s drugom Ivicom Kovaeviem poslan u Sisak da zastupam
sveuilite kod tristogodinjice pobjede bana Tome Bakaa dne 23. srpnja 1593. Ugovoreno
je bilo da se nee drati zdravice pojedinim linostima. Ali je ma-d aronski naelnik Fabac
taj dogovor prekrio, te je nazdravio tadanjem banu grofu Khuen-Hedervaryju. Ja sam protiv
toga estoko, ali i stvarno prosvjedovao, velei: "Mi ovdje slavimo tristogodinjicu pobjede
hrvatskoga bana, a ne slavimo desetogodinjice paovanja mad arskoga husara, koji se sam
u saboru nazvao tim imenom i jo rekao da se ponosi tim nazivom." Radi te izjave bio sam u
jesen 1893. osuden u' Petrinji na 4 mjeseca strogoga zatvora. Priziva nisam stavljao, nego sam
zatvor odmah nastupio. U zatvoru sam nauio eki i odmah sam poao u Prag. Tu su mi bili
profesori najglasovitiji eki pravnici dr Randa, dr Braf i dr Cuker. Dr Braf vrlo me je zavolio,
te sam od njega mnogo nauio, jer je on bio zet ekoga prvaka dra Riegra, te je, kako se
kae, imao u malom prstu svu eku povijest.

OD ZLATNOGA PRAGA DO SPALJENE MAD ARSKE ZASTAVE

U Pragu sam u akademskom drutvu Slavia s najveim uspjehom odrao vie teajeva
hrvatskoga i ruskoga jezika i tu sam se sprijateljio gotovo sa svim dananjim i s nekim ve
pokojnim prvacima ekoga naroda. Naroito je srdano bilo moje prijateljstvo s drom
Rainom, kasnijim ministrom financija ehoslovake republike, koji je radi svoga vrstoga
karaktera postao rtvom atentata. O boinim i uskrsnim praznicima nisam polazio u
domovinu, nego sam ih provodio u ekim obiteljima izvan Praga. Koncem kolske godine
1894. upoznao sam se na jednom izletu s dana-njom svojom enom, koja je onda bila
maturantica uiteljske kole, a s kojom sam se pod jesen 1898. u Pragu i vjenao. Velike
praznike 1894. proveo sam kao informator grofa Tome Erdodyja u takorovcu kraj Dugoga
Sela. Njega sam imao spremiti za prvi dravni ispit na hrvatskom sveui-litu, ali sam jedva
postigao toliko da se za stolom, dok sam ja bio tamo, govorilo hrvatski, i da je grof nabavio
par stotina hrvatskih knjiga pravnikoga, gospodarskoga, politikoga i beletristikoga
sadraja. Ne da se opisati naivno zaudenje grofovo, a jo vie gospode grofice, rodene
barunice Rast, kad je dolo tih nekoliko stotina vrlo lijepo-uvezanih knjiga i kad sam im
kazao da to nije ni deseti dio onoga to u hrvatskoj knjievnosti ima trajnu vrijednost. Budui
da s grofom nisam imao gotovo nikakva posla, mogao sam se posvetiti iskljuivo ekome
jeziku, to vie, to sam danomice pisao eki opirna pisma i prave izvjetaje o svem to itam
i radim na adresu spomenute maturantice, koju sam sma-trao svojom zarunicom. Poslije
nekoliko mjeseci stao sam joj pisati hrvatski, ali s ekim tumaem, dok joj, napokon, nisam
pisao isto hrvatski, i to djelomice i irilicom, da joj to bude prijelaz za uenje ruskoga jezika.
Nato je u jesen 1895. spaljena mad arska zastava gotovo pred oima Franje Josipa I, a ja
sam sebi odredio zadau da dotle, dok drugi izvre preuzete uloge, ja sam zadrim
zapovjednika redarstva, gorostasa dra Jovanovia i da mu na temelju zakonskih ustanova iz
Hrvatsko-mad arske nagodbe dakaem da mad arskoj zastavi nema mjesta na hrvatskom
teritoriju i da mi mad arsku zastavu palimo kao protest protiv nezakonite mad arske
supremacije (prevlasti), a ne moda kao uvredu mad arskomu narodu, pa zato da je zastava i
polivena estom (piritom), da bre izgori i da ne zaudara, a da nije polivena petroleumom
kako su neke kolege predlagali. Ja sam sve to uinio, i s Jovanoviem se gotovo rvao, te sam
postigao da su se moji drugovi mogli mirno vratiti na sveuilite, dok je redarstvo mene
moglo lako odvesti u zatvor kao kolovodu. Medutim je pokojni dr Lacko Vidri, kao najljepi

27
momak na sveuilitu, nosio glasovitu hrvatsku sveuilinu zastavu od 1848, pod kojom je
mad arska zastava spaljena, te je odrao na sveuilitu skuptinu, gdje je, zakljueno, uz
neopisivo oduevljenje, da se cijela skuptina prijavi na redarstvo kao moj sukrivac. Ali je
redarstvo upravo silom otjeralo veinu daka iz dvorita, a one koji su ostali pitalo: "Jeste li
sudjelovali kod spaljivanja iz oduevljenja ili iz uvjerenja?" Tko god je kazao "iz
oduevljenja", toga su jednostavno bacili van, a tko je kazao "iz uvjerenja", toga pridrae u
zatvoru. Takvih je bilo oko 50. No ipak je mad arska vlada javila u svijet da nas je kod
spaljivanja bilo samo dvadeset i trojica i da sva ostala mlade osuduje na in. I Franjo Josip,
u svojoj zahvali glavnomu gradu Zagrebu, nazvao je na in kanjivim, pa su nam zato
proricali godine i godine Lepoglave i Mitrovice. No osudeni smo na 2 do 6 mjeseci zatvora, a
u svjetsku politiku povijest je dola biljeka da je Hrvatska sa svojim dravnopravnim
odnoajem prema Ugarskoj tako nezadovoljna da je sveuilina mlade, u prisutnosti samoga
vladara, tomu nezadovoljstvu dala izraaja spaljenjem mad arske zastave. Dne 19.
studenoga 1895. proglaena nam je osuda. Mi smo svi odmah nastupili zatvor, a nekako pred
Boi bili smo svi nou prevezeni u uze Sudbenoga stola bjelovarskoga, i to, kako nam je
rekao predsjednik dr Herrenheiser, da se tu za nas moe prirediti kustodija honesta ("astan
pritvor"). Tako je i bilo, te je cijeli prvi kat uzita udeen za nae spavaonice, a velika sudbena
dvorana za na studij (uenje) preko dana. Ja sam i ovu zgodu upotrijebio da svoje drugove
uim naroito eki, jer smo se dogovarali da poslije zatvora svi odemo na sveuilite u Prag.
Radi toga su mene odijelili od ostalih drugova, bacili medu obine kanjenike prizemno i us-
kratili mi hranu izvana, sve to protiv zakona. Na sreu, samo su neki drugovi bili sudeni na 4
mjeseca, te sam 19. oujka ostao sam, povraen sam u I kat i tu mi je sad stavljena na
raspolaganje gotovo cijela knjinica Odjela za pravosude u Zagrebu, koju je dr Herrenheiser
dao pribaviti za moje drugove. Osim svih potrebnih pravnikih djela bilo je tu i dragocjeno
djelo o Rusiji u 3 sveska, u njemakom prijevodu, pod naslovom Das Reich des Zaren und die
Russen to ga je francuski napisao, moda najbolji poznavalac Rusije, Anatole Leroy-
Beaulieu, kasnije moj profesor u Parizu. Tu mi je u zatvoru posljednja dva mjeseca radi
samoe bila dozvoljena i tamburica.

MOJ DRUGI PUT U RUSIJU. LJUBAV MI SPASILA IVOT

Dne 19. svibnja bio sam pod jakom orunikom pratnjom odveden iz Bjelovara preko azme
i Ivani Grada u svoju zaviajnu opinu i tu predan kotarskom predstoj-niku Badovincu, koji
me je istom tada proglasio slobodnim. Sutradan, na moje veliko udo, dodoe iz Zagreba na
koiji dvije odline gospode u crnini. Predstavie mi se kao punica i ena dra Rakoczaya,
tadanjega predsjednika Sudbenoga stola u Zagrebu, koji nas je onako strogo osudio radi
spaljenja mad arske zastave. Obadvije gaspode izjavie da su ule da kanim u Rusiju, da
znadu da sam nevino progonjen te mi uruie pripomo od 300 forinti za moj put. Od
posebnoga odbora za pomo osu-enim dacima dobio sam 100 forinti i poetkom lipnja 1896.
eto me u Moskvi. Po nagovoru nekih zagrebakih gospoda bio sam nakanio stii u Moskvu do
30. svibnja 1896. kada se imao kruniti car Nikola II i kad je na Hodinskom polju kraj Moskve
svaki prisutni uesnik imao pravo dobiti kao spomen na tu krunidbu jedan vri s tanjurom i s
rupiem osobito ukusno izvezenim. Te su me gospode molile da za svaku tih carskih darova
nakupujem, to sam ja rado obeao. Ali putem sam skrenuo u istonu Moravsku da se na
jednoj eljeznikoj stanici barem vidim sa svojom sadanjom e-nom, a tada uiteljicom u
jednom gorskom moravskom seocu. I samo tomu imam da zahvalim to sam zakasnio na
krunidbu, gdje je u ogromnoj stisci zadavljeno oko 10.000 ljudi, a teko ranjeno jo vie koji
su, veinom, ivi pokopani. Tako mogu rei da mi je moja Ijuliav spasila ivot. U Moskvi
sam stanovao kod poljskoga rodoljuba Chrzanowskoga iz Vilne, kojemu sam pouavao sina u
ruskom jeziku, iz kojega je pao u estoj gimnaziji jer je krivo mislio da kao pravi Poljak ne

28
smije, taboe, uiti ruski. Chrzanowski je imao dva sina, od kojih je mladi, kao estokolac,
dobio papravak iz ruskaga jezika, jer ga nije htio uiti, kako ve spomenuh, iz svoga
poljskoga patriotizma. Ja sam mu bio instruktor u ruskom, te mi je on itao ruske narodne
byline (junake pjesme), a ja sam ga uvjerio da ni ruski jezik, ni te junake pjesme nisu nita
krive za proganstvo Poljaka u Rusiji i da poljski patriotizam od njega zahtijeva ba to da to
bolje proui i ruski jezik i rusku povijest. Stariji sin bio je moj vrnjak, te smo se vrlo
sprijateljili. U Moskvi sam boravio 5 mjeseci i doekao da je doao tamo tadanji ruski
ministar prasvjete Bogoljepov, kojega sam osabno zamolio da budem primljen na sveuilite
u Moskvi. Bogoljepov je u prvi mah otro izjavio da za mene nije sveuilite, nego Sibirija,
ali kad me je sasluao do kraja, napisao mi je odmah rjeenje kojim se primam kao slobodni
sluatelj s pravom da polaem dravne ispite. Medutim, nauna osnova bila je onda takva da
bih ja bio morao ostati radi svretka pravnih nauka vie godina u Rusiji, a da sam imao i
novaca, nisam htio za tu stvar rtvovati toliko vremena.

NA POLITIKOJ KOLI U PARIZU

Iz zagrebakoga Sveuilita bio sam iskljuen jo 1893. radi one sisake afere zbog moga
prosvjeda protiv zdravice grofu Khuenu. Sa Sveuilita u Pragu bio sam takoder iskljuen u
jesen 1894. poradi toga to sam doao u sukob s jednim policajnim ko-mesarom, koji je jednu
daku skuptinu raspustio s obrazloenjem to se govorniku previe pljeskalo. Ujedno sam bio
izagnan iz svih kraljevina i zemalja zastupanih na tadanjem Carevinskom vijeu u Beu. Ja
sam se, dodue, u sijenju 1895. upisao na Sveuilite u Peti te sam i mad arski nauio
toliko da sam ve mogao polaziti predavanja, ali je u to dolo do spaljenja mad arske
zastave pod mojim vodstvom, te sam i sa toga sveuilita iskljuen. Sreom sam u Moskvi
saznao da u Parizu postoji Slobodna kola politikih znanosti osnovana 1871. Dobijem njezin
program i odmah vidim da je to ono to meni treba za potpuni svretak mojih akademskih
nauka. Zato odem u Prag, gdje sam se morao kriti, i tu sam kroz est tjedana s malom
skupinom Hrvata spremio sve da je poetkom 1897. poeo izlaziti u Pragu mjesenik
Hrvatska misao, koji sam ja gotovo sav ispunja-vao i u kojem sam prvi put formulirao sve
svoje politike i socijalne ideje. Tu sam najvie pisao o djelima glasovitoga ruskoga profesora
i povjesniara Karjejeva, koji se najvie bavio tim da ruskoj mladei dade osnovu za
samoobrazovanje, kojim e popuniti sve nedostatke ruske srednje kole i ruskoga sveuilita.
Zato sam u Hrvatskoj rrcisli i priopio u prijevodu 6 pisama profesora Karjejeva o
samoobrazovanju mladei i savremenom naziranju na svijet. U Pariz sam poao koncem
sijenja 1897, ali se na Politiku kolu nisam mogao upisati sve do jeseni iste godine, jer
kolarina za jedan semestar (za pol godine) iznosi 180 franaka, a ja sam u Pariz doao sa 57
franaka. U Parizu su me pomagali moji kolski drugovi iz Praga i iz Zagreba. Praznike 1897.
proveo sam u vicarskoj, i to u Lausanni (Lozani), gdje su i kroz praznike mnogo-brojni
teajevi francuskoga jezika i francuske knjievnosti, i to svi besplatno, te sam tako mogao
prouavati politike prilike u vicarskoj i istodobno se usavravati u fran-cuskom jeziku. U
lipnju 1898. svrio sam prvo godite Politike kole sa sjajnim uspjehom, i to generalnu
sekciju (sveopi odjel) na kojoj sam kao osnovne predmete uzeo diplomat-sku povijest,
komparativno civilno pravo, etnografiju i financije. Osim toga sam izabrao jo devet predmeta
te jezike ruski, engleski i njemaki. Uto sam doznao da bi moja zarunica imala postati
uiteljicom u Pragu, otkuda je i rodom. Bojao ~sam se da e pod uplivom itave rodbine i
cijeloga drutva, koje je osudivalo moj toboe skitniki ivot, biti preslaba da se svima
odupre, pa sam zato odluio da se odmah enim. Stavio sam joj dakle prijedlog da se zahvali
na slubi, koju je vrila ve 4 godine, i kad sam dobio povoljan odgovor, poletih u Prag, i tu
smo se vjenali 23. rujna 1898. Tada sam iz Praga poao preko Krakova i Lavova i dananje
Potkarpatske Rusije u svoj zaviaj u Trebarjevo, ali sam opazio golemu promjenu u ponaanju

29
svih svojih prijatelja, pa i rodbine, od kada sam se oenio, a bez slube i bez imetka. Svi su se
bojali da u im sada pasti na teret, te mnogi nisu htjeli sa mnom ni razgovarati. ivio sam u
rodnom selu u najveoj oskudici puna etiri mjeseca i ujedno se uvjerio da e mi sav moj
budui politiki rad biti strahovito otean ako ne dovrim svojih akademskih (sveuilinih)
nauka. Svijet e zaboraviti da sam ja bio iskljuen sa svih sveuilita u Monarhiji, a za
inozemstvo da nisam imao sredstava, nego e svatko misliti da sam svojom nemarnou ostao
dae nedoue. I zato .nekako skucam 300 kruna, naravski, na mjenicu, te poetkom veljae
1899. dodoh po drugi put u Pariz, ovaj put i sa enom. Tomu imam zahvaliti da sam, usprkos
skrajnjoj oskudaci, pa i pravomu gladovanju, u pet mjeseci svrio svu gradu i uz to napisao
svoju raspravu za diplomu pod naslovom Savremena Hrvatska i juni Slaveni (La Croate
actuelle et les Slaves du Sud). Danju sam bio na predavanjima, a na veer kasno u no
diktirao tu raspravu francuski svojoj eni, koja je itave partije po mojim biljekama
prepisivala i izradivala. Ocjenu djela preuzeo je ve spomenuti glasoviti profesor Anatole
Leroy-Beaulieu, koji ju je nekako u svibnju 1899. ocijenio tako sjajno da je napisao, da je to
ne samo posve originalno nego i strogo znanstveno politiko djelo, kakvoga nema itava fran-
cuska knjievnost. Ta je ocjena bila razlogom da je to moje djelo iz rukopisa dalo prepisati
nekoliko francuskih prvaka, medu njima i tadanji predsjednik Francuske komore, a kasnije
predsjednik Francuske Republike Paul Deschanel. Neki od tih prvaka, saznavi za moje
oskudne prilike, dadoe mi radi toga prepisivanja kao neku nagradu, a sama Politika kola na
temelju te moje radnje i mojih usmenih i pismenih ispita podijelila mi je diplomu s naslovom
Laureat des Sciences Politiques, to znai lovorom ovjenan politiki uenjak. Uz to mi je
dosudila itavu politiku knjinicu ponajboljih francuskih djela.

GODINU DANA RADA U PRAGU, A GODINU I POL U ZEMUNU

U srpnju 1899. podoh iz Pariza ravno u Prag jer sam drao da me redarstvo nee uznemirivati;
tu sam stanovao u susjedstvu sveuilinoga profesora Masaryka, sada-njega predsjednika
ehoslovake Republike, s kojim sam se i sprijateljio, ali smo se pplitiki razilazili u dva
velika pitanja. On se je silno zauzimao za idove, a ja sam mu rekao da bi se kao rodeni
Slovak sa svojim svjetskim autoritetom imao najprije zauzeti za Slovake. Nadalje, on je bio
vie za njemaku, a ja za rusku orijentaciju (pravac) u ekoj politici. Pisao sam gotovo u sve
eke knjievne i narodno-gospodarske smotre, a bio sam i lan redakcije dravopravnoga
tjednika Samostalnost, u kojem sam obradivao vanj- sku politiku. Kad sam poeo pisati i u
dnevne novine, naroito u dnevnik Radikalni listy, to ga je izdavao ve spomenuti dr Rain,
dobio sam jednoga dana od redarstva poziv da smjesta ostavim Prag i cijelu austrijsku
dravnu polovicu. Smislivi sve u jedno, odluih poi u Zemun da tamo, ostajui na
hrvatskom tlu, budem ipak na Balkanu, jer su se tada u Beogradu pripremali sudbonosni
dogadaji, te sam lako postlgao da budem balkanski dopisnik za neke eke, francuske i ruske
listove. Za vrijeme svoga jednogodinjega boravka u Pragu napisao sam i vie ekih
originalnih djela, na temelju kojih me je najstarije eko knjievno drutvo Svatobor priznalo
ekim knjievnikom. Tako sam napisao brouru pod naslovom Slobodna kola politikih
znanosti u Parizu, zatim ovee djelo Savremena Hrvatska (Souasne Chorvatskoj), u kojem je
doao prvi dio moje politike radnje u Parizu. U Pragu sam napisao i djelo Juni Slaveni
(Jini Slovane), u kojem je drugi dio moje francuske radnje i koje je izalo u mjeseniku
Rozhledy, to ga je izdao Josip Pelco. Napokon napisah djelo Razmiljaji iz medunarodne
politike (Uvahy politiky mezinarodni), u kojem sam preveo nekoliko najvanijih diplomatskih
rasprava fran-cuskoga diplomatskoga povjesniara i moga profesora Alberta Sorela. Moj
odlazak iz Praga popratila je naroito tampa Narodne socijalne stranke, kojoj je i danas na
elu Vaclav Klofa, najveim simpatijama i najotrijim protestom protiv vlade, te me je
zamolio da, kao za rastanak, napiem djelce Slavenska mlade i sitni narodni rad, to sam i

30
uinio, te je ova knjiica tampana eki u mnogo tisua primjeraka. Osim toga je tiskana u
glavnom glasilu Narodne socijalne stranke, koji je tada izlazio kao tjednik pod naslovom
ekk Demokracie. 1 u Zemunu me je redarstvo htjelo odmah izagnati, ali je to sprijeio
sadanji predsjednik Stola sedmorice dr Aleksandar Badaj, koji je tada u Zemunu bio
odvjetnik i najuplivniji lan gradskog zastupstva.

MOJE POZNANSTVO SA SRBIJANSKIM POLITIARIMA I PROUAVANJE SRPSKIH

POLITIKIH PRILIKA

U Zemunu sam proivio blizu godinu i pol. U Beograd sam polazio isprvice dosta rijetko, jer
sam teko dobivao dozvolu za prijelaz u Srbiju. Ali sam se ipak doskora upoznao s nekoliko
najuglednijih srbijanskih politikih prvaka, a s trojicom od njih sam se intimno (tijesno)
sprijateljio. To bijahu sveuilini profesor dr Ljuba Jovanovi, zatim naelnik makedonskog
odjeljenja u Ministarstvu vanjskih posala Sveta Simi, koji je pisao pod imenom Pavle
Orlovi i koji je kasnije bio srpski poslanik u Sofiji, te tajnik tadanje Velike kole, a
sadanjega Sveuilita u Beogradu ivojin Dai. Vie puta sam bio u posjetima i na
razgovoru kod tadanjeg ministra predsjednika Mihajla Vujia, koji je ujedno bio ministar
vanjskih posala. Svi su mi se tuili, naravski najpovjerljivije, da je u Srbiji gore negoli u
Afganistanu i da ne znaju ime e se zavriti tiranija dinastije Obrenovia i apatija (utuenost)
srpskoga naroda prema toj tiraniji. U to je doba ponovno poeo izlaziti polumjesenik Srpslzi
knjievni glasnik, i meni su tu bez promjene tampali dvije ovee radnje, prvu pod naslovom
Hrvati i Mad ari od 1848. do danas (1901), a drugu Njemako prodiranje na Balkan. Drugim
Drugim se suradnicima nije mogao plaati nikakav honorar (nagrada), no ja sam, na zagovor
Ljube Jovanovia, za svaku radnju dobio honorar od 26 dinara. To su ujedno svi dinari koje
sam ja uz onih 10 dinara od ravnatelja Velike kole i 10 od mitropolita Mihajla donio iz
Srbije. I Mihajlo Vuji i Sveta Simi esto me nagovarahu da stupim u srpsku diplomatsku
slubu, ili da barem primim saradivanje u srpskom dopisnom uredu, kojemu da bih mogao
brzo postati i efom. Otklonio sam i jedno i drugo uljudno, ali i odluno, osobito ovo
posljednje, jer biti suradnikam pa i efom slubenoga dopisnoga ureda, to znai biti
slubenikom svake vlade. U Zemunu sam proivio od ljeta 1900. do poetka 1901, kada sam
se preselio u eko selo kraj Daruvara Konanicu na poziv tamonjega posjednika Josipa
Krepelke, koji me je i u Parizu pomagao. Tu sam proveo nekoliko mjeseci u velikoj oskudici,
te sam za vrijeme saborskih izbora, koje je grof Khuen dao provesti u jesen 1901 -godinu
dana prije izminua saborskog perioda da iznenadi opoziciju, to mu je i uspjelo - bio
zatvoren samo zato to sam u neka velika podravska sela doao i seljatvo savjetovao da
glasuje za opoziciju. Mad arona je taj put bilo izabrano 77, a opozicionalaca samo jedanaest.
I od tih je jedanaest zastupnika dr Josip Frank s Milom Stareviem stajao na strani kao ista
stranka prava, te mnogo otrije pobijahu ostalu opoziciju negoli vladu. Ostatak od 9
zastupnika zdruio se u Hrvatsku ujedinjenu opoziciju, te me na prijedlog dra Derenina
izabere svojim tajnikom sa tisuu kruna plae godinje, i ja se sada preselim iz Konanice u
Zagreb, nekako polovicom 1902, gdje sam od tada i ostao. Hrvat ska ujedinjena opozicija nije
imala upravo nikakve organizacije ni politike, ni financijalne, te je meni povjereno da tomu
doskoim. Napisao sam u Ameriku vie tisua pisama, a po Hrvatskoj sam stao putovati od
mjesta do mjesta, ali sam radi toga doskora dospio u zatvor.

PRVE MOJE POLITIKE KNJIICE S NACRTOM PROGRAMA SELJAKE POLITIKE

Jo u Zemunu napisao sam knjiicu Kako em~ iz naega zla u dobro, u kojoj je na koncu
mojih 12 ili 14 toaka koje se mogu smatrati jezgrom socijalnoga programa Seljake stranke.
Ta je knjiica izala u Sisku tiskom Janka Dujaka, a na moj troak, u 3.000 komada. Ba je

31
bila rasprodana, kad je zaplijenie. U jesen 1902. izdao sam knjiicu pod naslovom Najjaa
stranka u Hrvatskoj, u kojoj sam obradio misao da je ta najjaa stranka hrvatsko seljatvo,
kojemu njegov ivot i njegova narodna i dravopravna svijest daje ve gotov program i sad
samo treba provesti organizaciju seljatva da se pravom narodnom snagom taj pragram
oivotvori. I ova druga knjiica bila je zaplijenjena, ali, sreom, istom onda kad sam ve
gotovo sve primjerke raspro-dao, dotino razaslao. Ovu je knjiicu tiskala Dionika tiskara,
izdao sam je o svom troku, i to 2.000 komada. U jesen 1902. poeo sam izdavati mjesenik u
slavenskom demokratskom duhu pod naslovom Hrvatska misao, koja je jednu godinu, jo
1897, izlazila u Pragu u istom slavenskom i seljakom duhu.

HRVATSKA MISAO IMALA JE PRIDOBITT NAU KOLOVANU GOSPODU ZA

SELJAKU POLITIKU

Hrvatsku misao izdavao sam kroz puna tri godita, a negdje u srpnju 1904. tampao sam i u
tom listu i u posebnoj knjiici prvi nacrt potpunoga progama Hrvatske seljake stranke. Taj ie
nacrt koncem iste godine bio temeliem za sastav definitivnog programa hrvatske seljake
politike. Prve godine - 1903. do 1904 - bila je Hrvatska misao aktivna i dobro se ukorijenila
medu inteligencijom. Druge godine - 1904. do 1905 - imala je malen deficit. Tree godine
ostavila ju je sva mlada inteligencija radi toga to sam u njoj osudio koutovsku politiku
Hrvatskosrpske koalicije, a starija inteligencija ostavila ju je zato to sarr. medu tim osnovao
Hrvatsku seljaku stranku. Od nje mi je ostao dug koji sam vie godina isplaivao.

MOJE STRADANJE RADI OBRANE ZAGREBAKIH SRBA I RADI OTROGA

POBIJANJA MAD ARIZACIJE

Dne prvoga, drugoga i treega rujna 1902. bile su u Zagrebu estoke protusrpske
demonstracije izazvane lankom u zagrebakom dnevniku Srbobranu, pretampanom iz
beogradskoga Srpskoga knjievnog glasnika pod naslovom Rat do istrage (do unitenja). Ja
sam stanovao na Prilazu broj 15, a kraj mene je bio duan Srbina Popovia, te sam na svoje
oi gledao s prvog kata kako se taj duan razbija i sva imovina unituje. Drugi dan toga
razbijanja, dne 2. rujna, na poruku svoje ene sidem pred narod i odrim posve kratak govor
velei da nam nai Srbi, dodue, svojim prkosom i svojim mad aronstvom dosta smetaju, ali
da su oni naa braa i da zato nije ovjeno, ni, politiki mudro, protiv njih ovako postupati.
Mad ari, naprotiv, s kojima imamo dravnopravni ugovor, po kojemu u Hrvatskoj ima
vladati samo hrvatski jezik i vijati se samo hrvatska zastava, kre taj ugovor i ele uiniti od
nas Hrvata svoje roblje. Ako, dakle, narod hoe protestirati protiv bezakonja i nasilja, ima
dosta prilike, na primjer na dravnom kolodv oru, gdje su sve sami protuzakoniti mad arski
napisi. "Vi, koliko vas ima, moete igrajui se skinuti sve one protuzakonite napise, metnuti
ih u krinju i poslati u Petu Kossuthu i Tiszi da ih sebi objese na nos." U prvi mah htio je
narod i na mene navaliti, ali su nato neki mladii stali vikati: "Dajte mu mira, to je onaj Radi
koji je prije est godina spalio mad arsku zastavu. On pravo govori, pustimo Vlahe na miru
pa idimo na kolodvor da skinemo mad arske napise." Kad je mnotvo krenulo prema
Sveuilinom trgu, ve je tu bilo redarstvo i orunitvo, i ja sam, naravski, uhapen. Radi
ovoga govora osuden sam na 6 mjeseci tamnice poslije jednomjesene istrage, u kojoj je
policija pokuala pritiskom i novcem iznuditi protiv mene svjedoanstvo da sam htio razoriti
dravni kolodvor.

32
SVOJA KUICA - SVOJA SLOBODICA

Jo za vrijeme istrage poelo je redarstvo uznemirivatl moju enu i djecu, jer da nisu zaviajni
u Zagrebu. Imali smo, sreom, taj as 1.000 kruna, i to 600 od Matice hrvatske za moje djelo
Djevojaki svijet, a 400 od spomenutoga ekoga drutva Svatobor u Pragu, te je moja ena
mogla u Zagrebu, u Medanoj ulici pogoditl jednu prizemnu kuu, zakapariti je i uz pomo
dobrih prijatelja makar i na dug kupiti i na sebe prenijeti.

33
6. ivotopis Stjepana Radia - 2. dio
OSNUTAK HRVATSKE SELJAKE STRANKE POD MOJIM PREDSJEDNITVOM

U to sam doba poeo ivo raditi na jednom velikom djelu, koje je doskora i izalo nakladom
Matice hrvatske pod naslovom Moderna kolonizacija i Slaveni. Ovo mi je djelo medu mojim
drugovima jo vie povealo ugled te sam dne S. brosinca 1904, u privremenom odboru za
osnutak Seljake stranke izabran,predsjednikom, a taj je zbor uvijek poslije onavljan obino
svake godine, i to vazda jednoglasno. Dana 22. prosinca 1904. odrana je sjednica
privremenoga glavnoga odbora za osnutak Seljake stranke i tu je stvoren program i tuma k
njemu. Program bez tumaa iziao je dne 31. prosinca 1904. u tjedniku Hrvatski narod, a
polovicom sijenja 1905. iziao je u posebnoj brouri i program i tuma, koji je tiskan u 10
tisua komada. Sada sam se bavio u jednu rulu organizacijom Seljake stranke, a u drugu
ruku pisanjem znanstvenih djela, to ih je izdavala Matica hrvatska, i to 1906. Savremena
Evropa, 1908. Financijalna znanost, zatim eki narod na poetku 20. stoljea te jedno veliko
djelo Savremena ustavnost ili temelji dravnoga uredenja zapadnih naroda. Ovo djelo izdao
sam o svome troku 1910. godine. Jo 1901. i 1902. napisao sam i izdao jedan dio svojih
Uznikih uspomena u dva sveska. Prvi je svezak zaplijenjen u cijelosti, a drugi na dvadesetak
mjesta, te mi je posebnom sudbenom raspravom uspjelo ishoditi odluku suda da se ta mjesta
izvade i umjesto njih stave dotine stranice iz nezaplijenjenih mjesta. Oba su sveska tiskana
po 2.000 primjeraka, a rasprodana su najvie mladoj tadanjoj inteligenciji. Radi silnoga posla
s organizacijom Seljake stranke i s uredivanjem njezinoga gla-sila Dom prestao sam
dopisivati u eke, ruske i francuske novine, ali sam naroito s ekom podravao ive veze,
te sam 1901. i 1908. due vremena boravio u Pragu.

DRUGI SLAVENSHI KONGRES U PRAGU I MOJ TRECI PUT U RUSIJU. MOJE

PATNJE I USPJESI U PETROGRADU

Godine 1908. bio je u Pragu drugi Slavenski kongres takozvanih neoslavista ~novih Slavena)
na koji je dola ruska zastupnika delegacija na elu s Maklakovim i delegacija poljskih
lanova Ruske dume (sabora) na elu s Dmowskim. (Prvi Slavenski kongres u Pragu bio je
1848). Na kongresu su kao aktivni lanovi sudjelovali samo zastupnici, tj. lanovi parlamenta
pojedinih slavenskih naroda, te sam i ja tu sudjelovao kao lan Hrvatskoga dravnoga sabora,
to sam naroito naglasio i to je na koncu i priznato. Kongres je radio punih osam dana, a
poslije toga bilo je skupno putovanje naroito ruskih i poljskih gastiju po junoj ekoj, gdje
sam ja gotovo svuda ekim dravlja-nima, koja su nas doekivala, prevodio poljske i ruske
govore. Tu sam se upoznao poblie i upravo se sprijateljio s vie Rusa koji me, sluajui kako
glatko govorim eki i videi- da poznam eke prilike u tanine, povae da jo iste jeseni
dodem u Petro-grad i da odrirn tamo niz predavanja i o esima i o Junim Slavenima.
Naroito me je pozivao knez Lvov, kasniji ministar predsjednik prve uistinu demokratske
vlade u Rusiji, zatim general Volodimirov te sveuilini profesor u Petrogradu Ozerov. Ali
dok sam od Prve hrvatske tedionice na spomenutu prizemnicu, jo neispla-enu, traio i
dobio .1.400 kruna za taj put, prolo je nekoliko mjeseci, to jest ne samo jesen 1908, nego ve
gotovo i zima 1909. Medutim je Austrija proglasila aneksiju Bosne i Hercegovine. Bugarska
se proglasila posve neovisnom od Turske i u Evropi se pojavila osobita politika napetost,
naroito medu Rusijom na jednoj, a Njemakom i Austrijom na drugoj strani. Ja sam ipak
doao u Petrograd, i to zajedno sa enom, a djecu sam ostavio kad rodbine u Pragu. U
Petrogradu sam naao itavu etu Srba, koji su s velikim uspjehom agitirali da Rusija ne
prizna aneksije te predlagali da je Bosnu bolje dati Turskoj nego Austriji i svuda su govorili i
pisali da je bolji i rat nego aneksija Bosne Austriji. U Petrogradu je tada postojalo Drutvo

34
javnih pregalaca, komu na elu bijahu Miljukov i Maklakov Postigao sam da u tom drutvu
predajem o pravu Hrvatske i Hrvata na Bosnu i Hercegovinu s gledita zemljopisnoga,
kulturnoga i narodno-gospo-darskoga, a najvie s gledita isto narodnoga, radi toga jer se
bosanski muslimani, koji su svi Slaveni i najstariji narod u Bosni, sve vie priznaju Hrvatima
u narodnom i politikom smislu, te je ve sada (1909) Bosna i Hercegovina stvarno, s
obzirom na narod, bar toliko hrvatska, koliko i srpska. Moje je predavanje trajalo blizu dva
sata uz silne smetnje i zapreke prisutnih Srba, koji su naroito na poetku prekidali svaku
moju izreku te ironiki (podrugljivo) popraivali svaku moju rije. Ja sam ipak postigao to da
se u petragradskim politikim krugovima poelo ozbilj-no raspravljati o svem to sam ja
govorio, naroito o tom da je glupo tvrditi da e u Bosnu svake gadine doi pol milijuna
Nijemaca iz Reicha da Bosnu za par godina sasvim germaniziraju (ponijeme), jer
iseljivanjem ne ravnaju niiji politiki prohtjevi, nego kruti i neumoljivi ekonomski
(gospodarski) zakoni. Ja sam naroito istakao da se iz Njemake oko 1890. iseljivalo godinje
preko 200.000 ljudi, ali da je za 10 godina taj broj pao ve na 20.000, i to je sve ilo u
Ameriku, a da svi Bismarcki ovoga svijeta i ovoliki broj Nijemaca - 20.000 - svi
Hohenzollerni nisu kadri ni svake godine potjerati u Bosnu. Ova je stvar posebice
zainteresirala kneza Espera Esperovia Uhtomskoga, najintimnijega careva prijatelja, koji me
je malo zatim pozvao k sebi i tamo sam naao birano drutvo i ruskih i stranih ekonomista
(gospodarskih i hnancijalnih strukov-njaka) i politiara, kojima sam iinao razloiti sve svoje
poglede na aneksiju Bosne i prikazati ukratko i pregledno poloaj svih slavenskih naroda u
Austro-Ugarskoj. Na tom je sastanku bilo, kako rekoh, vie domaih, ruskih i stranih
politiara i financijera, a ja sam im ukratko najprije ponovio ono to sam govorio u svom
javnom predavanju o aneksiji Bosne, zatim sam razloio svoje miljenje o tom da jedino Po
jaci i esi i Juni Slaveni mogu biti prava veza Rusije sa zapadnim demokracijama, naravski,
uz uvjet da i oni sami budu slobodni. Napokon sam razloio osnutak Seljake stranke, imajui
kod sebe jedan broj svoje Hrvatske misli od 1904. s uvodnim lankom pod naslovom Protiv
tiranije i protiv revolucije. S tim lankom u ruci dokazao sam da je prava demokracija
jednako daleko i od nasilja odozgo i od svake revolucije odozdo. Tu je knez Uhtomski
uskoio velei da ovako jasno o taj stvari nije uo govoriti nikoga osim Lava Nikolajevia
Tolstoja i zamolio me neka potanko pripovijedam kako sam osnivao Seljaku stranku i kakav
sam uspjeh do sada (do 1909) postigao. Ja sam, uz ostalo, spomenuo da sam, putujui
hrvatskim zemljama, esto pitao seosku djecu ima li u njihovu selu takav ovjek koji ni kod
seoskoga idova ne pije, niti se opinskoga biljenika boji, a ufa se i popu prigovoriti, koji,
nadalje, dobro gospodari i svaiju djecu voli. Kad su mi djeca poslije kratkog vijeanja otkrila
takvaga ovjeka, ja bih poao k njemu na konak, i ako sam vidio da je taj ovjek jo i pismen,
da je prijate j kole i da njegova ena jede s njime za stolom, onda sam ga zabilLio kao
buduega svoga suosnivaa Seljake stranke. Takvih seljaka,~mojih suosnivaa Seljake
stranke, ima danas, rekao sam, ve preko stotinu, i nama svima zajedno uspjelo je okupiti
desetak tisua seljaka (to je bilo poetkom 1909!) na temelju nauka da se ne treba ni jedne
vlasti bojati, aIi da ne treba ni jednu vladu ruiti oruanom silom. Kad sav narod ili ogromna
veina njegova bude na tom temelju organizirana, da nema te vlade koja bi se mogla dugo
odrati protiv volje takvoga naroda. Tu skoi jedan bankir i presijee mi rije velei: "Ovako
neete nita postii ni za pedeset g~dina." Ali knez Uhtomski zamoli me da mu sve ovo, ako
ikako mogu, napiem, i to najprije svoje nazore o seljakoj demokraciji, zatim o aneksiji
Bosne, a napokon o poloaju i zadai svih neruskih Slavena. On da e to odnijeti caru i
ministru vanjskih posala, a neke odlomke da e tiskati u svom dnevniku Petrogradske
vjedemosti. Ujedno mi je kazao da je u tom dnevniku profesor Sirotinjin napisao opirno
ocjenu moga djela Moderna kolonizacija i Slaveni na kojih 7 stupaca i da se sada taj profesor
sprema da iz toga djela te iz moje knjige Savremena Evropa prevede itava poglavlja, jer da
neto takva nema u svoj ruskoj politikoj knjievnosti. Sutradan pozvao me k sebi glasoviti

35
ruski publicista Stahovi, koji je takoder bio na kongresu u Pragu i koji me takoder pozvao u
Petrograd, ali je ivio vani na svom imanju. On je Uhtom-skoga smatrao ne samo
konzervativcem (umjerenim politiarom), nego reakcionarcem (natranjakom, silnikom), ali
je bio silno veseo da je Uhtomski uinio ono obeanje da e moje izvjee odnijeti caru te me
je i on osokolio da samo napiem taj izvjetaj to najbolje znam i mogu. Na tom izvjetaju
radio sam blizu dva tjedna, a da sam ga morao pisati sam, radio bih i mjesec dana. Predao sam
ga u krasnom rukopisu svoje ene, ako se ne varam 23. veljae 1909, u prisutnosti baruna
Frideriksa, ministra na ruskom carskom dvoru, koji se neobino zanimao za moje razloge radi
kojih je aneksija Bosne za slavensku stvar dobit, uz uvjet da Rusija koliko-toliko vodi, mjesto
pravoslavne ili teritorijalne politike, slavensku nacionalnu (narodnu) politiku, koja stvarno
znai politiku seljake demokracije. Razlagao sam ovu stvar kratko takoder usmeno a osobito
sam tako uvjerljivo govorio o bezumnosti i o stranoj opasnosti za Rusiju (radi unutranje
revolucije), ako se ona zarati radi Bosne, da je barun Frideriks na to ustao, pruio mi ruku i
rekao: "Ovo u sve ja jo danas kazati caru. Rusija e aneksiju priznati i radi aneksije nee
doi do rata." Drao sam da sam tim postigao glavnu svrhu svoga puta u Rusiju, ali sam, na
nagavor ruskih prijatelja, ostao u Petrogradu do konca oujka i odrao medutim jedno
predavanje u Moskvi, koje su mi priredili nekoji sveuilini profesori. Na svu sreu govorio je
prije mene general Volodimirov, bivi profesor na Vojnoj akademiji u Petrogradu, koji je
Hrvatsku seljaku stranku u jednosatnom govoru prikazao kao najistiju demokraciju to se
zamisliti moe. Usred njegova predavanja provali u dvo-ranu dvadesetak Srba viui: "Dolje
Austrija! Dolje aneksija! Dolje Radi!" Srbi potrae ravno prema podiju (povienom mjestu s
kojega se govori) drei da sam ja na tribini (govornici). I da su me tamo nali, bogzna to bi
bili uinili. Ali ja sam bio medu opinstvom, a general Volodimirov odredi jednostavno da se
nepristojni mladii odstrane i da se dobro pripazi na to da se vie ne povrate u dvoranu. I tako
sam ja mogao nesmetano odrati svoje predavanje 0 poloaju i zadai 40 milijuna neruskih
Sla-vena. Predavanje sam poe o sa Zlatnim Pragom i sa esima, nastavio s Carigradom, te s
Bugarima i Srbima, zadm s poznanjskim i s galikim Poljacima, a zavrio s Dunavom, s
Jadranskim morem i Hrvatima. Uspjeh je bio izvanredan, te mi se na koncu pljeskalo desetak
asaka. Poslije predavanja bio je vrlo animiran (ivahni, oduevljeni) domjenak u giasovitoj
Moskovskoj gastionici, kod kojega je sudjelovalo vie stotina ljudi, sve sama intelektualna
elita (po izbor inteligencija) Moskve. Ovim sam predavanjem postigao da se vie nitko nije ni
osvrtao na runu klevetu da je mene u Rusiju poslao tadanji austrijski ministar vanjskih
posala grof Aehrenthal i da sam u Rusiju doao po "austrijsku ministarsku stolicu". Iz Rusije
sam se vratio preko Krakova, gdje sam se dulje zadrao i odrao predavanja i u Slavenskom
drutvu, kojemu je bio predsjednik sveuilini profesor Zdjehovski i u najveem akademskom
(dakom drutvu) Zjednoenje. Predavao sam o temi (stvari): "Dva slavenska tabora: tabor
revolucije i tabor demokracije." Ja sam, naravski, bio za tabor demokracije i dokazao sam
neoborivo i uvjerljivo da kod svih nas Slavena prava demokracija moe i mora biti samo
seljaka. U Pragu sam odmah napisao opirnu raspraw "Moj trei put u Rusiju'; koja je izala
u konzervativnom, ali vrlo uglednom i moda najstarijem ekom mjeseniku Prosujeta. Ta je
rasprava izala i u Sarajevu u Hrvatskom dnevniku, ali istom u travnju ili u svibnju 1914.
Cijela eka tampa opirno se je osvrnula na tu raspravu, a tadanji predsjednik Slavenske
unije u bivem Carevinskom vijeu u Beu, a donedavna vojni ministar u ehoslovakoj, dr
Franjo Ildral, napisao mi je tim povodom opiran list, koji zavruje ovako: "Vi ni sami ne
znate kako ste neizmjerno zaduili Slavensku uniju svojim radom u Petrogradu i u Moskvi, jer
su sva vaa predavanja javljena doslovce vanjskom ministarstvu, pa je tu dokazano kako je
otvorena, ista i potena naa slavenska politika u ovoj Monarhiji. Mogu vam javiti i to da
sam saznao da ste znatno doprinijeli tomu te radi aneksije nije dolo do rata, koji bi za nas
Slavene imao stranije posljedice nego to je za Nijemce imao rat 1866."

36
HRVATSKA SELJAKA STRANKA I BAN TOMAI

U to doba izmirila se Hrvatsko-srpska koalicija s Petom, a banom je postao sveuilini

profesor dr Tomai. Njega je silno zanimao seljaki program i to ne onako kako je napisan,
nego kako bih ga ja danas-sutra u praksi provodio. Zato sam imao s njim dugih razgovora,
koji su na koncu svrili s tim da je ban Tomai izvijestio i u Petu i u Be da seljaka stranka,
premda je protiv militarizma i za vicarski referendum, nije nikakva "umturcpartaja"
(prevratna stranka), nego da je u kulturnim pitanjima konzervativna, naroito s obzirom na
vjeru; u politikim liberalna, naroito s obzirom na ustavne slobode i na izborno pravo, a u
konkretnim (pojedinim) socijalnim pitanjima, koja su ve dozrela, da je radikalna, oznaujui
tono nain i metodu kako se koje pitanje ima rijeiti. . Plod tih razgovora bila je i moja
brourica Seljako pravo u sto pitanja i u sto odgovora, tiskana u 10 tisua komada. - Ban
Tomai me je naroito upozorio da je u Peti, a jo vie u Beu naiao na itave hrpe
denuncijacija, koje potjeu od velikaa i od biskupa te od mnogih "tajnih savjetnika" svih
moguih stranaka, a sve te denuncijacije da se svravaju tvrdnjom da je Seljaka stranka, u
stvari, istodobno i panslavistika i republikanska, a ja da sam najopa-sniji neprijatelj dinastije
i Monarhije, jer da sam u slubi i Srbije i Rusije i Francuske. Medutim je dolo do proirenja
izbornoga prava, i to ba najvie zaslugom bana Tomaia, koji je dne 28. svibnja 1910. sam
ravno odnio dotinu zakonsku osnovu caru i kralju Franji Josipu u Budim na sankciju
(potvrdu) a da se nije prije najavio kod ministra predsjednika Khuen-Hedervkryja dok nije
imao sankcije za izborni zakon. Po tom izbornom zakonu porastao je broj izbornika od 48.000
na vie od 200.000 te je u jesen 1910 kod prvih saborskih izbora, po tom novom izbornom
zakonu i Seljaka stranka dobila 16.000 glasova i devet zastupnika, medu kojima pet seljaka
od pluga i motike. Tu je snagu upotrijebila da je Tomai u kraljev reskript usvojio nekoje
progr m tske zahtjeve Seljake stranke, te je izgledalo da e Seljaka stranka moi zajedno s
koalicijom Hrvatsko-srpskom pomagati Tomaia. Ali spomenute denuncijacije iz feudalno-
reakcionarnih i klerikalnih krugova u Petu i u Be nisu prestajale, samo to su sada bile
uplele u svoju mreu i Tomaia, da je on, toboe, kakav je i Radi, ako nije i gori od njega.
Da se rijei tih prigovora, odluio me je Tomai zatvoriti, premda Sabor nije bio rasputen.
Ja sam se pokuaju uhapenja u svojoj kui u Medanjoj ulici usprotivio s izjavom da u se
pokoriti samo jakoj oruanoj sili. Da ne bude sablazni, odustao je ef redarstva dr pori od
uhapenja, ali sam zato imao biti uhapen im Sabor bude rasputen. No uspjelo mi je skloniti
se kroz cijelih 6 tjedana, koliko je trajalo izborno vrijeme, a im su slubene Narodne novine
donijele da sam u Ludbre~u izabran, izaao sam posve slobodno na ulicu i doao kui iz
svoga zaklo-nita.

OSNUTAK SLAVENSKE KNJIARE

U to doba osnovao sam sa svojom enom Slavensku knjiaru, koja postoji i danas kao
vlasnitvo moje ene. Potrebni novac, 5.000 kruna, uzajmio je na uknjibu jedan eki
prijatelj, Franjo Sodomka, koji je u to doba doao u Zagreb, i nastanio se u mom susjedstvu te
nije mogao prealiti da ja uz neprestani knjievni i politiki rad sa enom i djecom
najoskudnije ivim, pa mi je svjetovao da knjige ne samo piem, nego i prodajem i da u od
knjiarske trgovine ivjeti bolje nego od svega svoga knjievnoga rada. Ali jedva smo u
studenome 1911. poeli uredivati knjiaru i papirnicu, kad Tomaiev nasljednik komesar
Cuvaj raspusti Sabar jednostavnim oglasom u Narodnim novinama, te redarstvo dode s jo
mokrim brojem slubenoga lista u moju knjiaru, odvue me silom u zatvor i doskora otprati
u uze Sudbenoga stola u Osijek. Tamo sam ostao sve do kolovoza 1912, kada me opet
prepratie u Zagreb, gdje sam dovrio jednu kaznu koju, medutim, pranadoe negdje u
spisima, dak me je Sudbeni stol do pravomonosti osude radi takozvane Sokolieve afere

37
pustio na slobodu. (Predstojnik dr Sokoli optuio me, i na tu optubu priseglo s njim par
biljenika, da sam ja protiv njega poinio javno nasilje.) Uto je moja ena rodila etvrto
dijete, i sada sam ja sa sitnom djecom - s 12-godinjom Milicom i s 10-godinjom Mirom -
sve ovako kratkovidan, sam vodio knji-aru neko vrijeme dok se toga posla nije opet moja
ena prihvatila s takvom ustrajnou i takvom vjetinom, a uz toliku pomo obadviju malih
kerica, da je nekako poslije jedne godine knjiara postala aktivna, a malo-pomalo razvila se
u jaki izvor moje potpuno slobodne egzistencije.

MOJA BORBA I MOJA BROURA PROTIV ATENTATA I PROTIV REVOLUCIJE

U to doba dogodio se Jukiev atentat na komesara Cuvaja. Bio sam neko vrijeme istodobno
zatvoren s Jukiem i s tobonjim njegovim krivcima, s takozvanim "bom-baima". Imao sam
prilike gavoriti gotovo sa svima i saznao sam od njih da su oni svoje teroristike ideje donijeli
iz Beograda, iz drutva srpske akademske (sveuiline) omladine Slovenski Jug, koje je
izdavalo i svoj tjednik pod istim imenom. Ja, naravski, nisam o tom nikomu nita govorio,
osim najbliim politikim svojim prijateljima, jer sam znao da i nau hrvatsku a i srpsku
omladinu zanosi ideja narodnoga oslobodenja i da pod sve to jaim pritiskom mad arske
tiranije i austrijske reakcije kod mladoga i zdravoga naroda, kakvi smo mi Hrvati, a kakvi su i
Srbi, mora doi i do ovakvaga skrajnoga otpora u obliku atentata. Ali je mene ta stvar silno
zabrinula zato jer sam ve onda bio duboko uvjeren da teroristika (zastraujua, atentatorska)
akcija moe i velike narode baciti silno unatrag, a male narode da moe i sasvim upropastiti,
da i ne govorim o tom to je terorizam, s atentatima itd., nedopustiv s gledita moralnoga. Uto
dode k meni jedan mladi iz Amerike i predstavi mi se kao Stjepan Doji, koga da je poslalo
jedno ameriko tajno drutvo od 70 Hrvata sa zadaom da ubije Cuvaja. Sluao sam pozorno
toga mladia i kad je svrio, reem mu:"Ili ste vi magarac i provokator (izaziva) i onda,
naravski, neete poiniti nikakva atentata, i to je dobro, ili ste vi poten deko te uistinu
mislite da bi svojim atentatom mogli Hrvatsku oslo-boditi. Ali onda ste na krivom putu, jer
Cuvaj nije uzrok nae podredenosti Mad ar- skoj i Austriji, nego je pos jedica te
podredenosti. Uzrok je silna politika neukost hrvatskoga seljatva i ta nesrea to je, evo,
prolo ve 20 godina da svake godine iz svih hrvatskih zemalja odlazi u Ameriku po deset, po
dvadeset, pae i po trideset tisua ljudi, koji su esto najsposobniji, a svakako vrlo poduzetni.
Sad je naih ljudi u Americi preko pol milijuna i vi mi javljate da vas se nalo 70, koji ete
redom biti atentatori i poubijati sve tirane koje Be ili Peta nametne Hrvatskoj. Prvo, to nee
i ne moe biti, a drugo, kad biste to uistinu poeli provoditi, proglasila bi Austrija nas Hrvate
za izrode i stavila izvan svih zakona. Jeste li uli za kneza Kropotkina? Jeste. Dobro. Jeste li
uli za itav niz knezoua i grofova ruskih, poljskih i mad arskih koji su spremali revoluciju?
Jeste. Dobro. Vidite li, dakle, da atentate i revoluciju mogu praviti koliko-toliko s uspjehom
samo velikai, i to u velikim narodima, ili barem u narodima s brojnom aristokracijom?
Seljaki narod, kakav smo mi Hrvati, ima samo jedan put, a to je prosvjeta i organizacija pa
onda neustraiva i ustrajna borba svim politikim sredstvima zapadne demokracije." "Jeste li
razumjeli?" "Jesam, i hvala vam to ste me tako lijepo savjetovali." Na koncu sam Dojiu
rekao jo i to: "ujte, ako ste vi zbilja poten deko, onda bi velika koda bila dati vas za
jednoga izroda kakav je Cuvaj. Cuvaja ima medu mad arsko-vapskim slunicima na tucete,
a, eto, Doji je samo jedan." Naravski da sam Dojia upozorio i na to da nikomu i nigdje ne
govori da ga je netko iz Amerike poslao. Medutim je banom postao barun krlec i Doji je
zbilja pokuao atentat na krlca. Sad sam povjerovao i tomu da bi mogla biti istina da se kod
naih ljudi u Americi osnovalo onakvo tajno drutvo sa svrhom da u domovinu alje toliko
atentatora koliko bi Peta i Be Hrvatskoj nametali komesara. Smislim sve u jedno i odluim
preraditi onu svoju raspravu protiv tiranije i protiv revolucije, koju sam u svojoj zagrebakoj
Hrvatskoj misli tiskao jo 1904. lanak sam preradio u malu knjiicu pod naslovom Javna

38
poruka hrvatskoj brai u Americi. Kao moto (geslo) metnuo sam izvana rijei Isusove: Tko se
maa laa, od maa e poginuti te narodnu poslovicu: Blato se blatom ne pere. Brouru sam
napisao upravo na jedan mah i udahnuo sam u nju svu svoju duu. Dao sam je tiskati u 25.000
komada, a za vremena sam pribavio jedan broj glasila Hrvatske narodne zajednice u Americi
Zajedniar, u kojem su adrese ne samo onih odsjeka, kojih ima preko 400, nego i itavoga
odbora u svakom odsjeku. Tako sam imao nekoliko tisua sigurnih adresa, koje su se u mojoj
knjiari pisale dan i no, a raunao sam i na to da e se i u Hrvatskoj prodati koja tisua
komada. Kad najedanput dobijem odluku od Dravnog odvjetnitva da je broura zaplijenjena
od poetka do kraja. Odem ravno k vladi na Markov trg da pitam bana krlca ta je to, ali on
je bio u Peti. Podem k podbanu Fodrociju i ponem ovako svoj razgovor s njime: "Dem
Dummen kann auch Gott nicht helfen." (Glupanu ni Bog ne moe pomoi.) "ta to znai",
zaudi se Fodroci. Ja mu sad priopim da se bojim da bi Dojiev atentat medu pol milijuna
Hrvata u Americi mogao nai nasljednika i da sam naumio to sprijeiti ne policajnom mjerom
odozgo, jer se to ne da, nego pozivom na razbor i potenje, na ovjenost, prosvijeenost i
politi ku zrelost naega tamonjega svijeta, ali da to, naravski, mogu uiniti samo na temelju
hrvatske seljake politike, koja je istodobno i dravopravna i slavenska i ovjeanska, dakle
ba takva kakav je i nain miljenja naih amerikih Hrvata. Ujedno sam odmah proitao
nekoja osobito istaknuta mjesta u brouri, gdje nepobitno dokazujem da atentati i revolucije
male narode mogu i moraju upropastiti, osobito sada kad smo, evo, postigli proireno izborno
pravo koje nam daje nesavladivo oruje za zakonitu politiku borbu po primjeru i uzoru
zapadnih demokracija. Podban Fodroci pozove k sebi odmah dra Teodora Bonjaka (Srbina) i
d1~a Gustava Franka (idova) i naloi im da za nekoliko sati imaju proitati ovu moju
brouru i njemu izvijestiti moe li se zapljena dii ili ne moe. Za etiri sata dodem po
odgovor, i Fodroci mi saopi da je netom govorio telefonski s banom krlcem u Peti, da mu
je priopio i svoje mnijenje i mnijenje spomenute dvojice gospode i da je krlec odredio da se
zapljena ima u cijelosti ukinuti. Sav presretan uzmem desetak broura te zaredam po
urednitvima zagrebakih dnevnika da ih zamolim da brouru i oglase i preporue i da
svagdje kaem to bi, po mom sudu, tom prilikom trebalo napisati o atentatima, dotino protiv
njih. Odem najprije u Srbobran, gdje me je Svetozar Pribievi primio suho i neprijazno
velei da on takve broure nee ni oglasiti, a kamoli preporuiti, jer da nama ba Dojia
najvie treba. - Ja sam mu na to odrezao: "Ako je to uistinu tvoje uvjerenje, a nisi skrajna
kukavica, onda si ve odavna i ti trebao biti Doji."

POETAK SVJETSKOGA RATA HRVATSKI SELJAKI NAROD PROTIV RATA

U kasnu jesen 1913. bili su saborski izbori pod komesarom Cuvajom, kod kojih su se sve
gospodske stranke sloile protiv Seljake stranke, pa je zato ona dobila samo 3 mandata,
premda je okupila oko 17.000 glasova. Kojih desetak_mandata izgubila je samo sa dvadesetak
glasova,, tako i Veliku Goricu, gdje je pao dr Ante Radi. Saborskoj veini Hrvatsko-srpske
koalicije ni to nije bilo dosta, nego je.moj izbor u Ludbregu po, dva puta proglasila nitetnim,
jer da nisam imao pasivno pravo, budui da nisam odsluio kaznu radi Sokolieve afere,
premda sam u toj stvari sjedio blizu godinu dana, a bio sam osuden na 3 mjeseca tamnice.
Svaki put sam ponovno izabran,-i to prvi,put-nekako u travnju 1914, a drugi put 28. lipnja
1914, dakle ba na dan sarajevskoga atentata. Upravo je bio proglaen rezultat moga izbora,
kad je i u Ludbreg stigao brzojav o om aten atu. a sam atentat po vom uvjerenju odmah
osudio pred narodom, a i narod ga je, naravski, osudivao jo otrije od mene. Ali narod je
ujedno odmah poeo govoriti d a radi Franje Ferdinanda i njegove supruge, dakle radi, dvoje
judi nije pravo dati potui moda na tisue, pa i milijune naroda. Tu sam prvi put posve jasno
vidio kako je u velikim stvarima miljenje prosvijeenoga i radinoga naroda dublje i ire od
miljenja i najveih umnika. Kad je rat ve zapoeo, stao sam doskora dobivati sa svih strana

39
iz Srbije od naih vojnika izvjetaje kako bivi mad arski biroi are i pale po Srbiji, jer
nemaju pojma kako se teko stvara dom i s kolikom se mukom dode do snopova ita. Malo
zatim poeo sam, i to najprije od ena i djevojaka, dobivati i pjesme mirovnice koje sam
odmah stao i u Domu priopivati, radi ega me je vojno zapovjednitvo dalo upozoriti da e
Dom dati obustaviti. Ja sam otiao na zagrebako Vojno zapavjednitvo i tu sam razloio da
je rat kao jedna prolazna groznica te, s obzirom na zadae to ih drava redovno ispunjuje, da
je rat svakako iznimka, a mir da je normalno stanje. Zato da moramo biti sretni to je na
narod u zaleu tako kulturan pa svom duom eli mir, a to da nee koditi samomu ratovanju,
koliko je nuno, jer vojnici ve znadu vriti svoju dunost, u em da su i Hrvati posve na
svom mjestu. Usprkos tomu, zvali su me jo kasnije dva puta i traili od mene da barem
pjesme ne priopujem pod naslovom Mirovnice i da ih ne meem na prvu, nego na zadnju
stranu. Ja sam ovaj put bio pred jednim vrlo inteligentnim asnikom kojega sam, mislim,
uvjerio da bi najvea pogreka bila, ba s gledita vojnikoga, da obustave Dom radi pjesama
mirovnica. I od onda me vie radi te stvari nisu pozivali. Ali sam zato iznenada pozvan na
vojniku stavnju ("vizitu") i proglaen sposobnim usprkos svoje neobine kratkovidnosti.
Tekom mu-kom postigao sam natpregledbu koju je obavio, naravski, jedan mad arski i
jedan njemaki lijenik. Sreom su obojica bili tako poteni te dadoe izvjee da ja ne mogu
sam ni po ulici hodati, a kamoli bih mogao u vojsci sluitl.

PO EM SAM JA ZNAO DA E ANTANTA POBIJEDITI. MOJ POLAZAK U PRAG

POETKOM 1918.

Uto sam poeo dobivati zanimljive vojnike karte i listove od pristaa Seljake stranke
najprije s ruskoga, a polovicom 1916. i s talijanskoga ratita. Ovi izvjetaji pisani dubokim
pogledom u narodnu duu rusku i slavensku uope, prodahnuti najistijim ovjeanstvom, dali
su mi posve jasnu sliku o tom to se deavalo na frontama i stvorili su mi dosta jasan pojam o
tom kako e se svriti rat. I premda ja nisam imao ba nikakvih veza ni s domaim vojnikim
krugovima, ni s naom politi-kom emigracijom u inozemstvu, ja sam ipak u svojim
saborskim govorima ve od 1915. nazvao Antantu savjeu Evrope, a Ameriku savjeu
Antante. Nadalje sam prosvjedovao protiv neovjenoga, pa i divljakog postupka njemakih
eta u Srbiji, a jednom drugom zgodom poslao sam njemakoga cara Vilima na ruski sibirski
otok Sahalin, gdje da e svriti kao Napoleon na otoku Svete Helene (zapadno od Afrike).
Malo zatim, kad je doao novi vladar Karlo, kazao sam isto i bistro da hrvatska vjernost ne
znai i ne moe znaiti vjernost mad arsko-njemakom dualizmu, vjernost Hrvatsko-
ugarskoj nagodbi i uope vjernost tlranskim i ropskim odnoajima, pa ako se od nas bude
zahtijevalo da i nadalje mi Hrvati ostanemo vjerni takvomu dravnomu uredenju, da u ja biti
prvi koji u kliknuti, "Dolje Habsburg" i da sam uvjeren, da e me u tom slijediti naroito svi
hrvatski vojnici na talijanskoj fronti. Radi tih izjava tadanji saborski potpredsjednik dr
Lukini iskljuio bi me na 15, na 30 i na vie sjednica, to sam svojom inicijativom (od svoje
volje), to na prijedlog tadanje saborske veine, Hrvatsko-srpske koalicije. Istodobno je ta
Koalicija, kako sam kasnije saznao, sve ovakve moje izjave slala odmah sigurnim putem u
inozemnu tam-pu, naroito u vicarsku, gdje ih je jo uveavala i iskrivljivala tvrdnjama
kako je, toboe, naroito saborska veina tima mojim izjavama burno pljeskala i ivo
odobravala i kako sam ja govorio, toboe, za bezodvlano sjedinjenje sa Srbijom. . U oujku
1918. donio mi je Dubrovanin Rudolf Giunio, sadanji glavni urednik Slobodne tribune,
poziv predsjednika eke agrarne (seljake) stranke, i sadanjega predsjednika vlade u Pragu
vehle, poziv da bezuvjetno dodem u Prag, jer da se radi o sudbini svih slavenskih naroda u
Monarkiji- Ja sam se pozivu odazvao i uz put sam u Beu posjetio bugarsko poslanstvo, te
sam na poslanstvu bez ikakvoga okolianja izjavio da od nas u Hrvatskoj nije gotovo nitko ni
za Monarkiju ni za dinastiju Habsburga, pa da mi Hrvati molimo i zaklinjerno Bugarsku neka

40
ostavi Centralne vlastl, neka skrati rat i pospjei ujedinjenje i oslobodenje austrougarskih
Junih Slavena. Ja sam, naime, na spomenutom Slavenskom kongresu u Pragu 1908. sklopio
vrlo srdano prijateljstvo s bugarskim sveuilinim profesorom Bobevom, koji je malo zatim
postao bugarski ministar prosvjete. Kao takav poslao mi je sve to sam trebao i to sam ga
molio za upoznavanje bugarskih politikih, kulturnih i gospodarskih prilika. Na temelju toga
materijala, a i na osnovu mojih opaanja u samoj Bugarskoj 1911, ja sam napisao opirno
djelo Obnovljena Bugarska, od kojega sam 1914. izdao prvi dio Bugarska od najstarijih
vremena do 1878, a drugi dio Bugarska od 1878. do 1913. radi nestaice sredstava jo je
uvijek u rukopisu. Ovo moje djelo o Bugarskoj pribavilo mi je velike i iskrene simpatije
mnogih bugarskih politiara, a napose tadanjega bugarskoga poslanika u Beu, pa sam zato k
njemu i doao s takvim povjerenjem kao da se poznamo bogzna kako dugo. U Pragu sam dne
13. oujka na jednoj najpovjerljivijoj konferenciji (dogovoru), na kojoj je bilo oko 70 ekih
prvaka svih ekih stranaka te, osim mene, jo tri Hrvata i jedan hrvatski Srbin i od Slovenaca
dr Koroec, ja sam bez dlake na jeziku u poldrugsatnom govoru razloio i dokazao da je kod
nas Hrvata posvema propala politika i beka i petanska, da je kod nas posve nestalo stare
graniarske vjere u Austriju, a i nove nade da bi Mad arska mogla biti za nas bolja od
Austrije, pa da smo mi posvema spremni da objeruke prihvatimo svoje ujedinjenje sa
Srbijom i Crnom Gorom, ali, naravski, na temelju potpune i stvarne ravnopravnosti, bilo u
smislu tisuljetne hrvatske dravne i narodne samostalnosti, bilo, to je jo i bolje, u duhu
nae nove slavenske seljake politike. Jo sam istaknuo i to da je slini proces (razvoj) i medu
Slovencima i da je tamo ovakvu razvoju stvari jo jedino na putu dr uteri s malom
skupinom svojih nepopravljivih crno-utih pristaa. Na tom sastanku bio je od ekih prvaka
vehla, dr Stanjek, dr Udral, dr Kramar, pokojni dr Rain, dr Hajn, dr amal itd., a ovi su mi
svi redom ne samo estitali nego su me zamolili da ja to ukratko ponovim hrvatski da se
prisutni Hrvati (Hrvoj, Paveli, zubar, Peri) i onaj Srbin (Srdan Budisavljevi) mogu o tom
izjaviti. Samo su mi zamjerili to sam onako opatrnuo uteria. Prisutni Hrvati i onaj Srbin
potvrdie oduevljeno sve moje navode, a ba uto je doao iz Ljubljane brzojav u kojem se
javlja da dr uteri na jednoj skuptini odsu-duje moj dolazak u Prag i da cijeli praki
sastanak nazivlje veleizdajnikim. Sad su esi jo vie povjerovali mojim informacijama da je
Hrvatska potpuno zrela da ostavi Aus-tro-Ugarsku. Iste godine, 1918, bio sam jo polovicom
svibnja kojih 8 dana u Pragu, a i taj sam se put navratio prolazei kroz Be na bugarsko
poslanstvo i dobio sigurne vijesti da e Bugarska prekinuti solunsku frontu, pa ako to ne uini
car Ferdinand, da e to uiniti sam bugarski narod i ostaviti Centralne vlasti. Dne 27. srpnja
1918. osjeao sam se ve tako sigurnim da sam sazvao, prvi put poslije 1914, sjednicu
glavnoga odbora Seljake stranke. Tu je Seljaka stranka proglaena republikanskom. Taj je
zakljuak potvrdila redovita glavna godinia skup-stina, koju smo odravli dne 25. studenoga
1918, te izvanredna glavna skuptina, koja je bila dne 3. veljae 1919. Na onoj prvoj skuptini
bila su 2.832 izaslanika, a na ovoj drugoj 6.838 iz svih krajeva hrvatskih. Sve ovo bilo je djelo
hrvatskoga seljakoga duha probudenoga i izotrenoga u svjetskom ratu.

STRAHOVLADA SVETOZARA PRIBIEVIA

Medutim sam dne 20. studenoga 1918, po osnovi Svetozara Pribievia, koju je trebao
provesti dr Grga Andelinovi, imao doi toboe pred narodni sud na Markovu trgu i tu biti
smaknut. Ja sam Pribieviu kazao da on to moe uiniti, ali za 24 sata nee biti ni njega, ni
jednoga lana Narodnoga vijea na ivotu. Dne 24. studenoga imali su me u samoj Sabornici
napasti neki dalmatinski i srbijan-ski asnici. Ali je na njih moj govor, kojim sam temeljito
obrazloio uz koje uvjete i na koji nain moemo svi mi Hrvati i Srbi provesti svoje
ujedinjenje, uinio takav dojam da su me dvojica od ovih i dr Duan Popovi iste noi pratili
kui kao moja sigurnosna straa. Koncem 1918. poslao sam u Prag predsjedniku Masaryku

41
dva izaslanika Seljake stranke da mu donesu pismene dokaze kako je u Hrvatskoj poslije 1.
prosinca 1918. zapoelo neovjeno batinanje, naroito u upaniji bjelovarskoj, napose u
opini Rai, samo zato to su seljaci republikanci ili to itaju Dom. To su bile pismene osude
to ih je potpisao neki srbijanski porunik Jovanovi, inae prije zanimanjem sudac, koji je
batinao i ene. Predsjednik Masaryk obeao mi je da e se kod beogradske vlade zauzeti da
batinanja prestanu, ali da se inae ne moe mijeati u nae unutranje poslove. Nato su odmah
mnoge vanjske novine donijele slubeno opovrgnue da u Hrvatskoj batinanja nema i da ga
nije ni bilo. Batine su se, medutim, sada proirile na cijelu Hrvatsku. Batinanje uveo je pukov-
nik Tesli, tada u slubi u Bjelovaru (sada veleindustrijalac u Sisku), a odobrio ih je nebrojeno
puta Svetozar Pribievi, koji je to nazivao, "vladom jake ruke".

MOJ TREI PUT U PRAG U GODINI 1918. RADI SPOJA HRVATSKE S EKOM

Poetkom prosinca 1918. poao sam u Prag radi toga da ekim slubenim krugovima
priopim osnovu koju sam bio izradio sa efom srpske vojnike misije u Zagrebu pukovnikom
Simoviem i prema kojoj bi nai medumurski Hrvati zajedno s Hrvatima u takozvanom
koridoru izmedu Pouna, dananje Bratislave i Varadina, dakle izmedu Slovake i Hrvatske,
imali osigurati slobodnu i trajnu gospodarsku, eljezniku vezu izmedu ehoslovake i
Jugoslavije. Ministar vanjskih posala dr Kramar predao je stvar svomu tajniku dru Veverki s
napomenom da ovlauje predsjednika vlade vehlu da sa mnom ugovori i uredi sve to treba.
vehla je za stvar bio silno oduevljen, oduevljen, osobito kad je uo kako je kanimo
provesti, ali kad sam se ja povratio u Zagreb, saznao sam da je Svetozar Pribievi cijelu stvar
osujetio, jer da nema nikakvoga smisla, a osim toga dogadaj od 5. prosinca, kada su hrvatski
vojnici na Jelaievu trgu postrijeljani kao najprostiji bund ije, uzeo je svaku moralnu
podlogu ovako zamanomu pothvatu.

MEMORANDUM MIROVNOJ KONFERENCIJI U PARIZU I MOJA DVA

DUGOTRAJNA ZATVORA

Medutim je na spomenutoj izvanrednoj glavnoj skuptini dne 3. veljae 1919. zakljueno da

se hrvatski narod obrati na Mirovnu konferenciju u Parizu s kratkim memorandumom, u
kojem zahtijeva pravo svoga samoodredenja i izrazuje elju da se svojom slobodnom voljom
pridruuje u ravnopravnu zajednicu sa Srbijom i Crnom Gorom. Za mjesec dana bilo je
sabrano do 200.000 potpisa sve samih slobodnih seljakih gospodara, ali uto dne 25. oujka
1919. budem uhapen, usprkos tomu to sam bio i hrvatski narodni zastunnik i lan
Privremenoa narodnoa predstavnitva Beogradu u te sam pridran u zatvoru, toboe, na
osobnu odgovornost tadanjega mi- nistra unutranjih posa a Svetozara Pribievia do 17.
veljae 1920. U tom zatvoru bio je, protiv mene takav postupak za koji uope nema dolinoga
izraza. Malo zatim, pod novom vladom Stojana Protia uhapen sam dne 22. ouika 1920. i
bio u zatvoru dijelom pod istragom, dijelom da ekam pravomonost osude sve do 28.
studenoga iste godine kada-sam, na sam dan izbora za Konstituantu, amnestiran. Poslije toga
punih est tjedana bile su gotovo permanentne sjednice to posebnoga odbora, to svih
hrvatskih narodnih zastupnika, na kojima je ponovno izraden, dotino preraen, prijanji
program Seljake stranke prema novim prilikama i potrebama u skladu s narodnim iskustvom,
steenim u Svjetskom ratu, te u skladu sa sveukupnim razvitkom zapadne evropske
demokracije.

42
MOJ POLAZAK U INOZEMSTVO

U srpnju 1923, poslije izbora iste godine od 18. oujka, bio sam prisiljen ostaviti Hrvatsku te
sam proivio pet mjeseci u Londonu, pet mjeseci u Beu, a dva mjeseca u Moskvi. Dne 12.
kolovoza 1924. vratio sam se u Zagreb, a dne 5. sijenja 1925. bio sam uhapen..i odmah
sutra predan sudu. `

MOJ NEPOLITIKI JAVNI RAD

Uz svoj politiki rad bavio sam se kojih deset godina pisanjem slovnica i rjenika i ostalim
knjievnim radom. Jo 1896. napisao sam u bjelovarskom zatvoru Praktinu slovnicu ekoga
jezika i eko-hrvatski rjenik. Ta je slovnica doivjela vie izdanja. Godine 1903. napisao
sam praktinu slovnicu ruskoga jezika za Hrvate i hrvatskoga jezika za ehe. Ruska i eka
kritika najpohvalnije se je izrazila o jednom i o drugom djelcu. Godine 1910. napisao sam
strogo nauno, a ipak praktino opirnu eku slovnicu s itankom i s rjenikom za hrvatske
srednje kole, koju je pod Tomaievom vladom izdala Zemaljska naklada kolskih knjiga.
Kako ve spomenuh, jo godine 1901. izdao sam prvi svezak svojih Uznikih uspomena, a
1902. drugi svezak. Obadva su sveska bila zaplijenjena. Poljska je kritika uporedila ove moje
knjievne radnje, a osobito prvi dio, po knjievnoj vrijednosti s glasovitim djelom
Dostojevskoga Zapisci iz mrtvoga doma.

OSNUTAK HRVATSKE SELJAKE STRANKE

to se tie moga politikoga ivota i rada s obzirom na osnutak Hrvatske seljake stranke,
koja je kasnije nazvana Republikanskom, to sam potanko opisao u posljednjim brojevima
Doma 1924. godine u mjesecu prosincu. to se, opet, tie moga politikoga djelovanja u
Narodnom vijeu, a naroito moga dranja na sjednici od 24. studena 1918, to sam opisao u
posebnoj knjiici pod naslovom Put k seljakoj republici, koja je izala 1923, i u kojoj je
gotovo doslovni moj govor na ve spomenutoj sjednici Narodnoga vijea od 24. studenciga
1918.

TO JE NAJVIE DJELOVALO NA MENE OD ONOGA TO SAM ITAO

Na moj duevni razvoj uope, a napose na razvoj mojih politikih ideja najvie su djelovala
ova knjievna djela: Smiiklasova Hrvatska povijest, prvi i drugi svezak. Proitao sam je ili,
tonije reeno, prouio o praznicima 1886, kad sam na prvom svom putovanju kao gost
dakovakog nadbiskupskoga sjemenita punih osam dana ekao biskupa Strossmayera dok se
vrati iz Rogaca, da ujem njegovu propovijed i da mu se poklonim. Zatim Tolstojeve prie,
koje mi je 1887. u originalu itao i tumaio moj pokojni brat dr Ante Radi, a od svih najvie
me se dojmila pria Od ega ive ljudi i Tri starca. Silno je na mene djelovalo nadalje Istono
pitanje od Eugena Kvaternika, te Moja ispovijed narodu dra Milana Makanca, to sam oboje
itao i prouio 1889. Zatim djelo ekoga publiciste Tume o Karlu Havliku i Masarykovo
djelo Socijalno pitanje. Napokon mali spis 0 slobodi to ga je napisao Englez John Stuart
Mill. Iza toga doao sam u podruje francuske politike literature, i to naroito pod upliv ovih
djela: Fustel de Coulanges: La Cite antique (Drava u staro doba). Joseph Michelet: La Peuple
(Puk ili narod). Albert Sorel: LEurope et la Revolution fran~aise (Evropa i francuska
revolucija) u osam svezaka, od kojih je najvaniji svezak prvi, koji radi o Evropi kakva je bila
uoi francuske revolucije. U svom djelu Savremena Evropa navodim na poetku svu literaturu
(sve knjige) koju sam uistinu i proitao i prouio i koja je gotovo iskljuivo francuska, i to
liberalna i filozofska. Socijalistikih i slinih djela nisam prouavao, nego sam ih jedva itao,

43
katkada samo listao i to zato jer su mi se inila na prvi pogled odvie povrna i odvie
agitatorska (korteka). To isto vrijedi, jo u veoj mjeri, za komunistiku literaturu, izuzevi
Lenjina, kojega sam ivo elio imati u potpunom izdanju to mi je u Moskvi i uspjelo, ali prije
nego sam ga stigao izvaditi iz kofera, dospio je u redarstvene ruke. Sad mi je, medutim,
povraen, ali su me neodgodivi narodni poslovi tako zaokupili da ga zasad nisam ni pogledao.
Kao zanimljivu stvar pominjem da je pokojni krki biskup dr Mahni, kad je izala moja
Savremena Evropa, raspisao natjeaj za kritiku toga moga djela, ali je kritiaru stavio taj
uvjet, dotino dao taj savjet, neka prije proita onu literaturu koju ja navodim na poetku toga
svoga spisa, jer da bez toga nee moi napisati valjane kritike. Spominjem jo i to da je
godine 1906. talijanska smotra Rivista Internazionale za moju knjigu Savremena Evropa
napisala da to nije djelo, nego monument (spomenik) i da je takav monument mogao biti
podignut samo na najsolidnijem fundamentu libe-ralne i demokratske politlke literature
zapadne Evrope. Istu je takvu ocjenu napisao malo zatim jedan Slovenac, velei da bi to djelo
morao poznavati svaki na politiar.

MALO POBLIE O MOM PUTU I BORAVKU U INOZEMSTVU

Ja sam se jo u vrijeme rata bavio milju da odem u Zapadnu Evcopu, naroito u Englesku, te
sam 1916. najprije bio dobio putnicu za Bugarsku. Ali je to u posljednji as sprijeeno iz
Pete, gdje su se bojali da bih ja iz Bugarske mogao u Francusku i dalje na Zapad. Za drugoga
banovanja Tomljenovia zatraio sam putnicu 1921. i dobio sam je za ehoslovaku, ali mi je
putnica jo isti dan oduzeta. Zato 1923, kad je politiki poloaj bio jo mnogo napetiji, nisam
putnice ni traio, jer sam smatrao za svoju dunost da svoj poloaj kao predsjednik
Hrvatskoga narodnoga zastupstva upotrijebim za to da o hrvatskom pitanju dadem autentine
informacije naroito u Engleskoj i da tom prilikom sam prouim politike, socijalne i
gospodarske prilike ove najosebujnije velevlasti na svijetu. U London sam stigao 17.
kolovoza 1923. i ostao sam do 22. prosinca iste godine. Stavio sam sebi za zadau da nikoga
ne posjeujem tko me ne pozove, a da naroito ne traim pristupa k slubenim linostima, jer
bi za sluaj da me odbiju hrvatskoj stvari tim samo kodio. Budui da su sve novine najavile
moj dolazak, to su me najprije posjeivali novinari engleski i ameriki, zatim knjievnici,
naroito oni koji su se bavili Bliim istokom a onda javni radnici uope, u prvom redu
predsjednici i predstavnici mnogobrojnih engleskih pacifistikih i humanitarnih organizacija.
Doli su sa mnom u doticaj odmah i neki mladi prvaci engleske Radnike stranke koji
sainjavaju najodlunije pacifistiko krilo i koji izdaju svoj tjednik The New Leader. Ja sam
bio u Londonu sa svojom enom, te smo oboje uili engleski, po 6, po 8 i po 10 sati dnevno,
pa sam 25. listopada 1923. ve itao englesko predavanje u Balkanskom komitetu. Poslije
toga itao sam jo dva engleska predavanja, i to jedno u glavnom odboru Radnike stranke, a
drugo u Drutvu za Blii istok. Sva sam ta tri predavanja doslovce priopio u Domu, u koji
sam svaki tjedan redovito slao po dva, tri pisma, te je u Domu izalo u svem mojih 46 pisama
iz Londona, gdje je prikazano sve to god je bilo znatnije u mom ivotu i radu u Engleskoj.
Meni je u Londonu bio pridijeljen kroz ovo itavo vrijeme jedan neobian uvar imenom
Mason, navodno za osobnu zatitu, i to kao naroiti pouzdanik engleske dravne policije koja
je uvedena, u vrijeme rata, pa se radi boljevike opasnosti uz-drala do danas. Taj Mason,
kako sam saznao tek pred svoj odlazak, bio mi je pridijeljen jedno radi moje osobne
sigurnosti, drugo za kontrolu svega moga rada. On me je pratio upravo svuda i dao mi je na
svom stroju pisati sva moja predavanja i svu moju korespodenciju, koliko nije bila hrvatska.
U svom istranom zatvoru sam saznao da je taj isti Mason bio pouzdanik i beogradske vlade,
naravski za dobru plau, i da je on bio ef jedne privatne detektivske agencije te je dao uhoditi
svaki moj korak i svaki moj kret u Londonu. Kad sam zatraio putnicu za povratak od
Jugoslavenskog poslanstva, ta mi je putnica uskraena, jer da se ne moe sigurno ustanoviti

44
moj identitet (istovjetnost, to jest da sam to ba ja). Onda sam s pomou svojih prijatelja
dobio putnicu Lige naroda i sve potrebne vizume te sam na sam badnjak 1924. stigao u Be.
U Be sam doao zato da budem blie domovini i da mogu uspjenije poraditi za osnutak
opozicionalnoga bloka koji je imao nastati od federalistikoga bloka, osnova-noga odmah
poslije izbora od 18. oujka 1923, te iz srpskih opozicionalnih stranaka: Davidovieve i
zemljoradnike. Da taj posao uspije, odluio sam da hrvatski narodni zastupnici podu u
Beograd i da uine sve to treba da stvore jaku ustavnu parla-mentarnu veinu za pozitivan
rad u Skuptini. Ali u asu kad je to bilo gotovo, odgodena je Skuptina dne 26. svibnja te se
imala sastati istom 20. listopada iste godine. Imajui pred sobom gotovo pet mjeseci
parlamentarnih praznika a raunajui ve tada sa bezakonjima i nasiljima tadanje Paieve
vlade, odluio sam odazvati se opetovanim pozivima predsjednitva Medunarodnoga
seljakoga saveza u Moskvi i ministra vanjskih posala Sovjetske Rusije ierina. Ti su pozivi
glasili da moj dolazak eljno oekuju zato da o hrvatskim i jugoslavenskim odnoajima
saznaju napokon pravu istinu, da mi pokau kakav je Moskovski seljaki medunarodni savez,
pa da u taj savez stupi i HRSS. Prije nego sam poao iz Bea posjetio sam, u pratnji
narodnoga zastupnika ine-njera Augusta Koutia, predsjednika austrijskoga dravnoga
redarstva i bivega austrijskoga kancelara dra Schobera te sam mu u jednosatnom razgovoru
opirno protumaio zato idem u Moskvu i da mi nije ni na kraj pameti da ita prihvatim od
boljevikoga programa, a jo manje od boljevike metode. Iz Bea sam otiao 29. svibnja.
U Moskvu sam prispio dne 2. lipnja 1923, a vratio sam se iz Moskve dne 1. kolovoza t.g. O
svom radu i boravku u Moskvi javljao sam sve u Dom, tako da nema ni jedne moje iole vane
izjave, razgovora i posjeta koji u Domu ne bi bili spomenuti. Kroz itava dva mjeseca svoga
boravka u Moskvi nisam doao ni u privatni, ni u javni saobraaj ni sa jednim funkcionarom
Komunistike stranke, te nisam posjetio niti jedne jedine komunistike organizacije, kojih je
naroito puna sva Moskva i njezina okolica. Sav moj saobraaj bio je iskljuivo sa
Ministarstvom vanjskih posala i s predsjednitvom Medunarodnoga seljakog saveza.
Vanjsko mini-starstvo odredilo je da me danomice posjeuje i, koliko ja to elim, svuda prati
ef Odjela za balkanske drave Sandomirski. U ta dva mjeseca imao sam tri razgovora s
ministrom vanjskih posala ierinom, desetak razgovora s ostalim danovima Kolegija (zbora)
vanjskoga ministarstva, medu njima i s Rakovskim, te dva zajednika objeda to ih je priredio
ierin, jedan kao dobrodolicu a drugi kao oprotaj. Sve sam to, kako ve spomenuh, u
Domu javio i opisao, koliko god je to bilo vano, a ujedno sam najvanije svoje dojmove i
opaanja zbio u nekoliko lanaka, koje sam takoder objelodanio u Domu sa svojim patpisom.
Na povratku iz Moskve nisam se u Beu zadravao, nego sam ravno poao u Hrvatsku. U
Zagreb sam stigao, kako rekoh, dne 12. kolovoza 1924. - to se kasnije sa mnom dogodilo i
dogadalo, to je poznato. A to radim sada i to se vidi najbolje iz Doma l~oji, valjda, dre ili
barem prate i svi itatelji Boinice.

Seljaka prosvjeta, 6-8, Zagreb, 1928. godine

45