Sveuilite u Zagrebu

Fakultet politikih znanosti

Diplomski studij politologije

Vedran Leki

Koncept neprijatelja kod Carla Schmitta

Diplomski Rad

Grad Zagreb, 2017. godina

 Sveuilite u Zagrebu

Fakultet politikih znanosti

Diplomski studij politologije

Vedran Leki

Koncept neprijatelja kod Carla Schmitta

Diplomski Rad

Mentor: dr.sc. Hrvoje Cvijanovi

Autor: Vedran Leki

Grad Zagreb lipanj, 2017. Godina

Izjavljujem da sam diplomski rad (Koncept neprijatelja kod Carla Schmitta), koji sam predao
na ocjenu mentoru doc. dr.sc. Hrvoju Cvijanoviu, napisao samostalno i da je u potpunosti
rije o mojem autorskom radu. Takoer, izjavljujem da dotini rad nije objavljen ni koriten u
svrhe ispunjenja nastavnih obaveza na ovom ili nekom drugom uilitu, te da na temelju njega
nisam stekao/la ECTS- bodove. Nadalje, izjavljujem da sam u radu potivao/la etika pravila
znanstvenog i akademskog rada, a posebno lanke 16-19. Etikoga kodeksa Sveuilita u
Zagrebu.

Vedran Leki
1. UVOD

2. NASLOV (PRVO POGLAVLJE) _______________________________ (broj stranice)

2.1. Podnaslov (prvi odjeljak prvog poglavlja) ____________________ (broj stranice)

2.2. Podnaslov (drugi odjeljak prvog poglavlja) ___________________ (broj stranice)

2.2.1. Potpodnaslov (prvi pododjeljak drugog odjeljka) _______ (broj stranice)

(ili vie)

3. NASLOV (DRUGO POGLAVLJE) _____________________________ (broj stranice)

3.1. Podnaslov (prvi odjeljak drugog poglavlja) ___________________ (broj stranice)

3.2. Podnaslov (drugi odjeljak drugog poglavlja) __________________ (broj stranice)

3.3. Podnaslov (trei odjeljak drugog poglavlja) ___________________ (broj stranice)

3.3.1. Potpodnaslov (prvi pododjeljak treeg odjeljka) _______ (broj stranice)

3.3.2. Potpodnaslov (drugi pododjeljak treeg odjeljka) ______ (broj stranice)

(ili vie)

4. ZAKLJUAK _______________________________________________ (broj stranice)

Tablice

Tablica 1: Naslov tablice

___________________________________________ (broj stranice)

1. Uvod:

Carl Schmitt je bio jurist i politiki teoretiar koji je u svojim razradama tematizirao Formatted: Indent: First line: 0.5"

pregrt pravnih i politikih tema. Bavio se pitanjima neprijateljstava, politikog djelovanja,

obuhvaenosti i iskljuenosti iz zakona te odnosom drave i zakona. Roen je 1888 godine te
je doivio poznu dob od 96. godina. Njegovo djelovanje obiljeeno je mrljom suradnje sa
Treim Reichom te je zbog toga i danas vrlo kontroverzna figura. Kruna njegovog
politolokog djelovanja sadrana je u njegovom razumjevanju pojma politikog i pojma
neprijatelja. Njegova djela preuzeta su od moderne ljevice te su njegovi uvidi u spregu javnih
neprijateljstava i politike od velike vrijednosti za modernu politiku teoriju.

Carl Schmitt prepoznaje politiko kao utemeljeno na kriteriju razlikovanja izmeu

prijatelja i neprijatelja. Neprijatelj je onaj koji stoji u egzistencijalnom sukobu sa subjektom,
on je : Onaj drugi, stranac, i za njegovu je bit dovoljno da je u osobito intenzivnom smislu
egzistencijalno neto drugo i strano.(Schmitt,71:2008). Neprijatelj je onaj ije postojanje
direktno ugroava postojanje onoga iji je on neprijatelj . Na toj injenici stoji kriterij
politikog kao osnova, onog to politiko u biti jest, a to je daljnja osnova za bilo kakvo
djelovanje koje bi se moglo nazvati istinski politikim. U skladu s tim neprijatelj postoji kao
odraz krajnjeg stupnja odvajanja od subjekta. Neprijatelj, nije nuno ruan i nemoralan nego
onaj koji zadovoljava prethodno dani kriterij neprijateljstva. Politiko stoga u svojoj biti ne
ovisi o kriterijima razlikovanja unutar drugih sustava vrijednosti recimo u sustavu morala ili
ekonomije ve o intenzitetu naboja sukoba oko tih razlika (Schmitt, 2008). Krajnji stupanj
razdruenja od subjekta podrazumijeva potencijal egzistencijalnijalnog sukoba koji
omoguuje jedino pravo politiko djelovanje. Shodno tome, razlikovanje izmeu prijatelja i
neprijatelja mora biti svojstveno osnovno razlikovanje, vaee i prosto nedjeljivo koje nuno
nosi sa svojom upotrebnosti i samu konotaciju politike (Schmit, 2008).

Prijatelj pak nije nuno ni lijep ni dobar nego onaj koji sa subjektom stoji u
egzistencijalnom jedinstvu u svojstvu ostvarenja nekog cilja. To egzistencijalno jedinstvo za
Derridu poiva kao odgovor na iskrenu zamolbu. Prijateljstvo je za Derridu vremenski
odreeno u trenutku budunosti kad e isto to prijateljstvo biti nekom izmjenom inova
iskuano (Derrida,1993). Kad Aristotel aluje: Prijatelji, prijatelja nema (Derrida, 353:1993:
353) on moli bive prijatelje za prijateljstvo u budunosti. (Derrida,1993). Taj diskurs
zamolbe unosi dozu subjektivnosti u inae neosobno pitanje prijateljstava i neprijateljstava ,
kako ih razumije Carl Schmitt.

Platon takoer tei egzistencijalnom jedinstvu politikog prijateljstva unutar drave. Platonov
Sokrat pridaje vrijednost graanskom prijateljstvu zalaui se da se prie o grkim
bogovima kazuju upravo radi dostizanja ideala graanske suglasnosti. Zajednitvo graana
kao takvo je ciljano zdruivanje koje ima svoju politiku vanost, ali tu se ne radi o
privatnom egzistencijalnom jedinstvu nego o politikoj slozi gdje je cilj zajedniki svima.
(Platon, 66:2002: 66). To jedinstvo mora imati granice. Drava mora biti velika onoliko
koliko moe ali tako ograniena da se ne prijeti politikom jedinstvu . (Platon, 107:2002:
107).

Aristotel za razliku od Schmitta isprva ne iznosi prijateljstvo kao krajnju suprotnost Formatted: Indent: First line: 0.5"

neprijateljstvu ve kao zlatnu sredinu izmeu neprijatnosti, odnosno sukobiljvosti i karakterne

slabosti tj. prenaglaene elje da se udovolji: to se tie preostale ugodnosti, one u ivotu
uope, onaj tko je ugodan onako kako treba taj je prijateljski i srednost je prijateljstvo; onaj
tko u tome pretjeruje, a bez ikakve svrhe, taj je puzav; koji pak radi svoje koristi, taj je
laskavac; onaj kojemu toga manjka i u svim je stvarima neugodan taj je svadljiv i zlovoljan.
(Aristotel, 35:1988:) 35). Neprijatnost (koja bi kod Platona bila osnova za sukob i
neprijateljstvo)1 opisana je po Aristotelovom razumijevanju suprotna prevelikoj ugodljivosti. ,
Aristotel iznosi : U druenjima, suivotu i uzajamnoj izmjeni rijei i djela jedni se ljudi ine
ugodljivim: kako bi bili na ugodu, takvi sve hvale, nikad se ne suprotstavljaju, nego mniju
kako im je dunost ne nanositi bol onima koje susreu; doim oni koji su opreni tima (svemu
se suprotstavljaju i ni malo se ne obziru hoe li koga povrijediti) nazivaju se zlovoljnim i
svadljivim. Jasno je da su navedena stanja pokudna i da je pohvalna sredina izmeu njih, koja
e ovjeka osposobiti za ono to treba i kako treba, a isto tako i to da ne podnosi. Tomu nije
nadjenuto nikakvo ime, ali najvie je nalik na prijateljstvo (Aristotel, 79:2008: 79).
Aristotelove opreke prijateljstva i neprijateljstva shvaene su kroz razradu uz jo jedan
imbenik tzv. dodvoritelja. Takva razrada razlikuje se od Schmittove, ali ju preuzima

1 Citat i razrada te tvrdnje se nalazi kasnije u tekstu

Machiavelli koji upozorava na ljude sklone ulizivanju istovremeno imajui vlastitu razradu
koja obuhvaa prijateljstvo i neprijateljstvo. (Machiavelli,1998).

Dakle, oOdnos pojedinaca i skupina , dakle, modeliran je tako da ovisno o oitanju

njihovog prijateljsko-neprijateljskog meuodnosa govorimo o politikom i politici. Politika
ovisi o meuodnosu vie subjekata koji mogu biti vie ili manje prijateljski ili neprijateljski
nastrojeni prema ostalim subjektima . Politika moe nestati u sluaju eliminacije svih
meuodnosa ili samo onih koji do politikog djelovanja dovode. Eliminacija svih
meuodnosa podrazumijeva samo jedan postojei entitet, jer politika ovisi o meuodnosu.
Politika dakle, moe nestati ako ostane iv iskljuivo jedan entitet ili vie identiteta koji se ne
nalaze u egzistencijalnom sukobu. Naravno, to takoer implicira da je mogue eliminirati
politiku sferu ivota kroz eliminaciju egzistencijalnog sukoba koji je upravo ta posebna vrsta
odnosa koji podrazumijeva postojanje vie entiteta. Stoga, ovjek ili neki politiki entitet
moe dovesti do nestajanja politike eliminacijom svih koji nisu on ili eliminiranjem
egzistencijalnog sukoba na neki drugi nain2 (Schmitt, 2008).

Pojam politikog i time politikog neprijateljstva (neprijatelj kao hostis a ne inimicus) Formatted: Indent: First line: 0.5"

je nadograen, dihtomijom apsolutnog i realnog neprijateljstva teorije partizana i kroz

razmatranje o novom zakonu Zemlje gdje se javlja koncept nepravednog neprijatelja . Kritika
parlamentarne demokracije i Politiki romantizam bave se pitanjem uinkovitosti politikog
djelovanja i nositeljima politikog i idealiziranom slikom politikog pa time i neprijatelja.
(Schmitt,;1986, 2000).

U ovom djelu pokuat u pokazati vrijednost Schmittovog koncepta neprijatelja kao

temelja pojmu politikog koji je primjenjiv u daljnjoj znanstvenoj analizi suvremenog odnosa
neprijateljstva i politike te kao katalizator, koji kontrastiran s dispozitivima Aristotela,
Platona, Thomasa Hobbesa, Niccola Machiavellia i Jacquesa Derride, raa plodonosne
konstrukte razumjevanja uloge neprijateljstava u politici. Schmittov koncept neprijateljstva
alat je kojim je mogue dublje analizirati moderne politike fenomene te kao takav prua
uvid, kroz pitanja zdruivanja i razdruivanja, u mogue mehanizme problematike drave i
drutva . U razumijevanju tih e mi pomoi Chantal Mouffe sa svojom teorijom agonistike

2 Derrida replicira da bi prevelika i prebrojna neprijateljstva odnosno egzistencijalni sukobi utemeljeni na

razlikama takoer mogli unititi politiku. U tom stanju nestaje bilo kakva mogunost suradnje/jedinstva.
(Derrida, 1993).
pluralistike demokracije i Giorgio Agamben sa svojom preradom i nadogradom mitovskih
koncepata o kojima e vie biti rijei dalje u tekstu.

No, prije toga iznjeti u razvoj Schmittovog koncepta neprijatelja kroz djela: Pojam
politikog, Teorija Partizana i Nomos zemlje. Pojam politikog koji sadri pojam
neprijateljstva biti e u prva dva poglavlja izneen diskutiran kroz povijesnu dijalektiku s
autorima navedenim u sedmom paragrafu uvoda. U kasnijim dijelovima rada uzet u
mitovskog neprijatelja i nauk o dravi aksiomatski kako bih pridonio konceptu neprijatelja.
Uz ostale vlastite teorijske pomake naglasio bih osobni zakljuak da, ako je svako
razdruivanje korak prema neprijateljstvu tada izdvajanje drave iz drutva predstavlja jedno
takvo razdruivanje. Iz tog zakljuka slijedi da su sukobi izmeu drave i drutva omogueni
kad iz drutva izdvojena vlast postoji u svom osnovnom obliku kao rezultat prvog koraka
razdruivanja drave i drutva...

Nastojat u pokazati da Schmittov rad predstavlja ozbiljne izazove pred liberalnom

poimanjue politike te prua vanu analitiku osnovu za razumijevanje funkcioniranja
mehanizama suprostavljanja unutar politikih sustava.

Ujedno

Odnos neprijateljstva i politikog kroz povijest u sintezi s osnovnim konceptom

neprijatelja Carla Schmita

Pojam drave pretpostavlja pojam politikoga, politiko je nadreeno teritorijalno Formatted: Indent: First line: 0.5"

utemeljenom politikom statusu. Konkretno drava ne mora biti ni pojmovno odreena za

pitanje politikog jer je politiko nadilazi. Narod i drava ostaju nedovoljno razumljivi bez
koncepta politikog. Sve do Schmittovog teorijskog napora pojam politikog biva nedovoljno
dobro artikuliran jer se politiko suprotstavljalo dnevnopolitikom i tako je ono politiko
odreeno kroz kontrast s drugim sferama apstraktne realnosti (pod pojmom apstraktne
realnosti podrazumijevam realnost neke sfere djelovanja koja izranja iz logikih zakonitosti
vrijednosne dimenzije djelovanja izmeu dvaju krajnosti tog kriterija). (Schmitt, 2008).
Schmitt provodi apstrakciju od apstrakta, a to radi tako da izvlai politiko iz
dnevnopolitikog koje je opet apstrakt od svakodnevnog ljudskog politikog djelovanja u
dravi. Kao rezultat svog djelovanja zakljuuje da je ustaljeno stanje razumijevanja politikog
kao identino dnevnopolitikom neobranjivo jer je nemogue uhvatiti upravo ono to je
politiko u politikome. Time postie opravdan teorijski odmak od dotadanjeg javnog
promiljanja o politici (Schmitt, 2008).

Svaki kriterij sfere apstraktne realnosti, kao to su to ekonomsko, moralno, estetsko,

itd., ima svoje temeljne razlikovne kriterije slijedom profitabilno/neprofitabilno, dobro/zlo,
lijepo/runo. Schmitt razumije te kriterije kao utemeljene na binarno omeenom
metaprostoru tj. temeljnom razlikovanju opet iskljuivo pojedinom svom kriteriju
svojstvenom. Politiko je zasebni kriterij ali dijeli metaprostor s drugim kriterijima. Politiki
kriterij je utemeljen na razlikovanju prijatelj/neprijatelj te ovisi o stupnju zdruivanja i
razdruivanja od kojih je krajnje politiko stanje stanje najintenzivnijeg sukoba tzv.
neprijateljstva (Schmitt, 2008).

Politikom se u javnom prostoru pridodaju neugodne i odbojne konotacije od strane

aktera koji tom apstraktu dodatno pridaju atribute kroz definicije stvorene pomou drugih
apstraktnih razlikovanja. Na taj nain se politiko izdvaja od svoje uloge u svom jeziku.
Prema politici se odnosi kao da je neistoa u sferama drugih sfera apstraktne realnosti pa je
politiko prikazivano u kontrastu nasuprot isto znanstvenom, nasuprot umjetnikom,
nasuprot moralnom. Politiko se smatralo onim to oneiuje nepolitiko i time ostaje
preuena samostalnost (u onoj mjeri u kojoj ona postoji) i ravnopravnost politikog s drugim
sferama apstraktne realnosti. Schmitt prepoznaje teorijsku priliku za analizu i odgovor na te
tendencije uviajui da je u njegovom, razliitom, promiljanju zapravo sadran novi teorijski
princip. Kritiari politike do Schmitta prirodno zaziru od prisutnosti politike u inae
nepolitikim pitanjima (Schmitt, 76:2008: 76)). Takvo stanje je nepovoljno za razumijevanje
kriterija politikog jer bilo kakvo prepoznavanje politikog kao sfere apstraktne realnosti
onemogueno je upravo stavom prema politikom kao neemu to treba maknuti sa strane iz
bilo kojeg ne dravno-politikog djelovanja.

Dravno-politiko moe biti kategorija zamjenjiva s politikim jedino tamo gdje

postoji prvenstvo drave nad drutvom tj. gdje je drava afirmirana kao princip iznad drutva i
gdje su dravno-politike razmirice preuzele vodstvo u politikoj areni. Isto to izjednaavanje
dravnog i politikog biva netonom u toj mjeri koliko se drava i drutvo proimaju.
(Schmitt,69: 2008: 69). U sluaju da je drava iznad, odnosno, kvalitativno drugaija od
drutva onda je drava nositelj moi onoliko koliko je mogue diktirati odnose prijateljstva i
neprijateljstva drutvu nad kojim stoji u svojoj dominaciji kao kvalitativno drugaija (Schmitt,
2008).. Lako je mogue da politiko razlikovanje postane primat drutvene skupine koja se
nametne u areni drutvenih interesa i tako dominira politikim i neprijatelji te skupine budu
nametnuti kao neprijatelji cjeline. (Schmitt, 2008). Fenomen koji reflektira politiku realnost
uz izjednaavanje dravnopolitikog s politikim jest izjednaavanje stranakopolitikog s
politikim. Upotrebe politikog ak i u ovim krnjim interpretacijama ukazuju na politiko u
pravom smislu ba kroz koritenje pojma politikog. To se radi kako bi se suprotstavile
neistoe politikog s idealno apolitikim i tako istim (npr. politiko nasuprot znanstvenom).
(Schmitt, 2008). Politiko je tu predstavljeno nasuprot viem nepolitikom. Vjerujem da
takav stav omoguuje osnovno prepoznavanje politikog kao razliitog od ostalih sfera.
Jednom kad je politiko prepoznato kao zasebna kategorija mogue ju je znanstveno
analizirati.

Krajnja sukobljenost vodi u rat i njemu prethodno uspostavljanje neprijateljstva. To

razlikovanje jest osnova politikog, stoga sukob i rat tvore vaan dio Schmittove politike
teorije. Ne udi dakle da je polemos etimoloka osnova koncepta politikog. Polemos je
koncept posuen iz Platonove razrade fenomena spora gdje je spor ili nesloga sukob
izmeu Grka dok je neprijateljstvo rezervirano za strance, barbare:
Meni izgleda da, kao to su rat i nesloga dva imena, postoje i dva stanja koja tim
imenima odgovaraju. Od ta dva, jedno je sukob izmeu srodnika i suplemenika, a druga
izmeu raznih plemena. Neprijateljstvo meu srodnicima zove se nesloga, a neprijateljstvo sa
strancima zove se rat.. (Platon, 160:2002: 160).

Neprijatelj nije protivnik openito (Cvijanovi, 2004). Egzistencijalni sukob ,znamo, Formatted: Indent: First line: 0.5"

kljuan je moment u Schmittovoj teoriji za razumjevanje neprijateljstva te se ideje o

objektivnom3 neprijateljstvu mogu nai u klasinoj grkoj politikoj misli . Platon u svojoj
Dravi izlae posredno, ideju neprijateljstva kao onu koja je kompatibilna s odnosnom
lanog prijateljstva. On navodi debatu Sokrata i mladog Polemarha oko Simonidovog

3 Objektivno kao apstraktno stanje koje postoji neovisno o subjektivnom miljenju.

razumijevanja neprijateljstva u kojoj Polemarh dolazi do zakljuka kako je nekad
prijateljima pravedno initi naao ako su potajno neprijatelji, odnosno initi dobro
neprijateljima ako su uistinu prijatelji:

- Onaj ko izgleda da je naklonjen i stvarno je naklonjen. A onaj ko izgleda Formatted: Indent: Left: 1"

tako a nije, taj nije prijatelj. Tako isto treba shvatiti i pojam neprijatelja.
Prema tome bi, ini se, prijatelj znaio u stvari isto to i dobar, a neprijatelj isto
to i lo ovjek.

-
Da. Formatted: Indent: Left: 1"

-
Ti kae da pojmu pravednosti moramo jo neto dodati, poto smo ranije rekli Formatted: Indent: Left: 1"

da je pravedno initi dobro prijatelju, a zlo neprijatelju. Onda definicija treba

glasiti: pravedno je initi dobro prijatelju zato to je dobar, a neprijatelju initi
zlo jer je lo. (Platon, 13:2002: 13).

Platonov Sokrat ipak antitetiki zakljuuje kako je zapravo pravedan ovjek onaj Formatted: Indent: First line: 0.5"

koji ne ini drugome naao pa niti nije nikome neprijatelj. U tome je Platon na prvi pogled na
poziciji razliitoj od Schmitove jer Schmitt doputa mogunost da je neki neprijatelj moralno
ne lo, a prijatelj lo pa tako kae: Politiki neprijatelj ne mora biti moralno zao, ne treba biti
estetski ruan... (Schmitt, 71:2008: 71). Platonovom Sokratu je isprva pojedini neprijatelj
nuno nepravedan jer pravedan ovjek drugome ne ini naao bio mu ovaj drugi bilo prijatelj
ili neprijatelj. (Platon, 2002: 13). (Platon,13:2002) Neprijateljstvo tu ovisi o razlikovanju
pravedno/nepravedno koje, ako je realizirano, raa sukobe i razdore izmeu strana, Platon to i
navodi4 :
Znai da je njena mo (nepravednosti, op.a.) svuda gdje se pojavi ista: u dravi,
porodici, vojsci ili ma gdje, da ona, naime, onemoguava rad prvo zato to stvara svau i

4
Kasnije Platon govori o neprijateljstvu utemeljenom na razlici izmeu subjekata.
nesuglasice, a onda i time to stvara neprijateljstvo meu pojedinim lanovima protivnika i
pravinih. Ili nije tako? (Platon, 2002: 32).(Platon,32:2002).

No, Platon u svojem iznoenju promiljanju drave (koja mora biti pravedna) i dalje
prepoznaje u idealnoj dravi nunost da se brani od neprijatelja. Ta zadaa obrane spada na
strau tj. klasu zatitnika ali oito je da politiko neprijateljstvo u tom momentu nadilazi
privatnost i nepravednost neprijateljstva. Ako je pravedno braniti se od neprijateljske najezde
postoji stanje egzistencijalnog sukoba koje ne podlijee uspostavi po obostranoj
nepravednosti.

Klasu zatitnika potrebno je odgojiti tako da ne budu tirani i neprijatelji vojno Formatted: Indent: First line: 0.5"

neumjenim klasama jer bi to bilo nepravedno. S druge strane, je kod Platona politiki
neprijatelj je fenomen koji ne ovisi o pravednostio trenutnoj pravednosti tj, nepravednosti
utoliko jer je poto je ista klasa ljudi (zatitnici) tehniki u stanju biti politiki neprijatelj
koliko u svojoj pravednosti u nekim trenutcima (kada brani slabe od agresije vanjskih
osvajaa) toliko u svojoj nepravednosti u drugim , (kada tlai slabe sugraane )(Platon,2002). Commented [HC1]: Nejasna reenica...preformuliraj budui da
utoliko, koliko i toliko nisu u nekoj harmoniji ovako kako su napisani

Tu nedomicu izmeu nune nepravednosti u svakom i kontigentne pravednosti u Formatted: Indent: First line: 0.5"

nekim neprijateljstvima lako je rijetiti prepoznajui da je za neprijateljstvo dovoljno da jedna

strana bude nepravedna te da se ne moe zakljuiti da bez nepravednosti ne postoji
neprijateljstvo. Potonjim bi zakljukom poinili pogre omaku negacije antecedenta5.
Neprijateljstvo jo izvire iz ontoloke suporotnosti.

Neprijateljstvo po preutnoj drugoj osnovi: kao krajnja, bitkom utemeljena

najintenzivnija suprotnost, isprva nadilazi prvotno shvaanje neprijateljstva Platonove misli
koja izjednaava politika i privatna neprijateljstva po svojoj prirodi u nepravednosti (Platon,
2002).
Platon, s obzirom na figuru vladara, prepoznaje odreenje javnog neprijateljstva kroz
ontoloku osnovu vladara te tu nadograuje prethodno navedenu poziciju o problematinosti

5
Pogreka prema kojoj se tvrdi da materijalna implikacija nije istinita ako se negira antecedent Iz hipotetikog
silogizma. To nije nuno istinito. Pod uvjetom da je hipotetiki silogizam Ako kia pada, ulice su mokre
istinit, iz suda kia ne pada ne moe se zakljuiti da ulice nisu mokre (Suppes,1957)
razlika u politikom tijelu. Neki vladar, koji je u biti tiranin, bi prema svima osobnim
pravednim prijateljima i pravednim neprijateljima bio javni neprijatelj poto bi ovi neovisno o
privatnim poveznicama s tiraninom bili po svojoj pravednosti spremni i voljni se sukobiti s
tiraninom zbog njegove nepravednosti u vladanju. Sukob je to utemeljen u meusobnoj
negaciji bitka i platonska pretea Schmittovoj politikoj teoriji neprijateljstva (Platon,
2002). Platon zakljuuje: Cijeli ivot, dakle, provode tirani bez prijatelja i uvijek su ili
despoti, ili slue drugima. Slobodu i pravo prijateljstvo, meutim, tiranska priroda nikad nije
osjetila (Platon, 2002: 273).

Neprijateljstvo po toj preutnoj drugoj osnovi, kao krajnja, bitkom utemeljena Formatted: Indent: First line: 0.5", Widow/Orphan control

najintenzivnija6 suprotnost isprva nadilazi prvotno shvaanje neprijateljstva Platonove misli

koja izjednaava politika i privatna neprijateljstva po svojoj prirodi u nepravednosti .(Platon,
2002). Schmitt razlikuje privatne i javne neprijatelje po prirodi stvari, on razlikuje inimicus i
hostis.
Formatted: Indent: First line: 0.5"

Schmitt On pojanjava razliku izmeu inimicus i hostis kako bi doarao svoje Formatted: Indent: First line: 0.5", Widow/Orphan control

razumijevanje politikog neprijateljstva kao egzistencijalnog javnog sukoba nekih cjelina

Neprijatelj je samo javni neprijatelj, jer sve to se odnosi na takvu cjelinu ljudi, osobito na
cijeli narod, postaje time javno. Neprijatelj je hostis a ne inimicus u irem smislu. Njemaki
jezik, kao i drugi jezici, ne razlikuje izmeu privatnog i politikog neprijatelja tako da su
mogui mnogi nesporazumi i krivotvorenja (Schmitt, 72:2008: 72).

Neprijatelj je i dalje kod obojice autora, Platona i Schmitta, onaj drugi, ija drugost Formatted: Indent: First line: 0.5", Space After: 0 pt, Don't
adjust space between Latin and Asian text, Don't adjust space
raa mogunost ili ak nunost neprijateljstva. Platon to ne izrie toliko eksplicitno i between Asian text and numbers

sveobuhvatno ve to implicira pomou alegorije: A kad se eljezo pomijea sa srebrom i

bronca sa zlatom, nastat e od ove mjeavine nejednakost i neskladna nejednolinost koja,
gdje god se pojavi, uvijek stvara rat i neprijateljstvo. Treba jo rei da je porijeklo nesloge
uvijek takvo (Platon, 241:2002: 241). Ta ontoloka drugost biva izrazito naglaena u
Schmittovoj politikoj teoriji.
Formatted: Indent: First line: 0.5"

Formatted: Indent: First line: 0.5", Space After: 0 pt, Don't

adjust space between Latin and Asian text, Don't adjust space
between Asian text and numbers

6 Najintenzivnija kod Schmitta

 Kod Schmitta svaka takva oprenost, koja poiva na nekoj razlici, time je vie Formatted: Indent: First line: 0.5"

politika to se vie pribliava krajnjoj toki tj. svrstavanju neprijatelj-prijatelj-neprijatelj.

Politiko, javno neprijateljstvo ne mora biti vjeno i ovisi ponajvie o volji da se bude
neprijatelj i mogunosti da se to neprijateljstvo izrazi kroz rat u svojoj najintenzivnijoj
iteraciji, ali mora biti utemeljeno na nekoj razlici. (Schmitt, 71:2008: 71). Za Schmitta,
mnotvo toga istinski nepolitikog se naziva politikim, ali nije nita politiko to ne
obuhvaa suprotnost i mogunost da se akteri nau u stanju neprijateljstva kao
egzistencijalnog sukoba (Schmitt, 2008). Politiki neprijatelj je javni neprijatelj, cjelina ljudi
koji se, po realnoj mogunosti, bore i suprotstavljaju nekoj drugoj cjelini. (Schmitt, 2008: 72)

Za razradu Schmittove teorije to je dobro7. Ako postoji mogunost rata postoji i

politika. Bez mogunosti rata nema politike ija je osnova polemos.

Rat kao najekstremnije politiko sredstvo nije jedino politiko sredstvo jer postoji
neprijateljstvo bez rata. Mogue je dakle da postoji politiko svrstavanje na neprijatelje i
prijatelje bez ratnog sukoba. Takvo stanje ne treba zauditi poto je realno mogue da
neprijatelji sklope mir. ak i u stanju rata postojei mirnodopska razdoblja u kojima nema
direktnog rata (iako je i dalje mogue spletkariti i planirati napade, vojna djelovanja itd.). Ne
vidim razloga zato takvo razdoblje ne bi due potrajalo te na raun svoje duljine bilo
kvalitativno drugaije i nazvalo se mirom unato tome to i u tom razdoblju postoji
neprijateljstvo odnosno mogunost rata (Schmitt; 2008, 1962) .

Kljuno je primjetiti kako mogunost rata , opet, nije vezana iskljuivo za dravu i Formatted: Indent: First line: 0.5"

dravnu odluku poto politiki oprene cjeline mogu nadilaziti dravne okvire. Sve sfere
apstraktne realnosti poivaju, tvrdi Schmitt, na temeljnom kriteriju koji razlikuje dvije
unutarnje krajnosti u ijem spektru ta apstraktna realnost dosee svoj aktualitet. Kod
politikog to temeljno razlikovanje je razlikovanje prijatelj/neprijatelj te se krajnje politiko
razlikovanje moe primjeniti i na ne dravne aktere poto dDrave nisu nuan preduvijet
politici. ve

Ppolitika, kako je definira Carl Schmitt funkcionira unutar i izvan drave (ako su
zadovoljeni preduvijeti mogunosti neprijateljstva). Funkcioniranje politike kroz
neprijateljstva nadilazi dravu to Schmitt objanjava i na primjeru klase i partizanskog

7 Aristotelijanski, teleoloki dobro. Ne, nuno moralno dobro.

djelovanja (Schmitt,; 2006, 2008). U Agambenovoj razradi koncepta politikog taj moment
izvandravnosti politike je vidljiv i u injenici da su neki ljudi, politiki izdvojeni, iskljueni
akteri, izvan drave ali obavezani politikim djelovanjem drave i preputeni politikim
aparatima iste. (Agamben,1995). Unato svemu tome, mogunost ratovanja izmeu razliitih
strana mora biti prisutna kako bismo mogli govoriti o politici (Schmitt,2008).

U Pojmu politikoga Schmitt preteito uvia dominantnost drave u odluivanju o Formatted: Indent: First line: 0.5"

politikim pitanjima, no u Teoriji partizana do izraaja dolazi upravo taj drugi dio nauka o
politikom neprijateljstvu koji otvara novo poglavlje o pitanju politike sposobnosti
pojedinaca tj. skupina da odrede neprijatelja izvan dravnog uplitanja i vode rat protiv istog.
Mouffe se slae te preuzima taj model: Posljedino, politiko ne moemo ograniiti na
odreeni tip institucije ili iskljuivo zamiljati kao iskljuivo jedinstveno vezano za neki sloj Commented [HC2]: Jesi li ovo dobro preveo?

drutva. Politiko mora biti miljeno kao ono uroeno svakom drutvu to u konanici
odreuje nau ontoloku poziciju. (Mouffe,3:1993: 3).
Takav stavj dio Schmittovog nauka zapoet vidljiv je vejo u Pojmu politikog: ...I
klasa- u marksistikom smislu rijei prestaje biti neto isto ekonomsko i postaje politika
veliina kada dospije do te odlune toke, to jest kad ozbiljno shvati klasnu borbu- i Formatted: Font: Italic

postupa s klasnim protivnikom kao sa zbiljskim neprijateljem, te se protiv njega bori, bilo kao
drava protiv drave, bilo u graanskom ratu unutar drave. Zbiljska borba onda se nuno ne
odvija vie prema ekonomskim zakonima, nego ima uz borbene metode u najuem
tehnikom smislu - svoje politike nunosti i orijentacije, koalicije, kompromise itd.
(Schmitt, ,77:2008: 77) . 8

Ne slau se svi Schmittovi pretee s idejom izvandravne politike. Platon tee Formatted: Indent: First line: 0.5"

prepoznaje izvandravni karakter klasnog sukoba stalea. Moment klasnog sukoba stalea Commented [HC3]: Nema klasa kod Platona...moe samo biti
rije o staleima, ali ne klasa da bi bilo klasnog sukoba koji je
sukoba kao osnove neprijateljstva nalazimo takoer u Platonovom izlaganju problema Marxov pojam
Commented [HC4]: Isto kao i prethodni komentar...stoga
timokracije, vladavine bogatih, iako on naziva oba politika, sukobljena pola u tom sluaju preformuliraj

dravama : Drava (tada) nije jedna, nego moraju biti dvije: jedna sastavljena od siromaha,
a druga od bogataa; obje su na istom prostoru i ive uvijek u neprijateljstvu jedna s drugom.
(Platon, 246:2002: 246) .

8 U Teoriji partizana Schmitt takoer iznosi da je generalu Salanu i njegovoj vojsci matina drava neprijatelj. Iz
toga slijedi da se politika, nedravna cjelina moe politiki suprostaviti dravi.(Schmitt,2006)
 Neprijateljstvo je i tu suprotno jedinstvu, ali obuhvaa nuni dravni element. Formatted: Indent: First line: 0.5"

Situacija neprijateljskog sukoba je implicitno rjeena kod Aristotela i to kroz Formatted: Indent: First line: 0.5"

mehanizme prijateljstva. Aristotel zahtjeva da prijatelj bude na korist prijatelja poto je

prijatelj onaj koji treba davati te tu moralnu dunost Aristotel implicira : I jedan i drugi
(kockar i razbojnik) radi dobitka djeluju i prihvaaju sramotu, te se jedan radi dobiti izlae i
najveim pogibeljima, dok se drugi okoriuje na prijateljima, kojima bi trebao davati.
(Aristotel, 68:1988: 68).

Ta pozicija prua vaan povijesni uvid u koncept politikog prijateljstva. Aristotelov Formatted: Indent: First line: 0.5"

prijatelj trebao bi davati te politiko jedinstvo zamiljeno kao prijateljstvo za Aristotelovu

razradu podrazumjeva raspodjelu koristi unutar egzistencijalne cjeline. Prijatelj koji bi davao
svojem prijatelju i klonio se krae od istog klonio bi se i neprijatnosti koju Aristotel ranije
definira kao ontoloki razliitu od prijateljstva. Aristotel slijedi i nadograuje Platonovu
razradu jer razumije prijateljstvo kao ugroeno loim odnosnom prema prijatelju. On,
istovremeno, daje prijateljstvu telos i uspostavlja prijateljskom subjektu obavezu biti na Formatted: Font: Italic

korist drugome . (Aristotel, 1988).

Otprije navedeni Platonov stavcitat : Onaj ko izgleda da je naklonjen i stvarno je Formatted: Indent: First line: 0.5"

naklonjen. A onaj ko izgleda tako a nije, taj nije prijatelj. Tako isto treba shvatiti i pojam
neprijatelja. Prema tome bi, ini se, prijatelj znaio u stvari isto to i dobar, a neprijatelj isto
to i lo ovjek (Platon, 12:2002: 12) omoguava analizu ideje prijatelja u Platonovoj misli.i.

Prijatelj po prirodi mora biti dobar sentiment je to koji kao kod Aristotela te je tako
ista tenja prisutna kod Platon dijele a . Prijateljstvo, koje kod Aristotela ima politiku
dimenziju -: ini se da prijateljstvo odrava drave, te se i zakonodavci vie trse oko njega
negoli oko pravednosti (Aristotel, 166;1988:166) -, poiva na aktivnoj ljubavi prema
prijatelju (Derrida,1993). Aristotel tvrdi da je bolje voljeti nego da te se voli i to je sa strane
odranja politikog jedinstva pametno. (Derrida, 1993).9

Formatted: Font: (Default) Times New Roman, 10 pt

Formatted: Font: (Default) Times New Roman, 10 pt
9
Derrida komentira Aristotela Formatted: Justified
 Voljeti nekoga i initi mu pravedno je unutar subjetkivne kontrole. Kada bi se svatko Formatted: Indent: First line: 0.5"

kontrolirao tako da voli i ini pravedno uvjet prijateljstva bi bio zadovoljen a neprijateljstvo
bi izumrlo. (Aristotel,1988). Takvo razumijevanje prijateljstva nije neto s im bi se Schmitt
sloio poto on doputa politiko prijateljstvo izmeu zlih ljudi. Nejasno je koliko bi kod
Schmitta pokvarena osoba uspjela izdrati u stanju iskrenog politikog prijateljstva ako je
spremna poiniti neko veliko zlo prijatelju, zla radi i tima ugroziti prijateljstvo. No,
politiko prijateljstvo tei koristi te je zamislivo politiko jedinstvo zlih sila. Jedno ostaje
sigurno, za Schmitta politiko prijateljstvo odnosno neprijateljstvo u svojoj istoj, zbiljskoj
apstrakciji razrjeeno svakog ekonomskog, estetskog, inog realiteta razrjeeno je i nune
dravnosti.10

Nietzche se implicitno ali to nema vie velikih politika poto tvrdi da nema neprijateljstava,
ali Derrida moda proputa naglastit da Nietche i lamentira da ne postoje vie velika
jedinstva. (Nietzche u Derrida,358:1993). Velika politika jedinstva, Schmittu nisu ni
potrebna.

Schmitt za razliku od Platona govori o izvandravnom, a opet politikom sukobu. Takve

nedravne politike jedinice ,koje su subjektima tog sukoba, voene su vlastitim idejama o
tome kako drava ili svijet ili bilo kakvi idealni scenarij odreen nekakvom opet
idealiziranom doktrinom treba funkcionirati (Schmitt, 1962). Za ostvarenje tih vlastitih vizija
pojedinci, velike ili male skupine (koje bi se u politikoj teoriji pojma politikog smatrale
nedravnim akterima) se ponaaju kao samostalni politiki akteri u fazama sukoba u kojima
djeluju. Za primjer navedeni su mnogi partizanski pokreti diljem Europe (Schmitt, 1962).

Takoer, dosada navedena promiljanja antikih filozofa o razumijevanju odnosa Formatted: Indent: First line: 0.5"

politike i neprijateljstva, mogue je dopuniti modernim Kroz promljanjimaa o vladi i dravi

posebice vidljivima kod koja pruaju Machiavellija i Hobbesa, tj. mogue je spoznati
nadograditi u koncepta neprijatelja, onog kojeg smo analizirali jo od mislikod Platona i
Aristotela. Prelazak na razradu to je pruaju Machiavelli i Hobbes dat e nam uvid u

Formatted: Font: (Default) Times New Roman, 10 pt

10
Nietzsche se implicitno ali to nema vie velikih politika poto tvrdi da nema neprijateljst ava, ali Derrida
moda proputa naglastit da Nietzsche i lamentira da ne postoje vie velika jedinstva (Derrida, 1993: 358:). Formatted: Font: (Default) Times New Roman, 10 pt
Velika politika jedinstva Schmittu nisu ni potrebna. Formatted: Font: 10 pt
kontraste politike i neprijateljstva koji se nalaze na obzorima moderne misli.

Neprijateljstvo i politika kod Hobbesa i Machiavellia

Zato se baviti Machiavelliem i Hobbesom u radu o Carlu Schmittu, tj. konceptu Formatted: Indent: First line: 0.5"

neprijatelja i o njemu zavisnom konceptu politikog?

Odgovor se nalazi u samom konceptu politikog Carla Schmitta odnosno onom to

Schmitt podrazumijeva kao osnovnu distinkciju koja stoji kao kriterij politikom tzv.
distinkciji prijatelj-neprijatelj. Machiavelli i Hobbes djeluju u vrijeme velikih ratnih sukoba.
Hobbes u engleskom graanskom ratu, a Machiavelli u post-republikanskoj Firenci. Schmitt
pak djeluje izmeu i nakon dva svjetska rata.

Pretenzijua na objektivno politiko u Schmittovom Pojmu politikog je tim tee

shvatiti ukoliko se ne razumiju dvije tenje prisutne u svoj kod sve trojicei navedenih
teoretiara: tenja razumijevanju funkcioniranja realne politike i tenja razumijevanju onih
odnosa u politici vezanih za stanja rata, neprijateljstva i politike (Schmitt, 2008).

Machiavelliev traktat Il principe sadri dovoljno primjera kontrasta politike i

neprijateljstva pa je mogue razumjeti pogled Machiavellia na ulogu dinamike ljudskih
odnosa, tj. odnosa politikih tvorevina i konstruirati dodatak Schmittovoj teoriji bez da se
ijedan od izvornika iskvari. Vano je kojim leama itamo Machiavellia.

Kod Machiavellija je politika biva shvaena razumljena, izmeu ostalog, kroz Formatted: Indent: First line: 0.5", Space After: 10 pt, No
widow/orphan control, Adjust space between Latin and Asian
mehanizme neprijateljstva. Politika je shvaena kao konstantna bitka za preivljavanje gdje text, Adjust space between Asian text and numbers

preivljavanje nije pitanje odranja tijela i ivota vladara ve i samog politikog tijela kojemu
je vladar glava (Machiavelli, 1998). Neovisno o tome, ne postoji u Machiavellijevom
Vladaru ne postoji kao kod Hobbesa teorija i identitet politike zajednice gdje je vladar
teleoloki rezultat potrebe naroda. Narod je kod Machiavellia podloan manipulacijama kao
sredstvo dostizanja partikularnih politikih ciljeva, a ne ostvarenja najboljeg interesa za sve
odnosno izlaska iz prirodnog stanja. Politiki akteri su promatrani s obzirom na svoju
odvojenost ili zdruenost s figurom vladara a ne tijelom naroda. Prije nego to prijeemo na
analizu vladara, s obzirom na instituciju vladara, naveo bih kako Platon nudi jo jedan Commented [HC5]: Misli teksta ili vladara kao vladara?
Commented [HC6]: Zato se opet vraa na Platona? Reenice
moment ontoloki utemeljenog neprijateljstva a time i politike. Platon, naposlije, s obzirom na ti trebaju logiki proizlaziti jedna iz druge, pa je logiki da ako si
krenuo s Machiavellijem da nastavi s njim. Ovo izgleda kao, eto
figuru vladara, kljunom za Machiavellievu razradu, prepoznaje , odreenje javnog sjetio si se da si zaboravio napisati neto jo o Platonu pa e sada
tu dodati. To onda izgleda nabacano i nesustavno
neprijateljstva kroz ontoloku osnovu vladara te tu nadograuje prethodno navedenu poziciju
o problematinosti razlika u politikom tijelu. Neki vladar, koji je u biti tiranin, bi prema
svima osobnim pravednim prijateljima i pravednim neprijateljima bio javni neprijatelj poto
bi ovi po prirodi poteni i pravedni ljudi neovisno o privatnim poveznicama s tiraninom bili
po svojoj pravednosti spremni i voljni se sukobiti s tiraninom zbog njegove nepravednosti u
vladanju. Sukob je to utemeljen u meusobnoj negaciji bitka i platonska pretea Schmittovoj
politikoj teoriji neprijateljstva. (Platon, 2002). Platon zakljuuje: Cijeli ivot, dakle,
provode tirani bez prijatelja i uvijek su ili despoti, ili slue drugima. Slobodu i pravo
prijateljstvo, meutim, tiranska priroda nikad nije osjetila. (Platon, 2002: 273).

Ontoloka pozicija moe prerasti u egzistencijalni sukob to Machiavelli, kao i Platon, Formatted: Indent: First line: 0.5"

prepoznaje, ali Machiavelli zazire od teoretiziranja koje bi obuhvaalo moralne normative i

cilj mirnog postojanja u idealnoj dravi. Politici je svrha osobna dobit vladara i nadvladvanje
egzistencijalnih prijetnji. Politika je nadolazea stvarnost koja je rezultat injenice da je
mogue vladara svrgnuti, koritenjem vlastite makiavelistike vrline, virtuu, kako bi se Formatted: Font: Italic

odralo na ivotu, pobijedilo odnosno istrijebilo neprijatelja tj. odralo vlastiti ivot.
Machiavelli kao i Mouffe ne uzima u obzir konano zatiranje antagonizama. S druge strane,
politiko prijateljstvo Machiavelli ne shvaa kao neko dublje egzistencijalno jedinstvo ve
alat u odranju vlastite egzistencije to pokazuje i Machavellijevo tretiranje pojma prijatelja u
sluaju kralja Luja: Luja su u Italiju doveli astoljubivi Mleani i tako htjeli dobiti polovinu
Lombardije. Neu osuivati kralja jer je tako postupio, poto je namjeravao postupno
prodrjeti u Italiju, u toj zemlji nije imao prijatelja, morao se zbliiti11 bilo s kim, jer su mu
sva vrata bila zatvorena zbog nedolinog ponaanja kralja Karla (Machiavelli,14: 1998: 14).
Prijatelj u nudi moe biti bilo tko, ako taj netko pomae.

Iako Machiavelli ima tu isto utilitaristiku notu u razumjevanju koncepta prijatelja on

nasljeuje politiku tradiciju Aristotela. Aristotelu je, kao to je to navedeno u uvodu, prijatelj
zlatna sredina izmeu neprijatnog sukobu sklonog ovjeka i laskavca (Aristotel,1988).
Transformaciju aristotelijanske razrade laskavca provodi Machiavelli kada upuuje svog

11
U online ediciji Vladara na adressi: http://www.constitution.org/mac/prince.pdf koristi se ba sintagma
prihvaanja prijateljstva a ne zbliavanje
vladara da se uva laskavaca kao lanog politikog prijatelja. Laskavac je netko tko se ini
prijateljem ali politiki kodi : elim govoriti o laskavcima kojih su dvorovi puni, jer ljudi
su samoljubivi i lako ih je prevariti, teko se mogu odbraniti od ove kuge, a kada se hoe od
nje oslobodit, izlau se opasnosti prijezira. Najbolji nain da se oslobodi laskavaca je
uvjeriti ljude da te ne mogu uvrijediti ako ti govore istinu (Machiavelli, 114:1998: 114). Tu i
sam Machiavelli daje naslutiti aristotelijanski moment govorei o zlatnoj sredini12: Ali kada
dozvoli svakom da ti govori istinu, pada ti ugled. Stoga, mudar vladalac treba izabrati
zlatnu sredinu, birajui mudre ljude koji e mu moi rei istinu. (Machiavelli, 1998:
114).(Machiavelli,114:1998).

Formatted: Indent: First line: 0.5"

Vladar ima utilitaristiki determiniranu obavezu biti koristan narodu, a narod mora,
po kriteriju iste kategorije, biti orue vladara pri emu je narod istovremeno jo jedna
kontigentna prijetnja vladaru (Machiavelli, 1998). Naposlijetku, vladaru Machiavelli savjetuje
da ne doputa svima govoriti istinu te se tu ini odmak od aristotelijanske tradicije jer bi po
istoj vladar trebao traiti dobro izmeu prijatelja a ne ograniavati prijatelja radi svoje koristi.

Machiavelli se ipak, trudi se , opravdati takvo ponaanje zbog iznimne vanosti

vladara u ouvanju naroda. Izdati vladara, naposlijetku, nije neto emu bi narod mora nuno
teiti. Machiavelli primjeuje da narodi esto izdaju vladare ne znajui tetu koja im se time
nanosi, a od pravog vladara se oekuje da koristi svome politikom tijelu (Machiavelli, 1998).
Politiko tijelo, ija je vladar glava, je koriteno radi ouvanje same glave (Machiavelli,
1998). Sjetimo li se kategorija prijateljstva kod Aristotela, politika prijateljstva su ona naravi
starog ovjeka odnosno starih ljudi, odnosno prijateljstva iz koristi. Prijateljstva nisu vjena
nego ovise o mogunosti prijatelja da si meusobno koriste (Aristotel, 1988). Commented [HC7]: Zato precizno ne navede gdje to Aristotel
kae? To sam ti napomenuo na ovom mjestu i u ranijem komentaru
na prvu verziju
Aristotel pie:

I tako, oni koji vole zbog koristi ljube radi onoga to je njima samima dobro; oni koji Formatted: Font: (Default) Times New Roman, 12 pt
Formatted: Indent: First line: 0.5"
to ine zbog 15 uitka radi onoga to je njima samima ugodno, i ne jer je dotinik voljena
osoba, nego ukoliko je koristan ili ugodan. Stoga su takva prijateljstva samo prema pripatku2 ,

12 Odnosno treem putu (ovisno o prijevodu)

jer se voljena osoba ne voli zbog toga to jest kakva jest, nego jer prua 3 jednom dobro,
drugi put uitak. Takva se prijateljstva lako razvrgavaju ako njihovi dionici ne ostanu isti; ako
jedan od dotinih nije vie ugo- 20 dan ili koristan, drugi prestaje voljeti.
(Aristotel,1988:168)

Machiavelli dodatno razvija element korisnosti i koristoljubivosti u toj mjeri da bilo

koje prijateljstvo o kojem on govori ne moe biti iste iskrene vrste kao prijateljstvo kod
Aristotela. Machiavellijevo prijateljstvo je iskljuivo ili politiki korisno ili je
nerelevantno.

Meusobna korist je dakle osnova politikog razlikovanja politikog kriterija koji se

da proitati kod Machiavellia. Kod Schmitta je politika utemeljena kao sfera apstraktne
realnosti. Kao to postoje dobro i zlo kao temeljna razlikovanja kriterija moralnosti, tj.
profitabilno- neprofitabilno kao razlikovanje koje je temelj ekonomske realnosti, tako je
razlikovanje prijatelj-neprijatelj temeljno razlikovanje politike stvarnosti.13 Vano je
napomenuti kako je to razlikovanje zamijenjeno kod Agambena s pojmovima iskljuenja-
ukljuenja (Agamben, 1995) no, prije Agambena, Machiavelli daje jo jedno temeljno binarno
razlikovanje u osnovu politike -, tako rei,: korisno i ne korisno gdje je korisnost gledana iz
aspekta vladara. Implikacije navedenog s obzirom Schmittov scenarij mogue budunosti
politike su shodno tome one prema kojima politika vie ne postoji u svojoj politinosti ve je
zamijenjena kriterijem profitabilno i neprofitabilno. To se dogaa poto su svi odnosi svedeni
na ekonomske odnose, iako rijei korisno-nekorisno ne odgovaraju u potpunosti idejama
profitabilnog ili neprofitabilnog.

Implikacije tih razlika su mnogostruke. Govoriti o profitabilnosti jest govoriti o

vikovima tj. viku koristi koji dolazi uslijed oduzimanja od dohotka ono to je rashodovano.
Ta distinkcija obuhvaa bilo koje pravno ili privatno tijelo te profitabilnost ovisi o
potencijalima tih osoba. Predikat profitabilnosti moe se pridodati bilo kojem subjektu koji
moe ekonomski djelovati (dokle god ne djeluje ne profitabilno). S druge strane
ekonominost zamijenjena predikatom korisno jest jest ona koja se odnosi na korist
Formatted: Font: (Default) Times New Roman, 10 pt
vladara. Vladari su tako nositelji politikih aktivnosti gdje njihova kretanja plimama i
Formatted: Font: (Default) Times New Roman, 10 pt
Formatted: Font: 10 pt
13
Kod Agambena je to razlikovanje zamijenjeno pojmovima iskljuenja-ukljuenja (Agamben, 1995). Formatted: Font: (Default) Times New Roman, 10 pt
osekama korisnosti oblikuju politiku stvarnost.

Ekonomski odnosi u Machiavelijevoj razradi su razliiti od onih u Schmittovom

depolitiziranom svijetu. Zajedniki ekonomski ivotni prostor je polje moi i kontigencija
koje prelaze isto gospodarstvene okvire. Ekonomija koristi i tete, koja proizlazi iz
zajednikog ivotnog prostora, zapravo je kljuna dinamika politikog djelovanja. Postoji
opasnost koja bi onemoguila Schmittovo stanje konane depolitiziranosti koja dolazi iz nove
dimenzije ekonominosti koja proizlazi kao stvarnost iz prethodnog apstraktnog stanja
ekonomije (Machiavelli, 1998).

Machiavelli odraava drugaiji stav prema ekonomiji koristi koji je relevantan i za

ekonomsko stanje dananjice koje za Schmitta prijeti krajem politike.

Liberalna drava e biti u stanju odrati mir onoliko koliko ne ugroava ivot. Stoga
potpuno depolitizirana slobodna trita, odnosno bilo koja trita koja nisu u stanju zbrinuti
sve ostavljaju mogunost politizacije ekonomskih razlika i mogu dovesti do krajnjeg
odvajanja.

Zbog toga se ini da e politika biti uvijek prisutna dok postoji i mogunost da se
ekonomskim metodama nekog eliminira. Zar je toliko razlika izmeu rata i krajnjeg
ekonomskog djelovanja? Poduzee koje bi onom drugom oduzelo mogunost natjecanja u
ekonomskom sustavu utemeljenom na trinoj ekonomiji dovodei ga u steaj, ne samo da
unitava to poduzee ve stavlja i pojedince te korporacije u nezavidan poloaj zbog kojeg bi
oni mogli vie ne htjeti igrati po zadanim pravilima.14 U stanju krajnje ekonomske nesree
pustit nekoga da umre od gladi unato njegovim vjerojatnim (vjerojatnim zbog ljudske
prirode) molbama zasigurno znai ogluiti se od njegove iskrene eukhe molbe za istinsko
prijateljstvo (Derrida, 367:1993: 367). Odbijajui tako poraene konkurente nestaje i
politiko jedinstvo i otvara se put istinskoj politici. Ovo vrijedi pogotovo za Agambenovu
razradu analizu kojoj je osnova politike upravo stanje iskljuenosti i svoenja na goli ivot,

14 Platon bi tu mogao primjetiti nepravednost koja slijedi iz predloenog stanja. Za Platona nepravednost je Formatted: Justified
uzrok politikih sukoba zajedno s velikim nepomirljivim razlikama, to je i diskutirano ranije u tekstu. Te razlike Formatted: Font: 10 pt
kada su klasne i ekonomske takoer dovode do politikog neprijateljstva u Platonovoj razradi. Vjerujem da
Platonov misaoni okvir moe pomoi u obrani navedenih teza i izvan njegovog narativa o klasama. S je dne
strane ako je pravedno da drava prepusti nekoga smrti a taj se pobuni onda u takvom stanju postoji
nepravednost ovoga koji se nepravedno buni protiv drave. Tu je, dakle, prisutna mogunost javnog
neprijateljstva utemeljenog na nepravdi. S druge strane ako nije pravedno da drava prepusti nekoga smrti onda
u takvom stanju drava djeluje nepravedno pa je mogunost neprijateljstva i dalje prisutna. (Platon, 2002).
izmeu ostalog, kroz ignoriranje glasa koji bismo s obzirom na njegovu razradu mogli nazvati
vapajem (Agamben,1995). Za Agambena, in reduciranja i iskljuenja je politiki in.
(Agamben,1995).

Machiavelli daje drugaiju ulogu ekonomskom stanju jer svako stanje zajednice je
stanje odnosa koristi ili ne koristi iz kojeg moe izai novo neprijateljstvo (Machiavelli,
1998). Dananje stanje teorije ekonomije slino je onome koje je Schmitt susreo u pitanjima Commented [HC8]: to ovo znai? Nezgrapno se izraava jer
ovo izgleda kao da problematizira suvremenu ekonomsku teoriju i
politikog. Razmiljati o ekonomiji u dananjem liberalnom poimanju jednako je razrjeeno njezine teoretiare, no o tome zapravno nije rije....preformuliraj
izriaj
svoje ekonominosti kao to je razmiljanje o liberalnoj dnevnoj politici rjeeno svoje
politinosti. Hobbes priznaje da je ekonomsko natjecanje vezano za mogunost
neprijateljstva, a time i politike: Natjecanje u bogatstvu, astima, zapovijedanju i drugim
moima vodi sukobima, neprijateljstvu i ratu, jer put jednoga takmaca prema zadovoljavanju
svoje elje ini ubijanje, podinjavanje, istrebljivanje i potiskivanje drugoga. (Hobbes,
74:2004: 74).

Machiavellijev poziv da se neki novi vladar odvai izai i ujediniti Italiju u snanu
novu dravnu tvorevinu slui kao agens i inhibitor. Agens stoga jer potie mlade kneeve
Italije da zajedno s drugim itaima njegovog teksta dosegnu vlast nad Italijom. Vladar dakle
ima konanu ulogu ujedinjenja u politiko tijelo. Tijelo je i prije ujedinjenja politiko ali
Machiavelli ima teleoloko shvaanje procesa politike u svom vremenu gdje je konana svrha
onih kontigencija u Italiji uspostavljanje konane talijanske drave ujedinjene pod jednim
vladarom. Konana dravotvorna funkcija kod Schmitta ne postoji osim kao krajnja toka Commented [HC9]: Skae s autora na autora...ima tok misli,
ne sustavno izlaganje
jedne strane Schmittove misli (totalno depolitizirana globalna drava) (Schmitt, 2008). Kraj
politikih dravnotvornih aktivnosti u Italji za relevantno razdoblje kako ga vidi Machiavelli
ne predstavlja kraj politike uope, dok krajnja toka u Schmittovoj misli depolitizacija svijeta
predstavlja kraj politike i to jednoznano. Teko se oteti dojmu da su kod Machiavellija
fluktuacije u prijateljstvima i neprijateljstvima zapravo te koje odreuju politiko djelovanje
odnosno, takve fluktuacije i jesu odraz prevrtljive fortuune o kojoj Machiavelli pria i
naravno u kontroli tih kontigencija virtuu (Machiavelli, 1998). Takvi odnosi su opet odnosi
moi zajednikog prostora koje funkcioniraju po principima korisnosti te su valjano
razumijevanje.

Hobbes izvodi svoju politiku teoriju iz tri izvora: realnih povijesnih dogaanja
kojima je bio prisutan, filozofske metode rasprave i euklidske geometrije. Cvijanovi daje
takoer tri izvora ali ih dijeli na historiografsku metodu, retoriku i znanstvenu metodu
(Cvijanovi, 2013). Prilikom svog boravka u Parizu Hobbes se upoznaje s Euklidovim
Elementima i biva fasciniran mogunou da se iz osnovnih pretpostavki i uspostavljenih
istina pravilnom metodom miljenja izvuku opi i primjenjivi zakljuci. Hobbes shodno tome
provodi misaoni eksperiment o djelovanju u prirodnom stanju. Ljudi se prije stupanja u
dravne zajednice po svojoj prirodi ponaaju u skladu sa svojim prirodnim pravom odnosno
po tom prirodnom pravu izabiru i odreuju svoje neprijatelje. Svoje potencijale koriste u
izboru tj. prepoznavanju i negaciji neprijatelja koji je utemeljen na svojstvenom
prepoznavanju opasnosti bilo aktualnih ili potencijalnih. To u konanici onemoguava ureen
ivot. , Univerzalna autonomija suverenosti u svrhu odreivanja neprijatelja i metoda
svladavanja istih je zasigurno za Schmitta politiki in, ali za Hobbesa takvo stanje ne
obuhvaa ivot u polisu. Politiko nadilazi dravu, ali ne podrazumjeva ureenost.

Javna neprijateljstva prirodnog stanja osnova su politke neprijateljstva ali: Zato, to

god da slijedi iz nekog ratnog doba, u kojemu je svaki ovjek neprijatelj svakom ovjeku, isto
to slijedi iz vremena u kojem ljudi ive samo s onom sigurnou koju im jami njihova
vlastita snaga i njihova vlastita dovitljivost. U takvom stanju nema mjesta ljudskoj radinosti,
jer njezini plodovi su nesigurni; dosljedno tome, nema ni obrade zemlje, ni plovidbe, niti
koritenja prekomorske robe; nema ni udobne gradnje, orua za pokretanje ili premjetanje
onoga to zahtijeva puno udruene snage, ni znanja o povrini zemlje, raunanja vremena,
vjetina, slova, drutva... (Hobbes, 92:2004: 92). Problem je time vei to se mogue
neprijateljski sukobiti oko mnotva stvari koje dovode do produljena prirodnog stanja tako da
je mnogo i uzroka koji mogu odgoditi stupanje u ureeni politiki odnos.

Neprijatelja, kao onog s kojim se nalazimo u bitkom odreenom sukobu je u tom

stanju mogue stei zbog natjecanja nesigurnosti i slave u Hobbesovom prirodnom stanju:
Stoga, ako dvojica ele istu stvar koju ipak ne mogu uivati obojica, oni postaju neprijatelji i
na putu prema cilju (a to je u prvom redu vlastito odranje, a samo ponekad zadovoljstvo)
pokuavaju unititi ili podiniti jedan drugoga. (Hobbes, 2004: 91). (Hobbes,91:2004).
Hobbes doputa neprijateljstvo kao rezultat nemogunosti obostrane zadovoljtine potronje
nekog dobra, te i ,znajui povijesni kontekst, Hobbes primjeuje sitniavost ljudske prirode
ovjeka koji je spreman ubiti zbog zadovoljstva, ali tvrdi da je i ta osnova dovoljna za
organiziranje neprijateljskih cjelina: Upravo otud se dogaa da e tamo, gdje se neki
provaljiva nema ega drugog bojati osim snage jednog jedinog ovjeka koji sadi, sije, gradi
ili posjeduje neko prikladno obitavalite, drugi vjerojatno doi opremljeni zdruenim snagama
da ga lie posjeda i oduzmu ne samo plodove njegova rada nego takoer ivot i slobodu.
(Hobbes, 2004: 91).(Hobbes,91:2004).

U skladu sa svojim potencijalima ljudi, ali i zajednice (za koje Hobbes priznaje da Formatted: Indent: First line: 0.5", Space After: 10 pt, No
widow/orphan control, Adjust space between Latin and Asian
postoje u prirodnom stanju) pokuavaju rijeiti probleme i osigurati svoj opstanak i rjeiti se text, Adjust space between Asian text and numbers

neprijatelja najbolje to mogu: Zbog tog nepovjerenja jednih prema drugima ne postoji ni za
koga razumniji nain da se osigura osim preduhitrenja, a to znai, da silom ili lukavstvom
vlada nad svim drugima toliko dugo dok nestane svaka druga sila dovoljna da ga ugrozi.
(Hobbes, 2004: 91).(Hobbes,91:2004).

Pojedinac ima prirodom danu mogunost odreivati pomou razuma tko mu je prijatelj Formatted: Space After: 10 pt

odnosno neprijatelj. Aktualizacija takvog stanja odvija se u otvorenom sukobu izmeu

neprijatelja ili sporazumu s moguim prijateljem. ovjek, iako obvezan Bojim autoritetom i
autoriziranim prirodnim zakonima koji se nalaze u prirodnom stanju, nije obavezan potovati
taj dogovor (Hobbes, 2004). Hobbes tvrdi da ne postoji suveren koji bi maem popratio zakon
uspostavljen kao nepristrana ovlatena strana. U prirodnom stanju ovjek je svoj suveren jer
vlada svim svojim potencijalima, vlada sobom, vodi se razumom. Bivajui svoj suveren,
pojedinac proglaava i stanje iznimke kada mu pae. Zakoni i pravila koja je sebi zadao sebi
ima i mogunost oduzeti sebi. Licemjerstvo, pritom, nije problem poto takav suveren moe
donijeti zakon kojim se nee obazirati na neko mogue licemjerstvo svoga djela. Pravila koja
slijedi ili ne slijedi stvorena su u sprezi s prepoznavanjem konzistencija u prirodi pa ovjek u
prirodnom stanju ne mora priznati Boje zakone prirode tj. prirodne zakone kao svoje
(naravno jednom e za to morati odgovarati, ali djelovanje ovjeka nije ogranieno prirodnim
zakonima dok po prirodnim zakonima ovjek ne prepozna premo politike zajednice nad
pojedincem) (Hobbes, 2004). ovjek sam stvara svoje izvrne odredbe i u skladu s tim
odredbama djeluje po naelima koristi dok definicija koristi spada u prostor diskrecije ovjeka
u prirodnom stanju. Neprijatelj je ovjeku u prirodnom stanju onaj kojeg on izabere sebi za
neprijatelja, sam je sebi pojedinac suveren pa na to ima pravo (Schmit, 71:2008: 71).15.
Neprijateljstvo izvire iz prepoznavanja nekoga kao neprijatelja, prepoznavanja drugog kao
njemu i njegovoj biti toliko prijeteeg da se odluuje na borbu koja moe rezultirati
oduzimanjem ivota. Vano je spomenuti kako je u prirodnom stanju mogue ubijati iz iste
zlobe, no tu ubojica koji bi postupao iz iste zlobe ne nalazi u svojoj rtvi neprijatelja pa to
ubojstvo nije politiki akt. Razlika prirodnom stanju ne postoji izmeu inimicus i hostis i
tome prihodeem razumijevanju oba pojma.

Politika kao bitkom odreena aktualizacija mogunosti sukoba se nalazi u djelovanju aktera u
prirodnom stanju. Akteri politiki djeluju i izvan drave kao obuhvatne administrativne
jedinice, naprosto je to jasno zbog toga to u prirodnom stanju ne postoji drava, ali politiko
djelovanje shvaeno po Schmittu postoji i naravno iz toga slijedi da je politiko nadreeno
dnevno politikom i time je dnevno politiko podreen pojam politikom. Uzmemo li onda
umni eksperiment prirodnog stanja u obzir politiko moemo objasniti kao kriterij koji postoji
jo od prirodnog stanja te nakon formiranja drave poprima svoj prvi administrativni karakter.
ini se onda, pod tim uvjetima, da je politiko odvojeno od administrativnog iako je
administrativni karakter drave mogue nai u svim ureenim dravama. Hobbes takoer
prepoznaje politiku kao kvalitativno razliitu od dnevno-politikog odnosno administrativno-
politikog te navodi kako adminstrativnost drave ovisi o vlasti vrhovne politike instance:
Javni slubenici su takoer i oni koji imaju ovlast da poduavaju ili da uine druge
sposobnima da poduavaju narod u njegovim dunostima prema vrhovnoj vlasti i da ga
upuuju u znanje onoga to je pravedno i nepravedno i da ih tako uine sposobnijima da ive
u pobonosti i miru meu sobom samima i da se odupru opem neprijatelju. Oni su slubenici
po tome to to ne ine po vlastitoj, nego po tuoj ovlasti; oni su javni jer to ne ine (ili ne bi
trebali initi) ni po ijem drugom odobrenju osim vrhovnog vladara. (Hobbes, 166:2004:
166).

ovjek bilo da djeluje jedinstveno ili u zajednici ima sposobnost prepoznati politiko
neprijateljstvo. Jedno od stanja u kojemu ne postoji politika administrativnog tipa je prirodno
stanje. Da postoji administracija i ureena drava u prirodnom stanju, prirodnog stanja u
Hobbseovom smislu ne bi ni bilo. Prirodno stanje je aksiomatski definirano kao neureeno i
unereeno od strane ljudi. Pojedinac stoga ima mogunost od svojeg poetka prepoznati
politiku realnost i mogunost ulaska u ureenu zajednicu. Da tome nije tako, odnosno da
ovjek nema sposobnost prepoznati mogunost stvaranja politike zajednice, ujedinjenje
pojedinaca u grupu ne bi bilo mogue. Ujedinjenje u svojevrsnu politiku zajednicu mogue
je jer postoji politika realnost i akteri unutar prirodnog stanja bjee od moi svojih
neprijatelja, ujedinjuju se u snanije politiko tijelo. Najjai pojedinac nije jak kao svi zajedno
te zato pojedinci stupaju u politike saveze (Hobbes,105: 2004: 105).

No, Hobbes prepoznaje da je drava mogui neprijatelj pojedincu to je vana korelacija sa

Schmittovom teorijom i s Agambenovim konceptom iskljuenja: Tree, zlo koje javna vlast
nanese bez prethodne javne osude, ne moe se nazvati kaznom, ve samo inom
neprijateljstva; naime, djelo za koje se netko kanjava, treba najprije presuditi javna vlast kao
protuzakonito djelo. (Hobbes, 211:2004: 211). Commented [HC10]: Zanimljivo no nedovoljno pojasnjeno

Machiavelli i Hobbes imaju jasno razumijevanje da politika aktivnost nije jednaka Formatted: Indent: First line: 0.5"

administrativnome svakodnevno-politikome. Ni Hobbes ni MachiavelliOni ne govore o

dnevnopolitikom kao o ukupno politikom. Politika je kvalitativno sastavljena od istih
elemenata i apstrakta kod Schmitta, i Hobbesa i, te Machiavellia. . Naposljetku, politika je
uvjetovana neprijateljstvima i djelovanjem zdruivanja i razdruivanja. Unato neovisnosti
politikog od drave Hobbes implicira dilemu za Schmittovu teoriju. Preveliko, preuestalo
neprijateljstvo kontrarno je ureenom stanju. Mogue je po Schmittu argumentirati da je
prirodno stanje mnotva primitivnih cjelina koje se suprostavljaju javno drugim takvim
cjelinama u egzistencijalnom sukobu, najpolitinije stanje, jer je stanje opeg sveohuvatnog
javnog neprijateljstva. Ipak, to stanje bivaju prirodno stanje ne obuhvaa dravno stanje,
meunarodno politiko stanje, koncept naroda kao takvog, diverzsifikaciju razliitih tipova
vladavine, ureenu vanjsku trgovinsku razmjenu i mnotvo ostalih institucija koje smatramo
nerazdvojivim od istinskog politikog stanja.

Razvoj neprijatelja i transformacija koncepta neprijatelja u misli Carla Schmitta

Zakonom odreeno neprijateljstvo izmeu drave i pojedinca Schmitt razrauje u svojoj

Teoriji partizana i Nomosu zemlje. Navedene razrade predstavljaju nadogradnju i
transformaciju pojma neprijatelja u cjelokupnoj misli Carla Schmitta. One povezuju
prethodno reeno o politikama neprijateljstava i novije teorije Giorgia Agambena i Chantal
Mouffe. No, kKoncept neprijatelja koji je kod Mouffe zamijenjen liberalnim
idejamainterpretacijom o protivniku unutar demokratskog okvira voenja politike teti
mogunosti prepoznavanja pravog neprijatelja odnosno sposobnosti kategoriziranja
neprijateljstva. Vidjet emo kako stogaShodno tome, u Teoriji partizana Schmitt iznosi
poseban pogled na svoje koncepte neprijatelja i politikog (Schmitt, 1962).

Naime, Schmitt razumije partizanski rat kao definitivni odmak od tradicionalnog Formatted: Indent: First line: 0.5"

ratovanja ne samo zbog naina ratovanja ve i zbog politikog karaktera neprijateljstva koji je
do prije u tradicionalnom e Europskom ratovanju bio neprisutan. Partizan je pripadnik ili
simpatizer neke politike partije ili ideologije (Schmitt, 1962). Partizan je takoer vojno
odreen te, kao brza, mobilna jedinica, koristei nove metode ratovanja, partizan odbija
priznati poraz zajedno sa svojim politikim nacionalnim voama kao to je bio sluaj u
panjolskoj za vrijeme Napoleonovih osvajanja (Schmitt, 1962). Razrijeenom od domovine,
ne preostaje mu nita drugo nego boriti se nekonvencionalno bivajui takoer razrijeen
tradicionalnih vojnih potencijala zbog kapitulacijom uvjetovane nemogunosti drave da mu
prui punu vojnu i logistiku potporu. Partizan se uzda u posebnu zemljoznansku tzv.
telurijsku karakteristiku kao u svoje posebno oruje. Poznavanje zemlje u kojoj se nalazi je
uzrokom partizanske uinkovitosti u onolikoj mjeri koliko moderna mehanizacija nije ve
rezultirala poboljanim snalaenjem na nepoznatom terenu (Schmitt, 1962). Ako je partizan
odraz samostalnog djelovanja onda se logistikom mehanizacijom naruava to djelovanje i
smanjuje uinkovitost partizanskih akcija tj. mehanizacijom se umanjuje ta telurijska
prednost. Rezultat te sinteze je nesposobnost buduih samostalnih pokreta otpora (jer su oni
podreen pojam nadreenom pojmu partizana) da raunaju na kontrolu terena i time svoje
najjae oruje. Tehnologija dakle nadomjeta kontrolu terena te onaj koji kontrolira
mehanizaciju kontrolira teren. Nemogunost prirodnog otpora, otpora uz minimalnu
relevantnu tehnoloku pozadinu, implicira nedostatak pokreta otpora dravi u budunosti, ako
u budunosti sva tehnologija bude pod kontrolom i nadzorom drave. Drava mehanizacijom
djeluje disruptivno na partizana kroz disruptivnu inovaciju; . nNudi sofisticiranije rjeenje tj.
alternativu gerilskom ratu kroz kontrolu terena.
 Drava u tom procesu djeluje analogno i disruptivno koristi satelite, dronove i
drugerazliite vidove tehnologije kako bi kontrolirala teren s veom preglednou nego to to
moe klasini partizan. 16Dananjim kontigencijama odreen partizan uvelike je onemoguen
te u nedostatku disruptivne tehnoloke inovacije s njegove strane bilo koji rat u budunosti
vodit e se bez njegovog utjecaja pod uvjetom da drava bude u stanju provoditi apsolutnu
kontrolu nad tlom pomou tehnologije. Kada bi partizan bio eliminiran iz moguih ratnih
zbivanja, realna i apsolutna neprijateljstva ne bi i bila kategorije koje e moi neobuzdani dio
neke populacije imati kao odreenje unutar apstraktne sfere politikog. Budui partizan e
morati imati slinu telurijsku karakteristiku, ali analognu tehnolokim dosezima i kretati se
mreama ureaja i podataka tj. kakvim drugim tehnolokim umreenjem koje bi omoguilo
partizanu koritenje tehnologijom i zamrenim mreama kao to se njegov prethodnik kretao
tlom. Ostvarivi kontrolu nad stvarnom zemljom i zemljom informacija partizan se nalazi u
boljoj poziciji nego njegov ranomoderni i moderni pretea, no bez obje prevlasti teko e
imati i jednu. Ovi su teorijski dosezi utemeljeni na ranijoj tematizaciji odnosa neprijateljstva i
tehnologije u Schmittovoj razradi..

Dananja domena, domena tehnike skriva politiko svojom prividnom neutralnou. Formatted: Justified, Space After: 0 pt, Don't adjust space
between Latin and Asian text, Don't adjust space between
Tehnologija kao totalitet sve tehnike u nekom vremenu je samo na prvi pogled ujedinjuju, Asian text and numbers
neutralan, pojam poto su u njegovom sadraju istovremeno implicirani svi tehniki
mehanizmi. Primjerice, mehanizmi napada na neki narod i obrambeni mehanizmi tog naroda
pripadaju istom terminu tehnologije (Schmitt, 2007) 17. Mehanizmi i tehnike ,kojima se sve Formatted: Font: Italic

vjetije i lake savladava partizanski otpor, ne koriste partizanima ve je taj mehanizam

16
Disruptivna inovacija je koncept inovacije koji objanjava kako male tvrtke inovacijom mogu pobijediti i
unititi gospodarske divove u trinom natjecanju. Velike tvrtke natjeu se inovirajui odrivo i konzistentno,
shodno tome kako drave ulau u sve veu sofisticiranost oruanog arsenala, male tvrtke nude
kvalitativnodrugaiji proizvod moda i kategoriki drukiji ali se natjeu na istom polju, tritu, eventualno
preuzimajui klijentelu u dnu i na temelju vala uspjeha boljim i zastupljenijim proizvodom izbacuju di vove iz
trita (Christensen, 1997). Ti ekonomski divovi takoer mogu preduhitriti ili se nositi s diruptivnom inovacijom
prebacujui polje natjecanja upravo na razinu na kojoj se nalazi kompeticija.
Formatted: Indent: First line: 0", Line spacing: single

17
Za Schmitta povijest od 15. Stoljea nadalje odvija se kroz dijalektiku domena. Domena je zamiljeno
tematsko podruje koje dominira nad svim drugim razlikovnim kriterijima. Problemi se tih drugih tematskih
podruja rjeavaju kroz jezik i mehanizme vladajue domene. Schmitt prepoznaje 5 takvih domena od 15.st. a
one su kronoloki poredane kao : teoloka, metafizika, humanistika, ekonomistika i tehnicistika domena. Do
izmjene domena dolazi jer ljudi tee neutralizaciji dominantne paradigme radi smanjenja politikih i drugih
socijetalnih tenzija. Iako vie domena moe vaiti istovremeno na razliitim podrujima, sada se nalazimo u
tehnicistikoj domeni . (Schmitt, 2007)
ontoloki oprean samom partizanu. Svaki mehanizam, odnosno stroj, je odreen svojim
finalnim uzrokom pa tako ne moe biti neutralan jer je u nastanku prilagoen od onog koji ga Formatted: Font: Italic

koristi za neki cilj (Aristotel, 1987) . Tehnologija kao takva u svojoj ambivalentnosti ne samo
da moe sluiti miru koliko i ratu ve to radi istovremeno: Tehnologija ne moe napraviti
nita vie doli intenzivirati rat ili mir. Jednako je dostupna oboma te se stoga, nita ne mijenja
ako govorimo u ime mira , ili pak koristei arobnu formulu mira (Schmit, 2007: 95).

Odnos neprijateljstva i pitanja tehnologije svoju puninu dobiva u razradi s

konceptom neutralizacije koja je proces mijenjanja domene, paradigme o kojoj se ranije u
tekstu diskutiralo (Schmitt, 2007) te je za danju razradu vano imati na umu Schmittov
osnovni aksiom da sukob skupina oko nekog spornog pitanja moe poprimiti politike
razmjere i suparnici mogu postati neprijatelji.

Jedan od glavnih primjera takve transformacije u Schmittovom opusu nalazi se u eseju

Doba neutralizacija i depolitizacija. Primjer o kojem govorim je teoloki sukob izmeu Formatted: Font: Italic

protestanata i katolika koji je obiljeio period prve domene (Schmitt, 2007). Schmittova Formatted: Font: Italic

dijalektika odreena je tim prvim velikim, povijesnim sukobom koji je uslijed svoje
brutalnosti i krvavosti odredio danji razvoj politike povijesti. Nakon dugotrajnog rata
Europski politiki oblik tei neutralizaciji, procesu kojim se istovremeno uspostavlja nova
domena i ponitavaju razlike koje dovode do politikog sukoba. Do neutralizacije dolazi jer je
u novoj domeni neke druge kategorije npr. metafizike teko dosei razinu politike
nabijenosti koja je rezultirala sukobima i ratovima u staroj domeni. Na poslijetku, svaka nova
domena koristi se kao podloga preko koje se pokua dati odgovor na pitanje drugih podruja
to implicira da su ti sada drugi problemi sekundarni . Razlog zato se domene nastavljaju
mijenjati je taj to ljudi u svakom razdoblju nau razlog za novi sukob oko pitanja koja se u
tom prostoru prirodno nalaze te se domena mora ponovo promijeniti kroz novi proces
neutralizacije (Schmitt, 2007).

Tehnologija, po Schmittu, danas stoji u sreditu tehnicistike domene pa je tako i sredstvo

dostizanja mira i krajnjih depolitizacija. Schmitt ipak prepoznaje ne neutralnost odnosno
nabijenost ili pristranost tehnologije te pojanjava kako u tom stanju pojedinac ne moe
oekivati ostvarenje konane depolitizacije stanje poto prava neutralizacija, koja je preduvjet
depolitizaciji nije provedena. ovjek tada samo ivi u zabludi mislei da politiko ne postoji,
da neprijateljstvo vie nije opasnost po mir u stanju koje je moda gore od protestantsko-
katolikog rata. Schmitt pie: Znamo danas da se najgrozniji ratovi vode u ime mira i
najgora tlaenja sprovode u ime slobode, najgore neljudskosti u ime ovjeanstva. U
konanici gledamo s raspoloenjem onih generacija koji su u razdoblju tehnologije vidjeli
samo bezduan mehanizam i duhovnu smrt (Schmitt,2007:95).18 Formatted: Font: (Default) Times New Roman, 10 pt
Formatted: Font: (Default) Times New Roman, 10 pt
Formatted: Font: (Default) Times New Roman, 10 pt
Formatted: Font: (Default) Times New Roman, 10 pt

O slinom procesu govori i David Bentley Hart. On primjeuje razvoj morbidne, ubilake dosade iz
18 Formatted: Font: (Default) Times New Roman, 10 pt
metafizike dosade koja prevladava u razvijenoj tehnicistikoj kulturi (Hart, 2009) Formatted: Font: (Default) Times New Roman, 10 pt
 Formatted: Font: (Default) Times New Roman, 12 pt
Formatted: Indent: First line: 0.5", Line spacing: Multiple
1.15 li

Formatted: Indent: First line: 0.5"

elja za neutraliziranjem politike oituje se i u nevoljkosti slubenih politikih aktera Formatted: Indent: First line: 0.5"

da se politika paradigma proiri kako bi obuhvatila nove metode ratovanja i oblike

neprijateljstava poto se cilja na redukciju a ne na proirenje fenomena politikog. Partizan
tako esto ostaje izvan sistema. Iako partizan oduvijek ratuje protiv invazivne sile on do
nedavna biva prepoznat ne kao vojna osoba ve kao odmetnik, kako od strane okupatora tako
nekad i od svoje drave (Schmitt, 1962) dijelom zasigurno jer se ini nepoten i neastan
poto djeluje subverzivno, razorno i nekonvencionalno. U toj injenici neemo nai
relevantnu ideoloku razliku izmeu partizana, jer obini europski partizani 19. stoljea
djeluju po istim ratnim principima kao i komunistiki partizani u Kini ili oni u Rusiji. Razlike
izmeu partizana su politike i shodno tome ovise o poimanju neprijateljstva. Prethodno
navedena politika razlika se nalazi u ideolokim pozadinama dviju skupina. Ideoloka
pozadina utemeljena u politikoj samosvijesti omoguuje partizanu da djeluje izvan okvira
tradicionalnih politikih struktura od kojih je najvanija drava kao najei nositelj politikih
akcija. Partizani se u svojoj svijesti razlikuju po tome je li njihov neprijatelj subjekt
apsolutnog ili realnog neprijateljstva (i istom analogne politike). Partizani apsolutne politike
sebe prepoznaju subjektom apsolutnog rata i u odnosu apsolutnog neprijateljstva poto je
apsolutni neprijatelj onaj kojega treba istrijebiti tj. onaj koji je u svojoj sutini nemoralan, ne
ovjek, a apsolutni rat, rat do uspostavljanja primata pravih ideala i potpunog unitenja
krivih. Partizanski rat realnog neprijateljstva razrijeen te apsolutizirane dimenzije nije u
toj mjeri ideoloki potkovan , ali isto tako ukljuuje negaciju i unitenje neprijatelja .
(Schmitt, 1962).

Apsolutni neprijatelji skloni su meusobnoj defamaciji u svim drugim sferama, iako se Formatted: Indent: First line: 0.5"

do neprijateljstva dolo polarizacijom oko posebnih pitanja. Politike aktivnosti u

nepolitikim sferama apstraktne realnosti utjeu na stvaranje neprijatelja i neprijateljstva, ali
jednom kad se u nekoj sferi politiko svrstavanje svede na proglaenje neprijateljstva, pod
uvjetom da je neprijatelj shvaen kao apsolutni neprijatelj, neprijatelji kao akteri imaju
tendenciju k meusobnoj defamaciji. To se dogaa i u sferama ija se toka nije odrazila u
toku neprijateljstva (Schmitt, 1962).19

No, element apsolutnih politika postoji i u politici realnih neprijateljstava. Godine

1813. Pruska daje Landsturmski edikt po kojemu je svaki graanin obavezan opirati se
invazivnoj sili ak i da je slubena dravna vojska Pruske poraena. To graanin mora initi
svim sredstvima i do smrti (Schmitt, 2006). Dravni akteri tim ediktom prenose suverenost na
narod i time pretendiraju na reproduciranje i ouvanje dravnog entiteta monopoliziranjem
autonomije pojedinca. Tim inom drava afirmira svoje zakone kao transcedentalne jer
pretendiraju na obvezu drave i pojedinca neovisno i usprkos zakonima invazivnih sila koje bi
moda i izbrisali svaki trag postojanja starog reima (pa time i pravnog okvira) na
novoosvojenom teritoriju. Takav suveren se zaista ini izvan i unutar sustava kako primjeuje
Agamben (Agamben,19: 1995: 19). Pruska, nadilazei ediktom iz 1813. svoje postojanje eli
ouvati sebe izvan sebe, odnosno svoju suverenost bez monopola moi i time udara temelje
apsolutnim elementima u politici realnog neprijateljstva (Schmitt, 1962). Prenosei ovlasti na
pojedinca istovremeno postavljajui svoju ideoloku posebnost (po kojoj je svaka drava
jedinstvena) stvara se spoj ovlatenog pojedinca i apsolutne obaveze koje se valja drati pod
cijenu ivota. Pretpostavimo da partizan prihvati te odnose. Partizan kojeg drava obvezuje
ivotom da se bori za nju do smrti, bori se za ideju nekadanje institucije te ga ta ideja
obvezuje intersubjektivno na djelovanje, a ne vie pozitivni zakon i injenica da dravi mora
dati poslunost kako bi dobio zatitu. Drava zapravo u tom ne prua zatitu nego trai da se
pojedinac izloi opasnosti i onda kad ta drava ne postoji te zathtjeva da partizan preuzme
egzistencijalno jedinstvo sa dravom. Svatko onda tko bi se suprotstavio ideji drave koju
partizan dri implicitno pretendira na ivot tog partizana i bilo tko, tko bi se suprotstavio toj
ideji drave zapravo eli afirmirati stanje koje je logiki protivno samom ivotu partizana.
Trud k afirmaciji bilo ega to nije usvojena ideja o dravi, pretenzija je na negaciju ivota
partizana to dovodi do egzistencijalnog sukoba koji implicira neprijateljstvo. Partizan tako ne
moe dopustiti negaciju bilo kojeg elementa svoje ideje kojom je obavezan tj. mora traiti
afirmaciju svoje ideje u svim sferama apstraktne realnosti u konanici formirajui ideologiju
kao nuan rezultat stvarajui jasnih granica prema svemu to postoji kroz prizmu nunosti Formatted: Font: (Default) Times New Roman, 10 pt
Formatted: Font: 10 pt
odranja svoje pozicije. Neprijatelj, kontrirajui partizanu u njegovoj ideji, kontrira partizanu
Formatted: Justified
ideoloki odnosno apsolutizira pitanje. Formatted: Font: (Default) Times New Roman, 10 pt
Formatted: Font: 10 pt
19
Mouffe tako prepoznaje taj sukob i djelovanje apsolutnog ideolokog neprijateljstva kao glavni sukob 20. Formatted: Font: 10 pt
sStoljea. (Mouffe,3:1993: 3). Formatted: Font: (Default) Times New Roman, 10 pt
 Realni neprijatelj je onda i neprijatelj kojemu se pretpostavlja njegovo svojstvo kojem
bi ga se moglo smatrati punopravnim politikim akterom, apsolutni neprijatelj je onaj kojeg se
smatra jedino vrijednim unitenja i time je apsolutni neprijatelj obespravljen. On je onaj koji
mora biti u krivu u svemu jer ako je i u emu u pravu preostaje egzistencijalna dilema izmeu
ivota i istine.

No, obespravljeni neprijatelj je obespravljen jer je nepravedan. U Nomosu zemlje Formatted: Font: Italic

Schmitt uvodi jo jedan tip razlikovanja unutar koncepta neprijatelja, a to je razlikovanje

nepravednog neprijatelja i pravednog neprijatelja (Schmitt, 2006). Razlikovanje to koje
odreuje stanje meunarodnog prava kao njegova osnova to Schmitt i iznosiSposobnost
prepoznavanja pravednog prijatelja je osnova meunarodnog prava (Schmitt:51,2006:51) te
tu Schmitt kontrira doktrini Kanta o nepravednom neprijatelju kao onome koji onemoguava
vjeni mir. (Schmitt:169,2006:51).20 Kant upravo za sebe podrazumjeva da se nalazi u Commented [HC11]: Nejasna reenica...popravi i prepravi
citiranje u zagradama kako sam ti kroz rad ja prepravljao
stanjue bezuvjetne ontoloke pravednosti poto pie da on ne moe biti neprijatelj drugom
pravedniku, odnosno to moe biti samo nepravednom neprijateljuovjeku. Kant uvodi
liberalnih liberalne politika politike u kojima je svaki neprijatelj liberala nepravedan te tako
onemoguava meunarodni pravni poredak utemeljen jednakovrijednosti rata21 .
(Schmitt:169,2006) Commented [HC12]: Prepravi da bude bolje razumljivo kao i
kod prethodne reenice

Nepravedni neprijatelj je onaj koji stoji iza zakona jer zakon ga ni ne definira kao
nekoga za koga je mogue ograniiti primjenu zakona . Boriti se protiv takvog neprijatelja je
kriarski pothvat protiv onoga tko vodi u prirodno stanje. (Schmitt, 2006).

Schmitt s pravom pita: Ako je teko ljudima razlikovati pravednog neprijatelja i zloinca,
kako mogu na nepravednog neprijatelja gledati kao na bilo to osim na najgoreg zloinca.
(Schmitt, :171,2006: 171).

Nepravednost neprijatelja posebno je izraena kad se protiv njega vodi pravedni rat -. rRat
koji proizlazi iz ontoloke oprenosti izmeu pozitivnog, odnosno dobrog i negativnog,
odnosno loeg. Nepravedni neprijatelj ne moe biti zatien pravom jer on isto ne priznaje on
se sam iskljuuje legalizirajui protiv sebe tako upotrebu neljudskih i inae nezakonitih
Formatted: Font: 10 pt
Formatted: Font: 10 pt
Formatted: Font: 10 pt
20
Sjetimo se da je Platon jo govorio o pravedniku kao onome kojemu su svi prijatelji poto pravednik, ne
bivaju nepravedan ni prema kome, neprijatelja ni nema. Formatted: Font: 10 pt
21 Jednakovrijednost rata podrazumjeva da se neprijatelji nalaze meunarodno pravno u istoj poziciji tj. da je Formatted: Font: 10 pt
rat pitanje spora a ne neke nadilazee istine i ispravnosti protiv lai i pokvarenosti (Schmitt,2006). Formatted: Font: 10 pt
sredstava prisile. Rat protiv nepravednog neprijatelja je rat protiv nekoga izvan zakona a na
koga se zakon ipak odnosi. Schmitt kae: Rat opet postaje pravedan u smislu da je agresor
ponovno proglaen kriminalcem (Schmitt:116,, 2006: 116). Mogunost drave da se iskljui
tj. odri nakon poraza, iako je politika tehniki realna, a ne apsolutna, ista je ona sposobnost
da istovremeno iskljuuje i ukljuuje nepravednog neprijatelja.

Pojam nepravednosti podudara se s uklanjanjem zakonski kontrolirane ratne politike sadrane

u jus publicum europeanum22 (Schmitt:142, 2006: 142). Pravedni rat, onaj protiv nepravednog
neprijatelja, obuhvaa nunost iskljuenja i svoenja politike na ideoloku racionalnost to
povlai implikacije na temu neprijateljstva i politikih pretenzija na ispravnost vlastitog puta.

Neprijatelj ovjeanstva ili razvoj dijalektike politikog neprijatelja kod Giorgia

Agambena i Chantal Mouffe

Obrisi teorije Carla Schmitta sadrani su se u mnogim razradama politike teorije. Dvoje
vanih teoretiara koji nadograuju ili preuzimaju elemente Schmittove teorije su Chantal
Mouffe i Giorgio Agamben. Oni ne tematiziraju samo politiko kroz mehanizme
uspostavljanja politike koja pretpostavlja fundamentalni razlikovni kriterij, a 23 kojima Formatted: Font: 12 pt

Schmitt udara temelj, ve isto rade i s velikim identitetnim cjelinama globalne, liberalno-
demokratske drave. Za pitanje ovog rada vano je prikazati kako se koncept neprijatelja
razvija u pojam iskljuenog ovjeka odnosno kako se neprijateljstvo razvija u agonizam.
Upravo zato u pPokazatio bih na sluaju ovih dvoje prominentinh autora plodnost teorije
Carla Schmitta. Takoer kontrastirao usporedio bih onda teorije Mouffe i Agambena s
kolektivnim polemikim upotrebama pojma ovjeanstva i liberalno-demokratske
pretenzije na isto.

Karakteristino je za Mouffe da provodi malo vremena analizirajuise ne fokusira na Formatted: Indent: First line: 0.5"

pojam neprijateljstva ve je isti uvijek u kontekstu pojma politikog, teno govori vie o

22 Javnog europskog zakona

23 Mehanizme uspostavljanja politike o nekom temeljnom razlikovnom kriteriju
antagonizmu. Agamben, pak, razumije temeljno razlikovanje iskljuenje-ukljuenje kao
temeljno razlikovanje politike: Temeljni kategorijalni par zapadnjake politike nije prijatelj-
neprijatelj, nego goli ivot-politika egzistencija, zoe-bos, ukljuenje-iskljuenje. Politika
opstoji jer je ovjek ivo bie koje u jeziku odvaja i protustavlja sebi vlastiti goli ivot te se
istodobno odrava u odnosu s njim u iskljuivoj ukljuivosti. (Agamben, 15:1995: 15).

Chantal Mouffe uvia da je politiko kako ga razumje Schmitt prisutno kao

mogunost u situacijama u kojima postoji grupacija mi/oni: U domeni kolektivnih
identifikacija, gdje je na stvari uspostavljanje kateogrije nas ogranienih negativom njih
uvijek postoji mogunost prerastanja razlikovanja mi/oni u odnos tipa prijatelj/neprijatelj.
Drugim rijeima, takvo razlikovanje moe postati politiko po Scmittovom razumjevanju
(Mouffe,3:1993: 3).

Vanost Schmitta Schmittove uloge za cjelokupnost njene svoje teorije Mouffe iznosi
prepoznajui vanost iste Schmittove razrade u svijetu u kojemu ideje o homogenizaciji Commented [HC13]: Nejasno...preformuliraj reenicu

drutva vie nisu prihvatljive udrajui tako temelje svojem agonistikom pluralizmu: Jednom
kad napustimo racionalistiku ideju kako je mogue nai formulu za harmoniziranje oprenih
politikih pozicija, moramo se suoiti sa radikalnom nemogunosti uklanjanja svih
antagonizama iz drutva. Zato moramo prihvatiti da se Schmittov fenomen politikog moe
razumjeti iskljuivo u kontekstu sveprisutne mogunosti okupljanja u cjeline prijatelja tj.
neprijatelja. (Mouffe,128:1993) (Mouffe, 1993:128). Liberalnoj misli su politike Commented [HC14]: Koji je broj stranice?

neprijateljstva neprihvatljive. S obzirom na to Mouffe uvodi pojam agonistikog pluralizma

predlaui tako liberalno-demokratskim dravama metode upravljanja sveprisutnim
mitovsko-politikim potencijalima.

Mouffe eli preko svog agonistikog pluralizma razbiti krajnja politika razlikovanja
te na taj nain eliminirati, izmeu ostalog, ekstremizme i nacionalizme. Agonistiki
pluralizam Mouffe razumje kao: Takav poredak (agonistikog pluralizma) koji je
ustanovljen na razlikovanju izmeu prijatelja i protivnika. To razlikovanje zahtjeva da se,
unutar razrade politike zajednice, protivnik ne tretira kao neprijatelj ije postojanje treba
unititi ve kao onaj ije postojanje mora biti legitimno i tolerirano. Borit emo se protiv
njegovih ideja ali neemo propitkivati njegovo pravo da ih brani. Kategorija neprijatelja ne
nestaje nego je pomaknuta te se odnosi na one koje ne prihvate demokratska pravila igre
koji se pritom sami iskljuuju iz politike utakmice (Mouffe,4:1993: 4). Agonistika
demokracija u svojoj pluralistikoj razradi podrazumjeva difuziju moguih neprijateljstava
kroz mehanizme te iste demokracije. Taj demokratski sistem ukljuuje i mogunost
iskljuenja nekog elementa koji ne pristaje na demokratski konsenzus . (Mouffe,1993).

Osvrt na jezik iskljuenja koji koristi Mouffe se nalazi kasnije u tekstu, no za sada je vano
znati da Mouffe tvrdi kako se zaista dri Schmittove razradeteorije:

Schmitt je u pravu kada tvrdi da se fenomen politikog moe razumjeti samo u Formatted: Indent: First line: 0.5"

kontekstu sve prisutne mogunosti svrstavanja skupina na prijatelje i neprijatelje (Mouffe,

50:1993: 50) ... Nadalje, kao to je Carl Schmitt s pravom istaknuo, kriterij politikog je
odnos prijatelj/neprijatelj. (Mouffe,69, :1993: 69).

Za Schmitta, prepoznaje Mouffe, politiko se odnosi na odnos prijatelj/neprijatelj te se

bavi stvaranjem identiteta nas naspram njih: podruje je to odluke, a ne slobodne
rasprave. Kljuno pitanje je tog djelovanja pitanje sukoba i antagonizma i upravo je tu
vidljiva granica razumnog konsenzusa. Svaki konsenzus je po nunosti ustanovljen na inu
iskljuenja. (Mouffe,111:1993: 111).

Mogue je antagonizam, smatra Mouffe, svesti za meumoment izmeu takve

uspostavljene ontoloke oprenosti mi/vi i egzistencijalnog sukoba tih suprostavljenih cjelina.
Antagonizam je stanje u kojemu je mogue prepoznati neprijateljske tendencije sudionika, a
to stanje jo ne biva punim politikim neprijateljstvom. (Mouffe, 1993). Stanje antagonizma
tako ima politiku odnosno politikotvornu dimenziju unato tome to nije u potpunosti
jednako stanju neprijateljstva : Od tog trenutka (trenutka prepoznavanja ontoloke
oprenosti), bilo koji odnos tipa mi/vi, bilo da je vjerski, etniki, nacionalni, ekonomski,
postaje mjestom politikog antagonizma (Mouffe,3:1993: 3).

Agamben pseudo-antagonizam prepoznaje izmeu dva imbenika stanja iskljuive

ukljuenosti golog ivota u modernu dravu. Neprijateljstvo on prepoznaje kao ono koje
dobiva svoje puno znaenje u kontrastu s njegovom teorijom: Pitanja to ih ova knjiga
razmatra ne tiu se samo jednoga naroda; ova knjiga postavlja pitanja od ivotnog znaenja za
svekoliku evropsku civilizaciju. Samo u toj perspektivi pridobiva itavo svoje znaenje
istrebljivanje idova, u kojem policija i politika, eugeniki i ideoloki motivi, skrb za zdravlje
i borba protiv neprijatelja postaju apsolutno nerazluivi. (Agamben,128:1995: 128). Commented [HC15]: Gdje su otvoreni navodnici?

ak ni graanski rat nije rezultat raskola izmeu prijatelja i neprijatelja ve politike

iskljuenja: Narod u svakom sluaju sadri puno dublji raskol nego prijatelj-neprijatelj,
neprestani graanski rat koji ga dijeli radikalnije od svakog konflikta te ga istodobno ini
jedinstvenijim i vre konstituira od svakog identiteta (Agamben,,157:1995: 157). Commented [HC16]: Ovdje pak nema zatvorene navodnike

Uzevi u obzir Agambenov stav o graanskom ratu i dalje stoji da je ona zajednica
koja odluuje o pitanjima javnih neprijatelja je skoro bez iznimke dravna zajednica. Schmitt
istie da u liberalnom drutvu svako moe umrijeti za to hoe, dati ivot za neto je privatna
stvar, ali traiti ovjeka da svoj ivot da za neto to nije politiko pitanje tj. pitanje predmeta
sukoba a ne intenziteta sukoba, je pogreno. Schmitt doputa kao legitimno da se nekog pusti
da umre od gladi u sluaju nude istovremeno ne dajui dravi ili bilo kojoj drugoj skupini
pravo da trai pojedinca odricanje svog ivota zbog puke ekonominosti ili religioznosti
odnosno zbog nekih razlika u tim pitanjima .(Schmitt, 83:2008: 83). Rat koji je onda opravdan
jest rat poradi preivljavanja, te i Schmitt iznosi rezolutno istie da je runo i nemoralno
voditi rat iz ideolokih pobuda koliko god da su te pobude dobre ili moralno opravdane
(Schmitt,2008: 83).(Schmitt,83: 2008). Dodatno, Schmitt ne ostavlja svu politinost na ruku
izvrne vlasti ve uvodi nacionalnu svijest kao element u svojem dispozitivu. Sve dok narod
postoji mora sam odreivati za sebe kako e ivjeti tj. tko e mu biti neprijatelj. Smisao rata je
da ga narod vodi protiv pravog neprijatelja odreenog od samog bitka tog naroda, neprijatelja
kojeg narod sam prepoznaje kao takvog ne zbog ideala, ve zbog svog bitkom utemeljenog
postojanja. (Schmitt, 2008: 85). Neprijatelj se odreuje, iako je istovremeno odreen bitkom
tj. njegovom drugou i pravo odreivanja neprijatelja pripada narodu te se tog prava narod ne
moe odrei. Narod ija se neka skupina, ili on sam, u cijelosti izdvaja tvrdei da vie ne
prepoznaje nikakvog neprijatelja zapravo pomae neprijatelju. Naposljetku, neprijatelj
odreen bitkom postoji neovisno o neijoj svijesti o postojanju istog. Kada bi kakav narod u
svojoj cijelosti, kao potpuni kolektiv tvrdio da vie ne prepoznaje neprijatelja, brzo bi,
Schmitt kae, bio preuzet od strane nekog drugog naroda. Narod ove politike dominacije e
prvom narodu drage volje nametnuti neprijatelja i sebe kao suverena te ga vezati matricom
poslunosti i zatite Protego ergo obligo (Schmitt,2008: 85).

Schmitt,85:2008). Nametanje neprijatelja slabijoj cjelini od strane jaeg politiki

sposobnog aktera se kao politiki trenutak moe nai kod Schmitta i Hobbesa iako postoji Commented [HC17]: to bi to trebalo znaiti? Pojasniti jer je
nejasna konstrukcija
uoljiv kontrast izmeu dva autora. . Hobbesovom momentu je jedinstveno da e vladar
neprijatelja odrediti jer mu to pravo pripada dogovorom izlaska iz prirodnog stanja i tako
ostatku naroda neprijatelje ograniiti (poto se ukida rat svih protiv svih). (Hobbes, 2005).
Schmittovom momentu nametanja neprijatelja svojstveno je prizvano stanje naroda koji tvrdi Commented [HC18]: to znai nametanje neprijatelja? Tko to
kome namee? Nejasno izraavanje
da nema neprijatelja ali tu se onda radi o poveavanju broja neprijatelja od strane suverena.
Za drave koje nisu u stanju pruiti najbolju zatitu, Schmitt predvia postupno nestajanje.
Narodi i drave koje nemaju neprijatelja preuzet e neprijatelje dominantnijeg naroda.
(Schmitt, 2008). Ako drava nije u stanju, kao kvalitativno razliita jedinica od drutva,
pruiti veu ili bolju zatitu od neke drutvene organizacije, ta drutvena organizacija postaje
kljuni nositelj politikog djelovanja, a drava njen puki dodatak (Schmitt, 2006).

Suprotno tome, svijet koji bi postojao u nedostatku politike bio bi svijet u kojemu Formatted: Indent: First line: 0.5"

postoje, i dalje, druge sfere apstraktne realnosti. Takvo ujedinjeno stanje ljudi na zemlji
ujedinilo bi ovjeanstvo u potpunosti, a poto ovjeanstvo ujedinjeno na zemlji ne moe
imati na toj istoj zemlji neprijatelja, politiko bi prestalo postojati. Mouffe pokazuje skepsu
oko eliminiranja mitovskog politikog neprijateljstva (i time mogunost ubijanja) radi
ujedinjenja oko slinosti: ...Nedavno su nam govorili, i to poprilino samodopadno i
slavodobitno, da je liberalna demokracija pobjedila i time dovela povijest do svojeg kraja.
Naalost, pad komunizma je u mnogim mjestima otvorio put ponovnom usponu nacionalizma
i stvaranju novih antagonizama, a ne bezbolni prijelaz u pluralistiku demokraciju...
(Mouffe,1,:1993: 1).

Za Schmitta neprijatelj ovjeanstva nije smatran ovjekom to on pokazuje na

sluaju talasokracija : Pirat je proglaen neprijateljem ljudske rase (hostis generes humani).
To je znailo da je pirat bio otuen, obespravljen i pretvoren u odmetnika od strane vladalaca
morskih carstava., Takva proirenja prava o slobodno more pripadaju kategoriji dogaaja od
velike vanosti za ljudsku povijest te su ona od revolucionarne vanosti. (Schmitt, 44:2006:
44). ,a Agamben to implicira tijekom cijelog djela (Agamben,1995), Schmitt priznaje
mogunost proglaavanja nekog ovjeka neprijateljem ovjeanstva. Liberalni globalni savezi
se koriste tim alatom proglaavanja neprijatelja ovjeanstva (Schmitt, 2008). Vieznanost je
to sa definitivnim posljedicama. U proglaavanju nekoga neprijateljem ovjeanstva ne uvodi
se neko specifino vrsno razlikovanje. Na kraju i takav neprijatelj je ovjek te, izmeu ljudi,
neprijateljstvo nije neprijateljstvo ovjeanstva poto su obje skupine obuhvaene tom
nadreenom kategorijom. (Schmitt, 2008). Izuzev nebeskih vojski ili izvanzemaljskih vrsta,
ovjek ostaje jedini neposredni podreeni pojam na toj razini te naravno ne moe biti sebi
neprijatelj, tj. drugom ovjeku zbog njegove ljudskosti (ne kao humanitarne vrline nego
vrsnog odreenja) poto je i sam ovjek. Bilo koji intenzitet odreen razliitou oko ljudstva
ne moe postojati jer je osnovna ljudskost zajednika svima. U suprotnom imali bismo
samoreferencijalno problematian status slian paradoksu laljivca. ovjek koji bi protiv
drugog ovjeka vodio rat zbog njegove ljudskosti vodio bi i taj rat protiv sebe. Platon ne ini
tu greku jer u njegovom razumijevanju velike identitetne cjeline, neprijatelj Helade moe
biti samo barbarin. Teorijska je to i sintetika konstrukcija koja istovremeno afirmira
mogunost politikog sukoba unutar identitetnog jedinstva Helade (jer i dalje postoji
mogunost ubijanja) i mitovski apsolutne politike kroz identitet Grka suprostavljenog svim
drugim identitetima. (Platon, 2002).

Humanitarna ideja ovjeanstva izvorno je polemika negacija aristokratskog poretka,

a danas je termin-krinka imperijalizma i savezi naroda imaju onoliko smisla koliko su savezi
naroda protiv vladara i njegovih imanentnih saveznika (Schmitt, 2008)..

No Schmitt ne djeli revnost onih koji rade takve polemike trikove te nalazi mjesta za
Proudhonov citat kako bi doarao propalost ideje ovjeanstva ili barem legitimaciju rata na
istom jest: Onaj tko kae ovjeanstvo eli varati (Schmitt, 86:2008: 86). Sentiment je
sigurno jasan iako je reenica samoreferencijalno problematina (ili to itatelju Proudhon eli
priznati da ga vara govorei ovjeanstvo) no, mogunost zloupotrebe je jasna te ovisi o
elji da se prevari.

U svom koritenju pojma ovjeanstva liberalna drava ispoljava svoje politike

pretenzije na cijelo ovjeanstvo. Jednom kad liberalna drava uspostavi primat nad idejom
ovjeanstva mijenjanjem te ideje liberalna drava izbacuje ili uvodi u paradigmu
ovjeanstva interkategorijski ideologiji stran, odnosno pristran, sadraj. Liberal, ije je
djelovanje odreeno liberalnom ideologijom, na sebe uzima odgovornost da objasni to
ovjeanstvo jest, time upotpunjujui dominaciju liberalne teorije nad osnovnim, svim
ljudima zajednikim pojmom ljudskog. On ne samo da pretendira na dominaciju nad
osnovnom ljudskou, ve i nad ljudskim razumom. Opisana dominacija je rezultat ne toga
to liberal zna on to ovjek zaista jest, ve zato to on odreuje to ovjek jest iskljuujui ili
ukljuujui iz jezika jezino-ideoloki odreen sadraj. Te manipulacije slue svrsi politikog
iskljuenja onih koji ne ele pristati na ontoloko odreenje liberalne definicije ljudskog, kako
primjeuje Agamben (Agamben,1995). S obzirom da je politika u Agambenovoj teoriji
ovisna o krajnjem razlikovanju ukljuenje-iskljuenje, ak i u stanju globalne drave
okupljenje oko identiteta ovjeanstva postojao bi potencijal politike sastavljene na kriteriju
koji Agamben iznosi. Globalna liberalna drava tu bi bila u ontolokoj suprotnosti s onima
koji ne ele prihvatiti liberalna odreenja ljudskog odnosno politike i tako bi ih mogla
politiki iskljuiti i uljuiti ga kao objekt nasilja (Agamben, 1995).

Poimanje svakog drugog, neliberalnog neprijateljem ima i Mouffe iako je svjesna

Schmittovog opusa. Ona tvrdi : Kategorija neprijatelja ne nestaje nego je pomaknuta tako da
obuhvaa one koje ne prihvaaju demokratska pravila igre i koji ste tako sami iskljuuju iz
politike zajednice. (Mouffe,4:1993: 4). Pitanje je koliko je tu iskljuenje autogeno i
samoincijativno, odnosno u kojoj mjeri je izvreno djelo iskljuenja i proglaenja neprijatelja
od strane mufijanske liberalno demokratske, agonistiki-pluralistike drave. Schmitt zapravo
prua osnovu kojom implicitno kritizira Mouffe i razumijevanje teorije drave poput one
Laskoga tzv. pluralistike teorije drave prema kojima je federalizam drave uspostavljen
tako da omoguava formiranja sinteze svih federativnih elemenata (Shmitt 2006 i 2008). Kod
Mouffe postoje analogni federativni elementi samo to su ideoloki, a ne teritorijalni. Takve
jedinice ne prepoznaju mogunost formiranja drave koja bi zaista kao federacija svojih
imbenika za sebe zahtjevala primat politikog. Jednostavno, politiki problem jest onaj
problem koji uzrokuje svrstavanje na sukobljene neprijateljske skupine neovisno o moguem
zajednikom pripadanju zaraenih strana nekoj treoj zajednici. (Schmitt, 2008). Upravo u
potencijalnom sukobu dviju strana moemo pronai problem u elji odranja demokracije na
inu iskljuenja. Mogue bi bilo da se dvije, daleko najvee, najsnanije skupine unutar
agonistike federacije politiki egzistencijalno sukobe i time stvore podlogu da ih se
legitimno iskljui iz poretka od strane preostale manjine. Bi li to u konanici imalo
ikakvog uinka? Naposlijetku, bilo bi nesmotreno ak i pomalo infantilno, primjerice,
pokuati iskljuiti Sovjetski Savez i Sjedinjene Amerike Drave 20. stoljea iz UN-a jer su te
drave odbile igrati po idealnim liberalnim pravilima agonistikog pluralizma.

Kritika koju preko Schmittove razrade teorije moemo uputiti Mouffe, nalazi se na
prvih par stranica Pojma Politikog. Schmitt jasno govori kako neprijatelj nije protivnik:
Neprijatelj dakle nije konkurent ili protivnik openito. Neprijatelj nije ni privatni protivnik
kojeg se mrzi s osjeajima antipatije. Neprijatelj je samo, makar eventualno, to jest prema
realnoj mogunosti, cjelina ljudi koji se bore i koja se suprostavlja istoj takvoj cjelini.
Neprijatelj je samo javni neprijatelj (Schmitt, 72:2008: 72). Nemogue je, kae Schmitt, Commented [HC19]: Nedostaju navodnici

svesti pravo neprijateljstvo na protivnika u debati, a to je ono za to se Mouffe zalae : U

dvojbi izmeu duha i ekonomike...koja je tipina za liberalizam, on (liberal) bi pokuao
rastvoriti neprijatelja s poslovne strane u konkuretna, a s duhovne strane u protivnika u
raspravi (Schmitt, 2008: 72). (Schmitt,72:2008). Mouffe, iako prua teoriju mehanizama
upravljanja intenziteta sukoba unutar politikog jedinstva, ne govori o pravom mitovskom
politikom sukobu. mitovsko politiko ostvarilo bi se u sluaju sukoba oko ina
odstranjivanja nekoga tko ne eli pristati na pravila igre onih koji pretendiraju na jedinstvo
cijelog svijeta, ali taj in odstranjivanja je prihvaen kao legitimna mogunost te se za njega
ne nudi rjeenje koje bi ga depolitiziralo. Demokracija Chantal Mouffe je u opasnosti od
sjemena totalitarizma koje Agamben pronalazi u demokraciji iskljuenja: Osvijestiti tu aporiju
ne znai obezvrijediti pobjede i napore demokracije, nego pokuati jednom zavazda zauvijek
shvatiti zato se, u istom asu u kojem se ini da je ona konano trijumfirala nad svojim
protivnicima i dola do svojeg n apogeja, demokracija neoekivano razotkriva nesposobnom
spasiti zoe od propasti bez presedana, ijoj je slobodi i srei posvetila sve svoje napore...

Naa politika ne prepoznaje niti jednu drugu vrijednost [i prema tome niti jednu drugu
ne-vrijednost] doli ivot, i dok kontradikcije to ih to implicira ne budu razrjeene, nacizam i
faizam...ostaju zlokobno aktualnima (Agamben,15:1995: 15).

Pokuati umanjiti tu zlokobnu aktualnost raunajui na floskule teze liberala o

dobroje ljudskoje prirodi e liberala je za Schmitta je neutemeljeno htjenje.

O problematici prirode ovjeka i negiranja neprijateljstva

Schmitt primjeuje kako je ve u anarhistikom promiljanju ovjek dobar, a drava Formatted: Indent: First line: 0.5"
zla dok je u liberalnom ovjek dobar, a drava ekstenzija i sluga drutvu te se esto poziva na
svoje uvjerenje da je odnos prema moi kao dobroj ili looj mogue prikazati kao osnovu
opreke izmeu anarhizma i autoritarizma (Schmitt, 2008). Schmitt na temelju toga zakljuuje
to ga je rast vjere u dobrotu ljudske prirode proporcionalan rastu radikalnosti mrnje prema
dravi (Schmitt, 2008). Okrupnjivanje u drutvo je takoer vid temeljnog politikog pitanja o
prijatelju i neprijatelju, o okupljanju i razdvajanju jer je drutvo u sebi politiko ustrojstvo (ili
barem s kapacitetom za politiko). Drava je kvalitativno razliita od drutva i, takoer,
politika tvorevina. Interna inkonzistencija anarhizma poiva na injenici da su dravni
autoritetni akteri (vlast zapravo, ali Schmitt tu uvodi autoritet) i dalje ljudi, ali ljudi s
nadodanim autoritetom, bolje reeno s vlasti (Schmitt, 2008). Ako su ti ljudi sa svojim,
dodijeljenim moima u ispoljavanju te moi zli, jer je mo po njima zla (ona je apstrakt izuzet
od ovjeka) kako je onda mogue tvrditi da je ovjek po prirodi dobar kada nije dobar u svom
dravno-politikom djelovanju kad sam ima mo te nad njim stoji sve manja mo i prisila?
Na poziciji moi pojedinac je slobodan biti ono to je a izabire biti zao na nesreu ideje o
dobrom ovjeku po sebi samom.

U liberalnom, pak, vienju bilo koje drave sutina je sistem po kojem ljudi, po
prirodi dobri, dolaze na poziciju moi da bi bili zli. Taj proces, ak i da ga se aksiomatski Commented [HC20]: Tko to kae?

prihvati, korelira sa slabljenjem mehanizama prisile nad onima koji postaju sve vie skloni
djelovati suprotno kontrarno volji naroda. Mogue je ponuditi interpretaciju prema kojoj ljudi
ne djeluju zlo jer im se ne da da budu zli. Jednom kada rastom moi i penjanjem kroz
hijerarhiju ponestane onih koji bi mogli zabraniti nepoeljno djelovanje, zlu se omoguje da
prirodno tee iz ovjeka. ovjeka na vrhu svijeta koji bi nadvladao sve ljude (pojedince i
koalicije) moe sigurno kazniti samo Bog a kroz tog ljudskog pojedinca zlo bi moglo ne
smetano tei do te intervencije. U nedostatku Boga nedostaje i ta kazna. Hitler je na kraju
krajeva mogao biti Hitler jer nad njim nije bilo dovoljno jake, direktne prisile da ne bude
Hitler, odnosno dok su nad njim postojali mehanizmi prisile stare Wajmarske republike ni
jedan kamp smrti nije otvoren. Schmitt je dakle u pravu kada strahuje kome e pripasti
ujedinjeni potencijali prisile u globalno sjedinjenoj vladi u stanju idealnog vienja liberalne
ideja svjetskog mira (Schmitt, 2008). No globalna drava spremna iskljuivati nepodobne
jo je opasniji fenomen.
 Jasno je da su drava i njene institucije, bilo da je razumijemo kao djelatnost ili
posebno politiko stanje, reproducirane kroz ljude i njihovu politiku aktivnost. Drava je
rezultat te ljudske aktivnosti, odnosno niti jedna zgrada, list papira ili osnivaki dokument po
sebi ne moe djelovati jer nije akter, nema svijest i nije iv. Mogue je replicirati da mo
postoji kao taj kvaridbeni faktor, ali mo je odraz politike funkcije dan izabranome bilo
legislativnom, izvrnom ili sudbenom akteru od strane lanova nekog drutva. Implikacija, te
pozicije je da ljudi u elji da se organiziraju u neki dravni oblik nameu zlo onima koji su
odabrani za administrativne funkcije. Promotrivi ovaj predloeni mehanizam, u kontrastu sa
Schmittovim konceptom neprijateljstva, izdvaja se Schmittova ponuda naina poimanja
natjecanja i kvalitativne distinkcije te same mogunosti nadmetanja izmeu drutva ili
specifine skupine unutar drutva i drave koja zahtijeva svoju dravnost nad tim drutvom.
Drutvo je politika zajednica tvorevina koja je uspostavljena asocijacijom, no kada se
izmeu lanova istog drutva bira nova politika tvorevina koja je suverena nad tim drutvom,
provodi se postupak disasocijacije. Iz drutva se izdvaja se vlada odnosno drava i time je
sada drava kao politika zajednica kontrastirana drutvu kao drugoj politikoj jedinici.
Drugim rijeima, u procesu sekundarnog odvajanja nekadanji lanovi s puko drutvenim
ulogama postaju lanovi nove politike tvorevine kojoj je dana mo i nemogue je da ne doe
do neke disasocijacije predodreene samim inom odvajanja. Liberali imaju poimanje drave
gdje je drava samo ad hoc svemona, svemona i trae od nje da moe sve, a ne smije nita.
(Schmitt, 2008:70). tovie, uzevi argument o politikoj odvojenosti drave od drutva,
nadasve da je kao takav oksimoron napravljena od strane onih koji se svojim izborom drave
kao upravnog ali distinktnog politikog tijela ele istovremeno makar isto svrsishodno
odvojiti od nje. Jednom kad se procesom dravotvornog razdruivanja iz drutva izdvoje
dravni kvalitativno razliiti elementi, drava i drutvo postaju mogui neprijatelji. Drutvo je
prirodno segmentirano na podskupine tako da se te podskupine suprotstavljaju dravi kao
politike zajednice u svojem obliku. Platon, podsjeam, to zove dravama unutar drave
(Platon, 2002:106). U zadnjih par godina, tonije za vrijeme afere Brexita i amerikih izbora
za predsjednika 2016. Godine , Lliberalne drave se esto u nerazumijevanju politike okreu
heterogenim dualizmima etike i privrede, obrazovanja i posjeda, ali i pluralizmima drutvenih
fenomena. Takve drave sve vie tee stapanju drave i drutva tj. nekih elemenata drutva,
jer su na to ponukane upravo tendencijama najglasnijih interesnih drutvenih skupina. Takve
drutvene skupine pod argumentima o ugroenosti i opresiji monopoliziraju potencijale zatite
koji su ujedno potencijali prisile. Njima liberalne drave ele udovoljiti kao reprezentativne
demokracije time kompromitirajui svoj politiki intergritet. Sve to dovodi do stanja da neke
drutvene skupine rjeavaju svoje antagonizme lobirajui za dravne aparate zatite koji su
ujedno i aparati prisile. Netom, i drava pristaje uz neka drutvena kretanja uzimajui sluaj
neke skupine tako se suprostavljajui oprenim skupinama. Proimanje dakle drutva i drave
stvara dravu koja za svoje interese ima sve vie drutvenih fenomena, a takva drava je sve
vie totalitarna. Interes drutvenih skupina predstavlja interes za svime onime to je drutvu
svojstveno i time svi aspekti drutva jesu interes drutva koje jednom kada ostvari identitet sa
svojim disasocijatom gura stanje u totalitarnu tvorevinu ili stanje prirode (neko predravno
stanje). Taj problem unutarnje kontradikcije demokracije Schmitt prepoznaje jo na poetku
pojma politikog . Demokracija mora udovoljiti svima, mora moi sve a ne smije nita.
(Schmitt, 2008).

Koncept politikog kao sfera apstraktne realnosti postoji neovisno o svijesti o tom
konceptu pa je tako mogue protivnika u debati ili ekonomskog protivnika tretirati kao
neprijatelja bez da se to zna ili priznaje. Krajnjost neprijateljstva jest konica u mjeri
proporcionalnoj svijesti da takva krajnost postoji. Drava koja negira koncept neprijatelja
ne obuhvaa nesposobnost neke skupine ili pojedinca da proglase/i svoje hostes. Bezumlje Formatted: Font: Italic

Problematinost liberalnog negiranja neprijateljstva je u tome da, ako politika ne postoji, ne

postoji ni sukob politike naravi. Drava koja doputa monopolizaciju sredstava zatite i
prisile u opasnosti je od totalitarnih ispada ako ne prepozna vanost i realnost uloge ontoloke
i egzistencijalne dimenzije neprijateljstva u politici. Bilo koji vojni sukob koji je neprepoznat
kao politiko neprijateljstvo mora se voditi odnosno legitimizirati zbog specifinosti razloga
neke druge sfere apstraktne stvarnosti (moralne, ekonomske), a ne intenziteta sukobljenosti
oko istih. Za Schmitta to je ili zlo ili bezrazlono, dakle bezumno. U neprepoznavanju
neprijatelja liberalna drava se implicitno nalazi u dilemi ludila i zla te se ta dilema jedino
moe izbjei negacijom vlastite biti ije je razumjevanje nuno odreeno liberalnom
doktrinom (Schmit, 2008)..
Zakljuak:

Koncept neprijatelja zasigurno u manjoj ili veoj mjeri odreuje sastavnu cjelovitost Formatted: Indent: First line: 0.5"

politikih modela. Nadam se da sam pokazao znanstveneV vanosti koncepata prijateljstava i

neprijateljstava za politiki djelokvir sastavni je dio filozofsko-politoloke treadicije kako je
prikazano analizom tih koncepata kod klasonih autora koji su prethodili Carlu Schmittu.
Schmitt pokazuje vanost politikog neprijateljstva kao osnove politike, te tako nastupa protiv
tendencija svojih suvremenika da razrijede istinski politiko na sferu dnevno-politikog.
Neprijatelj kao onaj strani je politiki akter. Kao takav postaje onda kada doe do izmjene
inova u svrhu meusobne aktivne negacije bitka politikih neprijatelja. To djelovanje je
djelovanje koje nazivamo politika. Neprijatelj, uz izvornu razradu u Pojmu politikog, dolazi
u etiri oblika te razlikujemo realnog, apsolutnog, pravednog i , na kraju, nepravednog
neprijatelja. Nepravednosti i apsolutnost neprijateljstva povlae sa sobom aktualiziranje stanja
hors a loi24 gdje je neprijatelj proglaen odmetnikom, zlom osobom vrijednom prijezira.
Sklonost toj poziciji imaju Platon, Aristotel i Kant dok ju Agamben kritizira preko kritike
figure bandita, homini sacri, i ina iskljuenja. Dojam o vlastitoj pravednosti i apsolutnoj Formatted: Font: Italic

vanosti dovodi liberalnu dravu do stanja samovanosti i pretenzije na pravo iskljuenja.

Agamben svoju teoriju razvija upravo na tom fenomenu, a Mouffe to preuzima kao legitimini
mehanizam u svrhu kontrole politikog neprijateljstva reduciranog na koncept antagonizma.
Kraj politike kao rezultat ukljanjanja neprijateljstva je upitno predvianje poto je krajnje
ekonomsko djelovanje ekstremno iskljuenje, ali i zato jer su iskljuene cjeline potencijalno
politike, polarizirane cjeline.

Hobbes, pak, postavlja vano pitanje za Schmittovo razumjevanje politikog. Ako je

neprijateljstvo osnova politike, znai li da u krajnjem neureenom, divljem stanju politika
biva izraenija ili aktualnija vie nego li u ureenom stanju u kojem upravo dolazi do
bogatstva i raznovrsnosti politikih institucija i misli?.

Machiavelli, slijedei Aristotelovu argumentaciju, razradu govori o laskavcu kao

politiki releventnoj iako ne korisnoj ako ne i tetnoj osobi. Koncept laskavca kao prijetvorne

24 Koncept koji se moe nai u skoro svakom Schmittovom djelu. Hors a loi je pravna osoba izvan zakona.
osobe tj. tree figure u razradama politika prijateljstava i neprijateljstava otkriva prozor u
puniju politiku sliku. Jasno je da i laskavac kao i prijatelj tj. neprijatelj moe biti javna osoba
ili ak cjelina. Mogue je zamisliti kako se veleposlanici neke drave dodvoravaju elnicima
druge drave imajui skrivene motive a bivajui legitimni predstavnici neke egzistencijalne
cjeline. Iako je koncept laskavca irelevantan za Schmittovu politiku razradu isti pokazuje na
bogatstvo politikog djelovanja koncipiranog od strane Aristotela i Machiavellia. Ne moraju
sve figure biti u javnom odnosu, s obzirom na ontoloku poziciju, neprijatelji odnosno
prijatelji. Laskavac je samo jedna od figura koja bi mogla imati politiki neutralnu ili skrivenu
ulogu a djelovati javno. Neovisno o tome, mogue je obraniti Schmittovu razradu
primjeujui da je laskanje sa skrivenim motivima prikriveno politiko djelovanje koje je i
dalje javno iako ne javno u svojoj krajnjosti. Oprez je potreban u razmatranju ovog fenomena
poto je vjerojatno da Schmitt ne bi prihvatio javno/privatno kao mogui razlikovni kriterij
politikog. Razotkrivanje tih politikih nejasnoa koje skrivaju moguu opasnost zadatak je
svakog politiara to implicira i Machiavelli. Stvaranje mehanizma preko kojih se isti mogu
otkriti zadaa je politologa.
Schmitt preko koncepta neprijatelja implicira razliitost ontoloke i egzistencijalne
dimenzije politikog neprijatelja. Neprijatelj je onaj drugi kao i onaj s kojim se sukobljavamo.
Ontoloka dimenzija odnosi se na oprenost bitka gdje su neprijatelji jedan drugome neto
drugo, neto strano (Schmitt, 2008). Za transformaciju ontolokog u egzistencijalno
neprijateljstvo kljuan je heuristiki moment uzajamnog prepoznavanja neprijateljstva i netom
zapoet in negacije stranog bitka. Ontoloka oprenost transformirana u svojoj meusobno
negacijskoj egzistencijalnosti u sukob izmeu dviju neprijateljskih cjelina politiko je
djelovanje u svojoj sutini. Onome tko bi htio poveati svoju politiku sposobnost bilo bi
nuno razviti tehniku politike koja bi s obzirom na egzistencijalnu dimenziju neprijateljstva
bila tehnika negacije stranog bitka, odnosno politikog neprijatelja, a s ontoloke strane
tehnika to boljeg, breg i uinkovitijeg prepoznavanja ontoloke oprenosti koja u to
neprijateljstvo vodi.
Commented [HC21]: Vedrane, rad si znaajno transformirao
nakon prvog drafta, no ostaje dojam da je rad nabacan. Ja sam
pokuao to malo prepraviti izbacujui suvine dijelove, no i dalje ne
mogu napisati ono to si ti trebao napisati. Dakle, predao si mi rad
koji ima tri fundamentalna problema. Prvo, rad je, kao to sam
napisao, misaono nabacan i time nesustavno diskutira Schmitta.
Misli ti lete na sve strane, pogotovo kad se poduzme pisanja
razvoja koncepta neprijatelja od Platona do Hobbesa. Taj prikaz
razvoja nije suvian, ali to nije ni sasvim staloeno napisano. Drugo,
tebi nedostaje praenje razvoja koncepta neprijatelja kroz
Schmittov opus. Mislim da sam ti to napisao i meu komentarima
na prvi draft. Iz tvojeg rada se ne vidi da si itao ita vie od Pojma
politikoga i Teorija partizana. Diskusija o neprijateljstvu je
pretpostavljena u njegovom tekstu Age of Neutralizations and
Depolitization, ali i tekstu Land and Sea, kao uostalom u Rimskom
katolianstvu. Kada si prikazivao razvoj koncepta neprijatelja to je
trebalo sustavno prikazati na temelju Schmittovog opusa. To
pretpostavlja istraivaki rad, tj. da samostalno doe do toga.
Tree, predao si rad koji nije gramatiki i stilski dotjeran. Ne samo
da su ti reenice nezgrapne i esto nejasne, nego i gramatika nije
uvijek sasvim korektna, a nema ni ispravno navoenje citata kao ni
literature na kraju teksta. Prije nego se rad preda to se treba
provjeriti u uputama o pisanju rada. Citate sam ti popravljao u
zagradama, moda nisam sve, ti provjeri, a literatura na kraju je
posebna pria koju e ti popraviti. Naime, primjetio sam da ti
navodi valjda svako dijelo s kojim si bio u doticaju (kao i svaki link),
no to se tako ne radi. U popis literature se stavlja samo citirana
literatura iz teksta. Dakle, svu literaturu na koju se ne referira u
tekstu izbaci s popisa literature ili eventualno, ako eli neto od tih
naslova zadrati, onda je potrebno ubaciti referencu ili citat u tekst.
Eto, od svega navedenog fokusiraj se na drugu toku koju navodim i
probaj to nadopuniti, te na kraju popraviti literauru. U zakljuku jo
treba biti dodano barem jedan paragraf o znanstveno-istraivakom
doprinosu rada, tj. zbog ega je koncept neprijatelja
problematiziran i u emu se ogleda aktualnost politiko-teorijskog
promiljanja o tom konceptu. Svaku promijenu mi opet oznai u
verziji koju e poslati.
Literatura:

Agamben, Giorgio(1995) Homo Sacer: Sovereign Power and Bare Life. Stanford:
StanfordUniversity Press

Agamben, Giorgio(1995) Homo Sacer: Suverena mo i goli ivot. Zagrebe: Multimedijalni

institut

Aristotel (1965) Organon. Beograd: Kultura

Aristotel (1987) Fizika. Zagreb: Sveuilina naklada Liber

Aristotel (1988) Nikomahova etika. Zagreb: Novi tisak

Bentley-Hart, David (2009) The Atheist Delusions. Michigan: Sheridan Books (metafizika
dosada)

Christensen, Clayton M. (1997) The Inovators Dillema: When New Technologies

Cause Great Firms to Fail. Boston: Harvard Business School Presss

Cvijanovi, Hrvoje (2013) Politika vizija Thomasa Hobbesa. Zagreb: Politika kultura

Cvijanovi, Hrvoje (2004) Agonistina demokracija i primat politikoga: Politika misao,

God.41 (2004), 1, str. 11-21.

Derrida, Jacques (1993) Politics of Friendship. Michigan: ProQuest LLC

DesCartes, Rene (1911) The Mediations on the first Philosophy. Cambridge: Cambridge
University Press

Hegel, Georg Wilhelm Friedrich (2010) The Science of Logic. Cambridge: Cambridge
University Press

Heidegger, Martin(1977) The Question Concerning Technology. London: Garland Publishing,

inc.

Hobbes, Thomas (2004) Levijatan. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk

Machaivelli, Niccolo (1998) Vladar. Zagreb: Globus d.o.o

Marcuse Herbert (2007) One Dimensional Man. New York: Routledge Classics

Mouffe, Chantal (1993) The Return of the Political. New York: Verso

Plantinga, Alvin (1977) God, Freedom and Evil. Michigan: Wm. B. Eerdmans Publishing Co.

Platon (2002) Drava. Beograd: Beogradski izdavako-grafiko zavod

Schmitt, Carl (1962) The Theory of the Partisan. Michigan: Michigan State University.

Schmitt, Carl (1986) Political Romanticism. Massachusetts: MIT Press.

Schmitt, Carl (1997) Land and Sea. Washington: Plutarch Press.

Schmitt, Carl (2000) The Crisis of the Parliamentary Democracy. Massachusetts: MIT Press.

Schmitt, Carl (2005) Political Theology. Chicago: University of Chicago Press

Schmitt, Carl(2006) The Nomos of the Earth. New York: Telos Press Publishing

Schmitt, Carl(2007) The Concept of the Political: Extended Edition. Chicago: University of
Chicago press

Schmitt, Carl (2008) Politiki spisi. Zagreb: Politika kultura

Skinner, Quentin (1981) Machiavelli: A Very Short Introduction. New York: Hill and Wang

Suppes, Patrick (1957) Introduction to Logic. New York: Van Nostrad Reinhold Company.

http://www.constitution.org/ari/aristotle-organon+physics.pdf

http://www.cakravartin.com/wordpress/wp-content/uploads/2008/08/plato-complete-
works.pdf

http://www.constitution.org/mac/prince.pdf

https://filozofionica.files.wordpress.com/2014/02/filozofija-politike-makijaveli-vladalac.pdf

https://www.wzb.eu/sites/default/files/personen/merkel.wolfgang.289/conclusion_good_and_
defective_democracies.pdf