Prekid sa srednjim vijekom oznaila je renesansa. Ona je jedan od
najkrupnijih pokreta u kulturi zapadne Evrope, koji je doveo do preokreta u nauci, filozofiji, knjievnosti i likovnim umjetnostima. Italija je zemlja u kojoj je umjetnost renesanse nala svoj najvii izraz, jer je u njoj najprije dolo do razvoja gradova i gomilanja bogatstva u pojedinim graanskim porodicama.
Uporedo sa materijalnom, razvijala se duhovna kultura koja se izrazila u sve
veem interesovanju za antiku umjetnost. Nosioci te nove kulture bili su humanisti koji su kulturu usmjerenu prema ovjeku suprotstavljali skolastikoj nauci i teologiji. Za italijanske humaniste sredite univerzuma vise nije bio bog, vec ovjek, univerzalno obrazovani humanista, predstavnik novane i intelektualne elite. Humanisti su sakupljali i prouavali antike rukopise, ucili grki i latinski jezik, istraivali ostatke antike arhitekture i skulpture. Razvijena samosvijest i samopouzdanje omogucili su im da slobodno biraju uzore, koje nalaze u antici i prirodi, donose zakljuke i da ih analiticki obrauju. Stvoreno je racionalno i naucno shvatanje svijeta i ojacala je individualnost italijanskog i evropskog graanina. Zasnovana na empirijskom doivljaju svijeta i kritikom odnosu prema autoritetima, renesansa je oslobodila bujicu stvaralake energije prvo u Italiji i Holandiji, a zatim u Njemakoj i Francuskoj.
Svijet u kome je stvoren renesansni umjetnik bio je mnogo sloeniji od
svijeta njegovih prethodnika. Umjetnik ne samo da je bio prijatelj humanista, filozofa i knjizevnika, vec je i sam bio univerzalno obrazovan i svestran stvaralac. Mnogi su bili istovremeno arhitekti, skulptori, slikari, naucnici i pjesnici. Upuceni na prirodu, prouavali su optiku I ustanovili zakonitosti linearne i vazdune perspektive. Znaajan predmet prouavanja umjetnika bilo je i ljudsko tijelo, njegova anatomska struktura, zakoni pokreta i proporcije od kojih zavisi njegova ljepota. ARHITEKTURA
Arhitekturi renesanse uzor je bila antika arhitektura. Ona oivljava antike
estetske principe: simetrija, proporcija i harmonija. Oslobaa se gotike dekorativnosti i tei da dijelove koji su u gotikoj arhitekturi ili ka razjedinjavanju objedini u prostorno jasne arhitektonske cjeline. Novi naglasak na racionalnost, jasnou i pravilnost djelova njihovi omjeri i razmjeri se odreuju po matematikim proporcijama.
Glavne karakteristike:
- upotreba klasinih redova,
- geometrijskih oblika i - polukrunih kupola
Stvoren je novi tip crkvene graevine sa simetrino rasporeenim djelovima
glavne fasade oiene od glamuroznog skulptoralnog dekora, harmonine i prefinjene sa odmjereno postavljenim skulpturama. Kao jedan od najbitijih elemenata javlja se velianstvena kupola veih dimenzija. Sline karakteristike posjeduje i svjetovna arhitektura (palate bogatih kneeva, plemia, graana i druge javne zgrade). I u enterijerima se izbjegava pretjerana dekorativnost i uproavaju komplikovani gotiki konstruktivni sistemi. Glavni predstavnici : Bramante (Tempieto u Rimu, slika 1.), Bruneleski (Bruneleskova kupola katedrale u Firenci, slika 2.) i Alberti (Palata Ruccellai u Firenci, slika 3.) SKULPTURA
Ona je takoe raskinula sa srednjovjkovnom tradicijom. Skultura se
oslobaa arhitektonskog okvira. Umjetnici sada obrauju zadnji dio isto kao i prednji. Poznati skulptori su Donatelo i Mikalandjelo.
Donatelo je u svojim djelima izrazio skoro sve vidove renesansne
umjetnosti. Prvi je poslije antike izlio muki akt u prirodnoj velicini. To je njegova statua David. Iako je skulptor na reljefima je radio trodimenzionalni prostor. Oivio je u novom duhu naturalizam rimskog portreta tipa biste, portret Nikole Uzana.
Majstorstvo u Tehnici klesanja i vanredna
ljepota figura Bogorodice I Hrista ine Mikelanela jednim od najveih skulptora svih vremena. SLIKARSTVO
Slikarstvo je takoe raskinulo sa srednjovjekovnom umjetnocu. Pretea
slikatstva u Italiji je firentinac oto. Znacajan umjetniki centar italijanske renesanse, pored Firence i Rima , bila je Venecija. Izloeni uticajima vizantijske umjetnosti kroz cio srednji vijek u gradu u kojem su Suneva svijetlost i njeni odbljesci na vodi stalno prisutne pojave, zahvaljujui poznavanju i usavravanju tehnike uljanih boja, venecijanski slikari posebno istiu bogastvo i intezitet boja i atmosferu pejsaa i prirode. Na njihovim slikama koja nije dodatak crteu ve bitan elemenat u oblikovanju i stvaranju slikarskog jedinstva. Tehnika uljanih boja je u Veneciju stigla iz Flandrije, venecijanski slikari, narocito Ticijan i iskoristili su njene prednosti i usavravali slikanje ovom tehnikom. Postigli su u ovoj tehnici slobodniji rad etkicom koji je postao sredstvo izraavanja umjetnikove linosti. Veliki slikari renesanse u Italiji pored Ticijana su jos Leonardo, Mikelandjelo i Rafaelo.
Leonardo da Vini - Neverovatna inteligencija,
nadograena matom i radoznalou odvela ga je na mnoge strane umetnosti, ali i u nauke u kojima je ostavio revolucionarna otkria. Jedan od najveih svijetskih slikara i vajara bavio se arhitekturom, muzikom, matematikom, inenjerstvom, kartografijom, geologijom, pronalazatvom... Svakoj od ovih oblasti dao je nemjerljiv doprinos, dokazujui tezu pojedinih istoriara koji ga nazivaju "najveim genijem ljudskog roda".
Monna Lisa ili okonda je uvena renesansna slika
Leonarda da Vinija. Izraena je uljanom tehnikom na drvenoj ploi od topole. Predstavlja portret mlade firentinske dame, Lize del okondo. Portret Mona Lize je izloen u Muzeju Luvr u Parizu. Mona Lisin enigmatski osmijeh i danas je tema velikih naunika. Analize djela pokazale su da se izraz lica Mona Lise mijenja ovisno o tome na to promatra fokusira pogled. Gleda li je promatra u oi, ini se da se suptilno smjeka, a ukoliko pogled spusti na usta, Mona Lisin osmijeh nestaje. Njegove stilske inovacije su jo uoljivije u Tajnoj veeri, gdje je jednu ustaljenu temu prikazao na sasvim drugaiji nain. Umesto da 12 apostola predstavi kao individualne figure, on ih grupie u grupe koje okruuju Hrista kao centralnu figuru. Sasvim pozadi, kroz prozor je prikazan pejza. Da Vini apostole i Hrista prikazuje u momentu kad Hrist objavljuje Judinu izdaju, i na gotovo realistiki nain prikazuje razliite emocije apostola, zaprepaenih ovom vijeu.
Sveti Jeronim Portret dame
"Dame sa hermelinom" Leda I labud
Sveti Jovan Krstitelj Madona sa karanfilom i djetetom