Nedad Ibriimovi I Braa i veziri

Recenzenti:
Fatima Alihod i
Nedad Lali

Urednik:
Enver iga

Izd ava:

ITP " MEiG"

Sarajevo

Za izd av a a:

Nermin iga
 Nedad Ibriimovi

,
BRACA I VEZIRI

(Drugo izdanje)

Sarajevo, 199 1.
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne
i Hercegovine
Sarajevo

886.1 /.2 . 3 1

IBRIIMOVI , Nedad
Brata i veziri I Nedad l b r iimovi. -
2. izd. - Sarajevo; Autor
1991. - 297 str. ; 21 cm

Biljeka o piscu: str. 297

ISBN 86901285 1 4
3004618
1,0 ... ovo je zadnje, dugi asak; pao samj sve je
ponad mene, u ustima gorina, u kostima stud,
gust mrak nadima udove; zar taloenje patnje
nije bez kraj a i konca? prekid? privid? ne, ne
alim se; ne, ne plae m ; ne, ne strepim;
oslukujem kruto prskanje spona, Ima ih! a,
ekam , jo ekam, sad tek ekam , evo, sad je
as, posljednji trenut, pIVa, prava i jedina prilika,
lea u koju se sve sabire; vidim samog sebe i
sve se razastire preda mnom; a ovo u meni?
kuga ? dijelovi Stambola su okueni, lomae gore,
ujem okucne i zazidane; a moda sam otrovan,
pio sam vodu, jeo hljeb; zar u tri stamboiske
smokve nisu mogle biti tri majune kapi otrova?
pa i u mojoj ekmedi u Gradac u je leao
upalj prsten iji je otvor pritiskao alem-kamen,
gore zraka sjaja - dolje bijeli prah kabur-mraka;
u meni viu nekakvi prisni ali i nekako mukli,
kao iz bureta, glasovi; moda me sultan truje
pomalo jo otkako sam zimus dojahao u Stam-
bol? a to mi, onda, nudi oprost? ne, dok se ne
uvjerim, lo mu neu, ni u sebi, spoitnuti , neka
mi je dumanin, ta , pustio je da odahnem i od-
morim u ovoj kui na Ejubu, evo, vie od
stotinu dana; kakav oduak! jed, neizvjes nost, raz-
diranje; da me ubije njegovo je, a ne ubija; gos-
toprimstvo, in dobrote, carska dareljivost! ne,
ne u re i nita runo o svemu tome sve dok se
u to ne uvjerim, u tome je spas, ivot mi visi o

5
 koncu , prekinem ti ga laljivom, nep ravednom
pomilju, ubiu se sa m, nee trebati drugi katit;
ta sultan kani sa mnom? s lom svojom ne-
vid ljivo ispruenom rukom koja nudi izmirenje i
oprotaj, kada je sve ve odavno predo dreeno
daleko prije moga poraza na Zlom Stupu , prije
svih mojih poraza od Lima do Sarajeva i od
Sarajeva do Gradaca i od Gradaca do Osijeka
i od Osijeka do Zemuna i od Zemuna do Beo-
grada i od Beograda do ISlamhula; i prije svake
moje pobjede; davno , jo od onog n eeg pogub-
nog u rijeima moga brata Ferhada: ti nee biti
junak kada naras te! jesam li imao sedam godina
kada je Ferhad, go do pojasa, s per in om koji
mu je silazio niz potiljak, preklao crna kurba n
-ovna a ja povratio ugledavi krv kako iklja? Li
nee biLi junak kad naraste, rekao je Ferbad, a
i on je bio dijete, dijete i brat; je li tada sve
bilo recno tim rij e ima moga brata sa mo za
glavu vieg i samo nekoliko godina starijeg od
mene i zar rije ubija'! zar se i koplj em ne
moe naaliti i sabljo m toboe posjei , kobajagi
probosti, zar to nije samo vjeba, prijetnja,
zastraivanje, iskuavanje, opomena, odbrana, mig,
koliko puta smo se tako igrali! ti nee bili
junak, ponavljao je moj mladi brat Orhan, ti
n ee biti junak ponavljao je Bekir, skakutali su
i krctalij ako je ubistvo neh o t i no, oprata li
kadij a? je li kazna blaa? oitaje li zauvijek ono
ega ne ma? jer, ako ima teko nemanje ima i
lako ne manje, nisu ista ta dva ne manja; je li sve
ve bilo upisano u moj u kismet -knjigu, svaki moj
pokret, svaka moja rije? je li sve bilo
predodreeno ju otkako sam se rodio? je li
moje skonavanje bilo ucrtano u iaretu sul-
tanovih prstiju kada se ovaj rodio? a on (po

6
svojoj) ini dobro; to je ruka izmirenja, pruena
ruka, milostiva ruka, ruka koja nudi nagradu za
pokajanje i oprotaj za grijeh; a ba lo je za
mene patnja, to ekanje, lo ta e sa mnom
uiniti, ta e sa mnom bili, to me satire, nakon
moje pobune i nakon moga odbijanja! (je li to II
mojim ili je u njegovim rukama? nije ni u mojim
DI u njegovim nego u Bojim); sabur, sabur
kojem su me uili i otac j mati i ivot kleti i
kuransko prosvjetljenje; strpljenja, strpljenja; gdje
je? a i za ta e mi '! zar za to da prihvatim ono
protiv eg a sa m se borio, ono protiv ega sam
krv prolijevao; i tudu; zar tudu?! da golom
petom zatrem tu krv u travu i na zeleno, na
crveno, na crno ponizno spustim svoja kolj ena '!
pred jednim ovjekom koji jeste sultan, ali je
ipak samo ovjek; kakav ovje k? koliko sam
mogao da vidim nikakav, din-dumanin, grudobol-
nik, samo sjenka iva ovjeka, neka je u
muevnom dobu; ali ne, ne dok se u to sasvim
ne uvjerim; pa da je i pravedan i okretan i jak
a ne daur-sultan i janiarski krvolok sve bi mu
vrline izbile u nevakat a trebalo bi da je jo
toliki i da ima neprekidno tri ivala pred sobom
i pri tom dan i no da dredi i da sve kajase
carstva zatee u rukama e da bi nekako svoje
preinake i novotarije proveo u Bosni; a Bosnu
ni tada ne bi preinaio, jer nije Bosna to to on
mni da jeste, Bosna je neto drugo, Bosna e se
i II sebe sviti i tvrdoglavo usnuti a nee se sul-
tanu pokoriti, Bosna snagom dahe; ... ubie me,
jer ako je Ali-pau Fidahia zvornikog, prognao
na Trapezunt, meni e glavu odrubiti, sultan je,
eto, moj sudija; kako sam malo alio ivota i
kako sam hitao ne bih li poginuo, bitka je meni
omrznula a smrt omiljela, neto mi je zeblo u

7
 kostima, tvrdla nekakva gorko~slatkasta mlije;
priliku za megdan vie nemam, uostalom svaka je
bitka samo san, u njoj se ne bijem ja nego neko
drugi nalik na mene, ja hou samo da znam i
vidim koliko e me iva za onaj svijet ostati,
nila drugo j imao sam kapetaniuk, imao sam
veziriuk, sada imam suanjstvo i uzdah, ili izdaju,
sultan mi sve to zduno nudi; on, dodue, kae
da bi mi vratio kapetaniuk, vremenom, moda, . i
vezirluk samo je to put nekog drugog a ne moj;
ako sam ovomrtav - izdau, smrt na smrt dva
puta smrt, to je isto, ako sam jednom sasma
nestao zar e mi teko biti i drugi put; ima
li duga nestajanja? da vidim; sultan misli da e
uredujui vojsku po europslci spasiti carstvo,
njemu je vie stalo do carstva nego do vjere;
meni do vjere; dolje gomila potkupljivih - gore
gomila gramzijivih, dolje gomila neukih - gore
gomila laljivih, dolje gomila lijenih - gore
gomila silnih; a zar sam ja bolji? pogubite
teanjskog muftiju elebi ulia zato to nee da
izda fetvu kojom se zabranjuje noenje fesa;
utekao je na Drinu; potecite za izrodom i sustig-
nite ga, govori vam pravednik i mumin bosanski,
Husein-kapetan, mi neemo da nam franaIci
kaievi za fieklije tvore krst na grudima, ne emo
tijesno nizamsko odijelo, neemo nikakve
novotarije koje nam udaraju na obraz, drimo se
vjere pradjedovske i narodnih obiaja, ja pod
fesom umrijeti ne mogu; imao sam najbogatiju
kapetaniju u Bosni, sada imam kauk, imao sam
svu butum Bosnu, sada imam samo akire ; ako
metnem [es na glavu, sultan e mi vratiti kape-
taniju, navuem li tijesno nizamsko odijelo, sultan
e mi povratiti Bosnu; slcinuti se i - obui ,
samo to! ko ne bi uzeo plodnu zemlju za izlizane
8
 akire,ivot za smrt? stignite ga moji kavazi!
ako teanjski muftija inati pa ne moe II Kur'a nu
da n~de ajct koji zabranjuje fes (i sam znam da
takav ajet II Kur'anu nema) to ne nade, kad je
ve uevan, kaka.v hadis koji zabranjuje preinake
narodnih ob iaja jer, evo, ja ne mogu dali svoj
kauk za kapetaniju i ne mogu dati svoje akire
za svu bulum Bosnu; a Bosna je opsjena i seras-
ker je Husein-beg Gradaevi opsjena; i akire
su opsjena i kauk je opsjena i moje su kosti
o psje na ; nadmi se, Gradaaka kapetanija, pro-
gutaj Bosnu i Hercegovinu, nadmi se, Turkua,
carstvo li se raspada; samo je vjera pouzdana i
nju sam branio, samo Allah deleanuhu daje j
uzimlje; nikada ja nisam htio da budem ni ajan ,
ni kapetan, ni sarasker, ni vezir, ali je sudbina
htjela da budem i ajan, i kapetan, ! serasker i
vezi r; i otkud ljudima ta udnja za opsjenom,
zalo nisu dovoljni sami sebi, ta potreba da u
drugome vide, trae, gledaju i nalaze neto to
o ni sami nisu a htjeli bi, kobajagi, da budu;
. ponekad su bili toliko uvjerljivi da sam i ja sam
, sebi postajao i bivao ono to su on i htjeli da
vide II meni; opsjena; sav je ivot opsjena i II
dubinu i II irinu i gore i dolje i tamo i ovamo i
jedino to nije opsjena jeste muka i glad, tuga i
jad, nemanje svake vrste, od svake ruke, samo je
nemanje tvrdo i opipljivo, teko i tegobno, gvoz-
dena nigdina zla, opipljivo krakato nita ponad
kojeg lahori ivot kao odraz neega mimo moga
vidokruga i mo i poimanja ...

2,0 . . . silazei zimus niz knjaevu Serbiju moja je

dua bila 'opsjednuta bije lim opsjenama snijega i
snjegovia; Fidahi je proklinjao i psovao ncv-

9
 rijeme a ja sam kriom od njega izabradene,
pokrivene i zakukuljene slukinje Hame, akama
zasipao vrelo drijelo snijegom, gutao bjelinu
oima; trnite zubi, ledi se krvi, neka se sve
raspukne, prsne, rasloi ...

3,0 ... trideset dana sam pokuavao da ustanem iz

postelje i nisam mogao; to je bilo nestajanje;
kopnio sam od stida to leim u kui knjaza
Miloa s kojim nisam govorio vie od godine
dana i za koga nisam htio ni da ujem; peke
od pedeset hiljada groa koji mi je poslao nakon
moje pobjede kod Kaanika na Kosovu ravnom,
obrnuo je u porez na Jadar i Raevinu koji je
potraivao brat moga pobratima Mahmud-beg
Fidahi, nakon to je knjaz Milo uo za prvi
poraz bosanske vojske na mostu preko Lima; iv;
znam da iv ne bih mogao ustati iz postelje;
znam da sam ustao nikakav, a ne znam kako
sam ustao; i znam da sam takav, nikakav, uz-
jahao konja a onda duu, koja je gorjela, gasio
snijegom uz Moravu idui niz Serbiju da mi sul-
tan Mahmud, hajram hajirli, glavu odsijee! jer
meni se u neprekidnom bunilu kotrljalo est hi-
ljada janiarskih glava koje je sultan II ljeto hi-
ljadu osam stotina dvadeset i este za jedan dan
posjekao na Hat-Mejdanu; dodaj jo i ovu moju,
aptao sam; kuda uri? govorio je Fidahi?
dodaj jo i ovu moju, aptao sam; nisi ti bilo ko,
ne moe tebi sultan suditi kao to bi sudio Ali
-agi Rizvanbegoviu, ili Smail-agi engiu, da su,
kojim udom, bili uz nas i na naoj strani, oni
puze pred njim i liu mu skut, ti si gospodar
Bosne, hej, nije to ala, vladalac, sultan te zove
na razgovor, sjee naspram tebe, ti na iIte, on

lU
na iltej sve mi neto govori da emo mi ovim
putem jote hoditi i prolaziti, govorio je Fidahij
ti, moda, ja - jok, rekoh; e, ba ti, ree
Fidahi, ti; koliko preklani, samo je bilo ljeto,
jahao sam putem preko Foe, Sandaka do Pei
i Kaanika ne da stavim glavu na panj pod sul-
tanovu sablju, ne da ispruim vrat za njegov
svileni gajtan, ne da zinem i otvorim usla za kap
otrova, nego na elu bosanske vojske s tvrdom
nakanom da skupa sa Skadraninom udarim na
sam Carigrad; udarila Bosna na Carigrad! udario
je i Ibrahim egipatski, udarila je i Rusija,
udarila je i Vlaka i Kurdistanska i Franceska i
Engliska! ko je tada POinio izdaju? ja'! zato
nakon pobjede na Kosovu-polju nismo sili
Skadru kako je bilo utanaeno i sjedinili vOJ -
sku s vojskom Mahmut-pae Buatlije? da sam
tad osvanuo pod Carigradom, kako bi mi sada
bilo lahko ovo moje breme; nije samo stoga to
su Bonjaci bili opijeni pobjedom nego i zato to
meni nije bilo ni nakraj pameti da veliki vezir
Reid-paa, prvi do sultana, moe pogaziti datu
rije! pa gdje to ima? pa zar to moe? vratite
se, II Bosnu se nee uvoditi nizam, sluite sul-
tanu kao i do sada, tako kako vi hoete, kako
ste naviidi, kako znate i umijete i, aljite
godinji danak od dvadeset hiljada kesa, kako
ste rekli da ete , eto, k'o i Serbija, namjesnici
vam vie nee dolaziti iz Carigrada, ti e
Husein-kapetane biti vezir, Jadar i Raevinu
emo opet povratiti zvornikoj nahiji j veZir Je
lagao - carstvo se ruilo, ali, nu, Dl Ja ne os-
tadoh u Bosni .. .

11
4,0 .. _ za sedamdeset i tri konaka od Beograda do
Stambola, sedamdeset i tri puta sam vidio istu
grbavu, prljavu, potu ljenu nakazu i jednom, kada
mi je dizgine prihvatila, kvrgave prste i crne
nokte njine, ali nijedanput joj ne vidjeh lice, pa
ipak prilika je u svemu nalikovala na me; ta
god bih inio ja, izdaleka je inila i ona; svaki
put bi kretnjom pokazala neto to sam prepoz-
navao kao svoje, mada mi je smisao poruke iz-
micao; ako nita drugo, svoj hod sam prepoz-
navao u njenom ...

5,0 ... u otvorenom ognjitu nae nie ponad hanske

konjunice zabradena saputnica Hama kuhala je
pirina kupljen parama knjaza Miloa koje ja,
dodue, nisam uzeo, ali ih je uzeo Ali-paa
Fidahi, toboe kao naknadu - za usluge koje je
nekad inio beogradskim trgovcima i skeledijama;
bila je to u stvari, milostinja; vidi, rekoh; Fidahi
se okrenu; ta? upita; ne bih se smio zakleti da
je uhoda, niti to da je to jedna te ista spodoba
ali stalno je vidam i to uvijek predvee, u sum-
rak, prije konaka; pa to mi ne ree? ne znam!
ako je opet vidi, reci! evo je, rekoh; ali je
Fidahi nije vidio; uvijek iareti tako da me njen
iaret podsjea na moje jutro toga dana, evo i
sad; ah, ree Fidahi i udno me pogleda; ta je
II tim mojim rijeima bilo tegobno za me, ne
znam, samo znam da sam se najednom pokajao
to sam ih izgovorio; nita nije bilo uvredljivo II
zaudnom pogledu moga pobratima pa ipak za
taj nalet tegobe, II pIVi mah, krivio sam njega;
nasrnuo sam na slukinju koja je uala uz odak
i koja, sve vrijeme puta od Beograda, nije
progovorila ni ciglo tri rijei podnosei nevolje

12
puta bolje nego ml: da ti nisi ona spodoba?
upitah trgajui sa nje kabanicu i amiju a prsti
mi se i nehotino upletoe u njene kose Ua ni
njeno lice, puna tri mjeseca, zapravo, nisam ni
vidio); ta paa? zacviljela je, ta bee? nisam ja
nikakva spodoba, ja sam Hama; pobratime ! pris-
koio je Fidahi i zagrlio me gotovo zaplakavil
moji prsti su jo bili spleteni Haminim plete
nicama kao konopcima i ona se, jadna, nije
micala; Fidahi uze moju malaksalu, omlitavljelu
ruku zgrenih prstiju i oslobodi me kosa; smio
bih se zakleti da ono nije carski ovjek ali, ako
ga opet vidi, ubij ga! hou , odgovorio je
Fid<thi; ne bojim se ja ludila, rekao sam, ne
bojim se ja niega , osim Boga delea nuhu i
znam, rekao je Fidahi; do sada sam se utrkivao
da ti kaem sve to mi je na dui, rekao sam, a
Fidahi zastade kao da je ekao da jo neto
kaem; jesi, rekao je; gledao sam da vidim vidi li
on da sam ja, tada, tu , u lom as ku, nestajao u
njemu, ali on to nije vidio; da niko ne zna da
sam poraen, da niko ne zna da sam napokon
gubitnik da li bi me se ko sjeao? poraen
neporaen, gubitnik ili negubitnik, ja u te se
uvijek sj eati , a za sve to si prepatio svetiu se
gdje god budem mogao do kraja svoga ivota;
jo malo pa neu moi podnije ti ni iskru II
tvome oku, rekao sam; zato? upitao je, i ja sam
odgovorio: zato to sam ve odavno nikogovi;
nisi, nedajboe, otpovrnuo je Fidahi; uvijek sam
mislio da je kraj i svretak negdje spolja, napo-
lju, negdje drugdje i da ga treba oekivati
sprijeda, straga, odnekud, da dol azi iznenada i
nenajavljen a nisam znao da se svretak, otkako
znam za se, otkako sam prohodao i progledao,
gnijezdio negdje u meni i nikad svoju tugu, oaj

13
 i beznade nisam njemu, 'svretku, koncu, kraju,
pripisivao nego sebi, iako su to svaki put bile
njegove, samo njegove sluge i najave ako ne i
on sam; slukinja je skupljala, pomicala i izdizala
svoje krupne kosti pod zarom kao pritke;
prolazei tiho i postrance da ne zapne za moj ili
FidahieY pogled i nikako se ne uspravljajui;
gledao sam kako snijeg s neba snosi tiinu;
umre li, rekoh, smrt mora ostati praznih aka;
kako la? ree; tako, rekoh, ona je takva niti joj
se ide u pohode, niti je se doekuje; ti sve o
tome; i sam zna da je to jedini urak koji
posljednjih godina ogrem; u hoj u; ne u boj u,
najmanje je smrti u boju; zamirih i ugledah crna
ovna s tri puta svinutim rogovima, krv prsnu
nagorjevi cjelac, a oko glave mi se najednom
omota taman pas; progledam, ali sam vidio samo
krv .. .

6,0 govorio sam: ako neko ima kakvu vrlinu, bilo

kakvu, neka je izgoni na put preda se i njome
potapa sve dok ga Allah ne obraduje svojom
milou; ne valjamo mi, nita mi ne valj amo i ko
zna hoemo li ikad i valjati; kome govorim? Ali
pai? ne mogu; hodi ti, rugobo, tebi da govorim
koji su blistavi trenuci jednog seraskera kao to
sam bio ja! najblistaviji je taj da kopnim ukupno
trideset i dvije godine a da mi neko kae:
ivjee jo, ta toliko sam staraca vidio II ivotu,
u meni ne bi imalo ta jo nestajati; sve sul-
tanove ponude sam odbio i nije mu preostalo
nita drugo do da me otruje ili pusti u etnju
stambolskim sokacima koji su okueni kugom; iz
vrata prekiana ovna iknula je krv i ranila cjelac;
to jutro meni se stuilo; kakav e ti biti junak?
14
pitao je Ferhad koji je u ruci drao no; pod
abdestom? s grijesima? taj trenut, dok je prstima
raeljavao runo i napipavao ilu kucavicu, crven
pojas s Ferhadovog struka se odmotao i paOj
tada nisam znao hou li biti junak, jer su mi
ljudi izglcdali golemi kao brda, ali sam u svojoj
djetinjoj dui slutio da se i junaku moe stuiti,
branio sam SC; taj Bajram, drugaije nego do
tada, gledao sam meso u pilavu ee se prstima
prihvatajui rie; iako meso nije krv; kad god
zamirim, vidim kako crveno razgara bij elo a
zelene vlati trave se ispravljaju i odiu kroz
hladan zrak plavu nebu; golem je Carigrad,
govorio je svojedobno podno Srebrenice u ljeto
hiljadu osam stotina trideset i prve urija Salim
-aga iz Krupe, otac sedmoro enske djece kome
je ta vojna bila deseta vojna za ivota i koji je
potpadao pod barjak Beir-bega, banjalukog
kadije; puno nas se odazvalo za rat protiv sul-
tana ali golem je Stambal, ne bi ga mogla os-
vojiti sva bosanska vojska ni Anatolija, ni svi Ar-
banasi estitoga kodra-pae, tako je golem taj
grad; u jednu stamboisku damiju mogla bi stati
sva naa vojska; Salim-agu svezae i tako
dovedoe pred Beir-bega koji naredi da mu
udare trideset batina po tabanima to je vojsku
svojim govorom smuivao, sneveselio, kvario njine
junake namjere bosanska vojska ide na
Stambol a hoe li ga osvojiti, to samo Allah zna
a ne zna Salim-aga iz Krupe; od svega u meni i
sada drhturi iva golemost toga naeg nauma a
nema ni bosanske vojske ni stambolskih zidina; i
da je bogda bosanske vojske bilo jo manje a
Stamboi da je bio jo vei pa da taj naum bude
jo ludji, sasma lud i nemogu, moda bi u meni
ovaj trepet bio jo e i i jai , jai od sjaja i

15
 raskoi to ml Je pred OCima, ali kada mi se
zimus, prije tri mjeseca, ukazao Stambol pred
oima, dvojako se raspoloenje borilo II meni:
jedno ponos to smo poli na nj udariti a drugo
to nisam pod njim poginuo, jer ovo na konju
ne jaem ja nego nekakva tetka moje sudbine, ja
ko kolac svoga kraja, nita drugo; moja sudbina
se hranila mnome a ljudi oko mene mojom sud-
binom; ne bojim se, samo da odvagnem koliko
jo ivota na dlanu-pladnju iznosim, ili odnosim
sa sobom da nemam uzdanja II Allaha
deleanuhu, zatekao bih samoga sebe kako
pokuavam da se preobrnem II drugog kako bih
Majri izmakao gazei svojim nogama ime Husein
-bega Gradaevia, ono to sam uistinu; krv i
snijeg na mome poetku, snijeg i krv pri mome
kraju i stalno uenje koatoj Hami - ko je
ono nju, Fidahiu j meni, preporuio kada nam
je ono proitan sultanov ferman u Zemunu? jo
su se s potovanjem odnosili prema meni; kakvo
je to bilo potovanje? jo sam imao prijatelje;
kakvi su to bili prijatelji? znalaki je naena i
odabrana za ovaj put i ovu slubu; stani sultan
Mahmude! stani, zaustavi se, ukoi se, ukruti
pred mojim pogledom, ne trepi , ne, jer me
zbunjuje da si i ti ovjek; kako sul lan moe sii
medu ljude? (kao Harun al Raid); jo je i
rekao: gledaj u meni samo ovjeka ; bi lo je to
smijeno samo to je tada u meni smijeh ve bio
usahnuo a moja usta za smijeh zapeaena ;
preveliki su pri tebi vojniki darovi, to ti ot-
voreno kaem, i golema je tvoja sranost, da bih
olako svoga carstva liio takvoga ovjeka, iako si,
uz ostale moje dumane, ti prvi grenik i veliki
krivac, bunio si se, nemire izazivao, omeo i
zakoio moje preinake, a carstvo se ovo, ako

16
 hoe da ivi i opstane, mora preinaiti, govorio
je suHan a ja sam rekao: mora, samo ne tako
kako ti hoe da ga preinauje; siaj koji te
okruuje mene ne zbunjuje, tue su mi tvoje
europske stolice na koje sjeda; jesu li one
preinake koje e spasiti Otomansko Carstvo od
propasti'! odmalena skae po krovovima palata,
dvorski sjaj je za tebe kb livada za moga konja,
a ja? oh, kako mrzim sjaj! svu tu rasko tvojih
saraja jer znam ta se sve njime zamagljuje, i
sam sam sjajem bio zabljesnut, svojim sjajem, ja
znam emu je rasko nadomjestak, najee
nadomjestak, i nu, tuge, moda bi bosanski sjaj
nadvisio stambolski da sam uspio, ha?! tudi je
meni Turkua odavno, drugaiji smo mi ljudi,
jesmo braa po vjeri, ali samo svako II svom
ataru da bude; a ti spasavaj to se spasiti moe;
nije to odskora iz boljih je to vremena, da mi ti
stoji nad glavom niSi ni onda kada si bio
najmonij i, ne ti. nego prijanji sultani, a nee
ni sada kada se nazire kraj: meni sutra, tebi
prekosutra; ruske lade zove u pomo! ... zbog
ta kv lh k aa sto
' . .,
Sl tl. ...

7,0 ... laan je sjaj tvoje moikad onakve svoje,

jake i izabrane, alje na Bosnu, ko ti to govori
kakva je Bosna? vidi da ne vladaju vladaoci ni
kad su najjai; zar je katil kakav je bio Ali
Delaludin-paa mogao svojom gvozdenom pes-
nicom privoljeti Bosnu da i dalje bude lav koji
uva kapije stambolske? i zar je tvoja zamisao da
iskuava Bonjake as katilom, kakav je bio
Delaludin, as premeui ga II Beleniijll, dab II
Abdurabim-pau, (tah ' u Prilipliju (taj, takva
preobrazba tvoga bosanskoga vezira nije, dodue,

17
 ni prismrdila Bosni), as ga, Delaludina, vezira,
preobrui II Morali Ali Namik-pau koga je
trebalo obui II dimije da moe torokati i
egienisati sa enama po seijama, a ne utiskivati
ga II sramotno tijesnu nizamsku odoru i slati
medu ljude asne i potovane, pravedne, i
iskrene uvare islama pouzdanike drevnih
bosanskih obiaja; skini sa sebe sjaj, izdane
dinastije Ali-Osman! skinuo sam ga! ali ne
preoblai se II Europljanina; nego, kako? onako
kao tvoji stari; ne trcpi da ti vidim oi i ne
govori sa smijekom i obino , ne pretvaraj se da
si ovjek koji govori, jer ti si sultan koji oajava .
jer im je prvi i posljednji vezir-Bosanac
prevaren i nagren lanim obeanjima tvoga
muhur-sahibije, ni lebe, sultane, nee vie biti,
odavno nisam obian ovjek ja, a kamoli ti; ao
ti je, kae, da stradam uludo; evo ti, kae,
ruka pomiriteljica, slui nizamu, evo ti deneralsko
odlije , odreci se svoga prkosa, pokaj se, zamoli
makar ovla oprost i sve e ti biLi vraeno i
Gradaa.ka kapetanija i in i zvanje, a ispred
tebe tako mlada, zdrava, drna ovjeka otvorie
se putevi hajra i napretka; ne kae kako da se
odreknem onoga zbog ega sam sve svoje na
jedan tas staviu, kaku? kaku god zna, probaj! i
zar je teko odrei se onoga to nema, to si
ve izgubio? pokaj se, to je jo bolje, opipljivije,
zatrai oprost, eto puta; pokori mi se, sultan sam
i, umjesto progonstva i patnje, bie predvoditelj,
vremenom, ono to si bio sam nasilu prigrabio,
ali. sada mojim blagoslov0f!1 - vezir bosanski;
bih to mogao, bih kako ne bih, da su mi od
danas prvi koraci, da ti sad kolje kurban-ovna,
bih, kako ne bih, govorio sam ja; a on je ..
govorio: koliko ima onih koji bi sve uinili kada

18
bi se mogli samo makar nadati da e zbog
kakove velike zasluge meni u korist (jer nije sav
Stambol carski, ne kuca svako srce za me, odav-
no se tome ne udim , ako sam se ikad i udio)
kada bi se mogli nad ati polovici milosti koju tebi
nudim, evo na, ovaj as ; a ja ti milost pruam! a
svako iv, odavde do Skadra i od Skadra do
Beograda i od Beograda do Travnika i od 1fav-
nika do Bea i od Bea do Stoca i mojih vjer-
nih Hercegovaca Aji-pae Rizvanbegovia i Smail
-age engia, ekaj u kada u li ja glavu odsjei ;
jer, zar sam ovoliko milosti ponudio kodra-pai?
nisam, a glasovitiji je bio i od tebe; zar sam je
ponudio tvome drugu i pobratimu Aji-pai
Fida hi u ? samo zahvaljujui mojoj milosti prema
tebi on jo nije prognan i uza te je; otkako je
svijeta i vijeka ne pamti se ovolika milost prema
jednom buntovniku koji je s vojskom poao na
svog padiaha; pa i onomad, kada si me s
Bonjacima prvi put pohodio, svi skidoe kape l
kauke samo ti jok! osion si! ne valja ti to, l
teko te je shvatiti, pa ipak, moje je strpljenje s
tobom veliko; sam se svojim rukama baca u
propast a zna da je to teak grijeh, pokori se,
evo kapije, svojim rukama ti je otvaram; netu,
svijetli padi~ahu, neu, nt; mogu, kad bih ikako
mogao, vjeruj mi, da bih ti odmah ruku poljubio
i rekao: nisam dostojan nagrade, meni spada es-
toka kazna, ta, i ja sam kanjavao, rekoh i
raskrvavih zubima jezik koji je tim rijeima iskao
milost i oprost od daur-sultana i krvnika
ponadah se na trenut da je vei grenik od
mene, oi su mi suzile, o podlosti! kako da sul-
tanu objasnim da moje suze ne gleda i ne
tumai; nu, pa vidi, zar nije ovje\c: kad kae: s
kojim pravom si ti kanjavao? to e Allah

19
 presuditi, rekoh, neemo o tomc; to e Allah
presuditi, ponovi sultan; zaista, otkud bezvjerci?
nee moju. milost, ta, eto, idi, pa jo promisli,
ne nudim ti nita n eas no, sluie uzvienom
cilju i Bosni, ovako, uza me, moe je una-
... prijediti vie nego onako, bez moje pomoi ; niko
u Bosni ne eli nikakve preinake; neka sve os-
tane kako jeste; zar za procvat Bosne treba slati
uhode koje u bisagama vuku tovare aki i njim a
podmiuj u age i begove, zar ti kupuje pristalice
neminovnosti? vidi, i znam i u o sam, bilo je
onih koji su rcxicnom sinu glavu odsjekli zbog
neposluha; da si moj roeni sin, za pobunu, zna
se, leti glava s ramena, tu ale nema; pred
tobom sam; ali da vidi i ti i da zna cio svije t,
drugi je vakat i ja znam ta mi je i niti , po
njemu se vladam, govorim pred svjedocima i ne
krijem, preda tc su moji emisari izali i rekli li
moju volju a, evo, sad si slao i pred moje lice i
ne da da le moji prsti dotaknu, hou da zna
da smo i ja i ti samo poslenici carstva i robovi
na AHabovu putu; okonaj moju sudbinu o,
padiahu, rekao sam ...

8,0 ... olada me, moda, truje pomalo, on, nekim

svojim krakom koji se podie sam, koji oslukuje
sklad padiahova bia ili, neko ko mu ne pripada
nikako; sve je moguc; ili sam, ovla, U ' mimo-
hodu, s vrba koplja sultanova nizama, nehoti n o,
dotakao kugu; ali ni otrov ni kuga nisu moj kraj
i svretak, oni su sporedni, ja sam im lak plijen,
gotovo pribjeite, oni meni nisu potrebni, oni su
samo dvostruki peat kojim sc peati moja kis-
met-knjiga jer, zar je puno i da sam i otrovan i
okuen ? nije puno, taman je, moj kraj je i bez

20
toga utanaen; , sablja sultanova krvnika odavno je
podignuta vi' moje gl ave, kraj je bio jo u tami
tri puta svinuta ovijeg rog~ u avliji mog
roditeljskog dvora u Gradacu; luk moga ivota
je sada ve krug, strije lu vie odapeti ne mogu a
ovo malo as aka to mi jo ostaje, ostaje mi
samo da sve dovedem u red, takva je narav
moja, s njom sam ucrtaen, ugodna pogodba; s
ostacima sebe idem glavnom presuditeiju a mislio
sam da u preda nj izii sav; jasno razabirem put
za dehenem i put za dcnct, ostalo mi je jo
da molim a hodio sam; ali ta bi tek sa mnom
bilo da onomad, kada me utvara skoli, ne
priletih gradnji svojih haira? tek sa m, bio prevalio
dvadesetu; II riznici porodinoj , koju je moj brat
rahmetli Ferhad, naslijedio od rahmetli oca
Osman-kapetana, bile su od ijeljene halal-pare i
njima sam, uz majin blagoslov, podigao damiju;
niko ne zna koliko sam, samo no prije odluke
da budem ljudima na korist a kod Boga sevap
da zaradim, bio lakomislen, osion, silnik, u runo
zanesen i lakom, o, utvaro prokleta za vijeke
vjekova, ti si me Bogu okrenula, kada sam
ugledao kakva si, Bogu sam se okrenuo; o, All-
ahu, ti II ijim rukama je sve pa i ta utvara, ona
savska utvara podno zidina Gradaca koja je
stala na moj put, na put ispred mene i moje
srce uzdrmala strahom, je li i to bila tvoja volja
i zato je tvoja opomena bila tako strana i
rugobna? samo slabo sam sebi sluio potlje, opet
esto svome srcu ne vjerovah do kraja, toliko
puta u svojim osjeanjima stadoh na pola puta,
bijah kolebljiv, hej! io ne privedoh kraju svoj
teki zadatak? to ga primih? to ga ne odbih?
sve mi je bilo ostavljeno, a kraj je odmah na
poetku , to ne znadoh da je kraj odmah sprva,

21
 pa o tome nikad nisam uo da ljudi govure,
niko! to milostivo vrijeme nisam upotrijebio da
poetak ne eka svretak, to ne poJegoh po
vratu svoga dorata, to 'ga ne epa h akama za
pustu grivu i ne stigo h Tuzla-kapelana kad se s
Kosova prvi odvojio i to ga ne vratih? to pok-
lekoh pred svojom jedinom pobjedom, zar dotle
see otrovni trag ogrebotine jedne gradaakcut-
vare? to me pobjeda opi? to nc bijah jak i
odluan? to llisam pohrlio kodra-pui II pomo,
to povjcrovah na rije velikom veziru (i lo se
ona utvara tad ne pojavi, kad je ve htje la da
mi pomogne!) o, lo je lahor pirkao oko moj e
glave a meni se inilo da me deru bure, vjetrovi;
to me manje ima, sve bih vie toga hti o da
vratim; okonaj moju sudbinu, o moni padiahu,
neprijatelju, aure , zar me nisi zvao'! i zar ja
nisam doao kako je red i obiaj? na tvojim
vratima stoji sjena osvijetljena stambolskim svjet-
lom i svojim koat im prstom upire II svakog
ovjeka na mom ivotnom putu; oslukujem u
sebi taj dah, svoj dah koji dopire do gomile
kumenja; za ncto lako i prozirno, za neto to
se odmah gubi pred mojim oi ma dao bih os-
tatak svoga ivo ta, drugo nemam; vacm,
mjerim, ta pogledujem. ta mi to jo male u
aku stati, zar u se na Sudnjem danu ovakav
podi i j hou li se ovakav uopte moi podii i
zar se i ovakvi podiu?! a ta bi bilo dli onomad
u mojoj dvadesetoj godini, padno zidina
Gra daca , preda me i pred moju brau Ferhada,
Bekira i Orbana ne izae utvara, samo se meni
pokazujui, samo moje stis01.,:te ake ljubei, samo
se mojoj osionosti klanjajui , samo moju lakoum-
nosi hvale i; koji bi lo, onda bio put? pul na
kojem bih se nauio dua; za taj pul nije kasno,

22
sav bi h svoj b ezo no rasut ivot povratio i tek
takav mogao bih biti otrovan ili okuen; moda
me samo upol a truju . moda e me guba samo
dopola izjesti, ali ne umire taj nego ovaj Zmaj
od Bosne; nije bilo samo dovoljno govo riti da
meni nita ne treba i, kolika hi tek uznositost
bila da nisam prihvatio ODa to mi je sva butum
Bosna, one zime, u Tuzli, nudila; predala; kakva
bi lo tck bila uznositost, tek sad, kad me golova
i nema , sada kada sam bolestan i skrhan, kada
sam sve bitke izgubio a bitku za pod lost nisam
poduzeo, niti tu uistinu, i za manje se glava
gubi a meni , ba kao da sam vjerno sl uio
padiaha, kao da sam ja taj koj i je bosansku
bunu guio i uguio a ne onaj koji jc bunu
podigao i vodio, meni se nudi dencraIski in i
druge dobiti j usluge i puna aka razna od lija ;
kakva prilika! da sam sav! i ta znai bili pok-
varen , JX'dao, ta, vidi, ja o tome neu j ne
smijem ni da mislim, a je li mi do ivota? eto
stranputice; ta bi to znailo? priao sultanu,
izdao o no u ta se zaklinjao, ono zbog ega jc
ubijao i koliko bih usta sladom nas lad io svojim
pristlInkom U:l nizam; ta zar usred bitke za
Skadar, kada je Reid-paa - poto nas je na
lijep nain prevario i otpravio u Bq.snu, obeavi
sve to smo iskali - udario na Skodra-pau i
njegovih etrdeset hiljada Arbanasa, zar cijele
ete , u jeku bitke, nisu prelazile na sul tanovu
stranu; pa izdaja jest izdaja, ali i to postoji na
zemlji i, toliko sam stvari vidio pa ih se ne
sjeam a to, tu izdaju nisam vidio pa ipak mi je
jasno pred oima ; ako je zlo ono to je tvrdo i
vidljivo da se ne more ni gledati a sve dobro i
plemenito, ispravno i esti t o lagano, mIrIS, ops-
jena, lahor i neto varlj ivo to se s tekom

23
 mukom stie a nikako ne zadri.ava, ako je izdaja
i bijeg, tvrda, vrsta, opipljiva karika II lancu
postojanja a kukaviluk spas od propasti i
unitenja, ako je zlo ono to tako pristaje zemlji
i na nju nalijee, ako ono to je protiv Allaha i
Pejgambera, tako prisno, gotovo samo od sebe,
bez napora i oas prijanja uz ljude i dri ih dok
ne predu na ahiret, moda je, onda, zlo ono na
to bih trebalo da utroi m ovo svoje preostalo
vrijeme, ovo svojih nekoliko dekika, ovaj dugi
asak ; zlo jc tako prisutno, tako mono , tako
prij emi vo da mu slabani vjetrovi dobra nikako
ne mogu nauditi; moda bih kao izdajnik i ud-
vorica, krivokletnik i preobraenik tck tada bio
Bosni od koristi; i moda bi pomen na moju
nevjeru, da reemo, na moju izdaju, moda bi
prezir kojim bivi serasker bosanske vojske
odgoni sve svetinje od sebe, ostavlja poginule iza
sebe ne osvrui se, one mrtve koji su ga do
tada uznosili do junatva i samozaborava, do
rtvovanja . due, tijela, imena i imanja, moda bi
tek takav, opoganjen, podigao ar osvete, moda
bi ih tek takva uvreda trgla i digla na no ge,
zbliila sjedinila, moda bi ih moja izdaj a
okuplla u znatno veem broju nego moja es
titost i privrenost i, evo, moja rtva i dosljed-
nos~! kada bih zn ao da e moja izdaja polu iti
vee ' uspjehe nego moja hrabrost i ispravnost da
li bih se tada prik.lo'nio sultanu Mahmudu ? ne
bih; jer ta je Bosna bez mene? ravnoduna
krava, ili ni to; a ta sam ja bez Bosne? dim!
moje prve bujruldije bile su naredbe o postu i
zekatu, nisam uQavao ejtanska zamajavanja i
njihova okrutna kola na putu mojim bujruldijama,
i sada ih se drim, stiem pe at u ruci kojim
sam ih peatio; ali nije dovoljno biti u pravu;

24
vrsto prigrljena vjera, rz i obraz, kuranske
upute, samo sam II tome vidio istinsku snagu,
rjeenje za svaku nevolju pa i sada samo II to
vjerujem, a Allah neka mi oprosti moje grijehe; i
zato to onda nije dovoljno? kada bih imao
misao nad" misao, a nemam, ak da sam i cio
ivot proivio u aku kao kakav dervi, ni lo
moda ne bi bilo dovoljno, ncto bi ostalo neis-
kazano, jal' zlo jal' dobro; ne znam raspored
svijeta, samo sebe pratim _ koliko mi. moja pamet
doputa u ovi posljednji as; a ako ne moe
tako, pitam se da li bih podmetnuo svoje ime,
ne kao golu i prostu rtvu onoga koji nee da
obrekne ono za ta se bOrio i ono protiv ega
se borio, tukao i krvio, nego da budem dvo-
struka rtva: da u dui ostanem onaj koji jesam
a javno budem izdajica? a ako ni to ne bi
pomoglo neka me zemaljska la saee i neka mi
dua izgori u vatri dehenemskoj; a da znam da
e moja takova rtva poluiti uspjeh u Bosni,
kad ve nije postigla moja prosta odlu:nost i sve
ono to sam inio, da II bih se tada priklonio
Mahmud-sultanu e da bi i on sebi pripisao pob-
jedu to je od neprijatelja nainio prijatelja i
poslunika? ne bih! i da moe na tome da
poiva svijet; ili moda bih; da izniknem, potreb-
na je potpuna rtva; a ja ni s knjazom Miloem
nisam htio da govorim; bih! sad kad ne bih -
bih! da li zato to me praznina skolila sa svih
stranaj da jest mogao bib u nizamu poeti ne
kao eneral nego kao miralaj pa j kao baa!
jadna je ova moja posljednja dobit j jer uviam,
prema svojim mjerama i prema svojim moima,
kasno, da je put seraskera, vezira i vode put
gubitnika i rtve iz koje nie pobjeda i imanje i
tako stalno iznova, put gubljenja, 'otuda toliko
25
 Sjaja na odorama onih koji prednjae, pa to
znam, znam makar jednim djeliem, sjaj sastavljen
od svojih i ludih, to dragovoljnih to iznudenih
rtvovanja a nema" pisma i upute za cara i
vezira; i otkud ve pri samoj pomisli, koju nigda
do sada nisa m putao k sebi, otkud sad najed-
nom, ve i pri samoj pomisli da se preobrnem,
preokrenem, izvratim i II istoj koi drugi pos-
tanem, dr.u.gaiji. otkud mi ova snaga i svjeina,
gotovo divlja radost, pred kojo m u se ve
sljedeeg trenutka arko stidjeti a taj stid mi
zauvijek sagorjeti cijeli jedan iOuk sjeanja .
znam, to je crv iz roga kurban-ovna, to je plat
nestanka, ne gradi se, Husien-kapctane, da taj
plat vidi pIVi put, samo pIVi put zna sasma
jasno kako je izatkan; i zar bi se sultan tako
lako odrekao usluga Ali-age Rizvanbegovia ,
sada Ali-pae, (uistinu si dareljiv, Mahmud-sul-
tane, kad i iz izgubljenih bitaka tebi age izlaze
kao pae), Smail-age Cngia, i mnogih mojih
dumana, kako bi oni gledali da mi ivot
daruje? prigrlili bi me kao svoga! a ta bi na to
rekao Kara-Hamdi-paa, sada vezir bosanski, onaj
koji me je na Zlom Stupu, ponad Sarajeva, nad-
bio? ta e im isti? ta bi rekli rastucni Sulej-
manpaii i ta bi rekli Dindafii, bil' im time
pogazio odanost? prigrlili bi me kao svoga, ta,
nema toga ko me takvog ne bi mogao prigrliti,
bio bi to zagrljaj onih koji se dave - neraskidiv;
i svi oni koji tako postojano stoje iza C I
voroslrukog bosanskog vezira; pa ne vrijedi to
tolike glavobolje . tolikih ljudi od koristi, ta e
rei oni koji sultanu vjerno slue a nikad nisu
bili nagradeni; ali nije to moja briga, moja je
briga ova lana snaga koja me je zapahnula od
same pomisli da izdam i prokaem, uistinu OI

26
 padu nigdje kraja nema dok god ko moe da
izdri, a more, svijet je beskrajan, i vjera, vjer~
se moe promijeniti., dobro se daje j nadaje,
samo, je, zlo nezajaljivo, .asniji je od svega toga
. poraz a ove moje muke imaju kraj';/ pa koji je to
onda put? bili sam - nikako, biti II drugome,
nekako, ta, vidi kako su ljubav i mrnja sublizu,
na islom mjestu; zemljom moe prohoditi samo
pehlivan; eto, sve je propalo a ja se jo uvijek
uzdam II svoje tri prve bujruldije; tako mi nije
ao umrijeti za svoj narod, rod i porod; samo
naroda nigdje, uvijek mi je neko nedostajao, ak
i kad sam jahao na elu vojske koja je brojala
petnaest hiljada ljudi; uvijek bih gledao lice dah
jed~og ovjeka, dah drugoga ovjeka ni dvojicu a
kamoli trojicu, nisam istovremeno mogao da
UOClm, vidim i sagledam; kada ih je bilo vie,
vidio sa~ gomilu; a svaki od njih, bilo rijeju,
bilo pogledom, kidao mi je duu i tako mi
dokazivao da nisam svetac; nije ml, valjda,
neprijatelj - prijatelj; koji je moj najvei ne-
prijatelj? znam koji je, ali - od ljudi? odjednom
ih vidim mnogo ali samo raunajui, na prste;
sultan Mahmud? i, nu, to bih od njega gradio
prijatelja kada ml je kao neprijatelj najvei
prijatelj, ovo je moja snaga, Olje ona malo-
preanja , lana; a s prijateljem sam u njegovoj
milosti i da je Fidahi sav kao ja, a da nije
gotovo sav kao on, mrzio bih ga sve do ovoga
trena; jer milosti na zemlji nema i samo pehlivan
moe iznijeti ivu glavu i neokaljanu duu, ali ko
je taj da neprekidno dan i no jae svoju
sjenku? dobri? drugo su dobri, dervi? ko zna;
hadis Muhameda AJejhiselama kae da se pri
kraju ivota treba opratati od ovoga svijeta;
kako je to umirujue za one kojima je dato; ali

27
 samo Allah zna sve, a smije li izanala , skorena
i izjedena dua pred njegovo lice? za nju, takvu,
izjedenu duu je vatra, moda - vjena vatra,
jer ne' kae li Abu Bekr da e dehenem
napokon jednom opustjeti, ali to samo Allah zna;
vatra, vatra prema kojoj je ova zemaljska vatra
kao mlaka voda; previe sam gledao sjeni ovoga
svijeia; strah me ' je, ceptim, II goloj sam vodi, II
vatri i u vodi , tijelo mi je uaren kamen koji
puca; udisao sam i izdisao kuranske upute pa
ipak sve mi je satIVeno, zaista je ovaj svijet
teak trenut i jedino sam se II mladosti nauio
ivota, samo to nijedna prijanja radost ne
dopire do mene ba kao da je nikad nije ni
bilo; smijao sam se, jeo i pio, govorio, jahao,
snivao, ljubio, tukao, lovio, gradio, mudrovao,
spavao, zdrav bio, ali se svega samo s naporom
sjeam, sve je izblijedjelo a svuda, po svoj po-
ljani moga ivota, izniu crni iljci ove moje
muke i propadanja, sada i ja uviam da je samo
to i bilo; zar su se svi darovi moji samo i vazda
u meni preo brt ali, zar nigda nisam bio u pravu?
i da ne bi one utvare koja se klanjala skutovima
moga neznanja imladalakoj osianosti, kako bih
naao put do dubljeg vjerova nja? zar mi majka
Melek-hanuma svojom ljubavlju nije sve molitve
usadila' u pamenje? i ne samo u pamenje;
jeste, ali to nije bila puna, istinska vjera - zato
je odredeno da bude lako a ne drugaije, zato
mi to nije dolo kao obasjanje, zato mi je
uputa dola kao uas; jer, znam, ima takvih ljudi;
takav je bio muli a Kerim Mestvica Sarajlija, moj
uitelj, ovjek gradaakih dvora, moj i moje
brae i moga oca, uitelj Orhanov, Ferhadov i
Bekirov, on~ koga sam pogubio ...

28
9,0 """ on Je bio prozirna blagost, .njega crna
preans ka spodoba nije privela ,na pravi put, on,
mulla ' Mestvica, bio je odmah obasjan; a ako
nijei .ko to zna? kad na njega mislim izlazim
: izvan sebe i nita ne vidim, gledam a ne vidim,
sve je samo vidljivo i opipljivo, ali nita ne znai,
nema imena; o drugom znam samo ono to me
je zaboljelo, pamtim samo bol; on, bol, uputa mi
je, sabirem svoje greke tako grevito i s takvom
upornou kao da u zapoeti ivot iznova a ne
skonati; ne, ne dopire do mene blagost onih
koji su bili blagi i koji su blaili, nego samo
njihove sjenke, ali ja ni sada nemam pravo da se
uz njih svijem i pribijem; evo, muHa Mestvica
gleda, nadgleda h oe li se slast koju sam osjetio
pri pomisli na izdaju ovaplotiti pred obojicom i
preda mnom i pred njim, svi smo sjena, jer ta
sam ja drugo nego sjena? zar mi je on potreban,
da on stoji tu preda mnom, da bih osjetio kakvu
bih sramotu nanio imenu Gradaevia i svome
ocu ij e je junatvo opjevala narodna pjesma; ali
de, da vidim ko je ko u mome ivotu, manimo
se toga, jer sad mi svi tek izlaze pred o i ; ne
znam imam li toliko vremena; sutra je sed mi dan
Ramazana, ve sam tri puta post pokvario?
moda e mi Bog opros tit i grijehe moje, ogrom-
na je milost njegova, on zna; moje tijelo, moja
pamet, ja ih ne razdvajam . ".

10,0 ... "meke rijei , smiren pokret ruku, lagan korak,

povjerljiv ton, osmijeh, pogled znanca, podizanje
obrva, ljubopitstvo, neznatno je prokletstvo koje
goni vezira prema prokletsvu koje pritiska sul-
tana, obine rij e i , strog, dolian glas i - oprost,
ako mu budem sluio; na njemu su hla e i tanak
29
 kaput ko po urka do koljena; on je delat koji
je ul samo jedan dan na Hat-Mejdanu posjekao
est hiljada janiara, onIh koji su njegov rod,
dinastiju Ali -Osman, koja vlada Otomanskim
Carstvom, uinili monim; i njegov glas i njegov
pokret skupljaju me II zvrk, II zeru, II nekakav
iak do na dno me ne, osjeam na sebi sve im e
sam za ivota gadan, doticao i probadao, stvaran
i razara", uvr ivao i opipavao, jer blae me
njegove rije i , njegov. glas mlijei moju krv II
ilama; dozivam tvrde, sure, nerazorivo krute i
potene jednomislie bosanske, ive i poginule; i
trnje, neprekidno trnje koje se osipa s mojih
dumana; delat, daur, govori blago, kako to da
njegove rijei ne uje samo moja pamet i kada
bi mi ukazao deset puteva do sebe ja bih bez
alj enja zakrenuo glavu; moj odgovor je odrean
i to je odgovor s kojim sam doao, stao, sageo
se, poljubio mu skut i uspravio se, to je odgovor
s kojim sam sam sebe unaprijed okovao, do
prskanja okovao, nii slojevi u meni toliko su
debeli da ta njegova, sultanova nia ponuda,
po"niavajua ponuda. uvredljiva ponuda, ne moe
nauditi meni niem, nie na nie, vojniki
darovi kojim me je Allah obdario, pripadaju
nizamskim preinakama za ozdravljenje Carstva
Otomanskog! darovi! a Bosanci, prije tri godine,
kada su me one zime u Tuzli, izabrali, nisu ni
mislili na moje darove, gledali su samo mogu li
ja podnijeti mirise prezrele jeseni, nisu ni mislili
na moje darove, oni su me izabrali cijelog, zajed-
no s precima, imenom, .imanjem i mladou, bio
sam onaj uz koga je trebalo vezati sudbinu
Bosne; kada bih smio na asak skinuti sa sebe
oklop unaprijeq sprem ljenog odgovora koji me
titi, koji prijei da sultanova koja rije ne rani

30
r

ivot to ga stiem samo jednom akom, pa da

provirim i ujem kako uistinu zvue rij e i nj ego-
ve ponude, i la bih onda govorio; aii, kao da
zna, II njegovim rukama je sve, II mojim rogovi
naeni kraj puta, i sve to blae govori: idi j od-
mo ri se, ne uri s odgovorom, a ja u e k a ti , to
se ja vie gr im i jeim . ..

11,0 . .. i tck kad sam poao na Ejub II svoju kuu

-tamnicu, idu i carigradskim ulicama, osjeao sam
svu tegobu tudine i alosti II srcu lo toliki mus-
limani potpadaju pod kapu daue-s ultana, da II
takvom biser-gradu sjedi on, Mahmud Ali-Osman,
o naj koji oponaa daursku vojsku i (rana ke
ob iaje a sve muslimane hoe da obue II tijesnu
odjeu i tako ojaa Tursko Carstvo koje se
raspada; sva ta brda damija, kakve ni II snu ne
moe usniti, sav taj rasko i sjaj, svemu tome
prijeti kai u-na-krst; dri sultan da e bolje
nego to su oev i sinove poduavali boju i meg-
danu, novaenje m i zaptom ojaati svoju vojsku,
a II -njega vojski svakojakih, ak i onih kojima ne
zapovijedaj doao sam, uzeo abdest, klanjao;
Hama i Ali-paa su skrajnuti e k a li da ih
pozovem, preda mnom je bio sahan bamje a
pored sahana ko mad lepinje, pris m o io sam ali
mi je gorak zalogaj zapeo u grlu, zapalio sam
i buk, srknuo gutljaj kafe, tek tad a sam oprezno
popustio okove kojim sam se okovao pred sul-
tanom, pustio sam da II meni ponovo odzvone
rijei njegove po nude: bie denera l u mojoj
vojsci, ja ne mogu pustiti da darovi, kojim te je
Allah obdario, propadnu u zemlju, sve e ti bi ti
vraeno, ime i imanje i, prodoe te rije i kroz
sve slojeve moga bia i emera, natkrilie jauk II

31
 mem i zarie se u duboko zapretana jezgro
moga ivota i ja osjetih takav bol kakav ranije
nikad nisam osjetiQ; o, zemljo moja, Bosno, ne
mogu izdati ono ime sam te zazivao, jer ne ivi
vezir, nego ovjek i ne vodi vojsku serasker,
nego provienje ...

12,0 "". i kako to da me rije prijatelja boli a rije

neprijatelja snai, ko to premee? i, Ut!, izadi iz
toga, ako moe; i sultan je utvara, ista ona ut-
vara nalik onoj koja me je jedne noi, uoi
Ramazana nagovarala ne samo da ne postim; ja
u svoju gorku au ispiti do dna, jer, ta je moj
ivot prema onolikom narodu koji strada, i ta je
moj pad i nestanak za samo jedan drevni obiaj
ako se drevni bosanski obiaji odupru sultanovim
novotarijama; ivjeu u njima sve dok god pos-
toje a kad nestanu, ni ja ne treba da postojim; a
Allah prata; meni je bilo dosta moga gospodstva
kapetanluka, i meni je sasma dobro bilo, meni
nije nita trebalo, ja sam vladao kao vezir i
ranije "". ; o, kako je u' tim nadmenim rijeima
zapretena istina moga ivota prije Tuzle, to tu
nisam zastao? niko ne moe tu zastati; kakva je
to nuda pobiti est hiljada nezadovoljnih, pa s
tolikom vojskom ja sam na kraju hranio Bosnu; i
kakve je sve ljude slao na Bosnu; i kakvu je
etvorostruku nakazu od vezira slao na Bosnu;
nclaludin-Abdurahim-Prilipli-Morali-pau! . da mu
sudim samo po onome kakav mi je ostao u
djetinjoj dui, dosta bi" bilo; zar ljudi moraju, pa
da su i zvjerinje, trpjeti i takva ovjeka; ta sve
nije, kao Delaludin, stiskao svojom gvozdenom
pesti, od pera do skromnosti, pa ipak mu sav
delatski posao ostade nepokriven na ovom

32
 svijetu, ostalo je kod Boga; sve je isto samo se
drugaije zove, ubica u prnjama, ubica u svili i
kadifi; pa i ja sam mislio da mi niko nita ne
moe, niko nita! ne moram mu se pod kou,
nakazi-veziru, uvlaiti da bih vidio i znao kako
mu je; Delaludin nepodmitljivi, bez harema, ak
bez ene, sklonjen, bektaija, sve dok mu derviki
red . sami sultan nije rastjerao; rene hode
svijetom;,' zar mu je lO pokrie to je esnaest
ljudi, i to kakvih ljudi, za jednu no, pogubio u
Jajcu ; ostade bez pokria; ene hode svijetom;
ostade bez pokria ; sultan mu je bio pokrie; i
zar nije bilo bolje da je poginuo ... bludi moj
pogled kroz carigradske muepke kao kroz
eline reetke kaveza II koji je zatvorena moja
dua; jesam li ikad i sreo ovjeka koji je s
ljubavlju poveo drugoga na onaj svijet, svima su
krila polomljena jo na zemlji; i niko nee ir,nati
zagovaraa ...

13,1 ... o, mili moj, ovo Ja tebi ne apuem, ovo su

skrivene misli ' mOJe, Huseine, ovo su moje
kretnje, moje niti; svu sam sebe krila i stiskala,
zlato, srebro i svila bili su tri prsta debele
trenice oko mene i moga tijela, lanim os-
mijehom sam runjala svoje lice pred ljudima,
bila tvrda, glupa i nepokorna, sve za tebe, prije
tebe, mili moj, tri dana sam u tvom dvoru na
prstima hodila da dozovem svoj korak k sebi i
njime preda te izaem; tovare radosti, smijeha i
-ljubavi pohranila sam u sebi, tako da sam snivala
smijui se; sve sam to donijela i razastrla preda
te; kada su se moje ruke sklopile nad tobom , ti
si ih njeno razdvojio i skinuo sa svojih plea ,
sve si _svoje poljupce samo zapoinjao, zato? ne

33
 pnvInU me sasvim uza se a nisam ti ni luda ni
ne mila; dugo si gledao os una no jezero podno
svojih bosih, blijedih i koa tih stopala koja su
pritiskala hladnu travu; bio si nekako sapet a
bez ikakve sumnje u me; ila sa m za tobom i
jagodicama svojih prstiju usijavala svojoj een
ivot tebi u leda, osvrtao si se ali umjesto da
me zagrli, urio si da se sakrije a onda u
osa mi dahtao od ' s ree , u d ei se .. .

14,1 . .. izmedu mnotva lada i a ma ca na Bosforu

sporo plovi crna savska dereglija puna i muka i
enska i stara i mlada; otkud tu? kuda? svi pos-
kakae na zemlju i otis nue praznu deregliju od
obale; vidim da su iz Bosne, govore bosanski pa
iako su uza me, gledaju me, pozdravljaju, d o tiu
ali i svi nekako spremni da namah odu, da se
namah raspu na sve strane; ude se svemu to
vide; a ima li vas u Bosni jo? pitam; ima,
odgovaraju, kako da nema, Husein-paa; a jesu li
ivi? ivi su! ivi i zdravi? ivi i zd ravi! udil i su
se oni koje sam pitao; dobri te se sjeaju s
tugom, zli sa zlurado u, vele, tvoje e ime
vje n o ostati u naem sjeanju, govore, ali me ni
se ini da lau; pitam ima li ko iz Gradaca, javi
se jedan; je li onaj sokak, i kaem mu koji,
kaldrmisan onom kaldrmom? nije, veli, promijenili
kaldrmu; ja se cstim; ljudi se ud e ; treba da
vrate staru kaldrmu, da sve bude onako kako
sam ostavio; dobro, kau, vi-atie; prireduju li es-
nafi teferi e? pitam; prireuju; kisele li se takie'!
pitam, kisele, vele; aikuju li momci i djevojke?
aikuju vele; igrate li na sijelima emadana?
igramo, pasipale li salep isijatom? posIparno;
dobro, velim; jo niko na glavu nije stavio fes,

34
 vele, osim onih koje je doveo sobom Kara Mah-
mud Hamdi-p3a, samo, eno, skJonjeni su,
dvanaest hiljada Arbanasa je sklonjena, adore
udarili u Sarajevskom polju, nije im dato da
opljakaju eher kako su se nadali poslije bitke
na Zlom Stupu, e, i jeste Zli Stup, toboe kivni
to se, onomad, bosanska vojska nije prikljuila
kodra-pai; a to su oni uz sultana Mahmuda
onoga koji njihovoga kodra-pau za perin
vucara po Carigradu i pokazuje svijetu: ovo je
uveni paa koji je nasrnuo na me, ovo je
neposluni - za to ne haju; ni oni ne nose fes,
fes nosi nekoliko hiljada nizama; hoe da novae
vojsku, i nae momke, ali - jo nisu poeli;
bogami, podosta e im trebati dok se osmjele,
niko ne da si nove u nizam; navodno je Ar-
banasima obea no da e opljakati Sarajevo kada
ga osvoje, ili su to oni sa mi medu se pustili
takav glas, a ne sjeaj u se da su u buljucima, u
jeku bitke, kada je na njih navalio veliki vezir
Reid-paa, prelazili na njegovu stranu ostavljajui
svoga Mahmut-pau Buatliju sama medu
zidinama Skadra; pa i tada, to mitom, to splet-
kama, muhur-sahibija mnoge odbi od kodra-pae,
. tako, biva; ali to je njihova stvar, ne treba, ako
smo mi pogrijeili, svoju greku da pravd amo
ludom, njihovom; velij a Kara-Hamdi-paa,
ujem, nije kalil, kada mu je priao Fadil ef.
&rifzade sa spiskom onih koje je trebalo
pogubiti, jer njemu je pisanje onih koje treba
pogubiti sasma prelo u naviku, Kara-Hamdi-paa
je pocijepao tabake naoigled svih i bacio ih
konju pod kopita, rekavi: nisam ja ljudski kasap,
nu, isti dan dijete postade nekibul-clraf namjesto
svoga oca; zato se Fadil ef. toliko sveli za smrt

35
 svoga oca, Ima II tome lai i jo vie ra un a , II
tom njegovom, sinovljevom bolu i II toj elji za
osvetom i II tom njegovom bijesu na ubice; on
od svoje bo li barjak gradi i pod njim stalno
stupa: pogledajte ovaj barjak sav je krvav od krvi
moga rahmetli baba; ljudi mu se uklanjaju s
puta, a on - hodi li hodi! daleko e, haman ,
jer, vazda, dok je iv, more tako govorili: vidite
li vi ovu krv na mome barjaku, to je krv
nedunoga, onoga koga su janiari kamenovali
uoi bune na sultana! svetim se i da ivim hi-
ljadu godina stalno bih se svetio! kakva nesrea !
a klanja li svijet? klanja, jakako. klanja se
dematile vie nego ikada; tvoje bujruldije se
umnaaju i itaj u po damijama; i da Je
izmiljeno to to ujem prihvatio bih kao da je
istina; istina, paa, istina, ne znam tano kad, ali
u Ahmetpainoj da miji i sam sam bio i klanj ao
kada je imam na vazu pomenuo tvoje bujruldije;
nij e rekao da su tvoje ali se znalo ije su, ta to
moe, to nije teko razaznati, ljudi uvijek znaju i
ono to se aiare ne govori; imam moe za to
glavom platiti anizata, . nepravda; a samo zato
to sam proglaen za buntovnika, a od buntov-
nika ni najvaljanije nije ' valjano; a ja sam
zadovoljan laima; sve je onako kako si ostavio,
da se, na, sada, povrati u Bosnu, a kamo puste
sree 'da hoe , sva bi Bosna listom pohrlila za
tobom; a o ni koji nisu ili za tobom sada se
kaju; a znate li onu priu o zmaju ? o kojem
zmaju? pitaju a vidim oi im sjakte, onu o
Zmaju i djevojci koja je pratila Zmaja; . . .
govorili su da mi je lijeva ruka zelena ispod
lakta; posljednji put, pred bitku na Zlom Stupu,
trebalo je, kako je ajalet bosanski utanaio,
sakupiti i di i vojsku od ezdeset hiljada ljudi; tri

36
vojske su branile Bosnu kada je. nakon osam
mjeseci moga vezirovanja, sultan poslao Kara
-Mahmud-Hamdi-pau, a u sve tri vojske nije bilo
ukupno vie od osam hiljada ljudi; tri vojske:
jedna na Hercegovinu, jedna na Drinu, jedna na
Teslidu; zato tri, ne znam ni sada, vie ne
znam, moda sam znao; tako je ispalo; volja
Boja; a uzdali smo se u to da e svi listom
pohrliti za nama; ___ i pitala djevojka Zmaja gdje
mu lei snaga a on joj odgovori: cno, u onoj
brezovoj metii, djevojka stala da ljubi prljavu
brezovu metlu; Zmaj se smijao; nije u toj metli,
eno, II onoj drvenoj kaiki, a djevojka stala da
ljubi i oblizuje drvenu kaiku; nije ni u drvenoj
kaiki, smijao se Zmaj, eno je u arau; a nije,
nije ni u a rau, moja je snaga, djevojko, u is-
tilahu, saburu i drevnim bosanskim obiajima! i u
svakom od vas estitih koji se dre tih obiaja ;
zato bi nam sultan mijenjao i brkao valjane
obiaje, neka mijenja nevaljale ljude; ako nigdina
kida Otomansko Carstvo a ne kida nas, ta e
onda nama tude preinake, mi emo sami, uz All-
ahovu pomo, ivjeti kako smo nauili i brinuti
se o sebi, a sultan neka se ne brine vie o
"nama; budimo braa , budimo zajedno, jedan ne
moe zamijeniti sve, ni svi jednoga; a svako za
se odgovara; svi moji susreti za sav moj ivot
sada se sabiru i skupljaju u jednu iu a u to
sredite, ne vee od jajeta, staje hiljadu ljudi,
gdje je to sredite u koje mogu stati toliki ljudi,
toliki pogledi, tolike sudbine, toliko rijei , toliko
nadanja, toliko zapoetog i nedovrenog, toliko
pokidanog i iznevjerenog? u meni je to sredite,
dah na lijevoj sisi, dah u pupku, dah u oku, dah
II obrvi, dah na nadlanici, vidim ga a i ne vidim
ga, izmie mi, tek e se, evo pri kraju moga

37
 ivota pojaviti, bie posljednji iak koji u'
ugledati na posljednjoj stepenici ovoga svijeta; i
na ta sam se sve primer-avao? koliko i kad sam
se savijao, poputao, prigibao. uzmicao, a kad je
tek bilo ono da sam iao kud mi se ilo i da
sam inio ono to mi je srcu bilo drago, jer sve
su prisile, naroito one izvanjske, bile ienje
puta za moj hod; ali gdje se to sve sabire? II
ta? II ta sve to staje? i kako tako mnogo II
tako malo? ne zove se badava sr; je li moja sd
bila prije mene, ili se pojavila onoga dana kada
sam se rodio? ili je sloerila pokatkad II
trenucima obasjanja, slave, sree i pobjede? jc li
bila II begu? II kapetanu? II seraskeru'! II
veziru?! da li je moj brat Ferhad znao da su
njegove teke rijei kazane zauvijek - sud-
bonosne, mrka uputa, nepromjenjive, zapretene,
neoborive, konane, oba niana? da li je majka
Melek-kaduna znala ta mi daje golemom svojom
ljubavlju, je li njen kantar bio pouzdan i sasma
taan? tako me je uporno podsticala, velika je
moja mati! ona je jedina osoba koja je i sada
svuda oko mene ali, ako je majci i denet pod
nogama, ni ona ne smije biti zagovara nikome,
pa ni svome djetetu; niko ne zna puteve sud-
bine, osim Allaha; ona je bila tako otvorena u
svom podsticanju moga dostojanstva kao da ju je
neko nevidljiv, iza leda, dan i no nagovarao da
ita jedino one redove moje kismet-knjige koji su
je inili ponosnom, a od suza radosnica, suza
ushita, nije vidjela slova onih redova koji
opominju na blizinu grijeha, greke i prerana i
muna i tegobna svretka; ili se nadala udu?
gdje sam oticaa? kuda? kako? kroz njene ili
kroz svoje prste? kome je to trebalo? ko je lo
.?
od nosIo. . ..

38
 15,1 ... oni s lade stoje, ure , lee i sjede a svako
dri praznu posudu; ima tu zemljanih i drvenih
asa, testija, . bardaka, 'kalajsanih sahana, poz-
I laenih erbet njaka, malih kazana, staklenih aa ,
kao da su doli da mi sve to stave pod noge i
ja mislim - lo me narod .dariva, moji blinji i
vas nar:od; i dok sam se okrenuo oni tim istim
sudovima stali da grabe pijesak i meni ga
prosipaju po nogama, a ja od stida ne mogu da
im kaem da to ne ine da ih nc uvrijedim; je li
samo II zlu dua tvrdne? iili li to ovje k dois-
ta'! i da. ne iili? bi li ivio? je li dua uva
kou na okupu, je li dua II kostima? ne znam,
ali sama se ne dri, to Allah zna; ta je to biti
izabran od tolikih ljudi? ta je to biti izdvojen i
biti prvak? je li to znai biti nasilnik? laljivac?
ta je to bili nad tolikim i to toliki onda nava-
ljuju? kakav je ono bio izbor, one zime u Tuzli,
kada se velika veina , gotovo svi, meni okrenue
i gromko rekoe: li! nikad takav izbor nije bio
obavljen u Bosni otkako se zna za Bosnu; u
tome je bilo znakova; ali kakvih? je li mene
opilo'! zanijelo? nema toga koga ne bi opila i
zanijelo! sada znam zato me nije sasma opila i
zanijelo! nije stoga to je u tome izboru bila
zamka i prepreka: eto ti, Huseine, ako . _. jesam
li stoga pola pristajao a upola se branio j o pirao
a gradio se kao da pristajem sav, o pet od stida i
ponosa, a i kako bih drukije? mislio sam da e
me svaki kamen grada Gradaca pratiti kud god
se djenem i ii za mnom, da e se za mnom
pod ii kamen po kamen moje damije j kad
jutrom oi otvorim a kula i damija i arvan i
drvo imirova pod penderom hana u kome sam
odsjeo ili, ispred moga adora na bojnom polju;
ali to je bilo samo neto malo, a drugo, ta je s

39
 drugim, s ostalim, lo nije sve; jo do k sa m se
upol a opirao a upo la pristajao tada, lu, moj ivot
je krenuo drugom, drugaijom stazom, ta, tako jc
i trebalo da bude; ne, ne karem da se ponovo
ne bih borio za din i nam i rz, za pravdu, is-
tinu, vjeru i zemlju, ali kakva jc. od ega je bila
sva ta ncprohoda I o tkud toliko sporednih,
sl uajnih , nepotrebnih strana i stranputica koje
nikakve veze nemaju s o tporom sultanu; zalo je
i od toga satkana ta borba? nikakva tu ravna
puta nije bilo; i to ' toLiki onda odsvaku<;l nadiru,
naviru, to im ja treba m da se o ni iskau i to II
moje spilje i pe in e hrle slijepi i bandogJavi? zar
svakoga od njih nije mati rodila? a oni ekaju ja
da i za em da bi oni uli! zato? to da e m o
udariti na sultana, to kao. da je svima sporedno,
a najvanij e da iskau drugim kakvi su! zato?
nadiru na me kao da sam im ja mje ra svega,
svih njihovih postupaka i koliko se od mene od-
bij u i ko liko mene za kinu - to su! pa i ranije
su to inili oni koje sam sretao po dvoru i u
polju ali je tada svakome i malo bilo dovoljno i
za uzmaknuti i za pokazati se, a polije jok,
trebalo im je puno: idem u smrt, ho u da vid im
ja a hou da vide i drugi, makar se udili , kakav
sam kad ve krec m na zidine Stambola, kad
idem u boj na Turkue, na sultana i svc njegovo
carstvo: ovdje , u ovom gnijezdu, ho u da se vidi
da sa m zmija - ako sa m zmija i da zmija ljubi
Bosnu, ljubi je i brani; ako sam dobri da se ne
izuzimam, dobri sam u Bosni, nigdje drugdje i ne
II bilo kakvoj Bosni, nego ovoj Bosni, Bosni
moj ih otaca, koju znam, bez preinaka; ta je II
.njoj, za me, dobro, da se osnai, nila da se ne
mijenja, a zna se ta ne valja; ja znam ta valj a
za me ne, a ako ne znam pitau o noga ko me

40
 ,

vjerujem i on e mi kazati; pa i kad sam haire

podizao, esmu , han, upriju, damiju, ljudima na
korist a sevap kod Boga da zasluim,' sveti bair,
spomen," ni tada majstori i zidari nisu prelazili
crtu moga niti su se sputali ispod crte svoga
ponosa; ali ha sam , poslao vezir, sve su na meni
stali razvalj ivati, svi, odsvakle; ' .kad sam svu mo
imao i slavu, i o nda su od mene traili da vide i
osluhnu svoju snagu, da se neto njihovo i ' naj-
neznatnije od mene odbije, ja . da budem zvek
koj i e oni osluhnuti, smijali se ili plakali,
naricali ili kle li; i sad - ekam; sultan je iz-
rekao' svoj sud; i on eka; a otrov je otrov,
suvian je II mojoj utrobi, II meni nema vie ta
d a razara, sve je razoreno; kuga, ako je kuga,
napala je sasuen hrastov list a ne iva ovjeka ;
d umani! harajte uvenje o Husein-kapetanu! a
zubi moje mrtva ke lobanje tako su n al~gli jedni
na druge da do mene ne moe doprijeti ni
, daak; ja sam sada samo jedno sporo bosansko
nemanje satkano od nevidljivih baklji onih kojima
sam davao i onih koji su 'me kidali komad po
ko mad; sve im je moje bilo dragocjeno, svaki
moj poticaj i svaka moja greka, kao da su bili
slije pi kod oiju, ta, tek oko mene je bilo sve i
za svakoga, a oni su ekali da ja kaem: hou ,
pa da oni kau: hoemo, da ja kaem: neu , pa
da oni kau: neem o, a drugo su gledali: moje
gospodstvo, moje begovstvo i moj kapetanIuk,
moja lovita na Adi u Tolisi koju salll o pkopao
ancem stotinu metara irokim, deset metara
dubokim i deset hiljada metara dugakim , moju
okruglu, staklenu kulu - kulu gradi Husein-ka-
petane, kulu gradi a kamena nema - sazdanu
od staleJa, a iznutra obloenu gledosanim ope-
kama u plavoj, zelenoj, turundi, bijeloj i kahvaji

41
 boji; moj lov; moje molitve; a Bosni je svejedno
bio jedan Rizvanbegovi ili bila tri crna Rizvan-
begovia, bilo sedam engia ili dvadeset
Fidahia, nije Bosni trebala moja Zvijezda a nije
ni meni, ni moja ' snaga ni moji darovi, Bosna jc
ravnoduna mati, o, svije tli padiahu, ni potoci
janiarske krvi nee spasili Otomansko Carstvo
od propasti, jer Bosni nisi dao da die, ostae
samo ono to je Allah odredio da ostane; . . . j
kako smo samo lahko podlegli slavi sa Kosova a
ve nas Sar-ajeva, u koje moje ete, moj alaj,
slavodobitno ulazi, d oekuj e s mnotvom znakova.
od izukrtanih crnih, nagorjelih greda; to je bio
znak nepovoljan , nevoljan, zlosutan i tad i sad;
ali to je bio znak a slova, bijela slova crne kis-
met-knjige, bila su ispisana i ranije; i prije Tuzle,
negdje u nekom ataru prolosti punom nepod-
noljivo prozirna bonluka i rahatluka; jahao sam
ispod svog slavoluka od nagorjelih greda spaljena
eher-Sarajeva; i, otimao se slavlju koje je
uprilieno nakon pobjede bosanske vojske nad
vojskom sultana Mahmuda koju je predvodio
sami muhur-sahibija trinaestoga jula hiljadu osam
stotina trideset i prve kod Kaanika ; i ranije su
Sarajevom harali poari, i poslije e, ali taj poar
uoi muga povratka bio je strana opomena u
koju nisam htio da povjerujem, put kojim sam
hodio ve je bio posut ugarcima; zato je to
jutro, taj dan pobjede, bio posul ugarcima? rijet-
ki su poari, paljevine, koje se tumac znacima i
sami su dovoljna nesrea; a moji jaramazi, druzi
i ioglani , jamaci, kcedije i kalkandije, barjak-
tari i okadari , baaui , asni i estiti, inil o mi
sc da ih je toliko da mi zastiru pogled na sve
zlokobno iza zidova prostrane bae II kojoj me
proglasie prvim vezirom Bonjakom; bio sam

42
 >

zakova n . svojom pobjedom za crne grede

sarajevske; toliko su se svi oko mene trsili da ih
potaru, i kobne glasove i apat zloguki zatru;
pogled ti znakovlje slavlja i sve to obilje, II svu
tu prekomjernost, samo je jo jae podsticao
moje sumnje - umorni i klonuli od podravanja
slaylja ,i svea nosti pridizali su svojim rukama
ushit umjesto da ushit pridie njih i nisu bili
umorni od sve anosti i sitosti nego od tog
podrava nja; zar treba sebe da krivim? II dui
sam tugovao a spolja se radova, odobravao,
dijelio, rasipao - nedobiveno! a trebalo je da se
II sebi radujem a sveanost zatrem bez straha i
zazora zbog prigovora; sad uviam da je i meni
bilo stalo do slavlja i pohitao sam za svim
vanjskim znakovima radosti, odobravanja i pob-
jede, kao da i zgarita koja su me doekala nisu
oigledno salijO zgarita; u Sarajevu se nisam,kao
vezir, zadrao due od tri dana po drevnom
obiaju; poli smo na Carigrad i nakon sedam
mjeseci izbivanja slavodobitno se povratili s
tekim, sveanim obeanjima velikog vezira da e
nam u svemu izii u susret; Dindafii , Fadil ef.
erifzade i ostali samo su se uklonili i pritajili a
ja sam mislio da ih vie nema nikako; vezir
moe ostati u Sarajevu samo tri dana, tri
konaka, vidim, iako je zakon-obiaj svet
neprikosnoven, Sarajlije su ga uz moje ime
' Pominjali s podsmijehom; za njih nisam bio vezir,
tek je trebalo to da postanem; i sve sam
znakove spolja metnuo ria se da o ni vide da sam
ja ipak vezir; ali da to uvidim i ja sam; ta sam
to pogubio na , putu iz Bosne j na putu u Bosnu~
tek, najednom, inilo mi se da su vezirski
znakovi bili ono to mi je ispadalo iz bisaga na
~ putu .u Bosnu; ostali su dovukli ogroman plijen; i

43
 to je bio jedan od razloga hitrine i urbe s
kojom smo povjerovali II rijei obea nj a muhur
-sahibijina; plijen; svaki jc donio i za unuka, i
svi su se radovali II ku i koja nije izgorjela; pa
kako? pa kako, kada su se svi radovali? ta je
trebalo da kaem? gatku - pria se, uj e m ,
doprlo mi jc do uiju, nazirem, slutim, osjeam,
vidim da ljudi u e ni i neuki, o, neuki! priaju da
je bosanska vojska odnijela pobjedu nad sul-
tanovom vojskom pod loim znakom - najljepi,
najbogatiji grad Bosne je slu aj no izgorio,
mnogima nije do pobjede jer su pogorjelci, sve
su izgubili pa ovo slavlje neka bude tiho slavlje,
nee mo bun o slavit.i nau pobjedu; drugi , trez-
veni, odluni, nisu za sve to marili: Bosna je
sada samo naa i mi Bosnom vladamo i
upravljamo kako mi hoe mo, sag radi emo, ako
treba, eher iz temelja za tri dana! kakva dvos-
mislica: po drevnom obi aju vezir ne moe ostati
u Sarajevu due od tri dana, ostane li due od
tri dana, rei e se da se Husein-paa, prvi
vezir-Bosanac, kano nijedan vezir, poslat iz Stam-
bo la, ogrijeio o obiaje koje je sa sabljom u
ruci ustao da brani; a odem li za tri dana, rei
e: uzn io se Huso eno ga se ponaa. ko vezir,
nee da ostane u eheru vie od tri dana, a jo
mu imenovanja za vezira iz Carigrada nema; ja,
vezir koji eka stambolsko naimenovanje; a ova
sablja dimiskija optoena draguljima koju mi je,
poslije boja, poklo nio pobijeeni muhur-sahibija
Reid-paa, a ovaj arapski at pokriven srma li
haom, zar ne vidite? zar to nisu pouzdani
znakovi? muhur-sahibija je dao svoju rije, zar ko
smije i pomisliti da e je pogaziti? moda hitri
tatar ve jae za nama s carskim fermanom o
mome naimenovanjuj do nijeli smo vam, o,

44
sarajevski pogorjelci, utjehu svojom pobjedom,
radujte se, podiite kue, teite bijele grede,
zidajte kue kamenom, sad smo svoji na svome,
pouzdano svoji na svome; jedva sam ekao da
izjaem iz - nadmena Sarajev~, ali i u vezirskom
Travniku me ekalo dvosj ekla slavlje, i tamo je
doek bio golem, pregolem, izaoe preda me
sav narod i svi uglednici, kadije i muftije, age i
begovi, bae i aubae, muzur-age i kolehaje,
akadari i spahije svi sa svitom i svi esnafi, put
do vezirskog konaka bio je posut cvijeem, a
pod kopit ama moga konja prostrti ilimi, topovi
gruhnue sto i jedanaest puta, hiljadu du,kata na
darove dadoh, bjesomuna radost i dobrodolica,
poznata, prisna lica, prvo bosansko veselje bez
koprene, izdano, ono koje sve ivo u zemlju
sabija, ne doekuje se tudin, nego svoj, je li na
meni sve dovoljno blistavo za ovakav doek? a
projahujui kroz Sarajevo, inilo mi se da je na
meni odvie bljetavila! pa ipak neto nije bilo
kako treba; i da stoga kaem: polovite veselje,
polovite smijeh, polovite pjesmu, polovite kolo,
polovite zalogaj; umanjite do ek, ne namirujte mi
zlu slutnju sarajevsku; to je bila istina, tako je
trebalo; zar se Ebu Bekir nije suhom balegom,
prainom i kamenjem bacao na svoje okiene
vojskovoe kada su mu predavali kljueve Bag-
dada, kako se toga ne dosj etih? ne namcite mi
veselja, njime se nita ne nadomiruje, ni to
sam izgubio, ni to hoe te da izgubim, ni to
u izgubiti, ne pravdajte se, jer ja znam da vi
znate da su me u Sarajevu doe kali zlokobni
znaci i crna predskazanja;, i ja sam u sebi
oslukivao zlokobne znakove jo onomad II Tuzli
- sedmi dan sam napeo luk i odapeo strijelu i
pogodio gavrana koji je kao crn potpis, ime,

45
 zapeaeno crvenim voskom, pao na bijelu hartiju
snijega; snijeg nije bio o nako mekan i teak k ao
onaj koji me je pratio kada sam iao niz Serbiju
Carigradu da pred sultanom prignem glavu, bio
je lj ut, peh ak, otar; vje tar je oas zameo crno
slovo i crven peat , samo je pisaljka virila i
drhturila koso zabodena; onda je prolo jo
sedam dana i ja sam od svojih izabran za vodu;
od toga dana pa sve do proljea , slotinu dana II
Bosni se nije nazivao sclam ni u zvraa l a s
merhaba, nego se pozdravljalo: ako Bog da na
pro lj ee, Ako Bog Da Na Prolj ee, ve tada sam
bio dao sve bez ostatka; ve tada sam podastro
sve svoje, ve tada sve II prainu ispustio; i od
tada se pahuljice n euj n o otkidaju sa neba,
slijeu na dno mene, peku me i tope se, i tako
neprekidno gase moju zaarenu utrobu; kau da
je to prvi znak kuge, vatra u utrobi koju nikako
ne moe ugasiti; a snijeg se otkida S moje koe;
onaj predstambolski snij eg bio je iapavica, onaj
podno Tuzle prhak, pra~inast, sn ijeg mi je brat i
brat i opet brat; udisao sam ga; a m a lo as da
Fidahi ne izae, da se moj pobratim ne otkide
od mene, od mojega ilteta i da ne izae, bih
ciknuo popala: o n ne zna; da je ostao jo samo
asak, raspolutila bi me jeka, ovako osta samo
muk, pribirem se; Fidahieva predanost je tolika,
a mene tako malo, da nema na ta da nalegne;
on ne zna; za sve to sa m sabirao svojim rukama
u Bosni, dok smo se jo nadali pobjedi i probit-
ku, uspjehu i slavi, on je bio odan svemu tome
mome bez ostatka; to god bih odbacio ja, i ne
gled aju i , odbacivao je i on, i, sada upire
uagren pogled II me i vidi nadu a ne moj i
svoj svretak, on mis li da je sve jo uvijek lu,
samo to nije nadohvat ruke: on e ka , ne da

46
umremo, nego da se vratimo u Bosnu i bijemo
protiv turskog pae i turskog sultana, on u neto
drugo i ne vjeruje, on eka da se ja pridignem,
on ne zna da se ja pridii neu; samo to je
izaao osjetio sam da se gubim i da tonem, a da
se vratio, crko bih; neka se ruka predvoditelj ka
nala, smilovala, nekoj sili sam jo potreban; ili,
ovo to je ostalo, ova uarena slika moga
sjeanja ispred mene je li jo i to treba velikom
krvoloku; pa, uzmi, silo, jo i ovo to mi je os-
talo! imam sina Muhameda, dvanaest mu je
godina, ko dvanaest mjeseci, ko dvanaest dana,
ko dvanaest sati i ni na kraj pameti mi nije da
bi mu iko ita mogao naao u Stambalu uiniti,
jer znam sva zla ovoga svijeta, niko im nita
naao nee u init i, sklonjeni su, na sigurnom,
ovdje, u Istambulu, ovdje, i moja ena Altun
-Duna i moje dijete, od njih sam se oprostio,
neka su ivi i zdravi i neka im Allah ukae
pravi put, a meni da se smiluje, najmi lost ivij i; pa
nisu li u jeku bitke, nisu li usred bitke prema
meni konji iskakali a na konjima bila privezana
djeca mojih dumana, znali su da u ih poted-
jeti i prihvatiti, dumani su mi slali svoju djecu
da ih zatitim kad bi uvidjeli da gube bitku; u
tome nema bojazni; ne, ne ie, ne, ne vidi;
moje je lice crno, smrknuto, njegovo smrknuto,
oko nas tama; na licu se zrcali dua, dua
probija koporan i urak, binji i brku, moda mu
nije stalo do ovo malo moga ivota? ili e mi ga
uzeti usput; ne, nije se moglo ivjeti i i niti
onako kako sam inio, htio i ivio, ja sam bio
upravljen, nigda nisam zagledao drugu stranu,
ako sam gle.;Jllo nadlanicu, nisam pogledao dlan,
ako sam gledao dlan, nisam okretao nadlanicu;
pa ta je ispod sjene? vidi, stoga to nestajem,

47
 zalo to mi se ivot krati, ja sam osion grenik,
a da poivim, oh! kako bih sada s lakoom inio
sve ono oko ega sam se uludo lomio i pri tom
gubio prisebnost, da mi je ivot iznova poivjeti
a nita od svega da ne iznevjerim, nita od
onoga to je mene iznevjerilo; trebalo je samo
ne za')lajati! kako sam se ograniio potenjem! a
mogao sam zamahnuti onoliko koliko sam
dilitom mogao dobaciti; i sageti se i Opel
zamahnuti; gdje gcx1 da sam zastao tu su se is-
kupljala skonavanja , zgunjava la otvrdnua; nije
trebalo da zaspim tri dana; tri dana je trebalo da
ostanem na nogama, kad sam ve bio izabranik, i
ta tri dana bila bi dovoljna; to sam zastajao'!
ne, sultaQ je slijep kad misli da je II meni tudi
ivot kao II kakvom razbojniku i zlikovcu, on
misli da ja svoj ivot dugo, otkako sam skren
ponad Sarajeva, nisam niim obnavljao l da meni
to treba; on misli da ja ljubim Bosnu; a njemu
treba samo jo jedan posluan vojnik; ta me se
ti e njegova intriga, meni je dosta moga belaja!
a zar sam ikad bio inoan? moda kao kapelan
najbogatije kapetanije u Bosni; ja . sam vrhunio II
Bosni dvije stotine i pedeset dana i isto toliko
noi, bio vezir osam mjeseci, osam crnih mjeseci;
ekao i grijeio, krivo inio kako drugom tako i
sebi, i sva je Bosna bila poda mnom, kako to da
sada vie nije, punih osam mjeseci; nije bila sva,
uvijek je bilo onih koji su se otimali da ga
njegov ne zajae, da zajae on, i to dalje sve ih
je bilo vie, sada je Bosna nada mnom ali i opet
nije sva a kamo puste sree da jeste, ja bih nes-
tao, Bosna bi ostala i, opet bi me bilo; kako e
me pamtiti, jer jedino u ta~o trajati, a ovo
ivota to se u mene nalo . nije trebalo ni da
uvam, a nisam ni uvao; to. je ivota ostalo u

48
meni onako, samo od sebe, . jer i to ima, znam
da ima, kao to znam, vidio sam, da ima i onih
koji su sav svoj ivot predali Bogu i onih koji su
sav svoj ivot predali ejtanu; ili onih treih; ili
onih kojima je dua iz njedara iupana, onih
koji zavide; kako je ljubav po Bosni krta, u
aku stegnuta, skrivena i silovita, urlik, sasma
blizu udu , suha, kratkotrajna mudiza; ' otuda
mOJa esta nevjerica u potpuna prijatelja
privrenika, zato je vazda zbunjujua bila za
me ne .onolika privrenost moga Zvornik-kapetana;
i da je ostao jo trenut, rascijepio bi me bolesna
i ja bih ispao u prainu kao suha dudova larva,
prozirna prazna kouljica iz koje je bijeli leptir
poodavno utekao leprajui; pa koliko si nas to,
mati, rodila: Ferhada? Orhana? Bekira? i tri
Huseina? o, mati, nema svako majku kakva si ti
a svako ima majku; ti estita i bogobojazna,
drug a ija od drugih matera, odvojena od drugih
bosanskih ena, ti koja i jesi i nisi bila Bosanka,
ti koja si me podsticaIa; i sav moj ponos, moda,
otuda i potie; gledajui u zdencu svoje lice
esto bih ugledao tvoje i tako, na smjenu, dah
tvoje, dah svoje, sve jedno preko drugog, koliko
ml Je srce htjelo; toliko sam puta sluao priu o
tvome dolasku s oeve vojne, toliko sam je puta
sluao i u sebi obnavljao da mi se ini da sam
bio roden i prije nego to' si li dola odnekud s
Kavkaza II dugim svatovima pod barjacima
Osman-kapetanove ordije, dugih svatova; inilo mi
se da sam se ja ve bio rodio kada si ti
dojahala II Gradaac, i da sam te onako mali,
unaprijed roden, doekao kao sin sa strukom
smilja i bestIja koje sam pobrao sagnuvi se
ondje pored avlijskog praga; cvijee koje bere
djeja ruka, cvijee kratkih peteljki, pokidano i

49
 uvenulo, loplo i klonulo, puno vlati trave, sleg-
nuto djetinjim prstima; doekao sam tc kao sin
ve unaprijed roden s kitom poljskog cvijea koje
je uvenulo onako nespretno pokidana iz korova,
poneki cvijel samo s glavicom; ispadalo mi je
kada sam ti ga pru ao, a ti se osmjehivala i
saginjala i kupiJa svaki i najmanji inajuveliji
cvijetak; tako sam te doekao ; Fcrhada, naj -
starijeg, rodila si tck naknadno, poslije me ne,
rekoe II mukama, zato sam ga mrzio; a mrzio
sam, mo da, i Orhana, jer si i njega, tako uh ,
rodila II mukama, uz krike i jauke; jedino sam ja
bio unaprijed roden; a Sekira si rodila kriom i
lahko, njega si, uh , tako rodila, na njega se
nisam obazirao, jer je doao tek iza mene i Or-
hana, kao posljednji, ali i njega sam mrzio, jer si
ga rodila lahko, neosjet no, iako nije doao
neroden kao ja; njega, sultanova zagovaraa , iz-
dajicu, branioca sultanove stranke u Bosni; on,
roden, ko smetnja i muenje ; i Bekir,roden
gotovo kriom, u zapeku , ne kao e tvoros truka
oeva kruna i radost; on je kivni, on, Bekir,
kome sam sve to je bilo nedovreno u meni
aputao na uho, kome sa m povjeravao sve to je
kroz mene htje lo da prode i sve to se u meni
htjelo ugnijezd iti i sve ono emu sam se op irao
sa strahom i uasom , sve je lo natrpao u zob-
nicu svoga konja i u svoje bisa&e i povremeno,
pomalo, vadio i rasprostirao pod smijcak trav-
n ikog vezira Ali Namik-pae, svoga prijatelja;
pokupio je Namik-paa i to a i njega; a sada,
obuena u nizamsku odoru, epuri se po
Gradacu Bekirova uta sjenka; ljudi ne vide;
moj ivol je zapretala moja dua, ati me vie
nita ne remeti, nita me nizala ne prijei ;
skonavanje mi je sve kapije otvorilo, nijedna

so
 vie nije zakraunata preda mnom; pa ak OI
ono to se, naoko, ne slae jedno s drugim; i,
nu, sretan sam da je sve ono to je nekad bilo
nespojivo najednom jedno s drugim iako ne
nalazim rijei kojima bih jedno s drugim sastavio,
i najoprenije i najudnovatije se samo od sebe
slae i uklapa jedno u drugo, utim sklad, samo,
moram biti nepomian; kako sam bio glup i
uzak! ili je ovo klonulost ludog od boli? nita
vie nije u opreci, blag je i neosjetan pregib s
ovog u onaj svijet, tu vida nema, oi ne trebaju,
ivi mrtvaci su skrajnuti, to je asak sasma
bezbjedan; ' niko me ne pometa, nita mi na put
ne staje, sve iza mene ivo je preda mnom, pa
ak i ono to je odavno nepomino i ono se, na
svoj nain , gri i pokree, ja nisam kriv! da,
tako, jab, tako vidim, nikakva pomisao: da li je
to mogue? ja znam, za mene je tako i tako e
ostati vidio neko, ne vidio niko, znam da vidi
Bog, o, majko ul-Melek-hanuma! od malih
nogu si mi govorila da se u Boga pouzdavam pa
ipak me je tek utvara obuena ko ban preanski ,
premeui svoje lice u lica moje brae, nagnala
da uasnut sasvim prigrlim vjeru u jedinog Allaha
i zauvijek je zadrim vrsto, asno, estito i isto
onako kako si me ti pouavala, onako kako
treba, bez kraja, da nikada nikome nisam morao
zavidjeti na njegovom aku; da e, o, mati, moje
due, onoliko koliko bude htjela i uzeti i
ponijeti sa sobom to nisam znao; jesi li pouz-
dano odmjerila s koliko drama due se ivi u
Bosni? i je li tvoj kantar bio sasvim pouzdan? i
_smije li se to pa makar mi bila i mati? i zar put
do vezirske stolice i moi nije s obje strane
ograden samo korak razmaknutim binjektaima
crvenim od skorene krvi, pa kako je visoka ta

51
 vrika s koje kamenje obijeli; i zar iza svakog
kamena ne izviruju izbuljene oi krvoloka? zalo?
ne znam! sad u saznati; govorila si, da, . i utirala
mi pul do pae i vezira, mada je takva pomisao
II ono doba bila daleko od bilo kog kapetana i
od najljueg, najnezasitijeg i najosionijeg i onog
koji bi se najvema zaboravljao; suvie je svaki
od nas dugo, predugo, uivao nesputanost arslana
koji uva stamboIske kapije; kome je od bilo
kojeg od etrdeset i dva kapetana bosanskih
kapetanija, pod bilo kojim sultanom padalo na
pamet da bude vladalac Bosne'! nikojemu! kome
je padao na pamet vezirluk nad Bosnom kada
smo svakog vezira, ma kakav da je dohod io,
prije ili kasnije, skidali s Bosne i slali natrag II
Carigrad, jal' iva jal' mrtva; ako si mislila da
postanem vezir, mislila si, valjda, na lo da odem
u Stambol i postanem vezir rumelijski, anaLolski,
egipatski, makedonski, serbski, alirski ili koji
drugi a u Bosni je oduvijek za nas bilo toliko
hoda da su nas noge slatko boljele i toliko
gledanja da su nas oi snom pekle da niko nije
htio nita drugo do da bude samo ono to je i
bio; ali ti si me, vidovita, nukala da se uspinjem
stazom ija obzorja nazire samo onaj koji se lom
stazom uspne, stazom asti, stazom silnom, zato
kada si znala da je ta slaza posuta mrtvim?
mrtvim pod tobom, mrtvim u tebi. mrtvim ponad
tebe, zato? ta to je izmiljen'a ljubav, to je
ljubav oblaka! ili ti nisi tako htjela, jesmo li te
mi sinovi ne hotei obendijali, da podstaknem
vatru vjere nije mi na um padalo samo onda
kada je sve ve bilo izgubljeno, inio sam to
odmah uz nadu i vjeru u istinu aa Bosna treba
sama o sebi da ivi, to je ono na ta sam
nalijegaa uvijek i u svako doba, okrilatio

52
 uspjehom, bio pogruen porazom ali trebalo je
odmah da budem Bosni i mati i utvara a ja
nisam bio ni jedno ni drugo; i ta e meni
bojazan za murike, uzmicanje od nepouzdanih,
. gaenje pred dvolinjacima, ta to je u Bojim
rukama; jer, jesi li, majko, znala da u za tobom
doi mlad? to mlad kau samo moja usta jer ja
sam star, prestar i, kada je Delaludin ubio oca,
pa Ferhada, kako _je tvoje srce to podnijelo? da
nisi i ti s njima skonala samo prividno ostavi
iva prostirui i perui ponjavu ljubavi ispred
koje smo ja Husein, Orhan i Bekir skidali obuu;
da mene zadavi, nisi dopustila ni sudbi samoj a
kamoli ovjeku bez osjeaja, veziru Delaludin
-pai, koji je na se uzeo Ferhadov lik; ili si sve
nagaala, sve prieljkivala i sa svim se mirila u-
naprijed; moda te je nekakva tajanstvena sila
pripremila za to apuui ti ta te eka, ta S\le
mora predeverati; je li stoga u me gleda jo
otkako sam se rodio ne skrivajui to ni pred
kim, otvoreno me izdvajajui pred mojom brao m
pogledom, rijej u, uputom; ostavila si mi svoje
due onoliko koliko si sama odvagala na svojoj,
nevidljivoj tezulji, kod tebe je tajanstvena tezulja;
odvadila moje, a namirila svojom; Bonjak ne
treba golom duom da hodi jer je svuda oko
njega tvrdoglavost i pasjaluk; inae, otuda dohode
bandoglavi, hudi i dobri koje po arijama i
bazrdanima, hanovima i talihanovima uvaju,
hrane i veu uza se za sitne darove kao aljivu
opomenu za ono to mudro preutkuju oni koji
se neprekidno okrutnou spasavaju; postau
smijean i nedostojan! klonuu! ti si znala koliko
e modra, a koliko tamnocrvena plamena razgor-
jeti u mojim grudima da bih pcohodio Bosnom!
zar moe majka, u svojoj ljubavi biti dumanin
53
 svome sinu? zar se i ta ljubav moe iwpaiti? ili
je to nevidljiva igra za koju se ne zna? ili se
srodne due prepliu onako kako to niko . i ne
sluti; zar Bekir nije pao ' u postelju kada si se
razgoropaena isprifeila njegovu prvom sevdah u,
njegovoj slijepoj, dodue nedolinoj ushienosti;
jer ti nas nisi odvajala od sebe nikako, zar nisi
stisnutih zuba podsticala Ferhadovu uznositost sve
dok mu se visoko na njegovu vratu njegova gla-
va nije sasma ukoila tako da je gledao spute-
nih onih kapaka; Ferhada; zar Orhana DlSI
odbila od prerana hadiluka, tako da je od tada
gotovo umukao; zar Ferhad, jo dok je otac bio
iv, nije mahnitao po dvoru kao luda s ben-
silahom puna suha granja koje je prtalo pod
njim kada bi se nou, obuen, strovalio u duek
zato to si ga, mlada i nejaka, odvratila od vojne
na Serbiju a otac se smijao i tebi i svom naj-
starijem sinu, dok smo Orhan, Bekir i ja stajali
nepomini i uplakani? zar . Bekir napokon nije
vrsto prirastao uza te kao ut kadija kome
bijela pjena udara na usta kada presuuje; a zar
i mene nisi podsticala razmiui moju brau da
. ja proem? kao da su svi oevi u Bosni zana-
vijek sve matere sD1ftno uvrijedili; o majko, o
mati, o majice, plemenita i mona! na ta to
izilaze ove moje rijei, nu, ova istina nije ovakva,
to tako ispada kada se kae, to je nekakva ne-
vidljiva ujdurma rijei samih; zar nisi jednom pla-
kala, jednom bila osorna i estoka, jednom
razgoropaena , jednom pjevala, jednom aputala,
jednom preklinjaia, jednom se nerazumno otima-
la; to kad se kae, a zapravo stalno bila pouz-
dana u svojoj blagosti, ti si drala zemlju po
kojoj smo goliavi hodili, s tvojih usana se ot-
kidao dah koji smo udisali, na tvome dlanu bio

54
je zdenac nad kojim smo se glavama sudara li, u
tvojim prsima mlijeko kojim smo se zadojili; ili
l O majke u jedan vor, za jedan dan, veu svo-
ji!" sinovima roenje i smrt, poetak i kraj i
dre da su pravedne; to je ono to je obaka; a
kada se izade na sokak, uje se: derau ti mater!
otuda sam uvijek namirao, osobito kao vezir, da
sve bude oDaka kako su nas stari uili , da se ni
II emu ne pregoni, i estio se na sve to nije
obiaj bosanski, onakav kakav je bio za veliku
veinu, ne za manjinu; neka bogatih, Allah je
tako odredio da jedni imaju i da daju onima koji
nemaju, i da se pomau, ali obiaj je za sve jed-
nak; u njemu je snaga, uzor, srea , spas i nada;
i da se zimija ddi svoga reda i zakona, raja
svoga, . bezi svoga, okac svoga, hrianin svoga i
Jevrejin svoga; tako sam htio i elio, nita da sc
ne barc, nigdje nita da se ne pomjera ni gore
ni dolje, samo nabolje, da bude kako je oduvijek
bilo, onako kako treba; ta e meni novotarije
kada mi je sva snaga potrebna da se ddi i uva,
titi i zaimlje ono to se ve ima, ne da se jo
vea zbrka i smutnja u narodu stvara i zamee a
ivot brka i razara; da lj udi budu. dobri u svome
i pri svome a Knjiga je od Boga, ne treb a boljih
knjiga; to samO uvijek neku hue novotarijama
da se okoristi, neko nevid ljiv i gramziv, neko ko
nije lopov a lopov mu pomae, jer svaka je vlast
od hrsuza i protiv hrsuza, ne ni za ni protiv es
titih i bogobojaznih; zar je nizamski red bolji od
janiarskog odaka, zar je muteselim bolji od
ajana? zar e onaj koji nikada nije bio kapetan
biti bolji od onoga koji se rodio kapetanom?
nee i ne moe! ako Otomanskom Carstvu
prijete siJe i sa istoka i sa zapada i Rusija i
Eng!iska i Franciska i Njemecka zar e ih sultan

55
 nadjaati ako naoko i to preko noi bude isti
kao to su te sile? nee ; ako ne bude onakav
kakav je, samo bolji, nee ih nadjaati opo ~
naajui im izgled i dovodei tude miralaje koji
ga prezirno gledaju uvodei novotarije i (ude
obiaje; zar da ja igram kako drugi svira? svako
ima svoju kajdu; ne kaem, ako kaurin ima bolji
lop, da ga ne uzmc, neka uzme top od kaurina,
ili elik od kojeg sablju kuje, to uzmi a mani se
novaenja i preinaka; jesu li daul1iki konji bri,
ako jesu, uzmi konje a ostavi daure, tako; ali,
neka, idi kud si poao, mi emo se okoristiti,
samo malo rauna s Osmanlijama da svidimo; i
do sada smo bili svoji na svome, sada hoemo to
da budemo jote j vie; kad ja kroz Serbiju s
vojskom ne mogu proi sultanu II pomo bez
doputenja knjaza Miloa, to za se da oekujem
od takova vladara i padiaha; njemu hrlim II
pomo, on me zazivlje, a ne mogu kroz Serbiju
proi, jo mi se knjaz s druge obale Drine grsti
i prijeti mi; la ja na lo da kaem i ta da
radim sa sobom; da gledam sjedei skrtenih
ruku kako kalil-vezir tam ani Bonjake jani are;
koio bih se kad bi ono na ta sam navikao
bivalo neim narueno; lagan o hodite, malo
zborite, zlla se ta se zbori, kad se zbori i ko
zbori, ako treba i ne miite se, samo ne kvarite
dobrih bosanskih ob iaja , s.ve mi je nenadano
postajalo dragocjeno i sveto; ne uznemiravajte
me i ne estite me, ostanite u tome, ja u se
tui a vi, ne reme tite ustaljeni red i navadu,
takvi kakvi ste mili ste, inae, proganiu i, sebe
u saei; u oganj u se baciti samo vas da
sauva m ; kakavgod, pa i nerazumljiv bosanski
obiaj starostavan i ishlapio drai mi je nego
kakvagod sultanova preinaka, jer ako nema

56
obiaja na ta e mi kosti nalei, u torne je
tajna moje esti, nema druge; i sad bjesnim i
zdvajam od same pomisli da bi se neto moglo
ptomijeniti, jer ako smo svi isto i jednaki u
svome i na svome, baka to smo obaka, ta je
to onda jedna smrt? a Allah je obeao, ako sam
na putu vjere posjeen biu ehit i vjena polja
deneta ukazae se namah preda mnom; a tude
sile, tvrde i hrapave, strane i neznane pre-
stravljene za svoj plijen, a prisile lane, a sluaj
nosti kao znakovlje koje predskazuje pad i
nemo , konac sudbine? a stid, a smijeh, a
gorina i nevidljive ruke koje me otimlju i sma-
njuju me na utvaru, bijednu, pokislu, prezrenu,
strailo na kome se i odjea skanjuje! pa ta?
zato ni rijei, ni kretnje ne remetite i nita ne
pomjerajte, svaki put kada se ta pomjeri, makar
i u neznaju, klonuu, a nekom od vojnika
o l a bavic zglob, njegovi prsti nee stezati balak,
handar e mu ispasti iz ruke; zar nam se smijeh
i zgraanje nisu sami od sehe oteli iz grudi kada
smo ugledali prve nizame s kaievima alafranga
preko grudi u-na-krst; ako misli, sultan-Mah-
mude, da e, krstivi muslimanske ete franakim
kaievima dosei Napuleonovu slavu, grdno se
vara i ja diem svoju ruku na te, meni ti
kaievi nee lei na grudi pa taman samo protiv
njih udario, niti e se moje noge, kao gole,
sramotno isticati u tijesnim, pripijenim akirama;
pa kako to da nisam pobjednik, nego suanj
kada je, eto, sva istina uza me i onda i sad? ali,
ta je temelj moga bijesa? ta je bilo iza, ispred,
oko, ponad svega toga? ja! samo ja! a preinake
sultana Mahmuda bile su takve da su udarale na
obraz svakome estitom Bonjaku muslimanu l
onom ko zna i onom ko ne zna, i uenom i

57
 neukom i onom ko gubi itluk i spahiluk, sela i
kmete j pravo na porez za troenje zuha i pare
od haraa i zakupa od treine i onom ko dobija
ake i zvanja i imanja i mO i muselimiuk; i ja
sam se pitao otkud ja II svem tom vrtlogu? ko
me prvog isturi? ta me to izgura kao ovna
predvodnika? ija ruka me je isturila ispred svih
i otkud ja da se isprijeim prvi i da ispred svih
stanem i podboim se? ali ni to nije bilo ono o
emu sam se s prva vema pitao gledajui kako
se krunim i osipam, grim i skupljam od golema
bosanskog posla, kako mi lijeva ruka nestaje a
desna noga tone i, dok nogu vadim da se na nju
oslaDim, kako gubim glavu sa ramena i maui ,
mlatarajui rukama ispred sebe hvatam svoju
glavu koja je kopnila i hlapjela; ili sam se tako
zgunjavao i tvrdnuo da sam zastajao bez daha
osjeajui: pomjerim li se jo malo, prsnu u ,
pokidau sve spone s ovim svijetom i moj pogled
e se zauvijek zamutiti; . tako sam u svim tim
asovima sve blie dohodio grohotu; as s
podsmijehom, as sa strahom, as sa uasom
gledao sam samoga sebe udvojena i to ve sprva,
u Tuzli; svaki put nakon grohota, kao onomad,
trei konak nakon bitke kod Kaanika negdje
podno Mirne planine u Sandaku, mislio sam da
je Bosna iezla i da je vie nemaj tada bih
dozivao svoju kulu i svoja polja i Bosna bi se u
sve irim krugovima stala podastirati preda mnom
preko Hercegovine, sve do sinjega mora, preko
Drine do na Jadar i Radevinu i ravnicom na
sjever sve do duboke Save; ali to je bilo iza
mene, ponad mene, ispred mena, oko mene, do
mene, a ja sam udvojen gledao samoga sebe
kako jaem dah ispred veeg dah ispred manjeg
buljuka i putao svoj pogled sve dalje dok se ne

58
 bih prepanuo da u i samoga sebe . izgubiti na
vidiku zauvijek; tad a bih pojurio kao bez due
da sebe dostignem, scbe ili onoga drugoga sebe
koji me gleda i sluh i uje; zastajao bih i sve bi
mi navirala najednom, nisam znao ta prije da
pone m ; ega prvo da se prihvatim a red i
obiaj za koji sam se borio, moje pregnue
smetalo mi je, remet ilo me, nije mi dalo da mis-
lim, kidalo me je; kako je bilo lahko mnome
vladati i upr av lj~ti . mnnme knji je Irehalo da
vladam i upravljam; kako sam to samo zagazio u
krv u koju nisam ni htio ni elio da zagazirn?
preko posrednika! nije mi bilo povratka; tada bih
se, u svom svakojakom pretjerivanju, malo
sabirao ali ne gledajui ni na ta iza sebe,
pogotovo ne na ono io je krivo, loe i
pogreno ispadalo, a mnogo ta od onoga to
sam inio svriavalo je zlo i naopako i, tome sam
se smijao gromoglasno kao da nije moja krivnja
i, odmah od Boga oprost iskao; stoga mi je naj-
radosnije sjeati se moje djetinje dobi, igre, kojoj
sam se gotovo divio, i opet kao da to nije bila
moja igra i kao da to nisam bio ja; i najvema
sam volio da se kreem, ponekad sam htio sve
da okonam, ne znam kako, da mahnem alaju i
odem, ali ljudi oko mene bili su dur3ni, uporni
i stvarni i ja sam odustajao; ostajui nasamo
nou, slike, sjenke i prikaze tih istih ljudi su me
ereile i rugale mi se, jer su ti ljudi tako
. treperili preda mnom i nasrtali na me izmije-
njeni, oni, ali runi, rugobni, grozomorni, ljigavi,
prljavi, odurni, utvare moga spaljenog mozga; ali
kada bih ih jutrom, nakon takve preteke noi,
opet ugledao utegnute u njihovu dostojanstvu
kako klee preda mnom i ekaju moju rije da
mogu sjesti i podaviti noge poda se, ponovo bi

59
 mi prijanjali za duu, jutro je tada za me bilo
golem dar od Boga; pa ipak, miljah, ovi isti
ljudi ponizni i durani samo sino iskrivljeni i
razvraeni , bijahu stvarni jer ovi ne bijahu sino
nego oni isti i moda je ovo jutro opipljivija ob-
mana; ali jutrom, nakon teke noi ja bih
ponovo bio spreman da za ove ljude uinim sve
to je bilo u mojoj moi pa i preko toga, iako
su me njihove prilike sino na smrt izmodile i
izmuile a ja im to nikako nisam ni smio ni
umio ni htio da kaem; ali sve je to jo bilo
hodi-mi-dodi-mi, jer sam i ja morao naskoro
initi ono to su in ili i svi satrapi prije mene, a
to bijahu, moji, ne dumani , dumani mi se
prikazivahu lijepo obueni i uljudni, i to e
initi svi satrapi, veziri i vladaoci poslije mene -
udarati i sjei; kao da ima mnogo onih kojima jc
tvrda, neumitna sudbin a odredila smrt od
vezirove ruke, vezir se za tu neminovnost morao
nai , koji je da je, pa bio to ja sam ili neko
trei _..

16,1 .. . to si me mati pustila da umirem stazom

vezira nasilnika? zar nisi znala da mi duu
uzima, zar te je toliko satrla smrt moga oca i
smrt moga brata, zar nisi znala da je put vezira
put krvnika, ili si mislila da je sva opojnost moje
hrabrosti od tebe urdijankc naslijedcna; a ko je
to i kako ostao sav na zemlji i zar 'se kome os-
t.aje? pa bilo to i usred Bosne? . ..

17,1 .. _ jo je gore kada dozovem II sjeanje uplakana

lica onih koji su me okruavali, kada se sjetim
kue i dvora koji je time, tom smru Ferhad-ka-

60
 pctana, bila zapahn uta. ispunjena, kada se Sjetim
svega, vidim da je na svakom licu bila skrivena
uprija preko tuge, pa i na najupJakanijem, ak
je jedna dobra glava, jedna enska uplakana
glava, meni iskreno estitala: sada si li kapetan,
rano moja!, rekla je kroz suze alei Ferhada a
veselei se Huseinu istovremeno, nu, vidim II tim
suzama svoju mladost, ehru svoga lica, pa ak i
svoj stas, ali vidio sam, ... tada, na tom licu, da
sam bio niko, da sam bio samo sjena kojoj sc
govori; ali, bio sam iv i to sam osjea o svim
svojim damarima, kao grijeh koji me goni da
koraknem as na jednu as na drugu stranu i
koji me dri sputana i prikovana za jedno mjes-
to; moda sam se uvijek tako tudio, od toga
nisam nikad II se sasma primio ni prihvatio svoj
kapetani uk; i vidio sam da se od svoje brae jo
jednom nehotino odvajam; i ta mi je drugo os-
talo nego da II sebi zategnem nevidljivo, nejasno,
to to se znalo da sam kapetan uistinu , to; da
prihvatim nagradu i opomenu; a o nome kome je
ve neto nedostajalo izvalie se ruke iz ramena,

a ako i to ne pomae, na njemu izrastaju

nevidljivi patrljci mahana; i sve sam rekao; ali
najvema nas, ive sinove, putala si da se
svadimo, i kada bismo se tako stijesnili medusob-
no, mene si izdvajala, nasilno istrzala i, meni je
bilo ugodno a mojoj brai neugodno; htjela si da
posigurno osvojim onaj tvoj svadbeni put do
Kavkaza, da sasma bude tvoj, kako je sljepilo
pravino! a koliko si mi puta govorila: stidi se,
Huseine, i, nitila sve moje; svi su se divili mom
ponosu kuli na Adi, samo si ti o njoj zbarila
pOOsmjcljivo, kako su grube rijei kada ih ne iz-
govaraju tvoja usta! jednom e se,' kad sunce
svojim zrakama probije tvoj u staklenu kulu, jato

61
 vrana zaletjeti i poruie ti je! i, to je okrugla?
od koga se skriva i tudi kad samo na Adi
boravi? zar e provesti ivot kao samotnjak?
tako mladan a odan molitvi, miru i lovu! svi
moji zloini meni su tudi, svaki me zadrao
ondje gdje ga poinih i svaki me je korak u-
natrag vratio tebi a ti si mislila, oekivala, da ja
koraknem dalje; nisi lo rekla, nipoto, ali tako,
na to je izalo a ono na ta izade to je, nita
drugo; ne alim kule koju sam sruio i zapalio i
tako je zauvijek za se sauvao; zar da mi
aubaa sjedi u njoj? ali tragam za onim to me
je dralo u potenju, ta nije, valjda, kukaviluk?
ak je bilo opojno ruiti sve oko sebe kada su
kola bonjakog pregnua krenula nizbrdo! a to
sve za to da se ti moe povratiti putem kojim
si dola u Bosnuj ta, golem je to put, zar ga
moe osvojiti bosanski beg i kapetan, ni sultan
njime ne moe proi u pratnji svoje goleme, raz-
norodne vojske; ak ni preobuen; a ljudi mis-
le da sam se ja takav rodio; drugo sam ja,
drugo - moja rada, to dvoje nije bilo, niti je
moglo biti jedno; tek poraen i skrhan sam
jedno; negdje na najvioj stepenici sve se potire,
kako je niska stepenica moje uzurpira no ilte
bosanskog vezira, ilte koje su mi podastrli i dali
moji, jedino pravo i istinsko vezirska ilte, jer
nije od sultana i Visoke Porte; moe li utrnuti
oo samoga sjeanja ovaj iak ivota II meni koji
tinja, niko ne zna kako, odakle i dokle? kad sve
razgrnem, oito je da ni njega ne bi trebalo da
bude! pa ipak je tu! ne gasi ga ni to to sam
sebe i za tudi zijan optuujem, a ljudi sude kako
sude; da li bi strani, nezajaljivi, bjesomuni
krvolok i satrap, zasjevi na ilte bosanskog
vezira, utro put za ono to smo mi iskali od sul-

62
tana naJpnJe milom a o nda silom: da plaamo
godinji danak od dva miliona groa, da sami
sebi biramo vezira, da nam ne novai vojsku, ne
uzima redife? pa ja sam i na to pristao, pa nita
opet ne bi; ja pogubih ljude i silno se razjarih
pa nita ne bi, opet bitku izgubismo; a, eno, svi
se povratie u Bosnu samo za nas dvojicu, za
mene i Fidabia , od hiljada, nema milosti OI
oprosta! a to gdje se zloini poliru nije ivot ali
nije ni nestanak; o, mali moja, zar si me ti uila
boju i junatvu? ta ja svoga baba nikako ne
pominjem! nijedan moj zloin , tek ih sada tako
nazivljem nije moj zloin , pa zar se tako postaje
neko! a one koje sam pogubio pogubio bih jo
stotinu puta! pa zar su oni krivi? zar su mi, sad
kad ih nema mali? ali ni sad kad ih nema nisu
maknuti s puta koji sam preao; svi stoje
nepomino na onim mjestima; sve ono to sam
htio da pomaknem stoji na svom mjestu a sve
ono to sam htio da stoji rasulo se i razvrglo na
sve strane kao da je od pepela; zar se nisam
sam sebi udio gotovo bez prestanka kao kakvoj
nakazi i esto zdvajao da li da se sebi smijem ili
da nad sobom plaem ; nedoucn? neodluan?
kakav je ono bio drhat u meni osim uasa, kada
na dvore banue glasovi da je Ferhad zadavljen
u Travniku'! tude svjetlucalo? hladan plam koji
ee obraze, stidom rumeni, drhat koji se gasi
ispruenim dlanovima, desnim preko lijevog;
potresen, mojim damarima bilo je to da sam
sada ja kapetan Gradaake kapetanije! ponad
boli stid, ponos i zateenost , sladno gubljenje,
odbijanje posigurnog, beskraj kraja; i od ega je
taj hol za bratom izatkan kad, evo, ne nestajem
ja kad moj brat nestaje; i to od sehe potisnuh
uzdarje kad je tuzi i tegobi zbog bratove pogibije

63
 trebalo dana i. dana da sc II meni sasma uoblii
i nastani? ta, II prvi mah pustih da II meni bukti
samo silna mrnja na Ali Delaludin-pau,
bratova krvoloka, i mahnita silna e za osvetom;
mrnjom i osvetom potiskivah i uzdarje i bol; uz-
nositost bi mc razorila a osvetu sprijeie ruke
oko mene; ko je mislio na starjeinstvo od nas
etvorice? niko! ono je bilo Ferhadovo; a sve
zidine, s vremena na vrijeme, iu i uzim aj u
takvu krv; zar nije bilo blie raanju da sa m
pustio da me radost ponizi i razori? zar nije biJo
blie sabiranju i poetku da mc je radost ovrsla,
gledao bih II zidove zgraanja oko sebe, otvorio
drugima vrata ple menitosti; ne licemjerju; moda
tako tuzi za bratom ne bi trebale godine da se
uoblii; moda bi se pri tom moja tuga namah
odvojila; sada mi sve izlazi pred oi s nesmi-
ljenom jasnoom, nepojmljivo isto i neshvatljivo
brzo i vidim samo ono to je jedino i trebalo
vidjeti - dvori zapahnuti nesreom i izvana i iz-
nutra vrsnu a kua puna Ieleka i plaa; a mimo
sve, novo uvs tvo, sasvim novo i neznano,
uvstvo koje se ne kazuje, o kome se ne govori,
o kome se ak ne moe govoriti, uvstvo koje
me odvaja od brae tako da mi njihovi pogledi
ne mogu vie nauditi: rijeima tekim, punim
opravda nja muHa Emin Mestvica Kerim Sarajlija i
umni. povjerljivi ljudi, prijatelji plemena
Gradaevi, isjekoe zrak, grijeh se vie nije
za inj ao ali se vie nije moglo ni disati; ' od kada
je moj brat Ferhad zadavljen nrelaludinovim
svilenim gajtanom, ja ga volim, u o nom trenutku
u kome je moj brat Ferhad ostavio ovaj svijet ja
sam ga zavolio; ja, majin izabranik; rijei :
grijeh, )X>dlost, bol, smrt, ljubav, dua, otac, mati,
brat, vezir, sultan; Ferhad se ogluio o poziv

64
 bosanskog valije Ni Delaludina, nije mu otiao
kada je bio pozvan, ali na Bajram, ne
prenebregavajui drevni bosanski obiaj da sc svi
vieniji ljudi sandaka nadu pred namjesnikom II
Travniku, Ferhad-beg Gradaevi je zadran kad
ostali poljubie ruku vezirovu i odoe; vezir nije
bio zaboravio zaboravnost gradaakog kapetana;
moj brat - visok, vii od nas, vii od oca,
mrav, orlovski povijena nosa, vjeno malo podig-
. nute i iskoene glave i pogleda koji je stalno
nekud bludio, koji bi mi odozgo, II mimohodu,
tiho, uputio koju, uvijek s osmijehom, ak kada
je to bio ukor ili uvreda, volio je sube ljive i
takie - zadavljen je i ja sam vidio, o uasa, da
se smijao iskolaenim oima; uklanjao sam mu se
za ivota, time ga izazivajui, a tek sad njegova
uspravna sjenka neprekidno je uza me i nita od
onoga to kae i to me je negda vrijealo nije
vie uvredljivo, sve su to sada samo rijei
razumijevanja i pratanja; u mene je oduvijek
gledao tako kao da jasno predvia sudbinu koja
ga eka, nadmono i podsmjeljivo u isti mah on
zna a ja, drugorodcni, ne znam da on zna moje
mjesto u porodici, on je tu kratko, ne do u
duboku starost, iako to nee nikome da kae; a
ta da je rekao? sada znam da me je volio ali
to nije moje, to je bilo samo njegovo; tek sada
je samo moje, tako je odreeno; eljeznog,
nepodmitljivog, skromnog krvoloka i pjesnika
A1i-Delaludin-pau u Travniku stii e kazna i
na ovom i na onom svijetu; branio sam se
svojom nedunou, ali nu, branio sam se i,
zduno se utjecao Bogu; ta je trebalo initi,
oprena uvstva u meni ivjela su i tinjala
naporedo, mada se, naoko, --nita u dvoru nije iz-
mijenilo i, sve bilo pribjeite,_ a da nisam otkrio

65
 da me je volio moj brat, na svoj osobe n n ain ,
moda, tl posljednjem svom as u sasma toga
svjestan, naknadno bih zavolio ja njega; i, zavolio
sam ga; mrtio sam se, sva mi se utroba grila i
stezala i vezivala II tvrdi uzo kada je pred
I:lckoga trebalo da stupim kao kapetan
Gradaake kapetanije sve dok vrijeme nije
ublailo boJ a ivot potekao onako kako je i
ra nije tekao; Fcrh ad-beg! to ga tako 05-
lovljavam? nosio je svoje starjeinstvo na ud a n
nain pogledajui II mene kad god bi samoga
sebe oslovio kapetanom; sada strije la mrnje
prostrijcija mnome a ja te nj egove poglede tek
sada razumijem; na u dan nain je moj brat
nosio porodino starjeinstvo, ak s porugom ali,
nosIO ga je; nosili smo ga svi a ponajvie se
pitala maj ka i bez njene privole nije donesena i
izvre na nijedna vea i vanija odluka, reda radi
pitani su svi u kui i Orhan i Bekir i ja i muHa
Mestvica i drugi gradaaki starci i odli nici ;
uvijek smo se svjetovali i mada u poetku nisam
shvatao zato se ne to to je o i g ledn o mora
provjeravati, e k a ti da i drugi esto , inil o mi se,
i ne razumijevaju i , povrno i hladno kimnu
glavom prije nego to se neka odluka provede,
ali to je bio ob iaj ; postao sam najml a im
kapetanom u vascijeloj Bosni, jedino je Mustafa
Skadarlij a, kodra-paa arbaoaski bio mladi i poz-
natiji od mene; iako su mc ljudi gledali drugaije
nego do tada jo nisa m znao ta mi je init i , a
ni to zato me gledaju drugaij e kada se meni
inil o da se nisam promijenio; a promije nio sam
se; ljudi imaju osobeno ulo za mijene drugih ,
o nih koje gledaju, a za koje ne zna ni o naj u
kome se te mijene i. zbivaj u; mije njao sam se a
sve se dogodilo u tri dana, i moj susret s ut-

66
 varom l pogibija Ferhadova i mOJ zavjet da
podignem d"miju , sve u tri dana; rekao sam
materi samo za ovo posljednje, prvo je i sama
znala, a o utvari nisam govorio nikome, nisam
mogao, ona je bila samo moj gost, o njoj se ne
kazuje, ona se samo meni javila, samo sam je ja
vidio, iako su pored mene stajala sva tri moja
brata; ona je ludilo ako se izgovori rije o
njenom postojanju, ona baca u bezdan onoga
koji je_ prokae, nju ne vidi svako, o njoj se uti
sve dotle do k ne napusti onoga kome se javila;
mati mi je otkljuala magaze i ekmede u
kojima su bile pohranjene halal-pare za moj hair:
zavukao sam ruke u zlato sprano od grijeha i
zuluma, steeno poteno i asno, bez truna
prevare i tude muke, teak i dragocjen novac
koji zbog svoje istote izaziva nevjericu i
sum nju . ..

18,1 . . . od ega sam bjeao kada sam skoio na

neosedlana konja sa golom sabljom u ruci da
posjeem Delaludin-pau u Travniku; poletio sam
da uzmem kIVarinu za bratovu glavu, ali od ega
sam bjeao? hej! gdje je Gradaac a gdje Trav-
nik, konja bih satr6 pod sobom lhtvniku se ne
bih ni primakao, a kamoli ubio vezira; zar moj
bijes moe biti toliki? zar sam se toliko, u tom
trenutku, otimao svom nasluenom kraju?
podsmjeljiv lik Ferhadov mi izade pred oi, a
Bekir je htio da pogubim Bekira; da je bio
siguran da neu sloga to mi je brat, moja bi
sablja sunula prema njemu ali mi se njegovo lice
prometnu u Ferhadovo, a Ferhada osveujem;
najednom se zagonetka isprijei, ruka mi klonu
jo se zapravo, ne bijah ni rodio a sve je ve

67

 bilo gotOVOj kako me Je mOJ brat Ferhad
nakaradno volio, kako je njegova ljubav hila
hirovita, teka, kako je jedva ekao da ja krenem
njegovim putem devera i propasti i kako sam mu
ja u tom, i ne znajui, zduno pomagao; on nije
utvara, ni zlo, ni nevolja, ni mrnja, nego brat i
ljubav; nita ja za svoga ivota nisam vidio, nije
trebalo bogzna ta ni vidjeli i, zalo li sam se
samo toliko trsio, nije mi, o Alla hu, biJa spasa,
to je sudbina prednjaka, onih koje sudbina isturi
u nevakat; zar je m ogue da se dveri ljudskih
dua, tako gusto isprepleteni, toliko provide? pa
to je put do jasna sjaja i razaznavanja, ta to
treba samo razgrnuti i doi do prosta, asna,
munjevita i vedra ivota, prodrijeti pogledom,
laganim zamahom noa kroz sav taj gusti; Fer
had je jedino prema meni bio blag, jedino je
menj u svemu poputao, drali su da to ini za
hater nae matere ali nije, i za drugo ta ona ga
je esto molila ali joj on nije ba tako lako iz
lazio u susret, prema drugima je i nehotino bio
osoran i zao i to mu je sasma pristajalo, nije
hotimino vrijedaa, ni h otimino bio grub. nego
tako, iz naravi i navike ali je meni u svemu
povlaivao, kao da je njegov pogled samo na
meni poivao a ja SHm tada na sve to odgovarao
pukom ravnoduno u , tek mi je sada do svega
loga stalo, sada kad mene gotovo i nema, to
postaje i ostaje, ne, ne ostaje, moda postaje, ali
zato tek sada?

19, 1 ... i, vidi, kopnei j hlape i ovdje u ovom sJaJ -

nom, blistavom, m o nom , velclijcpom gradu na
Bosroru, gdje je sve, naoko, Bogu ugod no, u
njegovu slavu na injeno, u slavu islama, i gdje je

68
 sva ljepota kao lahor, da mahnem rukom bi nes-
tala, o, ludo li lijepe namisli , daleko od Bosne,
dabogda se ko strijela u svako bosansko brdo
zabola po jedna moja rij e , po jedna moja misao,
po jedan moj pogled - pa ipak, ovdje II Stam-
bolu" toliko je prljavtine, nemira, nereda i
rasula, nezadovoljnika, uluenih , otrova, kuge i
spletaka, ubistava, mita i prevara, izdaja i lai;
lijepi sokaci, krasni vrtovi i perivoji, nesagledive
palate, bujno raSlinje, bljetavilo sunca, i amor
ivosti i ~arenjlo boja i sve tako neobuhvatljivo,
pogreno dahnem i sve nestane, i moje i Stam-
bolovo, stoga mi je najpree da uskladim svoj
dah i da tako ponovo mogu da zaem II pore
svoga nestajanja, he, ivot svoj da proivim! jer
to nije bio ivot, samo mi se inil o da je bio
ival, bilo je to nep rimJ ereno, neprimije tno,
sumrana guenje i guanje; ne, sultan-Mahmude
dinastije Ali Osmana, ne veziru bosanski Husein
pao, ne, nije najprije sultan, nije naj prije vezir,
nije paa, ni muir, ni subaa, ni muhur sahibija,
ni kadija, najprije je neto pa onda za tim sve
drugo a ko to izgubi ovdje, na zemlji, izgubio je
sve zanavijek; nikakav mu sevap naknadno, osim
ako dragi Bog drugaije ne odlui , nee pomoi;
ovo malo toga neto to mi svijetli II ruci, ovu
iku ne dam drugome do Svevinjem i da sam
mu bogd6 po nio sav svoj ivot da ga nisam
pogubio II osionastirna, u grijesima i zabludjelos-
tima istih takvih zabludjelih i izgubljenih oko
mene; mati mi je mod a uzalud svu svoju ljubav
ostavila; ta je to II meni bilo tako strano
manjkavo pa mi Allah, II presudnom asu ivota,
jer taj as je ovaj asak saimanja poetka i
kraja, ne metnu i ne postavi sablju vie glave
nego u mirno, mirisno i blago predveerje podno

69
 gradaake kule uprilii susret s utvarom
obuenom u odjeu kakvu u Bosni ne nose,
nego kakvu nose u Preku, da bih bio opomenut
i da bih stao na pravi put, iako sam drao da je
majka sve uinila, i prije te opomene, da se
samo i jedino uNIaha pouzclavam; nekom
moda izae melek, ali meni je na put stala
prikaza; i meni se !XJ drugi put smuilo i
zgadilo: utvara je drl.ala par tri puta svinutih ov-
nujskih rogova koji su krvarili; nagnuo sam se
bio nad ambis i povraao otrovno utu, gorku
tekuinu jeda iz svoje smuene utrobe u kojoj je
jb trebalo da stoluje svjetlo; da je nakaza bila
samo nasrtljivija, sasvim bi me sebi privoljela i ja
bih ugledao njen tabor a ne graditelja svoje
damije; ali ko zna! utvaru je dosta jednom vid-
jeti pa da ti stalno na oi izilazi; a utvara je
takva, ojoj je dovoljan i neznatan povod, i samo
tvoje sjeanje pa da se sva javi j pojavi, nju
moe dozvati kako god hoe; i ne znam koliko
je, uvijek ponovo, svojim moima uplivisala na
mene: zar to nije bilo onomad, odmah po mome
dolasku u Travnik, kada sam sebi vezirski konak
bogato uredio i pozvao terzibau da mi kroji naj-
bolja odijela, zlatom opervaene dolame i akire
i zovnuo majstora Ambru iz Uupa, momke
poslao po njega, da mi n aini peat od suhoga
slata sa sedam uzvika u puenih Allahu delc-
anuhu: ci prijatelju, o slavni, o svemogui, o
dareljivi, o milosni, o pokrovitelju i o oprosnie
koji idu ukrug tako da nijedan od uzvika nije
prvi i da nijedan nije posljednji; i ja sam tim
peatom peatio svoje bujruldije koje su narod
sasvim u vjeru zvale; imao sam u zlatu izrezan
peat raden rukom najboljeg majstora, ali oh,
. kako mi je bilo teko eka nj e sultanova ferma na

70
 o mome naimenovanju za bosanskog vezira; i to
moj peat nije bio od gvoda! kako je sve ilo
druga ije nego to sam u lm iljao i drugaij e nego
to je trehalo: zato? pa ja sam j kao kapetan
bogate i doli ne odore nos io i, nismo li se borili
proliv novih , skaredno tijesnih nizamskih akira i
uraka , nisam li tim bogatim odorama starinskog
kroja, pokazivao kako vezir treba da izgleda i da
se nosi pred narodom ininr i, kako da izgleda
kad kogod preda nj izae i neMo moli j zah-
tijeva; od uvijek sam se obuvao i nos io spram
sebe i svoga ugleda a da II to nisam neto ni
zagledao, odj ea jc ta prijanjala uza me i nije
bilo sumnje da sam to ja, a ako bih tu i tamo
dodao jo po jednu zlat nu viticu, ili srebrnu ic u
vie, zar je lo grijeh i sramota? zar sada, kada
sam postao vezir, to ne treba da inim ? da
hodam u rilama? pa ja II ritama ni ~a m hod io! a
o ni, su hotinje: dervi j kadija i tromi bezi trav-
ni ki , on i to zlato na svojoj . odedi prljaju
blatom, mem lom i adu da ne sja i ne bode oi,
najprije poisLiha a onda i dreku nadadoe da
sam se prekomjerno uznio i da drim da mi vie
niko nije ravan; da s visoka s njima govorim j
da se ophodim drsko i nadmeno; zar da se vezir
ne razlikuje od zimije? to se njima samo i ni! a
ja jo nisam znao ni umio es tito ni da se
branim od tudih nemanja, jo nisam umio svoju
duu zakloniti j rijetku vedrinu svoju sauvat i od
tudih pogleda, od zlopogleda, od sebinih , la-
ljivih, drskih, otvoreno podlih, vidljivih i nevid-
ljivih potraivanja; zar nismo imali . samo jednog
neprijatelja, svi? ta zar nismo u naem ajaletu
naimenovali vrsne ' ljude~ najbolje, sawim se sagla-
sivi? ljude koji se isti u , onako sami od sebe,
da to i hudi vide, ljude koji su se rtvovali,

71
 ljude koji su pobijedili muhur-sahibiju na Kosovu,
ljude koji su se nese- bino borili na putu do
Kaa nik a i na putu od Ka anika a odozdo, s
vojne, hvala Allahu, iznijeli ivu glavu, ljude
probrane, svakom ugodne, la ko su im to prik-
riveni dumani i zavidljivci? ko? neka se glasnu!
isticali su se svaki ba za ono za ta su
naimenovani: haznadar za hazn adara, kol - ehaja
za ko l -e b aju, ajan za ajana, defterdar za defter-
dara, i svi drugi ponaosob; i kako jc to
Hazim-beg goradanski smio preda mc a da iz
njegovih blijedih i buljavih oiju zja podlost, to
je bar ne ukri , i da mu se krepana lisica na
njegovom sku pocjeno m uraku trza i trese kao
iva it kako je smio preda mnom koraknuti
korakom ' otimaine, hej ! kako? to nisam dopus-
tio! ni s kim ja nisa m bio drug II podlostim a, a
za moje grijehe AJlah e mi suditi! ovdje niko!
jok! a ja to, sve to, takovo, nisam znao, o nomad,
da rastumaim , a mig - kakav jo manje,
udeenost glasa kojim je iskan od mene probitak,
ili drugome da se .nanese kakva teta i kakvo
zlo, drugi da se srui, onaj koji to ite da se
od igne, da likuje i da. se hrani tudom nesreom ,
jer mu drugo ne nedostaje, samo to, ta tuda
n esrea; ali to? tada nisam znao da pratim "i
os lunem udcenost glasa, udeenost kretnje,
poneku rij e dvosmislicu, ali nu, sada ih
razumijem .i sasm a dobro razabirem, a k i
odobravam! pa da, jah, kako bih drugaije! a do
m a loas sam mislio da je to ono to je mene
umanjivalo a da ja to nisam vidio, jeste, ali to
to onomad nisam uvi ao i, sam se tako
poigravao. kao oni mnome, to ? nain na koji je
izgovarao rij ei svoga potraivanja, lim n a in o m
je ruio i obarao me ne i uzimao, grabio i otimao

72
ono to mu je trebalo; jest se dao, jest se lomio,
lomatao, prelamao ali je pri tome i mene ruio a
ja nisam znao kako da mu se istrgnem i otmem;
kako je imao obraza tako, na takav nain, iskati!
i sve one nevidljive gomile ljudi koje su se krile
i,za nj ega, onoga koga su isturali preda me i, sve
na mene i sve od me ne s prokletim osmijesima,
tiho, kao da se p~draz umij eva , skidali i na se
metali, oh! koliko sam samo grijeio i koliko
puta pogrijeio, ali nisam vidio nita ' mimo njih,
to mi je bio sav utok i sav vidik i sve u vidiku;
nita izvan toga, takva vidika, kojeg sam se
gnuao i koji me je bolio za me dugo nije biJo
ni postojalo; dan i no ja sam buljio u
neprozirne daljine prema Carigradu i takav,
sumanut donosio odluke, pokretao ljude, podizao
Bosnu, sve inio, takav, odatle; drugog trona
nisam imao; a to su inili oni ljudi u koje sam
imao najvee povjerenje, iako je, ruku na srce,
svaki od njih vrio svoju dunost kako je naj-
bolje znao i umio; pa treba im vod, njihov, na
sliku i priliku njihovu, onaj u koga se gleda s
ljubavlju, zebnjom, strahopoitanjem, onaj koji se
namah prepoznaje kao svoj; onaj koji je isti kao
oni samo velik, ve i od njih, onaj koji se voli, za
kojim se ide i za koga se, ako treba i gine; to
ne mogu o, bijedni, o jadni, o vi koji mi suze
na oi nagonite, vi ubogi, vi bogati nikogovii ,
zato ne moete bez mene? kad smo u dobru
niko nam n~ treba, ali kad nam prijeti pogibelj
onda nam treba ti, tamna zvijezdo naa, ti,
junae, ti kome je lijeva ruka zelena ispod lakta,
ti Husein-pao! ali sve su to bila namirivanja za
negdanje gubitke i to je svakom najprije bilo na
pameti, tek onda drugo, Bosna, vjera, rz i obraz,
eto to, tako, ali m~ koliko god. da sam se

73
 razoarao to liko sam se i udi o smionosti,
odlunosti, dobroj volji njihovoj, bili su II stanju
sve podnijeti, sve dati i uinili , ali i sasvim sc
preokrenuti i odrei svega pasti u te ka
zdvajanja i odricanje iz kojeg ih nita nije moglo
i upati! pa i ja sam sad takav! i sve su l O bila
namiri ~a nja i umjesto da ih smiruje uznemiravalo
ih je svako dobro koje su inili kao da ih ja
komadam nad bezdanom; ako nije odmah, jest
poslije; to o ni, to ti, takvi! o ni koji iz; moga
sj eanj a rastjeruju dobre i plemenite; kako su
sa mo ulili ui i udno os lukivali glasove koji su
pronosili da carski rerman o potvrdi moga ime-
novanj a za bosanskog valij u nije ni poslat iz
Carigrad a; kako su se bojali za ono malo svoga
mala a za rz i obraz vie nisu ni krili da ne
marCj kako sam mogao znati da Osman-beg Tes-
kered i trideset i kusur godina mrzi Salih-agu
uka zato to je u Salih-age uka vakuf stare,
oronule damije u Zgou i da sam ja taj koji
e Osman-begu izii u susret, jer preuzme li
Osman-beg vakuf, smrtno e uvrijediti Salih-agu i
Osman-beg e stoga malo poivjeti; Osman-begov
ivot nije drugdje nego II rukama Salih-age i to
u vakufu damije u Zgo u a otkud tamo 10 vIse
ni Osman ni Salih ne znaju; toga je bilo i
mnoge su elje bile i mnoge mrzosti i mnoge
udn e sramo tne stvari; uskoro im se in il o da e ,
mrrei me, svi skupa vie za se poluiti, tako da
bi ferman o mome naimenovanju, koji su toliko
pominjali i drsko traili da ga iznesem pred
narod i pokaem, sve pokvario. da je. kojim
udom , doao iz Carigrada, da su ga, kojim
udom, carigradski Tatari donije li u Travnik; nag-
nao bi ih na ono za ta vie nisu bili sposobni
ni spremni: da me vole, cijene, sluaju i potuju;

74
 ovako, mrnja im je sada bila sigurniji zalog
ivljenja; pa zar oni ne znaju! ne budu li mrzili,
a voljeti ne mogu, nee ili ne umiju, teturae
kao pijani, ta li? la e onda? nita! da se
smiju? skau? lude? ali ni ja to ne inim sada
kada , sam kao i oni; zato da se predaju u moje
ruke? u ruke nevjee'! onoga koji gubi, pada i
propada, ta oni su sc predavali u moje ruke, bar
u poetku , da se dignu i podignu, da Bosnu
. svojom uine , da ive, pa kad ja mr.lim sebe jer
nisam, eto, uspio, ta se udim kada me mr.re
oni koje sam iznevjerio? ak i da ja tome svemu
nisam jedini krivac, kao to i nisam! ta, ja sam
bio taj vrh, ta vrika, koja prva probada nebo, ili
se, tresui prva zariva u blato; podigli su se da
od sultana odalee svoju Bosnu, a jo vezir
bosanski pod imenom Abdurahim-paa, muhafiz
beogradski, fermanom dodjeljuje nahije kako mu
sc svidi, a stotine godina jedna te ista porodica
je u jedan te isti kadiluk utkivala svoje kosti,
gdje je to kad vieno II Bosni? a moj bral! tada
smo se uplaili, takav ferman dat najprije ba
Fidahiu nesretnom, sve je najednom preokrenuo
i mi smo zamrzili sve sultanove novotarije;
pobojali smo se da e sve otii hela ako
budemo gledali i ekali, sjedili skrenih ruku, a
to to je carstvo sunulo propasti drasmo da e
biti nama II korist; bijasmo li u zabludi? moda
me stoga ona utvara i nije nagovarala da cio
padem za njom jer je znala kakav me kraj
oekuje, znala je vie nego ja, vie nego mi svi
skupa, znala je budu nost moju pa e saekati,
ili se to meni samo ini? pa nije moj put do
njih i od njih! moj je put peat sedmokliki.
peat, nita drugo! zar slabio nije boje davanje i
zar grom ruje boje davanje i zar grom ponekad

75
 ne raspoluti stablo'!! ta zar moja mIsao nije bila
samo jedna jedin a da Bosna samo Allahu
pripada, da Bogu vjeruje i da nam za to ne
tre ba tutor iz Stambola, Kur'a n em o sami uiti
napamet i tum ai ti ; a gdje je II svemu lome moj
otac, ja ga dobro pamtim, ali ne II njegovu nes-
tajanju za njegova ivota, to jc nevidlj ivo i za
mene i za nj ega i tad i sad, moda za nj nemam
vremena! ba! ha, junaka! na sad! II njegove pute
nestaj anj a n e u zalaziti, o n stoji preda mnom
takav, ovakav i - gotovo, ali zato i njega da
ne pitam? jer ta je pri nje mu od o noga to
spada i pripada samo me ni ne i mojoj bra i , ili
komu drugom, ega da se boj im sada kada se ni
do sada nisam niega bojao? dok sam mogao, pri
ocu mabane nisam nalazio; i to mi je dalji i
nejasnij i, io ga manje shva tam i sve njegovo na
njemu , to mi je drai i. vie ga volim; da ga
pratim, da ga gledam, da vidim dokle see svjet-
lost rtve, ta ona popunjava ako je rlva, da
uo im i zapamtim koje je moje mjesto u oevim
nemanjima; a moda je sjeme spasa na putu iza
sebe za me ostavio, ja pri nje mu mahane nc '
traim iako znam da nema ovj e ka bez mahane,
a meni jc dragocjeniji i uputniji moj nedostatak
nego oeva vrlina; oevo doba je doba postoja-
nj a! doba kada je sve bilo na svom mjestu i su l-
ta n i ca r i vezir i zimija i aga i kadija i rajetin i
kmet, kada je dizdar uistinu bio dizdar, kada je
zlo bilo areno i a ljivo, kada se moglo prulom
otjerati, rukom oplijeviti i kad nije bilo drugih
igara, kada je zlo ua l a 'skriveno u svom brlogu,
prikriveno , pritu ljeno, zakukuljeno i skvre no, bez
snage i nevoljko, i kada se samom tom zlu i nilo
da je za njegov izlazak i mimohod put tijesan,
gurav, nesiguran, kada preobilje dobra samo sebe

76
 nije moglo da izdri, kada su vile konje
pojahivale i grive im nou II pletenice saplitale;
olac je tome dobu pripadao i bio ovjek o-sebi
-pri-sebi i nikakvom nizamu, nakazi i siletini nije
za oko zapinjao; ali, i on je morao imati teke
ase i zle slutnje, samo koje ...

20,1 . . . dok nam je s prikrivenim smijekom ispod

brka, pokazivao kako se baca dilit, nijednog ne
izdvajajui ni po stasu ni po glasu, kao da nas
nije ni razlikovao zamjenjuju i nam esto imena i
Ferhada zovui Huseinom, Bekira Orbanom, bio
je kao gost i nedokuiv; kako to da mi nikO!d ne
ree, o babo, da ljudi ubijaju natenane? jesu li i
tcbe tako ubijali? ko si ti, oe? kakav si ti? koji
su bili tvoji crni tereti? koji je od nas etvorice
prednjaio II tvom samrtnom asu? i je li ijedan
prednjaio ili ti je neto drugo bilo na pameti?
reci , progovori, vidim te, udna neka svjetlost te
obasjava, ne ova stambolska, nego je to tamno~
srebrnasto starostavno svjetlo bosansko, po
rubovima zlatasto, svjetlost koja miri i povremeno
me zapahne tekim mirisima koje pamtim od~
malena; progovori, reci neto, evo, ne diem, evo
ne miem se, je li me to mati donijela i od-
nijela? da nikoga nema u Bosni a samo tvoja,
oe, i materina pouzdana ljubav uza me, sa
mnom, vi u grobu, i da nikad nikoga za ivota
nisam susreo, bi li mi i onda bilo ovako teko i
tegobno, reci mi, to mi reci, na to mi odgovori'!
ne bi, sine; a i ovo mi reci: to su me boljele i
neznatne rijei moje brae, a krupne dumanske
uvrede nisu, i to mi je pamet mutio i mali bol
koji mi je nanio brat, a velika nesrea u koju bi
me dumanin gurni, um mi bistrila i snaila me,

77
 jer tako je bilo! reci, oe; zato, sine to brau
nisi volio potpunoma; zato? zato! da, sada i Ja
to znam a znam i sve drugo to sam htio da tc
pitam! znam: sad e nestati, i ez nuti Ja
shvatiti kako se iezava , vidjeu ono to i mene
ubrzo oe kuj e, de, nestani, muim sc, stid mc je,
ali ini o sam to sam znao i umio; priznajem da
sam jedno m poelio da Bosna nestane zajedno sa
mnom, ali samo jednom; podlosti nisam bio
dorastao, koliko se to ovj ek put H moe u sebi
premetnuti? ta me briga h ou li te sad izgubiti,
ja mogu ostati sam, ja i hou da ostane m sam;
ne vjerujem nikome a znam da e me se u
Bosni sj ea ti jal' po dobru, jal' po zlu, i ta bib
drugo mogao poeljeti, to je moda vie nego
to zasl uujem; rtvovao sam sc, nisam rtvovao
sve onako kako sam htio, prees to sam se guio;
ne krivim nikoga! evo, n es t a u , sad uz tebe; ti
n ee biti junak kad naraste, rekao je Ferhad i
tako n a inio rupu u mojoj dui i ja sam kroz tu
rupu nestajao svaki pul kad god bih se makar
samo osmjehnuo; h ou jo da vidim moe li ovaj
iak moga ivota tebe mrtva oivjeti! hou jo
to da vidim, jer ne ubij a samo ma nego esto
rije a u knjigu mrtvih svi smo upisani; tvoja
smrt se za mene nije dogodila onda kada :si
poginuo, nego, evo, dogodie se sad! i nita ne
bi bilo tako tegobno da sa m bio savren! ha!
uj! savren, bez man a i poroka, um an, jak,
moan , dobar, silan. neunitiv; ali ta kad savren
ovjek legne i zaspi? sniva li? i najmanjo m uv-
redom ili nesmiljenou pogoden ja sam nestajao,
od me ne se zauvijek odvaljivao komad, pa jal'
_od kapetana, jal' od bega, jal' od mua, jal' od
vojnika; konj , ako bi se mojoj kajasi odupro, ja
sam ko pnio; tvoja smrt e se dogod iti, evo, sad

78
 samo ako se ja na to UistinU odluim, iako si U
grobu koji na ramenima nose tri vezira i tri
moja brata; mogue je, oe, da si ti uz tolike
bio mrtav i prije kabura, i, gle, ubiu te tek pos-
lije tvoje smrti, nu, kako je tal to nije grijeh, a
sve drugo je doista samo naknada za goli ivot;
teko onome ko stane pred hiljadu ljudi pa im
dovikne: ginimo brao za zemlju i slobodu! oni
misle da ih taj koji vie: ginimo! prevodi u ive!
a, nu, samo Allah oivljuje i njemu lO nije teko,
vidi kako je to nerazmrsivo klupko koje se
kotrlja bez prestanka, ja da tc dovrim tananom
rijeju da bismo najzad ti i ja, otac i sin, prisni,
skupa ostali; jer moje brae ovdje nema, moja
braa su moji dumani, oni su uz sultana, moja
braa, tvoji sinovi, oe Osman-kapetane! a da
sam bio sasvim as tan i savren'! hej, zar se
onda nikad niemu ne bih nasmiJao, zar se
niemu ne bih narugao!

21,1 .. . sve nadire i navire jedno za drugim, tiska se

na gomilu jedno ponad drugog, lijee mi na prsa;
i rijetki, zaboravljeni asi dobrote, radosti, ugode;
kao da sam sto godina proivio! ravnica je to,
prostrano polje, ja na konju, debeli oblaci polegli
po obzorju, zora li je plamtea , suton li je
uareni '! ali tama - plemenita i, kao da ja
nisam na konju nego jaem u njegovoj utrobi i
vidim svoj kraj sasma jasno; a dobro mi je dok,
ko doja, jaem obavijen tamom koja nije
buronosna, prijetea , nego blaga i ugodna, meh-
lem koji slazi niz moj potiljak; arko udim da
razaznam koje je to poJje, gdje je to, aJi mi je
najednom muka, lijevom rukom otiskujem one
oblake a desnom stiskam nekakvu trule pod

79
 sobom: deset puta gubljenje, jednom mlns
pogae, deset puta grubost, jednom mio osmijeh
nekog ovjeka; uistinu se sa svih strana sve
silovito sabire odjednom a razluiti se moe samo
postupno, uviam da sam bio jak, jer su me
satde samo prijetvorne sjenke moje brae, nita
drugo, sjenke koje su se premetale II jednog te
istog vezira s etiri razliite obrazine: Dela-
ludina. Belenliju, Abdurahmana Morali Aji
Namik-pau j nije bilo ni boja; ni sultana, DI
Bosne, ni ikakva carstva, ni blata, ni praine, bili
smo samo ja i moja braa premetnula II vezire i
veziri premetnut i II moju brau i ja II mojoj
brai i braa premetnula II mene i ja premetnut
II vezira i to je sve; uvid!lm kako sam bio
unitavao i uviam da me je bilo mnogo na
gomili; neka nestajem kad ne nastajem samo da
nisam nepomian ; a zar sam nestajao samo ja?
nebrojene su zablude i moje i tude, koliko je
ljudi $3mo na moje oi izgorjelo u kratkom
bijesu svom i mom; koliko sam pula urlao i nes-
tajao; sve je to tajna na tajnu, nita drugo, tome
kraja nema; i zar sam sumnjao igda da sam
tolike bege i uglednike volio i da mnoge volim i
sada i da sam neke volio sve dok se nisu iz-
mijenili, ili razotkrili, a da se neki nisu mijenjali
nikako i da sam ih volio neprekidnoj ali da
mnoge volim i sada i rado ih se sjeam, onih
zatienih! vidi, pa ja sam njih volio; o, kako
sam bio u pravu! i kako je ovjek malo kad u
pravu; i kako ne zna; ali o ieznuu niko ne
govori; svi govore o prolaznosti a svima prijeti
trajan nestanak? ili za to nem.a pravih rijei,
moda ovjek predaleko i preduboko odlazi i
iezava da bi i za to mogao da nade rije,
moda nest~ie prebrro, bez milosti i najave, i

80
 nema mo i da se vrati pa tu rije odnosi sa
sobom ...

22,1 ... al i, nu, tad a se nisam krunio samo ja i to to

Ihi je bilo teko jo nije z n a ilo da sam bio iv;
i svi mi dolaze; a moda je trebalo zasta ti pri
prvoj legobi! kome to da objasnim? vremenu ?
kame nu '! majci? evliji? i svi mi dolaze, svi koje
S<:I m igda sreo i vidio; ba udno ; sad jednim
pogledom, u isti mah mogu obuhvatiti i ljeto i
zim u u Gradacu, i be har i snijeg, siva zeca
kako bjei uz jendek moje zaledene adc, neravan
zid koji podupire kulu dvora po ijem se
hrapavom kamenju jedva ddi pjena snijega,
prhka, prozirna; krv opet, tragovi krvi na snijegu
i moj, vreo, ues tao dah, uzastopno dahtanje, je
li to sve meni i pred nigdinom uzmie? moj
pouzdan pokazatelj, jasna uputa, glasno romorava
itanj e, otvore na knjiga, crna slova moga ivota
koje vie ne sriem nego prclijcem lahko zdes na
nalijevo; i s uitkom - zbog ncn<:ldana majstor.
stva; jah! i, vidi, im se nigdina pokoleb<:l u
meni, neije me ruke odiu' i pavaljuju na duek,
kvase moje ed ne, ispucale i spce n e usne; a
kad se mmovo zam uti moje sjea nj e, onda mi
krajiak ne usnu la uma kazuje da zalutali ivot
ponovo nadire, razvaljuje moje izmodena tijelo i
kri reetke emerom okovane due i ja znam
ta me boli; ne boli mene to zato sam bitku iz
gubio, nego to kako sam bitku izgub io i nijedna
moja rana nije od noa i kuruma nego jc svaka
moja rana od zlih pogleda onih koje ~isam, kako
mi, m a l oas, ree otac, db\loljno volio; II ni oni
men e! pa kome je malo'! a kome je onda opel
mnogo? kad mi se ivot vraa ja nd ' 'razlikujem

81
 do bro o d zla ni istinu od ne isti ne - sve vid im
- z na i : o tva ram vrata nes tan ka, sve mi se muti
i zamu uje ivim; i da li jc ovo u me ni malo ili
jc sve, i more Ji se komadati ie? pos toje la hka
vrata beskraja i te ka i drvena i f:,JVozdena j
mjede na i sva kojaka; i im e sve nisam bio
za ti e n :ugledom, ime nom, bogatstvo m, ljud ima
koji su me o kruivali, svojim bijesom i, lju bavlju
koju sam osj eao i kojom su drugi k meni
nadirali; ali samo to pritvorim vrata beskraja,
pre ma me ni se va lja i nad ire bewbli n o ivlj e nje,
rtvovanje i alje nje a sav te rct koji sam ne kad
doivio i preivio p r itie me i sad a ba kao da
sve ponovo doivlj ava m, svaka moja ulvara tova r
je teka na moj im prsim a; a ja smrt ne doziva m,
stoga to osj ea m d a je tu i da je moj na [XJ r
uzaludan, nje na pre m o; a moje pripreme su
urne ! zato ovo malo ivo ta to mi se varljivo
vraa raspros tire m kita ba u u koju po kuavam
da pokupim ono to se pokupiti ne da, pa zar
su i svi drugi ljudi tako ras uti po zemlji, o, All-
a hu milos ni, ti si kadar! ali ta mi je lo, na !
slld! izmaklo? ta to na tre nu tak im ado h pa
odmah izgubih ? koliko je tu o pre nih ,
ne pomirljivih stvari koje se lome jedn a o drugu;
nestajem i n es taju i sagledav'lm jasno kadit sa m
pos tajao a kada nestajao i drae mi je da
gledam Lo da nes t aj u i gledam kad sa m nestao,
nego da sa m sebi ispred sebe p ru mi c m iva os-
mije ha ne uvid aju i da su i mrva kukuru ze i
sede [na jabuka b a lak a moga noa za bensila ho m
i snaga kojo m sam nekad kiptio da je sve to
bilo obavije no kopre no m kroz koju ne prodire
ni iji pogled a najmanj e je prodirao moj; uvi a m
da moj ivot nije ute meljen niti sa tkan od moga
i m~ n a, ni od moga zvanj a, niLi od go lemos ti

82
zadae koju mi je sudbina namije nil a, nego od
koj eega , od silnica i naoko neznatnog i ja sam
malokad znao l O da uoim , zadugo, moda
nikada; a tck sada, sasma znam zato sam bio
" ehoran kad sam bio nchoran; jer bi me onomad
ivot zapahni ne nad ano, neoekivano, jer bi ivot
o no mad n3hrupi; pa zar je mogao da vodi vojsku
onaj koji nIJ e znao ni kad ivi ni kad mre?
mogao je jer nije za to bitke gubio; i niiju
utrob u ne fi]skopat i, ni II nju sasma u i; n eij u
ne moi; odgoditi svoje posljednje konaenje;
moda sam na moj sedmi Kurban-bajram, uz
novu koulju i nove akire ija mi je o ha
grebla kou, bio za pahnut i nekom silom koja
dolazi odnek ud iz dubina zemlje ili iz tame s
onc strane zvij ezda; vidim sebe zarumenjelih
obraza i osm ijeh ne slazi s moga lica, u tim
radost moju; raduj em se zajedno sa mojom
bra om , u lim svoj u djeju uznemirenost, ustrep~
taiost, premeemo gurabiju i eerle me u rukama,
drvenog ko nji a s grivom od crne vune i arenu
kamdiju, bajramske pare brojim; estina radosti,
otimanje o zvrk, vriska, obilje, nerazumna
veselost, ne mjera; izmedu tih nevidljivih zapah-
nua radosti udij evao se pokoji me lek, nakon
meleka silazio je sami ivot ali to uviam tek
sada kad mrem; i utrobu svoje brae raskopat i!
suvie su me namu ili , neka se oni sada mene
prepadaju i ne ka se trzaju i otimaju i bore za
svoJ spas, naknadno ; svejedno to se Orhanova i
Be kirova sjena ep ure po Bosni, niti me ale ni ti
likuju; to zna, ako ne Abdurahim, Bele nlij a i
Morali Namik~paa , onda zna sami sadrazam , a
ako ne zna on, znam ja, je r i ja sam bio vezir i
svi su oni u meni boravili; preneraen svojim
o tkrovenjima, napukla duha, prizivam svoje uz~

83
 danice i utje itelj ice sure i bismile; dua eda
Allahova okrilja; mijenja li se moja mo Jitv,l? ve
svik6 na dobi t koju mi o no to jc poslje dnje
dariva, iako sve u stra hu da mi predstoji sa mo
jo koji trenut , ne trsim se oko toga ta da
izade preda mc, neka izlazi ta god hoc, uos-
talom, ve u prvom naJel u nemilosrdnog
okonanja, sagledao sam sav svoj ivot; oz ra j e
koje je kao gluha munj a sinulo IZ stud ena
svemira ...

23,1 . . . kad bi ko reci: Nap uleon Bunaparta, a bijah

dije te, ja bih se mldmi ko Husei n, kad bi ko
reci beki es ar , CI bijah poodrastao, ja bih se
nadmi ko beg, a kad bi ko reci vezir, a ja bijah
ovje kom , ja bih se nad mi i reci - kapetan, kad
bi ko rec i su ltHn, ja bih se nadmi ko paa i
vezir, a ovj e k nema sna ge previe ma ta mu se
inil o - da je kako tre ba upravi, vidio bi;
prema ono m u em u nije bilo o i g l ed n og, nesmi-
ljenog kraja, a nije ga bil o u mom prezime nu, u
mom begovslvu, II mo m ne podnoljivom vezirstvu ,
nisam osjeao nita ; a dok je moje prezime
prijanjalo uza me, nisa m ponekad htio ni s
brao m da ga dijelim ; a sad je moja nada u
tudem nepouzdanom sjeanju ; ali moj.. nada je
Bog; sedam sm rtn ih grije ha begoYSlva, sedam
smrtnih rana od kapet..mstva, seda m smrtnih r<tn a
od ime na moga, ku lj.. i II mc i iz mene; <t
izmedu moga ivo ta , koji bi se sad sav mogao u
aku sab iti i moga oko n a nj<t , st isnuo se <tzrail ,
na koj u god stranu d a pogledam njegovo strano
lice ugled a m; sve to je bilo krvavo i zemno, sve
to sam krvi prosuo, t a ja ub ih, sve sm rt i na
mome putu bosa nskog seraskera bosanskog

84
 vezi ra, sva pogubljenja i tuda stradanja, sva sila
koju sam imao u rukama .j sva sila koju sam
isputao iz svoji h ruku, lupanje moga !opuza i
moja stisn uta aka ponad ljudskih glava, sve je to
trebalo uzeli na sc i potpomognut uzdarje m hi-
ljada ljudi, sit::i, lct::i i izdahnuti; bosanska duo, i
opct, ko zna , bi li mi lahko bi lo; i opet, ko zna
hoe li mi Allah na Sud njem u danu opros titi; a
ovako, evo ih, svi puzc k meni, svi sc na mc
s ru ujll ; zla sila, namirisavi krv prodire ispod
mene, kroz mcne, kao kroz truhlu ponjavu,
tanak jc moj stid, a moi da je sp rije im
nikakve; pa, iako je svc to to sada vidim bilo,
opet kao da ponovo biv~l, samo, sada jo i garc,
sasma vidljivo; a o na krv i oni grijesi nadimaju
me, ire i raza pinju, glavom nebo dodirujcm , u
samrtnom hropcu , kao u tamnom bunaru, ogle-
dam se; nisu samo me ni moj ivot drugi kidali i
. rasturali nego sa m i ja namirivao svaki dram
svoje otete due kad god sam mogao od drugih
a da nisam ni znao ta radim , evo, lo uviam
odavde svije n mid grobom svojim; ta bih sve
vidio da iz groba uzmognem gledati, glavom mis-
lili? a i ovo mi jc previe; kaem, Zl1r nema
kakva uputa za predvodnikct naroda? ali i da ima
kad bih jc bistrio i kako bi h joj povje rovao i,
zar predvod itciju naroda treba uputa, zar o n sa m
nije uputa narodu? zar da se ugleda onaj u koga
sc svi drugi ugledaju ? sav je nau k, uitelju moj,
muHa Mestvice Kerimc Sarajlija, da sc stvari
izvr u , za r nijc tako moj vjesnie dcvCl dobrota,
ti koga krasi ple me nitost, ti koji prohod i kroz
moje none komarc, lama t aju i rukam<t kao
kakav poma hn itao divanija, ti koji si cio ivo t
prezirao one koj i lomalaju rukama, da bi me ne
tjdio govorci da OJslm Ja taj koji le JC

85
 pogubio, nego moda moj bra t vezir bosanski
Dela) - Belcnli - Abdurahim - Na mik - Ferhad
-O rhan - Bekir - Husein - pa~a Grad at:ev i ; ili
moj brat Bekir Ali Namik-pah G radaev i, vezir
bosanski, ak moda veZIT bosanski Ferhad
Dclal-beg Gradaev i , uli zalud, zar da se
laemo stojei na kapiji sjenki; samo, umari li
sc, reci mi , o, moj u itelj u , umari li se dok
rukama razgoni i razg re.~, ti koji nisi vo lio nila
rukama da razgoni i r azgre, moj komar, da
do mene doprc i zaT nije naporno prohodili
kroz polu iva ovjeka tcb i koji pripada sje nama,
mora da me vidi mutnu, nejasno a ja tebe
sasma jasno mada si proziruo; kako znam da me
vidi s naporom i mutno? znam! po mnogim
znacima, nije lo nita n eobi no , ni kakvo udo; ali
ja vie nisam Z maj od Bosne, nili mi je lijeva
ruka zelena ispod lakta, nisam osion i znam i
odavde s ovog stambolskog ilteta na kome leim
presamien, nema vie ni dobrih ni zlih nego
samo ivih i mrtvih; nita nisam upamtio od
tvoga nauka po sto pula esti d mulla Ke rime,
samo jedino crna slova smrt i srie m ; a i da
jesam zar bi mi to sad koris tilo? tek sada imam
sve; a nosio sam i pamtio o no lo mi nisi izrav-
no rekao, nego ono to si mi saoptio iwkola,
tajnim, nemutim jeziko m, znakovima svuga srca ,
ne im , neznanim, nevidljivim znakovljem, ne pok-
retom ruke, ni iaretom, nego onim nevidlj ivim
to i samu ruku pokre e; a taj nuuk sum ko ris-
~io, makako mali , ncznatlm bio, i ne znajui da
ga koris tim; a rij ei i ini nauene i onu na ta
sa m bio prisiljen nije to dopiralo ni do koga , bio
je l O samo tvrdi kame niti put za moj vj eni od-
lazak; a to to sa m pamtio i rijeima izgovarao
sluilo mi je kad sam htio istinom da slaem

86
druge, branu kakvu ispred sebe da postavim i
podignem zid nedodira; esto; eto, nu, izae da
mi nisi bio dobar uitelj , a ja sam oduvijek mis-
lio i drao da jesi l i svi drugi t~lko ; mnogi; ko
je ono izuzeHIk? neka se ne pomalj a! ali ono
ljubavi za me, ono ljubavi to je uspjelo proi
kroz moj a stisnuta rebra, to lju bavi mi je sada
mehlem na ljutu ranu mog ieznua; a njenost
moje e ne! o, ura Detve nt-kapctane! o, ti kojj
sc svaki put odazva, juna e bosa nske bunc! ni
tebe, o, ti koji sc odaziva, ni - tebe Zvor-
nik-kape tane, niti u ikoga ispustiti do zadnjega
asa , osta e t e UZ<l me k<lo i to liki dr ugi, silan ih
je broj! jo zapovijedam! i ne svodim uguen u
bosansku bu nu u torove gubi taka, niti u se pete
alosti, nego zagleda m svoj grij eh; sva go le m.
es l bitaka - pobje da i poraza, sve sabiranje
ras ipanje sija, tu no pognue zemlje Bosne; te
nadimanje knjaevine Serbije, te nadimanje car-
stva njem eckoga, te nadimanje carstva ruskoga,
te nadimanje carstva fra nceskoga, te nadimanje
carstva otomanskog; mene prati petnaes t hiljada
ljudi na onaj sv ij c t i, pominju me od Beograda
do Dubrov nika i vas but um Bosna i po He r-
cegovine: znaju moje ime od Stambola do Bea ;
la, nije dato svako me da dri vezirski peal u
rukama! uj! vidi! pogledaj! govorim; hiljad u
ljudi je palo, hi ljade ih se pru i l a niice po
zemlji da bih ja uvid io da me je ubila rij e
nekog seiza, bliskos t brata i osmijeh majke!
samo, istina jeste - nisam ja sebe name tnuo za
vodu ustanka, dogodilo se to vo lj om dm gih. ali i
o ni isturie ne mene, nego ono to bih ja tek
trebalo da bude m, svoju nad u; i nisu oni bili
toliko ne prijatciji meni, ko liko su bil i sebi, a i
ta bi'! a oni koj i se is prij ei e mom n<llm e no-

87
 vanju, to su z.avidljivci , koristoljupci; Rizvan -
begovi pod s l ae moj izbor i ja bijah izdvojen i
izd ign ul ponad njega , je r kako bi sc sam dod -
voriD su ltanu i kako bi se druga ij e okor istio
nego n asr u i na me: nu, vid i svijetli padiahu,
tvog h e r cegovakog sluge i t ienika, ja bijem
Husein-kapeta na, bijem tvoga d umanina , vidi!
nagradi me! daj mi Hercegovinu! i kad pomislim
da su svi moji druzi, svi redom g ubitn ici , a
Bosnu , k.akvu smo eljeli, nismo sauva li , s rce mi
preplavi takva tuga da nadomiruje sav ivot i
plae prag mog konanog poinka ; a i onih koj i
se ne odazvae nikako bilo je na hiljade, po
zemlji tol iki bode da e sva ki grenik nai o noga
koji e mu ha la lili, a ko ha lali lO nije privre-
me no ; A1lah jc naj vei i jedino o n zna sve; a
b lago i o no me koga narod prizove sebi; il niko
nita ne ureduje na ovom svijetu. sve sc samo
pre ureduje i uvijek odande odakle se niko i ne
nada ; badava su govorili i daur-suhan i k nj az
prevrtljivi i moj pobratim i braa moja neodvojiva
i age i begovi i raja i zimije i h ri<mi i ok ci i
moje pristae i moji tuitelji, ist ina nije bila ni II
mojim ni u sultanovim rukama , nego samo i
jedino u rzu i obrazu, namu , dinu i aku a tu je
i osta la; i evo me opet iva n<lsred musafirhanc
tuzlanskog konaka , okru:lcn s e t rdeset i je dnim
kapetanom koji sjede uz ctrdeset i dvije man -
ga le pune eravice; i nikada se age i begovi,
kapeta ni i ajani bosanski, ni prije ni poslije, nisu
iskupili u veem broju i na jcdnom mjestu kao
tada, tih dana, II zimu hiljad u osam stotina i
tridesct i pIVe; nu , iv stojim, sve oko mene gori
i izgara. plamti i jei, tako je bilo! gori moj
bcgovat, gasi sc moj ivo t! padam proboden
sabljom ve pri pIVom koraku; nije sc moglo

88
izrei i iskazati; uzmi handar u ruke u ime All-
aha deleanuhu i u ime Muhamedovo za Bosnu
posnu, ponosnu; lako je biti pametan onome ko
nije iz Bosne; rekao sam: u mojim rukama je
samo koplje! a oni su rekli: udariemo, akobog-
da, na proljee pa ta bude! a ja sam rekao: u
me ne je samo sablja, a oni: udariemo na sul-
tana, nama naa prava, njemu njegova! neka se
kapetanije ne daju fermanima, neka se kano i do
sada nasljeduju; jesmo li jurnuvi kroz KaraHam-
di-paine zbijene redove pod zidinama Sarajeva,
sastavljene od nizama i Arbanasa, prezirali ivot
ili smo prezirali smrt? nila nam nije padalo na
pamet, mi smo jurnuli! ali nije lo ono to hou!
gdje je uputa do samo lama, u dno srca, koje je
predano Allahu jer ja jesam hodio po svijetu,
nosio se, ja sam bio sluga svoga ometanog srca
u kome je bila beskrajna udnja za bojom
providnou, ali trebalo je da znam jasno i
odredeno, kao to znam sada kada je sve kasno,
gdj e se za me krila propast a gdje je vrio ivot
ivi j gdje su se krila dobra mogua! o, prego-
lema razdaljina dijeli seraskera od miralaja; i aga
je predaleko od ivo ta, a kamoli muhur-sahi-
bija; jer ja vie ljude ne vidim ni kao rnale ni
kao velike ve samo kao ugasle i uskrsle iskre
ivota; ko se razbuktava?! Beharnija iz Dubice
koji na moje oi pade kod Kaanika stoga to
sam ga poprijeko pogledao, evo moje vjere II
tebe, neka ti je na! rekao mi je izbezurnljenim
pogledom - on je imao vjeru i imao je ivot
ivi, bio je siguran II pamenje svoga seraskera,
jer njegov pogled bio je sasma rjeit ; a ivot ima
i moja ena i, ne videi me sa mnom , dijeli i
polovi moje Isceznue; kako "da pustim, nakon
svega, sina da ivi? a da se svi u Bosni dre

89
 adeta, ne bi nam trebala bolja zatita pred
unitenj em; raduje me da sam se borio pa makar
bilo i uzalud - hiljadu nevinih rtava padne dok
se uvrijei ob i aj, zato ga onda kvariti? zato da
S glave skidam ka uk i m eem fes kad je kauk
moj adet a moj adet moj ivot? o, ti , Huseine,
pa zar samo kauk? a da to s kapije vjenog
svijeta na zauda ra uda tvo i smjeljivost? to je,
va ljda, dotle dok se kapija irom ne otvori! tako
sam blizu; a vidi ta mi se kazuje, da jedan ka uk
uplivie hiljadu sudbina; pa kakva jc onda strka
slala onih po eheru koji namah skidoe kauke i
turbane a blistavu svilu sa ruka odmotae ostavivi
samo fes; mi smo uz sultana, a uz koga si ti ?
rekoe; sa mo nije ih bilo mnogo, tih koji su
otkrili fes; pokazalo se da su nakon mog Z log
Stupa pobijedili, ali nikad oni nee biti u pravu
i, Bonjaku e fes vazda spadati s glave; sve je
to sa mo prividno; oni auri koje je sultan zov-
nuo da ga ue novotarijama izruguju mu se i
podsmjehuju mu se, a sve to je oko sultana
tursko i islamsko psuju u sebi i poluglas no
preziru; pa zar tako! to! uvodi red i zapt u
svoje vojske tako to pokrtava askere kaievima
u-na-krst; pa to je sa mo spolja! eno mu
Mehmed-Alije egipatskog i Ibrahima egipatskog,
pa to ih ne po tue, u njih je vojska mus-
limanska, staroslavna; za r su nj egovi redovi
mualemi iskend kad smo na njih navalili slono
i zduno kod Kaanika izdrali, zar su im
pomogli kaievi u-na-krsl, smetali su im u bijegu,
tijesne ni zamske aki re im popucae, stranjice
im zabjelasae u trku; eto; pa dobro, moda
ovakva vojska, ustrojena na starinski nain nije
dobra za sultana ali za nas je dobra i dovoljna;
ili nije? i sam sam elio da mi je alaj u strogu

90
 zaptu; da je bio, ne bi Tuzla-kape tan odjahao s
Kosova a da ne pita, niti bi se ostali buljuci
bosa nski na nj ugledal i i ja bih prole godine II
ljeto imao tri vojske po dvadese t hiljada a ne
jednu od osa m hilj ada .Ijudi; a da svaki u srcu
uti vjeru pradjedovsk u - takvom skladu moje
bae i prcdvoditelji s osmijehom bi, u PO glasa,
naredbe izdava li; vidi , sasvim sam ivn uo do k
sami kraj svoga ivota tra im na triarije ; triarije
su ln, te vojske i uredbe, carstva i nemanja,
samo u srcu ovjekovu nema triarija , .tu su ti
badava svi spoljni znaci, ukrasi; ali ostanite, ja
idem do Ali-Delaludin-pae; ne mo ram, evo,
o n dohodi me ni, da vidim kako: toboe sam, ili
toboe ko moj brat; dohodi moj brat toboe kao
Delaludin, sjenka se neprekidno premee, bez-
broj bi se puta od nje mogao sai niti o naj ij a
je sjenka; jednom odraz, to je nebrojeno pula
ponovljeno udvajanje; kada je tvoj brat Ferhad
stao preda me ... ; dolazi kao Delaludin . __ ti
SI, Huseine, bio utkan dah u mome, dah u
njegovome pogledu! to ti kazuje, paa'! ja
kazuj Clm! a ne zna da se sada sve preda mn om
providi, pa i ti, jer lo to kae je la! nisam ti
bio ni na kraj pame ti , jedino je moj brat tad a
mislio na mc a da ni o n sam nije znao ni zato
ni kako; Ferhad se pred tobom ukoio jer je bio
stao pred svoj u utvaru; onu koja je i mene
zaskoi l a s leda i - okrenula na pravi put dok
sa m tog arkog ljeta stajao oslo njem na zid
gradaake tvrdave i bio buktinja - pod rukom
kamen vreo, pod nogom trava sprena, uo
obans ku sviral u i ek i o nakovanj i prskanje
kamena i pucanj u daljini i mUkanje goveda i
j korake svoje brae i jedva ujan ubor vode koja
je slazila u . mranu hlad u niz zidine; ek a li smo

91
 ladu iz Pre ka a ta lada koju smo e k a li , ve
bijae pristala uz obalu i s nje je sila o na Ul -
vara, lada se pusta ljuljala i niko joj nije prilazio;
sve to i, materin za pt , i moja rasp a m e uju a
udnja, i to to sa m se tui o od svoje b rae, sve
je to bila do nijela ona prika za koja je s ko il a na
me! takva je prikaza skoi l a meni za vrat! ne
staj! govorila mi je, ne staj! kad govori ne zna
ta je pravo a ta je krivo, ta dobro a ta zlo,
ta lije po a ta runo ali, zato li, D7.elli llldin
-paa, kae da sam stolovao u tvom pogledu ,
kada mc, do tada, nisi nigda bio ni vidio'! vidio
si me te k n(iko n to si pog ubio Ferhada, kada
sam ti ja, dvadesetogodinj i g rad <t.a ki kapetan,
donio globu od dvadeset hiljada groa, kojo m si
nas, G rad aevic i G rad aa ku kape taniju
oglobio zbog Fe rhadova neposluh a; dvad eset hi-
lj ada groa; mislio si, be l im , da toliku globu ne
moe mo platiti! i dd aa si, ja m a no , da n eem o
htjeti da je platimo? dok sam, i z l aze i prcda tc,
evo, ba kao ovo sad to se gledamo, u jednoj
ruci stezao kesu a u drugoj no; dug, lanak,
otar poput ila ili volovs ke i le! ko se u koga
tad a pre metnuo ? ti u moga brata Fcrhada ili moj
brat Ferh ad u tebe? te k g l ed aj u i u te be, vezira
bosanskog, ja sam vidio svoga brulO, a na svom
bratu sve sa mo o ne crte, osim osmijeha, koje je
od oca nas lijedio; kad god sa m u grudim a o utio
bijes a u svojoj ruci kota ni drak noa, na tvom
licu, licu bosa nskog vezira, pojavio bi se l
smij eak moje mate re , jer moj brat Ferhad imao
je, po ne kad, u uglovima usana mate rin smijeak,
ne znam kako! mo ra da joj ga je, neopreznoj, u
vragohlstoj, djetinjoj igri , n e ko izmamio a o nda
ga o teo, prisvojio i za uvije k za se zadrao; ako
si u mo me bratu Ferhad u bio ti o nda sam tek

92
tada prvi put sto lovao u tvom pogledu ja, a iv
si ostao samo zahva ljuju i tom e to mi se od
tebe prividio moj brat, a na mome bratu osmij eh
moje mate re; ali, me ni ima da za hvati to si
postao n ajml ai kapetan u vascijeloj Bos ni i Her-
cegovini; vidi, kako ni sada nita o Bosni ne
zna, jer nigda se mi b raa oko kape tanluka
nismo svadili i rata bi kada se znalo da
prvenstvo pripada Ferhad u, jesu drugi, ali mi
Gradaevii nismo; sa mo, moj brat je bio toliko
za tee n , zaprepaten i prestravljen tvojom iz-
ne nadno m presudo m, jer, zar je ba toliki grij eh
ne odazvati se veziru na povik - da se namah
u te preselio jer nije im ao kud drugo i, ili , je
moja ud nja da ga osve tim bila tolik a da mi je
njegov lik, njegovo lice, bilo nepre kidno pred
o ima te sa m, kada ugledab lebe, ugledao njega,
ili je bilo oboje; kape taniuk! istina je, to sam
pomislio, mimo svega, jeste, pomislio sam kada
sam te ugledao, tebe u nje mu i njega u tebi;
vidi, ruga mi se brat, tohoe poginuo a ovamo
vezi r postad e: na ti, brate, kapetaniuk, eto ti ga,
<'1 vidi me ne - ja vezir! ali to je bila himba,
himba! i to stoji tu ? zvao si me! ja tebe? da,
se ne svadim o, c to ti prijate.Jja i pobratima, pitaj
ga; Fid a hi u , jesa m li ga zvao? koga, Husein
-bee ? Delaludin-pau! a, nerazgovijetno, po mi-
njao si ga moe biti, mrmo ljio neto ... za te,
Delal-paa, as t , za Bonjake po nienje, za te
potenje, za Bonjake po kora, za te do bro, za
Bonjake zlo; a tek sad uvid a da nisi bio ba
dalekovid; a ako jesi onda si vidio predaleko a
to nije za nas, ta daljina i razdaljin a; stoga ti
mene , mrca snishodljivQ p osj e uj e , je r ti si -
VrapCI}1 moza k, da zna! ti si Bosnu htio gvoz-
de nom metlom da p o is ti ; ti si pjesnik stroga

93
 stiha! ti si uman! ti si Stambol i to onaj koji si
mrzio: raspusa n i mehak, o pute n j grean, za
tebe je Travnik, varo nakraj svijeta, s ruba tamc,
a Bonjaci ahmaci; pa ipak, zu r sul ta n ne ljubi
svaki kutak svojega cHrstva? ljubi; ali nije Bosna
samo za ljubljenje: opiranje, neposluh, greke ,
glupost, zatucanost, tvrdoglavost; Bonjak ne u ti ,
ne vidi stamboisku silu, ne vidi, dodue, ni stam -
bolske grije he, a i ta bi imao od toga i da ih
vidi ? nije svik6 ni na ta drugo osim na post,
mrsko mu jc svako pomjeranje, kako je uu pte
svje tlo vjcre prodrlo II nj egovu mranu duu,
kako to da je prigrlio islam; ne priznaje i ne
zna nila, ni sil u ni milost, nije svika, ne moe
mu II glavu; kad bi dine ugledao bi rekao: nu,
koliki su, o n bi i na mudizu odmah 5viko; ti, ti
Husein-bee Gradaeviu , da si n edo u e n i
nedostojan govori i to u ta si sama sebe doveo;
me ni sultan nudi deneralski in ? zar to'! i to mi
nudi padiah Mahmud, onaj kome si ti Isti,
De!aludin-pao, slijepo i bez pogovora sluio,
nesmilje no, na vjeru svom svojom snagom bez
ostatka i ini o i radio ono to niko drugi u vas-
cijelo m carstvu osim moda takvog zlikovca ne bi
ni smio ni mogao da ini i, sad lebe, takvog
poslunika i izda nu pest svoje volje, o n je opoz-
vao; a bektaije, tvoj derviki red rastjerao; i naj-
zad te i pogubio, nego to, odgurnuo! pa ta je
to? kakvo je tvoje djelo? to je ono do ega si ti
sebe doveo; Husein-kapetan, samozvani vezir
bosanskog paaluka, eto i tebe, dogodilo se, vidi,
o no za ta sam se borio, protiv' tebe i takvih
kao to si ti - pobijeden si i suanj ' si, a' ja
sam se borio ?ll carevih u i njegov probitak, za
stih i 'sklad , red i svje tlo neumrlo: stame nost i
stid, estitost, nera-zularenot';' stani Fidahiu! ne

94
idi! stoj! kuda e, stani, pobratime! kakva
povika! ah, ja, kuda bih? nikuda! uj, kae:
nema Delaludin~pae pred nama, ni iza nas, ni
pored nas, kae, niti ga je bilo u ovim naim
odajama; kada se Ferhad~kapetan Gradaeviu ,
najstarijem Gradacviu, o, pobratime A1i.paa
Fidahiu zvorniki, Delaludinov svileni gajtan ob-
motao oko vrata i zategao, preda nj je iskoilo
moje lice, pred njegove iskolaene oi, moj lik iz
njegovih iskolaenih oiju, pred njegove is-
kolaene oi , nije li tako, o, Ferhad-Dclaludine?
tako je! i brat moj je urliknuo moje ime, samo
moje ime i tada me je, tako urliknuvi, zazvao,
od njegovog zora i smrtnog zorta i ja sam iz
njega iskoio , izbio me je iz sebe, zar to brat
bratu da ne moe?! tako si me ti , o, Delaludin
-Ferhad-bee, vidio i prije nego sam stvarno prvi
put preda te izaao; i guei se u stranom
ropcu moja prilika je tad vidjela i upamtila,
ispod zakrvavljenih i iskolaenih bratovljevih bio-
njaa, podsmijeh njegova oka, njegov grozni
smijeak, ali samo za me, i ugledao sam, i prije
nego sam stao preda nj, vezira Delaludin-pau;
nema rijei kojim bih te u to uvjerio, ali on
zna! tako nekako podsmjeljiva Ferhad me je
gledao od malih nogu, samo ne tako oigledno,
kao tada, tu , u tom svom posljednjem asku;
ne, nikako nije mogao samo svisnuti, nestati
- privinuo se uz svog krvnika, nepravedna je to
toliko bila ta smrt, uao u svog dumanina, az-
raila i, sjedinio se s njim, Ferhad u Delala; a ja
ostadoh; i ja bijah, ali samo kao sjena, lahor,
proziran ali i jasan, sav; ... nismo li, o Orhane, i
ti, Bekire, a i ti, majko, nismo li, ne jednom II
Delaludin-pai vidjeli naeg Ferhada i, nismo li
nijemo, bez . rijei zgrozivi se, priznali 'jedni

95
 drugima, sjetite se ovo je as razotkrivanja, u
Delaludinu smo uistinu ugl edali Ferhada;
njegova, Ferhadova, brutova zvijer-utvara je
onomad s ko ila meni za vrat; ona me je nago-
varala na ' grije h i na sva koj ake n e o lin os ti i
o p a ine i od tada Allaha arko spominjem
molim ga da mi se smiluje ; a moda je to bila i
mOJa utvara, ionako me je zaskoi l a s leda;
maler me nije mo, bez rijei, samo pogledom,
opo minje, ona sluti sve svoje korijene u me ni,
ona sluti i nas lu uj e i zna sve korijene moga oca
i mojih preda, korijene ona proni e u me ni i da
ih skrivam tek to bi joj bio jasan putokaz;
govorio sam, hvala ti , maj ko, to si me u vjeru
uputila i u Lo me , do k bijah dijete, bila vrs ta i
nepokolebljiva i st rpljiva i blaga i upo rna ; uj Li,
Delaludin-paa, ucvili li i kao sjena, moga
pobratima Huse in-pa u Gradaevia , moja e ti
sablja suditi , a ako sjeni ne moe nauditi sablja
ima ta moe, ja u to traiti i n a i pa ma
koliko god da me bude kotalo; ve i pri sa moj
pomisli da ga ti, Ali-paa Fid a hi u, pobratime
moj, ne vidi Ddal i za me iezava , ne ka si ga
o tjerao! uvijek li vikoi! ali zar ti ne zna nita
drugo? o ni koji g l e d lju j vid e - ne vjeruju. ali
ti koji gleda i ne vidi - vjeruje, kako jc to
meni milo! ali , uvid a li, po bratime, zato si uza
me to liko? uvida? uz mene, koji nestaje m, ti
koj i pos tojano postoji i postaje, eto, ti SI
stvaran, uvida li zato sam ti ba ja po tre ban? ti
si meni blii nego moja braa , a ja sam tebi blii
nego tebi tvoja bra a , zato? za to to je tvoj
ivot u tvojim ilama tako stvrdnut da mu je
stalno po treban ne ko blizak ko bi ga raskrav-
ljivao, patnja tebi jednakog; i ti sve misli, evo,
okon ae sc, sve misli, evo, sad i, tako nie

%
svoj ivot slabanim uzlovima tankih vlati
vezivom, ne nisi ti slabaan, nili je tebi stalo do
~ ivota! zato si mi ah bab! nije zato! zato! i da ja,
na sad, prevrnem list i pristane m uz nizam i ti
bi pristao uza me! ne bih! bi! ne bih! ja ti
kaem da bi! kako? tako! uvrijeden si, zauden,
usplahiren, ali tako bi bilo! ali, nu , nemoj da po
te bi rovindam pa da uvidi da bi pristao ako bih
ja pristao; Huscin-be~e . ako se ikad spasim ovog
suanjstva, a sve mi neto kazuje da hou , moja
se sablja, nikada, pa taman ostao sam samcat,
nee odmarati sjekui tvoje uvrediteJje i pristae
sultanovih preinaka u Bosni pa ma ko to bio i
pa ma gdje lo bilo! znam, bie tako stoga to ja
zauvijek odlazim, a da ostanem i da se preok-
renem, ali ne, ne bi, ima pravo, jer da se
preokrenem onda to vie ne bih bio ja nego
neko drugi u mojoj spodobi; ili bi, jer jo bi iao
uza mc preokrenuta nadaju i se da u se opet
preinaiti i sebi, onome prvome, prethodnom sebi
povratiti; i kada bi se, nakon to bih primio
nizam, postao, daklem, izdajica, kada bi se uv-
jerio ti da sam ja od tad drugi, drugojaiji
ovjek, 'ne ovaj, onda bi ti, Fidahiu, napustio
mene i sultana i ne bi osjetio nimalo grinje sav-
jesti, nego bi sc sa stidom u sebi mrko hranio
mrnjom na mene, tako bi bilo; sve tvoje znam;
ja nikad ne klonem, Huseine; dobro, ne klone,
de! nema toga ko nikad ne klone i ne poklekne,
ali kako lO da ti niko nije razbudio taj tvoj ivot
u tebi, to tvoje bukovo srce i, ta radi, ta
ini , kud su, ti tvoji djelii iivota, te estice,
mrve tvoga ivota koje ti otkida mrvi i razbuduje
moja tuga? kud su se djeli? ne pokazuje ih
meni! nisu, valjda, tako neznatni da se ne vide
nimalo; misli da neto od tebe krijem, dragi

97
 seraske ru i pobratime? nc, nc , ne mislim, kaem
da krije svoj ivot k o m adi po ko mad i kad god
ti ga ja II tebi podstaknem, kad god ga II tebi
razbudi ovo , moje pos tepeno, lagano a ne prekid-
no iezavanj e, a nagledao si se moga nestajanj a
ti vie nego iko drugi; uvijek s tugom j bolom u
dui! ne pori e m , ja za ve i j bolji jaranluk, Ali
-paa, nigda nc uh i nigdje ga ne vidj eh do
ovaj na, tvoj i moj ; ta i ja tako mnim, H usei n
-bee, i ja tako mnim i osj eam , pa c mu onda
takav gorak govor s tvoje strane? bol no li je,
znam, te ko li je pa zato vr ijea ! nc, ne
vrij e a m! o nd a te ne razumijem, ispade d a te ja
lu II n ee mu potkradam, II n ee mu neto skrivam
od tebe, i a k da elim tvoju smrt, nij e li tako?
ali nu , meni ti ip'ak halali, jer se s tobom bo nim,
evo, stado h prepirati o ko pustih rij ei , i da mi
runo kae a trpje u , samo da te bi bude bolje;
ne, nije to, Fid ahiu , zar se ne sj ea kad sam
ja bio protiv sult ana i Porte i nj ihovoga da se
fermanim a daju i uzimlju kape tanije, ti si bio za
sult ana i Portu; kada sam ja bio za to da se ide
na Moskvu , ti si bio proliv, onomadne kada smo
skupili vojsku na Orlovu polju protiv Moskova,
ili da branimo Stambol od Moskova, din
-duman a, a knjaz Milo nam nij e dao da
p ree m o preko Serbije i side mo Filebu, kakav
vaza l, ha? ti si bio proliv, namezio na Tu rkue i
vezira turskoga i su ILa na turskoga i brata svoga
bosa nskoga, bio si kivan to te je Abdurahim
-paa spleo u svoje mree i preva re i iz tvog
Zvo rnika otjerao a kapije sreb re ni ke pred
nosom za mandalio; nije to ba tako bilo, nije iz-
ravno, ali tako je ispalo, kriv je opet moj brat
Mahmud kao to su tebi kriva tvoja b raa Orhan
i Bekir, tako su i me ni kriva moja b raa Mah-

98
mud zvorniki i Memi srebreniki; a da si mene
znao prije njih? da sam bogdom; da si mene
znao prije negl? Abdurahim-pau u kome iv
stoluje Orhan-paa Belenlija, paa Namik i moj
najmlai njeni brat Bekir onaj koji je zalutao
gl avom u oblake; u njenosti; ali uj dvosmislicu:
evo tvoje hva le i pohvale, uj: o, ti, Delal-pao,
be ktaijo, de rviu, asketo, odani. pouzdani, uzore
skromnosti i c rnine, visoki, ugledni. nesmiljeni u
pravdi, o ti u koga ljudi imaju doboko pov-
jerenje. tamo na sjeveru, daleko, zapadno od
Vlake i Serb ije a podno rijeke Save lei zemlja
Bosna, najsjevernija granica Otomanskog Carstva,
arslan koji uva kapije Stambola, samo uj, nije
to vie lav, nego vuk, nije to ni vuk nego pae
koje se otkinulo s lanca, ta je zemlja moja sada
pae koje laje i rei na mene, sultana Mah-
muda, svoga gospodara, hoe ruku, koju je
dosele lizalo, sada da ugnze, to je mrana
zem lja, vlana zemlja, brdovita zemlja, u nJoJ
drvee zimi ledi i puca II njoj ljeti vruina vode
ispije, i tu tamo su neki bezi i kapetani koji ne
vide nita do svoje uznositosti, o:)ionosti a ima i
drugog naroda: pravoslavnih, krana, Roma i
Jevreja, njih ne diraj, nego ove bege . zatri,
pokori, ne daj nikome tamo da vie die glavu,
zatri bunu II korijenu i zatri je zanavijek, ti si
asketa, bez ena, nepodmitljiv, astan i poboan,
ako ti Bosnu ne umiri nikada je niko umiriti
nee, jer onda vie ne znam ni kakva je to
zemlja ni kakva ovjeka u nju da poaljem, onda,
neka je vatra saee, tvoja je ruka ne vrsta ,
nego gvozdena, riita te obamest nee, niim ti
podvaliti ne mogu, nikakvim darovima te pod-
mititi ne mogu, ni na kakav grijeh navesti, ni
odvratiti sa puta koji ti zacrtamo, dovedi Bosnu

99
 u red i pripremi Je za moje preinake; jer kad ja
suhan Mahmud, preinake provedem po svem os ~
talo m carstvu lasno u preinake i II Bosni uvesti;
ti, Delaludin~pao , idi i ini tako kako ti
nalaem jer Bosna nije Kurdistan, jer Bosna nije
Egipat, jer Bosna nije Rumelija, ni Anatolija;
uski islamski zemljouz od Grke preko Rumelije,
Anatolije i Sandaka sve je tjenji, Serbija se
otima i samo to se nije sasma otela, Grka se
otela, Bosna visi, hoe da sc otkine, a meni je
puna kapa i ovako: Be.~arabija , pa Krim , pa
Sirija, pa Egipat, pa ova ulema stambolska, zais~
ta, samo je provienje takva ovjeka meni pos ~
lalo! to govori suhan to i, vie ne razbirem
njegove rijei; vidi, pa zar se od mene moj
svretak toliko udaljio da vidim Delaludin-pau,
a ujem sultana? zar se smrt od mene toliko
udaljila da mi naviru i ovakva davanja. da mi se
i ovo, o tebi, Dclale. nadaje ili je to bratska
pregrt i dareljivost, to to nije ni ivot ni smrt;
a sjeti se, padiahu, u Bosni ive ljudi koji nikad
nisu odrekli pomo Otomanskom Carstvu, zemlji
islama kada bi ti zaprijetila opasnost izvana, na
granicama tvoga carstva; ali i Bosna udi, kao i
sve to dahe, da die do u beskraj, samo bez
svog stambolskog gospodara; hoe, od straha,
udi da die naslutivi slatko disanje isprekidano
radou; sad, kad osjea pred kraj , ba kao i ja,
gdje je zapravo, ugodno nadimanje, odakle je,
kuda da se okrene i gdje da se dj ene, ta, zar se
sestra Serbija nije dobrano odaleila od Stambola
i jo e se otimati, to i Bosna ne bi bila
carevina'! sve nek se mi e i pomie osim nje! ta,
za sebe je i golema, i lijepa, i jaka, i hrabra i
ista i ude na i sjajna i dovoljna; a? to je bila
slutnja! vie nismo bili jedno, Bosna iStamboJ,

100
 bili smo braa kao braa Rizvanbegovi i , kao
bra a Gradaevii, kao bra a Fidahii, braa koja
sc mrze a naskoro i braa koja su se na smrt
zavadila! i sada tako mnim, i sada je tako, pa
iako la misao vie nije ni moj ivot, ni moje
okonanje moja namuena dua gnjura se II tu
misao kao dj etinja glava II maj ino krilo ; sve me
od le misli boli, kopnim , skapavam, ali mi jc ta
misao mila; a ti si, D:tclal-Ferhade, doao tako
vrst, tako nadmen, Itlko pouzdan. i tako
neumo ljiv, ali nisi doao kao brat, ni kao otac,
nego kao delat, sa mo to jedan ovjek, pa i
kad mu svi pomau, ne moe svijetu toliko
nauditi da bi zasluio da i sa m bude uniten, a i
ncma takve kazne . ..

24,1 .. . evo, mati katila! da nije! kako moe II njega

da gleda? sine! Husei ne! za r ja da ga prokli-
nje m? zar ja u vradbine da se pouzdavam, ja se
uzdam sa mo u m o Allaha deleanuhu i on e
mi suditi; ali, sada je vladalac i jo jc vladar
kome se imamo pokoravati, a kad mu se imamo
pokoravati to ga, II ime rtve koju je Grada-
aka kape tanija podnijela, ne bih zamolila da tc,
kao mladeg brata, posadi sebi uz koljeno da ti,
moj Huseine, ugled u Bosni poraste, da se uz-
visi nad ostale, da ovrsne mo tvoja, da te uz-
nese, da odskoi visoko, da utvrdi ugled i
snagu i da te ni dugo koplje vie ne moe
dokaiti ; bol! ja u sa svojim bolom i doi i otii
i lu mi vie niko ne moe ni pomoi ni odmoi ;
a moda mu, izra du kamenom, ovako i vee
muke zadajem, jer, evo, podie me i vie: ustani,
majko! to ga preklinje i moli ena ijeg je mua
pogubio i majka ijeg je sina zadavio ...

101

- - -- - --- - - - -
25,1 . . . nego, da ga kunem i proklinjem, ha! da nije
pogubio moga brata Ferhada, ja nigda ne bih bio
predvoditelj bosanske vojske, ni vezir; ili, moda
bih ? ali, to se sada i ja ne zadjene m u svoga
krvni ka i dclata Mahmud a pa sultan ne pos-
umem; on i su oni, ja sa m ja i, ja ne mogu,
zato? nije li junatvo moga rahmelli oca pjesma
opjevala, to nije k asida usamljenika, ni rubaija
pjesnika gvozdene ake, nevjet gazel moga brala
Bekira , ali se uj e i odjekuje imc moga oca
Osman-kapet ana , sa njim si dojahala sa Kavkaza,
j du ge naoru ane svatove imala i e lvoric u mts
rodila, tri moja brala, tri moje utvare; utvare
koje su mc na pravi puL okrenule! Iri za jed-
nog(.l! o no to sam onomad osjetio pred svojom
bnl o m lO i nije vie samo stra h, to je puka jeza
koja prodire do u sr kostiju , to je ncto od
egtl se srce stee i krv ledi II il ama; i evo i
sada osje:lm is to, na mahove, samo to je sada
lO rijeka kojom otiem , postelja II koju sputam i
polac m skrhano i s lomlje no tije lo svoje, kupka i.
moje ilte; i jedino to se sad nad tim razastiru
sve moje sure koje sam igda proa put ao, to
tntje, il ja sa m ovrsnua, jer su mi stopa la
led c n ~l , uz nji h plazaju kraci hladna beskraja,
tudi na nc pojamna koja u hipu gula i dijelovi
mene uistinu vie nisu moji, ne pripadaju mi;
nemam uzmak kao o nda kad a me me ka i hladna
sjenka spopala podno zidina Gradaca ; 1 tu se,
uz Boj u pomo, sabire sav moj ivot Ja ga,
prvi pul, vidim jasno kao na dlanu

26,1 . .. svu je mene, sme odnijela smrt tvoga oca,

koga ovaj katil pogubi, crna je jama u me DI
o tada, boli, kako ne bi bo ljelo, ali, vidi, ja

102
 kleim, ne pred nJim nego pred njegovim
starjeinstvom, jer me Je tome moj ollc uio; i
tvoj otac; ja kleim pred vezirom i z<lmiljam da
kleim pred svojim najstarijim sinom vezirom; i
boli mene, sine, smrt Ferhadova, isto kao to bi
me, ne daj Boe, boljela smrt Orhanova, smrt
Bekirova, ili tvoja, vi ste moje dvije ruke kojima
vas grlim, moje dvije noge kojima vam dohodim,
a vidi, ja ljubim prainu na mestvama njegova
zvanja, a to je II njim a islOvremc no i moj
dumanin i kati! moga ivota, to je privremeno,
izai e on, njega i nema, jer bez svoga zvanja
on je nitarija i on to zna, a znam i ja, -stoga se
ne udi, sine; II Delaludin-pai jc a urila tenja
k aku, ja o tome ne znam nita , to sa mo Bog
vidi, a ovjek se moe lahko ogrijeili govorei
za nekoga da je murik ili da je dobri, a i
grijean moe da ivi od prijanjih sevapa nekog
svog; ja mu skute ljubim, milost item, sine
Huseine, majka moe toliko da se ponizi, njeno
se srce uvijek cijepa i raspada; zato si, o, katile,
o, paa Delalija pogubio Osman-kapetana , mua
moga i bosanskog junaka? zato si mi pogubio
sina prvenca? zna li da te sada moj
drugorodeni sin Husein, kapetan gradaaki ,
serasker i vezir bosanski, proklinje na samrti? jer
da tebe ne bi on sad ne bi u svojoj tridesetoj,
rano moja ljuta, umirao II Slambolu, otrovan,
okuen, ponien, bolan, skrh an i neuljean, o
paa!?

27,1 . . . nisi li mi sama kriom dohodila i sama ml

tajom aputala: kada vije a s Bonjacima, s
prvacima, posadi mog.a a sina Husein <l jal' desno,

103
 jal' lijevo sebi do koljena , tebi to nije nita a
njemu e biti golemo ...

28,1 nisam umio ni da te posluam; a ulio sam

ui j utapao se u obilju koje je isijavalo iz tebe,
majko; nije li Ferhad bio mudriji, svu svjetlost
materine ljubavi koja se osipala s mene on je u
svoj sepet kupio, ljubav kao uputu, stoga je i bio
tako hladan, tako razuman, tako razborit, tako
prav, tako uspravan i - neoekivan , dareljiv u
tram pi i zlom namlflvanju; nisam te sasvim
shvatio, majko, a ti nisi oajavala to mi nisi
svijet objasnila, ili nisam znao, ili se nisam
usudio da te posluam do kraja, jer ja, zapravo
nisam ni koraao bez tvoje upute i tvoga savjeta,
a svi tvoji savjeti i sve tvoje upute bile su da
koraam sam bez tvoje upute; ja to znam tek
sada, dockan; da sam znao onda ta znai ovo
to ljubi ruku delalu i veziru Delaludin-pai,
Delaludinu koji se premetnuo u mog starijeg
brata, lako bi mi bilo pristati na nizam, ali tada
bih i za drugaiji put znao odranije pa nikada ne
bi ni 'dolo do toga da budem zatoen ovdje, ne
bar ovdje i ne bar sada, ovako, a to znanje,
koje leta vazduhom, to je znanje podlosti; mala
je zemlja Bosna da u nju stanu svi ljudi; malo
sam htio! ali nema mene i u tome to me nose
rijei pomisli udariti na Carigrad to me raduju
isto kao to su me radovale prije tri godine kada
sam iao da ud arim na Carigrad! zato podlosti?
zar majka da me podlostima ui ; i na podlost
nagovara? nisam bio dorastao svojoj zadai ili
zadaa nije bila dorasla meni; o tome su mi
govori li svi, i veliki vezir u svojim kajimama koje
je slao toboe kao prijatelj i u svojim kajimama

104
 koje je slao kao o tvo reni dumanin; i prosti ljudi
svojim rijeima, i mudri "ljudi svojim svi su mi na
hiljadu na ina govorili da sam nedorastao majina
savjeta, samo ja to nisam ni uo ni razabirao; a
sada s~'m samo slab, nita drugo, inae sad kad
znam ' zar bih govorio o podlostima; samo, nu,
otkud i buk AIij age Rizvanbegovia na mome
putu i zar sadrzam lae'! dabe, nisam doku io
visinu na kojoj se ostaje, a to uasava; kako ju
je doku i o serbski knjaz Milo i hoe li morati
pogubiti sve koji znaju slovo i azbuku? i to mi
sve to te k sada nadolazi, II ovi moj smrtni as,
to mi nije dolo makar juer, jer, sada je sve
gotovo, svreno; puno je sultanu Mahmudu da
e ka vie od sto tinu dana moj i Fidahirev
odgovor; nije to ruka pomiriteijica; jeste da
nismo o kova ni i da nam na noga ma nisu negve
ni okovi niti , nas je, kao kodra.pau za perin.
sve natrake, vukaQ po stambolskoj kaldrmi; jest
da nam nije glave poodsijecao, jest nam dao
kuu i ugodu , okien zindan i bogatu ponudu,
jeste da su te njegove blagodet; nae posljednje
po nienje, ali da si mi, mali, izala, kao ovo sada
to te vidim kako klei podno Delaludinovih
nogu, moda bih ozdravio i naao bolji pul od
onog kojim 'sam hodio, ono u ta do prije
nekoliko asova nisam mogao ni da slutim; ali,
mati, to mu noge grli sad kad je sve gotovo?
ne znam, sine, valjda se nadam da u mu tako
skriti tvrdo srce nje govo, ili stoga to je tu u
tvojoj , sine, blizini, ne znam; otkako si otiao
grlim sve i grozomorno i neznatno to je bilo s
tobom, pored tebe i uza t~; Fidahi plae: h oe
li seras keru moj, malo otpoinuti, malo odmoriti,
ja ne gledam , muku . tvoju, ne gledam, Huseine;
jesam li se ikad o '.lebe ogrijeio? kamo puste

105
 sfec da jesi, sad ne bi tako golem stajao vi'
mene; a ja znam da sam li prei nego sve to si
izgubio . i da sad dodu tvoja braa Memi.bcg
Fidahi kapetan Srebrenice i Mahmut-beg ' Fidahi
kapetan Zvornika i da ti predadu kljue od oha
grada, . kleknu preda ' te: i oprost od tebe zaiu
- ti bi mene pitao .la da uradi; da ti sad sul-
tan kae: . sve ti je oproteno, idi knjazu,
vratierno ti Jaar i Radevinu, znam da bih ti ja
opet bio prei 1;-- vidi, ti bi ak htio da me
zalll:ijeni, . ti bi htio da se nama dvojici sve nae,
sve to znamo i r'azaznajcmo sasma zamuti, sve
da nam -se ispremjeta i, ako hoe, da s\(e to
sasvim nestane, a; vidi, kaq god sam mogao,
stigao i. imao vremena, udio s.am se tvojoj
privrenosti i ' sad uviam da sam grijeio to sam
se tome udio; o, ti si velik, Huseine, vitez na
vezirskom tronu Bosne, nikad te niko nee moi
zamijenili, a ja u, dok u meni bude i posljednji
daak ivota, biti uza te, uz tvoju slavu i uz
tvoje ime i boriti se da se Bosna odalei od
Turske; bie na mome. putu, uza me, sjcac
me se, pa ti, pobratime, Ali-paa, ne zna o
emu gqvori, u tebi e 9stati samo slijepa borba
koju smo zapoeli i li e biti okruga kao top,
ali leden i, rijei se odbijali od tebe i sve ~
vidjeti, pravo e hoditi, snaga e tvoja biti
ogromna a im legne ti e zahrkali, im se
probudi ti e se rasaniti, govoric samo po tri
rijei izrijekom, razumje~e samo ono to se kre-
e i mie, a ono to stoji i to jc. nepomino, pa
ma ta to bilo, nee ni zapaati, bie pun i
zdrav kako nigda nisi bio, bici snaan, zabrek6,
ali sve tvoje bie van tebe, krgutae zubima, ali
mene vie nee moi dozvati u svoje sjeanje,
sluac udno svaku rije koju meni bude
106

j
 uo, nikada nikoga , nee prekidati kad o meni
bude govorio ma to bilo i uvredljivo, najgore, ali
mene nee moi dozvati II sjeanje, jer ja' tebi
mrtav ne trebam, kopae po svojoj dui traei
svoju ljubav za mene ali, ili je nee nai, ili je
nee prepoznati, traie II 'svom sjetanju rijei
koje smo kadgod izmijenjali ali, ako ih se i
sjeti, zvuae ti tude i kao da' ih nismo ni iz
govarali nas dvojica, nego neko dalek, stran i
naopak, ako ih i uje sve e pusto u tebi od-
jekivati; niko nee bolje od tebe znati sve to
sam inio ali nila od svega toga za te vie nee
imati smisla ni znaenja; za jednu moju rije
bitci spreman da prihvati ak i nizam, ali mene
vise nee biti medu ivima; pa kako to,
pobratime moj? bie bijesan to me nema i ii
e, hodie i II mnogom .drugom ovjeku traie
ovo netQ to nema imena ali ga nee nai
osim ako prestane biti astan i es tit ; zar ba
I. tako, Huseine moj? tako! bori se, to ti. je moj
amanet jer znam da je to j tvoj amanet; lahko
e ga izvriti jer od njega ne moe.~ odustati
ako ostanci astan i estit; lijepe: mi rijei,
napokon k;azuje, a to veli da tvoja .mati Me-
lek-hanuma ljubi ruku Delal-pai? to ona njeniu
duu vadi! pa zar tako? tako! nikad to n eu
razumjeti; ni ja; kako je mio tvoj glas, ma.ti i
tvoj pogled i tvoje kretnje, ne smijem ni da po-
mislim da le vie nema; zato nisi za moga
ivo t!! bila veta od svega, to mi jasno i glasno
ne ree ta i kako da radim? a zar nisam? sjea
li se, mati, kad je o no d.ojahao glasnik i donio
haber da Ferhad-kapetan ima da ide Delaludin
-pai u Travnik na vienje a on otpovrnuo da
nee i kako su svi II naem dvoru rekli i stali
kazivati neprestance to isto. to to je on rekao; .

107

 da ne ide, i ja i ti i Bekir i Orhan i muHa i svi

starci: ne idi veziru na konake a vezir ako ima
ta neka poalje tebi posrednika i kajimu nama II
Gradaac, lij ~po emo mu odvratiti i uiniti
onako kako , Bog zapovijeda a on, vezir, ite i
zahtijeva; sjedili smo na zelenoj travi, visoko, na
gornjoj zaravni gradaakc utvrde; na travi pod
kojom su leale kamene ploe ; pred nama su
bile bijele bae pritisnute s krajeva opranim
-- kamenje m da ih vjetar ne zavre, na baama
sahani i tepsije, drvene i srebrne kaike, ' vru
hljeb posut branom; oni, neki nai, naoruani,
sioe do sahal-kule, nanie da nam ne smetaju,
neko od njih sitno II saz stade udarati, zapjevae
pa utihnie, ali kad ue smijeh od nas, odoz-
gora, zapjevae ponovo; Delaludin-paa je za
jedan dan u Jaj cu pogubio esnaest ljudi, ovje u
Gradacu nee pogubiti nikoga; Ferhad je s
visoka, pogledao na me, a sve moje bie, sav
moj iva l, sve to je bilo u meni, u morne srcu,
svaki trag due svoje ukivao sam u zemlju, u
podnice, u tkanje tkanice pod sobom; onda si ti,
mati, stala odhukivati, kriti prste i prigueno
ponavljati rijei kojima. je Ferhad odbio da ide
veziru na poklonjenje j - nikako da ih odmjeri
i osluhnd im teiinu; kad e vezirova ponovna
opomena, kakva li e biti? i meni se sklanjahu s
puta, mogao sam sve, izabrao sam ono to sam
zatekao, gorio sam, moja je snaga kipjela, bio
sam rasp a mee n udnjama, suzbijao sam ih i
uspijevao da ih suzbijem; jahao sam luda konja,
bacao dilit, hrvao se, dane i noi provodio u
lovu, budio se horan, veseo, da bih odmah
potom postajao tmuran, sapet i nadasve gord,
toliko gord da su mi ruke i noge trnule, svi su
se uklanjali od silnica koje su iz mene izbijale i

108
 bole ta god bih pogledao; pogledima smo jedni
drugima govorili o moi Graaake kapetanije, o
ugledu roda i imena, o snazi, uvenju i slavi
predaka, o silini vjere to je osjeamo II prsima,
o sjaju naeg oruja, o bogatstvu, o dukatima II
tajnim , skrivenim ekmedama; tako; onda je
svanulo jutro: rzanje konja, akit kopita po
kaldrmi, zurne i doboi, zvek oruja, vrua pura,
dugi ibuci, ljudi, stiska , ugodno skrivanje, blis-
kost fuku, osmijesi koji razvaljuju usta - Kur-
ban-bajram, crvene ohe, pucnji puaka krdalijki,
prvi, drugi: prvi pucanj nigda uhvatljiv prasak,
sav, i od lazak Ferhad-kapetana veziru II Travnik,
drevni obiaj da se na Kurban-bajram ide veziru
II Travnik, obiaj koji se niim nc moe i ni za
to ne eli prenebregnuti, a na vezirov prijanji
poziv se i zaboravilo; kako, majko, ne biti
zlikovac: ja sam bio onaj koga si najvie voljela,
ti zna varam li sc, ali zar da sam hva lisavac ako
kaem samo ono to je bilo oito ; nisi, dabome,
I eljela smrt svog najstarijeg sina, ta kako bi to,
ali kada je zadavljen uivala si u mom starjein-
stvu i II tome to sam ba ja sada glava kue, ta
nije li ispod toga Ferhadova smrt i kako to od-
vojiti? kako onda ne bili zloinac? uzaludno je
nae potenje! ne govori tako, sine! i brate, onih
koje sam pogubio! ne govori tako, podanie,
uglednie bosanski, sunju careva trona! govorio
sam da mi nije do asti koju mi Bosna nudi, jer
da sve imam i bolje i vie nego igdje ikoji, a
nisam pitao jesu li svi spremni zakleti mi se na
poslunost, a mulla i mati trebalo ja da n a ue
moga sina Muhameda ovim rijeima: idi babu
Huseinu i reci mu da je krenuo putem na kome
je zl oin , krv i la neto svakidanje i obino ,

nek sc priuva ; a DklaJ-paa je bio upit ao: ima

109

 li jo sinova, o hanuma, Melek-hanuma? ima! e,

onda ih pazi, jer bih i njih mogao da pogubim;
ali ja mu nisam ila ni kao udovica ni kao
majka. ja sam mu ila kao sam dehenemski
plamen, kao sablja umaena otrovom; njega
mimo sve ljude odlikuje i, kako vidim, uzdie, to
to je mrzio ene; govori tako, sine, kao da
Dclaludin-pai vrline II nisku nie, rijei su
pokude ali je boja tvoga glasa nepnmJerena
pokudi, ili na samrti, 0 , rano moja ljuta, prata
dumaninu; niko II Bosni nije imao takvu majku,
bila si stroa nego otac i ja sam na te ponosan
sasvim; svaki put kada si uvjerena da si brijeg i
brdo, mona bujica koja sve kri pred sobom,
svaki put kada bi se odbila O Delaludinov
bedem, II ta si skrivala svoj oaj? to si od
najodlinijih koji su se sami od sebe iskupili na
vrh Bosne izabran za najboljeg, sine, zar je to
malo? tome nisam teio! jesam ja, tvoja mati!
imao sam sve i bez toga! ba zato! duboko u
dui bio sam tuan i smeten; zar misli da hisu
znali koga uzimaju, nije sve u ivotu nuda i
prisila, podvala i mito; mene to i raduje i
rastuuje, bio sam serasker, ha pustim da me to
to sam serasker ozari obuzme me stid i kajanje;
ponienje i bol, srdba i nesnosan teret moga
neuspjeha! zar je sve, zaista, samo od . mene
zavisilo? a nesloga, a bratski inat? pa nije li od-
luke donosio ajalet bosanski, pa nisu li svi bunu
digli, n"ije li buna, napokon sama od sebe
plan'ula, l.injala, tinjala i planula i nisu .li, najz.&d.
mene samo wvnuli da ukrasim elo povorke, '
kolo povedem, znam igrati! nismo tuini, ba se .i
radilo _ o' bratstvu i bonjatvu; znala si, mati, da-
-idem protiv cara i sultana a nisi zaqrhtala?! es
.tito i~znue je ljubav, to tvoj ivot ouya~a, ta

110
 mari ako li ode a ivot tvoj ostane, Ferhadova
smrt je teka je r na nju nije bio spreman
nikako, a ja tebe od beike priprem am! pa to
nestanak, majko? to mi ivot ne produi, ja
sa m okusio radost blagovanja! preko rijeva me?
gluho i daleko bilo ! ta, borio si se? ! jesam li?
ta, Husei ne? jesam li se borio s r a n o ,
pobrat ime? borio si se, pobratime i ahbabu, kano
ris pa i bolje, ravna tcbi ja ne vidje h, pa mtie
se tvoje junatvo do k je svije ta i vijeka, da zna!
If'
iF
29, 1 . .. to se Hama odie i raste, nj ene se kosti
tanje i izdu:luju, sve via i via biva, ve joj ne
vidim otkriveno lice - ne vidim ga stoga to to
o na nc eli ili stoga to to ja n e u ; tu je da
slui; a zar moj Ali Fi da h i jo nije o tiao? nisu
te odveli? za r si jo vi me ne? nisi prikaza! nisi!
slava, sjaj, opsjene m o; Stamboi ljudske ruke
sagradile, podigle? mrzim ga, o n je moj grob,
11-avnik je ve6 , Travnik e prije u denel nego
StamboI! do neba seel opsje ne m oi ! mOJ
ponos, moj, sve je hotjelo da ga skr i, jedino je
moj ponos svima vem a smetao, ak j mojoj
b r a i , njima po najvie, ha! to jc bio terct za onc
oko mene, u njemu sam krio ivot, u njemu su
bili moji dam ari: moja m o ! moj a snaga! napos-
ljetku je ostala samo uznositost a ivot mi je
odnio jedan seiz, o, kako su strani trzaji nemo-
i , gubitnika! jah, haman, seiz; ona spodoba, ili
je on ili mu je o tac - prihvatio dizgine moga
konja - kratki, svijeni, napukli, jaki, debcli,
prljavi, lupi no kti; iareti! zar i o nI tu si! ti si!
kako ti ono bje imc? H alil Gloda, znam, timar ~
efendija molio da te najmim, molio za te! muHa
se saalio i moga scizbau nagovorio da te uzme,

III

 bez mog znanja, a onda si, pridravi mi konja, i

prije si i poslije si, ali to jednom, svakidanjim
rijeima, nije ih bil o pu no, dvije-tri, na trenutak,
vjerovatno nehotino , uz pomo moga ncmara,
kroz raspuklinu u mom ponosu dopro do mog
srca, ivot je poku ljao iz mene; ak i ako se nisi
usudio svoje prljave prste ispruiti prema meni
sve moje te je tad a tako obilato zapahnula da
mi to vie nisi mogao vratiti; ti ni sad ne zna
ta li govorim, ti ni sad ne vjeruje da si jedan
od ubica Husein -kapetana Gradaevia, koji je
onda potom postao seraskcr i vezir, mOnlO pos-
tati! ostala je onomad i odjahala prazna ljutura
bega bosanskoga; od tada si me silno zavolio ali
i da se nisi skrivao i bjeao, oko mene je,
potlje, bilo i odvie buke i halabuke da bi me
ponovo dosegao, uz to me je i sve drugo
ereilo, neraskidive men gele slokrakog bivanja
koje mi je svij310 iju i glavu zabadalo u zemlju;
dobro; ali kako? im e? koje su 10 bile rijei? de
ih ponovi! na kraju te je ubio konj ali ja na
tebi nigdje ne vidim ni oiljka; kud bjei'! stani!
ta nisi valjda estit! zovi ga! ne, ne treba, st i i
u ga sam, znam gdje je, srcemo se opel! ta
ti je, Husein-bee? ta je bilo'! koga doziva?
reci! ne znam ta mi je, stid me moga biveg
sciza! i poslije su iza mene es to ostajale prazne
ljuture Husein-bega, Husein-kapetana, Huse in -se-
raskera, Husein-vezira, ne znam vie gdje sve
tako prazan i opstojavam ali sigurno sam jo na
svim onim mjestima na kojima sam onomad os-
tajao, sjedei ili stojei , leei ili jaui , tc sjene
moje mnogo se ne miu; da moj ponos nije
samo puko nadimanje? na ta nalijee? istanao,
imam ga jo, i, na njega , na tu koljku, troim
ostatak svoje snage, Boel jer nita u meni nema

112
 osirq.., bismile i elharri3, ali, samo, ko to izgovara?
beskrajna jc Allahova milost, on sve zna i sve
mo~; s.eiz Halil ~:J1odo od onih spolja, izvana, ali
nije samo on, ali ta ,. Ztjlaj!J od 'Bosne moe
, nije brat roeni
jedan. seiz ako mu , ...

30,1 ... sva 'trojica su stajala ispred mene kada mc Je

zaslcoila vlastita sjenka; ' moja se , svadba
pnprema, sestra Dcrvcnl-kapctana Altun-Duna je
isproena, vidio sam je ~arno jednom, ~joj se
predajem, neka mi sina Muhameda _uva, neka
vatre gore, neka .top gruhne, ne'" mel~i slaze
niz ognjeno 'nebo, neka se duga !lplete u grivu
' moga konja, svadba je, , nevjesta ispro$cna, neka
bude ' b~har, ,neka . oprano nebo bu~e zategnuta
plava opna,' neka svi ljudi obuku ' crno, neka
svijetom zavlada smijeh, neka od Gradaca pone
i n'e ka se -iri na sve etiri strane., neka se smiju
sva carstva ' i svi" eSari, neka knjazu monje
'popucaju od grohota, neka' se konji potkuju pot-
kovicama od zlata, neka sablje odlVene, neka se
sultan spotakne, neka , mu tijesne gae na zadnjici
, popucaju, neka sva, vojska posjeda, neka se svi
drveni anci ' napune vruom purom ,j neka se sve
asc napune kiselim mlijekom! irna li mlaenice?
zar nisam ' za iflar donio somuna? koliko je do
jacije? hou da ustanem, da klanjam, postio sam
ali, sam izgubio post, i post i abdest, neto mi je
slano polo na ustaj hoe li moje ime biti zatrta,
0,>- Allahu? oivi, Bosno! kakva li tebe sudbina
' {)ekuje? nikada nisam l raunao i govorio ovako:
ako, ' janiari i Ruuklija, ' ako Mahmud-paa
Buatlija i Arbanasi, ako sultan Mahmud i odana
mu carigradska ulema, ako veliki vezir Reid
-paa, ako . . . ako . . . jedino sam se uzdao u

113
 Allaha i proroka; nisam Ja bunu podigao, buna
je mene podigla i, neka je! dosta je bilo
turskoga gospodstva, hoemo sami sobom da
gospodarima i da gospodujema; u Serbiji knjaz, u
Bosni vezir-Bosanac; tako je trebalo da bude,
nad zemljom, nad bregovima, nad gorama, nad
rijekama, gore, blie nebu , u oblacima stolovao
je vezir-Bosanac, ponekad se inilo da je njegov
odraz dolje na vodama ali su mu lik virovi
uvrtali, talasi brka li i mUlili; mnogi govorahu da
je onaj vezir na nebu , ponad Bosne, slian
ovome na zemlji, meni; smijali smo se i nadali,
strepjeli, udjeli, zato je sultanu i velikom veziru
trn u oku gospodstvo bosanskih kapetana, ta to
nije skoranje, oduvijek smo bili svoji i. prijatelju
odani; ... prenem se ko beg, ali znam da se i
rob moe uzdii do vezira, neka bude .. .

31,1 ... otkud ba ja da brinem o tolikim ljudima? da

se kroz mene prelamaju stanja alajeta i paa-
luka? da putam i spreavam ono to vremena
donose? neko se brine o tome; a da ko e? i
to? nije moje da pitam ko me dovede, nego je
moje da inim ono to mnim da je najbolje; ne
naslanja se ljudski pogled na kamen , ni na dIVa,
nego na drugog ovjeka ; odlija su od ljudi i
treha im mnogo asnih podrilaca; sve me uv-
jerava da sam kapetan i serasker, a sve gledam
da se uvjerim da sam vezir; slue me; i ono
ime me obdrlavaju lime me i rue, rue, ni
rije ni pogled ne mogu proi kroz odlikovanog i
zatienog, prva je prepreka oha odore protkana
zlatnim nitima, druga ime, trea, reemo, sablja u
krilu . . . '

114
r
32, 1 ... a ginu i uludo, bolje je da te nema nego da
tvoj krik cijepa i polovi zajednicu kojoj pripada,
umukni i nestani - ostae! uzalud se nadam,
uzalud zdvajam, nisam mogao ne biti seraskcr;
sad nisam; cio ivot sam tvrdnuo kao da sam bio
na injen od drveta koje se sui ...

33, l ... palate ,tambolske, kapije; kapija Doimababe,

kao da je kapija beka, kao da idem csaru a
ne sultanu; mermer pod nogama? staklo? led?
zar sc i na lo , nogom staje i nogom gazi, nogom
hodi? zar se i po tome hoda? stepenite; pod od
mermera, bljeti kao voda; ko to neprestance
pogleda u me? Fidahi! za njim se vuc Hamina
kabanica, moda je j ona u njoj; proli smo
kapij e i izdrali sve )XJglcde, vodili su nas;
onomad, padne mi na um, kada smo sili Filcbu
i poli na Moskova i kada je i bosansku vojsku
sultan Mahmud rukom, izdaleka, pokazao Rusima,
i tada smo izali, ja prvi put, u jednom od
dvorova, pred sultana, u odjei koja je odudarala,
u utnji u kojoj se nije znalo ko je od nas sul-
tanov pristaa; ta je to u tome da se pamti?
sjaj, mo? sva sultanova svita i strae odoe
nekuda, a nekom grekom i zabunom povukoe
za sobom i Fidahia i Hamu, koja se, kanda,
otimala; ostadoh sam sa sultanom; ne znam kad
je doao ili, jesam ' Jj ga zatekao, ali me to nije
brinulo: u sebi sam ponavljao - ta, ja sam suL-
tana ve ranije vidio; on, pak, ree da
zaboravimo svau, da predem u njegov tabor i, '
ree: oprostiu li bunu pa, iako, trpko, ipak tako
kao da mi je bunu ve oprostio; u ti as sjena
moje matere nade se u zraku i ja se tome jako
obradujem; tim vie se obradovah to se sultan

115
 gradio kao da je .j ne primjeuje: razumio sam
da je to to se sultan gradi kao da ne
primjeuje . ivu sjenu moje " matere nekakva
europska novotarija koju je ,od tudina prigrlio,
jer svaki estit ovjek na njegovu mjestu vidio bi
sjenku moje ~ matere ; mati, ije su ruke bile
otrivene do lakata, spusti drveni anak vrua
mlijeka, zadrobIjena kukuruzom, meni pred noge,
pokloni se sultanu i nestade, a ja ondje sjednem
da jedem; - sultan se na to ,podsmjehnu, ustade i
ode; pogledam ima li gdje drvena kaika ali je
, ' ne nadem, a onako prstima nisam mogao vaditi
kukuruzu iz ' vrua mJije ka pa se i ja dignem i
izaem odatle sve se osvrui i poglcdujui onaj
anak koji osta nasred carske palate; ne znam
to ga .ne uzeh i ne ponesoh sa sobom; sam
nadem put kroz kapije, od kapije do kapije, a
onda zaem u vrevu carigradskih ulica; bijae
sparan dan, buka i praina i teko sam disao;
urio sam kui-zatvoru na Ejubu i mislio: eto,
vidi sad bih mogao da uteknem, ali nisam imao
snage i jedva sam ekao da se vratim; a i gdje
da pobjegnem? pomislim, te se Lome stanem
bezglasno smijati, a kako sam bio slab, to me taj
moj smijeh obori i ja padnem; naskoro ugledam
nebo i po nebu konjanike a onda j kapiju svoje
zindan-kue na Ejubu; mislio sam da je Fidahi
otpravljen u progonstvo, te sc zaudih kada ga
ugledah kako se s Hamam o neemu dogovara i
kako nekakve posteije slae jednu na drugu i
vezuje crnim konopcima; .ja sam u ruci drao
turban a nisam znao ni odakle mi ni zato sam
ga donio, ni iji je, te ga bacih daleko od sebe
uplaen kao da je u njemu neto gadno i
zastraujue, mada mi j.e sve .vrijeme dok sam
iao carigradskim ulicama stalno pogled zapinjao

116
 za one koji su jo turbane nosili, a nije ih bilo
mnogo, ve odavno carski slubenici ne nose
drugo do fes; Ali-paa je govorio ozarena lica:
jesi li vidio sultana? jes i li ga u o? meni se
inilo , rekoh, da me je mati i dovela i odvela a
sultanu, ako me opet zovne, ne u vie ii, pa
ne ka sa mnom radi ta god h oe ...

34,1 ... ali nije moglo, sutradan ujutro samo to smo

klanj ali saba h, dodoe po nas po novo i odvedoe
nas u onu istu mermernu palatu, ali je sada, um-
jesto otvorena prijestolja u zidu, nasred prazne
dvorane staj ala jedna europska stolica i jedan
europski hasta I sl ia n toj stolici i na njemu go r-
jela sv ij ea a pored sv ij ee golema i neured na
hrpa fermana koje je sultan peatio svojim
carskim prste n o m-p ea tnjako m ; jednom se opee
vrelim voskom i tre ruku; obuze me jaka
znatielja da pro it a m koji od lih carskih svitaka,
a neki od njih mi se, izdaleka, prividjee kao
moje smrtne presude; to tolike? pomislih; nu, to
sultan nije peatio i potpisivao katul-fe rmane
nego pjesme Ali Delaludin-pai ne j svaku pjesmu
posebice, i to ovako: trese glavom i, suzama koje
mu curkom cure niz bije lo lice, s vremena na
vrijeme, kropi papir, onda umae golemo guij e
pe ro u staklenu posudu punu krvi, odie pero
do oiju i ek a da kap krvi kane na is t i opra n
mermerni pod, o nda oslukuje; i, sva ki put kad
kap krvi padne, prsne i razlije se, kao da je
palo neto gvozdeno, jal' mamuza, jal' ara , jal'
potkova; okrenem se, a Hama nasred palate, ba
kao kakva Ciganka, loi vatru, pue u ugarke; iz-
vadila iz njedara tri peenjka , onako jo pod
ko muinom, neoljutena i, nijemo i bezobrazno

117
 pokazuje rukom, kao da je kukuruz muko udo;
jedan kukuruz sultan, jedan ja, jedan Fidahi;
Fidahi se smije, ja sc eslim, sultan uti;
n e uvena je to drskost , sreo m . suhan se zakalja
od onog dima, ustade i ode sve se u mrkuju i u
nekakav svilen rubac; ja klonem, a onda, bdc-
bo lje sjedne m, podavije m noge poda se da se ne
primijeti da sam klonuo, bljeti mi ona vatra
pred oima, dim i mene tipa i grize, stid me
neega, a ne znam ega; kad, vidim, Fidahi ode
za sultanom, a Hama dd.i sa dva prsta odvijen
pergament briljivo i krasno ispisa n znakovljem,
prinosi vatri, i, uj e m , cercc se; vidi, pa i ona
je zlurada, pomislim, nikad nisa m ni slutio da bi
i ona mogla biti zlurada; u ti as Hama pogleda
u me pa mi hitro licu prinese pergament i ja
stadoh da ga iitavam; sve mi jasno ta pie, a
nila ne razumijem; pro itam ga jo jednom
ponovo kad to kajima Delal-pac zapeae na
sultanovim peato m koji visi i klati se; pogledam
bolje kad to i nije ca rski pea t nego naopako
visi, sva krvava i spljotena glava moga rodenoga
brata Ferhada, kesi sc i namiguje; onda se opel
obeznanim .. .

35,1 . . . ili je Tano prolje e, ili je kasno lje to, il i je

jesen potaman, stoj im sam usred ravnice ko
usred zelena mora, more do koljena, a tamo,
preko rijeke Save, druga je carevina, tamo je
ban, put do Bea, nj emeckoga cars tva, tudi n s
kojim se trguje, tamo amci m a i dereglijama nai
govedari i trgovci idu i kupuju, i zaimlju,
prodaju; uti zelena voda, valja se bezglasno,
njen negovor, ja sam G r a daevi, granica tu rskog
ca rstva; uj e m iza sebe nekakav hropac i prtanje

!l8
 ljeskova grmlj a, okrenem se, kad DcJaludin-paa
sav II crvene trake povezan ko dijete u povoje,
ali ne da su mu ruke uz tijelo i noga uz nogu,
nego ruke slobodne, posebice obmotlne, (I tako i
noge; i sve onom desnom nogo m ud ara II
zemlju, opanak mu stambolski, izvezen zlat nom
icom odozgo i crvenim halkicama ukraen, svjet-
luca; o pojasu sablja, kriva, iroka, gola, u travi
kanija te sabljeline, po kaniji plavi dragulji
posuti, to sitni, to krupni, oko nas nikoga, ni
ptica da prhne, me ni sve neto strano
smijeno; uza se nemam ni kubure, ni noa, ni
handara, nego pole tim onako. golih ruku na nj,
ali samo iO ga dotakoh a on se pre tvori u
kamen, golem, odignut, grubo u e tvrt tesa n,
nekak av mekan, kamen-pjear kakvog ne ma II
nas nigdje da nima da hoda uokolo, sve sc pod
prstima mrvi, runi i osipa; ho u da ga oborim,
poloim, da ne tr i, a kad on ve u zemlju
pohoden, ne mi e; zadem da ga zagledam, na
njemu nekakva ara skroz po ivici uokolo se
aplela, jedva sc na zire, sad ne znam je li u
kamenu moj brCl t FerhCld ili vezir De lalija; iz-
vtr1m iza kamamt kad ugledam svoje svatove,
mladu, Dervent-Dunu mi privode, idu ovamo
pravo prema ne ni a ja mislim ta u im rei kad
kamen onaj ugledaju, a kamen golem usred
polja, nikad tu nije bio; potr im u susret
svatovima i zavi e m koliko me grlo nosi da ovo
nije put do Grad.,akog dvora i ko ih je ovim
putem uputio i sve svatove vratim mitrag; i
taman stanem, odahnem kad mi odnekud sin
Muhamed, dijete, dotra a ja ga podigoh a onda
i mene neto poduhvati odozdo i ponese, kad,
najednom, vid im sjedi m na podu, pilav jedem i
smijem se, a kako god se pomaknem poda

119
 mnom daske kripe; onda mati za mnom, kud
god ja i ona; prodi me se, mati, to ide nepres-
tance za mnom? ona samo uti, pre tvara se da
ne vidi onaj kamen; na njoj nekakva pokrivala
crna da crnja ne mogu biti, kad god pogledam
na tu njenu odjeu, a sve me ne to na to goni,
mami j primorava, istom mi pogled potone i
propada u taj mrak. u tu crninu njene odore, u
tu ko prazninu, oslijepim: mati, pak, nee da se
glasne, samo pogledima ia reti - ona to umije
- a ja neto h o u da mi ba rije uputi, a ja
njoj pogledom da odgovorim; teko mi, a i
smijeno mi; onda viknem, dignem glas na mater,
nikad to nisam u ini o ni prije a ni poslije; Fer-
had sasma nepotrebno ide za mnom, vikne m,
premee se u prikazu, prati me i namiguje, a
kad to nije Ferhad onda se Bekir premee u
Ferhada pa to on - Bekir ko Ferhad kobajagi
na me namiguje; tako, kad je iz Beograda u
Zvornik doao muhafiz Abdurahim-paa, vidjeh
da se u Abdurahim-pau uvukao na Orban, zato
je on i iao u Beograd, i da mi odon ud , iz Ab-
durahim-pae, ko Ferhad namiguje, oim a m irka,
izaziva; . od svega mi je najtee bilo to to lo
nisam nikome smio da kaem, ni Melek-kaduni,
ni Dervent-Duni, ni mulla Mestvici Kerimu,
nikome; poslije sa m uo da se govori kako se
ljudi ibrete to sam onako dugo u Ab-
durahimovoj pratnji bio i to sa m oima svojim
onako dugo gledao z loin e koje je car po Bosni
inio ; kome da kaem da se s kabadahijom i sil-
nikom slizala sjena moga mladeg brata! a i ona
utvara, ' ha se pojavila stala mi je najprije
namigivati; stoga su II pravi stati ljudi kad
namigivanje zabranjuju, ne daju drugima I ne
ine to meusobno ; runo je to; , ..

120
 36, l ... stid jai od smrti mc obuzima dok gledam
Allun-Dunu kako kao djevojurak in-iplak gola
sjedi a nad njom ja kao dijete a do mene Fer-
had s perinom, go do pojasa, ' a onim ' noem
kojim je prcklao svog prvog kurban-ovna, i on
dijete, skae i vie: ja sam erftlez Alija! Orhan
se nag(lravio po licu: ja sam Kara Bahredin-han,
veli, moj harem broji trista crnih robinjic3i i
Bekir, samo II dugoj kouljici, strue drvenom
sabljom izmedu podoiea i plae . neto mu ispalo,
zaglavilo sc izmedu d<Jsaka; napolju snijeg;
obuen sam isto onako kako je bio db uen Ali
-aga Rizvanbegovi Stoevi na skupu II Tuzli, II
odjei koju etrnaest dana, koliko je trajao skup,
nije sa sebe skidao, samo to je sve to na meni
skrojeno prema mom djetinjem uzrastu; ja onim
njegovim tankim ibukom jurim brau i viem iz
sveg glasa, oi mi zakIVavile, vrat naduo, glas
prepukao, pjena mi na usta: ja sam vezir, sve u

vas pobiti! ja vojsku imam! ja sam vezir na

Bosni! AlLun-Duna jednom rukom uvre pletenicu
i smijei se, ne mie se; zato ne rasplete
pletenice, pitam se u sebi i kosama ne pokrije
barem neke dijelove svoga tijela, a ona i noge
nekako bestidno raskreila i ne haje to je gola;
ujutro u je otjerati; ja sve ispred sebe gonim
onim ibukom Bekira i Orhana a najvie se
kooperim ispred Ferhada zaklanjajui Dervent
-Dunu ' od njega, ta on je l}ajstariji medu nama, i
li tome sam revnostan. ja ne znam ta je ljubav
ali znam da to Ferhad zna, mada e mi i Or-
, hanovo ruganje sutra biti nepodnoijivoj moram
zauvijek da odem nekud nakon avoi ike sramote!
Altun-Dunu u otjerati, vrsto sam rijeio, ha
svane, niko me u tome nee moi sprijeiti, niti
od ' toga . odvratiti; .. najzad rastjeram izagnam

121
 bra u i padnem po trbuke; pred o i mi izni e
krupna, crvena i plava ara na ilimu ; ujutro u
sabah ile Altun-Duni dati knjigu puten u l ,
ponavljam u sebi, o na je bestidna; neu da je
pogledam; zalo su je ha za mc isprositi? onda
mi najednom sine da je Ferhad umoren u Trav-
niku, a da je Orhan uz sultana kao muhaLiz
beogradski i da je Bekir kao Moral i Aji Namik-
paa pobjegao u Sto lac Rizva nbegov i u , te da
ona trojica ne mogu ni biti moja bra a! da sc
kakvi hrsuzi nisu preobukli, sine mi i sasvim sc
prepadnem! jo vea sramota, le s koim, ali
nisam mOTao - sva troj ica stoje i gledaju u
mene; viknem na Ferhada: ti, Ferhade. nisi iv, ti
ne moe.~ gledati, tebe jc u Travniku zadavio
Delaludin-pa~a ,
pa padni i zamiri. aFerhad
sam sebe objema rukama uhvati za vrat i ko
doja se stane daviti, isplazi jez i inu , i s kola i o i ,
namigne mi i, toboe, padne mrtav na pod ;
pomozite mi dCl ga iznesem i sa hranim, viem ja
sada Bekiru i Orhanu a njih dvojica stoje, ute,
nee ; nijedan, dodue ne gleda nagu Allun -Dunu,
ba kao da je tu i nema, ali mene strah da je
ne pogledaju i u sebi molim grevito , silno: spasi
me, Allahu. sramote! suze mi naviru ma ih bijes-
no tarem i odgonim jer ne u lIIol':i uhititi
poglede svoje bra e baene na moju budu u
enu! spasi me, AJlahu, grijeha. jer ako je
pogledaju znam da u ih morati jo noas , kad
polijecrno u dueke. podaviti sve redom jednog
po jednog; u to se o tvore vrata i s hukom hlad-
na zraka. snijega. svjetla i iskri iz ognjita. ude
golema muka prilika drei u lijevoj ruci
kamdiju, tanak, dug do poda, i buk , i e tiri
crvena fesa sve jeda" u drugo me, a onom des-
nom, slobodnom ruko m smae sa sebe ogroman

122
 kontu, baci ga odande, s vrata, na golu Altun
-Dunu i sasvim je prekri; ona ostade pod onim
kontuem; u lo E'!rhad dipi s poda i gurajui
Orhana i Bekira urno prie Duni pod urakom
pod kojim se ona malo i micala ali nije iz-
virivala, a ja priskoim onom ovjeku i prepoz-
nam u njemu Ali Delaludin-pau; stanem mu
ruku cjelivati i zahvaljivati mu se; sad moja braa
priskoie meni ibrelei se to ubici naeg oca
toliko ruku cjelivam; a ja ne prestajem jer, ispus-
tim li ruku Ali Delaludin-pae on moe poseg-
nuti za OnIm svojim kontuem i ponovo,
naoigled moje brae, razgolititi Allun-Dunu; a
aka mu hladna, modra, gvozdena, sve mi se
usne lijepe i meso kida od hladnoe kad ih po-
ljubim, pee ; najzad sam paa se istre i vrnu
nazad pa najprije Ferhadu nabi jedan od onih
fesova preko uiju, skroz mu lice pokri; Bekir i
O rhan sami zatraie svaki za se fes pa ih
natakoe ali i njima fesovi golemi, ni brada lm
se ne vidi; tako moja braa stadoe da se
pomiu ispruenih ruku kao slijepi niani, sve se
smijui i sudarajui; ti nee fes? okrenu se sad
Delal-paa meni, nosei jo onaj preostali fes na
dlanu okrenut kao zdjelu, lako da mu je crvena
kianka visjela izmedu kaiprsta i srednjaka i
pride i prinese mi tu fes-zdjelu i pokaza - puna
krvi; vidi, ree, nee fes! pa ga slavi sebi na
glavu a sva ga ona krv zali; ko raznosi snijeg po
ilimu? uh materin glas ...

37,1 ... jaemo, traim ispod oka lica svoje brae, ne

vidim ih; stajem, zastajem; mnogo ljudi oko mene
a nema ni Ferhada, ni Orhana ni Bekira; koga
trai? pita Fidahi: Ferhada, rekoh, brata Fer-

123

 hada, rekoh ponovo; Fidahi se s mre, okrenu i

estoko za tee dizgi ne; bacali smo dilit u polju
izvan zidina; nu, Austrija, drugi umet, Sava
druga ije lee, poprijeko - tv rava osjeka, go-
lema, drvena i ciglasta, s mnogo kapija, drugaija
nego moja kamena, to je, znai , onda kada je
sve ve bilo svreno; to je, znai onda kada je
sve prolo i Zli Stup j Sarajevo i odlazak iz
Gradaca ; to ja ekam odgovor bekog e1>a ra, ili
stambolskog sultana a oni se meusobno dopi-
suju; (o sam ja zatoen, gotovo se poradovah,
vie ni za ta ne odgovaram, sve brige su spale s
mene, minule, ali me odmah slui i pogrui
pomisao da vc d::tnima premiljam hou li, mogu
Jj, i kako u napisati I:njigu knjazu Meterniku;
na! da li uistinu svi kLlji me na 10 nagovaraju
znaju ta ine kada mc na to nagovaraju, ili
znaju neLO to ja ne znam a nee da mi kau'!
svi mi govore: de, i na lO me nagovaraju i, fra
Ilija S t arevi i svi - pii, pii; lijepe moje sve
one godine do hiljadu osam stotina dvadeset i
este ...

38,1 . . . danju mojoj Husciniji nita ne pnJcll, ali

nou mi se ini da je sagraut: na na samom rubu
ambisa, nad provalijom i kad vode nadou i
bujice zahue. budim se, palim lu, diem bae,
subae i leflcrdare, slare askere o koje se
spotiem po hodnicima i po verandama: ustajte,
silazile, bujica e potkopati stijenu na kojoj je
sagradena moja damija, rukama emo je hvatati
ako pone da se rui , sve kamen po kamen na
prsa doekivati! to si je gradio na lilici? ko je
to rekao? ko se dr.t:nuo da to pila? zar se ve
jogunite, paskovii? rei le iz mraka na svoga

124
 gospodara, prijetite? ded! ko je taj? neka izae!
posjei u ga! namah! moja je damija na litici
vremena, hairi su neumrli, a sevap u Boji tefter
upisan, o, vi, neposlunici, drznici , zalutali! ...

39, 1 . .. a jutro sva ne bistro, isprano ko dam, a moja

damija bijela, bjelja od snijega, nigdje litice,
nigdje bujice, ak i sahatkula nepomino uz nju
stoji ...

40,1 .. . toliko dama koliko ima na tvojoj kuli na

Adi u Tolisi moglo bi postakliti sve premre u
Bosni; i to ti je kula okrugla i to je iznutra
SV? obzidana gledosanim ciglama te plavim. te
crvenim, te turundi , odakle ti? gdje si te cigle
kupio? II Veneciji; a majstori i dunderi koji su ti
lu tvoju kulu zidali, odakle su majstori? odsvaklc
a najvie od ibenika i Dubrovnika; ba? ba ! . . .

41,1 ... uhvatili smo lovokradicu! pustile ga! opet smo

ga uhvatili! opet ga pustite ...

42,1 im a negdje u ovom mom lovitu fiS sve

divljai ima . ..

43,2 ... sav si mio kad te gledam odozdo, vidim te

lovcem i sve idem za lobom, gledam bilje i ras
linje, sluam ptice, ja sam lepet krila; ne bih
htjela nigda da gleda m kad ubija zeca, ili
jarebicu! a ti ne idi i ne gledaj! zar ti nije
?
zao. ..'

125
44,3 ... koliko si ljudi pogubio u boju? ...

45,3 ... ne znam ...

46,3 narei mi kaj ase, ukrasi ih; sedlo mi naini

kao to si o no negda, davno kad sam hio dijete;
imao sam sokohli pa, j utro jc .. . na konju
sam ...

47,4 ... izdaleka sam le gledala kada si proja hao kao

vezir, ila sam okom za tobom; svi ukrasi i sve
tamne boje, crvena, plava, zelena ostadoe za
tobom kada sc praina slee i svekolika tiina
zavlada ...

48,4 . . . o pkop je dubok , nikakav opkop;

kapelanija nije oaza; sul tan je po veziru mogao,
kad god jc hlio, poslati ferman i oduzeti mi
kapt:taniju, djedovinu, hej! zar je lo mogue'!
mogue je, jednu je dao a drugu kapetaniju
oduzeo AIibegu Fidahiu zvornikom; i u to je
moj brat Orhan upleten; Bosanac, brat, musliman
-murtat, kako? o Allahu, oslobodi me muka
mojih! zalo sc sve ovo meni de.wll? II svjetlo?
a uwr? ...

49,4 . . . kada je Delal-paa, nakon silni h optubi

opozvan, kome su se to Bonjaci na nj tuili u
Carigradu ne tedei zlato za mito i pekee'l
kome? prijateljima? je li mrtvom Ferhadu, mome
bratu, koj i je sto lovao u Delalu, svom krvniku,

126
 bilo slatko kao pri osve ti, kad Delal ispi o trov
pa tako i sebi presud i i do haka kao i Ferh adu
to je i mnogom drugom, prije njega, za svoga
ivo ta ? ili je mrtvom Fe rhad u, koji se nastanio u
Delalu, bilo drago da ivi pa makar i u dui
svoga d umanin a .. .

50,4 ... ja znam da je Bcle nli -paa, bj ee i , sakrio

mo ga bra ta Bekira; a j ani a r i mu harem nisu
rastjeral i jer ih je bi lo nekakva sramo ta, a i
njegove ene su odj ahale pogruene i pokrive ne,
a Alijaga Ru uklija na jani are tada nije vikao ...

51,4 .. . i kad ti je doao Abdurahim-paa i II njemu

moja b raa I fe rm ano m ti poklo nio i dao
Srebre nicu a ja s vojsko m sko i o pa te zas unjio
nisam znao da sam silo m n aj veeg i n(ljvjern ijeg
prijatelja sebi za robio; ja sam kidisao da te
ubijem, nije bilo druge, a nu , ti mi n aj ve m a
prijatelj pos tade, pri aj .. .

52,4 ... e trdese t je i dva kapetana s to bo m na e lu ,

na mene, Fid a hia zvo rni kog, sko il o , a ja mn im
ne ma meni Jadra, nema Radevine ali, nu, evo
me ni Srebrenice; u zee m o Bos nu, odvoji e m o se
od sultan a jal' milom jal' silom, pa ipak smo
neodlu n i staja li tad a, i ti i ja; a kad skidoe
BeJe nli-pau, ne ub ie ga, do ista, neka bude glas-
nik, vikahu, neka ide sultanu u Carigrad i neka
mu k<le da nam ne rastura odake; a silno su
se bili uznemirili kad su uli da je sult an Mah-
mud u krvi uguio j a ni a rsk u bunu u Ca rigradu ;
ne ka ide, pustite Be le nli -pau i njegov harem;
njiu se pokrivene hare mske gospode, na san-

127
 ducima sjede, sehare na jednu a une na drugu
stranu, karavan konja ode Stambalu; j a niari
uzee vlast; oni su onda zapovijedali, digli se sas-
vim i pobunili; sult an mijenja vojsku, ne trebaju
mu vie; e, nee! ta e; i tako stotinu dana;
o nd a imenovae novog vezira Abdurahim-pau,
beogradskog muhatiza, ko biva, najblii Bosni,
hitno je, prea je a on je laman za taj posao,
biva Bosnu da smiri; da ne alju kakvog ovjeka
ak iz Carigrada, prea je; on poe i dode do
mog Zvornika. dalje tada nije ni smio ni mogao;
tu ga ja primim i prihvatim, zna se kolika sam
budala bioj no je, neko lupa, ko je, ja, kae;
udi; ree: evo ti odmah kaem: bie paa samo
to si mi noas vrata svoga dvora otvorio, bie
kapetan nad kapetanima; ja se jo i obradovah!
moj pobratime, zna se kakva sam budala bio;
onda idi, kae, u Sarajevo. pokupi, kae, ovuda,
po svoj svojoj kapetaniji do hiljadu ljud i, moe
li? mogu; pokupim do hiljadu ljud i, a zima, nema
snijega mnogo, ali zim a, nije za vojne; dob ro, de
odemo mi , on Abdurahim jo sjedi II mome
Zvorniku ne da mu Ru uklija, Piojo Barjaktar,
Mujaga Prijepoljac i drugi u Sarajevo; dademo
mi u Sarajevo, a med u on im mojim ima dosta
jani ara; stali mi , slali oni: braa smo, vele Saraj-
lije, janiari u veini i vi i mi, nee mo se biti, a
ve, vidim neki uz sultana - Dindafii i jo
neki, ini, znakove mi daju, i ti si tad jo bio uz
sultana, bio si. dodue lad u Tolisi 's fratrima
posavskim , znam , dao im privolu da crkvu grade
bez carskog berela; nije trebalo, ne ljuti se,
nema te sad da ih zatiti, s ru i c im ono to su
sazida li; onda sam sc ja opet vratio, ncki doli u
Zvo rnik da govore s Abdurahimom, o n ih pobije,
tu, u mene, ja gled~m, utim, ta u, ' tlosta ih

128
pobije, medu njima i Turnadiju i Tahmiiju i
Fau i Imaretliju i ohadia, sve dobre, ' valjane
janiare, a onda nekim mojim i ' nekim svojim
rekne da sveu Ruukliju, Pinju Barjaktara i
Miloevi Avdagu i da ih preda nj dagnaju pa i
njih pobije; a neke ladom svezane otposla; zna
sc kolika sam ja hudala bio! krivo mi, teko mi
sad gledali, ta u! dojaemo II eher, onda je
on, Abdurahim, dojahao II Sarajevo, imao je
smjelosti, o n je bio ne malo na svoju ruku, gori
II neemu od nrelaludin-pae; pregolem je Ab-
durahim posao dobio da obavi II Bosni, nije mu
bio dorastao, preve za njega; kad tamo pade
pred njega dijele, onda je jo bio dijete, Fadil
Serifzade, evo, kae ovi janiari su kame novali
moga oca to je stavio fes na glavu i slomio
peat ja ni arskog odaka; sve ih kaza, i one koji
su poizdalje stajali i gledali, i njih; vidi,
obradovao se Abdurahim - Ramazan e , kaza; i
tebe je zovn uo, da se zna koji su uz njega a
koji su protiv njega, stani mi u pratnji iza leda,
veli tebi a ti stade, i drugi stoje, a ti stoji, i ja
stojim, zna se, Allahu milosni, kolika sam je
budala bio; ne ode Travniku, tu u vam ja biti,
ovdje, ta u vam u Travniku - Sarajevo je i
vee i ljepe i bogatije od Travnika, neu da
idem, neka vam je obiaj da vezir ide u Travnik
nakon tri dana provedena II Sarajevu, neu, nego
odmah hou da gradim kale, veli, nosi kamen,
grad dii, zidaj ga, ovdje II eheru; daj te ljude,
veli onom kopiletu, a bilo je i onih koji su u tu
djeju katil-teskeru, turali koga su htjeli, priao
mi je neko, da je jedan, onaj Mustafa-baa
Kafedar, onaj uti, prgavi, II tamburu udarao, da
je dao ovome paskovi u neto, jal' evrek , jal'
kakvu igraku, jal' strunu za tamburu, jal'

129
 slomljenu kamdiju', ali neto- be~rijedno, sitno,
rekao mu da upie Suh;:jm<;tl1-ba:u Hotinliju i
starca Huseina tc i oni -glavom zaplatie iako su
se kleli da Nurudin-efendiju erifavia, sara-
jevskog nekibul ~erafa, nisu ni vidjeii j i tako,
mnogi podaj djetet u ovo, podaj ono, Duhni
Kebo se kune za jabuku, i reci mu
tog i tog
upii i taj ti. je oca kamenovaa, govorili bi j i
kako koji inar a ono garc sTabije tpp gruhne,
elem, znai , svaki put je neko zadavljen i, tako
svake veeri trideset dana, jest deset a nekad i
vie puta lOp gruhao za jednu no, daklem je
deset do petnacst ljudi davio i Plorio svaki put;
a mi smo to gledal i ...

53,4 ... ne zna da sam iao sva ko vee govorio mu

nemoj, prestani ...

54,4 .. . znam, OiSI samo ti iao, drugi su, ali koja

fajda . ..

55,4 . ,. tako nam je tokom Ramazana pobio oko tris ~

ta uglednika, koju nam je tu telu nanio, koliko
bi .nam valjali ti Ijudi ~ a mi smo stajali i gledali,
stid me je, teko mi je, grea n sam; nisa m ga
pogubio jer su u njemu, u Abdurah.imu, stolovala
oba moja brata iva i brat moj mrtvi i paa
Delal i paa Be lenlija; tako sa ni ga vidio a tako
je bilaj onda S<Jm se okrenuo i sad su svi u
meni j a koiiko su i kako u svemu tome zloin~
stvu uplivisala moja .braa? da ih pitamo rado bi
mi iznutra odgovorila, ali to e mi njihov
odgovor sad.,; Ferhad sa Dclaludinom u Ab~
durahmnanu, Orhan u Abdurahimu s Delalu-

130
 dinom i Ferhadom Gradaeviem, Orhan u
Bcle nliji, Belenlija II Abdurahimu , ta su moja
braa govorila jeda n dru,go m, umilne rije i ? " mora
da je Bekir plakao j govorio: oprosti brate, Fer-
hade, to pade i pogibe, evo, nu, kajcrno se i ja
i Orhan na, nije kriv Delal nego neposluni i
osioni Bonjaci koji sult anu prkose, tako si ti uz
nj ih i zbog njih stradao; je li utao? i to bih
mogao da ga pitam, a Bekir-kadija je govorio:
su ltan jc sila, ta e mo mi, aka jada; i kakvi
smo naopaki, ... Rizvanbeg~vi dade prvi dan
Bajrama i sp usti svoj u aku na Abdurahimovu
sablju, a Abdura him o nda udari globiti; sasvim se
izbezumio j poavi na Bosnu kao da se od ivota
bio sasma oprostio. pa kad nije poginuo nam ah,
daj, veli da drugi ginu sve dok i ja ne poginem;
pa kad ni to ne bi, svi oni onoliki ljudi na Tabiji
izgiboe a on ne zgibe, daj, veli sad u globiti,
skroz se na zlo nadao, upustio se u zlu rabotu
bez kraja i konca, a moj Bekir je u njemu
govorio jer sam ja nehotino mome bratu duu
na smrt uvrijedio ...

56,4 . . . perinli delat Delaludinpae Da5met-aga,

Tatar kosih o iju - njegova ruka davi, paina
pokazuje koga - uz pcrinli Dasmet delata
dvojica pomagaa: Osman, zar Osman, Harun, zar
Harun? - ne gnjavi rtvu, dri je vrsto , glavu
odsjeci ustro, nikako drugaije ... ali jednom bi
kia, pa mokro, sklisko pod nogama, Dasmet se
pokliznuo, ublat io, otro i pogledao u Delalaj tad
Ferhad zade dublje u Delala, svoje stanite, a
paa ree da se osudeni pusti; Dasmel psujui i
zagl edaj u i blatnjav kono pac ree: kad te drugi
pul dovede dva puta cu te pogubiti . .. i to je
131

 sve to vidim i to je sve preda mnom, pa zato

je to moj ivo t? sklanjajtc mi se ispred oiju! ali
kada je moja mati dohodila Delaliji i tajno,
svojim pokrivenim akama udarala o kameni
bedem iza koga se skriv.ao mrtav moj o tac i ivi
moj brat, ne umrli moj brat, oni - o lac Osman i
brat Ferhad - sLala mu je gatke naizust kazivati,
o pjesmama govoriti, II oi arat i , kleti njegovu
zakovanu duu, militi mu uz zabravljcni ivot,
hvaliti pj es ni ki dar - pa Z(lf lo moe ena ta
bila i velika moja majka? ne uskrauj seb i i:tVorc
n ada hnua, to A1Iah ne zabra njuje, radost n ee
poreme titi strogost tvoga gazela, naprotiv,
u vrs t ie te II ozarenosti i sve tako, uj kako je
opoj na strofa II ovoj tvojoj tcrkibi bend pjesmi,
pa mu pjesmu naizust iskaza; neka, neka - o n,
paa, odgonio ju je a onda stajao nepomian kao
stub koji se kame ni od njenih suza; potom je
prizivali stao te mu kriom odlazila i, kako
dolikuje, pred njim nije o tkrivala svoje lice; a
kada naj zad bi opozvan jer su mnogi ucvilje ni I
mnogi klimogh:lvci i zaprepateni i prepadnuti i
eravedni i mudri bezi Teskeri, bezi Humovi, bezi
Zepni, bezi Namovi, porodice monih ajana i
kapetana od Krupe , od Za umlj a, od J ajca,
Ze nice, Travnika i O ra hova, ods'Vak le, tovar ;l iala
poslali u Carigrad da Porta s Bos ne skine napas
nika , sasvim udna i nesnosna napas nika pau
Delaliju; a i pritubi je dolo o naravi njegove
uprave mnogo, a i prijatelji Bosanaca i nekih
Hercegovaca, bega Manova iz Nevesinja, i nekih
iz Trebinja - stambolije, uticajni. silni, zaloie
se i ispos)ovae ferma n o svrgnu u Delal-pae; i
dode ta potpuna rije da sc on skida s Bosne,
da ide, da ode, da se vrati odakle je i doao,
bektaij a, da sc vie nikad ne vrati, da u ze mlju

132
 propadne, kad to bi odsvakle huk hukn u: ubiti
ga; i mi vikasmo po naem kamen o m dvoru:
ubierno pau i biveg vezira, osveti ti oca i brata!
a mati podie ruke i s ruku joj spadoe amij e,
gole ruke die II nebo, rairi prste ko koplja i
ree: od uzeto mu jc uporite! ta o n jc II se
usad io to da je bolji i od samoga sult ana samo
to sultan nijc! e, pa koje je onda njegovo
uporite? oduzeto mu je uporite, neka se
raspadne kad jc o nako bio nesmiljen, sad neka
ga njegovi grijesi izjed u! tako je govoril:, moja
mali, ali se prevarila, nrelaludin je ispio o trov i
po drugi put Ferhada ub io u sebi i runo ga
sa hranio; e to, vidjelo sc da je bio mali vezir! a
da je bio veliki vezir?! da je Delal bio muh ur
sahibija bi, gledajui s visokih pend cra slam-
bolskih na Bosnu, na Siriju, k Africi, Karav!akoj,
na sve strane svijeta, bi se hranio hilj adama dua
koje ga ne vide, sa svi h strana bi ih upijao u se;
tako bi bilo; mi smo j goloruki i boso nogi sve u

vis skakali po naem im anju, poljima gradaa

kim , jer jc mati naredila da ga ugosti mo ako ga
pul, nama, ova mo nanese, ako bude htio u nas
da se skloni; da emo mu bunjike, mislili smo;
mali ree: zlo ini mu nemaju pokri a, onaj koji
mu je dao ovlatenja za zlodjela nije mu vie
pokrovitelj, sad su mu ruke najednom skroz do
lakata krvave, d oekae m o ga s ljubavlj u! o n sve
zna , samo u ljubavi nila ne zn a, d oekaemo ga
s ljubavlju srce e mu prepu i ; ali moja ma ti se
i u lome prevarila, nije mu srce prepuklOj evo,
da ga dozovem, neka kae! pred io sam ime i
ope l u vladati Bosnom - uzeu harem; ali ne
uze samo harem, kao Bclenli-paa, raspusnik,
tihano uze Bekira, Bekir zae u Bc1enliju, Bekir

posta raspusnik! imala si pravo, o , majko Melek

133

 -kaduna, majko sinova, do k sa m bio Delal na

Bos ni suvie mi je narav bila gvozdena a k eni
svi pu tevi zapre tan i, kap ije zamand alje ne, ba e
pregradene, a staze klizave, o m eene zidovim a
bojazni, sl ijepim sokacim a gubljenja i pos rnu 3 , a
to nije tako i, moje pjesme e ivnuli , za tre-
periti, za iskriti, moja pr avi n ost pos tae ljudima
blia, razumlj ivij a, milija, 0, i ja u okuavati slas-
ti vrtova koji bujaju na ovom prolazno m
svijetu, eto, Melek-kaduna, posl uh nuh te ...

57,4 ... otkud'! kako? oba moj a rodena bra ta u oba

zli kovaka vezira da se nastane? kud srlj a, mali ,
ja te takvu zati tit i ne mogu . . 1

,
58,4 , , , Bele nl ija Je Jeo o no to su mu pruale
njene, mi risave ruke njegovih ena-ljubimica,
slasne plodove zIvo ta: lj ive, , kruke, jabu ke,
.,
trcinje, di nje I med, jagode I rogace;
pIO Je
Siru, a li ne vidi, mOJ pobratime, Al i-paa
Fida h iu '! .. ,

59,4 . . . ne vidim, mene spopada glad, ja hou da mi

aka spava na sede fnoj drki kubure za be n-
sihihom; daj du kat! a nisa m gramziv, nego, daj ,
onako, nizato! ne ti! ja nikad nita nisam u snu
usnio, moja se usta, kad spavam osmjehuju, ja
n ou uj e m jedino kako mi brkovi rastu; a da ne
znam za tvoju s ranos t, o H use in-kapetane, bojao
bih se za te zbog tih tvojih utvara i sjenki bez
imena i sta nita; a ti, to god h oe, de, ali ja
sam tvoj ahbab i jaran, odan prijatelj, za navijek;
eh, nije mi moglo biti gore kad mi Jadar i
Raev in u uzee i Se rbiji pripojie; jutrom us-

134
 lanem - rascijepie mi zvorniku kapetaniju, leg-
nem opet, zaspim, probudim se, kad vidim pola
me nema, utim, zgurim se, glavu sagnem u
krilo, vidjee ko, kad, niko ne vidi da me je
pola! dade Abdurahim, dade mi Srebrenicu, ja u
Srebrenicu, nju mi ne da brat Memi-beg, ja
nazad a moj brat Mahmud-beg ne da mi sad
Zvornik; prostrem posteiju , legnem pod zidine,
zaspim, probud im se, kad me pola od ono pola
opel pola neUla, e, sad mc, raunam, nema vie
nikako, kad ja opel, ko doja i tav, vidim - niko
ne vidi, ne gledam ni ja; a nema me, ta god da
me skoli mene vie nema, tako mnim, kad jok!
onomad li udario sa svojom gradaakom ordijom
na me, ja usred bitke u smijeh, .nee, govorim,
imati koga uhvat ili, uma lo me kurum ne obori;
sveza ti mene ko sunja, dovede II Gradaac, ja
legoh, ustadoh, opet me pola nema , pola od ono
pola to je od ono pola ostalo, pa ne znam
koliko me to puta po pola imade! poslije ta
god, nisam vie ni gledao ima li me, nema li me;
ne znam, seraskeru , ali da smo neto bili i inil i
ko to je knjaz Milo - crn mu obraz bio -
ko doja se bo s beogradskim vezirom Sulejman-
paom Skopljakom a sult ana u Stambalu ot-
voreno nije nigda kudio - bolje bismo proli,
kud ja odoh! znam da o knjazu nee zbora ni
pomena a kamoli upute; jednako ko ni od
velikog vezira, Reid-pae, jer obojica pogazie
rije koju su ti dali _ .. uh! kud ja odoh! afer-
des um .. J zna se kakva sam ja budala!

60,4 ... poeljeh, pobratime, jarabum-tobeestakfirulah,

da mi knjaza i muhu r sahibiju pominje bilo ko
drugi, jer da mi ih pomene bilo ko drugi osim

135
 .,
tebe, sad bih ovdje, u ovi
znas.
as presvlsnuo, eto, da

61,4 .. . ha je u Stambolu buknula buna, buknula je i

u Sarajevu, Alijaga Ruuklija, Pinjo Barjaktar i
neki drugi dobri janiari i oni drugi, zna ih,
uzee da upravljaju eherom, neke namah pobie,
ne~ibul-erafa kamenovae, i nekakvog na svoju
ruku, to jt:: bio fes na glavu stavio, udavie;
umalo ne ubie i BeJenJiju! idi, rekoe mu, budi
na glasonoa kod sultana! on pobjee, ode bre
-bolje; onda dade beogradski muhafiz Abdurahim,
dade meni u Zvornik, pa ode u eher, pa vas-
cijeli Ramazan stade ljude daviti na Tabiji; zatee
ga carska irada da kupi vojsku na Moskova, svi
se digoe, h oemo, idemo! ko je podgovorio
viso ke buljuke siroman ih da od Abdurahima
trae pare za vojnu, to ne znam, samo znam da
on okrenu topove da razrui eher; gnjevne
Sarajlije ga otjerae, a on utee tehi u Zovik,
pIVO meni, pa tcbi; dode Ali Namik-paa;
pod osmo i sva se vojska slee na Orlovo polje;
ja nisam bio rad da idem u boj jer izgubih
Zvornik a ne dobih Srebrenicu, ali sam io;
dijelili smo se, kapelan begu a beg ajanu ape
pod adorom - jedni za sultana drugi protiv
su ltana; uto knjaz stade s one strane Drine i ne
dade nam kroz Serbiju, Rusija mu dri stranu,
mnogi muslimani se naljutie na dalekog su ltana i
vratie kuama, osu se vojna; Namik-paa stavi
fes na glavu, ti si ve bio izabran za seras kera,
pa pau na esmi u Travniku svukosmo i obukos-
mo; povedosmo ga Busovai na elu nae ordije,
o n ut ee; pomogoe mu da utekne tvoja dva
brata Orhan i Bekir; utee Namik Rizvan-

136
 begoviu u Stolac pa odatle u Carigrad; udarimo
na vojsku sadrazarnovu kod Kaanika i nadbijemo
ga da je milina bilo gledati, vratimo se u Bosnu
ali fermana o tvome naimenovanju za bosanskog
vezira nema pa nema; onda se oni uzvrpolji, oni
stali gunati, oni se odalei , oni povue i sakri;
na Zlom Stupu Hercegovci nam udarie s lea;
preemo Savu, kad tamo u Tvravi, sve nam
uzee, barjake, puke, sablje, dukate, osim ako
neka od ena neto nije u njedra sakrila; proe i
to, sidosmo Zemunu, lijepo su te gledali i
doekali, a onda ovamo u Stambal; i eto, to Je
sve ...

62,4 ... ta god je beogradski muhafiz Abdurahim

-paa traio, ti si, Fidahiu, dao? jesam; ta god
je naredio, ti si uinio? jesam; a nisi primijetio
da je nalet svakojaki; jesam, ruke mu lipave,
. kosti i ile se ispreplele, ne zna ta je, onako
odoka, tvre, kost ili ila; brada ko brada, alma
ko alma, oi staklaste, ko crn bobak na zejtinu;
i samo to? a ta bi drugo da velim? zar nije bio
prijek kao Delaludin? jest; zar nije bio
razbhldan i prodrljiv kao Belenli-paa? jest!
usred jela bi dipi na noge pa zadi enama u
odaje! zar nije gledao s visoka kao brat Fe rhad?
jest! ja sam tvoga brata vidio na Kurban-bajram
u Travniku, dan prije pogubljenja, rahmet mu
dui, jest, sada se sjeam, ba mi se jednom
uinilo da paa gleda isto kao Ferhad-beg
Gradaevi, smio bih se sad zakleti da jest! zar
ponekad nije zborio blago i poistiha, zaneseno,
kao moj brat Bekir? jest i to, akosum! nije
Delaludin-pai moj Ferhad bio prvi koga je
smaknuo, pa ipak je prvi koji iv u njemu osta,

137
 i nije moj brat Bekir prvi kojeg je Belcnli-paa
pot inio svojoj volji i svojim porocima, pa ipak je
prvi koji namah pokleknu, kao da ga je cio ivot
ekao; i, sasma nesta i premetnu se u drugog
ovjeka; a moda to i nije Bekirova krivnja;

63,4 ... volim kad prata i kad izgovara rijei blage,

razborite ...

64,4 zar taj isti prokle tinja Abdurahim, uz koga

smo stajali i ti i ja vascijeli onaj krvavi Ramazan,
nije bio junaan , samo to je njegovo junatvo
bilo nakazno i n edoli no , nakaradno! a zna li,
pobratime Ali-paa Fidahiu, zalo nakaradno i
naopako? ne zna! e, ja u ti rei, jer je u nje-
ga bilo mrtvako junatvo moga rahmetli oca
Osman-kapetana grada akog koji je mrtav leao
u Delalu, mrtav Oelal s mrtvim mojim ocem i
mrtav Oelal sa ivim mojim bratom Ferhadom u
truhlom Be lenliji i u truhlom Belenliji patnik i
razbludnik Bekir, a svi oni u pustom, nestalnom
Abdurahim-pai a u Abdurahim-pai Orhan koji
li je doao u goste! i svi, opet, zakaen i o crnu
gvozdenu kuku Delaludinova samoubistva, ina
koji je teak grijeh, kojim je kao muslim oskr-
navio moga oca u sebi - eto zalo, jer je Ab-
durahimova junatvo mrtvo junatvo moga rah-
metli oca!

65,4 .. . da ti ne pri am, kao da sam bio obendijan,

kao da me je zaarao ili urekao, ta god mi je
rekao da uradim ja sam uradio bez pogovora,
jedva sa m ekao da to uradim, prosto mi je bila
muka ako neto nije iskao od mene; snijeg, cia

138
 zima a on daj hiljadu ljudi da idu ' eheru, ja
skupim hiljadu ljud i pojaem dorata pa u
Sarajevo; im sam ga ugledao, im je prvu proz-
borio odmah sa m mu sve iznio, dao i ponudio: i
konje, i oruje i dereglije, i pare i ito i zob,
sve;

66,4 ... stostruka ga muka svezala za Bosnu i nije

mogao da se iskobeJja, nije mogao pokidali
stotine konopaca, odvezati hiljadu uzlova, siao je
medu sarajevske janiare nakinuren s rukama
skrtenim na prsima, bez svojih boegradskih zap-
tija oko sebe i bez nas, svoje pratnje, stao pred
svoju sudbinu kao da joj kae: evo me, zvala si
me i ja sam doao, tako mrski Abdurahim-paa,
nu, nakazna junatva, nikom od koristi; koliko
god se trudio da ostane u Stambolu, sudbin a ga
je gurala k Beogradu, koliko god se batrgao da
ostane u Beogradu, sudbina ga je gurala u
Bosnu, tad je uvidio da mu to nije poetak nego
kraj ; htio je da to vie ljudi upamti njegov kraj;
stajao je Abd urahim i sam svojom rukom tjerao
prainu ispred svoga lica, sam je svojom rukom
otirao urak dok su se oko njega drali, vikali
pucali, sjekli, plakali, zapomagali; sam Ruuklij a
razdrlji koulju . na svojim grudima pred njim;
BeJenli-paa u Abdurahim-pai razmicao je svojim
enam a bijele ruke i bijele noge, umakao somun
II sitni eva p, . pio erbe iz ibri ka, podrigivao se i
oblizivao se, mirisao hercegovaki duhan; tako
mrski Abdurahim! ugasi se um , utuli i potamni
sjeanje, skamenite se osjeaji, ivot je lVanj be-
stidnosti; zar su moji najblii dva brata dva ~rna
kukuruza koji nestaju mukle, zatomljene radosti
u buci mlinskog kamena? ...

139
67,4 .. , Belenlijeve ene poturale mu ledene, brisale
kosama oznojeno licej vrue mi je, govorio je,
onc ga hladile, zima mi je, govorio je, one ga
pokrivale; lezite na me, sve lezite na me, zloslut-
na se buka uje spolja; jedna preko druge, ne
hakaite se! a kad sarajevski janiari provalie u
njegove odaje, tri djeaka, tri ioglana, goli do
pasa i bosih nogu, plaui i smijui, se, stadoe
pred janiarske handare, pogledae grube,
naroguene, oajne, prevarene i odbaene sul-
tanove vojnike; i nadae se oni koji zagovarahu
Belenliji ivot, biva, da se ne ubije, treba im iv
a ne mrtav, da .ide i ponese janiarsko pismo
koje su jecajui napisali, vjerovali su da je u tom
pismu mo; da nosi to pismo sultanu a da e
mu janiari potedjeti ivot i ostaviti sva
bosanska blaga koja je bio do tada nagrabio i da
e mu ostaviti njegov harem skriveni, samo da za
njih govori pred sultanom; a Belcnli-paa, nam-
jesnik, stalno se, kao u bunilu, dok je sluao
molbe i prijetnje, zasipao suhim groem i
pilavom; pred njim je stajala velika sinija puna
izvrham vrue rie; i da sve pojede nijedno zrno
ne bi palo na mrtva usta moje brae II njemu;
Belenlija je pilavom Z<lsipao u sebi mrak i rupu
bez dna; iz njegovog debelog lica virile su
krvolone oi pjesnika Delaludin-pae; i onako
debeo Belenli-paa je jaui kroz ariju prema
kamenoj Kozjoj upriji stalno sjahivao i mahao
sedem tapom oko est prvih konja svog
karavana na kojima su jahale sasma pokrivene
njegove ene kao da tim tapom rastjeruje
poglede onih koji su ih ispraali; mi volimo
dinastiju Ali-Osman, mi volimo padiaha, ali ne
damo svoje odake, ne damo da nam sultan
poduava djecu boju i oruju" sami emo ih

140
 poduavati kao i dosada; bio je poetak ljeta,
zrak mirisan, no ista, nebo s dalekim odsjajem
sunca, samo II vrh nebeske kupole blistav polu ~
mjesec ...

68,4 . . . DeJaludin-Bclcnli-Abdurahim-Namik-paa; kao

Delala sam ga ~1rzio, kao Bclcnliju prezirao,
kao Abdurahima nipodatavao a kao Na!f1iku ni
mukajet nisam bio, stajao sam sapet i ekao
njegovu propast, nije mi ni na kraj pameti bilo
da, kao vezir Bosne, uzmem II se oca i sva lri
brata; i ako bih II se uzeo Ferhada da li bih
mogao i Orhana? a ako sam vezir zar ne bih
bio i Delal i Belenli i Abdurahim j Namik i
Husein; ekao sam da se Abdurahim raspadne,
nisam vjerovao da se raspada Otomansko Car-
stvo; delat je zatezao gajtan a ja sam stajao i
gledao; nu pa tamo i sad stoji jedan Husein;

sedmi dan Ramazana! o, Allahu, zar zaista svaki

grenik moe od tebe iskati oprosta? Abdurahim
vie nije ni traio od delata da vjeto i ustro
, obavlja svoj posao, ak je dovodio ljude nevine
pogubljenjima, kao da je gatao i arao prona-
lazei upute za se u kricima onih koji su izdisali;
ranije, uo sam, a ovjek pamti gadosti, Ab-
durahim je znao pogubiti i samoga delata ako
ovaj svoj posao nije valjano obavljao, znalaki i
vjeto, da se rtva ne mui ; kako su iroka polja
nemoi oko drznika i nasilnika! paa je istezao
vrat, kratko pogledajui posljednji trzaj rtve; pa
to su ljudi! dabogda da ti ovo pomogne uguiti
bunu II Bosni; i, gui li ti bunu po Bosni ili u
sebi neto trajno raspiruje? i kada je posljednjeg
dana ramazana pala i posljednja rtva maksu mova
katil-teftera, znao sam da sultan Bosnu vie
141
 nigda upokoriti n ee i da sam ja rtva i da ne
treba da alim ivota ali, nu, samo to sam digao
ruke od ivota, II mene navrije snaga i jelkost i
rekoh pai Abdurahim u: uve n a je tvoja kasida o
Travniku, o estiti paa, mnogi II eheru strepe
da tvoj gazet o ovom saraju sa stotinu munara i
hiljadu bai ne dosegne savrenstvo onog o
Travniku, a on otpovrnu da ne pie pjesme ako
to to kaem nije moj telmih. ja urazumljujcm
nepokorne, ree , i sve mi je doputeno; onda
stade da globi; zar oni nisu muslimi ? oni su
neposluni, smutnju i nered unose; neka li svi
halale a jedan neka le prokune opet e II
dehenemu gorjeli; ti uti, bolje ti je , ree Ab-
durahim; ne to se ruilo, u o se tutanj; dovedite
mi ono dijete, ono siroe , onog ma ks uma ko me
je ovaj grad oca ka menovaa ; Abdurahimove oi
se zamutie, skupie, a onda bljes nu jedna suza u
njima koju je on dugo rukama razmazivao po
obrazima sva ki as pogl edaju i nadlanice; im a li,
sine, jo onih koji su te s i roetom u inili ? a
dj eak ree da nema; osvetio si smrt svoga rah-
me tli oca, ree Abd urahim; no morom milioie,
izmedu dva debla, dva golema oraha, vatra,
podalje top i delati Das met, zar Das met,
Os man , zar Osman i Ha run, nauljenih tijela,
zadri glih vratova, irokih pl ea, nedaleko od
vezira i njegove pratnje; u pra tnji ja; D inda fi i,
uko eni , uj e se kako im kosti pucketaju od
nepomi nosti , njihovi znaci njihova uznositos t j if-
tarie se, svako u svom ko na i tu j o, kue ugled-
nih j bogatih! podno Tabije po svem Sarajevu
zaplamsae , vijenci kandilja oko damijskih
munara, doprijee ezani, a asak prije ulo se
samo rzanje konja, akit kopite o kamen i puc-
ketanje baklji ispred vezira ;- svjetlo je . padalo na

142
 njegove upo la sp utene one kapke, pe pe ljastu
bradu, koata, surovo, ispijeno lice, prozirne,
tanke i zbrkane ui; sjedio je i disao tako kao
da je dah u sc ulazio, dah iz sebe izlazio i
nekud na as nestajao; jedanaest mrtvih trupla
sa rajevskih janiara zadavljenih to vee, lee
jedno pored drugog; vezIrov baa gleda u
vezirovog barjaktara, vezirov barjaktar gleda u
vezirova haznada ra, vezirov haznadar gleda u
vezirova tefderdaliju, vezirov tcftcrdnlija gleda u
vezira, eka se znak da se trupla mogu " kloniti;
pod Topom bae odgone okupljene i rodbinu
pogubljenih i po strmim kosama i ikarama stal-
no prti gnmje, uju se lelek i pla, kletve i
naricanje; iz gomile dopire aorenje, apat,
prigueno mrmljanje, talas mukla odobravanja; i
talas opomene, ali jedno drugo ne nadvladava, i
amor odobravanja i amor pritajena bunta i
prijetnje prep liu se nad glavama okupljenib;
kronje oraha ume na vjetru a stabla poteu
svoje korijenje iz zemlje; uim jasin neprestance;
pet jc ljudi u Abdurahim-pai; sputam pogled da
ne ugledam Ferhada ...

6~.4 ... nekada strog, skroman, nepodmitljiv - pjes-

nik i krvolok, potom preobraen u raskalana i
oblaporna, jer mu je pravo i uvjerenje da gvoz-
denim stiskom brani Osmane i Tursko Carstvo
uzeto, razorene utrobe, tijela pihtijasta a lica
suha, s u novra c n ; zasien potom onim ega se
od djetinjstva bio klonio i odriclto, on im to mu
je negda bilo odvratno, traei tjelesne uitke
sasuenjh usta i gotovo mrtvih, olupjelih ula,
podsticao je kolanje krvi u sebi razvralom i
dozivao sebe krvo lolvom, sretan da on gui

143
 bunu II Bosni, sebi nadal i, na svoju ruku
uvruje vilajet Otomanskog Carstva i, jo srel
niji to mu pouzdanici govore da stvarnost
Turske nee uvrstiti i ovaploti ti, ponajmanje
ovdje, daleko od svog Erzeruma, gdje je sasma
na prolazu kao izaslanik sultana Mahmuda jer bi
onda ta rada njegova mogla da potraje zauvijek;
udie gnusobna z.aduha svoju vlastitu smrdljivu
zaparu, a niko oko njega ne zna ta se to
dogaa II eheru; on govori: ovo je carstvo Ali
-Osman, mono je, golemo je, ali rijei koje bi
kao mumin i muha[jz trehalo da govori ne slaze
s njegovih usana, raspao bi se od njih, da ih iz-
govori; on e se sebe spomenuli negdje II osami,
kad mu dode kraj; . . . na velikom, tekom
drvenom pladnju baaija donosi, nama ugled-
OICIma valijine pratnje, ae himbera da se
omrsimo; gdje da se dje nem sa svojim silnim
ponosom? Abdurahim je govorio: sultanova rije
je svetinja i da imam sto ivota ne bih alio da
ih poloim za samo jednu njegovu rije, elju ili
odluku, zato se bojte! sultanova rije premaa
sve to ste vi svi skupa koliko vas god ,.i ma i,
sve to god sam ja, a o naj koji kri carske
zapovijesti taj nije trebalo ni da se rodi , a
kamoli da ivi, a ja sam samo onaj koji od takva
drznika i neposlunika prima dar jal ' u zlatu, jal'
II kakvu drugom malu da ga oslobodim ivota
koji nije zasluio kao sultanov podanik, zato se
bojte! i ree: sva imanja da im se zaplijene i u
carsku haznu prepiu, a sad idite! podigoe ga u
sedlo i svedoe s pratnjom niz kaldrmu; strahotna
je molitva njegova - jecaj i krkljanje; iftarivi u
svom dvoru i konaku stade ukoena pogleda da
prebire koju e od jedanaest svojih ena i s
kojim od jedanaest samrtnih hropaca jedanaest

144
 rtava gore na Tabiji, poljubiti; jutro nije bilo
niije; konj posrnu poda mnom; zajahah drugoga;
nagledao sam se; jaem Gradacu , pa na Zvornik
da kaznim Alibega Fidahia ...

70,4 . ovjek je hambar vremena, svaki ovjek

po naosob i to ne valja! i zar sam ja prorok da
pozivam ljude u vjeru? na sve trima mojim buj
ruldijama, nije , dodue stajao samo moj peat -
pisalo je: ova je bujruldija izdata od samostalnog
ajaleta bosanskog; a ja svoje vrijeme nisam stigao
da razapnem, zalo sam mogao biti budan uoi
bitke, uoi svih bitaka i, nakon njih; a oni dani
kada je medu nama vladala bratska sloga, te se
nije razlikovao serasker od aua nego smo svi
bili ko jedan, a bilo je takvih dana, uistinu mi je
sva pl a a za sav moj gubitak i trud i to nije ni
sadrazamovo ni valijino, ni sultanovo ni Her
cegovevo, nego nae, dabe im pobjeda i korist;
i malo je sklada u Dela)udinovoj kasidi koliko
ga je tada bilo meu nama; ali odmah poslije tih
proplamsaja koji mrtve oivljavaju, sve razlike su
se stostruko jae ispoljavale nego ranije; zato
sam Bosnu izgubio? da li zato to sam bio
budala? ili krut ko kolac? zbog svoje pravedne i
jasne nade da e sultan, kao otac, prihvatiti ono
to je Bosni pripalo na um! ja hiljadu puta vie
volim ovo suanjstvo i ovakav svoj kraj , nego da
sam poslunik i sluga sultanu i muhur-sahibiji, a i
ovaj poraz je od Boga, pa je moj ba ko i pob-
jeda da je bilosudeno da bude ...

71,4 . . . po mOJoJ avliji u Gradacu udne ptice I

velike male; paunovi su, jarebice su; arene
vrane i crvene svrake, plave rode i jo mnotvo

145
 nekakvih ptica, ali sve bezglasne. nijeme, ni da
kvaknu ni da pisnu; prhnue, kad me ugIed~ju ,
mislim, odletjee dakako, ali jok; maem Tukama,
i! viknem, nijedna ni makac, zapljecm Tukama,
ni habera; zaem II to jato, pa ne znam bi I' se
smijao, ili bih se eslio; II to s leda, najednom
zaujem lepet krila, to se jato tih svakoja kih
ptica poplaila; o krenem se kad ugledam fra Iliju
Starevia , drii II ruci beke novi ne i mae mi
njima, II aren u habi tu, samo sve boje na lom
njegovom h.,bitu izblijedjele gotovo se i ne raz-
likuju jedna od druge; ne dolikuje nje mu ta kva
odora, sinu mi II pamet; pa se nainim kao da
ga nisa m ni vidio; zadem II ha mam a II hamamu
sve onako kako jeste i kako i treba da bude:
crni, mokri kame ni zidovi, nanule, afafi, vrelo
kamenje, lede ni i burad s vodom; kad o pe t
ugledam fra Iliju kako vi' glave odie o ne
novine da se ne skvase; zalo li me ne oslovi?
pitam se; u to mnotvo ruku izbi iz o ne
hamamske pare, ne vidim nikoga, samo ruke me
svukoe, okupae, otrae i obukoe; izaem iz
hamama a pred hamamom sve moje bae, subae,
miralaji i ajani i osedla n a r a p as t alat sa bijelom
lisom i sabljom ispod vrata ko!a sa m osobito
volio ali koji je, znam, uginuo jo na Adi; u to
sc alaj razmae ~I izmedu alaja proe niko drugi
do de neral Fojt, blijed, unezvjcren i predade mi
utke fer man, onaj isti koji mi je proitan u
Zemunu onomad kad sam se onesvijestio; ree
neto na njemakom , ustro sc okrenu, pa se
onda sav ceptei vrati i ree , vadei iz rukava
uzak, tanak no, ne znam po e mu ali uini mi
se ko enski: mo ram knezu Meterniku odnijeti
dokaz i pouzdano uvje renje da si iv i rezn u me,
posjee ko britvo m onim noem po nadlanici

146
desne ruke u kojoj sam drao sVIJen ferman; SVI
se moji trgoe i uznemirie, sablje iskoie iz
kanija, a ja urno dadoh znak da se smire i da
ne kidiu na denerala; on nesta, kao da u zemlju
propade; u taj mah, odnekud, na bijelim konjima,
iskoie sva tri moja brata, i Ferhad i Orhan i
Bekir, ali sva tri ko blizanci, veseli ko za svadbu,
bacie me u sedlo onog alata, dohvatie ular tc
sva etvorica jurnusmo; stisnem oi dajui time
znak da me vrate vojsci pred hamamom, bio sam
sasvim siguran. da e razumjeti ta znai lo to
sam zamirio, ali moja braa za to kao da i ne
haju; otvorim oi, kad vidim sjedimo oko sofre, a
mali iznosi lepsiju pite; a sve vrijeme i kad sam
iao u hamam i kad su me one ruke prale, trale
i oblaile i kad me je eneral posjekao kao da
lo i nisam bio ja nego neko drugi; bajd', mislim,
kad je mati pitu spremila da ba vidim kakva je;
pogledam desnu ruku jo mi ona parnica na njoj
i krv zgruana na njoj; gumem ferman u njedra,
sakrijem ga od matere da se ne sekira; mati od-
sijee komad pite istim onakvim noem, tankim,
otrim koji sam maloas vidio u rukama deneral~
Fajta i dade komad pite Ferhadu, onda odsijee
drugi komad i ja pruim ruku, jer tako je bilo u
svemu, ja sam bio drugi u svemu, u nagradama,
II batinama, kako se koji od nas rodio, po starini
i starjeinstvu, ali me mati onim noem recnu po
ruci isto ko i deneral Fojt, ja trgnem ruku a ona
onaj moj komad pite dade Orhanu, a potom i
Bekiru, a meni ne dade nikako; tjeim se ja u
sebi da to i nisam ja, nego neko drugi i da to
materino oko zna; a opel mi se pred braom
valja pretvarati da sam ja; govori sc, sine, ree
mati uto, da iltetu i ibuku priputa fra Iliju; ti
se, sine, na majku svoju nemoj ljutiti, ali gavan

147
 se da mnogo uruj e s posavskim fratrima i da je
glas o tome odaslat ak u Stambal; pr i uvaj se,
neka ti ne dohode, a i njima je njihov gvardijan
priprijetio da li vie ne do hode; fra Ilija mi i t a
o no to piu beke novine, a hoe i crkvu da
podignu, moraju mi dohoditi; fratar ima ca ra u
Beu, u njega gleda i lako mu je amcem Savu
preploviti, ja sa mo kaem, a li opet ponajbolje
zna; o n meni kae: ti si moj gospodar, ne vid i
ni su lta na ni vezira, zar mi nije s mora doveo
najbolje majstore i nei rnare kad sam kulu u
Tolisi grad io i za r ne govori da uvijek moe za
me da se glasne II Beu; kod sultana e u i
Francezi i Englizi, a domalo e mu i Rusi
dohod il i, i svakojaki Karavlasi, ue ga pameti , a
ja da ne smijem sa svojim ljudima o p iti to ne
moe biti i vea mi je korist sjesti s fra Ilijom i
egle nisati nego sto uhod a slati u Pre ko svaki
dan , neka jed u govna ti to tako govore .. .

72,4 ... ja veselja! sve rogata marva; to ljudi natak.1i

sebi te volovske, te vuje, te zeje, te medvjede
koe na glave, o svakom vratu zvono, u rukama
im vo rnavate m o u ge, jezici isplaeni, ctvcni, sa
njih kapa slina i k~ u oima plamenovi; urlaj u,
mu u , v i u , njau, izvode ko lo i litaniju od koje
se mrzn e mozak; uvrem se, krivim i izmi e m e
da bi nekako utekao toj marvenoj najezdi a sve
lo ivot injsko kolo sve pomamnije i bunije igra
i plee oko mene i u v lai me u svoj vrtlog! o,
gdje si usnulo nebo? miris jasmina ? jablan pod
navalom vjetra! kod koga je, iji je ono mio os-
mijeh koj i sam od sebe titra na usnama? nu, srsi
radosti uzluze uz kimu! blaga mlije obuzim a
tijelo, dua behara od ushi ta ...

148
73,4 ... odigoh se u sedlu i stadoh na svog konja ob-
jema nogama i skoih nebu, oblacima iskidanim
ko poderane ponjave, vinuh se i vidjeh svoje
sedlo kako sja ko iak i postaje sve manje i
manje dok najzad ne utrnu posve; letim ne
obazirui se vie na one jara maze koji ostadoe
lamatajui rukama za mnom; znam da je ovo
mudiza, pa iako je mudiza, osjeam da joj se ne
smijem sasvim prepustiti, nego da moram dobrano
paziti kako tijelo, ruke i noge pomiem; vidi,
bljesnu, sjetih se da dobri mogu u trenu prevaliti
put od, reemo , Gradaca do Medine, ali ja nisam
dobri pa letim sporo; a budem li zagledao koliko
sam visoko, pau; okrenem li se na leda
strmoglaviu se istoga asa; ushit je moj golem ali
mu nedostaje jo neto malo pa da bude potpun,
ali to ne.~to je nepremostivo za me i ne samo da
bih se istoga asa strovalio zemlji ako bih neim
pokuao i to da dosegnem nego bih, osjeam lO
jasno, poinio nekakav strahotan, neoprostiv
grijeh; a ne znak kakav je to grijeh; ispod mene
urvine, brda, gorja, rijeke, sela, ume, bijeli
gradovi; sve to mi je ikad bilo drago, ili palo u
dio kao dobro i lijepo navire bez imena; jesam,
tiho ponavljam u sebi, jesam sve sam i serasker i
uzdanica Bosne, moj je protok bez brane i lijeva
mi je ruka zelena ispod lakta, znam, ali, iako ne
vidim i u to sam sasma siguran; minuh posljednja
bosanska brda i ukaza se ravnica prema Savi ko
more i u daljini grad Gradaac ; srce mi zaigra
jae te se namah stanem koiti i kameniti; u meni
se javljalo neto crno, potmulo i tegobno, neto
lO e me oboriti i ja ne znam koja pomisao u
meni je to izazvala; strmoglaviu se ba nadomak
kule; tako to i biva, jah, nadomak, ne biva
drugaije ; pogledam posljednji put oko sebe i

149
 ugl edam neizrecive, neiskazive, prozirne tragove
velikih i malih utvara i z<lv(lpih: o, All ahu, milosni,
ti si kad ar! moj let je pun natruha i, jasno, ali i s
neopisivim bolom,izgovorih imena svoje brae; i
najednom svi m srcem zaeljeh da se moj let
o kona ma pri tom i poginuo; nada h se pred
dvorom i mnogi se ljudi sja tie da me prihvate i
ponesu postelji; ja sam blatnjav, mokar kao da su
me iz duboka kala i upali ; i teak, toliko teak
da me ni dvojica ljudi ne mogu podii ; oko mene
su se tiskali i sada su me nosila pe torica, sed-
morica, ne znam; II zemlju da pro padnem to sam
kaljav i neopisiv me stid pritisnuo to sam toliko
tea k

74,4 ... to se to, mati, rekoh razgovijetno kad ostas-

mo nasa mo, od me ne toliko ie i oek uje ? zato
to ima, si ne, otpovrnu ona; onda se sasvim
obeznanim; to se ne uhvati h za jabuku sedla,
to prvog jaramaza .do sebe ne epa h rukom za
koulju i to ne zavapih: jarane, mene neka sil a
odie, daj ruku, ne daj me! ...

75,4 ... kad sam ponovo progledao, svuda oko mene

bilo je spljotena cvij ee, po podu, po duva-
roVima, po iltelu; ponekad , povremeno, kad bih
se nagni naprijed - nazad obuzimalo me je
slje pilo, ko god je stao preda me lelujao bi
proziran ba kao da su ljudi i halj inke na njima
od vode; ugledam moga u itelja mull a Mestvicu
Kerima Saraj liju, njegove plave o i bile su blage,
vod njikave, kao da su izblijedj ele od plaa , usne
tanke, vlane i modre, brada paperjasta, nos
tanak, otar, pljosnat, na vrh glave zabaen ka uk,
golo ogromno e l o sastavlje no oo dvije srasle

150
 izboene pole, po s lj epoon i ca m a plave ilice
koje samo to se ne rasp rsnu , glas tih, suzdra n,
usp<lvljujui ; glavu je stalno njihao tamo-ovamo
kao da njome na mo tava predivo na dva
nevidljiva kalem a, st al no ozaren; a to njC'govo
njihanje bilo je kao da neprekidno pokuava da
sc uvede II zanos a ka; bio mi je nepodnolj ivo
odvratan; i on prozira n, II njemu ku II schari, il i
polumranu mutvaku, svakojaka p ismena is pisana
arab icom, bosa n i co m , turskim, arapskim i pcr-
sijskim krasnopisom, kaligrafijom, kako god sc
prema njemu nagnem da ga bolje osmotrim,
vidim sa mo hrpe ispisanih svitaka; na sofri
jemeci, kalajisa no posude, sahani, drvene inije,
teke srebrne kaike, o mom pojasu zlatan sahat,
II ruci ib uk , 0 , ob ilje, samo to se me lek ne
pojavi; da nije negdje onkraj sofre kanula
majina suza, uh joj zvek; u zidu prazna nia i
u njoj polica od jedne jedine tanke, izrezbarene,
iskrivljene i ispucale da i ce; u nii ni la, na
da i c i ni la, samo zid popucao i ne ravan, po
njemu se tanke blijede sjenke hvataju; ne znam
itam li ili to Kerim kazuje: dola carska irada
da se ide na Moskova ! ruske, e ngliske i franciske
lade potopile pedeset sedam turskih i egipatskih
lada, osam hiljada na bas~ mom a ka nalo smrt u
talasim a Nava rine, sultan pozvao sve muslimane
svijeta da se odupru ruskom caru Nikoli, sto hi ~
Ijada Rusa jae obalama Crnog mora , hoe kolo
smrti da zatvore kod Basfora ; ko je od mojih
grada ak ih momaka vidio more'! ko demiju,
osim savskih dereglija i splavova na Drini, dah;:ko
je Bosfor i Besarabija, knjaz nas nee pustiti
kroz Serbiju; zar je dotle dolo? Ali-paa
egipatski bori se po Moreji, Rusi sioe do Er-
zeruma, hej do Erzeruma! otima se Grka i Ser-

151
 bija, sultanove vojskovo e izgubie bitke i od
pae Janjine i od Mehmed Alije i njegovog
Ibrahima iz Egipta, knjaz Milo Obrenovi dobi
Jadar i Radevinu i jo tri nahije i sve Turke
izagna iz Srbije, ostadoe samo oni po gra
dovima; engliske, fra nciske i ruske lade slobodno
plove kroz Bosror i Dardanele, Mehmed Alija
egipatski vlada i Sirijom i Egiptom, paa od Ja
njine Albanijom i Sjevernom Grkom, vazaluk su
pri~krbili i Grka i Moldavija i Besarabija, po
Bugarskoj hara paa Alija i n ee sultanu ni
danak da plati; zar da ml sjedimo skrtenih
ruku? sve je to nama II korist!

76,4 ... pogibe nam sedamd eset askera, osam k.adija,

deset hadija, jeda n visoki spa hija, vie aga na
bedevijama i tri barjaktara, kao da su poli u
sva tove a ne u boj, Filebu; op remi nas, veziru
Abdurahimpao, za vojnu, srca imamo i junatva
imamo, ali para nemamo, ne alimo umrijeti za
sultana! ku!! hrsuzi i nevalj alci, sami se op re mi te,
da ste ljudi na svom mj estu i es titi muslimani
poli biste II sveti boj opremljeni i bolje od mene,
ku! sad u vas sve ovdje svojom rukom isjei i
kazniti! e, nee, vala rekoe pa oni pogubie
njegove i oglane ; cio buljuk; vie od stotinu ljudi
iz visoke nahije odazva se sultanovoj zapovijesti i
dodoe pred Abdurahima; mi nema mo ak i , nam a
djeca kod ku e glad uju , a ene p l au , a mi smo
nesretni, hudi, oajavam o, je r nemamo nila osim
gola noa, nikakve opskrbe za dale k put ne mamo,
nas su kivni i ugledni sarajevski trgovci tebi,
valijo, uputili, rekoe: vezir nam je sve uzeo, on
ima pare, i it e od njega, pa smo mi, evo doli;
ne smiju se carske pare troiti kako lo kome na

152
 um padne; svima je reeno da se ide na Orlovo
polje gdje e se sva vojska iskupili i da nijedan
buljuk ne dolazi u cheT, a vi to niste posluali;
zna se ta sljeduje neposlunima; i htjede sve da
ih pobije, ali Visoani skoe pa svojim noevima,
kojih su imali izobilje, mnoge vezirove askere is-
jekoe, a i njega bi da nije pobjegao i zatvorio se
u Vratnik; nekima to bi drago; visoki go l ai! ...

77,4 paa je dao da mu II bai razapnu ator koji

je sa sobom vukao jo od Erzindana, ali je
sjedio na iltctu ispred adora, nikoga nije htio
preda se pripustiti, i sjedio je sve dok ga li e
nije pokrilo; njegov ehaja slao je hitre tatare u
Carigmd i upute buljucima; neu nita da ujem,
rekao je vezir Abdurahim, oko dvora nikoga,
nikakv um, nikakav klepet, nikakav gas, nikakav
zvek i, u tiini se kliberio; cio dan je pred njim
stajao saha n pure, ali on ne okusi ni zalogaj,
samo je tri puta potegao vode iz ibrika zaepivi
jednom rukom nos da ne omirie bakar; onda je
dugo gledao svoju desnu lipavu ruku, pa lijevu i
.tako naizmjenino, samo to, a one su kao
oduzete poivale na njegovim koljenima; ujem,
apnu sam sebi kao da je pred njim njegov
bimbaa, da neko nekoga doziva s Alifakovca, idi
pa ga zadavi da vie ne dernja; neko dijete plae
na Bjelavama, idi, nadi mu mater neka ga
podoji; sam jc sebi tako govorio i opet se
kljberio bezglasno, kao da je na umoru, kao da
je teko bolestan, ili kao da plae; zar nisam
naredio da se moji saraji i moja baa okrue
tiinom! ali, estiti paa, A1ifakovac je s brda na
brdo, ja nita ne ujem, a Bjelave su pukomet
odavde; operi ui. krmak! kako da umirim cijeli

153
 eher, lj udi se u boj o premaju ; i k~d u
Vi so<tk e , kad u buku i galamu pa<t sc najprije
prenerazi a o nda o bra dova, i kad sunue visa ki
handari i padoe mnogi od njegovih i ne ki od
Visoan a o n se o bradova jote i vie, a kad
ut ee Vratniku i ugleda topove paa Abdurah im
obradova se ve m a; a neki njegov i su gledal i
pau i aputali: va lija je vedar i hitar kad mu je
najgo re, ba je junak, ne al imo um rijeti za
nj ega; a Sa raj lije podno zidin a Vratnik a u udu
su gledali i govo rili: he rn nas je d.av io i ubijao,
he rn nas je globio, CI evo sad h o e i grad da
nam srui, n ee m o to vie trpje li a Tursko e mo
Carstvo braniti mimo ovoga vezira, pa ud ure da
osvoje svoj Vratnik i prodru u nj; vidi, govo rili
su, vidi, zlo i nao pa ko, vezir ud ario topovi ma na
eher; o ni po bije ni , II dobru ru hu, leali su
nau zna k, II nekih te k iskovana sablj u, II plavo m
e liku urezane svete rijc6 o slavi j junatvu, o
dverima nepojamn im', vidi, re koe Sa rajlije i
Vis oani , ovi ne poginue od ruske sablje , kako
to! ubi em o vezira Abdurahim -pa u, zasluio je
to, daj da gu ubije mo ! sedamdeset Sarajlija i
trideset Visoa na guralo se i tiskalo med u sobo m
da ubiju vezira a o n je govorio runo, glasno,
o no to mu je padalo na pamet, bez reda, o n je
proklinjao, iako su mnogi oekival i da preklinje.
nije! kleo je i prije tio; ali , ne ubie ga, ud
novato koji god bi se od sto ljudi progurao da
ga ubije, nije ga ubi o, svakome bi od njih ruka
klonula . ..

78,4 ... onda stade moje ime da po minje: o, Husein

-kapetane, diko ! tebi u o, Huseine Gradaevi u ,
nikome do tebi, stalno je to ponavljao; sa mo mi
154
 se u te gleda i samo mi se s tobom razgovara, a
ovo govorim da vi ujete, da znate da znam koji
je najodliniji u vascijeloj Boshi, to' vama govorim
vaim olvrdlim uima, a sebi ' ne govotim nita,
sebi nemam ta da kaem , j . tad 'se nasmija; ni
da govorim, i opet se nasmija> onda se smre,
niti da prigovorim, ree muklo; podie dvor i sve
svoje i zaputi sc u Gradaac; _p.ikq ,ga ~ie i ne
dotae; on jedan drai mi je nego svi vi skupa;
tako me pohvali!

19,4 _ Delal-Belenli-Abdurahim-paa dode mem II

ljetnikovac u Zovik, te ga doekasmo kako i
dolikuje da se doeka, doekasmo ga ko brata i
ko jo jednog brata i ko oca i ko vezira, ko
najblieg; i s mrnjom kakvu nikad nigda nisam
osjeao ni prema kome; pored mene uZoviku
bijae moja mali, muHa Kerim, Orhan i Bekir:
doekasmo i svu njegovu pratnju; isenjajte konje,
nazobite ih, vidite imaju li rana, paa, hodi od-
mori, yi kao je Orhan; da pau r<lsporim da oca
mrtvog poljubim, da ga zadavim, da Ferhadove
iskolaene oi ugledam , da mu sveem i noge i
ruke da brala Orhana iupam iz njegovih
kandi, njegovog pjesnikog zagrljaja, iz omam-
ljenosti i bluda; ali nismo mogli tako raskom adati
Abdurahima, on je bio sasma srastao sa sobom;
utvara je mene poljubila, odjednom je ugledah;
Bekir je tiho upit ao hoemo li ga ubiti; mali
ree: na si gosl, o, li pao i veziru, ali da li
kaem, tvoji prethodnici, stambolski veZIfI na
Bosni, veziri prijanji, dvojica prije tebe, Delal i
Belenli, mnogo su zla i bola nanijeli meni i rodu
Gnldacvi pa mi opet sultanu sluismo
Delal mi nabi gajri hak pogubi Osman-kapetana,

155
 rano moja ljuta, i ne bi mu dosta nego mi
pogubi i Ferhada, sina najsta rijeg, drugog moga
..
, . sina Orh an a paa Be lenlija zavede i odvede,
od a l e i ga od roda, s br ao m zavadi , za r to mati
moe da gleda? kakav je ovo zeman i nevakat,
zar su ljudi prestali Boga da se boje?

80,4 .. . i, evo, ja prelazim kapije ovoga svijeta a SVI se

vi, sabrani u Abdurahim -pai, sada na se ras-
lavljale i do hodile mi svaki ponaosob; nisam
mrtav, ali nisam ni iv, sjenke mi ruke pruaju i
ja ujem i razabirem; a bio sam S<lsma otvrdnuo,
tc k mi sc sada dua raskravljuje i ja uviam da
sam bio sasvim blizu nasil niku; ali, kunem sc, to
nije bila moja volja, zar sam u Tuzli mogao rei :
ne? o, maj ko, za r da se na te obrccam, za r da
pred tobom budem osoran? ali ta govorili ov
je ku koji svoje e ne vie ne ljubi nego ujeda, po
njim a su gnojne rane od njegovih lruhlih zuba da
ih vidi modre i kras tave! sigurn o su obnevidjele i
otupje le; sad je sveje dno ono prije i ono poslije,
sve je sad jedno, uj edno, a da je Abdurahim samo
Abdurahim, zar je mogao poslije onolikih zuluma
koje je nanio Bosni i zla koje je nanio nama, d o i
u Zovik? o n je utvara, ni paa ni ovj e k , a do ut -
vare ne dopire ni ija r ij e

8 1,4 ne moj. si ne. tako, ne daj Boe, da nad njim

ruke okrvavi, kati I uludo da pos tane, oprosta
kod Boga da ne nae; a ako je istina ono to
znamo i ono to se pr ia , nee ni d o i do Stam-
bola a sultan e mu glavu od rubiti; ali l O je i
on, Abdurah im, znao i to se Orhanu dopade,
takvi vje n os t na zemlj i trae; i ree mi: zar da
svi oni, a ti zna koji, umru zajedno sa mnom'!

156
 neel ja u na pul endorenskom okadaru,
svome krvniku koji mi izjahuje usretanje,
poturili dvojnika I, izvede ovjeka IZ svoJe
pratnje, razOlkri ga - ISti on, o nda ga ope t
umota, pokri ; ti sc, Husein e, ne boj, ree ml kao
ortaku; drao je da sa m mu prijatelj

82,4 ... u ledrenu Turci i Rusi sklopie mir a sultan

re e : ud n i ste mi vi, sluite mi u ratu a ne
sluite II miru; a Bonjaci rekoe da im je mrska
sva ka preinaka; a sultan ree i pogleda nas kao
da smo os r a m oe ni : preina ka mora bi ti i, ree:
pos la u vam valjana vezira, Abdurahimpaa je
zlikovac, posl a u vam dobra, blaga ovjeka , vi ne
zas luujete izro e ne, katile; te se do zime svi
vratimo kua ma ; za nama dode Morali Aji
Namik.paa n ose i sultanovu za hval nicu za nae
uee u ralu protiv Moskova, golem pergament,
zlatnim pntho m posut, s crve nim cars kim p ea
to m, golemim kao ovnujska glava, s carskom
turom sasma zelenom; vidjee za hvalnicu mnogi
bezi i ajani, kapetani i spahije, kada se, po drev
nom obiaju , iskupie na Kurbanbajram novom
veziru u Travnik .. .

83,4 . . . kakvo je lice II tog Tatara koji je carsku zah

valnicu, umotanu u kou, za trideset i osam
ko naka donio u Bosnu?

84,4 .. . zalo je u mumula kora tanka, aka iroka,

a plod medas l, ljepljiv i kao dlakav . . .?!

157
85,4 ... otkud ljive u ovo doba? stari Harun Bir ih,
kau, drao u pepelu, t<lko je jedne zime i
lubenicu iznio na sorru . ..

86,4 na pou lcpsija i u nJoJ pita maslanica; za

koga '! vunene a rape na nogama mokre .. _

87,4 Z<.lstavim konja pod kapijom Srebrenice, II

obje ruke drim sultanove fermane, darove
beogradskog muhafiza i bosanskog vezira Ab-
durahim-pae: evo sam paa i kapetan Zvornika i
kapelan Srebrenice, vii;em, a Memi-beg mi se
odozgo s dvora rugct; trgnem natrag Zvorniku, a
moj brat zatvorio kapije: eno ti, vel i, Srebrenica,
ja Zvornika ne dam! istjerao mi iz grada ene i
svu eljad, svojtu i jo neke moje; trgnem
kuburu iza pasa i handara lc provalim u neke
pojate, i tu onu elja d sklo nim, ali gradu u koji
se moj bral Mahmud-beg zakctpijao ne mogu ni
opepeliti; onda ti navali na mc, a ja ti vicm:
io si na me kidisao, est it i Huscin-kapetane, moj
je Zvornik, kao to je tvoj Gradaac, nemoj mi
na muku pristajati, hou da povratim svoje ilte,
a li vi e: otkad se kapetanije fcrmanom daju'!
te zad i one pojate, nasta vriska ena, vidim
dijete, amidievo, dajidina , ije li je, posadim
ga na konja , dobro sveem za scJ!o da ne
ispadne, pa konja oinem i upravim t~ l~i: eto ti
ga pa se brini o njemu ; ti navalio do mene, ja
navalio do tebe; poslije se sva vojska i nloja i
tvoja neemu smijala; snijeg ko iskidane k:-pctine
za lopatao kad srno stigli u Gradaac; sjedosmo u
nekakvu tvoju kuu u nekakvoj tvojoj bai, a
snijeg napadao, prvi te godine; ti nisi ditO da se

158
 vrata z<ttvore, hoe da gleda bijelu bau; bilo
se tu iskupilo vie od petnaest dua oko mangale
srui aj ; ja sve svezan; jedan veli: otposlae
sedam knjiga krajikim kapetanima, pa nabraja
tome i tome, drugi veli: imam trista ljudi, trei
veli: ja hiljadu, i sve tako redom; onda svi
zautae; da zatvorim vrata'! pita jedan, ti ne
da; tako do pred "mrak , a niko vie ni da doe
ni da ode; onda se stali tresti jedan po jedan;
najprije je izi.ao Krupa-kapetan, tvoj ura, pa
Tuzla-kapetan, pa Mustaj-beg, pa Duvnjak i jo
neki; tek Bekir ree: ja sam uz sultana, to ti ot-
voreno kaem, i ja i Orhan smo uz sultana; i
Bekir se treso; kad ih i za e vie od pola, ti
pride i odveza me, nismo prozborili nijednu
jedinu rije a sasvim smo se razumjeli, sjea li
se? onda se Bekir slade tresti jo vie; a niko se
nij e tresao ni drh tao od zime, nego od n eega;
od ega? od tebe i od mene; to je bila neka
mudiza; ...

88,4 ... to me raspinje to iO je hilo? to namirem

nad onim Io je prolo; a onda nisam; nijedan
korak i nijedna rije u Tuzli one zime prije tri
godine, ne mogu se vie vratiti ni povui , sve je
bilo tako kako je bilo, bilo i - ostalo; age i
begovi, spahije i kajmekami, plemeniti, ko-
ljenovii, asni i prijelvarni, gladni i siti, gorljivi,
bolni, ajarli i kapet ani, uhode, konjuari, bae,
Cigani, prosjaci i ubogi , dobri, dervii, kadije,
hode i muftije bili su doli , govorili i otili; koji
bi se god silnik pojavi na saonama ili na konju ,
a svaki s brojnom pratnjom kao da se ve ide u
boj na sultan a, nosio je u rukama bosanske
umetine, brda nepregledna, polja, rijeke i jezera,

159
 a mnogi na e lu i tvrde gradove, a oko glave,
umjesto alme , i zid ine; toliko razli itih uznositos-
ti bosanskih nij e do tle bilo iskupljeno na jedno
mjesto; a mnogi bijahu starci koji su zimi malo
gdje ili osim oko dvora i za nudu po svojoj
kape taniji, a ni po svojoj, ali te zime svi dodoe;
zgruhae se tu stare mrnje i zavade i duga
bratstva i krvna prijateljstva, strani oprez i
gadosti, smrtna nadimanja i tanke, nevidljive raz-
like, one koje se kriju po cijenu zla i svakojaka
z lo in a i, one koje se i s ti u kao razlike izmedu
sunca i mjeseca; ali kroz sve to i, po nad svega
toga probijala se, lebdjela, ona nevidljiva sila
koja ih je sve bila i iskupila - sudbina Bosne;
trojica umrij ee, neki pogiboe, neke o plj ak ae ;
nikada dounici i ljudi na usluzi, prodale due,
nisu toliko znakova odaslali u Be, u Dubrovnik,
u Beograd, u Kotor, u Stambol i jo dalje, na
sve etiri strane svijeta; petnaest dana i petnaest
noi se govorilo j dogovaralo; a ja sam, sjeam
se u svem tom mnotvu, i kad mi se zemlja iz-
mical a ispod nogu, i dok su govori li oni oko
mene: li e nas povesti, ti si najbolji, najdi niji,
tebe h oem o, vidio jedino svoju utva ru, zakrabu-
lje nu, uagren ih o iju koje su me pratile svud a
kud god bih krenuo; i ve razlikovah plamiak
vjere i predava nje od iskre zatomljene mrnje i
zavisti u tudim oima; .. .

89,4 ... Muslaj-beg Malko, duvanjski kapcIan, govorio

je o zulumima turskoga vezira Abdurahim-pae i
o nepravdi koja se sruila na bosanske janiare ,
te da e radije umrijeti nego to e prihvatiti
sultanove novotarije, ali ga domalo njegove
rode ne rije i zavedoe i on napade alemdara

160
 Skoku iz Livanjskog polja to mu jo nije vratio
sedam hiljada aki glavnice od zakupa na
mlinove i jo hiljadu aki za stupe-uljarice;
uutkae uvreditelja i zatitie uvrijeenoga; ba-
njaluki kadija AJemdin-beg stade zbo riti vatreno
i jezgrovito o snazi, esti i junatvu predaka,
bosanskoj vjernosti i odanosti sultanu koju je
ovaj prenebregaa, oba sina su mi ljetos poginula
kod Fileba, ree i tu zaplaka, nije dosta to
ginemo za nj, hoe jo i sinove da nam novai;
Zijah-aga Agovi, neki ur ij a iz Maglaja ree
kako su mu brata, proljetos, kada se sva
bosanska vojska vraala s voj ne ubili neki hrs uzi
iz sedmog sarajevskog demata, zbog sitna
plijena, ali i njega prekidae i ne dadoe mu da
govori; neka on te hrsuze lui maglajskorn
kapeta nu, jer da nije sada vrijeme za to; a kada
je, ako nije sada? pitao se u udu maglajski
urija j zato tako govore? ako budem izabran za
seraskera ja im neu dati da tako govore; ali
bilo je i onih koji nisu pominjati sebe, sinove,
dugove i uvrede, nego su govorili ono to je
elio da uje cio skup; .. .

90,4 ntJe moglo ni bez pjesme, sijelila se dokasno,

ters I muhanati ljudi prigovarahu, ali im ne
udovolj ie; neki momci se pobie a gospodari i
od jednih i od drugih, mada i sami u zavadi,
smjesta ukorie i kaznie svoje momke; to je
imalo odjeka, tako da je narednih dana u TuzLi
sve bilo uzorno i kako valja, a ljudi meusobno
upitni, uljudni i brini jedan prema drugome, te
oko konaka, te oko puta, te oko zehmerije, te
oko jela i pila i ugo aja i drugih potreba; mogao
je :da govori na tom skupu po vascijel i dan ko

161
 god je ta htio, znao j umio rei, ta god je
kome lealo na srcu, stoga je sve to i trajalo
Lako dugo - petnaest dana; ogromna veina
okupljenih bila je slona u jedno me da se sul-
tanu treba oduprijeti silom: mi smo sve probali i
pokuali - i govorili mu, i ili mu, i slali ljude
do Stambola, htjeli lijepim pa ne ide, mi smo i
pismo slali. govorile su janiarske age, i to kakvo
pismo, pa nita ne bi, e, pa kad je tako, neemo
vie moliti, a neemo vie ni ekati , sad emo
udariti, pa da vidi, majin sine, koga si htio da
prekraja i preinauje, evo nas, tu smo skoro
svi, iz vascijele Bosne i Hercegovine, a koji nisu
i ne trcbaju nam , koji nee neka odmah kau da
znamo na emu smo; prole godine i ljetos i
jesenas, vidjeli smo, sultan na Bosnu posla
dvanaest tovara mengela, kuka, prangi, sindira i
bukagija a mi mu se opet, svejedno, odazvasmo i
sidosmo Filebu i ledrenu i Erzerumu; a to to
nam sad alje nekakvu tetku za vezira u Travnik,
nekakva isprana, ispliikana, tiha i blaga ovjeka,
nije nama nikakva nagrada niti je takav vezir sul-
tanovo pokajanje, nego jote i gorc - prava
sramota za nas, dri da smo tvrdoglavi maksurni!
oni koji su uz daur-sultana i njegove preinake, a
ima i takvih, oni su ili zabludjeli, ili su gramzivci,
skorojevii koji hoe da prigrabe naa dobra, s
njima cmo mi lasno izai nakraj, lO neka znaju;
da se kapetanluci i ajanluci daju i uzimlju kako
se kojem pai i valij i efne, e, lo u Bosni nije
bilo nikada, niti e biti dok je nas ivih, drugdje
i moe, ali ovdje u Bosni ne moe; da nam sul-
tan sinove odvodi i Davai ni to ne moe; pa da
ih mutra on sam i nekako ali da ih poduavaju
i poprijeko gledaju tudini, nekakvi Englizi, e, to
neemo; ko je nas uio boju i oruju ' nego

162
 svakog njegov babo, pa e tako II Bosni i
nadalje ostati, a sultan neka izvede svoje mua-
lemi-iskend askere na megdan nama pa da se
ogledamo, da vidimo II koga je svijetlo _oruje;
ta, zar da nam se predi u mezarima prevru;
vidjeli smo mi sultana, sjedi u lijesnu odijelu na
visoku stolcu, nogu preko noge ko kakva vapska
gospod ica; na nas on one kaie nee metati, mi
ne damo vjere, zemlje i obiaja, Allah vidi, u
njegovu se pomo uzdamo i II svoje tvrdo pravo
od davnina, ono od vie stotina godina, to
branimo; i kakva im je ono kapa - fes, ono na
glavi ne moe stajati nikome, nije za nas, mi
imamo kauk i kako ko, druga pokrivala; gdje sve
nismo svoje bosanske kosti posijali od Kavkaza
do Alepa i od Nila do Budima; zar Bosna nije
bila arslan koji brani kapije Stambola, a na Bos-
foru se nadimlju ruske, franciske, engliske lade;
sultan strepi od svojih, od Mehmed Alije i
Ibrahima, od pae Janjine, od kodra-pae
Skadranina; Bosanski paaluk, od mora do Save,
moe na proljee, ako Bog da, sakupiti i
opremiti vojsku od pedeset hiljada ljudi;
braniemo svoju rodnu grudu, svoj nam, svoja
prava i svoju djedovinu; kodra-paa je ve
zaratio s muhur-sahibijom, neka koji od nas side
Skadru da vojske sastavimo, evo, ovdje smo, i da
medu sobom izaberemo seraskera i predvoditelja
cijele bosanske vojske; pa kazujte! koga emo,
koji vam je od nas na srcu! ...

91,4 ... ustanem i prihvatim mnotvo OClJU uprtih u

me, koraknem i stanem na ibuk Ali-age Rizvan-
begovia, ibuk pue; niko nita ne ree; gdje su
se djele sve one silne rijei koje su izgovarane

163
 toliko dana? zar. su sve mOJe koje kanim da
kaem kuke o koje e se mrak vjeati? ve sam
bio serasker, a i da nisam bio serasker, ne bih
nainio korak unatrag, niti bih se sageo, niti bih
mu ruku poljubio, niti bih mu rije isprike
mogao da kaem , nili bih se pokajao; a nisam ni
trenutka zastao; mnogo je nedoumica bilo i iz-
govorenih i neizgovorenih o Rizvanbegoviu
Stoaninu, mnogo je bilo iskazanih i neiskazanih
sumnji u' nj; to to sam nagazio ba na njegov
ibuk, i drugi su puili i ibucima pod strugali,
bio Je to samo pouzdan znak da vie ne
koraam samo svojom voljom i kako ja hou i
da je taj slomljeni Rizvanbegoviev ibuk mandal
kapije moje sudbine; i sve to naoigled ne samo
mene, moje sjenke, nego i svih prisutnih, ko god
je imao oi da vidi; osjeao sam da se ne bojim,
ali sam- daleko ispred sebe nazirao bedem; kada
doprem do bedema, moda e se sruiti sam od
sebe; to u znati kad stanem pred njega; rekao
sam neto s usana, ne znam koje rijei, ali koje
to rijei nisu seraskerove rijei? gladni skup je
bio nahranjen tim mojim rijeima ; lo su bile
moje prve rijei; a da sam bio opijen znam po
tome to sam se donekle udio zato svi toliko
govore o tome da sam Ali-agi Rizvanbegoviu
Stoeviu nagazio i slomio ibuk; ta to je
beznaajno! bliski, druzi, jarani, ahbabi 1
pobratim, glave koje su sijale od osmijeha i
jeei od ushita zbog svega to se dogaalo,
nekoliko puta pokuae da od mene izmame
potvrdan odgovor na pitanje: da li sam ibuk
nagazio hotimice, zato barem ne slagah da
. ,. .?
Jesam. Jer, zar nisam ....

164
 92,4 ... to puta svoje kaurske pse po Posavini da
vrijaju kako im drago i da rade to im je volja?
crkvu im podie! sedam pula dohode vezirovi
ljudi da rue ono to tvoji krstjani sa fra
Stareviem i fra Martiem podiu; fratri mau
tvojim tcskerama i jo se hvale da ih parama
pomae; daur-sultan a daur . mu kapetan!
hahahaha! a to Ali-bega Zvornianina, kobajagi
pau, ne pogubi kad su ti kapetani i ajani vas-
cijele Hercegovine i Dosne dali odrijeene ruke
naspram njega, murtata? ta e biti od Das ako
svi, kao Fidahi, pristanemo na vezirovo mito i
sultanove fermane kojima nam daje i uzimlje o no
to su nai prei trista godina za imali i tekli? to
Abdurahim-paa, krvolok i nakaza, kome sam ja
svojom rukom morao sablju vratiti za pojas nade
utoite jedino u tebe, ni kod koga drugoga? i ja
Rizvanbegovi, za tobom da idem! ti mene da
vodi, tebe ja da sluam i sluim, mene i moje!
nikad, zanikad! jo ti mora ljive da jede i
kopice da sere, a ovo to si mi ibuk slomio,
.,
ko aja nehotice, za to u ti ja vrat slomiti, da
znas. . ..

93,4 ... ti si podmukao a tvoje su namjere zle; ti bi

na sve pristao i sve bi u ini o da ti kogod ie ,
samo da ja us tanem protiv sultana te da bi mu
se ti onda imao rata protiv mene priklanjati i
ulizivati; a to sve to smilj a i smjera da Her-
cegovinu od Bosne odalei, nee moi pa
taman ti i sa m sultan dva-tri put pomagao; valija
je vazda jedan bio i za Bosnu i za Hercegovinu
pa e tako biti i II napredak; a to se tie ljiva,
ja tebi velim jed i smokve, ali jedi puno da
povazdan lita i boravi u hali tamo gdje ti i

165

L
 jeste mjesto; a za tvoj ibuk sad ml Je ao to
ga nisam namjerno slomio, tako da zna; ja se
nisam od tebe i od engia' boljemu ni nadao,
samo i nama su kubure za pojasom i u rukama
puke krldalijke, za pojasom no s drkom od
srebra i sedefa, njima e mo govoriti; i nas je
deset puta vie ...

94,5 . . . ti kae, mili Huseine, da je ljubav tvoje

maj ke za te sa tkana od samih zahtjeva a da je
moja ljubav za te satkan a od samih pitanja, ne
esti se to ti protivu rjeim ali to nije sva istina,
ni jedno ni drugo ...

95,5 . . . u i m s Fidahiem u snijegu, na eki;

njegova puka prva opali i rani vuka zele-
no-zlatne dlake; kad smo poli krvavim tragovima
njegovim, mOJ pobratim pokupi tc zlatne vuje
dlake od njih sebi splete pletenicu; snovi
govore snovima ...

96,5 . . . samo to sam koraknuo, stekao sam crna

dumanina i izgubio i posljednjeg, najmlaeg bra ta
Bekira koji otvore no prede na sul tanovu stranu; i,
obruka me, znao je kako e - ot i i u o namo
kamo je ve prije me ne otiao Orhan, ree: ode
veziru Morali Ali Namik-pai u Travnik .. .

97,5 . . . zar nee podii ruku da se odbrani od

kjafira koji te o meta II namazu? samo je nam az
pouzdana staza na ovim putevima zemaljs kih
opsjena, jer i tvrdi kame n hercegovaki magla je
privida, od njega se palate zid aju a ne nogostup
do vrata za onaj svijet; ne tvrdii , ne s t ii ake

166
 ako te je ujeo za srce najbilii; neka je otiao
Bekir, to je prst tvoje sudbine i znak znaka
tvoga usuda, zlehudi lahor, kunja, izdri; ovaj
skup sjena u samuroVInI i pod skupocjenim
kontuima skup je odabranih koji e sabljama
ogradili hladnu travu bosanske livade da bi na
nju mogao spustiti svoje vrelo elo pri molitvi; o,
da je tako; pa da je tako makar" bilo .. .

98,5 . . . neka niko nita ne ali, na bojem pulu

nikakva rtva nije tcret; ne mogu se oprijeti
vaoj volji i odluci da budem predvoditelj cijele
bosanske vojske, a kad kaem cijele bosanske
vojske, nije mi ni nakraj pameti da izdvajam
Hercegovinu pa da to uzmu na znanje ovdje
nekoji prisutni; meni zvanja i asti nikakva ne
trebaju, ja toga nisam gladan i nisam eljan
niega, neu sc izmetnuti; i znam ta na tas
zajednike stvari meem, a sebe neu aliti; ja se
ne bojim, neka se boji onaj koji se izuzme, a ko
se izuzme zna se ta ga ekaj a sam nita neu
initi bez saglasnosti ovoga ajaleta bosanskog;
nemam ta vie da kaem; a da DelVi-beg s jed-
nim buljukom ide u Anatoliju i nade kodra
-pau, peke, arerim; a i za to sam da se sve
ete, ako Bog da, na proljee iskupe najprije u
Busovai pa da odande udarimo pul Sandaka,
Kosova i na Carigrad; ...

99,5 . . . da nam sinove novai, ne damo, da nam

ukidaju janiarske odake, ne damo, da nas
uteu ala franga, ne damo, da ljude skidaju s
timara i da zemlju uzimaju spahijama, ne damo,
a ne damo ni Jadar ni Radevinu; da nam alje
vezire iz Stambola vie neemo; godinji danak

167
 emo davati; kad zatreba, odazvaemo se na
.
vOjnu

100,5 ... oni koji dodoe, prioe da mi estitaju, raz-

derae moje pritajeno radovanje

101,5 je li lo bilo ili biva: gledam po pustoj

naputenoj divanhani tuzlanske mehkeme, napolju
je graja, glasovi; ujem bu(njeve, pucnjeve, graju
i pomamu; zvei def, pite zurne, a negdje sub-
lizu kuca i bruji saz; po naputenoj divanhani
tuzlanske mehkeme oko ugaslih mangala pomie
se ona potuljena, zabradena spodoba za koju
nikako ne bi~ znao rei je li muko ilj ensko,
skuplja otpatke koje iza sebe ostavie bezi;
podie slomljen ibuk s poda, raskorai se na
mjestu na kome su sjedila moja braa: Orhan i
Bekir i jo neko ije su me oi pekle, ali toga
zaboravih dok sam ono malo govorio, pa pola
ibuka, gornji dio s kamiem, strpa u svoje prnje,
a onaj donji s lulom stavi u usta, ko oja pui;
neko, od onih uza me, otjera . nakazu: haj nalet
te bilo! viknu na protuhu i otjera je ...

102,5 ... ako Bog da n~ proljee; te zime sva se

Bosna tako zdravila, sva Bosna i PO Hercegovine;
kad bi ko kome II kuu zai ne bi reci: mer-
haba niti bi nazovi selam nego bi reci: ako
Bog da na proljee ...

103,5 ... serbski, crnogorski, njemecki, du~~ovaki, 'fran-

ceski, turski, grki, ruski dounici lli:' pismonoe,
ljudi od ' povjerenja, urno se pogrueni razioe
dunialukom; ako Bog da na proljee; k~o da je

168
 mOJa slava predvoditelja bosanske vojske bila
pregradena, pa sam se mogao nad nju nadvirivati,
pridodat u as t , ovu koju sam tek stekao,
polovila; dok se ne nadvirivah bio sam ponesen i
nila nisam alio od sebe, ali kad bih se nadviri,
spopadala bi me tuga, iznutra trepe t i, bila je
dovoljna ne ija ne primjerena, ili preglasna rije,
pa da mi u hipu ram ri sve ono to sa m osjeao
kao prvi, od svojih izabrani, bosanski serasker ...

104,5 Bekir najednom dade u Gradaacj ne proz-

borismo, a svaki put kad bih osjetio da me
p6gleda, pomakao bih se s mjesta da ne urekne
moje budu e rade; bljcsak moje slave titrao je
na majinu licu, ali i teret moje i Bekirove
mukle zavade i usijane mdnj e; jedna nas rodi
mati, jedan otac podie i uputi, iz jednog a nka
orbu kusasmo, a o nda slijepi bijes nas razvrgnu
medu se. neka nam Allah oprosti, i meni i

njemu; fra Ilija St a rev i i fra Grga Ma rti

dodoe; i jo nekoji knezovi i kr a n s ki i pravo-
slavni i rekoe da njih ima kojih tri sto tine ljudi.
Posavljaka Gradaake kapetanije koji ele, svim
srcem, ako Bog da na pro ljee, da podu sa
mnom i da biju Turke; fra Il ija sam od sebe
ree i obca da e i i knj azu Melerniku, a i do
Bea i da e tamo govoriti o me ni j nasoJ
nakani da sc silom oprema sultanovim preina-
kama u Bosa nsko m paaluku; ne rekoh mu ni
idi, ni ne idi, ni de govori, ni de ne govori, a
on kao da je i ek ivao jal' jedno, jal' drugo ...

105,5 nada mnom drhturi Hama, nema utvare; kroz

iljat luk, zastrt mucpkom izviruje gusta loza;
ibrik, leden, testija, sa han, tespih, ih e. moja

169
 znojna razdrijena prsa i srce koje u njima jo
tue i udara o rebra ; zrno rie na mojim usnama
gorko ko pelin; da razvalim svoje grudi i akom
iupam svoje srce koje nij e pobijedilo! ta to jo
u meni ivi? i" to jo u meni moe da ivi? za
svih osam mjeseci, ekaju i da me o naj, na koga
sam udar io, prizna za vezira, ja nisam nikoga
slagao; ta , oslijepio bih! nisam slagao, ali sam
ubio ! ta to je mnogo vei grijeh! ali ja jo loga
grijeha ne u ti m!

106,5 .. ( o h, da me Bog h oe osloboditi jal' ivota jal'

ovoga moga prijatelj a Ali-bega Fidahia , a snage
ni po udu - ne mam obraza iskati od Boga;
ta, strah a u meni ni sad nema i, za r pored mene
ne moe bdjeti osoben ovjek po dobru, moda
je to boja milost i iskazanje; ali ja to ne znam,
ja nemam m oi da u to pronikne m, a ukloniti se
nemam kud; hajvanu bi bio dovo lj an jedan moj
pogled nemoi, a ja moga pobratima gledam, i
da ho u i da ne u , lako, jo od kako smo skraj-
nuti u Osjek u tvravu; samo dah om moe me
dokrajiti i prekinuti ov u posljednju istanje nu
nit kojom a pu c m bismile; i zar i ova ena ne
pomie svoje ive kosti sve ukrug i zar nema II
o ku polomljene zrake sunca! neka se ovo
o k o na! jo malo pa e i stvari oko mene
progledati; a o n, Fidahi, govori da se Bosror
bijeli od ruskih lada, a zemlja crni od ruske
vojske i, da emo se, moda, spasiti; Ibrahim-paa
egipatski, prezimivi kod Burse, loboe, sa sul-
tanovim doputenjem, digao vojsku, a sultan nije
imao kud nego pozvao Ruse da ga brane! sav je
Carigrad u strahu i zaprepatenju skoi o na
noge: zar e nas Moskov braniti od Ibra hima

170
 egipatskog? vi u i pl a u a ja se radujem , moj
Huseine, to vidim sultanovu bruku! pa i da se
spasimo, vid i, to ja mislim i prepoznaje m se, i da
se povratim o II Bosnu i da digne mo vojsku i d a
po bijedimo , ko to n ismo , to da mi II temelj ima
moje pobjede budu bijele ruske lade i crn a,
nepo mi n a ruska vojska? kako to da ja nisam
ka no knj az Milo s mnogima tiranski sljubljcn, ili
od mnogi h udvorno rastavljen to sam onako is-
kidan jahao i :sablju m mahao! to se ne priljub ih
uz koga? ili uz neto ? to? II boj, ili za sofru ili
duek lO je sve jedn ako initi ;
dugo si II bunilu,
prijate lju Husein e, pridigni se i ozdravi, nikakva
nas sila ale n ee II zemlju zatrti; n a mu io si se,
privi alo ti se, govorio si: e no AJijage S toevi a
i, pokazivao na ic . eno pae od dva luga, e no
Galiba od Konje, pobjednika, sada je He r-

cegovi na paaluk u kome S t oa nin vlad a kao

kakav mati padiah , sadi duhan, vo ke i ko lje za
ljudske glave i, pokazivao tap; kako moe bili
Galib od Konje kad je sultan kod Konje bitku
izgubio? ne dobijaju se vie titu le za o ig l edn a
jun a tva, nego iz pol iti ke, pa i ja sam ispao paa
iz Abdurahimove hrkc, sam zna ; slo mlje n ibuk
donese mu i sa ndak i paaluk; izmo lio sam sul-
tana da ostanem po red tc be do k ne ozdravi;
progo nstvo mi je odredio, ali ja sc vrs to nadam
povra titi u Bosnu i sve mi neto govori da e
ba tako i biti .. .

107,5 . . . n clal-Bele nli -Abdurahim -Nami k-paa sjed i i

tiho zbo ri - dajte, zovile mi vje rne D ind afie ;
Orban i Bekir izlaze pred pau i. me ni na o i ;
mrav bir, do unik, uhoda, dd i rukama dovratak,
kad a bi mogao on bi bio bir i nad sobo m; pa i

171
 meni je sluio; treba udariti na Bosnu prije .
proljea, jer Bonjaci kane s proljea udariti na
Carigrad, kakva ludost! pa i da ne krenu, pa i
ne pristigli Carigradu, mnoga e se carstva
dumanska takvim glasovima obrahalili; idite u
Bitolj vjernim Su l ejmanpaiima, dignite vojsku i
uguite bunu u Bosni u zametku! ko to govori iz
vezira: moj brat Ferhad, moj brat Orhan, moj
brat Bekir? Bekir ne govori; moj otac? Fc rhad
se podsmjehuje? jo je iv u svom mrtvom
kalilu; ali jazuk bune, buna je plodonosna, apc
Abdurahim u Namiku ili Orhan u Abdurahimu, a
i svakojaka dje la i nedjela izau na vidjela; ali
douniki glasi ne lete sa mo od nas drugima i od
drugih pristiu nama; dii vojsku, Huso ~ kapetane ,
i ne ekaj Sulejmanpaie da prijahaju Bosni; evo
vojskovoa: evo pae Fidahia , evo bega Z la M

tarevia , evo alajbega Emi n~bega, evo Maglajlije,

evo vina Tuz l a~ka petana i Sinan~bega doboj~
skoga evo tvoga Krupe~kapetana neka vide ta je
nae svijetlo oruje ...

108,5 nou sam kriomice pogledao i nastojao da se

to ee, kao s luajno , naem pod obeharalim
zerdelijama; meu tobdijama bilo je i nekoliko
Travniana koji su nianili i gaali grad tako da
ga to manje otete; ne moj tamo! kud e tamo,
tamo je kua moga amide, ovamo top upravi; e,
nemoj ni tamo, tamo je magaza moga dajidc
lzet.age, nego gadaj o namo; pogodiemo damiju;
a ti onda opali nie u o nu ba u! a to u ba u ,
hern nema nikoga, hem obeharala! Travniani su
tri dana u strahu salijetali vezira Ali Namik~pau;
najprije kumili i molili a najposlije zahtijevali i
prijetili da se Travnik preda; bila je to prva bitka

J72
 i prva pobjeda - Bosnom nee vladati daur-s ul-
tan; u isto vrijeme, druga bosanska vojska vodila
je bitku dolje kOd Pirata protiv Mustaj-bega i
Osman-bega Sulejmanpaia, sultanovih pristaa
koji su se nadigli da u Bosni ugue bunu; obje
bi~ke dobismo, vezir se predade, a Sulejmanpaii
pobjegoe u Duvno; na Travnik je. udarilo oko
>

dvije hiljade, na Sulcjmanpaic oko dvije i po

hiljade ljudi; ...

109,6 ... u krilu mi jastuk, na jastu ku tvoja glava, seras-

keru moj, u oi mi gleda a prstima izvlai iz
mog namaz-beza zlatan konac i kvari mi aru .. _

Ll 0,6 ... usred gruhanja topova ugledam onu zamotanu

nakazu kako se u stra hu uurila uz jedno drvo
te me pIVi i jedini put od nje spopade neobuz-
dan smijeh, koji najprije zaud i a onda osokoli
moje tobdije; na njihovo ponovno uenje rekoh
da ohlade topove i da vie ne tuku Travnik;
povedoh vojsku i jurnusmo u sami grad. a samo
to pobjedonosno uosmo u Travnik. pristigoe i
prvi glasnici i donesoe radosnu vijest o pobjedi
kod Pirata ...

117.7 ... usne i rua, rasa i kIV. bistar potok kola li

po sljepoonicama; poplakuje poleglu travu; lijevo
i desno od tebe pirka vjetar; izuj se, daj da ti
operem noge, poloi svoja stopala u moje krilo
puno zguvane svile; obgrli brda perine, ja sam
. . tvoja rasko; reci, zar nisam? sprijeda sam,
otraga, slijeva, i zdesna; ti nisi prvi od svoga
roda i tebe je neko u svojim kostima nosio, II
snu snivao; lezi Huseine; ti si moj! prepuna sam,

173
 svekolika, za jedan dan se oko tebe oplele m ko
neka oko svog za stotinu godina; ja sam tvoja,
kroz men e prohodi ; ja sa m jedna jedincata, na
sebi e n a i ruke moje i naem uivanju nee
biti kraja; razgo liti u se za dva askera, kolikim
zapovijeda? hiljadama? visoko smo, skriveni u
oblacima, ptice nas ne vide: hiljadu brzih po-
ljubaca r azmi e granice naoj ljubavi, razderi mi
stid! hvala Allahu po stotinu puta, nije nam
u sk ree no da zademo jedno u drugo i patiljci
nam nis u o pt e ree ni snebivanje m, sve sam poot-
varala, a li si vedar i jak, kod mene si; Boe,
nama zdravlja! poljubi me i smrt e uzmicati od
tebe na hiljadu koraka a balak sa blje e srasti
sa tvojom akom, bi e laka od pera, zar nas
moe ta razdvojiti, sve je okasnila, mili moj . __

112,7 _ .. top pue i dule raznese kronju zerdelije,

prte behar, a potom dolje riknu crnica; sva
bosanska vojska s e tiri snage u sebi: jednom
otkrivenom i s tri skrivene, tajne, zatomljene,
zapretene - jeknu i zaurla; drugaijom mi se
i nja e vojska razasut a ponad Travnika, gore po
brdima, urvinama i meterizima, gore me mnogi
mogao ganuti, drugaija kada smo sili u Travnik
goropadna i hvalisava; oni oko me ne - Tur-
hanija, Ali-beg, Rustem-beg, alaj beg Sij e ri, moj
ura, glasnue se, gJasnue se ini, tiskajui se; i
sekirahu se i napinjahu i satira hu i radovahu i
uznosie se, u kojeemu pregon e i; drakati su
vrs tinu moje ruke, moju sabranost, izdaleka
e prkal i po meni da vide kakav sam uistinu; ne ki
s ra ni i ne gledahu me, neki su preda mnom uz-
micali, neki se trsili, neki tresli; imam Rustem
Tain. onaj koji je molitvom bodrio vojsku ponad

174
 Travnika glasno ponavlja i trai pred svakim i II
svakoj prilici da se Ali Namik-paa in - ipi ak go
skine i da takav javno izvri pokoru preda
mnom, pred alajem i narodom; da ga Travniani
odvedu na esmu arene damije i da tu skine
svoju sramotno tijesnu nizamsku odjeu i obue
starinsku odoru koja dolikuje veziru i muslimanu;
radost koja me je na mahove obuzimala bila je
neto kao nekakav dug, ne znam kome i ne
znam emu , jer sam jednom nogom ve bio
stupio na basamak donjih stepenica koje vode II
mezar, a izgledalo jc da sam visoko - moja
veselost bila jc veselost onoga koji stavlja sve na
kocku: ivot, imanje, nam, svu prolost i svu
budunost; moja veselost bila je prihvae na i
shvaena kao veselost sranosti , obijesti, govorili
su o njoj kao o hrabrosti; Zmaj od Bosne;
utrkivali su se, uzvikivali su; da se neu moda
ljutiti; pitahu; nisam; a zmaj je adaha, zvijer
koja riga vatru i svoju snagu dri skrivenu negdje
u neemu beznaajnom u neemu na to niko ne
pomilja i II ta niko i ne gleda, ili gleda a ne
vidi; a ja sam svoju snagu iznio na vidjelo,
rawtkrio, otkrio svakome, svim isuenim ljudima,
rastrganom zvjerinju ~ prazflIffi ljuskama rtava,
upljim nakazama i oni su se njome hranili do
mile volje; ta zar ima grijeha u jedenju! ta lo je
radost i potreba, to je ljubav i sveanost! bijah
blizu svakome i, pogledajui na one koji nisu
htjeli tako otvoreno, svima da budu braa; jer
dumani su se znali koji su: Firdus-kapetan, ot-
voreni Stoaoin, engi i mnogi kradom,
pritajeni, neodluni, tudi, drugi, drugaiji, II
rukama drugih sila i interesa; sve dok se moja
veselost nije izvrgla II izrugivanje mnotvu
znakova svuda oko mene; i, nu, nije mi dakle

175
 bilo sve dato time to sam Gradaevi i kapetan
i serasker, jer otkud onda toliko runih lica oko
mene i to ih vidim runim ? to mi bodu oi
plave kianke na elu moga konja? stalno su mi
uskakala u moja stisnula usta, u osa mi, tude
rijei o naoj radi i pobuni i koliko god da sam
uvidao preu bosanske pobune protiv sultana, a i
to da je buna jote i vea nego to sam pred-
vidao, tako da je i sam jedva sustiem, pa da joj
a k moda nisam ni dorastao, ipak JOS nisam
mogao uoiti golemost i sjaj i hvalu kako se o
njoj govorilo; uklonih se od slavlja koje se u
meni preokrenulo u nijemo izrugivanje, podsmijeh
i gor inu , te srea da sam rijei pohvale
hrabrima kod Travnika i hrabrima kod Pirota ve
ranije iskazao i, pomakoh se; od svega najradije
sam govorio a i sluao drugi da govore o
opskrbi, i odakle e i kako i koliko dati brana,
ko stoku, ko tieke i barut, ko puke i handare,
koliko je doteklo mojih para, kakvi su konji, Ima
li dovoljno mehlema za vidanje ran a ...

113,7 ... vezir Ali Namik-paa pred arenom damijom

javno uze abdest kao da je iz vjere izaao,
pokaja se, svue sa sebe nizamsko odijelo skide
fes s glave i abmata ga crvenom i plavom
svilom, ubode biser, navue iroke alvare i dugu
bosansku halju, na ramena baci ferman i urak
od samurovine i toboe prede na nau stranu; a
ne bi niko razumio da sam rekao: u tom ov
jeku, blagu, tihu, ugodnu , koji nikoga ne stavlja
II gvoda, koji sa svakim prijazno razgovara, koji
nikoga pogubio ni zasunjio nije, koji ne globi i
koji naoko ncma poroka, u njemu stoluju tri
vezira Delal, Belenli, Abdurahim, moj otac i dva

176
 moja brata Ferhad i Orhan a pored njega, samo
to u njega ne ude, i moj najmladi brat Bekir;
da na toga naoko isprana ovjeka ne ostavlja
traga ni dobro ni zlo, da je takav da ne znam
kako bih ga sabljom pogubio kad bih morao da
ga pogubim; kad je uzimao abdest pred onolikim
narodom u sebi je Boga molio da ga makar
malo stid obuzme; on je utonuo u pokajanje, jer
je pokajanje za nj nepoznat uitak, to je prijet-
vorna sjenka a ne iv ovjek ; ako, tako,' javno
obruka n, pronae u sebi dram naopaka ganua ,
dram snage, on nee znati koju rupu, od sto
rupa, u svojoj dui , da zaepi ; na stranu to iz
Bekira crpi snagu i to vie otuda to mi je Bekir
rodeni brat, a manje to Bekir imade sladne
ivosti; a govorio je, dakako: jesam i pogrijeio
sam i kajem se i dabome da u initi sve kako
ie te, dabome; a ti, Husein-kapetane, doi, imam
s tobom golem razgovor; nikakav mi razgovor
nemamo, nego e jahati s bosanskom vojskom
da te narod vidi i ui e s nama II Stambol da
zagovara ono to mi od sultana zahtijevamo;
govorio je da on, toboe, poslije nee moi
nikome u oi pogleda~i od sramote i da je bolje
da ga i nema nikako, a u sebi je aputao cerei
:se: Bo:sna je zemlja prepuna :svaega za svakoga;
Bosanci su ahmaci; svu nizamsku opremu iznesite
iz magaza i zapalite ...

114,7 ... zablude i uzaludna upmJanJa, suludi strah i

kobne greke, ili da svu krivicu uzmem samo na
sebe; nikada ja to neu moi razmrSiti; Ali
Namik-paa je utekao mojom krivnom. Orhan-beg
Gradaevi i Bekir-beg Gradaevi su izdajice

177
 mojo m krivnjom; to straari na Bajram nisu bili
budni i oprezn i ...

115,7 ... to makar ne raspo lovih dernek II sa rajevs kim

baama nako n povratka s Kosova, to ne reko h:
mir! ne viite! tiho! jedite pilav utke! bez rijei
zaja ite konje i haj'mo u Travnik; to pozvah
tcrzibau Mostia da mi ije vezirska odijela; to
posluah glasove: obuci se, alaj h oe da te vidi
krasna, ti si na vladalac! iji su to bili glasovi?
kako me lasno nagovorie! to ne rekoh: stani,
vojsko! neka Tuzla-kapetan ide u Bosnu a nama,
bez njega, ncka se jo izdaleka obraduje opsjed-
nuti Skadar i kodra-pcla u njemu; to ne
kriknuh: ferman o mome vezirslvu nad Bosnom
e kaemo podno stambolskih zidina! neka nam
ga sult an baci s kule, neka ga mo me sokolu
svee za nogu! pa kHda se, ako nam AJlah dade,
povrat imo u Bosnu Srebrnu, pru i e mo se
niice da ze mlju poljubimo! ali ta je to bilo
pree? pree je bilo, toboe mudro, poi za
Tuzla-kapetano m da se sam ne hvalie, da se i
nama dive, poslul:lti savjetnike uplae ne pob-
jedo m i zadovoljne plijenom, prea je bila
opijenost alaja i elja da sc vrati kuama; a i
zar nisa m jahao izmedu adora na atu koji mi je
ve liki vezir poslao i, zar mi nije o bok lupka la
sablja damiskija oploena dragim kamenjem koju
mi je veliki vezir poklonio! lako je bilo rei:
eto, Bo njaci, brao , pobijedili smo tursku vojsku
i zarobili dvije hiljade nizama, sve e biti onako
kako smo eljeli, muhur-sahibija e lo za nas is-
kati od su ltana, sve je gotovo, vrati mo se
kuama ; ml smo radu koja je nas uljala

178
 uspJesno obavili, a Mahmut-paa Buatlija illi
neka sami svoje poslove svidaju; ...

116,7 ... dobro, de , sad je lasno mudrovati kad je sve

minulo, ali za r da se sav razvratim pa da kaem:
drite Ali Namik-painu enu i i mu, Stam-
bolue zasunjene da nam paa ne utekne
Stoan inu i da sc Stoanin ne okorist i naom
mukom i nevo ljo m pratei ga do Stambola; glas
o takvoj mojoj ncasn oj rabo ti prhnuo bi du-
njalukom; a i da ne prhne, ta me briga, ja to
neu; ko ono re e tihim glasom da emo, drei
Namik-pau da jae .s nama, ob manuti ne uke i
da e svi pohrliti u nae redove, vidi - govorie
- vezir jae s Huseinom! i kako ja na to pris-
tadoh? nij e samo stoga to je Namik nikogov i ka
letka, niti to su u njemu bila skrivena tri vezira
i tri moja brata, nego i stoga to mi se dua
stala providi ti od drugih i to mi se zemnlja stala
izmicati ispod nogu kao kad laem! golo potenje
kao i gola sa blja, govorio je mulla Mestvica
Kerim -efendija! sav se bio posuvratio u strahu za
me ne; prevara! viknuh, zar je prevara pustila
ljude da se dvoume, treba li da podu za tobo m
ili ne treba da podu; a treba da podu; pa?
kome od njih treba da vidi vezira s tobom,
onoga kome su Bonjaci skinuli nizamsku odoru,
a obukli doli nu , koji jae na elu s bosa nskim
prvacima to idu da udare na Carigrad, neka ga
gleda; prea je tvrda vjera i bra ts~vo i data rij e
u Tuzli i da svaki ponaosob odri" tu rije, nego
deset vezira preob.uenih u starostavno bosansko
od ij~l o; jeste, ali neka i t9ga; bude li jahao,
kako , da vje rujem njemu, k a ~ ne . mogu da
vjerujem ni te bi! nita ncc svriti preko noi

179
 pa da i stotinu puta pobijedi sultanovu vojsku;
onda nam je, bojim se, sve uzalud; li si posljedni
od koga treba da ujem takve rijei ; a nismo
znali da je ja ui s nama, Delal-Belenli-Ab-
durahim-Ali Namik-paa na nevidljiv na in okup-
ljao oko sebe prodale, lahori-due koje e mu
pomoi da se izbavi naeg ugodnog suanjstva; i
neka je pobjegao, ko zna koliko bi laganih dua
okupio oko sebe! runa misao; kao vezir bio je
za alu i podsmijeh kano nijedan drugi ni prije
ni poslije; kakva promjena; ali kao suanj i
laljivac sluio je svemu to je bilo protiv
bosanske bune i svemu to je bilo protiv mene;
spodobi je svejedno kakvu odoru nosi, svaka joj
je neprikladna i odurna, svaka joj kou dere pa
bilo da je od kostrijeti ili od svile i kadife,
mnogo e mrtvih jahati iza mene bude li Ali
Namik-paa podue s nama, trebalo je da karem,
ali ja to tada nisam znao; i. nu sjeam se raz-
govora; pa i tada je sve bilo reeno a ja sam
sve to je bilo reeno razumio sasma slabo; zar
je to mogue da se sve kae, svaka rije i da se
ukau svi znakovi a ja da vidim samo malo?
zato sam ondH pristao da budem serasker? i
zalo se ponadah vezirskoj stolici? jesam Ji sasma
iskreno vjerovao da je ta vezirska stolica bosan-
ska vezirska stolica a ne moja? mala je kazna
ovakav svretak za mene stoga to sam bitke iz-
gubio, neka mi je Allah milosni na pomoi! ...

117,7 ... trebalo Je da kaem: bude li vezir Namik

-paa jahao uz nas, oni koji budu jahali uz njega
i uvali ga i pazili da ne utekne, nee ni osjetiti
kako im snaga kopni , jer je on sedmerostruki
bezdan, pustahija, imacmo mrtve prije boja; a

180
 to e me ni patnici, o ni koji , i ako osta nu , pob-
jedo m nadomjd taju izgub ljeno, takvi junaci su na
sme tnji i sebi i me ni ; to mi to ne re e , mulla
Ke rim-efendij a , kad s i ve bio moj u itelj i lo ti
ni ko ne moe re i nikakvim rije im a , lo ili zn a
ili ne zna, moj Huseine! malo je ugaslih koji se
dobru o predijele, pa to i nili ? kad bih ti rekao
samo bi se estio ili ud i o ; lai, varaj, pod mi uj ,
prije ti, laskaj! to si htio da mi kae, muHa
Kerimc? to, ali nisa m; ali re kao sam: ima
mnogo o nih koji su ti od ani i koj i bi za jednu
tvoju rij e pod tvoje noge poloili sve to im aju
pa i svoj ivot! nisa m odgovorio, nije mi sc da lo
da kacm, da prevalim prcko usana, da se sva ki
bo ri svom svojo m snagom, sad znam zalO, jer
moj odgovor je tada izostao, a trebalo je da
b ude: ka ko da od nekoga prihva tim njegov ivot,

njegovu smrt kada n i svojim ivotom ne vladam

a ko ga uopte ima m! ja ivim ivot tvoj , njegov,
ivi m po tudoj volji i nakani ; zar mc je smio
skrh a ti umor? umor lai? i, rekao sa m: dobro,
ne ka osta ne Namik- paa s nama! d a li zbog
muHa Ke rim a, koj i je po bjegao ili zbog oca II
Namiku, II Dchll u, ili zbog ivog Ferh ada koj i je
uz mrtvog oca Delal u Belenlij i, a u Belenlij i
O rha n, a Bc lc nlija u Abd ura himu, a u Ab-
durahimu Bekir, Bc kir i Orhan u Nam iku ? da li ?
rekao sam: j a h ac s nama d a ga narod vid i, i,
ne ka ga, do k if tarimo poslje d nj i dan Ramaza na
to ko m kojeg niko ne stradava kao o nog prole
godine to je strada lo vie od trista ljud i, ne ka
ga uvaj u oni ij e su me gla n erske o i pekle u
Tuzli kada sam nogom slao na Rizvanbegov i ev
ib uk, ti da ga uvaju , o ni da mu budu straari!
da ne utc kne! a magare s nizamskom opremom
za dvije hiljade redifa za palite ; trebalo bi kaieve

181
 da rastavimo, za ormu, opanke! jok, sve zapalite!
onda su pristigle i plVe ordije koje su pobijedile
Sulejmanpaie kod Pirata, vojska je slavila svoje
prve pobjede; na hajr! ...

118,8 ... o, mili ta bi da ti ove . rijei ghtsno kaem u

po bije la dana? bi li se mrtio? kako to da i u
mraku vidim da se smijei? prepoznajem sva ki
tvoj dodir, sve je moje tijelo izbrazdana miljem; i
ne govore samo moje usne, osluhni moje vrelo
koljeno, svi su moji udovi samo jedna rije za
tebe! uj je! moje je tijelo telal koji te doziva!
uj i pouj! zar ne uje bubnjeve u mojim
sljepoonicama? moja je koa pergament po
kome ti strasno ispisuje rijei svojih pobjeda;
zato tvoj poljubac od koga sretna umirem, sjutra
izblijedi? neu da ustanem, radost je hiljadu puta
umrijeti; na svojim usnama osjeam okus svake
tvoje pobjede, na svakom prstu imam po jedno
oko koje vidi u mraku; ja sam tvoja baa puna
slatkih plodovaj a kakav je poljubac su Ilana kad
je poljubac seraskera ovako omamljujui! kakav
je poljubac? ti ivote II me zalae, mili Huseine,
ja sam uvarkua, ali ta to zborim, ta tvoja krila
' stra ha.I . ..
ne dalICU

119,8 ... ha je zima minula, a granulo proljee, sva se

bosanska vojska stala skupljati oko Busovae,
rije dala u Tuzli nije bila pogaenaj iskupilo se
vie od desel hiljada, a mnogi se prikljuie
putem za Sandak, vie od po Hercegovine os-
tade uz Ali-agu Stoevia i Smail-agu Cngia;
neki govorahu da ih odmah kaznirno, a neki
govorahu poslije da ih kaznimo, ovi potonji
prevagnue; a jo zimus gradaaki dvori bijahu
182
 puni strke, ljudi su dol azili i odlazili, nije se
mirovalo ni dana; knjaz Milo Obrenovi i
vladika crnogorski Petar Petrovi Njego utke
nas podrae a ostale su kneevin e i carevine
gledale ta se lo po Bosni zbiva i pokree,
kobelja i talasa; ni sultan nije sjedio skrtenih
ruku , on izasla vojsku nama u srelanje a povede
je sami veliki vezir Reid-paa! tajni mnogo
nismo imali i svi su sve znali; Dervi-beg i
DuvnjHk otili su kod rH-pai u Skadar, mi im
idemo u sretanje, moda emo, akobogda , pod
Ca rigrad zajed no; sa mo Nlah zna koja vojska e
nam se pridruiti ...

120,8 ... reci: takvih junaka kao to ste vi nema ni gdje

nadaleko, u vascijelom carstvu! pre inake trebaju
sultanu, kod njega je nevolja, nije u nas, nam a
ne trebaju! sa svih strana hrli bosanski alaj,
sabire se i tiska; ponad Bus ovae; lasno emo s
Rizvanbegovie m i s ostalim njegovim pristaama
obraunati, kada se, ako Bog da vratimo od
Carigrada! Dervi-beg je odnio glasove kodra
-pai i eno ih ekaju n~s ; II Rumeliji, njih je
etrdeset hiljada a i nas e biti toliko! sva se je
Bosna nadigla, ovo je neto golemo, uvidjee sul-
tan to! knjige su jo zimus otposlate i, evo, mi
se iskupljamo; vie nikoga neemo ekati! dabe
hercegovaki jarac Rizvanbegovi otri rogove da
se okoristi, Hercegovina nee biti njegov paaluk;
da se okoristi, on bi i ejtana uzeo za druga!
nije ustala samo Krajina i Gradaaka kape tanija,
ustala je sva butum Bosna! kolebljivci i oni koji
dre sultanovu stranu vajkaju se sebi u bradu,
nijednog glasa u Bosni ne uh protiv ove vojne
na sultana Mahmuda osim glasova seb inosti i

183

 i ara,
a ti glasovi vema dopirkuju od Stoca,
Gacka i Nevesinja; ali lasno emo mi s njima
izai nakraj, najprije da sa sultanom svidirno
raune pa emo onda i kuu da pometemo, He r-
cegovina i Bosna su jedan alaj i tako e ostati
zanavijek; zar e Bosna udariti na sultana, apu
malod uni; ko su? na Dervi-beg i na Duvnjak
ve s ka u s Buatlijinim oeci ma , II mladog
Skadranina je vojske ko pijeska, njega II - nosiljci
nose, njemu je dvadeset i est godi na, naemu
estitom Gradaeviu trid eset, mladost ne da
slarostavnu narav Bosne; pripomo i e Dam i
Alijaga egipatski, ne moramo ladama more
preplovijavati; to Je Mehmed Alija egipatski
zauzeo Siriju, to paa Janjina prkosi, to mu se
ote grki umet, to mu se buni Rumelija i
Anatolija, to mu Rusi sidoe do Erzeruma? to
je sultanu ruka o kr aa la pa ne moe dosegnuti
Alir, to nas ljednji knjaz Serbije otjera Turke iz
gradova pa sada mee drago kame nje u svoju
naslj ednu knjacvsku krunu? i zbog svega toga
mi sad treba na glavu da meemo goli fes, a
svoje monje uteemo u tijesne alvare; vojska se
iskupljala i sva ki as su pristizali buljuci: od
Krajine, Banjaluke, Kotor-Varoa, Zenice, Varcar
-Vakufa, Bihaa, Kljua, Maglaja, epa, Zvor-
nika, Duvna, Bijeljine, odsvakle; kako je moj alaj
rastao, ja sam se iz dana u dan, iz noi II n o,
mijenjao i to su sretni dani moga uspenja u
zvanju i as ti ; la je umor, mogao sam da
dredim svu no, da se nosim sa svakim; deb-
hana, Tatari, pekari, barjaci, brano, izvidnice,
prethodnice; Drina, Ibar, Sitnica, Lim; putem za
Pe i Novi Pazar otili su moji komornici, pekari,
aibae i izaslanici da pripreme pekare, pribave
stad a i goveda. barut i topove; nisa m se zamarao

184
 vodei bri gu o redu, zaptu i namazu, o t u am a,
kraama i mo lbama; usrd no sa m po navljao : uzor
alaj, uzo r; sve sam pa mtio, znao kakav je II koga
horoz na kuburi , ko ' o krut an, il ko ne maran
prema ko nju, svak u r ij e koj u sa m ne ko me
uputio kad, kako i zato; moje je p a m e nje bilo
za s tra uj ue ' i moj i snovi se nisu razlikova li od
o noga to sam bud an ini o i gledao, sve su
snage II men i bile sabrane do prska nja; 0 , Allahu
milosni , ti si kadar ukai mi pravi pu t, samo od
tebe se p o m o i nadam i samo od tebe po mo
ie m ; da n i n o dredim proja huj ui i zm eu
a d o ra gled aj u i da li se do kraja potuje o no
to sam nared io, srasta li o no to govo rim s
naravi mojih Bonj aka ; bezi, spahije, kapuda n-
pae, minl laji, kalka n-odaklije , kapetani potovali
su moju rij e ; tako n ee bit i i nako n pobjede;
gdje su osio ni, truhli , tvrdoglavi, o paki, ne pos-
luni, gramzivi, udn ovati , ne vidim ih u ovoJ
uzavre loj kon ici od ljudi, konja, marve , a dor a ,
opreme , or uja; vojska se a i i juna i , pjeva i
kla nja pod vedrim nebo m; ne bo je kupo la
da mijska, vr h gore vrh munare, sto lje tni hrast
mihra b; oni su moja snaga, oni si la raznorodn a,
osladio mi se logor, sve to dotakne m v rsto je,
ima ga, podaje se, voda je vodom, gvode
gvodem; da po traje! u kretnji je spas; trebalo bi
nas jo, jo, stotinu je da na p uta pre d nama;
nisam se zasitio alaja ni puta, u hodu su nadirali
o ni za koje sam dva pula u sebi rekao: vi ste
lj udi od moga povjerenja, vi ste o ni na koje se
moja preg nua mogu osoviti ak i kad kasne, vi
ste oni koje u ja nagraditi; samo, te to sa m ih
kan io darivati gotovo da nisam ni vidio, dok su
mi oni koje sam ka nio ukoriti i kaznit i sta lno
zap injali za oko; carstvo se kid a a Turkua

185
 kidisao na Bos nu! zar smo II lai ivjeli ?
boriemo sc i ginul i, plati e mo najskuplju cijenu
za l O da vidimo jesmo li tri sLo tin e god ina bili
obmanjivl:I ni, jcsu li nas su ltan i veziri ulju ljkivali
II naem uvjerenju da smo seb i do li ni! da
vidimo! d rite d a sa m, o bezi i ahljbezi, o naj koji
II ovom as u tfeba da prednjai ; da nas sult an
vie ne b a re , da Il<lS ne smica kako mu se
prohtje, a niti da neke medu nama podie i rui
kako mu jc volja; golemo se vrijeme nabodiJo
nad Bosnom i ve se odavno zna koji se uzdigao
a ko me to ne sptda nik ako; pusti vrijeme, sultan
M ahmud e, kroz Bos nu ne k se i dalje naho di pa
nek sc uzd igne ko god moe, a Grada~cvi i .
ako jc sue n o, neka pIVi propadnu, .lli ne upi i i
ti II lo svoje prste, nama tvoje preinake ne
trebaj u, trcb.aj u le bi; neka turskoga carstva, ali
neka i nas! ja sebe nisam me tnuo na e l o ove
vojske, ne bi mc mogICI sa mo ed da osvetim oca
i bra tu drati u ovom sedlu; moja je jasna
udnj u i sve uvjere nje da u Bosn i tre ba din
u vrs titi , samo to, a ostalo e sve doi sa mo o d
sebe nakon toga i d a tim o ima ne gle dam
pre da sc, umjesto ovog za nosa , ja bih se grsl io i
gr i o od o dvratnos ti , a o d odvratnosti ne ma nita
gore; kakva je to kraj nja nam isao? koja to vojska
moe Carigrad osvojiti? a mi do sada Carigradu
nik ada nismo ili dru ga ij e do da g.a branimo,
sad idemo Cari gradu da branimo sebe! ko je
doao - doao je, vie nikoga neemo eka ti,
sutra e deset hiljada dua klanjati sabah i s
prvim zrakama sunca kre nu e m o k Priboju na
Limu; veliki e sva nu ti dan, srca e nam bili
ispunje na ponoso m! ko je zaboravio za to smo
na o k upu ....'/

186
121 ,8 ... prijeos mo Li m, pa uz Uvae, ispod Z latibora
za dva mjeseca bosanska vojska pade pod Novi
Pazar; udarimo na grad i skine mo topove s grad a
pa s i e m o Sitnici, a o nd:-t ud:-trimo na Pei tu se
u bici Ali-paa Fida hi sasvim razgoropadio,
mnoge sult anove prisIHe, laj dan kad ud arismo
na Pe, st igla je njeguvu sablja ; Bonjaci su mu
sc poslije boja iroko os mjeh ivali; kod Pei n HS
je ve bilo blizu pe ln.aesl h ilj:-tda; ne vidim se;
ne sj ea m se kak av sam bio, moda sam lo tada
i bio ja; ja ui ispred lc si le osjeao sam s nano
uzdarje II grudim a i radost je gruhala u me ni,
golem je bio moj ponos; nikada vie neu jahati
na elu takve vojske, niti osj eat i o nako silna
uvstva koja su me bila onomad ob uze la; i sad a
me ta uvst va gr iju i nadimaju, to su uvstva
koj a i deset puta pot iru smrt; gunda li su da
namirem nad pOSlOm i nam:-tzom iako smo na
putu i da sam jedn:-tko blagonaklon kako pre ma
imamima koji su glasno kuranskim aje tima bodrili
vojsku , tako i prema junacima i megdandij ama
koji su i kod Travnika, Novog Pazara i Pei
osvjetl ali obraz; ne, imami su mi bili drai;

122,8 ... jahali smo ispod gudura Rogozna i Mokre

planinc a o nda Dobrim Poljem ka G logovcu, rav-
nim polje m kosovskim ; od Uu pa je veliki vezir
Reid -paa poao na nas s nekoliko hiljada nove
niza mske vojske, deset hiljada baibozuka, et iri
hiljade Arnauta koji s u se odaleili od Skodra-pa-
e i prili mu i s jo mnotvom dru ge vojske, sve
u svemu bilo ih je devedeset i jed na hiljada; sul-
tan je izas lao svog sadrazama da zaustavi
bosansku vojsku daleko od kapija Carigrada! ...

187
123,9 ... najmila sam devet djevojaka, tri udovice, tri
puenice , ~edam begovica, e tir i aginice, pa smo
za no izvezle i Bosnu i Hercegovinu i Sandak
i Kosovo i svu Rumeliju i Anatoliju i sva mo ra
oko Ca rigrada; kud ze leni ko nci vijugaju tu
Drina, Lim i Sitnica teku , po kahvaji putu vojska
ti je, kud crn konac ide to su tvoji puti, gdje je
sitan biser to tvoj alaj jHe, gdje su trunje i
mrke bobice to je sultanova vojska, ne bilo je,
gdje se bijeli lu su li gradovi ...

124,9 ... kad obje vojske stadoe jedna naspram druge

to sa mo to ne bi sav moj ivot? ta e mi to
drugo'! to jutro? taj dan! niti je od velikog
vezira nama ko izas lat niti smo mi koga veli kom
veziru slali; pogledam po vascijeloj vojsci i nigdj e
rum.. ovj e ka da ugledam; ko e od nas
poginuti? a k i nekoliko kletih, bitbit.ljud i, koji
su putem uveselj ava li vojsku, stajali su mirn o i
sasma smijeni; to to je ba veliki vezir izaao s
vojskom, ba nam to vema dade snage i inata
- na tebe e mo , beli, udariti, da nas upamti ;
vojska je disala jednim dahom; po kaite Bonjaci,
kakvi smo, ne alite se; svi prijedlozi i da jedni
napadaju nizam, drugi ljute Arnaute, a trei
baibozuke aja let je odbacio jer je odlueno da
svi udarimo odjedno m pa ta bude; tako je htjela
velika veina; tri sata bitke traju ko tri uzdaha,
ko tri jauka, a poslije - ko tri godine; to to
nije sav moj ivot? a moda i jes te! i jo neto,
e kati neem o, udari e mo prvi, bez reda i
rasporeda; sve osi m handara i kubure bilo je
prete ko, niko nije ht io uz topove, nijedan buljuk
ne stade postran i, niko ne osta uz n'le ado re,
ako izgubimo ovu bi tku, ne mamo se po ta
188
vraati; Fidahi i Dervent-kapetan htjedoe da
odvoje do hiljadu ljudi i uda re na redove
mualemi-iskend, novu vojsk u sulta na Mahmuda,
ali ih otkrie i alaj zatrai prisegu, da se za kunu
da e se drati glavnog dogovora, da svi udarimo
zajedno i odjednom pa na koga koji buljuci
nalete dil se s njima i bore; ciknu zora, svan u
jutro, vjetar swde, vojska jurnu! oku mene su na
razigranim, dobro istim arenim i pripremljenim
konjima n ajv i n iji i najodliniji ; juri Bonjaka je
bio i silovi tiji nego to sam predviao i oi:ekivilo;
domalo smo morali sustizati pred njake buljuka
koji prvi jurnue; ako nas vel iki vezir i zaustavi,
bie to strahovi t, samoubilaki sudar bez pobjed-
nika; udar bosa nske vojske bio je tako si la n i
tako n eoe kivan da muhur-sahibija jedva utee u
Uup; nahrupivi pod njegov golemi i raskoni
a dor i odigavi poklopce sa sahana, ugledae
jela spremljena za nj; jo su se puila; osjetivi
da je od nO:leg prvog nalela turska vojska namah
poklekla bosanska vojska se zari novom snagom,
okrilati i es to ko stade tui , lomiti i nititi tu rs-
ke, arnautske, ba ibozu ke i nizamske redove;
ve se mnogi predadoe, te skrajnuti i zbijeni u
gomile odbacie oruje; stajali su kao ostrvca
okruena uzburkanim more m; niko u prvi mah
nije imao kad ni da ih pogleda; potonji, pos-
ljed nji talas bonjak e vojske naletje najprije na
njih, na ta ostrvca sk uenih , zbije nih , n epominih
pa ih stadoe sje i i udarati al i kako od njih ne
bi otpora, Bonj<lcima dodijae pa se hitro
slijevahu naprijed, u gusti izukrtanih sabalja, u
oblake praine i dima , u koloplet borbene buke;
jer njihova slijepa sila i napetost traila je
protuudarac; ador velikog vezira Reid-pae bio .
je udeen i pospremljen kao da e , na, sad,

189
 muhur-sahibija u i II njegH; nije uspio da ponese
sa sobom ilk ni taj ne rermane, niti ila o d
svojih stvari, odije la i or uja; tcs pih od krupna
i liba rs k og zrna i s kito m od zel ene svile leao
je na, kao snij eg bijeloj pOSLe iji, a njegova zrna
jo bijahu topla od sadraza move ruke; pobjeda jc
bi la naa! jasna, silna, nedvojbena, potpuna!
AHah jc tako hlio! slava Allahu! jedni su jurili
za onima koji su bjeal i, jedni se tuk li s os-
ta cim a turskih ordija koj e su jo dava le ot por,
naj ee bntn e i kakvog uglednika i pau koji
nije htio da sc preda sve dok je oko njega bilo
o nih koji su bili sprem ni za njega ginuti i
poginut i; dijelovi bosa nske vojske ve su slavili
pobjedu; nije bilo po treb no mnogo muke, vike i
umjenosti da se sve na bojitu dovede u kakav-
takav red i pored,tk, sve se zbivalo nekako samo
od sebe i, bue i barjaktari, op ijeni pobjedom
samo su nepotrebno ga lam ili iz navi ke ; vie
stotina ljud i o tima lo se ko e pogubiti, ili
za robiti turske alajbae, ocjenjuju i ih odoka po
odori , konju, boga tstvu orme i svjetlucanj u kanije;
za injali su sc pIVi mrki , tui ni pogledi , jo
ua ren i od ushita i siln a uzbuenje , dok su se
zbijali jedni uz druge i brojali o ne koji su ostal i
na ivotu, o ne koji su poginuli, ranjene i o ne
koje su zarobili i zasunjil i m o n e su lt anove pae
i predvodnike, sve pae od dva od tri tuga
dovedoe preda me: Hiv-,l i-pau solunskog namjes-
nika, njegovog e haj u Hus rev-agu, si listra,
kapudan -pau beg le rbega erzerumskog od Nava-
rine; i jo dvije hiljade nizamskih bo raca;
ne koliko hiljad a adora , sva debhan a vel ikog"
vez ira i sav nj egov ime tak. sve je bilo pred
mojim nogama; kad se sjetim blaga koje zarob is-
mo, samih otk upa ' o no lika ni za ma; !e s kova ki i

190
 vranjanski paa, ako su i hodili po pla ninama s
vojskom ne znajui kome bi se prik loni li, meni
ili sadrazamu sada pos lae svoje iZ(lsi<m ike ne
samo s pozdravima: koliko je samo Arbanasa
prelo na nau st ranu! mnogi su, dodue, dra li
da e m o namah na Skadar, a ja sa m govorio:
podimo i udllrimu o dm <lh na Uup ve likog
vezira iva da uhva timo, a Buatlija neka se d ri
tvrdoga Skadra; grud i Bonj aka su se nadimale
ponosom, veu slast i veu pobjedu niko ranije
nije outi o; e, jest v<:Iljalo, <-Il i koliko god da je
valjalo toliko se i obal.a lilo, te mi je es t o na
um padalo da bi moda bolje bil o da lako vel iku
pobjed u nismo ni izvojt ili ; jer se onda sve otelo
i "nikome onda vie nisi mogao rei ni de ovo ni
de o no, niLi je iko me ita II glavu ilo, svi bijahu
kao pijani: hajdemo kui , hajd emo ku i ; ko ono

bi? ja u li re i ko je prvi vojsku nagovo rio da

to govori; ta nismo bili zavrili zadae i naputka
zbog kojeg smo toliku krv prolili! ta da kaem,

la da ti kaem; bilo je onih koj i su se bili po

Serbiji , po Rumci iji, u Sirij i, na Kavkaz i li i po
godinu i vie izbiva li ml vojni a sad im najednom
mnogo i sla linu dana; veliki vezir se n ee smjeti
povra titi II Stambol sultanu na oi, bolje mu je
da bj ei do na kraj svijeta! ali o n od Uupa
Slade izvirivali; i uskoro izasla svoje lakonoge i
slatkorje ke poslanike, njih nekoliko, pravo nama
u tabor i meni pod ador; sve pobjednikove
rijei sa mi su ukrasi ...

125,9 . . . to tada nisam obuzdao lu mahnitu radost?

lu opojnost pobjede; tre balo jc da sjaem i pad-
ne m u prainu, da st rga m sa sebe kie nu odoru,
lice noktima izgrebem, da plaem uriam,

191
 nancem i pljujem, alaj dowvem pameti, trcb(llo
je da viem nema nita gore od ove pobjede,
evo, pogledajte me! stanite, uguite II sebi la
osjeanja koja su vam pamet zamutila, neu jcla
ni pila koja iznosiLe u srebrnim pO!<iudama za mc,
neu ni znake esti t anja, ne prinHlm darove!
obuzdajte veselje, mi svoju zadau jote nismo
oko na li , tek nam s<Jda predstoje bitke, primite
sadraz<lffiovog kapidibau, ehaju i defterdara s
dunom panjom, ali ata nevidene ljepote kojeg
jc meni posl(lo na dar dajte onom divaniji Holi
iz Blagaja, on neka g<1 uzjae, skinite mu ormu,
pokidajte bisere s binjia, izvucite zlatne ice,
pokidajlc kianke svilene i razdijelite medu se
pravedno i jednako, pokrijte rukama oi svoje,
ovako kao ja, ne dajte da vas zaslijepi drago
kamenje kojim su posute kanije ove sablje damis-
kije koju mi po svom kapidibai alje i poklanja
veliki vezir Reid-pHa, onaj koga smo porazili;
ne dajte da nas zavara ova pobjeda, jer pred
nama su j prei j vei poslovi od ove bitke kod
Kaanika; uinite sc kao da niste pobjednici i
junaci, budite skromni i pogrueni i klanjajte
namaz dematile! i kunem vam se da e muhur-
sahibiji srce prepui u Uupu ako za ovo uje
da je tako; pobijedi; hiljadu ruku me dokopa i
odie sa zemlje iz praine, umie ruinom
vodicom, pokrie svilom kadirom i, svoJim
usklicima, priguie rijei moje opomene; i da mi
glas od stalna krianja nije prepukao, ja ih vie
nisam mogao nadjaati; lica krvava i suzna
gledam kome vatra pobjede pee a kome grije
prste, konji lipsavaju pod Tatarima koji ne
sjahujui raznose vijest o pobjedi Bonjaka kod
Kaan ik a ; hiljade, stotine hiljada kivnih, na sve
etiri strane Carstva, ivnue, od Kjabe i Nila, do

192
 Dunava i K<lvka za ; ludi , zluradi osmijesi sada su
nam podrka; sadrazam por u uje: moja su usta
puna hvale za vas Bonjanc, a zar i sam sultan
nije ukrasio zahvalnicu kad a st e o no lani sili
Vidinu da mu pomognete, za r zid divanhan e II
Travniku ne krasi papirus sa suit,lnovom turom i
nj egovim krasnim rijeima koj e zauvijek ostaju
vam a II spomen; otkuda? kako da medu nama
padne bratska krv? ove razmirice, lo su samo
nemili nesporazumi , lo su nas hrs uzi i zli
bosanski veziri, pae na svoju ruku, oni koji su
smru kanjeni, zavadili i mrnju hotjeli medu
nas da posiju; obraduj IC su lwna tako to ete sc
II Bosnu povnHLu zadovoljni; sve to traite
pravedno je i ja u vae zahtjeve ispuniti H sul-
tan e to potvrdili, to va m ja jamim, ja, njegov
mu hur-sahibija, niko ne stoji izmedu mene i sul-
tana! da se vie ne svad ima i ne bijemo, mi smo
svi, vi i mi. jedno carstvo. a kHda se mi svadi mo,
vai. n<li i va i dumani" se vesele i podstiu vas
na runa djcla! hukaju zavidljivce na vas i one
koji e biti kanjeni! Ui Bosna je padiahu za
srce prirasla; ja u pred njim . kao va zagovor-
nik, pravino i jasno rei da sam vam dao ono
to stc iskali; t<l sve to jc vama dobro, dobro je
i za sv ijetlog !Mdiilha; pravo jc da sc ne bacate
u propast; vidi, gdje ste doli? ta e vama
nizam kada stc vi junaci i bez toga; odavno se
po svem cars tvu ne a lju veziri s Porte. malo je
to . to sc velikim ini vezir Bosanac, i vi
slobodno sami izmedu sebe birajte vezira a sultan
e svojim fcrmanom potvrditi va izbor; neka
dini Husein-beg Gradaevi bude paa ivalija,
bariu se da se Jadar Radevina povrate
bosanskom paaluku, zato da Serbiji pripada ono
to je odvajkada pripadalo Bosni i. meni je milo

193

 to ne date da se gran ice Bosne mi u i prek-

raj aju i za to treba da bude te n ag ra e ni ; a da
jedno m godinje a ljete u carsku haznu dvadeset
hilj ada kesa lo je i bolje nego da hiljadu
hara lija hi ljadustroko um anjuju blago koje
pripada sultanu pa e mu se i to prije svidjeti
nego ne svidjeti, o n ne zna ta vas titi, ja u
mu rei ; ja vid im, a sultan e iz mojih usta u t i
ove rijei; sramo ta je da se vai sinovi novae i
uzimaju za redi fe, jer ko more bo lje o ruju
poui ti mladia od njegova junana ocal samo se
vi vrnite natrag u Bosnu a sve e ove elje biti
ispunjene; evo znakova ! neka va serasker
Gra d aevi zajae ovog ata kojeg mu dovodim i
neka pripae ovu damiskiju, to su mali znaci
moga golemoga divljenja i skromn i predznaci
moje veli ke saglas nosti sa vai m za htjevima! l O
su znaci kojim elim da va m dam na znanje da
u ispraviti za blude u koje su me gurnula lana
izvijca, a krivci e estoko osje titi moj gnjev i
iskajali svoje pogreke; ne idite vie putevima
kojima kroe zalutali, sada vidile i znate ! ...

126,9 Je li to krv, ili je eeno zlato? jesi li mj

poginuo, ili si pobj edu zadobio'! ako si mi
poginuo, dostu, i moj e se ivot ugasiti; ja sam
jaka proplamsaja n eu , ako si mi pobijed io, duo,
do nesi mi stamboiske mindue, svu me zastri
svilom i kadifom, glavu moju biserom okiti ne bi
li mi glavobolja prola od zlih misli od
nesanice! a kad dode, ne silazi sa me ...

127,9 .. . jeknuh i zaurlah, II meni pre pu e straan

krik, oko mene sve najednom o mre, a onda sve
prasnu u bljesku, svako lice koje sam tu,- tim
194
 munjinskim pogledom pogledao zauvijek se samo
takvo kakvim sam ga taj tren vidio usjeklo II me,
drugaije ga vie nikad nisam poslije vidio, niti
ga se drugaijeg sjeao; zaprepastih i sebe i
bosanski alaj pod adorom na Kosovu polju; silan
bijes je iz mene pokuljao, na usta mi pjena
udarila, nisam ni pokuao da je otirem, htjedoh
se svojih sopstvenih aka osloboditi; mom bijesu,
udno , zlurado, nikako nije trebala ni sablja, ni
handar, ni kubura, nikakvo pomagalo, ak mi se
i prsti postidjee i ne htjedoe se ni II pesnicu
stisnuti; samo bijes! goli bijes! iz mene je poku-
ljao silan, strahovit prasak i kao da sam ak, s
nekakvim smijekom koji sam vidio samo ja, a
on, taj smijeak, nije se mogao vidjeti na mom
izoblienom licu htio pokazati kako e me moj
vlastiti bijes, na, sad, pred svima naprosto
rastoiti, rastrgnuti i ja se tu, pred svima, raspas-
ti j rasipao sam neshvatljive urlike, na moja usta
kuljali su neshvatljivi krici umjesto rijei, ali onaj
kome sam ih taj ' as okretao, vidio sam, namah
je shvatao sve ta sam htio da kaem, grmei i
derui se; poslije mnogi rekoe da nikada nikoga
nisu vidjeli da ga je takav bijes spopao niti da
takav bijes moe koga spopasti , a ponajmanje
mene; bjesomuan izliv, nadnaravan uas koji se
ne da nikakvim rijeima iskazati, izliv kakav
ovjek prospe jednom ili ni jednom u ivotu,
urlik od koga drugi trne kao da mu se u trenu
hiljade iljaka okrene pod koom; nisam uopte
osjeao da imam ruke, ni noge, niti ita, kao da
me nije ni bi lo, bio sam samo izoblieni urlik; i
to potraja samo koliko sabljom da zamahne; kao
nekim izvanjskim pogledom, nekako iskosa,
ugledah samo svoje lice, sasma ba kao u
ogledalu kao da ja sam sebe iz ogledala gledam;

195

 ugledah svoje iskolacne zakrvavlj e nc oi koje su

ak sasvim bile prom ijenile boju. P~I mi se i nilo
da su tude, i to, taj pogled moj mc zaustavi; II
lom jednom jedino m trcnu ja sam sebe svega
konano iznio van, spolja svoju duu r<izvr<ilia, a
svi oko mene i ukoreni i neu kore ni raznesoe
mc takva blijeda, poprs kana i razorena sobom
kao i ja njihova; odm<lh se na dvoje razdij e lie,
na one z,lprepatenc koji sc II se povukoe i
one koji su jedva susp reza li radost to mc
n eoek i vano ugledae takvog, izvan sebe,
i zob li ena ; i nikad me vie niko od njih drugaije
nije ni vidio i kad god su mc puslije gledali,
vazda su, ma i miran stajao pred njima, dozivali
II sjeanje moj e lice razasuto od ljutnje; i
zabri nuti i zluradi, svaki zi:luvijck, koliko je koj i
mogao da upamti, uza me, ponese sobom tak-
voga; a sve to dotada bijah i u dobru i u zlu
potra se u hipu i nestade; i moji dumani i oni
koji e mi uskoro postati dumani tu , iznenada i
ne oek ivano , dobie , za poetak , i neto pride; a
razlog za provolu takvo gnj eva bio je ispad nckih
baH, a naroito moga Ali -bega Fidahia, koji su
traili vojsku d,] suslignu Tuzla-kapctana koji sc
samovoljno odvojio i krenuo nawd u Busnu; da
ga sustignu pa, ili vrate ili pogube; a to je
trebalo da uradim ja sam, niko drugi ; samo, meni
se ve bi la ogadila naa pobj eda i sve sam bio
prepustio alaju zbog jetkih z<w idljivaca - jer
pred mojim atorom bio je svezan nakien at,
tad muhur-sahibijc i o njegovu sedlu sablja
damiskija o ptacna draguljima; pa ja jue u bici
nisam alio ivota, a volja je boja to sam ostao
iVi na v<:lm! mislio sam, radite kako hoete ,
mene vie nita ne pi tajte - a alaj je odlu io

196
 .
da pusli Tuzla-kape tana p sam [u od luk u
gnjevno bra nio i provodio u djelo .. .

128,9 .. . pe t dana nako n vojne e kal i smo ta e (Ilaj

od l u i ti; ja u vojsku povesti tamo kud alaj
odred i, rekao sam i umuho; et iri su puta bila
pred nama i trebalo je od lu iti kojim da
kre nemo; Tuzla-kape tan je nazva n mur tatom, .:lii
alaj ZH nj im nije pos lao potjeru; da udarimo na
U up na velikog vezira, da kren emo Skadru
M<lhm ut-pai Bualliji II po mo, da poderno na
Carigrad i da se vrotimo u Bosnu i l:ekamo sul-
lanov ferman ; pe l d.ana smo sjedili pi li, pu ili,
pl ije n prebira li, rane vidali ; lako je traja lo sli:lvlje
i e to, jedne noi , out i h suzu II svom oku; ali
pobjeda je bila pobjeda i nikako je nisli m mogao
otresti sa sebc; ne samo to jc svud a bi la oko
mene II mnotvu znakova, kud god hih pogledao,
kud god bi h se odjen uo , nego sa m i II dui bio
razga ljen tu razgalj enost ni odbijanje, OI
sumnj a, ni nevJc Tlca, ni luga , ni razbo r, ni
bjeanje, ni skr<tjnutos l nisu mogli potrli; takva je
svaka pObjed<t! a 1<Iko su se jo i bolje nego ja,
osjeat i i svi ostal i; nisa m vidio sve, mnogo toga
mi je promaklo ; a i da sam vid io, od kakve bi
mi bilo ko risti kada sam se i sam pavinavao
veCIIlI; ve mi je bok u ljalo drago kamenje
kojim je bila optoena moja sab lja; peto jutro
nahrupie u moj ator i rekoe usplahire ni da je
Tuzla-ka petan jutros digao a d ore i sa dvije hi-
ljade ljud i poao II Bosnu; zato on, Tuzla
-kapetan, da ne bude prvi vezir-Bosanac? po
sve mu , i po god ina ma. I po ugledu. i po
junatvu , po sabra nosti nj emu prije pristaje
vezirska as t dunos t nego onaku mladu.

197

nevinu ovjeku kao to Je Husein-kapetan

Gradaevi; Tuzla-kapetanu bi ' bolje pristajala
titula bosanskog valije, to je oito svakome ko
ima oi da njima gleda; a boj smo svrili, Tuzla
-kapetan ne da svoje ljude da ginu za
Skadranina; otvaraju se dveri za koje nisi ni
znao da postoje; i zovu le, Tuzla-kapetane, ne
bHo koga, tebe zovu, tebe, samo tebe, dodi, ti, ti
si taj, ti, niko drugi; zar je ko mog.lO i pomisliti
da e doi vakal da Bosanci sami izmedu sebe
biraju vezira'! pa sami izmedu sebe nee umjeti
podijeliti ni zvrk pite! a ko je Gradaevi?
posavki ljivar, prijek mladac, nevian ljudima;
jedno je upravljati kapetanijom a drugo je vladati
paalukom; junak? ko je vei junak Tuzla-kapetan
ili Gradaac-kapetan? Gradaevi je nevian
dravnim poslovima, drzak je, uznosit i ne zoa
oo gdje mu je mjesto; i on da li nared uje, ni
sultana nisi htio sluali, a sad e morati jednog
iljokurana, dva puta mlaeg od sebe, e, sabur,
efendija, ne moe to tako; toboe se tuzlanski
aJaj stao buniti, da su njihovi buljuci ponajvie
stradali u boju i da hoe nazad II Bosnu; dvije
hilj.ade glava tuzlanske vidre oslukivalo je napuk-
line II glasu svoga koIehaje dok ih je pozivao
da ostanu i da se ne osipaju; znali su ta njihov
kolehaja u sebi eli i iekuj~ titulu vaJije; a
titula valije je za one koji" nemaju nita drugo do
udnje za vanjtinom, onom izgorjele due to je
mehlern; pa to rnu ne prepustih prvenstvo? ve
se znalo i nije lo bilo samo moje, a mnogo je
bilo onih koji su mi slijepo vjerovali i netremice
u me gledali; koliko je kroz bogate adore
bosanskih begova i ajana prolo uhoda, dounika,
laskavaca i podmitljivaca, emisara iz sadrazamove
pratnje unosei zao duh medu Bonjake, raz-
 rnlflce, potpiruj ui zavist i medusobnu netrpe~
ljivost; to, ali zar se I J3 ve tada nou nisam
prevrtao po postelji i zar i za me, i Izvana l IZ-
nutra, ve nije prijanjalo - ja paa, ja - vezir;
kao kapetan gradaaki, i kao serasker bosanski
jo bih i zaspi, ali kao nareeni paa i bud ui
vezir budio sam se i trzao II snu; j kad se dopre
dotle da se sve baca preda se, iza .tebe ne ostaje
nita, sve je pobrano i oguljeno, ima samo to, ili
odlazak na onaj svijet; sadrazam nije trovao nae
bunarove. nije ubacio ovjeka okuena kugom da
nam tabor pomori, nije nam poslao otrovana vina
nego je II na tabor ubacio titulu vezira e da bi
nas posvadio i razvrgao nae bratstvo; 0 , kakav
je posao kojim se sadrazam b<lvi! vidio sam ga,
niko ne zna da sam ga vidio, .1 lasno je bilo
ponavljati: neemo se dalje biti s muhur-sahi-
bijom, on je obeao sve pored ega smo u boj
poli, mi smo svoJ posao okonali; a svaki . od
bosanski h aga i begova mm da je ba on

najvema pridonio pobjedi, a ata i sablju dobio

sam jedino ja; cUJ moj tefterdalija, rijei su
Reid-pae, daj ovu sablju onome koji se prvi
nazove bosanskim vezirom, baci je kao kost
meu gladne pse, neka zavist isurevnjivost
prokljuaju i pomahnitaju, Bonjaci su tvrdoglavi,
prostoduni i ponosni - estoko e se posvaati;
... moj brat je poginuo, ja sam ranjen, umalo i
ja glavu ne izgubih, ali sam uhvatio j svezao
dvadeset nizama! ko je znao da u ostati iv? ko
da emo pobjedu razvri? bratska sloga! onda je
po sto puta bolje da smo bitku izgubili;
zaboravite pobjedu i alite plijen koji ste
zadobili! zar mislile da e nam kodra-paa i Ar-
banasi ikad oprostiti to im nismo u pomo

pritekli? njega vie ne pominji! ko Je nama

199

 pritekao u pomo? valja nama sada na cngia i

Rizvanbegovia, jo ni svoje bilke nismo okonali ;
onda se sva vojska uz zurne, bubnjeve i talam-
base podie i krenu; zar da se bijemo izmed u
sebe, podirno i mi za Tuzla-kapetanom; da te
nisu iz.abrali za alajbega, ja ne bih ustao protiv
tebe niti bih bio za careve preinake, ree mi
Bekir u jednom snu; izdaja Tuzla-kapetana omela
je nau daljnju vojnu i rasula vojsku s Kosova ;
za dvadeset dana, usred bujna ljeta, bosanske or-
dije obrce sc u 11lslidi; lu pogubih trojicu iz
plemena Sel manovi a, one to sc skr ie i ne
odazvae kad smo proljetos poli u sveli boj; bila
je to, preutno, i osveta za izdaju Tuzla-kapetana
i za izdaju hercegova kih aga; moji se tereti
ulroslruie ...

129,9 . . . bijeli grad ispod strmih, crvenih gudura,

sedam damija, sedam adrvana, osam kula od
kamena, osamdeset kua pokrivenih indro m sa
batama i vinogradima i pOlocima skakutavim koji
se provlae ispod avlijskih zidova; u gradu
sa ndaki kadija , dvadesel pasvandija; ve sa m
bio sviko na drum i divljinu ali mc ljepota grada
tre i zaudi; kao da sam od kue poao
za uvijek, da se nikad ne vratim; poeljeh da
imam krilata konja! o, kako je moja mladost bila
prekrasna, kao malo ija! 0, kako sam uivao i
kako sam se radovao; imao sam ta god mi je
srce poeljelo, sVi.lka mi sc elja deset puta
ispun ila; pregolemim darovima me je Allah
izdano obasuo, ali zemlja je moja sudbina,
diklja iblje Bosne oko mene, zid se podie .. ~
ovo nije ovaj ovjek, onaj Husein; tek u dodiru
s milinom, umom grane i mirisom bilja uoavam
200
 koliko se II meni nataloilo i ukorepilo krutih
slojeva grubosti; kasno sam se poeo boriti sa
svima, ve sam pripadao mnogima, ne znam kad
ni kako; da se odbranim, bilo bi vie od pob-
jede! oni koji su padali pred moje noge, ljubei
mi mcstve oajniki su ekali da im se prignem,
odgurkujui one oko sebe, i II asu kad bih se
prignuo, II mene bi nahrupila i pokuljala sva
moja snaga i svi moji sifati od rodenja i, umjesto
da se prignem, ja sam se jo vie uspravljao, a
oni pod mojim nogama povlaili se sa smijekom
i zadovoljni; bili su to moji nedorasli, blijedi
krvnici; a braa moja i Fidahieva . pa ak i Slo-
aninova? ta je to s braom? mi govorimo -
brao - a ne bi trebalo, vidi brae! dok mi
nila nije trebalo osim moje kapetanije, sav
paaluk mi je bio kao uzdah i paaluk i veziri uk
i sva zemlja i sva zvanja, neto to se samo uje
i gleda i ne dotie i sve to prije neto to ne
valja, nego neto to valja; a poveo sam vojsku i

opremio o svom troku deset buljuka ne trep-

nuvi okom, razvio deset barjaka vie iz ponosa
i, da ne kaem neu i ne mogu i ne znajui sas-
vim ta inim i ne gledajui dobro u ta sam to
zagazio; ali vojna je iskala i ono to nisam imao
i to nije imao niko - mo da zadr.i.im vojsku
na Kosovu; nu, ni to nije sva istina; istina je da
je Tuzla-kapetan prvi uinio ono to se sva
vojska spremala da uini , to da idemo da se
ponovo krvima sa sadrazamom kad nam je dao
svoju rije da e nai zahtjevi biti ispunjeni! pa
ipak u svemu tome neto nije valjalo a ja tada
nisam znao da je veliki vezir hulja i laov i lisica
i podlac koji je tajne znakove poslao
Tuzla-kapetanu i ne samo njemu; nas je ve tada

sadrazam obmanuo; a to to sam pogubio Sel-

201

 manovie, vie je b.ila volja alajeta i alaja l

opomena dfugimC\ nego moj zloin; i ta su ml
Selmanovii nudili da ih pomilujem i potedim
mito! i vie je to bio nagovor ." ..
"

.
130,9 . . . kada smo se, nakon pet mjeseci vojevanja
sveano vratili u Sarajevo, ispaljen je u nau ast
etrdeset i jedan top s one iste Tabije na kojoj
je Abdurahim-paa trideset dana tokom mjeseca
Ramazana u jesen hiljadu osam stotina dvadeset
i devete godine Sarajlijama sjekao glave; a hil-
jade je svjetiljki gorjelo na erefetima sarajevskih
munara da razvesele oi u najsvetijim noima
iedne muslimanske godine! sveano doekani u
Seheru, koji je dan ranije zahvatio poar ...

131,10 ... meni je ao to mi je ivo srce pored tebe;

utrkivam se i stiem, smanjujem i svijam; stid
me je to sam pored tebe zdrava i rumena a ti
vas ut ko vosak ...

132,10 ... neka ona trojica ne jau stalno uza me! kako
to da im kaem, paa? kako god zna i umije,
pobratime; . uvrijedic sc, rei e da se oholi i
da ih odgoni od sebe, umjesto da ih nagradi za
vjernost i uslunost i usrdnost, mislie da su pali
u nemilost; briga me ... zato je Sarajevo opus-
toio poar ba uoi moga dolaska? ... to ba
sada u Stambalu hara kuga ... ?

133,10 . .. da se sluim laima protiv svojih dumana, to

neu, to je uzaman, ali ni iskrenost blagih i
dobroudnih mi ne pomae; one druge otpustih i
oni othrlie svojim nahijama saginjui se preda
202
 mnom, ali, uini mi se, i namigujui; ne bih smio
biti toliko umoran da ne skoim i ne zaviem:
stanite vi udvorice i previjanci, ne inite skared-
nosti preda mnom - taman skarednosti, vidio
sam ja; a oni bi se, toboe, zgranuli i osuli me
bujicom preponiznih rijei; trpim ...

134,10 ... golemi si u<;pjeh poluio; i sam sam ruke

morao da okrvavimj moli Allaha da ti grijehe
oprosti; li si izabran da ini ono to dri da je
pravo; javljaju se neposluni; nisam zadobio rana
od tuina , ali sam vas iznutra izujedan od svojih;
rijei ih se, ti to moe; ima li ona opsjena mo
nada mnom? nema; ti vlada, ti upravlja, ti si
izabran; obveseli se, rastjeraj tu tmuu od sebe,
otjeraj je; idi sad, ljudi te ekaju ...

135,10 ... udijeli, paa Huseine! nikako se nisam mogao

sjetiti otkud tu na Lavi, ba na tom mjestu, stoji

uprija od bijela tesana kamena na jedan luk s

ogradom sasvim neobinom od tako tanko iz-
rezanih kamenih ploa da se inilo kao da je
vezena; pipnem ogradu i upitam starca otkad stoji
ova uprija ovdje i iji je hair, a starac odgovori:
oduvijek, paa; hair naroda s ove strane Lave,
dodade; izgleda ko nova; ide li se preko nje? ide,
paa; a ko ide? ljudi, paa; a koji? upitam; idu
ubice, paa! ree; koji stane na upriju a ona se
srui - ubica je, a koji pree - nije, ree dedo
te se stade smijati bezglasno svojim krezubim us-
tima; udijeli mi sadaku, Allah ti pomogao, ree i
sve idui natrake pree upriju; idem, rekoh u
sebi, pa neka se strovali; ispod mosta burlja voda
i plava i zelena i huna, a uokolo mosta neko
drvee gusto, pr~gusto, sve grana na gram, list na

203

 listu, nikad nisam vidio tako gusla rastinje; gledam

most - bijeli se, gledam onu vodu brza i
plahovita a bistra, ako sanjam, pomislih, ne valja,
bistra voda znai suze; najbolje kod sebe poznam
drak handara, rekoh u sebi, pa ako ugledam sve
na njemu - ne sanjam; na meni orda , bensilah,
urak svc zlatom vezeno, oha i koa se gotovo i
ne vide; ne sanjam, pomislih; idem, rekoh i
predem most; nisi ubica, ree dedo, i najednom,
kao .da se zbog neega naljutio, zakrcta: eno
sadrazam na e lu pet stotina Tatara nosi ferma n o
tvome imenovanju za bosanskog vezira, ree pa
dipi u zrak vi moje glave i pretvori se u nekak-
vu crnu ali uplju, kao od razvaljena sepcta,
nainjenu pticu; ima li igdje na putu od Sarajeva
do Travnika ikakva bijela, na jedan luk svedena
uprij a sa uplj ikavom ogradom od kamena? ja
koliko znam, nema, pobratime moj, a to? nita
onako . . .

136,10 ... sveanost, radost, ushit, kienje, smijeh, es

titke, slavlje, sve sam prihvatio bez uenja ; crne
grede izgorjelih krovova i miris paljevine; ugodni
akamski razgovori i akonije u bujnoj bai
konaka; dosta mi je odbijanja j snebivanja, paa
sam i vezir, obavljeno je moje naimenovanje;
obradovalo me je napokon da sam i ja
obradovan; Sarajevo je izgorjelo! ali, ko je taj
koji pronosi zle slutnje? la nije ga Gradaevi
zapalio! to govore naduk-babe i zlob nici,
zavidljivci; dosta mi je opreza, ta slava sama
nalijec; te kie n e rij ei pjesme meni su
upuene ; ja ekam sultanov ferman, moja je
zadaa dobrobit Bosne, ja sam Galib nd Bosne!
sadrazamova ruka pie bujruldiju, sulta nova peati
204
ferman, prvi vezir Bosanac izabran od svojih,
Allah je tako htio da bude, slava Allahu! ehit i
su oni koji su poginuli na vojni, narod pamti i
blagodari, Bosna e se preporoditi, oraditi,
namiriti gubitak, danak za probitak je poloen;
koji mi je ovjek do pojasa? koji je jednak,
meni? nikoji! oni koji hoe, "hoe, oni koji nee,
nee ih ni biti! gdje su moji dumani? gdje je
ono to mi hoe na put stati? ko to nee da
slua? s ovog uzvienog mjesta, na koje me Je
sudbina posadila, vidim bolje, dalje i sasma
drugaije nego to sam ikad vidio; uj , knjae
Serb ije, Milou, grslio si mi se i prijetio i nudio
da me, kobajagi, ti miri sa sultanom, e, evo
mene, vratih se, ni ti, ni sva Rumelija i Anatolija
ni sve zemlje od abe ni pa Hercegovine nisu
mi naudili a da je Bog htio, sultan me je mogao
popiti ko jedan fildan vode; a ja se povratih u
Bosnu i iv i zdrav i kano vezir, iako nisam
porad toga, ba porad toga, poao; ima i kivnih,
a zato? to vezirsku as t ne prihvatam s vie
skromnosti, beli bi oni htjeli da mi pokau kako
valij a hoda, sjeda i govori, kako se nosi! e, nee!
otvoreno im kaem; ne stoga to sam eljan vlas-
ti, moje je srce u gradaakoj kuli i u mojim
lovitima na Adi II Tolisi, nego - ne budem li
sada ja, ni drugi poslije mene nee biti; i to oi
u to upirete, zar nema nita pree? valija, to je
tanka opna, neto lahuri, vehdo, providi se, ali
neu o tome da vam govorim i da mi je do
toga, sad bih vas se mogao nagledati do mile
volje, mahnite se neugodna razgovora, ili da se
nagodimo: povratite, ako moete, da budem samo
nona to sam bio prije Tuzle i Kosova, eVQ vam
veziri uk i sva Bosna i Hercegovina, a valija neka
bude ko god hoe! samo vi ste u manjini, velika

205
 veina meni vjeruje i ne dao Bog da je vaa is-
tina! ali otkako se vratismo i raziosmo, ar nam
je s'plasnuo, sad skriven i ukucan ko sitan sedef
.ll pekun i poleg6 ko ara na ilimu koja sve II
etvrt obigrava; svi ste . arko udjeli da sebi
izdvojite vezira, pa to vam sad on bode oi? ne
oekuj e te valjda od mene da karem: ne vladam!
ime onda da pokrijem krv koja pada na moju
glavu! ta vam je? to "buljite? na mojim bujrul-
dijama je peat peaen zlatn im peatom sa
sedam uzvika! pa iji su to po klici: o svemogui,
o oprosnie, o dareljivi, o slavni, o prijatelju, o
milosni, o pokrovitelju! zatravilo nam junatvo!
gdje se djenu? zar nismo rekli: najpree je
udariti na agu Rizvanbegovia i na agu Cengia i
onc koji jote uvijek dre sultanovu stranu, pa
to ih ne potukoste, ja sam osramoen , ogoren i
bijesan; to vi mene ubijate a ne murtata i
dumanina bosanskog alaja i bosanskog ajaleta;
engi je na vae oi oleo moga kajmekama,
posjekao ga a glavu mu skotrljao niz brdo vama
pod noge! vi ste, kaete, zaplakali to nam
pogubi omiljena eovjeka; ali koja hazna od plaa;

137,10 . . . moja braa nisu izala preda me da me

doekaju, ali dodoe drsko da me savjetuju; pustio
sam ih preda se da im udovoljim ali sam bio zid
koji ni dule nije moglo probiti; a kad sam poslije
pitao gdje su? niko nije smio, ili niko nije htio da
mi to kae; da sam bio uz sultana, oni bi bili uz
ustani ke. ovako su oni uz sultana . . .

138,10 ... a nije istina to priaju: da su moja braa

Orhan-beg i Bekir-beg drumovima hodili do
Stoca u ritama i da su u sepetu krili Ali Namik

206
 -pau; da su sepet donijeli Rizvanbegovi u i da
se Namik-paa pretvorio u tovar gnjilih kruaka,
a li da su ga, ko eja, prepoznali; da je cjh
Abudrabman Siri-efendija iz Oglavka, Rizvan-
begoviev sveti ovjek, prekrio sepet svojim ha-
ljinama i da je onda iz sepeta iskoio Namik-
paa uzviknuvi: ih, ja, to sam udan san usnio!
da su paa i aga odjahali caru u Ca rigrad i da
su tamo obojica ovako govorila: ne daj, o, slavni
i moni padiahu, da u Hercegovini sudi Bonjok
pa e svi Hercegovci na glavi nositi fes! a istina
je da su onaj sepe t prali u Neretvi ali da ga
nikako nisu mogli o prati i da je sepc t toliko
tuknuo da je konj [rklaD i otimao se; a nije is-
tina da su se Orhan-beg Gradaevi i Bekir-beg
Gradaevi krili po Hercegovini, oni su otili u
Stamboi

139,10 _ . _ srce se moje ledilo od pustoi koja je rasla;

nila se nije nabolje promijenilo, jo je i vee
zlo st'llo harali Bosnom, muklo, drugaije nego
za turskih vezira; a ja sam malo toga mogao
zauzdati; brao , govorio sam, najee sam tu
rije govorio; darovite se; muklo je to bilo; praz-
no je oko mene bilo; bolja je vojna! govorio
sam da sam vaiija, bio sam; bio sam; moje
bara l ije zaoe hara da kupe; u Hercegovini ih
pobi Smail-aga engi; htjedoh odmah da sidem
da ga kaznim; nije sad to najpree , rekoe mi;

140,10 _.. onda, jedno vrijeme nita me nije napadalo ni

izvana ni iznutra; ali kad lo bi i proe , kad presta
taj muk, sam sebi izaoh drugaiji nego to sam
do tada bio, no, ne zagledah i ne zastajah; inio
sam to sam znao i mogao; iako sam bio

207
 prividjcJa kao melek golemih krila, da su se na
penderu zavjese napuhale i da sam iznikla kroz
demire, da sam bila vitka - ni djeak, ni djevoj-
ka i da si sklanjao svoj pogled s mojih grudi; da
su moja bijela krila bila ispisana itkim slovima,
da si prstima milovao paperje i da su sitna slova
otvarala usta i kao da krie; ta to je melek,
aputao si, ta to se meni oprata. aputao si . . .

142,11 ... .. _ moj brate Jevreme i Bonjaci imaju

svoga Vuka Brankovia , a to im je Tuzla-kapetan;
ja Husein -kapetanu brano proljetos na "Kosovo
nisam imao da poaljem, pa mu sad ' aljem
pedeset hiljada groa na peke; nisam mu ni
proljetos smetnje inio a, evo, ne inim ni sad
da ivimo ko komije, ja s ove strane Drine, on
onamo s one strane Drine ...

143,11 . . . ehaja mi je Alaj-beg Sijeri, tefderdar

Ahmed-beg Vili, haznadar Hadi Mujaga
Prijepoljac, muselim sarajevski beg Zlatarevi,
ajan nevesinjski Hasan -beg Manov, ajan gataki
Mehmed-beg Turhanija koji s vojskom sas-
tavljenom od Posavljaka i Foaka side Nevesinju
ali ga engi nadbi i sav mu hara ote;
sarajevski trgovci stadoe gundati jer je trgovina
sa Carigradom opala; svakojaki ljudi ha tetu
oute, odmah negoduju i niko nita svoje ne da
za dobrobit zajednice; ja prilaem sve svoje, pa
nila, oni malo ne daju, pa svata; sve jedni
druge nagone na tvrdiiuk; kako lo da se nagi-
njem s konja ponad plitke vode i da se ogledam;
konj frkne, mene nestane; to mi oko leti na
taman dam kad mi taj dam glavu sijee od uha
do uha tijelo ispod pasa do tri puta

209

 ispoprijeka'J sam se sebi nakloniti moram da bih

kako ugledao svoje lice; to buljim II sjaj an
sahan kad mi sa han oi ini buljavim, nos lu p im
i usta go lemim, posuvraenim i otromboljenim?
nisa m ja Bosna, ah mi je Bosna kua , sve je
njeno II me utkano vid lj ivo i nevid ljivo; ne
kusa m ja drveno m kaikom samo orbu; to ja llZ-
jahujem, a li je koa sedla pod mojim prstima
bosanska koa; ja sam svoje stegno, ali Bosna
me je snagom zadoj ila i i e mc sebi natrag za
neto njeno to ja ne znam ta je; a b e ki
a pat? a carigradski glasi? zato moja nehajno iz-
govorena rije izaziva mrzost na licu kadijinom,
uvrijeenost na licu kavazbai nom, to zemlju ne
osluk uju, to nevidlj ive spo ne sa njom ne opli u
svilenim ko ncima, e to im govora! zar da na moju
rije , pa da je i ne znam kakova, privrenici
treba da zaha tore: ta, nijednu teskeru nisam
opeatio a da nisam sazvao v ijee bosansko, sebe
potur aj u iizmedu zavaen ih ; kakva glupost! u
Taslidi ne zgiboh ali se tri puta smrtno ranih
pogubivi trojicu Selmanovia, po naem,
bosanskom .- tri murtata! kakva glupost; tri
brave od tri kapije svoje due razvalih za
Delaludina, za Belenliju za Abdurahima; oi
za udio se nisam kada ih ugledah u sebi, ha,
reko h, sad je zlo u meni potaman! nijedna gorka
travka vie nije bila lijek, samo nevidljiva vezirska
pokrivala navlaih na se, sve jedno preko drugog,
urno prije sabaha, prije abdesta; n avlaih
pogledom iznutra vezirske skrame sebi preko
ela, vide li se, pitah se neprestance; miljah:
Delaludinovo vezirstvo je DelaJudinovo vezir-
stvo, Be lenlijino vezirstvo je BeJenlijino vezirstvo,
Abdurahimovo vezirstvo je Abdurahimovo vezir-
stvo, ali je moje vezirstvo moj~ vezirstvo; moji

210
 ioglani, probrani, dotjerani, na njima svijetla
oha, iva svil a, koji istima reni. okie ni , sve je
oko mene svakim danom moralo bivati sve vie
vezirska, n aoi to, nadmono ; neka Husein-kape-
tane, ne pregoni, govorili su iz mene veziri
lanim glasovima, vezir Delal, vezir Belenli, vezir
Abd urahim , vezir Namik; ja u inat njima - na ,
jo! sjaja i bogatstva, oni sc toboe ko skanji-
vahu, ali sve to, sav taj sjaj i sve to imanje j
pokazivanj e bilo je samo II prvi mah moje, o nda
je namah sve prelazilo njima u njihove nevidljive
ruke; svi su se ve nahodili u meni; tri dana
jahali od Taslide do Viegrada i Prijepolja, konja
mi pritiskali <I ja ih nisam ni osjetio; to su
utke gledali moje on,lkvo mahnito veselje i
razdraganost, za mrzi u svako vese lje! pa dobro
veziri, al i to me moj rahmetli otac ne opomenu,
to se moja braa u meni ne oglasie apatom:
nemoj Huseine! zar Ferhad? ta on je jedva
doekao da svoju glavu podigne l upola

sp utenih on i h kapaka, podsmjeljiva, mOJe srce
pogleda? za r Orhan? ta njemu je II meni jo
nelagodno; zar Bekir? on, opijeni, ed ni , skupljao
je kaplj ice moga rasuta veselja, lizao ih sa svog
drhtavog dlana kao rosu s lia; a ja to sve II
prvi mah nisam ni osjetio, a sve se lo II meni
nahod ila, zb iva lo, i nadalo; kako sam poslije
toga, bistra, ledena pogleda lasno prepoznavao
sve o ne II koje se smrt ve bila uselila; a on i, o
Allahu, i oni mene! a oni dobri , obin i, zatie ni ,
dosadni , molili su da, opije n pobjedom, putam
nikogovic , ine, korak blie preda se ne s lut ei
nijemu urotu, bespoted no vrzino kolo nas,
grenih, ljudi prepolovljcnih dua i, bezdunih
on ih koji se u boju zlo "amirie; zar da jo
leim - primih sve preda se koji su htjeli da

211
 me vide i da mi pridu! pre u t n a urota; zazvah
Boga da se oslobodim nasi lnilva i drube silnika;
i postih tri dana uo i Ramaza n,l; sa m sam, dolje
kal, oko mene tama; pa za r sve nije svreno
dolje u boj u na Kosovu? zar i ja mislim ko i os-
tali! eto, vidi, kako misle os tali, vein a; nije mi
pomogla sa mo mo litva, traio sam od l i ja i
podizah glavu ne bih li kako nosom dotakao
nebesku plavet i ud ahnuo bjelin u oblaka; umalo
ne ispadoh iz sedla __.

144,11 __ . plemeniti na Husein-kapetane, bee, paa i

bosa nski valijo, es tit a m o ti na vel ikoj pobjedi i
dugo nam poivio u zdravlju, veselju i svakoja-
kom dobru, koje od Boga iskao; runo je bilo
nai m dumanima pod tvojim udarcima! do nio
sam be k e i stambolske novine u kojima ima i
ono to piu stambolske; ali najprije o udim a iz
be kih : vele da u Engliskoj imadu gvozdene ko i
je bez zaprege i da idu po gvozde nim poluga"ma
ko od Thlise pa sve do Zabijaka, ako sam dobro
pre ra una o mje re; da u gvozde nim ko ija m a loe
oganj, da oga nj zagrijava vod u a para od te
vode, ko bi rekao, o kree gvozde ne to kove; da
su, to n ajve m a udi , one gvozdene poluge, to
su poloene na zemlju glatke, sjajne i d<:l se,
za ud o, to kov i po njima ne kliu; to o tome;
evo ima i nacrt kako to, ko biva, izgleda; onda
ve le da je Meternika ne kakav poganin, Paganini
o maija o e man e lo m ; i ne samo knjaza, ko god
ga jednom uje ide za tim poganinom i luduje
za njim; i 10 ima; evo pie da je serbski knjaz
Milo Rac postao nasljedni knjaz vascijele Scr-
bije, da Turaka ima sa mo jo po tvrdim
gradovima, a da je knjaz sve vakufe sebi uzeo i
2 12
 da to nee na dobro izii; sve po tanzimatu; ali
to znamo i bez bekih derida; a reci mi pravo je
li istina da se i naa kranska eta dobro tukla
na Kosovu, da je bila srana j u boju nesmiljena,
da je pokazala junatvo i svima nam ovdje, u
gradaakoj kapetaniji, osvjetlala obraz'! istina je
fra Ilija, vidio sam svojim oima i bodrio sam ih,
a za ovo to piu beke novine mnogo i ne
hajem; gvardijanu sada nema ko stroge naredba
izdavati da se od tebe odaleimo, Husein ~paa, i
neka je tako; nit' e vezirovi jaramazi od Trav-
nika dojahivati da nam rue ono to srno ob-
zidali; a ja u gledati da sa bekim dvorom u
dobrim odnosima bude i ostane a i naih
trgovaca je u Preku sve vie, tete od toga
nemamo nikakve, dapae , imamo samo veliku
korist; kako kapetanija, tako moe i sva Bosna
imati __ _

145,11 .. _ pobijedio si, ree Orhan a Bekir dodade:

pobijedio si, ali de se ti povuci dok jo ima
vremena ,- ovako, nee samo sebe upropastiti , i
nas e, rod e nam zatrti, bez imanja emo os~
tati, spasti na prosjaki tap! preda mnom su
stajale ljuture moje brae, prazna odijela,
prozirne obrazine; i Orhan u Belenliji i Bekir u
Namiku utali su postieni svojim goropadnim
sjenka ma preda mnom; ali ja znam kakvi su i
Orhan i Be kir, evo ih u mom srcu, a ove sjenke
koje sjede preda mnom podavijenih nogu i dre
duge ib uk e i govore s osmijesima j brino samo
su prazne ljuske; i nu, Orhan se opredijelio a
Bekir nema svojih rijei ; da ih primirim, moda
e me barem njihove spodobe napustiti, vezire
da kaznim gubitkom; govorili smo cijelu no ;

213
146,11 ... on za nas, brau svoju i ne haje, njemu nije
stalo ni do nas, ni do vas, ni vas butum Bosne,
on je osian, posavskim fratrima ugaa a sultana
daurom naziva, nas od sebe odgoni i prijeli nam
da e ' nas pogubiti, on je silnik a takve All ah
ne voli; on fermana nema, on lae, o n je
samozvani; . ..

147,11 . _ . paa Vidinlija, nu , kakvo je ime uzeo, ali

njega ne vidim, nj ega ne ma , a da dode, tako mi
je, da bih mu namah isti as pred ao vezirstvo:
evo li i vezirslvo i Bosna i svi Bonjani i dobri i
zli pa se ti s njima nosaj! bih, valahi! vie
nemam volje Bosnom upravljati; a kada smo
onomad, ljetos nahrupili pod ator muhur-sahi-
bijin, nadosmo i ferman o naimenovanju pae
Vidinlije, eno fermana , tueg fermana, kod
menel na njemu nije moje ime; da je na nje mu
ime Delaludinovo, ime Belenlijina, ime Ab-
durahirnovo, ime Namikavo, bilo bi i moje ime,
ali je na njemu ime pae Vidinlije, njegova se
zla jote u mene nisu uselila, jer ih jo po Bosni
. nije ni poinio ; sad samo njegova tajna bujruldija
kola Bosnom i zove age i begove da se oo
mene ooalec, a zauzvrat im vr.;(u vjeru daje da
e stei sultanovu milost; i ne samo to: poslao je
tovar groa da potkrijepi ' svoje rune rije i o
meni; neumrli zlotvore, zgazie te konji moji,
samo ekam! a vie niti vidim Bosne, niti svoga
vezirovanja, a eno vam i sva kapetanija grada-
aka; uhvatite o , hrs uzi, toga to uokolo dijeli
ake mojim murtatima; i to ja De mogu serbez
nita uiniti! ta god uinim po pravdi i nudi
sve hrani krvnike koji se po mojoj nutrini
razmjestie; o, mulla, kako da iz sebe istjeram

214

.'

I
pokleklu bra u i ubice roda svoga? ta moja dva
brata jo dotiu nogama zem lju i hode njome a
ja nisam valjda grob u kom e zli poivaj u i udiu
najtananiji plam rnoje due! ha mi mo litva side
sa usana, o ni sc rasko rnOle i ta god u ini m o ni,
usah li, sebi nagru i grabe; kako da itrt se
o prem; ni hiljadu dobrih ne moe jednog zlog II
meni namiriti; a da im se prepustim, moda bi i
bolje bilo! rasLe II meni taslidanska smrt ."

148,11 ... pii: o, crnogorski vladika, samo su nam dos-

tojanstva razli i ta a dumani isti; a i ti II svojoj
kui, ko i ja, ima dumane; kae da prebjege jz
Nik.~ia , koji su ti skrivil i i o tvoj zakon se
ogrijeili, ne putam na miru po Bosni; nee im
biti mira; nisam vjet kalemu ko ti ali sam vjcit
sab lj i II to budi sigu ran; pii: ti, knjae Milou,
kae da o no to jc Bog m eama, gorama i
vodama r<lzgmn i i o ne treba ljudske ruke da
ra zgrauju i prcgraduju i ha kuu po istim , opet
e m o se svadili o ko Jadra i Radev ine jer su
Jadar i Radevina Bosna odvajkada, toliko ...

149,11 ... zovi: ne idite ke njkavo Carigradu , nego urno,

ne init e od jednog ko naka dva, nego od tri
konaka jedan i ne svraaj te u svaki han, valja
vam i Oli i i vrati ti sc; i neka niko ne zna
pored ega ide te i zato vas II Stambol aljem;
veziru recite: evo ekamo ve stotinu dana da se
ispuni tvoje o bea nj e i po tvrde bosanska prava
zapeae n a krvlju na Kosovu, tako recite; i recite
otvoreno da se Bosna, a ni ja pogotovu, pokoriti
n eemo;

215
150,11 ... ve i od mene bjee Bonjani u Slavoniju i k
Beogradu, k Stambalu i u Hercegovinu; a to?!
jer iz dana u dan uviam da sam prevaren a oni
mi na muku pristaju!

151,11 . . . idite i recite maglajskom kadiji ako mu ja

dadem. iva u ga u zemlju zatrti, neka ide kud
zna, samo da za njega vie ne ujem

152,11 ... nisam globio, nisam otimao, svoje sam davao,

a te harai ije to su moje ruke, kako bih bez
ruku? sve sam .spreman dati i izgubiti pa j ivot,
ne drlim do njega, ali ne dao Bog da to bude
traljavo i runo _..

153,11 . . . dovedite mi onoga ovjeka , onog zakrabu-

ljenog; ali kad ga dovedoe, to nije bila moja ut-
vara; jednom mi utvara dobaci: maalah! i dok se
ja presabrah, ona nestade; zla sila! _._

154,11 _ . _ onda stoti dan od bitke kod Ka a nika , pade

na Bosnu snijeg, jedino svojstvo dcneta na
zemlji! nije bilo druge nego podsjetiti velikog
vezira na njegovo obeanje; da mi je neko rekao
da u i to initi. u top bih ga metnuo; kakva je
lO rabota? dao sam sainiti arzuhal. sasma
umiven i ispran, nijedna moja rije, ni ona koja
proklinje i ni ona koja preklinje ne stade u ar-
zuhal; dadoh da ga odnesu sadrazamu u Stambol
moja braa , Orhan i Bekir; odnesoe moj arzuhal
sadrazarnu i vratie se, ali i prije nego su se
vratili, dade na me tajna kajima velikog vezira
Reid-pae; _..

216
155, II ... ncko nevidljiv itao je Vidinlijinu bujruldiju
po Bosni i mito ruzasipao; jedan ree: naoh
pod iltetom nekakvu kesu od crne koe punu
para i kad je odvezah iz nje izletjee rijei
svakojakih pogrda na te, estiti na valijo . seras~
kere Huseinbere; to je maija i aranje neistih
sila, evo lih para, a rijei su ish lapjele; a tako
dodoe jo neki ; ja poslije vezivah i odvezivah
kesu da ujem one rijei , ali su' zveckale samo
ake , e to ih, meni ne trebaju takve pare; tako je
vie od ezdeset hiljada groa prosuto po Bosni
samo da mi leda okrenu ajani i sahibije; tako se
uvje rih da imam odanih; jedan ree da mu je
nevidljivi ovjek nudio naslov pae od dva tuga
samo da zamrzi na me;

156,11 . . . fra Ilija sjedi na iltetu divanhane naspram

men e i ita Moniter Otoman od decembra hi-
ljadu osam stotina trideset i prve godine; soba je
bogato namjetena, svaki dan sam joj neto
dodavao, minderluci i svileni jastuci uokolo i oko
zidova, nargile, ibuci, sablje i deferdari i srebrni
pitoji po zidovima, novi ilimi jarkih boja sve
jedan preko drugog, zrak ispunjem mmsnna,
plitke inije koje su stajale na visokim pekunima
u uglovima pune ruine vodice, sve isto i zateg.
nuto, drveno ie tavanice oribano bijelim
djevojakim rukama , svi godovi isprani; ovo je
tajna i II Bosni ne znaju da Moniter Otoman od
decembra hiljadu osam stotina trideset i prve
godine pie da sam buntovnik i uzurpator kojeg
se treba kloniti, kakva bruka; snijeg se bijeli u
avliji a nasred avlije, iza mojih leda, stoji mu Ila
Kerim Mestvica bez glave i s tie rukama vrat iz
koga krv pre po snijegu; ne znam da li fratar

217
 vidi mullu i kaem mu, za svaki sluaj, da ga
uputim: dao sam pogubiti Kerim-efendiju, a
pogubiu i sve muftije po Bosni koji fetvom ne
zabrane da se nosi fes; nahereni, ludi oek
lunus Arbanas, koji je ostao uza me jo od Pei ,
vjerno me sluei , unese novu, treu mangalu,
smije ei se odie poklopac i utke, uvjebanim,
odmjerenim pokretima, da to ne poremeti u
zraku divanhane, podie poklopac i baci ovnaka;
ali II mangali leae zaarena glava moga uitelja;
glava je treptala i mirkala kao da je plaviasti
dim ovnaka tipa i ujeda za oi; l unus posu
glavu bobom smreke a bobe se namah zadimie
kao da su pale na eravicu; soba zamirisa;
vrativi bakreni poklopac tako da mu je prstima
priguio zvek lunus izae neujno iz sobe; s
tavanice poe da pada snijeg: ispruih ruku i
htjedoh da kaem fralru da volim snijeg i da je
moja elja bila da mi pada po divan hani a ne
samo po avliji i ba i , ali fratar je drao mulla
Kerimovu glavu u krilu i plakao nad njom; onda
snijeg prestade da pada, padao je i dalje samo
napolju; ilimi II divanhani bijahu sasvim zasuti i
bijeli; fra Ilija ree da iz njegovih usta niko nee
saznati ta piu stambolske a beke novme
prenose: da sam ex-vezir, asian ovjek i nez-
nalica; valja opet vojsku kupiti, rekoh, a ovo to
ja radim krvav je i prljav posao, neprekidno sam
nespokojan, dabe diem , za jednog jarana dao
bih svoju kapetaniju a za dvojicu i svu butum
Bosnu; stostruka rtva; golema patnja; ta god
pomislim da ju je pokidalo, nije; tajna kajima
velikog vezira ima da se proita po svoj Bosni i
Hercegovini, neka se zna za Turkuinu la i
prevaru ...

218
 157,11 _ .. age i bezi i spahije i ifluk-sahibije uzimaju
treinu od svega to nie iz zemlje, a hara je
po mukoj glavi IZ svake kue pa bilo to i
dijete; kmeti jedan dan II sedmici besplatno
kuluc i rade onako kako su bosanski bezi vidjeli
da plemiki kmeti rade po Slavoniji i Hrvatskoj;
ajani uzimaju i dva pula vie nego to veziru II
Travnik alju, a vezir uzima i tri puta vie nego
to alje sultanu II Istambul; Bosna nee biti
bosanska sve dok su ljudi pohlepni, bez srca i
nezajaljivi; najzad e se sasma iscrpsti a narod II
liko opasati a to silnicima bosanskim ne ide II
glavu, stoga se i bune, govorio je Hasan-aga od
Krupe, murtija i dobri; nikakva ludila ni
smuenosti ne vidim pri njemu, uljudan je i
jasan, a rijei njegove razlone, jedino mu je
pogled staklast, on oima ne vidi, nego njima

providi, gleda kroza me; i njemu je samo do

onoga to govori, to mu je oslonac, na to se

dao, nita drugo; a meni sve drugo; ajalet

bosanski je odredio da se pogubi; kako da
protivurijeim ajaletu? sve sam doekivao; nisam
znao da je moja borba uzaludna; ne vjerujem ni
sada da je bila uzaludna; ta znai pobjeda? eno
pobjede, pa nita, ta znai poraz. evo poraza,
pa nita! ko more rei da me nije bilo? u tome
je snaga Zmaja od Bosne; a to je upravljanje
narodom po Bosni poguban zadatak, to je tako
Allah htio i odredio; i da sam bio ptica svaka bi
peruka moga dostojanstva bila zakovana za
zemlju, ne bih mogao prhnuti!

158.11. . . oni koji su ekali da padnem, da se

strovalim, da klonem, ili da se pOniZIm, to nisu
doekali! nakon sadrazamove tajne kajime dodoe

219
 mnogi, odsva kJe, a da nijedan Tatar na hit rom
konju nije poletio' ni na jednu stranu, dodoe
sa"mi od sebe; vi"e nema uzmaka, nema se ta
e k a ti ; a znalo se da sultan oprema veliku
vojsku ; n ee nas vie bili samo' petnaes t hiljada,
~ezdesel hilj ada e braniti Bos nu; branit i
odbra nit i; to sad ne v i e t e da s"am silom sjeo na
vezirska ilte'! i to se o ni neki o nako okomie
na me? nema ferman, nema fe rman! ko e
sada s i i du sult ana da mi donese re rman? a
pobijedimo li, ja va m vie n e u bi ti va lij a i ja
vani vie n e u sjediti u Travniku, ako ostanem
."
ZIV. . .

159, 11 . .. zlehud i Izetaga iz Travnika i t ravni ki kadija

slizae se u nevje ri prema meni; svakakvi su
veziri do hod il i, vie zli nego dobri, ali su svi fe r-
man sultanov za pojasom nosili, a ti toga ne ma,
govorio je kadija! isto bi bilo da mc je optuio
zato to me je majka rodila, to se nisa m rodio
sa m! ali zalo ga pogubih! to me ejtan zavede?
to nahranih krvn ike koji se u me ni naselie, ta
mi bi! zar je svje tlo moje bune, istinu i vje ra,
sasma po tamnjelo i zar moe j na tren utak
potamnje ti? ti nisi vezir, niti e biti vezir! nu
mu istine! veziri dohode iz Carigrad.] s Visoke
Porle a ne do hode iz piljiva Gra daca! ko me o n
to govo ri, ne razumnik! ja sam va, me ne je alaj
bosanski izabrao, nisi za r Hercegovac da tako
govori! ti si kadij a? zar su tebi drai turski
delati i krvoloci? k(jkvi su da su, nije moje da
im ja sudim i prcs uduj em, ali ti nisi na ni ti
moe biti! na ta e i z i i ovo ako svaki taki
kome na um padne da doe, pa zasjedne i
zav ie: vezir sa m, moja se od sada ima po tovati !

220
nee onda nikad niija! a to ste se spremali da
me ubijete? i ko je jo s tobom bio oSim
Izetage'! to mi reci! neu ti to rei niti ti lo
moe iz mene iUp'lti , tako da zna, ne bojim
tc sc, ako je Bosna spala na to da joj ti bude
valija, bolje je da me nema da to ne gledam! a
to su zla prijanji veziri poinili to ti, kadija, za
oko ne zapinje niti mi to pominje! ima ko o
torne vodi rauna , svaki nevaljalac je jal' skinut,
jal' otjeran, jal' pogubljt:n, a ti si dobrog valiju
Namik ~ pa u sa m svrgnuo, eno sultan a pa ne ka
on lo rjeava, nee zar ti? a to si ht io pod ~
milili gradike jaramazc, evo gradikog kape tana
neka kae, da me pogube? s tea njskim muftijom
lije po si primio turskog uhodu, ko na io je u
tvom ljetnikovcu, iz tvoje kue raznosio smutnju
i narod bunio protiv mene; a to to si sa m uzeo
od njega nije peke, nego mito za prljavu tvoju
rabotu i jer je od smutljivea; nisam uzeo; svakoj
je mojoj prot i vurijeio i kad ree : kad god ti,
Huseinkape L.ane, kae: Allah! ja u rei ej tan!
taj prag nisam mogao da prekofll im: umukni!
nisi ni prvi ni posljednji kojeg u pogubiti, a
tvoja krv, ako treba, neka padne samo i jedino
na moju glavu! zakleh sc! pa i da pobijedim, ta
bih sad! kakva je to ast bandoglave sjei i
zatirati? to mene trae? i to mene nalaze?
kak av je to koloplet? koje su nili stvarne, a koje
nestvarne? i zar to nije svejedno? kako je
m og u e da su se toliki ljudi tako gusto spleli
oko mene i ja oko njih da vie ne razaznajem
ni njih ni sebe medu njima? zar je moja sablja
krvava do bala ka samo stoga da konce i
konopce kojim su se ljudi ranije spleli j svezali
sijee i razvezuje, zar je Bosna svaije smetljile?
kako sam se upleo u to vrzino kolo u kome

221
 ma lo-malo pa mi sva ko svoj probitak ili gubitak
gura pod nos? ta mi to bra a rade i to se
braa zovu'! i to ja bra o m zove m o ne o koje
stalno zapinjem, tl svakoj svojoj radi? i kako to
da su moja braa i II me ni i va n mene? zar
sab ljo m da s ijeem tmicu ispred sebe? gdje su
muftije i im a mi, gdje reis i bogOligodni, dervii i
dobri? to mi ne pomognu? kako to da tako
brzo kopnim i iznutra i izvana, da mi se nutrin a
katranie, i da tl njoj vie nema na ta da padne
latica behara? e mu je onda slava? i moja mo?
i koji je to pul do nje? ta to je isprazno, jadno!
im a pravo pjes nik kad kae da na najsj aj nijem
konjaniku iznutra sa mo Tite vise! moja dua
. poharana a srce razva ljeno i pokrade no? kako to
da je tl taj nim nemutim znakovima medu
ljudima dogovor o zlu trajan a dogovor o dobru
se gui u vlastito m bljesku ? moja je dua leglo
imia! dabogda se oni u meni dostoj no sa blaz-
nili! ta e mi sada bistar pogled i jasno razaz-
navanje dobrih od zlih '! kojim rijeim;:a da
razotkrijem svoju tegobnu jedinu dobit? i zato
se ve jednom ne upl aim ? ta toga to se ne
vidi oko me ne je mnogo; da mi po nos dopusti
koliko dobrih da privijem na prsa i gdje da ih
nadem'! smije li to ovje k i mumin, ta ja ljude
us mruj e m za ne izvjesn u dobit a ume bosanske
ule j moe li trista godina zal ij eiti tu ranu,
orlov vijek! ljudi id u i hrle ko slijepi a sve se
providi! vid i, ta bunu u Bosni nisu digli jani a ri
za svoje oda ke , ni : bosanski aj ani za svoJe
gradove, nl spahije i kapetani da ostanu
gospodari nad dobrima, bunu je zaeo ruski i
c ngliski i franceski car i beki esar 'i--lo to je
isla m' napustio srca vjernika; kako druga ij e da se
objasn i 10- to smo mi ~Bonjaci prokdckali pob-

222
 jedu koju nam je Allah podario kod K a a n ika?
. .. jedn.] jedina duevna neistina brdo morc svaljuje
na pobjednika! a odaju mi poasti, neko
nevoljko, neko rado , neko udvorno, neko
iskreno, neko sa s trahopo itanj e m , neko s tugom;
evo, ne bojim se pHsti pod tvoje noge, Tuzla
kapelane, ne bojim se pasli pod tvoje noge,
Mahmud-bee Zvorn i k i , ni pod ij e noge od
onih za koje dd im da su jo uza me; neka
niije lice ne blijedi dok iz njeda ra vadim ovu
bujruldiju muhur-sahibije, ne, to nije ferman o
mom imenova nju za vezira, nego je to tajna
kajima sadraza mova; na, mulla, itaj nagl as neka
svi uju i neka svako zm}, ja ferman sult anov
vie ne ekam, sad srno zaista svede ni samo na
sebe;

160, 11 . . . kajima jc po inj a l a lij epim rij e i m a : o,

ple men iti Husei n-bele Gradaev iu, paa i vezir u
bosanski ple me nita roda, junae Bosne, mumine
sazdan od vrlina, neka je boji blagoslov nad
tobom i na ovom i na buduem svije tu ; pos lao si
mi svoj arzuba l i ja sam ga primio iz ruku tvoje
uzor brae Orhan-bega i Bekir-bega, neka su
baj irli na putu i sevap ne ka siju u lije he cars ke
b ae; ova kajim a je taj na kajim a i za nju treba
da znamo samo ti i ja, niko drugi; veliki sine
bosa nskog ajaleta, ne sme tni s uma da je su ltan
gospodar svake stope i sve zemlje svojega
carstva, ali da tuje starodrevni bosa nski o biaj
n as ljeivanja ; a to se ti e tvoga vezirstva , o no
nije sporno, budi ti vezir, odavno se veziri ne
a lju vie iz Carigrada, tvoj rod gole mih je zas-
Juga i to je znano; da bude bosanski valij a,
nita Jake od toga, sa mo sultana posluaj i 5ul-

223
 tanove preinake u bosanskom paalu~u provedi i
ne obaziri se pri tom na prigovore bosanskih
ajan!l i kapelana kada bude novaio vojsku,
uvadao nizam, postavljao muteselime, i to je sve
to se od tebe ie; . a drugog pu.la do vezirstva
nema; la~no e dobiti sultanov ferman Q svome
naimenovanju; a to si bunu digao i vojsku na
Carigrad poveo i magaze s nizamskom opremom
u Travn'iku zapalio, hara za se ubirao, vezira Ali
Natnik-pau iz Bosne oljerao, sve e ti to,
jamano, biti oproteno i bie baeno u .zaborav;
a ne udovolji li, i ako do nas smjesta ne dopru
povoljni znaci, ela e domalo gole"ma carska
vojska udariti na te ...

161,11 ~ .. kada muHa proita tajnu sadrazarnovu kajimu

ije ponude na obraz udaraju, svi skoie i
ogoreno zavikae; jednom smo muhur-sahibiju
potukli, pobijediemo ga ponovo, dii emo dese t
puta veu vojsku nego lani, do smrti emo
brariiti svoj kuni prag, imanje, nam i rz; ni za
koga vie uzmaka nema, sadrazam je otkrio svoje
pravo lice, neka propadne carstvo u kojem
prednjae takvi sadrazami; kajima je ila od ruke
do ruke, a sve vei krug praznine irio se oko
Orhana i Bekira koji su sjedili obueni u
nizamsku odoru, postrance; nad kajimom su se
okupljeni Bonjaci nadnosili s ud(fnjem
zgraanjem, nu, ono to vrijeda, razmlflce
potire; vi, rekoh Orhan u i Bekiru, izaete li jo
jednom preda me ko nizami, valani-bilahi svojom
u vas rukom pogubiti; na to su ekalil ostadoe
zla moja braa u meni, njihove sjenke u sasjei,
ali kako uistinu da ih iz srca iupam? lopuzom!
to ne zna niko! Ali-beg Fidahi, beg Manov,

224
 Krupa-kapetan, Hasan-aga Peki i mnogi drugi
gotovo u isti mah zavikae da ni asa ne asei
diemo vojsku po Bosni! treba dii tri vojske po
dvadeset hiljada ljudi u svakoj, zavikae! tri
vojske! jedna da ide na Lim turskoj vojsci u
sretanje, drugu da povede Alajbeg Sijeri na
Drinu, a trea da sie na Hercegovinu na
Stoanina i C ngia da se Hercegovci ne
prikljue sultanovoj vojsci ; sve moje more splas-
nue i iezoe , svi se mrtvi u meni skraj nue,
stajao sam pred pogibeljnom, moda, posljednjom
bitkom u svom ivotu i s ljubavlju i ushitom
gledao horne ljude oko scbe; nigdje ne ugledah
svoju prikazu ni njenu prljavu odoru; sve je opet
stajalo na svom mjestu - sa n u snu, dan pod
nebom;

162,11 ... tu, skoro, ree Hasan-aga Peki, dohodio ml

je nekakav osoben Stambolija, nudio pare na
peke i svoj kaiprst sa sadrazamovim prstenom
turo mi pod nos i govorio: bie paa od dva
tuga ako Husein-kapetanu leda okrene, on je
nasilnik; otjerao sam ga, a to ga ne pogubih
sada mi je ao i krivo na se; i meni je dohodio,
javi se neko, i meni, javie se neki; ... ja sam,
ree Mahmud-beg Fidahi, isko od knjaza Miloa
porez na Jadar i Radevinu, a on mi ovo pismo
napisa i da je tebi jo jesenas poslao pedeset
hiljada groa i da je tih pedeset hiljada groa
porez na Jadar i Radevinu, pa daj!

163,11 ... knjigu mi je pisao knjaz Milo I Ja njemu,

knjigu mi je pisao vladika crnogorski, on ment a
l Ja njemu, knjigu sa m pisao tebi Mahmud-bee
Fidahiu , ja tebi a i ti meni; knjigu sam pisao

225

, -
 knjazu Me terniku a i on meni, samo to su sve
te knjige u vatri izgorjele

164,11 ... onda siemo Hercegovini i kod Kifina sela

silovito udarimo na Baagu i sve Io se Baagino
zvalo popalimo i pobijemo, a uBrataima
zadijemo ak i damiju; ne treba mi rei , kad
se vratim da sam kjafir; vidim i gledam ko
njanike; sve je oko mene uznemireno, a ja
miran; bitka je poela , za umiranje nema vie
vremena; sve se kretalo, pomaljalo, izmicalo,
gibalo, Bosna se ponovo digla i uzbunila, satirala
i sabirala; pokrenue se lavine opaine, iznikoe
bedemi samoprijegora i portvovanja, estitosti ,
sve se dizalo i koje je htj elo i koje nije htje lo;
skrivalo sc, izvirivala, buala , izbijalo, trzalo, tres
lo i napinjalo; poluive sjene krile su se po
budacima, vatra je ve sjala, gorjeli su i 'ugarci,
plamtjeli su kantari na kojima je svako za se
mogao da izvae svoju duu; kakav lezi, takav i
ustani, a sve to mi je jutrom oko doticala:
oruje, odjeu, sablju, noeve, kubure, handare,
zlato, dukate, ferman , bujruldije, guije pero,
divit, peatnjak , bensilah, binji, pekun, sa han,
bardak, ibrik, leden, ibuk , sve je ponovo imalo
denetsku vrijednost i odliku, a preda mnom se
ukazivala prilika da takvu odliku poprimi i moja
smrt; jedna vojska sie do Banjske, druga se
ulogori na Drini, a u objema nije bilo vie od
osam hiljada ljudi; gdje se skrilo pedeset hiljada
pozvanih? moji delati, moji uslunici, moje
uhode, kakav sve umet vezira ne okruuje ...

165,11 . .. a mislio sam, ako kao pobjednik s"a Kosova i

izabranik bosanskog alajela stavim svoj sedmokliki

226
peat na bujruldiju, sav e narod namah pasti po
seddi, svi - e grijesi bili namah okajani, a sve
nepravde ispravljene, svi oruje uzeti u ruke;
ugledah sebe kako sam samcijat napadam vojsku
Kara Hamdi-pae koja se valjala pre ma Bosni -
dvadeset hilj ada Arbanasa, baibozuka i nizama; a
nisam znao za izgriza nj a koja dopiru i do djeti -
njeg osmijeha; niti da ima neto jae od svega
moga i svih nas zajedno, neto to je zapoelo
jo odavno, davno prije mene i moje moi i
moje nemoi, ne to to se ale ne da izbjei ni
zauzdati, a ne spada u sudbinu svakog posebice;
i da kleknem pred svoju drubu aga i begova, da
se presamitim, kada bih znao da tako ta mogu
preivjeti, i da im kaem sasma s vjerom i da mi
povjeruju, da sada nije vrijeme za nadmenost
nego za skromnost, najvei broj njih koji teku
boju i oivljenju ipak e radije razvlaiti svoju
smrt i ekati ishod bitke koju vode gurnuti u
nju; s uut za mrtva oca koji u meni prenu
glavom, nestaj Ferhad II Delalu stoji miran, bez
zlobe, a vcziri II meni gotovo bez pokreta; u
pTVi mah pomislih da sam se sa svima njima iz-
mirio, ali iza Bcle nli-pae i iza Abdurahman-pae
cerekala su se moj a dva zla brata, ple me nita
spolja, zla II meni; kad stie sedamnaest
okrvavljenih ljudi od Banjske i s Lima, ja pustih
da se u meni veziri razmjeste i raskomote kako
su god htjeli i umjeli jer nitavan je taj bol koji
mi o ni zadaju prema bolu za vie od dvije hi-
ljade poginulih Bonja/<a koji su na mostu preko
Lima bijui bitku s vojskom Kara-pae vodu
rijeke obojili crveno; od dvije hiljade samo
sedamnaest nije poginulo; barem vie ne ekam
ferman; sada znam na emu smo; drhte li to
veziri u meni, ili se izruguju? o, tugo l Iza svega,

227
 dolje II dubini, kamena bol, zar mogu opstati s
tolikim teretom? dvije hiljade muklih iljaka
dubilo je jamu II meni i ja prestravljen ugledah
jamu podlosti; a mislio sam da sam zatien; evo
kapije tvoga dvora! smijao se odozdo na mene,
uei kao prosjak na pragu te kapije podlosti,
Belenli-paa; nu, zar se to gvozdeni DelaI
osmjehuje? pa, bezbeli, oni su na ladanju,
blaguju, nisu obavezni vie ni sebi, a mOJoJ
duevnosti nisu nikad ni bili; to se vie ne
presele na ahirel, tamo kamo spadaju; ne daju
im, veu ih moja iva braa ; a moda i ja sam;
vezirstvo to je ta mora i pokora: dvije hiljade
isjeenih II nemilosrdnom, junakom boju na
upriji zakrenoj uasom, zar e svu tu krv samo
ezdeset kamenova sa dna rij eke ispratiti i iz-
bijeliti; to vie nije kakvagod uprija, ona je
udo premotenja, nebeski most, dvije hiljade
puta urliknula je bosanska istina, pa ipak se
veziri podsmjehuju, sve im ide u prilog; Taslida,
gnusobna, pIVa stepenica kaljava i mrka mezara,
evo me, i ja se izdvajam, ne bjeim, ali se
izdvajam, moja se sjen spotie o bosanske
gudure, zalazi u polja gradaaka i prislanja se
tan u na, tamna, pod strehu s koje, usred ljeta,
vise ledenice skoro pobodene u zemlju, ima li
slade vode od one koja kaplje s tih ledenih
kopalja okrenutih tlu; stambolski veZlfI viu:
ahmak, nevjea, izaimo! surovi, divlji Bonjak!
cUJu se samo kapi u tiini koja najavljuje
tutnjavu iz dahueg drijela zemlje; o, lako ruki i
brzonogi, podignite se i okrenite se spram Drine,
spram Lima, spram Neretve, izgovarajte boje
rijei , dozivajte svemogueg darovatelja, dareJji-
vog svedritelja, oprosnika; ali sve moje vojske i
na Banjskoj i na Hisardiku i kod Prijepolja ve

228
 bijahu p o tue n e ; to e se pres udna bitka u srcu
Bosne zbi ti, tu e pasti kona n a odl uka; pa neka
padne! a s konj a ne bih sjahivao sve do Sud-
njega dana! ovaj knltak dan, to sunce nepo-
min o, ovaj dan jahanja, ova rana uasa ovi srsi
to slaze u moje peine ije dubi ne ni sam ne
poznaje m, ovaj slad poraza i ne uspjeha od kojeg
truhnu moje kos ti! kre se peati na neotvaranim
pregradama moje skrivene, do tada ne izvu e n e ,
neupo trijebljene snage i prkosa, nevidlj ivi dusi,
nepoznate dveri u meni krcati svezama inata;
Kara-paa e trebati ne dvadeset hilj ada nizama i
Arnauta, nego slo hiljada ljutih Arnauta
uvjebanih nizama i da svu no gaze klV, blato i
ta mu, a sav predeni put kamenom popl oaj u i da
u mom tijelu bue rupu kroz koju mogu, uz
kripu tokova , volovsku kola p ro i , i o pet ne e
s ti i ni pret rgnuti predje le moga inata; to je tam-
naerven zadim ljen krik kroz koji tee crn potok
od ije vode ed ne usne krvare a ko pita konjska
otpad aju! eto obzorj a moje prednosti i ta god
da bude znam da e za uvijek pos tojati! .. .

166,11 ... bij, ubij! bij, ubij! tuci, sijeci, gruhaj, udri,
udaraj! smrvi, satri, probodi! prodi! pobijedi!
potuci, smodi, uniti! sad ne daj sc, brani se,
odbij, navali, ne slaj! jae, zesce, lj u e, bez
milosti! ne tedi ga! ne kloni! ustaj! jo, jo, ne
putaj! ne kopni! ovrs ni! naprij ed! ne boj sc!
nije jai! nije bolji! prodi s onu stranu! stani,
predahni! pre tcci! priteci! zajedno! idi, jurni!
pokai se, digni se, o kre ni se, brzo! ... uda rao
sa m, uzdao se u sva ki zamah svoga handara,
dok je on u mojoj fUci, niko ne zna ishod bitke
ni sudbinu Bosne ! ali po n ee mu sam osjeao da

229
 ovo jo nije moja posljednj a bitka, iako su se
svuda oko mene mrtvi s Lima es toko svetili za
svoju smrt; sva -je vojska Kara Hamdi-pae od
moj ih, bosanskih buljuka _najprije tu, kod Pala, tri
sata jahanja - od -eher-a, zaustavljena, ali osjeao
sam, da to jo nije o na posljednja bitka;
pov l a ile se! vojske su se laznule, okuale i
oprobale! povuci te se, priberite, ne ginite uludo,
sau vaj t e, o, alajbezi i barja ktari, e te i buljuke,
u me gledajte! nemajte straha! sabu r! nazad,
nazad k eheru! tako, sve je jo u mojim
rukam a; priberite se, urazumi te; ne mogu vikati
svakom barjaktaru i kapetanu na uho, vratite se
u tvrdi eher, kako se zove ovo polje ispod ovih
izlokanih, naherenih gudura? Zli Stupl eto mjesta
na kome e se presudna bitka odigrati! nije me
ekalo samo polje nego i ime njegovo, strpljivo,
kroz vrijeme; samo e jednoj vojsci Zli Stup os-
tati Zli Stup, nee objema; sto godina prolaze
ljudi ovuda i pitaju: koga eka ovo ime? i je li
bilo ili e biti ... ?

167,11 __ . svuda pod nogama mi nekakvi uti, polegli

plamenovi pletenice pletu, ne peku, ne bole,
poskakujem i otresam ih s nogu; kako da pro-
tumaimo ove plamenove, o H useine? pitaJu
odani starci; zar mene pitate, ta meni se opli u ,
ali p riekajte sutra e vam se sve samo kazati!
sve mi je dragocjeno, kaljavi konji, ranjavi ljudi i
ova kia koja mi slazi niz ki mu ; evo i me ne,
napoko n, da je i stotinu puta gore, sve je moje,
oko mene nema nijedne ublehe; ne elim ostati
sam ni za trenutak; vojske s obje strane ko
obale; .. . lada, sva od travu ljine lagano klizi niz-
vodno; na ladi konj , spustio glavu, prebire wb-

230
 nicu; osjeamda lada tone, ali sam n epomian,
a k mi je ugod no; ispliv au, mislim, uhva ti u se
za jabuku sedla, konju za rep; i ne okreui
glavu ugledam ak ljara na obali, na njemu fite
utegnute novim bensilahom, na nogama nizmnske
akire od plave svile - s~ lt an zabaci akij u da
dohvati moju travnatu demiju onda sasvim
potonem; neka, govo rim sam sebi, udahnuu II
vodi

168,11. . . aka mi klizi mz drak sablje okovan

kuranskim ajetima; niz sedlo se cijedi voda, krv i
znoj ; daleko ispred mene polegla magla
probodena odozdo vrhovima mun ara, kubetima
hamama i kupolama bezislana, tvrde zidine, po
njima nepomini lj udi; pronose se glasovi da smo
na Palama bitku izgubili; zovite sarajevske
trgovce; jesu li stigle ete Zvornik-kapelana i
ete Tuzla-kapetana? sU,t ra emo se ogledati s
Kara Hamdi-paom na Zlom Stupu; pustite
tetale, uite dove, sazovite bosanski ajalet na
vijeanje; ima se ratni raspored napraviti ...

169,11 ... uistinu neu imati milosti ni za koga; malo

je to to sam u Br a laima zapalio damiju, nita
je to sam posjekao mulle . i kadije, e re iu ive
ljude na komade i zatirati plemena do pos-
ljednjeg koljena, nema mu rta ta a da mu ja neu
derati mater - tako sam govorio i svi su me
vidjeli i uli, silno sam govorio da ih spasim;
Abdurahimu se dopade moj govor, aferim, ree,
pobijedi pa se sveti! slatka je osveta, govorio je;

231
170,11 . . . od et rd ese t i dva bosanska kapetan a es ~
torica su obrekla boj, etvorica prila Kara
Hamdi~paj, sedamnaest ih se kolebalo, dvojica
oklijeva la, devetorica neprekidno jahala meni
zdesna i meni slijeva; rl., nam i din vredniji su
od ivota a na po rijei zemlja opstojava; ako
muhur~ sahib ija moe pogaziti dal u rij e, dunja ~
luk e se uskoro u prah pretvoriti, to je
predznak Sud njeg dana , carstvo je poga ntin a po
iji m drumuvima ustaje izmet sadrazamovih rije i ;
cij epam svijet noem duginih boja koji see od
neba do zem lje, ovo je moja pos ljed nja dekika;
sve je i sada ivo predi:l mnom i nijedan urlik i
nijedan krgut zubima nikad a n ee umuknuti ; sad
znam, a ond a nisam znao; sve sam snage upao
iz sebe i bacao oko sebe da ostanem goli plam
kroz koji kurum prolijee ko ptica kroz oblak!
ako sam u sebi naao onoliki inat, kopa u jo
dublje, ko zna ta se krije u ze mlji pod teme-
ljima! neka sa mo na me nahrupi svih dvadeset
hilj ada Kar a~pa inih niza ma, vidjee udo , kun em
se Allahom; a vi budite uz mene, pa koji preivi
da upamti i kazuje; a ja vidim ono to vi
osj ea t e i budunost i obraz okaljan i dugu
povorku tuge i vae prste kojima II pijesku
traite izvor; tako e bili! neka neprekidno bude
rat! ta sa mo ivi mogu cio dan sjediti na iltetu;
i zar neke matere ne Ubijaj u i zar neki oev i ne
dave i za r neka djeca ne prijete, sve je samo
krinka na ovom prolaznom svijetu, a Allah zna!
a kako mi je bilo gledati kad Hamdi-paa sveza
rnoje vojskovoe i tako svezane- ih posla II
Carigrad; sultan nije sve m oan , Alija Egipatski je
opsjeo i osvojio Akru; ali pao je i Skadar; o
trgovci eher Sarajeva, pri uvajt e se! deset hiljada
Arnauta h oe da opljaka grad , crni paa vam se

232
 nee smilovati, stoga potegnite handare, skoite
na noge lagane, obujmilc eher bedemom,
pleterom ruku i ivicom nogu svojih; govorite mi:
eto smo se na Palama okuali s vojskom Kara
-painom pa se povukosmo; crn vam obraz bio!
govorite: nema nam spasa, pretenoj se sili
oduprijeti ne moemo! izaberimo pametne, raz-
borite, estite i odvane ljude neka idu Kara
Hamdi-pai da se sa njim nagodimo! tako govore
neki od vas meni II lice! a ja vam kaem: ko mi
jo jed nu takvu rije spomene ja u mu i mater
derati i svojom rukom glavu odsjei; kad vi
preda mnom tako govorite; a Tuzla-kapetana i
Zvornik-kapetana vie neemo ekati, imali su
vremena da dodu da su htjeli, neka su njihove
vojske pole eheru, jesu pole, ali nisu dole; ja
u sutra golu i blistavu sablju da isuem iz sebe

kao iz kanij a, moje kosti i odora na meni njene

su kanije; najprije u sebi rasjei leda da ispus-
tim oca, tri brata i tri vezira, kad su ve sjenke
neka se konjima za repove hvataju! Fcrhad ne ka
ne izviruje, ako ga ugledam, povraau; kada sam
s Drine sav ktvuv i blatnjav ujahao u eher,
skoila je sila Sarajlija da me doeka , zar sam
mogao do i kriom; tri moja poraza na granicama
Bosne, mokra lu za potpalu vatre, tvrdnu u
upute kako sutradan da udarim na Kara Hamdi-
pau; to i tako u meni; ali nisam mogao predvid-
jeti da e se nai i oni koji e zagovarati
predaju! udrite silovito, jer pred nama je pobjeda
ili smrt, progonstvo i prosjaki tap; 0, glavinje
ugaene! moje bae i barjaktari bijahu bijedi od
jutra; na ijem licu bljeti elik, hrlili su
hitronogi i donosili vijesti o kretanju Kara Mah-
mud Hamdi-paine vojske; nekoliko hiljada
Bonjaka zaposjelo je Zli Stup, ostali buljuci i

233
 razasuti baibozuci e k a l i su od lu ku bosa nskog
aja le ta; prijedlog da se pregovara s Ka ra ~ p ao m
uguio sa m i kao da ga nikad nije ni b ilo; ali
sve je Sarajevo bjealo na sve strane; mnogi su
bjeali Gorici, pod Treb ev i i dalje Ilidi, ali je i
mnogo naroda grnu lo prema Zlom St upu;
ugleda h mnoge ene i starice i djecu i sakate i
sva koja ke ljude; kud id u, upita h; h oe da nas
bodre; pa to to liki? beli svako od njih ima
nekog svog; pogledao sam svome konj u u o i ...

,
171 , 11 ... moj konak bio je zat rpa n ljud ima, bisagama,
sama rim a, v reama , pa r.a ma, o rujem, fiec im a,
prahom, sahanima, kuburama, pukama, ba rjacim a,
sed lim a, sepetima, v rea m a mliva, o raha,
upov im a mas la, med a, me h lema, topovima beza,
odj eo m , a puta m, kajasima, b i ev im a , kamdij ama,
ponj avama; sad me slijedite, rekao sam; mnogi
s ko ie, mnogi zabezeknu ti ostadoe kako se
zatekoe u toj mojoj r ijei ; ne obaziru i sc ni na
koga, sleti h niz basama ke, seiz, kad mc ugleda,
pritra s ko nje m, ne saeka h ni da ga privede
binje ktau; izjahao sam na sokak sam i svi mc u
udu gleda hu; dugo sa m jahao sam ali osj eao
sa m da se vojska pokre nula ko lavina, inil o mi
se da se i brda pom i u ; ne treba men i ni pl an
ni ras po red, svi su planovi i svi raspo red i svega
na svijetu pa i svake voj ne u Bojim ruka ma; ko
hoe za mnom nc ka ide; kada sam minuo Babji
Z ub i primicao se Kozjoj up r iji sustie mc Aji
-paa Fid a h i, a o nd a pristie i nekol iko stotina
najoda nijih i n aj od l u nijih ; primakavi se Z lom
Stu pu iza me ne je hi ta lo ve ne ko liko hiljad a
ljudi; ali gore nisam mogao p ro i od svoj ih ; o ko
me ne se tijes no stisla sva moja sil a; ko liko sam

234


mogao pogledom da ohuhvalim, moglo nas jc biti

sve u svemu sedam do osam hiljada, a naroda
svuda po okolnim ukama, otrim grebenima i
drve u moda isto toliko; Kara Hamdi M paa je
svoju silu pos tavio u tri zbijena reda jedan Iza
drugoga; kao gl a~na djeca koru hljcba moj i su
e kali j preal i h o u li izgovoriti koju rije; ta
da kazujem'! kad god bih konj a pokre nuo, oko
mene se zbijala hiljad e nji h; zar nee raspored'!
usudi sc pitati Fidahi; sve se vrtei ukrug
primicao sam se Kara-painoj vojsci koja je kao
nijem, nepomian bede m stajala i e k a la ; pos-
jekoe me prvi uzvici naroda uoko lo: maala h,
Husein.kapetane, maala, ejvala ti, Allah ti
po mogao, junae, maala! brojao sam o nc uzvike
koji mi se do padoe i kad izdvoji h i nabroja h
lano devetnaest uzvika koji mi se srca dota kae,
a bilo ih je na hiljade neprestance, pogledah oko
sebe pogledo m sasvim otvorenim; jo izdaleka su
se vidjele bijele ele nke Arbanasa i, gusti,
nepre kidni redovi crvenih fesova nizama; nij ed an
top ne izvukosmo a umeterizima i iza pleterau.

Kara Hamdi ~ paa imao je dvadeset; mjestimice,

blizu polju, te s gornju stranu i po nakazno
rogobatnu stijenju arenio se okupljeni, znatieljni
narod; mnogi od o nih o ko mene mogao je lasno
u lom na rodu da prepozna nekog svog: koji oca,
koji bi nasluti mater, koji ugledaj sestru, pa i
ljubovcu, mla eg brata , druga ili roda ka; a jo
lake bi oni odozgo ugledaj nekog svog od o nih
pod orujem; u i starac s kvrgavim tapom u
ruci, vie njega ena pod feredo m krajem zara
pokrila djevojicu kojoj viri debela crna pletenica;
ovjek bez nogu, s noem raspuknute kotane
drke za pojasom, uglavljen u ralje divlje kruke;
odasvud stadoe da vi u j h ala u ; pokai sc,

235

O'
 Haso! ne daj sc lunuze! da te vidim sokole!
osvjetlaj obraz elebiima, Haso! Fadile, sablju
mi vrati! trojicu ubij , bHbo, trojicu! vie dijete ;
paskovi, odade sc otac i obori glavu; Beir-ag<l,
jednog za mc! uo sc raspjevan cnski glas!
tetak, reko si mi fes! Mujo, ne idi ptvi, vie
mati, smakla pokriva lo za glavu, podigla ruke,
ene oko nje pokrie jc utke i skrie; neke su
ve plakale i naricale: rano moja ljuta, ta U,
J'ad na i alosna", de.uti , ne plai,bona' .
Hamede, dri se dobro, babo je reko! vojska je
dahtal a, komeala sc; imami i dervii stadoe
glasno da ue ; jedna ordija Bonjaka tisk<:lla se
prema ljiviku da s boka ud ari na topove; h oe
li govoriti'! upita me Fidahi; ovim u govoriti!
rekoh i isukah handara; cijelo po lje je ve bilo
crno i gnjecavo , sa mo je nekih stotinu koraaj a
izmedju lX>bje vojske bio zelen poj as netaknute
livade, zelen ilim na koji e za koji trenutak
pasti ptvi ranjeni i poginuli; uo sam barjaktare,
bae i predvodnikc, odnekud gruhnue bubnjevi;
nai, pomislim nehotino ali otresoh od sebe tu
rij e i lu pomisao; ispred mene se razrijedie
konjanici , sve se vie zb ijajui ustranu, kiljio sam
i ciljao pukotinu prema Kara-painim me terizima
kroz koju u jurnuti tako da me niko od mojih
nee imati kad ni stii a kamoli prestii , htio
sam ve u ptvom n aletu da nadem smrt; vojska
je dah tala i komeala se, uo se zvek oruja i
rzanje konja; kreni namah odozgo, a ostali
sredinom da udare , uo sam Fidahi a, naJednom
se sve utia samo od sebe; jurne m; polje se
ispuni vikom, urlici ma, halabukom, gruhanjem
topova i gromoglasnim hukom naroda uokolo ; jo
nikome, ni onima oko mene ni onima ispred
mene nije srce zarnirilo; onda Fidahi ostali

236

povilenic, jurnue da me stignu, zaustave, vrate,
zaklone, a niko i ne pomisli da kidie na Turke
i Arnaute; ali ve na pedeset koraaja od Kara
Hamdinih meteriza znali smo da je ba upravo
tako zapoeo boj; kugla mc ne pogodi, top ne
raznese, sablja ne posJecc, tako se nekoliko
stotina bosanskih junaka kao klin zabi u Kara
pai ne prednje redove; za nama, s jo veom
silinom, jurnu i navali sva ostala orgija i tako
udarismo na etiri puta jau sultanovu vojsku;
udar je bio tako silovit i tako n eobian i
neoekivan da se prednji nizamski redovi oas
zaljuljae, pokidae i pokolebae; da se konj ne
srui poda mnom, in i mi se da bismo ve II
tom prvom naletu satrli najvre dijelove naj is-
turenijih redova Kara Hamdi-pai ne odbrane; ali
dok sam se pridizao sa zemlje i probijao prema
rukama koje su mi pruale uzde iva konja, onaj
na val popusti, le se i nizam osokoli, pribra i
snano oduprije; i drugi konj pade poda mnom,
zaja hah tre eg; kroz ta sam to prohodio?
kurum me ne poga a , sablja ne dotie, smrt
kojoj sam otvorena lica hrlio kosila je druge oko
mene; jedan dio moje vojske se stade pribirati;
osjetim to i ja, osjetie to i prednjaci, ali zaudo ,
umjesto da popuste, udarie dvostruko jae i
pribranije; ond a sva vojska navali svom snagom;
sad umri, Huseine, sad, uo sa m svoj apat i, od
svega sam to; ali trei konj tipsa poda mnom i
ne obazirui se vie ninata, stanem se probijati
k sreditu bitke, tamo gdje mi se inilo da se
bije najei boj; ali sto me ruku odie na konja
ponovo; etvrti pomislim, gotovo se smijui; do
sada ste ginuli za me, sada u ja za vas! i opet
mi konja sruie; smrt me nije htjela; zar u
pobijedili i zar u ostati iv? i jurnem ponovo

237
 jo bezumnije ; ali Kara Hamdi-paini nizami I
Arbanasi stadoe uzmicati; to me jo vie razja ri !
osvrnem sc i ugledam polje iza scbe puno mrtvih
i ranjenih , ali i puno naroda koji je si"o s
hridin a; da nas nizam potisne bio bi to pokolj;
nako n dva sata neprekidne, estoke bitke osjea l i
smo da je pobjeda na naoj strani ; pohilam
ponovo ne bi li mc smrt najzad nala a li se
sa mo jo blie primaknem pobjedi; udarim jo
jed nom nadljudskom snagom, sasma bezumno, uz
krike i urlike, kako nigda nisam, sam scbe da
skrim, ali Kara Hamrli-paa stade uzmicati; moje
ordije tek tada okrilatic, tek se sada razvi nes-
miljen boj, kao da je tek poeo; zaue se prvi
uzvici: pobjeda je naa, maala h! pobjeda! pob-
jeda! razaznae udo; Kara Hamrli-paa je imao
jo dosta vojske - nai u smrt, neu joj vie
tako bezglavo jutiti u susret; najiskusniji su sjekli,
udarali i tukli sporo, odmjereno, ujednaeno, ak,
inil o se, sasvim polako; kad bi uzmakni, njih
dumanin nij e ni progonio; presabirali su se i
izvlaili ranjene; Allah je na me poslao me leke
da me zatite! hoe li izbili Mahmud -beg
Fidahi? Tuzla-kapetan? jo juer su bili nadomak
Glasineu; izdrati! samo izdrali; s one strane
Kara Hamdi-painih redova na kienu zekanu
projaha moj bral Orhan i na jo ki enijern
doratu moj brat Bekir; pogledajte se, viem
onima u sebi, izadite iz mene, eno vam koe i
kostiju, ubi u vas danas II sebi; kad sedmi konj
pad e poda mnom, oba moja mlada brata me, na
trenutak, u hipu napustie, osta samo ravnoduni
Fcrhad; ja ionako nisam medu ivima, ree Fer-
had muklo; o, da si, izgovorih sa dna srca, sad
bi bio umjesto mene! zajahavi i osmog konja ja
sam jasno ugledao lica uda sa dna sebe; mnogo

238
ranije nego to dodoe izvjetaji osm a traa da
turske ele u zm i u , a da sc neke rasi paju i
povlae , a paa svu vojsku priprema za uzmak,
osjetio sam dah, miris, boju pa ak i prozi rne
oblike svoje pobjede, itao sam je iz nevid ljivog,
zapa hnjivala je sa svih strana moju duu, njeni
osmijesi su se mogli brojati, ali se njene odlike
nisu mogle imenovati; i onaj koji dobiva i onaj
koji gubi najprije to osjeti u svojim i lama i II
svojim kostima; o i ne vide njeno bljetavilo, ali
je sva pobjeda puna i opiplj iva; o ni koji su do
maloas patili lica zgrena od boli podigoe pes-
nice nebu i okrenue sc bojitu upiru i oi II hi-
Ijadoslruko bljetavilo sabalja; pogledi puni
zebnje, nevjerice i nade; pred njima je bilo
bojite zaliveno krvlj u, ponad polja hitri, raz-
norodni pokreti ivih osvet nika koji su nadirali
na nem uti zid bezimenih dumana, bezlian usud
koji je ma l oas, s ove strane pobjede izorao ovo
polje i posijao smrt, bol i patnju ; 0, ehiti, niste
pali uZ(1]ud , svetima va zastanak, dvostruka je
snaga pravednika boja i, ako vae oi iz
denelskih bata gledaju dolje u ovu bitku koja
preraSla u nesumnjivu pobjedu, mi se dolj e
krvavi i silni, dvostruko vie radujemo; mal oas
mrtvo, ustavljeno srce opet radosno igra u
grudima, naa radovanj a se sudaraj u ponad
oblaka; arena bujica ena, djece i staraca stade
se odronjavati sa okolnih stijena i plaviti dijelove
poljane koje je bitka ve minula; vojska Kara
Hamdi-pae se svijala, mrvila, ugibala, mjestimino
je II njenim gustim redovima zavladala pometnja,
pa ak i rasulo; Kara Hamdi-paa se pripremao
za predaju; glasnici, kao bez due, jurnue
eheru, Beogradu, k Drini, k Dubrovniku, Savi i
u Hercegovinu da raznesu vijest da' je bosanska

239
 vojska na Zlom S tupu nadbila vojsk u su ltana
Mahmuda Dru gog; beogr~dskog i zadarskog glas.
nika moj poraz na Zlo m Stupu nije sustigao, o ni
su od nij eli vijest o mojoj pobjedi; slani Husei ne,
ne idi tako! viknu Fi dahi, evo, zajedno e m o ,
reci kad hoc! evo, hoe mo li, brao! hoemo!
odgovorie mu u horu i veselo i to me sas ma
dozva; nizami i Arnau ti rijetko kad su vidjeli
tako bezumnu hrabrost kao taj da n hrabrost
nau; dokraj irno niza mc i Crnoga pau, crn mu
dan osvan uO na Zlom bosanskom Stupu! od -
nekud se prosue lani glasovi da stiu vojske
Tuzla-kapetana i Zvornik-kapetana; e to smo i bez
nj ih, ali neka i njih! odnekud, doista, izbie
manji buljuci i pohrlie da odmorn i prihvate
bitku; Kara Hamd i-paina vojska bila je skoro
razbije na; ugledah jednog svog agu kako svojo m
krvavom akom zasipa d rije lo mladim siro m:
donesoe mu i ibrik s vodom; jedna e na je
vri te i vukla dijete koje je ispod mrtvog oca
i zvl ai la sab lju; u la, kao bez due, dojurie glas-
nici od ehera i javie da na nas idu Rizva n-
begovi i Smail-aga engi; samo to to dojavie,
ugledasmo bijesne Hercegovce, nj ih neko li ko hi-
ljada; sva se naa vojska najedno m povue i zb i
u dolu; zar nas je samo ovoliko? jedni se od-
vojie da d oe kuju Hercegovce, drugi da se
brane od nizama i Arnauta; sjaj nae pobjede
zamre, vojska klonu , narod se razbjea; u
trenutku kada smo htjel i da dokraj i mo bitku i
objema rukama se dokopamo velike pobjede,
hercegova ke vojske udarie nam s l ea; ni zam
se osokoli i razjareni Hercegovci ule tjee u bitku;
nekoliko hiljad a mojih lj udi vrtje lo se u krug i
tako naizmje ni no tuklo ah Kara Hamd i-pau,
dah Stoanina i engia; nekih dvije sto tine

240
junaka tijesno se, tokom boja, pribijalo uz mene;
jahao sam devetoga konja ; ako mi sad pogode
kulaa, ivog me se niko do epati nee; Ali-paa
Fidah i , vas krvav, znojan , bez kauka, izderanih
rukava, poprskan blatom tako da su mu sc sa mo
bionjae i zubi vidjeli, zaurla: probiemo se kroz
ni zam da se dokopamo Glasinca, nema druge,
ova bitka je izgubljena; ne dadoe mi da idem
prvi i za traie da se Bogom za kun em da u
juriati u grupi; oko dvjesta ljudi se stisnu na
konjima i silovito jurnuvi probijemo se kroz
vojsku Crnog turskog pae; nemilice sat iru i iz-
ranjavljene konje dokopasmo se pl anine a
posljednji progonjaci odustadoe i vratie se
Z lom Stupu da svojim klicanjem erec nau iz-
maklu po bjedu; puni emera odvrat ismo vojske
Mahmud-bega i Tuzla-kapetana koje susretosmo
da idu eheru, glasno ih proklinjui to nisu
pohitali; da sam pobijedio, obojicu bih pogubio,
da znate, rekoh im; Fidah i svoga brata Mah-
mud -bega nije ni pogledao; osim Ferhada, mrtvog
Ferhada, moje brae kao da vie nije bilo u "
meni, samo su na dnu moje due poleduke
lea la tri turska vezira; rane stadoe pei, bo li
hujati , patnja gui ti, umor obrhvavati te nisam
imao snage pogledati micu li se; podae da
pokupe blago i porodice, jer svi preivjeli koj ima
sada prijeti kazna i odmazda, prei e Savu; ja
sam jahao Gradacu da zapalim i sruim svoje
dvore da mi se u njih ne nastanjuju duma ni;
domalo u meni ne osta nijedan vezir , samo ml Je
pred oima neprestance titrao osvijetljen oev
grob

241
172, 11 je li sve, najzad o ko n a n o? je li ovo mOJa
prieljkivana smrt? nije; moram do kraja da
ispatam svoje pogrcke; pa ipak ova patnja je
jo im ala ime; jes u li okamenjene one rij e i iz
stambolskih novina da sam uzurpator i nezn alica?
jesu li sad tan e i uvjerljive? jesu li prestaJe biti
uvredljive; o, ne dao Bog da se ikad prc metnu II
ist inu; pa ja vie nemam nita u rukama; a vezir
sam pOSlao stlmo da bih svojoj sjenki otvorio
vrata svoje due II koj u e se naseli ti d uh ovi
koje sam mrzio; i ta muka je sva moja nagrada;
a li Tuzla-kapeta ne koji pogazi onoli ki trud , krv i
muku nau samo za to io su ti lijepu glavu
o kovale neraskidive rijei sadra za move sp letke
zasigurno e se novom veziru, dale ko bio od
mene, Kara Mahmud Hamdi-pai, la ko dodvo riti;
i ti Stoani n e; i ti Firdu z- kapctane; i ti ...

173,12 . .. zapal i, o Huse ine, i moje kose, a ne samo

nae dvore, neka sav svije t izgori; poloi svoje
ranjave ruke na moje nabrekle dojke, u moje se
srce useli ; svijet je kazna uboga, svojim u
mil ovanjem da dozovem tvoje skamenjene kos ti,
ja ljubim svaki trun tvoga umiranja; ali , je li is-
tin a, reci mi , je li istina ono io se pri a o
tvome junatvu? osam konja je p<:ilo pod tobom,
deveti te iva iznio, to sam ja toga konja, silnim
vradbinama, Allah neka mi za to oprosti, pod-
bola; bio si i pobjed u izvojtio , samo je He r-
cegovci razvrgoe i o tee sebi u zadnji as! ali,
evo slasti tvoje izmakle pobjede: pro hod i, mili,
kroz mene, sve je tu, uzmi, naui se, obveseli;
svojim taj nim polj upcima ja bijelim tvoje
zaktvavljene bi o nj ae, moj apat razgoni odjeke
urlika koj i jo odzvanjaju u tvojim grudim a - to

242
 je kad te ovako ljubim II prsa! ujem kako II
tebi jo zvee sablje, a i huku, gluho i daleko
bilo, ujem , strahotno je to! evo, ovako, kad
svoje elo prislonim uz tvoje ; vidi pa li se ne
izmi e - ivjee m o stotinu godina - sav si
rana, gori, a oivio nisi; hod i na moje fuke, ja
u bdjeti, a li izilazi poJahko iz tog boja, iz tog
dehc nema, iz log zla imena i zlog svretka ; nu,
rasprosti se; Alla h je usliio arke molitve moje i
evo ti dode s crna polja s kojeg se vraa tek
jedan od hiljadu; ho e li ve minuti bol II tehi?
odmie se a gleda II mene tako udno kako
nikad nisi gledao, kad te dotaknem dlanom, ti se
strese, kad te dotaknem mtdlanicom, koa ti
pop I aVI _.. sto
. ". . ..

174,12 . . . vatra koja na Ejubu razgoni kugu, vatra pod

oev im nogama, vatra u polju ispred moga
adora, vatra koja gula moje dvore ; neka po
zgaritima le lujaju sje nke moje zlve brae,
Turkua se nee nasta niti medu moje duvarove,
neka izgore sve moje misli i svi moji snovi, neka
novog gradaakog kapetana, crnog aua, doe ka
samo smrad! prti da m s mojih okruglih kula,
tanke grede gore kao slamke, izrezbareni stubii
saginju glave, tope se boje opeka i aren gust
dim suklja u nebo; izgnanik sam, nila , moj dom
vie nije moj dom, bjeim u tudinu putem koji
sam utro na daju i se dobru i probitku a ne zlu i
nevolji; pa ipak to jo nije ni sva alost ni sva
nevo lja i u tom plame nu jo je moga prkosa i
moga otim a nja; gledaj, poglcduj , pobratime
Fidahiu, koji su zlurad i, one kojima se oi
sjakte na mojoj vatri, pa ako ih uoi otjeraj ih!
nema takvih, Huseine; na karavan je ve na

243
 Savi, sve II svemu neto oko trista to ljudi, to
ena, to slugu i nejai, etiri stotine konja i
tovara; Fidahi stade da nabraja koji su ljudi; ve
dva dana prelazimo Savu a do jutra e svi bili
na onoj strani, u Preku; suhim zlatom plaamo
demije. dcrcglije, sp lavove i amce ; dodoe fra
Il ija i posavski knezovi da se oproste i ha laie, i
jo mnogi - II meni vie nemate gospOdara , II
moja braa su murtali i nee se okoristiti naom
tugom, moj Orhan, mrtvi Belcnlija, moj Bekir
mrtvi Abdurahim, upamtite, njima gradaaka
polja nee pomoi iako umiru natenane i bez
ve like muke, njima treba zemlje koliko za mezar,
gospodar vam je Kara Hamdi-paa, lasno ele ga
prepoznati: crn kao gar, posuvraenih usta ,
irokih nozdrva, bijelih zuba i mutnih bionja a, i
budite zahvlilni ako vam on bude gospodarem,
ali nee, posl ae vam svoga aua za kapetana
me ne da unizi, a sve rnoje to nade odnijee i
prodae na Baariji na javnoj drabi za pedeset
hiljada sedam stotina dvadeset i dva groa;
kupovac moje stvari kaufi, Cigani, Arnauti, Jev-
reji i svetie mi sc Dindafii, Sulejmanpaii ,
mulle i kadije, rod Memi-age, spahije iz Tenjli,
ridali iz Travnika i mnogi, ini otkriveni; uzimae
moje stvari i sve to nadu i iz. mog ljetnikovca II
Zoviku i iz hambara u Tolisi, i iz magare u
.
Gradacu
' i iz konaka u Travniku iz saraj' a u
Seheru, vui e to i razvlaiti da se ne desi da
neto ostane, da se ne premetne u svetinju i
uspomenu; sto konja, sto tovara; moga konja e
pojahati hrsuz, na moj pekun sjesti div~lOij(l,
glavu na moj svileni jastJ.lk poloiti tirjaija i
prljavac; sve u zapalili to ne mogu ponijeti! ali
kako sve da zapalim, ta nemam u svojim rukama
ni toliko vremena ni toliko plamena; ne u da

244
 sveza n naopako zajaem magarca kao Hadi
Mujaga Prijepulj ac; u me su se uselili o ni koji
me iznutra izjedoe; a radovao sam sc kad os-
vane snij eg ivilenu dogatu i svilenu odijelu ...

175, 12 . . . sad nad Chcrum, u ij i m vrtovim a vode iz-

viru, ponad damije svileni barjaci vijore i
gruhaju topovi u as t Crnog vezira koji grlo
zas ipa bijelim pilavom; do njega dopire klica nje i
on Je obasut rij eima dobrodolice i zahva lnost i
to je svoje Ofdije ulogorio u Sarajevs kom polj u i
tako zatitio najljepi i najbogatiji grad od
p ljake; koliko imH on ih koji su mene bodrili na
Zlom Stupu da sada njemu kliu; a ja pa lim,
p ljakam , unilavam i za tirem vlastite dvore, svoju
oevin u i svoju djedovin u; ja sam muhadir; a
lama, preko debele Save je zemlja tuda, vlaka,
ka urska, hrvatska. njcmecka. prea nska, slavonska ,
na mojoj rodnoj grudi meni ivota vie nema, ni
me ni ni mojim prebjezim<l ; nogostup, pribjei te,
uputa i nada - ono mjes to u meni, u mOJoJ
nutrini s kqjeg se digla mudiza a koju unitie
Stoanin i Ccng i, sada je zjapi la prHzno; veziri i
moj.a braa, ali sad sasvi m lelujave, lagime sjeni
nadnose se nad tom jamo m, hu u u nju , krie i
za trpavaju je svojim urlicima; o nd a teferie; loe
vatru, ibrike s vodom pristavljaju ko daja kafu
h oe da popiju; ali ni njihova vatra vie ne pri,
o ni su sasvim ostali bez hrane; ta ravnica s obje
strane vode, taj su mrak. ta no, te zapaljene
glavnje, ti amci i dereglije, ti stranci; uspla-
hirenosl, umor, uurba nos t, saaljenje, tuga i bol;
i oni koji su ili u Preko i ugovarali prebjeg i
v raa l i sc; ne doekae me na onoj strani onako
kako rekoe da e, nje mecki kapelan sve mi

245
 oduze i barjake, i kubure srebrom okovane, i
handare zlatom okova ne i dva sata s etiri pok-
lopca i sve uze svima iz zbjega; ostadosmo bez
oruja; da sam bio samo Huse-kapetane, sunula
bi moja sablja na njemecke straare i rado bih
svoj ivot tu , i na toj obali ostavio, ali prilika da
se narug<lm lahori-vezirima izbi na mom licu os-
mijeh ukrivo - ja vas ne molim da ne izaete,
apnuh Delal-pa i, Abdurah im-pai, Belenli-pai i
Namik-pai, ali ne izadae; ovo je samo nuna
mjera i predostronost, Husein-kapeta ne, sve e
biti samo popisano i namah vraeno, govorio je
rm Ilija Starevi, ne prekidni tuma i onaj koji
je bio na mojoj stmni; ne hajem, rekoh; ali ni
unien nisa m mogao ostalima iz zbjega da
pridem ona ko kako sa m elio a pogotovo kad i
oni ou tie silu austrijsku i da smo malne sunji
postali; ali oni se pokazae dorasli ljubavi, hal al
im bilo sve po slo puta i na ovom i na onom
svijetu i vidjeh ih sasvi m goleme njih i njihove
nenaseljene due; i sada se pitam kako to da me
ba to, ta njihova ljubav, nije svega sasma Lada
ras t o ila i dokrajila; ugledavi ih takve, pitao
sam se zar je mogue da smo bitku izgubili, da
smo poraeni i progna ni ?

176,12. . . a dok smo jahali osjekoj tvravi, neke

obijesne djevojke, uz ciku i smijeh, ile su i
parale zlatne i srebrne ice sa hae i mog binjia
i namotavale u klupka i skrivale klupka u
njedrima kikoui se; kad bi na koncu zapni
biser ili dragulj , otimale su se i vukle i konja mi
ustavljale ...

246
177, 12 . . . izjah ivali smo IZ utvrde ali smo bi li
zato e n ici ...

178,12 ... domalo se u Bosnu vratie mnogi, a onda

svi s<lmo meni i Fidahiu oprosta nije bilo ...

179,12 . . . reci ti knjazu Meterniku, govorio je Fidahi

fratru, ncka nam vrati koji dilit za vjebu i nad-
mc wnjc; mi nikoga pogubit n ee mo , ~lIi nama je
obi aj da izjahujcmo u polje, ne moemo stalno
sjedi ti u zidinama ; a frat ar ree: sulta n se est i
na hrvatskoga bana i bekog cs.ua to nas uva
i podrava i da tako domalo nee moi i milos-
tivo ti preporu uj e da mipie pismo pokaja nja,
jer knjaz hlValski i ca r njemeck i n ee vie da se
zamjeraju su lta nu i muhur-sahibiji; a ja takvu
knjigu neu nigda napisati, jer samo od Allaha
oprost iem, a po kornih rijei i kajanja u sebi
ne nalazim da bih ih mogao turiti na han ij u; a
pismo sa m ja sam, ako h oe knjaz Meternik da
mu piem, idi, pilaj, mogu li mu do i pa neka
slua, jCl u govorili ; ali nije moglo; on kae:
volja ti je zai dublje u moje ca rstvo da ne
gledCl prema Bosni; a volja ti je i o ti i u
Carigmd da ti sul tCln sudi; ja sam suanj u
tudini , crne kamdije mi digerice kidaju! a uz-
jahujem silno okiena ata u svom najbogatijem
vezirskom odijelu; svi Bonjani, sultanovom
milo u pomilovani, nisu krili svoje radosti; a ja
rad os ti u sebi vie nisam imao i to je neto to
mi je bilo udno i strano, znao sam da negdje u
dubini due kliem o nima koji e sc vratiti
svome ognjitu, i neka, tClko je i pravo i dobro,
ali sa m sam sa pe t i ne nalazim nita ime bih se

247
 sada s njima udruio; idi te i neka vam je prosto
i halalite mi ako moete, drago mi je da ste
spaseni, manjI Je terct za me; nisam bjeao ni
od drugoga k ojeega pa to da sc skrivam pred
vaim ushienjem; ipak se, eto, Allah sm ilovao na
vas; oprostite mi ako ikako moe te za sve
nevo lje i pogibli koje smo zajed no propatili, za
sve to ste podnijeli za Bosnu, din i im an, ako
sam Ja krivac, a nije moja i vaa sudbina; ne
ide m s va ma, moda nije trebalo ni vi da ide te
sa mn om! ali to to se za kratko snu die, bi za
kratko; a to e m o nas dvojica, Ali-paa, ja za se
vie ne mam nikakve nadej ja imam, ree moj
pobratim, i dok s(l m iv, nikoga drugoga neu
priznava ti do tebe, da zna; ...

180,12 ... a uvee se po pustoj osj ekoj tvravi stadoe

iskupljati sjeni , sve jed na po jed na i nisam se
toliko trudio da ih odagnam koliko sa m stra-
hovao da mi koja ne promakne neprepoznataj
k(lda bih zamiri, da odmorim uzavreo mozak,
prilazi le su mi jo blie i ja sam glavom i ledi ma
svom snagom podupirao zid iza sebe ; sjeni mrtvih
i ivih, tuta i trna; mora m ii odavde pa kud
bilo da bilo, a i prolo bijae ve vie od stotinu
dana; pa da su mirne, tihe i lelujave jo i
nekako, da mi se izruguju, da me kunu i
kl eve u , da me o ptuuju jo i nekako, ali mnoge
preda mno m i n e skarednosti i bezobratine a ja
to podnijeti ne mogu; a bilo je i prije tvornih,
lanih sjena , sjena koje su hinile da su sjene;
jednom dode prosjak i prikaza se sasvim, po t-
puno ma sav I Ja u njemu prepoznah Abdurahim-
pau, ree: nu, ljivaru, to u tebi nije Ab-
durahim-paa, nego moj dvojnik kome je en-

248
dorenski okadar , nadomak Fileba, glavu
odsje kao; tad Abdurahim uislinu izade iz mene,
u to odnekud iznikoe Orhan i Bekir i sva
Iroj ica, ruku pod ruku, zamakoe ni za kamene
slube; ode i prosjak, oba Abdurahima; ta ko su
mc s am oi-I , oaj , pon ienje i to n edo reeno
suanjs tvo svodili na ono to jc ostalo od mene i
od svega toga bi mi ko malo lake; a pohodili
su me i oni koje sa m pogubio; i lo ovako:
najprije bih uo fijuk bia, pa galamu, viku i
kokanje, a onda bi preda me n<th rupi: Icanjski
muft ija, travniki kadija, prusaki kadija, sva tri
Seim<tnovia , a ispred svih moj muHa Kerim s
kamijom u ruci koja mu nik ako nij e pristajala, a
iza sv ih mali umo rn a koraka; a svi bijeli ko od
memlc, samo u ScImanovia , u sve trojice, iste,
plave oi; aferdesum, Huseine, govori muHa
Ke rim napukli m gl<lsom, jedva ga razum ijem, ja
velim da ne izlaze preda IC, dosta li je ionako
muke, a oni navalil i pasji sinovi; hoem o ba na
muku da mu pristanemo, v iu; gl edam travnikog
kadiju , dri glavu pod pazuhom, toroe: strah te
to ivi ne zna od ega ivi! mlijeko ti gorko!
pogaa k6 pljeva! kad ti vjetar lice dotakne, ko
da te ja amaram! kad le Al lun-Duna miluje, ko
da te ja akelam, hihihi! samim bosanskim
vodama ne mogu se prljavtine skin uti ! i sve
tako neto nepovezano zbrda-zdola, ali nil i je
meni teko to travni k i kadija blebee, ni ti mi
je muka Io se os tali cerekaj u, nego mi te ko
to me mull a Kerim MesIvica tili i nikakva
prijekora ne odaje od sebe to sa m i na njega
ruku digao; jedva ekam jutro da zajaem konja
i uputim se Zemunu generalu Fojtu gdje nas
eka sultanov ferman i beogradski valij a; ali no
nema kraja; u to se najednom svi razbjeae, ali

249
 domalo ope t povratie i ko doja sc stadoe <

skrivali jedan iza drugog, tl svi se provide; a

teko mi i io mal e r vid im medu njima i nikako
ne mogu da doku im taj nu rije kojom bih je od
njih izdvoj io, da njih otjeram a nju zadrim; a
travniki kadij a, maio-maio, pa prstima podie
o n e kapke na svojoj glavi, bijahu mu o t c ali ;
da mu otme m glavu iz ruku, si nu mi, bel i vie
ne bi mogao govorit i; a mati. kao da mc u ,
pride onako mila i ponosita i dobro m kre tnjo m,
mirno, uze glavu travni ko m kadiji; obradovah se,
nu, uzalud - mati h oe da vrat i g lavu kadiji na
rame na, a on se o nako bezglav, olimCl, uzmie i
govori: to je bilo, bilo je, oslavi sc ti loga,
Melek-kaduna , Ivoj sin je duu ogrijeio i to se
vie ne da ni im is prClvili, dabe mu se sada
kajati ...

18 1, 12 __ . onda sve sjene opet utekoe, kao da ih ncto

prepade, i poj(lvi sc prikaza tl vidu Ali -p<le
Rizvanbegovia Stoan i na , le ovako progovor i:
and(lsani . Ga lib s.lm , e to, da zna , i u He r-
cegovi ni ne rastu vie samo smokve, gdje god
pos ij eem grabelj ivca i izjelic u, posadim limun , a
gdje pos ij eem lupea ja - m<lslinu , pre ljubnicu
- n<lr; iz ljudske krvi u mene bijela ria nie,
da zn<:t j bulje su bi ljke nego ljudi i lo d a ti ja
kaem; imam sina o d sedam godina H ve je
mir.alaj , da zna ; ja sam gazija, paa i vezir na
He rcegovini a li si, to sc 'no k<lc , razbojnik i
neznali ca ; d o nio sa m ti sa han smokava , svaku
smokvu sam svojo m rukom ubrao, da ti zahvalim
na dobrima koja sam stekao kao tvoj dumanim ;
sa mo u jednom smo isti - i nismo - ni ja sa
svojom braom , ba ko ni ti , nisa m ivio u slozi,

250
 samo to ja svoju bra u mldbih i nadvladah, a
tebe tvoja bra a nadbie i izdadoe; malo ti bi
G r adaac , htio si svu bulum Bosnu, pa, de to si
ht io svu Bosnu, ali li htj ede i svu Bosnu i svu
Hercegovinu, e h, evo ti sad ipak, na ! od a ke
do lakta, na! mene po Bosn i ve tuju vie nego
tcbe , i l O da zna ...

182, 12 ... u gradu Osijeku, nekada beglc rbcgu te mi-

vars kog ejaiel<l, na sve strane tvrdHvc vide se
ku le i pro iCl zi, uo ko lo mazgali za to pove, do lje
zidove utvrde op lakuje rij eka Drava, a zid ine se
diu sa sa mih provalijl po nad r ij e nih voda;
zid ine su mahom od drveta i tite natiskane ku e
ponlid rij eke; tu i tamo su, u tc zidine od
po loenih gole mih balva na, urezana mnoga uska
vrata kroz koja puteljci vode obali, d o im sa
sjeverne stra ne id e debeo zid od crvene cigle i
sa nd uci od hrastovih greda za bedeme tvrave;
dvije su kapij e ve like i izmedu njih se protee
dubok jarak ispunjen do vrhli vodo m s nasipima
i te rasa ma s obje strane s koj ih Osjeani love
ribu; u unutranjosti kapije, koja je blia mome
tmurnom stanitu , ima tCl bij a od nabije ne zem lje
sa balje mez-to povima ; tamo, daleko, prijeko, bilCl
je Bosna, til i pogled je moj nije mogClo d o ku iti ;
isp red kapije, s unutranje strane, koja je bil a
ispunjena jelenjim rogovljem, bila je Sulejman-
hanova damija, <Ili je sada vie nc ma; ispred
moje po ste ije na kojoj klanjam je prazno i sum-
rak, tu od maram o i svoje i duu mlTlm s
kam e nim zidovima strasno po minj u i ime All-
ahovo po hilj adu puta; pokazae mi i jedan
mesdid koji ve dvj es ta godina ne slui svojoj
svrsi; svuda sa m vidio krstove; i kada poslije sus-

25 1
 rela s deneralom Fojlom, otvorih oi, obrevi sc
u Beogradu pod o kriljem knjaza Miloa, ugledah
na zidu tr ag od krsta

183,12 . . . da ml Je sa mo jednom vidje li sn ijeg kako

pada, re koh Fidahiu ; ne znam, moda to stoga
to zamiljam da je snijeg beh ar koji o pada s
golemog neheskog stabla ; a sve to je iza
ponlcnog nikakvo jc pil i mrtvi pa i i ~bj eg li ; i
nada da tajno predem u Bosnu i ponovo dignem
ustanak nita je i to; i lo da odem be<.":kom
esaru na dvor i to jc nila, smno pobjeda sebi
sve pribroj ava ; a to jc gradiJaka kapetanija
to like godine odravala mir na granici i to se
moji kmeti nikad nisu tuili nikojemu ca ru na
me i to jc sada nilav no ; nisam se mogao popeli
na konj a, ispratie mc i doekae, zaudo, kao
da sa m i bolji od vezira, dirnu mc tOj eh, laman,
pom islim ; ...

184, 12 . .. I-ia ma je sa sebe skidala a m ije, sve jednu

po jednu, da se razo tkrije, ali ja nisam ugledao
njeno lice _._

185, 12 _.. na ravn icu je bil o po leglo nebo, a zrlk je bio

isp unjen mirisima jeseni; ja u i i kopnei pustih
da ispred mene iznikne d rum poploa n kamenom
i pouriva h u sebi neke, nevid ljive, da zas tru taj
drum, po kom e sam ja hao, novom , te k iza lkanom
beskraj nom ponjavom; pustih da du pul<l s obje
st rane izn iknu vilk i poz la en i i raci i pustih usred
bijela dema, da gore sv ijee j gledah u njih;
njemec kc i hrvalske gospoje golih vralOVil i go lih
lea iZ<ldoe preda me; fl iza e i denera l Fajl i

252
uglednjej j varad inski komandant i neki s beo-
gradskog divana i svi kobajagi, kriom suze
otirah u s lica; FOjl je ' bio sa zulufima, krivo nog,
usukan, zategnut i ul i rumen, i plav i crven i
mra a n i sjajan, s okruglim staklo m na oku;
ma hnu me ni ca rskim ferm anom, al i mu ne uh
glas; posadie mc na nekakvo vidno mjesto i do
mene doprijee nekakve praskave, udne i milo-
zvune ali i tere lli rijei ; ali kud god bih se ok-
renuo, odsva kle su u me oi upirali; ne odem li
sultanu u Ist ambul , b i u zatvoren II tvrdavu
Komoran, jer se beki esar, zbog gostoprimstva
koj e mi je prueno u Osijeku, ne l.cli dalj e zam-
je rati sulta nu; i bi mi tako da rekoh: ti de nerale,
i ti varad inski komandante i vi pae, beogradski
ridali , treba od be kog esara i od sultana za
mc da ie te Bosnu da ja u njoj budem vl<ldalac,
tako bi po sve nas bilo hazne i koristi , a
petorostruki vezir D clal -Belenli-Abdurahim Na-
mik-Husein-paa mino bi nas ko udna bolest; a
oni rekoe: ako nee u Komoran, a ti onda idi
beogradskom veziru pa mu sc pokloni; a ja
rekoh: da je u beogradskog vezif<l pod nogama
moj kabur, a u njegovim rukama moj ivot, ja
mu se ne bih poklo nio, neka se on pok lo ni
meni! sii cu u Carigrad i sve to u u inili jes te
da u vezi rovo m divan efendiji javiti za moj od-
lazak; a da blago koje mi je uzeto II Osijeku
pominjen, to meni po nos ne da ; meni ne trebaju
rijei kojima se gradi uprija privida; a Bog duu
rastavlja i grenu i po kidanu i istanjenu i potrt u
i ponovo sebi dozivlje i sudi joj; ne ka se dogodi;
a osjeao sam da u pasti ondje i umrijeti i da
nikad neu doprijeti ni do Beograd a a kamo li do
Ca rigrada ; ali ne bi; dodoh na mjesto koje mi je
bilo sueno da ne propustim svoj smrtni as

253
 ,
BRACA I VEZIRI
Grada za pripovijest
 -
BRACA I VEZIRI
Graa za pripovijest

Ve ne koliko godina trsim se da sebi

predoim lik Husein-bega GradHevia i istorijski
i knjievno. Zmaj od Bosne - primamljiv naslov
za jednu pripovijest ; ali da li je i ovjek koji ga
je zadobio i nosio uistin u bio "Zmaj" i, ako je
bio, kojim kakvim djelima jc zasluio to
neodredjeno, l II ist i mah i na rodsko od li je?
Bosna je oduvijek imala junaka napretek i
mislim da II men i ne pretee zor knjievnika
kada tvrdim da je Husein -kapetan za Bosnu ono
to je Milo Obi l i za Srbiju. Isti na, te k II skorije
doha nauenjaci i i:-:.toriari osvje tljavaju pokret
Husein-kape tana i lako sc moe dogodiL i da II
mnogim stva rima previ:lgnc moja pripovjed a ka
sims t te d,a prencbregnem neke naune istin e,
o ne koje su ve z<lp isane o H uscin-kape tanu , a i
one koje e uskoro bit i stavljcne crno na bijelo.
Pa ipak u se u ovom napisu drati istorijskih
i nj e nica , a svaku muja vlast ita slikil o tim i
njenicama bie, iole pa ljivij e m it a t elju , namah
uoljiva .
Grad, ili Grndaac, jedna od rijetko ouvanih
bos~tnskih utvrda podignuta je ne kako tumun na
o nim posljed nj im bregovima bosanskim prije nego
to e ovi odahnuti u zelenom beskraj u prema
Savi i obzorju. Od bosanskih planina s j ugu,
vazda nekakav vje tar pue i ako e se nad tom
posavskom pit omi nom tmasti , ol ujni oblaci
zgomil a li, odozdo e na i i.
Gradaac i Gradaaka kapetanija pripadali su
rodu Huse inovu od davnina, a prvi njegov
znamenitiji pred i kapetan G rada bio je :Ose

255
 Ahmed -kapetan koji je ivio ne kih stotin u godina
prije Huseinova rodenja. Poslije Osc Ahmed
-kapetana, kapelani su bili: Mehmed I. prmJjed
Huseinov, Me hmed ll , djed Huse inov, Os man
-kapCl<ll1, o tac mu , pa stariji bral Mural
napokon on, Huse in, ij o m smru gasne SPJ 1
gospods tvo ove loze.
Husein je roden 1802. godine u Grad ac u.
Imao je tri brala: starijeg Murat-kapetana, pa
mladeg Osman - pau i jo mladeg Had i Bcir
-bega.
Ui t e lj mu je bio Mulla Mestvica Divovi iz
Sarajeva, koji je ujedno vie godina bio pisar
kod MUnJI -kapelana. Igra ka Husei nova bio je
balak oeve
sablje, a bajke, koje je sluao o
junacima, mejdandijama i ralovima, bekom
esaru i slam bolskom sultanu , K a raoru i krva-
voj zavadi bra e hcn;cgovake Rizvanb egovi a ,
bili su stvarni dogaaji. Rastao je u bogatstvu i
imanju sV!:lke vrste kao i osta li sinovi bcgovski,
pa jo i bolje. Nckih osa m kilometara od Gra-
dal.:a ima selo ardak. Na tom mj estu Husein je
dtlo da se iskopa jarak kojih sto tinj ak metara
irok i nekoliko kilometara dugaa k, te je tako
nainio umjetno ostrvo. Na tom ostIVU, na jed-
nom breuljku, podigao je arda k (po kojem to
mjesto i damiS nosi ime), a nedaleko od toga
ardab1 dvorac krunog oblika gotovo vas od
stakla. Unutranjost toga dvorca bila je obloena
gledosanim opekama u tri boje. Na samom otoku
imao je ogroman p elinjak i lovitc. Cijela
kapetanija imala je jo bezbroj kua , ardaka , ali
je Husein tu , na toj adi, najradije boravio. I
kada su mu smutljivci izavid lj ivci prigov(l ral i da
ga je toboe pohlepa i udnja za vezirskom
au i prednjaenjem daleko zavela, zaista je s

250
 punim pravom mogao da odgovori onako kako je
i odgovorio: "Meni je dosta bilo moje gospodstvo
kapetanluka kojim sam se bolje vlado i ivio
nego ijedan kapetan bosanski, kano jedan vezir!"
Na jednoj staroj, iskrzanoj gravuri vidimo
Huse in -kape tana kako dostoj anstveno sjedi na
stolici prekrte nih nogu, po "europski". Obuen
jc u dugu bonjaku haljinu svijetle boje, a
preko njc je, od tamne ohe, duga anterija bez
ukrasa. Oko pasa irok pojas. Preko koljena II
desnici ru ci dri duga ku sablju, dok je lijevom
rukom lahko pridrava. Na bosim nogama su mu
bonjake sa n(hde sa samo jednim irokim
kaicrn. Na glavi turban , dok mu je lice uok-
vireno gustom etvrtastom bradom. Lik mu je
skladan, nos malo orlovski, mu ki srezan, ima
crne, lijepo izvijene obrve ponad tamnih, pomalo
sjetnih oiju.
Fotografija ili risotina es t o zna zavarati , ali
da se ne znam kako uslika jedan gebo, on e
ostati gebo. Medutim, na ovoj gravuri ulstmu se
jasno nasluuje snana, dostojanstvena, samosvoj-
na li nost jednog viteza.
Bio je srednjeg rasta, ali mu snaga nije bila
II slasu j golemosti tijela. A ako ga je ita
osobito napadno odlikovalo bila je to ve lika
pobonost. esto su ga vidjeli kako, usred raz-
govora, neznatno pomie usnama tiho izgovarajui
neku molitvu. Prve bujruldije koje je za svoga
vezirovanja (poetak oktobra 1831. poetak
juna 1832. god.) izdao bile su i sto vjerske
prirode.
Istorici napominju da tu svoju predanost vjeri i
molitvi duguj e majci Melehanumi, urdijanki,
koju je Osman-kapetan doveo s jedne vojne od-

257
 nekud s Kavkaza. ] in ae je Mele- hanuma imala
golem utj ecaj na sina Huseina, ali otom-potom.
Kakav i ko liko sloe n i teak put je bio
Huseinov od osjetljiva mladia odgajana u izobilju
do junaka, najbolje e rei ovaj, naoko neznatan,
d oga aj iz njegove mladosti. Naime, kada su
nekom prigodo m klali ovna i kada je Husein
vidio ovnujsku krv, toliko mu se stuilo na to da
je pov raao. Kako mu je bilo kada jc svuda oko
nj ega prskala ljudska kIV, to samo on zna!
Oenio sc u svojoj devetnaestoj godi ni. Iste
tc, 1821. godine Ali-Dela!udin-paa, pjesnik i
krvolo k, namjesnik bosanski, dovabi na prevaru
Murat-kapetana sebi II Travnik i tu ga pogubi.
lhka Husein, sa nepu nih svojih dvadeset godina,
postade najmla i kapetan II Bosni i Hercegovini.
Delaludin-paa doao je na Bosnu 1820.
god ine. U mladosti je pripadao redu bektaija.
Bio je skro man, nije vo lio rasko, nije im ao dvor
ni harem , bio je obrazovan , pisao je pjesme. Ali
je bio ovjek gvozdene ruke, odlu a n i svim
srcem odan sultanu Mahmudu lJ koji je ni rom
preinaka u vojsci i upravljanju pokuavao uvrstiti
dobro poljuljanu gradjevinu Otomanskog Cars tva.
Za nepune tri godi ne bijae pjesnik duboko
ogrezao u krvi. Sablja mu st: ni za tre nutak nije
odmarala. Za jed nu no u Jajcu pos ijee esnaest
glava, Mostar i Srebrenicu skrio je si lom. Pa
ipak, Bosnu nije pokorio i bio je opozvan.
Ja zamiljam da je svoje opozivanje primio s
duboko zatomlje nom gorinom, pa iako nije
digao ruku na sebe, kako mu silni grijesi os-
tadoe bez potpore i pokria njegova nared-
bodavca su ltan a Mahmuda II, morali su mu oni,
o na ko sami od scbe, dohakati. To lika je u njega
bila revnost!

.258
 Husein je upravljao svojom kapelanijom
jedanaest godina, od 1821. do 1832., sreno i
pravedno.
Podno zidina svoga grada podigao je 1826.
godine jednu od najljepih damija u Bosni, koja
je po njemu dobila ime Huscinija.
Fra Ilija Starevi koji je Husein-kapetana
redovito obavjetavao ta piu ondanje beke
novine, dobio je odobrenje i novanu potporu za
gradnju crkve. upskog stana i kole II selu
Tolisi, a carskog berata nije Husein nikada ni
traio, nili ga je kadgod spominjao.

Poetkom XIX vijeka Bosna i Hercegovina

imala je eLrdeset i dvije kapetanije kojima su
go tovo potpuno samostalno upravljali i vladali
kapetani. Iako je sultan bio gospodar svake stope
zemlje svoga carstva jedino su, izgleda, Bonjaci i
Hercegovci uspjeli sauvati stare privilegije da im
imanja ostanu nasljedna. Dogaalo se da su
pojedine kapetanije izmedu se vodile prave male
ratove, a nerijetko je bjegunac iz jedn e, mogao
nai utoite u drugoj kapetaniji.
Ovakva se pjesma u to doba pjevala:

Oj Bojiu , boji li se koga?

Boga malo, a cara nim alo,
A vezira ko dorata svoga.

Sultan Mahmud II zasjeo je na prijestolje

poslije Selima III i Mustafe IV i pomou svoga
uvenog Mustafe Barjaktara htio je .da dokine
janjiarski red, kapetane, ajane i muteselime, a u
VOJSCI uvede nizam. Spoljne odlike nizama,
259
 gledane oima ondanjeg Bonj aka, bile su:
sramotno tijesno odijelo, kaievi za lie klije i
sablju koji su se ukrtali na gr udima i tako
tvoril i "krst", le smijeno jednostavna kapa
fes! Sloga Bonjaci i nazvae Mah mud a II
pogrdnim imenom "aur~su l la n " .
Kntjcm ju na 1826. godi ne bi buml ja njiarska
II Ca rigradu, ali je Mahmud II ugui i Lom
pril ikom na Hatmejdanu posijee e..'1L hiljada
nepokorn ih.
Planu buna i II Sarajevu, janjiari izab rae
agu Nijagu Ruukliju . le vas bulum Bos nu
dignu na noge. Bosanski vezir Mustafa-paa
Bclcnlija bi svrgnut, II ml njegovo mjesto pos-
tavljen beogradski muhafiz Abdurahim.
Da jc Husei n-kapeta n II ovim burnim dH nima
bio nais lo s tim kuda dH udari , jamano ne bi
bio II pratnji ove lu kave vezirske protuhe, slike i
prilike onoga doba.
Abdurahim nije mogao ni prii Sarajevu, nego
primljen od Fida hi a na zvorn i ki dvor odande
zapoe svuj u podmu kl u igru punu krvi j prevara.
Ali je Husein sada izblizH mogao vidjet i ta sc
radi od njegove brae.
Kako je svaki bosanski vezir. pa onaj
najshlbiji, nam ah medu Bo njacima mogao imali
svoju stranku , tako je i u Sarajevu bi lo dosta
oni h koji pristae uz Abdurah ima, a da ga nisu
ni u li ni vidjeli. l jednog zimskog dana, s
poetka januara 1827. godine izaalje Abdurahim
-paa iz Zvorn ika put Sarajeva do hilj ad u
orunika koje je predvod io Aji-beg Fidahi Zvor-
niki. ta se sve isplitalo oko ljudi naredna dva i
po mjeseca nikad niko n ee II potpunosti
doku iti . ali bilo kako biJo, poe t kom marta, to
si lo m, to milo m, m nogi se nadae pred Ab-

260
 durahim-paom. Po ko zna koji put sunu sablja
padoe glave mnogih Bonj'lka a medu njima
glava janjiarskog age Alijage Ruuklije.
Iza toga pozvae Sarajlije svoga dumanina a
on, mimo davnanjcg obi<lja, ne htjedne o tii II
vezi rski Travnik, nego sebi uredi dvor II San,jcYu.
Tokom mjeseca Ramazana, svake noi poslije jf
Lara , II tvravi je umoreno od deset do dvadeset
ljudi. Pa li raunaj koliko je to za trideset dana!
Svaki narod i sVilka zemlja im a svojih izroda,
ali izroda kakav je bio Fadil-efendija erifovi,
samo je Bosna mogla okot i ti. Na ime, otac Fa-
dil-efendijc bio je Mus tafa N urudin, zastupnik
nekibu-l-erafa. Kada se janjiari II Sar<ljevu
pobunie Mustafa Nurudin naoigled svih zdrobi
svoj peat , a razjareni janjiari ga kamenovae.
Za sva Abdurahimova smaknu a vie je kriv
Fadil-efentija koji sc svctio za smrt svoga oca
govorei: "Niko od vas nije vrijedan meslve
moga rahmetli oca" - nego sam Abdurahim.
Pa kada je, pored mnogih ostalih, i Ali-aga
Rizvanbegovi Sloevi, koji je uspio utei
Dela]udinovoj sablji, poruio Abdurahimu da
zadije sablju u korice, ovaj je zHdi, ali mu i opet
ne bi dosta nego udari globu i namet da ' su
mnogi ostali bez krova nad glavom.
Ljcto je 1828. godine i ral izmedu Turske i
Rusije. Bonjaci se, i pored svega, caru odazvae.
Samo Abdurahimu sve to je onolikom krvlju
poluio pade u vodu. A evo kako. Visoanima bi
nareeno da ne dolaze u Sarajevo. ali ovi ne
posluae. Abdurahim okrenu topove i :laprijeti
da e poru iti grad, te tom prijetnjom prevri
svaku mjeru. "Hem nas je klao, hern nas je
gJobio i ne bi mu dosta, nego hoe i grad da
nam srui." Tako se zametnu desetodnevni boj

261
 oko Abdu rahimova saraja. I opet ve ZIT nade
zagova ra e koji mu pomogoe da zd rav i i t av
napusti Sarajevo i skloni se u Zovik na imanje
H usein-kape tana Gradaev i a. Tu je i d oe k ao
fe rman o svome svrg nu u , pa sc krajem avgusta
zapu tio II Ca rigrad. Ali ne stie tamo kuda je
naumio. Izmedu Filcbc i Edrena i zae mu u sus-
re t carski kapidibaa i odrubi mu glavu. Tako je,
napokon, i ovaj satrap plat io svoje zulume.
Med utim, Abdurahimove pristae bijahu od-
likovane, a med u nji ma j Ali-beg F id ah i nas-
lovom pae. Osim toga, carskim fer manom da ta
mu je jo i S re bre ni ka kapetanija. Kape tan i se
uznemirie, jer su svoje kapetanije drali za
nasljedne. M emi -a ga , dotadanji gospodar Srebre-
nice, ne dade Ali-pa i ni pr i i , a kamo li se us-
toli i ti . Kud e, ta e, Ali -paa Fid a h i vrati se
svo me Zvorni ku, nu za njegova odsustva proglasi
se zvo rni kim kape tanom i ajanom njegov rodak
Mahmud -aga Fid a hi , inae dobar prijate lj
M e mi - a ge S re bre ni kog. Ali-paa navali da
o ru jem povrati svoju babovinu, ali nij edan
kapetan ne nade se na nj egovoj strani , nego, k
tomu , napadne ga i Husein Gradaev i . Ne
mogavi odoljeti pretenoj sil i Ali-paa se
predade Husein-kape tanu, a ovaj ga kao sunja
povede u G rad aac .
Cije lu spletku zas novao je Abdurahim i im
istina izbi na vidje lo Husein-kape tan pride AJi
-pai, pobratimi se s njim i od tada ostae vjerni
jedan drugome do groba i, povrh gro ba.
Nako n Abdurahima na Bos nu za vezira
dohodi Morali Ali Nam ik-paa. ovje k koji je na
blag na i n , lijepim htio utrti put posvemanijim
sullanovim prein akama. AJi Bonj aci, svikli na
krvnike i gJ avosj ee, niti znadoe. niti htj edoe

262
 razumjeti Namik-pau, no su ga zbog njegove
blagosti doslovce nipodatava li i prezirali. On je
ve nosio novo slubeno odijelo i na glavi fes.
Doe carska irada da se kupi vojska za rat
protiv Rusije. Bonjaci sc odazvae i pod
vostvom Ibrahim-alajbega Su !ejm anpa i a i
Hasan-bega Rustambegovia krenu ova vojska put
Vidina. Na glas da su Rusi stigli do Jedrene Ali
Namik-paa opremi jo jednu vojsku i sie
Filcbu. U to 14. septembra bi sklopljen mir, pa
se sva bosanska vojska, . do kraja 1829. godine,
povrati ku ama. Za ovaj odziv Bonjaci dobiju od
sultana Mahmuda posebnu zahvalu. Meutim , uz-
nemirena Bosna nikako da se primiri, pa Mah-
mud II pozva vienije prvake i kapetane na
veliko vijee u Carigrad, da bi ih nekako na
lijep nain privolio na promjene.
Kada udae u vijee , skinue svi Bonjaci
a lme i kauke, samo to ne uinie Mustafa-aga
Zlatarevi i derventski kapetan Mahmud-beg. Sul-
tan to, dabome, primijeti, pa e ovako der-
ventskom kapetanu: "Zna li ti da bih ti ja s
kapom i glavu mogao skinUli'!" A Mahmud-beg
na to pritie jednom rukom a lmu , a drugom
podbradak pa ree: "Ovako je, care, moe
skinuti, ali samu kapu ne moe!"
1831. godine dobi Morali Ali Namik-paa
posebno izaslala ovjeka iz Carigrada da mu
pomogne ali, im se u Sarajevu saznalo zalo je
ovaj doao, buknue neredi. Pade dvadeset
vezirovih pristaa, a njih oko ezdesetak raz-
bjeae se kud koji.
Utom Bosnom poletjee glasnici s pismima
odlinijih, te se za kratko utanai zajedniki zbor
za 20. januara 1831. godine u Tuzli. Malo ko sc
od vienijih Bonjaka i Hercegovaca nije odaz-

263
 vao, II Vlj CCanje i dogovor o zajedn ikom otporu
proLiv "Daur-sultana " i Ca rigradske Porle potraja
punih petnaest dana. Na tom zboru iz<tbr.ae
H use in-ka pela na G radaev i a Z(:I vodu svih us-
ta nika. lako bljesnu zvijezda Huse in ova. Bijae
mu sve II svemu dvadeset i devet gadim!.
Pa kao to danas djevojke uzdiu za
pjevaima i glu mcima, tako su II ono doba
djevojke uzdisa le za junacima. Vjerovah.., se da je
Huseinova lijt.::va ruka zelena ispod lakta j mnoge
su se nade i matanja vezivala uz njegovo imc.
N u, jo je jedan junak bio znan u Bosni. Bio je
to skadarski Mahmud -paa Buatlija , od svojih
zvani kodra-paa, tri godine mladi od Husein a.
Mahmud -paa sc, takode, digao na su ltana te se
pria lo da prikuplja silu od kojih 40.000 vojnika i
da e s njom ud a riti na Ca rigrad. Bonj aci se na
zboru u Tu zli dogovore da se sa Skad raninom
zbJie i poveu.
Od luzlanskog dogovo ra izuzee se Smail-<1ga
engi i Ali-aga Rizva nbegoyi te skoro sva Her-
eegovimt osim Ahmed-bega Res ulbcgovi a. Na
sultana Mahmud a II u to vrijeme digao se i
AJij a iz Egipta.
Sva ova Zbivanja oko pokreta Huse in -kape-
tana, kao to jc it a telj dosada mogao primije titi,
gleda m oi m a knjievnika i posmatram k<lo gra u
koju sam prikupio za svoju pripovijest, a lik
Zmaja od Bos ne gr ad iu onako kako ga ja II
dui osjeam, pa i po l:ij cnu da se ogrije im o
ne ke inj e nice iz njegova ivota. Zato sa m prije
za Bonjake i nj ih ov otpor, nego za sultana
Mahmuda II koji mi je nekako dalek i nepoznat.
Jer Bonj aci su iskali o no to je sebi Srbija
tekom muko m izbo rila - kakvu takvu sa mos tal-

264
nost. A nije bio mali broj hriana u onih 25.000
Bonjaka to je silo Kosovu.
Ali neka pretegne i ono da je bunu digla
vlastela da ouva svoja blaga, meni, opet, ostaje
dvoje oko ega se i vrli moja misao: l. ta je
Huseina navelo da izgubi sve to je imao? i 2.
Kakvog je soja ona njegova izvanredna hrabrost'!
A da li je Bosni laknulo kada je napokon
janjiarski red skren, a uveden nizam, skinuli
ajani i kapetani, a na mjesto njih postavljeni
muselimi, neka to utvrde istarici i ostali kojima
su takva pitanja struka. to se tie kalj a-nja
imena Huseinovoga, i za to imam svoju rije.
Kada je Zrnaju od Bosne krenulo nizbrdo,
dao je pogUbiti neke ljude koji su iz razliitih
pobuda odma gali njegovu stvar, a medu njima i
pretka (ja mu ne znam ime) Savfet-bega
Baagia. Oito zato Savfet-beg Ba agi , u svojoj
knjizi " Kratka upula u prolost Bosne i He r-
cegovine", uzima, zagleda i iznosi samo ono o
Husein-kapetanu to bi ga moglo nagrditi.
Izmedu ostaloga tvrdi da je iz Austro-Ugarske na
imanje Huseinovo prebjegao nekakav vabo i sa
sobom donio naprave za vjeto patvorenje
austrougarskih banknota; helem, da ga je Husein
sklonio u kuu kod nekog svog seoskog kneza,
te da su od te tajne rabote svi imali fajde, a
Husein-kapetan ponajvie. Kada je stvar izbila na
vidjelo dade Husein pogubit i kneza i vabu. Pa
kako je ovjek vazda sklon da prije povjeruje u
ono to je loe nego u ono to je dobro, svaiji
pogled moe za to zapeti. Jo ako se zna da je
Husein, poslije pogibije svoga brata Murata,
morao Oelaludin-pai piali li na ime globe 20.000
groa, onda sve izgleda vjerovatno. Moe biti, a
moe i ne bili. Ali da je Gradaaka kapetanija

265
 bila najboga tij a kapet anija II Bosni i Hercegovini
toga doba, ni to ne treba smetnuti s uma.
Medu rtva ma Huseinovim je i moj uk und ed
QD majci Hasan, teanjski muftija, sin bajraktara
Celebi- ulia. Moj djed kadija Hazim zabi ljeio
je II Gaj retu 1927. godine kako je Husein
-kapetan traio od ukundje da da izda fetvu
(deciziju) za ral protiv s\lltana Mahmuda Il, a
ovaj se tome odupro, le da je sustignu t kod
Samobora na Drini i tu pogublj e n. Nije li me ni,
kad na to pomislim, jednako tegobno kao i Sav-
fet-begu Baagiu , ako ne da je meni i tee. Jer,
prije svega, ja sam Z maja od Bosne zavolio, a
da bih ga pred oi ljudima iva isturia, malne u
se mora ti s krvnikom moga ukun dcda poisto-
vjetiti. Pa ipak ne hitam da osudim Zmaja od
Bosne. A u s uujem se i alu nainiti pa kaza ti:
dobro je da sam ja ve bio na pulu da sc
rodim, prije nego to e se ta nemila n esrea
dogodili. Hoe li u meni, kada o svemu tome
jo podrobnije razmislim, uzavrijeti, ne znam, ali
za sada imam me rhamc la, a ostaje mi krivo.

Kada je Aji Namik~paa uo ta sc sprema,

pozove brau Sulejmanpaie, Mustaj~bega i
Osman~bega , da mu sa svojim Skopljaci ma d o u
u pomo. Medutim, jedna vojska od o ko dvije
hiljade ljudi na elu sa Husein~kapetanom i Aji
-paom Fidahiem krenu na Travnik, a druga put
Skoplja da kazni Sulejmanpaie. Ova se sa
Sko pljacima sukobi kod Pirota i Bonjaci do
nogu potuku Muslaj ~ bega i Osman ~ bega koji se
spasie pobjegavi u Duvno.
Husein je tri dana iz topova tukao Travnik i
kada se Namik-paa predade naredie mu da

266
svue nizamsko odijelo i u damiji obavi javnu
pokoru, kao da se o vjeru ogrijeio. to god u
magazama nadae nizamsko spalie. Namik-paa,
toboe sveano , pristade uz Bonjake, a ovi mu
povjerovae i iznijee svoje:
t. Da se Jadar j Radevina, koje su pripadale
Zvornikoj kapetaniji a date Srbiji, vrate Zvor-
ni koj kapetaniji.
2. Da se obustavi uvodenje nove vojske.
3. Da sc poglavica bosanski bira izmeu sa mih
Bonjaka.
4. Da se Porta ne mijea u upravu zemlje, a
da e za ove ustupke dobivati porez od dva
miliona groa godinje.
Ovo su kasnije donijele i neke onovremene
novine, a Namik-paa obea da e sve lo iznijeti
pred sultana,
U ta vrijeme vojska Skadarskog pae
nadimala se prema Carigradu. Po svemu je to
bil a vojska nekog istonjaka. Hern je kodra-paa
na ratite vukao harem, hem su ga u njihalci
nosili robovi, hem je imao itavu, zasebnu etu
"oek a " , ilih lakrndijaa da mu vojsku uvese-
ljava, a o mnoini zuma, talambasa i bubnjeva
da i ne govorim. Takvu vojsku, iskusnom i previ-
janom ratniku , velikom veziru Reid-pai, nije
bilo teko, to mitom, to spletkama, to lanim,
ili ist initim obeanjima i drugim smicalicama as-
labi ti i razbiti, te kodra-pau primorati da se
vrne tvrdome Skadru i II njega zatvori.
Sinu i pramaljee 183 J. godine, a \3. aprila
krenue prve e te iz Travnika spram Busovae
gdje se imala sa kupiti sva bosanska vojska.
Bio je ramazan, te uz pomo, a moda j uz
nagovor Mustaj-bega Malkoa i Mustaj-bega
Duvnjaka, Ali Namik-paa u Busovai omrkne, a

267
 II He rcegovi ni osva ne. Tu ga, II Slocu pod svoje
o krilj e prihvati Ali-aga Rizvanbegovi, a o nda mu
dadne pratnju i otputi za Carigrad.

Nije samo veliki vezir pomno mo tri o kakvi sve

vjetrovi puu po Bosni. Budnim okom to isto je
inio j nasljedni knjaz Scrhije Milo Ob re n ov i . l
II veoma sloenim i ' zapctljanim prilikama o noga
vre mena Milo je II poetku htio da izmiri
Bonjake sa Carigradom. U to ime pisao je jedno
pismo Z maj u od Bosne i nudei svoju pomo i
posred nitvo, a uz to i malo priprije tivi.
Zmaj od Bosne je na to ovako odgovorio:
"Uzmi sam l O malo jestiva to je pred tobom; ja
sam svoje inij e ve prevrne. Ba za tog
pad ia ha neu da znam kod kojeg bi sc li
mogao za me zauzeti. A da l c doeka m gotov
sam II svako doba i na sva kom mjestu. Moja je
sa blja sjekla prije nego to je tvoja kovana."
(Auten ti n o.)
Malne stotinu dana kretalo se 25.000 bosan-
skih vojnika dok ne dodoe Novom Pazaru; tu se
snabdjee svim potrebnim, skinue topove s
grada, odredie srebre ni kog bega i do stotinu
ljudi da uvaj u grad, pooe Sitnici i onda
uda rie put Pei . Pod ovim gradom pokaza
junalvo Aji-paa Fid a h i, vjerni pobratim Zmaja
od Bosne. On osvoji Pe i rastjera ljute Arnaute.
Uto e i veliki vezir Reid-paa, koji je s
vojskom bio u Skoplju, krenuti put Sazllije da se
sukob i sa Zmajom od Bosne. 18. juJa 1831.
godine na Kosovu ravnom, blizu mjesta Kaanika
zame tnu se ljuti boj.
"Izvjeba nih ruku" (muallemi iskend - izvje-
bana ruka, nizam) bijae sve II svemu 21.000.
268
 Zmaj od Bosne uzjaha ata, isue sablju,
povede Bonjake i hametice potue vojsku
velikog vezira Reid-pae. Zarobie oko dvije hi-
ljade turskih askera, zaplijenie mnotvo ad ora,
svu debhanu. topove, vezirski ador sa svim to
je u njemu bilo od tapija, kajima i burun tij <1 do
pisaljki, ukrasa, i netaknutih jela koja su se
puila. Veliki vezir je jedva bijegom u Skoplje
spasao svoju rusu gl<Jvu. Bonjaci u boju pos-
jekoc Or Jusuf.pau, uranie Hivzi-pau, ranie
i zasunjie haznadara Ahmed-pau, namjesnika
solunskog. U jednoj k.jimi velikog vezira
proitae da se Namik die sa Bosne, a na
njegovo mjesto za vezira postavlja Ibrahim-paa
Vidinlija.
Vijest o sjajnoj pobjedi Bonjaka pu e du-
njalukom.
Domalo eto li na bojite izaslani~a veli kog
vezira, a Bonjaci iznesoe svoje: da se ne uvodi
nova vojska nizam, da vezir na Bosni bude
Husein-kapetan Gradaevi i da e sultanu
plaati godinji porez od 4000 kesa (2,000,000
groa J.
Povjerovae na carsku, a fe rman ne saekael
I umjes to da priteknu kodra-pai u pomo ok-
renue kuama , puni slave i plijena. Reid -paa
tajnim putem, izokola, Javi Mahmud-begu Tuzla
-kapetanu da bi njemu, pristalom, starijem ov
jeku mnogo vie odgovaralo da bude bosanski
namjesnik nego onako mladu j nevinu ovj e ku
kakav je, toboe, Zmaj od Bosne. Th Tuzla-ka-
petan prvi okrenu svoju vojsku, odvoji sc od
Zmaja od Bosne i prvi ode s Kosova.
Jo Bonjaci nisu znali da je Ali Namik-paa
utekao II Tursku, pa Husein naredi da se jedna
vojska uputi na Stolac. Druga vojska, sastavljena

269
 od Posavljaka i Fo.lIka
ud ari na Smail-agu
engia II Borakoj nahiji, ali ih ovaj po tu e.
Foaci bi poraz i nekako podnijeli, ali im Smail
-aga engi pogub i ajane Fejzalaj-bega engia ,
to mu nikad ne oprostie.
Sam Husein krenu preko Prijepolja i Taslidc
i tu posijee neke nepokorne iz plemena Sel-
manovi a .
im se Bonjaci razioe, veliki vezir Reid
-paa nava li na Skadar i prisili kodra-pa u na
predaju i odvede ga caru II Istambul ...
Mi lo Obrenovi posla Zmaju od Bosne na
peke 50.(K)() groa, a II jednom pismu bratu
Jevremu zapisa da je Mahmud-beg kapelan tuz-
lanski izdajnik - Vuk Brankovi . ..
Sve II svemu ova vojna trajala je pe t mjeseci.
Krajem avgusta 183 1. godine Sarajevo je zades io
veliki poar koji je sprio gotovo cijel u ariju.
Iako je narod ovaj poar tuma i o kao nesretan
predznak, kada se Zmaj od Bos ne slavodobitno
povratio u spaljeno Sa rajevo, bio je nadasve
sveano doekan.
Th je septembar, a u oktobru 183 1. (mjeseca
dumadu-I-evuel 1247. god. po hidri) u kui
Mujage Zlatarevia Husein-kape la n je izabran za
vezira i pau.
Zu e haju odredi o n, Husein, Hasana-alajbega
S ij a r i a, za tefterdara imenovao je Ahmed-bega
Vili a, a za haznadara Hadi Mujagu Prijepoljca.
Za musellima sarajevskog odredi Husein-paa
Gradaevi svoga vjernoga druga i prijatelja
Mujagu Z l atarevia; za ajana nevesinjskog Hasan
-bega Manova, za ajana ga t akog Me hm ed-bega
Turh aniju. Turhanija side Gacku, ali ga Smail-aga
engi 0 1uda proljera.

270
 Husein-paa prede u vezirski Travnik okruen
svojom svitom i tu naini dvor bogato i dolino
ga dotjeravi da to odmah na poetku mnogima
za oko zape kao kakva maha na. Zalo se
bosanski vezir I paa ne bi dolit:no nosio i
dolino obukao? A da sc nije uznio, ka ko
domalo vremena graknue sarajevski trgovci
outivi tetu u trgovini sa Carigradom, rjeit o
govori to to na svakoj bujruldiji koju je izdao,
pored njegovog imena stoji i "ov., je bujruldij a
izdala od samostalnog ajaleta bosanskog."
Sebi je dao izraditi peat od zlata na kojem
je II sedam polja bilo urezano sedam uzvika: "O,
Prijatelju, o Slavni, o Mogui , o Dareljivi, o
Milosni, o Pokrovitelju, o Oprosni c."
Kada je doao u Travnik, porodicu odbjeglng
Ali Nami lc-pae dao je o svom troku preko
Brkog povratiti u StumbaJ. . Ako se koji i l1 l "ij
zamislio nad onim patvorenjem lanih n ovan ica
neka se zam isli i nad ovim inom posljed njeg
viteza e uropskog! A valjalo bi se nadnijeti i nad
onim da je sudbi nu Bosne, i svoj u vlastitu,
prepustio vjeri II tudu rij e Ger u svoju zadalu
ne bi sumnjao, pa sloga ni u vezirsku).
Ali carski ferman o Huseinovu naimenovanju
nikako nije stizao, pa su sc neki ljudi osipa li i
odvajali.
Zainjale su se prve nevolje.
Novonaimenovani vezir Vidinlija pue jednom
svojom bujruldijom po bosanskim bezima da se
odvoje od Husein-pae.
Svakakve glasine iz tamnih budaka zapalacae
spram Huseina. On potee handara pa pogubi:
teanjskog i gradikog kapetana, Mahmud-alajbega
Filipovia, Izetagu iz Travnika, Ibrahima efendiju
iz Jezera, travnikog kadiju, prusakog muftiju,

271
 teanjskog murtiju (moga uk u ndjed a). Mnogi
pobjegoe u Slavoniju i Beograd. Medu bjegun -
cima nade se i Huseinov brat Osman-paa.
Iz dana II dan uvidao je da je prevaren.
Dode ZI m a l padoe prvi snjegovi. Treeg
mjeseca svoga vezirova nja sai ni a rzuh al na
veli kog vezira i posla ga po kapidibai Husein
-be gu i e ndorenskom o k ada ru Mulla A1ijagi.
Mulla Alija je uru io ovaj arzuhal veli kom veziru
Reid-pfli.
Ali dok su kap idib aa i endorcnski oka d a r
bili na putu "Mo nitc ur Ottoman" objavljuje da je
Huse in "buntovnik i uzurpator", da je "nez-
nalica" i "grub ovj ek", A s ljed eeg mjeseca,
zna i januara 1832. god, sve to prenosi i
austrouga rski list " Beobachter". U samoj Bosni,
izgleda, o ovome niko nita i ne zna.
Pedesetak dana polO je primio e ndorenskog
o k adara ,
a tridesetak dan a poto je u onim
novinama cijelom svije tu o bj avio da je Husein
-kapetan " bun tovn ik i uzurpato r", veliki vezir
Re id-paa alje Huseinu kajimu, II kojoj mu
odaje sve u obiajene po asti i priznaje za vezira,
ali pod uslovom da bosanske momke ob u e u
niza msku odoru.
Na takvo pismo mu hur-sah ibija nije trebalo ni
da eka odgovor. Huse inu ne preostaje nita
drugo nego ponovo kupili vojsku.
U meduvremenu M ahmud-aga Fidahi, sa mo-
zvani aja n i kapeta n zvo rni ki , trai od Miloa
Obrenovia po rez od Jadra i Radevine , a Milo
mu odgovara da je o n na ime po reza jo ljetos
pos lao Husei n-kape tanu pedeset hiljada groa, pa
ne ka od njega ite. Milo je uvidio da je
Huseinova stvar propala, pa je peke preok-
renuo u tobonji porez.

272
 Na to, uvrijeden i nevian laima, Husein
pie pismo Mahmud-agi, a u stvari odgovara
Milou, pa to pismo Muhamud-aga Milou
poalje (16. XII 1831. god.). U tom pismu
Husein ponovo kae da je onih pedeset hiljada
groa dobio na pdke nakon bitke na Kosovu, a
da mu je Milo obeao "jote vie poslati". Dalje
pie da se Milo vara ako misli Jadar iRadevinu
od Bosne otcijepiti, pa kae: "... kada mu ja
preko Drine vode predem i na abako polje s
Bonjacima dadem, jo e mi i vie pekee
davati i dati, a za mali kusur poreza ondanjeg
naroda hoe mi devab dati. A kada u upriju
palanku dadem, onda emo se ne samo za
godinji no i za vie zaostavi kusur poreza
nakusurivati i naplaivati s njime. Sve to je od
naroda ondanjeg zulumom oduzeo i narod onaj
u liko opaso od njega u uzeti i na rodu na volju
uiniti . . . Ono lani kad'}. srno bili, s Bojom
pomoi , na Kosovu, ti muhur-sahibija (veliki vezir
Reid-paa) isti je oni bio. Imali su svu Rume liju
i Anadoliju, do abe, pak da nas nije Bog
sauvao Svojom milou, bi nas sviju popili ko
jedan fild an vode. Tako e biti i u napredak."
Milo Obrenovi, dabome, nije ostao duan
odgovora, pa, izmedu ostaloga ovako veli: "Pismo
ti je puno smrada, zato to je puno sopstvene
hvale, a sopstvena hvala smrdi". A to se tie
Jadra i Radevine to je samo "nadimanje" jer ono
to je "sam Bog gorama i vodama ograniio . to
je nekada Serbiji pripadalo i to premilostivi car
na njoj ope t hoe da prisajedini, to ni ti
Husein-kapetane. niti Bosna ne moete zaustaviti.
A Bonjake znamo ve dovoljno kakvi su; Bosna
nije jo Serbiji zakone predpisivala. nee, ako
Bog da, ni u napredak takove prcdpisivati

273
 Preti da e raun iskati od mene kada prcko
Drine prede.~ i u uyriju doe. Ja te za to ne
molim da ne ini. Cik i sutra odmah dodi! No
kao io reko h Serbija sc jot Bosne nije bojala,
nc, e ni danas, tim vie to eno carske vojske
koja ide Bosnu sa dviju stran a da opkoli, koje
e do nekoliko d.tn a biti. Sa blja ti tvoja ne moe
nila po mo i protiv same Serbije, a kamoli i
protiv Serbije i carske vojske. Svi smo se bojali
skad arskog vezira, j sam sult an bojao ga se, pak
cno i nj ega ugasi sc i eno ga g i sc ela po
Carigradu i car ga uhvatio za perin i vue tamo
amo . .. Skadranin ima barem perin , te ga car
za njega vue kud 'oe, a ti nema toga, tebe e
ukal i po glavi!"
Ali-paa Fidahi nastojao je da izmiri Husciml
i Miloa ali je Husein to odbijao os taju i pri
onoj svojoj da je Milo lagao. Zmaj od Bosne
nije znaO da za takve prilike postoji i drugaija
r ij e. Ali -paa Fidahi je bio vje tiji u toj
ophodnji pa je, recimo, dok je jo ta prepirka
bila u jeku, po ne kom Mustafa-agi poslao Milou
paripa i zamolio ga da propusti lade nekih
bosa nskih trgovaca.
Poe tkom marta 1832. pade Bajram te se
bosanski prvaci ponovo sastadoe u 'n-avniku,
dede a k i Tu zla-kapetan. Kajima Re.~ id -pae, u
kojoj veliki vezir po ru uj e Zmaju od Bos ne da je
uva u ltIjnosti, ogo ri Bonjake.
Ve liki vezir posla svoga ovjeka u Travnik, ali
kako je ovaj bio u niza mskom od ije lu, prvake to
toliko raesti da ga i ne sas luHe nego sko i e
da ga posijeku. Thk na veliko zauzima nj e
Huseinovo jedva mu ivot potedjce.
Onda muhur sahibija naredi Os man -pai
.
Gradaeviu da ode Husei nu i odvrati ga od
.
274
 pobune ali kada je Husein saznao zato ga brat
po hod i, izasla mu glasnika II srela nje i strogo
porui da e ga posj ei ako se pomo li II Travnik
poslom kojim je krenuo.
Po Bosni je II to m<llo dana vrijao jo i
Hadi Hasan-efendij a nosei sa sobom ezdeset
hilj ada groa za podm i i va nje, pa je izmedu os-
talih, i uve nom krajikom junaku Hasan-agi
Pekom , pored blaga, po nudio i naslov pae od
dva tuga samo da sc ovaj od Huseina odmetne.
To isto bi ponue n o i Mahmud-agi Zvorn i kom ,
ali ni Tuzla-kapetan, ni Mahmud-aga ne smjedoe
II ovim danima otvoreno istupiti protiv Zmaja od
Bosne. Oni e to, II njegovim najteim trenucima
ivota, uiniti mnogo smiljenije.
U to sc carska vojska na e l u sa novo naime-
navanim bosanskim vezirom Kara-paom, polahko
primicala Bosni.
Da se Hercegovci ne prikljue Kara Hamdi
-pai Husein izasla i treu vojsku na Hercegovinu
pod vodstvom Mujage Zlatarevia. Ovaj dode u
polje Nevesi njsko i na urev-dan pobi se s
Baagom i njegovim Nevesinjcima u KHinu Selu i
nad bi ih. Onda uBrataima zadi Baaginu kulu
vie glava ena da su i gologlave i bosonoge iz
vatre iskak ale. Popali i pobije sve to se
Red epa ia zvalo, a II Zalom-Palanci srui ak i
damiju, ja Rabumme lobe eslagfiru llah. S polj a
Nevesi nskog opremi Zlatarevi dio vojske na
G acko na Ccngia. a sam krenu na Stolac e d a
bi se jednim udarcem dvojici dovezo. Nai me
Baaga se sa svojom druinom sklonio u Rizvan-
begovi a kuli s Rizvanbegov iem .
Na onom zboru u Travniku. na kojem je Hu-
sein proitao bosanskim prvacima kajimu muhur
-sa hibije, odluili su Bonjaci okupiti i do ez-

275
 . deset hiljada svojih askera. Bijae zamiljeno da
Ali-paa Fidahi sa kojih dvadesetak hiljada ljudi
izae Kara Mahmud Hamdi-pai do Novog
Pazara. Aji jedva da su sve II svemu sakupili
dvadeset hiljada ljudi. Tako jedna manja vojska,
pod vodstvom Alaj -bega Todorovia i Krupa
Mehmed-kapetana utabori se kod Banjske. Druga
vojska pod vodstvom Hadi Mujage Prijepoljca
kod Prijepolja na Hisardiku, dok je trea vojska
pod zapovjednitvom Sijeria uvala prelaz p.eko
Drine.
Kara Mahmud Hamdi-paa prvo nadbi
Todorovia i mada su se ovi hrabro borili
prelenoj sili nisu sc mogli oduprijeti. Samog
Todorovia Kara Hamdi-paa posla svezanog II
Carigrad. Onda Crni paa navali preko uprije na
Limu i tu na toj upriji zametne se krvav boj u
kojem , od nekoliko hiljada Bonjaka, samo
dvadesetak izvue ivu glavu.
Sijeri, uvidjevi nemio poraz povue vojsku i
okrenu Sarajevu.
Hadi Mujagu Prijepoljca, kojega iva zaro-
bie, metnue naopake na magarca i provedoe
tako po varoi u kojoj je, koliko jo jue, bio
zapovjednik. Tako jaui vikao je i glasno vapio
da ga neko smakne tc da mu prekrati muku i
sramotu.
Husein u tom pozva Mujagu Zlatarevia , pa
se tako irom otvorie vrata Ali-agi Rizvan-
begoviu i Smail-agi engiu da Hamdi-pai pri-
tekou u pomo.
Poetkom maja (godina je 1832.) Husein je u
Sarajevu, okuplja oko sebe ono vojske to je os-
talo, ali otvoreno gledajui kako su se dogaaji
ukrstili protiv njega, prvi i posljednji put u
svome ivotu pokoleba se ali, za kratko. Kada je

276
Kara H a mdi ~ p a a ve bio blizu Smajcva, up ila
Husein svoje vj erne prislae ne bi li bilo zgoreg
da se nade nekoli ko pamet nih ljudi pa da izadu
s darovima i mitom pred Kara Hamdi-pa;,,_ Na
te njegove rij ei svi sko i e kao opareni na noge
i isukaVi sablje povikae: "Ko od toga prid
Ma hmud-pa u poslanja vie progovori de ra cm o
mu mater! ". Na ta Husein odmah na to ovit ka
odvrati: "Kad vi me ni tuko slobodno odgova rate !
ja vama svi ma velim: ko me II ovi as Tle bude
u vojsku .slidia, ja u j,W i mat er de rat ' i svojom
rukom glavu osii! "
Samo ste jc to re kao, IZjurio je napolj e,
bacio se konju u sedlo i ni na koga se ne
o b azirui okre nuo p ut Pala. za nJim odm ah
po hrlie svi ostali.
Isti dan sukobe se sa H a mdi ~ p ao m i izgube
bitku. Ponovo H usein okupi oko sebe svoje
jun ake, sada gotovo siguran da mu je sudbina
za pe aena i na Z lom Stupu (doLat' sahat hoda
od Sarajeva) pot u e sc sa daleko nadmo nij om
vojskom (1 8.000 Arnauta i oko 12.000 po OIzam
ski ustrojene vojske), pa i lu bit ku izgubi.
Dodu pod Sarajevo i Z maj do Bosne odlui
jo jeda nput, posljednji put, ogledaii se sa Kara
Hamdi-paom. S jedn e strane posadi sebi Ali-pa-
u Fidab ia , s druge stra ne Mujagu Z lat arevia ,
pa jurne u posljed nj i odlu an boj. Ni na ta se
ne obaziru i borio sc po put lava, tako da je taj
dan osam konja satro pod sobom, ta ko Je
prezirao smrt. Nj egova dva vjerna jarana nI
trenutka ga ne ostavie samoga u ovoj oaj n oj i
ve likoj bitki. Tolika je sila izbijala iz Z maj a od
Bosne da je Hamdi-paa, uvidjevi go leme i
nenadane gubitke poeo da se povla i , a glasovi
o novoj ve likoj pobje di Bonj aka ve su hita li u

277
 Beograd i II Dubrovnik i tamo je takav glas i
stigao.
I taman kada sc na vidiku uk azala skora pob-
jeda, pomolie se ete Ali- age Rizvanbegovia i
Smail-age C ngi.a , koje smjesta udarie II leda
umornoj Huseinovoj vojsci i koja se tako nade
izmedu dvij e vatre. Uvidjevi ta ih je spopalo
Zmaj od Bosne sakupi oko sebe dvije stotine
najhrabrijih vitezova i jurnuvi protu ku sc kroz
nizamske redove, pa preko Hakija, on i njegovi
odani ahbabi, iznesoe ive glave.
ete Tuzla-kape tana i Mahmud-age Fidahia
tako su se sporo kretale prema Sarajevu da su
od jednog konaka pravile tri, pa ih vijest o
porazu Huseinovu zatee na G lasineu. Oboj ica se
odmah vratie svojim ku a ma. Tako mu se i ovi
osvetie.
Bila je zora lje tnog jutra i bosanski bregovi
nadimali su se od svoje preobilne ljepote, aLi
Zmajev pogled j pogledi njegovih drugova bili su
zamagljen i e merom poraza i oni jedva da su
oko sebe ita i zamje ival i .
Na izranjavljenim konjima hitali su Gradacu.

Osamnaest hiljada Arnauta spremalo se da

o pljaka Sarajevo, pa je Hamd i-paa svoju vojsku .
morao izvesti u Sarajevsko polje.
. im je novi vezir uao u Sarajevo, izae pred
~ nj l?ga o naj Fadil-efendija erifovi. Ko da ga
gledam. U ruci mu podugaak spisak onih koje
. bi, po njegovim miljenju, treba lo posjei , sagiba
se udvo rno i snishodljivo, nakaradno ozbiljan i
predaje ' spisak Kara Hamdi-pa i. Osjea u to m
as u neku drzovitu nadmenost i nadm o naspram
onih ' ije poglede osjea na potiljku i ije bi tihe

278
 kletve elio da uje glasno izgovorene. Ali ako
je Fadi l efendija bio sv ib:' na krvavu sab lju
Delaludinovu i Abd urahimovu, ne mora biti da
svagda i na svakom mjestu zakon u topuzu lei.
Kada je vezir proitao spisak i razum io ga,
podere ga ' i baci pod noge Fad il-efe ndiji, pa
ree:" Nisam je ljudski kasap!"
Pa ipak ga jote IstI dan postavi za sara-
jevskog muHu dok mu ne st igne naimenovanje iz
Carigrada. '
Po zapovijesti vezirova ehajc poruena Je
kafana Hasana Zubovia , kafana u kojoj .su se
sastajale Hus~inovc pristae.
yc drugi dan po ulasku u Sarajevo u prvim
bujruldijama n"ziva vezir Kara Hamdi-paa
H useina odmetnikom i izdajicom cara i naroda.
Imanje je Huseinovo oduzelo, a da ga to vie
ponizi, za_upravitelja Gradaake kapetanije vezir
,je postavio nekog Arnauta koji je u njegovoj
vojsci bio au! Pokretni imetak nade n u Trav-
ni ku pre nese n . je II Sarajevo i na javnoj drabi
rasprodat znatno ispod stvarne cijene za 59.310
groa i 27 para. 1hko isto je bilo i sa imecima
os talih Huseinovi h pr istaa.
SedIm na rednih godina Sarajevo e biti glavni
grad Bosne, a do tada nijedan vezir, po starom
o bi aj u koji je ljubomo rno uvan , nije smio ostati
u Sarajevu vie od tri da na, nego je morao seliti
u vezirski Travnik.

15. juna, deset da na poslij e bi tke pod

Sa rajevom, Husein zadi svoj dvorac na Adi i
vatra ga progut a. Isti d an jed na gru pa njegovih
pristalica prede Savu kod amca, a o n sut ri da n.
Osim H useinove ene i sin a mu Muhameda sa

279
 nJIm je ilo pedeset ratnika, dvadeset i dvije
ene, dvadeset i estoro djece i etrdeset sluga.
Sve II svemu bila je to tuna i dugaka povorka
koju je nosilo stotinu jedanaest konja i dvadeset
hatova.
Naprijed, uporedo sa svojim vodom, jahali su
Huseinovi vjerni prijatelji Ali-paa Fidahi,
Mujaga Zlatarevi , a za njima Mahmud-beg
Grada evi, Mustafa Tuzla, Emin-beg kapelan
Maglaja, dervenstki kapetan Mahmud-beg, doboj-
ski beg Sinan-beg, Krupski kapetan Mehmed-beg,
Salih-aga Tufeki, terzibaa Mosti i drugi.
Gradaevi je sa sobom ponio 3.000 dukata,
dvije vree srebrnog novca, dvije vree talira,
dvije vree cvancika, dva handara zlatom
okovana, etiri srebrne kubure, dvije sablje
okiene draguljima, dva zlatna fiekluka, sedam
pozlaenih dererdara, zlatni sahat sa etiri pok-
lopca, srebrni sahat, dva srebrna svijenjaka, etiri
zlatom izvezena odijela, 38 pari srebrom
ukraenih pitolja, 38 puaka okovanih zlatom i
srebrom, etiri bogato ukraena handara, jedan
dilik dva koplj a i dva barjaka.
Cim su preli Savu, osjetie silu
austrougarsku. Uzalud im je bilo opiranje l
nabjedivanje, moradoe predati oruje. Potom su
pod pratnjom, preko Vinkovaca prebaeni u
Osijek i smjeteni II jednu vojarnu.
Iako su se mogli slobodno kretati, te su esto
na svojim visokim atima jezdili po okolici i nad-
metali se u bacanju dilita, tuno i sumorno im
je bilo stanite.
Husein je pisao knezu Metternichu i traio
da ga pripusti bekom esaru, ali je bio odbijen.
Uz to, veliki vezir je traio da Husein bude
izruen, ali je to opet Metternich odbio. Vezama

280
sa b e kim dvorom, koje mu je utro fra Ilija
Starevi Husein se, oigledno, nije umio
posluiti ni prije, a ni sada.
Moim da su mu ta tri mjeseca, koliko je
proveo u osjekoj tvrav i , bili najtee razdoblje u
ivotu.
Ubrzo mnogi dobie pomilovanje i vra tie se
u Bosnu. Zlata revi, Fidahi i Krupa-kapetan os-
tadoe u osjekoj tvravi. Tu je boravak morao
kad-tad biti o kon an , pa je Metternich savjetovao
Huseinu da napie molbu za pomilova nje sultanu
Ma hmudu u Carigrad. Nako n dugog i munog
kolebanja Husein to i uini.
Krajem septembra 1832. god. stie u Zemu n
generalu Fojtu sultanov ferman. Zmaj od Bosne,
sa Fidahiem , Z latareviem i brojnom pratnjom
i zae pred generala Fojta kao vezir, a tako i bi
primljen.
Svi su bili pomilovani, a imanja im vraena,
osim Huseina i Fid ah i a; njima je bilo nareeno
da se imaju pokazati sulta nu u Carigrad.
l 1. oktobra, u etiri sata poslije podne,
preo e Husein, Fidahi i Z latarevi iz Zemuna
u Beograd. Ali skrhan tegobama i n eizvijesno u
padne Husein u postelju i tako ostane puna dva
mjeseca. Za to vrije me posjeivao ga je lini
ljekar Miloa Obrenovia dr Bartol Kunibert, koji
je potomstvu ostavio ovaj opis Zmaja od Bosne:
" Husein-kapetan imaae po gotovu 30
god ina, stas mu bijae srednji, izgled interesantan,
pogled blag i sumora n, osmijeh pun drai i tuge,
njegove krupne o i natkriljavahu guste i ukrte ne
obrve, bj eloa njegove puti izdavae vie
urijanski tip njegove matere no o naj ponos-
noga, surovoga i pol udivljeg Bonjaka. Jedva bi
se moglo vjerovati da se pod ovim nejakim i

281
 njenim ljeles nim sastavom moglL:l skrivati ovako
krepk<I dua, vojni k i darovi, vel iki po nos, a
naroi t o li na hrabrost, dotjerana nekada do
drskosti. Iskren i marljiv musliman, on je briljivo
vrio spoljne obrede svoje vjere i propise Kur'a-
na j ni za ta na svijet u ne bi o n propustio onih
pet mo litava dnevno, es t o su ga vi ali kako za
vrijeme razgovora o kree o i nebu i ponavlja sas-
vi m tiho po neku molilvu ili stihove iz Kur'ana,
i protiv opeg ubiaja svoj ih sunarodnik a uzdra-
vae sC o n briljivo od raznih vinskih i alkohol-
n ih pia zabra nje nih zakonima islamizma."

Krajem decembra 1832. uputi sc Zmaj od

Bosne sa Ali-paom Fidahiem i jednom sluki-
njom put Carigrada.
Sult.a n Mahmud ponudio je Huseinu I
Fidahiu visoke inove u nizamskoj vojsci ali oni
to odbiju. Drao ih je u Carigradu nekoliko
mj eseci e da bi ih smekao i privo lio da se prih-
vate o nih odl i j a u nizam u, ali kako obojica os-
tadoe uporni u svome odb ijanju, progna ih na
Trapezunt. Medutim, Husein ne doeka svoje
progonstvo nego, najvjerova tnije otrovan, umrije
krajem j ula 1833. godine II svojoj trideset i prvoj
godini ivota. AJIa h, d.. mu se smilovao na
o no m svijet u. Sahntnjen je u Stambalu na Ejubu
gdje mu se i danas grob moe vidjeti.
Aji-paa Fidahi nakon tri gOdine povratio se
II Bosnu i ivio je u Bijeljini sve do 1840.
godine kada se ponovo pobun io proliv zul uma .
pae Vedihije. Uhvaen je i progna n na otok
Kipar gdje je iste godi ne umro.
Mujaga Z l a tarevi se u Sarajevu bavio svojim
za natom sve dok ga god ine 1863. sm rt ne za t ec.

282
Grob mu se nalazi u haremu d amije na
Mjede nici. ',.-
Muhamed, sin Huseinov, umro je u G r ad ac u
1854. godine i po ko pan je podno oeve damije.
S njegovom s mru gasnu izravni poto mci Z maja
od Bosne.

283
TUMA TURClZAMA I MANJE POZNATIH RIJEI

A
Abdest pranje pnJe molitve
akosum bravo!
adet obiaj

aferim bravo!
aferdesum IZVini

aga zapovjednik
ahbab prijatelj
ajan prvak, odlinik
ahirel onaj svijet
ajalet pokrajina
alaj skup
ahmak budala
aka para
aka m molitva poslije zalaska
sunca
alajbaa starjeini!
arslan lav
asker vojnik
ak zanos
aikovati udvarati
aiare oigledno

arzu hal mo lba

Azrail aneo smrti

284
 B
barjaktar zas tavn ik
bamja jelo
hardak ze mljani sud
baa starjei na
bazrdan trgova'c
basamak stepen i k
baa ija glavni trpeznik
baibozuk voj nik pljak a

baau starjeina podoficira

baka posebno
beg plemi

beglerbeg zapovjednik oblasti

bensilah irok koni pojas
bektaija ~ ri padniktog
dervi kog reda
bigaj rihak nepravedno
,
bimbaa major
binj i ogrt a

binjekta kamen s kojeg se

uzjahujc na konja
biva dakle
bonluk izobilje
bukagija okov
bujruldija naredba

285

 buljuk - e t a

e
au predvodnik
oek lakrdija
okadar dvorjanin
ekmeda kovei, kasa

iOuk posjed
ehaja zastupnik
velikodostojnika
emane violina
urak kouh

D
deki ka minula
dervi pripadnik sekte
defterdar raunovoda
demir eljezna reetka
na prozoru
dever briga
din Vjera
divanhana soba za vijeanje
divanija blesast
dizdar zapovjednik tvrave
dost prijatelj
duvar zid
286
 dumanin neprijatelj
dova molitva

DZ
dam prozorsko staklo
debhana ratna oprema
delat krvnik
dehenem pakao
dererdar ukraena puka
dematile skupno
denet raj
dilit topu z, moug a

dah sad
daur nemusliman
deride novine, tampa

E
edevsuz neuljudan
eglenisati razgovarati
crnIO povjerenik
esnaf organizacija zanatlija
evJija sveti ovjek, dobri

F
fereda - enski mantil

287
 ferman sultanov ukaz
fcs kapa
fetva decizija
G
ganet nervoza
Galib pobjednik
H
ha
..
elm
haber glas, vijest
hadum ukopljenik
hair zadubina
hala zahod
halal oprost
halaliti oprostiti
hajati mariti
hara porez
haman moda
haa prekriva za konja
hanuma gospoda
han kona ite

hazna kasa
hazna korist
haznadar uvar riznice
hator zamjerka
hela propast
288
hrka gornja haljina
hrsuz lopov

l
ibretiti udili

ibrik bakreni sud

ioglan dvorski pa
iftar ramazanska veera
irada ca rska zapovijest
istilah polagan govor, rad
isija' zain za sa lep
ia re t ges tikulacija
Imam hoda, muslimanski
svete nik

J
jacija nona molitva
Jaran prijatelj
Jaramaz nevaljalac
janiari rod turske vojske
janiarski odak janiarski tab
jarabum-tobeestakfirulah Boe oprosti
jamak barjaktarev zamjenik
jazuk teta
jemek jelo
jok ne, Olje

289
 K
kahur grob
kabad ahija nasilnik
kadija sudija
kahvaji smee

kajmekam zastupnik vezira

kalkandija oklopdija
kajim a novano pismo
kara crn
kapudan-paa ministar mornarice
kapidibaa natkomornik
kauk kapa
katil ubica
kaldrma kamenom poploan
put iJi avlija
kasap mesar
kaurin isto to i daur
kav<l zbaa starjeina straar
kismet sudbina
kjafir nevjernik
keed ija kapaT
kolehaja pomonik age
kidisati napasti
kontu kaput
konak noenje, konaite ,
290
kurban brave ili govee koj e
se kolje za Kurban
-bajram
L
leden . lavor od bakra

M
mal imovina
maksu m d ijete
mandal zalvor
mangala sud za eravicu
maa lah! ono to Bog hoe!

me hkerna sud
mestve vrsta o bu e

mihrab udubljenje .u elu

damije
miralaj kapeta n
mind e rlu k sec--lJa
.
melek aneo

me ngele prase
mezar grob
me te riz rov
muhanat na svoJu ruku
muhur-sahibija u vlf carskog peata

muhafiz zapovjed nik grada

muhadir izbjeglica
mukajet za in teresovanost

291
 mudiza udo

mualemi iskend izvjebana ruka

muftija najvii svetenik
okruga
murtat izdajica
muH a teolog
mutvak kuhinja
muir mara l
murik neznaboac
Moskov Rus
muehak drven a reetka na
prozoru
musafirhana gostinjska kua

muteselim kajmekam
sudski i novnik

N
nahija upa
n<:lm glasovitost
namazbez povezaa

na maz molitva
na nule drvena obua

negve okovi
nian nadgrobni spomenik .
nizam regularna vojska II
Turskoj od 1826. god.
nakibul ci raf poasna titula

292
 o
ord ij a voj s k l

ovnak-ja nduz mirisni korijen

p

pasa dostojanstvenik
pehlivan akrobata na
...
ZICI

p<:Isvandija no ni u va r

peke poklon, dar

pekun sto lac
predeverati prebrinuti
pender prozor
pnmga top
poguzija prodrljiv, oblaporan
R
rahatluk zadovoljstvo
rahmet pokoj
ra hmetli pokoj ni
Ramazan mjesec posta, praznik
redif rezervist
reis voda
ridal velika
rz as t , obraz

293
 s
sabur st rpljivost
saha n bakreni tanjur
sahibija posjednik
sad razam veliki vezir
sada ka milostinja
saruk zavoj oko kape
salep slatko pi e

sehara okovan sanduk

sedda pasti n i ice pri molitvi
sc izbaa natkonjua r
serasker gla v n okoma nduj u i

selZ konjuar
serbez slobodno
sevap dobroinstvo

sifat odlika
smIja lcpsija
silislar vezirovoruar
sindir lanac
spa hija veleposjednik
srm al i srebrom ukraen

adrvan vodoskok
ehit koji junak i pogine
u ime islama
294
ejh starjeina dervia
i Ile duei za sjede nje
ie tavanica
~ind ra drveni krov
erefet prsten na munan

emadan svijcnjak

T
takie vrsta kruke
talihan kameni han
tefe ri izlet
tcrzibaa glavni kroja

ters naprasit
testija zemljani sud
tespih brojanice
teskera pIsmo
t irjaija uivalac droge
timar efendija spahija
trenica daska
tuknuti zaudarati
lurundi naranasto

tura sultanov monogram

tug znak painskog

dostojanstva

295
 u
Uup Skoplje
umet narod

V
valija veZir, guverner
vakuf zadub ina
vallahi-bill ahi Boga mi l Boga!
vaz propovijed
veZir guverner
vehdo slabo
Z
zar ensko pokrivalo
zahatoriti zamjeriti
zehmcrija zima, studen
zekal obavezna milos tinja
zeman
..
vriJeme, doba
zimija rajetin
zindan tamnica
zulum zlo

,
296
 BIWEKA o PISCU

NEDAD IBRlIMOVI rode n 20. oktobra

1940. godine II Sarajevu. Osnovnu ko lu jc zavio
II epu. Srednju umjetniku ko lu, odsjek vajar-
stvo, zavrio je 1961. godine II Sarajevu. U
Sarajevu jc diplo mirao na Filozofskom fakultetu ,
odsjek ulowuja, 1977. godine. t ian jc Udrucnj a
knjievn ika od 1964. i lan jc Udruenja likovnih
umjetnika od 1982. godine.

Djela: Kua zatvorenih vrata, pri e, 1%4; Ugursuz,

roman, 1968; Karabeg , roman, 1971i Prie,
1972; ivo i mrtvo, prie, 1978; Zmaj od
Bosne, pripovijest, 1980; Bog si ove hefte,
autobiografska proza; Nakaza i lli/a, kratke
prie , 1986j Drame, 1988; Kua bez. vrata i
druge prie, 1989; Braa ; vezi';, roman,
1989.

Prevoden JC na eki, turski i ~,Ibanski i

djelimino na engleski, [rancuski, panski j
talijanski. Za roma n Ugursuz dobio je es-
toaprilsku nagradu grada Sa rajeva 1969. godine,
za televizijsku adaptaciju Ugursuza prvu nagradu
za dramski tekst na Bledskom festivalu 1970.
godine, za roman Karabeg godinju nagradu iz-
davakog preduzea Svje tlost, 197 1. god ine, za
roman Braa i veziri nagradu Veselin Maslea
1989.

297

ISBN 86 - 901285 - 1 - 4

N ed!.lId Ibriimo vi I BRA A I VEZIRI / l99L Lektor i korektor

I Adil f/ajri. Likovna oprema I Mustafa Ibro/j. Kompjuterska
priprema I Bil/eti Zoran, MIIsi emslldin . tampa I AlIas
promet. TIra: 1000 primjeraka.