ejhul Ekber Muhjiddin Ibn Arabi (k.s.

)
El-Futuhat el-Mekijje Preveli Sejjid Hadiefendija Salih Ibrievi i Ismail ef. Ahmetagi *Odabrana Poglavlja* O Spoznaji Stvaranja Iz Prisustva Muhammedijskog O Spoznaji Stupnja Ieznua (Fena) O Spoznaji Nivoa Tajne O Pronicljivosti (Firasat) O Snovima (Ru'ja) O Spoznaji Ljubavi O Spoznaji Ogovaranja O spoznaji jednog od Kutbova

ejhul Ekber Muhjiddin Ibn Arabi (k.s.) El-Futuhat el-Mekkijje Poglavlje 311-to O spoznaji posebnog nevidljivog stvaranja iz prisustva Muhamedijskog Znaj da sam one noi dok sam pisao ovo poglavlje imao san kojim sam se obradovao. Probudio sam se i sastavio stih koji sam prethodno razradio u sebi, a taj stih je iz oblasti hvalisanja:

U svakoj epohi Postoji neko po kome se ta epoha zove Ja sam taj neko Do kraja ove epohe

To je stoga to ja nisam do dan danas upoznao nikoga ko se je vie od mene obistinio na poziciji robovanja. Ako takav i postoji, on je slian meni. Ja sam dosegao krajnje domete robovanja. Ja sam isti i potpuni rob koji ne zna pri sebi da ima tenje ka gospodarenju.

Jednog je dana vien Utbetul Gulam kako se u svom hodu uznosito kooperi pa mu bi reeno: 'O Utba, otkud ta hvalisavost kod tebe? Mi do danas to nismo vidjeli pri tebi. On ree 'Neko poput mene ima pravo da se hvalie, a kako i ne bi kad saznadoh ko mi je Gospodar a ja Njegov rob!' Znaj da u svakom vremenu i na svakom nivou mora postojati jedna istaknuta osoba, ak i meu zanatlijama i u svakoj naunoj disciplini. Kada bi se istrailo ovo vrijeme nali bi da je stvar upravo onakva kako smo i objasnili. Robovanje je jedan od nivoa, a Allah Uzvieni m i ga je poklonio kao dar. Ja ga nisam postigao trudom ve posebnim boanskim odlikovanjem i odabiranjem. Nadam se da e ga Allah zadrati pri meni i da me nee odvojiti od njega sve dok se ne sretnem s Njim u tom stanju (na jedan odreeni nain)... 'Pa neka se tome raduju, a to je bolje od onoga to oni skupljaju.' Znaj da je ovaj stepen, stepen posebnog stvaranja a to je objanjenje i izraz za sami poetak u stvaranju svakog stupnja i stanja. Rekao je Uzvieni 'I Mi emo vas stvoriti na nain vama nepoznat'. Da se ovdje radi o vraanju naih duhova naim tijelima u ba ovoj konstituciji u kojoj smo stvoreni na ovom svijetu, tada ne bi bile ispravne rijei Uzvienog '...na nain vama nepoznat.' Zaista je rekao Uzvieni 'Vama je poznato vae prvo stvaranje, pa zato se ne prisjetite' i rekao je 'Kako vas je prvi put (u poetku) stvorio tako ete se i vratiti' tj. onosvjetskim stvaranjem koje nalikuje ovosvjetskom po tome to mu nema primjera, jer nas je Allah stvorio bez prethodnog primjera pa e nas (i na onom svijetu) stvoriti bez prethodnog primjera. Ako neko kae 'Pa kakva je onda svrha Njegovih rijei ...tako ete se i vratiti' mi kaemo da se tu obraa ljudskim duhovima da e se vratiti upravljanju tijelima na onom svijetu kao to je to bio sluaj i na ovom svijetu u skladu s konstitucijom u kojoj su stvoreni, i nakon izlaska iz njihovih grobova u toj (onosvjetskoj i novoj) konstituciji i kao to e neki izai ' ...iz vatre kada e izrasti kao to izraste i isklija sjeme iza nanosa bujice' iako On posjeduje mo da povrati tu istu strukturu (kakva je bila na ovom svijetu). Meutim On to nee. Zato je s tim i povezao svoje htijenje pa je rekao Uzvieni 'Zatim e ga kada bude htio proiviti' tj. na takvoj (onosvjetskoj) konstituciji, a u sluaju da je ona istovjetna (ovosvjetskoj) i ista, onda bi rekao 'Zatim ga proivljava'. Vratimo se onome to elimo objasniti tj. pojedinim znanjima o ovom stepenu, a to je znanje oko kojeg se ovaj stepen okree. Svijet je u stvari dva svijeta a prisustvo dva prisustva, premda postoji i tree prisustvo koje se javlja kada se njih dva sastave i objedine. Prvo prisustvo je

prisustvo nevidljivog i njemu pripada nevidljivi svijet. Drugo prisustvo je prisustvo osjetilno i vidljivo pa se njegov svijet naziva pojavnim svijetom. Oni vid spoznaje ovaj svijet a sranim vidom spoznaje se svijet nevidljivog. Iz njihovog objedinjavanja proizilazi prisustvo i svijet mate. Taj svijet mate manifestira znaenja u osjetilnim likovima poput znanja u liku mlijeka, stabilnost i u vjeri u liku lanaca, islama u liku stuba, vjerovanja u liku ueta, pojave Dibrila u liku Dihje el-Kelbija, a Merjemi se oprimjerio u liku mukarca bez ikakve mane. To je slino kao to se pojavljuje crnina kada se pomijeaju hrastove iarke i galica (u procesu pravljenja tinte) a pri njima nije postojala ta osobina u stanju njihove odvojenosti. Zato je prisustvo mate najprostranije od svih prisustava jer ona objedinjuje oba svijeta, svijet nevidljivog i pojavni svijet. Prisustvo nevidljivog ne obuhvata vidljivi svijet poto u njemu ne preostaje nikakva praznina (kojom bi obuhvatio pojavni svijet). Isto je sa prisustvom pojavnog. Saznao si bez sumnje da je prisustvo i ravan mate najprostranije bez sumnje. Tvoja osjetila i struktura su ti u tebi samom omoguile da vidi znaenja i duhovna bia kako se priinjavaju i pokazuju u tvojim oima u osjetilnim likovima, na nain da kada se desi promjena i uticaj na ovom otjelovljenom liku to automatski ima uticaj na znaenja pokazana otjelovljenim u njemu samome tj. tom liku. Bez sumnje si ti kao ovjek pozvaniji za prisustvo i ravan mate od znaenja i duhovnih bia jer u tebi postoji mo i snaga mate, koja je jedna od tvojih snaga odnosno moi koju ti je Bog dao tvojim stvaranjem. Ti si pozvaniji za upravljanje i raspolaganje matom od znaenja jer znaenje nije opisano snagom mate, niti su duhovna bia Najvieg svijeta opisana snagom mate u njihovom stvaranju i nastanku. I pored ovoga oni se razlikuju u ravni mate po pitanju pojavljivanja u likovima. Ti si pozvaniji od njih da se moe otjeloviti i oprimjeriti u mati jer je u tebi prisutna ova ravan odnosno dimenzija u svojoj zbilji. Obian svijet ne poznaje mogunosti mate niti ulazi u nju izuzev kada spava ( tj. ulazi u svijet mate a da i ne zna da je to u stvari mata) pa njegove osjetilne snage budu usmjerene njoj. Boija elita vidi to na javi usljed toga to oni posjeduju snagu obistinjenja u njoj tj. mati. Tako ovjekovo pojavljivanje u nevidljivom svijetu i na ravni mate blie je i primjerenije (nego kod duhovnih bia), naroito zbog toga to on po svom stvaranju posjeduje dimenzije koje potpadaju pod nevidljivi svijet a ta njegova nevidljiva dimenzija je njegov duh, a takoe je prisutan pojavnom svijetu svojim tijelom koji je njegova pojavnost i vidljiva dimenzija. Sluaj nije takav kod duhovnog bia jer ono ne moe ui u pojavni svijet izuzev oprimjeren u svijetu mate pa ga osjetilo vidi u mati kao oprimjereni lik bilo na snu ili javi.

Ako ovjek ima odliku da se pojavi u nevidljivom svijetu, njemu to svakako i pripada jer se on zbiljski time odlikuje u tom svijetu ali ne u smislu mate, ve pomou njegovog duha kojeg ne registruje osjetilo a koje pripada nevidljivom svijetu. Ako on pak hoe da se kao duhovno bie da se pojavi otjelovljenim u svijetu nevidljivog, potrebna mu je za to pomo njegovog duha vezanog za upravljanje njegovim fizikim tijelom. Tako je on blii tome de se oprimjeri u nevidljivom svijetu nego su to duhovna bia koja se oprimjere u liku u pojavnom svijetu. Ovaj stupanj se zarauje i postie slino sluaju Kadib el -Bana, smilovao mu se Allah, koji je posjedovao ovaj stupanj. ovjek ima mo koju ne posjeduje nevidljivi svijet. Tako je u njegovoj moi mogunost da se pomou svog duha oprimjeri u nekom drugom liku u pojavnom svijetu. Tako se ovjek moe pojaviti u bilo kojem liku koji eli od likova Ademovih sinova kao to je i on sam, ili u likovima ivotinja, biljaka i anorganskog svijeta. (Jer svaki ovjek u sebi ima potencijal da izraste u savrenog ovjeka koji je spram svih ostalih svorenja poput sjemenke na jednom stablu tj. stablu postojanja koje ima svoje korijene, trup, grane, granice, listove, cvjetove i eto plodove. Savren ovjek je poput sjemenke na tom stablu koja u sebi nosi cjelokupan potencijal i snagu tog stabla tako da se iz nje ponovo moe razviti stablo sa svim njegovim pojedinanim likovima. Ostala stvorenja, pa i ona najodabranija tj. meleki su na stupnju pojedinih dijelova tj. likova tog stabla postojanja i ne posjeduju moguosti savrenog ovjeka koji je sie itavog svijeta, a u sufijskoj terminologiji svijetom se naziva sve izvan Boga iako tu nema nita izvan Njega) Ovo se je deavalo njima tj. najodabranijoj eliti boanskoj. Obavijestio me jedan od ejhova Allahovog puta, a taj ejh vai kod mene kao pouzdan i pravedan ovjek, pa sam se od njega okoristio po ovom pitanju. Ree mi 'Obavijestiu te o neemu emu sam bio svjedok a to potvruje tvoje kazivanje. Bio sam u drutvu ovjeka kojem je pripadao ovaj stupanj a da ja o tome nisam nita znao. Zatraio sam da mu pravim drutvo od Bagdada do Mosula u karavani hodoasnika koji su se vraali sa hada. Rekao mi je 'Poto si tako odluio namoj mi predlagati ni hrane ni pia dok ti ja to ne zatraim!' pa mu ja dadoh svoju rije na ovo. On je bio ovjek u godinama, jahao je, a ja sam iao pjeke nedaleko od njega kako bi mu bio na usluzi. Razbolio se je od dijareje i oslabio je a to mi je teko padalo. Nije imao kod sebe lijeka kojim bi zaustavio bolest i koji bi mu omoguio odmor. Rekoh mu 'O moj gospodine, poalji me onom ovjeku koji je voa na putu za Sandar kako bi od njega uzeo lijek!' on me pogleda s prijekorom i ree 'Dr' se svog obeanja' te je zautio nakon

toga. Kako se njegovo stanje pogoravalo nisam mogao utjeti. Karavana je bila zastala da prenoi, upalie se baklje i ljudi se uputie voi karavane za Sandar. On bijae crni sluga i ljudi su se okupili pred njim. Oni bolesni su od njega traili lijek za svoju bolest. Rekoh mu 'O moj gospodine, smiri mi srce i otkloni moju brigu. Naredi mi da ti od onog ovjeka donesem lijeka' na ta se on nasmija pa mi ree 'Otii do njega!' Stigoh tamo a on me prije toga nije poznavao niti sam ja bio u stanju i odori koja bi zahtijevala uvaavanje. Prioh mu plaei se da me ne otjera poto je bio u velikom poslu. Stadoh pred njega u mnotvu svijeta. Kad mu je pogled pao na mene, ustade i posadi me da sjednem. Poselami me s radou i irokogrudo i upita me ta me je dovelo ovdje. Ispriao sam mu o ejhovom stanju i njegovoj bolesti pa on naredi pomoniku da donese najbolji lijek, izvini mi se i ree 'Nisi se trebao ni zamarati dolaskom, trebao si nekoga poslati.' Ustao sam da napustim ator a on ustade sa mnom i posla ispred mene ovjeka s bakljom. Oprostih se s njim nakon nekoliko koraka, a on naredi bakljonoi da ide preda mnom. Rekoh mu da nema nikakve potrebe za tim bojei se da e ejh to smatrati za previe, pa se bakljonoa vrati. Zatekao sam ejha u istom stanju u kojem sam ga ostavio, a on mi ree 'Gdje si, ta radi?' Rekoh mu 'Vaim blagoslovom, medicinar me je poastio a nije me poznavao niti sam ja njega' pa sam mu sve ispriao do u detalje. ejh se nasmija i ree 'O Hamide, ja sam bio taj koji te je poastio, a ne medicinar, bez sumnje. Vidio sam tvoju brigu za mene zbog moje bolesti pa sam htio olakati tvome srcu, pa sam ti naredio da ode kod njega, a plaio sam se da te ne otjera i ostavi kao to to ini ostalom svijetu pa da se ne vrati slomljena srca. Napustio sam svoje tijelo i oprimjerio ti se u njegovom liku, poastio te i odao ti potovanje i uinio sam s tobom to to si i vidio dok nisi otiao. Evo tvoga lijeka meni ne treba!' Bio sam zaprepaten. Ree mi 'Ne uri u zakljuku, nego otii kod medicinara pa vidi kako e sada postupati s tobom.' Otiao sam do njega i poselamio ga, a on mi nije ak ni selama htio primiti, nego me otjera. Naoh se u udu. Vratio sam se ejhu i ispriah mu ta mi se zbilo. On ree 'Eto ta sam ti rekao!' Rekoh mu 'O uda, kako ste se samo pretvorili u crnog slugu?', a on mi ree 'Stvar je bila upravo onakva kako si i vidio.' Obilate su prie poput ove o velikanima. Ovo slii nauci o magiji, ali to nije magija. Razlika izmeu nas na ovom stupnju i magije je ta da kada neto jede po magiji, jede a ne osjeti se sitim. Ono to se iz te oblasti pojavi ili to dobije to biva tako samo u tvojim oima. Kada tu stvar pokua pronai, ne nalazi je. Kad ti onaj ko prakticira ovu nauku pokae da si uao u kupatilo, ti kada

poslije doe sebi, ne vidi da je to tako stvarno. Sve ono to vidi na takav nain slino je onome to via sniva na snu, pa kada se probudi on ne nalazi ni traga od onoga to je viao. Ko prakticira magiju, takav ima kontrolu nad tvojom matom koritenjem specifinosti imena ili slova ili drugih mogunosti. Magije ima vie vrsta. Najgrublja vrsta je koritenje halucinogenih sredstava a najprefinjenija je izgovaranje rijei kojima maioniar odvoji vid posmatraa od osjetila i preusmjeri ga na njegovu matu pa on tada via slino snivau na snu iako je budan. Stupanj koji smo spomenuli u vezi boijih ljudi nije ovakav. Ako u tom stanju ti neto pojede zasiti se, ako dobije neto poput zlata ili odjee ili bilo ta, to ostaje s tobom u svom nepromijenjenom stanju. Mi smo lino doivjeli to na ovom stupnju i kuali smo to na poetku naeg puta pomou duhovnosti Isa a.s. Zato je Muhammed a.s. (poto je zabranio da se tokom mjeseca Ramazana poste i noi) kada je bio upitan 'O Poslanie, pa ti posti i noi i dane?' rek ao 'Ja nisam poput vas. Ja konaim kod Hranitelja koji me hrani i Pojitelja koji me napaja', a kako to stoji u drugoj predaji 'Moj me Gospodar hrani i napaja.' U toj grupi kojoj se obratio u to vrijeme nije bilo nikoga ko je imao ovaj stupanj. On nije rekao ja nisam kao ostali ljudi. Kada bi on (u tom stanju) primao hranu, zasitio bi se pa je postio i noi zadravajui svoju uobiajenu snagu. Poto je to hranjenje bilo iz prisustva i ravni mate, a ne sa ravni osjetila, njemu je a.s. bio omoguen post neprekidno i itave noi. Vidjeli smo da se je Dibril pojavio u osjetilnom liku kao poznati ovjek kao to je bila njegova pojava u liku Dihje, a drugom prilikom kao nepoznat ovjek. Do nas nije doprlo da se on javljao u nevidljivom svijetu u liku drugog meleka, pa se Dibril ne pojavljuje meu melekima niti u nevidljivom svijetu u liku Maikaila ili Israfila. Zato je Uzvieni za njega rekao 'Nema nijedan od nas a da mu ne pripada poznati stupanj.' Vidjeli smo ovjeka koji je imao tu mo da se oprim jeri i pojavi u liku drugog ovjeka. Tako se Zejd pojavljuje u liku Amra, a meleci nemaju tu mo u nevidljivom svjetu. Kao to se Dibril pojavio u ljudskom liku, tako se pojavljuje ovjek u nevidljivom svijetu u liku meleka i to u bilo kojem melekskom l iku koji hoe. Jo udnije od ovoga je to to je jedan od zaljubljenika u Allaha od ljudi ovog puta uao jedne prilike kod ejha pa mu je ejh govorio o ljubavi. Neki od onih koji su bili u blizini vidjeli su da je taj zaljubljenik uao kod ejha. Od govora

ovog ejha o ljubavi taj se zaljubljenik nije prestajao sam od sebe topiti i to fiziki, sve dok se nije pretvorio u lokvu vode ispred ejha to je bilo usljed snage obistinjenja ovog zaljubljnika. Kad su ljudi koji su primjetili da je taj zaljubljenik uao doli kod ejha upitae 'Gdje je onaj to je ranije uao, nismo ga vidjeli kad izae?' On im ree 'Ova voda preda mnom, to je taj zaljubljenik. Vidjee samo malu lokvu vode na hasuri ispred ejha. A ti pogledaj kako se on vratio svojoj osnovi iz koje je i stvoren. Gdje li su samo otili ti njegovi dijelovi? Znaj da je ovjeku na ovom boanskom putu data mo da se u ovoj ovosvjetskoj konstituciji i stvaranju pojavi u kom hoe liku, kao to se u onosvjetskoj konstituciji i nastanku moe javljati u kom hoe liku. Ta mo je u samoj osnovi ovog ovosvjetskog lika, meutim ne dospijeva svako do spoznaje ove osnove. Na to se odnose rijei Uzvienog '... Koji te je stvorio, savreno te uobliio i uravnoteio (odmjerio) te' a to se odnosi na vidljivu ovjekovu konstituciju, a zatim je rekao '...i Koji te je na kojem je htio liku (sloeno) stvorio.' To znai da ova savrena i uravnoteena konstitucija ima predispoziciju da poprimi sve likove, pa Allah Uzvieni ini da se to stvorenje pojavljuje u kojem god liku On hoe. Poduio nas je time da je ovom stvorenju data mogunost i potencijal da moe poprimiti bilo koji lik. Slino ovome su Njegove rijei '... A zatim ga stvara kao drugo stvorenje' nakon kompletiranja oblika ovjekovog vanjskog lika, pa m u je naznaio lik od likova koje moe poprimiti svojom moi i konstitucijom. Kada ovjek boanskim otkrovenjem sazna da je u svojoj osnovi i zbilji takav da ima mogunost i potencijal poprimanja likova, on e se potruditi da pribavi sredstva koja e ga dovesti do spoznaje toga. Kada mu se da u tome otkrovenje, on se moe pojaviti u pojavnom svijetu u bilo kojem liku od likova pojavnog svijeta, kao to se moe pojaviti u nevidljivom i melekskom svijetu u kojem hoe liku od njegovih likova. S napomenom da je razlika izmeu nas i stanovnika nevidljivog svijeta ta da kada se ovjek duhovno pojavi duhovnim biima nevidljivog svijeta oni znaju da je to bie koje se pojavilo iz fizikog svijeta u duhovnom svijetu. Ljudi u pojavnom svijetu vide duha koji se otjelovio, ne znajui da je to u stvari duh koji je uzeo fiziki lik dok im se na to ne skrene panja. Kao to je rekao Poslanik a.s. kada mu je doao Povjerljivi duh u liku ovjeka jako bijele odjee i izrazito crne kose; prenosilac predaje kae 'Niko ga od nas nije poznavao. Sjeo je ispred Allahovog Poslanika s.a.v.s. pa je svojim koljenima dotakao Poslanikova koljena, a svoje dlanove stavio na Poslanikova stegna.' Zatim je spomenuo hadis u kojem ga je pitao o Islamu, Imanu (vjeri), Ihsanu (ljepoti/ dobroinstvu), o smaku svijeta i njegovim predznacima. Kada je zavrio s pitanjem ustao je i otiao. Kada je zamakao, rekao je Poslanik a.s. svojim drugovima 'Znate li ko je bio ovaj ovjek?' a u drugoj predaji se kae

'Vratite mi tog ovjeka', pa poto ga ne mogae nai rekao je a.s. 'To je bio Dibril. Doao je da ljude podui njihovoj vjeri.' Pojedini ljudi prepoznaju duhovna bia kada se u vanjskom svijetu otjelove u liku nekog drugog ovjeka ili liku neke druge vrste. To ne zna svako. Oni takoe razluuju lik otjelovljenih duhovnih likova (znaenja) od likova koji se projiciraju iz njih samih tj. iz njihove mate. Oni to razluuju pomou raznih znakova koji su im poznati. Ja sam te znakove spoznao i obistinio se na njima pa ja razluujem i raspoznajem duhove koji se otjelove izvana ili iznutra od likova stvarnih tjelesnih. Obian svijet to ne zna. Svi meleki prepoznaju ovjeka kada se pojavi kao duh meu njima ma u kojem se njihovom liku pojavio ili u nekom neobiom liku kojeg nisu prije vidjeli. Oni su u prednosti po tom pitanju u odnosu na obian svijet, ali njima nedostaje mogunost da se pojave u svome svijetu u likovima drugih meleka kao to se mi u naem svijetu, ako posjedujemo ovu poziciju i stupanj, pojavljujemo u liku nae vrste. Neka je ist od svega to Mu ne dolikuje Sveznajui, Mudri, Onaj koji je odredio sve stvari i Koji ima apsolutnu mo nad njima! Nema boga osim Njega, Znanog i Monog. Znaj da je osnova ovog to smo spomenuli u vezi ovog pitanja uistinu stvar znanja po pitanju boanskih pojava. Svijet u svojoj cjelokupnosti, ovjek kao njegov saetak i melek sa svojom snagom, na liku su stupnja jedne od razliitih boanskih pojava u razliitim likovima. Zbilju tih likova u kojima se deavaju promjene odnosno transformacije istinski zna samo onaj ko ima stupanj mogunosti transformacije u koji god lik hoe pa makar se (iz odgoja prema Bogu i iz uviavnosti prema Njegovom ustroju svijeta) i ne pojavljivao u njima. Ovaj stupanj posjeduje samo isti i potpuni rob kome njegov stupanj r obovanja ne dozvoljava da u bilo emu oponaa svog Gospodara. Takav snagom svoga obistinjenja na poziciji robovanja iezava, zaboravlja na sebe i trudi se da se (iz uljudnosti prema Bogu) dri na odstojanju od znanja o mogunosti promjene likova i to u smislu kao da ne zna da posjeduje te mogunosti iz potovanja prema stupnju svog Gospodara koji se je time opisao (tj.promjenom lika). Da ovo u osnovi nije neto to je boansko i da Bog ne posjeduje to u sebi, tada ova stvarnost promjene likova ne bi mogla ni nastati u svijetu jer je nemogue da u svijetu bude neki fenomen koji nema svog uporita u boanskoj zbilji, ma u kojoj formi to bilo. Kada bi to bilo mogue, tada bi u postojanju bilo neto izvan Allahovog znanja, jer On zna stvari znanjem o sebi

samome, a On sam je Njegovo znanje. Mi smo u Njegovom znanju kao likovi u Hebau (pramateriji). Kada bi ti o vitee, znao ko si ti, tada bi znao ko je On, jer Allaha poznaje samo onaj ko poznaje samog sebe. Rekao je Poslanik s.a.v.s. 'Ko spozna sebe, spoznao je svog Gospodara.' Bog tebe poduava iz Sebe i stavlja ti do znanja da Ga ti ne poznaje osim preko sebe i na osnovu sebe. Onaj ko je pronikao u ovo znaenje zna ta mi kaemo i na ta aludiramo. to se tie hadisa (Vjerovjesnikovog obavjetenja) o pojavi boanskoj na sudnjem danu, mi emo ga navesti ako Bog da kao to je naveden u Sahihu (zbirci vjerodostojnih hadisa). Prenosi Muslim od Ebu Sejjid el-Hudrija r.a: 'Neki su ljudi za vrijeme Allahovog Poslanika upitali: O Allahov Poslanie, hoemo li v idjeti naeg Gospodara na sudnjem danu. Ree Allahov Poslanik s.a.v.s. 'Da! teti li vam gledati sunce u podne kada je nebo bez oblaka? Ili da li vam teti gledati mjesec u jasnoj noi utapa kad je nebo bez oblaka?' Rekoe: 'Ne o Allahov Poslanie!' On ree: 'Tako vam nee tetiti gledati Allaha, neka je blagoslovljen i uzvien, na sudnjem danu, kao to vam ne teti gledati sunce ili mjesec. Kada nastupi sudnji dan povikae glasnik 'Neka svaka zajednica slijedi ono to je oboavala!' pa nee ostati niko ko je mimo Allaha oboavao idole i kipove a da nee pasti u vatru sve dok ne ostanu samo oni koji su oboavali Allaha bilo poboni ili grijenici, i (sa njima) Ehli Kitabije (idovi i Krani). Pa e biti pozvani idovi i bie im reeno: 'ta ste vi oboavali?' Rei e: 'Oboavasmo Uzejra i govorismo da je on Allahov sin.' Bie im reeno: 'Lagali ste! Allah nije uzeo sebu druicu ni dijete! Pa ta traite? Rei e: 'O Gospodaru na oednjeli smo pa nas napoji', pa e im biti dat znak 'Zar neete do vode?' (bie im pokazana voda u paklu), pa e biti uvedeni u vatru poput fatamorgane koja e se talasati (priinie im se od vatre da je voda) pa e popadati u vatru. Zatim e biti pozvani Krani pa e biti upitani: 'ta ste vi oboavali?' Rei e: 'Oboavasmo Mesiha i govorismo da je on Allahov sin.' Bie im reeno: 'Lagali ste! Allah nije uzeo sebu druicu ni dijete! Pa ta traite? Rei e: 'O Gospodaru na oednjeli smo pa nas napoji', pa e im biti dat znak 'Zar se neete napojiti?' pa e biti skupljeni u paklu koji je poput fatamorgane iji e se plamenovi preklapati pa e posrnuti u vatru. Sve dok ne ostanu samo oni koji su oboavali Allaha, poboni i grijenici pa e im doi Gospodar svjetova, neka je blagoslovljen i uzvien, u liku mizernijem od onog kako su Ga vjerovali. Bie im reeno: 'ta ekate, neka svaka zajednica slijedi ono to je oboavala!' Rei e: 'O Gospodaru na, mi smo se to smo vie mogli distancirali od ljudi na dunjaluku (ovaj svijet) i nismo se druili s njima.' Bie im

reeno: 'Ja sam va Gospodar!', a oni e rei dva ili tri puta 'Utjeemo se Allahu od tebe, mi mu ni u emu ne pripisujemo druga!', sve dok se neki od njih samo to ne pokolebae. On e rei: 'Ima li izmeu vas i vaeg Gospodara kakav znak raspoznavanja?', pa e rei 'Da!', pa e biti otkrivena potkoljenica (tj. otkrie se istina) pa nee ostati niko ko je padao dobrovoljno na seddu Allahu, a da mu nee biti dozvoljeno da padne na seddu i nee ostati niko ko je padao na seddu iz straha od ljudi ili iz elje da ga drugi vide, a da mu Allah nee uiniti kimu nesavitljivom. Svaki put kada budu htjeli pasti na seddu, pasti e na lea, a zatim e podii glave... kad On ve promijenio lik u onaj u kojem su ga vidjeli prvi put (kad su Ga u lice zanegirali), pa e rei 'Ja sam va Gospodar!', a oni e rei 'Da Ti si na Gospodar!'. Zatim e se postaviti most preko pakla i dozvolit e se zauzimanje.' ... I tako do kraja hadisa. ejhul Ekber Muhjiddin Ibn Arabi (k.s.) El-Futuhat el-Mekkijje Poglavlje 220-to O spoznaji stupnja Ieznua (fena'a) i njegovim tajnama Znaj da se kod sufija pod ieznuem podrazumijeva otklanjanje i nestajanje neega. Neko od njih je rekao: Zaista je ieznue iezavanje neposlunosti i grijeenja. Rekao je neko drugi: Ieznue je nestanak toga da rob vidi da mu pripadaju djela usljed toga to je Allah taj ko ta djela obavlja. Neko od njih je rekao: Ieznue je iezavanje i nestajanje u odnosu na stvorenja, a kod takvih ono se dijeli na kategorije. Jedna od tih kategorija je ieznue od ieznua, a neki od njih su ieznue podijelili na sedam kategorija. Znaj ojaao Allah nas i vas s Duhom svetim (nepogrijeivim) da ieznue ne biva osim od neega kao to ni trajanje i vjekovanje ne biva osim s neim i uz nekog ili neto. Tako da rjeca od pripada i ide uz ieznue, bez sumnje. Ieznue na ovom (boanskom) putu kod sufija ne biva osim od neeg to je nieg ranga ka neemu to je vieg ranga i uzvienije. to se tie ieznua od neeg to je vieg zanga i uzvienije, takvo ta se ne moe nai u sufijskoj terminologiji iako moe biti ispravno jeziki. to se tie prve kategorije ieznue, to je da iezne od neposluha i protivljenja svome Gospodaru, te da ti takvo ta ak ni ne naumpada usljed boanskog uvanja i tienja tebe. Po ovom pitanju Allahovi ljudi se dijele na dvije kategorije. Prva grupa su ljudi kojima nije dosueno grijeenje i neposluh pa oni nisu u stanju poiniti neposluh i nepokornost, tako da se oni ne ponaaju i ne postupaju osim u skladu i taktu dozvoljenog (mubah) i pored toga to se od njih moe pojaviti grijeh koji se po vjerozakonu naziva neposluhom u ovoj zajednici, s tim to je ovakve Allah podrao pa su oni od onih koji pogrijee a znaju da imaju Gospodara koji prata grijehe i kanjava za grijeh, pa im bude

reeno a oni uju i razumiju taj govor Radite ta hoete Ja sam vam ve oprostio. Takav je bio sluaj boraca Bedra jer su od njih otklonjeni propis i i sud grijeenja (ono to je nekome grijeh, njima nije), stoga oni nisu ni grijeili, jer su se ponaali i postupali samo u skladu onog to im je dozvoljeno (od strane njihovog Gospodara koji im je dozvolio ono to je drugima zabranio. Tako da ako bi od boraca Bedra i proizilo djelo koje se kod nekih drugih koji nisu njihova ranga naziva grijeenjem, to nije nikako grijeenje u njihovom sluaju, tako da sve to borci Bedra uine ima status dozvoljenog). Boanska ljubomora iskazana svetim boanskim obavjetenjem ne dozvoljava da se zabranom oskrnavi i umanji svetost njemu bliskih. On ih uopte ne kanjava jer im je prethodila Njegova posebna podrka ve u praiskonu, pa je njima dozvolio ono to je drugima zabranjeno. Neko drugi kojem ne pripada ovaj stupanj, a nema znanja o ovome takvome sudi da je poinio grijeh i neposluh a da takav u stvari nije ni grijenik niti neposlunik, sve u skladu s izravnim znaenjem Allahovog govora dostavljenog preko jezika Allahovog Poslanika s.a.v.s. Takav je i sluaj Ehli Bejta tj. Poslanikove porodice i potomaka jer je od njih otklonjena prljavtina, a kud e vea prljavtina od grijeha i neposluha. Njih je Allah u potpunosti od toga oistio i to se nalazi u predaji (Kur'anu), a predaja se ne dokida. Obavjetenje Allahovo je tano, a njemu je prethodilo boansko htijenje. Sve to se pripisuje Ehli Bejtu a ime se osporava ono to je Allah obavijestio o njima kao to je njihova istoa i otklanjanje prljavtine grijeha, sve im se to pripisuje zbog vjerovanja i uvjerenja onoga ko im to i pripisuje, jer je takvo ta zaista prljavtina o odnosu na njega tj. ako bi se takvo ta pojavilo od njega i njemu pripisalo, bilo bi to prljavtina (neposluha) i grijeh. Isti taj in ako bi uradio neko ko je pripadnik asne Porodice ne potpada pod sud prljavtine grijeha. Tako je lik tog djela isti u oba sluaja, a sud o jednom i drugom djelu je razliit. Druga grupa su ljudi koji imaju uvida o tajni sudbine i njenom sudu (i uticaju) nad stvorenjima. Takvi djela koja su suena da nastanu i proisteknu od njih gledaju sa stanovita da su to djela, a ne sa stanovita kakav se sud o tim djelima donosi, bilo da se sudi ovako ili onako. Ovo je sa ravni istog svjetla sa kojeg i govore oni koji kau Djela Allahova su sva lijepa, a u djelo vanju i nema osim Allah, pa tako nema nijednog djela a da ne pripada Allahu. Ispod ove ravni su dvije ravni: ravan polumraka i ravan istog mraka. Sa ravni polumraka pojavilo se zaduivanje robova sa vrenjem djela i jedna rije je podijeljena na rijei ime je dolo do razlikovanja dobra od loeg. Ravan istog mraka je ravan zla u kojem nema dobra, a to je irk mnogobotvo i djelo koje iziskuje vjeiti boravak u vatri i neizlazak iz nje, pa makar se u njoj i uivalo. Nakon to ljudi ove grupe vide to to vide sa ravni svjetla, oni poure s vrenjem svih dijela za koja znaju da e proistei od njih. Time u odnosu na njih nestaju i iezavaju odreenja, odnosno propisi koji za sobom nuno povlae daljinu ili blizinu. Takvi rade posluna djela, ali i zapadaju u djela koja se nazivaju grijeenjem (kad se

nau kod drugih koji nisu njihovog stupnja). Sve se to kod njih deava bez namjere dospijevanja u boansku blizinu ili oskvrnua svetosti. Ova vrsta ieznua je rijetka. Allah mi je o tome dao uvida u gradu Fasu, a ja nisam vidio nekoga ko je to kuao i pored moga znanja da postoje ljudi kojima je svojstven ovakav vid ieznua. Meutim ja se nisam s njima sastajao niti sam vidio ikoga od njih. S napomenom da sam vidio ravan svjetla i njen sud o fenomenima i stvarima, s tim da se na nas nije odnosio sud tog vienja, nego me je Allah postavio na ravan polumraka, sauvao me i zatitio, pa mi je time pripao sud ravni svjetla, a postavio me je na ravan polumraka, to je kod nekih potpunije od toga da i stajalite bude na ravni svjetla. Ovo je znaenje njihovih rijei o ieznuu kao ieznuu i nestanku nepokornosti i grijeenja. to se tie druge vrste ieznua to je ieznue od dijela robova usljed toga to Allah nad tim djelima bdi i odrava ih. Na to se odnose Njegove rijei A ko je Onaj koji je nosilac dijela to ih je svaka dua poinila?. Takvi vide da djelovanje pripada Allahu iza zastora stvorenja koja su mjesta pojave djela u njima. Na to se odnose rijei Uzvienog: Zaista tvoj Gospodar neogranieno prata tj. neogranieno je Njegovo prekrivanje. Sva stvorenja su Njegova pokrivka, a On je onaj koji djeluje iza ove pokrivke, a da stvorenja to i ne primjeuju. Oni uenjaci Mutekellimuni koji potvruju da djela robova Allah stvara, nasluuju to, meutim ne vide usljed zastora njihove tvrdnje da se djela zarauju ime im je Allah oslijepio njihov nutarnji vid. Kao to je oslijepio nutarnji vid onog ko vidi i tvrdi da djela pripadaju stvorenjima poto ga je Allah zadrao na onome to takav vidi i svjedoi svojim onim vidom. Tako, jedni ne primjeuju a to su Mu'tezilije, a drugi ne vidi a taj je E'arija, a svaki od njih ima koprenu na oima. to se tie tree vrste, to je ieznue od svojstava stvorenja to se temelji na rijeima Uzvienog u vjerovjesnikovoj predaji koju prenosi od Njega: ...Njegov sam sluh i vid... i slino tome sva njegova svojstva, i sluh i vid i ostala pojedina svojstva koja pripadaju robu ili stvorenjima, reci kako hoe. Time nas Bog poduava da je On sam, ali ne i Njegova svojstva upravo svojstva stvorenja. Ti si tako s pozicije tvojih svojstava sami Bog, ali ne i Njegovo svojstvo, a s pozicije tvoje linosti tvoj original ili prototip je postojan i Allah ga uzima kao mjesto pojavljivanja u kojem se javlja i pojavljuje samom sebi, pa Ga iz tebe vidi samo tvoj vid, a On je sam tvoj pogled i gledanje pa Ga tako ne vidi niko drugi do li On sam sebe. Ovim te dovodi u stanje ieznua od vienja Njega istinskim nestajanjem tj. ieznuem u odnosu na vienje Njega, ieznuem koje se zna i na kome se obistinjava. Nakon ovog vida ieznua ti se ne vraa stanjem u neko stanje u kojem ti biva potvreno da ti istinski pripadanako svojstvo koje nije sami Bog. Vlasnik ovakvog ieznua se trajno ni na ovom, ni na onom svijetu ne opisuje u sebi ni sa sobom s gledanjem, niti sa otkrovenjem, niti vienjem i pored toga to gleda, to mu se otkriva i to vidi (ali se to ne

pripisuje njemu, ve Bogu). Vlasnik ovakvog ieznua prevaziao je sve one koji gledaju, vide i koji imaju otkrovenja time to on gleda Boga kao to gleda sebe jer Ga ti vidi s Njim, a ne sa sobom. Ovo je velianstvena pozicija i nisam vidio nekoga ko je to stanjem kuao budui da je to izuzetno prefinjena stvar. Ko misli da je to (stanje) kuao, a zatim se nakon toga vrati svojim osjetilima i samom sebi pa sebi potvruje neko svojstvo koje nije sami Bog kojeg poznaje, e takav nema ni pojma o onome to govori, niti je spoznao ko je taj koji gleda niti ta se to gleda. Dok god vlasnik ovakvog ieznua pravi razliku izmeu svojih svojstava u stanju ieznua pa tako njegovo vianje bude razliito od sluanja, a njegovo sluanje razliito od idenja, a idenje razliito od mirisanja i kuanja, a kuanje razliito od znanja, a znanje razliito od snage i moi, pa razluuje izmeu ovih odnosa i tvrdi da je vlasnik ove vrste ieznua, (treba znati da) on to u stvari nije. Kad kod njega bie bude jedno i nedjeljivo, pa uje svojim biem, vidi svojim biem, govori, zna, hoda, mirie, kua i osjea svojim biem , a da se kod njega ne pravi nikakva razlika spoznaje usljed razlike ovih odreenja, takav je vlasnik ovakvog ieznua po kuanju i ispravnom stanju. atvrta vrsta ieznua je ieznue od tebe samog. Obistinjenje na ovome je da spozna da si ti sloen od prefinjenog i grubog i da svakoj toj tvojoj strani pripada zbilja i stanja po kojima se razlikuje od drugih. Tvoja prefinjena dimenzija poprima razliite likove i pored toga to je ona upravo ona u svakom tom trenutku i stanju. Tvoje tijelo tj. tvoja gruba dimenzija je postojano i stabilno na jednom liku, iako se na njemu mijenjaju akcidencije i forme. Kada iezne od sebe tvojim gledanjem i osvjedoenjem koje je gledanje Boga od strane Boga, ili neega to nije Bog, a ne bude odsutan u tom stanj u od gledanja i vienja sebe u njemu tj. Bogu ili neemu to nije Bog, ti tada nisi vlasnik ovog osvjedoenja i pozicije. A ako u ovom osvjedoenju i gledanju ne vidi sebe, a vidi to to vidi, tada si vlasnik ove vrste ieznua. Rekli smo ...vidi to to vidi, a pri tom nismo rekli vidi jedino Boga upravo stoga to vlasnik ovakvog ieznua nekad vidi i svjedoi neko od stvorenja pa to bude uzrok njegovog ieznua od sebe samog, a to je stanje koje uva i titi ovjekovu linost od padanja pod utjecaj onog to vidi. Obavijestio me profesor gramatike 'Abdul Aziz bin Zejdan u gradu Fasu, a ranije je negirao stanje ieznua i oponirao nam da bi se kasnije povratio. Jednog mi je dana doao veseo i radostan pa mi ree Gospodine moj, ieznue koje spominju sufije smatram tanim. Danas sam to kuao i osvjedoio se. Ja mu rekoh Priaj mi kako si doao do toga? Ree Zar niste znali da je danas Vladar pravovjernih doao iz panije u ovaj grad? Rekoh Svakako da sam znao. Ree Znajte da sam izaao da proetam s graanima Fasa, pa stigoh do vojnika koji su bili uz vladara. Onog trena kad se ukazao Vladar pravovjernih i kad sam ga pogledao, iezao sam od samog sebe i od vojnika i svega to ovjek ulima osjea. Nisam uo ni zov telala, niti zvuk bubnja i pored mnotva toga, niti zurle ni vrisku ni galamu svijeta. Nisam vidio

nikoga izuzev Vladara pravovjernih. Niko me nije pomjerio s mog mjesta a stajah na putu konjice. Svjetina se gurala u stisci, a ja niti sam vidio sebe niti sam znao da ga gledam, ve sam iezao od sebe i svih prisutnih mojim gledanjem Vladara pravovjernih. Kad mi se izgubio iz vida povratio sam se sebi, odgurnue me konjanici i svjetina sa mog mjesta i jedva sam se oslobodio iz stiske i guve. Tek tada je do mog sluha doprla galama i zvuk bubnjeva i zurli, pa sam se osvjedoio da je ieznue istina i da je to stanje koje uva osobu iezlog od uticaja onoga usljed ijeg je vienja i iezao od sebe. O brate, ovo je ieznue u stvorenju, pa ta tek misli o ieznuu u Stvoritelju? Ako u ovom ieznuu vidi mijenjanje tvoje prefinjene strane i dimenzije i ne vidi nita osim nje tj. tvoje pefinjenosti, tada je tvoje ieznue od tebe usljed i zbog tebe, ne usljed neeg drugog. Ti si tada iezao od sebe i nisi iezao od sebe jer ti sebe vidi sobom s aspekta tvoje prefinjenosti, a u isto vrijeme si i iezao od sebe sa sobom s aspekta tvog tijela. Ako vidi svoje fiziko bie u stanju ovog ieznua, to tvoje vienje je sa ravni mate i primjera i to nije tvoje bi e, a niti je neto drugo osim tebe, nego je tvoje stanje u ovoj vrsti ieznua poput stanja spavaa koji sanja. Peta vrsta ieznua je tvoje ieznue od cjelokupnog svijeta usljed tvog vienja Boga ili vienja tebe samog. Ako se obistini ko je gledao iz tebe, znae da si gledao to to si gledao samim Bogom, a Bog ne iezava usljed gledanja (posmatranja) sebe ili svijeta. Pa u ovom stanju prema tome ne iezne od svijeta. Ako ne zna ko gleda iz tebe, tada si vlasnik ovog stanja. ) Ti tu nestaje i iezava od vienja svijeta usljed vienja Boga ili vienja samog sebe, kao to nestane od samog sebe vienjem Boga ili nekog od stvorenja. Ova vrsta ieznua bliska je etvrtoj vrsti po formi makar i davala koristi koje ne daje prethodna etvrta vrsta ieznua. esta vrsta ieznua je ta da s Allahom iezne od svega mimo Allaha. Nuno je pritom da u ovom ieznuu iezne i od vienja samog sebe pa i ne zna da si u stanju gledanja Boga jer u ovom stanju nema svijesti o sebi. Ovdje se deavaju kod nekih ljudi kojima pripada ovo stanje izvjesne greke to emo ti ako Bog da objasniti kako bi ti se iskristalisao ovaj stupanj. Allah me je nadahnuo na ovo objanjenje, a to je da vlasnik ovog stanja kada iezne od svega mimo Allaha usljed gledanja Boga, o emu govori, takav ne prestaje gledati Ga bilo da vidi Boga u Njegovom djelovanju, ili da Ga ne vidi u djelovanju, jer On Uzvieni je neprestano u djelovanju jer nije odsutan od svijeta niti od uticaja na svijet. Pa ako Ga vidi u Njegovom djelovanju tada nee ieznuti od svega mimo Allaha, a ako Ga vidi izvan djelovanja tj. u Njegovom svojstvu neovisnosti o svjetovima, tada je njegova tvrdnja tana tj. da je iezao od svega mimo Allaha Zaista je Allah neovisan o svjetovima - Ali Imran 97. Ovo vienje i osvjedoenje pripadalo je Ebu Bekru Iskrenome r.a. jer je on

rekao Ne vidim nijednu stvar, a da prije toga ne vidim Allaha, pa je potvrdio time da Ga je vidio a nema stvari (s Njim). Zatim je dospio na drugo vienje i osvjedoenje pa je vidio proisticanje i proizilaenje stvari od Njega Uzvienog, a ranije Ga je vidio a da nije vidio s Njim nijednu stvar. To je vienje bilo prije ovog osvjedoenja, pa je rekao ne vidim nijednu stvar a da ne vidim Allaha prije toga. Objasnio sam ti stvar onako kakva je! Sedma vrsta ieznua je ieznue od Boijih svojstava i njihovih odnosa, a to se ne deava osim u oima ove osobe vienjem pojavljivanja svijeta od strane Boga samom Bogu i Njegovom biu a ne neemu drugom pojmljivom. Meutim ne u svojstvu da je Bog uzrok svijeta kao to to vide neki mislioci, niti da vidi da su stvorenja posljedica (Boga), nego da vidi (svijet) Bogom koji se pojavio u samom mjestu Njegove pojave srazmjerno mogunostima tog mjesta da odrazi tu pojavu, mogunostima koje to mjesto pojave nosi u sebi. Takav ne vidi da Bogu pripada uticaj i djelovanje na svijet, pa time takav nema dokaza za stabilnost i postojanost odnosa niti svojstava, niti opisa. Takvoga ovo vienje dovodi do ieznua u odnosu na imena, svojstva i opise. Ako se na tome obistini, vidjee da je On Uzvieni mjesto poprimanja uticaja usljed toga to na Njega vri uticaj priprema originala moguih bia koji su postojani i stabilni u Njegov om znanju ('ajani sabite). Tome obistinjenju pripada i to to se On Uzvieni opisao u svojoj knjizi i preko jezika svojih poslanika s onim ime su opisana stvorenja, bilo da ta svojstva pripadaju Njegovoj Ekselenciji pa je nas potom opisao s njima, bilo da ona uistinu pripadaju nama pa je On sebe opisao njima dostavljajui nam to. Njegovo obavjetenje o njima tj. svojstvima je istinito i nije neistina, pa ako ona nama pripadaju u osnovi onda ih On usvaja i poprima, a ako je On osnova tada ih mi poprimamo i usvajamo. Ovo je jedno od najdubljih i krajnjih plodova znanja o Allahu jer je On sebi pripisao opise svih stvorenja svojim obavjetenjem vjenim i bespoetnim. Od tih opisa neki ukazuju na to da je On taj koji poprima neke od njih slino Njegovim rijeima Mi emo vas iskuavati dok ne saznamo Muhammed 31. Neke opise je spomenuo, a nije ih povezao s poprimanjem i usvajanjem, a niti je to iskljuio. U tu oblast spadaju i Njegove rijei Odgovaram na zov i molbu molitelja - Bekare 186, kao i Pozovite Me, odazvau vam se - Gafir 60, kao i traite od Mene dau vam, traite oprost, oprostiu vam Sjetite se vi Mene, sjetiu se Ja vas - Bekare 152. to se tie njihovih rijei ieznue od oeznua, to nije osma vrsta ieznua, nego je to upravo onaj iezli kada ne zna u stanju svog ieznua da je iezao. Ieznue od ieznua je slino snivau koji je u snu i nije svjestan da sanja. To je stanje koje slijedi svaku od spomenutih vrsta ieznua. Stanje ieznua se ne postie trudom i radom i nije samo po sebi cilj. Najnii stepen odredbe ieznua je onaj svojstven osobi koja razmilja. Kad se takav preokupira razmiljanjem o bilo kojoj stvari da je rije od ovosvjetskih stvari, ili o nekom znanstvenom pitanju, pa ga ti pozdravi i oslovi, a on te ni ne uje,

stoji pred njim, a on te ni ne vidi, a vidi njegov ukoen pogled u tom stanju. Kada postigne to to je tim razmiljanjem htio postii, ili ga zadesi neto to ga povrati njegovim osjetilima, on te tek tada primijeti i uje. Ovo je najnii stepen ieznua u svijetu. Uzrok ovome je ogranienost sugovornika jer nema prostranije stvari od zbilje ovjekove, a niti tjenje. to se tie prostranosti srca ono je toliko prostrano da moe obuhvatiti svaku stvar, ali ako je ta stvar jedna. to se tie njegove tjeskobe to je da srce ne obuhvata u isto vrijeme dvije stvari ili ideje, jer je po svojoj biti ono jedno i ne prima mnotvo. S pozicija ove zbilje ono odgovara boanskoj zbilji izraenoj u Njegovim rijeima Allah je neovisan o svjetovima, a gledano s druge pozicije na stupnju je Njegovig rijei ...pa sam zavolio da budem spoznat.... Ovo je dovoljno za spoznaju ove oblasti. Allah govori istinu i upuuje na pravi put. ejhul Ekber Muhjiddin Ibn Arabi (k.s.) El-Futuhat el-Mekkijje Poglavlje 372-go O spoznaji nivoa tajne i dvije tajne i tvoga hvaljenja samog sebe onim to ti ne pripada i Boji odgovor tebi u ovom smislu to te time poastio, iz prisustva Muhamedijskog Prenosi se tano obavjetenje u Muslimovom Sahihu od Boijeg Poslanika da je rekao Zaista je Allah lijep i voli ljepotu. On Uzvieni, stvoritelj je svijeta. Uveo ga je (svijet) u postojanje na Svome liku, pa je itav svijet krajnje lijep, nema ni jedna stvar runa u njemu. Allah je u njemu sakupio svu ljepotu i finou. U moguem postojanju nema nita ljepe, divnije niti finije od svijeta. Da je uvodio u postojanje sve to je uvodio do u beskraj, to bi bilo slino onome to je ve uveo u postojanje, jer bi ga tada zaposjela boanska finoa i ljepota i pokazale se u njemu jer je On kao to to i kae Uzvieni ...svakoj stvari dao njeno stvaranje, a to je upravo njegova ljepota. Kada bi nekoj stvari ma ta nedostajalo tada bi se spustila sa stupnja savrenstva njenog stvaranja i postala runog izgleda, ...a zatim uputio, tj. objasnio nam ovo svojim rijeima ...svakoj stvari je dao njeno stvaranje. Cjelokupan svijet je lijep po samoj svojoj sutini i biu, a njegova ljepota je sama njegova sutina i smisao. Njegov ga je stvoritelj uinio takvim. Zbog toga su spoznavaoci ludo zaljubljeni u njega, a oni ubistinjeni Allahovi robovi se obistinie u ljubavi za njim. Zato smo u nekim naim pojanjenjima za njega rekli da je on tj. svijet ogledalo Boga. Spoznavaoci u njemu ne vide drugo do li Boiji lik. On, neka je ist od svega to Mu ne dolikuje, je lijep, a ljepota se po svojoj sutini i

sama o sebi voli, a ogromnost i veliina Njemu lino pripada u srcima onih koji Ga posmatraju. Sve to urodi ljubavlju i osjeajem ogromnosti. Allah nije umnoio znakove u svijetu i u nama samima, jer smo i mi od svijeta, osim da bi skrenuo nau panju ka njemu sa sjeanjem, razmiljanjem, pameu, vjerom, znanjem, sluhom, vidom razumom i sutinom, a nas je stvo rio da bismo Mu robovali i spoznali Ga. U tome nas nije uputio ni na ta drugo izuzev na posmatranje svijeta, jer ga je On uinio zrcalom znakova i dokaza koji upuuju na znanje o Njemu s osvjedoenjem i pameu. Kad god pogledamo, pa u Njega je; kad ujemo, od Njega ujemo; kad razumijemo, razumijemo od Njega; kad razmiljamo, o Njemu razmiljamo; kad znamo, pa to je On, a kada vjerujemo s Njim vjerujemo (pa makar mi to veina i ne znali). On se pojavljuje u svemu, trai se u svakom znaku, On je posmatrani svakim okom, oboavani u svemu to se oboava, cilj je i u nevidljivom i u vidljivom. Nijedno od Njegovih stvorenja nije lieno Njega u Njegovoj praiskonskoj prirodi. Cjelokupan svijet Mu se klanja i pada Mu na seddu (nice), slavi Ga njegovom hvalom (a da toga veina nisu ni svjesni). Jezici govore o Njemu, srca su zaluena u ljubavi za Njim, razumi su zbunjeni Njime, spoznavaoci ude da Ga odvoje od svijeta, ali ne uspijevaju, a ude da Ga uine samim svijetom, pa poto im to ne biva potvreno, oni padaju u nemo, njihova shvatanja bivaju istroena a pameti im zbunjene i izgubljene. Njihovi jezici o Njemu donose kontradiktorne izjave pa nekad govore On a nekada nije On a nekada On a ta je to On. Njihova stopala ne ostaju vrsta po pitanju Njega, ne biva im jasan opti put ka Njemu jer Ga oni vide upravo samim znakom i putem. Ovo im je osvjedoenje onemoguilo da trae kraj puta, jer put se prevaljuje samo do njegova kraja, pa poto je cilj tog puta ve sa njima tj. On je taj saputnik, u sutini nema ni putnika niti onoga kome se putuje. Aluzije nestaju, a one nisu drugo do li On, iezavaju kazivanja, a ona nisu osim On. Ne treba optuivati spoznavaoca kad biva opijen onim to je od svijeta i kako on sebi predoava znakove u svijetu. Da ova stvar nije takva kao to smo spomenuli, ne bi vjerovjesnik niti poslanik volio porodicu niti dijete, niti bi jednoj stvari davao prednost nad drugom. To (davanje prednosti) je usljed odabranosti ajeta (znakova). Promjene u svijetu su sami ti ajeti (znakovi) a oni nisu drugo do li djelovanja Boga u kojima je On. On je podigao stepene jednih iznad drugih jer se On u tom liku javlja u Svojim imenima, pa mi saznajemo odlikovanja jednih nad drugima openito i posebno. On je neovisan o svjetovima i Onaj koji govori Nisam stvorio dine ni ljude osim da Mi robuju, pa gdje je ime Tvorac u odnosu na ime Onaj koji je neovisan, gdje li u odnosu na njega Onaj koji stee i Onaj koji spreava i liava. Gdje li ime Znani u svom obuhvatanju u odnosu na Monog i Silnog. Nije li sve to upravo ono to se deava u svijetu?

Ni poslanik niti spoznavalac nemaju ni s kim posla osim s Njime ...meutim, veina ljudi ne razumije, a to stoga to meu ljudima ima onih u ijem je uhu tampon, na ijem je vidu zastor, na ijem je srcu brava, u ijim je mislima zbunjenost, u ije je znanju sumnja i u ijem je sluhu gluhoa. Tako mi Allaha, sve ovo kod spoznavaoca nije drugo do li krajnja blizina, ... a Mi smo njemu blii od vas, meutim, vi to ne vidite, Mi smo stvorili ovjeka i Mi znamo ta mu doaptava njegova dua, i Mi smo mu blii od aorte u srcu... pa gdje li doaptavanje u odnosu na nadahnue i gdje li ime ovjek u odnosu na ime svijet?

Ko je Lejla i ko je Lubna Ko je Hinda i ko Basna Ko je Kajs i ko Bir Nisu li svi oni lino On? Osvanuh strasno zaljubljen u Njega Poto je moje postojanje Njegovo postojanje Pa su sva stvorenja moj voljeni Gdje li je taj koji me je zaludio, gdje li je? Pa ko istrai moj govor nai e u njemu jasan dokaz

to se tie onih zanesenih akcidentalnom ljepotom i akcidentalnom ljubavlju, to je sjenka koja se gubi, oprimjereni cilj, nageti zid, upravo suprotno onome kako stvari stoje kod Allahovih uenjaka. Za spoznavaoca Allaha, sjenka je na seddi, a akcidencija je imala pripremu za uvoenje u postojanje; zid se ne naginje izuzev u inu robovanja kako bi otkrio ta se nalazi ispod njega od riznica spoznaja kojima se obogauje upueni spoznavalac, pa je Allah stvorio ljubomoru u liku Hidra a.s.,koji ga tj. zid uspravi od njegove nagetosti jer je znao da tada nije postojala priprema kod vlasnika imetka (skrivenog ispod zida) pa bi se (da je riznica bila otkrivena) desilo raspolaganje njime na neodgovarajui nain, ...I da bi se za vijesti o njemu (imetku) saznalo kasnije jer da se (riznica tada) pojavila bila bi koritena isprazno i rasipniki. Neka je ist od svega to Mu ne dolikuje Onaj koji je postavio propise i znakove i Koji je uinio pojavnom i vidljivom ljepotu dokaza.

Svijet mate je jedan od najljepih po svom liku i najsavreniji po svom stvaranju. Pomou njega Allah navodi primjere . Objasnio je Uzvieni da samo On posjeduje znanje o njemu pa je rakao u smislu zabrane Pa nemojte navoditi Allahu primjere. Zaista Allah zna a vi ne znate. On je doao s ovim ajetom ve

poto nam je naveo primjere o Njemu pa se je pojavio (svijet mate) u postojanju a on je njegov prethodnik (VARIJANTA: pa se je On tj. Bog pojavio stvorenjima a mata prethodi toj Njegovoj pojavi). Zar ne vidi snove i kako okom sna koji presijeca svijet mate vidi ta e se desiti i prije stvaranja toga kao i ono to je bilo i ono emu je nastupilo njegovo vrijeme? Pa u kojem to prisustvu nalazi sve ovo zajedno osim u prisustvu mate? Svako ko se zaljubi u bilo ta, zaljubi se u to tek nakon to to predstavi u svojoj mati i naini mu lik u svojoj mati, pa se tako njegov voljeni poklopi sa svojom slikom (u zaljubljenikovoj mati). Da stvar nije ovakva, u sluaju kada se prekine veza izmeu njegovog vida i (lika) voljene osobe ili njegovog sluha ili drugih njegovih osjetila, prekinula bi se povezanost tog zaljubljenika i voljene mu osobe. Meutim, mi ne nalazimo da je stvar ovakva, to navodi na to da je voljena osoba kod zaljubljenika na slici lika i njegovog oblikovanja u zaljubljenikovoj mati, pa tako ne prestaje njegovo vienje (tj. zaljubljenik stalno vidi voljenu osobu u liku iz svoje mate), njegova ekstaza se udvostruuje i poveava mu se ljubav. Ta slika koju je on uobliio potie njenog tvorca na traenje onoga na ijem je liku stvorio tu sliku. Ova osnova nije drugo do li sam duh ove mate i pomou nje opstoji taj lik i ona ga uva. Zaljubljenikova ljubav se pojaava samo prema njegovoj tvorevini i njegovom djelu. Zaista lik u koji se zaljubio u svojoj mati njegova je tvorevina. Pa on voli samo ono to je poteklo od njega veui se tako za samog sebe i hvali svoje djelo. Ko ovo zna takav zna Allahovu ljubav za Njegovim robovima. On Uzvieni njih vie voli nego oni Njega. Oni Njega ne vole kao bie, nego vole njegovu dobrotu jer je dobrota ono na emu su se osvjedoili. Onaj ko ga voli kao bie on (u stvari) voli samo sliku koju je oubliio u sebi i koja je u njegovoj viziji. To ini samo onaj koji izraava njegovu slinost (sa stvorenim). Da nije slinosti nijedan zaljubljenik Ga ne bi volio, a da nije predoavanja i doaravanja u mati ne bi se ni povezao s Njim. Zato Ga je Zakonodavac postavio u svojoj Kibli tj. smjeru; uinio ga Ga obuhvata srce Njegovog roba i uinio Ga iz blizine njemu poput njega ili poput pojedinih njegovih dijelova. Slino tome, ovi Mu robuju kao oprimjerenog i svjedoe Ga prisutnim. to se tie onih koji izraavaju samo Njegovu neslinost, takvi su zbunjeni i frapirani u sljepilu i koji slijepo lutaju. Oni ne nalaze sjenu u njihovom mraku niti ih u tome spreava dokaz o Boijoj slinosti. Tu nema svjetla vjere ije bi svjetlo nadjaalo svjetlo razumskih dokaza i ukljuilo ga u sebe. Onaj koji izraava (Boansku) neslinost nema nikakvih argumenata niti time ita postie. Oni su ljudi odsjeeni jer je njihova ambicija razbacana a imaginacija je

od njih daleko. Njima za postizanje savrenstva spoznaje postojanja nedostaje sud snage imaginacije u njima samima, a sud imaginacije je prisutan samo kod savrenih ljudi. Zato su doli vjerozakoni vezano za Allaha s onim to razumski dokazi smatraju nemoguim. Kome svjetlo vjere nadjaa svjetlo razuma kao to nadjaa svjetlo sunca svjetla drugih nebeskih tijela tako to ne ugasi izvor njihovih svjetala, nego ga samo prisajedini svome svjetlu pa itav svijet bude osvijetljen svjetlom sunca i svjetlom ostalih nebeskih tijela, meutim oni vide samo svjetlo sunca ne sva svjetla, e takav je onaj savreni od Allahovih ljudi. Kada se svjetlo njegovog razuma prisajedini i utopi u svjetlu njegove vjere takav se slae sa stavom onih koji odriu Bogu slinost (sa stvorenim) jer to ne prelazi i ne negira ono to im otkrivaju njihova svjetla, a slae se i sa stavom onih koji zagovaraju slinost jer to vani ne prelazi ono to im daju svjetla njihove vjere time to im je Allah naveo primjere, pa Ga onaj savreni spoznaje i razumom i vjerom pa takav postie stupanj savrenstva slino kao to mata potini i ovlada stupnjem osjetila i znaenja. Tako mata uini osjetilne stvari prefinjenim a znaenja grubim time zadobivi potpunu mo nad njima. Zato je Jakub a.s. rekao svom sinu Ne kazuj sna svoga brai svojoj da se ne bi zavjerili protiv tebe jer je on znao znanjem o tumaenju snova ta je to Bog odslikao njemu (njegovom sinu Jusufu a.s.) u njegovom snu. Ono to je vidio i to mu se odslikalo bila su upravo njegova braa i roditelji pa je mata oformila i izvajala likove brae u likovima (jedanaest) planeta a roditelje u liku sunca i mjeseca, a oni su sve samo meso, krv, vene i ile. Pogledaj na ovaj prelaz s niskog svijeta u svijet sfera i s tame ovog tijela u svjetlo ovih nebeskih tijela pa se grubo pojavi prefinjenim. Zatim je mata prela na raniji nivo i visinu stupnja znaenja lienih lika pa ih je zaodjenula u lik osjetilne sedde pa se ono prefinjeno pokaza grubim a radi se o istom snu. Da nije snage prisustva mate ne bi se desilo to to se desilo, a da ona nije u sredini ne bi imala uticaj na obje strane jer sredina ima vlast nad dvjema stranama jer im je ona granica, kao to je sadanjost upravo i prolost i budunost i kao to je Allah nivo savrenog ovjeka postavio u sredinu izmeu Njegovog bitisanja kao Onoga koji je zaposjeo svoj prijesto (Ar) i Njegovog bitisanja u njegovom srcu (srcu savrenog ovjeka) koje Ga obuhvata. Gleda Ga u svom srcu pa Ga vidi centrom kruga, a gleda Ga u svojstvu Onoga ko je zaposjeo prijesto pa Ga vidi krunicom kruga A On obuhvata svaku stvar. Ne pojavi se nijedna linija od centra ka vani a da joj kraj nije na krunici, niti od krunice prema unutra a da joj kraj nije u taki, a te linije nisu drugo do li svijet, a On svaku stvar obuhvata i svi su u Njegovoj aci i Njemu se svaka stvar vraa.

Prazninu koja je postavljena izmeu centra i krunice naseljava svijet svojim smislom i postojanjem. U njemu se javljaju promjene od centra ka krunici i od krunice ka centru a izvan Njega Nedokuivog i Znanog nema nita niti ima ita izvan krunice to bi ulo u krunicu, nego je sve od Njega proizalo i Njemu stremi, Od Njega poinje i Njemu se vraa. Njegovo obuhvatanje su Njegova imena a Njegov centar je Njegova boanska linost. Zato je on jedan po broju i jedan po mnotvu. Nijedno oko Ga ne gleda osim oka ovjeka, a da nije ovjeka oka tj. zjenice ne bi vidjelo oko ovjekovo, pa s ovjekom gleda ovjek a s Bogom se pojavi Bog. ejhul Ekber Muhjiddin Ibn Arabi (k.s.) El-Futuhat el-Mekkijje Poglavlje 148 O spoznaji stupnja pronicljivosti i tajni pronicljivosti (Firasat) Stihovi:

Pronicljivost je svjetlo koje se u vjerodostojnoj predaji prenosi a to su ustvari rijei Vjerovjesnika, Poslanika odabranog uputitelja. Vlasnik pronicljivog pogleda je onaj kome je sam Bog Njegov vid i njegov sluh. On kao takav je vitez i strunjak. Kraj toga je da se problem obrne po pitanju skrivenog i oitovanog.
Pronicljivost je jedan od dominantnih opisa boanskih iji uticaj dolazi do izraaja kod onih koji strahuju od onoga ko posjeduje ovo svojstvo. Uzrok bijega je obini prirodni strah bilo da se radi o strahu kojim se dua boji da se ne rastavi sa svojim tijelom s kojim je skupa i u kojem dolazi do izraaja njena mo, bilo da se dui pripie neto to je pokueno ime bi je nazvao onaj koji vlada pronicljivim pogledom, bilo da je rije o obinoj i prirodnoj pronicljivosti ili o boanskoj pronicljivosti. Zato se pronicljivost i povezuje i odnosi na one koji su se odvojili i odbjegli. U svijetu preovlauje neznanje o sebi koje je uzrokovano njihovom sloenou i sastavom. Da su njihova tjelesa jednostavna a ne sloena od elemenata, ne bi ni bili opisani takvim opisom, tj. neznanjem. Znaj da ukoliko jedan rob vlada pronicljivou on na osobi koju posmatra uoava znakove pomeu kojih izvodi odreene dokaze. Znakova ima prirodnih po svom sastavu i po svojoj grai, i oni se dovode u vezu sa prirodnom i egzaktnom pronicljivou. Znakova ima i duhovnih, psihikih i vjerskih. Takvi se znakovi raspoznaju sa pronicljivou boanskom, a to je ustvari svjetlo boansko u oku sranog vida vjernika. Pomou tog svjetla, kada mu ono otkrije ono to on posmatra, on saznaje ta se deava sa onim koga on posmatra ili ta e se ubudue s njim desiti.

Vjernika pronicljivost je openitija od prirodne i uobiajene pronicljivosti. Krajnje to pronicljivost daje od znanja jeste znanje o pokuenoj i pohvalnoj naravi, udi, moralu i etici, zatim o onome to dovodi do urbe i sporosti u pojedinim stvarima, te svim tjelesnim kretnjama i pokretima. U ovom poglavlju naveu neto od i jedne i druge pronicljivosti nakon to ti kaem o tome ta je to dvoje. Boanska pronicljivost se povezuje sa znanjem koje omoguuje pr irodna pronicljivost, a i vie od toga, a to vie je da ta pronicljivost nudi spoznaju ko je sretnik a ko nesretnik, zatim mu nudi spoznaju s kojom ljudskom aktivnou i djelovanjem je Allah zadovoljan a s kojom nije i bez prisustva vlasnika ovakve pronicljivosti, a to znai i u odsustvu. Kada pred takvog koji ima pronicljivi pogled doe neka osoba koja je ve ranije uinila neko djelo ili aktivnost, to djelo ostavi na njegovom organu, kojim je uradio to djelo, znak kojeg ne moe vidjeti i znati osim onaj koji je vlasnik takve pronicljivosti, pa mu kae tj. otkrije u vezi s tim inom, bilo da se radi o poslunosti ili neposlunosti tj. grijehu, kao to se desilo hazreti Osmanu r.a., drugu Poslanikovom s.a.v.s. Naime, kada je neki ovjek uao kod njega i kada ga je on pogledao rekao mu je: "Oh, neka je Allah slavljen. ta da se kae o ljudima koji ne obaraju svoje poglede pred onim to je Allah zabranio da se gleda." Dotini ovjek je ranije ogledao neto to mu nije bilo dozvoljeno po Boijem zakonu, bilo da je vidio neko ljudsko sramno mjesto bilo da je bacio pogled u tuu kuu, tj. da proviri i sl. Tome. Dotini ovjek na tu primjedbu ree hazreti Osmanu r.a.: "Zar nakon Allahovog Poslanika s.a.v.s. ima objave." Osman r.a. mu na to ree: "Nema, nego je to u pitanju pronicljivost. Zar nisi uo da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: 'uvajte se pronicljivosti vjernika, jer on gleda sa Allahovim svjetlom.' Kada si ti kod mene uao, ja sam to vidio u tvojim oima." Evo ovo je znaenje onoga to mi kaemo da djelo ostavlja znak na organu kojim je uraeno neko djelo bilo ono pohvalno ili pokueno. Prirodna pronicljivost omoguuje spoznaju onoga to je uravnoteeno u svim ljudskim djelovanjima, govoru, aktivnostima i mirovanjima, kao i spoznaju onoga to je neuravnoteeno u vezi sa svim tim. Tako, onaj ko ima tu pronicljivost zna razluiti, na osnovu pojedinih organa i izgleda svakog organa ko je glup a ko pametan a ko je bistar i otrouman, ko je pronicljiv, ko je inteligentan, ko je glup i neuk a ko nije, ko je poudan a ko nije poudan, ko je srdit a ko nije srdit, ko je pokvaren i ko nije pokvaren, ko je podmukao i prevarant a ko je pouzdan, ko je nepromiljen i brzoplet a ko nije i tome slino. Prvo znaj da je pronicljivost vjerska, i s njom emo i poeti, te koja je svjetlo boansko i koja je data vjerniku, tj. oku njegovog sranog vida, pa je to svjetlo boansko poput prirodnog svjetla za oko u glavi. Znak koji biva na onome ko se

posmatra je poput sunevog svjetla pomou kojeg se vidu otkrivaju osjetilne, tj. fizike stvari. I kao to vid pomou svjetla koje ime u sebi i sunevog svjetla razluuje osjetilne stvari pa tako saznaje ta je malo a ta veliko, ta je lijepo a ta runo, ta je bijelo a ta crno, ta je crveno a ta uto, ta se kree a ta miruje, i razluuje daljinu od blizine, visinu od nizine, tako se i sa svjetlom vjerske pronicljivosti saznaje ta je pohvalno a ta pokueno. Uistinu se svjetlo pronicljivog pogleda povezuje sa Allahom i zbog toga to je ime Allah ono ime koje kao vlastito ime okuplja i objedinjuje sva ostala imena koja imaju svoja odreenja i pomou takvog svjetla koje je vezano za takvo ime koje objedinjuje odreenja svih drugih imena, jer jedino kao ono takvo otkriva i pohvalno i pokueno i otkriva koja stremljenja rezultiraju sreom ili nesreom na onom svijetu. To see dotle da neki vlasnici takve pronicljivosti kada vide trag neke osobe na zemlji, a osoba i nije prisutna nego samo trag, mogu rei za takvu osobu: 'ovo je stopalo sretnika, a ovo je stopalo, tj. trag nesretnika', slino kao to rade i ine poznavaoci i itai tragova koji slijede trag i kau: 'ovo je npr. trag bijelca, slijepog u jedno oko' i tako dalje ga opisujui kao da ga je vidio. On opisuje sva vanjska obiljeja njegovog lika i sve to vidi u njegovom tragu, a bez toga da vidi dotinu osobu. I donosi sud o porijeklu, te potvruje da dijete pripada ocu ukoliko doe do spora zbog vanjske neslinosti izmeu oeva i djece. Zbog toga se svjetlo pronicljivosti (vjerske) vee za Allaha (tj. ime Allah). Da se ta pronicljivost vee npr. za ime El-Hamid (Onaj koje se hvali), onaj koji ima taj pronicljivi vjerski pogled ne bi vidio izuzev samo pohvalno. Tako se odnosi i kada bi se to povezivalo sa ma kojim drugim Boijim imenom. Onda bi zbilja toga imena omoguavala vienje ali samo ono to zbilja tog imena pokriva. Poto je (Vjerovjesnik s.a.v.s.) to svjetlo pripisao i doveo u vezu sa Allahom, tj. sa imenom Allah, na osnovu toga se pomou tog svjetla saznaju sva dobra i zla koja se dogaaju bilo na ovom ili na onom svijetu, te sve pokuene i pohvalne stvari, a i lijepa i plemenita narav i ud a i ona koja nije lijepa, zatim se saznaje ono to omoguuje priroda i ono to omoguuje duhovnost, te se na osnovu ovakvog svjetla rastavljaju i razluuju propisi vjerozakona, a njih je pet. S obim svjetlom se spoznaje u kojem Boijem imenu nalazi oslonac neko ko vri ma kakvu aktivnost, a takoe se saznaje koji od duhova visokog svijeta dotinu osobu nadzire i promatra i kakvi mu pripadaju znakovi koji proizlaze iz kretanja nebeskih tijela, jer Allah nije dao da ona u svojim sferama uzalud i bez svrhe plove, nego plove zbog odreenih stvari i imperativa koje je Uzvieni Allah pohranio u svima njima i u njihovim kretanjima, te u njihovim presijecanjima sazvijea u svom putu, koja su krajnja sfera. Na to se odnose rijei Uzvienog: "I objavio je svakom nebu njegov imperativ" (Fussilet, 12), pa ona prilikom tog plovljenja dostavljaju ono to im je povjereno od imperativa koje potrauje i zahtijeva, po svojoj prirodi, svijet elemenata.

Znaj da je priroda koju je Uzvieni Allah stvorio ispod due a iznad pramaterije (heba). Kada je Allah htio da uvede u postojanje prirodna tijela, a i nema tu na pozornici izuzev prirodnih tijela ili elemenata, a i elementi su takoe prirodna tijela. Iako od njih tj. elemenata nastaju i druga tijela, sve to spada u Allahovo djelovanje u onome na emu je stvorio prirodu. Pojam prirode je izraz ili se podrazumijeva pod njom etiri stvari. Kada se na poseban nain to etvero povezuje i proima iz toga nastaje ono to odgovara takvoj vezi i proimanju odredbom Velianstvenog i Znanog. Zato se tjelesa u svijetu meusobno razlikuju, zbog razlike u svom sastavu, pa svako tijelo nudi i daje u svijetu, a tako je i sa elementima jer su i oni tijela, ono to proizlazi iz njegove strukture. Tako ta stvar ide i sputa se na nivo kada Allah stvara elemente, a to su etiri osnovna elementa. Tako je toplotu sastavio sa suhoom na poseban nain na osnovu ega je nastala struktura vatre, a vatra se naziva jednim elementom. Tako je i sa zrakom, vodom i zemljom. Zatim je Uzvieni dao da se pojedini elementi meusobno transformiu jedni u druge posredno ili neposredno. Ako su dva elementa meusobno oprena u svakom pogledu, jedan od ta dva elementa se transformie u njemu srodan, z atim se taj transformie u njemu srodan, a koji je suprotan onom prvom koji se transformisao. Na taj nain on se u njega transformisao posredno preko njemu odgovarajueg i najblieg elementa, bilo da se radi o grubom ili prefinjenom elementu. Zatim Uzvieni Allah je stvorio tjelesa ivih bia (misli se na ljude i ivotinje) po osnovu etiri prirode, tj. etiri tekuine, a to su u, crna u, krv i sluz. U ove etiri tekuine i njihovu prirodu je Allah pohranio duhovne snage ije se djelovanje odraava na tijelo koje je od njih sloeno i sastavljeno. Ukoliko su te etiri tekuine u tijelu uravnoteene ili blizu ravnotee one rezultiraju uravnoteenou u lijepim i pohvalnim aktivnostima. Ako one nisu uravnoteene zbog te neuravnoteenosti doi e do odreenih odstupanja te e u tijelu doi do izraaja prevlast jaeg i onog koje je obilnije od ovih tekuina. Usljed toga e na tijelu doi do odreenih poremeaja i bolesti, a u vezi sa duom to se povezuje sa naravlju. Lijenik lijei bolesti tako da ono to je umanjeno od tih tekuina povea, a da umanji ono ega je previe da bi se postigla uravnoteenost. Slino tome i ljekar boanski lijei narav, ud, moral i etiku i ciljeve za kojim stremi dua metodiki dovodi u red i ravnoteu time to ga podsjea, objan java i podstie na vie ciljeve ime e postii sreu i dobro kod Allaha i pravih i dobrih ljudi i duhova u visokom svijetu. Ljudska dua time biva ojaana i to podsjeanje njoj biva poput pomagaa u dotjerivanju sebe i poremeaja u sebi na psihikom planu, pa taj ljekar koji upravlja time pomogne prirodi ovog tijela i otkloni poremeaje od njega. Zato neki ljekari nareuju bolesnicima, samo za izvjesne bolesti, da sluaju lijepe melodije i da posjeuju lijepa mjesta sa

raznovrsnim cvijeem, te da sluaju um vode, cvrkut ptica, kao to je slavuj i slino tome. Sve je to ipak na kraju duhovna medicina (jer svaka stvar ima svoj duh), koja dovodi do sreivanja i ravnotee ljudske konstitucije pomaui u tome ljekaru. Tu ima i drugih bolesti koje ne podnose tonove, nego im je korisno upravo suprotno onome to gore pomenusmo. Sve je to shodno tekuini u organizmu koja preovladava, koja je jaa naspram druge koja joj je suprotna. Neke od ovih bolesti su uroene zbog strukture tijela i njegove stvorenosti, kao to su iskolaene oi ili sasvim upale oi ili kao to je izrazito tanak ili izrazito debeo nos, ili kao to je irokih nozdrva i napuhan ili suprotno tome, ili kao to je izrazita bjelina ili crnina, ili kao to je izrazita kovrdavost ili ravnost kose, ili izrazito plava boja oiju (tirkizno plava) ili izrazito crna boja oiju, tako je i sa ostalim dijelovima tijela kada odstupaju od uravnoteenosti i naginju ka jednoj od krajnosti. Narav i ud ovjeka odgovara ovim pojedinim organima u pogledu uravnoteenosti ili neuravnoteenosti. Kada nastupi ovaj boanski ljekar, tj. Vjerovjesnik ili njegov nasljednik ili onaj kome je Bog mudrost dao te uoi ta iziskuje ovaj prirodni izgled ljudskog bia koje mu preputa vostvo u lijeenju, da ga odgaja i vaspita i nasto ji mu pribaviti sreu ili pak da ispravi kod njega odstupanja od uravnoteenosti tako to e mu pojasniti gdje i kako da koristi to odstupanje pa da taj isti in kod Allaha bude pohvalan, ime e dotina osoba postii sreu. Njemu nije mogue da pravi drug i oblik te osobe, jer je Gospodar zavrio sa stvaranjem, kako tijela tako i naravi dotine osobe. Prema tome, nama ne preostaje izuzev da pojasnimo gdje se ta upotrebljava. Onaj ko je uravnoteen po svom stvorenju ili prirodi i ukoliko je neznalica o tome ta e mu kod Boga donijeti sreu, a to se opet saznaje na osnovu tumaa tj. Allahovog Poslanika s.a.v.s., takav e pitati uenjake ta je to to vodi srei kod Allaha. Onaj ko ima plemenitu ud, narav, etiku i moral, on nema potrebu, po tom pitanju, za tumaem, jer sama njegova konstitucija i uravnoteenost ne prua mu nita osim takvu plemenitu ud, narav, etiku i moral. Meutim on ima potrebu za tumaem u vezi sa nekim stvarima kada treba da odstupi i on je u tom sluaju, obavezan da tako postupi, jer u tom odstupanju je sadrano dobro bilo na ovom ili onom svijetu, bilo i na jednom i na drugom. Struktura njegovog bia i njegove uravnoteenosti ne daje mu nita drugo osim plemenite naravi, udi, etike i morala, bilo da se radi o ovom svijetu ili buduem ili i jednom i drugom. to se tie onoga ko nije uravnoteen, on pokazuje lou i negativnu narav, ud i etiku, te trai postizanje odreenih ciljeva koji su mu svojstveni ne vodei pri tom rauna kuda to sve vodi. Vjet lijenik e ga postepeno voditi objanjavajui mu gdje da upotrijebi (gdje da se iivi) negativne naboje svoje naravi. Kada nastupi ili se pojavi onaj ko raspolae sa pronicljivou vjerskom a i uen je, tj. zna ta je dobro i u interesu za toga koga on posmatra a i vidi njegove

aktivnosti koje ga vode ka pokuenom ili mu se tako neto pokueno ve desilo, on e sa njim metodiki postupati dok mu se on ne preda i prepusti da ga on vodi. Ako je takva osoba koja se posmatra neuravnoteena i odstupa od sredine, on e u svom slijeenju puta slijediti i primjenjivati borbu sa sobom i od Boga propisane duhovne vjebe, a ako je uravnoteen, on e duhovni put dragovoljno slijediti i u tom e uivati, razdragano i radosno i stvari koje su drugima teke njemu su lahke, nita nee osjeati kao teret i obavezu, to e njemu biti prirodno. Kada se njegova dua proisti i oisti i pridrui istom svijetu (svijet meleka) i gleda boanskim vidom, sa Njim slua, kree se Njegovom moi, takva dua e spoznati izvorita stvari i pojmova, odakle izviru i gdje idu. Za takvu osobu se kae da posjeduje vjerniku pronicljivost, a ta pronicljivost je dar od Uzvienog Boga koju postie onaj ko ima zdravu prirodu a takoe i onaj ko nema zdravu prirodu. Osnova uravnoteenosti i neuravnoteenosti u svijetu i u onome to nuno iziskuje nadvladavanje jednih nad drugima, tj. prirode osnova jednih nad drugim kojima pripadaju odreenja i uticaji u sloenim biima, osnova dakle toga potie iz djelovanja boanskog znanja po kojem je Uzvieni Bog milostiv i oprostiv kome hoe, a kanjava koga hoe, te je zadovoljan, nezadovoljan itd. Gdje je srdba u odnosu na zadovoljstvo, a gdje oprost u odnosu na kanjavanje, a gdje li zadovoljstvo u odnosu na nezadovoljstvo. O svemu tome postoje boanska obavjetenja u knjigama sputenim od Njega, a to i znaju ljudi koji imaju otkrovenja oevidno. Da ta obavjetenja nisu dola preko vjerovjesnikih i poslanikih jezika i da o njima ne govore knjige sputene od Boga i da nisu podrani (poslanici i vjerovjesnici) natprirodnim udima, ime se potvruje njihova istinitost kod drugih, a sve se to desilo od Boga kako bi se od njih primila vjera. Dokazi razumski, kada je Bog u pitanju, ne bi prihvatili da je Bogu svojstveno neto od gore spomenutih i slinih svojstava. Kada bi o tome govorio onaj ko to vidi i kome se to otkriva a da za to nema potpore i podrke u udu koje bi potvrivalo njegovu istinitost, on bi bio nazivan neznalicom i njegov svjetonazor bi bio osporavan, te bi se iznosili razumski dokazi koji bi ukazivali na to da je taj koji to vidi poremeena uma i misli i da je pod dominacijom mate, i iznosili bi dokaze da Bog ne treba da se opisuje takvim svojstvima. Upravo to je bio uzrok sputanja obavjetenja i uda preko poslanika i Boijih knjiga, da bi onaj ko to doivljava oevidno odahnuo i da bi mu ta obavjetenja davala satisfakciju u njegovom vienju. Zbog ovih i ovakvih stvari doli su vjerozakoni, te zbog propisa koji se ne poklapaju sa ciljevima i eljama predsjednika i predvodnika, jer takvi predsjednici i predvodnici kada bi uli da to izjavljuje neko ko nije poslanik ne bi vjerovali, ali poto se to pripisuje poslanicima, ne negiraju to.

Due su sklone prihvatiti boanske zakone i slijediti ih, prema tome ni vladarima ni predsjednicima ne preostaje nita drugo nego da se i oni podine, na odreen nain, i da budu uenici dobrih i da podvedu i podine sebe pod njihove propise, iako im je to teko i nerado to prihvataju. Iako im je teko oni svome znanju, tj. ta su saznali od uenih i dobrih, daju prednost nad tom tekoom koja je oprena njihovom cilju i elji. Eto to ga dovodi u podreen poloaj. To je gotov dokaz protiv njega, a neka je slavljen Znani i Mudri Bog. Da nije asti znanja ni pronicljivost ne bi imala ast, jer da pronicljivost ne prua znanje, pa ne bi ni imala svoju vrijednost. Znanje je jedno od najasnijih svojstava. S njim se postie spas kada mu se ovjek podini i kada u svojim poslovima postupa po odreenju i uticaju znanja. Gospodaru poveaj mi znanje. Gospodaru poveaj mi znanje i podini me znanju i uini da ono nada mnom vlada i da me nadzire, jer si Ti znanje i Onaj koji zna a i ono to se zna pripada Tebi a ne nama, pa nam od toga daj prema naoj vrijednosti, odnosno mogunosti. to se tie spomenute pronicljivosti kod mudraca, ja u od nje spomenuti neto od onoga kako su oni postavili osnove o tome, isprobali i eksperimentisali. Zatim emo dati i objanjenje toga u vezi sa svojstvima koja iziskuje na pravac i put. U ovoj knjizi to emo spomenuti u saetoj i dovoljnoj formi, ako Bog da . Znaj kad Uzvieni Bog hoe da stvori jednog uravnoteenog ovjeka iji bi svi postupci, poslovi i aktivnosti bili ispravni, Bog njegovom ocu dadne da mu je njegova struktura i sastav sreen i dobar, a to isto dadne i njegovoj majci, pa sperma kod mukarca bude onakva kakva treba tj. zdrava a tako bude i kod ene, a bude zdrava i njena materica, i kada kod mukarca budu uravnoteene gore pomenute tekuine u mjeri koja e rezultirati zdravom spermom i odredi Bog da se sperma u matericu spusti u vrijeme dok je pod sretnim znakom, a to je po kretanjima nebeskih sfera koje je Bog uinio znakom zdravlja i ispravnosti u onome to e se desiti iz nastanka toga. Ukoliko mukarac oblei svoju enu pod sretnim znakom, tj. zvijezdom i sa svojom uravnoteenom strukturo m, pa se takva sperma spusti u matericu koja je takoe uravnoteena po svom sastavu i konstituciji, te to materica prihvati i Bog dadne pomo i uputu takvoj majci te je opskrbi strau za svakom hranom koja e biti dobra i odgovarati njenoj strukturi i onom to trai plod u njenoj utrobi, na taj nain plod se formira u uravnoteenoj situaciji i mjestu, hrani se odgovarajuom hranom i razvija pod kretanjem odreene sfere koja odgovara pravilnom razvoju. Tako dijete iz takvoga braka bude formirano najsavrenijeg i najispravnijeg lika. Takvo dijete e izrasti u uravnoteenu osobu koja nee biti ni visoka ni niska, umjerene debljine, ni debeo ni mrav, ni ilav ni mlohav, bijelog tena sa blagim rumenilom, ni kovrdave niti totalno rane kose, kose koja nije izraz ito i sjajno crna, blago izduenog lica, oiju blago upalih i crnih, srednje i umjerene veliine glave, irih ramena, odmjerene veliine vrata, prsa takoe uravnoteenih, na kukovima i

kimi nema nataloenog mesa, nije gruba glasa, ist mu je glas bez obzi ra da li govori otrije ili blae, tamo gdje je poeljno govoriti otrije ili blae, duih prstiju, skladne, odnosno lijepo graene ake, govori i smije se jedino po potrebi, njegove prirodne tenosti u tijelu blago naginju ui i crnoj ui, u njegovom pogledu se odraava radost i veselje, malo udi za imetkom, ne eli dominacije nad tobom niti da nad tobom gradi karijeru, niti je brzac a niti je trom. Ovako kau mudraci, tj. da je ovakav lik stvaranja najuravnoteeniji i najispravniji. Na takvom liku stvoren je i na gospodin Muhammed s.a.v.s., tako da njemu savrenstvo pripada i po pitanju fizikog izgleda i stvaranja, kao to mu pripada savrenstvo po rangu, pa bijae najsavreniji meu ljudima sa svih aspekata bilo sa vanjske ili nutarnje strane. Ukoliko se desi da u materici bude poremeaja u sastavu i strukturi to e se nuno odraziti na formiranje i stvaranje ovjeka u materici na nekom od njegovih organa ili dijelova, ili e se moda odraziti u veem ili manjem njihovom broju, shodno tome kakav je sastav i struktura dotinog organa u pogledu privlane sile koja djeluje i nalazi se u spermi. To e se odraziti bilo na cjelokupnom tijelu bilo na njegovim pojedinim organima. Od toga, a Allah je Onaj koji daje uputu i usklauje, jeste i to da izrazita bjelina (bljedilo) i modrina upuuje na to da je osoba bezobrazna, sklona da iznevjeri i pronevjeri, sklona pokvarenosti i plitke je pameti. Ako takva osoba ima iroko elo i picastu bradu te riu kosu, isturene ili ispupene obraze, previe bujne i guste kose na glavi, za takvoga pronicljivi i mudri ljudi kau da se od takvog ko je tako opisan treba uvati kao od zmije otrovnice. Ako je neija kosa ekinjasta tj. jaka, vrsta i debele dlake, to upuuje na hrabrosti i ispravan i zdrav mozak a ako je kosa meka, to upuuje na kukaviluk, hladnost mozga i nedostatak pronicljivosti, odnosno malo otroumnosti. Ako ima puno dlaka po ramenima i vratu to upuuje na glupost i drskost. Ako je mnogo dlakav po prsima i po stomaku to upuuje na divlju prirodu, malo shvatanje i da voli nepravdu. Ria kosa upuuje na glupost, mnogo huje, odnosno srdbe i da je ta osoba brzac i ima elju za dominacijom. Normalno crna kosa upuuje na smirenost i upuuje na lijepu pamet te upuuje na strpljivost i takva osoba voli pravednost. Sredina izmeu spomenute dvije vrste kose upuuje na umjerenost. Ako je elo potpuno ravno bez bora i neravnina to upuuje na osobu koja je sklona sporovima i spori se, te svaanju, nepromiljenosti i hvalisavosti. Ako je elo srednje irine i srednje ispupeno sa blagim naborima takva osoba je iskrena, sklona da voli, takva osoba i shvata, takva osoba je i uena, takva osoba budno prati i promiljena je, te je vjeta i otroumna. Ko ima jako velike ui to je neznalica s napomenom da takav mnogo pamti i memorie. Ko ima izrazito male ui takav je kradljivac i glupak. Ako su obrve izrazito guste i bujne to upuuje na osobu koja je sklona zavoenju i bezveznom i prostom govoru. Ako se obrv a produava do sljepoonice takav je ohol i hvalisav. ije su obrve tanke i

umjerene duine, ni kratke ni duge, te crne boje, takav je budna stanja, tj. uoava. Ako su oi plave boje one imaju najloije znaenje, a najloije znaenje meu plavim oima imaju one koje su tirkizno plave. Ko ima velike i izbuljene i ispupene oi on je zavidan, drzak, lijen i nepovjerljiva, nepouzdana osoba. Ako su takve oi uz to i plave boje, sve te osobine koje su gore spomenute jo su ee i naglaenije, te dotina osoba uz to moe biti varalica. ije oi nisu ispupene nego su blago upale i da im boja naginje ka tamnoj i crnoj boji takva osoba je budna, paljiva, ima dobro shvatanje, pouzdana i sklona ljubavi. Ukoliko su oi nerazmjerno male u odnosu na tijelo, takva osoba je loa. ije oko je kruto, tj. hladna pogleda, tako da mu se malo kreu kao kod ivotinje i mrtva pogleda takva osoba je neznalica i grubijan. ije oi se opet kreu prekomjerno brzo i ko je vrtljiva pogleda takav je lopov, deparo i prevarant. ije su oi crvenkaste on je hrabar i odvaan i ide naprijed. Ako oko takvih oiju imaju ute pjege, takav spada u najgore ljude. Ako je neiji nos tanak i picast, takav je brzoplet. iji nos je takav da mu se skoro nadnosi na usta, tj. orlovski nos, takav je hrabar. Ko je pljosnata i tubasta nosa takav je pohotan. iji nos je naglaeno irokih nozdrva, takav je ljut i srdit. Ako je srednji dio nosa izrazito mesnat i blago spljoten takav je laac i brbljivac. Najispravniji je nos koji je neto dui ali ne pretjerano. Ko ima nos srednje debljine i blago orlovskog izgleda takav nos upuuje na pamet i shvatanje. Ko ima velika i prostrana usta on je hrabar. Ko ima velike i grube usne to je glupak. Ko je srednje debelih crvenih usana, takav je odmjeren. iji su zubi savijeni i iskrivljeni ili istureni sklon je prevari, podvali i nepouzdan je. iji su zubi ravni i umjereni (osrednji), a blago razmaknuti takav je pametan, pouzdan i promiljen. U koga su obrazi previe naglaeni i ispupeni on je neznalica i grube prirode. Ko je suhonjava i uta lica taj je jako pokvaren i lo te sklon spletkama i podvalama. U koga je naglaeno dugo lice on je bezobrazan. ije sljepoonice su ispupene a vratne ile naglaene takav je srdit. Ko je takav da kada ga pogleda pocrveni, zastidi se ili mu se ak oi orose suzama ili se i nehotice blago osmjehne, takav te voli i ti si mu prijatan i ima strahopotovanje prema tebi. Ako je neko krupna glasa to upuuje na hrabrost. Sredina u glasu izmeu krupnog i tankog glasa upuuje na pamet, promiljenost, iskrenost i brzinu u govoru. Previe nizak i tanak glas upuuje na la, sramotu i neznanje. Grub glas, odnosno ton u glasu, upuuje na srditost i lou narav. Govorenje kroz nos je dokaz gluposti, neotroumnosti i oholosti. Kada je neko mnogo i previe pokretljiv to je dokaz za njegovu tatinu, uobraenost, te takva osoba je brzac, hoe i podvaliti.

Dostojanstveno sjedenje, odmjeren govor i kretanje ruke dok obrazlae govor je dokaz potpune pameti, promiljenosti i ispravnog uma. Naglaeno kratak vrat upuuje i dokaz je pokvarenosti i spletki, dok je naglaeno dug i tanak vrat dokaz gluposti, kukaviluka, paniarenja. Ako se tome dvome jo pridoda mala glava to upuuje na glupost i lakomislenost. Debeo i ogroman vrat upuuju na neznanje i prodrljivost. Odmjeren vrat, tj. ni dug ni kratak, a ni debeo ni tanak previe, je dokaz pameti, promiljenosti, iste ljubavi, pouzdanosti i iskrenosti. Ogroman stomak upuuje na glupost, neznanje i kukaviluk. Normalan i odmjeren stomak i uzak grudni ko upuuju na dobru pamet i lijepo miljenje. iroke pleke i lea upuuju na hrabrost, ali i maloumnost. Povijena lea upuuju na prgavost i brzopletost. Ravna i normalna lea imaju pohvalan znak. Uoljivo ispupene pleke upuuju na lou namjeru i ruan ideoloki pravac. Ukoliko su ruke toliko duge da dlanovima dohvaa koljena to ukazuje na hrabrost i plemenitost. Ako su ruke naglaeno kratke, vlasnik takvih ruku je kukavica i voli zlo. Dugi dlanovi sa dugim prstima upuuju na to da osoba ima dara za zanatstvo, da dobro obavlja poslove i da dobro upravlja. Izrazito debela stopala upuuju na neznanje i ta osoba voli nepravdu. Malo i mravo stopalo upuuje na grijeenje. Tanja peta upuuje na lijepo a naglaeno velika peta upuuje na hrabrost. Debeli listovi sa tetivama upuuju na glupost i drskost. Ko ima irok i odmjeren korak on ima uspjeha u svim svojim poslovima i taj razmilja o posljedicama svojim djela, a suprotno tome ima suprotno znaenje. Ovo to smo prenijeli je govor mudrih ljudi koji su to eksperimentisali i to su uenjaci realnosti i egzaktnosti. Ovih opisa moe biti manje ili vie a dominacija pripada onome to preovladava. Nekada su oni ujednaeni kod neke osobe, pa djelovanje jednih potiskuje djelovanje drugih, u smislu da kod neke osobe djelovanje jednog opisa dolazi do izraaja u posebnoj situaciji a djelovanje drugog (njemu suprotnog) dolazi do izraaja u drugoj situaciji. Sve u svemu, duhovne vjebe od Boga propisane i primjena objavljenog znanja od Boga, imaju mo uticaja da potisnu dominaciju nekog od spomenutih pokuenih opisa. Ko to bude probao vidjee da je tako kako smo rekli, jer je uobiajeno i konstantno primjenjivanje neega peta priroda kojoj pripada uticaj na osnovnu prirodu. Sve je ovo isprobano, odnosno eksperimentisano. (Pored navedenih stvari pri opisu ovjeka bilo bi ovom prilikom poeljno napomenuti cijenjenom itaocu i neke druge anomalije kao to su npr. ukoliko je kod mukarca enski glas, to je jedna od anomalija i neuravnoteenosti, a ukoliko je kod ene muki glas to je takoe anomalija i neto neprirodno i neuravnoteeno. Ukoliko je kod mukarca brada takva da po njoj nema dlaka, kao kod ene, i to je anomalija. Zatim, ako se kod ene pojavljuju malje brkova i brade i to spada u anomaliju. Jedna osoba, kae moj uitelj, ejh Halid Hulusi

baba k.s., ako ima previe kratke prste i nisko elo ta osoba je krta i mnogo voli kapital, tj. bogatstvo ovozemaljsko. Vrlo je vano staviti dobro do znanja svakome onome ko ovo bude itao da se dobro uva da ga avo, tj. ejtan nipoto ne navede da se izrugava osobama kod kojih primijeti neto od pokuenih opisa. U jednoj od predaja reeno je da onaj ko se naruga stvorenju, narugao se je time Stvoritelju. Gledao sam u ivotu kako prave vjebe, od Boga propisane preko Njegovih knjiga i poslanika te istinskih spoznavalaca, tj. onih koji imaju istinsku pronicljivost na osnovu vjere, mijenjaju lagano osobu ak i u fizikom izgledu. Kako da je ne mijenjaju kada je svaka osoba i duhovno i fiziki jedna cjelina, a poznato je da sve na sve utie, a posebno duh na tijelo, tako da se to i na tjelesnoj konstituciji odrazi. Ako ovjek usvoji znanje i bavi se naukom kako je Bog zadovoljan, to znanje je svakako jedan nov kvalitet u ovjeku, pa prema tome i sama primjena znanja donosi jo jedan novi kvalitet. Dovoljno je pogledati okolo sebe pa e se uoiti da ljudi koji se bave lijepim znanjem, a pogotovo kada ga primjenjuju daleko prefinjenije izgledaju i u licu, i u rukama, i u pogledu od obinih neznalica i grubijana, jer grubost je inae odraz neznanja i gluposti. Kada smo gore rekli da se nipoto ne smijemo ismijavati i izrugivati osobama koje primijetimo sa nekim pokuenim opisom, postavlja se pitanje zato se to uopte pie i objavljuje. Treba znati da je to sve u svrhu znanosti jer, potovani itaoe, sve oko tebe i ti sam si iva knjiga koju treba iitavati. Kako bi ljekar lijeio neku anomaliju u fizikom smislu ako je ne bi iitao i ako je ne bi primijetio. Dobar baovan kada ue u bau, on po kori, boji, granama i drugom zna o kojoj se biljci radi i zna ta treba poduzeti. Tu nema nita sluajno. Nijedna linija, boja, izgled, nema nita sluajno ve sve to govori o sebi ve po svom izgledu. Mili Boe kako li izgleda to kada jedan Boiji baovan ue u ovu Boiju bau gdje su i ljudi i ivotinje i biljke i anorganski svijet? Ovdje u opisivanju osoba govori se o opisu pripadnika bijele rase.) Pouka koja se moe uzeti iz znakova koje smo spomenuli, a koje prua priroda sa svojim uticajem i to je potvreno eksperimentom, tj. to je isprobano, je ta da treba znati da dua ljudska, tj. duh ljudski je taj koji upravlja tijelom. Ta dua je jednom svojom stranom okrenuta prema istom svjetlu koje joj je otac, a drugom stranom je okrenuta prema prirodi a priroda je ista tama, i ona joj je majka. Prema tome dua zauzima sredinu izmeu svjetla i tame. Uzrok toga da ona zauzima sredinji poloaj je to to ona upravlja (tijelom), pa je prema tome kao univerzalna dua u kosmikim razmjerama koja se kao kosmika dua nala zi izmeu prvog uma ili prauma i pramaterije sveukupne. Ta pramaterija je tamna supstanca a praum je isto svjetlo, pa je ova naa dua kao mea, kao meusvijet izmeu svjetla i tame, dajui i jednom i drugom njegovo pravo. Ako nad duom pone dominirati jedna od strana, ona pripada onome to njom dominira. Ako ona ne naginje ni jednoj od tih strana, onda je ta dua uravnoteena, pravedna,

nepristrasna i odmjerena i sudi po istini. Spomenimo u ovom odjeljku pouku u vezi sa pojedinim znacima na tijelu vezano za pronicljivost. Pa zato kaemo: to se tie izrazite bjeline tena to je zbog preokupiranosti due dotine osobe svijetom svjetla, u toj mjeri da mu ne ostaje prostora i vremena da se bavi upravljanjem svijetom svoje prirode kakav je bio sluaj sa Ebi Ukalom El-Magribijem i njemu slinim, usljed ega brzo strada prije nego postigne savrenstvo. to se tie izrazite crnine to je preokupiranost svijetom njegovih strasti i njegove prirode u mjeri da ga to sve zakloni od znanosti svjetala, a to su Boanska znanja, i to stanje je neosporno pokueno. To je sve odmjereno vremenom kad ta i kada se udovolji i jednoj i drugoj strani njihovo pravo, kao to ree Vjerovjesnik s.a.v.s.: "Imam vrijeme kada sam sm sa svojim Gospodarom, i u tom momentu sa mnom nema nekog drugog osim mog Gospodara", takvo postupanje je svojstveno onome ko je voa pravedni i odmjereni. to se tie pouke u vezi sa neumjerenom visinom ili niskou rasta, to se dovodi u vezu sa duinom zadravanja i usmjeravanja ka nekom od dva svijeta (svijet svjetla i svijet tame). Taj period moe biti neumjereno dug to se dovodi u vezu sa neumjerenom visinom ili neumjereno kratak, to se dovodi u vezu sa neumjerenom nizinom rasta, pa s tim u vezi duinu zadravanja i usmjeravanja prema svijetu svjetla ili tame treba odmjeriti po potrebi. to se tie umjerene debljine, to se dovodi u vezu sa ovjekovom umjerenou izmeu metafizikog i fizikog, kao to se inae u sredini nalazi meso izmeu kosti i koe. to se tie uravnoteenosti po pitanju kose to ukazuje na postojanost izmeu tjeskobe i netjeskobe, tj. uravnoteenost izmeu ta dva pojma. to se tie uravnoteenosti lica to se dovodi u vezu sa ozarenou i smijekom koji se ocrtava na neijem licu. to se tie crnih oiju to ukazuje na ispravnost pogleda na ivot i promiljenost. to se tie toga ako su oi blago upale i crne to se dovodi u vezu sa nevidljivim svijetom i saznavanjem skrivenih stvari i pojmova. to se tie ispupenih oiju to je sklonost crpljenju znanja iz pojavnog svijeta i to su ljudi od pouke. to se tie uravnoteene veliine glave to ukazuje na obdarenost umom. iroka ramena podrazumijevaju sposobnost podnoenja uvreda i uznemiravanja, kao to je ogovaranje. to se tie odmjerene veliine vrata to upuuje na sposobnost sagledavanja stvari bez naginjanja ka istima. to se tie neprirodno dugog vrata to upuuje na zagledanost i istraivanje onoga to ga se ne tie i to ne treba, tj. to nije dozvoljeno, kao to je pijuniranje, a to se tie skroz kratkog vrata, taj ne posmatra ni ono to bi trebao da posmatra. to se tie uravnoteenih i odmjerenih prsa, to je odmjerenost u izraavanju i objanjenju, da to koristi sagovorniku. to se tie toga da na kukovima i kimi nema nataloenog mesa, to upuuje na voenje rauna o stvarima na koje se

moe osloniti i pozvati, kako bi se na taj nain oslobodio ka jednoj od dviju strana. Ako se to dovodi u vezu sa meusvijetom, mogu mu se dogaati podvale u veini sluajeva (pa e spomenutim oslanjanjem izbjei te podvale). to se tie po prirodi tiha glasa, to je znak ili sposobnost uvanja tajne na javnom mjestu. to se tie glasa koji je ist, koji nije hrapav ili piskav, to upuuje na uvanje od pretjerivanja i dodavanja. to se tie dugih prstiju, odnosno jagodica to upuuje na lijepo raspolaganje. to se tie skladne ake i dlana to je baratanje sa ovosvjetskim dobrima bez vezanja za ista. to se tie govora i smijeha po potrebi to upuuje na voenje rauna o onome to iziskuje mudrost, pa govori po potrebi i smije se po potrebi. to se tie toga da kod neke osobe njegova priroda i tekuine naginju ka ui ili crnoj ui, ako ui naginje njegova priroda i tekuine, on je sklon visokom svijetu, a ako mu naginje crnoj ui, onda je to sklonost prema niskom svijetu, crpljenje skrivenih dragocjenosti iz njega i onoga to mu priinjava radost, a od ega je zaklonjena priroda veine umova kada to razmatraju s obzirom da u svom shvatanju podcjenjuju prirodu. to se tie pogleda u kome se ocrtava radost i veselje, to je nastojanje da se pridobije ljubav nekog drugog. to se tie ne uenja za imetkom, to je distanciranje od svega onoga to moe odvesti u pravcu neega od ega nema koristi. to se tie onoga koji ne eli da tobom dominira niti da se pravi bolji od tebe to znai da se on preokupirao usavravanjem svoga robovanja, a ne tobom. to se tie onoga ko nije ni lijen a ni brzac to upuuje da on ne uri sa kanjavanjem drugoga iako je u mogunosti. Pored toga razmatrajui pronicljivost o kojoj govore mudraci vidjeli smo da oni tu govore o dvije strane i sredini i da stvari dijele na pohvalne i pokuene, hou rei narav, ud, etiku i moral dijele na pohvalnu i pokuenu, a ipak i oni pripisuju svo dobro sredini, a odstupanja pripisuju stranama izvan sredine, pa kau za onoga ko je izrazito bijel ili za onoga ko je izrazito ri ili plav ono to si uo da kau po pitanju pokuenosti i da to nije pohvalno. Tako isto govore i za onoga ko je izrazito crn, ko ima jako tanak nos da je to takoe pokueno. Umjerenost izmeu tih pojmova i te dvije strane jeste da ne izlazi iz okvira odmjerenosti i kao takva ona je pohvalna, kako je ve reeno. Vidjevi da oni to svode na ovo to smo spomenuli mi smo po tom pitanju analizirali ovu ljudsku vrstu, gdje se tu pojavljuje neto lijepo ili runo, pohvalno ili nepohvalno, pa s tim u vezi, kaemo: ono to je lijepo a ime se postie rang kod Uzvienog Boga i ono to je runo a ijim izbjegavanjem se postie dobro kod Boga jeste samo ono to je vjerozakon oznaio i definisao kao lijepo ili runo. Poto smo vidjeli da postupci po vjerozakonu mogu biti, pohvalni ili pokueni, mi smo razmotrili mogunost kako da objedinimo te dvije strane i sredinu da bi tako dvije oprene strane podveli pod sud sredine, a sredina je mjesto

uravnoteenosti i odmjerenosti. Na osnovu toga kaemo da ovjek moe biti jedno od troje sa stajalita vjerozakona: bilo da je isti batinija (idealist, strogi i potpuni ezoteriar), a to je onaj ko po nama zagovara ogoljeni, apstraktni, odnosno teoretski monoteizam, kako svojim stanjem tako i djelovanjem. Takvo uenje vodi negiranju i ponitavanju propisa vjerozakona, kao to to rade batinije, odnosno ezoteristi, oni koji zagovaraju transcedentnost, i vodi odstupanju od onoga ta je Zakonodavac tim propisima htio. Sve ono to vodi ruenju nekog vjerozakonom propisanog vjerskog temelja je nedvosmisleno i sto posto pokueno kod svakog vjernika. Druga mogunost je da neko bude isti i potpuni (egzoterist), tj. pridaje panju samo formama zapostavljajui i negirajui skriveno, taj je duboko zagazio i zabrazdio, te ga to vodi ka otjelovljenju tj. otjelovljenju Boga i materijaliziranju. Slino prethodnom i ovo je takoe po vjerozakonu pokueno. Trea mogunost ili varijanta je da se ovjek uskladi sa Boijim zakonom, po tim pitanjima, shodno shvatanju koje izraava jezik (na kojem je doao vjerozakon), pa ako zakon neto dozvoljava onda on to i ini, a ako ne dozvoljava onda se distancira pratei taj Boiji vjerozakon u stopu. Tu se odbacuje logiciranje odnosno ograniena ljudska logika koja ovjeka moe duboko zavesti. Ov o je stanje onoga koji zauzima sredinu izmeu te dvije krajnosti i takav zasluuje Boiju ljubav. Uzvieni kae Svom Vjerovjesniku s.a.v.s. da kae: "Slijedite me Allah e vas zavoljeti i oprostie vam vae grijehe" (Ali Imran, 31). Prema tome, slijeenje zakonodavca i drei se njegovog traga tj. puta, nuno donosi Boiju ljubav robovima i trajnu sreu. Ovo je jedan od naina usporedbe ovih dviju vrsta pronicljivosti. Ako bi neko rekao: "Ovo je u sintezi, a kako se to moe znati u detaljima i ralanjeno? Naime, desi se da mi vidimo nekog ovjeka koji je u mjestu stalnog boravka, prisustvuje obavljanju skupnih molitvi, a i pored toga je najvei dvolinjak u tom mjestu." Mi na to kaemo: "Boravak u mjestu i prisustvovanje zajednikim molitvama i tome sl. Spada u pojavni svijet. Prema tome on je sa stajalita pojavnog svijeta takav, a sa stajalita skrivenog svijeta je nevjernik jer je takav u svom srcu. Kada mi doemo i dobijemo vjerniku, doivljenu pronicljivost kako smo spomenuli i kako emo o tome jo rei kasnije, ako Bog da, mi emo u sebi donijeti sud da je on nevjernik, a u vanjskom svijetu emo ga ostaviti sa njegovim imetkom, krvlju i bie sauvan po Boijem zakonu zbog njegovog javnog izgovaranja rijei monoteizma. Na odnos prema njemu je ovakav i drugaijim odnosom nismo obavezani. Treba da zna, usreio te i uskladio te Bog, da visoki svijet, uzevi uopteno, pokree fiziki i pojavni svijet. Taj fiziki i pojavni svijet je pod dominacijom i po vlau visokog svijeta i to po mudrosti Uzvienog Bo ga, a ne da to on sam po

sebi zasluuje. U pojavnom svijetu nema nita da se manifestira, bilo da je u pitanju kretanje, mirovanje, jelo, pie, govor, utnja, a da nije pokrenuto iz skrivenog svijeta. To treba shvatiti ovako: ivo bie se ne pokree izuzev po namjeri i volji, a namjera, tj. cilj i volja su djela srca. Volja je iz nevidljivog svijeta, a kretanje i sl. Tome je iz pojavnog svijeta. Vidljivi svijet je sve ono to mi uobiajenim osjetilom, odnosno nekim ulom dokuimo, a u nevidljivi svijet spada ono to spoznajemo i znamo na osnovu vjerskog zakona ili misaonog pogleda a to se ne vidi i to nije dostupno nekom od ula. Pa zato kaemo da se do skrivenog svijeta dopire okom tajnog vida ili okom srca, kao to se pojavni svijet vidi okom vida, tj. okom u glavi. Kao to osjetilni vid ne vidi pojavni svijet izuzev tome ukoliko ne bude otklonjen zastor tome ili neka slina druga zapreka. Kada se te zapreke otklone i svjetla se prospu na osjetilne i fizike stvari te se svjetlo osjetilnog vida poklopi sa vanjskim svjetlom, tada se sa osjetilnim okom dokuuje i vidi ono to se gleda. Tako je i sa sranim tj. nutarnjim vidom. Taj nutarnji vid zastiru prljavtine grijeha, strasti, zatim pripisivanje drugima moi koja im ne pripada , a sve to spada u taj prirodni grubi svijet a i druge stvari slino tome koje nismo nabrojali. Sve su to zastori koji se isprijee izmeu dotine osobe i skrivenog svijeta. Kada se ovjek posveti ogledalu svoga srca i isti ga spominjanjem Uzvienog Boga, onako kako je On rekao, te upornim itanjem Kur'ana, ime e on postii svjetlo, a Bogu pripada svjetlo koje se stere i prosipa na sva stvorenja i koje se zove svjetlo postojanja, odnosno egzistencije. Kada se ta dva svjetla, svjetlo sranog vida i Boije svjetlo otkriva se ono to je skriveno onakvim kako jest i kako se ve zbiva u postojanju, s napomenom da izmeu ta dva vida ima jedan prefinjeni smisao a taj smisao je u tome da obino ulo ili osjetilo zastire zid, prevelika daljina, z atim prevelika blizina i tako dalje, a oko srca, odnosno nutarnji vid nije takav. Njega ne zastire nita izuzev ono to smo gore pomenuli, a to je prljavtina grijeha, strasti, niske elje i pobude, mrnja, oholost, samoljublje, jatovi, loe namjere, loa narav itd., s napomenom da tu takoe postoji jedan tanani zastor kojeg u pomenuti, a koji se ogleda u tome da svjetlo koje se prostire iz prisustva boanske dareljivosti na skriveni svijet na ravnima egzistencije tj. postojanja, ne mora ovjeku nuno obasjati sve te ravni zbog onoga kome se otkriva, jer se njemu otkriva srazmjerno tome koliko Bog hoe da mu otkrije. To je stupanj objave. Na dokaz kod nas je nae lino iskustvo, a za druge izvan nas su rijei Uzvienog: "Reci: ja ne znam ta ini moj Gospodar sa mnom a niti s vama, ja samo slijedim ono to mi se objavljuje", (Ahkaf, 9) i pored krajnje vjerovjesnike istote, na to upuuju rijei Uzvienog: "...ili iza zastora..." (ura, 51).

Ko stigne na ovaj stupanj (stupanj pronicljivosti) i pojavi mu se neto od toga, u vezi sa nekom odreenom osobom, eto to je pronicljivost (feraset) i ona je jedan od najveih stepena otkrovenja. Njoj u Boijoj Knjizi odgovaraju rijei: "Zaista u tome ima znakova za one koji itaju znakove" (Hidr, 75). Oni koji itaju znakove (El-mutevessimin), na koje se odnose ove Boije rijei, nikada ne grijee za razliku od pronicljivosti mudraca u egzaktnom smislu rijei. Pored svega ovoga postojim jedno drugo otkrovenje na nivou istinske pronicljivosti, a to je da je Uzvieni Bog dao da u svijetu postoji ravan simbola i znakova. Na toj ravni su likovi potomstva Ademova te njihova stanja u njihovim vremenima sve do njihove smrti i ta ravan je skrivena od svih stvorenja u visokom svijetu i u niskom svijetu, izuzev od prauma i pramajke. Kada Bog hoe da odabere nekog roba i da ga poasti sa ovim stupnjem On mu oisti njegovo srce, rairi ga i dadne u takvo srce svjetiljku obasjanu od njegove vjere koja je osobita i posebna. Od Boijih imena svjetiljku obasjava ime El Mu'min El-Muhejmin (Vjerni Zatitnik). Pod dominacijom ovog imena je ova ravan, a ta svjetiljka je sa ravni boanstvenosti. Sa te ravni prihvata je ime Vjerni. Kada se obasja srce tom boanskom svjetlou i ta svjetlost dopre u svaki ugao srca takvog roba pa se sastavi sa svjetlom oka srca, tj. tajnim vidom tako da moe vidjeti otkrovenjem i vienjem ono to se da vidjeti pri takvim svjetlima. Dakle, kada tako neto srce postigne, kako smo ve pomenuli, na jednom od prostranstava ovakvog srca biva uspostavljena ova ravan, te se po tom osnovu spoznaju kretanja svijeta i njegove tajne. ejhul Ekber Muhjiddin Ibn Arabi (k.s.) El-Futuhat el-Mekkijje Dild 2 Poglavlje 188 O spoznaji stupnja ru'je (vienja na snu), a to su mebeirati (radosni doivljaji na snu) Stihovi:

Iskreni ljudi viaju istinite snove Za razliku od laljivaca, oni ne viaju istinite snove. Iskrenost ima najvii stepen Za razliku od lai koja je najnieg stepena.

Dobar san spada u vjerovjesnitvo s tim to se njime ne moe derogirati (dokinuti) vjerozakon, a to je ve visok rang. Vidjeh na snu mnoge isukane sablje iz niske elje a i u mojoj desnici bijae sablja isukana iz niske elje pa s tom sabljom zbrisah elju i ne dadoh joj prostora a i uticaja ni ovog ni onog svijeta. Znaj, Allah te ojaao da ovjek ima dva stanja. Jedno je stanje koje se naziva san a drugo stanje je ono koje se naziva budnou. U oba ta stanja Allah je dao sredstva pomou kojih se spoznaju stvari. Ta sredstva kojima se spoznaje u budnom stanju zovu se ula (osjetila), a ona kojima se spoznaje na snu nazivaju se zajednikim ulima tj. osjetilima. Sve to se vidi u budnom stanju naziva se vienjem (ru'jeh), a sve to se vidi na snu naziva se ru'ja (vienje na snu). Sve to ovjek vidi i doivi na snu spada u ono to je njegova mata u budnom stanju preuzela od ula, a to moe biti a dva naina, bilo da je u pitanju preuzimanje osjetilnog lika bilo da je u pitanju preuzimanje odreenih elemenata (dijelova) lika koje na snu takoe nuno vidi opet osjetilom. Ako je neka osoba u samoj svojoj osnovi pri stvaranju hendikepiranja, tj. u nedostatku je nekog ili svih osjetila ili ula i u budnom stanju ne spozna neto to se spoznaje tim osjetilom koje mu nedostaje, takva osoba ni na snu nikada nee spoznati i dosegnuti ono to se spoznaje tim osjetilom. Osnova, odnosno temel j je osjetilo tj. ulo i spoznavanje njim u budnom stanju a mata samo to slijedi. Kod nekih ljudi su osjetila ojaana pa i na javi vide i doivljavaju ono to se vidi i doivljava na snu, a to je veoma rijetko, i pripada ljudima ovog sufijskog puta, bilo da se radi o vjerovjesniku ili o bogougodniku (veliji). Ovako smo mi to spoznali. Nakon to si ovo saznao znaj takoe da je vjerovjesnitvo saoptenje Uzvienog Allaha ili Allahov govor, reci kako hoe, upuen onome kome Allah hoe od Svojih robova u jednom od ova dva stanja, u budnosti ili na snu. Ovo boansko obraanje koje se naziva vjerovjesnitvom dijeli se na tri vrste. Jedna vrsta se zove objavom (vahj), druga vrsta je da Allah nekome d da uje Njegov govor "iza zastora" (ura, 51), i trea vrsta je posredstvom poslanika koji dostavlja objavu bilo da se radi o poslaniku iz melekske ili ljudske vrste a sve se to zbiva Boijom dozvolom kome Allah hoe za onoga kome je poslato, a to je Allahov govor, jer takav poslanik prenosi od Allaha kao to Uzvieni kae: "Nema ovjeku da Allah s njim govori izuzev objavom ili iza zastora ili da poalje poslanika" (ura, 51). Od tog Boijeg govora objava je ono to Allah bez posredstva dostavlja u srca Svojih robova i oni svojim srcima uju govor koji se ne moe por editi sa uobiajenim govorom niti se moe definisati, niti to mata moe oblikovati i doarati. I pored toga rob to razumijeva i shvata mada ne zna kako i odakle mu je dolo, niti zna ta je tome uzrok. Allah sa njim katkada moe razgovarati i iza zastora nekog lika preko kojeg mu se obraa govorom. Taj zastor nekada moe biti i njegova ljudska priroda, a

moe biti neto izvan ljudske prirode, kao to je govorio Musau a.s. iz drveta koje je na brdu bilo s njegove desne strane. Da mu je govorio sa lijeve strane koja mu je strana srca uinilo bi mu se da mu govor dolazi iz njega samog, s obzirom da je srce na lijevoj strani. Govor je dakle doao sa strane sa koje nije bilo uobiajeno da dolazi govor nefsa (due). Allah nekada govori sa ovjekom posredstvom poslanika meleka, kao to kae: "Sa njim se spustio Povjerljivi Duh na tvoje srce" (uara, 193). "Sa njim", tj. sa Kur'anom koji je Allahov govor. Nekada to bude posredstvom ovjeka. Na to ukazuju Njegove rijei: "Priblii ga sebi kako bi uo Allahov govor" ( Tevbe, 6), pa se govor pripisuje Allahu, a taj govor drugovi Poslanika niti arabija (beduin) nisu uli izuzev preko jezika Allahovog Poslanika s.a.v.s. Vjerovjesnitvo nije nita vie od boanskog saoptavanja na jedan od navedenih naina. Kur'an je Allahovo saoptenje, tako da je on cjelokupan sam vjerovjesnitvo, jer on objedinjuje sve ono to je Allah htio da saopti Svojim robovima. U vjerodostojnom hadisu se navodi da je onome ko zna Kur'an vjerovjesnitvo umetnuto meu njegove dvije strane. Nakon to je navedeno konstatovano, znaj da je poetak objave istinito vienje na snu, a to se ne deava osim samo u stanju sna. Hazreti Aia r.a. nam pria u vjerodostojnoj predaji: "Prvo od objave to je poelo dolaziti Allahovom Poslaniku su istiniti snovi, pa ne bi nita vidio na snu a da se to sutra ne bi desilo jasno kao dan, a uzrok tome je njegova s.a.v.s. iskrenost, jer je potvreno od njega da je rekao: "Najistinitije snove od vas imaju oni koji su najiskreniji". Allahov Poslanik s.a.v.s. nikome nije govorio neto to bi izmislio ili lano, nego je govorio ono to je ulima saznao, bilo jednim od njih ili svima, niti bi govorio iz nekog interesa, niti bi govorio ono to nije bilo, niti bi govorio u budnom stanju o onome to mu se formiralo u mati a da to nije vidio u osjetilnom svijetu. Ovo je uzrok istinitosti njegovih snova. Objava je poela sa vianjima na snu, jer su znaenja kao pojmovi blii mati nego osjetilima, odnosno ulima. ula su najnia strana a znaenje je najvia strana i najprefinjenija a mata je negdje izmeu te dvije strane, a objava je znaenje, i kada hoe znaenje da se spusti u svijet osjetila nuno je da pree preko ravni odnosno nivoa mate prije nego stigne do ula, odnosno osjetila. Mata po svojoj zbilji je takva da daje lik svemu onome to se nae kod nje, i to nuno u liku neega to je osjetilno i nikako drugaije. Ako ta boanska objava dolazi u stanju sna naziva se vienjem na snu, a ako je u stanju budnosti naziva se privienjem, tj. ovjeku se priinjava. Eto, zato je poetak objave bio vezan za matu. Nakon toga mata je prela u vanjski osjetilni svijet. Tako mu se je melek oprimjerio u liku mukarca ili osobe koja se moe vidjeti vanjskim ulom.

Nekada tog meleka koji dolazi s Objavom moe vidjeti samo dotina osoba, a nekada ga mogu vidjeti i ostali koji su u njegovom prisustvu. Taj melek mu pri tom dostavlja na njegov sluh govor od svoga Gospodara, a to je objava, a nekada se spusti na njegovo s.a.v.s. srce kojom prilikom ga obuzima specif ino stanje koje ne odgovara ljudskoj prirodi i zato mu je to teko, i koje utie i djeluje na ljudsku strukturu i to traje sve dok ne dostavi ono to mu objavljuje, zatim dobije olakanje iz tog stanja i pria ono to mu se reklo. Sve se to nalazi kod Allahovih ljudi evlija (bogougodnika). Ono ime se odlikuje jedan vjerovjesnik u odnosu na bogougodnika je to da on ima objavu koja podrazumijeva uvoenje vjerozakona, tako da Boiji zakon ne uzakonjuje izuzev iskljuivo vjerovjesnik ili poslanik, pa on, tj. takav poslanik uzakonjuje ta je dozvoljeno, zabranjeno, doputeno itd. i on nastupa sa svim oblicima objave. to se tie evlija, odnosno bogougodnika njima to ne pripada izuzev obavjetenja o ispravnosti onoga sa im je doao dotini poslanik i njegovo naznaavanje, tako da je takav sljedbenik, tj. bogougodnik na nivou vienja u vezi sa njegovim robovanjem svome Gospodaru i vienja onoga to je dolo preko jezika dotinog poslanika. Ukoliko takav velija nije ivio u vremenu svog Poslanika i nije ga sluao na nain kako su ga sluali njegovi drugovi ali je ipak ovakav bogougodnik iz ove vrste po osnovu boanskog saoptenja na rangu druga Allahovog Poslanika s.a.v.s. koji je uo izravan govor od Allahovog Poslanika u vezi sa onim to on uzakonjuje. Na osnovu toga doe u Kur'anu: Zovem Allahu oevidno, ja i onaj ko mene slijedi" (Jusuf, 108), a oni koji njega slijede na takav nain su upravo oni koje mi spomenusmo. Koliko ima hadisa koji su vjerodostojni po predajama pouzdanih prenosilaca a da nisu tani sami po sebi, pa se takvi hadisi uzimaju za hadis po osnovu preovlaujueg miljenja a ne po osnovu znanja, a ovi koje pomenusmo hadis uzimaju na oevidan nain. Mi na osnovu vienja znamo da pojedini hadis sam po sebi nije vjerodostojan i obrnuto. Koliko ima hadisa koji su nejaki (daif) po pogledu predaje, iz razloga to se u tom nizu naao i neko ko podvaljuje ili izmilja, a taj isti hadis sam po sebi je taan i vjerodostojan. Ova skupina spoznaje vjerodostojnost takvog hadisa oevidno. To je znaenje rijei Uzvienog: "Zovem Allahu oevidno, ja i ko mene slijedi". Takvi koji slijede na oevidan nain su nasljednici vjerovjesnika, jer su i oni uesnici u boanskom saoptenju, a vjerovjesnici poslanici se od njih izdvajaju po tome to zavode Boiji zakon. Uzvieni kae: "alje objavu, rijei Svoje kome hoe od robova Svojih" (Gafir, 15). Upotrijebio je rije "men" kome, to ukazuje na openitost "da upozori na Dan susreta", pa je ukazano na ono to nije vjerozakon niti propis nego upozorenje, a velija (bogougodnik) moe biti onaj ko najavljuje radosnu vijest i onaj koji upozorava, a ne moe biti zakonodavac.

Zakonodavno poslanstvo i vjerovjesnitvo je dokinuto, pa nakon njega s.a.v.s. nema poslanika niti vjerovjesnika, tj. nema novog zakonodavca niti novog vjerozakona, znaj to! Da se mi vratima na ono to smo zapoeli. Potvreno je od Allahovog Poslanika s.a.v.s. da je rekao: "Zaista je poslanstvo i vjerovjesnitvo dokinuto pa nema poslanika nakon mene niti vjerovjesnika". Poto se to ljudi teko dojmilo rekao je: "Meutim, bie mubeirati". Rekoe: "O Allahov Poslanie, ta su to mebeirati", a on ree: "Muslimanovo vienje na snu i ono je jedan dio vjerovjesnitva". Ovaj je hadis vjerodostojan i prenosi se od Enes ibn Malika. Nama ga je priao imam u haremu Kabe u asnoj Meki. Priao nam ga je naspram jemenskog ugla gdje se nalazi crni kamen, a to bijae 604. godine. Taj imam je na ejh Mekinuddin Ebu uda Zahir bin Rustem El-Asfanahani El-Bezzar, a takoe i neki drugi, prenosei to od Ebul Fetha Abdulmelika ibn Ebil Kasima ibn Ebi Sehla El Kerhija El Herevija, koji je rekao: "Obavijestio me je Ebu Amir Mahmud ibn El-Kasim El-Ezdi, Ebu Nasr Abdulaziz ibn Muhammed Et-Tirjaki i Ebu Bekr Ahmed ibn Ebi Hatem El-Gavredi Et-Tadir, koji kau: "Obavijestio nas je Muhammed ibn Abduldebbar El-Derahi koji kae: "Kazao nam je Ebul Abbas Muhammed ibn Ahmed El-Mahbubi", a on ree da je njemu priao Ebu Isa Muhammed ibn Isa Et-Tirmizi, a ovaj kae: "Priao nam je Hasan ibn Muhammed Ez-Zaferani da mu je priao Afan ibn Muslim, a ovome priao Abdul Vahid, a njemu saoptio El-Muhtar ibn Felfel, a on kae priao nam je Enes ibn Malik da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao, pa je spomenuo hadis kojeg smo citirali. U vezi sa tom temom prenosi se od Ebu Hurejre, Huzejfe, ibn Abbasa i Ummi Kerez da je Vjerovjesnik s.a.v.s. obavijestio da je vienje na snu jedan dio vjerovjesnitva. Ljudima je dakle od vjerovjesnitva ostalo ovo i neto drugo. I pored toga za to se ne koristi izraz vjerovjesnitvo ni vjerovjesnik iz uzev samo kod vjerovjesnika koji su zakonodavci. Taj termin je zabranjen a rezervisan je samo za posjedovanje naznaenog svojstva u vjerovjesnitvu, a nije zabranjeno vjerovjesnitvo u kome nema takvog posebnog svojstva iako je zabranjena upotreba samog imena i drei se odgoja i uljudnosti mi se drimo onoga to je rekao Vjerovjesnik s.a.v.s. znajui pri tom ta je opte a ta je posebno a ta je zabranjeno i tako smo na oitom dokazu. Poto si ovo saznao da kaemo sljedee: vienja na snu su trojaka. Ima ih koja se zovu bura (radosna vijest) o kojima mi govorimo u ovom poglavlju, a ima i takvih vienja na snu koja potiu od onoga ime je ovjek na javi preokupiran pa mu se to uklee u njegovu matu i kada zaspi vidi to zajednikim osjetilom, jer mu se je to formiralo na javi te mu se tako uklesalo u njegovu matu i kada je zaspao njegova su se ula okrenula riznici mate i on to vidi. O svemu tome e biti rijei u ovoj knjizi. I trea vrsta vianja na snu je ono to ejtan predoava. Po ovom pitanju priamo vjerodostojan hadis kojeg biljei Ebu Isa Et-Tirmizi gdje kae: "Priao

nam je Nasr ibn Ali", a ovaj kae: "Priao nam je Abdulvehhab Es-Sekafi", a on kae: Priao nam je Ejjub od Muhammeda ibn Sirina prenosei od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Kada se priblii vrijeme (smak svijeta) vjernikov san rijetko da e biti laan. Najistinitije vianje na snu meu vama imaju oni koji su najiskreniji u govoru. Muslimanovo vienje na snu je 46 -ti dio vjerovjesnitva." Vianje na snu moe biti trojako: jedno je dobro vienje na snu i to je radosna vijest od Uzvienog Allaha, drugo je vienje kojim ejtan rastuuje ili strai i tree je vienje ono koje je rezultat ovjekove preokupacije sobom u budnom stanju. Kada neko od vas vidi na snu neto nepoeljno neka ustane i neka pljune i neka to svijetu ne pria " Hadis je vjerodostojan. U drugom hadisu Ebi Katade prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Kada neko od vas na snu vidi neto nepoeljno neka pljune (pune) na lijevu stranu tri puta i neka se utie Allahu od zla toga i to nee natetiti". To je takoe vjerodostojan hadis. U sljedeem vjerodostojnom hadisu se prenosi od Vjerovjesnika s.a.v.s. da je rekao: "Zaista se vienje muslimanovo na snu nalazi na nozi ptice ukoliko on to nekome ne ispria. Ukoliko to nekome ispria to vienje pada (dogaa se). Znaj da Uzvieni Allah ima meleka zaduenog za vianje na snu i on se zove Ruh i on je ispod ovosvjetskog neba. U njegovoj ruci se nalaze likovi koje sniva via, bilo sebe bilo druge, a takoe i likovi onoga to e se dogoditi vezano za te likove u stvorenjima. Kada ovjek zaspi ili je od onih koji su u stanju odsutnosti od sebe ili je od onih koji su u ieznuu ili pak ima mo vianja da ga ne zastiru osjetilne stvari u budnom stanju od vianja ta je u rukama tog meleka od likova pa ta osoba tom snagom u budnom stanju vidi ono to sniva via na snu. To je zbog toga to prefinjenost ljudska sa svojom snagom prelazi s ravni osjetilnog, tj. fizikog na ravan mate koja je vezana sa ravni osj etilnog, a centar te moi je u prednjem dijelu mozga, pa spusti na osjetila taj melek koji se zove Ruh zaduen za likove iz objektivne, tj. nevezane mate po dozvoli boanskoj ono to Bog hoe da pokae onome ko sanja ili onome ko je u stanju odsutnosti od sebe ili onome ko je u fazi ieznua ili onome ko ima spomenutu mo na javi. Znai sputa znaenja otjelovljena u likove koji se nalaze u ruci pomenutog meleka. Neki od tih likova u vezi su sa Allahom i onim ime je On opisan kao to su imena i takav onda vidi Boga u nekom liku ili vidi Kur'an, znanje ili poslanika iji vjerozakon slijedi. Ovdje se onome koji via bilo na snu ili na javi dogaaju tri ili neki od tri nivoa. Jedan od tih nivoa je da se lik koji se vidi dovodi u vezu sa onim to se vidi vezano za neki od njegovih rangova ili svojstava koji mu pripadaju. To je vienje neega onakvim kakvo je, po onome to mu pripada. Drugi taj nivo je da se lik koji se vidi dovodi u vezu sa stanjem snivaa kao takvog (kakav je on sam po sebi). Trei nivo je da se vieni lik dovodi u vezu sa vjerozakonskom istinom ili pak sa propisom nekog zakona, ma kakav taj zakon

bio, koji vai na nekom odreenom podruju na kojem se na snu vidi taj lik, podruju na kojem vladaju odreeni vladari po tom zakonu. Poslije spomen utih nema drugih nivoa. to se tie prvog nivoa, to su likovi koji ukazuju na sutinu toga to se vidi. Takvo vienje je potpuno savreno i lijepo i ono nikako ne podlijee i ne opisuje se niim to je runo i manjkavo. to se tie ona dva druga nivoa vianja na snu, na njima se pojavljuju likovi srazmjerno stanjima u pogledu dobrog stanja, runog, nesavrenog ili savrenog, pa neka pogleda ako se iz tog lika pojavi saoptenje to e saoptenje odgovarati ili e biti rezultat njegovog stanja i bie u onoj mjeri kako on moe razumjeti iz tog vienja na snu. On ne mora prii tumaenju u tome nakon vraanja u osjetilni svijet izuzev ukoliko je od uenjaka koji znaju tumaiti takve snove ili e pitati uenjaka o tome. Takoe neka gleda kako se je postavio prema tom liku u pogledu uljudnosti, potovanja itd., pa e njegovo stanje odgovarati njegovom odnosu i ophoenju prema vienom liku. Lik je sam po sebi istinit sa svakog aspekta. Katkada sniva via i meleka koji na ovoj ravni raspolae likovima, a mogue je da ga i ne vidi. Sve to je mimo ovog lika nije nita drugo nego ono to dolazi od ejtana u smislu plaenja ili od onoga ime je preokupiran ovjek u sebi u svom budnom stanju pa se onda to kao takvo i ne tumai. I pored toga da ga nije potrebno tumaiti, ukoliko se protumai imae nuno za posljedicu odreenu odredbu i nuno je da se to desi zbog moi tumaenja a ne samo zbog sebe. To je zato to onaj koji to tumai isto ne tumai a da ga prethodno ne oblikuje u svojoj mati na osnovu isprianog sna. Na taj nain lik koji je bio izraz snivaeve preokupacije sobom ili ejtanskog dobacivanja ili plaenja pree na matu tumaa i to nije rezultat njegove preokupacije sobom pa e on donijeti sud o liku koji se stvarno ocrtao u njemu, pa e on o takvom liku donijeti sud na osnovu lika u sebi, kao to se desilo u dogaaju sa Jusufom a.s. i dvojicom zatvorenika kada su mu ispriali svoje snove, a oni su njemu slagali u vezi onoga to su mu doarali. To to su oni njemu priali bilo je u vezi onoga to su oni njemu do arali i izmislili a da to nisu vidjeli na snu, i stavili njega u situaciju da to doara i oblikuje u svojoj mati. Samo po sebi to je dalje i od sna, jer da je bio san, on sam po sebi potpada pod tumaenje. Kada su oni to ispriali Jusufu a.s. desilo se u njegovoj mati to da je on formirao lik onoga to nije bila preokupacija samim sobom, pa je to u vezi s Jusufom a.s. bilo na ravni istine, pa je ispalo kao da je on taj koji sanja i koji je vidio taj san na kojem je vidio dotinu osobu, pa su oni njemu igrali ulogu meleka u ijoj su ruci likovi onoga to se via na snu. Kada je on njima protumaio njihove snove, oni mu rekoe: "Samo smo htjeli da te iskuamo, mi nismo nita sanjali". Tada ree Jusuf: "Presudi se stvar, ona za koju ste me pitali" (Jusuf,

41), i desi se stvar u pojavnom svijetu, tj. u fizikom svijetu onako kako je protumaio. Zatim, zaista Uzvieni Allah, kada neko vidi neto na snu, vlasnik tog sna u vezi onoga to je vidio ima udio dobrog ili loeg shodno onome to proizilazi iz tog sna ili e imati udjela po osnovu zakona odreenog vremena i prostora, a ne po osnovu samog vienog lika. Taj udio Allah formira i oblikuje kao pticu, a to je melek u liku ptice, kao to Allah stvara od ljudskih djela likove bezahske, melekske, duhovne i tjelesne. On je to uinio da se to pojavljuje u liku ptice, jer se kae: "Ode mu njegov udio tako i tako", a ptica takoe znai i udio (u arapskom jeziku), pa Uzvieni kae, u tom smislu: "Rekoe: va udio je s vama" (Jasin, 19). (Na arapskom jeziku ptica se kae tair, a u ovom ajetu i za udio je reeno tair), tj. vai udjeli su s vama bilo da se radi o dobru ili neemu loem. Allah je dao da je san vezan, objeen o nogu ove ptice. Zapravo, on je sama ptica. Kada se ptica usmjeri na neku lovinu na zemlji ona je samo prihvata nogom. To je tako nuno, jer nema ruke, a krilima to ne moe uzeti. I zato se objesi san o nogu ptice, i on je objeen, i on je upravo ta ptica. Kada se san protumai padne u ono u emu e se dogoditi. Kada padne uniti se ptica, jer je ona, ptica upravo taj san i svojim sputanjem se unitava a pojavljuje se u nekoj formi u fizikom svijetu shodno stanju iz kojeg je proizaao taj san i tako se lik sna odnosi upravo na samo stanje a ne na neto drugo. To stanje moe biti forma, supstancija ili prijateljski ili neki drugi odnos, tako da je on sutina zbilja lika tog sna i te ptice. Od toga je stvoreno ovo stanje i nuno je tako. Svejedno, radilo se o tjelesnom, formalnom ili odnosu tog lika, kao to je Adem a.s. stvoren od zemlje, a mi od vode. Ukoliko san ukazuje na raanje djeteta, to dijete je stvoreno od same sutine tog sna preko vode (sperme) u kimi njegovog oca. Ukoliko je ta voda ve sputena u matericu taj san e u njoj formirati lik djeteta, pa e ono biti dijete sna. Ako roenju djeteta ne prethodi san ono e biti stvoreno na osnovu svoje fizike strukture kao i ostala djeca. To znaj, jer je to jedna misterija, zaudna misterija a i tano otkrovenje. Svako dijete koje se zametne na osnovu sna na kojem bude vieno, ono se razlikuje i odlikuje nad drugom djecom i bie blie duhovnom svijetu od druge djece. Ako na to obrati panju vidjee da je to tako. Svako stvorenje koje potekne od stanja ili forme ili prijateljskog ili nekog drugog odnosa a bude na osnovu sna, ono e imati odliku nad onima koji nisu roeni na osnovu sna. Pogledaj taj fenomen u snu Amine, majke Allahovog Poslanika s.a.v.s., otkrie ti se tanost toga to rekosmo. On, Vjerovjesnik s.a.v.s. bijae upravo san njegove majke koji se pojavio i manifestirao preko vode njegovog oca tim likom kojeg je vidjela njegova majka. Zato je on s.a.v.s. mnogo sanjan i prije roenja i time se odlikuje nad drugima. Ovo to rekosmo ne zna izuzev istinski znanstvenici ali na nain otkrovenja i to je jedna od Allahovih tajni u vezi Njegovih stvorenja.

Ako hoe da ti je blie to to smo spomenuli pogledaj u nauku o prirodi, pa npr. kada jedna ena zaeli neku stvar a trudna je, dijete e se roditi i imae izvjesne crte, slinosti sa tom stvari, a kada ena pogleda pri polnom snoaju s muem ili zamisli lik nekog mukarca dok se sputa sperma u njenu matericu, dijete e biti na liku onoga to je zamislila ili vidjela. Zato su mudraci nekada nareivali da se slikaju slike odabranih ljudi, velikih mudraca u sobama gdje se deava brani sastanak kako bi ena gledala u te likove pri polnom openju, a i mukarac, te bi se to odslikavalo u matu i imalo uticaj na prirodu, te bi se snaga tog lika prenijela na dijete koje e se formirati od te tenosti, odnosno sperme. To jedna od udnih misterija u nauci o prirodi. Pogledaj stvaranje isaa a.s. do kojeg je dolo na osnovu gledanja Merjeme u Dibrila na liku ovjeka, kako se pri njegovom stvaranju objedini ta duhovna dimenzija s kojom je oivljavao mrtve sa njegovom fizikom ljudskom dimenzijom, poto se sa duhom oivljavaju i ive prirodna tjelesa. Jai primjer i jo udnije od toga je sluaj Samirije koji je uzeo pregrt praine ispod nogu Dibrila a.s. znajui da je duh popraen ivotom gdje god se pojavi, pa je on stavio te zemlje iz svoje ake, koju je uzeo ispod Dibrilovih nogu, u tele napravljeno od metala pa je zarikalo tele pod uticajem te praine koju je uzeo ispod nogu duha. Da je on to stavio u (napravljeni) lik konja zahrzao bi, ili da je napravio lik ovjeka progovorio bi. Manifestacija ivota se odvija prema mogunosti i sposobnosti onoga u emu se pojavljuje. Na osnovu ovoga moe spoznati lik pojavnog u onome u emu se pojavljuje. Ta mjesta gdje se pojavljuje, daju kako e se to pojaviti. Zato je Allah objelodanio ovu mudrost da bi na osnovu toga spoznao stvar onako kako jest. Vjerovjesnik s.a.v.s. je imenovao takav san sa bura i mubeire (radost, radosna vijest) zbog uticaja istoga na ten lica ovjeka (jer je rije ten u arapskom jeziku od istog korijena). Lik ljudski se mijenja zavisno od toga ta mu se dogaa u njemu od onoga to vidi ili uje bilo da ga rastuuje ili obveseljava i to mu se manifestira na licu, u smislu da mijenja boju tena i izraz. To je prirodan zakon koji je Allah pohranio u prirodi i to ne biva nikako drugaije nego ovako. San ima mjesto, prostor i stanje. Njegovo stanje je spavanje, a to je odsustvo od vanjskih osjetilnih stvari, a to je zbog toga da bi se ovjek odmorio jer se zamara u budnom stanju kretajui se, makar to kretanje bilo u svrhu postizanja onoga to se eli. Uzvieni kae: "Vae spavanje smo uinili odmorom" (Nebe', 9). Time kao da kae: "Dali smo vam san ime ete odmoriti svoje due". To spavanje moe biti dvojako. Jedno predstavlja prelazak i njime se djelimino postie odmor i taj cilj, a moe biti i dodatno zamaranje. Drugo predstavlja isti odmor i to je isto i zdravo spavanje za koji uzvieni kae da ga je uinio odmorom, s obzirom na umor pojedinih tjelesnih organa u budnom stanju.

On je uinio da vrijeme tog odmora bude nou, mada se ono dogaa i danju, kao to je i dan uinio za privreivanje i angaovanost, mada se to deava i nou, meutim sudi se po onome to je preovlaujue. to se tie onog koje predstavlja prelazak, to je spavanje koje je popraeno snom, pa i vanjska ula preu u nutarnji svijet da bi vidjela i doivjela ono to je pohranjeno u riznici mate u koju su ula pohranila ono to su doivjela u vanjskom osjetilnom svijetu i to je mo koja pravi likove odslikala u njoj, tj. u mati, a ta mo je jedan od slubenika riznice mate. U toj riznici dua koju je Allah zaduio da upravlja ovim gradom, tj. tijelom, organizmom, gleda i doivljava ono to je u nju pohranjeno, kako je to obiaj i kod vladara kada u pojedina vremena kada su sami uu svoje riznice da vide ta ima u njima. Riznice e biti popunjene srazmjerno tome koliko su savreni i potpuni organi, moi i struktura samog ovjeka. Tako, ima riznica koje su pune i savrene zbog savrenog ivota. Ima ih koje su manjkave, kao to su kod onih koju su slijepi, jer takav ne unosi u riznicu svoje mate likove i oblike boja ili kao to su kod onih koji su gluhi koji ne unose u riznicu mate tonske slike glasova i tonova. Sve je ovo ovako onda kada nemaju takvih ula od samog roenja. Meutim, ako im se kasnije u ivotu desi da izgube funkciju nekih od ula, onda nije tako. U tom sluaju, kada pree u san i svoj nutarnji svijet i ue u riznicu (mate), nae likove i forme boja koje su u nju pohranjene prije nego je to ulo oteeno. Tako je to i sa ostalim ulima, koja su poreznici u ovome carstvu. U ovoj riznici i Allah se pojavljuje u prirodnom liku i sa prirodnim svojstvima, kako ree Vjerovjesnik s.a.v.s.: "Vidio sam moga Gospodara u liku mladia". To je ono to via spava na svom snu od znaenja koja se pojavljuju u osjetilnim likovima, jer je upravo to zbilja mate da otjelovljuje i daje lik onome emu samom po sebi ne pripada lik, a to je zbog toga to ta ravan daje tu mogunost. U slojevitosti svijeta nema neto to daje tu mogunost da stvari i pojmove pokazuje onakvima kakvi jesu izuzev te rani mate, jer ona objedinjuje suprotnosti i u njoj se zbilje pojavljuju onakvima kakve jesu. Zbilja ili istina u vezi sa pojmovima je ta da za sve to vidi i dokui sa bilo kojom moi ili ulom moe rei da to i jeste i nije, kao to kae Uzvieni: "Nisi bacio kada si bacio" (Enfal, 17). U stanju vienja na snu ti ne sumnja da je to to vidi je upravo tako, a u tumaenju sna kada se probudi ne sumnja da to nije tako i nesumnjivo doe do shvatanja da je stvar takva jest i nije. Ebu Seid El-Harraz je upitan: "ime si spoznao Allaha?", pa je rekao: "Objedinjavanjem suprotnosti". Svako bie koje je opisano sa postojanjem ono i jest i nije, pa tako cjelokupan svijet i jest i nije, i postoji i ne postoji. Bog koji se pojavljuje u liku i jeste On i nije On, pa je On, u tom sluaju, ogranien i neogranien, i vidljiv je i nevidljiv.

Ovakvi pojmovi se ne deavaju osim na rani mate u stanju sna ili odsustva od ulnog svijeta, na ma koji nain to bilo, a najpotpunije i najopenitije je na snu, jer to imaju oni koji su spoznali Allaha a i obian svijet. to se tie stanja odsutnosti od sebe, te ieznua i brisanja i slino tome izuzev sna, to se ne deava obinom svijetu. Allah nije uveo u postojanje nijednu stvar u svijetu da se via na onom liku kakva je sama po sebi izuzev u ovoj ravni (mate). Njoj pripada opte odreenje po pitanju oba kraka i strane, kao to i ono to je mogue moe prihvatiti dvije suprotnosti i to moe kuati. Onaj kome je nemogue nepostojanje, mada ima znanje o nepostojanju, ali to znanje Mu nije lino svojstvo i nije rezultat onoga to se zove kuanjem, za razliku od mogueg, jer on nepostojanje kua. Ono to je nemogue da postoji i to nema znanja o postojanju, ne moe uopte ni imati iskustvenog znanja o postojanju, a ono to je mogue ono ima iskustvenog znanja o postojanju, pa je Uzvieni Allah uveo u postojanje ovu ravan mate da se u njoj odrazi stvar onakva kakva je u osnovi sama po sebi. Znaj da ono to se pojavljuje na mjestima pojavljivanja, tj. mjestima pojavljivanja pojedinih bia i stvorenja jeste postojanje Boga, On je a nije On, s obzirom na forme i opise moguih stvorenja u kojima se pojavljuje. Allah je dao ovu ravan mate da bude kao most izmeu dvije obale da se preko njega pree s jedne obale na drugu. Spavanje uinio mostom prelaska, a kretanje tim mostom prelaskom. Uzvieni kae: "Ako vi znate san protumaiti (a tumaenje i jest prelazak sa onog to se vidi na ono to znai. Rije "ubur" znai prelazak". Allah je dao da se to doivi i vidi u stanju koje se naziva odmor a to je san, shodno zbilji rijei Uzvienog: "Mi smo stvorili nebesa, zemlju i ono to je izmeu njih u est dana" (Kaf, 38), pa se posao i djelovanje pripisuje Njemu Uzvienom, a u vezi sa stvaranjem spominje dvije ruke, vie r uku, jednu ruku i govor. Zatim nas poduava tome da je On Onaj koji je opisan sa djelovanjem i radom a umor Ga ne obuzima, tj. ne zamara se, pa je rekao u Svojoj Knjizi: "Nas ne spopada umor" (Kaf, 38), i rekao je. "Nije se zamorio njihovim stvaranjem". Iz ove zbilje pojavila su se velika, naporna i zamorna djela na snu, koji je opet odmor za tijelo, tj. priroda se odmara u tom stanju od osjetilnih vanjskih pokreta, eto, to je taj veliki posao koji se obavlja pri odmaranju, a da se i ne primjeuje da to odmor. To pogotovo ako se na snu sanjaju i vide strane stvari i dogaaji, i kada se u tom sluaju ovjek probudi onda nae odmor od toga i sazna da je bio u fazi odmaranja a da toga nije bio ni svjestan. Ima onih koji znaju u samom snu da su na snu. Ljudi su na snu na razliitim nivoima. Mi nazvasmo ovo stanje prelaskom, jer znaenja prelaze iz stanja svoje nezaodjevenosti ma kakvom formom i materijalnou u stanje zaodjenutosti formom ili materijalnou, kao to je pojava Boga u formama likova koja lie tjelesima ili pojava znanja u liku mlijeka i sl. tome.

Drugi oblik prelaska jeste prelazak osjetila, odnosno ula sa vanjskog osjetilnog na ovu ravan (mate) koja takoe ima vanjsko, osjetilno, ali koje na ovoj ravni nije stabilno kao na ravni jave jer se na ovoj ravni brzo mijenja i transformie, kao to se (ovjek) u stanju budnosti, u svojoj nutrini, ali ne i u svojoj vanjtini, brzo transformie u forme raznih stanja. Njegova nutrina u budnom stanju je upravo ova ravan (ravan mate). "No vam je uinio odjeom" (Furkan, 47). No je takva da ne daje i ne prua gledaocu da osim nje vidi neto drugo i ona se vidi ali pomou nje se ne vidi. Ona je mrak, odsutnost i tama. Mrak i tama se mogu vidjeti, a s njima se ne vidi, za razliku od svjetla koje se vidi i s kojim se vidi a to je budno stanje. Zato se i tumae snovi, odnosno prenose u drugo znaenje a ne tumai se ono to se vidi na javi. Ako se ovjek uzdigne na odreene stupnjeve spoznaje, on, u tom sluaju, sazna da on spava i za vrijeme uobiajenog budnog stanja i da je to takoe san, i po vjeri i po otkrovenju. Zato Allah kada spominje stvari koje se deavaju u vanjskom osjetilnom svijetu kae: "Uzmite pouku i protumaite" (Har, 2). Takoe kae: "Zaista u tome ima pouke (ibret)" (Ali Imran, 13), tj. preite, premostite i prenesite ono to vam se pojavljuje na znanje, ta je skriveno u tome i ta se htjelo time. Vjerovjesnik s.a.v.s. je rekao: "Ljudi spavaju a kada umru probudie se, meutim oni to ne osjeaju". Zato mi rekosmo: "Po vjeri". Mi smo ovaj stupanj detaljnije obradili u ovoj knjizi u poglavlju o spoznaji. To je jedno od ranijih poglavlja, 177. svo postojanje je san a i njegova java je san. Svo postojanje je odmor, a odmor je milost, a milost obuhvata svaku stvar i ona je konano odredite. Meleci govore Allahu: "Ti si svaku stvar obuhvatio milou i znanjem". Ovdje ima jedna tajna, ako je potrai nai e je, a to je Njegova milost da dou do izraaja uticaj i manifestacije Njegovih lijepih imena. Dokle see Njegovo znanje dotle see i Njegova milost. Vraajui se na temu jo emo rei: ako se na putu i desi zamor, to je zamor u odmoru (radi odmora), kao to nadniar podnosi zamor ili ak u njemu nalazi slast, s obzirom na ono kakvo mu zadovoljstvo priinjava nadnica zbog ijeg dobijanja je i radio posao, pa mu taj odmor, odnosno uitak plate potiskuje umor. Kada on primi nadnicu i stupi na odmor, u toku spavanja, nou, njegovi organi se prestanu kretati i on tada doivljava odmor prelazei tako iz odmora nadnice u odmor spavanja. Kad se istinski stvar ispita pojedini likovi stvorenog u svijetu Bogu su, u pogledu Njegovog imena Skriveni (Nevidljivi), ono to su snivau likovi koje on via na snu. Ti likovi se tumae tako da su to likovi Njegovih stanja tako da to nije nita drugo nego On, kao to i likovi onoga to se via na snu predstavlja stanja snivaa a ne nekog drugoga, tako da on ne via nita drugo nego sebe. To su Njegove rijei da: "Allah Nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih nije stvorio osim sa istinom" (Rum, 8), a ta istina to je upravo On.

U vezi sa onim koji su spoznali Allaha Uzvieni kae: "I oni znaju da je Allah jasna istina" (Nur, 25), tj. vidljiv je. On je jedan a mnotven. Ko zna uzimati pouku iz sna vidjee stranu i velianstvenu stvar i bie mu jasno ono to ne moe spoznati ni na kakav drugi izuzev na ovakav nain. Zato je Allahov Poslanik s.a.v.s. kada bi osvanuo pitao svoje drugove: "Je li neko od vas neto lijepo sanjao?", jer su takvi snovi vjerovjesnitvo, pa je on elio da to vidi kod svojih sljedbenika (eli da vidi da se vjerovjesnitvo nastavlja na odreen nain kod sljedbenika). Ljudi su danas u krajnjem neznanju u vezi sa ovim nivoom i rangom i ovim pitanjem kojem je Allahov Poslanik s.a.v.s. pridavao panju i svakog dana za to pitao. Neznalice u ovo vrijeme kada uju da je neko neto doivio na snu ne obraaju uopte panju na to i govore: "On hoe da sudi na osnovu snova. To je mata i to nije nita drugo nego san", omalovaavajui tako snivaa ako se oslanja na snove. Sve je ovo zbog neznanja o stupnju lijepih snova, a i neznanja da je i sam takav u svom budnom stanju na snu, i kad spava je na snu, pa on lii na onoga ko sanja i na snu usnije da se probudio, a on jo na snu. Na to se odnose Vjerovjesnikove s.a.v.s. rijei: "Ljudi spavaju " Kako li su samo divna vjerovjesnika obavjetenja. Ona zbilje objanjavaju onakvima kakve one i jesu i veliaju ono to podcjenjuje onaj ko je ograniene pameti, jer lijep san ne potie ni od kog drugog nego od Velianstvenog, tj. od Boga. Ovo smo podrazumijevali kada smo govorei o podjeli snova spomenuli prelaenje. to se tie drugog naina spavanja, to je onaj nain kada se samo odmara, a to je spavanje na kojem se nita ne sanja. To spavanje je samo i izrazito za odmor tijela a ni zbog eg drugog. Eto to je stanje sna. Ostaje jo spoznaja mjesta i prostora. to se tie prostora, to je ova konstitucija od osnovnih elemenata i mimo toga san nema drugog prostora. Meleci nemaju snova. To samo pripada fizikim biima. Prostor sna u boanskom znanju jeste pojavljivanje Boga u razliitim likovima. Sve ono u emu se mi nalazimo je boanska vizija u rahatluku koji nije popraen umorom i zamorom a ne neto drugo. (ejh Sirri baba je rekao: "Ja sam vizija u viziji". Boanska vizija je istinita za razliku od nae, obine vizije.) to se tie mjesta i pozicije sna, to je on to je samo ispod sfere Mjeseca (na ovom svijetu), a na Onom svijetu ispod zvijezda stajaica. To zato to e spavanje nekada biti i u Dehennemu (Paklu), a naroito za vjernike velike grijenike (koji e privremeno boraviti u Dehennemu). Iznad sfere zvijezda stajaica nema spavanja, hou rei ovakvog spavanja u uobiajenom smislu rijei. to se tie onoga to smo ranije rekli u vezi sa spoznajom stanja sna to je neto drugo. Mi smo to objasnili i forma njegovog mjesta izgleda ovako kako smo to

nacrtali na margini (u ovom izdanju nije dat uvid na margini). To je lik mjesta sna koji lii rogu, a to je onaj pomenuti lik koji lii rogu. Njegova prostrana strana je gore a tijesna dole, suprotno onome kako je to na glavama ivotinja. Ono to je do glave od njega, tj. roga, to je taj gornji dio i on je prostran, a onaj koji je tijesan je donji i to je onaj koji je daleko od svoje osnove. Eto taj rog je mjesto sna. Ukoliko je neko izvan ovoga roga on je izvan mjesta sna u poznatom i uobiajenom smislu i nakon toga on ne sanja i san mu vie nije svojstven te je u vjenom rahatluku i odmoru. Ovoliko je dovoljno u vezi sa onim to smo htjeli da kaemo i definiemo o upoznavanju sa stupnjem sna. A Allah govori istinu i On upuuje na pravi put. Ono to smo preutili ogromno je, jer to misao kod veine ljudi ne moe pojmiti, s obzirom da "veina ljudi ne zna" (Rum, 6), kao to i: "Veina ljudi ne vjeruje" (Hud, 17), a na znanju se bazira shvatanje i poimanje, shodno rijeima Uzvienog: "Ne shvataju" (A'raf, 179), "Ne razumiju" (Enfal, 22). ejhul Ekber Muhjiddin Ibn Arabi (k.s.) El-Futuhat el-Mekkijje Poglavlje 178-mo O spoznaji stupnja ljubavi Znaj, Allah ti dao sree i uspjeha, da je ljubav boanski stupanj, jer je On njome opisao Sebe i Sebe imenovao Onim koji voli (El-Vedud), a u predaji se navodi da je Sebe imenovao Onim koji voli (El-Muhibb), a nalazi se da je Allah objavio Musau a.s. u Tevratu: "O sine Ademov (ovjee), Ja tebe, tako Mi Moga prava, volim, pa zbog Mog prava koje te du i voli i ti Mene." Ljubav se spominje u Kur'anu i u Sunnetu (tradiciji) kako u vezi sa Allahom, tako i u vezi sa stvorenjima. Uzvieni spominje i kategorije onih koje voli spominjui ih po njihovim svojstvima, a spominje i svojstva koja On Uzvieni ne voli, a takoe i grupe onih koje ne voli. Uzvieni nareuje Svome Vjerovjesniku s.a.v.s. da nam kae: "Reci: 'Ako vi volite Allaha mene slijedite, pa e i vas Allah zavoljeti'." (Alu Imran, 31) Uzvieni takoe kae: "O vi koji vjerujete, ko se od vas odmetne od svoje vjere, Allah e dovesti narod kojeg e voljeti i koji e Njega voljeti." (Maide, 54). Spominjui grupe onih koje voli Uzvieni kae: "Uistinu Allah voli one koji se kaju i voli one koji se iste" (Bekare, 222), "voli one koji se pouzdavaju (u Njeg a)" (Alu Imran 159), "voli strpljive" (Alu Imran, 146), "voli zahvalne i one koji dijele u ime Boga" (Ahzab, 35), "voli dobroinitelje" (Ali Imran, 134), "voli one koji se bore na Njegovom putu u stroju kao da su vrsti bedem " Uzvieni odrie Sebi da voli ljude i to zbog svojstava koja posjeduju a koja On ne voli, tako da iz saoptenja Uzvienog proizilazi da On voli odstranjivanje tih

svojstava a ona se mogu odstraniti jedino svojom suprotnou, i to je tako nuno, pa kae: "Allah ne voli one koji ine nered" (maide, 64), "ne voli nered" (Bekare, 205), a suprotnost neredu je red, tako da je samo naputanje nereda ve red i uspostavljanje reda. Dalje kae: "Allah ne voli one koji se previe raduju (ovosvjetskim dobrima)" (Kasas, 76), "ne voli svakog onog ko je gord i hvalisav" (Lukman, 18), "ne voli silnike", odnosno nepravednike (ura, 40), "ne voli one koji pretjeruju" (En'am, 141), "ne voli nevjernike" (Rum, 45), "Allah ne voli javan zao govor" (Nisa, 148), "ne voli one koji prelaze Allahove granice" (Maide, 87). Zatim, Uzvieni ini da volimo stvari, jedne time to ih uljepava a druge uopteno, iskazujui tako blagodat prema nama, kao npr.: "Nego Allah vama omilio vjerovanje (uinio da volite)" (Hudurat, 7). Takoe kae: "Ljudima je uljepana ljubav prema strastima" (Alu Imran, 14). U vezi sa suprunicima kae: "I dao je da meu vama bude ljubav i milost" (Rum, 21). Zabranio nam je da volimo Allahove neprijatelje, pa je rekao: "Ne uzimajte Moga i vaeg neprijatelja zatitnicima (prijateljima) poklanjajui im ljubav" (Mumtehane, 1). Na mnogo mjesta u Kur'anu se spominje ljubav. to se tie Vjerovjesnikovih s.a.v.s. hadisa (govora) su njegove rijei koje je prenio od Allaha: "Bio Sam skrivena riznica, nepoznata, pa sam zaelio (zavolio) da budem spoznat, te sam stvorio stvorenja, predstavio im se i oni Me spoznali." Mi nismo stvoreni izuzev zbog Njega, a ne zbog nas kao takvih, zato naporedo sa djelima spominje nagradu, pa djela pripadaju nama a ne Njemu, a nae robovanje, odnosno pobonost pripadaju Njemu a ne nama. Pobonost, sama po sebi, nije djelo. Formalna djela, odnosno djela u pojavnom smislu koja stvorenja rade, On stvara, tako da je On Onaj koji radi. Iz pristojnost prema Allahu Njemu se pripisuju ona lijepa djela, mada je sve direktno od Allaha, jer je On rekao: "I ta ko Mi due i onoga ko je dotjeruje (sreuje), pa joj nadahnjuje njenu nepobonost i njenu pobonost" (ems, 7-8), "Allah je vas stvorio i ono to vi radite" (Saffat, 96). Dalje kae: "Allah je Stvoritelj svake stvari." (Zumer, 62), tako da pod to potpadaju i djela svih robova. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: "Zaista Allah kae: "Najdrae sa im Mi se pribliavaju oni koji Mi se pribliavaju jeste izvravanje onoga to sam im stavio u dunost, a rob se neprekidno pribliava Meni sa dobrovoljnom pobonou sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim njegov sam sluh kojim slua, njegov vidi kojim gleda " Zbog ove pojave sjedinjenje (ittihad) sa Bogom zagovara onaj ko zagovara, a takoe i na osnovu rijei Uzvienog: "Ti nisi bacio, kad s i bacio, nego je Allah bacio" (Enfal, 17), i Njegovih rijei: " i ono to vi radite" (Saffat, 96). U predaji se navodi: "Zaista Allah voli svakog onog ko je na iskuenju i kaje se Bogu." U predaji se takoe navodi: "Moja je ljubav nuna onima koji se vole u

ime Mene." Dalje se u predaji navodi: "Volite Allaha zbog blagodati koje vam prua." Takoe je reeno u predaji: "Zaista je Allah lijep i voli lijepo i zaista Allah voli da bude hvaljen." Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: "Omiljeno mi je od vaeg ovog svijeta troje " Jako su brojni Poslanikovi hadisi na ovu temu. Znaj da je stupanj ljubavi astan i ona tj. ljubav je osnova postojanja. Stih: Od ljubavi nastadosmo I ljubav nam je u prirodi Zato Mu doosmo s namjerom I na osnovu toga smo primljeni. Ovaj stupanj (ljubavi) ima etiri naziva. Jedan se zove ljubav kao hubb. To je ljubav ista od nedostataka i takav koji voli nema nikakva interesa niti eli ita drugo pored svoga voljenog. Drugi naziv je vudd. Njoj pripada boansko ime Vedud (Onaj koji voli). Taj oblik ljubavi je boanski opis i ona je konstantna. Na osnovu toga se ta ljubav i naziva tako, tj. vuddom zbog njene postojanosti na zemlji. Trei naziv za ljubav je ak, a to je pretjerana ljubav. U Kur'anu se ona podrazumijeva pod pojmom estoka, odnosno jaka ljubav, kako Uzvieni kae. "A oni koji vjeruju jae vole Allaha" (Bekare, 165), i rijei Uzvienog: "U njega se ludo zaljubila" (Jusuf, 30), tj. bila joj je ljubav prema Jusufu takva da joj je potpuno obuhvatila srce. U predaji se navodi da Sam Bog Sebe opisuje sa jakom ljubavi, s napomenom da se Bogu ne pripisuje ljubav sa terminom ak. Zaljubljenik (aik) i ljubav (ak) podrazumijeva ljubav kod voljenog koja proima sve njegove organe i dijelove zasljepljujui ga. etvrti naziv za ljubav je heva (elja), a to je usmjeravanje volje ka voljenom i povezivanje s njim. To je ono to se prvo desi u srcu (ljubav na prvi pogled). Takvo ime ljubavi se ne pripisuje Bogu. Ta ljubav moe biti uzrokovana pogledom, vijeu ili dobroinstvom i brojnim drugim uzrocima. Po smislu se ova ljubav podrazumijeva vjerodostojnim boanskim saoptenjem kao Allahova ljubav prema robu kada mnogo radi dobrovoljna dobra djela (nevafil), odnosno kada slijedi Poslanika u onome to je on uzakonio (kao sunnet tj. tradiciju). Ovaj stupanj ljubavi kod ljudi se naziva heva, odnosno elja. Opisujui ljubav koja je nastala na osnovu saoptenja i vijesti neko je rekao: "O ljudi, moje uho se je zaljubilo u jednu etvrt (grada), a uho se nekada zaljubi i prije oka." ()

jedna od najprefinjenijih stvari u vezi sa ljubavlju jeste da osjeti ljubav u raznim njenim dimenzijama ili nivoima a da ne zna koga zapravo voli i s kim voli, niti ti biva naznaen tvoj voljeni. To je neto najprefinjenije to iskustveno doivi u ljubavi, a kasnije se to upravo tako i desi. Zar ti se nije desila neka pojava u otkrovenju pa ti se ta ljubav vee za to ili vidi neku osobu pa se ta taenja koju osjea vee za nju pri vienju, te tako saznaje da je to osoba koju ti voli, a da nisi ni primijetio kako je to bilo, ili neka osoba bude spomenuta pa ti osjeti naginjanje ka njoj i tako saznaje da ti je on drug. Ovo je jedna od najskrivenijih finesa u vezi sa time kako due upoznaju stvari iza zastora nevienog. Stanje te ljubavi je nepoznato i (u poetku) se ne zna prema kome se ona pobudila i ime je pobuena. Ljudi to osjeaju u tjeskobi i irini koje osjeaju a ne znaju uzrok. Nakon toga doe ono to osobu oalosti, te tada saznaje da je ta tjeskoba bila povezana s tim, ili doe neto to ga razves eli, pa on saznaje da je ta irina bila zbog te stvari koja mu priinjava radost, a to stoga to due naziru neke stvari prije nego to i nastanu u vanjskom svijetu i budu u domenu vanjskih osjetila. Tome slii i uzimanje ugovora od Ademovog potomstva da je On na Gospodar, nakon ega Ga niko ne moe zanijekati. Tako, ti e u prirodi svakog ovjeka nai ovisnost o postojeem na koga se oslanja, a to je Allah, makar Ga ta osoba i ne osjeala. Zato je rekao Uzvieni: "O ljudi, vi ste ovisni o Allahu" (Fatir, 15). Time kao da im kae: "Ta ovisnost koju vi osjeate u sebi, ovisnost je o Allahu a ne o neemu mimo Njega, meutim, vi Njega ne prepoznajete. Time nas Allah upoznaje sa Sobom. () Ovo je neto najprefinjenije u ljubavi. Ispod toga po rangu je ljubav prema ljubavi, a to je preokupacija s ljubavlju a ne s onim koga voli. Lejla je dola Kajsu, a on vie i doziva: "Lejla! Lejla!", i uzima led i stavlja na srce. Led se topi od silne toplote srca. Dok je bio u tom stanju ona mu je nazvala selam i rekla mu: "Ja sam ono to trai. Ja sam tvoja elja, ja sam tvoja voljena. Ja sam radost tvoga oka. Ja sam Lejla." On se obazre na nju i ree: "Udalji se od mene, jer ljubav prema tebi me je zabavila i odvratila od tebe." I ovo je neto najprefinjenije i najtananije u ljubavi, ali je po finoi ispod ranije spomenutog stanja. Na ejh Ebul Abbas El-Arini, Allah mu se smilovao, molio je Allaha da mu d strast ljubavi a ne ljubav. Ljudi nisu saglasni u definiciji ljubavi. Nisam vidio nikoga da je ljubav definisao po samoj ljubavi. tavie, to je i nezamislivo. Onaj ko je definie, definie je jedino po njenim rezultatima, djelovanju i onom ime je popraena. Pogotovo ju je teko definisati kada se zna da je njome opisan Velianstveni i Uzvieni Allah.

Najljepe to sam uo o tome je ono to mi je prenijelo vie osoba od Ebul Abbasa ibn El-Arifa Es-Sanhadija. Oni kau da su ga uli da je na pitanje o ljubavi rekao: "Ljubomora je jedno od svojstava ljubavi, a poto ljubomora ne prihvata nita drugo osim pokrivanje, onda se ne moe ni definisati." Znaj da se poznati pojmovi dijele u dvije oblasti na ono to se definie i na ono to se ne moe definisati. Kod onih koji poznaju ljubav i o njoj govore, ljubav spada u pojmove koji se ne definiu. Zna je onaj ko je doivi i kome je svojstvena, a ne zna ta je ona ustvari, a njeno postojanje ne moe negirati. Znaj da svaka ljubav nije takva da ovlada onim koga zahvati u mjeri da ga uini gluhim na sve to uje osim onoga to govori njegov voljeni i da ga oslijepi za sve to se moe vidjeti izvan lica njegovog voljenog i da ga uini nijemim od svakog govora mimo spominjanja njegovog voljenog i spominjanja onoga ije spominjanje njegov voljeni voli i da mu zapeati srce tako da u njega ne moe ui nita osim ljubavi prema njegovom voljenom, te da zatim klju baci u riznicu svoje mate tako da u mati ne zamilja nita osim lika svog voljenog, bilo na osnovu prethodnog vienja, bilo na osnovu opisa na osnovu kojeg formira lika pa da bude kako je reeno u stihovima:

Mata o tebi je u mojim oima Spomen o tebi je u mojim ustima Boravite ti je u mom srcu Gdje da se skrije
Sa Njim slua i Njega slua, s Njim gleda Njega gleda, s Njim govori Njemu govori. Kod mene je dostigla mo i snaga mate da mi je ona preda mnom otjelovila lik Mog voljenog u vanjskom svijetu, kao to se otjelovio i Dibril Allahov Poslaniku s.a.v.s. Ja u njega nisam mogao gledati, a On mi je govorio i ja sam sluao i shvatao ta mi govori. Drao me je u takvoj situaciji danima da nisam osjeao potrebu za hranom. Kada god bi preda me bila postavljena sofra, odnosno trpeza, on bi bio pored nje i gledao u mene i govorio mi jezikom kojeg sam ja uo svojim uhom: "Jedi i hrani se gledajui u mene." Ustegao sam se od hrane i nisam osjeao glad a bio sam nahranjen od njega tako da sam se zasitio od pogleda u njega, pa mi je on nadomjetao hranu. Moje drutvo i moja porodica su se udili da ja debljam a ne uzimam hranu, jer mnogim danima sam ostajao da nisam nita okusio, a niti sam osjeao ni glad ni e. Meutim, on je neprekidno bio pred mojim oima, bilo da stojim ili sjedim, da se kreem ili mirujem. Znaj da ljubav zaljubljenog ne moe u cijelosti zahvatiti izuzev ako je Uzvieni Bog njegov Voljeni ili pak neko iz njegove vrste bilo da se radi o ensku ili muku. to se tie ostaloga, ljubav ga ne potopi u potpunosti. Mi smo ovo rekli zato to ovjek svim svojim biem ne odgovara izuzev onome ko je na njegovom liku, kada

ga zavoli, tako da u njemu nema nijednog dijela koji nije adekvatan onome ko je na njegovom liku, tako da njemu ne preostaje nikakav viak, bilo gledano iz vanjskog ili iz nutarnjeg ugla, koji bi ostajao trijezan. Zar ne uoava da se Bog imenovao Vanjskim i Nutarnjim, pa se ovjek utapa u ljubavi prema Bogu i prema sebi slinima. Potpuno utapanje ne postoji (u ljubavi prema nekom) izvan njegove vrste, u svijetu, jer kad on zavoli neki lik iz svijeta, on naspram njega stoji sa njemu odgovarajuim dijelom a ostalo njegovo bie ostaje trijezno i preokupirano onim ime je preokupirano, a to se tie utapanja u ljubavi kada zavoli Allaha, to je zato to je stvoren na Njegovom liku, kako se navodi u predaji, pa naspram boanske prisutnosti stoji sa cjelokupnim svojim biem. Zato se na njemu manifestiraju (pojavljuju) sva Boija imena. Njima je okien i onaj ko nema svojstva ljubavi, a doivljava ih onaj ko ima svojstvo ljubavi. Zato ljubav u potpunosti potapa ovjeka. Ako se njegova ljubav vezuje za Allaha i Allah mu bude njegov Voljeni, on e se u svojoj ljubavi prema Bogu vie topiti i ieznuti nego u ljubavi prema sebi slinima. U ljubavi prema sebi slinima pred njegovim oima nee biti voljeni kada nekuda ode, a ako voli Boga njegov voljeni e njemu trajno biti prisutan, a vienje voljenog je poput hrane tijelu koje ga hrani, raste i poveava se. to vie gleda voljenog, poveava mu se ljubav. Ova se ljubav pri susretu i smiruje a i uzburka se. To vatreni zaljubljenici doivljavaju pri sastanku sa voljenim. Ne mogu Ga se ni nagledati niti svoju udnju za Njim utoliti. Kada god Ga pogleda, jo vie mu se poveava tenja i udnja za Njim, premda je On prisutan s njim. Svaka ljubav koja voljenom ostavlja pamet kojom moe razluivati neto mimo svog voljenog, to nije krajnje ista ljubav, nego je to iz sfere nefsa. Neko je rekao: "Nema dobra u ljubavi koja je isplanirana razumom." Dogaaji zaljubljenih po ovom pitanju su mnogobrojni i ne mogu se izbrojati. () Tako mi Allaha, da erijat nije doao sa boanskim saoptenjem, niko Allaha ne bi spoznao, makar mi imali razumske dokaze koji po tvrdnji ljudi od razuma upuuju na znanje o Njegovom Biu, ali su oni takvi da On nije takav, nije onakav Dakle da nije erijata, stvorenja Ga ne bi ni zavoljela. Poto je boansko saoptenje dolo jezikom boanskih zakona da je On Uzvieni takav i takav, gdje se navode stvari koje su svojom vanjtinom oprene razumskim dokazima, mi Ga volimo zbog tih Njegovih afirmativnih svojstava, tj. svojstava koja su Mu potvrena kao takva. Zatim, nakon to je postavio odnose i utvrdio uzrok, a odnosi nun o iziskuju ljubav, On je rekao: "Nita nije kao On." (ura, 11). On time potvruje uzroke koji nuno iziskuju ljubav a koje negira razum sa svojim dokazom. Eto to je znaenje Njegovih rijei: "Pa sam stvorio stvorenja, predstavio im se i ona Me spoznaju."

Allah se ne moe spoznati ni po emu drugom izuzev na osnovu Njegovog obavjetenja o Sebi, kao to je da On nas voli, da je prema nama milostiv, da je prema nama saaljiv, saosjeajan, da se sputa u mogunosti naeg poimanja kako bismo Ga Uzvienog predstavili i doarali oima naih srca i naih smjerova, tj. okretanja u molitvi, te u predodbi nae mate i biva tako kao da Ga vidimo. Ne! ta vie mi Ga vidimo u sebi, jer smo Ga spoznali po onome kako nam se On predstavio a ne na osnovu naeg shvatanja i pogleda. Ima nas koji Ga vidimo ali Ga ne znamo i kao to se nije ovisno ni o emu drugom osim o Njemu, tako isto, Allaha mi, u stvorenjima se ne voli nita drugo osim On. On je pojavan u svemu onome to se voli, za oko svakoga onoga ko voli. Nema stvorenja da ne voli. Cjelokupan svijet je onaj koji voli i ono to se voli. Meutim, sve se to odnosi na Njega, kao to se i ne oboava niko izuzev On. Mata se oboavalo ono se oboava na osnovu predstave da je Bog u tome, da nije tako ne bi se ni oboavalo. Uzvieni kae: "Dosudio je tvoj Gospodar da ne oboavate nikog osim Njega." (Isra, 23). Tako je i sa ljubavlju. Niko ne voli nekoga drugog osim svog Stvoritelja. Meutim, On Uzvieni od njega se zastro ljubavlju prema Zejnebi, Suadi, Hindi, Lejli , Ovom svijetu, novcu, au i svemu drugom to se voli u svijetu. Pjesnici su potroili tolike rijei govorei o ljubavi prema stvorenjima a samu istinu o tome ne znaju. Boiji spoznavaoci ne uju ni jedan stih niti aluziju te niti hvalospjev niti ljubavnu pjesmu a da to nije o Njemu iza zastora likova i formi. Uzrok ovome je boanska ljubomora koja ne doputa da se voli nekoga osim Njega. Uzrok ljubavi je ljepota a ona pripada Njemu, jer se ljepota voli sama po sebi, a Allah je lijep i voli lijepo, te tako voli Sebe. Drugi uzrok ljubavi je dobroinstvo, a tu i nema dobroinstva osim od strane Allaha, niti ima dobroinitelja osim Allaha. Ako ti zavoli zbog (uinjenog ti) dobroinstva, nisi zavolio nikoga osim Allaha, jer je On Dobroinitelj. Ako zavoli zbog ljepote, ti ne voli izuzev Uzvienog Allaha jer je On lijep. U svakom pogledu, ljubav se ne vezuje ni za ta osim za Allaha. Poto Bog zna Sebe i na osnovu Sebe zna svijet, On je dao da se on pojavi na Njegovom liku, pa mu je on (cjelokupan svijet) ogledalo u kojem gleda Svoj lik, tako da On ne voli nikoga osim samoga Sebe. Njegove rijei: "Allah e vas zavoljeti" (Ali Imran, 31), gledano iz ugla zbilje i stvarnosti zavoljee Sebe, jer je slijeenje (Poslanika) uzrok ljubavi, a slijeenje njega je Njegov lik u ogledalu svijeta i uzrok je ljubavi, jer On ne gleda izuzev Sebe. Uzrok ljubavi je dobrovoljna pobonost, a to je poveanje (u odnosu na nunu pobonost), a i lik svijeta je poveanje u postojanju, pa je uz to dodatno zavolio i svijet, te je njegov sluh, vid kako ne bi volio nikog osim Sebe. Kako je samo suptilno ovo pitanje i kako je izvan dometa uobrazilje, odnosno imaginacije. U

postojanju se dogaa udna stvar, a to je da tu ima stvari koje su u dometu razuma i moe ih pojmiti i na kojima on nalazi uporite i time se uva od toga da bude poljuljan, a te iste stvari izmiu uobrazilji, koje ona ne moe precizirati niti dosegnuti. Suprotno tome ima stvari koje izmiu razumu a koje uobrazilja, odnosno imaginacija potvruje, o njima donosi sud i na njih utie, kao kad nekome razum na osnovu dokaza donese sud da e mu njegova opskrba nuno doi trudio se on oko toga ili ne, pa to znanje izmakne razumu i razumom pone dominirati uobrazilja sa svojom moi, govorei mu: "Ako se ti ne bude potrudio ok o opskrbe, umrijee", te njime ta misao ovlada i on uloi trud da to postigne, pa se istina o kojoj je rije gubi iz a neistina koja dolazi od uobrazilje se uvruje. Slino je i kada neko vidi zmiju ili lava i to u situaciji u kojoj mu, po sudu njegovog razuma, ne moe nanijeti tetu, pa mu taj dokaz bude pobijen uobraziljom, te uobrazi da e mu nanijeti tetu, pa bjei od nje ili od njega, mijenjajui se pri tom u licu i u sebi zbog suda uobrazilje i njene moi. Takve stvari se deavaju. Uobrazilja ima mo i dominaciju na pojedinim poljima, a razum ima mo i dominaciju na nekim drugim poljima. U ovom poglavlju, ako Allah htjedne, spomenuemo nunosti ljubavi i njene stupnjeve. Kaemo da je ljubav jedan poseban vid vezanosti meu pojedinim vidovima vezanosti u domenu volje. Ljubav se ne vee izuzev za nepostojee koje ne postoji u vrijeme kad se ona vee elei postojanje tog voljenog ili njegovo dogaanje. Kaemo ili njegovo dogaanje jer se ljubav katkad vezuje za nestajanje postojeeg, a nestajanje postojeeg u stanju njegovog postojanja nije dogaanje nestajanja. Ako postojee, za koje je vezana ljubav, nestane, onda se to nestajanje dogaa. Ne kae se: "Postoji nestajanje", jer bi to bio izraz neznanja onoga koji to kae. to se tie naih rijei "eli postojanje tog voljenog i da je voljeni, u sutini, nepostojei, zato to je voljeni voljenom volja koja nuno trai sastajanje, odnosno spajanje sa tom odreenom osobom, ma ko to bio. Ako je taj neko onaj ko se moe zagrliti, on eli (voli) da ga zagrli, ili je taj neko onaj s kim voli brani odnos ili neko s kim se drui pa voli druenje sa njim, tako da se njegova ljubav i ne vezuje osim za neto to kod te osobe u datom trenutku ne postoji, a on uobraava da se ta njegova ljubav vezuje za odreenu osobu, a to nije tako. Upravo to je ono to njega uzburka i uzbudi pri susretu sa odreenom osobom i vienju iste. Da on voli samu tu osobu ili njeno postojanje po njoj samoj, bilo kao osobu ili kao postojanje, nema koristi od takvog vezanja ljubavi za dotinu osobu. Ako ti kae: "Mi volimo drugovanje sa odreenom osobom ili ljubljenje s njom ili grljenje ili prisni razgovor s njom ili razgovaranje s njom, a nakon to to postignemo vidimo da ljubav ne nestaje i pored postizanja toga tj. grljenja i drugog, ljubav se ne mora vezivati uvijek za neto to je nepostojee." Mi kaemo: "Ti grijei! Ako se ti zagrli sa osobom za ije grljenje vee ljubav ili

za druenje s njom ili za prisni odnos s istom, to za to vee svoju ljubav u tom stanju nije ono to je postignuto nego trajanje toga to je postignuto, a trajanje i neprekidnost je neto to je nepostojee ili potpada pod postojanje te mu nema kraja. Dakle, ljubav u stanju sastanka sa odreenom osobom ipak se ne vezuje ni za ta drugo osim za nepostojee, a to je trajanje tog odnosa. Kako divno Kur'an kae: "Koje e On voljeti i koji e Njega voljeti." (Maide, 54), koristei spojenu zamjenicu za tree lice i glagol u buduem vremenu, vezujui ljubav za ono to je odsutno i nepostojee, a sve to je odsutno ono je nepostojee i dodatno. Jedno od svojstava ljubavi je da onaj ko voli, u svojoj ljubavi sastavlja i objedinjuje suprotnosti da bi mogao biti na liku, s obzirom na izbor pred kojim se naao. Ovo je razlika izmeu obine ljubavi i duhovne ljubavi. Jedini ovjek ih objedinjuje (i jednu i drugu). I ivotinje vole, ali one ne objedinjuju te suprotnosti, za razliku od ovjeka. ovjek u svojoj ljubavi objedinjuje suprotnosti jer je on na Njegovom liku, a On je Sebe opisao sa suprotnostima, a to su Njegove rijei: "On je Prvi i Posljednji, Vidljivi i Nevidljivi" (Hadid, 3). Nain na koji ljubav objedinjuje suprotnosti jeste taj da je ljubavi svojstveno i nuno je prati to da tei sjedinjenju i sastanku sa voljenim. Jedno od nunih svojstava zaljubljenog jeste da voli ono to voli njegov voljeni. Tako ako njegov voljeni voli rastanak, pa ako i zaljubljenik takoe voli rastanak, onda nije postupio u skladu sa onim to iziskuje (njegova) ljubav, jer ljubav trai sastanak, a ako voli sastanak nije postupio onako kako to iziskuje ljubav (njegovog voljenog). Jer, zaljubljeni voli ono to voli njegov voljeni, a on to nije uinio. Prema tome zaljubljeni je uvijek u podinjenoj situaciji. Krajnje objedinjavanje u tome je da voli ljubav svog voljenog za rastankom a ne rastanak kao takav i da voli sastanak. Ovo pitanje ne izlazi iz okvira navedenog, kao to je zadovoljstvo sa sudbinom koje se moe nazvati imenom zadovoljstva sa sudbinom i pored nezadovoljstva sa dosuenim, ako je npr. dosueno nevjerstvo. Tako se navodi u Bo ijem zakonu. Ovakva je stvar i po pitanju ljubavi. Zaljubljeni voli sastanak sa voljenim i voli ljubav voljenog za rastankom a ne sam rastanak, jer rastanak nije isto to i ljubav voljenog za rastankom, kao to i sudbina nije isto to i ono to je dosueno, jer je sudbina Allahovo odreenje o onome to je dosueno a ne samo dosueno, pa se je zadovoljno sa Allahovim odreenjem. ivotinjska ljubav nije takva, jer je ona obina a ne duhovna ljubav, tako da ona iziskuje samo sastajanje sa onim koga voli, a ne zna da i njego voljeni ima ljubav za tim i tim. ivotinja to ne zna. Zato mi ljubav koja je svojstvena ovjeku dijelimo na dvije vrste. ovjek u sebi ima obinu ljubav i takvom ljubavlju pridruuje se ivotinjama i ima duhovnu ljubav kojom se odlikuje i razlikuje od ljubavi ivotinja.

Nakon to je ovo konstatovano, znaj da ljubav moe biti boanska, duhovna i obina i osim ovoga tu nema neke druge ljubavi. Boanska ljubav je Allahova ljubav prema nama i naa ljubav prema Njemu koja se takoe imenuje boanskom ljubavlju. Duhovna ljubav je ona kojom se eli postii zadovoljstvo voljenog ne elei pored voljenog neki drugi cilj niti elei neto drugo, nego postupajui iskljuivo po onome to se od njega hoe i trai. Obina ljubav je ona kojom se ele postii pojedini ciljevi i elje, bez obzira bilo to drago voljenom ili ne bilo. Ljubav veine dananjih ljudi je takva. Prvo emo govoriti o boanskoj ljubavi u zasebnom odjeljku, zatim emo se osvrnuti na duhovnu ljubav a poslije toga na obinu ljubav. A Allah i stinu govori i upuuje na pravi put.

O boanskoj ljubavi On nas voli zbog nas samih a i zbog Sebe. to se tie Njegove ljubavi prema nama zbog Sebe na to se odnose Njegove rijei: "Zavolio sam da budem spoznat pa sam stvorio stvorenja, predstavljam im se i oni Me spoznaju." On nas nije stvorio izuzev radi Sebe, da bi Ga spoznali. Na to se odnose Njegove rijei: "Dine i ljude sam stvorio zbog toga da Mi robuju." (Zarijat, 56). Prema tome stvorio nas je zbog Sebe. to se tie Njegove ljub avi prema nama zbog nas, poto nas je upoznao sa djelima koja nas vode ka naoj srei i spasu, a koja se ne poklapaju uvijek s naim interesima i naravima, Uzvieni je stvorio stvorenja koja e Ga slaviti te hvaliti, a i predati Mu se, a zatim nas upoznao s tim rekavi: "Nema nijedne stvari a da ne slavi Boga Njegovom hvalom." (Isra, 44), tj. hvale Ga onakvim kakav je i hvale Ga za ono to je od Njega. Upoznajui nas s tim On kae: "Zar ne vidi da Allaha slave oni koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice rairenih krila. Svi oni znaju kako e Mu molitvu obavljati i kako e Ga slaviti." (Nur, 41). Svi oni se toga dre i u tome su ustrajni. Ovim rijeima Uzvieni se obraa Svome Vjerovjesniku s.a.v.s. kojem je On to predoio da to vidi i zato je rekao: "Zar ne vidi", a nije rekao: "Zar ne vidite" Mi to ne vidimo ali vjerujemo u to, a za Muhammeda s.a.v.s. je to oevidno. Zato mu je takoe rekao poto mu je predoio da se pred Bogom pokorava i niice pada svaka stvar: "Zar ne vidi da pred Allahom niice padaju oni koji su na nebesima i oni koji su na Zemlji, te Sunce, Mjesec, zvijezde, brda, bilje, ivotinje i mnogi ljudi" (Had, 18). Uzvieni tu nije propustio nikoga spomenuti. Spomenuvi one na Nebesima i na Zemlji, spomenuo je visoki i niski svijet, pa mu je tako predoio padanje niice (seddu) svake stvari. Svako onaj kome Allah predoi to i on to vidi potpada pod one kojima se Bog obraa ovim rijeima. To njihovo slavljenje Boga je stvar iste prirode i oni to ine sami po sebi na osnovu pojave boanske kojom im se pojavi usljed ega Ga zavole i to rezultira time da Ga oni slave i hvale spontano, bez obaveza i tereta, ve po onome to im iziskuje njihova ista priroda. Ovo sluenje Bogu je samo po sebi iz iste prirode u koju ih je Allah postavio proizilazi iz Njegovog boanskog prava koje On takav zasluuje. Takoe je On rekao o ljudima otkrovenja, pripadnicima ljudske vrste i o svakom onom ko ima pamet (po islamskim mjerilima): "Zar oni ne vide da ono to je Allah stvorio daje sjenu desno i lijevo, padajui pred Allahom niice i iskazujui poniznost." (Nahl, 48). To je ono to se moe vidjeti onim vidom. Time obavjetava da je to pruanje sjene desno i lijevo oblik padanja niice pred Allahom i vid malenko sti, nitavnosti i poniznosti pred Njegovom Uzvienou, pa kae: "padajui pred

Allahom niice i iskazujui poniznost." On ih opisuje da su oni svjesni sebe, tako da oni svjesno padaju niice na seddu) Allahu. Dalje obavjetavajui o tome i to upotpunjujui kae: "Pred Allahom niice padaju oni to su na Nebesima i oni to su na Zemlji od onoga to se kree", tj. od onoga to se kree na nebesima i na zemlji, "i meleci", tj. koji ne pripadaju ni Nebesima niti Zemlji, a zatim kae: " i oni se ne ohole." (Nahl, 49), tj. ne ohole se i ne suzdravaju od robovanja svome Gospodaru. Dalje ih Uzvieni opisuje da imaju strah, da bi nas time pouio kako oni znaju pred kim padaju niice. One izmeu njih kojima se nareuje opisuje time da oni rade ono to im se nareuje, a to su oni za koje On kae: "Ne iskazuju neposlunost Allahu u onome to im naredi i rade ono to im se nareuje." (Tahrim, 6). Za one izmeu njih koji su kod svoga Gospodara kae: "Slave Ga nou i danju i ne malaksavaju." (Fussilet, 38), tj. nikada im to ne prelazi u dosadu. Sve ovo upuuje na to da je cjelokupan svijet na stupnju vienja i sluenja Bogu izuzev svakog stvorenja koje ima mo razmiljanja, a to nisu nita drugo do govorne due ljudskog ili dinskog roda. Gledano sa aspekta njihovih dua a ne sa aspekta njihovih tjelesa, jer njihova tjelesa, kao i ostali izvan njega svijet, Njega slavi i pred Njim pada niice. Svi organi tijela izgovaraju Mu slavljenje. Zar ne uoava da e dijelovi tijela svjedoiti na Sudnjem danu protiv dua koje su ih drale u podinjenom poloaju, kao to je svjedoenje koe, ruku, nogu, jezika, sluha, vida i svih ostalih moi u ovjeku, "a sud pripada Allahu, Uzvienom i Velikom" (Gafir, 12). Sve ovo je odredba Njegove ljubavi prema nama zbog Sebe. Ko tome udovolji On mu je zahvalan a ko tome ne udovolji On ga kanjava. On dakle time voli Sebe i voli da Ga se velia i hvali. to se tie Njegove ljubavi prema nama zbog nas, On nas je upoznao sa onim ta je po nas dobro i na ovom i na onom svijetu. Naveo nam je argumente da Ga spoznamo i upoznamo, a ne da bi bili neznalice o Njemu. Zatim, On nas je opskrbio i darovao nas i pored naeg pretjerivanja i grijeenja nakon to smo Ga upoznali i dobili dokaze da je svaka blagodat u kojoj uivamo ono to je On ustvari stvorio i od Njega potie, te da ju je stvorio jedino zbog nas, da bi u njoj uivali, odravali se u ivotu, prepustivi nas da budemo poglavari i da gospodarimo. I pored tog potpunog dobroinstva mi Mu ne zahvaljujemo, a zdrava pamet nalae da se je zahvalno Onome ko daje blagodati. On nas je pouio i tome da nema dobroinitelja osim Allaha. Od Njegovog dobroinstva je i to da nam je poslao Poslanika a.s. kao uitelja i odgojitelja, pa nas je poduio onome to nama pripada od strane Njega, te nam je uzakonio put koji nas vodi naoj srei i objasnio nam ga, a i upozorio nas na stvari pokuene i nevaljale, te da se klonimo pokuene i loe naravi i udi i svega loeg vezanog za to.

Zatim nam je iznio dokaze koji potvruju da on govori istinu iznosei jasno te dokaze i stavljajui u naa srca svjetlo vjere, uinivi da nam vjera bude omiljena i ukrasivi je u naim srcima. Uz to nam je omrzio nevjerstvo, grijeenje i neposlunost. Mi smo mu povjerovali i potvrdili njegovu istinitost. Zatim nam je dao i tu blagodat da nam je dao pomo kao podrku da budemo uposleni onim to On voli i ime je zadovoljan. Na osnovu toga znamo da On nas ne voli, nita od toga ne bi bilo, zatim znamo da Njegova milost utie Njegovoj srdbi makar se i unesreio onaj ko se unesreio. Nuna je sveobuhvatnost milosti, panje i ljubavi koji su osnova, a koja utie i na konani ishod. Poto ljubav utie, obistinjuje se Boija rije i milost sve obuhvata, i poto je ovaj svijet - svijet mjeavine i zastrtosti u odnosu na ono to je dosudio Velianstveni i Znani, On je stvorio Onaj svijet i mi idemo u njega. Taj svijet je takav da su lane tvrdnje u njemu nemogue i svi e u tom drugom svijetu Bogu priznati da je On Gospodar, kao to su Mu to priznali (u praiskonu) kad su, poput praine, bili u Njegovoj aci, izvueni iz lea praoca Adema. Na ovom svijetu mi smo tako bili na sredini izmeu dva kraja na kojima se potvruje tevhid (jedinstvo) a u sredini se dogaa idolatrija, tj. mnogobotvo i pored toga to se tvrdi postojanje (Uzvienog), tako da je ta sredina nejaka. Zato (mnogoboci) kau: "Mi ih (kipove) oboavamo samo zato da nas to vie priblie Allahu" (Zumer, 3). Oni time pripisuju veliinu Uzvienom Allahu u svom mnogobotvu. Zatim, Uzvieni obavjetava da je On utisnuo (stavio peat) na srce svakoga onog ko se svojom vanjtinom pred svojim narodom pokazuje svojstvom posjedovanja veliine i sile. On to nije uinio u njihovim srcima uzrokom peata Boije praiskonske posebne pomoi, tako da su oni za sebe, shodno nunom znanju koje u sebi doivljavaju, ipak podinjeni i neznatni usljed tog peata (u srcu). Uznositost u odnosu na Allaha ne ulazi uopte ni kod jednog stvorenja u srce. Ako se od njega i pokau svojstva uznositosti, to je samo vanjska odjea koja ne odraava pravo stanje. Sve je ovo od Njegove milosti i ljubavi prema stvorenjima da bi krajnje njihovo ishodite bila srea. Poto je sredina nejaka a krajevi jaki (Njegova milost) na kraju odnosi pobjedu i utie. Obje kue ( i Dennet i Dehennem) bie napunjene, a On e dati da u obje te kue bude uivanje za one koji su tu nastanjeni. Oni e u tome uivati nakon to ih Allah patnjom oisti od onoga to ih je bilo snalo, da bi tako isti uivali. Zar ne vidi da onoga ko je za odmazdu ubijen, da ga to kanjavanje, odnosno ubistvo isti od nasilja vezanog za ubistvo koje je on uinio. Prema tome sablja, odnosno ubistvo njega, mu brie grijehe. Tako je i sa izvravanjem svih kazni na Ovom svijetu, to je ustvari ienje vjernika, pa ak to ienje moe biti i u vidu ujeda buhe, uboda trna i sl. Tu ima i druga grupa nad kojom se kazna izvravaju na Onom svijetu, u Vatri, da bi se tako oistili, a potom im se u samoj

vatri (paklu) ukazuje milost, s obzirom da je utekla panja Boije ljubavi, makar oni i ne bili izvedeni iz vatre (makar i vjeno tu ostali). Allahova ljubav prema robovima ne opisuje se ni poetkom ni krajem, jer ta ljubav ne prihvata nastanak niti promjene, nego je Njegova ljubav prema robovima sam smisao poetka njihovog nastanka i ona s Njim poinje a Njemu se i vraa, bez kraja i konca. Odnos Allahove ljubavi prema njima je odnos Njegovog bivanja sa njima ma gdje oni bili, pa i u stanju njihovog nepostojanja a i u stanju njihovog postojanja. Kao to je sa njima u stanju njihovog postojanja On je sa njima i u stanju njihovog nepostojanja, jer su Mu oni poznati i vidljivi ( i dok su u stanju nepostojanja) i On ih neprestano voli i On ne poprima nikakvo odreenje koje nije ranije imao i koje nije oduvijek, nego je On neprekidno Onaj koji voli Svoja stvorenja, kao to je neprekidno i Onaj koji ih zna (Njegova ljubav i znanje o njima nisu nastali, niti imaju poetka niti kraja). Njegove rijei: "Zavolio sam da budem spoznat", to je upoznavanje nas sa onim to je kod Njega konstantno i neprekidno. Sve je to onako kako dolikuje Njegovoj veliini. Uzvieni se Bog ne poima osim kao Onaj koji djeluje i stvara svako bie koje bi samo po sebi bilo nepostojee, Njemu je poznato i On ga voli uvesti u postojanje, te tako ono poprima postojanje, zapravo On u njemu inovira postojanje, ta vie, oblai ga odorom postojanja, te tako ono biva to pa zatim to, pa zatim to i to, uzastopno i jedno za drugim poev od prvog postojanja koje se oslanja na prvost Boga, i tu nema postojanja drugoga nego se postojanje protee sa jedne na drugu jedinku u vrstama i jedinkama. Prema tome osobe u stvorenjima nisu nita drugo osim u posebnoj vrsti i tako ide do na Onaj svijet iako Ovaj svijet ima kraj. Stvorenja su trajno nova, nema kraja njihovom stvaranju, jer mogunostima nema kraja, tako da je njihova vjenost trajna, kao to je i praiskon, po pitanju Boga, potvrdno i nuno bespoetan. Pa Njegovo postojanje nema prvi, niti ima poetka Njegovoj ljubavi prema robovima. Neka je ist od onoga to Mu ne dolikuje! Spomen ljubavi kod voljenog nastaje (javlja se, pojavljuje) kada mu se Bog predstavi a ne po samoj ljubavi kao takvoj (koja je bespoetna). Kur'an je Allahov govor. On je oduvijek Onaj koji govori, ali i pored toga je Allah rekao upoznavajui nas: "Nikada im od njihovog Gospodara ne doe nova objava", pa se tako dogodi odnosno pojavi kod nas ta objava kao neto novo, ona sama po sebi niti je nastala niti je nova za naeg Gospodara, Vladara, naeg Dobroinitelja i naeg Hranitelja. Tako, nama nikada ne doe "od Opte Milostivog nova Objava" (uara, 5), a da ona za nas nije nova iako je ona, sama po sebi, nepromjenljiva i ona koja ne nastaje. Prema tome, milost, blagodat, dobroinstvo obuhvataju i poetak i Onaj svijet i krajnje ishodite. Kada god spominje da dolazi neto od navedenog, tj. nove

objave, uvijek to povezujui sa imenom Gospodar ili Opte Milostivi a ne sa imenom koje unesreuje, da bi time nama stavio do znanja kakav je On Sam po Sebi.

Dopuna o Boanskoj ljubavi , a to je ono kada mi volimo Allaha. Allah kae: "koje On voli i koji Njega vole" (Maide, 54). Odnos ljubavi prema nama nije kao to je odnos ljubavi prema Njemu. Ljubav koja se odnosi na nas, s obzirom na ono to proizilazi iz nae zbilje, dijeli se na dvoje. Za jedno od toga se kae da je to duhovna a za drugo da je obina ljubav. Naa ljubav prema Allahu podrazumijeva i jednu i drugu ljubav. Ovo je jako teko pitanje za formulisati, s obzirom da svaka dua ne biva opskrbljena znanjem o svemu tome kako jest, a takoe ne biva opskrbljena ni vjerom o tome na odgovarajui nain koji podrazumijeva ono to je od Allaha dolo kada o tome obavjetava. Zato Allah istie primjer toga, tj. neto slino tome Svome Vjerovjesniku s.a.v.s. pa kae: "Tako ti Mi objavismo duha od Naeg imperativa. Ti nisi znao ta je knjiga niti ta je vjera, nego ga Mi uinismo svjetlom kojim upuujemo koga hoemo od Naih robova." (ura, 52). Mi smo, neka je hvala Allahu, od onih robova koje je On htio (uputiti). Nama ne preostaje, nakon ove podjele po pitanju ljubavi prema Njemu, izuzev etiri podjele, a one su: da Ga volimo zbog Njega ili da Ga volimo zbog sebe ili da GA volimo i zbog jednog i zbog drugog, u isti mah, ili da Ga volimo ali ne zbog onoga to smo ve spomenuli. Ovdje nam se dogaa jedan drugi pogled po ovom pitanju, a to je: zato mi Njega ustvari volimo, s obzirom da je potvreno da mi Njega volimo, pa ako Ga ne volimo zbog Njega ili zbog nas ili i zbog Njega i zbog nas istovremeno, ta je onda to etvrto. To je zaseban odjeljak. Tu ima i druga podjela, a to je da makar Ga mi i voljeli da li Ga volimo sobom ili Ga volimo s Njim ili istovremeno i na jedan i na drugi nain ili Ga opet volimo a da nije ni jedno od toga. Sve e to biti objanjeno i o svemu e biti govora ako Allah htjedne. Takoe emo u ovoj dopuni spomenuti ta je poetak nae ljubavi prema Njemu i da li ta ljubav ima kraj gdje se zavrava ili ga nema. Ako ima kraj, ta je taj kraj. Ovo pitanje me nikad niko nije upitao izuzev jedne fine ene koja je imala afiniteta za ovo. Takoe emo, ako Allah htjedne spomenuti da li je ljubav lino svojstvo zaljubljenog ili je to neto to nadilazi njegovu postojeu linost, ili je to pak odnos izmeu zaljubljenog i voljenog, odnos koji sam po sebi ne postoji kao egzistencija. U ovoj nadopuni potrebno je i to pojasniti. Znaj da ljubav ne prihvata pridruivanje bilo koga voljenom. Meutim, to biva ukoliko je bie zaljubljenog prosto i nedjeljivo. Ako je pak sloeno, mogue je da se ljubav tog bia vee za razliita lica (voljenog) ali i to zbog razliitih ra zloga.

Ako je bie kojem se pripisuju ti razliiti razlozi jedno ili pak vie njih ljubav e se vezati kako za jedno tako i za vie u kom sluaju e ovjek imati vie voljenih. Ako je tano da zaljubljeni voli vie od jednoga, mogue je da boli i mnogo. Stih:

Moja uzda je postala vlasnitvo tri lijepe djevojke One su moje srce u potpunosti obuzele.
Tajna se ovdje krije u njegovim rijeima moja uzda, jer je to upotrijebio u jednini tako da spomenutim voljenima nije dao od svoje strane razliite uzde (vie njih) to upuuje da onaj ko voli ne voli osim sa jednim znaenjem iako je sloen, pa i po pitanju ove tri djevojke, tj. to jedno znaenje postoji kod svake od njih, a dokaz tome su njegove rijei na kraju stiha: "One su moje srce u potpunosti obuzele". Da je on svaku od njih sa posebnim smislom i znaenjem volio, onda bi bile razliite i uzde i bilo bi ih vie, pa dio srca koje bi obuzela jedna, ne bi obuzela i druga. To je jedan, voli jednoga, a taj jedan voljeni postoji u mnogima te zbog toga voli mnoge. Ovo je poput nae ljubavi prema Uzvienom Allahu zbog Njega. Ima nas koji Ga volimo zbog sebe, a ima nas koji Ga volimo i zbog Njega i zbog sebe, a onaj ko tako voli ima potpuniju ljubav, jer je i takav potpuniji po pitanju spoznaje i osvjedoenja Allaha, jer nas ima koji Ga znamo na osnovu osvjedoenja, odnosno vienja, pa Ga volimo i zbog jednog i zbog drugog razloga, u isti mah, a ima nas koji Ga znamo po uvenju ali ne i po vienju na osnovu obavjetenja pa Ga po tome volimo. Ima nas koji Ga znamo na osnovu blagodati pa Ga volimo zbog sebe. Ima nas koji Ga volimo i zbog jednog i zbog drugog a to zato to vienje (Njega) biva jedino u nekom liku, a lik je sloen, a i onaj koji voli ima sloen lik pa Ga s jednog aspekta uje i zavoli Ga po uvenju, kao to su Njegove rijei izreene preko jezika Njegovog Vjerovjesnika a.s.: "Jesi li zbog Mene prijateljevao s nekim prijateljem ili neprijateljevao s nekim neprijateljem?" Ako neto zavoli zbog Njega ili si neprijatelj neemu zbog Njega, to je, i nita drugo, znaenje nae ljubavi prema Njemu radi Njega. Zato mi drage volje izvravamo sve ono to On voli da mi izvravamo. Onaj ko Ga ne voli po oba osnova (i po vienju i po uvenju) ima status sljedbenika kakav je sluaj naih organa i nae ivotinjske strane u odnosu na govornu duu (koja njima upravlja), jer su ti organi toj dui kao alatke i ona ih upotrebljava kako hoe, a oni joj se ne mogu suprotstaviti, bilo da radi ono sa im je Allah zadovoljan ili suprotno tome. Svaki ljudski organ, gledano sam po sebi, ne moe da radi ono ime Allah nije zadovoljan. Na tom nivou je sve u postojanju osim dina i ljudi. Na to ukazuju

rijei Uzvienog: "Nema nita a da zahvaljujui Njemu Njega ne slavi" (Isra, 44). Tim slavljenjem hoe da se kae hvaljenje Allaha ali ne zbog nagrade, jer sve to u postojanju u slubi je Bogu po svojoj prirodi koja ne trai nagradu. Ovo je zbog ljubavi prema Njemu Uzvienom Izuzetak u tome su neke govorne due, s obzirom da im je dao mo miljenja na polju spoznaje Allaha, koje po svojoj prirodi ne znaju Allaha. Zato ih je uzeo u aku kada ih je (u praiskonu) kao potomstvo uzeo iz njihovih lea i traio da posvjedoe protiv sebe samih prisilnim svjedoenjem, pa su one silom a ne milom pale niice pred Allahom, jer su bile u Njegovoj aci. Zatim ih je oslobodio iz ake. Oni su i dalje u aci a da toga nisu ni svjesni, umiljajui da su slobodni. Nakon to su uvedene (due) u postojanje da upravljaju ovim tamnim likom (tijelom), one se prema stvarima odnose shodno vlastitim ciljevima i interesima, te u ivotu vole jedino ono to im odgovara njihovoj prirodi zanemarivi i zaboravivi prizor kada su Mu potvrdili da je On njihov Gospodar i Tvorac. U tom stanju im nastupa misaona mo i kae: "Ti si sve svoje snage upotrijebila a mene si zapostavila i ostavila, a ja sam takoe tvoj instrument kojem ne pridaje panju. Uposli me, upotrijebi i mene." Dua na to kae: "Dobro, uradiu, ne uzmi mi za zlo. Ja sam te potcijenila i ne znam tvoj rang i evo ti dozvoljavam da upravlja onako kako ti daje tvoja zbilja, da bih se obistinila na emu si i da bih te u to upotrijebila i uposlila." Misaona snaga kae: "Sluam (prihvatam ulogu)". Zatim joj mo miljenja usmjerava svoje lice kao uiteljica i kae: "Ti si zapostavila sebe i svoje postojanje. Ti si oduvijek takva postojea po sebi ili nisi bitisala pa si nastala?" Dua ree: "Nisam bila pa sam postala." Misao joj kae: "Taj koji te je stvorio, jesi li to ti lino ili neko drugi? Porazmisli o tome i obistini se i uposli me za to, jer ja sam dana za taj posao." Dua je porazmislila pa na osnovu dokaza saznala da ona nije sama sebe stvorila i da ju je neko drugi uveo u postojanje. Njena ovisnost o stvoritelju je sama njena priroda koju ona osjea u sebi, s obzirom na prirodne bolove koji je znaju zadesiti pa ona biva ovisna o uobiajenim uzrocima za otklanjanje tih bolova. Na osnovu te ovisnosti ona zna da je ovisna u svom linom postojanju o uzroku koji ju je uveo u postojanje. Utvrdivi da je ona nastala i utvrdivi da ima uzrok svog postojanja dalje je porazmislila i saznala da taj uzrok ne bi trebao da joj je slian, u smislu da i on bude ovisan poput nje, te da nije slian uobiajenim uzrocima koji otklanjaju njene bolove, s obzirom da vidi da su i ti uzroci takoe nastali nakon to ih nije bilo i da se mogu transformisati i nestajati. Ona time utvruje da ima Stvoritelja koji ju je uveo u postojanje a da je takoe u postojanje uveo i sve ono to joj je slino bilo da se radi o stvorenjima ili uzrocima koji otklanjaju njene bolove. Time se ona osvijesti da tu ima neto koje, kad ga ne bi bilo, ona bi ostala bolesna trajno. Od milosti Toga prema njoj On joj je stvorio te uzroke koji otklanjaju njene bolove. Voljela je te uzroke i teila je njima po svojoj

prirodi, pa joj je to omoguilo da prenese ljubav na Uzrok koji je uveo u postojanje te uzroke i zakljuila je: "On mi je prei da Ga volim, meutim, ne znam s ime je On zadovoljan da bih to inila i radila". Time se kod nje pojavila ljubav prema Njemu, pa Ga ona zavoli zbog toga to joj je dao tu blagodat da postoji a takoe da postoji i ono to njoj odgovara. Ona je tu zastala, pri svemu tome bivajui u nemaru i zaboravu svog priznavanja jo u praiskonu da je Onaj ko ju je uveo u postojanje njen Gospodar. Dok je jo u takvom stanju dolazi joj onaj ko poziva iz vanjskog svijeta, a iz njene vrste tvrdei da je on poslanik Onoga koji joj je dao postojanje, u tom sluaju ona mu ree: "Ti si poput mene i ja se bojim da ne govori istinu. Posjeduje li ti neto to e ti to potvrditi? Ja imam mo miljenja i pomou nje sam dola do spoznaje o Onome ko me je uveo u postojanje (o mome Stvoritelju)". On joj prui dokaz koji potvrdi njegov poziv, a ona razmisli o tome dok ne utvrdi da on govori istinu te povjerova u njega. On nju upozna s time da je Onaj koji ju je uveo u postojanje, tj. njen Stvoritelj, nju drao u aci (u praiskonu) i traio od nje da Ga zasvjedoi kao Gospodara, te da je to ona i uinila. Ona (dua) mu na to ree: "Ja o tome nisam obavijetena. Meutim, od sada u udovoljavati onome to proizilazi iz tog priznanja, jer ti govori istinu u onome to dostavlja. Meutim, ja ne znam kojim mojim djelovanjima je On zadovoljan. Kada bi mi odredio granice i propisao propise, ja bih ih se pridravala, te bi ti znao da ja spadam u one koji ispunjavaju obavezu zahvaljivanja prema Njemu na blagodatima koje mi je dao." On joj propie zakon i ona to prihvati sa zahvalnou iako se taj zakon ne mora poklopiti s njenim interesima, sve to inei ne iz straha niti pohlepe, jer kad joj je On propisao to to joj je propisao, stavio joj je do znanja da ona tim svojim pridravanjem propisa udovoljava Uzvienom, ne spomenuvi joj kakva je nagrada eka za to niti pak kazna ako se suprotstavi. Ova ista dua je pourila i pristupila da udovolji Uzvienom izjavivi: "Nema boga osim Allaha", kako joj je i reeno. Nakon toga On je nju upoznao kakva obilna nagrada nju eka i kakve je potpune blagodati takoe oekuju za to, a takoe i kakva kazna eka onoga ko odstupi od Njegovog vjerozakona. Njenom bogosluju koje je inila iz ljubavi i da bi On bio zadovoljan dodato je drugo bogosluje koje proizilazi iz njene elje za nagradom i iz straha od kazne, tako da je ona objedinila oba aspekta sluenja Bogu. Jedan zbog ljubavi prema Njemu a jedan zbog sebe, s obzirom da je ona mnotvena po svojoj prirodi i duhovnosti. Njena elja za nagradom i strah od kazne proizilaze iz njene prirode, a bogosluje i ljubav prema Njemu proizilazi i vee se za njenu duhovnost. Ukoliko ona zavoli neku stvar od stvorenja mimo Boga, ona to voli sa duhovne ravni zbog Njega Uzvienog a sa ravni prirode zbog sebe same i postizanje svojih interesa. Poto je Bog vidio na tome, a zna da je njena zbilja takva da je djeljiva, a ona objedinila obje ljubavi, a On Sebe opisao da je ljubomoran i da ne prihvata da Mu se neto pridruuje i hoe Bog da je oisti da ne voli nikog izuzev Njega, On joj

se pojavi u prirodnom liku i dade joj znak kojeg u sebi ne moe zanijekati, znak koji se podrazumijeva pod pojmom nuno znanje, i ona time sazna da je On taj koji se pojavljuje u tom liku te se usmjeri ka Njemu i duhom i prirodom. Poto njome ovlada, a zna da uzroci nuno utiu na nju s obzirom na njenu prirodu, dade joj znak pomou kojeg e Ga prepoznati. Zatim joj se pojavi tim znakom u svim uzrocima. Ona Ga prepozna i zavoli uzroke zbog Njega a ne zbog njih samih. Tako ona posta sva predana Njemu a ne svojoj prirodi niti nekom uzroku mimo Njega i gleda Ga u svakoj stvari pa se obradova i vidje da je ona po ovoj zbilji odlinija od drugih dua. On joj se pojavi tim znakom i u samoj njoj, bilo u prirodnom ili duhovnom smislu. Ona time saznade da Ga ona nije vidjela izuzev s Njim, a ne sa sobom i da Ga je zavoljela upravo s Njim a ne sa sobom, pa je On Onaj koji voli Sebe a nije da Ga ona voli. Ona gleda Njega u svakom stvorenju upravo tim i takvim okom i saznaje da Njega niko ne voli osim On sam Sebe, pa je On i Onaj koji voli i Onaj ko se voli i On je Onaj koji trai i Onaj koji se trai. Tim joj bi jasno sve to, tj. da je njena ljubav prema Njemu zbog Njega i zbog sebe, a ono to je na drugom nivou ove ljubavi vidjela bilo je zapravo vienje s Njim, a ne sa sobom niti pak skupa, jer tu (mimo Njega) i nema nita dodatno osim nepostojanja. Htjede ona da sazna vrijednost te ljubavi i ta je njen cilj i zastade na rijeima Uzvienog: "Bio sam tajna riznica i nisam bio spoznat. Zavolio sam da budem spoznat " Ona Ga je spoznala poto joj se pojavio u prirodnom liku i saznade da On po tom liku u kojem joj se pojavio nastupa sa imenom Vidljivi i Nevidljivi. Time ona (dua) saznade da ljubav po kojoj je On elio da bude spoznat, ustvari u nutarnjem smislu se pripisuje, odnosno vee se za njega, a saznade i to da je svojstvo onoga koji voli kada se pojavi u liku to da on uzdie iz enje za onim koga trai (voli), a taj dah je potekao iz osnove ljubavi za stvorenjem odnosno stvorenjima kojima se eli predstaviti da bi Ga oni spoznali. Od tog daha je nastala Ama koja se jo naziva i realnou o kojoj ovise stvorenja. Ta Ama je supstanca cjelokupnog svijeta. Ona je prihvatila sve likove, duhove i prirode cjelokupnog svijeta i ona ima beskrajne mogunosti. To je poetak Njegove ljubavi prema nama. to se tie nae ljubavi prema Njemu, njen poetak je na ravni ili nivou sluanja a ne na ravni vienja, a to su Njegove rijei nama jo dok smo bili u supstanci Ame: "Budi!" Ama potie od Njegovog daha a likovi pod kojima se podrazumijeva svijet potiu od Njegove rijei: "Budi!" Prema tome, mi smo Njegove rijei koje se ne mogu iscrpiti. Uzvieni kae: "I Njegova rije koju je dostavio Merjemi", a ta rije je Isa a.s., "i duh od Njega" (Nisa, 171), a to je dah. Ta zbilja kola u svim ivim biima. Kada Allah hoe da umori neku od tih rijei ustegne joj Svoj dah, pa je sa dahom ivot odreenog bia. Mi emo se na ovo osvrnuti u poglavlju o dahu i o tome kako nastaju likovi od njega (od daha) u

cjelokupnom svijetu. Poto smo uli Njegov govor dok smo jo bili postojani u supstanci Ame (Boanski dah, onako kako dolikuje Bogu Uzvienog), na potencijal je bio takav da nismo bili u mogunosti da se suzdrimo od toga da se pojavimo u postojanju. Bijahosmo likovi u supstanci Ame. Uzrokom naeg pojavljivanja u Ami i ona je nakon razumom pojmljivog dobila i oevidno postojanje. Ovo je bio uzrok poetka nae ljubavi prema Njemu. Zato se mi pokreemo i oraspoloimo kada sluamo lijepe melodije, a to sve zbog Njegove rijei: "Budi!", koja je u vidljivom i nevidljivom potekla od boanskog lika. Pojavnost lika (forme) rijei: "Budi", su dva slova (kod arapa) kaf i nun. Tako i sav pojavni svijet ima dva lica, odnosno dva aspekta: vidljivi i skriveni, vidljivom odgovara slovo n (nun), a skrivenom slovo k (kaf). Zato se pojavljuje slovo k, kod ovjeka kada izgovara, kao skriveno, jer je ono posljednje grleno slovo koje nastaje izmeu grla i jezika, a slovo n je od slova jezika (po mjestu nastanka), a nevidljivost ove rijei je slovo v (vav), koje bi trebalo da se nalazi (u ovoj rijei, kun budi) izmeu slova k i slova n, a slovo v je od usnenih slova i ono ima svoju pojavu. Ono je slovo koje spada u slabe suglasnike. Zato je od njega poteklo stvorenje, jer je slab konsonant (slab konsonant = harf ille, a ille pored toga to znai slab znai i uzrok). Poto vav spada u usnene suglasnike i nastaje pri izlasku daha na van, na kraju usana, tj. u pojavni svijet, zato pojava odredbe o tijelu pripada duhu od kojeg potiu aktivnosti i kretnje tijela, a to zbog njegovog duha. Duh tijela je nevidljiv, jer slovo v (vav) ne dolazi do izraaja u ovoj rijei s obzirom da se isputa jer nije vokaliziran, a poslije njega dolazi slovo n koje je takoe bez vokala. Ono (slovo v) djeluje niza zastora pa je ono po sebi nevidljivo a vidljivo po djelovanju, odnosno po odreenju, pa je krajnji domet nae ljubavi prema Njemu Uzvienom da znamo zbilju ta je naa ljubav. Je li ona lino svojstvo onoga koji voli ili je ona znaenje u njemu ili je moda odnos izmeu onoga koji voli i voljenog, pa je tako veza, odnosno spona koja privlai onoga koji voli da trai spajanje sa voljenim. Mi kaemo da je ljubav lino svojstvo onoga koji voli. Ako bi neko na to rekao: "Mi vidimo da ona iezava i nestaje", mi na to kaemo: "Nemogue je da ona nastane osim sa nestankom onoga koji voli iz postojanja, a onaj koji voli ne moe ieznuti i nestati iz postojanja. Prema tome, ljubav ne nestaje." Uistinu, oni koji misle da ona nestaje oni zapravo nju veu za neto posebno voljeno u kom sluaju ona moe nestati sa nestankom tog posebnog uzroka, pa nestane te veze sa odreenim voljenim ali se onda ljubav vezuje za nekog drugog ili neto drugo voljeno, kao to se moe vezati i za mnotvo onoga to se voli ili onih koji se vole, pa se prekida veza izmeu onoga koji voli i nekog odreenog voljenog, a ona postoji sama po sebi, jer je ona upravo samo bie onoga koji voli, pa je nemogu njen nestanak kao takve.

Ljubav je sami voljeni i njegov identitet, a ne neko zamiljeno svojstvo u njemu koje bi moglo nestati, a samim tim i njegovo odreenje. Ljubavna veza je odnos izmeu onoga koji voli i onoga koji se voli. Ljubav je upravo sam onaj koji voli a ne neto drugo. Ti ljubavlju opisuj koga hoe od onoga to je nastalo a i drugo. Bilo kako bilo ljubav nije nita drugo do sami identitet (bie) onoga koji voli. U postojanju i nema nita drugo do onaj koji voli i ono to se voli. Meutim, to to se voli moe biti nepostojee pa je nuno da to nepostojee bude uvedeno u postojanje ili da se dogodi u onome to postoji. Tako je to nuno, a ne da se dogodi u onome to je nepostojee. To je neto to je nuna i potvrena injenica. Ljubavna veza zaljubljenog vezuje se za to postojee koje omoguava postojanje toga to se voli ili to se dogaa, a ne njegovo postojanje kada je to to se voli nemogue opisati sa postojanjem nego ga je mogue opisati dogaanjem. Primjer toga je da ovjek voli, odnosno eli da nestane neto to postoji s obzirom da mu postojanje toga nanosi tetu, kao to je bol, jer je on neto to postoji kod onoga ko ga doivljava, odnosno ko je bolestan, pa on voli, odnosno eli da to uniti odnosno da to ne postoji (voli nepostojanje toga), pa je ob jekat njegove ljubavi unitavanje, odnosno nepostojanje neega to ve postoji, a to se jo nije desilo (a mogue je da se desi nepostojanje iz toga), pa ukoliko bol nestane samo njeno nestajanje je, ustvari, ve njeno nepostojanje nakon njenog postojanja. Zato mi i rekosmo ovaj primjer u vezi sa dogaanjem a ne postojanjem. Prema tome, objekat ljubavi je uvijek nepostojee. Nikada nije mogua ni tana ljubav prema neemu postojeem izuzev po osnovu veze (ljubavne veze) koja se opet ne uspostavlja nikako drugaije nego preko onoga to postoji i u njemu se javlja i pojavljuje ono to se voli a to samo po sebi ne postoji. Mi smo ovo ve ranije objasnili u ovom poglavlju. Iz ovog dodatnog objanjenja ti je jasno ta je to ljubav, njen poetak i njen kraj i ta voli onaj koji voli zbog ljubavi onoga koji voli ili zbog sebe. Sve je to ve objanjeno. Sada emo prei na drugu oblast, ako bude Uzvieni Allah htio, jer se je o boanskoj ljubavi saznalo dovoljno koliko to omoguava vrijeme. Sada emo govoriti o duhovnoj ljubavi. To je ljubav koja u onome koji voli objedinjuje dvostruku ljubav, da voli voljenoga i zbog njega i zbog sebe, s obzirom da se kod obine ljubavi voljeni ne voli osim samo zbog sebe. Znaj da je duhovna ljubav ta kada je onaj koji boli opisan sa razumom i znanjem, pa je svojim umom mudar a sa svojom mudrou je uen, pa se stvari ustroje mudrou i nijedna stvar ne prelazi svoj stepen. Kada on tako voli ti zna ta je ljubav, ta znai zaljubljeni, a ta je zbilja voljenog i ta se hoe i eli od voljenog i da li njegov voljeni ima volju i vlastiti izbor, te da voli kao to voli i njegov voljeni ili pak nema volje pa u tom sluaju ne

voli izuzev zbog sebe, ili onoga ko postoji a koji ne eli postojanje onoga to voli izuzev u naznaenom obliku postojanja. Po ovom osnovu mi kaemo za postojee da je ono voljeno, s obzirom da se ono to se voli dovodi u vezu s njim iako ono to se voli nije njegov stvarni identitet. To postojee, ako se opisuje sa voljom, moe da voli zbog njega ali ne i zbog sebe, a ako se ne opisuje sa voljom onda zaljubljeni ono to voli voli jedino zbog sebe, tj. zaljubljeni voli zbog sebe a ne zbog onoga to voli, jer ono to voli nije opisano time da posjeduje ljubav ili interes za neim. Meutim, ono u emu se nalazi to to je voljeno moe biti opisano voljom, odnosno htijenjem, pa zaljubljeni biva obavezan da voli ono to voli to postojee pa ga voli zbog njega. Prema tome slijedi ga u ljubavi i to od njega iziskuje ljubav, jer zaljubljeni svojim biem trai da se sastane sa voljenim nakon nalaska voljenog. Samo nalaenje voljenog je upravo i spajanje, odnosno sastajanje s njim, i to je tako nuno. Samo vrijeme nalaenja istovremeno je vrijeme spajanja i vrijeme ljubavi, pa jedite i pijte (gostite se). Ovaj stih je iz nae pjesme o pojavi zbilje koja je nama pokazana na nivou, tj. na ravni osvjedoenja i gledanja:

Divio sam se Zejnebi u ljubavi Nama mimo nje nema drugog pravca Poto nam se pojavilo svjetlo koje obasjava do petnih ila Odjednom nesta tmine Njenu duu prepustih njoj jer je ona njeno iskljuivo pravo, A ljubav je uvijek zamarajua Izmeu nastanka i pojave ljubavi I postizanja onoga to se eli Nema ni trena predaha.
Kada se pojavi ljubav desi se i uzdisanje, te tako dah izlazi na liku onoga to se oformi u dahu zaljubljenog kako on vidi ono to voli. Pa se na osnovu toga lik pojavi vani da ga se vidi i tako se postie ono to se eli i u tome se uiva neuslovljeno vremenom, kao to smo ranije pomenuli nastanak Ame i to smo upotpunili i nakon ovoga kaemo u stihovima:

Divim se Allahovoj milosti prema meni Ovakvom neemu i vi treba da se divite Vrijeme ljubavi je vrijeme postojanja i istovremeno vrijeme spajanja, pa jedite i pijte. Gdje je ta velika ljubav, gdje je ta bolest zvana ljubav, Gdje je ta ljubav koja oduzima pamet

Zar se ne udite. iste je odjee i zastrta je I takva se ljepota nikome ne moe pripisati.
Ono to se voli, kako rekosmo, nuno je nepostojee i u stanju njegovog nepostojanja, tako da je iste odjee na poetku nastanka, jer nije poprimilo neto to bi joj odjeu zaprljalo i oskrnavilo u poetku svoje pojave i svog postojanja. Prema tome, osnova je istoa i na to se odnose njegove s.a.v.s. rijei: "Svako se novoroene raa u istoj prirodi", znai istoa, a nae rijei da je zastrta ta ljepota, tj. njeno nepostojanje za koje mi kaemo: "Nije vidljivo u postojanju (za nas)". Zato mi i rekosmo: "I ona se nikome ne pripisuje", jer neto to ne postoji se i ne pripisuje. Meutim, zaljubljeni to trai radi sebe. Zatim smo upotpunili i rekli na kraju stihova pjesme:

"Dunost nam je zahvaliti se Allahu Ona mi je nevina a ja oenjen",

jer je ono to se voli nastalo iz nepostojanja pa je, po tome, nevino, a ja sam i prije toga volio, pa prema tome i bio oenjen. Ako ono to se voli, a to je nepostojee, ue u postojanje a pri tom ne bude u neem postojeem to je opisano voljom, tada se zaljubljeni ne naziva onim koji to voli radi voljenog, nego to nuno voli radi sebe, kakav je sluaj sa obinom ljubavlju. Ako se ono to se voli moe nai jedino u postojeem koje je opisano sa htijenjem kao to je Uzvieni Bog, djevojka ili mladi, a pored spomenutog ne bude nekoga za koga bi zaljubljeni vezao ljubav, u tom sluaju je ispravno da voli ono to voli dotino postojee u kojem u zaljubljeni jedino nalazi ono to voli. Ako se dogodi da to postojee ne eli ono to voli zaljubljeni, zaljubljeni e ustrajati na svojoj ljubavi, jer ono to on voli nema volju, odnosno htijenje, kako rekosmo. Zato nije nuno da on voli ono to voli i dotino postojee koje ne voli ono to voli zaljubljeni, jer to postojee nije samo ono to zaljubljeni voli, nego je samo mjesto na kojem dolazi do izraaja ono to on voli, a zaljubljeni nema moi u tom postojeem nai ono to voli izuzev ako mu to postojee sa svoje strane to omogui. Ako ono to se voli spada u ono to se ne moe nai u postojeem tada zaljubljeni uopte ne moe nai ono to voli, izuzev da mu to svojom posebnom podrkom Uzvieni Bog omogui da to moe uvesti u postojanje, kao to je sluaj sa Isaom

a.s. i sa onim koga Allah hoe od Svojih robova. Ako mu to bude dato ljubav e ga nuno podsticati na uvoenje u postojanje onoga to on eli, odnosno voli. Nee nai da je ovo pitanje na ovakav nain istraeno i rijeeno izuzev u o voj knjizi. Ja nisam vidio da je ovo pitanje iko na ovakav nain istraio i rijeio. Premda je mnogo onih koji vole, ta vie, svako ko je u postojanju voli, meutim, ne zna svako za koga vezuje svoju ljubav i oni se zastiru postojeim u kojem se nalazi (pojavljuje se) ono to oni vole, pa misle da je to postojee ono to oni vole, a ta ljubav prema postojeem proizilazi iz ljubavi za onim to se voli. U sutini, niko ono to voli ne voli zbog samog voljenog, ve zbog sebe. Eto to je krajnje rjeenje tog pitanja. Naime, nepostojee se ne opisuje sa voljom i htijenjem u kom sluaju bi ga zaljubljeni volio radi njega a ne redi sebe i ostavljao svoju volju i htijenje za raun volje i htijenja onoga to voli. Poto stvar sama po sebi nije takva ne preostaje nita drugo nego da to voli zbog sebe, pa to shvati! Eto to je duhovna ljubav koja je slobodna od prirodnog lika, a ako likom bude zaogrnuta i u liku se pojavi, kao to smo rekli u vezi sa boanskom ljubavlju, a to je duhovnoj ljubavi blie, srodnije i adekvatnije, jer je on, tj. duh, u svakom sluaju, jedan od likova svijeta iako je on sam po sebi iznad prirode. Znaj da duh, kada poprimi prirodni lik u tjelesima koja se otjelove na nivou mate a ne u tjelesima osjetilnim kako je uobiajeno i da se mogu vidjeti kao takva. Takoe tjelesa koja se pojavljuju na nivou mate uobiajeno se mogu vidjeti. Meutim, ne zna svako ko ih vidi razluiti izmeu njih i stvarnih tjelesa iz pojavnog svijeta. Zato drugovi (Poslanikovi) nisu prepoznali Dibrila a.s. kada se spustio i pojavio u liku jednog arabije (ovjeka iz pustinje) i oni tako nisu znali da je to lik koji se pojavio na nivou mate, sve dok ih s time nije upoznao Vjerovjesnik s.a.v.s. kada im je rekao: "Ovo je Dibril", i oni do tada nisu uopte sumnjali da je to n eko drugi nego arabija. Takav je sluaj i sa Merjemom kada joj se melek (Dibril) oprimjerio u savrenom ljudskom liku, jer ona nije imala znak pomou kojeg bi prepoznavala duhovna bia kada se otjelove. Tako e se i Bog Svojim robovima pojaviti Sudnjega dana, pa e oni traiti utoite od Njega Samoga, jer Ga nee prepoznati. Sud o boanskoj Uzvienosti i o duhovnim biima u pogledu pojavljivanja u likovima je istovjetan, ali onome kome se taj lik pojavi a on nema znanja o tome. Onome kome Allah ukae posebnu panju, on mora imati znak pomou kojeg e znati razluiti pojavu Boga od pojave meleka, dina ili ovjeka, ukoliko ovim potonjim bude dana mo da se pojavljuju u drugim likovima, kao to je bio Kadib El-Ban i njemu slini. Kada ovjek koji je ovakve grae, tj. stvoren od elementa zemlje posjeduje mo preobraavanja i pojavljivanja u likovima pred oima posmatraa a sam u sebi zadravajui i dalje svoj lik, takvo preobraavanje je jo blie i lake kod

duhovnih bia. Ti znaj ono to via i ime ga via i ta je to ustvari. Mi smo ovo objasnili u poglavlju o spoznaji kad smo govorili o znanju o mati pa to tu pogledaj. Ukoliko se jedan duh pojavi u prirodnom liku o njemu se sud donosi onako kako smo pomenuli u boanskoj ljubavi, svejedno poprimio taj lik u nutarnjem ili vanjskom svijetu ne odstupa se od tog pravila, znaj to. Duhovno bie objedinjuje i prirodnu i duhovnu ljubav i objedinjuje takoe ljubav radi sebe i ljubav radi voljenog, ukoliko je voljeni opisan voljom, kao to smo rekli. Jasno ti je kako smo podvukli da ljudi ne znaju ta vole i da je ono to oni vole utkano u neto postojee, pa oni misle da vole to postojee, a nije tako. Znaj vrijednost onoga emu te poduavamo i zahvali se Allahu to te je pomou mene spasio od neznanja. Ovoliko je dovoljno za eljeni cilj. Ovo pitanje je mnogo razgranato a na cilj u ovoj knjizi je spoznaja osnove svega toga, a hvala pripada Allahu. Sljedea ljubav je obina ljubav i ona se dijeli u dvije vrste - obina i takozvana elementarna. Mi smo zaboravili spomenuti ta je cilj duhovne ljubavi, pa emo to spomenuti kada govorimo o obinoj ljubavi, s obzirom da se ona vezuje za prirodni lik i cilj joj je sjedinjavanje, a smisao toga je da bie voljenog postane bie onoga koji voli, a bie onoga koji voli bie voljenog. To je ono to zagovaraju inkarnisti, meutim, oni nemaju stvarnog znanja o tome kakva je stvar sama po sebi. Znaj da prirodni lik, ma u kom stanju se pojavio, kao otjelovljen ili kao tjelesan, i ma kakav mu odnos bio, ono to se voli, a to zapravo ne postoji a poto ne postoji ono je oprimjereno u mati i ima neki vid postojanja koji je na ravni mate i dokuiv je odgovarajuem vidu i oku mate koji je primjeren tome. Kada se dvoje voljenih zagrle, jedno drugom sie pljuvaku i pljuvaka jednog pone kolati onim drugim i obratno te diui i jedno i drugo prilikom ljubljenja i grljenja dah onog jednog ulazi u drugog i obratno, a ivotinjski duh u prirodnim likovima nije nita drugo do taj dah, a svaki dah je duh onoga koji die. S tim dahom oivljava onaj ko ga udahnjuje prilikom disanja i ljubljenja. Na taj nain ono to je bio Zejdov duh sada postaje Amrov duh. Taj dah je proizaao iz ljubav i formirao se na liku ljubavi i popraen je slau ljubavi. Poto je on postao duhom onoga u koga je preao dah onog drugog postaje duhom ovoga (prvog). To se izraava terminom sjedinjenja (ittihad) vezano za obadvije te osobe. Takav ima pravo rei: "Ja sam i onaj koji voli i onaj koji je voljen". To je krajnji domet duhovne ljubavi u prirodnim likovima. Na to u kazuju rijei iz stihova na poetku ovog poglavlja: "Duh s suhom, tijelo s tijelom". Vraajui se prirodnoj ljubavi rei emo sljedee: prirodna ljubav je opteg karaktera. Sve to je ranije reeno o ljubavi u vezi sa onima kojima je ona svojstvena, svi ti su poprimili prirodne likove shodno tome kako im nude njihove

zbilje. Oni se u svojoj ljubavi opisuju onim ime se opisuju i prirodni likovi kao to je ekstaza, vatrena ljubav, enja te ljubav za susretom s voljenim vienjem njega, sastanak s njim. Mnogi su vjerodostojni hadisi zabiljeeni po tom pitanju koje je nuno vjerovati. Jedan takav hadis glasi: "Ko eli susret sa Allahom i Allah eli susret s njim", premda On od njega nije odsutan i nije tano da je On odsutan od njega, jer je On "svakoj stvari prisutan i vidljiv" (Maide, 117), a i "bdije na svakoj stvari". I pored toga to je to tako upotrijebljene su rijei o susretu izmeu Njega i Njegovog rob i On Sebe opisuje da ima tenju prema robovima i da se On raduje kajanju Svoga roba i vie to voli od onoga koji je izgubio jahalicu u pustinji, a na jahalici hrana i pie njegovo, pa nae jahalicu nakon oaja vezano za njegov ivot i kada je uvjeren da e umrijeti. Moe se misliti kakva je radost takvog kada nae svoju jahalicu. Eh, Allah se jae raduje kajanju Svoga roba od te osobe kada nae jahalicu iako je Uzvieni neovisan, ima neogranienu mo i Njegova volja u vezi sa robovima se provodi. Meutim, pogledaj u tajnu Njegovih rijei: "Dao je svakoj stvari njeno stvorenje" (Taha, 50). Znaj da On Uzvieni ne prekorauje po pitanju stvari i pojmova, tj. ne prekorauje njihovo pravo i da iznad nivoa znanja nema nivoa. Uzvieni ree: "Kod Mene se rije ne mijenja" (Kaf, 29), jer bi to mijenjanje bilo opreno onome to se zna i takvo neto je nemogue. Iako neto samo po sebi moe izgledati mogue, ono sa aspekta jedinstvenosti Boijeg znanja i Njegovog htijenja u vezi s tim nema status mogueg, jer ono za ije bivanje se vee Boije htijenje nuno mora i da bude, a ono to je nuno da se dogodi ne opi suje se sa mogunou sa aspekta ove zbilje. Zato su neki koji su ovu problematiku razmatrali umjesto izraza mogue radije koriste izraz nuno postojee po drugom, to je ispravnije sa stajalita zbilje zbog jedinosti htijenja. Zato Uzvieni kae: "Da je On htio", spominjui to u Svojoj Knjizi tamo gdje je spomenuo, a ovo "Da" podrazumijeva nemogunost bivanja onoga to je nemogue, jer je Boansko htijenje prethodilo emu je prethodilo. Uzvieni kae: "Prethodile su Nae rijei Naim robovima poslanicima" (Saffat, 171). Izraz nuno postojanje po drugom savreniji je u odnosu na to od izraza mogue, jer tu i nema osim jedan imperativ, poput treptaja oka, tkao da vjerovatnoa i mogunost otpadaju i tu nema nita osim neograniene i ograniene nunosti. Da se vratimo i kaemo sljedee: Znaj da je obina ljubav sama po sebi kada zahvati zaljubljenika takva da on voljenog voli jedino zbog uitka i slasti koju e dobiti od njega, pa ga on u sutini voli radi sebe, a ne zbog samog voljenog. A tebi je jasno na osnovu onoga to smo ranije objasnili da ova zbilja kola i u boanskoj i u duhovnoj ljubavi. to se tie poetka obine ljubavi ona nije radi uitka i blagodati, jer obina priroda to ne zna. Uistinu ovjek po ljudskoj prirodi voli stvari samo zbog sebe,

eli ih postii i pribliiti im se, to se deava i to je karakteristino i svim ivim biima pa i ovjeku kao ivom biu, pa ga, to ivo bie, u sutini voli zbog vlastitog postojanja i odravanja a ne zbog neeg drugog, ali ne zna smisao odravanja svoga postojanja. On uistinu u sebi osjea zob ili poticaj da doe do nekog odreenog stvorenja, a taj dolazak i spajanje s tim stvorenjem je u osnovi njegov voljeni i to se ne deava izuzev u konkretnom i naznaenom postojeem biu i on to postojee bie voli po odreenju slijeda a ne po osnovi, pa je njegovo sastajanje i spajanje spajanje fiziko a i blizina fizika. Na to ukazuju nae rijei: "Tijelo s tijelom". Ovo je krajnji domet obine ljubavi. Ukoliko se radi o branoj vezi on svog voljenog naznaava u odreenoj postojeoj osobi. Njegov domet je postizanje i nalaenje tog voljenog i takav trai i tei za mjestom na kojem e se pojaviti upravo njegovo voljeno bie, a ono se pojavljuje upravo izmeu njih dvoga a ne u nekom od njih dvoje, jer je ljubav odnos izmeu dvoga. Tako je i ako je u pitanju grljenje, ljubljenje, prisnost i ma ta drugo. Nema razlike u tome da li e rei priroda neke stvari ili njena zbilja. Ona se i tako i tako moe imenovati, a to ponajvie kada je u pitanju ovjek, jer je on sinteza zbilja svijeta i boanskog lika, te kao takav ima odnos prema boanskoj svetosti jer je od Njega i nastao i od Njegovih rijei: "Budi!", bio (nastao). On tj. ovjek takoe sa svojim duhom ima odnos prema duhovima a ima i odnos prema svijetu prirode i elemenata sa svojom tjelesnom stranom, pa on voli i ono za im tee elementi i priroda sami po sebi, a to nije nita drugo nego svijet tjelesa i duhova. Tih tjelesa ima koji su elementarni, a svako elementarno tijelo je prirodno, a ima prirodnih tjelesa koja nisu elementarna, pa nije svako prirodno tijelo i elementarno, pa su elementi jedna od dimenzija prirode tjelesa. Ima elemenata koji su takoe od tjelesne prirode a ne kae se za njih da su elementi. Tako je to sa sferama i melecima, pa to znamo da se visoki svijet spori te se tako podvodi pod rijei Uzvienog: "Neprestano se razilaze izuzev onoga kojima se je spustila milost, a zato su i stvoreni zbog tog razilaenja, jer se boanska imena odlikuju jedna nad drugim. Otuda potie razilaenje i neslaganje. Gdje je ime Onaj koji tetu daje u odnosu na ime Onaj koji daje korist, gdje li Onaj koji uzvisuje u odnosu na onoga koji poniava, gdje li Onaj koji daje tjeskobu a gdje li Onaj koji daje irinu, gdje li toplota a gdje li hladnoa, gdje li vlaga a gdje li suhoa, gdje li svjetlo a gdje li tama i mrak, gdje li nepostojanje a gdje li postojanje, gdje li vatra gdje li boda, gdje li u gdje li sluz, gdje li kretanje gdje li mirovanje, gdje li robovski gdje li gospodarski status. Zar sve ovo nije opreno i vizavi jedno drugom. Zato e se oni neprekidno razilaziti. Gdje li dozvoljenost gdje li zabrana jedne te iste stvari dvjema razliitim osobama, pa je jednom zabranjeno to je drugom dozvoljeno, pa se donose dva razliita suda o jednoj te istoj stvari.

Pogledaj u status meusobno oprene prirode, odakle nastaje i ta je uzrok da one nastanu kao meusobno oprene i ta je u boanskom znanju uzrok tome da one u svom postojanju budu meusobno oprene, a to je zbog toga da bi znali da nijedno stvorenje mimo Allaha nema moi ni nad im ni ovoga ni onoga svijeta. ak i onaj svijet ima dvije kue, u jednoj je vienje (Boga), a u drugoj zastrtost (od Njega). hvala Allahu koji nam je stvari predoio, odakle one potiu i kako su nastale i koji nas je uinio od spoznavalaca toga. Allah nas uinio da budemo od onih koje je On usreio time to ih je pouio. Jasno ti je da se voli sjedinjenje (sastanak) sa odreenim postojeim biem, bilo takvih manje ili vie, makar to bilo u smislu prisnosti, drugovanja, ljubljenja i li grljenja i slino tome shodno tome ta iziskuje zbilja odreenog stvorenja, odnosno bia i shodno zbilji onoga koji voli. Ono to se voli je po sebi jedno, a raznovrsno se pojavljuje i dolazi do izraaja, a to jedno nije nita drugo do sjedinjavanje, odnosno sastanak, bilo da je to na nivou govora, grljenja, ljubljenja itd. To su razliiti odrazi ljubavi. Tako se ljubav raznovrsno pojavljuje u jednom ili u mnotvu. Zato je uopte nemogue da zaljubljenik voli dvoje, jer dvoje srce ne obuhvata. Ako bi ti rekao da je tako neto mogue kada je u pitanju ljubav stvorenja, a to se tie ljubavi Stvoritelja to je nemogue, jer je On rekao: "On ih voli", tako da voli mnoge (mnotvo), mi na to kaemo: "Ljubav ima pojmljivo znaenje iako se ona ne moe definisati, ona se moe dokuiti kuanjem i nije nepoznata kao takva. Meutim, teko ju je formulisati tako da joj je nepoznat odnos prema Uzvienom Allahu d.., jer je Allah Onaj: "Kome nema nita slino" (ura, 11). Tvoje rijei: "to se tie ljubavi Boga to je nemogue", to je tvoj sud, takvo neto moe rei jedino onaj ko poznaje Boiju Linost, a ona se inae ne zna, tako da se ne zna ni kakav je to odnos, a zna se ljubav. On Uzvieni se obraa Svojim robovima samo njihovim jezikom i onim to je njima u njihovom jez iku shvatljivo i pojmljivo u vezi sa svim onim to On pripisuje Sebi i opisuje se takvim kakvim Se opisuje, meutim kakvoa toga (kad se to odnosi na Njega) je nepoznata. to se tie drugog oblika te ljubavi, to je fizika ljubav. Ona, iako je obina, izmeu ta dva oblika obine ljubavi postoji razlika. Ta razlika se sastoji u tome da se obina ljubav ne vezuje samo za neki odreeni prirodni lik. Ona se prema svakom liku odnosi jednako u smislu ljubavi, kao to se struja vezuje za sve ono to je provodi. to se tie fizike ljubavi, tj. obine ljubavi to je ona koja se vee za samo jedan, uobiajeni lik, kao to je sluaj sa Kajsom i Lejlom, Kajsom i Lubnom, sa Kesirom i Izzetom, Demilom i Busejnom. Ovakva se ljubav ne deava izuzev usljed opte srodnosti i odnosa izmeu njih dvoje, kao to je sluaj kod magneta i eljeza, to u veza sa ljubavlju u duhovnom svijetu odgovara ajetu iz Kur'ana: "Nema niko od nas a da nema svoj poznati

stupanj", (Saffat, 164) a u vezi sa boanskom ljubavlju slii vezanou za sam o jedan oblik ili nain vjerovanja, kao to duhovna ljubav slii obinoj ljubavi po pitanju istote, a boanska ljubav obinoj slii kod onoga koji Ga u svim vjerama vidi jednim biem. Znaj da ljubav kako rekosmo iako ima etiri naziva, svaki taj naziv ima odreeno stanje koje nije istovjetno drugom. Mi emo sve to objasniti. Jedan od tih naziva je heva (elja). elja se koristi u dva znaenja, a oba ta znaenja odgovaraju ljubavi. Jedno od tih znaenja je kada se elja spusti u srce, a to je njeno pojavljivanje u srcu nakon to mu je tj. srcu bila nepojavna. Kae se na arapskom jeziku: "Heve-nnedmu" kada zvijezda pada (ar. rije heva znai u isti mah i elja i padanje). Uzvieni kae: "Tako mi zvijezde kada pada" (Nedm, 1) (Upotrijebljen je izraz heva to znai elja a znai i pad). elja je jedno od imena ljubavi u tom stanju. () Uzrok pojave ovakve elje u srcu mogu biti tri ili neka od te tri stvari: vienje, uvenje ili dobroinstvo, a od to troje najjae i najpostojanije je vienje, za razliku od drugih kod kojih moe doi do promjene prilikom susreta. uvenje nije tako postojano jer se ta elja pri susretu moe izmijeniti. uvenje je dalje od toga da se lik koji je formiran u mati podudari sa spomenutim likom za koji se ulo ( i za kojim se ima elja). to se tie takve ljubavi izazvane dobroinstvom, ona je uzrokovana i moe nestati zbog nemara i moi navike i pored toga to traje dobrota, s obzirom da se sami dobroinitelj ne vidi. to se tie drugog znaenja elje, ono se javlja jedino u vezi sa postojanjem suda boanskog zakona. Na to se odnose rijei Uzvienog upuene Davudu a.s.: "Meu ljudima sudi po istini i ne slijedi elju" (Sad, 26), to znai: "Ne slijedi svoju ljubav (elju) nego slijedi Moju ljubav, odnosno elju, a to je sud odnosno propis kojeg sam ti propisao." Zatim je Uzvieni rekao nakon toga : "Zavee te (tj. tvoja elja) od Allahovog puta", tj. zbunie te od puta Moga kojeg Sam ti uzakonio i traim od tebe da njime ide i da sudi na osnovu njega (tj. na osnovu Mog puta). elja u ovom sluaju predstavlja ono to ovjek eli, pa mu Bog nareuje da ostavi sve svoje elje koje se ne podudaraju sa putem koji mu je uzakonio. Ako bi ti rekao: "On mu zabranjuje ono ega se on ne moe proi, jer ljubav koja nije nita drugo nego ima izuzetnu mo kojoj se razum ne moe oduprijeti, mi na to kaemo: "On ga nije obavezao da odstrani elju, jer ona se ne moe ni odstraniti. meutim elja, kao to smo rekli, moe biti vezana na razliite naine i moe se eljeti mnogo tota. Mi smo ve pojasnili da je zbilja elje, tj. ljubavi ljubav za sastajanjem ili postizanjem neega ili mnogo toga, pa od njega trai Uzvieni da ljubav vee za Boga koji mu je propisao zakon, a to je Boiji put, kao to se ona moe vezivati i za mnoge druge puteve, a ti putevi nisu Allahov put.

Eto to je smisao rijei Uzvienog: "Ne slijedi elju", pa ga On i ne obavezuje s onim to on ne moe, a apsurdno je da Onaj koji zna i koji je mudar obavezuje nekog neim to je neizvodivo. Ako ti posegne za argumentom da se vjerom obavezuje i onaj ko po praiskonskom Boijem znanju nee biti vjernik, kao to je Ebu Dehel i njemu slini, mi na to kaemo: "Na to se moe odgovoriti na dva naina. Jedan je taj da ja pod obavezivanjem onim to je neizvodivo podrazumijevam ono to je neizvodivo u uobiajenom smislu, kao npr. da mu kae: "Popni se na nebo bez ikakvog pomagala i sredstva", ili: "Objedini suprotnosti, u smislu stoj u isto vrijeme i nemoj stajati, a njega obavezuje onim to je uobiajeno da je mogue, a to je da on vjeruje ili da izgovori rijei kojima izraava vjerovanje. Svaki ovjek u sebi osjea mogunost i za vjerovanje i za izgovaranje rijei vjerovanja, bilo da to stekne ili da mu je to uroeno, reci kako hoe. Zato e Allah protiv takvog roba na Sudnjem danu imati nepobitan dokaz. Uzvieni kae: "Allah ima nepobitan dokaz". Da ga je obavezao onim to u uobiajenom smislu on ne moe, ne bi u tom sluaju imale smisla Njegove rijei: "Allah ima nepobitan dokaz", nego bi se reklo: "Allahu pripada pravo da radi ta hoe", kao to je Uzvieni i rekao: "On nee biti pitan za ono to ini". Smisao toga je da se Bogu ne moe rei: "Zato si nas obavezao, zabranio nam ili naredio i pored toga to zna da si nam sudbinski odredio da Te neemo posluati". Eto u tom kontekstu su Njegove rijei: "On nee biti pitan za ono to ini" (nego ete vi biti pitani ta inite, a On je to i ranije znao, pa su mu vaa djela odnosno postupci dokaz protiv vas ili u korist vas), On e im rei: "Jesam li vam naredio neto to vi moete ili to ne moete?" Nuno e odgovoriti da im je nareeno ono to je u uobiajenom smislu njima mogue, a On ih je i obavezao samo onim to oni mogu, ime se samo potvruje istinitost Njegovih rijei: "A Allah ima nepobitan dokaz", jer oni, u vrijeme dok su duni izvravati ono s ime su zadueni, o sebi ne znaju ono to Allah o njima zna. Drugi odgovor na to je taj da je ve ranije pokazano da je nuno vjerovati u Njega, to potvruje dogaaj kada je Allah drao Ademovo potomstvo u Svojoj aci (taj dogaaj se odnosi na na praiskon kada je Allah due stvorio i pitao ih: "Nisam li Ja va Gospodar". Due su odgovorile: "Dakako."). odredba tog ina e doi do izraaja na Onom svijetu, tako da nikoga nee biti a da nee biti vjernik (tj. na Onom svijetu). Na ovom svijetu on priznaje Njegovo postojanje, na odreen nain (makar toga bio i nesvjestan). Ako Mu pridrui (drugo boanstvo), on to i ne pridruuje osim Onome koji postoji. Zbog toga On i ne trai od takvih ili takvoga nita drugo osim samo isti monoteizam, jer je on, tj. takav monoteizam, mio Bogu, a taj monoteizam je nitavan od strane njih, i On Uzvieni voli Svoj monoteizam da doe do izraaja pri stvorenjima, jer On Uzvieni makar i volio samo jednoga, On ga voli kao jedinku iz mnotva, pa kome je svojstven monoteizam Allah e ga

zavoliti zbog neega to Mu je omiljeno, a to je monoteizam koji se manifestira u njemu. Koga Allah omrzne On ga omrzne zbog toga to ono to On voli, tj. monoteizam, u njemu ne dolazi do izraaja. Treba ipak napomenuti da sve stremi vjeri. To smo ve ustvrdili kada smo govorili o tome da Allahova milost utie Njegovoj srdbi. Jasno ti je znaenje elje (nivo ljubavi). to se tie izraza hubb (ljubav), to je kada se ona elja oisti od vezivanja za bilo koji put osim za put koji vodi Allahu. Ukoliko se oisti i proisti od drugih pravaca i puteva i vezanja za njih tada se naziva hubb (ljubav) zbog svoje istote i proienosti, kao to se i rosa ili kapljice vode zovu habb, a kada se voda ispari, zamuenost i talog ostaju i padaju a voda se izbistri i postane ista. Tako je i sa ljubavlju kod stvorenja. Ukoliko veu tu svoju ljubav za Njegovu Ekscelenciju Boga Uzvienog i oiste je ma od kakvih veza tj. da Bogu ne pripisuju suparnika, kao to su idolopoklonici koji Bogu pripisuju druga, takva se ljubav naziva hubb, ta vie za nju Uzvieni kae: "I oni koji vjeruju najjae vole Allaha" (Bekare, 165). Uzrok toga je onaj in ili momenat kada se ne smrtnom asu odstrani zastor sa vida, "Kada se oni koji su slijeeni odreknu onih koji su ih slijedili" (Bekare, 166), ili kako Uzvieni kae: "Rei e oni to su slijedili: Da je nama druga prilika pa da se mi odreknemo njih kao to su se oni odrekli nas"(Bekare, 167)). Tako i na tom mjestu njihova ljubav prema njima e ieznuti a vjernici e i dalje ostati pri svojoj ljubavi prema Allahu, pa e u tom sluaju jo jae voljeti Allaha, time to e nadmaiti one koji se odriu svoje ljubavi prema svojim boanstvima kada im njihova boanstva nee biti ni od kakve koristi pred Allahom, tako da kod mnogoboaca na Sudnjem danu nee ostati ljubavi ni prema kome osim prema Allahu. Naime, oni su na Ovome svijetu voljeli Njega i one koje su Mu pridruili vjerujui da su i oni boanstva. Da to nisu uobrazili i da nisu napravili takvu greku oni ne bi ni voljeli ta boanstva. Ono to su oni voljeli je zapravo boanstvenost. Njima se boanstvenost priinila u mnogo emu pa su voljeli Njega Uzvienog (iako nisu ni svjesni toga) i voljeli su ono to su Njemu pridruili. Kada bude proivljenje na Sudnjem danu, kako smo pomenuli, pri njima nee ostati izuzev ljubavi prema Allahu Uzvienom kojom prilikom e na Onom svijetu vie voljeti Allaha nego to su voljeli svoja boanstva na Ovom svijetu, jer je njihova ljubav na Ovome svijetu bila razdijeljena, a na Onom svijetu bie objedinjena i sva prema Allahu, kada ono to je volio, a to je boanstvenost, ne vidi ni u kom drugom osim iskljuivo u Njemu. Zato milost i utie. Ljubav je jaka na poetku i na kraju a na sredini je nejaka s obzirom da je razdijeljena na mnotvo. Mi smo to sve ve ranije objasnili, i ovo je razlika izmeu ljubavi i elje. to se tie aka (koji je najvii - najintenzivniji nivo ljubavi) to je pijanost u ljubavi. Uzvieni kae: "Oni to vjeruju i najjae vole Allaha". Pored iste ljubavi

koja se moe nai u srcu ako ta ista ljubav potpuno obuhvati komplet ovjeka i oslijepi ga na sve osim voljenog i ta zbilja prostruji svim njegovim organima i moima te njegovim duhom kao to krv kola u njegovim ilama i tako se s njim stopi i obuhvati svaki njegov i tjelesni i duhovni djeli, ne ostavljajui nimalo prostora za nekog drugog mimo voljenog, tj. nema mjesta za drugoga, i kada govori s Njim govori i kada slua slua od Njega i kada gleda ma u koju stvar, gleda u Njega i vidi Ga u svakom liku, te ne vidi nita a da ne kae: "On je ovo", tada se takva ljubav naziva akom. Pria se za Zulejhu kada je jedanput pustila krv, krv je pala na zemlju i njom je bilo ispisano Jusuf, Jusuf na vie mjesta, gdje god bi krv pala, jer je spominjanje njegovog imena u njoj kolalo kao to kola cjelokupna njena krv. Ovako se pria i za Halada kada su mu odsijecali dijelove tijela, njegova krv je kada je padala na zemlju ispisivala: Allah, Allah, zato je on i rekao, neka mu se Allah smiluje "Neete mi odsjei nijedan organ a da nee u njemu biti zikr (spomen)". Ovo je iz te kategorije i to su aici koji su zaglavili u ljubavi. To stradanje u ljubavi je ono to se naziva garam (udnja) u arapskom jeziku. Mi emo to, ako Bog da, spomenuti kada budemo opisivali razne zaljubljenike. to se tie ljubavi koja se u arapskom jeziku zove vudd, to je ona ljubav koja je postojana bilo o kojoj od gore navedenih da se radi. Kada onaj ko je opisan tom ljubavi bude u istoj postojan i stabilan i da ga nita od nje ne moe odvratiti niti njen uticaj odstraniti, te njena mo ustrajno bude dolazila do izraaja kada je u pitanju i ono to mu je drago i ono to mu nije drago i ono to mu priinjava zadovoljstvo i ono to mu ne priinjava od onoga koga voli, volei sve to se pojavljuje od voljenog, stalno bivajui pod dominacijom te ljubavi ma kako se ona pojavljivala. Takva ljubav se naziva vuddom, odnosno stabilnom ljubavi. Uzvieni kae: "Dae im Opte Milostivi vudd", tj. stabilnu odnosno postojanu ljubav od strane Allaha i od strane robova. Ljubav ima i razna druga stanja kod zaljubljenika koje emo, ako Bog da, spomenuti, kao to su: evk (enja), garam (udnja), hijem (zaluenost), kelef (odanost), buka (ljubavni pla), huzn (ljubavno tugovanje), kebed (uzdisanje), zubul (vehnuti), inkisar (skrhanost) i slino tome kako se ve opisuju zaljubljenici i kako to spominju u svojim stihovima. O tome emo detaljnije govoriti ako Bog da. Po pitanju ljubavi deavaju se mnoge greke. Prva od njih je da mnogi umiljaju, uobraavaju da je ono to se voli neto postojee, egzistencijalno, a to je stvar mogueg nitavila za koju se vee ljubav i pokuava da je vidi egzistencijom u odreenom postojeem biu. Kada on to bie vidi, njegova ljubav prelazi u trajnost tog stanja ije postojanje on voli u odnosu na postojee bie, tako da je voljeno uvijek mogue nepostojee, a to veina zaljubljenika ne opaa, izuzev da su od onih koji su spoznali zbilje i

njihove odnose. Mi smo to ve objasnili. U ovom poglavlju mi emo najvie govoriti o pretjeranoj ljubavi (ak), jer takva ljubav odstranjuje pamet a izaziva mravljenje, trajnu zamiljenost, brigu, strah, nesanicu, udnju, enju, promjenu stanja, sjetu i sline probleme i loe miljenje o voljenom, hou rei o postojeem biu u kojem eli vidjeti manifestaciju onoga to voli, voljeno bie za koje obian svijet tvrdi da je ono to se voli. Mi se po tom pitanju dijelimo na dvije grupe. Jedna grupa od nas gleda u lik koji se javlja na nivou mate onoga koga voli i u tom sluaju predoava postojanje svog voljenog na nivou mate i to je povezivanje s njim na nivou mate. On ga tako vidi da je s njim u vezi na jedan prefinjeniji nain od onoga kako ga vidi u vanjskom postojanju. Takvim oblikom ljubavi oprimjerenim u mati je bio preokupiran Kajs Mednun prema Lejli kada mu je ona dola iz vanjskog svijeta i rekao joj: "Udalji se od mene", da ga ne bi zastrla grubost njena fizika od prefinjenosti njegovog vienja nje na nivou mate jer je ona u njegovoj mati prefinjenija i ljepa od nje same u pojavnom svijetu. To je najprefinjeniji vid ljubavi. Ovakav zaljubljenik trajno uiva i ne tui se na rastanak. Mi imamo velik uvid u ovakav oblik ljubavi, jer primjer ovoga kod zaljubljenika je rijedak zbog fizike dominacije nad njima. Po nama je uzrok toga taj da onaj ko se u potpunosti posveti ljubavi prema nematerijalnim znaenjima, njegov krajnji domet u ogrubljivanju tih znaenja jeste da ih spusti na nivo mate, i ne sputa ih ispod tog nivoa. Kome je najgrublje stanje njegova mata, ta tek misli za njegovu prefinjenost po pitanju znaenja. Onaj ko je ovakvog stanja moe voljeti Allaha, jer je njegov krajnji domet u ljubavi prema Njemu Uzvienom ako Mu on ne odrie slinost jeste taj da Ga spusti na nivo mate. Na to se odnose Alejhisselamove rijei: "Robuj Allahu kao da Ga vidi" Imajui ovu osobinu ako mi zavolimo neko postojee bie u kojem elimo da doe do izraaja ono to volimo, neko bie iz osjetilnog i grubog svijeta, mi to bie profinjujemo tako to ga diemo na nivo mate da bi ga zaodjenuli ljepotom ko ja je iznad njegove ljepote i da ga postavimo na ravan sa kojega on ne moe umai a niti se udaljiti s nje, tako da je veza sa njim trajna. U vezi s tim mi smo rekli: Stihovi: Mednun Amir u svojoj ljubavi nema nita drugo do alopojke na udaljenost i odvojenost, a ja sam suprotan njemu, jer je moj voljeni u mojoj mati, pa mi je tako neprekidno blizu. Moj voljeni je od mene, u meni i pri meni pa zato onda da jadikujem: "ta mi je, ta mi je".

to se tie naih rijei da ljubav otklanja razum, to je ono to sufije kau. Nema dobra u ljubavi koju kreira razum. Ebul Abbas El-Mekarrani El-Kessad ree: ljubav jaa vlada duama nego razum. Oni to kau stoga to razum svoga vlasnika vee, a u svojstva ljubavi spada lutanje i zbunjenost, a zbunjenost je oprena razumu. Razum te objedinjuje a zbunjenost rasplinjuje. Jusufova braa se rekla svome ocu Jakubu: "Ti si zaista u svojoj staroj zabludi" (Jusuf, 95). Time su htjeli izraziti njegovu zbunjenost u vezi ljubavi prema Jusufu. Zbunjenost rastavlja i rasplinjuje a ne objedinjuje (linost). Zato je ljubav i opisana sa prosutou a to je rastavljanje briga zaljubljenika u vie smjerova (aspekata). I Allah taj termin upotrebljava i kae: "Razasuli smo, tj. Stvorili smo, od njih dvoga mnoge mukarce i ene" (Nisa, 1). Uzvieni je takoe rekao: "Pramaterija razasuta" (Vakia, 6). Zaljubljeni je pod dominacijom onoga koga voli, tako da on nema izbora da kreira i planira, nego on sudi na osnovu onoga kako mu dostavlja i nareuje mo ljubavi koja je ovladala njegovim srcem, tj. voljeni diktira tempo. Od njegove zablude i lutanja u ljubavi je i to da on umilja da svaka osoba o njegovom voljenom misli lijepo i vidi ono to on vidi. Ovo je od zbunjenosti i po tom osnovu je izreena i poslovica: "Onaj koga ti voli lijep je u svaijim oima", tj. po tvom, o zaljubljeni, miljenju, jer misli da svako ko vidi tvog voljenog da e ga vidjeti lijepim kako ga ti vidi. U lutanje zaljubljenog spada i to to je on zbunjen na koji nain da osvoji ili da se priblii svom voljenom, pa govori: "Da li da uinim ovako ili onako da bi dospio do svog voljenog". On je ustvari neprekidno zbunjen tim kako da otpone, jer on zamilja da je nalaenje slasti sa svojim voljenim vee u osjetilnom svijetu od one u mati, a to mu se deava zbog dominacije njegove grube dimenzije. On zaboravlja slast zamiljanja u vrijeme dok je u stanju sna, jer je to zamiljanje po svom uitku izrazitije od same mate, s obzirom da ono ima jau vez sa voljenim od same mate. Veza pomou mate jaa je od veze koja je van, tj. koja je u osjetilnom svijetu. Dakle, njegov uitak u onome ta je smisao izrazitiji je i jai od same mate. Zaljubljenik se zbunjuje na koji nain iz vanjskog svijeta da ostvari sastanak ili doe do voljenog. On pita za to onoga ko je o tome obavijeten, nee li mu on pomoi da smisli neto u tom pogledu. To naroito zbog toga to je uo da je neko, s tim u vezi, rekao: "Da ti zaista voli, smislio bi ti neto", tj. smislio bi ta da uini da bi doao do voljenog. Prvo to u spomenuti od opisa zaljubljenih je to to nam je priao Junus ibn Jahja ibn Ebil Hasan El-Haimi El-Abbasi El-Kassar, u Mekki naspram jemenskog ugla uzviene Kabe, a to je bilo 599 godine. On kae: "Obavijetio nas je Ibn Abdulbaki koji prenosi od Ahmeda ibn Ahmeda, ovaj od Ahmeda ibn Abdullaha, on od Abdullaha ibn Muhammeda ibn Dafera, on od Ebu Bekra Ed -Dejnurija mefesira koji je to prenosio 288 godine, on od Muhammeda ibn Ahmeda E -

emsatije koji je rekao: "uo sam Zennuna (uveni sufija u Egiptu) da kae: "Allah ima robova ija je srca popunio istom i nepomuenom Svojom ljubavlju i njihove duhove obdario izrazitom tenjom da Ga vide. Neka je ist od druga i onoga to Mu ne prilii Onaj koji je pokrenuo tenjom ka Sebi njihove due, a najmanje od toga to je uradio je to im je dao da Mu se priblie svojim shvatanjima i dao da budu oiena za Njega njihova prsa. Pa neka je ist od druga i onoga to Mu ne dolikuje Onaj koji ih je usreio i koji je prisni Prijatelj u njihovoj samoi, a koji je takoe i Lijenik njihovih bolesti. O moj Boe, kako su Ti skruena njihova tijela i kako su im ruke pruene da im uvea. Dao si im da kuaju slast shvatanja od Tebe, to je njihov ivot uinilo lijepim i ime si njihov uitak uinio trajnim, te si im otvorio kapije Tvojih nebesa i dopustio si njihovim srcima kretanje u Tvom carstvu. ta vie, nisi zaboravio ljubav zaljubljenika. Ljubav zaljubljenih na Tebe se oslanja i za Tobom ude srca spoznavalaca i s Tobom su prisna srca iskrenih. Strah onih koji se boje, za Tebe se vee. Utoite kod Tebe trae srca onih koji su nemarni, oajavaju zbog svoje klonulosti, umanjila im se pohlepa za nemarom, oni vie ne razmiljaju o onome to ih se ne tie, ne malaksavaju u umoru i bdijenju, obraaju Mu se svojim jezicima, pokoravaju Mu se i mole Mu se svoj om poniznou, trae od Njega oprost za svoje propuste i takoe trae oprost od onoga to se od grijeha desilo u njihovim djelima, to su oni ija se srca tope alosnim mislima i slue Mu slubom pobonih". Jedan od opisa zaljubljenih, neka je Allah zadovoljan od njih, je i iscrpljenost (nuhul), a to je opis koji se dovodi u vez sa njihovom i grubom i prefinjenom dimenzijom. to se tie vezanosti takvih za njihovu prefinjenu dimenziju ona se sastoji u tome da su due zaljubljenih, iako su toliko prefinjene da ih osjetila ne mogu dosegnuti niti mata doarati i pored toga njih ljubav poput fatamorgane jo vie profinjuje, a to iz razloga koji u spomenuti, a to je da (za nju) "edni misli da je voda" (Nur, 39), a njemu se tako priinjava zbog ei. Da nije tako ne bi mislio da je voda, jer je voda ono to on treba i on joj stremi zbog toga to je to ono to on trai i eli, s obzirom da se u njoj krije tajna ivota. Kada dospije i doe tamo gdje mu se priinjavala voda i ne nae nita, pa poto ne nae nita, nae Allaha kao nadoknadu za vodu. Njegova namjera je bila voda, a Allah je htio da on doe Njemu, a da on to i ne primijeti i kao to On Uzvieni pravi zamke robu a da to rob i ne primjeuje tako On prema robu iskazuje i posebnu panju postavljajui mu takve zamke da on stremi Njemu i vraa se Njemu i pouzdaje se u Njega, inei to tako to mu otklanja uzroke kad mu ih pokazuje, a da on to i ne primjeuje. Nalaenje Allaha se upravo deava pri nestanku vode, zamiljene u fatamorgani i to je ustvari njegov povratak Allahu na nain da mu je otklonio uzroke i zatvorio sve kapije pred postizanjem onoga to on eli, tako da se on vraa Onome u ijoj

ruci je vlast svake stvari, a to je upravo ono to je Allah htio sa njim. Ovako Allah postupa prema onima koje On voli vraajui ih Sebi bilo milom ili silom. Tako i njihove due misle da ispunjavaju Allahove obaveze kojima ih je zaduio i da one postupaju po Allahovom nareenju iz ljubavi i tenje prema Allahu i Njegovom zadovoljstvu, da bi ih On vidio tamo gdje im nareuje da budu. Meutim, kada im se otklone perde i izotri vid one nau sebe tj. vide sebe kao fatamorganu u obliku vode. U tom sluaju ne vide da obaveze prema Allahu ispunjava iko drugi izuzev Stvoritelj djela a to je Uzvieni Allah. One tada nalaze Allaha upravo onim to su zamiljale da su one same, pa same nestaju pred Njim, a ostaje Bog vidljiv Boijim okom, kao to i voda koja se priinjava u fatamorgani nestaje, a fatamorgane je vidljiva sama po sebi, ali nije voda. Tako i duh postoji u njemu (ovjeku) ali duh nije nosilac aktivnosti. U tom sluaju saznadne da je zaljubljenik sami voljeni i da on i ne voli nikog drugog osim sebe. Ne biva izuzev tako. To je krajnja granica duhovne prefinjenosti u svijetu duhova. to se tie one vrste ljubavi koja je vezana za njihovu fiziku dimenziju, to je ono kada se njihovom fizikom biu mijenja boja ili njihovo mravljenje a to zbog njihove misaone preokupacije u ispunjavanju onoga na to ih obavezuje njihov Voljeni, pa ulau trud da bi to ispunili, poto su se obavezali na to i zavjetovali se vjerujui u Njega i Njegovog Poslanika s.a.v.s. uvi Njegov imperativ: "O vjernici ispunjavajte ugovore" (Maide, 1), "Ispunite zavjet Meni" (Bekare, 40). Ne kidajte ugovore "kad ste ve Allaha uzeli da vam On bude jamac" (Nahl, 91). Eto to je uzrok iscrpljivanja njihovih tjelesa. Jedan od opisa zaljubljenih jeste da oni vehnu. To je ispravan opis koji se odnosi i na njihove due i na njihova tjelesa. to se tie njihovih tjelesa uzrok tome je ostavljanje raznovrsne ukusne (gurmanske) hrane kao to su masna i sona jela koja su privlana nefsovima (duama) i iji je rezultat tjelesno uivanje. Poto takvi zaljubljenici, neka je Allah od njih zadovoljan, vide da ih je Voljeni zaduio sa klanjanjem pred Njim i razgovorom s Njim nou kada se On pojavljuje a drugi spavaju i oni vide da ta ukusna i specijalna jela imaju za rezultat to da u njihovim tijelima proizvedu jednu odreenu paru koja se die prema mozgu usljed ega obamiru osjetila i postaju troma te ih savlada san, te ne mogu izvriti svoje obaveze, tj. svoje klanjanje pred svojim Voljenim da bi s Njim prisno razgovarali u svojim osamama dok drugi spavaju. Pare koje smo spomenuli daju tjelesnu snagu i mo koja vodi njihove organe onome to im je njihov Voljeni zabranio, te zbog toga oni ostavljaju takvu hranu i pie, osim onoliko koliko im je potrebno od toga za obavljanje vjerskih dunosti. Zato se smanjuje koliina specijalnih jela (kalorija) u tjelesima i to se odrazi na licu. To odaju i njihove usne, njihova su tijela laka, san ih naputa, ojaa im

nono bdijenje te postignu svoj cilj klanjanja pred Uzvienim i nau pomo u samom tom ostavljanju tih uitaka. To je uvehlost tjelesa. to se tie uvehlosti njihovih dua, due imaju svoj uitak u blagodatima spoznaje i znanja, jer one su kao takve srodne sa duama iz visokog svijeta da bi tako sa tom srodnom vrstom bile prisne elei se meusobno potpomagati sa njima, jer su ule Uzvienog Allaha da kae: "Potpomaite se u dobru i bogobojaznosti". One pri tom umiljaju da se njima obraa tim rijeima, a to nije tako. Oni kojima se obraa tim rijeima su oni koji se potpomau u grijeenju i neprijateljstvu. Zato i slijedi iza toga zabrana, pa kae: "A ne potpomaite se na grijehu i neprijateljstvu, i bojte se Allaha" (Maide, 2), a ovako neto (potpomaganje u grijehu i neprijateljstvu) nije svojstveno duama iz visokog svijeta. Nakon to one (due) uoe tu svoju greku u vezi s tim, one se od tog ajeta usmjeravaju ka rijeima Uzvienog: "Traite pomo od Allaha i budite strpljivi" (A'raf, 128), tj. uhapsite svoje due (od navodne slobode) kako bi bile sa Allahom. Napustivi sebi srodnu vestu (iz visokog svijeta) ovim ajetom njihove due vehnu, a bilo im je ugodno u drutvu sa tom srodnom vrstom, jer se one vezuju za "Onoga kome nema nita slino", (ura, 11) i takva vrsta ljudi, odnosno dua, ne zna neki ustaljeni odnos izmeu sebe i Njega Uzvienog da bi se tako vezala, na takav nain. Sama spoznaja o Allahu im (duama) kae: odnos meusob ne slinosti izmeu tebe i Njega je zapravo to to ti se On Uzvieni ne obraa nikako drugaije nego na tvom jeziku, dijalektu i govoru koji je uobiajen u narodu kojem ti pripada. Ti obrati panju na ono ta se podrazumijeva pod onim to ti On saoptava, jer to to se podrazumijeva nije u opreci sa zbiljom znaenja tih rijei. Zbog svog neznanja ti nee znati kako se te rijei trebaju shvatiti kada se odnose na Njega. To svojstvo kojim ti se obraa i saoptava ti, samo po sebi e iziskivati odgovarajui smisao, jer je On Sebe time opisao (tj. odreenim rijeima koje imaju odreeni i shvatljivi smisao kada se odnose na stvoreno ali se ne shvataju kada se odnose na Uzvienog). Njegova svojstva nisu nikada liena odreenog posebnog odnosa izmeu nas i Njega. Ako se ti uhvati (vee) za to (Njegovo) svojstvo i strogo ga se dri, ono e te nuno dovesti Njemu, pa e tada znati na koji nain i u kojem smislu se ono Njemu pripisuje i to takvim znanjem koje je izraz (tvoga) kuanja i Boijeg pojavljivanja. Ti e tada jo vie da vehne sve dok ne postane poput umiljene take, kao to ree neko od takvih:

Osvanuh u Tebi sav proziran Sliim taki zamiljenoj (pretpostavljenoj). Ta taka (ovjek) nema svoga postojanja osim na zamiljenoj ravni, tj. kao zamiljen. Ovo je njihov opis u vezi s tim da oni vehnu. Priali smo o jednoj predaji potvrenoj sa otkrovenjem da se Israfil a.s., kome pripada jedan od najuzvienijih rangova u visokom duhovnom svijetu, smanjuje u sebi, tj. vidi sebe manjim svaki dan zbog toga to veliina Allaha zahvata njegovo srce 70 puta sve dok ne postane kao taka, kao to e biti proivljeni oholi ljudi koji su oholi u odnosu na Allahove robove pa e biti proivljeni na Sudnjem danu maleni poput praki i to e dobiti zbog toga to su se na ovome svijetu veliali i oholili. Ovo je opis njihove uvelosti u njihovim duama i tijelima. Od opisa zaljubljenih je takoe garam, a to je spremnost na rtvu, ak i stradanje, za onog koga se voli. Uzvieni kae: "Zaista je paklena muka stradanje", to znai da su takvi zaljubljeni spremni na stradanje i rtvu da bi vidjeli voljenog. Garim u arapskom jeziku znai i dunik, tj. onaj ko je optereen dugom, a premetanjem korjenitih slova u ovoj rijei dobije se regam, a to je padanje licem na zemlju. Zato se i kae: "Ragme enfihi" spustiu ja njemu njegov nos", jer je nos mjesto kojim se izraava ponos. to znai poistovjeuje se sa zemljom, jer je zemlja tj. praina opisana sa poniznou, jer je praina neto najponiznije. Poznato je da je zemlja opisana kao takva u asnom Kur'anu, jer po njoj gaze i oni koji su ponizni. Poto svaki oblik i intenzitet ljubavi iziskuje odgovarajui naziv za onoga ko je njime opisan kao to je npr.: ljubav zaljubljenik, enja onaj koji ezne, nesanica onaj ko nema sna itd., onaj ko je opisan ovom vrstom ljubavi tj. garamom naziva se mugremom (onaj koji se rtvuje), a njegovo se svojstvo naziva garama (rtva, stradanje). E ovo je ime koje obuhvata sva svojstva ljubavi koja nuno posjeduje onaj ko je zaljubljen. Prema tome, zaljubljenik nema veeg i obuhvatnijeg svojstva od ovoga. Jedan od opisa zaljubljenih je i evk (enja), a ona je duhovno kretanje u susret voljenom a i kretnja je prirodna, tjelesna, tj. ulna voljenom ukoliko je voljeni iz njegove vrste. Takav kada nae voljenoga, ma koji voljeni bio, tenja mu se smiri, i dalje nalazi spokoj, odnosno mir u kretnji, pa je zbunjen; otkud kretnja iako je naao i susreo voljenog. On vidi da se ta potreba za kretnjom i poveava, te ga pri tom zahvata doza straha dok je sa voljenim, povezujui taj strah sa mogunou rastanka, a svoje prethodno kretanje shvatajui tenjom za trajnim boravkom u drutvu sa voljenim, a ta tenja se jo vie pojaava kada se ostavi susret.

Stih: Najjaa tenja je onoga dana Kad se kue kuama priblie Neko drugi je rekao u vezi sa onim to spomenusmo po pitanju straha u stanju sastanka: Plaem iz enje za njima ukoliko su udaljeni, a ukoliko su blizu plaem iz straha bojei se rastanka. Ovo je udio onome ko voli nekoga mimo sebe i smatra i mis li da je njegov voljeni neko drugi osim on sam, tj. da je voljeni druga osoba. Da je zavolio Allaha ne bi mu bilo takvo stanje, jer onaj ko voli Allaha ne boji se rastanka. Kako neto da se rastavi kad je nuno i neprestano u aci Boijoj i kada vidi svog Voljenog i vidi Ga da mu je blii od njegovog lutajueg damara. "Nisi bacio kad si bacio nego je Allah bacio" (Enfal, 17). Gdje je rastanak kad u svijetu i nema osim On. Uzvieni Allah kae: "Ko se Meni priblii pedalj, Ja se njemu pribliim lakat ..." Ovako treba da zna vrijednost, o brate, onoga ko te voli radi Allaha ili radi sebe kada se zna da je Uzvieni Bog, i pored toga to je neovisan o svjetovima, takav da kada Ga njegov rob zavoli uri u susret robu i njegovoj blizini i pribliava ga tako Sebi i uini ga od elite svoga drutva. Ti, o brate, si pozvaniji tako postupati ako te zavoli neka osoba. Time ti je dala prednost nad sobom i takav koji te je zavoli stavio ti je sebe na raspolaganje. Ako si pametan treba znati vrijednost ljubavi i vrijednost onoga ko te voli. Treba takoe pouriti sastajanju i vezivanju s njim kitei se tako Allahovom naravlju i moralom drei se njegove ljubavi, jer onaj ko te pone voliti je njegova ruka tebi s kojom se nikad nee izjednaiti, a to zbog toga to sve ono to uradi iz ljubavi je zapravo rezultat te ljubavi s kojom te je prvobitno zavolio. Od opisa zaljubljenih je i hijam. To su oni koji su takvom ljubavlju zaneeni da su izbezumljeni kreu se bez odreenog cilja. Onima koji vole Allaha najvie prilii ovaj opis. A onaj ko zavoli stvorenje ako izbezumljen tumara to je usljed straha i oaja da nee pronai i da se nee sastati sa voljenim, za razliku od onoga koji voli Allaha. Takav je uvjeren da e se sastati sa voljenim, jer on zna da On Uzvieni nije vezan za odreeno mjesto kojem bi se teilo, poto zbilja Boanska odbija to. Uzvieni je rekao: "Gdje god se okrenete, tu je Allahovo lice." (Bekare, 115). Takoe je Uzvieni rekao: "On je s vama ma gdje vi bili" (Hadid, 4), pa onaj ko Njega voli on je zaneen i izgubljen na svakom mjestu i u svakom stanju, jer je njegov voljeni Bog, pa Ga tako ne trai u neemu odreenom ili naznaenom, nego mu se On Uzvieni pojavljuje ma gdje smjerao i ma u kakvom stanju bio. Zato su takvi pozvaniji da se opiu takvom ljubavlju od zaljubljenika stvorenja. On Uzvieni je predoen, vidljiv za zaljubljenika iz svakog oka i spomenut je svakim

jezikom i uje se od svakog govornika. Ovako su Ga spoznali istinski spoznavaoci. Sa ovakvom zbiljom se pojavljuje zaljubljenicima. Od opisa zaljubljeni je i zefirat, oni to duboko uzdiu, a ti uzdisaji nastaju usljed jedne vatre koja nije nita drugo nego svjetlo koje pri i optereuje srce da to ne moe podnijeti, pa ti nagomilani uzdisaji izlaze pod pritiskom zato to ih se mnogo nagomilalo, te zaljubljeni osjea brinosti i potitenost i prilikom njihovog izlaska uju se jaki i vreli uzdisaji, kao to se i prilikom gorenja vatre uje zvuk, a taj se zvuk naziva huk, zefere (kae se da vatra hukti). To se samo deava u tjelesnoj prirodi. To se katkada moe deavati i u otjelovljenom liku. Zato se otjelovljeni lik opisuje drugaije kada se slobodno znaenje pojavi u njemu. Kae se da je lik opisan sa srdbom i zadovoljstvom, kao prirodna tijela, kako ree Vjerovjesnik s.a.v.s. za sebe: "Uistinu sam ja ovjek, rasrdim se kao to se rasrdi ovjek i budem zadovoljan kao to je zadovoljan ovjek". Poto je Njegova Ekselencija Bog Onaj kojem nema nita slino, On je Sebe opisao sa zadovoljstvom i srdbom sa ova dva svojstva kao i drugim slinim svoj stvima kojima se On opisao iz te zbilje (boanske) ta svojstva se pojavljuju u svijetu. Zato mi kaemo da je znanje Uzvienog Allaha o Sebi upravo Njegovo znanje o svijetu i ne biva osim ovako. Svaka zbilja koja se pojavila u svijetu a i svojstvo ima svoje boansko uporite koje se i odnosi na Njega i da nije tog boanskog uporita da ta svojstva i te zbilje uva u postojanju ne bi ni postojale a niti trajale. Ovo ne znaju osim pojedinci od Allahovih ljudi, jer je to posebno znanje. Uzvieni je rekao: "Allah se rasrdio na njega" (Nisa, 93). Zatim se nalazi i biljei u vjerodostojnoj predaji vee i ee od ovoga za onoga ko razumije od Allaha, a to je upravo ono to je navedeno u vjerodostojnoj predaji da e vjerovjesnici na Sudnjem danu govoriti: "Zaista se je Allah ovoga dana rasrdio kako se nije rasrdio ni prije ni poslije". E ovo je vee od gore navedenog s obzirom da se On opisuje srdbom koja nastaje i nestaje. Sa tog stupnja Muhammed s.a.v.s. e, za one drugove koji nakon njega izmijene, preinae njegov nauk, rei: "Daleko bili, daleko bili", jer e to iziskivati stanje dotinog mjesta i prilika, jer onaj koji upravlja u svom upravljanju se ponaa prema stanjima i mjestu. Od opisa zaljubljenika je i kemed, a to je najei oblik brinosti srca kada ne potiu suze, a premda dotina osoba puno uzdie i stenje, a to je potitenost koju osjea u sebi koja nije uzrokovana obinim i poznatim uzrocima. Ta potitenost je nepoznata koja je karakteristika zaljubljenika i nema drugog uzroka osim same ljubavi, te joj kao takvoj nema lijeka izuzev sastanka sa voljenim, a preokupiranost voljenim mu apstrahira osjeaj potitenosti i alosti. Ako se sastanak sa voljenim ne desi u smislu sastanka bia sa biem onda on moe biti ostvaren na takav nain da voljeni bude onaj koji mu nareuje, te ga to izvravanje nareenja zabavi i oslobodi od te brige i alosti i to mu razgali brinost i potitenost. Ta potitenost se najee javlja ukoliko izmeu njega i

voljenog nema neto to bi ga preokupiralo od sebe samog, da tako sam sebe zaboravi. Takav zaljubljeni prilikom preokupacije nema svojstva koje ga naputa izuzev svojstva potitenosti. Mnogobrojni su opisi ljubavi kao npr. izvinjavanje, tunost, zbunjenost, ljubomora, utnja, bolest, plakanje i druga svojstva koja zaljubljenici spominju u svojim pjesmama. Na govor u ovom poglavlju se odnosi na ljubav Allaha prema Njegovim robovima i ljubav Njegovih robova prema Njemu, a ne neto drugo. Uzvieni Allah spominje pojedine kategorije da ih voli zbog svojstva koje se pri njima nalazi i zbog kojeg ih On voli, kao to i odrie Svoju ljubav prema (odreenim) kategorijama zbog svojstava zbog svojstava koja se kod njih nalaze (kad govori o kategorijama koje ne voli). On o tome govori u Svojoj Knjizi, a i preko jezika Svoga Poslanika s.a.v.s. Jedno od tih svojstava je slijeenje Njegovog Poslanika s.a.v.s. u onome to je uzakonio. Uzvieni kae: "Reci: 'Ako vi volite Allaha mene slijedite pa e vas Allah zavoljeti". (Ali Imran, 31). Znaj da Allah voli Svoje robove na dva naina. Jedan od njih je ljubav prema Njegovim robovima. To je posebna ljubav u poetku data s kojim ih Allah usrei da slijede poslanika ili sve poslanike. Zatim im to rezultira dvostrukim odnosom u ljubavi, jer je i slijeenje (poslanika9 na dva naina, tj. Izvravanjem onoga to je obaveza (farz) i izvravanjem onoga to je dobrovoljno (nafila). U kudsi-hadisu Poslanik navodi da je Uzvieni Allah rekao: "Najdrae sa im Mi se Moj rob pribliava je ono to sam mu stavio u obavezu, a i neprekidno se rob Meni pribliava sa dobrovoljnim ibadetima dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim njegov sam sluh, vid, ruka i podrka". Pa poto je Bog sluh roba i njegove snage u sluaju kada izvrava nafile, kakva je tek boanska ljubav prema njemu kada izvrava stroga nareenja. To se ogleda u tome da Bog eli voljom tog Svog odabranog roba i daje mu vlast u svijetu koliko hoe i shodno Njegovom, neka je Uzvien, praiskonskom htijenju kojim ga je usreio. Ovaj odnos na taj se nain uklapa u praiskonsku vezu. Na to se odnose rijei Uzvienog: "A vi neete osim to hoe Allah". (Insan, 30). Svako svojstvo koje Bog spominje da voli zbog njega onoga ko ga posjeduje, to se svojstvo ne postie nikako drugaije nego slijeenjem, jer je to Allahov Poslanik s.a.v.s. uzakonio, a to je u stvarnosti od Allaha, jer on (Poslanik) ne govori iz elje i tako On ini s njim i s nama i time Bog negira da in pripada poslaniku ili nama kao to neki misle. Na to ukazuju Njegove rijei: "Ja ne znam ta e uiniti sa mnom a niti s vama, nego ja samo slijedim ono to mi se objavljuje i ja nisam drugo nego jasni opominja" (Ahkaf, 9). S time se povezuju rijei Uzvienog: "Na poslaniku je samo da dostavi" (Maida, 99). Smisao slijeenja je to da inimo kako nam se kae. Ako nam on (poslanik) kae: "Slijedite me u onom to radim", mi emo ga slijediti. Ako ne kae tako neto onda smo ga duni slijediti u onome to kae. Slijeenje njega u onome to

nam nareuje i u onome to nam zabranjuje, te pridravanje odreenih granica i propisa u slijeenju rezultirae da emo ga slijediti i u njegovim djelima i u njegovoj naravi, etici i moralu to se naziva au i znakom, tj. Znakom iskrenog slijeenja. Poslanici takoe slijede, jer i on (poslanik) sam kae: "Slijedim ono to mi se objavljuje". Njegovo (poslanikovo) slijeenje Allahove objave kao rezultat slijeenja Allahovih nareenja rezultirae time da e se na njemu (poslaniku) pojaviti znak, udo, a tako neto e na osnovu slijeenja nama biti keramet (ast), a ne udo (ajet). A to je in ili djelovanje sa ambicijom odnosno stremljenjem bez toga da poduzima formalne aktivnosti. Tkao se pojavljuju, kod takvog roba, cijepanje prirodnih zakona, odnosno natprirodna uda, koja se i ne deavaju nikako osim na takav nain, tj. Slijeenjem, bez uzroka nego samo izravno preko volje Uzvienog Allaha. Ako se tako neto pojavi preko uzroka, ono ne spada u ovu kategoriju, kao to ptice lepraju uzrokom krila iako ih niko ne dri izuzev Allah, tj. Allah je Onaj koji je postavio uzroke, pa ih u stvari na taj nain dri u zraku. ovjek kada leti po zraku na osnovu same volje a ne pomou vidljivog, uobiajenog uzroka, to mu slii Boijem djelovanju u stvaranju samo na osnovu volje. Evo, ovo je razlika izmeu jednog i drugog djelovanja, tj. drugog preko uzroka. Osnova tome je obistinjenje u slijeenju. Govorei jezikom zbilje, onaj ko se slijedi u zakonu je upravo Allah i onaj ko se slijedi u djelu po bolji je uistinu Allah, a i jedno i drugo slijeenje je izraz Allahove podrke i Njegovog htijenja. "La ilahe illa Huvel Azizul Hakim"- "Nema boga osim Njega koji je Velianstven (Nedokuiv mislima i Mudar". (Ali Imran, 6) Jedni od onih koje Allah voli su oni koji se kaju, jer onaj koji se kaje, to u sutini znai onaj koji se vraa, je svojstvo Uzvienog i to je jedno od imena Uzvienog Allaha: "Zaista je Allah Tevvab (Onaj koji se vraa robu)" (Tevbe, 118). Prema tome On u sutini i ne voli osim Svoje ime i Svoje svojstvo. Prema tome On voli roba zbog toga to se rob opisuje i kiti Boijim atributima. Meutim, kada se time kiti na nain kako to dolikuje. Tako, Bog se vraa Svome robu u svakom njegovom stanju koje ga udaljava od Allaha, a to se naziva grijeenjem, neposlunou i kontriranjem (u tom smislu Bog je Tevvab Onaj koji se vraa robu). Ukoliko prema robu neko od njegove vrste runo postupa a on njemu uzvraa dobrom i prelazi preko toga, to je vraanje kakvo dolikuje robu i to zapravo nije vraanje ka Allahu, jer onaj ko misli da se vraa Allahu grijei i ne zna da je Allah sa njim u svakom stanju. Boijim saoptenjem: vratiete se tada (na Sudnjem danu) Allahu, hoe da se kae: vratiete se iz nemara, a ne od toga da Allah nije s tobom u svakom stanju, kao to je i rekao: "On je s vama ma gdje vi bili" (Hadid, 4), ili na drugom mjestu kad kae: "Mi smo njemu (ovjeku) blii od ile kucavic e", (Kaf, 16). Drugim

rijeima, kada Mu se vrati da te obrauna i pita, e to je stvarni povratak, iz jednog u drugo stanje. Poto su sva stanja u Allahovoj ruci, povratak Allahu se pripisuje u tom smislu. Pa onaj koji se vraa Allahu, on se uistinu vraa iz stanja kontriranja i suprotstavljanja ka usaglaavanju s Bogom i iz stanja neposlunosti u stanje poslunosti. Evo, ovo je smisao Boije ljubavi prema onima koji se vraaju, tj. kaju. Ako ti prata onima koji se prema tebi loe odnose i Allah e tebi pratati kada se ti prema Njemu nedolino odnosi i prema tebi e nastupiti dobroiniteljski. E ovako ti spoznaji zbilje stvari i shvataj znaenja Allahovih saoptenja Njegovim robovima i razlui nivoe i rangove pa e biti od uenjaka Allahovih i znae ono to On kae. Allah ovu ljubav prema tim koji se vraaju (i prataju) spominje odmah iza govora o menstruaciji koja je svojevrstan vid uznemiravanja. A i Poslanik je rekao: "Allah voli svakog onog ko bude stavljen na kunju i koji uz to prata", t j. onoga ko bude stavljen na ispit elei da ga Allah iskua sa onim ime je uznemiren od Allahovih robova te im on uzvrati dobrom. Eto to je taj koji se kaje, odnosno vraa, a ne u smislu da Allah iskuava Svoje robove grijesima i neposlunou. Sauvao nas Allah od toga da Mu se tako neto pripisuje, iako sva djela pripadaju Allahu ali sa stajalita njihovog stvaranja kao takvog ina. Ta djela sama po sebi i nisu grijeh izuzev po osnovi propisa i suda o njima. Gledano iz drugog ugla sva djela Allahova su lijepa kao in, tj. kao djela. Pokuaj to shvatiti. U to spada i Njegova ljubav prema onima koji se iste. Uzvieni kae: "... i voli one koji se iste" (Bekare, 222). ienje je jedno svojstvo svetosti i istote, a to je ustvari svojstvo Uzvienog. Robovo ienje se sastoji u tome da od sebe otkloni svaku prljavtinu koja ne dolikuje da se nae pri njemu, iako ta osobina moe biti pohvalna vezana za nekog drugog, a pokuena je po zakonu u odnosu na tebe. Kada rob oisti sebe od toga, Allah ga zavoli. To to ne dolikuje robu je velianje samog sebe, sila, ponositost, kooperenje, umiljenost, samodivljenje. Neka od tih svojstava uopte ne ulaze u srce zbog Boanskog peata koji On stavlja na srca. Na to se odnose Njegove rijei: "Eto tako Allah peati svako srce oholog, uznositog i silnog (da bi ga sauvao)". (Gafir, 35), pa se na njegovoj vanjtini pojavljuje oholost i sila prema onome ko to zasluuje iz njegovog naroda, bilo da to on zasluuje po njegovoj tvrdnji i zamiljanju, bilo da je to samo po sebi, a on je u sutini u svom srcu sauvan od oholosti i sile, jer on zna svoju nemo i svoju poniznost i svoju ovisnost prema svemu stvorenom, da mu ak i ujed buhe zadaje bol, da mora vriti nudu da ne bi trpio bol usljed njenog neobavljanja. Tako je ovisan i o zalogaju hljeba da bi otklonio bol gladi. Kome je ovo svojstveno, tj. ovakva ovisnost i dan i no, kako onda u njegovom srcu moe biti oholosti i sile. Eto, to je boansko peaenje srca takvog roba usljed ega u njega ne ulazi nijedno od tih svojstava (koja ne dolikuju robu).

to se tie pojavljivanja tih svojstava na vanjtini roba, prihvatljivo je. Meutim, i za to je Allah dao odgovarajua mjesta na kojima ta svojstva trebaju doi do izraaja u kom sluaju nee biti pokuena, a dao je i mjesta na kojima je njihovo pokazivanje pokueno. Ko svoje bie oisti tako da svojstva koja njemu ne dolikuju ne pokazuje na nemjestu, on je onaj koji se oistio i Allah ga je zavolio, kao to i Svoju ljubav odrie prema svakom onom ko je uobraen i uznosit. T akva se svojstva ne pojavljuju osim kod neznalice, a neznanje je pokueno. Zato je Allah zabranio Svom Vjerovjesniku s.a.v.s. da bude od neznalica, a Nuhu a.s. je rekao: "Ja ti savjetujem da bude od neznalica". (Hud, 46). Onaj ko se uznosi, svoju uznositost moe pokazivati bilo prema onima koji su iz njegove vrste, bilo prema svome Gospodaru i Stvoritelju, ako svoju uznositost pokazuje prema pripadnicima svoje vrste, on se ustvari uznosi sam prema sebi, a neprirodno je da se neko uznosi sam u odnosu na sebe. Dakle njegova uznositost i uobraenost su izraz neznanja. Apsurd je da se uznosi i u odnosu na svoga Stvoritelja, jer je nuno da je to tako bilo da on poznaje svog Stvoritelja ili da Ga ne poznaje. Ako Ga je spoznao i uznosi se u odnosu na Njega, onda on ne zna kakva savrena svojstva pripadaju i dolikuju njegovom Stvoritelju, a ako nije spoznao Stvoritelja i u tom sluaju je neznalica (jer Ga nije spoznao). Kao to ga bez razloga ne voli tako ga ne mrzi ni zbog eg drugog nego zbog njegovog neznanja budui da je ta svojstva pokazao na njihovom nemjestu, upravo zbog neznanja. Neznanje je inae smrt, a znanje je ivot. Na to ukazuju rijei Uzvienog: "Zar je onaj ko je bio mrtav pa ga Mi oivili ..." (En'am, 122), tj. oivili ga znanjem "...i dali mu svjetlo s kojim ide u narodu...", a to svjetlo je svjetlo vjere i otkrovenja koje mu Allah objavljuje ili ga njime dariva. Onaj ko se oisti od ovih svojstava (koja mu kao takva ne dolikuju) je onaj koga Allah voli, pa to shvati! Od onih koje Allah voli su i oni koji iste. Uzvieni Allah kae: "Allah voli one koji iste" (Tevbe, 108). To su oni koji iste druge kao to iste i sebe. Oni kako su oistili sebe, iste i druge i tako se diu na jedan stupanj gdje postaju zamjenici Boiji, jer u sutini, Onaj koji isti druge i titi i prata je Allah. Pa, onaj ko uva sebe i druge od onoga to je pokueno kod Boga, takav automatski uva i titi i zastire i drugoga od toga. Takav isti te osobine zbog znanja kojeg zna ta je pokueno, zabranjeno, loe, kako bi time odstranio od odreene osobe svjetlom znanja i ivota tamu neznanja i smrti. To e mu biti na vagi Sudnjega dana. Ima jedno odo svjetala koje ide ispred njega. Ko ima takvo svjetlo on je omiljen kod Allaha. On je posebno odabran boanskom zatitom da bude Njegov tienik, prijatelj i zamjenik. A ti prijatelji, tienici i zamjenici su od Bogu bliskih, tj. od onih kojima je On dao da Ga zamjenjuju u upravljanju nad nekim ili nad neim. A svaki

ovjek je upravitelj nad svojim organima i vie od toga (tj. i drugima). Pa Allah takvome dadne znanje ta je to istoa kojom isti podanike. Uzvieni Bog voli strpljive. Njegove rijei glase: "Allah voli strpljive!" (Ali Imran, 146). To su oni koje Allah stavlja na iskuenja i oni uhapse svoje due tj. sprijee ih da se tue nekome mimo Allaha, koji je spustio na njih to iskuenje. "Oni ne posustaju zbog onog to ih zadesi na Allahovom putu, niti klonu". Ne posustaju da nose to, jer oni to nose na odreen nain s Bogom, iako im je teko. Nuno je to tako. Ukoliko nije teko, pa nije to ni iskuenje. "...i ne predaju se", nekom dugom mimo Allaha da im to otkloni, nego se predaju Allahu da im to otkloni, kako je rekao dobri rob (Ejjub a.s.): "Zadesila me je nevolja, a Ti si najmilostiviji" (Enbija, 83), pa se on poalio Njemu, a ne nekom drugom. Allah ga hvali i kae da ga je naao strpljivim: "Divan li je rob. Zaista se on obraa (Njemu)." Znai hvali ga i pored toga to se on tui. Time upuuje na to da je strpljiv onaj ko se tui Allahu a ne nekome mimo Njega. ta vie, to mu je dunost. Ukoliko se ne bi potuio Allahu i davao time otpor Bogu to bi bio veoma lo odgoj i uljudnost prema Allahu. Vjerovjesnici neka je blagoslov na njih su ljudi odgoja i uljudnosti. Oni imaju znanje od Allaha. Ti treba da zna da i tvoja strpljivost nee biti osim sa Allahom. Nije to tvoj atribut a niti tvoja mo. Allah kae: "Strpi se a tvoja strpljivost nije nikako drukije osim sa Allahom" (Nahl, 127). Pa kako da se hvalie sa neim to ti ne pripada. Allah i daje iskuenja Svojim robovima da bi se obratili Njemu da im to otkloni, a ne da bi se obratili nekome drugom. Kada tako robovi ine i shvataju, oni su u tom sluaju, od strpljivih i takve Allah voli. Od Njegovih Uzvienih imena je i Strpljivi. Pa On i ne voli nekog drugog osim onoga ko se je zaogrnuo tim Njegovim atributom. Ovdje je jedna tajna. U toj tajni te On stavlja u Svoju poziciju, jer strpljivost i ne biva osim na uznemiravanjima. On nas je upoznao s time da meu Njegovim stvorenjima ima onih koji uznemiravaju Allaha i Njegovog Poslanika s.a.v.s. pa nam ih je opisao kako bi ih znali, da bi otklonili to uznemiravanje od Njega Uzvienog time to emo se boriti protiv njih ili ih poduavati ukoliko su neznalice a trae znanje. Imenova On Sebe strpljivim. On nas je obavijestio ime On biva uznemiravan i upoznao nas je s time ko to ini da bismo Njega titili od uznemiravanja iako je On opisan strpljivim. To zato da bismo znali da i mi kada Mu se potuimo na neko iskuenje koje se spusti na nas i zatraimo da to otkloni od nas, a to nae traenje od Njega ne liava nas tog atributa, tj. strpljivosti, tako da nas to ne liava ni Njegove ljubavi, kao to ni On nije lien imena Strpljivi i pored toga to nas poduava da otklonimo vrijeanja od Njega. Zabiljeeno je u vjerodostojnoj predaji: "Niko nije strpljiviji u podnoenju uvreda od Allaha". Obrati panju na ovo na to te upozoravamo.

Od onih koje Allah voli su i oni koji se zahvaljuju. Sebe je Bog opisao u Svojoj knjizi takvim da voli zahvalne: "Allah e nagraditi zahvalne" (Imran, 144 ). Zahvalnost je Njegova blagodat i On Sam je zahvalan i znan, tako da On kod roba voli ono to je svojstveno Njemu i to je Njegov opis. Zahvalnost ne biva osim na blagodati. Nikako na iskuenju, kao to tvrde neki koji nemaju znanja o zbiljama, jer je Uzvieni skrio Svoju blagodat (kako oni tvrde) u Njegovoj neblagodarnosti, nedai, a da je skrio nedau, neblagodarnost u Svojoj blagodati. Priinilo se onome ko nema znanja o zbiljama, tj. o zbiljama stvari i pojmova, pa takav umilja da se treba zahvaljivati na belajima, a to nije tano. To je kao pijenje gorkog lijeka koji je jedan od belaja, meutim to je belaj onome koga unitava, a to je bolest, uslijed koje on i koristi taj lijek. Bol, odnosno bolest je neprijatelj tom lijeku, a upravo se to trai. Po to se iskuenje javilo na tom mjestu na kom se javlja bol, tu dolazi ono to e mu se suprotstaviti i to ga eli otkloniti, a to je lijek. Zbog toga to mjesto osjea nelagodu i (bolesnik9 saznaje da je u tome to je gorko ili neugodno skrivena blagodat, jer otklanja bol, pa on zahvaljuje Uzvienom Allahu na onoj blagodati koja je u lijeku, a strpljiv je na onome to mu je nepoeljno i mrsko pri upotrebi tog lijeka, jer zna da e taj lijek otkloniti bol, tako da bolesnik i ne stremi neemu drugom osim rastereenju od bolesti, tj. rahatluku. Pronikni u ovo! I u tom smislu je on zahvalan. Zahvaljujui Mu se na toj blagodati koja je bila skrivena u tom gorkom lijeku On mu poveava drugu blagodat, a to je zdravlje i nestanak bolesti, a strpljivost na gorkom lijeku. Uzvieni kae: "Ako budete zahvalni Mi emo vam (blagodat) poveati" (Ibrahim, 8). Poveanje u spomenutom sluaju je zdravlje. Isto tako, poto Bog biva uznemiravan i mi se potrudimo da otklonimo toga ko Ga uznemirava tako to emo mi njega uznemiriti ili tako to emo ga metodiki odvratiti od toga s ime uznemiruje Boga, ako mi takvoga budemo uznemiravali borbom protiv njega i slinim mjerama, to e Bogu biti na nivou pijenja lijeka kojeg bolesnik ne eli u svom stanju, i vidi to kao blagodat s obzirom na to da se time odstranjuje uznemiravanje. Mi to kaemo zato jer sve potie od Boijeg djelovanja, sudbine i odreenja. Allah je objavio Svom vjerovjesniku Davudu a.s. da Mu sagradi kuu (hram), tj. Svetu kuu (Bejtil Makdis). Sve to bi sagradio sruilo bi se i onda mu je njegov Gospodar objavio da on nee napraviti kuu, rekavi mu: "...jer ti prosipa ljudsku krv". Davud Mu ree: "Gospodaru, to to radim je ne Tvom putu, u Tvoje ime i po Tvom nareenju". On mu ree: "Tano je to da je to na Mom putu i u ime Mene, a iako je to tako, zar oni nisu Moji robovi. Moj hram nee napraviti neko izuzev onaj ko nije okrvavio ruke". Davud Mu ree: "Gospodaru, uini neka taj bude od mene". Allah mu objavi da e to biti njegov sin Sulejman, i tako je taj hram sagradio Sulejman a.s. Ovo je upravo ono na to te podsjeam ukoliko si otrouman. Na osnovu ovoga zna stvar onakvu kakva jest i da je osnova Boijeg imperativa uvijek takva jest i

nije. Ako ovo nisi spoznao tako, nisi to ni spoznao: "Nisi bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio". Ovo je upravo ono to rekosmo: jest i nije. Ovdje se umovi zbunjuju, ko oito ne vidi zbilje onakvim kakve jesu. Kada rob otkloni ono to uznemirava Njegovu Ekselenciju Boga, pa makar u toj radnji bilo neto nalik upotrebi (neprijatnog) lijeka, Allah mu biva zahvalan na tome, a zahvalnost iziskuje poveanje, pa On Uzvieni trai od Svojih robova tom Svojom zahvalnou da poveaju a oni to ine tako to poveavaju injenje (dobrih) djela. Na to se odnose rijei Poslanika s.a.v.s.: "Zar da ne budem zahvalan rob", pa iz zahvale prema Allahu koji je njemu bio zahvalan on poveava ibadet a Bog mu na to uzvraa i poveava na planu upute i uspjeha na ovome svijetu na kojem se ine dobra djela, sve do na Onaj svijet kada nema injenja djela niti bola za sretnike. to se tie napomene o upotrebi gorkog ili nepoeljnog lijeka vezano za otklanjanje uznemiravanja od Allaha, Bog je to objasnio kad govori o vaenju due Svome robu vjerniku. On Uzvieni tu Sebe opisuje da On ne voli i ne eli povrijediti Svoga roba, znajui da rob ne eli smrt, a nuno je da umre i da mu je da, tj. smrt i pored toga to je Sebe opisao da On to ne eli. Eto, to je upravo ono neeljenje kada bolesni osjea gorinu pijenja lijeka, tj. ne eli ga popiti. Meutim, nivo znanja to iziskuje, jer je nemogue da se desi drugaije nego onako kako je poznato (u sudbini) da e biti. Zato je i nuno postojanje svijeta, s obzirom da to proizilazi i da to iziskuju boanske zbilje. Gdje je mogue u odnosu na nuno. Izbrusi svoje srce i z naj: "Zaista je Allah zahvalan i znan" (Bekare, 158), pa iza Svog svojstva zahvalnosti odmah spominje svojstvo znanja. Zato ti poveaj injenje djela, pa e tako svome Gospodaru uzvratiti na Njegovoj zahvalnosti tebi na onome to si Mu uinio. Taj trud, t j. djelo, je post, jer on pripada Njemu i otklanja, odbija uznemiravanja od Njega. Njegove rijei kau: "Jesi li u ime Mene sa nekim prijateljevao ili si bio neprijatelj u Moje ime s nekim". U tom smislu su i Njegove rijei: "Nuna je Moja ljubav prema onima koji se vole u ime Mene i koji se posjeuju u ime Mene i koji se drue u ime Mene i koji se trude u ime Mene". Allah nas uinio od onih kojima je On dao blagodati, pa u svakom stanju na sebi vidi Njegovu blagodat i na njoj bivaju zahvalni. Od onih koje Allah voli su i dobroinitelji, to se vidi iz Njegovih rijei: "Allah voli dobroinitelje" (Ali Imran, 134). Dobroinstvo je svojstvo Uzvienog i On je Dobroinitelj, pa On u sutini voli Svoje svojstvo, a ono je Njemu vidljivo. Dobroinstvo kojim se rob naziva kao dobroinitelj je to da on robuje Allahu kao da Ga vidi, tj. da Mu robuje oevidno. Allahovo dobroinstvo je stupanj sa kojeg On Svoje robove vidi u njihovim kretanjima i postupcima, a to su Njegove rijei: "On sve vidi" (Fussilet, 53), "On je sa vama ma gdje bili" (Hadid, 4). Njegovo vienje svake stvari i svega to postoji je ustvari Njegovo dobroinstvo, jer On sa svojim vienjem svaku stvar uva od propasti (od nestajanja). Prema tome u svakom stanju u kome se rob

nae, ono je od dobroinstva Boijeg (znalo to stvorenje ili ne znalo), jer ga u to stanje dovodi Uzvieni. Zato se blagodati nazivaju dobroinstvom jer blagodat i ne moe znati sa odreenim ciljem osim onaj ko te zna, a ije je znanje i samo njegovo vienje, pa Taj je dobroinitelj trajno, jer te On neprekidno vidi, s obzirom da te neprekidno i zna. Po Boijem zakonu dobroinstvo i nije neto drugo osim ovo. Poslanik je i rekao: "Ako ti Njega ne vidi, On tebe vidi", tj. ako ti nisi dobroinitelj, On zasigurno jest. Ovo Vjerovjesnikovo s.a.v.s. pouavanje Dibrila a.s. u prisustvu svojih drugova podvodi se pod metodoloki nain poduavanja svog drutva, pa se to ne odnosi na onoga kome se on obraa, jer on to zna (Dibril a.s.), ve se odnosi na prisutne sluaoce. Tako je to tumaio Allahov Poslanik s.a.v.s. rekavi dalje u ovom hadisu: "Ovo je bio Dibril. Doao je da ljude poui njihovoj vjeri". Od onih koje Allah voli su i borci na Allahovom putu sa posebnom odlikom. Uzvieni kae: "Zaista Allah voli one koji se bore na Njegovom putu postrojeni tako da su oni kao utvrena graevina" (Saff, 4). Hoe da se kae da su tako uvezani da nema rupe, jer rupe u redovima su upravo putevi ejtana, a put je ustvari jedan i on je Allahov put. Kada se vanjska linija koja je sastavljena od taaka presijee i ne spoji se, tada se nee pojaviti eljena linija. Ovo je smisao uvezanosti ili linije zbog postojanja Allahovog puta, pa onaj ko se ne trudi da Allahov put doe do izraaja kao takav, on nije od Allahovih ljudi. Tako je i sa redovima klanjaa. Takvi redovi nee biti na Allahovom putu dok se ljudi u tim redovima ne spoje i ne uveu. U tom sluaju se manifestira Allahov put sam po sebi. Ko tako ne postupa i u redove klanjaa unosi rupe i praznine on je, u tom sluaju, od onih koji nastoje presjei i prekinuti Allahov put i izbaciti ga kao takvog iz postojanja. Uzvieni Allah hoe od Svojih robova, u ovom primjeru, da ih uini stvoriteljima. Zato je i rekao: "Neka je blagoslovljen Allah, najljepi od stvoritelja" (Mu'minun, 14). Put i nije nikako drugaije nego ovako, tj. kao postojea linija sastavljena od taaka koje su jedna do druge i izmeu kojih nema praznog prostora. Tako nastane lik linije. E , tako je i sa redom. On ne nastane na Boijem putu dok se ljudi ne uveu i ne spoje na tom putu. Taj put trai i iziskuje mnotvo, a u vezi sa Allahovom uzvienou to je uvezanost Njegovih mnogobrojnih imena, neka je Uzvien i Slavljen. Od uvezanosti i spojenosti tih imena dolazi do izraaja i put stvaranja. Tako, tu je Njegovo ime ivi, a odmah do njega je ime Znani. Izmeu ta dva imena nema praznine za neko drugo ime. Do imena Znani je ime Onaj koji eli, odnosno Onaj koji hoe. Do tog imena je opet ime Onaj koji govori. Do njega je ime Moni, a do njega ime Mudri, do njega ime Onaj koji odreuje vrijeme, do njega je ime Odmjereni, do njega je ime

Onaj koji rasporeuje, do njega je ime Onaj koji ralanjuje, do njega je ime Opskrbitelj i do njega ime Oivitelj. Takav je poredak i red Boijih imena za uvoenje u postojanje na putu stvaranja. I eto tako je to uvezano u postojanju. Kada se ovaj put pojavi ili doe do izraaja, a koji nije nita drugo do uvezivanje i spajanje Boijih imena, stvoreno biva opisano ovim imenima, pa se tako stvorenja pojavljuju tim nizom i spajanjem tih imena, pa su ona odraz ili stanja njihova da bi tako dola do izraaja u stvorenom. Ona se neprestano manifestiraju odnosno pojavljuju u stvorenom i ne mogu se pojmiti nikako drugaije nego ovako. Cjelokupan svijet je iv, znan, ima volju, govori, ima mo i sve ostalo to je nabrojano od imena, a tako je to i sa svim drugim imenima Uzvienog. To se u sufijskom putu imenuje pojmom kienja boanskim imenima, pa se imena pojavljuju na robu, kao to se pojavljuju i u postojanju pravog puta sa njihovim uvezivanjima i spajanjima. Pa u bitku ili bitisanju ako doe do rupe ili pukotine, tu prestaje Allahov put a pojavljuju se putevi ejtana koji prave pukotine u redovima, kao to se navodi u vjerodostojnoj predaji: "Pa ti obrati panju na ono na to te upozoravamo". Ako rob sa Boijim imenima postupa onako kako to ine Njegova imena pri uvoenju u postojanje stvorenja, a i bude se i borio na Boijem putu na takav nain protiv neprijatelja koji su na stepenu ejtana, a koji unose pukotine u redove, nuno je da e takvi biti pomognuti i da e pobijediti, jer u tom sluaju kod takvih nema pukotine odakle bi neprijatelj napao, pa Allah voli takav nain, odnosno takvo svojstvo djelovanja na Boijem putu. Tako je i ovjek kao pojedinka jedan red ili stroj u svemu onome u emu se nalazi, u tom sluaju sva njegova kretanja pripadaju Allahu i tu nema pukotine za neto drugo mimo Allaha i niko mu se ne moe suprotstaviti. Neprijatelji neprekidno gledaju njegove pokrete i radnje ne bi li ugledali pukotinu kroz koju bi mogli provaliti i tako presjei put izmeu njega i Allaha. Svako djelovanje i posao je jedna linija i taj in je upravo zbir Boanskih imena i Njegovih svojstava pohvalnih. Djelovanje i poslovi su mnotveni. Samim tim stvar se uslonjava i uveava, pa se u svijetu javljaju likovi onoga to je sloeno. Od dvije ili vie linija nastane ravan, a od dvije ravni tijelo. Svako tijelo je sloeno i sastavljeno od osam, a to je savreni lik koji se javlja, nastaje iz Bia i sedam svojstava. Krajnja sloenost je tijelo i iza toga nema nivoa koji bi to nadilazio. Neosporno sve poiva na osam, bez ikakvog neslaganja u tome. Ono to poiva na vie od osam (nije tijelo ve) su tijela. Tj. ima vie ravni, a ako ima vie ravni ima vie i linija, ako ima vie linija ima vie i taaka, tako da nita i ne nadilazi broj od kojeg je sloeno tijelo, tj. prvo materijalno tijelo i ne prihvata neto to nije prihvatilo i prvo tijelo. Ko u redu kojem pripada uvee i spoji taj je tvorac. Uzvieni kae: "Neka je blagoslovljen Allah, najljepi stvoritelj" (Mu'minun, 14). Takvima Allah potvruje to svojstvo (stvaranja) i Sebi daje superlativ: "Najljepi Stvoritelj", jer je On

prvi u tome, jer da nije bilo Njega ne bi ni dola do izraaja bia tih stvaralaca. Ti potvrdi ono to Allah potvruje i nemoj se tome suprotstavljati da ne bi bio uskraen od korisnog znanja, usaglaavanja i slaganja s Bogom, pa e tako postati od Boijih oponenata a samim tim postae i od neznalica. Ko posjeduje ovakvo svojstvo borbe (na Boijem putu), on je omiljen Uzvienom Allahu, a onaj koga Allah voli, tj. ko Mu je omiljen, niko ne zna ta e mu dati Onaj ko ga voli s obzirom da daje Sebi. Ovdje se nudi jedno pitanje koje je nuno objasniti a to je da Allah voli Svoje prijatelje, a Onaj ko voli ne nanosi bol onima koje voli, meutim nema nikoga da je jae bolove na ovom svijetu i iskuenja od Allahovih prijatelja i tienika, kao to su Allahovi poslanici i vjerovjesnici, te njihovi sljedbenici koji su bili uvani od grijeha i potpomognuti u tome da ih slijede. Po kojoj zbilji su oni zasluili ta iskuenja iako ih Bog voli? Mi emo na to rei: "Zaista Allah kae: "Voli ih i oni vole Njega" (Maida, 54), a iskuenje nikada ne biva a da nije izazvano iznoenjem tvrdnji. Ko ne iznosi neku tvrdnju nee po tom pitanju biti stavljen na isku enje da iznese dokaz o istinitosti svoje tvrdnje. Da nije tvrdnji i izjava, ne bi bilo ni iskuenja. Meutim, od poslanika se ne trai da iznese dokaz jer on i ne iznosi tvrdnje. Zato je reeno: "Onaj koji pobija ne mora donijeti dokaze". Meutim, to nije tako. Naprotiv, on treba da iznese dokaz, s obzirom da on pobija, jer ukoliko neto pobija, pa to je ve odreena tvrdnja. Tako e i onaj ko pobija biti pozvan da na tu svoju izjavu donese dokaz, jer on tvrdi suprotno. Poto Allah od Svojih robova voli one koje voli i poto ih je Svojom ljubavlju obdario tako da oni i ne znaju kako, oni u sebi osjeaju ljubav prema Allahu i iznose tvrdnje da vole Allaha, pa ih u tom sluaju Allah iskuava s obzirom da oni Njega vole (tvrde da Ga vole), a daje im blagodati s obzirom da ih On voli. Njegovo davanje blagodati je dokaz Njegove ljubavi prema njima "a Allah ima nepobitan dokaz" (En'am, 149). On ih dakle stavlja na iskuenje zbog njihove tvrdnje da Ga vole. Eto zato Allah stavlja na iskuenje one koji GA vole. A Allah govori istinu i upuuje na pravi put. Allah voli ljepotu, jer je ona opis boanski. Potvreno je u vjerodostojnoj predaji da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Zaista je Allah lijep i voli lijepo". Svojim rijeima "lijep" Poslanik nam skree panju na to da Ga trebamo voljeti. Mi se u tome dijelimo na dvije skupine. Ima nas koji gledamo na ljepotu savrenstva, a to je ljepota mudrosti, pa GA volimo u svakoj stvari, jer je svaka stvar izraz mudrosti Njegove i djelo Mudroga, a ima nas i onih koji ne doseemo ovaj rang i koji ne posjeduju znanje o ljepoti izuzev ove vezane ljepote u vanjskom smislu rijei koja je u vezi sa nekim interesom. U vjerozakonu na to se odnose Poslanikove s.a.v.s rijei: "Robuj Allahu kao da Ga vidi", pa je rekao "kao". Uslijed toga, onaj ko nije u svom shvatanju dospio dalje od ove vezane ljepote, takav Ga zamilja onako kako Ga zamilja u svojoj kibli

(smjeru pri molitvi) za koju Ga vezuje i voli Ga zbog Njegove ljepote. Takvome nema prigovora jer udovoljava imperativu vjerozakona srazmjerno svom kapacitetu i mogunostima: "Allah ne obavezuje osobu iznad njenih mogunosti" (Bekare, 286). Ostaje nam da neto kaemo o ljubavi prema Uzvienom zbog same ljepote. Znaj da je Allah svijet stvorio krajnje mudro i savreno, kao to ree imam Ebu Hamid El-Gazali r.a.: "Ne moe se pretpostaviti niti zamisliti savreniji svijet od ovoga kako je Allah stvorio". Uzvieni Allah obavijesti da je stvorio Adema a.s. na Svome liku, a ovjek, tj. Adem je zbir svijeta. Njegove, neka je Uzvien, znanje o svijetu nije nita drugo nego znanje o samom Sebi. Poto u postojanju i ne bijae osim On, pa je tako nuno da on bude na Njegovom liku. Kada ga je stvorio on Mu je bio mjesto na kojem se On pojavljuje. Prema tome On u njemu i ne vidi ni ta osim Svoju ljepotu i tako voli ljepotu. Cjelokupan svijet je Allahova ljepota, pa je On lijep i voli ljepotu. Ko voli svijet na ovakav nain, on ga voli sa Allahovom ljubavlju i u tom sluaju ne voli osim Allahovu ljepotu. Ljepota stvorenog se ne pripisuje stvorenom nego se pripisuje Stvoritelju (proizvoau). Prema tome, ljepota svijeta je ljepota Allahova, a izraz njegove ljepote je suptilan, tj. ljepote stvari. To je kao kad uzmemo dva lika u svijetu, a ta dva lika su na primjer dvije osobe koje se u uobiajenom smislu vole kao to su dvije djevojke ili dva mladia. Ta dva lika imaju istu zbilju u pogledu da su ljudska bia. Oni su dva primjera (jedne te iste zbilje). Savrenstvo lika koji je osnova ogleda se u savrenstvu pojedinih organa i dijelova tijela te zdravosti i ispravnosti svih, bez ikakvih mana i nedostataka. Jednom od ta dva lika je svojstvena ljepota i zavoli ga svako ko ga vidi, a drugi lik je ruan i ne eli ga svako onaj ko ga vidi. ta je to ta ljepota koja se naziva ljepotom i koju voli svako ko je vidi? Mi te u znanju o tome preputamo samome tebi i tvom pogledu. Ovo ukoliko se desi da neko zavoli neku osobu na prvi pogled, a ne nakon druenja i upoznavanja. Ti prostudiraj i pogledaj, proniknue u sutinu, ako Bog da, tj. nai e da je to isto ono u vezi s im Bog Sebe opisuje time da je On lijep i da voli lijepo, premda On ima i Svoju drugu narav koja je nepoeljna i ne godi stvorenjima i njihovoj prirodi i nije u skladu sa njihovim interesima. Mi smo spomenuli neka od svojstava koje Allah voli i kojima je opisan, a ona su jako mnotvena. Ovim to smo spomenuli mi ti skreemo panju kako da tome pristupi i kako ovjek da se snae u tome. Sada emo, ako Bog da, spomenuti neke opise ljubavi koji trebaju da se nau kod onog koji voli i po kojima se on naziva zaljubljenikom. Ti su opisi kao definicije ljubavi. U to spada da se zaljubljenik opisuje time da je on rtva, stradalnik, ide ka Njemu pomou Njegovih imena, leti, trajno bdije, krije tugu, eli napustiti ovaj svijet da bi se sreo sa svojim Voljenim, dosadno mu je drutvo koje ga odvraa od njegovog Voljenog, mnogo uzdie, prijatnost mu je u tome kada

razgovara o svom Voljenom te kada Ga spominje, slae se s onim to voli njegov Voljeni, sluei Mu boji se da ne izgubi potovanje prema Njemu, ako on neto veliko uini za svoga Gospodara smatra to maleni, a ono to Voljeni njemu uini, makar bilo i malo, smatra velikim, prigrlio je poslunost Voljenom a izbjegava neposlunost, takav naputa sebe (svoje pravo) i ne trai krvarinu, str pljivo podnosi potekoe, koje inae ne lee prirodi ovjeka u uobiajenom smislu, prilikom vrenja obaveza kojima ga je zaduio Voljeni, srce mu je zaneeno, svom Voljenom daje prednost nad svakim drugim, uiva u zapanjenosti Voljenim, granice prelazi nakon to ih je prethodno potivao, ljubomoran je na svog Voljenog, njime iz njega dominira njegova ljubav i to srazmjerno njegovoj pameti, spopala ga je sila koja njime vlada, njegova ljubav se ne poveava time to mu Voljeni ini dobro, a niti se smanjuje ako je prema njemu grub, zaboravlja svoj udio i ne obraa panju na udio Voljenog, od njega se trai pristojnost u ophoenju, lien je vlastitih opisa, ne zna se kako bi ga se nazvalo (u ta bi se upisao), kao da je utjeen a nije utjeen, ne zna razliku izmeu sastanka sa Voljenim i rastanka od Njega, zaneen je i u slobodnom ophoenju s Voljenim ponaa se kao rob ljubavi, smuen je i ne moe mu se odrediti mjera, za sebe govori da je on lino onaj koga on voli, i pasivan je i aktivan u isti mah, svom Voljenom ne postavlja pitanje: "Zato si to i to uradio", ili : "Zato si rekao to i to", on je razotkriven njegova tajna nije vie tajna, sramota ili bruka je svog vremena, ne zna utjeti i kriti svoju tajnu, ne zna ni to da je zaljubljen, on ne zna da pretjeruje u ljubavi, a niti zna dokle, mnogo je zaneen a ne zna kime, nije mu jasan njegov Voljeni, i radostan je i alostan te je tako opisan sa suprotnostima, o svom stupnju ne govori rijeima nego za njega govori njegovo stanje, ne eli i ne trai nadoknadu, pijan je tako da se ne trijezni, dajui prednost svom Voljenom on zanemaruje svoje vlastite ciljeve i zadovoljstva, njegovo stanje svjedoi da je obuzet milou i saosjeajnou, kad god zavri jedan posao prihvata se drugog i ne zna za umor, on je daro vao svoju duu, njegova dua mu je dar a tijelo mu je pakovanje, ne zna ni za ta drugo osim za svog Voljenog, radostan je i ne govori osim govorom Voljenog. Takvi zaljubljenici se imenuju hafizima, odnosno nosiocima Kur'ana. Poto zaljubljeni u sebi objedinjuju sva svojstva, oni su sami Kur'an, kao to ree Aia r.a., a bila je upitana o moralu i etici Allahovog Poslanika s.a.v.s.: "Njegova narav, etika i moral bijae Kur'an". Nije neto drugo odgovorila. uveni sufija iz ranog perioda Zenuni Misrija r.a. je upitan za hafize ko su oni, pa je rekao: "To su oni na koje se spustio oblak tuge i alosti i koji su zamorili i karavanu i svoja tijela, i zaodjenuli se strahom i alou, i piju iz ae uvjerenje. Sebe vjebaju vjebama onih koji su se pored vjere i uvjerili, pa su radost nali u onome ega je malo i to zadovoljava potrebe, to pokriva ono to treba pokriti, surmu svojih oiju su podvukli sa bdijenjem i obaraju poglede i poglede usmjeravaju da bi uzeli pouku i da bi doli do zakljuka. No provode bdijui, oi im zasuze. Sa

Kur'anom druguju iscrpljenih tijela, usana sasuenih, suza koje teku, vatrenih dahova koji ubijaju. To ih sprjeava od uivanja onih koji uivaju i od elja onih koji ele i prieljkuju. Njihove suze teku od Njegove prijetnje, a pramenovi im osijede od Njegovog upozorenja. eravica vatre je ispod njihovih nogu, a Njegova prijetnja je preokupacija njihovih srca. Najprefinjenija stvar koju prenosimo o stanju zaljubljenika je o jednom zaljubljeniku koji je uao kod nekog ejha. ejh mu je poeo govoriti o ljubavi. Neprekidno se taj zaljubljenik topio i na hasuri ispred ejha itavo njegovo tijelo se istopilo i pretvorilo u lokvu vode. Njegov drug ue i kod ejha ne nae nikoga (a vidio je da mu je uao ovjek), i ree ejhu: "Gdje je taj i taj to je uao?", a ejh odgovori: "Eto, to je", i pokaza na onu vodu u koju se pretvorio zaljubljenik i ejh opisa njegovo stanje. Ovo je rijetko da se desi ovakvo stapanje i to je stanje zaudno kako se taj od takve gruboe stopio i postao voda, tj. tenost. On je prvobitno bio iv po osnovu vode a sada je vrati u takvo stanje da i on oivljava, jer je Allah rekao: "Od vode smo stvorili svaku ivu stvar" (Enbija, 30). Po ovom osnovu sa takvim zaljubljenikom se oivljava svaka iva stvar. (Takvih kad nestane dokida se Ovaj svijet). Priao mi je moj babo, neka mu se Allah smiluje, ili mi je to priao moj amida, ne znam koji mi je od njih dvojice priao, da je vidio lovca koji je ulovio neku golubicu i zaklao je. Kada je to vidio golub, tj. mu jak, vinuo se u atmosferu dokle je mogao dosegnuti. Mi smo ga pratili pogledom i skoro nam se izgubio iz vida u visini. Zatim je sklopio svoja krila i glave okrenute ka zemlji uz um koji je pratio njegov pad, pao na zemlju mrtav. Eto to je uinila ptica. Pa ti, o zaljubljeni, gdje je tvoja tvrdnja o ljubavi prema tvom Gospodaru. Priao nam je Muhammed sin Muhammeda, a ovaj od Hibbetur -Rahmana, on od Ebul Kasima ibn Hevazina koji je rekao da je uo Muhammed ibn Huseina, ovaj od Ahmed ibn Alija, od on Ibrahima ibn Fatiha koji kae: "Sluao sam Sennuna kada je u damiji govorio o ljubavi. U tom mu se sasvim pribliila jedna mala ptica. Ona se sve vie i vie pribliavala dok nije sjela na njegovu ruku. Zatim ptica kljunom udari od zemlju, potee joj krv i umrije". Eto tako je ljubav djelovala na pticu, jer joj je Allah dao da shvati govor ejha, pa je pticom ovladalo to stanje i ljubav ju je uzela pod svoju dominaciju. To je bila pouka za prisutne i argument protiv onih koji tvrde da imaju ljubav. Meni je Allah dao jedan potpuni udio te ljubavi, s napomenom da me je Allah i ojaao da to izdrim. Tako mi Allaha, tako sam ljubav osjeao, da bi takva ljubav, po mom miljenju, sputena na nebesa provalila bi ih, ili da je stavljena na zvijezde one bi popadale i brda bi se pokrenula. Takvo je bilo moje kuanje i doivljaj ljubavi. Meutim, mene je dragi Bog ojaao u ljubavi snagom onoga koga sam ja naslijedio, a on je glava zaljubljenika. U toj ljubavi sam vidio i doivio udne stvari koje se ne mogu ni opisati.

Ljubav je srazmjerna boanskoj pojavi, a pojava je srazmjerna spoznaji Boga. Ko god se u ljubavi istopi i bude pod dominacijom iste to je jo obina ljubav. Meutim, ljubav onih koji su spoznali Allaha je neuoljiva posmatrau, jer spoznaja brie njene manifestacije zbog tajne koja proizlazi iz spoznaje a koju znaju jedino istinski i stvarni spoznavaoci. Onaj zaljubljenik koji je uz to spoznao Allaha je iv i ne umire. On je isti i slobodan duh. Obian svijet nema pojma o ljubavi koju on nosi. Njegova je ljubav boanska. On je ojaan Njegovim imenom Kuddus (Nepogrjeivi) od uticaja osjetilnog govora. Dokaz tome je spomenuti zaljubljenik koji se istopio i pretvorio u tenost. Da on nije posjedovao ljubav, ne bi mu ni bilo takvo stanje. On je bio zaljubljenik, ali se ipak nije istopio dok nije uo govor ejha, pa je buknula njegova skrivena ljubav i sa njim se desilo ono to se desilo. Sama ljubav ne utie na zaljubljenika sve dok ne bude potaknuta govorom onoga ko govori o ljubavi prirodnim putem, jer je priroda ta koja prihvata razgradnju i da bude potaknuta, jer spomenuti bijae opisan sa ljubavlju i prije govora ejha ali se nije istopio na takav nain da se sav pretvorio u tenost nakon to je bio sastavljen od kostiju, mesa, ivaca i ostalog. Da je on imao bo ansku ljubav, formalno izgovorene rijei ne bi tako djelovale, niti bi te forme (rijei) uzdrmale njegovu duhovnost i on bi se postidio svoje tvrdnje da je zaljubljenik i u njegovom srcu bi se zapalila vatra stida (kao protutea). Zato se on ralanio i postao ono to je postao kako se navodi u predaji. Do promjene kod bia i njihovog transformisanja iz jednog u drugo stanje dolazi jedino na ravni prirodne i obine ljubavi. Evo ovo je razlika izmeu duhovne, tj. boanske ljubavi i obine ljubavi. Duhovna ljubav je sredina izmeu boanske i obine ljubavi. Ono to je u njoj boansko to ostaje, a ono to je obino (na nivou obine prirode) se transformie i doivljava promjene ali ne nestaje. Nestajanje uvije dolazi od strane obine ljubavi, a trajnost bia potie od boanske ljubavi. Dibrilova ljubav je duhovna i on kao duh ima i prirodnu dimenziju, s obzirom da se pojavio u tijelu, odnosno liku. Prirodna tjelesa koja su iznad prirode osnovnih elemenata se ne razgrauju i ne transformiu za razliku od tijela sastavljenih od osnovnih elemenata koja se transformiu, jer potiu od osnove koja se transformie. Priroda se, sama po sebi, ne transformie, jer se sutine zbilja ne mijenjaju. Tako je Dibril pao u nesvijest, ali se supstanca njegovog tijela nije istopi la, za razliku od spomenutog zaljubljenika o kom smo priali. Dibril a.s. je pao u nesvijest s obzirom na ljubav na ravni njegove prirode, ali je njegovo bie ostalo itavo s obzirom na njegovu boansku ljubav. Zaljubljenik koji ima boansku ljubav je duh bez tijela, a zaljubljenik u obinom smislu rijei (na nivou obine prirode) je tijelo bez duha, a onaj koji posjeduje duhovnu ljubav posjeduje i tijelo i duh. Zaljubljenik u obinom smislu rijei, na nivou prirode osnovnih

elemenata, nema duha koji bi uvao razgradnju i transformisanje njegovog tijela. Zato govor o ljubavi utie na zaljubljenika u obinom smislu, na nivou obine prirode, na zaljubljenika koji posjeduje boansku ljubav ne utie, a na onoga ko posjeduje duhovnu ljubav utie samo djelimino. Priao nam je Muhammed ibn Ismail El-Jemeni u Mekki. On kae da je njemu priao Abdurrahman ibn Ali, njega je obavijestio Ebu Bekr ibn Habib El -Amiri koji kae da ga je obavijestio Abdullah ibn Bakevejh E -irazi, on kae da ga je obavijestio Bekran ibn Ahmed, a on kae da je uo Jusufa ibn El-Huseina da je rekao: 2Sjedio sam kod Zunnuna (Misrije, egipatskog sufije) oko koga su bili okupljeni neki ljudi i on im je govorio. Ljudi su plakali a jedan mladi se smijao. Zunnun ga upita: "ta ti je mladiu, ljudi plau a ti se smije?" On mu odgovori stihovima: "Svi oni oboavaju iz straha od dehennema i spasom od dehennema smatraju da su postigli puno, a ja ne drim plaho ni do Denneta ni do Dehennema i ja ne bih svojoj ljubavi zamjene traio". Na to mu bi reeno: "ta e raditi ako te On otjera?" On opet odgovori stihom: "Ako ljubavlju ne postignem cilj, baciu se u Dehennem da mi tamo bude mjesto i stanite, zatim u svojim plakanjem uznemiriti tamonje stanovnike i to inei i jutrom i veeri. O mnogoboci, nariite nada mnom. Ja sam rob koji je zavolio Velianstvenog Vladara. Ako nisam iskren u onome to sam tvrdio (ljubav), pa neka mi bude od Njega nagrada patnja obilna. Ja lino sam sluio jednu enu u Sevilji koja je bila od spoznavalaca Boijih a i zaljubljenik Boiji. Zvala se Fatima i bila kerka ibn Musenne El-Kurtubija. Ja sam je godinama sluio. U vrijeme dok sam je sluio ona je imala preko 95 godina. Iako je bila u toj dobi, ja sam se stidio pogledati je u lice, s obzirom na njenu ljepotu i izgled. Pomislio bih da joj je 14 godina, tako je izgledala. Ona je u odnosu na Allaha imala jedno posebno stanje. Meni je davala prednost nad svima meni slinim koji su je sluili. Govorila bi: "Nisam vidjela nikoga kao to je taj i taj (mislei na mene). Kada on doe meni, sav je doao, nita pri tom ne ostavljajui, a kada bi odlazio od mene takoe bi sav otiao, nita od sebe ne ostavljajui kod mene (ni jedan dio svoje linosti ne ostavljajui). uo sam je kad kae: "udim se onome ko govori da voli Allaha a ne raduje Mu se kad je On pred njim, vidljiv kad su mu oi uprte u Njega u svakom biu i nijednog trena od njega nije odsutan. Ovi koji plau (zaljubljenici), kako mogu tvrditi da Ga vole, a plau. Zar se ne stide s obzirom da su Mu blii od Njemu bl iskih. Onaj koji voli Allah najblii Mu je i On mu je vidljiv, pa za kim onda plae. To je zaista udno". Jedanput mi ova dobra ena ree: "O moje dijete. ta ti kae na ove rijei?" Ja joj rekoh: "O majko, kako ti kae". Ona ree: "Tako mi Allaha ja sam zaista zadivljena. Moj Voljeni mi je dao suru Fatihu (prvo poglavlje Kur'ana) da me ona slui. Tako mi Allaha ona me i pored toga ne odvraa od Njega. Tog dana sam saznao stupanj ove ene, nakon to je rekla da je to poglavlje Kur'ana slui. Jednom prilikom dok sam s njom sjedio doe neka ena i ree mi: "Brate

moj, moj mu se nalazi u mjestu koje se zove eri -ezuna. Obavijetena sam da on tamo hoe da se eni. ta ti kae na to?" Upitah je: "eli li da ti se vrati?" Ona ree: "Da". Ja se okrenuh starici (dobroj eni) koju sam sluio i rekoh joj: "Majko, uje li ti ta govori ova ena?" Ona ree: "ta eli o moje dijete?" Rekoh: "Da joj odmah ispuni njenu potrebu da joj se vrati mu, a to je i moja potreba". Ona ree: "ujem i pokoravam se. Ja u mu poslati suru Fatihu i zaduiu je da dovede mua ove ene." Ona je tu suru (poglavlje) prouila, a i ja sam je sa njom prouio saznavi njen stupanj dok je uila to poglavlje. To po tome to je prilikom njenog uenja to poglavlje poprimalo otjelovljeni lik, nakon ega bi ona taj lik slala da za nju uradi ono to od njega trai. Kada se formirao lik od njenog uenja, uo sam je da mu kae: "O Fatiho, idi u eri i doi sa muem ove ene i ne naputaj ga dok s njim ne doe". Nije prolo vie vremena od onoga koje je potrebno da bi se dolo iz tog mjesta, a taj ovjek je ve bio stigao svojoj porodici. Ona (dobra ena) je udarala u def i radovala se. Kada sam je iznenaen pitao za objanjenje ona mi je rekla: "Ja se veselim s Njim, jer mi je ukazao posebnu panju, uinio me jednim od Svojih miljenika i odabrao me za Sebe, a ko sam ja da bi mene pored ostalih pripadnika moje vrste izabrao ovaj Gospodar. Tako mi uzvienosti mog Druga, On je ljubomoran na mene i to takvom ljubomorom koju ja ne mogu ni opisati. Kad god bih se u nemaru oslonila na bilo ta osim Njega zadesio bi me belaj u tome emu sam se okrenula". Zatim je pokazala i brojna druga uda u vezi s tim. Sluio sam je lino neprekidno i svojim rukama joj sagradio kuu od trske koja je svojom visinom odgovarala njoj. Ona je u njoj boravila sve do preseljenja na Onaj svijet. Imala mi je obiaj rei: "Ja sam ti majka boanskog nauka, Nura ti je majka koja te je rodila". Kada bi joj moja majka dolazila u posjetu govorila joj je: O Nur, ovo je moje dijete, a tebi je otac, pa dobro postupaj prema njemu i nemoj mu biti neposluna." Priao nam je Junus bin Jahja u Mekki 599 godine, a on kae da mu je priao Ebu Bekr ibn El-Gazali, a ovaj kae da mu je priao Ebul Fadl ibn Ahmed, a njemu je priao Ahmed ibn Abdullah, a ovome Osman ibn Muhammed El-Osmani, a njemu je priao Muhammed ibn Ibrahim El-Muzekkir, a on kae da mu je priao Muhammed ibn Jezid da je uo Zennuni Misriju da kae: "Otiao sam na had (hodoae) da posjetim Allahovu kuu i dok sam obilazio oko Boije kue ugledah jednu osobu kako se vjea (drei se) o zastor Kabe (Boije kue) i plae i kae u svom plau: "Krio sam svoja iskuenja od nekog drugog osim Tebe. Svoju tajnu sam otkrio Tebi. Tobom sam bio preokupiran i odvraen od drugih. udim se onome ko Te je spoznao kako ga neto mimo Tebe moe zabaviti i udim se onome ko je kuao Tvoju ljubav kako moe otrpjeti bez Tebe". Zatim ree u stihu: "Dao si mi da kuam pristup Tebi, pa Si mi onda poveao ar za Tobom da bih Te duboko osjeao". Zatim govorei svojoj dui ree: "Gospodar ti je dao odgodu a ti se nisi popravila i pokrio je tvoje mane a ti se ne stidi. Uskratio ti je

slast prisnog razgovora sa Sobom, a ti ne haje". Zatim ree: "Dragi moj , ta je ovo sa mnom. Kada stanem pred Tebe, Ti spusti na mene pospanost i uskrauje mi slast prisnog razgovora s Tobom. Zato, o radosti mojih oiju, zato?" Zatim u stihovima ree: "Zastraivao sam svoje srce rastankom i ne osjetih da je ita gorko i bolno kao rastanak. Dovoljan je rastanak i pomisliti na to da bi se mogli rastaviti. Dugo sam time bio prestraen". ejh Zennuni Misrija kae: "Priao sam tome koji to govori vjeajui se o zastor Kabe, kad to bi ena." Dogaaj o zaljubljeniku koji je obznanio tajnu svoga voljenog. Priao nam je Muhammed ibn Ismail ibn Ebi Es-Sajf, a on kae da mu je priao Abdurrahman ibn Ali, a njega je obavijestio Muhammed ibn Nasir i Muhammed ibn Abdulbaki, a takoe mi je priao od njih Junus ibn Jahja da njih dvojica kau: obavijestio nas je Muhammed ibn Ahmed, njega je obavijestio Ahmed ibn Abdullah, njemu je priao Ahmed ibn Muhammed El-Mutevekkili, njemu Ahmed ibn Ali ibn Sabit, njemu Ali ibn El-Kasim E -ahid, a on kae da je uo Ahmed ibn Muhammed ibn Isa Er-Razi, a ovaj kae da je uo od Jusufa ibn Husejna da kae: "Neki mladi je jedno izvjesno vrijeme prisustvovao kazivanjima Zennuni Misrije r.a., zatim ga jedno vrijeme nije bilo, a zatim se pojavio kod njega. Poutio je od iscrpljenosti i klonulo mu je tijelo. Na njemu su se vidjeli tragovi bogosluenja i truda, pa mu Zennuni Misrija ree: "O mladiu. ta si dobio, time to si sluio svoga Gospodara i ulagao trud, od poklona koje ti je dao, poklonio i posebno te njima obdario?" Mladi ree: "O profesore, (tj. uitelju), jesi li ti vidio nekog roba kojeg je njegov Gospodar izmeu Svojih robova odabrao te mu dao kljueve Svojih riznica i povjerio mu neku tajnu, je li lijepo da on tu tajnu iri i otkriva?" Zatim ree u stihovima. "Kome povjere tajnu i on istu namjerno otkrije, nee u njega imati povjerenja po pitanju tajne dok je iv i odstranie ga i nee se usreiti njihovom blizinom i prisnost sa njim zamijenie udaljavanjem. Oni nee odabrati onoga ko e obznaniti neku njihovu tajnu. Njihova ljubav je daleko od toga da bi bila poklonjena takvima". Zaljubljenom nije dozvoljeno otkrivati tajnu Voljenog, nego eka nareenje svog Voljenog. Ukoliko mu naredi da otkrije on e to otkriti, a ako mu ne naredi temelj ili osnova je da se krije. Meni je Allah podario jednu od Svojih tajni u gradu Fessu 594 godine i ja sam je obznanio. Ja nisam znao da je to jedna tajna od onih koje se ne obznanjuju, pa sam, po tom pitanju, bio ukoren od svog Voljenog. Nisam imao drugog odgovora izuzev da kaem Bogu: "Preuzmi Ti tu stvar kod onih kojima sam ja to dostavio, ako si ljubomoran na to, jer Ti to moe a ja nemam moi (stvar je otila u eter). Broj ljudi kojima sam to otkrio bio je oko 18. on mi ree: "Ja u to preuzeti". Nakon toga me obavijesti da je On to izvadio iz njihovih prsa. To je On uinio u vrijeme dok sam ja bio u Sebti. Svom drugu Abdullahu El-Hadimu rekoh: "Allah me obavijestio da je uinio to i to (tj. da je tu informaciju koju sam ja priao oduzeo od onih koji su me sluali), pa hajde sa mnom u grad Fes da vidimo ta e

mi oni priati o onome to sam im bio otkrio. O tputovao sam i kada je se to drutvo kojima sam priao okupilo oko mene, naoh i vidjeh (tj. saznadoh) da im je Allah to oduzeo iz njihovih prsa tj. pamenja. Poee me o tome pitati a ja ostadoh utjeti tj. ne kazah im nita o tome. Ovo je jedna od najudnijih stvari koja mi se desila iz ove oblasti. Neka je hvala Allahu koji me nije kaznio, nije sankcionisao time to bi me udaljio od sebe shodno onome to je rekao pomenuti mladi Zunnunu el Misriju. Poto se Allahov put doivljava iskustveno, pomenuti mladi je mislio da ono to Bog ini s njim, da to ini sa svim stvorenjima, pa je doivljaj tog mladia kako je on doivio istina, a sud o tome kako Allah postupa nije taan. Ovakvo donoenje sudova kod dervia na Boijem putu esto se deava (mnogi putnici Boijeg puta zapadaju u te greke da su oni i njihovi doivljaji mjerilo kako je ispravno, odnosno tano da se doivljava), izuzev kod onih koji su se do na kraj obistinili, jer se njima neto slino ne deava, a to je zbog njihove spoznaje rangova stvari, pojmova i zbilja, meutim, to je jedno rijetko, velianstveno i teko osvojivo znanje. Da ti priamo o Zennuni Misriji dogaaj kojeg pria Muhammed ibn Jezid od Zennuni Misrije da kae: "Rekao sam eni koja je, gore spomenuta, bila kod Kabe: "Kada srce zaljubljenika zapada u brige?" Ona ree: "Kada su uspomene tu a i enja prisutna, o Zennune. Zar ne zna da enja raa bolest. Ponovno sjeanje i uspomene raaju alost". Zatim ona dalje ree: "Ne okusih slast sastanka s Tobom dok me ne napusti moja ljubav prema stvorenjima". Ja joj na to odgovorih: "Divan li je zaljubljenik onaj kome se uvea slast sastanka i njegova ljubav se uzdigne iza sastanka", a ona na to ree: "Nanese mi bol, nanese mi bol. Zar ti ne zna da se Njemu ne moe stii izuzev da ostavi sve osim Njega". Da je meni rekla (kae ibn Arebi) neto tako ja bih joj rekao: "Jeste kad bi tu neto mimo Njega i postojalo". Vie ljudi mi je prenijelo od Ibn Ebi Sajfa, on od Abdurrahmana ibn Alija koji kae da ga je obavijestio Ibrahim ibn Dinar, a on kae da mu je priao Ismail ibn Muhammed, a on prenosi da ga je obavijestio Abdulaziz ibn Ahmed, njega je obavijestio Ebu -ejh Abdullah ibn Muhammed, a on kae da je uo Ebu Seida Es-Sekafija da pria za Zennuni Misriju da je rekao: "Bio sam u obilasku Kabe (Boije kue) i uo alostan glas. Kada pogledah ugledah djevojku kako visi drei se za zastor Kabe i govori u stihovima: "Ti zna, o moj Voljeni! O moj Voljeni Ti zna! Moje iscrpljeno tijelo i duh otkrivaju moju tajnu. Voljeni moj krila sam svoju ljubav, ne mogu vie da izdrim". Zennuni Misrija u tom momentu ree: "To to sam uo rastuilo me toliko da sam poeo uzdisati i plakati". Ona dalje ree: "Boe moj, Gospodaru moj, Zatitnie moj, tako Ti Tvoje ljubavi prema meni, hoe li mi oprostiti". Dalje Zennun kae: "To mi se uini udnim ta ona ree i rekoh joj: "O djevojko, zar ti nije bilo dovoljno rei: 'tako Ti moje ljubavi prema Tebi', a ne da kae 'tako ti Tvoje

ljubavi prema meni'. Ona ree: "Proi me se o Zennune. Zar ti ne zna da Allah

ima ljudi koje On zavoli prije nego to oni Njega zavole", pa mu citira kur'anske rijei: "Doi e Allah s ljudima koje On voli i oni Njega vole" (Maida, 54). Njegova ljubav prema njima prethodi njihovoj ljubavi prema Njemu". Rekoh joj: "Otkud ti zna da sam ja Zennun?" Ona ree: "O junae, kreu se srca na mejdanu tajni, e tu sam te upoznala". Zatim ree: "Pogledaj iza sebe". Okrenuh svoje lice i ne znam da li ju je nebo uzelo ili zemlja progutala. Ovaj dogaaj sa ovom djevojkom je blizak sluaju Musaa a.s. sa svojim Gospodarom kada mu je rekao: "Pogledaj u brdo" (A'raf, 143). Uzvieni Allah ima mejdane a oni se svi zovu mejdani ljubavi. Svaki od tih mejdana je odlikovan imenom kojim se na odreen nain opisuje ljubav, pa npr. ima mejdan zanosa u ljubavi, zatim mejdan enje i svako stanje u kojem ima kretanja ima svoj mejdan. Ovo je univerzalan princip. To je tako, takoe, i za spoznaje kojima pripadaju ravni i drutva i oni se ne nazivaju mejdanima izuzev da ti Allah da spoznaju razlike u stvorenjima. Ako uoi da je On Bie koje se Svojim imenima pojavljuje (manifestira) u stvorenjima, to su u tom sluaju mejdani tajni. Ako uoi da je On Svojim imenima sa stvorenjima, u tom sluaju su to mejdani svjetala. Ukoliko ti se mijeaju ti pojmovi, i ti neto vidi i za to kae: "To je On", zatim, u drugom sluaju, vidi neto i kae: "To nije On", zatim opet vidi neto i kae: "Ne znam je li On ili nije On", ti mejdani su, ustvari, prisustva. Svakom stvorenom biu pripada biljeg ili znak koji je poznat onome ko se kree i plovi ovim mejdanima, pa on na osnovu tog znaka ili biljega zna ko je njime obiljeen u pojavnom svijetu u ovim fizikim likovima koji su zatamnjeni po prirodi a osvijetljeni po spoznaji. Otuda ih nazivaju i znaju po njihovim imenima, kao to je bio sluaj i sa spomenutom enom. Prenosimo od Musa ibn Alija El-Ahmimija koji prenosi od Zennuna da je on u Jemenu sreo nekog ovjeka kada je iao kod njega u jednom dogaaju koji on nairoko opisuje. Izmeu ostalog tu se navodi da mu je Zennun rekao: "Allah ti se smilovao, to je to znak po kojem se prepoznaje onaj koji voli Allaha?" On mu ree: "Voljeni moj, stupanj ljubavi je visok stupanj". Rekoh mu: "elio bih da mi ga doara", a on ree: "Srca onih koji vole Allaha su deblokirana. Oni gledaju svjetlom srca Uzvienog Allaha. Njihova su tijela ovosvjetska, a duhovi su im zastori, a umovi su im nebeski. Oni se kreu u redovima meleka. Vide te pojmove sa uvjerenjem, pa Bogu robuju prema svojim krajnjim mogunostima iz ljubavi prema Njemu, a ne od pohlepe za Dennetom ili iz straha od kazne Dehennema". Rekavi ovo vitez na Boijem putu zajeca. Mi kaemo da je taj vitez bio od arifa (stvarnih spoznavalaca Allahovih). On spomenu neto to ukazuje na to, a to su ustvari tri pojma, a u svijetu i nema osim tako. Rekao je: "Tijela su im ovosvjetska", jer Uzvieni kae: "i na zemlji je (On) Bog" (Zuhruf, 84), pa je nuno da mu od Svojih zbilja dadne neto to e biti sa njim na Ovom svijetu, s obzirom da je ovjek sinteza ili zbir cjelokupnog svijeta, a to nije nita drugo

nego njegovo tijelo, jer je On Uzvieni njemu, tj. ovjeku blii od njegovog lutajueg damara, a to je ipak tjelesna krvna ila. Da on pri tom potpuno izgubi svijest o sebi (o svojoj tjelesnoj dimenziji) bio bi nepotpuna stanja. Drugo to je rekao, to je da su im umovi, odnosno razumi nebeski, jer su razumi osobine ili svojstva koja vezuju, jer razum vee i povezuje. Poto se rije razum na arapskom jeziku kae akl, a uzeta je od rijei ukal to znai veza, povezivanje, a nebesa su stanita meleka koji su vezani za svoje stupnjeve, pa Uzvieni i kae za meleke da su rekli: "Nema niko od nas a da mu ne pripada poznati stupanj" (Saffat, 164), tj. stupanj kojeg ne moe prei. Taj stupanj, za koji je (neko od meleka9 vezan, je sam Stvoritelj postavio i odredio tako. Zato je to Boiji vitez prokomentarisao rijeima: "Kreu se (umovi) izmeu redova meleka", pa su u tom sluaju, sa svojim umovima u nebesima, a u ovom sloenom bitisanju i nema osim nebo i zemlja. Tree to je spomenuo jeste da su njihovi duhovi zastori, jer On Uzvieni, poto je uobliio likove tijela, od njih se zastro, tj. njih je zastro od Svoje pojave u njima samima: "i u njega udahnem od Svoga duha" (Hidr, 29), pa su se njihovi duhovi pojavili od ovog duha koji je zastor. Oni tako gledaju svoju osnovu i znaju da je to zastor kako bi na osnovu toga saznali ko je taj koji se pojavljuje u njihovim biima i ko je imenovan tako i tako i zato je imenovan tako i tako. Ovdje se kriju prefinjene tajne. Ispriani su mnogobrojni dogaaji zaljubljenih spoznavalaca. Ovo poglavlje emo zavriti sa odjeljkom koji se, po nama, zove mjestima pojavljivanja Boga zaljubljenim spoznavaocima, mjestima koja se zovu pijedastali za mladu, tj. nevjestu, kada se tek dovede, kako bi time dali opise zaljubljenih u ljubavi. Jedan od tih pijedastala i pojavljivanja takve mlade jeste da se zaljubljenik opisuje time da je rtva, tj. ubijeni na Boijem putu. To zbog toga to je takav zaljubljenik sastavljen, tj. sloen od prirode i duha. Stih:

Duh je svjetlo a priroda je tama To dvoje (svjetlo i tama) su dvije suprotnosti U njegovom biu.
Dvije suprotnosti se iskljuuju, a to to se iskljuuju, to znai bore se jedno sa drugim ko e nadvladati. Svaka ta suprotnost trai dom inacije nad njim i da joj cjelokupna vlast pripadne. Zaljubljenik se stalno nalazi izmeu toga dvoga, ili da njime dominira priroda pa da bude potamnjen njegov lik, odnosno tijelo, te tako voli Boga u stvorenju, u tom sluaju svjetlo se upija u tamu oslanjajui se tako na

osnovu na koju ukazuju rijei Uzvienog: "Znak im je no. Iz nje izvodimo dan, kad oni potamnjeni" (Jasin, 37). Dan je svjetlo, pa on tako zna da su dan i no jedno s drugim, iako su dvije suprotnosti i zna takoe da jedno od njih moe biti sakriveno u drugom. Meni ne teti da volim Boga u stvorenom objedinjujui oba pojma. Ukoliko ovlada zaljubljenikom duh, on e tada biti osvijetljenog lika, odnosno tijela, pa e u tom sluaju voljeti stvorenje u Bogu, shodno Vjerovjesnikovim s.a.v.s. rijeima: "Volite Allaha zbog toga to vas opskrbljuje blagodatima", pa Ga takav voli u samim blagodatima po nareenju Uzvienog, te mu je na takav nain vidljiv Bog. Ukoliko se desi ljubomora izmeu dvije suprotnosti i svaka od tih suprotnih strana bude smatrala da e mu se izmai voljeni i posve otii na suprotnu stranu, onda e rei: "Ubiu ga da ga ne bi dobio moj suparnik". Ako ga ubije priroda takav umire, a to je onaj zaljubljenik koji voli stvorenja. Ako ga ubije duh on e biti muenik (ehid) i on je kod svog Gospodara iv i opskrbljen. U svakom sluaju, svaki stvarni zaljubljenik u svijetu je rtva, odnosno ubijeni, makar to i ne primjeivao. Jedan od opisa zaljubljenika je da je on stradalnik, a to je zbog toga to ga je Allah stvorio od Svojih imena Vidljivi (Pojavni) i Skriveni (Nevidljivi), pa ga je uinio svijetom koji je i skriven i pojavan. Stvorio mu je razum pomou kojeg rastavlja odreenja pomenutih dvaju imena da bi uspostavio vagu, odnosno mjeru izmeu ta dva svijeta u sebi. Zatim mu se pojavio Svojim imenom, odnosno izrazom "Njemu nita nije slino" zbunivi ga. Takvo pojavljivanje mu nije omoguivalo uspostavljanje vage, tj. mjere, pogotovo ako se tome dodaju Njegove rijei: "A On uje i vidi" (ura, 11). On strada s obzirom da ne vidi stanje koje nuno trai pravinost i odmjerenost, tj. odvagivanje, to ga izvodi iz okvira obaveze, jer je samo obavezan onaj ko ima pamet i ko je vezan za svoju pamet. E ovo je opis zaljubljenika da je stradalnik. Jedan od stadija kojim je opisan zaljubljenik je i taj da on putuje Bogu sa svojim imenima, a to zbog toga to mu se On pojavljuje u imenima svijeta i pojavljuje mu se u Svojim lijepim imenima. Kada mu se On pojavljuje sa imenima svijeta, tj. stvorenja, on zamilja da je to sputanje od Boga vezano za njega, iako je On i dalje na Svojoj boanskoj visini koja Mu dolikuje. Kada se takav okiti boanskim lijepim imenima, tj. atributima, njime ovlada pravac koji je svojstven Boijim ljudima u vezi sa usvajanjem boanskih atributa. On pri tom zamilja da imena stvorenja, odnosno bia pripadaju njemu a ne Bogu i da je Bog u odnosu na ta imena ono to je rob u odnosu na Allahova lijepa imena. Pa takav kae: "Neu Mu doi, stii osim sa svojim imenima, a kada od Njega izaem i pojavim se stvorenjima pojaviu i m se okien Njegovih lijepim imenima, odnosno atributima. Nakon to ue kod Njega mislei da mu pripadaju njegova imena, tj. imena stvorenja koja su pri njemu, vidjee ono to su vidjeli vjerovjesnici, tj. vidjee

znakove koje su oni vidjeli na svom putu i uzdizanju u vanjskom svijetu a i u sebi. To znai vidjee da ustvari sva imena pripadaju Uzvienom Allahu, a da rob nema ni imena, ak da mu ni ime rob ne pripada, nego je on samo zaogrnut i okien tim imenom, kao to je sluaj i sa ostalim Boijim lijepim imenima. Saznae da je put Njemu i dolazak Njemu te prisustvo kod Njega ne bijae nikako izuzev sa Njegovim imenima, te da su imena stvorenja i svijeta ustvari Njegova imena, pa je ispravio greku nakon to je pogrijeio. Ovo osvjedoenje mu nadoknauje ono to mu je promaklo kada je pravio razliku izmeu oboavaoca i Oboavanog. Ovo boansko pojavljivanje je velianstveno i teko shvatljivo razumu, na tom velikom poloaju koji je tako visok da ga ni sam Ebu Jezid El-Bistami nije dosegnuo. Domet koji je EBu Jezid dosegao krije se u njegovim rijeima kad govori o sebi da mu je Uzvieni Bog rekao: "Priblii se onim to Mi ne pripada ". to je bio njegov udio u spoznaji Gospodara koji je on smatrao i vidio krajnjim dometom. To i jeste tako, jer je to bio krajnji domet, ali njegov, a ne i krajnji domet uopte. Ovo je jedan drugi specifian pravac (uzdizanja i pribliavanja Bogu) i nisam vidio nikoga da je to iskustveno doivio od bogougodnika izuzev iskljuivo vjerovjesnika i poslanika. Sa ovog nivoa pojave oni su Njega Uzvienog opisivali onim svojstvima i imenima koja se kod slubenih uenjaka nazivaju svojstvima Boije slinosti sa svijetom. Takvima se priinjava da Bog Sebe opisuje sa svojstvima stvorenja i zbog neshvatanja toga tumaili su to u prenesenom sm islu. Ovaj stupanj prua takvo znanje i spoznaju da se vidi da svako ime koje pripada stvorenju u osnovi i zbilji tj. stvarno pripada Bogu, a to isto ime pripada stvorenju kao izraz po govoru tj. po formi ali ne i po znaenju. On Uzvieni je okien tim imenom. Pokuaj shvatiti! Jedan od stadija zaljubljenika je takoe i ovaj:

Zaljubljenik se opisuje time da on leti, odnosno lepra To je ispravno znanje i nije nepoznato tj. po njemu nije pala praina .
Ovaj stih nije sam po sebi cilj, nego je cilj ono to m i pomenusmo vezano za imena stvorenja. Njemu se priinjavalo da su ta imena stvorenja njegovo gnijezdo a kad vidje i saznade da je on u tuem gnijezdu, on se die i zalepra udaljavajui se od svoje stvorenosti i od svog (pod znacima navoda) gnijezda i leti u atmosferi svijeta kao ime i tako on u svakom dahu lepra, od daha do daha, jer bie svih imena kome pripada? Svakog trenutka je On u djelovanju" (Rahman, 29). Pa nema dana ni trenutka a da zaljubljenik ne lepra u Njemu, iz stanja u stanje. Tu mu mogunost prua njegovo vienje. Takoe je od stadija i opisa zaljubljenika i to da on trajno bdije poto vidi da je njegov Voljeni takav da Ga ne obuzima ni san ni drijem. Zna on da to proizlazi iz

stupnja Njegove ljubavi kako bi uvao svijet i da ga Uzvieni poziva na ovaj prizor, tj. prizor da se Bog pojavljuje u likovima i formama, a formama i likovima pripadaju odreenja i uticaji, a od uticaja odnosno odreenja nekih formi i likova je i san, i on ga vidi u primjeru ovakvog lika odnosno forme takvim da Ga ne uzima san ni drijem, tj. na njega ne vri uticaj odreeni lik kao takav, pa on zna da je to iz stupnja Njegove ljubavi kao bi se sauvao svijet. Kada zaljubljenik bude u drutvu sa Voljenim, a njegov Voljeni je opisan navedenim svojstvom, u tom sluaju je san zaljubljenom zabranjen. Onaj ko je zaljubljeni ak i kad nije sa Voljenim govori da mu je spavanje zabranjeno, a kako tek kada je u Njegovom prisustvu i drutvu. U vezi sa bdijenjem u odsustvu Voljenog neko od njih je rekao: Nakon druenja s vama meni je spavanje zabranjeno Kako da zaspi onaj ko se je rastavio sa voljenima A spavanje u drutvu i prisustvu daleko bilo od toga Jedan od opisa zaljubljenika je i taj da on krije tugu, tj. da je njegova tuga prekrivena i ne pojavljuje se. Uzrok tome su rijei Uzvienog: "Oni ne cijene Allaha istinskom cijenom" (En'am, 91). Zatim takav u svom vienju i osvjedoenju vidi da se bez Njegovog doputenja ne pokree ni atom. Poto ga On pokree onim u emu se nalazi. U svom vienju i osvjedoenju on vidi da stvorenja svome Stvoritelju uzvraaju neuljudnou, nevaspitanou i neodgojenou i da Ga opisuju onako kako Ga ne treba opisivati to podrazumijeva Njegovo negiranje Njegovih savrenstava. Uslijed toga takav eli da govori i otkrije ljubomoru koju ima pr i sebi a koja proizilazi iz ljubavi. Zatim uoi da je to ipak sve Njegovom dozvolom, jer spada u one koji Allaha vide prije stvari sa stupnja kakav je bio svojstven Ebu Bekru r.a. i u tom sluaju se smiri. Takvom se ne prua prilika da izrazi svoju tugu, j er ljubav diktira da bi takvo njegovo postupanje prema Voljenom bilo nedolino i vidi da je On Svojim stvorenjima prepustio da ga ona onemoguuju svojim govorom, iako ih ne pravda i zastire ih od Sebe. Zato ovakav zaljubljenik krije svoju tugu na Ovom svijetu a na Onom svijetu nee ni imati tuge. Zbog toga on trai naputanje Ovog svijeta. Jedan od stadija i opisa zaljubljenog je takav da eli napustiti ovaj svijet kako bi se susreo sa svojim Voljenim. To je ono to smo ranije u prethodnom odjeljku spomenuli, jer dua, po svojoj stvarnoj zbilji, trai odmor i rastereenje, a tuga je teret i umor. Skrivanje tuge je tee i do njenog noenja, a ovaj svijet je mjesto tuga. Onaj koji se odlikuje sa ovim stadijem, ima elju da se susretne sa svojim Voljenim. To je jedan poseban susret kojeg je Bog naznaio, poto je On vidljiv u svakom stanju, meutim poto je On naznaio ono mjesto koje je htio i odredio ga mjestom posebnog susreta za kojim nam izaziva elju, a to se ne moe postii izuzev sa izlaskom iz kue koja je u opreci sa ovakvim susretom, tj. sa ovoga svijeta.

Vjerovjesniku s.a.v.s. je dato da bira, da li da ostane trajno na Ovome svijetu ili da preseli na Drugi, pa je on rekao: "Izabirem najuzvienijeg druga". Da je izabrao ovaj svijet bio bi u drugovanju najniem. Nalazi se u predaji: "Ko eli susret sa Allahom", to znai sa smru "i Allah eli susret s njim, a ko ne eli susret sa Allahom i Allah ne eli susret s njim", pa e ga Allah sresti sa onim to on ne eli, a to je da e ga zastrti od Sebe, a pojavie se onome od robova ko je eli susret s Njim. Susret s Bogom pri smrti ima okus kakav nema onaj susret s Njim na ovome svijetu. Odnos naeg susreta sa Njim prilikom smrti odgovara Njegovim rijeima: "Posvetiu se vama o dini i ljudi" (Rahman, 31). Smrt za nas predstavlja rastereenje za nae due, jer nee biti uposlene upravljanjem tijelom. Hoe ljubav ovako zaljubljenog da doivi to kuanje, a to ne biva izuzev sa izlaskom sa Ovoga svijeta smru a ne stanjem, tj. da napusti ovo tijelo s kojim je postao tako prisan od roenja i u kojem se pojavio, ta vie, koje je bilo uzrok njegovog pojavljivanja, pa Bog rastavi njega i njegovo tijelo sa kojim je bio u vrstoj vezi. To je ustvari stanje Boije ljubomore prema robovima s obzirom da ih voli. On nee da izmeu njih i nekoga mimo Boga bude veza. Stvorio je smrt, iskuava ih njom da bi stavio na probu njihove tvrdnje o tome da Ga vole. Kada odredba smrti istekne Jahja a.s. e je zaklati izmeu Denneta i Dehennema i niko vie nee umrijeti u obje kue, bilo u Dennetu ili Dehennemu. Dakle, ovo je uzrok njihove elje izlaskom sa Ovoga svijeta da bi se sreli sa Voljenim, jer je ljubomora teret, a smrt e i nakon klanja ivjeti jednim posebnim ivotom, kao to je i na status nakon smrti, jer svijet spava a kada umru probude se. Jedan od opisa zaljubljenog je da je njemu dosadno drugovati s nekim ko ga smeta, zabavlja i odvraa od susreta s Voljenim. Ovaj opis zaljubljenog je optiji od ranije spomenutog. Spoznavaoca od susreta sa Voljenim ne moe nita sprijeiti niti zabaviti izuzev nepostojanje, a nepostojanja i nema, jer u postojanju i nema neko izuzev On Uzvieni, pa Ga spoznavalac vidi i svjedoi Ga u svakom stvorenju koje vidi. Prema tome, izmeu zaljubljenog i Voljenog nema nita osim zastora stvorenj a, na osnovu ega on zna da tu postoji Stvoritelj i stvoreno. On se ne moe odvojiti od prisustva ove zbilje, jer je ona samo njegovo bie, a neto se ne moe odvojiti od samoga sebe, tako da se on sam po sebi isprijeio izmeu sebe i susreta sa Voljenim. Zato je njemu dosadno sa samim sobom, s obzirom da je on stvorenje. Druenje sa samim sobom je lina i trajna osobina i ne moe se nikada otkloniti, tako da on neprekidno osjea dosadu i zato mu je to svojstveno. To zato to on pretpostavlja d kad napusti ovo svoje tijelo da e tada poprimiti tijelo koje nee biti sloeno kao to je na ovom svijetu i da e biti jednostavno i prosto, pa e on biti sastavljen od samo jednog "elementa" i ta e jednota biti pomnoena sa

jednou boanskom. Nakon tog mnoenja jedan sa jedan, rezultat e biti Bog, a ne on. Eto zato on osjea dosadu prije susreta i mrzovolju. Zaljubljenik koji je spoznavalac ne osjea takve neugodnosti, zbog toga to je spoznao stvar onakvom kakva jest, na to smo ukazali u naoj brouri "ElIttihad". Jedan od opisa i stadija zaljubljenog je da on mnogo uzdie. Na to ukazuju rijei Uzvienog: "Zaista je Ibrahim onaj koji mnogo uzdie i koji je blag" (Tevbe, 114). U vezi sa Svojim imenom Opte Milostivi Bog za Sebe kae da On ima Svoj dah kojim olakava svojim robovima. U tom dahu se pojavio svijet. Zato je uinio da svijet nastane izgovaranjem rijei kun budi. Glas ili slovo nastaje presijecanjem zraka (koji izlazi iz plua9, pa zrak porodi slovo, odnosno glas, ma koji bio, jer nijedan glas, odnosno slovo ne dolazi do izraaja izuzev sa presijecanjem zraka (daha) pri disanju. Ovaj zrak meu elementima je dah prirode. Zato on poprima oblike pojedinih slova, odnosno glasova, a ti glasovi dolaze do izraaja u zraku prilikom puhanja vjetra. Vidljiva manifestacija od tih glasova, odnosno tonova je od slova "ha" i "hemze". Ta su dva slova po mjestu njihovog nastanka i presijecanja daha najkrajnja, tj. najdublja po izgovoru u arapskom jeziku. Ta dva slova su najblia srcu po mjestu nastanka i to su prvi grleni glasovi koji ustvari nastaju u prsima i to su prva dva slova, odnosno glasa koje oblikuje onaj koji die sa svojim disanjem. Eto, to je smisao uzdisanja, zbog blizine toga daha srcu, a srce je mjesto odakle polazi proizilazi dah, pa se pojave i nastanu, od tog daha, sva slova, kao to je i sav svijet nastao i pojavio se sa formiranjem iz rijei: Budi! To je jedna zaudna misterija koju u ja spomenuti u poglavlju o dahu (Opte Milostivog), ako Allah htjedne. Kada se Bog pojavi iz srca zaljubljenog i pogleda Ga oko sranog vida, s obzirom da srce obuhvata Boga, te s tim vidom vidi kakve se sve pokude izriu ovoj ljudskoj prirodi a ona sadri ove boanske tajne a da se i ona sama pojavila od daha Opte Milostivog u svijetu, pa je ona kao takva kuena, a ne zna joj se vrijednost. Usljed toga on puno uzdie zbog takve greke koju mnogi prave, a on uzdie jer to vidi potpuno jasno i nedvosmisleno, a svijet openito je slijep za te stvari i ne vidi, te on uzdie iz ljubomore, na odreen nain, vidjevi da ljudi pripisuju sebi ono to pripada Allahu i uzdie iz saosjeajnosti prema zastrtim robovima to to ne vide, s obzirom da je Vjerovjesnik s.a.v.s. ukazao na to da je savrenstvo vjere jednog vjernika u tome da voli svome bratu ono to voli sebi. Zato on saaljeva onoga kome je Allah uskratio takvo vienje i osvjedoenje. Takav uzdie zbog svoje ljubavi prema Voljenom zato to vidi ono za to je obian svijet slijep, a jedno od stanja zaljubljenog je da saosjea sa Voljenim, jer mu to proizlazi iz ljubavi. Jedan od stadija i opisa zaljubljenog je to da on nalazi rahatluk, tj. ugodnost u sluanju Voljenog i u spominjanju Njega citiranjem Njegovog pomena (knjige).

Uzvieni kae: "Uistinu smo Mi spustili pomen (Kur'an)" (Hidr, 9), pa je tako On nazvao Svoj govor pomenom ili sjeanjem. Prema tome, treba da zna da osnova postojanja svijeta ne biva izuzev na osnovu svojstva boanskog, a to svojstvo je samo govor, jer svijet od tih Njegovih svojstava nije znao nita drugo osim Njegov govor. On je, dakle, uo i naao je uitak u sluanju Njegovog govora i nije mu preostalo drugo nego da nastane. Zbog ovog sluanja u prirodi onih koji imaju sluha je da se pokreu, uzbuuju i putuju, jer onaj koji uje kada je (u praiskonu) uo rije: "Budi!", pokrenuo se iz stanja nepostojanja u stanje postojanja i tako nastao. Otuda je osnova kretanja kod ljudi koji imaju sposobnost za trans, a to nije nuno kod svakoga. Trans sam po sebi izaziva ono to izaziva. Ono to se voli moe biti razliito, a ljubav, trans, enja i svi opisi ljubavi, opisi su koji odgovaraju zaljubljenom, ma ta on volio, s napomenom da mi u ovoj knjizi govorimo posebno o ljubavi koja se vezuje za Allaha, tj. da je On Voljeni na osnovu zbilje i stvarnost, iako to neki ne primjeuju za razliku od spoznavalaca koji primjeuju da se u sutini On voli. Prema tome, ne vole nita drugo osim Allaha iako je njihovo stanje takvo da oni misle da vole svoje due, porodice, drutvo, pa znaj to! Nama je preneeno da je jedan od dobrih ljudi rekao: "Kajs Mednun je bio jed an od zaljubljenika u Allaha, ali je tu svoju ljubav krio iza zastora zvanog Lejla i spadao je u takve zaljubljenike". Ja sam ove rijei uzeo kao tane shodno Mednunovom sluaju kada je rekao Lejli: "Udalji se od mene jer me je ljubav prema tebi preokupirala od tebe", tj. odvratila od tebe, pa je on sebi nije ni pribliio niti joj dao da bude s njim. Ljubav je takva da zaljubljeni trai da se sastane s Voljenim, a ovaj njegov postupak je u opreci sa ljubavlju (prema njoj). Jedan od osobina zaljubljenog je da se gubi i zapanji kada mu se iznenada pojavi voljeni, a on njoj, u spomenutom sluaju, kae: "Udalji se od mene", i niti se zapanjio niti se izgubio. Ovakvim postupanjem, po meni se potvruje istinitost onoga to je rekao spoznavaoc u vezi sa Mednunom, i to nije daleko od istine. Allah je neke robove rezervisao za Sebe. Zato se zaljubljenici osjeaju ugodno sluajui govor Voljenog te Njegov pomen, a Kur'an je Njegov govor a on je i pomen, i niemu ne daju prednost nad Njegovim govorom, jer Ga oni zamje njuju u itanju i recitiranju Kur'ana, uei ga tako kao da ga Bog ui, kao to kae Uzvieni: "Priblii ga sebi da on uje Allahov govor", a taj govor ui ili citira uistinu Muhammed s.a.v.s. Ljudi Kur'ana su Allahovi ljudi i Njegova elita. To su oni koje Allah voli i koji Njega vole. Jedan od stadija i opisa zaljubljenog je taj da se on usklauje sa onim to voli njegov Voljeni. Takva ljubav i takav opis nije svojstven izuzev onome ko iskljuivo voli Allaha, jer se On Uzvieni ne ograniava i ne definie niim, a On je Onaj koji se pojavljuje u Svom imenu, tj. atributu Onaj koji je blizu, kao to

se pojavljuje i Svojim imenom Onaj koji je daleko, tako da je On i daleko i blizu, u isti mah. Zaljubljenik kae: "Sve to ini ili radi Voljeni je milo i drago". Kada ga On udalji on to voli, jer to eli njegov Voljeni. On tu udaljenost voli zato to to voli Voljeni, a ne po sebi. On to nee voljeti ljubavlju Voljenog sve dok Voljeni ne bude njegovo svojstvo. Ukoliko je Voljeni jedno od svojstava zaljubljenog, u tom sluaju on nastupa s Njim. Kada nastupa s Njim, on je krajnje s Njim u samoj udaljenosti, i blie Mu je nego kad je u blizini, jer je u blizini sa svojim svojstvom, a ne sa svojstvom svog Voljenog, jer na jednom mjestu ne mogu biti dva uzroka jedne posljedice. On voli blizinu s Njim jedino radi sebe, a daljinu voli jedino radi svog Voljenog (kada On to hoe), tako da je njegova ljubav u daljini (po Njegovoj volji) potpunija od njegove ljubavi u blizini (po svojoj volji). Stihovi: Ljubav doivljava tako da sve vidi bilo lijepim bilo ljepukastim Meu Boijim ljudima jedino onaj ko je jak Slabi je za to svako onaj ko je nejaka srca, Koji se vrti izmeu blagodati i uivanja U udaljenosti od njega moje je stanje prijatnije od grljenja pri sastanku Pri sastanku ja sam rope svoje due, A u udaljenosti sam rob svog Gospodara U svakom sluaju moja preokupiranost Voljenim Mi je draa od preokupiranosti mojim stanjem (tj. samim sobom). U ovom stihu se daje prednost onome emu daje prednost Voljeni i u njemu je sadrano ono na ta smo mi ukazali ranije u naem objanjenju. to se tie naih rijei da je Voljeni svojstvo zaljubljenog, kako spomenusmo, na to ukazuju rijei Uzvienog u svetom hadisu: "...pa kad ga zavolim, njegov sam sluh, vid ...", pa je On Sebe poistovjetio sa robovim sluhom, vidom ..., i time potvrdio da je On njegovo svojstvo. Prema tome, zaljubljenik ne voli daljinu izuzev sa svojim Voljenim. To je krajnja blizina u samoj daljini. Jedan od stadija i opisa zaljubljenog je i to da se bolji da e izgubiti potovanje prilikom sluenja Voljenom. Toga se ne boji izuzev spoznavalac srednjih dometa koji nije dosegao obistinjenje u spoznaji, s tim to on to nasluuje i osjea a da njegovo kuanje ne prevazilazi nasluivanje. Takav je zaljubljeni, a zaljubljenik je posluan Voljenom u svim stvarima. Meutim, obistinjenje na tim stvarima i pojmovima daje to da je onaj ko nareuje sami onaj kome se nareuje, a da je i zaljubljeni sam Voljeni, s napomenom da se pojavno pojavljuje shodno zbiljama onoga na emu se pojavljuje. Zbog razlike u mjestima pojavljivanja dolaze do izraaja i razlike o onome to se pojavljuje, pa se usljed toga razlikuju definicije

i imena. Te razlike u definisanju i imenovanju se pojavljuju i kod poslunih i kod neposlunih. Onaj ko je na stupnju nasluivanja i osjeanja, a nije dosegao granicu da stvari zna postaviti na njihovo mjesto u pojavljivanju, boji se da ne uini neto to e biti u opreci sa potovanjem prilikom sluenja premda izgovara: "Nema tu osim On", drei se onoga ko je vidio da su bia upravo jedno Bie. Meutim, on to ne zna kako. Tkao je on neprekidno neuljudan, neodgojen, nevaspitan, jer on to uzima bez doivljaja, bez kuanja. Ovo je pravac onih koji zagovaraju da tijelima ljudi upravlja jedan duh, te da je Zejdov duh ustvari i Amrov duh. To je greka na koju smo vie puta ukazali, a to je da ono to zna Zejd nuno zna i Amr, jer je Onaj koji zna i u jednom i u drugom jedan duh, a neko ne moe istovremeno neto i znati i ne znati. Zaljubljenik se boji da nee iskazati dovoljno potovanja ako od njega potekne omaka i greka da se u vezi sa njima kada se dese pouzda u ono to smo pomenuli to bi ga okarakterisalo time da ne obraa dovoljno panje u vezi sa onim to od njega potekne. A ljubav odbija sve ono to je u suprotnosti sa potovanjem Voljenog, ak i kad bi zaljubljenik bio previe slobodan u ophoenju sa Voljenim zbog dominacije ljubavi nad njim i to da on vidi sebe samim Voljenim, te da kae: "Ja sam onaj koji voli, a i onaj koji je voljen sam ja". Jedan od stadija i opisa zaljubljenog je i taj da i ono to mnogo uini prema Bogu smatra malim a malenkost koju mu Voljeni prui smatra velikom. To je zbog toga to on sebe kao zaljubljenog razluuje od Voljenog, s obzirom da vidi da je njemu kao zaljubljenom svojstvena skruenost, poniznost, smuenost i zbunjenost, a te osobine su manifestacija ljubavi kod zaljubljenika. S druge strane on vidi gordost Voljenog, Njegovu neogranienost, Njegovu prednost i prvenstvo i Njegovu zadivljujui ljepotu koja Mu pripada. Prema tome njegov stav je takav, da kada bi sve to posjeduje ponudio Bogu, malo je to koliko njemu Bog daje od Sebe, i da je Bog, njegov Voljeni, prei i od samoga sebe, ta vie, on i ne vidi da ima ikakvo pravo u odnosu na Njega. Iako gledano iz ugla zbilje, on to sve ini za sebe ili zbog sebe, ali iz ugla ljubavi on to ini za Voljenog. Neki vladar je imao roba kojeg je volio, a zvao se Ijas. Neko od vladarevog drutva uao je kod vladara i vidio noge tog roba u vladarevom krilu, a vladar ih masira. Poto se on zaudio Ijas mu ree: "O ti, ovo nisu Ijasove noge, ovo u vladarevom krilu je zapravo njegovo srce koje on masira". Ovo je smisao onoga to smo mi rekli da zaljubljenik sve to ini u sutini ini za sebe, jer on u tom inu ima veliko uivanje kojeg nema osim na takav nain. Voljeni je onaj koji zaljubljenom ini dobro ukoliko mu dopusti da ini ono to mu predstavlja uitak, tj. da ini dobro Voljenom. Zaljubljeni smatra velikim svaku stvar koja mu doe od Voljenog i vidi to blagodatima koje Gospodar ini prema robu. Ma ta zaljubljeni inio prema Voljenom, makar to bilo i stradanje due i

ivota da bi stekao zadovoljstvo Voljenog, to smatra neznatnim, jer to vidi pokornou roba Gospodaru Dobroinitelju. "A oni istinski Allaha ne vrijednuju" (En'am, 91). Voljeni je bogat pa je neovisan, pa i Njegovo malo je mnogo, a zaljubljenik u Boga je siromah, tj. ovisan, pa je njegovo i mnogo maleno. Meutim, iako je ovo opis zaljubljenika kod sufija, to je opis zaljubljenika ija je spoznaja nesavrena, koji ima puno ljubavi ali je slijepo zaljubljen, jer zaljubljenik, ako je stvorenje, nema nita svoje, tako da se tu (sa njegove strane) nema nita smatrati ni velikim ni malim. Ako je Allah Onaj koji voli, onda On poveava ono to je malo kod Njegovog roba. Uzvieni kae: "Bojte se Allaha koliko moete", zatim kae: "Allah osobu ne obavezuje preko njenih mogunosti". A to se tie toga da blagodati koje daje Svojim robovima koje voli iako ih je mnogo one su neznatne, s obzirom da nema kraja ni konca Njegovim blagodatima, a ono to nema kraja ni konca nemogue je da ue odjedanput u nae relativno postojanje, jer sve to od blagodati ue u postojanje ima i svoj kraj. Kada se ono to ima kraj usporedi sa onim to nema kraja, ma koliko bilo ono izgleda malo ili skoro nita, iako je veliko u odnosu na robove. O ovom pitanju se moe nadugo i nairoko govoriti pa smo ga mi skratili. Jedan od stadija je i taj da se zaljubljenik opisuje time da on prihvata poslunost Voljenom a da se distancira od neposlunosti Voljenom. Pjesni k zaljubljeni u Boga kae: "Neposluan si prema Bogu a izjavljuje ljubav prema Njemu. To je po mjeri nemogue a i inovatorstvo. Da je tvoja ljubav iskrena bio bi Mu posluan, jer zaljubljeni je posluan onome koga voli". Zaljubljenik je rob a rob se dri nareenja svoga Gospodara i distancira se od oponiranja svome Gospodaru u Njegovim nareenjima i zabranama, tako da ga ne nae tamo gdje mu je zabranio da bude a niti je izostao da bude tamo gdje mu je nareeno. Neprekidno rob stremi ka tome da izvri Njegova nareenja, bilo da se radi o imperativu ili zabrani. Kao mu neto naredi zaljubljenik smatra i shvata da mu je Voljeni time ukazao blagodat, jer ga je zaposlio i naredio mu i shvata da je to od boanske panje prema njemu. Ako on, prilikom izvravanja obaveza, Boga ne vidi i ne uoava u onome ime ga je On preokupirao i uposlio, on u tom ipak nalazi blagodati i uitak, s obzirom da on izvrava propise svoga Gospodara po Njegovoj dozvoli. Ukoliko je Allah onaj koji voli u tom sluaju voljeni, tj. rob Njemu nareuje tako to ui dovu (molbu, traenje) i izraava svoju elju koja mu naumpadne i to on voli i eli. Osim toga ima i stvari koje on ne voli i ne eli, pa Mu ui dovu, tj. trai od Njegova oblikom ili svojstvom zabrane da ne ini neto, ako npr. kad ui dove kao to su one koje se navode u Njegovoj Knjizi: "Nemoj da zastrani naa srca" (Ali Imran, 8), "Nemoj nas opteretiti...", "i nemoj nas optereivati onim to mi ne moemo" (Bekare, 286). Ovo je traenje oblikom i na nain zabrane. Samim tim on nareuje i zabranjuje svome Gospodaru, a boanski odziv takvome robu kada Mu neto nareuje s

aspekta kada Uzvieni voli tog roba i taj odziv je poput poslunosti od strane roba prema Gospodarovim nareenjima i distanciranja od oponiranja i suprotstavljanja Njemu. Jedan od stadija tj. opisa zaljubljenog je i to da on kompletno naputa sebe, odnosno svoju linost. Znaj da je linost jedne osobe kojom se odlikuje i razlikuje od veine stvorenja sastoji u tome to ima svoju volju, pa ukoliko ostavi tu svoju volju, koja mu je data (kao iskuenje), za raun volje njegovog Voljenog, on time kompletno naputa sebe, odnosno svoju linost i on njom tj. sobom ne upravlja. Kada njegov Voljeni hoe neto od njega, a taj rob koji Njega voli sazna ta Voljeni hoe od njega ili s njim da uradi, on pouri ili se pripremi da to prihvati i on zna da je ta priprema i to pourivanje odraz dominacije ljubavi koja njime vlada. U tom sluaju njegov Voljeni kod Svog zaljubljenog ne vidi nikakvog otpora u vezi sa onim to On od njega ili sa njim hoe, jer je takav rob potpuno napustio sebe, tj. svoju volju, pa takav rob i nema svoje volje pored volje njegovog Gospodara iako njegova linost postoji i trai sastanak s Njim. Ako to nije tako onda je on na nivou anorganskog svijeta koji nema volje. On nema nikakvog drugog uitka osim onoga koji se vezuje za uitke svog Voljenog koji vidi ta on prema Njemu ini i kako postupa te ga On kao takvog i prihvata. Allah je objavio Musau a.s.: "O sine Ademov, stvorio sam stvari", tj. i Ovaj i Onaj svijet "zbog tebe", jer je on, tj. ovjek, kao bie krajnji cilj u stvaranju a on je i vrhunac svih onih koji su voljeni a to je Muhammed s.a.v.s. Sve je podinjeno ovoj ljudskoj vrsti, sve sfere i nebeska tijela koja se kreu u svojoj sferi na ovome svijetu. to se tie Onoga svijeta tu spada i ono to nije oko vidjelo ni uho ulo i to nije ovjeku palo na pamet i sve do kraja i konca, a taj kraj je kada se desi najvelianstvenija boanska pojava, tj. do posjete Bogu u osmom dennetu. Ovo je znaenje naputanja zaljubljenika sebe u potpunosti u svemu onome to Voljeni moe da zatrai. to se tie onoga to Voljeni ne trai i u emu ne nalazi uitak niti se time kao Voljeni ponosi, to i ne spada u ovu oblast. Jedan od stadija i opisa zaljubljenog jeste da on ne trai krvarinu za njegovo ubistvo (kada ga ubije Bog iz ljubavi). Mi smo ranije objasnili da takav zaljubljenik moe biti ubijen i da je on kao ubijeni ehid (muenik). Meutim, njegovo ubistvo je njegov ivot (s obzirom na status ehida a za ehide Allah zabranjuje rei da su mrtvi), a za ivog se ne plaa krvarina, jer se uistinu krvarina odnosi na uobiajene ubijene koji nisu ubijeni na Boijem Putu. Za te je zakon propisao krvarinu. Kada je Allah taj koji voli, a rob onaj koji je voljen, u tom sluaju robova volja dolazi do izraaja a ne voljen onoga koji voli, koja bi se suprotstavljala volji voljenoga. Onaj ko je ubijen nema volje. Pa ko je pod dominacijom volje svog

voljenoga, nema vlastite volje iako je on traen, nema krvarine za njega, jer se za ivog ne daje drvarina. Poto mu je ivot lino svojstvo, i on se odraava u ljubavi prema strogim nareenjima (feraid), pa kada rob obavlja stroga nareenja Allah ga zavoli, a u dobrovoljnim djelima i pobonosti On biva sluh robov i vid njegov. Meuti m, u primjeni strogih nareenja rob, u tom sluaju biva sluh boanski i Njegov vid. Zato je svijet postojan i stabilan, jer Allah na svijet ne gleda osim vidom ovog roba, tako da svijet ne nestaje zbog tog odnosa. Da Allah izravno Svojim pogledom gleda na svijet, svijet bi sprila i izgorjela svjetla Njegovog Bia, pa Allah gleda svijet vidom savrenog stvorenja koje je stvoreno na tom liku kako je, i to stvorenje je sam zastor izmeu svijeta i svjetala Njegovog boanskog Bia koja bi sprila i sagorila svijet. Jedan od stadija i opisa zaljubljenog je da on strpljivo podnosi tekoe od kojih bjei obina ljudska priroda. Znajui da ga je njegov Voljeni zaduio upravljanjem cjelokupnou ovjeka bilo da se radi o njegovoj obinoj prirodi ili svjetlu koje je sadrano u njemu. Obian priroda ima svoje zahtjeve a svjetlo ima svoj zahtjev. Zadueno je svjetlo da skrije i ostavi mnogo tota to mu treba to zahtijeva njegova zbilja, s obzirom da i priroda ima svoje potrebe za njen opstanak. U vezi sa svjetlom koje je njegov duh nareuje mu se da udovolji njegovom pravu, tj. pravu prirode. Na to ukazuju Vjerovjesnikove s.a.v.s. rijei upuene onome ko ga je pitao: "Prema kome da pokaem dobroinstvo?" On mu je rekao: "Prema majci", rekavi to tri puta, a etvrti put je rekao: "Zatim ocu", pa je dao prednost dobroinstvu prema majci nad dobroinstvom prema ocu, a priroda je majka. Vjerovjesnik s.a.v.s. takoe kae: "Ti ima i obaveze prema sebi (svojoj dui)", a ovdje se radi o ivotinjskom duhu, "a ima obaveze i pr ema svome oku", a sve su to prava majke koja nije nita drugo nego ljudska priroda, a otac mu je boanski duh i on je svjetlost. I kada se mnoge stvari ostavljaju koje su mu i drage s obzirom na njegovu svjetlost, tada je taj zaljubljeni opisan da on trpi tetu i opisan je strpljivou. Eto to je smisao da zaljubljeni trpi potekoe, premda njegova zbilja bjei od toga. Meutim, Allahovo nareenje je najvanije. Zatim, u vezi sa njegovom strpljivou kae: "Strpi se, a tvoja strpljivost i nije nego sa Allahom" (Nahl, 127), jer je Allah Sebe imenovao imenom Strpljivi. Kao da mu Uzvieni kae: "I pored Svoje veliine i uzvienosti Ja sam Se opisao time da bivam uznemiravan, a i pored toga Ja sam blag i trpim, te sam Se imenovao Strpljivim, iako to Meni nije nareeno i nemam zabrana niti ogranienja. Ja sam sebe podveo pod ono to vole Moja stvorenja i ono to dolikuje Meni ostavljam po strani za raun onoga to treba stvorenjima dajui im prednost i iskazujui prema njima od Sebe milost. Ti bi onda pogotovo trebao da se strpi sa potekoama sa Mnom, tj.

uzrokom Mog nareenja s jedne strane i s druge strane uzrokom toga da sam i Ja strpljiv i da podnosim uznemiravanja Mojih stvorenja kada Mi pripisuju ono to ne dolikuje Mojoj uzvienosti". Ovo je gledano sa aspekta da je Allah onaj koji voli, u vezi sa ovim opisom i stadijem. to se tie toga da je On onaj koji voli sa aspekta kad Ga obavezuje Njegov voljeni u pogledu upravljanja njegovom prirodnom strukturom, ako je voljeni stvorenje a Bog onaj koji voli, to obavezivanje ili zaduivanje koje iziskuje rob od svog Gospodara kada sazna da ga njegov Gospodar voli ogleda se u tome da On upravlja onim to je u interesu roba, pod uslovom da je to u skladu s onim to on eli i voli pa Bog prema njemu tako i postupa. Eto to je smisao ovog opisa koji je svojstven onome koji voli. Jedan od stadija i opisa zaljubljenog je da je on zaneenog srca, s obzirom da je srce (kalb) tako i nazvano jer se stalno vrti i kree, a njegovo kretanje umnoava njegove aspekte, dimenzije i stremljenja. To je svojstvo zaneenog, pogotovo ako mu se bog pojavljuje u svakom biu, licu prema kojem se on usmjeri i u svakoj transformaciji u koju se transformie i mijenja (On se ne mijenja, ali se mijenjaju pojave u kojima se on pojavljuje). On gleda u samog Voljenog, jer se On pojavljuje u svemu to se voli. "On je svakog trenutka u djelovanju" (Rahman, 29). U jednom hadisu kae: "Ni u emu se ne kolebam to radim ..." Mnotvo lica, odnosno aspekata u vezi sa jednom stvari dovodi do kolebanja kako da postupi, a svi ti aspekti priinjavaju zadovoljstvo Voljenom. Mi u vezi sa Njim ne znamo ta Mu od toga priinjava najvee zadovoljstvo, a On u Vezi s nama zna ta je ono to nam priinjava najvee zadovoljstvo. Meutim, mi znamo u vezi sa dobrovoljnim i obaveznim dobrim djelima s ime je On vie zadovoljan, pa kaemo da su stroge dunosti takve da je On s njima zadovoljniji. Meutim, kada se obaveze objedine mogunou izbora (kako da se obave) kao to je nadoknada (kefaret) u kojoj ima izbor, nije poznato s kojim nainom nadoknade je On najzadovoljniji izuzev da nas o tome ponovno obavijesti. Tako je sa zadovoljstvom i po pitanju dobrovoljnih djela. Ne zna se ta Mu priinjava vee zadovoljstvo izuzev da je to tekstom reeno. Dobrovoljnih djela ima mnogo. Nekim od njih je zadovoljan a nekim je zadovoljniji. Zato je nuno novo saznanje. U ovakvim stvarima zaljubljenik je zaneenog srca, tj. zbunjen je po pitanju mnotva tih aspekata i pojava prema kojima eli da se usmjeri. Jedan od opisa zaljubljenika je i taj da on svom Voljenom daje prednost u odnosu na sve, s obzirom da je cjelokupan svijet i svaki pojedini dio od svijeta za zaljubljenika i on jeste emanet (povjereno) dat ovjeku, te je ovjek kao takav zaduen da obavi emanet i da se ovdje odnosi prema emanetu odgovorno, a emaneti su mnogobrojni. Da bi se ispunila obaveza prema emanetima za to postoje posebni vremenski periodi i svako vrijeme ima svoj emanet. Na neke od

njih je upozorio i ukazao ejh Ebu Talib El-Mekki, da se sfera kree dahovima ovjeka, ta vie dahovima svega onoga to die. Cilj toga da je samo ovjek spomenut je to da je on takav da se njegovim kretanjem kree i carstvo, odnosno cjelokupan svijet i slijedi ga ma gdje on bio. Iz ovog razloga ovjek je neprekidno udruen sa svijetom. Zatim, ovjek treba emanete koji se nalaze u svijetu. I pored te potrebe tj. relativno gledano ovisnosti o emanetima koji su u svijetu, zaljubljenici koji su spoznavaoci od Boijih ljudi su se preokupirali onim to im je naredio njihov Voljeni. Oni su zagledani u Njega s ljubavlju i zaneenou te ih je tako Allah Svojom ljubavlju preokupirao i zanio tako da su i sebe zaboravili naavi se u raspuu izmeu udaljenosti i blizine. Po ovom osnovu oni se opisuju time da oni Njemu daju prednost u odnosu na sve u svijetu, jer On Uzvieni je sa njima: "On je s vama ma gdje vi bili". Sa njim je takoe i sve to je u svijetu i slijedi ga takoer, zbog toga to je emanet u Njegovoj ruci. Zbog ljubavi prema Allahu d.. ovjek daje prednost Njemu Uzvienom u odnosu na sve. Pitao je neko ejh Sehl Et-Tusterija: "ta je to hrana?" On ree: "Allah". Na to mu ree onaj to ga je pitao: "Mi elimo da nam kae o ovoj hrani koja nam ivot odrava", a on opet ree: "Allah", tako da on tu ne vidi osim Allaha. Poto mu se ponovo obratie i rekoe: "Mi mislimo na hranu kojom se odrava ovo tijelo", on vidjevi ih da oni ne shvataju, posegnu za drugaijim odgovorom pa ree: "Prepusti kue njihovom graditelju, pa ako hoe odravae ih a ako hoe sruie ih", i dalje kae: Fina dimenzija ljudskog bia ne mora nuno pratiti samo ovo tijelo. Ono se nuno treba preokupirati onim ime ju je obavezao Voljeni koji je sam njen ivot i samo njeno postojanje, pa u koju god kuu, tj. tijelo je nastani ona e tu i stanovati". Ovo je ovako ako time nije podrazumijevao distanciranje od prirodne konstitucije, kao to mi zagovaramo i kao to proizlazi iz otkrovenja. Ako je on pri tom zagovarao distanciranje od prirodne konstitucije i nevezivanje za istu, on je u svakom sluaju od onih koji Allahu daju prednost nad ostalim. Ako se to posmatra iz ugla da je Allah onaj koji voli onda on ovjeku kao Svom voljenom daje prednost nad cjelokupnim svijetom davi mu savren lik kakav nije dao nijednom stvorenju mimo ovjeka, makar stvorenja u svijetu bila opisana time da su posluna Uzvienom i da Ga slave, On ipak njemu, tj. ovjeku daje prednost u odnosu na sve. Uzvieni kae: "Kada tvoj Gospodar ree melecima 'Ja u na Zemlji postaviti namjesnika'" (Bekare, 30). ovjeku je dao sva boanska imena te Ga on tako slavi sa svakim Boijim imenom koje se odraava u svijetu, velia Ga i potuje Ga. Ogranieno i neadekvatno Ga slavi onaj ko znanja nema o arima pojmova i stvari. Zato su meleci i rekli: "Mi te slavimo Tvojom hvalom i svetimo Te" (Bekare, 30), a ne sveti se i ne slavi se osim sa Njegovim imenima. On ih podui da Allah ima imena u svijetu s kojima Ga meleci ne slave niti svete, a kojima je Adema pouio.

Kada je On Uzvieni predoio ono to je predoio od Svojih stvorenja, a to je melecima bilo nepoznato, rekao im je: "Obavijestite Me o imenima ovih" (Bekare, 31), tj. ovih koji Me na takav nain slave i svete Me. (Rekoe): "Neka Si ist od druga. Mi nemamo znanja ..." (Bekare, 32). On ree Ademu: "Obavi jesti ih o njihovim imenima" (Bekare, 33). Saznadoe time da Allah ima imena koja oni ne znaju a kojima Ga slave ta stvorenja koja je On stvorio, a tim Svojim imenima je pouio Adema, pa Ga je on njima tj. tim imenima slavio, kao to je melecima prilikom obilaenja sa njima oko Kabe (Boije kue) rekao: "ta vi izgovarate (prilikom obilaska Kabe)?" Oni rekoe: "Mi smo prije tebe u svom kruenju oko Boije kue izgovarali: "Subhanallahi vel hamdu lillahi ve la ilahe illellahu vallahu ekber (ist je Allah od onoga to Mu ne prilii i ne dolikuje i hvala pripada Allahu. Nema boga osim Allaha i Allah je najvei)". Adem im ree: "Ja u vam tome dodati jo: "La havle ve la kuvvete illa billah (Nema nikakve promjene a niti snage i moi osim sa Allahom)". Te rijei su mu date iz riznice koja se nalazi ispod boanskog Prijestolja, a meleci to nisu znali. Ako neki komentator pod imenima stvorenog podrazumijeva Boije ime, bilo da je veliko ili malo, podrazumijeva Boije ime koje se usmjerilo odnosno koje je svojim usmjerenjem proizvelo malo ili veliko, pa Ga malo u svojoj malenkosti slavi drugaije nego to Ga veliko slavi u svojoj veliini, onda je on u pravu. Meutim, on je izrazima veliko i malo podrazumijevao sami taj izraz koji je kao termin dat da ima odreeno znaenje. Taj termin, odnosno izraz sam po sebi drugaije se izgovara i od drugaijih je slova sastavljen zavisno od samog jezika u kojem se upotrebljava. Sami ti izrazi nisu sebi svrha nego da izraze smisleni pojam koji se pod njima podrazumijeva i kao takav koristi to bi odgovaralo ili sliilo onome to su rekli meleci ponosei se nad ovjekom time to slave ili svete Boga. Uzvieni Allah im je ukazao na ugled Adema po osnovu njihove tvrdnje i to je ono to smo spomenuli a ne neto drugo. U svijetu meu stvorenjima nema neko asniji od meleka. Iako je to tako savreni ovjek je odlikovan i nad melekom poznavanjem imena i on se nalazi na takvoj ravni, a taj stupanj je odliniji. Eto to je definicija Boijeg davanja prednosti ovjeku. Takoe je jedan od opisa i stadija zaljubljenog i taj da je on negacija u afirmaciji. to se tie njegove afirmacije ona se ogleda u njegovoj obavezi i njegovom praktinom sluenju Bogu u svojoj molitvi koju je Bog podijelio izmeu Sebe i Svoga roba ime ga je potvrdio i afirmisao. to se tie brisanja, tj. negacije u ovoj afirmaciji, to su Njegove rijei: "Allah je stvorio vas i ono to vi radite" (Saffat, 96), a i Njegove rijei: "Tvoje nije nita" ili "Tebi nita ne pripada" (Imran, 128) i Njegove rijei: "Uistinu svaka stvar, odnosno posao, pripada Allahu" (Imran, 154), ili Njegove rijei: "Nisi bacio kad si bacio nego je Allah bacio" (Enfal, 17) ili Njegove rijei: "... od onoga u emu vas je uinio

namjesnicima, odnosno zamjenicima" (Hadid, 7). Ovo je krajnje jasno (iz Allahove Knjige) da je u pitanju negacija u afirmaciji. Zaljubljenik nema svog vlastitog djelovanja ve je on samo sredstvo preko kojeg se djeluje. Njega zbunjuje njegova ljubav, jer eli neto drugo nego to se od njega eli, a zbilja sama po sebi odbacuje izuzev to. Sve to potee od njega to je Allah stvorio i sa njim se djeluje a on nije onaj koji djeluje. On je mjesto preko kojeg teku dogaaji. On je negacija u afirmaciji. Ako se posmatra iz ugla da je Allah Onaj koji voli i da je, kao takav, negacija u afirmaciji, kada se posmatra oko pada jedino na roba, tj. vidi samo roba. To je negacija Boga. Meutim, tako neto niti daje razumski dokaz a nit otkrovenje, nego potvruju postojanje Boga, a ne postojanje roba ili svijeta. Ovo je afirmacija Boga koji se negira u pojavnom svijetu a potvruje na ravni svjedoenja. Jedan od opisa zaljubljenika je da se on podinjava onome to od njega eli njegov Voljeni, a to je zbog toga to se je ljubav isprijeila izmeu njega i vienja uzroka, pa ne gleda ni u ta drugo nego u Njegovu Ekselenciju Voljenog i Uzvienog, ne obraajui panju na ono to svijetu treba od njega u Njemu. Meutim, nuno je istovremeno da on izvri i udovolji pravu svijeta, pravu koje se od njega trai, kao to je rekao Vjerovjesnik s.a.v.s.: " ... i tvoj gost ima pravo...", upotrijebivi izraz pod kojim potpada sve to je u svijetu, a to je posjeivanje, posjeta. Ovo je reeno po osnovi univerzalnog govora. Ovaj zaljubljenik se podinjava onome to eli njegov Voljeni, pa on zna kakva svijetu pripadaju prava kod njega gledano iz ugla ta njegov Voljeni hoe s njim kad ga upoljava s onim ime ga upoljava. Bog je mudar i ne pokree ga osim na poseban i konkretan posao i na davanje posebnog prava prema svijetu koje se od njega u datom vremenu trai. Tako on spoznaje svijet kao neto to je od Allaha, pa mu pretegne vienje Boga na to se odnose rijei Siddika r.a.: "Ne vidim nijednu stvar a da ne vidim prije nje Allaha". On svjedoi svijet u svjedoenju Allaha. Kada se govori sa pozicije da je Allah taj koji voli onda se ima u vidu da Subjekat, odnosno Linost Uzvienog Boga ne doputa bilo kakav uticaj ili djelovanje na Sebe od strane svijeta. Istovremeno Uzvieni je u due svijeta usadio ovisnost o Njemu kako bi svijet mogao opstojati i ivjeti. Time On kao da se podinio svemu onome to oni od Njega ele i zato Ga ele. Zato kada Ga mole za neto emu jo nije odreeno vrijeme, On im uzvraa: "Posvetiu se Ja vama" (Rahman, 31). U svakom sluaju On je Taj koji djeluje, a Njegova Linost, tj. Subjekat nije mjesto za pojavu manifestacija. Ovim se ukazuje na to da se Bog podinjava odnosno izlazi u susret svijetu onim to je potrebno svijetu, a ne to je Njemu lino potrebno. U svemu postojeem Njemu pripada slava i ta slava je hrana tog postojeeg. Zato Uzvieni

obavjetava da nema nita a da Ga ne slavi Njegovom hvalom to smo mi spomenuli u poglavlju o stupnju vitetva. Od opisa zaljubljenog je i to da on objedinjuje meusobno suprotna svojstva a to se sastoji u tome da zaljubljeni trai spajanje sa Voljenim a trai i da slijedi volju Voljenog. Katkada Voljeni od njega eli ono to je u opreci sa spajanjem, odnosno sastajanjem. U ovakvim i slinim situacijama kod zaljubljenog se objedinjavaju svojstva, makar i oprena bila. Ako se gleda iz ugla da je Alla h Onaj koji voli, On je istovremeno i Prvi i Posljednji, tako da Njegovo posljednje ulazi u Njegovo prvo, a Njegovo prvo u Njegovo posljednje, a tu nema osim Njegovo Bie. Njegovo svojstvo da je On Prvi je Njegovo Bie, a to to je on Posljednji, to je Njegov rob koji je Njegov voljeni, pa se u tom sluaju Njegova svojstva prepliu sa svojstvima Njegovog voljenog. Ako kae da je to rob nisi rekao istinu do kraja, a ako kae da je Gospodar nisi sve rekao, a tano je i jedno i drugo. Takav je status meusobnog proimanja. Jedan od opisa zaljubljenog je da nema predaha sa svojim Voljenim, pa se kae: "Nemam odmora sa svojim Voljenim", jer on bdije u svakom dahu nad svojim Voljenim i vodi rauna ta njegov Voljeni eli nastojei da Mu to udovolji. Na taj nain on je stalno preokupiran i trudi se da bi zadovoljio svog Voljenog, a samo zadovoljstvo, kad je Voljeni zadovoljan, je nepoznato, tako da nema odmora za zaljubljenog. E to je znaenje njihovih izraza da neko nema predaha u ljubavi, tj. nikad se ne moe osloboditi truda i nastojanja. Ovo je opis iskrenog zaljubljenika u njegovoj ljubavi. Ako se uzme da je Allah onaj koji voli, On kae: "On je svakog trena u djelovanju" (Rahman, 29), a svo to Njegovo djelovanje je usmjereno prema Njegovim robovima. Pod tim robovima On podrazumijeva jedino onoga koga voli, a ostali od toga imaju koristi po principu slijeda hranei se mrvicama i ostacima sa njihovih sofri. Njegovo djelovanje, neka je Uzvien, prema njima a u svrhu onoga to je za njih dobro traje i Ovog i Onog svijeta, s tim to Njemu nije svojstven umor ( u vrenju onoga to ini). uzvieni kae: "Mi smo Nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih stvorili u est dana i pri tom Nas nije zahvatio umor" (Kaf, 38), a i Njegove rijei: "Jesmo li se Mi zamorili prvim stvaranjem? Ne, nego su oni zastrti od novog stvaranja" (Kaf, 15), tj. u svakom dahu Uzvieni nanovo stvara Svojim robovima. Njegove rijei kau: "Svakog trena je On u djelovanju". Za sretnike je rekao, tj. za stanovnike Denneta: "Nee ih u njemu obuzimati umor" (Hidr, 48), i pored toga to e u svakom stanju biti preokupirani Allahom a ne sobom. Kasnije e im to biti vraeno odgovarajuom nagradom mada im to nije bila namjera, nego im je bila namjera Njegovo zadovoljstvo. Meutim, zbilje to

iziskuju. Po tom osnovu se zaljubljenik opisuje da nema predaha sa svojim Voljenim. Jedan od opisa zaljubljenog je da on sav pripada Voljenom, a to je zbog toga to je on zbir a i po sudu njegove zbirnosti se i pojavilo njegovo bie. Njegove jedinke kao zbira pripadaju Allahu, jer jedinost pripada Allahu, a zbir i nije nita drugo nego ove jedinke (koje ine zbir), tako da on sav pripada Allahu. Kada bilo koju jedinku tog zbira pomnoi sa jednim Bogom rezultat toga bie Jedan Bog. Sto to je znaenje da n sav pripada Voljenom. Oni ini jedan zbir, jer kada kaemo zbir rekli smo jedan, tj. jedan zbir. Prema tome, tom zbiru pripada jedinost. Ovakav rezultat se dobiva i kada se posmatra iz ugla da je Allah Onaj koji voli. "Sve" u vezi sa Allahom i pored Njegove jedinosti ogleda se u boanskim imenima kojih je 99. to mnotvo se pojavilo u imenima, pa se s razlogom moe rei "sve" ili "sva". Jedinke ovoga "svega" su upravo svako ime ponaosob i svako to ime od roba trai jednu zbilju u kojoj e se pojaviti dominacija ili mo tog imena, a ta zbilja za jedno ime je jedna. Tako se jedan mnoi sa jedan i oevidni rezultat je jedan rob, a to je voljeni. Tako sav rob pripada Allahu, jer se na robu odraavaju odreenja i atributi svih imena a imena pripadaju Allahu, pa sve pripada robu kojeg Allah voli. U boanskom prisustvu i na razini boanskoj nema nita a da ne pripada i voljenom robu, jer je Allah sa Svojim Biem neovisan od svjetova. Prema tome, On je neovisan od mnotva i od upuivanja, u smislu ukazivanja na Njega. Od opisa zaljubljenog je i to da on sam sebe kori u svom odnosu prema Voljenom, a to je zbog toga to takav zaljubljenik vidi da je nemoan ispuniti sva prava i obaveze prema Voljenom kojima ga njegova ljubav zaduuje. On ne zna kako dokuiti ta sve voli njegov Voljeni pa se trudi da primijeni onoliko koliko zna od toga, a zatim kae sebi: "Da si iskren u svojoj ljubavi On bi ti otkrio sve ono to On voli, jer si ti u svijetu obaveza, a ta kua, odnosno svijet je ogranien pa i ono to Voljeni voli u tom svijetu je oevidno za razliku od Onog svijeta u kome e ti biti slobodna pogleda, jer taj drugi svijet je sav takav da ga On voli i u njemu nema ukora. Zato zaljubljenik sebe ukorava ovdje po pitanju prava svog Voljenog. Gledano iz ugla da je Allah Onaj koji voli; On kao takav Sebe je opisao kolebanjem u vezi sa Njegovom ljubavlju prema robu vjerniku, jer je pravo voljenog da mu onaj ko ga voli ne uini neto to e ga oneraspoloiti, a u ovom sluaju je rob taj koji je voljen i ne eli smrt. Bog ne eli povrijediti i uznemiriti s obzirom da je rob onaj koga On voli. Ovo je smisao ukora. Meutim, nuna je robu smrt zbog prethodnog znanja o sudbini, a rob ne zna kakvo dobro dobiva u susretu s Bogom na smrtnom asu, za razliku od onih koji Ga vole, jer takvi vole smrt, ne da bi se rasteretili (od obaveze robovanja) nego zbog susreta sa svojim Voljenim. Ima i takvih Boijih zaljubljenika kojima ovlada zadovoljstvo Voljenog, jer smatraju da se takvo zadovoljstvo ne moe postii i vrijednost ljubavi

zaljubljenog ne moe ocijeniti u jednom stanju bez postojanja zabrane i razluivanja toga ime se je zadovoljno od onoga ime se nije zadovoljno, a to ne biva izuzev na ovom svijetu, tj. u svijetu zaduenja. to se tie Onog svijeta, tamo nema zabrane i dolazi do svojevrsnog izjednaavanja, te se ne razluuje vrijednost zaljubljenog u njegovom postupanju od onog koji nije zaljubljen, pa zbog ovog znaenja u ovom smislu neki zaljubljenici ne ele smrt, a to je zbog njihove iskrenosti u ljubavi. Gledano iz ugla da je Allah Onaj koji voli to takoe spada u ovu zbilju. Meutim, smrt je dosuena svima. Cilj ove posebne grupe koja eli spomenuto razluivanje jeste da se zabrane ne dokidaju kako bi se znala (ta grupa) koliko je ona vrjednija od drugih grupa u ljubavi prema svome Gospodaru. Meutim, to odvija i ne prihvata (boansko) znanje koje je prethodilo svjetovima izuzev da bude tako kako je predodreeno u znanju. U ovoj mjeri ovo se u vezi sa Bogom moe nazvati samoukorom. Na to ukazuju rijei Uzvienog: "Radi ono to hoe" (Hud, 107). Ne, zapravo ne to, nego u vezi s tim, neto posebno ga odvaja a to je ono to se takoe razumije iz Njegovih rijei: "Da je htio..." (Hud, 117). Te Njegove rijei: "Da je htio..." i sline njima iziskuju Njegov samoukor, a ne Njegova volja niti Njegovo znanje (treba osjetiti razliku izmeu volje (iradeta) i htijenja (meieta)), jer volja i znanje imaju svoja odreenja, pa ti pronikni u ono to ti pomenusmo. Sve su to tajne boanske koje nae drutvo i nai saputnici ljubomorno uvaju, a to su ljubomorno uvali jer su vidjeli veliinu, vrijednost, i vanost toga. To je tako kako oni kau, s napomenom da ovo to smo mi otkrili, u odnosu na ono to znamo znanja o Allahu, to je samo kao kora od toga. Ovo je uzrok zbog kojeg smo se osmjelili da na to ukaemo s obzirom da e to koristiti ljudima. Jedan od stadija ljubavi je i to da je opis zaljubljenika takav da mu je slasno i prijatno doivljavanje zbunjenosti, zbunjenosti koju mu iznenada priredi Voljeni a to se u sufijskoj terminologiji podrazumijeva pod izrazom iznenaenje. O tome e biti govora u zasebnom poglavlju u ovoj knjizi. Poto Bog poziva srca robova Sebi i uzakonjuje im zakoniti put koji vodi do Njega predstavljajui im Se uputama koje im je dostavio, pa Ga oni tako spoznaju, a On im se je i omilio sa Svojim blagodatima te su Ga zavoljeli. Kada im se pojavi na neuobiajen nain tada kada Mu pristupe, a to jest onako kako Ga nisu znali, kada oni nisu svjesni da su oni u stanju prisustva Njemu, iznenadie ih Njegova pojava te e Ga spoznati na osnovu znaka i zbunie ih Njegova iznenadna pojava i pri tom e osjetiti uitak, jer su na osnovu znaka koji u sebi imaju prepoznali da je to njihov Voljeni i njihov traeni. To je taj njihov uitak u zbunjenosti. Gledano iz ugla da je Allah Onaj koji voli treba imati u vidu da je On Sebe opisao sa izborom, i da je ON svemoan i time da hoe neto to bi i uinio i da Ga niko ne moe prisiliti na neto i da On istinu

govori i da je istinit Njegov sud o Sebi i da je On svakako Onaj koji odreuje vrijeme, pa je stvari i pojmove poredao mudrim poretkom i nema toga ko e se suprotstaviti tom Njegovom mudrom poretku. On u svakom inu ini ono to treba i onako kako treba i zato treba (to djelovanje) postupajui kao Mudri i Onaj koji zna nivoe. Iako je On takav Njemu pristiu molbe i zahtjevi molitelja i ono to se poklapa sa usliavanjem upravo onoga to oni od Njega trae, a ve je ranije konstatovano da Njega ne moe niko prisiliti, a nuno je, prilikom primanja ovih molbi, zastati i iste razmotriti kada ih usliava, shodno tome kako iziskuje raspored i poredak mudrosti. Eto u toj mjeri se ovo moe nazvati (boanskom) zbunjenou. to se tie boanskog uitka u tome, on se ogleda u tome to je molitelj Njegov voljeni, a On voli ono to on trai i to priziva, kako se to biljei u jednoj od predaja, tj. da su dvije osobe, jedna koja je Allahu bila draga i druga koja Mu nije bila draga, zatraile od Allaha neku svoju potrebu, pa je Allah objavio meleku da brzo udovolji onoj osobi koju ne voli kako bi se ta osoba zabavila time da vie ne bi traila, a to je zato to ga ne podnosi, pa prema tome ne podnosi ni njegov glas, a meleku takoe kae: "Ne ispunjavaj molbu druge osobe, jer Ja volim da sluam njegov glas i njegovo moljenje, jer ga volim". Jednom je bilo udovoljeno zahtjevu i pored toga to ga se ne podnosi, a drugom nije udovoljeno i pored toga to ga se voli i to mu se ukazuje posebna panja. Kada bi se otkrila tome koga On voli ova tajna u vrijeme kada mu odgaa odziv, nita ga tako ne bi obradovalo. Odgaanje odziva na molbu je poput odgaanja kakvo se dogaa onome koga Bog iznenada Svojom pojavom, s obzirom na istinitost rijei Uzvienog da Njega niko ni na to ne moe prisiliti. Uitak Mu je Njegovo znanje da e on nuno stii do onoga to trai i da e se tome obradovati. Pa neka je slavljen Velianstveni i Mudri. Jedan od stadija i opisa zaljubljenika je i taj da on prelazi granice nakon to je granice uvao i drao ih se. Ovo je naznaeno u vezi sa voljenima koji su uestvovali u bitci na Bedru, jer su oni od onih koji su prelazili granice nakon to su ih se strogo drali. Reeno im je: "Radite ta hoete, ve Sam vam oprostio!" to se tie drugih koji nisu naznaeni, u optem smislu, ali su naznaeni u posebnom smislu, kod takvih je Bog naznaio njihova svojstva, a to je ono to On spominje, neka je slavljen, kad kae (sveti hadis): "Uini rob grijeh a zna da on ima Gospodara koji prata grijeh a i kanjava za grijeh ...", pa mu nakon treeg ili etvrtog injenja grijeha na takav nain, tj. da svaki put zna da ima Gospodara koji prata i kanjava za grijeh, Uzvieni kae: "Radi ta hoe, oprostio sam ti, pa mu dozvoli i izvede ga iz zabrana i ogranienja na Ovom svijetu, poto Allah ne nareuje nevaljalo, pa takav rob koji ima to svojstvo nije neposluan Allahu nego on postupa u okviru onoga to mu je Allah dopustio, iako je prije nego je postao takav bio od onih ljudi kojima su bile postavljene granice, pa ih on u ovom sluaju prelazi nakon njihovog dranja i uvanja.

ast znanja roba moe dovesti u ovakvu situaciju i pored razuma koji se obavezuje, za razliku od onoga nad kim dominira stanje, jer je status onoga nad kim dominira stanje status ludoga, a ludome se ne piu djela, ni dobra ni loa. A ovome gore pomenutom se piu dobra a ne piu loa djela. Ovo je mjera pomou koje se razlikuje vrijednost znanja i stanja. Kako je samo vrijedno znanje. Onaj koji ima znanje potpuniji je i savreniji od onoga koji ima stanje. Prema tome, stanje na Ovome svijetu je manjkavost, a na Onome svijetu je potpunost, a znanje je i ovdje potpunost i tamo potpunost i jo potpunije. Ukoliko je Allah Onaj koji voli, poto Allah zna da ima robova koji Ga vole i koji od Njega ne potrauju ono ime se Sam obavezao da e im dati, a nakon uvanja granica iste prelaze, pa im daje ono ime se obavezao da e im dati, a to je Njegovo uvanje granica, a zatim im daje i bez rauna a to je Njegovo prelaenje granica. Granica nagrade za dobro djelo je od deset do sedam stotina puta. Prelazak tih granica je poveanje od strane Njega na to ukazuju Njegove rijei: "Onima koji lijepo rade pripada lijepa nagrada", a to je uvanje granice u nagraivanju, "i poveanje", a to je prelazak granice. "Ovo je Nae darivanje pa uivaj ili se ustegni bez rauna", kako hoe. Od stadija ljubavi je i to da je zaljubljeni opisan time da je ljubomoran na svog Voljenog. Ovakav opis najvie dolikuje onima koji vole Allaha. Ovo je stupanj ejh iblije. Tome ga je vodila veliina njegovog Voljenog u njemu, a smatrao je da slobodno ophoenje zaljubljenika ne dolikuje Ekselenciji Velianstvenog, s obzirom da se zaljubljeni u boanskoj prisutnosti ophode slobodno i oputeno, izuzev onih zaljubljenika kojima je svojstvena ljubomora. Takvi nemaju slobodnog i oputenog ophoenja s obzirom da su pod dominacijom velianja i potovanja (Voljenog). Njima je svojstveno prikrivanje ljubavi, a uzrok tome je upravo ljubomora, a ljubomora je jedan od opisa ljubavi. Oni svijetu ne pokazuju da su od zaljubljenika. Ovo je stupanj Allahovog Poslanika s.a.v.s., jer je on sebe opisao time da je ljubomorniji od Sa'da nakon to je za Sa'da rekao da je ljubomoran. On je time stavio do znanja d je Sa'd izuzetno ljubomoran, a zatim je spomenuo da je on s.a.v.s. ljubomorniji i od Sa'da. On je svoju ljubav i to kakvu ona ekstazu u njemu izaziva, pokrivao time to se je alio, igrao sa mlaima, pokazivao ljubav prema onima koji su ga voljeli, kao to su njegove supruge, djeca, drugovi... Sve to spada u oblast ljubomore. A takoe i njegove rijei: "Ja sam ovjek ..." (Kehf, 110). Time on svojoj dui nije predstavljen kao jedan od zaljubljenika (u Uzvienog), usljed ega ga njegova priroda nije znala i umiljala je da je on sa njom vidjevi da on udovoljava njenim pravima i daje joj prednost, ne znajui da on prema njoj tako postupa po nareenju svog Voljenog. Tako je reeno: Muhammed s.a.v.s. je zavoli Aiu, Hasana i Huseina i prekinuo je svoje obraanje vjernicima jednog petka i vidjevi Hasana i Huseina da se spotiu o svoju haljinku, siao do njih zatim se s njima popeo za svoju govornicu i

upotpunio svoje obraanje vjernicima. Sve ovo spada u domen ljubomore prema Voljenom, da Njegova Svetost ne bi bila povrijeena. Ovo treba biti postavljeno tako, iz potovanja prema Ekselenciji Uzvienog, da On ne bude konkretno naznaavan. Zatim, stvorenje kao zaljubljeni, to potovanje prema Voljenom treba ne pokazivati, ve ga treba pokriti zastorom ljubomore koju izaziva kod zaljubljenih. Gledano iz ugla da je Allah Onaj koji voli, na to se odnose Vjerovjesnikove rijei: "... a Allah je ljubomorniji od mene". Iz Svoje ljubomore On je zabranio nemoral kako bi obrukao one koji tvrde da Ga vole, pa iz ljubomore ne doputa da laljivac moe iznijeti onu tvrdnju koju iznosi iskreni. Tu je postavljena vaga kako bi razluila istinsku od lane tvrdnje. Onaj ko tvrdi da voli Uzvienog dri se Njegovih granica ime se jasno razluuje iskreni od laljivca. Svi oni ipak s Bogom opstoje i djeluju, pa zbog te ljubomore djela pripisuje Sebi a ne robu da se ne bi nesavrenstvo i manjkavost pripisali robu. Jedan od stadija u ljubavi je da je zaljubljenik opisan time da njima ljubav dominira srazmjerno njegovoj pameti (umu), jer on umom registruje i vee, tako da je njegova pamet zapravo njegovo vezivanje i registriranje. Uzvieni Allah se i ne obraa saoptenjem izuzev onima koji imaju pamet, a to su oni koji su se vezali za svoja svojstva i ista razluuju od svojstava svoga Stvoritelja. Poto dolazi do izraaja razliitost, dolazi do izraaja i vezivanje (odreenih svojstava za roba a odreenih za S tvoritelja), tako se to razumom shvata. Zato razumski dokazi razluuju Boga i roba, Stvoritelja i stvorenje. Ko se u stanju svoje ljubavi dri svoje pameti on od dominacije (moi) ljubavi ne moe prihvatiti nita drugo do ono to nuno proizlazi iz njegovo g teoretskog (razumskog) dokaza, a do se dri onoga to njegov razum prihvata, a ne onoga to njegov razum zakljuuje, prihvatajui od Boga ono ime Bog Sebe opisuje, dominacija (mo) ljubavi ne njega e djelovati srazmjerno tome koliko njegov razum od toga prihvata. Dakle, razum je izmeu zakljuivanja i prihvatanja. Djelovanje ljubavi na pamet koja zakljuuje i pamet koja prihvata nije istovjetno. Pa to shvati, jer tu ima odreenih tajni. Ako se gleda iz ugla da je Allah Onaj koji voli, ono to je u odnosu na nas razum, to je u odnosu na Njega znanje, tako da (od Njega) nee biti nita drugo osim ono to je to prethodilo u Njegovom znanju, kao to ni od nas nee biti nita drugo do ono to u odgovarajuoj mjeri proizlazi iz nae pameti. Prema tome, njegova ljubav prema Njegovim stvorenjima svojim djelovanjem ne nadilazi Njegovo znanje, kao to ni djelovanje nae ljubavi prema Njemu ne nadilazi nau pamet, ili nae prihvatanje, pa to shvati! Jedan od stadija zaljubljenog je da on biva ranjavan (osporavan) i da njegove rane bivaju lijeene (da biva opravdavan). Pria se da se mujak lastavice udvarao enki koji je volio. Udvarao joj se pod Sulejmanovim a.s. kubbetom

(kupolom) u vrijeme dok je tu bio Sulejman a.s., koji ga je uo da joj govori: "Moja ljubav prema tebi je takva da kada bi mi ti rekla da sruim ovu kupolu na Sulejmana, ja bih to i uinio". Sulejman a.s. ga je pozvao i upitao: "ta ja to ujem da ti govori?" On mu odgovori: "O Sulejmane, ne uri sa optubama, jer ljubav ima svoj jezik kojim govore jedino ludaci. Ja volim ovu enku pa sam zato rekao ono to si uo. Zaljubljenima ne treba suditi za ono to govore, jer oni govore jezikom ljubavi, a ne jezikom znanja i pameti". Sulejman a.s. se na to nasmijao, smilovao mu se i nije ga kaznio. Ovo je osporavanje koje je kasnije obesnaeno, tako da se preko toga prelo i nije bilo kanjavanja. Tako je i sa onim ko voli Allaha. Njegova iskrenost u ljubavi i sloboda ophoenja izazvana ljubavlju dovode do toga da on formalno grijei i pravi propuste ali za to ne biva kanjavan, jer to spada u zakone ljubavi. Ljubav odstranjuje pamet, a Allah kanjava samo one koji imaju pamet, a ne one koji vole, jer su oni (zaljubljeni) Njegovi sunji i pod dominacijom zakona i moi ljubavi. Gledano iz ugla da je Allah Onaj koji voli, Njega kao Onog koji voli osporava injenica da je ono to On kae istina, a zaprijetio je da e za grijehe kazniti onako kako je rekao, a potom prelazi preko toga i ne kanjava, ak i u sluaju kada se grijenik ne pokaje od grijeha, ve iz Njegove iste dobrote pratajui i ne kanjavajui grijenika za ono za to bi ga mogao kazniti. Pratanjem robu On kao da osporava Svoju prijetnju o kanjavanju za grijeh, a to zapravo ini s toga to rob pri injenju grijeha nije bio pri pameti. ovjek koji nije pri pameti je poput ivotinje koja je bez pameti i koja nema namjeru drugima nanositi tetu. Osporavanje zaljubljenog je ustvari svojevrsno suenje zaljubljenom. "A Allah ima nepobitan dokaz. Da je htio sviju bi vas uputio." (En'am, 149) Jedan od stadija u ljubavi je i taj da je zaljubljeniku svojstveno da se njegova ljubav ne poveava time to mu Voljeni ini dobro niti se smanjuje ako prema njemu otro i grubo postupa. Ovakva odredba svojstvena je jedino zaljubljeniku koji Uzvienog voli zbog Njega samoga na osnovu pojave kada mu se On pojavi Svojim imenom Lijepi, pa se njegova ljubav ne poveava dobroinstvom niti umanjuje okretanjem (Voljenog) od njega, za razliku od ljubavi po osnovu dobroinstva i davanja blagodati koja se moe poveavati ili smanjivati i koja je kao takva uslovljena. Jedna od zaljubljenica je rekla: "Kada bi me isjekao na komade to bi mi samo povealo ljubav prema Tebi", tj. to ne bi uzrokovalo pomanjkanje nae ljubavi. To je rekla jedna od zaljubljenih ena. Neki kau da je to rekla uvena Rabija ElAdevija r.a. koja je stanjem i stupnjem nadmaila mukarce. Ona je, Allah njome bio zadovoljan, ljubav ralanila i podijelila i to je jedan od najzaudnijih naina interpretacije ljubavi.

Volim Te dvostrukom ljubavi Ljubavlju iz elje i ljubavlju jer si Ti toga dostojan to se tie ljubavi iz elje, to je da sam spominjanjem Tebe Preokupirana i odvraena od svega drugog A to se tie one ljubavi po kojoj si Ti dostojan To je zato to si uklonio zastore da Te vidim Hvala ni za ovu ni za onu ljubav ne pripada meni Nego Tebi pripada hvala i za jednu i za drugu.
Druga zaljubljenica, slukinja Ataba El-Katiba, je rekla:

"O Ti kojeg srca vole, koga ja imam osim Tebe Smiluj se danas posjetiocu koji Ti je doao. Ti si ono to ja traim i elim i emu se radujem Srce odbija da voli nekoga izuzev Tebe. O moja eljo, o moj Gospodine, O Ti na kog se oslanjam Oduila mi se enja, kad e biti susret s Tobom. Ja ne traim Dennete da bi u njima uivala Ali ih traim zbog toga da bih Te vidjela"
U vezi sa ovim svojstvom zaljubljenih ja sam rekao:

"Svejedno mi je hoe li mi dati da uivam ili e me staviti na patnje, jer se ljubav prema Tebi niti smanjuje niti poveava. Moja ljubav prema Tebi je da volim ono to Ti izabere A Tvoja ljubav prema meni je poput Tvog stvaranja, uvijek nova"
Ovo je vaga i to je boanska vaga. Na nju ne tiu i ne remete je prolazna svojstva i stanja. Gledano iz ugla kada je Allah Onaj koji voli, On nema koristi od toga to Mu je neko posluan niti tete ako je neko neposluan. Robu kojeg On voli ne tete grijesi niti mu osporavaju njegov rang. Naprotiv, njega Uzvieni obveseljava rijeima: "Allah ti je preao preko onoga to si im dozvolio" (Tevbe, 43). Prvo se spominje prelazak preko postupaka a tek potom se prelazi po nama na pitanje a po drugima na ukor. Takoe mu Uzvieni kae: "Da ti Allah oprosti i raniji i kasniji grijeh" (Feth, 2). Tu prethodi, takoe, oprost za grijeh, a on s.a.v.s. i ne ma grijeha, nego je to spomenuo kako bi ukazao na posebnu boansku panju prema onima koje On voli, a to je da onaj ko je voljen ne vidi grijeh pri voljenom, a niti onaj koji voli primjeuje da ini dobro. I pored svega ovoga to je jedan skriveni a ne otkriveni stupanj i on zaljubljeniku brzo izmie, zamiljajui da e na njemu biti pozivan na odgovornost pri svakom dahu.

Onaj ko tvrdi taj stupanj uva se i dri Njegove mjere; ako od toga odstupi, protiv njega e se sa obje strane imati dokaz. Tu mjeru moe sauvati jedino onaj ko ima potpunu spoznaju, ko je iskren u ljubavi, koji ima jak dokaz i stabilan sud. Jedan od stadija ljubavi je i taj da se od zaljubljenika ne trai da se dri zakona odgoja, nego se trai odgoj od onoga ko ima pamet, a onome ko je z aljubljen mnogo toga se doputa, tj. on je automatski rastrojen i zbunjen. On ne razmilja i on nee biti kanjen za ono to potekne od njega. Ukoliko je Allah Taj koji voli, On je Velianstveni Vladar. Zakonodavac je vaspitanja i odgoja za pametne i odgojitelj je Svojih prijatelja, kao to je rekao Vjerovjesnik s.a.v.s.: "Najljepi je moj odgoj, tj. najljepe me odgojio" Od Gospodara se ne trai da se po zakonima odgoja odnosi prema Svojim podanicima, nego se kae. "Gospodar Svome voljenom i dragom robu daje ono to on zasluuje iz vlastite dobrote i blagodarnosti". Od Gospodara se ne trai da se uljudno i odgojeno ponaa prema svome robu, makar Mu taj rob bio i drag. Jedan od stadije ljubavi je i taj da je zaljubljenik opisan tako da on zaboravlja svoj udio i udio svog Voljenog. Takvoga ljubav preokupira te zaboravi i Voljenog a i samoga sebe. Ovo je ljubav ljubavi, a boanska zbilja iz koje ova zbilja proizlazi ne moe se rei i iskazati. Zapravo i moe, ali tada se tu radi o tajnama koje se ne smiju obznaniti. Onaj ko je otkrio tu tajnu, on je i zna, meutim, nije mu dozvoljeno da je obznanjuje. Rijei iz Allahove Knjige koje ukazuju na to glase: "Zaboravili su Allaha i On je njih zaboravio" (Tevbe, 67). Ko je zaboravio svoj lik, zaboravio je sebe. Ima i takav stadij ljubavi kada je zaljubljeni opisan da on i nema opisa. Takav zaljubljenik je onaj ko nema opisa, tj. ne zna kako bi ga i ime definisao. On je onakav kakvim ga u datom trenutku eli njegov Voljeni. Prema tome njegov je opis prema potrebi i zahtjevu, a ono to se od njega trai je nepoznato, tako da on i nema opisa. Gledano iz ugla da je Allah Taj koji voli, pa On je savren po Svom Biu i ne usavrava se neim dodatnim, prema tome ne moe Ga se opisati, jer "Njemu nema nita slino". Neka je ist tvoj Gospodar, Gospodar Velianstva (tj. Onaj koji je nedokuiv razumu) od onoga kako Ga opisuju" (Saffat, 180). Jedan od stadija ljubavi je da je zaljubljenik opisan time da se ne zna kako bi ga se imenovalo i ime bi ga nazvao. Pjesnik ree: "Ne oslovljavaj me nikako drugaije nego 'o njen robe' jer mi je to jedno od najasnijih imena" ovo je slino i prethodnom objanjenju kada se govori da zaljubljenik nema opisa, jer je robovanje njegov prirodni status, tako da on nema nekog odreenog imena osim onog kojim ga nazove Njegov Voljeni. Kojim god imenom ga imenovao i njime ga pozvao, on e Mu se odazvati time. Ako se takvog zaljubljenika upita. "Kako ti je ime?", on e ti rei: "Pitaj Voljenog, pa

kako god me On nazove, to je moje ime, jer nemam drugog imena. Ja sam nepoznati kojeg ne znaju i nedefinisan sam i neodreen, to se ne moe ni definisati." Ako se uzme tako da je Allah Onaj koji voli, onda nema imena koje upuuje na Njegov Subjekat, nego rob koji je Njegov voljeni gleda kako se Bog manifestira prema njemu, pa ga imenuje prema Njegovim manifestacijama. Bog prihvata to kako Ga rob imenuje. Tako, rob kae: "O Allahu", a Allah njemu kae: "Odazivam ti se". Dalje rob kae: "O Gospodaru", a Gospodar njemu kae: "Odazivam ti se". Stvorenje Mu kae: "O Stvoritelju", a Stvoritelj mu kae: "Odazivam ti se". Opskrbljeni Mu kae: "O Opskrbitelju", a Opskrbitelj mu kae: "Odazivam ti se". Nejaki kae: "O Jaki", a Jaki mu kae: "Odazivam ti se". Naa sama stanja Ga dozivaju i prizivaju stvarnim zovom, pa ta stanja iskazuju imena. Zato se razlikuju sloenost i sastav slova, ovisno o jeziku i znaenju koje nuno iziskuje odreeno ime u pojmovnom smislu kod stvorenja. Tako e Arap rei: "O Allahu", za onoga za koga e Perzijanac rei: "O Hoda". Rimljanin e za Boga rei 'Ia' a Ermen e rei i dozivati Boga sa 'Isfad'. Turin e Boga dozivati rijeju 'Tanri', a Francuz e rei 'Createur'. Abesinac e Boga dozivati sa imenom 'Vak'. Ovo su razliiti termini, odnosno izrazi za jedno znaenje, odnosno jedan sm isao koji je bio cilj svakog tog stvorenja. Zato mi rekosmo da Mu se ne zna ime s obzirom da se imenima upuuje (na ono to se voli) a voljeni onome koji ga voli se odaziva ma kojim imenom ga zovnuo. Jedan od stadija i pojava u ljubavi je i ta da je zaljubljeni opisan kao da je zabavljen, a nije tako. Ovaj opis se naziva zabezeknutou i odsutnou, meutim, to mu se ne dogaa osim u stanju potopljenosti zbog davljenja u ljubavi prema Voljenom. Tako, ak njegov Voljeni moe biti naspram njega, a on Ga nije svjestan, Voljeni ga doziva a on ne registruje ni Njegov glas i pored toga to gleda u Njega, pa on izgleda kao zabavljen u svom stanju, meutim, on je u stanju krajnje opijenosti i zaneenosti Voljenim. Kada je Allah taj koji voli, u tom sluaju treba citirati ajet iz Kur'ana gdje kae: "Allah je neovisan od svjetova" (Ali Imran, 97), a i pored toga On od robova zahtijeva da u svakom njihovom dahu Njega spominju, i On je Onaj koji uje zov. Jedan od stadija je da je zaljubljenik opisan time da ne pravi razliku kad je skupa sa Voljenim i kad nije, jer je toliko preokupiran onim to ga podsjea na Voljenog, tako da mu je On neprekidno pred oima, ili kako jedan od zaljubljenika ree:

No kad je ona prisutna je poput noi kad je ona odsutna Prema tome jadikujem bilo da je no duga ili kratka.

Dakle, on u oba sluaja je onaj koji jadikuje. Njegovo stanje se ne mijenja u toj trajnoj muci. to se tie nas mi smo na prvom gore spomenutom pravcu. Nas ne

moe nita drugo preokupirati osim On. On je nama oevidan i ne poznajemo drugog a niti smo prisutni drugom, i mi za to imamo stih:

Moja je preokupacija s njom dola ona nou ili ne I svejedno nam je hoe li no biti duga ili kratka.

Kada je Allah Onaj koji voli boanska rije je jedna. Uzvieni ree: "Naa stvar nije drugo nego jedno, kao interval (frekvencija, brzina) vida (Kamer, 50). U tom toku vida nema cijepanja kod Njega, pa je Njegova daljina upravo Njegova blizina a Njegova blizina upravo daljina, On je u isti mah i daleko i blizu. Gledano iz Njegovog ugla On nije sastavljen s nama u smislu da bi se mogao rastaviti, niti je rastavljen u smislu da bi se mogao sastaviti.

Sastavljenost je sama rastavljenost po pitanju Njega, A Njega ne pozna izuzev onaj ko Ga je vidio.

Jedan od stadija u ljubavi je taj da je zaljubljenik zarobljeni i u samoj oputenosti. Njega robom ini sama ljubav i dovodi ga u poziciju poniznosti i pored oputenosti koju osjea i doivljava ne znajui uzrok tome izuzev ono to mu pruaju zbilje, a to je da zaljubljenik Voljenome prua i daje prednost i prvenstvo nad sobom pa ispadne kao da ga ovlauje time. Od onoga ko je ovakvog stanja nuno e se osjetiti miris oputenosti u toj robovskoj poniznosti i skruenost. Ovo prua i omoguuje stupanj ljubavi. U sluaju kada je Allah taj koji voli treba imati u vidu rijei Boije (hadis kudsi): "Moj robe ogladnio sam a nisi Me nahranio, oednio Sam a nisi Me napojio, razbolio Sam se a nisi Me posjetio", ili druge Njegove rijei kad kae: "Ko se Meni priblii pedalj, Ja se njemu pribliim arin ...", pa On Uzvieni uveava blizinu "Ko je taj ko e se sa Allahom uzajmiti lijepim zajmom pa e mu On to uveati i imae asnu nagradu" (Hadid, 11). Uveavanje nagrade je boanska oputenost (galantnost) odnosno sloboda, a zasluga je zasluga. Jedan od stadija ljubavi je taj kad je zaljubljenik smuen. Uzrok tome je taj to on ne zna ta smjera njegov Voljeni tako da ne zna kako da se u odreenoj situaciji postavi prema Njemu. to se tie toga, tada je Bog kao takav njegov Voljeni, on zna to ta mu je On uzakonio i po tom pitanju on nema dileme i smuenosti u svom srcu kako e se postaviti, izuzev u vezi sa tajnama koje mu On otkrije i obdarivanjem nekim prefinjenim saznanjima, a on bi volio da ga Bog omili i stvorenjima kako bi mu bila naklonjena tenja i srca svih njih, meutim, to je neizvodivo bez otkrivanja i objavljivanja tajni, jer su due ljudske po svojoj prirodi takve da vole darove, poklone, pohvale itd. On u tom sluaju ne zna da li je njegov Gospodar zadovoljan time da on otkrije te tajne ili ne. Eto, to je razlog smuenosti i dileme u srcima zaljubljenika Allahovih. Po Boijem nareenju, Bog je uzakonio i naredio da vjeruje i onaj za koga se, po prethodnom Boijem znanju, zna da nee vjerovati, a Njegove rijei i Njegovo znanje su jedno. Iz koje zbilje Bog nareuje onome za koga zna da nee izvriti Njegovo nareenje, tj. nee se odazvati pozivu za vjerovanje, i izlae ga

neposlunosti "a On je Mudar i Znan" (Zarijat, 30). I odatle, tj. na osnovu ove zbilje boanske, o kojoj bi rije, u svijetu dolaze do izraaja smuenost i zbunjenost kao i razliitost ciljeva i pojedine vrste sukoba i razilaenja. Jedan od stadija ljubavi je da je zaljubljenik opisan time da je on izvan mjerila. Postupanje po mudrou uspostavljenoj mjeri zahtijeva ispravno miljenje, a zaljubljenik i nema miljenja o tome kako je ustrojen svijet, nego je njegova ambicija i preokupacija spominjanje i sjeanje svog Voljenog, on se time zabavio. Njegova mata je u njemu preovladala i takav ne zna mjere. Ukoliko je njegov Voljeni Allah, a poto Ga njegovo srce obuhvata, njegovo srce je van mjere i takvoga ne moe s neim odmjeravati i uporediti. Zar ne uoava da izgovaranje rijei kojima se On spominje "nema boga osim Allaha", ne potpadaju pod vaganje djela. Kada ipak te rijei, ispisane na papiru, budu stavljene na vagu (na jedan tas vage) u sluaju osobe u koje su na drugom tasu vage ispisana brojna iskljuivo loa djela, taj komad papira na kome su ispisane te rijei pretegnue sve te knjige brojnih loih djela i nita ga ne moe prevagnuti. Kada bi se pojedini svjetovi stavili na drugi tas vage opet ne bi pretegnuli taj komad papira, a te rijei je rekao neko ko nije opisan kao zaljubljeni, a ta tek da misli kad to kae zaljubljenik i ta misli o stanju takvog zaljubljenika, te ta misli o njegovom srcu koje je prostranije od Allahove milosti koja njega obuhvata, iako je i ono samo nastalo iz Allahove milosti. Ovo, tj. da je irina srca nastala od Allahove milosti, a ono, srce, je prostranije od Allahove milosti, je jedna od najudnijih stvari koja se pojavila u postojanju. ejh Ebu Jezid El-Bistami kae: "Kada bi se boanski prijesto (Tron) i ono to on obuhvata uveao sto miliona puta to se ne bi ni osjetilo u jednom od uglova srca arifa (istinskog boanskog spoznavaoca), ja kakvo li je tek stanje zaljubljenika. Gledano iz ugla da je Uzvieni Allah Onaj koji voli, Njegov voljeni je izvan mjerila, jer onaj koji voli ne rastavlja se od voljenog, a ono to je kod Allaha trajno je, prema tome voljeni rob je trajan, a o no to je trajno ne podlijee mjeri i ne nastaje. Jedan od stadija u ljubavi je da je zaljubljenik opisan time da govori za sebe da je on sam njegov voljeni, jer je sav nestao i potopljen u njemu, tako da on sebe ne vidi drugaije nego Bogom. Jedan od takvih zaljubljenika u vezi toga je rekao. "Ja sam i onaj koji voli i onaj ko je voljen". Takvo je bilo stanje Ebu Jezida. Gledano iz ugla da je Allah Onaj koji voli, On zavoli nekog Svog roba, pa biva njegov sluh, vid, jezika i sve njegove moi. Jedan od stadija ljubavi je da zaljubljenik bude opisan time da je izvan sebe i da svome voljenom nikada ne postavlja pitanje: "Zato si to i to uradio?", ili "Zato si rekao to i to?".

Enes ibn Malik r.a. kae: "Sluio sam Allahovom Poslaniku s.a.v.s. deset godina i za to vrijeme mi nikada ni za to to sam uradio nije rekao: "Zato si to uradio?", niti mi je rekao za neto to nisam uradio: "Zato to nisi uradio", jer je on vidio da se to prema njemu u stvari ophodi njegov voljeni, a postupke i djela voljenog zaljubljeni nikada ne uslovljava, nego se preputa, ta vie, u tome nalazi uitak, jer je zaljubljeni izvan sebe zbog vatre koja u njegovom srcu pri sve to nae osim voljenog. On ulae napor koliko moe, ali i pored toga ne smatra da je uinio dovoljno, niti mu naumpada da je on neto doprinio i uinio kako bi voljeni bio zadovoljan. Gledano iz ugla da je Allah Onaj koji voli na toj razini nita se ne pokree, ni atom, osim sa dozvolom Njegovom, pa kako onda da on kae: "Zato?", kad niko i ne djeluje osim On. Zaljubljeni kae svom Voljenom: "Ja sam tvoja ruka", jer On kao Bog prema svakom voljenom ima pojavu kakva nije za nekog drugog, tkao da se tu ne sastavlja dvojstvo, niti je tako tano. To je to svojstvo da je on izvan sebe i njegov opis sa ulaganjem truda. To je ono, vezano za Njega, u vezi kolebanja. Jedan od stadija ljubavi je da je zaljubljenik opisan time da je on razotkriven i da mu je tajna javna. On je sramota vremena. Ne zna sakriti (svoju tajnu), jedan iskreni zaljubljenik je rekao: "Ko tvrdi da e sakriti svoju ljubav u toj mjeri da se u tu ljubav moe posumnjati, on je laac". Ljubav svojom nadmoi nadvladava srce tako da ono ne vidi da ima ikakve mogunosti da prikrije ljubav.

Kada se pokae tajna voljenog Istog momenta vitez biva nadvladan (i ne moe da je sauva). Ja zavidim onom zaljubljeniku koji se uspijeva sauvati Da ga oi i srca ne osuuju.
Ljubav je pobjednik. Ne ostavlja zastora a da ga ne pocijepa, niti ostavlja tajnu a da je ne obznani. Njeni vatreni dahovi se uzdiu, a suze mu neprekidno teku. Njegovi organi odaju ljubavne jade i bdijenje koje on nosi. To su njegova stanja. Ako neto govori, govori bez smisla. Nema strpljivosti ni postojanosti. Njegove brige su neprekidne, a njegove tuge su uveane. Gledano iz ugla kada je Allah Onaj koji voli, to je da kada Allah zavoli nekog roba. On objavi meleku da vikne i obznani u nebesima da je Allah zavolio tog i tog roba, pa ga i vi zavolite, te ga tako zavole nebeska bia. Zatim se d da on bude

prihvaen i na zemlji pa ga prihvata nutrine, makar ga vanjtine nekih ljudi negirale iz odreenih razloga. Oni su u ovom pogledu poput njihovih seddi (padanje niice) Allahu. Sve to je u svijetu Allahu ini seddu (pada pred Njim niice) a takoe i velik broj ljudi, ali nije reeno da to ine svi ljudi. Takva je ljubav ovakvog roba odjeknula u njihovim srcima. Ako za takvog roba bude dobar prijem na zemlji, zavolie ga svaki predio zemlje i sve ono to je na zemlji, kao i velik broj ljudi, i to upravo po osnovi injenja sedde Allahu. Jedan od stadija ljubavi je da zaljubljenik bude opisan time da on ne zna da je zaljubljenik. Mnogo ezne ali ne zna za kim, velikog je osjeaja ali ne zna po pitanju koga. Njegov voljeni mu nije jasan. Krajnja blizina je z astor, osjea manifestacije ljubavi i zaodjenuo ga je lik Voljenog na osnovu odreenja u njegovoj mati, pa ga on trai i ne nalazi izvan sebe adekvatan lik koji bi prigrlio a kojeg je formirao u sebi, tj. u svojoj mati. To je zbog toga to je vanjsko grubo u odnosu na skriveno koje je prefinjeno. Zaljubljenik se dri znaenja i pojma koji stie o voljenom kojeg u sebi uzdie. To znaenje i taj pojam je uzdignut kod zaljubljenog i upravo to je ono to mu zadaje strah i nemir. Njegov voljeni je u njemu a on i ne zna da je u njemu, i ne trai ga osim s Njim koji je prefinjen i izmie ulima. Govori a ne zna ta govori: "Moje srce je kod moga voljenog".

Moje srce je izgubljeno. Gdje da ga traim? Ne vidim da mu je moje tijelo zaviaj.

Teko je shvatiti njegove rijei kada u neto drugaijem stanju kae: "Moj voljeni je u mom srcu". Ne znam u kojem od ta dva stanja on istinitije govori. On objedinjuje suprotnosti govorei: "On je kod mene i nije kod mene. Gledano iz ugla da je Allah Onaj koji voli treba imati u vidu da se Allah pojavio Ademu a.s. i Njegove dvije ruke, tj. dvije ake stisnute, pa mu je rekao: "O Ademe, izaberi koju od njih dvije hoe". On ree: "Izabirem desnicu moga Gospodara, a obje ruke moga Gospodara su desnice blagoslovljene". "Bog mu otvori aku, kad u njoj Adem i njegovo potomstvo ..." Tu se vidi da je Adem a.s. bio u aci, a bio je i izvan ake. Ovako je sa likom odnosno primjerom Voljenog sa zaljubljenim. On je u njemu a nije u njemu. Opisi zaljubljenog su mnogobrojni, prosto se ne mogu izbrojati. Nema odreene granice u razlaganju toga da bi se dosegla s napomenom da su temperamenti ljubavi ili uslovno rekavi boje ljubavi meusobno razliite s obzirom na razlike u onome to se voli.

Ako si razumio od mene ovo, izveo sam te na put i dobro se uvaj prispodobe i da ti se ne priini u tome neto kako nije. Ljubav, osjeaj, zanos, enja, je jedna zbilja koja ima razliite odnose zbog razliitosti onoga za koga se vee. To su opisi ija mo dominira onim kod kog a se nae. Taj se opis ne odnosi na Voljenog (nego na onoga ko voli) i on na njega ne djeluje, izuzev ako je i on sam onaj koji voli, pa to shvati! Ovoliko je dovoljno da se ukratko kae o opisima zaljubljenika sa obadvije strane (kad je rob onaj koji voli ili kad je Bog Onaj koji voli). A Allah govori istinu i On upuuje na pravi put. ejhul Ekber Muhjiddin Ibn Arabi (k.s.) El-Futuhat el-Mekkijje Poglavlje 115-to O spoznaji ogovaranja, pohvalnog i pokuenog Stihovi:

Kada se Bog spusti sa svoje visine na nivo gladi i samilosti, prihvati Ga onakvim kako se On predstavio (Svojim govorom), time e zadobiti ast. To ne kazuj neznalici da se zbog posljedica ne bi kajao. Udaljie te Bog od toga pa nee znati kako je, a to je lo znak. Iako je to istina, meutim, ako neko tako neto kae na nemjestu, treba mu rei uti (treba ga uutkati).
Znaj, Allah ti dao shvatanje svega onoga to uje da je ogovaranje spominjanje odsutnog na takav nain, kada bi on to uo, da mu to ne bi pravo bilo i da bi ga to uznemirilo. To raditi je zabranjeno vjernicima. to se tie Boga, On ne ogovara, jer je On onaj koji sve uje i sve vidi sam po Sebi, a takvim Ga vide i znaju uenjaci boanskog nauka. On je Svojim robovima objasnio ono to ne eli od njih i ono to je hvale vrijedno: "Ima ih koji vjeruju a ima i onih koji ne vjeruju" (Bekara, 253). Tako Bog ne moe biti ni predmetom ogovaranja. Ogovaranje je zabranjeno onima koji su zadueni onima koji su zadueni vjerskim obavezama, tj. da se meusobno ne ogovaraju. Ogovaranje izbjegavaju ak i oni koji nisu vjernici, ljudi koji dre do ljudskosti. Oni se klone ogovaranja, ne sputajui se tako nisko i tako uvaju svoj ugled. To to se klone ogovaranja upuuje na asno porijeklo, osim u posebnim sluajevima (kada nije zabranjeno), jer je ogovaranje tada dunost i pribliavanje Uzvienom Allahu. Vjernici koji se uvaju zabrane, za ogovaranjem poseu samo openito i naelno, bez izriitog i poimeninog spominjanja. U to (obavezno i pohvalno ogovaranje) spada i nain ispitivanja i upoznavanja prenosioca hadisa kada prenose propise

zakona boanskog. Mi smo naveli predaju od nekog uenjaka boanskog da je rekao po tom pitanju svome drugu: "Doi da ogovaramo u ime Allaha". Ogovaranje se moe desiti i kad se konsultuje i razgovara o sklapanju braka jer je to u smislu nunog savjetovanja a i dunost je. Ima dozvoljenog ogovaranja uopteno, a to je da se ogovara narodu u svom vremenu, ali da se ne imenuje odreena osoba. Ima dozvoljeno ogovaranje kada ejhovi ogovaraju svoje uenike, u smislu vaspitanja, u sluaju kada e to koristiti i valjati ueniku, kada to dopre do njega. Iako je na tim razinama ogovaranje pohvalno, ipak, neimenovati je bolje (od imenovanja). Vjerovjesnik s.a.v.s. kae: "Nema ogovaranja kada je u pitanju pokvarenjak". Ovaj se hadis shvata i u smislu zabrane i u smislu negacije postojanja ogovaranja. U tom smislu ovaj hadis shvataju oni koji se uvaju zabranjenog. Ogovaranje po principu aludiranja i uoptenosti je vrlo lagano i prihvatljivije. Izuzev gore spomenutih zabranjenih sluajeva ogovaranja, ogovaranje je pokueno i treba ga se kloniti. U ovu oblast spada i osporavanje svjedoka. Ako onaj protiv koga svjedoe uvidi da oni lano svjedoe, dunost je tada pomoi istinu i onoga na koga se ona odnosi, a osporiti neistinu i onoga ko je zagovara. Na osnovu ovoga ti je jasno da je nepostojanje (nitavilo) zlo. Jer lani svjedoci naginju ka strani nepostojanja i prave joj prevagu nad stranom postojanja i nepostojee opisuju postojeim. Allah je preko jezika svog poslanika uinio da su to veliki grijesi ije zagovaranje ne vodi niemu izuzev nitavilu i nepostojanju. I pored svega ovoga onaj ko je na Boijem putu ako ikako moe neka se dri aludiranja i openitosti a ne izriitog i doslovnog spominjanja, i to na takav nain neka to radi da se iz tog aludiranja ipak moe razumjeti to to on hoe. Ukol iko on zna da e u tom biti korist u vjeri, neka onda tako i ini, to je bolje. Postii e se cilj a jezik e izvriti ono ime je zaduen ne izlaui se bruci u govoru. Ovo je sve ovako dok god se neko naziva vjernikom. Ukoliko je neka osoba na stupnju onoga kome je Bog njegov sluh, vid i jezik, stanje takvog nije kao stanje obinih vjernika, iako je i on u istoj vjeri. Znaj da Uzvieni Allah nije stvorio bolest a da nije stvorio za nju lijek. Lijekovi se dijele u dvije vrste: lijekovi koji su za obian svijet (puanstvo) i to su lijekovi koji su dostupni svakom pojedincu i druga vrsta lijekova koji vae za vlast do kojih ne mogu doi osim vladari i bogatai zbog njihove skupocjenosti i visoke cijene. Do takvih lijekova ne moe doi osim onaj ko ima kapital ili je vladar. Ovakva je podjela lijekova kod medicinara, u svemu se tome istina potvruje. to se tie korisnog lijeka za obian svijet koji je dostupan svakom pojedincu bio bogat ili siromaan, bio podanik ili vladar, i koji lijei od svih grijeha i neposlunosti to je kajanje i da se postigne zadovoljtina onih koji su u sporu, bilo po kom pitanju (bilo materijalnom ili nematerijalnom), uz odgovarajue uslove i koliko je to uopte mogue.

Taj lijek je odredio Boiji zakonodavac ukoliko je ta bolest tj. ta nepravda iz te oblasti da treba traiti zadovoljtinu, a ako nije duan zadovoljiti suprotnu stranu, duan je samo pokajati se a ne i traiti da njegov suparnik u sporu bude zadovoljan. Jer ima sluajeva kada bi ti nastojao da ga zadovolji, takav bi zapao u jo vei grijeh od onoga od koga se je ve pokajao. to se tie vladarskog lijeka, takav lijek ne upotrebljavaju osim spoznavaoci boanski i Njegova gospoda od boijih ljudi, a to su oni kojima je Bog njihov sluh, njihov vidi, njihov jezik a to se da razumjeti iz Njegovih rijei koje je rekao nakon Svojih rijei: "Ne ogovarajte jedni druge, zar neko od vas voli da jede meso svoga mrtvog brata, to ne elite" (Hudurat, 12). Ovo je opte saoptenje. Zatim je rekao: "uvajte Allaha" (Hudurat, 12). Ovo je lijek, a znaenje toga 'uvajte Allaha' tj. uzmite ga kao tit koji e vas tititi od ovih pokuenih stvari i grijeha u koje spada i ogovaranje. Kada ga uzmete kao tit ili zatitu, taj e tit odbijati strelice ovih djela i on je jak da ga te strelice ne mogu probiti, pa taj koji je uzeo taj tit da ga titi, on je sauvan od tih strelica. Bog nee biti zatita odnosno tit robu dok se rob njime ne zaogrne (zaodjene) kao to se inae neko zaogre titovima i drugim sredstvima koji ga tite. Oblik robovog zaogrtanja tog tita je taj da Bog bude njegov sluh, njegov jezik i sve njegove snage i organi u stanju kad ih upotrebljava za ono za ta ih treba upotrebljavati. U tom sluaju e on biti sav svjetlo. Allah skree panju u Svojoj Knjizi na ovakve vladarske lijekove kao npr. kad kae: "Nadahnjujem joj (dui) njen grijeh", a ogovaranje takoe spada u grijeh, "i njeno uvanje" (ems, 8) tj. nadahnjuje ono to e uzeti kao zatitu od spomenutog grijeenja. On joj grijeenje nije uinio da je po svojoj prirod i opisana time, nego joj ga ini takvim preko onoga ko joj nadahnjuje. On to podupire i podupire i potvruje Svojim rijeima: "Zar onaj kome je njegovo loe djelo uljepano, pa ga vidi lijepim ..." (Fatir, 8). To uljepavanje ne pripisuje samoj dui tj. ovjeku nego kae: "Mi smo im uljepali njihova djela" (Neml, 4). Takoe kae: "ejtan im je uljepao njihova djela i odvratio ih od Pravog puta" (Neml, 24). Pripisujui to uljepavanje djela Njemu Uzvienom, On kae: "Pa oni lutaju" tj. zbunjeni su, a zbunjenost (hajret) je jedno od svojstava velikana na Bojem putu. Zbunjenost u ovakvim stvarima ogleda se u tome da Onaj koji nadahnjuje i uljepava zapravo uvodi u postojanje preko onoga kome se nadahnjuje i kome se uljepava, a kome je nareeno da se takvog neega kloni tj. da mu bude svojstveno ono ime se nadahnjuje i to mu se prikazuje lijepim, prije nego to doe do izraaja kao in. To je pokueno, ali za to ne slijedi kazna sve dok to ne poprimi vanjski oblik. Uzvieni je po tom pitanju rekao i ovo: "Prljavtina od ejtanskog djelovanja, klonite ga se!" (Maida, 90). On je daleko od milosti, pa ga se klonite tj. budite sa imenom Onoga ko je blizu milosti iako je od imena Uzvienog i ime Onaj koji je daleko. Ko Boga uzme kao tit i zatitu, kao to je nareeno, nee mu navedeno

nita natetiti, jer Uzvieni Allah skree panju na upotrebu ovih lijekova samo zato da bi se dala isprika od strane Njega, kada ga se (roba) bude za to pitalo. Vjernik je skriven iza svog tita (a to je Bog) i tako se on nalazi u prostoru koji Bog titi, iz kog ne izlazi. A to se tie pokvarenjaka, o kome kada se govori nije ogovaranje, takav nije iza zastora tita, nego je on izvan njega, jer sama pokvarenost je ve izlazak tj. isturio je se, pa je zato i reeno "Nema ogovaranja kada je u pitanju pokvarenjak". Onaj ko iznese skriveno a to skriveno treba da bude skriveno, te to iznese u javnost, pogrijeio je. Zato se ogovaranje i pripisuje nama, pa kae Uzvieni: "Ne ogovarajte jedni druge!" (Hudurat, 12). On nas time podvodi pod jednu osobu koja ima svoje dijelove jer dio i sastojak su neto to je svojstveno cjelini. Mi ne izlazimo iz samih nas niti se grijeimo osim sami o sebe, zato nam On to naglaava, jer onaj ko ubije sebe, zabranjen mu je denet a denet je taj koji zastire, stvar se sama od sebe ne zastire. Svako onaj ko spominje odsutnog, on ga ve time ini uoljivim i dostupnim i progoni ga iz njegove domovine i zaviaja a smrt van svog zaviaja je muenitvo (ehadet- pojavnost). Prema tome onaj ko ogovara ini dobro po pitanju prava onoga koga ogovara. Iako je ogovaranje nepoeljno, u njemu je korist kao kod onoga koji popije gorak lijek: "Mogue je da je vama neto mrsko, a ono je vama dobro" (Bekara, 216). Kada onaj koji ini dobro iako on (onaj koji ogovara) ini dobro bez namjere da ini dobro, on je poput onoga preko kojeg Allah daje da potekne dobro nekome preko njega, pa e mu nagrada biti onakva kakva se daje onome ko bude upuen na injenje dobrog djela a da sam za isto nije imao namjeru, tj. da uini dobro onome koga je on ogovarao, meutim, to je htio Onaj ko ga je nadahnuo time i koji je to djelo pri njemu imenovao grijehom. Na Sudnjem danu Allah e izmirivati svoje robove, kojom prilikom e onaj kome je uinjena nepravda tj. nasilje vidjeti dobro koje mu je dolo preko njegovog brata (koji ga je ogovarao), pa e mu na tome biti zahvalan pa e biti obojica sretni. U vjerodostojnoj predaji se kae: "Bojte se Allaha i meusobno se izmirujte, jer e Allah izmirivati i pomirivati Svoje robove na Sudnjem Danu". Ogovaranje, iako je pokueno, ono je stog aspekta pohvalno za onoga koga se ogovara jer mu to na kraju donosi dobro. Izmeu dvojice (ko ogovara i koga se ogovara) je tit i zatita Bog, a Bog i ogovaranje su postojanje a ne nepostojanje, tako se uspostavi odnos izmeu dva postojanja, a nejai se uklapa u jaeg, znaj to. A Allah govori istinu i upuuje na pravi put.

O SPOZNAJI KUTBA IJI STUPANJ I PEHAR (ZIKR) JE:

''Dine i ljude nisam stvorio ni za to drugo nego da Me oboavaju.'' (EzZarijat, 56)

Kao to ti dade ono to treba Stvorivi te s ciljem,koji u tom ima Tako i ti Njemu dadni to si duan Da cilj s tvoje strane opravdanje ima.

Ako Mu i ne da ono to si duan On e tebi ipak tvoje pravo dati S tim to se ti sutra, na Sudnjem danu Njegovim zahvalnim robom nee zvati.

Boije pravo je pree od svih prava Pa ti, prijatelju, toga svjestan budi Jer objava koja od Boga ti stie O pravima tako, nepristrasno, sudi.

Ako udovolji onome to On eli I to ba onako kako On to trai Onda e On tebi dati ono to ti eli

Samo Mu ti ono to eli iskai.

Uzvieni Allah kae: ''Tvoj Gospodar je odredio (sudbinski) da ne robuijete nikome osim Njemu (odnosno da ne oboavate nikoga osim Njega.) -(El-Isra 23), a od Njegove se sudbine ne moe pobjei. Znamo da je rezultat ovog oblika spominjanja bez sumnje osvjedoenje na ovom svijetu, jer je Bog postojanje a stvari su likovi i forme postojanja (u kojima se je postojanje izrazilo). Ta se stvar uvezuje tako kao to se materija uvezuje sa likom (s formom). Robovanje je bez sumnje pojam koji u jeziku na kojem je sputen Kur'an podrazumjeva poniznost. Ako neki pojam povezuje dvije stvari,nuno je da tim pojmom jedna od tih strana bude povezana sa onom drugom. Na osnovu toga znamo da se kod te dvije strane koje su meusobno povezane ljubavlju i koje se meusobno trae javlja taj trei faktor, faktor ljubavi, da bi to njihovo meusobno traenje bilo mogue. Ono to je postignuto to se i ne trai. Zato je nuno da te dvije strane budu opisane nepostignutou onoga to trae. A traenje na neki nain podrazumjeva poniznost i potinjavanje. Va Gospodar je rekao: ''Pozovite me, Ja u vam se odazvati.'' (Gafir, 60) On od Svojih robova trai da Ga zovu, a oni od Njega trae da im se On odazove, tako da je i Njemu i njima svojstveno i da trae i da su traeni. Dokaz ukazuje na to da nastalo stvorenje kao tkvo u sebi nema tog traenja (koje bi mu bilo priroeno) i ono samo po sebi ne moe nita ni traiti, s obzirom da je traenje koje je svojstveno nastalom takoe nastalo, tako da je nemogue da ono u sebi ima takvo traenje. Zato se nuno trai postojanje onoga to e stvorenom pribaviti to traenje. Na to ukazuju rijei Uzvienog: ...kada ga (neto od stvorenog) Mi hoemo...(En-Nahl, 40) Traenje je ustvari volja, svejedno traio te On zbog Sebe ili te traio zbog tebe. U svakom sluaju ono to se ima to se s tog aspekta i ne trai, tako da se ono s tog aspekta ne moe niti postii niti traiti da postoji. Postojanje neega ne moe doi do izraaja osim po dva osnova. Prvi od tih osnova je mo, a to je onaj aspekt koji je na strani Boije ekselencije. Drugi osnov je prihvatanje, a to je onaj aspekt koji je na strani mogueg bia. Prema tome, nijedan od te dvije strane nije samostalna u tome da to mogue bie postoji niti u tome da ono bude uvedeno u postojanje. Postojee stvorenje svoje postojanje nije zadobilo nikako drugaije nego obostrano: i od sebe, po tome to ga prihvata, a i od Onoga ija mo je na njega izvrila uticaj, a to je Bog, s tim to ono za sebe ne govori da je samo sebe uvelo u postojanje, ve govori da ga je

Allah uveo u postojanje. A ta stvar zapravo stoji tako kako spomenusmo. Takvim pripisivanjem uvoenja u postojanje mogue bie se odrie svoga udjela u korist svoga Gospodara. Znavi da Mu ono daje prednost nad sobom u vlastitom uvoenju u postojanje, svu zaslugu za to pripisujui Njemu, Allah mu kao nagradu daje da se ono pojavi u Njegovom liku. Svijet ne moe biti savreniji od toga kakav je, s obzirom da nema nita savrenije od Boga (a poto je svijet stvoren na liku Boga, onda ne moe ni biti savreniji od toga kakvim je stvoren.) Poto je stvar ovakva u vezi sa ovisnou i nesamostalnou sa obje strane, Bog na to aludira i ukazuje Svojim rijeima: ''Podijelio sam molitvu (salat,namaz) izmeu Sebe i Svog roba na dvije polovine. Pola te molitve (namaza) pripada Meni a pola Mome robu...'' Ta dioba takoe dolazi do izraaja i u tome to Bog postavlja roba za Svog zamnjenika (namjesnika), kao i u tome to rob opunomouje Boga u vezi sa onim u emu je rob Boiji zamjenk (namjesnik), tako da postojanje svoju stabilnost i savrenstvo zadobija (kako s Bogom tako i sa) stvorenim. Pojavivi se svijetu u likovima stvorenja, na osnovu ega Ga oni u tim likovbima prepoznaju,a s obzirom da je ljubomoran na to da se uz Njega spominje neko drugi, On svijetu obznanjuje da je On Sam po Sebi, po Svojoj Linosti, neovisan o svjetovima u kojima Ga vi viate da se pojavljuje u likovima, govorei time moguim biima (stvorenjima): ''Svejedno je postojali vi ili ne postojali.'' Usljed toga mogue stvorenje osjea u sebi stvarnu poniznost pa postupa shodno onome za ta ga je Allah stvorio, gubei pritom iz vida svoj ponos izazvan vlastitom spremnou i prihvatanjem da bude uvedeno u postojanje. Tako, i pored toga to vidi da likovi moguih bia nastaju po osnovu njihovog prihvatanja postojanja i po osnovu Boije moi, te se Bog pojavljuje u tim likovi ma, dakle, i pored toga to se deava, ova neovisnost o moguim biima i o njihovom prihvatanju postojanja ih dovodi u takvo stanje, s obzirom na injenicu da je Allahh po Sebi, odnosno po Svojoj Linosti neovisan o svjetovima. (Alu Imran, 97) (Ime Allah je ime boanske Linosti i On kao Linost, tj. po tom linom imenu je Neovisan o svjetovima, za razliku od drugih Njegovih imena, koja su ovisna o svjetovima, tj. trae svjetove da bi dola do izraaja. Tako ime Gospodar trai robove, kojima e biti Gospodar, ime Ljekar trai bolesnike, koje e lijeiti, ime Bog trai oboavatelje, koji e Ga oboavati, ime Oprostivi trai grijenike, kojima e pratati, imme Uputitelj trai one koji su u zabludi, da bi ih uputio, ime Onajkoji voli trai one koje e voljeti, ime Opskrbitelj trai one koje e obskrbljivati, itd.). Dok sam pisao o ovom pitanju sijevnula mi je boanska munja, koja mi je od pojedinih znanja obasjala onoliko koliko je Allah htio. To je poput onoga kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., pijukom udario po kamenu koji im se isprijeio u rovu koji

su kopali oko grada Medine, kojom prilikom je od udarca sijevnula iskra pa je pri toj iskri koja je sijevnula vidio ono to e Allah dati da njegova zajednica osvoji, tako da je u mjestu zvanom Busra vidio dvorce koji su izgledali kao da su od slonovae. On je to vidio prilikom tri udarca i pri svakom tom udarcu je sijevnula iskra i obasjala mu posebne strane. Ovo sam ja vidio kada sam pisao ovo poglavlje, kao vjerovjesniko nasljedstvo, nekaje hvala Allahu. U to j munji i s njom sam vidio da On, Uzvieni, iako se pojavljuje u likovima moguih bia i iako se opisuje time da je neovisan, to Mu ne dovodi u pitanje Njegovu nesamostalnost kada je u pitanju postojanje stvorenja s Njim, jer je nuno da postojanje bude prihvaeno (od strane nekoga), a upravo o tome je i bilo govora. To je neto od znanja koje mi je dala ta munja. Ona mi je dala i to da ih je Uzvieni Allah zaodjenuo Svojim svojstvom, s obzirom da ih je stvorio za to da Mu robuju, odnosno da Ga oboavaju. On ih trai upravo po osnovu tog svojstva, po osnovu kojeg i oni Njemu robuju, odnosno oboavaju Ga, s obzirom da to oni ne mogu initi sami po sebi i samostalno. Zato im je On uzakonio da govore: Tebi robujemo (Tebe oboavamo) i od Tebe pomo traimo (El-Fatiha, 4), jer Mu oni ne mogu samostalno robovati niti Ga oboavati. Zato ih On upuuje na to da trae pomo kako bi Mu robovali, odnosno oboavali Ga, kao to su i oni svojim prihvatanjem pomogli boanskoj moi u stvaranju. Da nije ove veze, odnosno spone, niti bi bilo oboavanja niti uvoenja u postojanje. Uvoenje u postojanje je jedan vid oboavanja i on kao takav pripada Allahu, a i oboavanje je jedan vid uvoenja u postojanje i to je ono to se trai od stvorenja. Oni su oboavaoci a On je Oboavani. On uvodi u postojanje a oni su ti koji se uvode u postojanje. estica ''da'' u rijeima: ...da Mi robuju (Ez-Zarijat, 56) podrazumjeva uzrok koji se vee za obje strane, i za Stvoritelja i za stvoreno. Tom esticom se u vjerozakonu ukazuje na mudrost i uzrok propisivanja propisa, jer je On Mudri. Bog u svemu, u svakoj stvari, ima mudrost, koja je vidljiva i poznata ljudima koji imaju otkrovenja i koji su dosegnuli krajnju zbilju u svakoj stvari. To slubeni uenjaci znaju kada se to posmatra sa aspekta vjerskih obaveza, u kom sluaju se to i ne saznaje drugaije nego putem vjerozakona. Dakle, mudrost vjerskih zaduenja moe se saznati jedino po osnovu vjerozakona, kao to stoji u Njegovim rijeima: Vama je u odmazdi ivot. (ElBekare, 170) O tome kako se uzrok propisivanja vjerskih zaduenja vezuje za Boga moe se govoriti jedino po pretpostavci, a ne po znanju. Meutim, Allah im, tj. slubenim uenjacima, otvara mogunost da to pokuaju rijeiti na osnovu onoga to im On

spominje u sputenoj objavi, gdje se navode objanjenja tih uzroka, bilo da su vidljivi ili skriveni. Bog u stvarima ima skrivenu mudrost koju ne zna niko izuzev Njega i onoga koga tome On podui. Zato je On rekao: Dinne..., a dinni su sve ono to je skriveno pa se ne vidi, te se kao takvo ne moe ni saznati izuzev od Njega, ...i ljude..., a to je ono to je otkriveno i to se samo po sebi saznaje kad se pojavi, ...nisam stvorio ni za to drugo nego da Mi robuju, ime se potvruje nuni uzrok njihovog stvaranja. Eto to je ta estica koja po vjerozakonu podrazumjeva mudrost i uzrok, a po razumu samo uzrok. Robovanje, odnosno oboavanje je neto to je stvorenjima priroeno, neto to je njihova prava priroda,tako da ih se nema potrebe time ni zaduivati. Zato je nuno da Stvoritelj bude saami lik koji stvorenje oboava, s tim to je lik ovisan o supstanci i zbilji. Kada to ne bi bilo tako onda ni robovanje, odnosno oboavanje, ne bi bilo neto to je stvorenju priroeno. Naime, ukoliko bismo se ograniili na ono to se imenuje Allahom u obiajenom shvatanju tog pojma, onda proizilazi da stvorenja robuju i nekome drugom mimo Allaha, odnosno da oboavaju i nekoga mimo Allaha, jer vidimo da veina u svijetu nije ovisna ni o emu drugom osim o uzrocima. Kako bi to takvo ta moglo biti kad je Uzvieni rekao: Tvoj Gospodar je (sudbinski) odredio da ne robujete nikome osim Njemu (odnosno da ne oboavate nikog osim Njega) (El-isra, 23), i rekao je: O ljudi (ovjeanstvo), vi ste ovisni o Allahu (Fatir, 15), a nikada Allah nije spomenuo da je stvorenje ovisno o neemu osim o Allahu niti je presudio u sudbini da se robuje nekome osim Allahu, odnosno da se oboava neto mimo Allaha (a sudbina se ne moe mjenjati). Zato je nuno da je upravo On sve ono o emu se je ovisno i upravo sve ono to se oboava, kao to je i u svakom oboavaocu upravo On taj koji oboava, shodno Njegovim rijeima: ''.. .Njegov sam sluh...'' kada mu Bog rijeima neto stavlja u obavezu ili ga o neemu obavjetava, tako da on taj boanski govor zapravo i neuje niim drugim nego Njegovim sluhom. (EbuIrfan: Allah najbolje zna, ali elio bih neto ovdje napomenuti u vezi ovog kudsi hadisa gdje se ovo poistovjeivanje Boga sa robovim sluhom, vidom itd. uslovljava volenjem tj. neim to nastaje odnosno dolazi kao rezultat dobrovoljnog ibadeta ili robovanja, pa prema tome imam dojam da se to pripisuje samo takvim robovima upravo zbog toga to oni nee tim Boanskim poistovjeivanjem napustiti robovanje Allahu, doim oni koji nisu dosegli stupanj voljenja sa Allahom mogu upasti u zamku i napustiti i dobrovoljno i nareeno robovanje to smo mogli primjetiti kod nekih propalih sufija, kako i ih i sam Ibn Arebi naziva, zbog njihova odmetanja od robovanja po propisima vjerozakona. Zato istinske sufije, ovo je kriterij, nisu nikada naputale robovanje bez obzira

to su se obistinili na statusu Allahova voljenja i poistovjeivanja sa njihovim snagama. A to se tie nunog robovanja ono je neizbjeno svakom stvorenju htjelo ono to ili ne i to potpada pod prisilu, deberut, kao to On kae : ...doite Mi milom ili silom...(Fussilet, 11) gdje sve ono to ima izbora da bira izmeu poslunosti i neposlunosti robuje bilo posluno ili neposluno pa stoga i dva odgovarajua stanovita na Ahiretu. A opet Allah najbolje zna.) Tako je i sa ostalim ovjekovim snagama bez kojih on ne moe ni iskazivati svoju pobonost. Ni u oboavaocu ni u oboavanom se ne pojavljuje i ne manifestira nita drugo osim On, tako da Njegova mudrost, Njegov uzrok i Njegov povod nije nita drugo nego On, te je On i oboavalac i oboavani (i onaj koji robuje i onaj kome se robuje). (EbuIrfan: Obratite panju na cijeli kontekst ovog poglavlja tj. u kojem smislu je to tako da ne bi zalutali u tamu zasljepljenja, neznanja.) U svom obraanju, nakon to je iskazao zahvalu svome Gospodaru, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: ''Uistinu smo mi s Njim i Njegovi.'' Saoptio je i dao da se uje. Ova se stvar ne moe potisnuti jer je to tako, s napomenom da se ljudi u tome meusobno razlikuju i odlikuju jedni nad drugima po tome to to neki vide a neki ne vide. Uenjak neukog, kakav je sam po sebi i u kakvoj je poziciji, zna bolje nego neuki sam sebe. Na taj nain se pokazuje da se oni meusobno razlikuju i odlikuju jedni nad drugima. I pored toga to se to pokazuje, ta injenica stvorenje ne liava njegovog statusa da mu je Bog njegova bit, shodno injenici da se i boanska imena meusobno razlikuju i odlikuju jedna nad drugima, a ta imena su svojstva, a ne neto drugo. Prema tome, stvorenje se ne moe znati drugaije nego s Njim, niti se Bog moe znati drugaije nego s njima (tj. s Njegovim imenima, odnosno s Njegovim svojstvima). to se tie Njegovog opisa i svojstva da je On neovisan o svijetu, time se skree panja onome ko pretpostavlja i umilja da Allah nije saami svijet i ko razluuje, odnosno pravi razliku izmeu dokaza i onoga to se dokazuje a da se pritom nije obistinio u tome da li je ono to se dokazuje samo sebi dokaz ili mu je pak dokaz neto mimo njega i to mu je na neki nain njegova suprotnost. Tu se zapravo radi o jednom te istom, makar se to i izraavalo raliitim izrazima, tako da je On i Znani i znanje i ono to se zna, kao to je i Dokaz i Onaj koji dokazuje i ono to se dokazuje. Znanje zna po sebi. Ono po sebi zna ono to zna, odnosno ono po sebi zna ono to je objekat njegovog znanja, tako da je ono istovremeno i znanje i objekat znanja. A znanje je lino svojstvo onoga koji zna. To je ono to teolozi govore kad kau da znanje ''nije nita drugo nego On''. Samo to. (Naime, oni govore da znanje kao boansko svojstvo niti je Bog a niti je

neto drugo.) A to se tie toga kad kau da znanje ''nije On'', oni to govore poto uviaju da bi to bilo neto dodatno u odnosu na Njega, da bi se ostalo pri tome da je ono On. Oni Ga ne mogu potvrditi bez znanja kojim e On biti opisan pa govore: ''Ono nije nita drugo nego On.'' Oni se u tome zbunjuju i govore shodno svome shvatanju pa za Boije svojstvo govore da ono niti je On a niti neto drugo mimo Njega. Meutim, kada mi neto poput toga kaemo, mi to ne kaemo na nain i po definiciji kako to definie teolog, jer on podrazumjeva neto dodatno i onn misli da je to nuno tako. Mi ne zagovaramo da je svojstvo neto dodatno Bogu. Teolog nije otiao nita dallje od onoga koji kae Bog je ovisan, s tim to se on izrazio malo uglaenije. Sauvaj nas Boe od toga da mi budemo od onih koji su neznalice. E ovo je neto od rezultata ovog pehara. A Allah istinu govori i upuuje na pravi put. izvor: Ibn Arebi, El-Futuhatu-l-Mekkijje poglavlje 470 Pripremio: Jasmin ibn Nuri Ebu Irfan el-Bosnevi