KELILA I DIMNA

(STARE INDIJSKE PRIE)

Preveo Besim Korkut

SVJETSKA RIZNICA BASNI

Knjievno djelo Ibn al-Mukafe svrstano je u zaetke arapske umjetnike proze.

Njegovi traktati pod naslovima al-Adabu-l-kabir i al-Ada-bu-s-sagir predstavljaju
originalna djela utilitarnog karaktera u kojima autor da je mudre pouke vladarima kako da
se ponaaju prema podanicima, te kako da se ljudi uope ponaaju jedni prema drugima.
Ovi pragmatini i didaktiki savjeti izloeni su, zatim ilustrativno u jednome od
najpoznatijih djela svjetske literature u Kelili i Dimni. Ovaj zbornik izvanrednih i
vjeno aktuelnih basni zapravo i nije originalno djelo Ibn al-Mukafe, ve njegov prijevod
sainjen sredinom osmoga vijeka sa pahlevi (srednjepersijskog) jezika na arapski. Sudbina
Kelile i Dimne gotovo u svemu veoma podsjea na sudbinu mnogo poznatijeg djela
Hiljadu i jedna no. Naime, ovo djelo kojim se Ibn al-Mukafa proslavio kao njegov
uspjean prevodilac i preraiva takoer potie iz drevne Indije: Kelila i Dimna je,
izvorno, zbirka indijskih basni nastalih na sanskriru, pod naslovom Panatantra, kao
velika kulturna dragocjenost prenesena je na pahlevi jezik, o emu se detaljno govori i u
uvodnim dijelovima Kelile i Dimne. Kako nije sauvana ni sanskritska ni pahlevi verzija,
Ibn al-Mukafin prijevod i prijevod na sirijski jezik jedini su poznati tragovi o porijeklu
jednog od najznamenitijih djela u svjetskoj knjievnoj batini.
Znaaj ovoga djela u verziji kakvu danas imamo zaslugom Ibn al-Mukafe je, izmeu
ostalog, i u tome' to ono predstavlja pravu riznicu uticaja i proimanja filosofskih misli i
kultura drevne Indije, antike Grke, Persije i velikoga arapsko-islamskog halifata. U
svome pohodu kroz vijekove i civilizacije ovo djelo se usavravalo i brusilo, poput bisera
u morskim dubinama, u preradbama raznih prevodilaca koji su ga prilagoavali svome
vremenu, ili ukusu svojih suvremenika. Poredei arapski i sirijski prijevod, moemo
pouzdano zakljuiti da je Ibn al-Mukafa bio vrlo slobodan i kreativan prevodilac koji je
basne prilagoavao ukusu muslimanske publike i da je razvijao neke vlastite ideje koje je
izlagao u svojim originalnim djelima. ak je vrio neku vrstu depaganizacije odstranjujui
dijelove teksta koji bi mogli povrijediti muslimanska vjerska osjeanja i uvodei nekoliko
citata iz Kur'ana kojih, naravno, nije moglo biti u sanskritskom izvorniku. Prevodilac je

1
ovako dragocjenom slobodom uinio ogromnu uslugu svjetskoj knjievnosti jer je,
zahvaljujui tome, djelo postalo veoma popularno u arapsko-islamskom svijetu i odatle je
prelo u Evropu ve u jedanaestom vijeku. Bila je to jo jedna iznimno velika posrednika
uloga arapsko-islamskog svijeta izmeu antikih kultura i Evrope.
Forma Kelile i Dimne, kao i forma Hiljadu i jedne noi, takoer je indijskog
porijekla. Vrlo osobena forma podsjea na veliki ram unutar koga se nalazi itav niz
manjih ramova, ili pria, koji ine skladnu kompozicionu cjelinu. Osnovni ili najvei ram
je povijest indijskog cara Depelima i filosofa Bejdebe koji postojano pouava svoga
vladara mudrosti upravljanja i odnosa prema ljudima uope. Unutar toga rama kao najire
okvirne prie razvija se itav niz kraih pria od kojih se svaka moe itati kao zasebna
cjelina, ali dra ove forme je u tome to prie istovremeno prelaze jedna u drugu
razvijajui se u pravcu omeenom najirom okvirnom priom. Ova zanimljiva
arhitektonika upotpunjena je i uvodnim poglavljima koja je vjerovatno prevodilac Ibn al-
Mukafa dodao usklaujui ih sa osnovnom strukturom djela.
Kelila i Dimna je u osnovi djelo didaktikog karaktera. U skladu s arapskim
srednjovjekovnim pojmom adaba, koji se danas prevodi kao knjievnost a oznaavao je
ukupnost ljudske djelatnosti usmjerene ka obrazovanju i oplemenjivanju ovjeka, ovo
djelo ima cilj da zanimljivom priom poui, obrazuje, oplemeni i usrei ovjeka. Pri tome
se koriste uglavnom basne kao ilustrativni element gdje ivotinje govore i djeluju kao
ljudi. Dodue, prie su namijenjene u prvome redu carevima, hali-fama, njihovim
najbliim saradnicima emirima i upravnicima kojima se u sugestivnoj formi basni daju
lekcije iz oblasti politike vjetine i dravnike mudrosti radi usreivanja podanika i
dugovjenosti samih vladara. Meutim, ivome pouke koje sadri svaka pria
namijenjene su i drugim ljudima, ovjeku uope, kome je potrebna pomo u savladavanju
svih vrsta ljudskih slabosti. Prema tome, Kelila i Dimna u Ibn al-Mukafinoj verziji tei da
da doprinos usavravanju moralnih vrijednosti zasnovanih na principima najireg
srednjovjekovnog pragmatizma. Krajnja ideja je da loi postupci i odnosi meu ljudima ne
valjaju jer, ilustriram basnama, ubjedljivo protivrjee praktinosti i zdravom razumu, te
se, najzad, okreu protiv onih koji tako postupaju. Upravo ta dimenzija univerzalistike
vrijednosti basni ini ih zanimljivim svakom itaocu i osigurava im aktuelnost u svakom
vremenu. Jer, itajui basne u Kelili i Dimni, ne samo da izvlaimo dragocjene pouke o
nunom savladavanju vlastitih slabosti i o potrebi da se klonimo loih postupaka koji e
nam se najzad osvetiti, nego na mnotvu mjesta u savjetima drevnom caru Depelimu, ili
halifi, uoavamo mudrost koja je isto toliko aktuelna i danas, te bi se mogla preporuiti
dananjim politiarima, dravnicima, sudijama i drugim ljudima od vlasti i uticaja. Ne
samo vladar, ve i obian ovjek mora biti pravedan i milosrdan, odrati zadatu rije i ne
podavati se gnjevu jedna je od brojnih i estih poruka basni. Razlika izmeu obinog i
uticajnog ovjeka u podavanju ili otporu ovim mahanama mogua je samo u
dalekosenim posljedicima: vladarev gnjev, na primjer, ili nepravinost, proizvode mnogo
opasnije posljedice nego u obinog ovjeka. Princip ogledala jer basna se gradi upravo

2
na tome principu mnogo ubjedljivije odvraa i cara i podanika od odurnih postupaka,
budui da se lake uoavaju ako nam se pokazuju kod drugih, a ne kod nas samih kao u
jednoj vrsti ogledala. Istovremeno, moralizatorska poza koja u izravnom dijeljenju savjeta
moe naii na stav odbojnosti i otpora vjeto se prikriva formom basne koja ima veu
sugestivnu mo i efikasnije djejstvo.
Iako jeKelila iDimna slobodan i djelimino preraen prijevod djela iz indijske
literature, njega batini historija arapske knjievnosti kao jedno od najznaajnijih svojih
proznih djela. Razlog je i u tome to je danas poznato kako je ovo djelo uistinu izvrilo
ogroman uticaj na cjelokupnu srednjovjekovnu arapsku knjievnost, tanije na njene
prozne vrste koje dotle nisu bile ni izdaleka razvijene kao poezija. Nakon Kelile i Dimne,
anr zanimljive prie uhvatio je korijena u arapskoj prozi i dalje se uspjeno razvijao u
djelima al-Dahiza, al-Hamazanija, al-Ha-ririja i drugih pionira arapske umjetnike proze.
Esad Durakovi

BILJEKA

Pored poznatih starih indijskih eposa Mahabharate i Ramajane, pored uvenih

staroindijskih himna Rigveda, veoma omiljeni oblik stare indijske knjievnosti bile su
"stare pripovijetke" (purana) koje sadre: legende, bajke i basne. Jedno od najuvenijih
djela te vrste jeste, bez sumnje, Panatantra ili u arapskoj verziji Kelila i Dimna. (Naziv
Kelila i Dimna dobila je Panatantra po imenima dva akala, glavnih junaka najvee
pripovijetke "Lav i vo", ija imena na sanskritskom glase: Kaataka i Damanaka.)
Panatantru je napisao na sankritskom jeziku indijski filozof i brahmanski
prvosvetenik Bejdeba, koji je ivio u gradu Kamiru oko 300 godina prije nae ere. Za
vladavine najslavnijeg perzijskog cara, Enuirvana Pravednog (531-579), prevedena je
Panatantra, kako se to vidi iz uvoda, u prvoj polovici VI vijeka sa sanskrita na
pehlevijski jezik, tadanji knjievni jezik stare Perzije.
O piscu Panatantre, filozofu Bejdebi, o njenom prevodiocu na pehlevijski jezik,
ljekaru Berzevejhu, kao i o piscu uvoda, Perzijancu Behnudu sinu Sehvanovu, ne zna se
nita podrobnije.
U Vili vijeku, u doba kada Arapi, osvojivi Perziju i prostrane i bogate krajeve
negdanjeg Vizantijskog carstva, Siriju, Egipat i Sjevernu Afriku, uspijevaju da prevedu
na arapski jezik sva znaajnija djela indijskih, grkih i perzijskih mudraca, poznati arapski
knjievnik Abdu-lah ibn El-Mukafa, rodom Perzijanac, prevede na arapski jezik
Panatantru i tako sauva od zaborava ovo znaajno knjievno djelo, jer su se tokom
stoljea i sanskritski original i pehlevijski prevod zagubili.
Prevodilac Panatantre na arapski jezik Abdulah ibn El-Mukafa roen je u
perzijskom gradu Huzu. Otac mu je bio visoki poreski slubenik istonih provincija
tadanje ogromne arapske drave. Mladi Abdulah se, ivei u izobilju, vrlo rano odao

3
nauci i knjievnosti. Ve u dvadesetoj godini ivota bio je uven kao izvanredan majstor
stila i znalac arapskog jezika. Primivi islam, on po ondanjem obiaju stupa u svitu i
slubu Isa ibn Alije, strica prve dvojice abasovikih halifa, Ebul-Abasa Es-Sefaha (749-
754) i Ebu Dafera El-Mensura (754-775). Mladi knjievnik Abdulah ibn El-Mukafa
napisao je nekoliko originalnih knjievnih djela, a i nekoliko ih je preveo sa perzijskog
jezika. ivio je najvie u Basri, tada glavnom gradu istonih provincija arapske drave,
centru knjievnika i uenih ljudi. Slobodouman, kritinog duha, otra jezika i pod
sumnjom da je bezvjerac, Abdulah ibn El-Mukafa se brzo zamjerio tadanjem namjesniku
istonih provincija abasovike drave Sufjan ibn Muaviji, pa ga ovaj po odobrenju
bagdadskog halife Ebu Dafera El-Mensura, kome se Abdulah takoe jako bio zamjerio,
na grozan nain pogubi. Stradao je, dakle, u naponu svoga stvaralatva, u 32. godini
ivota.
Stare indijske pripovijetke Kelila i Dimna (Panatantra) je zbirka kraih i duih basni
u kojima su vrlo duhovito i misaono obraene raznolike teme iz ljudskog ivota i kazane
mnoge opte ljudske istine. U tim pripovijetkama se govori mahom u tonu
moralizatorsko-didaktinom o prijateljstvu, p zlu i dobru, o ovjeku i njegovu odnosu
prema drugim ljudima, o vlasti i vlastodrcima, o srei i nesrei, o pravdi, nepravdi i
pravosuu, o ljubavi, itd., itd.
Indijski filozofi brahmanski prvosvetenik Bejdeba, tvorac Panatantre, proeo je,
sasvim shvatljivo, sieje pojedinih basni svojim religioznim refleksijama, pokuavi da
svojim mislima da peat shvatanja i morala brahmanske religije. Prevodioci na perzijski i
arapski jezik, svaki na svoj nain i u duhu svojih religioznih shvatanja, pokuali su takoe
da sauvaju taj izrazito moralizatorsko-didaktini ton djela. Meutim, ni sva religiozna
zamagljivanja osnovnih sieja Kelile i Dimne, ni sva isticanja religioznih ideja o
sudbinskoj predodreenosti ljudskog ivota u prvi plan, koji su, uzgred budi reeno, danas
pravi anahronizam, nisu mogli da umanjenu istinsku vrijednost i estetsku ljepotu djela.
Ono bitno u Kelitt i Dimni: istonjaka mudrost kao izraz ivotnog narodnog iskustva,
duhovita igra ljudske misli koja impresionira, snane analize Ijudksih karaktera, skepsa
kojom je proeta svaka misao i koja svakoj misli da je osobitu dra to je sauvano, to se
niim nije moglo zasjeniti.
Kao izraz utanane istonjake filozofske misli kazane u finim metaforama i
alegorijama i izraene aforistikim stilom i biranom rijeju, Kelila i Dimna je zato i
prevoena sa arapskog na mnoge jezike (sirijski, grki, hebrejski, latinski, novoperzijski,
mongolski, etiopski, panski, engleski, francuski, njemaki, malajski, turski i ruski), zato
su je i Arapi tri puta pretakali u stihove, samo se, naalost, nijedan od tih arapskih
prepjeva nije sauvao.
Pa ne samo to. Ovo je impozantno istonjako djelo svojini sieom i milju oplodilo
mnoga istonjaka remek-djela, meu kojima i Hiljadu ijednu no, i ono je dolazilo u
strane literature u raznim skraenim i preinaivanim verzijama. Jedna od takvih verzija
koja je u srednjovjekovnu srpsku knjievnost u XIII vijeku dola preko vizantijske

4
knjievnosti jeste roman Stefanit i Ihnilat.
Ovo nekoliko rijei napisanih o Kelili i Dimni ne mogu ni izdaleka da doaraju
snagu i ljepotu djela. Ono e samo za sebe i samo o sebi rei i mnogo vie i mnogo ljepe
od nas.
Sarajevo, jula 1952.
Prevodilac

UVOD

Ovaj uvod priredio je Behnud, sin Sehvanov, poznat pod imenom Perzijanac Alija,
sin ahov. On je u uvodu objasnio zato je brahmanski prvosvetenik napisao knjigu
indijskom caru Depelimu, koju je nazvao Kelila i Dimna. Da bi skrio pravu namjeru ove
knjige od neuka svijeta i istakao ljepotu mudrosti, filozof Bejdeba je ba zato u ovoj knjizi
i stavio rijei u usta ivotinja, jer mudrost ima dugu stazu kojom samo filozof ide, ona je
njegovoj misli pristupana, i ona kao takva duhovno oplemenjuje njene prave pobornike,
a za sve one koji je trae jest osobita ast.
Pisac uvoda navodi da je zbog Knjige Kelile i Dimne perzijski car Enuirvan, sin
Kubadov, a unuk Firuzov i poslao starjeinu perzijskih ljekara, Berzevejha, u Indiju, koji
se, kad je doao u tu zemlju, na razne naine dovijao kako da se domogne te knjige.
Najzad je naiao na ovjeka koji mu je omoguio da tajno nou uzme iz carske riznice,
pored drugih knjiga indijskih uenjaka, i pomenutu knjigu, i da je prevede. U uvodu je
rekao ta je sve Berzevejh doivio na svome putu u Indiju i ta je uinio da doe do te
knjige, zatim kako italac ovu knjigu mora paljivo da ita i proui, pa da bi mogao da
pronikne u njen skriveni smisao, jer, inae, nee moi da shvati ono to se eljelo postii
njome ako tako ne postupi. I, najzad, kako se Berzevejh vratio iz Indije s knjigom, kako je
ona javno proitana, kako je Enuirvanov veliki vezir, Buzurdimihr, napisao posebno
poglavlje pod naslovom "Poglavlje o ljekaru Berzevejhu", u kome je prikazao
Berzevejhov ivot od roenja do njegovog muevnog doba; dakle, dok nije zavolio
mudrost i dok se njome svestrano nije poeo baviti, i kako je to poglavlje Buzurdimihr
uvrstio prije poglavlja "Lav i vo", koje je inae poetak ove knjige.
Perzijanac Alija, sin ahov, ree:
Evo zatoje filozof Bejdeba napisao Knjigu Kelile i Dimne indijskom caru
Depelimu:
Kada je Aleksandar Veliki Makedonski savladao vladare na Zapadu, on je krenuo
protiv vladara Istoka, perzijskih i drugih. Sa perzijskim vladarima, koji su bili najmoniji i
koji su mu se najvie odupirali, vodio je ratove, i s nekima bi od njih sklapao mir kad bi
mu ga ponudili. Tako je Aleksandar uspio da pokori sve careve koji su mu se
suprotstavljali i da raspara njihove zemlje. Pokorivi perzijske careve, on krenu na Kinu,
ali usput najprije napade indijskog cara, pozivajui ga da mu se pokori i da prizna njegove

5
zakone i njegovu vlast.
U to doba vladao je Indijom moan, hrabar i snaan car po imenu Fur. im u da je
Aleksandar krenuo protiv njega, on se poe spremati za borbu. Sakupi sve razbacane
snage i urno izvri mobilizaciju. U najkraem roku sakupi veliku silu protiv Aleksandra:
slonove i zvijeri koji su bili izvjebani za borbu, osedlane konje, britke sablje i svjetlucava
koplja.
Kada se vojska Aleksandra Velikog pribliila vojsci Fura Indijskog i kad je
Aleksandar uo da je Fur protiv njega poslao ogromnu konjicu, takvu konjicu kakvom ga
nije doekao nijedan vladar okolnih drava, on se poboja da odmah stupi u borbu.
Aleksandar je bio dravnik ogromnog iskustva, a uz to snalaljiv i dovitljiv ovjek, pa je
zato i odluio da ne hita s borbom nego da se najprije poslui varkom. On je uanio svoju
vojsku i poeo smiljati na koji e nain napasti cara Fura i pobijediti ga.
Aleksandar je odmah pozvao astrologe i naredio im da kau kog dana treba da
napadne indijskog cara, pa da ga sreno pobijedi. Primivi carevu naredbu, astrolozi
odmah poee o tome razmiljati.
Prolazei na svome pohodu kroz gradove, Aleksandar je obiavao da pokupi i sa
sobom povede najvjetije i najuvenije zanatlije. Svojom otroumnou on doara tim
zanatlijama kako da naprave od bakra uplje konje na tokovima, koji e biti veoma
pokretljivi i na kojim e se nalaziti likovi ljudi. Uz to im naredi da te naprave napune
naftom i sumporom, da se one, kada budu gotove, vjeto skriju i stave ispred prvog
bojnog reda i da se, u trenutku kad se vojske sukobe, u njima potpale vatre pa e tako
protivniki slonovi, kada obaviju svojim surlama te usijane naprave, odmah uzmai.
Rekavi im to, Aleksandar je zapovijedio majstorima zanatlijama da odmah zasuu
rukave i da te naprave to prije naine. Primivi carsku zapovijest, majstori zanatlije se
odmah latie posla. Ba tada je isticao i rok koji Aleksandru odredie astrolozi, pa zato on
ponovo posla caru Furu svoje izaslanike, pozivajui ga da mu se pokori i prizna njegovu
vlast. Meutim, Fur mu je po poslanicima odgovorio da mu se nee pokoriti i da e se
boriti s njim.
Kada je Aleksandar doznao za odluku svog protivnika, poe protiv njega sa itavom
svojom silom. Car Fur je doekao tu silu slonovima pred koje je Aleksandrova vojska
gurnula one naprave. Slonovi nasrnue na te konjanike napravljene od bakra i obavie ih
svojim surlama, ali im osjetie da su konjanici uareni, pobacae svoje jahae, izgazie ih
nogama i pobjegoe ne osvrui se ni na ta. Koga god su sreli, zgazili su ga. Tako
razbijenu vojsku indijskog cara Aleksandrovi vojnici potjerae i silno izranie. Vidjevi
to, Aleksandar stade vikati:
O, care, Indije, izii mi na mejdan, sauvaj svoju vojsku i porodicu i nemoj ti biti
uzrok njihovoj propasti, jer nije ljudski da car svoju vojsku izlae stradanjima, nego treba
da je zatiti svojim imetkom i svojim ivotom! Izii mi na mejdan, a vojsku ostavi na
miru! Ko od nas dvojice pobijedi, nek mu je sa sreom!
Kad Fur u ta Aleksandar ree, uputi se prema njemu mislei da mu se pruila

6
zgodna prilika da ga smakne, pa videi da se njegov neprijatelj uputio prema njemu, poe
mu u susret. Jaui na konjima oni se sukobie i borba potraja nekoliko asova, ali jedan
drugome ne mogoe nita uiniti. Kada Aleksandar vidje da Furu nee moi nita da uini,
dade svojoj vojsci ranije ugovoreni znak. Na taj znak Aleksandrova vojska tako zaurla da
se sva zemlja potrese i uznemirie vojnici. Prestraen tim urlanjem Fur se obazrije mislei
da se neto dogaa u njegovoj vojsci, a Aleksandar iskoristi zabunu svog neprijatelja, brzo
ga udari i izbaci iz sedla. Udarac ponovi jo jedanput, i Fur pade na zemlju. im Indusi
vidjee ta bi s njihovim carem, navalie na Aleksandra, i borie se ne alei svoje ivote.
Ali Aleksandru poe za rukom da ih na lijep nain pridobije za sebe, obeavi da e biti
dobar prema njima, i tako je zavladao njihovom zemljom. Odmah im je postavio za cara
jednog svog pouzdanika, ali je ipak u Indiji ostao dok se nije uvjerio da je u zemlji mir i
red. Poslije toga Aleksandar je napustio Indiju, ostavivi onoga svog pouzdanika da
umjesto njega vlada, a on je krenuo dalje kuda je bio naumio.
Kad se Aleksandar udaljio sa svojom vojskom od granica Indije, Indusi se ne
htjedoe kao ranije pokoravati onom njegovom pouzdaniku koji je ostao da umjesto njega
vlada njihovom zemljom, ve rekoe:
I na narod i njegovi prvaci ne pristaju da im vie caruje tuinac koji nije potomak
njihove carske porodice, jer je nesposoban da vlada. Takav vladalac e nas neprestano
tlaiti i omalovaavati!
Zato se sloie i odluie da im car bude jedan od lanova njihove carske kue. Tako
postavie za cara princa Depelima, a svrgoe onoga Aleksandrova pouzdanika.
Kada je car Depelim vrsto uzeo vlast u svoje ruke, poeo je initi nasilja preko
mjere, osilio se i postao ohol. Zbog toga su ga se njegovi podanici mnogo bojali. Odmah
je poeo da napada i pljaka susjedne vladare i na njihovu nesreu uvijek bijae
pobjednik. Svjestan svoje moi, on se poeo titrati sa svojim podanicima, poeo ih je
nipodatavati i zlostavljati. I ukoliko je njegova mo rasla, utoliko je bivao nesnosniji.
Takav ostade neko vrijeme.
U Depelimovo doba ivio je neki filozof, brahmanski svetenik, zvani Bejdeba,
mudar i estit ovjek, koga su mnogo uvaavali i priznavali, i ija se rije sluala.
Vidjevi kakav zulum ini podanicima car Depelim, Bejdeba je poeo smiljati kako e
ga odvratiti od toga i vratiti na put pravde i ovjenosti. Zbog toga je Bejdeba sakupio
svoje uenike i rekao im:
Znate li zato sam vas pozvao? A evo zato: Ve due razmiljam o postupcima
cara Depelima, koji su nepravedni, nevaljali, raskalani i podanicima nepodnoljivi. Naa
je dunost kao brahmanskih svetenika da se borimo protiv takvih pojava, da careve, ako
skrenu s pravog puta, vratimo na stazu pravde i ovjenosti. Ako mi tako ne postupimo,
snai e nas zlo, a neuk svijet e nas smatrati gorim neznalicima od sebe, i tako emo u
njegovim oima izgubiti svaki ugled. Nae nam uenje ne dozvoljava da dopustimo caru
da ivi nevaljalim ivotom, zato, po mome miljenju, ne bi trebalo da naputamo
otadbinu. Mi se protiv careva zla moramo boriti, ali, znajte, da u toj borbi imamo jedino

7
jezik. Ne bismo, mislim, uspjeli kad bismo od koga zatraili pomo. Ako bi car doznao da
smo protiv njega, propali bismo. Vara se ovjek ako misli da je mogu ivot u blizini
zvijeri, zatim psa, zmije i vola, makar mu se i svialo mjesto prebivanja. Filozof treba da
zatiti sebe od svih nesrea i da izbjegne sve opasnosti da bi mogao ivjeti kako eli. uo
sam da je neki filozof pisao svome ueniku ovo: "Ko ivi meu nevaljalcima, nalazi se u
poloaju moreplovca, koji, ako se i spase davljenja, nee biti poteen straha." Ako
ovjek sam sebe dovede u teak poloaj, on je onda prava magarina, jer je poznato da i
nijeme ivotinje svojim instinktom namiriu ta za njih valja, a ta opet ne valja. One po
svom uroenom nagonu samoodranja bjee im osjete opasnost; tavie, one nikad i ne
srljaju u opasnosti.
Eto, ja vam rekoh ta mislim o caru Depelimu i njegovim nedjelima, jer vas
smatram svojom porodicom, ljudima kojima mogu povjeriti svoje tajne i nauku, koji mi
pomau i na koje se mogu osloniti. A ovjek, koji se ne savjetuje sa svojim blinjima,
nego uvijek postupa po svom linom nahoenju, ne moe uspjeti! Na kraju u vam rei
jo i to, da ovjek moe postii svojom dovitljivou vie no to moe postii konjicom i
vojskom. Evo primjera i za to:
Jedanput jedna vrabica snese jaja u pijesak, gdje je ranije noj nosio svoja. To se
nalazilo na putu kojim je jedan slon iao na vodu. Jednoga dana proe, kao i obino, tuda
slon, nagazi na vrabiino gnijezdo i zdrobi joj jaja. Kad se vrabica vrati i vidje ta je
snalo, sva se strese od uasa, i odmah pomisli da to niko drugi nije mogao uiniti nego
slon. Tako sva ojaena poletje i pade na slonovu glavu, pa ga planim glasom upita:
O, care, zato si zdrobio moja jaja i ubio u njima ptie kad sam ti prvi komija? Jesi
li ti to uinio zato to smatra da sam niko i nita?
Ba sam zato to i poinio odgovori joj slon.
Vrabica, uvi to, odmah odletje jednom jatu ptica kome se potui na slona.
Pa, ta mi slonu moemo? Ta, mi smo ptice! odgovorie joj.
Vrabica se onda obrati vranama i gavranovima i ree im:
Molim vas da poete sa mnom do slona i da mu iskopate oi, a ja u ga kasnije
udesiti kako treba.
Vrane i gavranovi posluae vrabicu, doletjee do slona, i poee mu kljuvati oi,
dok ga sasvim ne oslijepie. Tako oslijepljen slon nije mogao da nae put kojim je ranije
iao po hranu i na pojilo, ve se hranio otpacima. Kada vrabica to vidje, odmah odletje do
jedne bare u kojoj bijae mnogo aba, pa im se potui na slona.
A ta mu mi moemo i kako da ga prevarimo kad je onako krupan? odgovoriejoj
abe.
Molim vas da poete sa mnom do jedne provalije, koja se nalazi u slonovoj blizini,
i da u njoj zakrekeete. Kada on uje vae glasove, povjerovae da tu ima vode, poi e
tamo i strovalie se u provaliju ree im vrabica.
abe posluae i sakupie se u provaliju. Slon u kreketanje aba i poe ka onoj
provaliji, jer ga je jako morila e. Idui tako on se strovali u provaliju i sav se razmrska.

8
Kad vrabica to vidje, odmah sletje i zalepra iznad njegove glave, govorei mu:
O, silnie, to si precijenio svoju snagu, a moju potcijenio! Zar ne vidi kako te
lako i smiljeno prevarih, iako sam mala; nije ti, kako vidi, nita pomoglo to si tako
ogroman, jer si glup.
Neka mi sada svaki od vas kae ta bi trebalo uiniti! ree Bejdeba svojim
uenicima, kada im zavri priu.
O, vrli filozofe i pravedni mudrae odgovorie mu svi do jednog ti si iznad nas
i od nas najbolji! Pa zar se onda mogu mjeriti naa miljenja i shvatanja s tvojim? Ali ipak
znamo da se ovjek svojom krivicom izlae opasnosti kada pliva u rijeci u kojoj ima
krokodila i da je on kriv to se ba u takvoj rijeci kupa. Zmija nije nita kriva ako kogod
izvadi otrov iz njena zuba i proguta ga da vidi kako djeluje. Ko ue u praumu u kojoj ima
lavova, nije siguran da lav na njega nee skoiti. Ovoga naega cara jo nisu trle nesree,
pa zato i nema iskustva. Mi se bojimo da car ne plane i da ti kakvo zlo ne uini ako mu
predloi neto to mu nije po volji.
Tako mi ivota, pametno je to to rekoste! ree im mudrac Bejdeba. Samo
pametan i razborit ovjek uvijek trai savjet i od uglednijeg i neuglednijeg od sebe. Jedna
pamet nije dovoljna ni u privatnom ivotu, a pogotovu kad je rije o stvarima opte
prirode. Ja imam namjeru da se sastanem sa Depelimom. to se tie vaih rijei, vaih
savjetovanja i vaeg straha sve je to na mjestu. Ali sam, kaem vam, ve smislio i tvrdo
odluio, i doznaete ta sam govorio s carem. im ujete da sam se od cara vratio, odmah
mi doite!
Bejdeba ih onda isprati, a oni mu poeljee svaku sreu.
Bejdeba odredi dan kada e da posjeti cara. Odreenog dana on obue svoje sukneno
odijelo (a takva bijae odjea brahmanskih svetenika) i poe ka carskoj kapiji. Najprije
se raspita gdje se nalazi dvorjanin koji odobrava ulazak kod cara, i kad mu rekoe gdje je,
on mu ode, pozdravi ga, i predstavi mu se.
Imam namjeru da posjetim cara zbog jednog savjeta! ree mu Bejdeba.
Dvorjanin odmah ude kod cara i ree mu:
Na kapiji eka neki ovjek, brahmanski svetenik, po imenu Bejdeba, pa veli da bi
elio posjetiti cara zbog jednog savjeta.
Car pristade da ue Bejdeba. Kad Bejdeba ue kod cara, stade pred njega, najprije
mu se pokloni pa onda pade pred njega niice na zemlju, a zatim se utei podie. Caru
Depelimu bi udno zato Bejdeba uti pa pomisli: "Ovaj mora da je doao kod nas iz ova
dva razloga: ili eli da od nas to zatrai, da pobolja svoje ivotne prilike, ili mu se desilo
neto to ne moe da podnese". A onda se obrati Bejdebi rijeima:
Iako su carevi prvi u svome carstvu, ipak su mudraci iznad njih zato to su
mudraci. Mudracima nisu potrebni carevi ba zato to su mudraci, a carevima su potrebni
mudraci, iako su moni i bogati. Ja sam ustanovio da su znanje i stid dva nerazdvojna
druga: kad nedostaje jedno, onda nedostaje i drugo; oni su upravo kao dvoje zaljubljenih,
kad jednoga nestane, onome se drugome ne mili ivjeti. Ko se stidi mudraca i ne potiva

9
ih, ko ih ne uzdie iznad ostalih ljudi, ne titi i uva od neprijatnosti i ponienja, taj je bez
pameti, on mora da izgubi sve na ovome svijetu, da se svrsta u neznalice ba zato stoje
mudracima uskratio njihovo pravo.
Izrekavi to, car onda pogleda Bejdebu i ree mu:
Posmatram te, o Bejdeba, tako utljiva, nit' romori, nit' govori, i neto mislim:
"Mora da ga je uutkalo i smelo strahopotovanje koje je njime ovladalo". Ta, ne bi
Bejdeba, pomislih, uzalud tako dugo stajao preda mnom, niti bi nam mimo obiaj dolazio
da nije po srijedi kakav razlog koji ga je na to nagnao, jer je on od najuglednijih ljudi
svoga vremena. Hajde, velim, da ga upitamo kakav je razlog njegove posjete nama. Ako
je njegova posjeta uslijedila zbog kakvog uinjenog mu nasilja, ja sam, bez sumnje,
najpozvaniji da mu priteknem u pomo, da mu ukaem potovanje i da mu pomognem da
ostvari svoje elje. Ako bude traio da pobolja svoje ivotne prilike, odmah u narediti
da se Bejdeba do mile volje zadovolji. Ako budu po srijedi kakve dravne stvari o kojima
samo carevi brigu brinu, onda u promisliti kakvom kaznom u ga kazniti. Ali vjerujem
da se neko slian njemu nee usuditi da zabada nos u pitanja koja iskljuivo rjeavaju
carevi. Ako se to pak bude odnosilo na podanike, i on eli da im posvetim panju, o tome
u razmisliti. Savjeti mudraca mogu biti samo dobri, a neznalica nevaljali. Pa, sada hajde,
Bejdeba, reci nam ta eli!
Kad Bejdeba saslua careve rijei, malo se pribra, pa se ponovo pokloni pred carem,
preda nj na zemlju pade niice, a onda se podie i ree:
Najprije u rei ovo: Molim Svevinjeg da caru podari dug ivot i da mu carstvo
ouva! Meni je uinjena osobita ast to mi je car mimo sve uenjake dopustio da mogu
stajati pred njim i tako mi ovjekovjeio pomen u krugu mudraca.
Rekavi to, Bejdeba onda pogleda cara, veseo i radostan zbog takvog carevog
postupka prema njemu, pa ree:
Car me udostojio svojom plemenitou i svojim dobroinstvom. Ja se usudih da
zatraim carsku audijenciju zbog jednog savjeta koji bih elio samo caru da kaem.
Saznae se kad-tad da sam izvrio sve to je duan da uini jedan mudrac prema svome
vladaru. Ako mi car dozvoli da govorim, i zapamti moje rijei, to mu i prilii; a ako ih
omalovai, ja sam sa svoje strane uinio sve to treba i ne bojim se ma kakvog prigovora.
O, Bejdeba, govori ta god hoe! ree mu car.
Ja u te paljivo sasluati samo da saznam ta eli. Kako bude zasluio, tako u
te i nagraditi.
Postoje, care, etiri svojstva kojim se razlikuje ovjek od ostalih ivih bia. U ta
etiri svojstva je sadran itav svijet. A evo koja su to svojstva: mudrost, ednost, pamet i
pravda. Mudrost ukljuuje u sebe: znanje, obrazovanost i miljenje; pamet: odmjerenost,
suzdrljivost i dostojanstvo; ednost: stid, plemenitost, uvanje i uzdrljivost od svega
nevaljalog, i pravda: istinitost, doborinstvo, opreznost i lijepu narav. Ovo su, care,
ljepote a sve suprotno je runo i nevaljalo. Kad neko ima ta lijepa svojstva, makar mu u
ivotu ne ilo sve kako treba, nee biti nesrean ni na ovom ni na onom svijetu, nee aliti

10
ono to je moralo da propadne, nee roptati na svoju sudbinu i, najzad, nee ga zbuniti
kakva nesrea koja ga zadesi. Svi se slau u tome da je mudrost blago koje se ne moe
nikad potroiti, to je nepresuni izvor, skupocjena haljina koja se ne da poderati, to je
vjeito uivanje. Ba zato to sam se uzdrao da prvi oslovim cara, bio je znak moga
strahopotovanja prema njemu i mog velianja njegove linosti. ivota mi moga, careve
treba potivati, a pogotovu cara koji je od mnogo veeg ugleda nego svi oni koji su prije
njega vladali. Ueni su ljudi davno rekli: "Treba utati jer je u tome spas; treba se uvati
prazna govora, jer takav govor donosi samo kajanje". Pria se da su se jednom etvorica
uenih ljudi sluajno nali kod nekog cara pa im je on rekao: "Hajde, neka svaki od vas
kae neto to moe da poslui kao uputstvo u ivotu". Jedan ree: "Najljepa je osobina
uenih ljudi utanje". Drugi ree: "ovjeku je najpotrebnije da zna u kolikoj je mjeri
pametan". Trei ree: "Najbolje je ovjeku da ne govori to ga se ne tie". etvrti ree:
"ovjek je najvie blaen ako se prepusti sudbini". Pria se da su se nekad u staro doba
sastali carevi Kine, Indije, Perzije i Rima i da su rekli: "Hajde, neka svaki od nas kae
neto to e ostati kao izreka za sva vremena"! Kineski car ree: "Lake se suzdrati, pa
nita ne rei, nego pobijati ono to se rekne". Indijski car ree: "Suvine rijei nisu ni od
kakve koristi makar i ile u prilog onome ko ih govori". Perzijski car ree: "Sve dok ne
izustim rije, ja sam gospodar, a im je izustim, ona je odmah moj gospodar". Rimski car
ree: "Nikada se nisam kajao kad god sam utao, a esto sam se kajao zato to sam
govorio". Pred carevima je bolje utati, nego suvino govoriti ree filozof Bejdeba caru
Depelimu. ovjek najvie treba da se boji svoga jezika. Ali kad mi je car, Svevinji ga
dugo poivio, dopustio da govorim koliko hou, neka iz mojih rijei za sebe izvue
korisnu pouku, jer to elim. Car od toga moe imati samo koristi, a ja u sa svoje strane
uiniti ono to mi nalae dunost. Zato ti, care, velim:
O, care, ti si naslijedio svoje silne pretke koji su prije tebe osnovali i osnaili ovo
carstvo. Oni su izgradili tvrave i utvrene gradove, osposobili zemlje, vodili ratove,
opremali vojske i vladali dugo. Imali su mnogo oruja i konja i vladali su stoljeima u
svakoj srei i zadovoljstvu. Ali im ipak sve to, care nije smetalo da ne ostave lijep pomen
u narodu. inili su dobra djela za vrijeme svoje vladavine, bili su odmjereni u svojim
postupcima, lijepo postupali prema svojim podanicima, iako su i oni bili izloeni
iskuenjima vlasti i pijanstvu sile. A ti si, o, sreni care, ija zvijezda sree blista,
naslijedio od njih zemlju, pokrajine, blago i dvorce, i sada ivi u carstvu kojim sam
upravlja. Naslijedio si itavo bogatstvo carstva i monu vojsku, ali care, ti ne vlada kako
treba. Ti si u svojoj vladavini izgubio svaku mjeru, skrenuo si s pravog puta, osilio si se,
nevaljalo postupa sa svojim podanicima, pa zbog tebe u zemlji vlada velika nevolja. Bilo
bi bolje da si poao putem svojih prethodnika, da ide stopama careva koji su vladali prije
tebe, da se ugleda na njih, da se uva svega to te moe osramotiti, da titi svoje
podanike i da ih okree na pravi put, pa da u narodu ivi vjena uspomena na tebe. Eto,
care, tako bi trebalo da bude, i to jedino valja. Ko u svojim postupcima nema mjere,
neznalica je, i mora izigrati sama sebe, a ko upravlja s mjerom, razborit je i razuman

11
ovjek. Razmisli, care, o svemu to ti rekoh, i neka ti to ne bude zazorno! Ja ti sve ovo
rekoh kao iskreni savjetnik koji ti eli dobro, a ne sebe radi.
Kad u to mu sve Bejdeba izgovori, car se silno razljuti, pa mu s omalovaavanjem
procijedi kroz zube:
Nisam mogao ni pomisliti da bi se iko i od mojih dostojanstvenika usudio da mi u
brk rekne ono to si mi ti izgovorio, a kamoli ti, tako siuan i nemoan. Zaprepauje me
tvoja drskost i tvoj jezik koji je izgubio svaku mjeru. Zato mislim da tebe treba primjerno
kazniti, da bi se drugi pouili na tvome primjeru. Neka to ujedno bude opomena svakome
onome koji bi i pokuao da se prema carevima ponese ovako kako si se ti ponio, utoliko
vie kad ih carevi susretljivo primaju!
Car onda odmah naredi da se Bejdeba pogubi i raspne. Kad odvedoe Bejdebu na
gubilite, car razmisli o svom nareenju i donese drugu odluku da se filozof baci u
tamnicu i stavi u okove. im Bejdebu strpae u tamnicu, car izda nareenje da se potrae i
njegovi uenici i svi oni koji su se oko njega okupljali. Ali, kada oni to ue, razbjegoe se
po svijetu i sklonie po raznim ostrvima.
Tako je Bejdeba danima amio u zatvoru, a car se za njega uopte nije raspitivao.
tavie, niko se nije ni usuivao da ga pred njim spomene. Ali jedne noi car ne mogae
dugo da zaspi. Bdijui tako, on je posmatrao nebo i razmiljao o okruglom obliku zvijezda
i njihovoj putanji, i tako pade u duboke misli. Razmiljajui pokua da sebi objasni jedno
svemirsko pitanje, pa se tada sjeti Bejdebe i njegovih rijei. Sjetivi se toga, on se tre i u
sebi ree: "Nevaljalo sam se ponio prema onom filozofu, a na to me navela nagla srdba.
Davno su ueni ljudi rekli: "Carevati ne mogu oni koji imaju ove etiri rave osobine:
srdbu, zato to je ona najei uzrok omraze; krtost, jer car, koji je, razumije se bogat,
niim ne moe opravdati svoju krtost; la, zato to e car izgubiti svako povjerenje;
grubost u ophoenju, jer to nije uljudno. Eto, meni je bio doao ovjek da mi da savjet, a
nije bio nikakav dounik. Ja se prema njemu nisam ponaao kako treba. Nisam ga smio
ovako kazniti, nego je trebalo da sasluam njegove rijei i usvojim njegove savjete.
Prekorivi ovako sebe, car odmah zapovijedi da mu se filozof Bejdeba dovede. Kad
Bejdebu dovedoe pred cara, car mu se obrati ovim rijeima:
O, Bejdeba, zar ti nisi, izgovorivi mi onakve rijei pokuao da me potcijeni i da
kae kako ne umijem vladati.
O, estiti, dobronamjerni i blagi care, odgovori caru Bejdeba ja sam ti htio
samo predoiti kako treba da vlada, pa da i tebi i tvojim podanicima bude dobro i da ti
vlast bude dugotrajna.
O, Bejdeba, reci mi ponovo sve to si mi ranije rekao, ne izostavi nijednog slova!
ree Bejdebi car.
Bejdeba onda poe reati svoje rijei, a car ga paljivo sluae. I dok je Bejdeba
govorio, car je za to vrijeme kopkao po zemlji nekakavim predmetom koji je drao u ruci.
Kad je Bejdeba zavrio svoj govor, car ga je pogledao i naredio mu da sjedne, rekavi mu:
O, Bejdeba, dopadaju mi se tvoje riijei, jer one prijatno djelovae na moje srce! Ja

12
u jo razmisliti o svemu to si mi rekao i gledau da posluam tvoje savjete.
Car onda odmah naredi da se Bejdebi skinu okovi, i kad mu ih skidoe, on ga ogrnu
svojim ogrtaem, pokazujui mu na taj nain da ga cijeni.
O, care, ti i slini tebi iz svega, makar bilo i neznatnije od onog to ti rekoh, mogu
crpsti pouku! ree caru Bejdeba.
Istinu si rekao o, vrli mudrae! ree Bejdebi car. Zato ti dajem da s kraja na
kraj upravlja mojim carstvom.
O, care,, potedi me toga, jer bih ja mogao upravljati carstvom samo tvojom
pomou! ree caru Bejdeba.
Car pristade na to. Ali kada Bejdeba ode, car vidje da nije bilo pametno to je tako
postupio, pa posla ponovo po Bejdebu, i kad se ovaj vrati, ree mu:
Ne slaem se, Bejdeba, s tobom da ti bez moje pomoi ne moe upravljati
carstvom. Ja, naprotiv, mislim da samo ti, i niko drugi, moe upravljati mojim carstvom.
Zato se nemoj mojoj elji odupirati.
Bejdeba na to pristade.
U to vrijeme su carevi imali obiaj da svom novom veziru stave krunu na glavu, pa
da onda vezir pojae konja i da u drutvu drugih dostojanstvenika obie grad. Car naredi
da se Bejdebi, kao novom veziru, ukae ista ast. ast mu je ukazana, i kad se sve
obavilo, Bejdeba se vrati i ode u palatu pravde da sudi. Kao sudija Bejdeba je uzimao u
zatitu ljude od plemikog i velikakog nasilja i svakome, bez razlike, pravino sudio. On
poniti mnoge ve uinjene nepravde, donese pravedne zakone i podijeli mnoge poklone.
Kada za to ue Bejdebini uenici, odmah pohitae radosni sa svih strana svome uitelju,
zahvaljujui Allahu to je njihov uitelj uspio da cara Depelima vrati na pravi put i da car
promijeni miljenje o Bejdebi. Zato Bejdebini uenici taj dan proglasie narodnim
praznikom, koji se i dandanas svetkuje u Indiji.
Uspostavivi odnose izmeu cara i sebe kako treba, Bejdeba se oduevljeno lati
pisanja knjiga u kojima se zrelo raspravljalo o nainima upravljanja dravom. Car
Depelim je otada ivio estitim ivotom i pravedno je postupao sa svojim podanicima,
upravo onako kako mu je Bejdeba preporuivao. Susjedni vladari su ga veoma zavoljeli,
podanici i velikai bijahu njime zadovoljni, i njemu je otada sve polazilo za rukom.
Kad se Bejdeba sastao sa svojim uenicima, on ih je dobro nagradio, dao im mnogo
obeanja i rekao im:
Ja sam uvjeren da ste vi, kada sam otiao caru, u sebi pomislili i rekli: "Nije
Bejdeba vie mudar i pametan im je odluio da posjeti onakvog silnika!" Eto, kako
vidite, vi ste se prevarili, a ja sam bio u pravu. Ja nisam otiao kod cara ne znajui ko je i
kakav je. Imao sam ja na umu ono to su prije mene mudraci za careve rekli: "Carevi se
nekad opiju vlau kao opojnim piem. A od toga pijanstva ih mogu otrijezniti samo
savjeti uenih ljudi i pouke mudraca. Zato su carevi duni da sluaju savjete uenih ljudi,
a uenjaci sa svoje strane treba da uvjerljivim savjetima pokazuju carevima put pravde i
istine".

13
 Moje je miljenje da mudraci treba uvijek da imaju na umu ove rijei, da se po njima
upravljaju i da trijezne vlau opijene careve, isto kao to ljekar savjetuje i lijei
bolesnika. Ne bi mi bilo drago da poslije moje smrti neko kae "U doba silnika Depelima
ivio je filozof Bejdeba koji nije ni pokuao da ga odvrati od nevaljalstva koje je inio".
Ako bi, moda neko htio da me opravda govorei kako Bejdeba nije imao hrabrosti da
govori sa carem zato to ga se bojao, naao bi se ipak neko da rekne: "Zato Bejdeba nije
onda pobjegao iz careve blizine?" Ali ja vam velim da je teko domovinu napustiti! Ja
onda odluih da izloim opasnosti svoj ivot da bih se nekako mogao opravdati pred
mudracima koji e doi poslije mene. Izlaui svoj ivot opasnosti, bio sam svjestan da
stavljam ivot na kocku, da mogu ili nastradati ili uspjeti u onome to sam htio. A, evo,
kako vidite, rezultat je pred vama. U jednoj je poslovici reeno: "Niko ne moe uspjeti
ako se dobro ne namui, ako ne stavi na kocku svoj imetak ili ne uini ustupak u svojoj
vjeri." Ko nije kadar da pogleda opasnosti u oi, nee postii ono za im udi. Car
Depelim mi je povjerio da sastavim jednu knjigu koja e sadravati raznovrsnu mudrost.
Zato bi dobro bilo da svaki od vas napie neto iz ma koje grane znanosti i da mi to
donese da vidim u kolikoj je mjeri uman i mudar.
O, dini mudrace, tako nam onoga koji te obdario mudrou, pameu,
obrazovanou i vrlinom, nama tako neto nikada na um ne bi palo odgovorie Bejdebi
uenici. Ti si na prvak i od nas najbolji, samo tebi treba da zahvalimo to smo se uzdigli.
Ali emo se ipak potruditi da izvrimo ono to od nas trai.
Bejdeba se otada stalno brinuo da carevi postupci budu kako treba i u tome je
uspijevao.
Uvrstivi svoju vlast i uredivi s Bejdebom da on vodi rauna o njegovim
neprijateljima, car Depelim otada posveti svu panju itanju knjiga koje su ranije indijski
filozofi napisali njegovim precima, i te ga knjige nadahnue milju da se i njemu napie i
posveti slina knjiga, u kojoj e biti opisano doba njegove vladavine na isti nain kao to
je pisano o njegovim precima. I ne potraja dugo, a car Depelim pozva Bejdebu, koji je
bio po njegovu miljenju jedino sposoban da takvu knjigu napie, pa mu ree:
O, Bejdeba, ti si indijski mudrac i filozof. Ja sam neto razmiljao i kopkao po
riznicama mudrosti mojih predaka i vido sam da je svaki moj predak posjedovao knjigu u
kojoj se govorilo o vremenu njegove vladavine i njegovu ivotu, zatim o stepenu njegova
obrazovanja i o stanovnicima njegova carstva. Ima knjiga koje su napisali carevi o sebi,
jer su bili sposobni da napiu, a ima ih opet koje su napisali mudraci. Ja se bojim da ne
umrem, a da u mojoj riznici ne ostane knjiga u kojoj e se govoriti o vremenu moje
vladavine. Zato bih volio da mi ba ti napie takvu knjigu u koju e uloiti sve svoje
umne sposobnosti i koja e svojom formom vaspitavati narod i navikavati ga na
poslunost carevima, a svojom sutinom vaspitavati careve i pouavati ih kako da
upravljaju i vladaju sa svojim podanicima. Tako e se otkloniti mnogi nesporazumi
izmeu mene i podanika. elim da ova knjiga ostane kao uspomena na mene za sva
vremena!

14
 Sasluavi careve rijei, Bejdeba pade pred njega niice na zemlju, a onda podie
glavu i ree:
O sreni care, neka ti zvijezda blista, neka te nesrea ne prati, budi nam iv i zdrav!
Samo tvoj veliki um, care, mogao te ponukati na takav pothvat i dovesti te do uzvienog i
nedostinog poloaja. Neka Allah bdi nad carevom sreom, neka ga pomogne u onom to
je naumio, a meni omogui da ispunim zadatke koje mi je car povjerio! Neka car naredi
ta god hoe, ja u uloiti sve svoje umne sposobnosti da mu elje ostvarim.
O, Bejdeba, jo ranije sam primijetio da si uman ovjek i da si kadar ispuniti careve
elje ree mu car.
Zato sam ba tebe izabrao da sastavi takvu knjigu, u koju e unijeti ar svog srca
i snagu svoga uma. Pa neka onda ta knjiga bude po svojoj sadrini i ozbiljna, i aljiva, i
duhovita, i neka jo sadri mudrost i filozofiju!
Bejdeba se onda caru pokloni, pade pred njega niice na zemlju, zatim se die i ree

15
mu:
Ja u ispuniti carevu zapovijest, Allah mu dug vijek podario, samo mi za to treba
vremena.
Za koliko moe sastaviti tu knjigu? upita ga car.
Za godinu dana odgovori mu Bejdeba.
Nek ti bude, ree mu car, i naredi da mu se odmah da dosta novca kako bi bez
smetnje mogao raditi na toj knjizi.
Bejdeba onda poe razmiljati kako e sastaviti knjigu. Kad je o svemu dobro
razmislio, on je pozvao svoje uenike i rekao im:
Car mi je predloio da obavim jedan posao koji e proslaviti i mene, i vas, i itavu
vau zemlju, pa sam vas zbog toga i pozvao!
Onda im objasni kakvu knjigu car trai i ta eli njome da postigne, ali oni mu o
tome tada ne mogoe nita razborito rei. Kada Bejdeba vidje da od njih nee imati
bogzna kakve koristi, jasno mu bi da pisanje takve knjige zahtijeva napregnutost misli do
krajnjih mogunosti, pa ree:
Meni je jasno da laa plovi morem zahvaljujui mornarima, jer oni njome
upravljaju; ali njome kad plovi puinom upravlja krmano. Ako laa bude prenatrpana
mnogim putnicima, makar se na njoj nalazilo i mnogo mornara, nije sigurno da nee
potonuti!
Bejdeba je neprestano razmiljao kako e napisati tu knjigu, i, najzad je, uz pomo
jednog svog uenika na koga se jedino mogao i osloniti, sastavi. Osiguravi potrebnu
hranu za sebe i svog uenika i hartiju na kojoj su u to doba pisali Indusi, on se sa svojim
uenikom zatvori u jednu sobu. Bejdeba onda poe postepeno da sastavlja knjigu. On je
neprestano diktirao i motrio kako njegov uenik pie, i tako je postupao sve dok knjiga
nije bila potpuno dotjerana. On tada knjigu podijeli na petnaest poglavlja, od kojih je
svako poglavlje bilo zasebno. Svako poglavlje je sadravalo pitanje i odgovor da bi oni
koji o tome razmiljaju mogli za sebe izvui kakvu pouku i uputstvo. Ta poglavlja je

16
svrstao u jednu knjigu i nazvao je Knjiga Kelile i Dimne. Bejdebina knjiga u kojoj govore
razne ivotinje, zvijeri i ptice svojom je formom zabavna, a sadrajem moe da poslui
kao duhovna vjeba misaonim ljudima. U njegovoj knjizi se nalazi sve ono to je ovjeku
potrebno: kako e upravljati sobom i svojom porodicom, kako e se vladati prema svojim
blinjima i sve to se odnosi na vjeru, ovaj i onaj svijet. Bejdeba u svojoj knjizi preporuje
ovjeku da se pokorava carevima, a da se kloni svega onoga to bi mu moglo nanijeti
kakvu tetu. Knjiga je napisana tako da ona ima i svoj stvarni i formalni smisao, kao to
su napisane i druge mudre knjige. U takvim knjigama figuriraju interesantne ivotinje, a
ono to one govore suta je mudrost i razboritost.
Kada je Bejdeba poeo da pie svoju knjigu, on je najprije opisao kako su bila dva
prijatelja i kako je vrsta ljubav, koja ih je vezivala, prestala zbog spletkarenja jednog
smutljivca. Ali to je napisano tako da su njegove rijei istodobno i zabavne i misaone,
upravo onakve kakve je car traio. Bejdeba naroito istie da rijei prepisivaa i
prevodilaca esto mudrome sadraju knjige oduzmu pravu vrijednost.
Bejdeba i njegov uenik ostadoe u onoj sobi godinu dana, sve dok ne zavrie
knjigu.
Kada se navrila godina dana, car porui Bejdebi po glasniku da je istekao rok,
pitajui ga ta je uinio. Bejdeba mu po glasniku odgovori:
Ja sam ispunio obeanje koje sam caru dao. Neka car najprije sakupi
dostojanstvenike carstva, neka mi naredi da donesem knjigu i da je proitam u njihovu
prisustvu!
Kada se izaslanik vratio od Bejdebe caru i kazao mu Bejdebinu poruku, car se tome
obradovao i Bejdebi ponovo poruio da e zakazati dan kada e se sastati dostojanstvenici
njegova carstva.
Onda car oglasi po najudaljenijim krajevima Indije da dou dostojanstvenici i da
prisustvuju itanju knjige. U zakazani dan car naredi da se za Bejdebu postavi prijesto
slian njegovu prijestolu, da se za kneeve i uene ljude poreaju stolice, a filozofu
Bejdebi porui da doe. Kada carev izaslanik donese Bejdebi tu poruku, on ustade i obue
odijelo od crnog sukna, koje je oblaio kad je posjeivao careve. Knjigu dade onome
svome ueniku da je on ponese. im Bejdeba ue kod cara, svi prisutni, pa i sam car,
skoie na noge iz zahvalnosti i potovanja. Bejdeba onda prie caru, pokloni mu se i
pade pred njega niice na zemlju, ne diui glave.
Digni se, Bejdeba, ovo je dan sree i veselja! ree mu car.
Kad se Bejdeba die, car mu naredi da sjedne. Posluavi cara, Bejdeba sjede i poe
itati knjigu. Car ga je pitao za smisao i namjeru svakog poglavlja knjige. Bejdeba mu
izloi namjeru knjige i svakog poglavlja napose. Car mu se sve vie divio i veoma se
radovao, pa mu ree:
O, Bejdeba, sve si izveo onako kao sam mislio, to i jeste ono to sam htio! Trai ta
hoe i koliko god hoe!
Bejdeba najprije poelje caru svaku sreu u njegovu carevanju, pa mu ree:
 O, care, blago meni nije potrebno, a ovo svoje odijelo ne elim da zamijenim
drugim. Ali se ovdje, pred tobom, care, neu odrei jedne svoje elje.
Bejdeba, ta eli, svaka e tvoja elja biti ispunjena ree car.
Neka car naredi da se ova moja knjiga uredi isto onako kako su carevi preci
ureivali svoje knjige i neka naredi da se dobro uva, jer se plaim da ona ne ode iz Indije
i da se nje ne doepaju Perzijanci kad za nju saznaju. Neka car naredi da se ova knjiga ne
iznosi iz Kue mudrosti!
Drage volje! odgovori mu car.
Car onda pozva Bejdebine uenike, pa ih lijepo nagradi.
Kada dugo vremena poslije toga Enuirvan, ljubitelj knjiga, nauke, znanja i istorije
drevnih naroda postade perzijski car, on u za ovu knjigu, pa odmah posla ljekara
Berzevejha u Indiju. Berzevejh na prepreden nain iznese knjigu iz Indije i stavi je u
riznice Perzije.

BERZEVEJHOVO PUTOVANJE U INDIJU

Hvala Allahu u ijoj su ruci kljuevi svih tajni i niti znanja i stremljenja, koji upuuje
na dobro i od koga potie svaka vrlina. On je nadahnuo svoje robove da ine sve ono to
e ih njemu pribliiti, a to su dobra djela koja donose sreu i napredak. Da bi Allahovi
robovi zasluili jo veu njegovu naklonost i da bi se trudili da ine sve ono to e se
njemu svidjeti, on je svojim robovima naredio da se bave naukom i filozofijom i da mu
budu zahvalni. Slava Allahu, gospodaru svjetova!
Allah je svakoj posljedici dao uzrok, a svakom uzroku tok, i odredio da taj uzrok
izvri jedan od njegovih robova u toku svog nestalnog ivota.
Eto tako je Allah nadahnuo i cara Enuirvana da poalje nekoga ko e ovu knjigu
prevesti i donijeti je iz Indije u Perziju, jer je car Enuirvan bio ne samo najvei perzijski
car nego i najmudriji. On je najzrelije mislio i najrazboritije rasuivao. Enuirvan je od
svih perzijskih careva najvie cijenio nauku. On je najvie istraivao izvore nauke, najvie
je volio dobra djela i sve ono to ga moe pribliiti uzvienom Allahu da bi od onih koji
se bave naukom napabirio mudrosti i njome se okitio, da bi upoznao ta je dobro, a ta
zlo, ta je korisno, a ta tetno i da bi znao da razlikuje prijatelja od dumanina. On je,
zahvaljui uzvienom Allahu znao kako e upravljati svojim robovima i svojim zemljama
i kako e se vladati prema svojim podanicima i u svojim poslovima. Enuirvan je bio
velianstveni car svoga naroda, car ukraen nakitom ljepote, odlini, uzvieni, ispravni i
sreni car kome nije ravan ni jedan od perzijskih careva koji su ivjeli prije njega. Njegov
svijetao razum mu je pomogao da postane savreno obrazovan, dalekovid i strastveni
ljubitelj nauke. Njega je Allah odlikovao tim pohvalnim osobinama, obdario ga je
plemenitou i mnogim blagodatima, i zbog toga su ga cijenili njegovi podanici i
pokoravali mu se i ostali ljudi. ivot mu je bio lijep i vedar, u njegovim pokrajinama je
vladao mir i poslunost, vladari su ga sluali i uvijek bili spremni da mu u svemu ugode,
da ga dvore i da se s njim sporazumijevaju. Sve te pohvalne osobine Enuirvanove bile su
dar uzvienog stvoritelja kojim ga je Allah obdario za vrijeme njegove vladavine tako da
je on bio pravi ukras svoga carstva.
Kad je car Enuirvan bio u naponu svoje vlasti, kad je njegovo carstvo bilo mono i
snano, ree mu jednog dana jedan od njegovih sabesjednika kako u riznicama nekog
indijskog cara ima jedna knjiga koju su sastavili, napisali i objasnili mudraci i ueni ljudi,
u kojoj su govorom ptica, divljai, gmizavaca i drugih ivotinja objanjeni neobini
zapleti i uda, a sve je to potrebno vrlim carevima da bi mogli upravljati svojim
podanicima i obavljati poslove svojih carevina. Enuirvan je odmah poelio da tu knjigu
nekako nabavi i prevede.
Kada se car Enuirvan odluio na to, on upita svoje vezire da li bi mu mogli nai i
dovesti savrena, uena i obrazovana ovjeka, u kome su usretsreene sve vrline i koji je
ili vjet pisar, ili iskusan, filozofski obrazovan ljekar, koga su iskustva vaspitala, koji
dobro zna perzijski i indijski jezik i koji moe da pie na oba ta jezika, koji pored toga
ezne za naukom i koji se predano trudi da naui medicinu i filozofiju.
Njegovi savjetnici i veziri odmah potraie ovjeka takvih vrlina i naoe ga. To je
bio mladi lijepa lica, velike pameti i obrazovanj a, iz estite kue, ljekar po zanimanju,
nadaleko poznat. Bio je to filozof Berzevejh, sin Ezherov, znalac perzijskog i indijskog
jezika, i jedan od najboljih perzijskih ljekara. Kada su ga doveli pred cara, on pred njega
pade niice na zemlju, iskazujui na taj nain pokornost vladaru.
Ja sam ba tebe odabrao da obavi jedan posao, jer sam uo da si estit, uen,
pametan i da udi za naukom ma gdje god se ona nalazila. uo sam da u Indiji postoji
nekakva knjiga, koja se uva u carskim riznicama ree mu car Enuirvan, i ispria mu
ta je sve doznao o toj knjizi, pa je usto jo dodao:
Spremi se, jer namjeravam da te poaljem u Indiju! Pametan si, pronicljiv i lijepo
vaspitan, pa gledaj da tu knjigu kako zna i umije uzme iz carskih riznica i da je
prevede na perzijski jezik. Tako emo i mi i ti od te knjige imati koristi. Sa sobom ponesi
i svaku drugu indijsku knjigu koja ti doe do ruke, a koje nema u naim riznicama.
Naredili smo da ti se da blaga koliko god hoe i koliko ti bude trebalo. Kad ti ponestane
novaca koje e ponijeti sa sobom, pii nam, pa emo ti jo poslati, makar nas ta knjiga
skupo stajala. Sve to imamo u svojim riznicama stoji ti na raspoloenju, samo ti tragaj za
naukom i onom knjigom. Budi raspoloen i veseo i gledaj da to prije krene! Ne skanjuj
se, spremi se na put, pa neka ti je Allah na pomoi!
O, care, budi vjeno srean, vladaj u izobilju i raspoloenju nad sedam zemalja, i
budi uvijek pobjednik! ree Berzevejh caru.
Ja sam jedan od tvojih robova i strijela tvojih strijela, neka me car baci u koju god
hoe zemlju, ali samo elim da car, Allah mu svako dobro dao, sazove prije nego to
otputujem zbog mene sastanak, kome e prisustvovati i dostojanstvenici, da se odani
stanovnici carstva uvjere koliko povjerenje uivam kod cara. Molim cara da tako postupi
jer e car, istiui moje ime, uiniti dobroinstvo svom pokornom robu.
O, Berzevejh, ja mislim da ti to zasluuje! odgovori mu car. Ja u udovoljiti
tvojoj molbi. Postupi kako smatra da je najbolje da bi se tvoja linost to vie istakla!
Berzevejh onda izie od cara veseo i radostan. Car po elji Berzevejhovoj odredi dan
sastanka dostojanstvenika i najuglednijih ljudi svoga carstva.
Na sami dan sastanka car naredi da se za Berzevejha postavi govornica, to bi odmah
i uinjeno. Berzevejh se pope na govornicu, pa ree:
Allah je stvorio ljude zato to je milostiv, a podario mnoge blagodati svojim
robovima zato to je plemenit. Dao im je toliko pameti koliko im je potrebno da mogu
ivjeti na ovom svijetu i da mogu spasiti svoje due od kazne na onom svijetu. Nema nita
dragocjenije to je Allah darovao svojim robovima od pameti koja je zaista osnov svega.
Niko na ovom svijetu nije u stanju bez pomoi Stvoritelja Svemogueg i jedinog da lijepo
ivi, da se koristi ivotom i da od sebe otkloni nesreu. Isto tako poboan i trudoljubiv
ovjek, koji nastoji da se spase zabluda i da zaslui onaj svijet, moe sve to postii samo
pameu, jer ona vodi svakom dobru, ona je klju svake sree i ona, najzad, dovodi do
blaenstva. Svakom je potrebna pamet, i nju ne moe nita nadomjestiti. Pamet je
uroena, a nju iskustvo i obrazovanje razvija i snai. Njena uroenost je skrivena u
ovjeku isto kao to je skrivena vatra u kamenu. Vatra je u kamenu skrivena i ne pokazuje
svoje iskre sve dok se ne kresne kamen o kamen: tek udarom pojavljuje se njen sjaj i
njena toplota. Tako je isto i pamet skrivena u ovjeku, i ona se ne pokazuje sve dok je ne
ispolji obrazovanost i ne osnai iskustvo. Kada pamet sazri, tada joj je najpotrebnije
iskustvo, jer ona tada osnauje svaku vrlinu i otklanja svako nevaljalstvo. Nita nije
dragocjenije od pameti koju Allah daruje svome robu, i tako mu pomae da se domogne
znanja za kojim ezne. Kome Allah bude dao pameti, a usto bude i obrazovan, taj e biti
srean, ostvarie svoje elje na ovom svijetu, a na onom e biti nagraen kao i ostali dobri
ljudi. Pamet pomae caru i njegovoj vladavini. Podanici i narod ne mogu biti dobri ako
meu njima ne vlada pravda koja na pameti mora biti zasnovana, jer je pravda temelj
drave. Allah je dao naem srenom caru Enuirvanu veliku pamet, obdario ga je
najljepim znanjem i najboljim poznavanjem prilika i stvari. Allah mu je omoguio da
obavlja poslove na najispravniji i najpametniji nain i da istrauje i ispituje najkorisnija
nauna postignua. Omoguio mu je, zatim, da stekne raznovrsna znanja i tako visoko
filozofsko obrazovanje kako nije nikada postigao ni jedan car prije njega. Car je mogao
sve to postii zahvaljujui svojim prirodnim sposobnostima koje su i bile temelj svega.
Tako je on, zahvaljujui ba tome, uspio da prevazie sve careve koji su vladali prije
njega. Tragajui za naukom za kojom on neprestano ezne, car je doznao da u Indiji
postoji jedna knjiga koju su napisali indijski mudraci i ueni ljudi, i koju uvaju indijski
carevi. Doznao je da je ta knjiga osnov svakog obrazovanja, temelj svakog znanja,
putokaz ka svakom dobru. Ona je klju u ostvarivanju djela pomou kojih se stie i
spoznaje onaj svijet, ona je sredstvo pomou koga se moe spasti od njegovih strahova.
Ona uopte okrepljuje, ona pomae carevima i njihovim dravnim poslovima, vaspitava
podanike uei ih kako e zadovoljiti svoje vladare i poboljati svoj ivot. To je Knjiga
Kelile i Dimne. Kada se car uvjeri da je istina ono to je uo o toj knjizi i kada je saznao
da ta knjiga okrepljuje i iri obrazovanje, smatrao je da sam ba ja kadar da je prevedem
na perzijski jezik. Neka nam je Allah na pomoi!
Poslije ovakvih Berzevejhovih rijei, car se uvjeri u njegovu uenost i otroumnost i
to ga silno obradova. Odmah naredi da se dovedu astrolozi, pa da oni odrede srean dan i
as kada e Berzevejh krenuti na put. Astrolozi onda odredie dan i as njegova polaska.
Odreenog dana Berzevejh je sreno krenuo, nosei sa sobom dvadeset vrea blaga,
a u svakoj vrei po deset hiljada dukata. On putovae danima i noima trudei se da
ostvari svoj cilj, i tako stie i u Indiju.
Kad je stigao tamo, poeo je obilaziti oko carske kapije i oko mjesta gdje se sastaju
carevi podanici. Upoznavi se sa nekim mudracima, odmah se poeo s njima druiti,
raspitujui se o carskoj sviti, o velikaima koji se s carem drue i o uenim ljudima i
mudracima. Berzevejh ih poe susretati pozdravom i na njihove sjedjeljke dolaziti. Priao
im je da je stranac koji je doao u njihovu zemlju iz tenje za znanjem i naukom, elei da
se preporodi, i da mu je u tome potrebna njihova pomo. Traio je od njih moralnu
podrku da bi ostvario svoje elje, ali uvijek vjeto skrivajui pravi uzrok svog dolaska u
njihovu zemlju.
Berzevejh je dugo ostao kod indijskih uenjaka uei kod njih ono to je ve sve
dobro znao, a pravio se kao da nita ne zna. U meuvremenu je on skrivao svoje elje i
namjere, a istovremeno je oprezno, mudro, toboe naivno i obazrivo tragao za onim zbog
ega je doao. Za to vrijeme je stekao mnogo iskrenih prijatelja sve samih Indusa. Meu
njima je bilo velikaa, uenjaka, mudraca i obinog svijeta, svijeta svakakve boje i
zanimanja.
Meu svojim novim prijateljima imao je jednog kome je odluio da povjeri svoju
tajnu i kog je odabrao za svoga savjetnika, jer se uvjerio da je on estit, obrazovan, mudar
i razuman i da umije uvati tajnu. Ali iako se Berzevejh bio uvjerio da mu je taj ovjek
iskren prijatelj, iako se s njim dogovarao o svemu i svaemu, ipak je od njega krio ono
zbog ega je doao, jer je najprije htio da ga dobro iskua i da vidi da li je on dostojan da
mu se povjeri tajna. On se za njega neprestano raspitivao i nastojao je da u njemu stekne
odanog prijatelja. Kada se Berzevejh uvjerio da je taj ovjek dostojan da mu se povjere
najkrupnije i najdelikatnije tajne, da ih on zna uvati i da nije izdajica, on postade prema
njemu jo ljubazniji, jo ga vie poe potovati i prema njemu bivati naklonjeniji. To je
trajalo sve dotle dok se Berzevejh ne uvjeri da je dolo vrijeme ostvarenja njegove elje
poslije dugog boravka u tuini i ogromnih trokova koje je inio za pridobijanje prijatelja
i spremanje gozbi.
Kada se Berzevejh uvjerio da se potpuno moe osloniti na svog prijatelja Indusa, o
kome je rije, kada se na njega sasvim navikao i ocijenio njegove moralne i intelektualne
sposobnosti, i uvjerio se da mu moe povjeriti tajnu, ree mu jednoga dana nasamo:
 Brate, ne elim da od tebe vie krijem ono to sam dosada krio, jer si dostojan
moga povjerenja. Znaj, da sam doao u vau zemlju s nekom namjerom i da ta moja
namjera nije ono to sam vam dosada priao. A pametnu je ovjeku dovoljno da iz
pogleda i kretnje zakljui ta se krije u neijoj dui i neijem srcu.
Ama, nije mi bilo prijatno da otkrivam tvoje prave namjere, ali te uvjeravam da
sam znao i proniknuo u tvoje tajne elje, da ti ustvari trai neto drugo, a ne ono to si
nam pripovijedao odgovori mu njegov prijatelj. Ali zato to te volim i to mi je tvoje
prijateljstvo drago, meni je bilo nezgodno da ti to u lice reknem, i da te iznenadim, iako
sam dobro znao ta u sebi krije i ta taji. Meutim, kada si mi ve ti sam donekle otkrio
svoju tajnu, rei u ti ko si ti, kakva je ta tvoja tajna zbog koje si doao, i tako se dugo
ovdje zadrao. Ti si preao tolike zemlje i doao u nae krajeve, ni zbog eg drugog no da
opljaka nae bogate riznice, odnese nae dragocjenosti u svoju zemlju i njima
obraduje svog cara. Ti si doao u nau zemlju da nas prevari, a s nama si se toboe
sprijateljio samo da nam podvali. Ali primijetivi tvoju izvanrednu izdrljivost, tvoju
upornost da postigne ono to eli, tvoju obazrivost da se rijeju ne oda za toliko dugo
vremena koje si proveo u naoj sredini, ja sam ba zbog toga i zbog tvoje fine razboritosti
jo vie poelio da se s tobom sprijateljim. Jo nisam sreo ovjeka koji bi bio od tebe
otroumniji, vaspitaniji i izdrljiviji u traganju za naukom, jo nisam vidio iva stvora koji
bi bolje od tebe znao kriti tajnu, iako si u tuoj zemlji, u dravi koja nije tvoja, i meu
narodom ije obiaje i navike ne poznaje. ovjekova se pamet ogleda u ovih osam
osobina: prva je osobina da ovjek bude prijatan, druga je, da upozna sama sebe i da bude
uvijek oprezan, trea je, da se pokorava carevima i da se potrudi i nae naina da ih u
svemu zadovolji, etvrta je, da poznaje gdje i kada e povjeriti prijatelju svoju tajnu, peta
je, da pred carskim kapijama sjedei u drutvu dvorjana bude slatkorjeiv, esta je, da
uva i svoju i tuu tajnu, sedma je, da zna upravljati svojim jezikom, da ne govori ono za
to moe odgovarati, i osma je, da u drutvu ne govori o onome o emu ga ne pitaju. Ko
posjeduje sve ove osobine nee imati neprijatnosti, i bie uvijek srean. Ja sam se uvjerio
da ti ima te osobine. Neka te uzvieni Allah sauva, neka ti pomogne u tvojim nakanama,
i omogui da postigne ono to eli! Ti si se sa mnom sprijateljio samo zato da se koristi
mojim znanjem i mojim ugledom. Ti si, zaista, zasluio da ti se pomogne da ostvari ono
to eli, da se ovjek zauzme za tebe i tvoja nastojanja i da ti udovolji molbi. Samo,
velim ti, te tvoje namjere izazivaju kod mene bojazan i strah.
Kada se Berzevejh uvjerio da je Indusu kao na dlanu sve jasno zato se on s njim
sprijateljio, da se on s njim sprijateljio samo zato da ga prevari i da mu podvali, a da ga
ipak nije odbio kada je zatraio da mu molbi udovolji, nego da mu je odgovorio blago,
kao to brat bratu ljubazno i njeno odgovara, on povjerava da e mu Indus ispuniti elju,
pa mu ree:
Ja sam se bio spremio da govorim nadugo i nairoko. Ali kada si me prekinuo i
iznenadio rekavi mi da zna sve o meni, da ti je poznato zbog ega sam doao i da si ak
spreman da ispuni ono to sam ti govorio, ja se onda zadovoljih da s tobom ukratko
razgovaram. Zahvaljujui svojoj pameti i obrazovanosti, ime te Allah obdario, ti si uspio
da iz malo rijei dozna mnogo o meni. Tako si ti potedio mene daljeg razgovora, i, eto,
zato sam u svom govoru bio kratak. Ja sam se uvjerio da ti nastoji da mi pomogne u
ostvarivanju mojih elja, a to znai da si plemenit i da dri do date rijei. Kada se rijei
upute mudracu i tajna povjeri otroumnome koji je umije uvati, tada je ta tajna
obezbijeena i time postignuta posljednja elja povjerioca tajne, to je sigurno u tolikoj
mjeri kao kad se neka skupocjena stvar pohrani u nekoj tvravi, odgovori Berzevejh
Indusu.
Nema nita dragocjenije od prijateljstva ree Indus Berzevejhu. Iskreni prijatelj
zasluuje da ga ovjek smatra ravnim sebi, da od njega nita ne krije, da svoju tajnu pred
njim ne skriva i da mu omogui, ako moe, da ostvari svoje elje i namjere. Samo je onaj
ovjek valjano vaspitan koji umije uvati tajne. Kada se tajna povjerava ovjeku koji je
umije dobro uvati, za nju se nee nikada doznati jer e je takav ovjek sahraniti u sebi.
Tajna meu dvojicom ne moe ostati skrivena im oni o njoj ponu govoriti, jer su u nju
ve upletena dva jezika. im dvojica ponu govoriti o tajni, odmah je tu i trei, kome je
naklonjen ili jedan ili drugi. A kada tajna dopre do treega, ona se tada tako razglasi da je
ne moe porei onaj ija je, isto kao to se ne moe utjerati u la onaj koji tvrdi da je nebo
vedro, ako je ono zaista vedro. Nema nita ljepe od radosti koje mi priinjava tvoje
prijateljstvo i tvoje drueljublje, pogotovu sada kad mi je tvoje drutvo postalo potreba. Ja
znam da je to to ti od mene trai tajna koja jednog dana mora izbiti na vidjelo. A kada se
to prouje, ja sam tada propao, nee mi pomoi ni itavo blago. Na je car naprasit i grub.
Za malu krivicu kanjava najteom kaznom. A ta bi tek uinio za ovakav prestup? Ako
me ljubav koja postoji izmeu mene i tebe navede da ti pomognem, careva mi kazna ne
gine.
Jo su davno ueni ljudi pohvalili prijatelja koji zna uvati tajnu i koji je spreman
da pomogne svom prijatelju odgovori mu Berzevejh. Ba takvom kao to si ti ja sam
namijenio da se poduzme mog posla i da me pomogne u mojim nastojanjima. Ja se
pouzdavam u tvoju plemenitu narav i veliku pamet. Ako ti zbog mene bude imao kakve
neprilike, budi dobar, pa i to podnesi! Budi uvjeren da ja tajnu nikad neu odati, i nemoj
strahovati. Ti se boj svojih sugraana, koji se vrzaju oko tebe i oko cara, da te oni ne
optue kod cara i da mu oni to ne kau. Ja se ipak nadam da se za sve to nita nee uti,
jer u se ja vratiti u svoju zemlju a ti e ostati. Dok sam ovdje, meu nama nee biti
treeg.
I njih dvojica se tako i dogovorie.
Taj Indus bio je carev rizniar, u njegovim rukama bijahu kljuevi carskih riznica.
On udovolji Berzevejhovoj molbi, pa mu donese i predade onu knjigu i sve ostale.
Berzevejh onda prionu na posao da to prije knjigu prevede i da je prepie sa indijskog na
perzijski jezik. Muio se i umarao danima i noima strahujui da se indijski car kojim
sluajem ne sjeti te knjige pa da je ne nae u riznici.
Kada je Berzevejh preveo tu knjigu i ostale knjige koje je odabrao, on je to pismeno
javio caru Enuirvanu. Primivi Berzevejhovo pismo, Enuirvan se silno obradova. Ali se
poboja da ga sudbina ne preduhitri i da mu ne pomuti i ne pokvari veselje, pa napisa
Berzevejhu pismo u kome mu naredi da odmah doe. im je Berzevejh primio carevu
vijest, odmah krenu. Vrativi se, Berzevejh odmah posjeti cara, i kad car Enuirvan vidje
kako se izmijenio u licu, ree mu:
O, iskreni robe, koji si ve ponjeo ono to si posijao, veseli se i budi radostan! Ja
u te za tvoj trud nagraditi svim poastima i dau ti najvei poloaj!
A onda mu ree da ide kui i da se odmara sedam dana.
Kada bi osmi dan, car naredi da dou dostojanstvenici njegova carstva, svi ueni
ljudi iz prijestonice i dvorski pjesnici i govornici. Kada su se svi sakupili, doe i
Berzevejh. On najprije prie caru, pred njega pade niice, a zatim se podie i sjede na
jedno uzdignuto mjesto koje je bilo spremljeno za njega. On poe kazivati redom ta je
sve vidio na putu, ispria nadugo i nairoko, od poetka do kraja, ta je sve doivio. Ne bi
nikoga od prisutnih, a da se ne zadivi Berzevejhovim doivljajima na njegovom dugom
putu i njegovom taktinom ophoenju sa onim Indusom. Bio im je veoma drag Indus koji
je Berzevejhu pomogao, ma da ga prije toga nije nikada ni oima vidio i iako su izmeu
njega i Berzevejha postojali vjerska i rasna razlika i neslaganje u shvatanjima.
Berzevejhov ugled poraste i u oima prisutnih i kod samog cara. Kad je Berzevejh zavrio
svoj govor, car dade znak da se prisutni raziu, a s njima ode i Berzevejh.
Car odmah zakaza novi sastanak za koji dvorski govornici poee spremati svoje
govore. Tom su sastanku, pored Berzevejha, prisustvovali govornici, veziri i mnogi ljudi
od pera. Tada donesoe Knjigu Kelile i Dimne i ostale knjige. Sasluavi paljivo itanje
knjiga, prisutne zadivi njihov mudri i zabavni sadraj, a caru bi drago to je postigao ono
to je elio. Svi Berzevejha onda obasue pohvalama, i zahvalie mu na trudu. Car odmah
naredi da se Berzevejh ogrne sveanom odorom i da se stavi pred njega biser, drago
kamenje, zlato i srebro, i onda mu natae krunu na glavu. Da bi mu ukazao jo vee
potovanje i da bi ga to vie istakao, posadi ga i na svoj prijesto. Doivjevi sve to,
Berzevejh pade pred cara niice, zatim se die i ree:
Neka Allah caru da svako dobro i na ovom i na onom svijetu! Neka njegovo
carstvo podri, njegovu vlast i njegovu mo, stubove njegove slave, uini vrstim! Neka
je hvala velikom Allahu, care, a meni tvoje blago nije potrebno! Zar bijedni rob nije
potpuno zadovoljan kad je doivio da mu car careva oda najvee priznanje? Ali kad car
ba hoe da uzmem darove, jer znam da e mu to biti drago, uzeu ipak neto da ne bih
caru iziao iz volje.
Berzevejh onda ustade i od svih ponuenih mu darova uze divnu horasansku krinju,
punu carskih haljina, pa ree:
Kad uzvieni Allah ovjeka obdari pameu, znanjem, lijepom naravi, postojanou
u vjeri i plemenitim namjerama, neka je uvijek zahvalan vjenom Stvoritelju na njegovu
daru, jer ga nije zasluio! Kada ovjeku ukau ast, treba da to cijeni makar zbog toga
podnio mnoge muke i tegobe. to se tie mene, neu ni da se sjeam svih onih tegoba i
nevolja koje sam podnio, jer znam da sam time vama, o carska kuo, odao ast! Ja sam i
dosada nastojao i dalje u nastojati da steknem vau naklonost. Radei povjereni mi
posao, sve sam muke lako savlaivao, sve sam patnje podnosio veseo i radostan, jer sam
znao da u samo tako radei stei vau naklonost. Ali bih te, care, neto zamolio, i
vjerujem da e mi molbi udovoljiti. Moja je molba skromna, ali ako se ispuni, bie od nje
velike koristi.
Govori, mi emo ispuniti svaku tvoju molbu, jer ti za nas mnogo znai! ree
Enuirvan. Kad bi traio da s nama podijeli vlast, mi bismo udovoljili tvojoj elji a
kamoli ta drugo. Govori, ne stidi se, sve ti stoji na raspoloenju!
O, care, ree tada Berzevejh, ne pominji mi teret koji sam podnio za tebe ni
moj trud, jer sam tvoj rob koji je duan da rtvuje za tebe i svoj ivot ako zatreba! Da me
nisi ni nagradio, ja se na to ne bih osvrtao, jer car nije uopte duan da to ini. Ali
zahvaljujui carevoj plemenitosti i njegovom visokom poloaju, ja i moja porodica dobili
smo najvie priznanje. Kada bi mogao, car bi nas odlikovao i na onom kao to nas je
odlikovao i na ovom svijetu. Neka ga Svemogui u ime nas nagradi najveom nagradom!
Reci svoju elju, ja sam duan da ti uinim sve to e te obradovati! ree
Enuirvan.
elim da se izda carska zapovijest, vrlom mudracu, uzvienom carskom veziru
Buzurdimihru, sinu Bahteganovu, da moj ivotopis opie u maloj knjizi, da Knjigu Kelile
i Dimne rasporedi na poglavlja i da tu knjiicu, u kojoj e iznijeti moj ivotopis kako bude
najbolje znao i umio, stavi kao posebno poglavlje; da mu naredi da tu knjiicu, kada je
napie, stavi kao prvo poglavlje koje e se itati prije poglavlja o lavu i volu. Ako car tako
postupi, on e time i meni i mojoj porodici odati najvee priznanje, i tako e se, gdje god
se bude itala ova knjiga, za vjena vremena sauvati uspomena na nas.
Kada su car Enuirvan i dostojanstvenici sasluali Berzevejhove rijei i saznali da on
eli da uspomena na nj ostane zauvijek, zadivie se njegovoj uenosti, bistroj pameti i
ljepoti njegove due.
Drage volje, o, Berzevejh, jer ti zasluuje da ti se elja ispuni, odgovori mu car.
Oh, kako si skroman, a kako je sve to to trai nama lahko izvriti, iako ti to smatra
velikom au!
Enuirvan se tada okrenu svome veziru Buzurdimihru i ree mu:
Ti zna da je Berzevejh prema nama veoma iskren, zna kakvim se sve
opasnostima i strahotama izlagao, samo da bi stekao nau naklonost, koliko se namuio da
bi nas obradovao; zna kakvu nam je uslugu uinio i kakvom nas je, zahvaljujui samo
njemu, Svevinji mudrou i znanjem obdario, zbog ega emo biti slavni. Poznato ti je
koliko smo mu blaga ponudili iz naih riznica u elji da ga nagradimo za uinjeno djelo,
ali on se nije ni na ta osvrnuo. Neznatno je sve ono to Berzevejh od nas trai iako on
smatra da je to velika nagrada i ast. Ja elim da ti o tome u svojoj knjizi progovori i da
mu tako elju ispuni! Znaj da e me to obradovati. Ne ali truda makar te to i namuilo.
Treba da napie poglavlje, koje e biti slino ostalim poglavljima knjige, u kom e
iznijeti Berzevejhovu vrlinu, njegovo plemstvo i soj, njegovo zanimanje, obrazovanost i
djetinjstvo. To e poglavlje posvetiti Berzevejhu i u njemu navesti kako smo ga o svom
troku poslali u Indiju, kakvih smo se knjiga, zahvaljujui samo njemu, domogli i time
pretekli ostale narode. Dalje e navesti kako se drao kada se vratio s puta, i kako nije
htio da primi blago koje smo ponudili. Reci to moe pohvalnije i laskavije o njemu, i to
istakni to moe bolje! Ne ali truda, i svakako gledaj da to obraduje Berzevejha i
stanovnike moga carstva, jer je on to zasluio i od mene i od svih mojih podanika, a i od
tebe, takode, koji voli nauku. Nastoj da i narod i ugledni ljudi poglavlje posveeno
Berzevejhu prime bolje od svih drugih poglavlja, i da ba to poglavlje to vie odgovara
sadraju te knjige. Ti e zbog toga biti najsreniji ovjek ba zato to e to sam uiniti!
Neka to bude prvo poglavlje u knjizi! Kada to zavri onako kako sam naredio, obavijesti
me jer elim da sazovem dostojanstvenike svoga carstva da se pred njima proita to to si
napisao. Eto tako e ti, zadovoljivi nas, najbolje istai svoje vrline i doi do slave.
Kada je Buzurdimihr sasluao careve rijei, pao je pred njega niice, zatim ustao i
rekao:
Allah te poivio, care, i uinio da bude najbolji i na ovome i na onome svijetu! Ti
e mene, care, takoe na ovaj nain ovjekovjeiti.
Onda Buzurdimihr ode od cara i lati se odmah posla. Poeo je najprije da opisuje
Berzevejhov ivot i vrijeme njegova prvog vaspitanja. Opisao je kako je iao u Indiju da
trai lijekove, kako je nauio njihovo pismo i jezik, dok ga poslije car Enuirvan ne posla
da traga za pomenutom knjigom. On je sve Berzevejhove vrline, njegovu mudrost, narav i
poglede opisao i objasnio kako najbolje moe biti.
Kada je vezir Buzurdimihr napisao to poglavlje, izvjestio je cara da je zavrio
posao. Enuirvan onda sakupi lanove dinastije i prvake svoga carstva i uvede ih u dvor.
Buzurdimihru naredi da proita to je napisao. Za vrijeme itanja Berzevejh je stajao
pored Buzurdimihra. Buzurdimihr poe itati ivotopis Berzevejhov od poetka do
kraja. Cara obradovae mudrost i znanje Buzurdi-mihrovo, pa ga i on i svi prisutni
pohvalie i zahvalie mu se. Car naredi da mu se daruje veliko blago, sveana odora, nakit
i posue, ali Buzurdimihr od svega toga uze samo jednu sveanu carsku odoru.
I Berzevejh se zahvali Buzurdimihru, poljubi ga u elo i u ruku, a onda se okrenu
caru i ree mu:
Allah ti podrao carstvo i dao svaku sreu! Ti si i meni i mojoj porodici uinio
najviu ast ba time to si naredio Buzurdimihru da opie moj ivot i tako sauva
uspomenu na me.
Poslije toga prisutni se razioe veseli i radosni. To bijae dotada nezapamena
sveanost.

KAKO JE BUZURDIMIHR,
SIN BAHTEGANOV,
 ISPRIAO ISTORIJU BERZEVEJHOVA IVOTA

Berzevejh, sin Ezherov, prvak perzijskih ljekara, koji je prepisao i preveo ovu knjigu
sa indijskog jezika, o emu je bilo ranije govora, ree:
Moj je otac bio vojnik, a majka mi vodi porijeklo iz ugledne porodice. ivio sam i
rastao u izobilju, i svojim sam roditeljima bio drai od sve njihove djece. Roditelji su me
vie pazili nego moju brau. Kada mi je bilo sedam godina, predadoe me vaspitau.
Savladavi dobro pismenost, zahvalio sam se roditeljima i poeo sam razmiljati o nauci.
Medicina je bila nauka za kojom sam najvie eznuo i koju sam poeo izuavati jer sam
najprije i upoznao njenu vrijednost. Uio sam je sedam godina, i koliko god sam se vie s
njom upoznavao, sve sam vie za njom eznuo i sve je vie izuavao. Kada sam se
odluio da lijeim bolesnike, preda me su se odmah postavila ova etiri pitanja koja mue
i ostale ljude, a to su: imetak, slava, uivanje i onaj svijet. Zato da se opredijelim?
Medicinske knjige kau da je najbolji onaj ljekar koji je istrajan u lijeenju i koji ne trai
nita drugo do nagradu na onom svijetu. Posluavi savjet tih knjiga, ja sam se odluio da
lijeim bolesnike da bih tako zasluio onaj svijet i da ne bih bio kao onaj trgovac koji je
dao skupocjeni rubin za nekakve inuve, ma da je mogao biti, da nije tako uinio, veoma
bogat. Osim toga, u knjigama drevnih naroda proitao sam da ljekar koji nastoji da svojim
lijeenjem zaslui onaj svijet moe biti srean i na ovome svijetu. Takav ljekar lii na
sijaa, koji, kad obradi zemlju i posije sjeme, eli da poanje dobru etvu, a ne korov.
Istina, kad etva prispije, nae se uvijek tu i arolike trave. udei za nagradom na onom
svijetu, ja sam se sav bio predao lijeenju bolesnika. Savjesno sam lijeio i bolesnike za
koje sam vjerovao da e ozdraviti kao i one za koje sam bio izgubio svaku nadu. Uvijek
sam nastojao da im bolest koliko-toliko ublaim. Bolesnike sam njegovao lino ili sam im
prepisivao ili davao odgovarajue lijekove ne traei nikakve nagrade za to. Nisam zavido
ni jednom od svojih drugova koji su imali manje znanja, a vie ugleda od mene, zatim
imetka i svega ostalog to, razumije se, nema nikakve veze s estitim ivotom.
Onoga dana kada je u meni sazrela odluka da lijeim i obilazim bolesnike u njihovim
domovima, ja sam se odluno uhvatio u kotac sa svojom duom i rekao joj: "Duo, zar ti
ne zna da razlikuje korisno od tetnog? Zar ne zna da bi ti bolje bilo da ne tei za onim
od ega e imati malo koristi, a mnogo muke i patnje dok do tog doe, i za im e
veoma aliti kada to izgubi? Duo, zato ti ne padne na um onaj svijet, pa bi odmah
zaboravila ono za im tei na ovom svijetu? Zar te nije stid da se izjednai s grenicima
koji vole samo ovaj prolazni svijet u kome nije ovjekovo ni ono to toboe posjeduje.
Ovaj prolazni svijet cijene samo obmanute neznalice. Zato, duo moja, dobro razmisli:
gledaj da se proe gluposti i nastoj da uvijek ini dobra djela, a da se kloni hravih.
Neka ti bude uvijek na umu da je ljudsko tijelo stvoreno da ispata, da je ono zatrovano
raznim otrovima koji se meusobno bore i jedni druge utamanjuju, i ba time i
uslovljavaju ivot. ivota mora nestati, jer je on slian kipu ije udove povezuje samo
jedna ica, pa kad se ta ica prekine, kip se srui. Duo moja, nemoj da te obmanjuje
drugovanje s prijateljima i drugovima, nemoj za tim mnogo udjeti, jer takvo druenje,
iako priinjava dosta radosti, skopano je s velikim odricanjem, a konac svega je
rastanak! Takvo drugovanje je korisno kao i svaki koristan predmet dok ne dotraje, a kad
dotraje, zna se ta s njim bude. Duo moja, nemoj za ljubav porodice i blinjih gramziti za
imetkom u elji da ih pomae, jer moe nastradati; moe ti se dogoditi da poput tamjana
sagori u ijem mirisu uivaju drugi. Duo, ne predaji se uivanjima ovog prolaznog
svijeta i ne daj se zavesti sve kad bi znala da e vjeito ivjeti i da e se domoi poloaja
za kojim svi ljudi eznu. Na ovom svijetu ima znatan broj ljudi koji ili nee ili ne mogu da
vide da su i stvari koje oni mnogo cijene neznatne i nitavne, sve dok ih ne izgube. To je
kao kosa koju ovjek njeguje i voli dok mu resi glavu, a kada mu opadne, on se na nju
gadi. Duo moja, neka ti ne budu dosadni bolesnici i trud oko njihova lijeenja! Pomisli
koliko ovjek ulae truda oekujui, razumije se, nagradu, samo da iz jedne nevolje
izvue ovjeka kome je uinjena nepravda. A zamisli kakve su onda usluge ljekara koji
mnogim ljudima ini dobro? On, prema tome, moe da se nada i oekuje veliku nagradu.
Duo, nemoj nikada gubiti iz vida onaj svijet i pretpostavljati ga ovom svijetu u elji da
zadovolji svoje ovozemaljske prohtjeve, jer e, inei to, zamijeniti lijepo runim. To bi
mi liilo na trgovca koji ima punu kuu miriljavog sandal-drveta, pa ga u urbi, ne
mjerei ga, proda budzato. Ja sam se uvjerio da se ljudi razilaze u miljenjima i da su im
prohtjevi razliiti: svako svakom prigovara, svaki je svakom neprijatelj, jedan drugog
ogovara i suprotstavlja mu se. Upoznavi to, sasvim je onda razumljivo to se ni na koga
nisam mogao ugledati i to sam s podozrenjem gledao na ljude. Jer, da sam slijepo
vjerovao, liio bih na ovjeka koji je, zato to je bezgranino vjerovao, bio prevaren.
Pria se da se neki kradljivac popeo sa nekoliko svojih drugova na krov kue nekog
bogataa. Njihovi koraci probudie domaina, koji, iznenaen time, odmah probudi svoju
enu i to joj saopti.
Tiho, izgleda mi da su se kradljivci popeli na nau kuu. Hajde, ti me k'o budi iza
sna i glasno me upitaj da to uju i kradljivci: "Ama zar mi, ovjee, nee ve jedanput
kazati kako si stekao toliki imetak i toliko blago?" Ja u se k'o bajagi praviti da neu da ti
kaem, a ti navaljuj, preklinji me i ostani uporna u tome.
ena tako i postupi. Kad kradljivci ue glasove, poee oslukivati.
eno odgovori joj mu, tebi se sudbina nasmijala, ima svega u izobilju, pa to
me onda pita otkud mi imetak. Ako ti sada to kaem, moe kogod uti, pa emo i ja i ti
imati neprilika.
Ama, kai mi, ovjee, ivota mi, ovdje nema ko da uje na razgovor! navali
opet ena.
Hajde, vala, da ti kaem odgovori joj najzad mu. Sve, eno, to imam sve
sam pokrao!
Ama zar, ovjee, ali kako? upita ga ena.
Najprije sam nauio kako se krade, i pravo da ti kaem to nije bogzna kako teko.
Zamisli, kradem, a niko iv u me da posumnja.
 Pa, de, reci mi, ovjee, kako si ti to radio?
Evo kako: Obino nou, obasjanom mjeseinom, polazio sam sa svojim drugovima
u krau. Popeo bih se na krov kue nekog bogataa, recimo takvog kao to smo mi.
Privukao bih se do bade kroz koju ulazi svjetlo pa bih sedam puta izgovorio ove arobne
rijei: "evlem, evlem", a zatim bih se, obuhvativi zrake svjetla, neprimjetno spustio
kroz badu u kuu. Najprije bih pokrao novac, a onda druge stvari. Kada bih sve smirio,
ponovo bih izgovorio one iste arobne rijei, pa bih se na zrakama mjeseeva svjetla
izvukao kroz badu i s drugovima umakao zdrav i itav. Kad kradljivci to ue, pomislie:
A, ah, noas nam je pala sjekira u med!
Zato oni strpljivo oekivahu dok ne zaspi domain i ena mu. Uvjerivi se da su
zaspali, voa lopova prie badi i izgovori sedam puta rije evlem, evlem, pa onda
obuhvati zrake mjeseeva svjetla da se spusti u kuu, ali u isti mah glavake tresnu na
pod. Domain skoi na njega sa sohom u ruci i upita ga:
Ko si ti?
Ja sam prevareni i zavedeni kradljivac koji je povjerovao u ono to se nikada nee
dogoditi, i, evo, ovo je posljedica toga, odgovori mu kradljivac.
Kad sam se uvjerio da nema smisla vjerovati u ono to ne moe biti, jer sam se bojao
da mi to ne naprti kakvu bijedu na vrat, ja se onda sav predadoh izuavanju religija da
vidim koja je od njih najbolja. Ma koga god sam pitao o religijama, nisam nikad dobio
jasan odgovor niti sam mogao iz odgovora izvui zakljuak da ima ita u to bih po mojoj
pameti trebalo da vjerujem i da to slijedim, pa pomislih: "Kada ve nisam mogao susresti
takvog ovjeka, ija bi me vjera oduevila, onda je najpametnije da ostanem u vjeri svojih
predaka". Eto, tako htjedoh da uinim, ali odmah pokuah da naem opravdanje za
ovakav svoj stav, pa u sebi rekoh: "Ako se moe opravdati stav ovakav kao to je moj,
onda ne bi trebalo prigovoriti ni ovjeku koji slijepo ide stopama svoga oca, makar mu
otac bio i arobnik. U ivotu ima dosta slinih primjera koje razum ne moe uvijek da
shvati i odobri. Dok sam o tome razmiljao, na um mi padoe rijei jednog ovjeka
izjelice koji se pravdao, kad mu se zamjeravalo da mnogo jede, da su mu i preci bili
izjelice. Nastojei da opravdam pred samim sobom takav svoj stav, nisam uspio da sebi
konano objasnim zato treba da slijedim vjeru ba svojih predaka, nego, naprotiv, osjetio
sam u dubini svoje due potrebu da i dalje razmiljam o svim religijama. Ali mi nekako u
isto vrijeme pade na um kako se posljednji as pribliuje, kako je ovozemaljski ivot
kratkotrajan i kako e ljudi pomrijeti, jer e im vrijeme unititi ivote, pa i o tome poeh
razmiljati, i, najzad dooh do zakljuka: "Moda e uskoro smrt zakucati i na moja vrata
i moda u ubrzo odseliti na onaj svijet?"
Ja sam dobro radio i mislim da moja djela zasluuju pohvalu. tavie, ja mislim da
su to najbolja djela. Moda su me moja kolebanja u vjeri omela da ne uinim koje dobro
djelo koje bih inae uinio, pa me zbog toga moe zatei smrt nespremna. Moe mi se
dogoditi neto slino kao onom ovjeku koji se dogovorio sa slugom jednog bogataa da
ga posjeuje svaku no kad ukuani nisu kod kue. A dogovor meu njima bio je ovakav:
da mu sluga daje stvari iz kue, a da ih on prodaje, pa da novce dijele napola. Tako jedne
noi ukuani nekud odu, pa sluga, ostavi sam, porui po svoga druga. Drug mu doe, i
oni poee sakupljati stvari. Dok su oni tako sakupljali stvari po kui, neko zakuca na
kapiju. Na kui su bila i druga vrata za koja slugin ortak nije znao, i pored njih bijae
jedna lokva.
Brzo izii kroz ona vrata pored kojih je lokva! sluga sav preplaen i u urbi viknu
svome ortaku u krai, i pokaza mu u kom se pravcu nalaze ta vrata.
Slugin ortak pojuri u tome pravcu i nae vrata, ali ne primijeti pred njima lokvu, pa
se vrati slugi i ree mu:
Naao sam vrata, ali nema lokve.
Budalo jedna viknu mu sluga kog e ti avola lokva? Ja sam ti rekao za tu
lokvu da bi znao koja su to vrata, a sada, kad ve zna, bjei glavom bez obzira!
A zato si mi priao za nekakvu lokvu kad je nema? upita ga ponovo ortak u
krai.
Teko tebi, luae jedan, spasavaj se, a proi se skanjivanja i kojekakvih gluposti!
dreknu sluga.
Ama, kako u, boji ovjee, izii kad si mi u glavi napravio pravu zbrku. Govori
mi za neku lokvu, a lokve tamo nema, ree mu ponovo ortak, i tako se sa slugom
prepirae sve dok ne ue domain unutra. Vidjevi o emu se radi, domain zgrabi tog
ovjeka za iju, dobro ga izlema, pa onda predade vlastima.
Prestraen svojom kolebljivou u pogledu religija, ja odluih da ne inim nita
ravo i da moji postupci budu uvijek saglasni propisima sviju religija. Ja onda odluih da
svojoj ruci ne dam da ma kog tue, ubija i da krade; svojoj dui zabranih da se oholi i srdi,
da prezire i mrzi i da sanja o izdajstvu; svoj jezik sauvah od lai, kleveta, ogovaranja,
spletkarenja i svega to je runo. Tako sam sebe ubijedio da ne treba da inim nepravdu,
da poriem uskrsnue, sudnji dan, nagrade i kazne na onom svijetu i da treba da vjerujem
da je Allah jedan jedini Bog. Zato poeh izbjegavati drutvo nevaljalaca i nastojati, to
sam god vie mogao, da se druim sa dobrima. Uvjerih se da nema boljeg druga i
prijatelja od estitosti, da nije teko biti estit ako ti u tom bude imalo Allah na pomoi, i
da estitost upuuje na pravi put. Saznao sam da je estitost neiscrpna, da se ona uvijek
pojavljuje u sve novijim i ljepim vidovima. Zato se ne treba plaiti da je vlast moe
konfiskovati, voda potopiti, vatra spriti, lopovi ukrasti, ili da je mogu zvijeri ili ptice
grabljivice rastrgati.
I jo neto: primijetio sam da lakomislen ovjek i ovjek sklon zabavi moe vrlo lako
da doe u nepriliku kao to je doao i jedan trgovac. Priaju da je neki trgovac imao vrlo
skupocjen dragi kamen. On pogodi da mu neki ovjek za deset dukata provrti taj dragi
kamen, pa ga odvede svojoj kui da to tamo obavi. Uavi u kuu, zatekoe u uglu sobe
jednu tamburicu.
Umije li ti udarati u tamburicu? obrati se trgovac onom brusau.
Kako ne bih umio odgovori mu brusa, jer je bio pravi majstor u sviranju.
 Evo ti tamburice, de, da ujemo kako udara! ree mu trgovac.
Brusa uze tamburicu i neprestano u nju udarae, a trgovac je, sluajui, ushieno
davao takt rukama i glavom sve do veeri. Kada se primae doba suneva zalaska, brusa
ree trgovcu:
Naredi da mi se isplati nadnica!
Ama kakvu nadnicu, boji ovjee? Zar si ti togod radio? upita ga trgovac.
Ja sam radio ono to mi je bilo nareeno, a tvoj sam nadniar. Radio sam to si htio
odgovori mu brusa, i ne pusti ga na miru dok od njega ne naplati svih deset dukata, a
trgovev dragi kamen ostade neprobuen.
to god sam vie posmatrao ovaj svijet i njegove naslade sve sam prema njemu bivao
ravnoduniji i sve sam ga se vie klonio. Najzad se uvjerih da isposnitvo utire put za onaj
svijet, isto kao to i roditelj utire put svome djetetu, i da ono otvara vrata vjenom
uivanju. Ja sam utvrdio da isposnik hladno i razborito razmilja o svakome svom
postupku i da je zahvalan i ponizan; on je s malim zadovoljan i skroman, zadovoljan je pa
je stoga i bezbrian; on okree lea ovome svijetu da izbjegne zla, kroti svoje strasti da
bude moralno ist, nikome ne zavidi, pa ga zato svako voli, i ni za im ne ezne. Svaki mu
je postupak razuman, pa zato i moe da sagleda posljedice, i da se nikada ne kaje.
Izbjegava ljude, i s te strane je sasvim miran.
to se mene tie, nisam bio siguran da li u moi da se sav predam isposnitvu, jer
ako bih zanemario ovaj svijet, onda bih zanemario i svoje ovozemaljske poslove od kojih
oekujem koristi i nagradu. Kad bih tako postupio, ini mi se da bih bio nalik na onog psa
koji je, prolazei pokraj rijeke, ugledao u vodi sjenku koure koju je drao u zubima, pa
pojurio prema njoj ispustivi pravu kouru iz svojih usta. Pomisao na to stvorila je u
meni otpor, jer sam se pobojao da e mi isposnitvo dosaditi i da neu imati dovoljno
snage za to, pa sam stoga odluio da ivim kao to sam i dosad ivio. Ali istovremeno je
mene muila i druga misao. Naime, nametalo mi se poreenje izmeu isposnitva koje je
skopano s velikim patnjama i odricanjima i drugih nesrea koje vjeito taru ljude. Meni
je inae jasno da se ovozemaljska uivanja na koncu konca moraju izroditi u velike patnje.
Pa zar ne vidi da je svijet kao slana voda, to god je vie pije, sve te vie mori e; on je
slian kouri na putu u kojoj pseto osjeti miris mesa, pa ga to zavara i pone je glodati
dok sva usta ne iskrvavi; on je nalik na jastreba koga salijeu druge ptice kad mu ugledaju
u kljunu komad mesa; opkoljen sa sviju strana, jastreb pokuava da im kruei umakne,
ali se umori i ispusti meso; on je kao up meda na ijem se dnu nalazi rastopljen otrov
koji je sladak, ali smrtonosan; on je slian varljivoj munji koja sine i trenutno sve osvijetli,
ali odmah iezne, i sve pokrije mrak; on je kao lijep san koji se na javi raspline i iezne.
Kada sam o svemu tome dobro razmislio, iskreno sam poelio da budem isposnik.
Ali, tu je odmah dua koja se suprotstavlja, jer je ona sklona svakom zlu; ona ponekad zna
biti i nemilosrdna, pa nee da se sloi s tvojom odlukom; ba u takvim trenucima postupa
kao sudija koji je u stanju da istovremeno donese oprene presude, as u korist jednog, as
u korist drugog parniara. Ali i uprkos tome, ja sam razmiljanjem doao do zakljuka da
je surovost isposnikog ivota neznatna u odnosu na vjena uivanja i da su ovozemaljske
slasti za kojima dua ezne veoma gorke i bolne, jer su one uzrok svih patnji i nevolja.
udno je da ljudi u gorkom ne osjeaju slast, i to takvu slast koja vodi vjenom
blaenstvu. Zato bi trebalo da ljudi i ne uivaju u varljivim ovozemaljskim slastima, kad
se zna da one prouzrokuju vjenu gorinu. Kada bi se jednom ovjeku reklo da e ivjeti
stotinu godina i da e mu za to vrijeme svaki dan odsijecati po komadi mesa, ali da e se,
kada navri tih stotinu godina, rijeiti svakog bola i patnje, da e biti spokojan i radostan,
ne bi trebalo da ga tolika duina vremena zastrauje. Zato onda ovjek ne bi mogao da
podnese kratkotrajno isposnitvo kada je patnja isposnikog ivota neznatna s obzirom na
onu sreu koja iza nje slijedi? Zar ovaj itav svijet nije stvoren od muke i patnje? Patnja je
stalan pratilac ovjekov na ovom svijetu, od njegova zaea u majinoj utrobi pa sve do
smrti.
Medicinske knjige nam objanjavaju da se od mukareva sjemena zane dijete kada
to sjeme dospije u eninu matericu i kad se spoji s njenim sjemenom i krvlju, pa se zgrua
i vrsne. Sve to onda pokree neka unutarnja sila, i to se postepeno pretvara u usiren i
zgruan komad iz kog se razvijaju udovi i ostali organi sve do poroaja. Ako je posrijedi
ensko dijete, lice mu je okrenuto prema majinom licu, a ako je muko, onda prema
leima majinim. Djeje ruice se nalaze na obraiima, a bradica na koljenima, dijete je
stegnuto u kouljici koja izgleda kao zavezana kesa. Ono die teko i muno i nema
nijednog dijela tijela koji nije obavijen: odozgo se zagrijava toplotom majine utrobe koja
ga pritiskuje, a odozdo je stijenjeno. Dijete je vezano pupanom vrpcom sa utrobom
svoje majke i pomou te vrpce sisa i prima hranu. Ono se nalazi u takvom poloaju, u
tmini, i stijenjeno je sve do roenja. Kada doe vrijeme poroajnih bolova i poroaja,
enina materica se pokrene i da djetetu snage pomou koje se pokrene i glavom poe ka
izlazu da bi izilo iz svog tekog poloaja. Ako ga, kad izae napolje, dohvati vjetar ili
pogladi ruka, ono osjeti bol kao to boli ovjeka kada mu neko dere kou. Dok je sasvim
malo i nejako ono podnosi svakojake nevolje: ne zna da zaite hrane i vode kad je gladno i
edno, ne umije da se pomogne kad ga to boli, a usto mora da trpi razna previjanja,
trljanja i mazanja uljem. Ako na leima zaspi, ne moe da se prevrne. Dok doji, pretrpi
svakojake muke, a kada prestane dojiti, snalaze ga druge nevolje, kao to je, na primjer,
vaspitanje, jer tada mora da podnosi surovosti svoga uitelja i dosadu uenja i pisanja.
Pored toga, ono esto biva rtva raznih bolesti zbog ega mora da izbjegava hranu i da se
lijei. Kada postane ovjek, zaokupljuju ga mnoge brige kako da zaradi novaca i vaspita
svoju djecu. Usto, mora se stalno boriti i protiv svojih unutarnjih neprijatelja: oboljenja
ui, nagomilavanja gasova u tijelu, limfatinosti i raznih smrtonosnih otrova koji kolaju
po tijelu. uva se zmije da ga ne ujede i strahuje od zvijeri i insekata, podnosi u razna
godinja doba velike vruine i studeni, kie i vjetrove. A na koncu dolaze i patnje starosti,
ako je ovjek doivi. Kada se ovjek svega toga ne bi bojao, kada bi bio siguran da e to
sve izbjei i kada uopte o tome ne bi ni razmiljao, trebalo bi da misli na smrt, na
rastanak sa ovim svijetom. Trebalo bi takoe da bude svjestan da e se toga asa rastati od
milih i dragih, od roaka i imanja i od svega ostalog to je cijenio na ovom svijetu, a usto
mora uvijek da misli na uas koji oekuje poslije smrti. Ako ovjek tako ne postupi, treba
ga ukoriti i smatrati neznalicom. Trebalo bi da svako zna da se treba dovijati i uporno
boriti za sutranjicu i da treba odbaciti uivanja i zablude ovog svijeta. Pogotovu sada, u
naem vremenu, koje je na prvi pogled vedro, a u sutini turobno. Iako je car razborit,
suvie moan, vrlo odvaan, neumoran, pravedan, predusretljiv, istinoljubiv, zahvalan,
iroke ruke, uvijek spreman da ini dobra djela, poznavalac ljudi, otac svojim podanicima,
ljubitelj nauke, dobra i dobrih ljudi, nemilosrdan prema nasilniku, hrabar, odvaan i sklon
da podanike u svemu zadovolji i zatiti, ipak vidimo da se vrijeme okrenulo naopako kao
da je istina pobjegla od ljudi. Umiru vrijednosti, a sve vie uzima maha nevaljalstvo i zlo.
Izgleda kao da dobro vene, a zlo buja, kao da se razum pomrauje, kao da istina poraena
uzmie pred zlom, kao da su sudije dobile zadatak da sude pristrasno i da budu grobari
pravde. Tlaeni se mire s nasiljem, a silnik nosom para nebo. Izgleda kao da je sa svih
strana pohlepa razjapila eljusti i eli da proguta i ono to joj je na dohvatu kao i sve ono
to je od nje udaljeno, kao da je prestalo da kuca bilo veselog ivota, kao da nevaljalci
tee da se popnu na nebo, a dobri sakriju pod zemlju. Ljudsko dostojanstvo je srezano i
baeno u duboku provaliju, niskost ljudska dobija cijenu a vlast prelazi iz ruku estitih i
sposobnih u ruke nesposobnih ljudi. Svijet ovaj izgleda veseo i radostan, ali iz dubine
ljudskih dua ape glas: "Sree vie nema, zlo se povampirilo!"
Razmislivi o svim pojavama ovozemaljskog ivota, saznavi da su ovjeka, kao
najasnije i najsavrenije stvorenje, obrvala mnoga zla i nevolje, uvjerio sam se da ak i
pametni to ne vide i, tavie, ne znaju da to izbjegnu. To me, moram priznati, mnogo
iznenauje. Razmiljajui dalje, doao sam do saznanja da ovjeku mnogo smetaju
prijatni utisci koje prima putem ula: ula vida, sluha, mirisa, ukusa i pipanja, jer smatra
da i na taj nain moe unekoliko da zadovolji svoje prohtjeve. A ne zna, jadnik, da su mu
to najvee konice napretka i spasenja. On sve neto hoe, a ne zna da je u takvim svojim
htijenjima slian onom ovjeku koji je pokuao da se skrije od razjarenog slona
sputanjem u bunar, objesivi se o dva drveta koja su bila nadnesena nad samu rupu. Tako
visei, noge mu se dotakoe neeg ljigavog, a to bijahu etiri zmije sa pomoljenim
glavama iz svojih rupa. Baci pogled, kad u dnu bunara ugleda zmaja sa razjapljenim
valjama kako ga oekuje da padne pa da ga proguta. Zatim pogleda na ona dva drveta,
kad tamo dva mia, jedan crn, a drugi bijel, glou stabla. Sav zbunjen i prestraen, ugleda
kraj bunara jednu konicu u kojoj je bilo meda. Prui jednu ruku prema konici, uvue je
unutra i izvadi iz nje malo meda. Poliza med s prsta i slast meda ga oamuti u tolikoj mjeri
da nije vie mogao ni da misli kako da se spase. On tako ostade oamuen slau meda
dok se, najzad, ne strovali u valje onog zmaja i ne nastrada.
Ja sam uporedio ovaj svijet, pun nevolja, zala, opasnosti i nesrea s bunarom, a ona
etiri otrova koja kolaju u ljudskom tijelu sa one etiri zmije, jer im ti otrovi oive u
tijelu, ljuti su kao smrtonosni zmijski otrov. ovjekov sam ivot uporedio sa onim
drvetima, jer se on mora jednom prekinuti. No i dan, kako smo ve rekli, koji postepeno
unitavaju ljudski ivot, uporedio sam sa ona dva mia od kojih je jedan crn, drugi bijel, a
ljudsku sudbinu na ovom svijetu sa zmajem koji sve guta. Ono malo slasti i prijatnih
varljivih utisaka koje ovjek dobija putem ula: ula vida, sluha, ukusa, mirisa i pipanja,
zbog ega ne uspijeva da ostvari svoje planove i zbog ega ne pomilja na onaj svijet,
uporedio sam sa onim medom iz konice.
Razmislivi temeljito o svemu, bio sam zadovoljan samim sobom, i otada sam
uporno nastojao da inim dobra djela, da u tome naem pravi smisao svog ivota i time
obuzdam svoje strasti. U takvom raspoloenju preveo sam mnoge knjige, meu kojima je i
ova, i vratio sam se iz Indije.

KELILA I DIMNA

LAV I VO

Car Depelim ree filozofu Bejdebi, prvosveteniku brahmanskom:

Navedi mi jedan primjer o dvojici koji se vole, a meu koje je neki lukavi laljivac
bacio ugarak, i tako meu njima stvorio neprijateljstvo i mrnju.
Ako dva prijatelja dopuste da se u njihovo drutvo uulja lukavi laljivac, meu
njima brzo pukne tikva i razvrgne se prijateljstvo odgovori caru Bejdeba. Kao primjer
za to moe posluiti ovaj sluaj.
U zemlji Destavendu ivo je nekakav starac koji je imao tri sina. Kad oni
poodrastoe, poee rasipati oev imetak. Nisu znali nikakvog zanata da bi pomou njega
mogli ivjeti, pa ih otac zbog toga izrui i istovremeno nasavjetova. On im, izmeu
ostalog, ree:
O, djeco moja, ovjek treba da se bori za udoban ivot, ugled meu ljudima i da se
priprema za onaj svijet. Da bi to postigao, treba da stekne imetak na dozvoljen nain, da
ga dobro uva, da svoj imetak unapreuje i da troi tako da pobolja ivot i zadovolji
porodicu i svoje prijatelje. Ko tako postupi, bie nagraen na onome svijetu. Meutim, ko
ma i jedno od reenog zanemari i zapostavi, ne moe postii ono to eli. Jer, ako ovjek
ne privreuje, nee imati od ega ivjeti. A ako je bogat, i jo usto privreuje, a nije
uvaran, imetka e mu brzo nestati i on e ostati praznih aka. Ako se imetak zapusti i ne
unapreuje, brzo ga nestaje, makar se i pretjerano tedjelo, isto kao to nestaje i surme
iako se uzima koliko prione za drvce kojim se oni kapci mau. Ako ovjek imetak rasipa i
ako ga ne ulae gdje treba, imetka e brzo nestati. Ali, upamtite, imetak moe da propadne
i uprkos uvanju; on je uvijek neim ugroen. On mi izgleda kao ustava bez otvora i
propusta u koju se sliva voda. Takvu ustavu sila vode ili oteti, pa se ona izlije na sve
strane, ili je provali, i tada sva voda uzalud otee.
Sinovi primie savjet svoga oca i pridravahu ga se jer se uvjerie da je dobar.
Najstariji izmeu njih poe u zemlju koja se zvala Mejun, pa u putu upade u glib.
Putovao je kolima koja su vukla dva vola od kojih je jednom bilo ime etreba a drugom
Bendeba. etreba se zaglibi, pa starev sin i njegovi drugovi uloie sve napore da ga
izvuku, ali ne uspjee. Onda starev sin produi put, a kod etrebe ostavi jednog od svojih
saputnika da ga pripazi, vjerujui da e se osuiti blato i da e mu dovesti vola. Taj ovjek
prenoi tu, ali mu dosadi ekanje i dodija samoa, pa ostavi vola, uputi se za svojim
drugom,i kad ga stie, najprije mu javi da je etreba uginuo, a zatim mu ree:
Kada ovjeku budu dani odbrojani i priblii mu se smrtni as, nee mu nita
pomoi ako se bude ne znam koliko uvao smrti. tavie, njegova opreznost i nastojanje
da se uva mogu da budu kobni po njega.
Pria se da je nekakav ovjek iao predjelom u kome su ivjele opasne zvijeri. Taj je
ovjek znao da je taj kraj neprohodan i opasan. Usput ga presrete jedan najljui i
najopasniji vuk. Kada taj ovjek vidje vuka kako ide prema njemu, prepade se, pa pogleda
desno i lijevo ne bi li naao kakav zaklon, ali ne vidje nita drugo nego nekakvo selo iza
rijeke, pa urno poe prema njemu. Doavi do rijeke, vidje da na njoj nema mosta. Iz
straha da ga vuk, koji samo to ga nije stigao, ne raskine, on skoi u vodu. Nije umio
plivati, i udavio bi se da ga ne ugledae i ne spasie stanovnici onog sela u posljednjem
asu. Naavi se meu seljacima i ne strahujui vie od vuka, pribra se, i tada opazi na
obali rijeke osamljenu kuu, pa u sebi ree:
Ui u u onu kuu i u njoj u se odmoriti.
Kada ue u tu kuu, zatee tu nekoliko razbojnika koji su dijelili imovinu nekog
trgovca koga su presreli na putu i opljakali, pa hoe da ga ubiju. im to onaj ovjek
vidje, poboja se za sebe, pa se vrati u selo. U elji da se odmori od pretrpljenog straha i
umora, nasloni se leima na jedan seoski zid koji se iznenada na njega srui i tu nae smrt.
Istinu govori, i ja sam za to uo odgovori mu starev sin.
Onaj vo zvani etreba izvue se nekao poslije iz gliba i poe. Zaustavi se najzad na
jednoj livadi bogatoj paom i vodom. Tu se, ivei spokojno, utovio, pa ga stade rika. U
blizini te livade nalazila se gusta uma u kojoj je boravio ogroman lav, car toga kraja. S
lavom bijahu mnoge zvijeri: vukovi, akali, lisice, leopardi i panteri. Ovaj je lav bio na
svoju ruku, nije sluao miljenja ni jednog od svojih drugova. Kad je on uo riku, jako se
prepade jer nikada ranije nije uo takav glas niti je kad vidio vola. Ovaj lav je bio
nepokretan, nije nikuda iao, niti je ma ta poduzimao, a za hranu mu se svakog dana
brinula njegova vojska. Meu zvijerima, koje su ivjele s lavom, bila su i dva akala.
Jednom je bilo ime Kelila, a drugom Dimna. Ti su akali bili otroumni, ueni i lijepo
vaspitani.
Jednog dana upita Dimna svoga brata Kelilu:
Brate, zato se lav nikuda ne kree, zato nikuda ne ide, niti ta poduzima?
ta se tebe tie, i zato se za to raspituje? odgovori mu Kelila. Mi smo pred
kapijom svoga cara, zato i radimo ono to je njemu drago i ne inimo ono to ne voli. Mi
ne spadamo u one ugledne koji mogu s carevima da razgovaraju i da o njihovim
poslovima vode brigu. Jezik za zube, jer znaj da e svakoga ko se usudi da govori i radi
ono to mu ne prilii snai neprilika slina onoj koju je priredio stolar majmunu.
A kako je to bilo? upita ga Dimna.
Priaju da je jedan majmun gledao stolara kako pili dasku na kojoj je sjedio. Kad
god bi pilom razrezao jedan lakat daske, umetnuo bi u dasku klin. Majmunu se to svidje
pa ostade da i dalje gleda stolara. Stolar poslije ode nekuda nekim svojim poslom, a
majmun se pope na dasku i poe da radi ono to mu ne prilii: uzjaha na dasku, okrenu
lea prema klinu, a lice prema dasci tako da mu rep upade u procijep. Majmun onda
izvadi klin te mu procijep pritinu rep, i on se umalo ne onesvijesti od bola. Poslije nekog
vremena stolar se vrati i zatee majmuna u takvom stanju. On ga poe tui i bijahu mu
tee stolarove batine, nego to ga daska pritinu.
uo sam ta ree odgovori mu Dimna. Ali treba da zna da svako ne slui
careve iz koristoljublja. Neko im se dodvoruje samo zato da bi obradovao prijatelja a
okahario dumanina. Ima ljudi koji nemaju ponosa, a to su veinom oni koji se raduju
sitnicama i zadovoljavaju im bilo, upravo kao to se pas raduje kad nae suhu kost. Ali
ljude s dostojanstvom i ponosom ne mogu zadovoljiti sitne stvari. Oni tee ka uzivenom,
ka onome to njima dolikuje, isto kao to i lav pojuri za kamilom kad je ugleda, iako je
ve pred njim ulovljen zec. Zar ti ne vidi da pas mae repom dogod mu se ne baci korica
hljeba, a da slon, ija se vrlina i snaga priznaje, nee da jede donesenu hranu dok se ne
pogladi i ne pomiluje po licu i dok mu se ne umiljava. Ko bogato ivi i pomae svoju
porodicu i svoje prijatelje, taj e, makar i kratko ivio, biti dugovijek, a ko ivi u tjeskobi i
neimatini, i oskudijeva i on i porodica mu, toga se nikada niko nee sjeati. Ko misli
samo na svoj stomak, i to mu priinjava jedino zadovoljstvo, a sve ostalo zanemaruje,
ubraja se meu ivotinje.
Ja sam razumio ta ti ree odgovori Kelila Dimni ali ti utuvi u glavu ovo i znaj
da svaki ovjek zauzima nekakav poloaj i ima svoju vrijednost. Ako je ovjek na
poloaju ustaljen, treba da bude time zadovoljan. to se mene i tebe tie, na je poloaj
takav da ne moemo nie pasti.
Za poloaje se treba boriti, i oni su svakom pristupani, samo ako se ima
dostojanstva ree Dimna. ovjeka dostojanstvo moe uzdii sa nieg na vii poloaj, a
onaj koji nema dostojanstva strovali sam sebe na nizak poloaj. Teko se domoi visokog
poloaja, a s njega je sletjeti vrlo lako, isto kao to je teko dii na rame teak kamen, a
lako ga je spustiti na zemlju. Mi ba treba da traimo vii poloaj i da se borimo za to, jer
imamo dostojanstva. Zato da se zadovoljimo sadanjim svojim poloajem kada smo u
stanju da postignemo vei?
Pa ta si odluio? Upita ga Kelila.
Ja namjeravam da iskoristim priliku i da se nekako nametnem lavu, jer je oigledno
da je on kratke pameti. Moda e mi poi za rukom da mu se dodvorim i da na taj nain
steknem bolji poloaj.
A otkud ti zna da lav ne zna ta radi? upita ga Kelila.
Ja to znam, jer tako osjeam i mislim odgovori mu Dimna. Pametan ovjek
moe da prozre svoga druga i pozna njegovo unutarnje raspoloenje po njegovim
kretnjama i izrazu.
Ama kako ti moe misliti da e ti lav dati poloaj, kad nisi ni carev drug, niti zna
kako se carevi dvore? upita ga Kelila.
Snaan ovjek moe da nosi teak teret makar i ne bio naviknut na to, a slabi ga
nee moi ni da digne makar mu to bilo stalno zanimanje, odgovori mu Dimna.
Car ne nagrauje najbolje iz svoje svite, nego odabira one koji su mu najblii i
nadomak. Davno je reeno da je car u tome slian vinovoj lozi koja se ne penje uz
najplemenitije drvo, nego uz ono koje joj je najblie. Kako ti onda moe oekivati
poloaj kada nisi lavu tako blizak? upita Kelila Dimnu.
Ja sam shvatio sve tvoje rijei i razmislio o njima, ti istinu govori odgovori mu
Dimna. Ali ti treba da zna da nesposoban, koji zauzima visok poloaj i koji je blizak
caru, nije ravan sposobnome, koji je tek uspio da se caru priblii. Ja u nastojati da mojim
trudom postignem visok poloaj. Poznato je da na carskim vratima moe ostati samo ko
nije gord, ko moe podnijeti uvrede i uguiti u sebi srdbu, ko je blag prema ljudima i
umije da uva tajnu. Samo takav moe postii ono to eli, odgovori mu Dimna.
Eto, recimo, da si nekako dopro do lava. Kako e, pitam te, uspjeti da postigne
ono za im tei, kako e kod njega stei poloaj i ugled? upita ga Kelila.
Kad bih se pribliio lavu i upoznao njegovu ud, ja bih mu obazrivo povlaivao i
rijetko bih mu se kad protivio odgovori Dimna. Ako bi on elio neto to je samo po
sebi dobro, ja bih mu to jo ljepim prikazao, preporuio bih mu da u tome istraje, iznio
bih mu kakve bi sve koristi imao od toga i stalno bih ga podsticao da to ostvari da bi se jo
vie radovao. Ako bi on elio da uini neto nevaljalo, ja bih ga upozorio na to i pokuao
bih na sve mogue naine da ga ubijedim da e biti po njega mnogo bolje i korisnije ako
to ne uini. Ja vjerujem da bih tada stekao ugled kod lava i da bi on uvidio da se ja
odlikujem od drugih. Obrazovan a umiljat ovjek moe, ako hoe, da istinu proglasi
neistinom a krivdu pravdom, ba kao to vjet slikar naslika na zidovima likove
koji izgleda kao da izlaze, a u stvari ne izlaze, ili kao da ulaze, a oni zaista ne ulaze.
Kad lav upozna moje sposobnosti i uvjeri se da sam pametan i otrouman, nastojae da
me prigrli i nagradi.
Govorio ti ovo ili ono, ipak se bojim da ti car ne zabiberi, jer opasno je s carem se
druiti, ree mu Kelila. Ueni su ljudi davno rekli: "Postoje tri stvari od kojih ne preza
samo luak, a malo ko, ako s njima ima posla, ostane zdrav i itav, a to su: druenje s
carem, povjeravanje tajni enama i pijenje otrova probe radi". Ueni ljudi su uporedili
cara s brdom na koje se teko uspeti i na kome ima zrelih plodova, skupocjenog dragog
kamenja i korisnih lijekova, ali je ono istovremeno i stjecite lavova, pantera, vukova i
svega tetnog i opasnog. Na takvo se brdo teko uspeti, ali se jo tee na njemu odrati.
Isitna je to to ti ree odgovori mu Dimna samo, dragi moj, ako se ne pogleda
opasnosti u oi, ne moe se ni postii ono to se eli. Ko iz straha ostane neborben i ne
nastoji da postigne ono to eli, taj u ivotu nee postii bogzna to. Reeno je: "Samo je
pregalac kadar, ali ne bez izlaganja opasnosti, da druguje s carem, da trguje po moru i da
izlazi na mejdan neprijatelju". Ueni ljudi su rekli da estiti i zreo ovjek treba da bude ili
u drutvu careva potovan ili u druvu pustinjaka poboan, isto kao to se i slonova
ljepota moe samo vidjeti kad je on divlji ili kad ga kao pripitomljenog iskljuivo car jae.
Neka ti Allah pomogne da ostvari ta si naumio! ree Kelila Dimni.
Dimna se onda uputi lavu. Kad je stao pred njega, duboko se poklonio u znak
pozdrava.
Ko je ovo? upita lav jednog od prisutnih.
Taj i taj odgovori mu upitani.
Poznavao sam mu oca, ree lav, pa odmah zatim upita Dimnu:
ta radi?
Stalno sam pred carevim vratima i ekam da se togod sluajno ne dogodi da bih
caru mogao biti pri ruci. Pred carskim vratima esto se dogaa tota, pa je caru potreban i
takav kome se ne pridaje vanost. I najneznatniji ima svojih vrijednosti, i on moe biti od
koristi. ak i drvce na zemlji ponekad moe da koristi kad ovjeku ustreba.
Lavu se dopadoe Dimnine rijei, i on stee utisak da je Dimna razborit i pametan,
pa prisutnima ree:
esto otoruman i velikoduan ovjek ivi zaboravljen i zapostavljen, ali ipak
njegova vrijednost izbija na povrinu, isto kao to i plameni jezici uvis liu iako ih ovjek
pokuava da utrne.
Kada se Dimna uvjerio da se lavu svidio, ree mu:
O, care, vladarevi podanici dolaze pred njegova vrata u namjeri da pokau caru to
sve oni znaju. Davno je reeno da se vrlina najbolje ogleda u takmienju dvaju junaka i
dvaju uenjaka. Jedan posao mogu valjano obaviti samo sposobni slubenici, zato nije
vano koliko ima slubenika, nego kakvi su oni. To je isto kao kad ovjek uprti teak
kamen i pod teretom malake ni neznajui da mu teret ne vrijedi nita. ovjeku nee biti
dovoljne grane makar ih bilo i mnogo, ako su mu potrebni trupci. Ne bi trebalo sada, care,
da potcjenjuje vrijednost malog ovjeka, jer takav ovjek moe da postane veliki kao to
i tetiva, makar bila i od uginule ivotinje, dobija svoju vrijednost tek kad se od nje napravi
luk, jer je tada vi carevi uzimate u ruke i ona vam slui i u borbi i kad se zabavljate.
Postigavi ono to je htio, Dimni bijae drago to mu se pruila prilika da uvjeri
prisutne da je lavova naklonost prema njemu uslijedila zato to je on pametan i sposoban,
a ne zbog careva poznanstva s njegovim ocem, kako su oni mislili, pa ree:
 Car ne prima u svoju svitu ljude zato to su mu njihovi oevi bili prisni prijatelji,
niti ih udaljuje od sebe zbog toga to su njihovi oevi bili daleko od njega, nego on
postupa na osnovu svog linog zapaanja. Kao to je god ovjek, koji je najprei samom
sebi, prisiljen da potrai lijek kad oboli, tako i car mora da potrai sposobne ljude ako ih
nema.
Dimnine rijei veoma oduevie lava, i on mu za to ukaza jo veu poast, a onda
ree prisutnima:
Car ne treba da osporava i zapostavlja iija prava, samo treba da ima na umu da
postoje dvije vrste ljudi: opaki i ljuti kao zmije, koje kad prvi put ne ujedu, sigurno e
ujesti drugi put ako se na njih nagazi; a drugi su dobroudni i mirni kao hladno sandal-
drvo, koje, ako se dugo trlja, moe i da se upali i opee.
Otada se Dimna stalno nalazio u lavovu drutvu, s njim nasamo bivao, pa mu jednog
dana ree:
Primijetio sam da car nikuda ne ide, ta je razlog tome?
Dok su oni tako razgovarali, vo etreba iznenada strano riknu, pa se lav od toga
uznemiri, ali mu bi mrsko da o tome ma ta rekne Dimni. Dimna primijeti da je ta rika
prestraila lava, pa ga upita:
Da nije cara to uznemirila ta rika?
Ba me to uznemirilo odgovori mu lav.
Car ne treba da naputa svoje mjesto zbog nekakvog glasa, ree mu Dimna.
Davno su ueni ljudi rekli da od svakog glasa ne treba strahovati.
Pa, moe li ti meni navesti kakav primjer za to? upita ga lav.
Priaju da je jedna lisica dola u nekakvu umu u kojoj je o jedno drvo bio objeen
bubanj. Kada god bi duhnuo vjetar kroz grane toga drveta, zanjihao bi ih, i one bi udarile
o bubanj, pa bi se tada uo jak i zvonak glas. uvi taj zvonki glas, lisica poe prema
bubnju. Kad je dola tamo, primijeti da je bubanj velik pa pomisli da je on pun loja i
mesa. Mnogo se namuila dok ga nije poderala. Kada se uvjeri da je bubanj upalj i da u
njemu nema nita, uzviknu:
Ne znam, ali mi se ini da su najbeznaajnije stvari najzvonkije i najvee!
Ja ti navedoh ovaj primjer ree Dimna lavu da se uvjeri da bi i taj glas, koji
nas je uplaio, bio beznaajniji nego to nam je izgledalo, kad bi ga izblie uli. Ako car
eli neka ostane gdje je, a neka mene poalje tamo da mu donesem pravu vijest o tome
glasu!
Lav se sloi sa Dimnom i dozvoli mu da ode tamo otkuda je dopirao glas.
Dimna se onda uputi u pravcu etrebe.
im je Dimna iziao od lava, lav se zamisli i pokaja to ga je poslao tamo. "Nisam
postupio kako treba to sam Dimnu prisno prigrlio i to sam mu otkrio svoju tajnu, ree
u sebi lav, jer se on vucarao pred mojom kapijom kao niko i nita. Nije pametno da car
lakomisleno povjeruje ljudima koji obijaju carske pragove, pa ostanu i bez svoje krivice
dugo nezapaeni. Isto tako car se ne smije oslanjati ni na ljude kojima je lino uinio
zulum, koje poznaje kao pohlepne i nezajaljive, koje je snala kakva bijeda i nevolja pa
ih on ne prihvati, ili koji su zgrijeili, pa se boje kazne, ili koji prieljkuju caru nesreu iz
koje bi za sebe izvukli korist, ili koji se boje da ne bi ono to bi caru koristilo, njima
tetilo, ili, najzad, koji su s carevim neprijateljima u dobrim odnosima, a s prijateljima na
ratnoj nozi. Dimna je neobino pametan, obijao je moje pragove i ostao dugo nezapaen.
Zebem da me zbog toga nije zamrzio i da ga to ne ponuka na izdaju svoga cara, pa da ne
pomogne mog neprijatelja protiv mene i pred njim me oklevee. Moe Dimna kojim
sluajem i da utvrdi da je onaj to je riknuo
moniji od mene, pa da njega prizna za cara i s njim poe protiv mene".
Lav onda ustade i malo prohoda. Ne potraja dugo kad eto ti Dimne. Opazivi Dimnu,
lav se veoma obradova i vrati na svoje preanje mjesto.
Kada mu Dimna prie, on ga upita:
ta je to tamo, ta si vidio?
Vidio sam vola. Taj vo je riknuo i njegov si glas ti uo, care, odgovori mu
Dimna.
Je li kako snaan? upita ga lav.
Nije ba jak, odgovori mu Dimna. Bio sam blizu njega, s njim sam razgovarao
kao to razgovara jednak s jednakim i nije mi mogao nita.
Ama, da se ti nisi u njemu prevario, nemoj ga nipoto potcjenjivati! ree lav.
Jak vjetar se i ne osvre na slabanu travu, nego upa visoke palme i ogromna drveta.
Nemoj se ti njega nimalo plaiti, care, i neka te on ne uznemirava! Ja u ti ga
dovesti i prisiliu ga da ti bude pokoran rob, odgovori mu Dimna.
Pa de, uini ta si naumio! ree mu lav.
Dimna se onda uputi volu etrebi, i kad se sastade s njim ree mu neustraivo i sa
omalovaavanjem:
Hajde sa mnom, poslao me lav po tebe! Naredio mi je da ti kaem da ti nee
uzimati za zlo to mu nisi prije doao na poklonjenje, ako iz ovih stopa poe sa mnom.
Ako se bude skanjivao, naredio mije da se brzo vratim i da ga izvjestim o tome.
A ko ti je taj lav to te meni poslao? upita Dimnu etreba.
Gdje je on, i ta radi?
On je car zvijeri, a nalazi se tu i tu i ima ogromnu vojsku odgovori mu Dimna.
etreba se prepade kada u za lava i zvijeri, pa ree:
Ako mi ti moe zajamiti ivot, ja u s tobom poi do lava.
Dimna ga onda uvjeri da mu se nee nita dogoditi pa s njim krenu. Kad je Dimna
uveo etrebu kod lava, lav ga lijepo primi i upita:
Kada si doao u ove krajeve i ta te u njih dovelo?
Vo etreba mu ispria sve po redu, a lav mu na to ree:
Budi moj nerazdvojni drug, a to se mene tie, ja u znati da te cijenim!
Neka ti Allah da svako dobro! ree etreba hvalei lava.
Docnije je lav jo jae prigrlio etrebu, jo mu je veu ast ukazivao, s njim se
potpuno sprijateljio, svoje mu tajne povjeravao i u svemu se s njim savjetovao. Kako je
koji dan prolazio, lav se volu sve vie divio, sve ga je vie volio, sve je s njim usrdniji bio
tako da mu etreba postade najprisniji drug.
Kada Dimna vidje da se etreba bez njega i njegovih drugova drui s lavom, da je
postao carev savjetnik i da se car s njim nasamo drui i zabavlja, silno mu pozavidje, i
njegov gnjev dostie vrhunac. Dimna se onda poali na ovo svome bratu Kelili i ree mu:
Zar se ne udi, brate, mojoj kratkoj pameti i nespretnosti? Ja sam mislio da lavu
pomognem, a zaboravio sam na svoj sopstveni interes. Dovedoh mu vola etrebu koji me
istisnu s poloaja.
Tebe je snalo, brate, ono to je zadesilo pustinjaka odgovori mu Kelila.
A kako je to bilo? upita ga Dimna.
Vele da je nekakav pustinjak dobio od cara na dar skupocjeno odijelo. To je vidio
jedan kradljivac koji baci oko na to odijelo, pa doe pustinjaku i ree mu:
Drago bi mi bilo da sam stalno s tobom ne bih li ta od tebe nauio!
Pustinjak pristade na to. Tako kradljivac ostade s njim trudei se da u svemu bude
kao on i dvorei ga ljubazno. Najzad je uspio da pustinjaka obmane i da mu ukrade ono
odijelo.
Kada pustinjak vidje da mu nema odijela, odmah posumnja u svoga druga. On se
onda uputi ka nekom gradu u tenji da nae kradljivca. U putu naie na dva divlja jarca
koja su se bola dok im nije potekla krv. Uto doe i lisica i poe lokati tu krv. Dok je ona
krv lokala, iznenada se gruhnue ta dva divlja jarca i lisicu ubie. Pustinjak nastavi put i
ue u grad. Lutajui po gradu, on nabasa na kuu neke ene i zamoli je da ga primi na
konak. Uvjerivi se da je ova ena nevaljala on izie da potrai drugo konaite. Usput
naie na nekog papuara kog zamoli da ga primi u goste. Papuar ga povede svojoj kui, i
kad ga uvede unutra, ree svojoj eni:
Pripazi ovoga pustinjaka i lijepo ga ugosti! Ustani i poslui ga, a ja odoh jednom
svom prijatelju koji me pozvao na pie.
Papuareva je ena imala ljubavnika, a posrednik izmeu njih bila je ena nekog
berberina.Ona onda porui po berberinovu enu, i kada ova doe, ree joj da obavijesti
njenog ljubavnika da joj mu nije kod kue.
Mu mi je, eto, otiao da pije kod jednog svoga prijatelja i sigurno e se vratiti
pijan. Reci mom ljubavniku da brzo doe! ree papuareva ena eni berberinovoj.
Ljubavnik papuareve ene doe i sjede pred vrata ekajui odobrenje da ue.
Papuar se vrati pijan, ugleda tog ovjeka, pa mu se uini sumnjiv. On ljut ue svojoj eni
i dobro je izmlati, a zatim sveza za jedan direk u kui pa ode i zaspa k'o zaklan.
Berberinova ena onda doe da javi papuarevoj eni da njen ljubavnik ve dugo eka, i
upita je ta da radi.
Ako hoe da mi uini ljubav, odrijei me i dopusti mi da te sveem za ovaj direk
pa ovdje ostani dok se ja ne vratim od svog ljubavnika, a ja u se brzo vratiti ree joj
papuareva ena.
 Berberinova ena je poslua, odrijei je i ona ode svome ljubavniku, a sebe sveza za
onaj direk. Papuar se probudi prije nego mu se vratila ena i zovnu je po imenu, ali mu
se berberinova ena ne odazva jer se bojala da joj glas ne prepozna. Papuar zovnu svoju
enu i po drugi put, ali mu se berberinova ena opet ne odazva. On se silno razljuti, pode
k njoj sa noem u ruci i odsijee joj nos.
Uzmi ovo i daruj svome prijatelju! ree joj ne sumnjajui ni najmanje da je to
njegova vlastita ena.
Kad se papuareva ena vrati, ona vidje ta je njen mu poinio od berberinove ene.
To je veoma oalosti. Ona odmah odrijei berberinovu enu koja ode svojoj kui onako
odsjeena nosa. Sve je ovo vidio i uo onaj pustinjak.
Papuareva ena se onda poe moliti bogu, proklinjati svoga mua i pretvarati se kao
da je njoj odsjekao nos, a zatim ga odmah zovnu iz sveg glasa:
O, grenie i silnie, ustani i pogledaj ta si od mene poinio, i vidi kako mi se
Allah smilovao i povratio mi opet zdrav i itav nos.
Mu joj ustade, upali svijeu, pogleda i vidje kad u njegove ene zdrav i itav nos.
On je onda zamoli da mu ne zamjeri, pokaja se i zatrai od Allaha da mu oprosti.
Kad je berberinova ena dola svojoj kui, dugo je smiljala kako e se opravdati
pred svojim muem i porodicom to joj je odsjeen nos da oni ne bi to posumnjali.
Kada bi pred zoru, probudi se berberin, pa ree svojoj eni:
Daj mi alat jer hou da idem jednom plemiu! ena mu donese samo britvu.
Ama, daj mi sav alat! viknu joj mu. Ona mu opet donese samo britvu, a on se
rasrdi, pa se na nju hiti britvom. Ona se onda baci na tle pa zajauka: "Joj, moj nos!"
Tako je jaukala iz sveg glasa dok joj ne dooe roaci. Kad je oni vidjee takvu,
epae berberina i dovedoe ga kadiji.
ta te navede da odree nos svojoj eni? upita kadija berberina.
Berberin nije mogao da se opravda, pa kadija naredi da se i njemu odree nos. Kada
htjedoe da mu odreu nos, izbi i onaj pustinjak koji odmah pristupi kadiji i ree mu:
Kadija, priekaj malo, da ti objasnim cijelu stvar. Lopov mene nije pokrao, onu
lisicu nisu ubila ona dva divlja jarca, berberinovoj eni nije odrezao nos njen mu, sve to
mi sami sebi uinismo.
Kadija ga zamoli da mu potanko sve objasni, i pustinjak mu ispria ta se sve
dogodilo. Kadija onda naredi da se berberin pusti.
Razumio sam te dobro i ini mi se da se i meni neto slino dogodilo ree Dimna
Kelili. Po svoj prilici sam i ja sam sebi naudio, ali reci mi, ta sad da radim?
Ama najprije ti meni reci ta ti misli, i ta si odluio da ini? upita ga Kelila.
to se mene tie, ja od lava vie ne oekujem kakav bolji poloaj na kome sam
ranije bio. Pametan ovjek treba da crpe pouku iz svojih ranijih greaka da mu se tako
neto ponovo ne bi dogodilo, bilo danas, bilo sutra. Isto tako on mora da uvijek vodi
rauna o svojim ranijim uspjesima i da nastoji da ih postie i ubudue. Kad pomislim na
koji sam nain istisnut s poloaja i kad mi na um padnu napori koje ulaem da ga se
ponovo domognem, meni ne preostaje nita drugo nego da onoga to pase travu liim
ivota. Kad vola nestane, ja se mogu tek tada domai svog ranijeg poloaja. A i za lava bi
to, po svoj prilici, bilo bolje, jer prevelika prisnost s volom moe ga samo osramotiti i
umanjiti mu ugled.
Ja mislim da se lav nee osramotiti niti e imati kakve neprilike to o volu tako
misli i to ga toliko cijeni ree Kelila.
Kada car nema pametnih, povjerljivih i odlunih saradnika, savjetnika i upravljaa
i ne nastoji da ih nae, kada u zemlji vladaju bune i neredi, kad previe voli ene, sijela,
zabave, pie, lov i drugo, kad za malenkost psuje, vrijea i tjelesno kanjava ljude, kad su
nerodne godine, pa nastupi pomor stoke, podbace prihodi i doive se neuspjesi u ratnim
pohodima i, najzad, kada je neopravdano otar ili blag, sve to to ti nabrojah, ako kojim
sluajem cara snae, moe ga lako upropastiti. Lav se po mome miljenju zaljubio u vola,
i to mu moe okrnjiti ugled.
Kako se ti moe boriti protiv vola kada je on od tebe jai, kada ga lav potuje vie
nego tebe i kada ima vie prijatelja? upita ga Kelila.
Ama, nemoj ti gledati to sam ja mali i slab! odgovori mu Dimna. Nije u tome
stvar, nije vano da li je neko snaan ili slab, krupan ili sitan, jer esto mali i nejaki mogu
postii svojom lukavou i otroumnou ono to nisu u stanju mnogi jaki. Pa zar ti nisi
uo da je slabi gavran prevario crnu zmijurinu i ubio je?
A kako je to bilo? upita ga Kelila.
Priaju da je neka gavranua imala gnijezdo na jednom drvetu koje je raslo na
brdu. U njenoj je blizini bila rupa crne zmijurine. Kad god bi gavranua izlegla mlade,
zmija bi se prikrala njezinim ptiima, pa bi ih pojela. To gavranuu teko oalosti, pa se
potui jednom akalu, svom prijatelju, i ree mu:
Ja elim da se s tobom posavjetujem o jednoj svojoj odluci.
A ta je to? upita je akal.
Odluila sam da odem onoj zmijurini pa da joj kada bude spavala, kljunom
iskopam oi, ne bih li je se tako oslobodila ree gavranua.
Ne valja to to si smislila ni prebijene pare! odgovori joj akal. Gledaj ti da
ostvari svoju elju tako da sebe ne izlae opasnosti! uvaj se, da te ne snae ono to je
snalo patka kada je htio da ubije raka, pa ubio sama sebe.
A kako je to bilo? upita ga gavranua.
Priaju da je neki patak bio savio gnijezdo u jednom umarku u kome je bilo
jezerce sa dosta ribe. Taj je patak dugo ivio lovei te ribe, ali kad je ostario nije ih vie
mogao loviti, pa izgladnje i pade u veliku bijedu. Sav alostan potrudi se da nae neki
izlaz. Pored njega proe jedan rak, koji mu se, primijetivi njegovu tugu i nevolju, priblii
i upita ga:
Zato si ti, ptico, tako tuna i alosna?
A kako neu biti alostan? odgovori mu patak.
Ja sam ivio lovei ribe na ovom mjestu, a danas sam vidio dva ribara koji prooe
pored ovog mjesta i jedan ree drugome: "Ovdje ima mnogo ribe, hoemo li najprije nju
da lovimo?" "Ja sam na tome i tome mjestu pronaao da ima vie ribe nego ovdje,
odgovori mu drugi. Zaponimo lov tamo, pa kada zavrimo, doi emo i ovdje, i sve
emo ribe pohvatati".
Ja znam da e oni ree patak raku kada zavre onamo, doi do ovoga jezerceta i
pohvatati svu ribu. A kada se to dogodi, to e onda biti moja pogibija i moj kraj.
Rak istoga asa ode ribama i to im saopti. A one se odmah obratie patku, zatraie
od njega savjeta rekavi mu:
Mi ti doosmo da nas posavjetuje, jer se pametan i sa svojim neprijateljima
savjetuje.
Ja se ne mogu nositi sa ona dva lovca odgovori im patak.
Ja ne znam drugog izlaza nego da preete u oblinju rijeku u kojoj ima mnogo
vode i riba, i koja je obrasla ibljem. Ako vam poe za rukom da tamo preete, bie vam
dobro i imaete dosta hrane.
Tu nam uslugu niko drugi ne moe uiniti nego ti! odgovorie mu ribe.
Patak onda poe svakoga dana da prenosi po dvije ribe, samo bi ih odnosio na jedan
breuljak i tamo jeo. Tako jednoga dana kad patak doe da uzme i prenese dvije ribe, rak
mu prie i ree mu:
Ama i ja se takoe bojim da ostanem ovdje, jer se osjeam nekako usamljen.
Odnesi ti i mene u tu rijeku!
Patak ga uze i s njim odletje. Ali kada se pribliie onom breuljku na kome je patak
jeo ribe, rak baci pogled i ugleda hrpu ribljih kostiju. On se onda uvjeri da je patak pojeo
sve ribe i da sada hoe i njega da pojede.
Kada se ovjek sretne sa svojim neprijateljem na popritima borbe i zna da e tu
nastradati, borio se ili ne, on i tada treba da se brani i da uva svoju ast zakljui u sebi
rak, pa svojim klijetima stisnu patka za vrat i udavi ga.
Rak se poslije toga vrati preostalim ribama i ree im ta se sve dogodilo.
Ja ti navedoh ovaj primjer ree akal gavranui da se uvjeri kako poneko
lukavstvo moe da upropasti i lukavog. Ali ja u te nauiti kako e zmija glavom platiti,
samo ako to bude mogla izvriti. I znaj da ti od toga ne moe stradati, naprotiv, ti se
tako i jedino moe spasiti.
A kako? upita ga gavranua.
Ti e letjeti i u letu motriti ne bi li opazila kakav enski nakit. im ga opazi,
zgrabi ga pa leti i sputaj se dok ne doe do rupe te zmijurine, samo pazi da se svijetu ne
izgubi iz vida. Kad doleti do rupe, onda nakit baci pored nje. im ljudi to vide, oni e
nakit uzeti i tebe izbaviti od te zmijurine.
Gavranua poslua akala i die se u vazduh. Kruei ugleda enu nekog velikaa
kako se na krovu kupa i kako je svoje odijelo i nakit stavila na stranu. Gavranua sletje
kao strijela, zgrabi jedan erdan i s njim odletje. Ljudi pooe za njom, a ona je
neprestano letjela i sputala se da bi je svak vidio, dok se ne nadvi nad rupu one zmijurine.
Tad baci pred rupu onaj erdan naoigled svih posmatraa. Kada ljudi dooe do te rupe,
naoe i uzee erdan, a zmijurinu ubie.
Ja sam ti sve ovo ispriao ree Dimna Kelili da se uvjeri kako se lukavstvom
moe postii vie nego snagom.
Bilo bi to tako kao to ti veli odgovori Kelila Dimni da vo nije i jak i
pametan. Ali ta mu ti moe kada on ima i snage i pameti.
Vo je, kao to ti ree, i jak i pametan, ali on mi priznaje da sam mu valjao. Ja sam
kadar da ga pobijedim, kao to je zec pobijedio lava.
A kako je to bilo? upita ga Kelila.
Priaju da je u nekom kraju koji je bio bogat paom i vodom ivio jedan lav. U tom
je kraju bilo mnogo divljih ivotinja koje su ivjele u izobilju, ali nisu bile zadovoljne i
spokojne, jer su strahovale od lava. One se jedanput sakupie, odoe lavu i rekoe mu:
Ti s trudom i velikom mukom uspijeva da uhvati poneku od nas. Mi emo ti
neto predloiti to e za tebe biti dobro, a i mi emo biti spokojne. Ako ti nama zajami
miran ivot i ne bude nam ulivao strah u kosti, obavezujemo se da ti svaki dan poaljemo
po jednu ivotinju u ruano doba.
Lav pristade na to, nagodi se s njima, i one se pridravahu ugovora.
Poslije nekog vremena doe red na zeca da bude lavov ruak, pa se on obrati divljai
ovim rijeima:
Ako vi mene pomognete, a to vam nee biti uzalud, ja se nadam da u vas
osloboditi od lava.
ta trai da uradimo? upita ga divlja.
Traim da naredite onome koji me bude vodio lavu da ne uri, kako bih malo
zadocnio.
Pristajemo! odgovori mu divlja.
Zec poe lavu, ali je usput zastajkivao u namjeri da ne stigne u lavovo ruano doba.
Doavi tamo, on sam polako prie lavu, koji bijae veoma ogladnio i ljut. Lav ustade sa
svoga mjesta, poe prema zecu i upita ga:
Otkuda dolazi?
Ja sam izaslanik divljih ivotinja. Poslae po meni jednog zeca tebi za ruak. Neki
drugi lav poe putem za mnom, ote mi zeca i ree: "Jedini ja imam pravo na ovaj kraj i na
divlja u njemu". "Ovo je carev ruak koji mu je po meni poslala divlja, ne otimaj mu
ga!" rekoh mu ja. On te opsova i izgrdi, pa, evo, ja navrat-nanos dotrkah da te o tome
obavijestim.
Hajde sa mnom, pokai mi gdje je taj siledija! ree lav zecu.
Zec odvede lava do jedne jame, koja je bila puna bistre vode, nadnese se nad nju i
ree:
Evo, ovdje je!
Lav se nadnese nad jamu, pa u vodi ugleda svoju i zeevu sjenku i ne posumnja u
ono to mu zec ree. Skoi put onog lava kojeg je ugledao u vodi da se s njim obrauna,
ali se u jami utopi. Zec se onda vrati divljim ivotinjama i kaza im ta je s lavom uinio.
Ako si kadar da i vola na neki nain upropasti, a da se time lavu ne nanese teta, ti
to uini, jer je vo dozlogrdio i meni, i tebi, i ostaloj vojsci ree Kelila Dimni. Ali ako ti
mora nitei vola upropastiti i lava, onda se ne usuuj da to ini, jer bi to bilo
vjerolomstvo i s moje i s tvoje strane.
Proe dugo vremena, a Dimna ne ode lavu. Doe mu docnije kad je lav bio sam.
Ama gdje si ti, odavno te nisam vidio? upita lav Dimnu. Da te nije kakvo dobro
zadralo?
Da je bogdo dobro, care! odgovori mu Dimna.
Da se nije ta desilo? upita ga lav.
Ama dogodilo se ono to nije elio ni car niti iko od njegove vojske, odgovori mu
Dimna.
A ta to? upita ga lav.
Nevaljale rijei odgovori mu Dimna.
Ispriaj mi to! ree uznemireno lav.
Te su rijei takve, care, da nisu prijatne onom to ih slua, a da se ne usuuje da ih
izgovori onaj koji treba da ih kae. Ti si, care, visoka linost, pa samo je po sebi
razumljivo da meni nee biti prijamo ako kaem ono to tebi nije drago. Ja pouzdano
znam da ti vjeruje u moju iskrenu ljubav i da vie cijenim tebe nego samoga sebe.
Ponekad mi se uini da nee povjerovati u ono to u ti kazati, ali kada se sjetim i
pomislim da smo mi, divlje ivotinje, zavisne od tebe, onda nemam kud nego da izvrim
ono to mi dunost nalae, iako me nisi pitao za to i mada strahujem da e me sasluati.
Davno je reeno: "Ko izbjegava da d savjet svome caru i kae to misli prijatelju, taj vara
samog sebe".
A ta je to? upita ga lav.
Meni je priao neki povjerljivi i istinoljubivi, da se vo etreba nasamo doaptavao
sa glavarima tvoje vojske i da je rekao: "Ja sam ve upoznao lava, dokuio sam ta misli,
vidio sam njegovu snalaljivost i snagu i sada mi je jasno da e on iz dana u dan bivati sve
slabiji i nemoniji. Imaemo ja i on posla!" Kad sam to uo, uvjerih se da je etreba
izdajnik. Ti si ga odlikovao kako moe biti bolje i uinio si ga ravnim sebi pa on sada
misli da je ono to si i ti. Odsada e on na svakom koraku gledati da ti naudi, a poslije
tebe on e se doepati tvoga carstva! Davno je reeno: "Ako car primijeti da se neki
ovjek s njim izjednaio ugledom i poloajem, neka ga odmah uniti, jer ako s njim tako
ne postupi, bie sam uniten". A etreba bolje no iko zna kako treba postupati.
Pametan je onaj koji pripremi odstupnicu prije nego se ma ta dogodi, a ti, care, nisi
spreman da suzbije ako se sluajno togod dogodi. Reeno je: "Ima tri vrste ljudi,
odlunih, odlunijih i slabia. Odluan je onaj koji se ne zbunjuje niti plai, jer se pomou
svoje snalaljivosti, svog lukavstva i razboritosti zna da izvue iz kripca. Odluniji od
ovoga je onaj koji unaprijed sve pripremi, koji moe da predosjeti nesreu prije nego to
se ona dogodi, koji moe da utvrdi kakve je ona naravi i da je preduprijedi kao da je
itavog ivota imao s njom posla. Eto, takav je u stanju da i bolest i svaku drugu nedau
na vrijeme sprijei. Nemoni je onaj koji se koleba, prieljkuje neto i skanjuje se u
svojim odlukama dok ne nastrada. Kao primjer za to moe da poslui sluaj triju riba.
A kako je to bilo? upita ga lav.
Priaju da su u nekoj lokvi ivjele tri ribe: otroumna, jo otroumnija i
nerazborita. Ta je lokva bila na jednoj visoravni, kojoj gotovo niko nije mogao prii.
Pored nje je proticao jedan potok. Sluaj htjede da pored tog potoka prou dva ribara i da
ugledaju tu lokvu. Njih dvojica se dogovore da se sa svojim mreama vrate do te lokve i
da pohvataju sve ribe koje su u njoj. Ribe ue njihov razgovor. im ona najotroumnija
u ta oni govore, posumnja u njih, poboja ih se, pa, ne obazirui se ni na to, izie kroz
otvor kojim je uticala voda iz potoka u lokvu. Ona otroumna ostade na svome mjestu dok
ne dooe ona dva ribara. Kad ih ona vidje i saznade ta oni ele, pohita da izie kroz
otvor kojim voda utie, kad tamo, a ribari zaepili to mjesto. Vidjevi to, ona ree:
Ja sam se skanjivala, evo, ovo je posljedica skanjivanja. Kako u se izvui iz ovog
kripca? Rijetko kada koristi prebrzo i sporo dovijanje. Samo pametan nikada ne gubi
nadu. On nikad ne oajava, on uvijek razmilja i trudi se.
Riba se onda napravi kao da je mrtva, pa poe ploviti po povrini vode, izvrui se,
as na lea, as na trbuh. Ona dva ribara je uzee i metnue na zemlju izmeu rijeke i
lokve, a ona se odmah baci u rijeku i tako se spase.
A to se tie one nerazborite ribe, ona je po vodi lutala tamo amo dok ne bi
ulovljena.
Dobro sam te razumio ree lav Dimni ali ja mislim da vo nee mene prevariti i
da mi ne eli zlo. Kako bi to on mogao uraditi kada mu nisam nikad nita runo uinio.
Nema dobra koje mu nisam uinio, niti elje koju mu nisam ispunio.
Nevaljalac moe da se pravi iskren sve dotle dok se ne uzdigne na poloaj kojeg
nije dostojan ree Dimna lavu. Kada se domogne jednog poloaja, trai jo vei. Takvi
su naroito izdajnici i grenici. Nevaljalac slui cara i prema njemu je toboe iskren samo
iz straha. Kada se u svemu zadovolji i kada se prestane bojati, odmah se pokae onakav
kakav je isto kao to je i psei rep prav dok je zategnut, a im se opusti on se savije i
zakovrne. Znaj, care, nije pametan onaj koji od svojih savjetnika ne prima savjete koji su
mu neprijatni. Takav car je slian bolesniku koji ne slua ljekara i radi ta hoe. Potrebno
je da carev pomonik podstie svog cara na sve ono to njegovu vlast moe osnaiti i
ljepom uiniti, a da ga uva od svega to bi mu moglo nakoditi i nanijeti sramotu.
Najbolji su oni prijatelji i pomonici koji su kod savjetovanja najmanje licemjerni.
Najbolji su oni poslovi iji se ishod moe samo pohvaliti, najbolja je ona ena koja se
slae sa svojim muem, najbolja je ona pohvala koja se uje iz usta estitih ljudi, najbolji
je onaj car koji nije nadut i najbolja je ona narav kojoj je uroena pobonost. Davno je
reeno: "Ne bi trebalo da san prija onome kome su vatra jastuk a zmije duek." Kada
ovjek osjeti da mu drug hoe da uini naao, ne smije mu vie vjerovati. Nisu pametni
oni vladari koji sve olako shvataju i koji malo razmiljaju o budunosti. Oni su u tome
najsliniji razjarenom slonu, koji se dok je razjaren ni na to ne osvre. Ako takvog
vladara togod oalosti, on preko toga olako prelazi, a ako uini kakavu nesmotrenost, on
to svaljuje na svoje najblie.
Ti mi izgovori teke rijei, ali su rijei iskrenog savjetnika snoljive ree mu lav.
Ako je vo etreba moj neprijatelj kao to veli, on ipak nije u stanju da mi ma kakvo zlo
uini. Kako bi on to i mogao kada se hrani travom, a ja mesom. Ja se mesom takvih
hranim, pa zato da ga se bojim. Ali ja njega ne mogu iznevjeriti zato to sam ga ranije
hvalio i to sam mu sauvao ivot. Ako bih postupio drukije nego dosada, onda bih
pljunuo na svoje miljenje, ispao bih neznalica i prekrio bih rije koju sam dao.
Nemoj da te obmane to to govori: " Ja se hranim mesom takvih pa se zato i ne
bojim". Ako etreba ne mogne sam nauditi tebi, on e nai naina, da ti to ko drugi uini.
Reeno je: "Ako neko poeli da makar krae vrijeme proboravi kod tebe kao gost, a ti ne
bude poznavao njegovu narav, nemoj mu vjerovati i misliti da si siguran, jer moe zbog
njega nastradati kao to je nadrljala u zbog buhe.
A kako je to bilo? upita ga lav.
Priaju da se jedna u dugo nalazila u postelji nekog bogataa. Ona mu je pila krv
dok je on sapavao, a on to nije ni osjeao. Lazila je polahko i ivljae neko vrijeme tako
dok je jedne noi ne zamoli buha da je primi u goste.
Dobro, prenoi noas kod nas, ima ovdje lijepe krvi i meka postelja! ree joj u.
Buha ostade kod nje na konaku. Kada bogata lee u postelju, buha na njega skoi i
tako ga acnu da ga probudi i san mu razbije. Bogata utede i naredi da mu se postelja
pretrese. Sluge pregledae postelju, ali primijetie samo u, koju uhvatie i ubie, a buha
pobjee.
Ja ti navedoh ovaj primjer ree Dimna lavu da zna da se od zloga ne moe
niko zatiti. Ako zao ovjek ne bude kadar da to uini lino, zlo e se ipak dogoditi
njegovim posredstvom. Ako se ti ne boji etrebe, boj se ostalih svojih vojnika koje je on
nahukao protiv tebe i privolio ih da ti budu neprijatelji.
Dimnine rijei djelovae na lava, pa lav ree:
Pa ta ti onda misli i ta mi savjetuje?
Ko ima kvaran zub stalno e trpjeti bol sve dok taj zub ne izvadi. Nema mira dok
se zaostala hrana iz stomaka ne izbaci, a neprijatelja kojeg se boji, treba ubiti, odgovori
mu Dimna.
Ti si kriv to mi sada etreba vie nije u volji. Ja u po njega poruiti i kad doe
rei u mu ta mislim o njemu, a zatim u mu narediti da ide kud mu je drago, ree lav
Dimni.
Dimni to ne bijae drago, jer je znao da e se lav uvjeriti da je neistinu govorio im
porazgovara sa etrebom. A kad od etrebe sve uje, lavu e onda biti jasno da ima posla
s varalicom i laovom, pa lavu ree:
Ja smatram da nije ni pametno ni razborito da ti etrebu zove k sebi. Neka car o
tome promisli! Ja se bojim da se etreba, kada to osjeti, odmah ne podigne protiv cara.
Ako se on bude s tobom borio, borie se spreman, a ako se od tebe rastane, rastae se na
takav nain da e te to osramotiti. Pametni carevi ne kanjavaju javno onoga koji tajno
ini prestup. Za svaku krivicu oni nau kaznu: za javnu krivicu postoji javna kazna, a za
tajnu, tajna kazna.
Kada car nekoga kazni na osnovu sumnje i ne uvjeri se da je kanjeni kakav
zloinac, onda on sebe kanjava i sebi ini nepravdu primijeti lav.
Ako je ve takvo carevo miljenje, neka onda nipoto ne primi etrebu sve dok ne
bude sasvim spreman. uvaj se, care, da te etreba ne prevari i ne iznenadi! Ja mislim da
e car, kada mu etreba ue, primijetiti da je on odluio da uini neto krupno. A da je to
tako uvjerie se, care, lahko, jer e primijetiti da je etreba promijenio boju lica i da mu
udovi dru. Vidjee ga kako se obazire desno i lijevo i kako vrti rogovima kao da hoe
da se bode i bije.
Ja u biti na oprezu odgovori mu lav. Ako primijetim to to ti napomenu, onda
e mi biti sve jasno i neu vie ni najmanje sumnjati.
Kada Dimna pripremi i okrenu lava protiv vola, uvjerivi se da je potpuno uspio u
onom to je htio, on onda odlui da ode volu i da njega natutka protiv lava. Iz bojazni da
car ne bi doznao za njegov odlazak volu, Dimna odlui da ga o tome obavijesti i da mu se
preporui, rekavi mu:
O, care, kako bi bilo da odem etrebi, da pogledam ta radi i oslunem ta govori?
Moda u nekako dokuiti njegove tajne misli pa da o tome i ostalom to primijetim
izvijestim cara?
Lav na to pristade. Dimna se onda uputi etrebi i ue mu toboe tuan i alostan.
Kada ga vo ugleda, najprije ga pozdravi, pa mu onda ree:
ta je uzrok tvojim vrlo rijetkim posjetama? Odavno te nisam vidio. Kakva te srea
nanijela?
A kada je bilo dobro onome koji nije svoj goso i iji ivot zavisi od onoga u koga
se ne moe pouzdati? Takav je stalno u opasnosti i strahu, nikada nije siguran.
ta se dogodilo? upita ga etreba.
Dogodilo se ono to je sueno i to mora biti. Ko se moe boriti protiv sudbine? Ko
je na ovom svijetu postigao ma ta veliko, a da se nije osilio? Ko je ostvarivao svoje elje,
a da se najzad nije prevario? Ko je iao za svojom strau, a da se nije nasamario? Ko je
od nitkova neto zatraio, a da nije bio odbijen? Ko se druio sa nevaljalima, a da je ostao
nepoteen? Ko se druio s carem, a da je bio siguran za svoj ivot i da mu je on ostao
due naklonjen? Istina je ono to je reeno: "Carevi su, zato to mnogo ne dre do date
rijei i obeanja i to im je svejedno ako koga od svojih blinjih izgube, slini nevaljalci:
kad god izgubi jednog, brzo nae drugog".
Ama, ta to ujem od tebe, izgleda mi da si neto posumnjao u lava i da si ga se
prepao ree mu etreba.
Da, posumnjao sam u njega, ali to se ne tie mene.
A koga se onda tie? upita ga etreba.
 Ti zna ta je izmeu mene i tebe i ta ti dugujem, zna da sam ti onoga dana kada
me lav poslao tebi dao tvrdu rije. Sada ti moram kazati to sam doznao da bih te zatitio,
jer me strah da lav ta ne uini.
Pa ta si to uo? upita ga etreba.
Priao mi je jedan koji je upuen u sve, koji uvijek govori istinu i u ije se rijei ne
moe posumnjati da je lav rekao nekim svojim prijateljima i sabesjednicima: "Svia mi se
etrebina debljina i smatram da on vie ne treba da ivi. Ja u ga zaklati i njegovim
mesom nahraniti sebe i svoje drugove". Kad sam uo te rijei i uvjerio se da e lav
prekriti zadanu rije, dooh da te o tome obavijestim i da tako oduim svoj dug prema
tebi. A ti se, bogme, spaavaj sada kako zna i umije.
Kada etreba saslua Dimnu, sjetivi se tvrde rijei koju mu je on dao, i kada
razmisli o lavu, pomisli da Dimna govori istinu i da je prema njemu iskren. On povjerava
da je stvar vjerovatno onakva kako je predstavlja Dimna, i to ga zabrinu pa ree.
Nije lijepo to lav hoe da pogazi svoju zadatu rije. Otkako se s njim druim,
nisam uinio ma ta naao ni njemu niti ikome iz njegove vojske. Ja samo mislim da je
lava neko natutkao protiv mene, da me neko kod njega oblagao i da je on sada u velikoj
nedoumici. S lavom se drue nevaljalci, i on se ve uvjerio da oni lau i da nije istina ono
to je od njih o drugima uo. Druenje sa nevaljalima esto natjera onoga koji se s njima
drui da misli runo o estitima i da zbog toga grijei, kao to je pogrijeila i patka. Vele
da je jedna patka ugledala odsjaj zvijezde u vodi, pa pomislila da je to riba. Trudila se da
je ulovi, ali poslije nekoliko uzaludnih pokuaja uvjerila se da je to varka, pa je od toga
odustala. Sutradan je stvarno ugledala ribu i pomislila da je to isto ono to je jue vidjela,
pa nije ni pokuala da je ulovi. Ako lav bude povjerovao u la koja se protiv mene iznosi,
onda e se i meni dogoditi ono to se dogodilo drugima. Ali ako nije nalagano na me a lav
ipak eli da mi bez raloga uini zlo, onda je to zaista vrlo udno. Davno je reeno: "udno
je to da ovjek nastoji da ga njegov drug zavoli, pa ne uspije u tome, ali jo je udnije ako
ga umjesto toga drug zamrzi". Ako se neko opravdano ljuti, on se moe i odljutiti i
oprostiti onome na koga se ljutio, jer ako je srdba neim prouzrokovana, nje moe nestati
nestankom samog uzroka. Ali ako se neko ljuti bez razloga onda nema nade da e
oprostiti. Ja sam, eto, razmiljao i ne vidim da izmeu mene i lava postoji ma ta to bi
nas moglo zavaditi. ivota mi moga, niko nije u stanju, ako se dugo drui s prijateljem, da
bude uvijek oprezan i priseban i da ne uini neto to nije po volji njegovu prijatelju.
Samo e pametan i vjeran ovjek, kada njegov drug neto pogrijei, promisliti o toj
njegovoj greci, i utvrditi kolika je, bilo da je uinjena hotimino ili nehotice. On e
takoe razmisliti i o tome da li ga nee poklopiti kakava bijeda ako oprosti kad god bude
mogao. Ako lav misli da sam togod skrivio, ja te krivice nisam svjestan. Ali mi se ini da
je lav mogao o meni donijeti pogrean sud da sam drzak i neposluan zato to nam se
ponekad nisu miljenja podudarala. Ja smatram da u tome nema nikakva grijeha to sam
se ponekad, i to vrlo rijetko, suprotstavljao njegovu miljenju ako je ono bilo upereno
protiv zdravog razuma, vjere i svega onoga to je dobro i korisno. To nisam nikada inio
pred glavarima njegove vojske i njegovim prijateljima, nego sam uvijek s njim nasamo
govorio, i to apui, kako obino govore oni koji imaju strahopotovanje prema nekome.
Ja znam da se jo vie zapetlja i uvali u jo veu nepriliku svaki onaj koji sili svoje
prijatelje da se uvijek slau s njegovim miljenjem, koji, kad je bolestan, trai od ljekara
ustupke i koji prisiljava pravnike da tumae zakon kako njemu godi. Ako se lav ne ljuti na
me zbog ovog to ti rekoh, onda je, moda, po srijedi carev bijes. A drugovati s carem
veoma je opasno makar to druenje s njim bilo iskreno, prijateljski i u ljubavi. Ako ni to
nije, onda ja samo mogu stradati zbog svojih vrlina. A ako nije ni jedno ni drugo, onda je
po srijedi neminovna sudbina. Sudbina e lavu oduzeti snagu i estinu i otjerae ga u
grob. Ona ponekad omoguuje ak i nejakom ovjeku da uzjae na razbjenjelog slona,
ona zmiji otrovnici odreuje ko e joj iupati otrovni zub i s njom se poslije toga igrati,
ona od nemonog stvara odlunog ovjeka, ona zbunjuje otroumnog, olakava ivot
bijednom, bodri kukavicu, a od junaka, kada ga baci u teak poloaj, stvori kukavicu.
Ono to ti lav eli da uini nije ni zbog nagovaranja nevaljalaca, ni zbog bijesa
njegova, ili neeg drugog, nego je to ustvari vjerolomstvo i pokvarenost, careva. On je
grenik, nevjera i izdajnik, slatka je hrana koju daje, ali ona na kraju krajeva postaje
smrtonosni otrov odgovori mu Dimna.
Osjetio sam ja slast lavove hrane im sam je okusio ree vo ali koja mi je korist
kad sam ve pri kraju, smrt mi je za vratom. Da je sree ja i ne bih bio kod lava, jer se on
hrani mesom, a ja pasem travu. Ja sam u ovom orsokaku slian peli koja ue u cvijet
lokvanja da uiva u njegovoj slasti i mirisu. To uivanje nju zadri u cvijetu i kada se
spusti no cvijet se sklopi, a ona tako u njemu zatvorena vrtei se ugine. Ko na ovom
svijetu trai hljeba nad pogaom ne bojei se ta ga sve moe zbog toga snai, slian je
muhi kojoj nije dovoljno drvee i cvijee, nego trai smolu koja curi iz slonova uha, pa je
slon udari uhom i usmrti. Onaj koji poklanja svoju ljubav i iskrenost nezahvalnome, slian
je onom koji sije po neobraenoj zemlji. Ko daje savjet uobraenom, slian je onome koji
gluhu ape a oravu namiguje.
Proi se takvih rijei i nai naina da se spase! ree Dimna volu.
Ama kako u se spasti, kad lav hoe da me pojede? Pa zar mi nisi rekao ta lav
smjera i kakva mu je ud. Ta, ja znam da me njegovi drugovi mogu unititi spletkarenjem i
laima, makar mi lav elio i dobro. Kada se spletkari udrue protiv nevinog, oni ga brzo
mogu unesreiti makar bili i slabi, a on jak, isto kao to su vuk, gavran i akal upropastili
kamilu, kada su se, u elji da je prevare i izdaju, udruili protiv nje.
A kako je to bilo? upita ga Dimna.
Priaju da je ivio jedan lav u nekoj umi, a ta je uma bila blizu puta. Taj je lav
imao tri druga: vuka, gavrana i akala. Jednoga dana prooe tim putem pastiri s
kamilama. Jedna kamila izostade od ostalih, ue u tu umu i nae se pred lavom.
Otkuda dolazi? upita lav.
Iz toga i toga mjesta, odgovori mu kamila.
ta trai ovdje? upita je lav.
 Traim ono to mi ti naredi, care, odgovori mu kamila.
Ostae kod nas, ivot e ti biti osiguran, ivjee u izobilju i imae ovdje bogatu
pau ree joj lav.
Tako kamila proivje s lavom due vremena. Jednoga dana lav poe da togod ulovi,
pa usput srete ogromnog slona s kojim se strano pokla. Lav jedva umae izmoren i sav u
ranama, krv se s njega cijedila, jer ga je slon izgrebao svojim kljovama. Kada stie doma,
pade, ne mogae ni da makne s mjesta, a kamoli da ta lovi. Nekoliko dana vuk, gavran i
akal ne imadoe ta da jedu, jer su se oni hranili onim to je ostajalo iza lava. Zato oni
strano izgladnjee i omrae. Lav to primijeti, pa im ree:
Napatili ste se mnogo, treba da neto jedete.
Ama, lako je za nas, nego nam je ao to cara takvog gledamo. E, da nam je da
caru naemo togod za jelo, pa da se on okrijepi!
Ja ne sumnjam u vau iskrenost, odgovori im lav. Poite na razne strane,
moda ete togod uloviti, pa u tim lovom nahraniti i sebe i vas!
Onda vuk, gavran i akal izioe od lava, povukoe se ustranu i posavjetovae
izmeu sebe.
Ama ta e nam ona tamo to se hrani travom? rekoe oni. Ta, meu nama
nema nita zajedniko. Ona ne misli ta mi mislimo. Hajde da nekako nagovorimo lava da
je pojede i da i nas nahrani njenim mesom!
To ne smijemo ni pomenuti lavu ree akal jer je on kamili obezbijedio ivot i
dao joj asnu rije.
Ja u to urediti s lavom ree gavran i uputi se lavu.
Da li si ta ulovio? upita lav, im ugleda gavrana.
Moe loviti samo onaj koji moe da vidi i da se kree odgovori mu gavran a mi
se ne moemo ni maknuti s mjesta niti ma ta vidjeti, jer nam se navuklo na oi od gladi.
Ali mi smo neto smislili i zakljuili, ako se i car s nama slae, mi emo mu rei.
Dede, da vidim ta je ree mu lav.
Pogledaj onu kamilu, care! Jede travu, uiva, a od nje nikakve koristi nemamo.
Nita ne radi to bi bilo korisno.
im lav to u, veoma se rasrdi i viknu:
Ala si ti na pogrenom putu, kako ti moe tako budalasto da govori i koliko si
daleko od vjernosti i samilosti! Nisi se smio da drzne i da mi rekne te rijei kada zna da
sam kamili zajamio ivot i dao joj tvrdu rije. Zar ti nije poznato da nema nita
plemenitije nego zatiti onoga koji se boji, i ne dopustiti da mu ko prolije krv. Ja sam
kamili zajamio ivot i neu joj nevjeru uiniti!
Dobro, ja znam ta car hoe da kae odgovori mu gavran, ali car sigurno zna da
jedan ovjek moe iskupiti itavu porodicu, porodica pleme, pleme itav grad, a graani
svog cara. Cara je snala nevolja, ali ja u nai nain da sve uredim, a car ne treba ni
prstom da makne, niti da ma ta nareuje. Sve emo mi to smiljeno izvesti, i to e i za
cara i za nas biti spas. Lav zauta i gavranu nita ne odgovori. Kada se gavran uvjeri da je
lav pristao, doe dvojici svojih drugova i ree im:
Ja sam lavu predloio da zakolje kamilu. Mi emo s kamilom doi kod lava i
razgovaraemo o njegovoj nevolji. Praviemo se kao da ga alimo da bismo toboe
pokazali koliko se o njemu brinemo i koliko nam je stalo do njegova ivota. Svaki e od
nas po redu sebe ponuditi lavu da ga pojede, i kad jedan od nas to bude inio, druga
dvojica nee pristajati na to, govorei da to nema nikakva smisla, i da bi caru kodilo ako
bi nekog od nas pojeo. Ako tako postupimo, svi e se spasti i lavu emo biti u volji.
Kako rekoe, tako i postupie i brzo se naoe kod lava.
Care, ti treba da se okrijepi prvi ree gavran. Svi mi treba da se rtvujemo za
te, jer samo tebi ima da zahvalimo to ivimo. Ako ti umre, ni jedan te od nas nee
preivjeti. Zato vie nikakva dobra neemo vidjeti. Evo, neka mene car pojede, ja na to
pristajem drage volje.
uti, ta bi caru koristilo da te pojede, nisi ti njemu ni na zub da natakne
zagrajae vuk i akal.
Evo, neka mene car pojede! Rado ja pristajem na to! ree onda akal. Ja mislim
da e se najesti.
Ama, kako e car tebe jesti kad si smrdljiv i pogan doekae sada vuk i gavran.
Evo, ja, vala, nisam ni smrdljiv ni pogan, neka car mene pojede, pristajem drage
volje ree onda vuk. Gavran i akal mu upadoe u rije i rekoe:
Ljekari su davno rekli: "Ko trai s luem belaja, neka samo jede vujeg mesa!"
Najzad doe red i na kamilu. Ona je vjerovala da e gavran, akal i vuk i za nju nai
kakav izgovor kad bude sebe ponudila lavu da je pojede i mislila je da e se tako spasti
nesree i ostati lavu u volji.
Ako car mene zakolje ree kamila moe se najesti i mojom krvlju e ugasiti.
Moje je meso lijepo i lako probavljivo, unutrica mi je ista. Pa, neka me car zajedno sa
svojim drugovima i slugama pojede! Ja na to rado pristajem.
Pravo veli kamila. Ta, ona je plemenita i zna ona ta govori! povikae vuk,
gavran i akal, pa onda na nju skoie i rastrgoe je.
Ja ti navedoh ovaj primjer ree vo Dimni da zna da se neu moi da odbranim
i sauvam od lavovih drugova ako oni odlue da me unesree, makar lav o meni mislio
drukije nego to oni misle. To mi nee niti moe ma ta koristiti. Davno je reeno:
"Najbolji je onaj car koji je ljudima pravedan". Da je lav prema meni i naklonjen, ipak bi
se pod uticajem bujice rijei izmijenio, jer rijei, kad ih je mnogo, brzo istisnu iz srca
njenost i blagost. Zar ne zna da je voda kao i ljudski govor i da je kamen tvri od
ovjeka. Pa kao to rijei djeluju na ovjeka tako i voda izdubi kamen i na njemu ostavi
trag ako na njega due kaplje.
ta sada smjera? upita Dimna vola.
Ja mislim da mi ne preostaje nita drugo nego borba odgovori mu vo. Ne moe
zasluiti nagradu ni onaj koji se moli i milostinju dijeli, ni poboni onaj koji se bori
branei svoj ivot i istinu.
 Niko ne treba da sebe izlae opasnosti, ako moe drukije postupiti ree Dimna.
Pametan smatra da je bitka posljednje sredstvo. Da ne bi pao u takvo iskuenje treba
koliko god vie moe da bude blag i da se poslui lukavstvom. Davno je reeno: "Nemoj
nipoto potcjenjivati nemonog neprijatelja, pogotovu ako je lukav i ako ima pomagaa".
A ti poao protiv lava! A zna li ti, vole, koja je on smjelost i snaga? I upamti dobro, ko
potcjenjuje svoga neprijatelja zato to je on nejak, mora doivjeti nepriliku slinu onoj
koju je doivio gospodar mora od ptice Tajtave.
A kako je to bilo? upita ga etreba.
Priaju da je neka morska ptica, koja se zvala Tajtava, ivjela na morskoj obali.
Tajtava je imao svoju enku. Kada doe vrijeme da legu mlade, enka ree mujaku:
Dobro bi bilo da potraimo kakvo sigurnije mjesto na kojem emo izlei mlade, jer
se bojim, kada Gospodar mora poalje plimu da nam voda ne odnese ptice.
Snesi ti jaja gdje si ih i dosada nosila, jer nam to mjesto najbolje odgovara, voda i
cvijee su nam blizu odgovori joj mujak.
O, ludo jedna, promisli dobro, ja se bojim da nam Gospodar mora ne odnese
mlade! ree mu ponovo enka.
Snesi ti jaja, kad ti kaem, gdje si ih i dosad nosila, Gospodar mora nee to uiniti
odvrati joj mujak.
Ala si ti tvrdoglav! viknu mu enka. Zar si zaboravio njegove prijetnje, i zar ne
poznaje sebe i svoju snagu?
Mujak je ne poslua. Meutim, ona ostade pri svom, i kad vidje da joj nita ne
pomae, ree svome mujaku:
Ko ne prima savjete mora doivjeti nepriliku slinu onoj koju je doivjela kornjaa
zato to nije posluala dvije patke.
A kako je to bilo? upita je mujak.
Priaju da su u nekoj movari, oko koje je rasla trava, ivjele dvije patke i jedna
kornjaa. Kornjaa i patke ivljahu u najboljem prijateljstvu. Sluaj htjede da u toj
movari poe vode ponestajati, pa one dvije patke odluie da odatle sele, i prije odlaska
dooe kornjai da se s njom oproste.
Da si nam zdravo, mi idemo odavde jer vode ponestaje rekoe joj.
To to vode ponestaje, moe uznemiriti samo mene odgovori im kornjaa. Ja
sam kao laa, i ne mogu ivjeti bez vode, a vi moete gdje god hoete. Pa, molim vas
povedite i mene sa sobom.
Dobro odgovorie joj one.
A kako ete me ponijeti? upita ih kornjaa.
Mi emo uzeti za krajeve jednog tapa, a ti se uhvati ustima za njegovu sredinu, pa
emo te tako letei odnijeti. Ne ali se glavom da izusti i jednu jedinu rije kada uje
govor ljudi! One je onda uzee i odletjee s njom.
uda bojeg! Pogledajte kako one dvije patke izmeu sebe nose kornjau!
povikae ljudi.
 Dabogda vam oi iskapale, ljudi! viknu im kornjaa kad u njihov govor.
im to izgovori, kornjaa tresnu na zemlju i razlijepi se kao smokva.
Ja znam ta ti hoe da kae ree Tajtava svojoj enki ali se ipak nemoj bojati
Gospodara mora. enka, najzad, poslua svog mujaka, snese jaja gdje ih je i ranije nosila
i izlee mlade. Ali ne potraja dugo, kad eto ti plime, i voda odnese mlade, pa enka ree
svome mujaku:
Znala sam ja unaprijed da e se ovo dogoditi!
Osvetiu se ja njemu! uzviknu mujak, pa se odmah uputi jednom jatu ptica, i
kad stie do njeg, ree mu:
Vi ste moje sestrice i moje uzdanje, pomozite mi! obrati se on pticama.
ta trai od nas? upitae ga ptice.
Molim vas, da sa mnom odmah sve poete ostalim pticama da im se poalimo na
Gospodara mora i da im reknemo: "Pa i vi sve ptice kao i mi, pomozite nam!" To jato
ptica mu ree:
Naa gospodarica i carica jeste ptica Anka. Hajde ti s nama k njoj, pa emo je
nekako dozvati. Kada nam se pojavi, poaliemo joj se na Gospodara mora koji ti pakost
uini i zamoliemo je da mu se ona u nae ime osveti i da pokae snagu svoje vlasti.
Ptice sa Tajtavom pooe k njoj, zovnue je i zamolie da im pomogne. Ona im se
pokaza, a oni joj ispriae ta se dogodilo i zamolie je da poe s njima u boj protiv
Gospodara mora. Ona udovolji njihovoj molbi. im Gospodar mora doznade da je Anka s
jatom ptica pola protiv njega, poboja se da se bori s carem s kojim nee moi da izie na
kraj, pa Tajtavine mlade vrati i s njim se izmiri. I Anka se vrati nazad.
Ja ti ispriah ovo ree Dimna volu da zna da ti nije pametno to namjerava da
se bori s lavom.
Ja se s lavom neu boriti, neu mu biti ni prikriveni, ni otvoreni neprijatelj, niti u
prema njemu biti drukiji no to sam ranije bio, a ako primijetim ono ega se bojim, tek
tada u stupiti s njim u borbu.
Dimni se ne dopade to to ree vo, jer je znao da e lav njega osumnjiiti i o njemu
ravo misliti ako na volu ne primijeti znake o kojima je svome caru ranije govorio.
Poi ti lavu ree Dimna volu samo e iz njegova pogleda vidjeti ta ti eli!
A kako u to vidjeti? upita ga etreba.
Kada ue kod lava, ti e vidjeti da je on unuo, da se prema tebi isprsio i da te
netremice gleda nauljenih uiju i razjapljenih eljusti, spreman da svakog trenutka skoi
na tebe odgovori mu Dimna.
Ako sve to vidim, zaista u se uvjeriti da istinu govori ree mu etreba. Kada
je Dimna uspio da nahuka lava protiv vola i vola protiv lava, on se onda vrati svom bratu
Kelili. im se njih dvojica naoe, Kelila upita Dimnu.
ta si dosad postigao?
Pri kraju sam, sve e biti po volji i meni i tebi odgovori mu Dimna.
Odmah poslije toga Kelila i Dimna odoe da prisustvuju bitki izmeu lava i vola, da
vide ta e meu njima biti i do ega e sve to dovesti.
Uto etreba doe, ue kod lava i vidje ga kako je unuo upravo onako kako mu ga
je opisao Dimna.
Carev drug je kao vlasnik zmije koja se nalazi u njegovim njedrima, a ne zna kad
e ga ujesti ree u sebi etreba.
Lav baci pogled i ugleda na volu sve one znake o kojima mu je govorio Dimna.
Odmah mu bi jasno da je vo doao da se s njim bije pa, nimalo ne oklijevajui, na njega
prvi skoi. Meu njima se zametnu borba. Lav i vo su se borili tako estoko da im krv
potee. Kad je Kelila vidio da e lav nadvladati vola, ree Dimni:
Car je silan kad je okruen svojim prijateljima, a snaga mora je u njegovim
talasima! Uzalud ja nastojim da te nasavjetujem i otvorim ti oi i u tome sam slian
ovjeku koji je uvjeravao pticu ovim rijeima: "Ne nastoj da ispravlja ono to se ne da
ispraviti, niti pokuavaj da prevaspita onoga koji se ne da prevaspitati!"
A kako je to bilo? upita ga Dimna.
Priaju da je jedan opor majmuna ivio na nekom brdu. Jedne hladne, vjetrovite i
kiovite noi majmuni potraie vatre, ali je ne naoe. Ugledae krijesnicu kako leti kao
iskra vatre, pa pomislie da je to vatra. Oni onda nakupie mnogo drva, nabacae ih na tu
krijesnicu, i poee duvati ne bi li vatru upalili da se ugriju i zatite od studeni. U njihovoj
blizini se nalazila jedna ptica na drvetu koja je gledala majmune, a i oni nju. Kad vidje ta
majmuni rade, ona ih onda poe dozivati govorei im:
Nemojte se muiti, ama nije to vatra to ste vidjeli!
Kada ptica vidje da se majmuni i ne obaziru na njene rijei, odlui da sleti do njih i
da ih nekako odvrati od onog to ine. Uprvo tada pored nje proe neki ovjek, pa kad
doznade ta namjerava, ree joj:
Nemoj se truditi da ispravlja ono to se ne da ispraviti, jer se sablja ne mjeri na
tvrdu nelomljivu kamenu, niti se lukovi prave od nesavitljive grane, ne mui se!
Ta ga ptica ne htjede posluati, nego prie majmunima da ih uvjeri da ona krijsnica
nije vatra, a uto je jedan majmun epa, udari njome o zemlju, i ona izdahnu.
Upravo se to moe primijeniti na tebe i na mene ree Kelila Dimni. Ti me
nee da poslua, moji savjeti nita ne koriste, jer si odluio da vara i grijei. Ali
upamti, to su runa svojstva, a naroito varanje ije su posljedice mnogo tee. Zato postoji
i primjer.
Hoe li mi ga rei? upita ga Dimna.
Priaju da su se varalica i glupak uortaili u trgovini i krenuli na put. Usput onaj
glupak izostade porad sebe. Tu nae kesu u kojoj bijae hiljadu dukata, i uze je. Varalica
to primijeti. Na povratku s puta u svoje rodno mjesto njih dvojica, kad stigoe nadomak
grada, sjedoe da podijele dukate.
Podijeli po pola, pola meni pola tebi! ree onaj glupak. Varalica, koji je ve
unaprijed odluio da uzme sve dukate, ree glupaku:
Neemo dijeliti dukate jer smo ortaci, a ortaci treba da budu jedni prema drugima
iskreni i da su uvijek zajedno. Ja u uzeti malo za troka, a uzmi i ti toliko. Ostatak emo
zakopati pod ovo drvo, jer je to sigurno mjesto. Kada nam zatreba dukata, doi emo
zajedno, uzeemo koliko nam bude trebalo, a niko drugi nee znati za ovo mjesto.
Tada njih dvojica uzmu po nekoliko dukata, a ostatak zakopaju pod ono veliko drvo, i
odu u grad. Poslije nekog vremena varalica ode bez glupaka po zakopane dukate, uze ih,
a zemlju poravna kao to je i bila. Do nekoliko mjeseci doe onaj glupak varalici i ree
mu:
Treba mi novaca za troka, hajde da uzmemo koliko nam je potrebno!
Varalica s njim ode na ono mjesto gdje su zakopani dukati. Kad dooe tamo pod
ono drvo, odmah otkopae, ali ne naoe nita. Varalica se poe udarati po licu
prenemaui se:
Evo, ovako izgleda drugovanje s prijateljima! Otii bez mene po dukate i uzeti ih!
Glupak se poe zaklinjali da to nije uinio i proklinjati onoga koji dukate uze, a
varalica se sve vie udarae po licu govorei:
Niko ih drugi nije mogao uzeti nego ti! Zar je iko drugi za dukate znao?
Oni se oko toga dugo svaahu, i najzad odoe kadiji da im presudi. Kadija odmah
zatrai da mu kau kako je sve bilo. Varalica je tuio glupaka da je on uzeo zakopane
dukate, a glupak je to odricao.
Moe li ti to dokazati? upita kadija varalicu.
Mogu odgovori mu varalica. Posvjedoie mi drvo pod kojim su bili zakopani
dukati, da ih je on uzeo.
Varalica je, prije no to je sa glupakom doao pred kadiju, bio naredio svome ocu da
ode i da se sakrije u upljinu debla kako bi mogao posvjedoiti umjesto onog drveta.
Njegov je otac otiao i zavukao se u upljinu debla. Kadiji se uini neobino da se neko
poziva na drvo da mu svjedoi pa krenu sa svojim drugovima, varalicom i glupakom, ka
tome mjestu. Kad su stigli tamo, kadija upita drvo, a onaj starac iznutra odgovori:
Glupak je uzeo dukate.
Kada kadija to u, silno se zaudi, pa zatrai drva i naredi da se pod stablo naloi
vatra, te da se ono zapali. Kad plamen obuhvati stablo sa svih strana, otac onog varalice
zapomaga. Izvadie ga u posljednji as. Kadija ga upita otkud on tu, a on mu sve kaza.
uvi to, kadija izmlati varalicu, naredi mu da vrati dukate, koje on uze i predade
glupaku, a oca iamara i obruka.
Ja ti navedoh ovaj primjer ree Kelila Dimni da zna kako ponekad i varalica i
spletkar mogu biti prevareni. A to se tebe tie, Dimna, u tebi se steklo i varanje, i
spletkarenje, i greenje. Ja se plaim ta e te sve snai. Ti ne moe izbjei kazni, jer si
obojen s dvije boje i sainjen od dva jezika. Voda rijeka je slatka dok se ne ulije u more, a
srea u porodici traje dok se u nju ne uulja smutljivac. Ti si najsliniji zmiji otrovnici s
dva jezika, a tvoj je jezik kao njen otrov. Stalno sa zebnjom mislim na taj tvoj otrovni
jezik, strepim pred kaznom koja e te snai. Onaj koji pravi razdor meu prijateljima i
drugovima isti je kao zmija koju ovjek gaji, hrani, gladi i pazi, a ona ga, najzad, pecne.
Davno je reeno: "Stalno budi sa pametnima i plemenitima, s njima se drui i gledaj da se
od njih ne odvaja. Drui se s drugom koji je i pametan i plemenit, ili koji je samo
pametan, a nije plemenit, ili koji je samo plemenit, a nije pametan. Pametan i plemenit
ovjek je savren. Drui se s pametnim, makar i ne bio plemenit, samo se uvaj njegove
pogane udi, ali iskoristi koliko god mogne njegovu pamet! Budi stalno sa plemenitim,
makar i ne bio pametan, i iskoristi njegovu plemenitost, a njega pomozi svojom pameu.
Bjei koliko god moe od glupa nitkova! I ja od tebe treba da bjeim. Kako se tvoji
prijatelji mogu od tebe nadati ma kakvoj plemenitosti i ljubavi, kada si prema svome caru,
koji ti je dao poloaj i odlikovao te, postupio tako. Tvoj postupak je slian sluaju nekog
trgovca koji je rekao: "Nije nimalo neobino da u jednoj zemlji sokolovi hvataju slonove,
kada u istoj zemlji mievi mogu pojesti stotinu oka eljeza!"
A kako je to bilo? upita ga Dimna.
Vele da je u nekoj zemlji ivio jedan trgovac koji jednom prilikom odlui da poe
u neku zemlju radi trgovine. Imao je stotinu oka eljeza koje ostavi na uvanje kod jednog
svog prijatelja, a on ode kuda je naumio. Poslije nekog vremena trgovac se vrati s puta i
odmah zatrai svoje eljezo.
Izjeli su ga mievi ree mu prijatelj.
Pa ve sam uo da miji zubi najbolje grizu eljezo! odgovori mu trgovac.
Trgovev se prijatelj obradova jer je pomislio da mu to on iskreno povlauje.
Napustivi prijateljevu kuu, trgovac sretne njegova sina kojeg uze za ruku i odvede
svojoj kui. Sutradan trgovev prijatelj navrati kod trgovca i ree mu:
Ama zna li ti ta o mome sinu?
Kad sam jue iziao od tebe, odgovori mu trgovac, vidio sam kako jedan soko
ugrabi nekog djeaka, moda je to tvoj sin?
Trgovev prijatelj se udari po elu i ree:
O, narode, da li ste ikada uli i vidjeli da sokolovi grabe djecu!?
Da, odgovori mu trgovac nije nikakvo udo da u nekoj zemlji, u kojoj mievi
mogu pojesti stotinu oka eljeza, i sokolovi hvataju slonove!
Ja sam pojeo tvoje eljezo, evo da ti ga platim, a ti mi vrati sina! ree trgovcu
njegov prijatelj.
Ja sam ti naveo ovaj primjer ree Kelila Dimni da te uvjerim da e ti jo lake
prevariti drugog kad si bio u stanju da prevari svoga druga. Ako neko s nekim prijateljuje
pa prevari treega, njegov e se prijatelj uvjeriti da vie meu njima ne moe biti
prijateljstva. Nita se jeftinije ne prokocka nego poklonjena ljubav nevjernome, dar
darovan nezahvalnome, vaspitanje koje se daje onome koji ne slua i tajna povjerena
onome koji je nee uvati. Druenje sa dobrim samo vodi dobru, a druenje sa nevaljalim
samo zlu, i ono je kao vjetar koji kad pree preko neeg mirisnog donosi miris, a kad
pree preko neeg smrdljivog donosi smrad. Dugo sam ti govorio, i ve sam ti dodijao!
ree na koncu Kelila Dimni.
Kada Kelila bijae pri kraju svog govora, lav je ve bio ubio vola. Ubivi vola lav
pade u duboke misli i gnjev ga proe.
Smrt etrebina mi priini veliki bol! ree u sebi lav. Bio je pametan, otrouman
i blage udi. Ja ne znam, moda je bio nevin, moda je bio rtva spletke i lai.
Lav zbog toga postade nespokojan i snuden, i to mu se moglo vidjeti i na licu.
Dimna to opazi, pa odmah prekide razgovor s Kelilom i pristupi lavu govorei:
estitam ti pobjedu, jer Allah uniti tvog neprijatelja! Pa, to si onda alostan,
care?
Ja alim za etrebinom pameti, njegovim razboritim miljenjem i uglaenou
odgovori mu lav.
Ne ali ga, care, jer pametan ne treba da ali onoga koga se boji! Razborit ovjek
moe ponekad nekog i da zamrzi, ali, kad se uvjeri da mu taj moe biti od koristi, on onda
nastoji da ga pridobije za sebe, isto kao to bolestan ovjek uzima gadan lijek da se
izlijei. On nekada opet moe da nekoga zavoli i da ga veoma cijeni, pa ga iz straha da mu
togod ne nakodi odgurne od sebe i
upropasti, isto kao to i ovjek koga za prst pecne zmija odsijee taj prst jer se boji
da mu se otrov ne razie po cijelom tijelu.
Lava su tada zadovoljile Dimnine rijei, ali kad se poslije nekog vremena uvjerio da
je Dimna lagao, varao i grijeio, smaknuo ga je na najgrozniji nain.

ISTRAGA PROTIV DIMNE

Car Depelim ree filozofu Bejdebi:

Eto, ispriao si mi kako je onaj prepredeni spletkar unio razdor meu onu dvojicu
koji su se veoma voljeli. Deder mi, molim te, reci sada ta se dogodilo s Dimnom poslije
etrebina ubistva. Kako se on pravdao pred lavom i njegovom svitom kada se lav sjetio
vola i kada mu je bilo jasno da je za to krivo Dimnino spletkarenje. I najzad, reci mi neto
kako se Dimna branio!
Ja sam iz prie o Dimni doznao da se lav, im je ubio etrebu, pokajao to je to
uinio. Sjetio se svog drugovanja s njim, jer mu je etreba bio najdrai, najpribraniji i
najprisniji drug i najvjerniji slubenik. On se samo s njim svakodnevno o svemu
dogovarao ne obazirui se na svoju svitu.
Najprisniji lavov drug poslije vola etrebe bijae panter. Jedne noi panter omrknu
kod lava i od njega krenu svojoj kui u gluho doba noi. Put ga nanese pred kuu Kelile i
Dimne. Kada stie do kapije, oslunu i u kako Kelila grdi Dimnu to je potkazivao i
sluio se laima i klevetama protiv carevih najprisnijih prijatelja. Panter tako doznade da
se Dimna ne slae s Kelilom, pa prieka da uje ta e dalje razgovarati.
Ti si lakomisleno upao u orsokak, napakostio si sebi da ne moe biti gore ree
izmeu ostalog Kelila Dimni. Ti e uasno stradati kad lav dozna pravu istinu i kada se
uvjeri da si izdajnik i spletkar. Ostae bespomoan, bie ponien i, najzad, ubijen, jer se
svako boji tvoga zla i preza od tvojih smutnja. Od danas te ne smatram svojim prijateljem.
Nikad ti vie neu povjeriti nijednu svoju tajnu, jer u se od danas drati one mudre izreke
koju su ueni ljudi davno rekli: "Bjei sto konaka od nevaljalca!" Ne mogu i neu vie da
budem s tobom, jer se bojim lavove odmazde.
Kada je panter uo sve to, vrati se natrag i ode pravo lavovoj majci. Od nje dobi
asnu rije da nee nikome rei tajnu koju e joj povjeriti. Panter joj onda ispria ta su
razgovarali Kelila i Dimna.
Kada osvanu, ona ue lavu, i zatee ga alosna i brina zbog etrebine pogibije.
Zato si tako tuan? upita ga ona.
im se sjetim svog drugovanja sa etrebom, njegovih pametnih savjeta i
dogovaranja s njim, odmah se oalostim, odgovori joj lav.
Najtee je kada ovjek optuuje sama sebe ree lavu njegova majka. Kako si se
ti usudio da ubije vola bez dokaza. To je strana greka! Ja bih ti rekla ta sam doznala da
nije, kako su davno rekli ueni ljudi, grijeh i sramota odavati tajne.
Izreke uenih ljudi se mogu tumaiti i ovako i onako odgovori joj lav. Ja
potujem to to ti veli. Ali ako ima to da mi predloi, ne uskrauj mi to, a ako ti je
neko povjerio kakvu tajnu, kai mi je, ja u za sve odgovarati.
Majka mu ispria sve to je ula od onog pantera, ne kazujui njegova imena, a
zatim mu ree:
Ja znam koliku odgovornost snosi i kakvu bruku i sramotu moe doivjeti ovjek,
kako su to davno rekli ueni ljudi, koji odaje tue tajne. Ali, eto, i uprkos tome ja ti
odadoh tajnu samo u elji da ti pomognem. Iako odavanje tajne moe biti kobno po
nekoga, ipak mislim da je to manji grijeh nego takve zaklanjati i dalje im omoguavati da
se neiskreno i nevjerno odnose prema svome caru. Toboe potujui pravilo da tue tajne
ne treba odavati, plitkoumni ljudi i nevaljalci na taj nain pravdaju svoje rune postupke.
tavie, takvi se mogu drznuti i protiv samog cara.
Kad lavova majka zavri svoj govor, lav odmah pozva svoju svitu. U sviti je bio i
Dimna. Kad vidje lava tako utuenog i skrhanog bolom, obrati se jednom iz svite, pa mu
ree:
Ama ta je caru te je tako tuan?
uvi Dimnino pitanje, lavova majka se okrenu prema njemu i odbrusi mu:
Caru je ao to ti jo i jedan sekund ivi! Nema ti vie spasa, s tobom je svreno!
Minuli narataji ne ostavie ba nita nerijeeno docnijim! ree joj Dimna jer je
reeno: "Zlo snae prije onoga koji se uva, nego onoga koji ga stoiki oekuje". Neka car
i njegova svita ne budu lo primjer! Ja znam da je davno reeno: "Ko se drui s
nevaljalima, a zna da su nevaljali, sam sebi naprti bijedu na vrat". Zato su isposnici
prezreli svijet to su smatrali da je samoa bolja od druenja s njim i da su putevi koji
vode Allahu iznad ovozemaljskog ivota. A ko moe vratiti dobro dobrim i dobroinstvo
dobroinstvom ako ne Allah?! Ko oekuje nagradu za uinjeno dobro djelo od ljudi, a ne
od Allaha, taj grijei, jer to nije inio uime Allahovo, nego uime nekog drugog. Carevi
podanici najvie vole: lijepu narav, pravedan postupak i pristojno vladanje. Ueni su ljudi
davno rekli: "Ko povjeruje u la, a ne u istinu, doivjee neto slino onome to je snalo
jednu enu koja se podala svome robu, pa joj on podvalio i obrukao je.
A kako je to bilo? upita lavova majka Dimnu.
Vele da je u nekom gradu ivio jedan trgovac koji je imao lijepu i draesnu enu. U
trgovevom susjedstvu ivio je glasovit slikar koji bijae ljubavnik njegove ene. Jednoga
dana ree trgoveva ena tome slikaru:
Dovij se nekako, ako moe, i nai naina da mi javi kad emo se sastati, ali da o
tome niko iv ne zna!
Ve sam ja smislio kako da postupim, i smatram da e se s tim sloiti, odgovori
joj slikar. Imam jedan areni ogrta, sav iaran raznovrsnim slikama. Ja u ga obui i u
njemu ti se pokazati kada budem odluio da ti doem.
Poslije nekoliko dana slikar obue onaj ogrta i pokaza se u njemu trgovevoj eni.
Kad ena vidje gdje se slikar nalazi, poe mu u susret. To vidje jedan njen rob, pa se tome
veoma zaudi. Taj rob bio je ljubavnik slikareve robinje, pa on nekako izmami od svoje
ljubavnice slikarev ogrta, govorei joj:
Ama hou da ga pokaem jednom svom prijatelju! Ne boj se nita. Vratiu ga
odmah, i tvoj gospodar nee o tome nita znati.
Slikareva robinja dade ogrta svome ljubavniku, on ga obue i pristupi svojoj
gospodarici isto onako kao to joj je pristupao i slikar. Trgoveva ena, mislei da je to
njen ljubavnik, slikar, pade mu u zagrljaj i sva mu se predade. Rob odmah poslije toga
vrati ogrta svojoj ljubavnici, pa ga ona ostavi na staro mjesto. Za to vrijeme slikar je bio
negdje van kue. Kada se spustio mrak, slikar se vrati kui, pa po obiaju obue onaj
ogrta i pokaza se trgovevoj eni. Vidjevi ga u ogrtau, trgoveva ena mu pohita u
susret, pa kad se s njim sastade, upita ga:
ta ti je, ovjee, zar maloprije nisi otiao od mene?
Kada slikar u rijei svoje ljubavnice, urno se vrati kui, odmah pozva robinju i
zaprijeti joj da e je ubiti ako mu ne kae istinu. Ona mu sve kaza, a on onda uze ogrta i
spali ga.
Ja ti ispriah ovo ree Dimna lavovoj majci da zna da car moe pogrijeiti ako
samo na osnovu sumnjanja mene osudi. Ja ti ovo ne govorim iz straha od smrti. Istina,
nikome smrt nije draga, ali od nje spasa nema, i sve to ivi mora umrijeti. Kad bih imao
stotinu ivota i kad bi car elio da ih sve potamani, ne bih ni rijei rekao.
On ovo ne govori to voli cara, nego hoe da se nekako ispetlja i opravda dobaci
neko od prisutnih.
Bijednie, zar je sramota pravdati se? odgovori mu podrugljivo Dimna. Ta zar
ne zna da je ovjek najprei samom sebi? Ako se on ne bude pravdao, pa ko e ga onda
opravdati. Ti si, prijane moj, obian zavidljivac, i to ne zna skriti. Ko te je god uo,
uvjerio se da ti ne moe voljeti tueg dobra, da si neprijatelj i sebi, a pogotovu drugome.
Takav kao ti nije dostojan da ivi sa stokom a kamoli s carem i u carevu dvoru.
Sasluavi takve Dimnine rijei, onaj se povue jadan, tuan i postien.
Ja se divim, varalico, tvome bezobrazluku, tvojoj velikoj drskosti i tvom
dovitljivom odgovoru onome to ti upade u rije! procijedi kroz zube lavova majka
Dimni.
A, ti to meni tako! A ja ti kaem da ti mene gleda jednim okom i slua jednim
uhom uzvrati joj Dimna. Malo ti je zar moje hude sree to me ni kriva ni duna kod
lava obijedie! Ja vidim da se sve naopako okrenulo, da ljudi ak i ne govore istinu. Oni iz
careve svite izgubili su svaku mjeru, ne znaju kad treba da govore, a kad da ute. A to je
sve zato to oni cara ne potuju, iako je on prema njima popustljiv i iako im je dao da
dobro i veoma ugodno ive.
Gle ovoga nesrenika kako se pravi nevin kao jagnjece, kao da nikad nita nije
skrivio! uzviknu lavova majka.
Nita su ti oni koji svoj nos u svata zabadaju! Takvi nemaju mjerila ni za ta,
slini su mukarcu koji nosi enske haljine i eni koja nosi muke, ili gostu koji sebe
proglasi domainom, i, ako hoete, onima koji pred skupom brbljaju, a niko ih ni za ta ne
pita! Nesrenik je samo onaj koji ne poznaje ljude i prilike i koji nije kadar da od sebe
odagna zlo odgovori Dimna.
Zar ti misli, izdajico i spletkaru, da e takvim rijeima obenijati cara i izbjei
tamnicu? upita ga lavova majka.
Izdajnik je onaj ijoj varci i njegov neprijatelj nasjeda i koji svoga neprijatelja bez
ikakva razloga ubija im ga se domogne odgovori joj Dimna.
O, izdajnie i laljive, misli li ti da e te la spasti, i da ti moe ta koristiti
petljanje? obrati mu se ponovo lavova majka.
Laljivac izmilja i obmanjuje istinu, a to se tie mojih rijei to je suta istina!
odgovori joj Dimna.
Izmeu vas e biti ueni samo oni kojima poe za rukom da Dimnin sluaj sasvim
osvijetle ree lavova majka prisutnima, a zatim se die i ode.
uvi sve to, lav odmah predade Dimnu sudiji, a sudija naredi da ga zatvore. Odmah
mu obavie vrat konopcem i bacie u tamnicu.
Kada je bilo oko pola noi, Kelilu obavijestie da je Dimna u zatvoru. uvi za to,
Kelila se odmah uputi ka tamnici i kradom ue unutra. Kada vidje Dimnu teko okovanog
u eliji, gorko zaplaka i kroz suze mu ree:
Brate moj, ti si rtva svojih vlastitih spletaka, one su te dovele tu, gluh si bio za
moje savjete! Ja sam te jo ranije opominjao, savjetovao te i trudio se iskreno da te
urazumim, ali upamti, ne moe se jedno te isto svugdje govoriti, kao to se ne moe uvijek
ii istom stazom. Da te nisam savjetovao, savjest bi me pekla, i moglo bi se lako dogoditi
da me proglase tvojim sauesnikom. Svemu je kriva, da ti pravo kaem, tvoja nadmenost,
ona ti je pamet pomutila. Zar te, brate, nisam stalno podsjeao na mudre izreke uenih
ljudi? Zar ne zna da je davno reeno: "Smutljivca prije vremena smrt pokosi."
 Sad sam se tek uvjerio da su tvoje rijei bile istinite odgovori mu Dimna. Ali,
brate, ueni su ljudi rekli i ovo: "Junaki treba podnijeti svaku kaznu koju si zasluio, jer
je bolje iskusiti je na ovom nego na onom svijetu u paklu."
Ama sve je to dobro odgovori mu Kelila. Ali, upamti, ti si, brate, veliki grenik,
pa e i lavova odmazda biti grozna.
Dok su Kelila i Dimna razgovarali, sluao ih je jedan leopard, koji je takoe leao u
tamnici, a oni ga nisu primijetili. On je sve uo, i kako Kelila kara Dimnu, i kako Dimna
priznaje svoja nedjela i krivice. Leopard je dobro zapamtio svaku njihovu rije i mudro je
utao, jer se nadao da e to u svoje vrijeme moi dobro da proda.
Poslije razgovora s bratom, Kelila se opet kradom vrati kui. Kada sutradan svanu,
lavova majka ue svome sinu, pa mu ree:
O, care divljih ivotinja, ne bi valjalo da zaboravi ta si jue govorio! Ti si rekao
da e narediti da se Dimni odmah sudi. A ja ti velim da to eli i sami Allah. Ueni ljudi
su davno rekli: "ovjek ne smije u ozbiljnim trenucima da bude poboan, niti milostiv
prema greniku".
Potaknut rijeima svoje majke, lav odmah naredi da mu pozovu sudiju pantera. Kad
panter sudija stade pred lava, lav njemu i pravednom dravnom tuiocu, koji je bio
prisutan, ree:
Hajdete u sud i pozovite odmah sve porotnike pa neka oni pretresu Dimninu
krivicu, provedu istragu i unesu doslovno u sudske zapisnike njegovu odbranu! Sve
zapisnike donosiete mi svakog dana!
Kada to ue panter sudija i dravni tuilac, koji je bio carev stric, odgovorie mu:
Sluamo i pokoravamo se carevoj zapovijesti!
Odmah izioe od cara i postupie onako kako im je bilo nareeno. Poslije
troasovnog vijeanja sa porotnicima, sudija naredi da se Dimna dovede. Kada Dimnu
dovedoe, naredie mu da stane pred sudiju oko koga su bili porotnici. Tada predsjednik
senata povika koliko ga grlo nosi:
O, porotnici, vi svi znate da je na car, gospodar zvijeri, veoma oaloen i utuen
otkako je ubio vola etrebu. On je naisto da je ubio vola ni kriva ni duna zato to je
nasjeo Dimninim laima i spletkama. Zato je ovome sudiji nareeno da ispita cijelu stvar.
Ko od vas ma ta zna o Dimni, bilo dobro ili ravo, neka to kae pred porotom i
svjedocima da bi suenje bilo zasnovano na dokazima. Ako on zasluuje smrtnu kaznu,
onda pogotovu treba potanko ispitati njegov sluaj. uriti se u ovom sluaju ne bi smjelo,
jer ko uri obino pogrijei. A pogotovu se ne bi smjelo govoriti ni po ijem hateru, ve
po pravdi i istini.
Kad predsjednik senata sve to izgovori, uze rije sudija pa ree:
O, poroto, posluaj rijei svoga predsjednika, kai pravedno i istinito sve to zna o
Dimni! Treba svi da imate na umu ovo: ko pokua da zataji istinu i ne kae o Dimni sve
ta zna, i to olako shvati, smatraemo ga sauesnikom. Ako okrivljeni prizna svoju
krivicu, to je svakako za njega bolje, mogu mu car i njegova svita i oprostiti. Upamtite
dobro, ne treba imati ma kakva obzira prema nevaljalcima i grenicima, s njima treba
svaku vezu prekinuti! Dakle, ko ma ta zna o ovom prepredenjaku i zlikovcu, neka sve
kae pred prisutnim svjedocima, jer je njegova krivica velika: oblagati nekoga ni kriva ni
duna, i kad jo taj plati glavom, nije mala stvar. Eto, to je uinio Dimna. Davno je
reeno: "Ko preuti amanet umrlog, taj e na sudnjem danu biti zauzdan vatrenom
uzdom." Zato pamet u glavu! Govorite sve to znate samo pravedno!
Kada prisutni sasluae sudijine rijei, svi mukom umuknue.
Zato utite, ta govorite ta znate! uzviknu Dimna. Znajte da za svaku rije ima
i odgovor! Ueni ljudi su davno rekli: "Ko svjedoi lano neminovno e ga lupiti po glavi
kakva neprijatnost kao onog ljekara koji je tvrdio da zna ono to ne zna.
A kako je to bilo? upitae ga prisutni.
Priaju da je u nekom gradu ivio poznat i uen ljekar. Svoju struku je izvrsno
poznavao i veoma je uspjeno lijeio. U starosti on obnevidje.
Car toga grada imaae kerku koju je bio udao za svoga bratia. Ona zanese, i kad
bi pred poroaj, spopadoe je poroajni bolovi. Dovedoe joj toga ljekara. Kada ljekar ue
u njenu sobu, upita bolesnicu da mu kae gdje je boli. Ona mu to ree, a on odmah utvrdi
njenu bolest i odredi lijek. Zatim malo pouta, pa ree:
Ama ko e vam napraviti ovaj lijek? Ja sam, kako vidite, obnevidio, a u drugog se
ne mogu pouzdati.
U tome istome gradu ivio je jedan nadriljekar, koji za to u i odmah zatrai da ga
car primi. Pred carem je tvrdio da poznaje medicinu i da zna spravljati mijeane i
nemijeane lijekove. Car odmah naredi da ga uvedu u sobu u kojoj se nalaze ljekovite
trave, pa neka uzme ta mu treba. Kada taj nadriljekar ue tamo, on uze, izmeu ostalog, i
jednu kesicu u kojoj bijae smrtonosni otrov. On taj otrov odmah izmijea sa ostalim
lijekovima i neznajui ta ini. im je napravio ko bajagi lijek, dade ga bolesnici da ga
popije, od ega ona odmah izdahnu. Kada caru javie to, on odmah pozva tog
nazoviljekara i zapovijedi mu da i on gucne tog lijeka koji je napravio njegovoj keri.
Nazoviljekar nemade kud, potegnu malo tog lijeka i oprui sve etiri.
Ja vam ovo ispriah ree optueni Dimna prisutnima da vam pokaem ta moe
da zadesi svakoga onog koji ne zna ta govori i ini i koji nema mjere u svojim
postupcima. Ko od vas ne bude imao mjere, moe ga lako snai nesrea kao i onog
nazoviljekara, pa neka nikog drugog za to ne okrivljuje. Ueni ljudi su davno rekli: "esto
onaj koji govori koom plaa svoje rijei." Vi ste gospodari svojih rijei, pa budite
milostivi barem prema samima sebi!
Potaknuta Dimninim rijeima, starjeina svinja, koji je inae uivao veliki ugled kod
lava, ustade i nadmeno ree:
O, asni uenjaci! Posluajte moje rijei i dobro ih zapamtite! Ueni ljudi su rekli
da se dobri poznaju po svojoj spoljanosti. A vi, najsposobniji od najsposobnijih, Allah
vam svako dobro dao i na vas svoju blagost izlio, poznajete dobre po samoj njihovoj
spoljanosti. Vama su dovoljne sitnice, pa da upoznate velike stvari. Pred vama su gole
istine koje razgoliuju nesrenog Dimnu i njegov ravi karakter. Pogledajte ga samo, pa
e vam njegova spoljanost sve rei!
Ja znam, a to znaju i prisutni, da ti moe da ustanovi nevaljalstvo na osnovu
spoljanosti jednog lika, samo bih te molio da nam to objasni i upozna nas s onim to
vidi na liku ovoga nesrenika! ree sudija svinji.
Zamoljena od sudije da kae o Dimni sve to zna, svinja se obori na Dimnu ovim
rijeima:
Ueni ljudi su i napisali i kazali da je pokvaren k'o muak svaki onaj ije je lijevo
oko, koje neprestano trepe, manje od desnog, a nos mu je naheren na desnu stranu.
uvi to, Dimna zajedljivo dobaci svinji:
Trebalo bi, svinjo, da se ba ti vie nego iko drugi dri one izreke koju je, sjeam
se, jednom jedan ovjek zgodno dobacio svojoj eni: "Osvrni se najprije na svoju, pa onda
na tuu golotinju!"
A kako je to bilo? upitae prisutni Dimnu.
Pria se kako je na neki grad napao neprijatelj i napravio pravu poharu: pobio i u
ropstvo odveo narod, a onda se vratio otkud je i doao. Jednom neprijateljskom vojniku
zapade kao plijen jedan seljak i njegove dvije ene. Taj ih je vojnik slabo i hranio i
odijevao. Jednoga dana odoe teak i njegove dvije ene goli kao od majke roeni da
vojniku nasijeku drva. Jedna seljakova ena nabasa na putu na pare krpe, kojom odmah
pokri sramotni dio tijela.
Pogledaj ovu nevaljalicu ree onda muu pokazujui na svoju inou nije je stid!
Sram je bilo, nee da pokrije sramotni dio tijela!
Ma ta pria kojeta, zato joj zamjera, pa zar i ti do maloprije nisi bila isto tako
gola kao i ona odgovori joj mu.
Otud tebi, o pogani jedna, uzviknu Dimna svinji, hrabrost da bulazni kojeta,
kad itav svijet zna da si prava pravcata rugoba nad rugobama! Otkuda uopte tebi tolika
hrabrost, kako se ti, rugobo, usuuje da doe u carevo drutvo i prisustvuje njegovim
gozbama! Zar ti ima kakvog prava da brblja o onome ije je tijelo, to zna svako, isto i
bez mane? Rugobo jedna, upitaj prisutne ta misle o tebi, pa e ti i oni rei isto. Ja ti ranije
ovo ne rekoh iz obazrivosti. Ali kad si ve zagrizao i drznuo se da mi u lice lae, da me
dumanski klevee, da brblja pred prisutnima samo neistinu o meni, onda meni nije
preostalo nita drugo nego da iznesem svima one tvoje mane koje su poroti poznate.
Trebalo bi, mislim, da ti se nekako zabrani da dolazi u carevo drutvo i da prisustvuje
njegovim gozbama. Nisi ti, bolan, ni za ta. Kad bi ti dali da rije zemlju, i to ne bi znao.
Najbolje bi ti bilo da se uopte ne trsi, jer, po mome miljenju, ti ne moe biti ni
smrdljivi tavlja koa a kamoli vieniji carski slubenik.
Zar ti meni tako? viknu svinja Dimni.
Da, ba tebi! Zar istinu ne rekoh, o, krivonogi tromavko, epo oteene stranjice,
bangavih nogu, naduta trbuha, razrezanih gubica, gade nad gadovima!
Kada Dimna to izgovori, svinja se promijeni u licu, oi joj se ovlaie suzama,
posrami se, zamuca, osjeti se poniena i veoma se oneraspoloi. Vidjevi svinju tako
skrhanu i kako plae, Dimna nastavi:
Nije to jo nita, plakae ti, prijane, tek onda kad car dozna kakva si ti pogan, tada
e ti doivjeti ono najgore: izbacie te iz careve slube, i nee vie moi da prisustvuje
carevim gozbama.
U slubi lavovoj bijae jedan povjerljivi akal kome je lav povjeravao naroite
zadatke. Prilikom suenja Dimni on od lava dobi zadatak da dobro motri tok suenja i da
ga o svemu obavjetava. Ovaj akal istog dana ispria lavu ta se sve dogodilo izmeu
lava i svinje. uvi to, lav odmah naredi da se svinja svrgne s poloaja i porui joj da mu
vie na oi ne izlazi jer ne eli da vidi njenu njuku. Po tom akalu porui da se prekine
suenje, jer je dan ve bio poodmakao, i da se Dimna vrati u zatvor.
Sve to se tog dana na suenju govorilo i dogodilo bilo je zapisniki utvreno i
ovjereno peatom sudije pantera. Po suenju svi se prisutni vratie svojim kuama.
U lavovoj slubi bio je jo jedan akal po imenu Revzeba, koga je car veoma cijenio.
Taj akal bijae veliki prijatelj Kelilin.
Od velike tuge za bratom Dimnom, a iz straha, Kelila se naglo razbolje i napreac
umrije. akal Revzeba odmah to dojavi Dimni. uvi za bratovljevu smrt, Dimna gorko
zaplaka i kroz suze ree:
ta e mi ovaj ivot kad izgubih najboljeg prijatelja?! Ali hvala Allahu to ne dade
da Kelila umre prije nego to mi ne ostavi takvog prijatelja i roaka kao to si ti! Ja sam
sada siguran da e me pratiti Allahov blagoslov, jer si ti uza me. Ti si sada sva moja nada
u nesrei u kojoj se nalazim. Zato te molim da ode na to i to mjesto gdje e nai dosta
blaga koje smo brat i ja trudom i Allahovom voljom skupili, pa mi ga donesi!
Revzeba poslua Dimnu, pa ode i donese blago. Kada akal Revzeba stavi blago pred
njega, Dimna mu odmah odbroji polovinu, i ree mu:
Ti moe da izae pred lava kad god hoe. Molim te samo toliko, paljivo sluaj
ta e se sve o meni govoriti pred lavom kada mu bude saopptavano o toku suenja.
Gledaj da upamti sve ta e o meni govoriti lavova majka, i pripazi da li car dri do
njenih rijei.
Pristavi na to, Revzeba uze poklonjeno blago i ode pravo svojoj kui.
Sutradan lav ranije nego obino ustade i sjede na prijesto. Ne prooe ni dva sata,
kad eto ti njegovih porotnika kako mu nose zapisnik sa suenja. im oni uoe, stavie
pred cara zapisnik. Saznavi iz zapisnika kako je suenje teklo, on odmah pozove majku i
proita joj sve to u zapisniku stoji, a ona na to uzvika iz sveg glasa.
Ne zamjeri mi to u ti rei! Meni se ini da ti ne razbira ta valja, a ta ne valja.
Ta zar ti, zaboga, nisam ve rekla da ne istrauje krivicu tog grenika!? Eto, vidi ta je
sve sad izbrbljao.
Rekavi to lavu, ona izie srdita. To sve vidje i u onaj akal Revzeba koji se s
Dimnom bio sprijateljio, pa urno ode do Dimne da mu ispria ta se zbilo na sastanku
izmeu lava i njegove majke. Dok je akal jo bio kod Dimne, doe hapsandija i odvede
Dimnu na suenje.
Kada Dimna stade pred sudije, najstariji sudija uze rije, pa ree:
O, Dimna, nama je tvoj sluaj potpuno poznat, i nemamo nikakve potrebe da ga
dalje isljeujemo. Obavijeteni smo mi o svemu od jedne linosti, ije su rijei sasvim
vjerodostojne. Ali, eto, na gospodar, car, zapovijedio nam je da tvoj sluaj ponovo
ispitamo.
Vidim ja, sudija, da ti nisi pravedan kad sudi. Nije carska pravda predati nevinog
takvom nepravednom sudiji kao to si ti, nego bi trebalo da ona omogui nepravedno
okrivljenom da se moe braniti. Kako to, ti, kako mi izgleda, hoe da me osudi na smrt
prije no to se suenje provede? Tebi se, sudija, neto uri, a evo nema jo ni tri dana kako
je suenje poelo. Ali, ta emo kad se ovdje ne slua glas one drevne istine: "Kome
savjest nareuje da ini dobra djela, taj ih ini i inie ih makar i po cijenu svog ivota".
U drevnim knjigama stoji odgovori mu sudija da pravi sudija treba da zna
razlikovati ta je dobro a ta nevaljalo, pa da na osnovu toga nagradi dobroinioca, a kazni
nevaljalca. Ako sudija ovako postupi, on e dobroiniocima dati podstreka, a nevaljalce e
oduiti od nevaljalih djela. Ja mislim, Dimna, da bi najbolje bilo da ti o svom sluaju
najprije dobro razmisli, pa e vidjeti da nema kud, nego da lijepo prizna krivicu i
pokaje se.
Prave sudije ne sude na osnovu neosnovanog miljenja bez obzira kome se sudi, da
li velikaima ili obinom svijetu, jer takvo miljenje ne ini nikakvu ast pravoj istini.
Ako mislite da sam poinio nekakav zloin, vjerujte niste u pravu, jer polazite od
neosnovanih pretpostavki. Vi me optuujete kao da sam, toboe, kakav spletkar, i
licemjerno traite od mene da neto priznam. Priznati to, sudija, to vi od mene traite da
priznam, a biti nevin, znailo bi pljunuti na istinu i sebe osuditi na smrt. Zamislite kako bi
vama bilo kad bi neko od vas traio da oskrnavite istinu?! Meni tako to ni na um ne bi
palo, jer mi to vjerski odgoj i ojstvo ne bi dopustili. Pa razumije se onda da ni od sebe
tako neto ne mogu zahtijevati, jer, bogami, ja sebe najvie cijenim. Nemoj, sudija, tako ti
boga, vie da tako govori! Ako si htio da me nasavjetuje, velim ti, nisi uspio, a ako si
htio da mi podvali, onda znaj da je najgnusnije podvaljivanje koje ine sudije i slubenici
najveeg povjerenja. Ako je, dakle, to tako, onda neka ti slui na ast! Zna, sudija, tvoje
rijei odobrie neznalice i nevaljalci, ali one ne pale kod estita svijeta. Bojim se, sudija,
da ti ne nadrlja zbog takvih rijei. Nije nevolja u tome to e ti i dalje u oima carevim,
njegove svite i naroda uivati glas pravednog sudije, nego je nesrea u tome to ti, sudija,
pljuje na sve to kad meni sudi. Zar ti nije poznato da su davno ueni ljudi rekli: "U lai
su kratke noge." I zaista ko tvrdi da zna to ne zna i to nije vidio, snai e ga nevolja
slina onoj koja je zadesila jednog sokolara, koji je oklevetao enu svog gospodara.
A kako je to bilo? upita ga sudija.
Priaju da je u nekom gradu ivio jedan poznati perzijski velika. Imao je lijepu i
ednu enu. Taj je velika imao jednog sokolara koji je znao da vjeba sokole za lov.
Toga je sokolara velika smatrao svojim prijateljem, i primao ga je u svoju kuu
dozvoljavajui mu da sjedi s njegovom enom. Taj se sokolar poe udvarati eni svoga
gospodara, ali ga ona odbi naljutivi se na njega, i od stida sva porumeni. To sokolara nije
obeshrabrilo, i ukoliko ga je ona vie odbijala,utoliko je on sve vie navaljivao i dovijao
se na sve mogue naine kako bi svoju elju ostvario. Ali mu sva lukavstva ne pomogoe.
Jednoga dana on po obiaju ode u lov, uhvati dva mlada papagaja i donese ih kui.
Kada ti papagaji poodrastoe, on ih rastavi i zatvori u dva kafeza. Jednoga poe uiti da
izgovara: "Uvjerih se da moja gospodarica nije edna", a drugog: "Ja, vala, neu nita da
kaem". Zatim ih poe vjebati, i oni za est mjeseci to potpuno nauie i uvjebae. Kada
postie to je elio, odnese tako izvjebane papagaje svome gospodaru. im ih on vidje,
dopadoe mu se. A kad jo i progovorie, veoma ga razveselie iako nije razumio ta
izgovaraju, jer ih je sokolar nauio da govore jezikom belhijskim. Velika je bio ovim
papagajima toliko ushien da je sokolara otada poeo jo vie cijeniti. Velika naredi
svojoj eni da uva i pazi te papagaje, i ona ga poslua.
Poslije nekog vremena dou tome velikau u goste neki ugledni ljudi iz Belha. On ih
pogosti najukusnijim jelima i piima, i, zatim raznovrsnim voem i svim i svaim. Poslije
gozbe oni poee razgovarati, i velika dade znak sokolaru da donese ona dva papagaja.
Kada sokolar donese papagaje i kad ih stavi pred njega, oni glasno izgovorie ono to
bijahu nauili. Gosti razumjee ta papagaji rekoe. Zgledae se i od stida i srama oborie
glave. Zauen, velika upita ta to papagaji rekoe, ali mu oni ne htjedoe to rei. On ih
onda poe salijetati da mu kau ta su papagaji rekli, i oni mu najzad kazae, dodavi da
nee vie da se goste u kui u kojoj se vri blud. Zaprepaen njihovim rijeima, velika
ih zamoli da upute papagajima nekoliko rijei na belhijskom jeziku, to oni i uinie. Ali
se ubrzo uvjerie da papagaji znaju belhijski da kau samo one dvije ve izgovorene
reenice. I njima i svima prisutnima tada bi jasno da je ena velikaeva edna i nevina i da
je na nju ljaga nepravedno baena. Uvjerie se da je onaj sokolar veliki prepredenjak, i
velika, razljuen, odmah naredi da doe. Sokolar doe nosei na ruci sivog sokola.
Velikaeva mu ena tada doviknu iz sobe:
Ej ti, to si i samome sebi neprijatelj! Zar sam ja zaista onakva kako za mene
izbrbljae tvoji papagaji?
Da, tano je sve ono to moji papagaji rekoe, jer sam lino sve vidio odgovori
joj sokolar.
Kako sokolar to ree, a onaj soko mu skoi na lice i kandama mu iskopa jedno oko.
I treba ti tako! viknu mu ena. Stigla te kazna Allahova to si lagao na me!
Ja ti ovo sve ispriah, sudija ree mu Dimna da ti bude jo jasnije da je lagati
opasno i da su posljedice toga i na ovom i na onom svijetu veoma teke.
uvi ta sve Dimna ree, sudija odmah skoi i iz istih stopa poe lavu da ga o
svemu obavijesti. Obavijeten od sudije, lav se zamisli, pa odmah pozva majku da joj sve
kae. Prozrevi lukavstvo Dimninih rijei, lavova majka ree svome sinu, lavu:
Ja sada vie vodim rauna da te Dimna svojim lukavstvom i otroumnou ne
smota, da te ne ubije ili ti carstvo ne prevrne, nego o njegovom ranijem lukavstvu kad te
uspio da prevari i natjera da ubije svog nevinog prijatelja.
To snano djelova na lava.
Kai mi, ko ti je ispriao ono to mi ree za Dimnu, pa da mi to bude dokaz protiv
njega kako bih ga mogao smaknuti.
Ja nikako ne elim da imenujem onoga koji mi je tu tajnu povjerio odgovori mu
majka. Ne bih onda mogla uivati u Dimninoj pogibiji ako bih ga pobijedila odavanjem
tue tajne, to su i inae ueni ljudi zabranili. Ja u najprije zamoliti onoga koji mi je tajnu
povjerio da mi dozvoli da ti kaem njegovo ime, pa neka ti onda on kae ta zna i ta je
sve uo o Dimni.
Lavova se majka onda vrati i posla po pantera. im panter doe, ona ga najprije
posavjetova kakav treba da bude prema lavu, da mu pomogne da istjera istinu na istac i
da pravo svjedoi, jer pravog svjedoenja ne smije da se oglui takav kao to je on. Jo mu
ree da treba da pomogne svima kojima je nepravda uinjena i da brani istinu do
posljednjeg daha. Ona ga je tako stalno salijetala, i panter, nagovoren, poe lavu i pred
njim posvjedoi da je svojim uima uo kako je Dimna priznao svoju krivicu.
Za panterom se povede i onaj uhapeni leopard koji je takoe uo Dimnino priznanje
i sve dobro upamtio, pa porui lavu da i on ima neto da posvjedoi. Odmah ga izvedoe
iz zatvora, i on ree ta je sve Dimna priznao.
A zato mi to prije niste rekli? upita ih lav. Pa vi ste, valjda, znali koliko
drimo do istrage protiv Dimne.
Znali smo da se na osnovu svjedoanstva jednog svjedoka ne moe izrei presuda
odgovorie mu obojica pa nismo htjeli da prenaglimo i kaemo neto to ne bi moglo
koristiti u ovoj stvari. Ali, eto, im je jedan posvjedoio, posvjedoio je i drugi.
Lav primi njihovo opravdanje i naredi da se Dimna ubije u zatvoru. Lavova naredba
bila je izvrena. Dimna je bio ubijen na najgrozniji nain.
Ko o ovome dobro razmisli, uvjerie se da e biti kanjen svaki onaj koji pokua da
spletkom koristi sebi, a teti drugome.

GOLUB GRIVNJA

Car Depelim ree filozofu Bejdebi:

uo sam kako je onaj laljivac zavadio lava i vola koji su se veoma voljeli, i to se
s njim poslije toga dogodilo, a sada mi, ako hoe, neto reci o iskrenim prijateljima, kako
postaju jedni prema drugima iskreni i koliko ta iskrenost meu njima traje.
Za pametna ovjeka nema nita dragocjenije od prijatelja, odgovori filozof jer
prijatelji podstiu na svako dobro i tjee u nevolji. Kao primjer za to moe da poslui
sluaj Goluba grivnjaa, mia, srne i gavrana.
A kako je to bilo? upita ga car.
 Priaju da se u zemlji Sekavendidin, pored grada Dahera, nalazilo neko mjesto u
kome je bilo mnogo divljai, i u koje su dolazili lovci. Na tome mjestu raslo je jedno
granato i lisnato drvo na kojem je bilo gnijezdo jednog gavrana. Jednoga dana taj gavran
ugleda iz svog gnijezda nekog lovca kako se primie tome drvetu. Taj lovac bio je veoma
ruan i nezgrapan. On je iao sa mreom na ramenu i tapom u ruci. Gavran se prepade
lovca i ree u sebi: "Ovoga ovjeka privue ovamo ili moja pogibija ili pogibija nekoga
drugog. Ja u, vala, ostati gdje sam da vidim ta namjerava i ta e uraditi". Lovac,
doavi na odreeno mjesto, postavi svoju mreu, po njoj prosu zrnje i sakri se blizu nje.
On nije dugo ekao kad iznad njega proletje u jatu golubova jedan golub, koji se zvao
Golub grivnja, a koji je bio njihov gospodar. Jato se spusti i poe da zoblje ono zrnje to
ga je lovac prosuo, ne primijetivi mreu, i sve se u njoj zapetlja. Kad to lovac vidje, bi
mu veoma drago, i najedanput se pojavi sav radostan i veseo. Golubovi su se vrtjeli u
zamci nastojei da se nekako spasu.
Nemojte ostavljati jedni druge na cjedilu i cijenite ivot svakog pojedinca kao svoj
sopstveni! Pomoi emo jedni drugima u svemu i poletjeemo svi kao jedan, pa emo se
tako spasti! viknu im Golub grivnja.
Golubovi udruie snage, poletjee svi odjedanput i, pomaui jedni drugima, digoe
se s mreom uvis. Lovac je tada vjerovao da golubovi nee moi tako dugo da lete, i da e
morati negdje da padnu.
Ba u ih pratiti da vidim ta e biti s njima! ree onaj gavran u sebi.
Golub grivnja se obazrije i, vidjevi da ih lovac prati, ree svome jatu:
Ovaj nas lovac uporno slijedi. Ako budemo letjeli iznad nenaseljena prostora,
neemo mu se moi sakriti, neprestano e nas slijediti. A ako budemo letjeli iznad
obraenih i naseljenih mjesta, izgubiemo mu se iz vida, i on e se vratiti. Na tome i tome
mjestu ivi mi, moj prijatelj, i ako do njega stignemo, on e nam pregristi ovu mreu.
Oni tako i postupie. im lovac vidje kako golubovi skrenue u drugom pravcu,
izgubi svaku nadu i vrati se praznih aka. Gavran, vidjevi to, poletje da stigne golubove.
Kada Golub grivnja stie do svog prijatelja mia, naredi golubovima da se spuste, i
oni ga posluae. to se tie mia, on je bio sebe osigurao sa stotinjak rupa, gdje se
skrivao u sluaju opasnosti. Golub grivnja ga zovnu po imenu, a ime mu je bilo Zejrek, i
on mu se odazva iz jedne rupe:
Ko si ti?
Ja, tvoj prijatelj, Golub grivnja odgovori mu on.
Mi urno poe prema njemu, pa mu ree:
Ama, kako pade u tu zamku?
Zar ne zna da je svako dobro i zlo sueno? Sudbina mi naprti na lea ovu nesreu,
i njoj ne moe izbjei ni onaj ko je od mene jai i moniji. Pa i sunce i mjesec se pomrae,
ne mogu tome izbjei odgovori mu Golub grivnja.
Mi onda poe da grize uzao zamke u kom bijae Golub grivnja, a on mu nato ree:
Ama, deder, ti pregrizi najprije one uzlove mree u koje su zapetljani ostali
golubovi, pa onda grizi uzao koji je mene stegao!
Mi kao da ne u njegove rijei iako mu ih on ponovi nekoliko puta. Kada miu
dodijae grivnjaeve rijei, ree mu:
Ti, bogme, sve jedno te jedno, a o sebi nikako nee da vodi rauna.
Ama, bojim se odgovori Golub grivnja miu da mi ne ostavi golubove na
cjedilu ako najprije pone gristi uzao mree koji je mene stegao, pa ti to dosadi. Ja znam
da ti mene nee ostaviti u mrei, makar se i umorio grizui najprije uzlove kojim su
stegnuti moji golubovi.
Eto, zato te i volim! odgovori mu mi.
Mi onda poe da grize mreu, i grizao je sve dotle dok je nije potpuno izgrizao. Kad
bi gotov, Golub grivnja i njegovi golubovi se zahvalie i odletjee.
Vidjevi ta uini mi, gavran poelje da se s njim sprijatelji, i zovnu ga po imenu.
Mi pomoli glavu iz jedne svoje rupe i ree mu:
ta eli?
elim da se s tobom sprijateljim odgovori mu gavran.
Meu nama, prijane, nema prijateljstva, doviknu mu mi. Pametan treba da tei
za onim to moe ostvariti, a ne za onim to ne moe. Ti si prodrljivac, a ja sam tvoja
hrana.
Ama, nije meni do hrane, nego do tvog prijateljstva odgovori mu gavran. Ne bi
trebalo da me odbija kad ja hou da se s tobom sprijateljim. Tvoja dobra narav me nagna
na to, mada ti eli da mi se drukije predstavi. Vrijednost pametnog se ne da sakriti ma
koliko god je sakrivali, isto kao to se i mousu, koji je skriven, ne moe sprijeiti da iri
prijatan miris.
Najee je ono neprijateljstvo koje priroda stvara, ree mi.
Takvog neprijateljstva ima dvije vrste: postoji neprijateljstvo podjednakih snaga,
kao to je , recimo, neprijateljstvo izmeu slona i lava, jer lav nekad ubije slona, a nekad
slon lava; a drugo je neprijateljstvo nejednakih snaga, kada je jedan protivnik jai od
drugoga, kao to je, naprimjer, neprijateljstvo izmeu mene i make i izmeu mene i tebe.
Neprijateljstvo koje meu nama postoji ne moe tebi nauditi, od toga mogu trpjeti samo
ja. Voda moe, makar se i dugo grijala, da ugasi vatru kad se polije po njoj. Ko se
sprijatelji i izmiri sa svojim neprijateljem slian je ovjeku koji nosi zmiju u svom rukavu.
Pametan se nee sprijateljiti sa lukavim neprijateljem!
Ja sam potpuno razumio tvoje rijei ree mu gavran. Ali ja mislim da bi trebalo
da ti ovdje poslua svoju pitomu ud, pa da se tako uvjeri da je istina ono to govorim, i
da vie ne tvrdi da meu nama ne moe biti prijateljstva. Pametni i asni ne trae nagradu
za uinjeno dobro djelo; meu dobrima se ljubav brzo razvija, a sporo prestaje. ini mi se,
da je takvom prijateljstvu slian ibrik od zlata, koji se teko moe razbiti, a brzo i lahko
popraviti. Meutim, prijateljstvo meu nevaljalim sporo se javlja, a brzo iezava. Moglo
bi se rei da je tome slian vr od gline, koji je krhak i koji se, kad se razbije, ne da vie
popraviti. Plemenit voli plemenita, a nitkov ne voli nikoga, osim, i to prividno, onoga
koga se boji ili od koga namjerava da togod izvue. Potrebna su mi tvoja ljubav i tvoje
usluge zato to si plemenit. Ja u, vala, ostati, ovdje, pred tvojom rupom, sve dotle dok se
ne pobratimo.
Ja pristajem da se pobratimo odgovori mu mi jer nikada nikog nisam odbio
kad je to od mene traio. Ja sam prema tebi ranije bio zauzeo onakav stav, jer sam se htio
obezbijediti. Pa ako bi me kojim sluajem iznevjerio, nee onda moi da rekne: "Znao
sam ja da e mi brzo nasjesti".
Mi onda izie iz svoje rupe i stade preda nj.
Pa zar ti jo u mene sumnja? Ama, prii mi blie! ree mu gavran.
Na ovom svijetu ljudi za prijateljstvo rtvuju dvoje, i to: ivot i imetak. Pravi su
prijatelji oni koji su u svakom trenutku spremni da rtvuju ivot za svog prijatelja, a,
istina, ima i prijateljstva koje se zasniva na usluzi i protivusluzi. Ako ovjek ini kakvu
uslugu drugome iz koristoljublja, slian je, ini mi se, lovcu koji baca zrnje pticama, ali ne
da ga one pozoblju, nego da se on lino time okoristi. Zato je bolji prijatelj onaj koji je
spreman da rtvuje ivot za svog prijatelja, nego onaj koji u prijateljstvo ulae imetak.
Evo, uvjerih se da si ti kadar rtvovati ivot za mene, a to se mene tie, ja sam spreman
da ti vratim istom mjerom. Ja ti jo ne prilazim ne zato to te se bojim, nego zato to znam
da ti ima drugova gavranske naravi, koji ne misle o meni kao ti, odgovori mu mi.
Da se neko nazove pravim prijateljem treba da bude prijateljevu prijatelju prijatelj i
prijateljevu neprijatelju neprijatelj, a ja nemam druga i prijatelja koji tebe nee voljeti.
Nee mi biti teko da prekinem svaku vezu sa svima onim gavranovima iz svog jata koji
ne budu takvi odgovori mu gavran.
Poslije toga razgovora, mi prie gavranu i rukova se s njim. Otada oni postadoe
iskreni prijatelji i navikoe se jedan na drugoga.
Nekoliko dana poslije toga ree gavran miu:
Tvoja je rupa blizu druma, pa se bojim da te kakav djeak ne udari kamenom. Moje
je boravite u jednom zabitnom mjestu, a tu boravi i moja dobra prijateljica kornjaa. Tu
ima dosta ribe, i lako emo se prehraniti. elja mi je, eto, da te preselim tamo, da bismo
mogli spokojno ivjeti.
Ispriau ti dosta zanimljivih doivljaja iz svog ivota kad doemo tamo, ree
mu mi. A sada, eto, ini kako najbolje moe biti.
Gavran uze mia za rep, pa s njim odletje. Kada se nadnese nad vrelo u kome ivljae
njegova prijateljica kornjaa, kornjaa se, vidjevi gavrana s miem, silno prepade, jer nije
poznala svoga prijatelja. Spustivi se blizu izvora, gavran zovnu svoju prijateljicu
kornjau, na to se ona odazva, i upita ga otkuda dolazi. Gavran joj ispria kako je poao
za golubovima, i ta je sve doivio s miem prije no to je doao do nje. Kada kornjaa u
ta sve gavran ree o miu, zadivi se mievljevoj pameti i iskrenosti, pa mu zaelje
dobrodolicu, uputivi mu ove rijei:
ta te nagnalo da doe ovamo?
Ispriaj mi o onim svojim doivljajima to mi obea prije polaska ovamo, ree
gavran miu. Ispriaj mi to, molim te, a ujedno odgovori i kornjai na postavljeno
pitanje, jer ti je i ona prijatelj kao i ja.
Mi onda poe priati:
Boravio sam u svojoj mladosti u gradu Marutu, u kui nekog isposnika. Taj
isposnik ne imaae nigdje nikoga. Svakog bi mu dana neko donio punu korpu hrane, pa
bi on jeo koliko je mogao, a korpu bi sa ostatkom hrane vjeao o zid. im bi isposnik
iziao iz kue, ja bih uskakivao u korpu i jeo koliko sam mogao, a ostatak hrane bih bacao
svojim drugovima. Isposnik je vie puta pokuavao da objesi korpu tako da ne mogu do
nje doprijeti, ali mu nikako nije polazilo za rukom. Jedne noi odsjede kod isposnika neki
gost. Njih dvojica zajedno veerae, a posije veere poee razgovarati, pa isposnik upita
gosta:
Ama, reci mi, otkuda izbi i kuda namjerava?
Isposnikov gost, koji bijae prokrstario mnoge zemlje i vidio mnoga uda, poe
priati kuda je sve proao i ta je sve na putu vidio. Dok je gost priao, isposnik je
pljeskao rukama, elei tako da me otjera od one korpe, pa se gost zbog toga veoma
naljuti i ree domainu:
Ja ti priam, a ti se mome prianju podsmjehuje. Zato si onda traio da ti priam?
Isposnik ga zamoli da mu oprosti, rekavi:
Ja pljeskam rukama da otjeram mia s kojim ne znam kako na kraj da iziem. Gdje
god ta ostavim u kui taj mi nae i pojede.
Da li tu tetu ini samo jedan mi, ili vie njih? upita ga gost.
U kui ima mnogo mieva, ali me jedan od njih vara, i ne mogu mu nikako u kraj
stati odgovori isposnik.
Ti me podsjeti na rijei jednoga ovjeka koji jednom prilikom ree: "Ama nije
zalud ona ena zamijenila ostupani za neostupani sezam."
A ta je to bilo? upita ga isposnik.
Jedanput odsjedoh kod jednog ovjeka u tome i tome mjestu. Poslije veere
prostrijee mi da legnem, a domain s domaicom ode na poinak u drugu odaju. Mene od
njih razdvajae pregrada od trske. Ja uh kako domain pred zoru ree svojoj eni:
Ja namjeravam da sutra pozovem nekoliko ljudi u goste, pa im zgotovi togod za
jelo!
Kako e pozivati te ljude na gozbu, kad u kui ima jedva dovoljno i za svoju
porodicu. Nikakav si mi ti tedia! ree mu ena.
Nemoj aliti za potroenom hranom i potroenim novcem, jer sakupljanje i uvanje
hrane moe da dovede do neprilika slinih onima koje je doivio vuk ree joj mu.
A kako se to dogodilo? upita ga ena.
Priaju da je jednog dana poao neki lovac u lov s lukom i strelicama. Ubrzo
ustrijeli srnu koju uprti i ponese svojoj kui. Presrete ga divlja svinja koju on smrtonosno
pogodi strelicom. Razjarena ga svinja dostie, zakai svojim onjacima tako da mu izbi iz
ruke luk, i njih oboje, i svinja i lovac, padoe mrtvi. Poslije nekog vremena naie tuda vuk
i stade kraj njih.
Vala imam to da jedem ree u sebi vuk gledajui mrtve: ovjeka, srnu i svinju.
Ali u prije svega pojesti onu tetivu, i to e mi biti dosta za danas.
Vuk se dugo muio da prekine tetivu, i u tome je, najzad, i uspio. Ali kada je tetivu
pregrizao, udarie ga po grkljanu krajevi luka tako jako da na mjestu ostade mrtav.
Navedoh ti ovaj primjer ree ovjek eni da bi se uvjerila da nije dobro
sakupljati i gomilati hranu.
Ba su poune te tvoje rijei! odgovori mu ena. Eto, mi imamo u kui pirina i
sezama da se moe nahraniti est i vie osoba. Ja u sutra poraniti da zgotovim jelo, a ti
pozovi koga eli!
Kada svanu, ena uze sezama pa ga oljuti i razastrije da se osui na suncu. Jednom
svom siniu ree da razastrti sezam uva od ptica i pasa. ena se lati posla, a djeak
sasvim zaboravi na sezam. Uto naie pas i opogani sezam. Mislei da je njen sezam sav
opoganjen, ena ne htjede da ga upotrijebi, nego ga odnese u ariju i zamijeni za
neoljuteni sezam, i to: oku za oku. Ja sam upravo tad bio u ariji i uo sam svojim uima
kako jedan ovjek ree drugome: "Ama nije bez razloga ova ena zamijenila oljuteni za
neoljuteni sezam!"
Ima neto zajedniko izmeu mia o kome ti maloas rekoh i ovog mog prianja
ree gost isposniku. Ne priinjava ti on tetu zaludu. Deder ti potrai meni kakav
trnokop da iskopam njegovu rupu, jer emo jedino tako doznati otkuda on moe tako
neto da ini.
Isposnik onda pozajmi od jednog svog susjeda trnokop i donese ga gostu.
Ja sam tada bio u drugoj rupi, a ne u svojoj, i sluao sam njihov razgovor priae
mi gavranu i kornjai. U mojoj rupi bijae kesa sa stotinu dukata, a ni samome mi nije
poznato ko ih je tu ostavio. Gost poe kopati, dok ne nabasa na one dukate. Naavi kesu s
dukatima, on to uze i ree isposniku:
Ovaj mi ne bi bio kadar da skoi dokle je dosada skakao, da nisu bili po srijedi ovi
dukati. Dukati su mu davali snagu i dovitljivost. Vidjee, da on sada nee moi da skoi
do one korpe.
Sutradan se sakupie svi mievi iz mog susjedstva i rekoe:
Snala nas je velika nevolja, gladni smo, ti si naa uzdanica!
Ja odoh s mievima do mjesta s kojeg sam ranije skakao u korpu i pokuah nekoliko
puta da skoim, ali ni makac. Vidjevi moju nemo, moji susjedi, mievi, poee
meusobno govorkati:
Hajdemo mi, brao! Od njega se nema emu nadati. Svi su izgledi da mu je
odzvonilo. Sada e on od drugoga traiti milostinju.
Tako me moji susjedi ostavie, okrenue mi lea i poee me ogovarati kod mojih
neprijatelja i zavidljivaca. Tada meni pue pred oima i pade mi na pamet ona: "Nesta
blaga, nesta prijatelja." Meni tada bi jasno da ovjek bez novaca ne moe da ostvari ono
to eli, isto kao to voda koja ostaje u dolinama poslije zimskih kia ne moe da otie u
rijeku, nego je svu upije zemlja. Takoe mi pade na pamet i ona:" Brat brata nad jamu
nosi, ali ga u jamu ne baca", to e rei, ovjek, ako nema brae, nema ni prijatelja, a ko
nema ni djeteta, nee mu se ni za trag znati. ovjeka bez novaca smatraju da nema ni
pameti, da takav nee proivjeti na ovom svijetu, niti e zasluiti onaj svijet, jer ga tad
izbjegavaju i roaci i prijatelji. Stablo niklo na neplodnom zemljitu i nezgodnom mjestu,
koje je svakom na udaru, slino je siromahu koga je nevolja natjerala da prosi. Ba tada se
uvjerih da je siromatvo uzrok svake nesree, podsticaj za klevetu, i da siromaha svako
mrzi. Kada ovjek osiromai, pone ga sumnjiiti i onaj koji mu je ranije vjerovao, i o
njemu pone runo misliti i onaj koji je o njemu nekad lijepo mislio. Ako neko poini
kakav prestup, najprije siromaha osumnjie. Za to bogataa hvale, obino siromaha kude.
Ako je siromah junak, nazovu ga budalinom, ako je dareljiv, kau za njega da je raspinik,
ako je dobriina, vele da je slabi, a ako je dostojanstven, on je onda glupak. Smrt je laka
od nevolje koja prisiljava ovjeka da prosi, pogotovu da trai milostinju od krca i
nitkova. Plemenitom je lake i drae da gurne ruku u usta zmije, ako ga nevolja na to
goni, pa da iz njenih usta izvadi otrov i da ga proguta, nego da ma ta zatrai od krca i
nitkova.
Uzevi mi dukate, onaj ih gost podijeli sa isposnikom i, kad se spustila no, isposnik
svoj dio metnu u jednu konu torbu pored glave. Ja tad poeljeh da se ponovo domognem
onih dukata vjerujui da e mi oni dati snage i da u pomou njih uspjeti da privuem k
sebi svoje bive prijatelje. Odmah pokuah da se pribliim onome isposniku, koji je ve
bio zaspao dubokim snom, i uspjeh da doem do njegove glave. Na moju nesreu onaj
gost bijae budan i drae u ruci tap. On me odmah mlatnu po glavi, i ja se sav oamuen
povratih u svoju rupu. Kada mi minu bol, ja ponovo izioh iz rupe kao i ranije ne bih li se
kako domogao onih dukata, ali me onaj gost ekae u zasjedi, pa, kad se primakoh, udari
me jedanput onim tapom i svega me okrvavi. Ja se jedva jedvice odvaljah u svoju rupu i
tu padoh onesvijeen. Zbog toga veoma omrznuh novac, i sada, im ujem da se pomenu
dukati, svega me prome jeza. Razmiljajui tako dooh do zakljuka da je svakoj nesrei
na ovom svijetu uzrok samo pohlepa i da su lakomi ljudi ustvari veliki muenici. Osim
toga, bi mi sasvim jasno da je lake podnositi patnje dalekih putovanja idui trbuhom za
kruhom, nego pruati ruku, traei milostinju ak i od dareljiva ovjeka. Nita na ovom
svijetu nema ljepe i dragocjenije od zadovoljstva! Pa ueni su ljudi davno rekli: "Pamet
istrauje uzroke i posljedice svemu, smisao pobonosti je da se drugom ne ini zlo,
plemstvo je u lijepoj naravi i ophoenju, a bogatstvo u zadovoljstvu. ovjeku je najpree
da sama sebe privikava na uzdrljivost, najbolji je dobroinilac onaj ovjek koji je
milostiv, vjera i povjerenje u prijatelja jeste temelj svake ljubavi, valjanost miljenja je u
raspoznavanju i razlikovanju stvarnog od nestvarnog. Bolje je biti nijem, nego imati
laljiv jezik, a bolje siromatvo od blagostanja do kojeg se dolo pljakom tueg imetka".
Pred ovakvim miljenjima, nisam imao kud, nego da odmah pobjegnem iz isposnikove
kue u polje i da se zadovoljim s onim to mi je Allah dao. Imao sam jednog goluba,
dobra prijatelja, i preko njega se upoznah s ovim gavranom s kojim sam se sprijateljio.
Ovaj gavran mi prije tog ree da postoji velika ljubav izmeu tebe i njega i izrazi elju da
te posjeti. A meni, brate, dodijala samoa, pa se nas dvoje, evo, dogovorismo da ti
doemo, jer nema veeg blaenstva na ovom svijetu od drugovanja sa iskrenim
prijateljima, niti ima vee tuge od rastanka s njima. Poslije steenog iskustva uvjerih se da
pametan ovjek ne treba da trai na ovom svijetu vie no to mu je dovoljno, malo jela i
pia, a usto, razumije se, da ga dobro slui zdravlje i da je bezbrian. Da se ovjeku
pokloni itav ovaj svijet, moe se koristiti samo siunim dijelom njegovim, toliko koliko
mu je potrebno. Ja te, evo, posjetih s gavranom sa ovakvim miljenjem i raspoloenjem.
Biu ti prijatelj, i smatraj me takvim!
Sasluavi paljivo mia, kornjaa mu blago odgovori: Ja sam dobro ula ta mi
sve ree. Oh, kako je to sve divno! Samo mi pada u oi da su neki tvoji doivljaji naroito
ostavili traga u tvojoj dui. Prije svega, meni se ini, da tebe mui naroito to to si ostao
praznih aka i to si napustio svoju postojbinu. Ne misli na to, i ne tereti svoje srce time!
Znaj, da lijep govor nije potpun ako ga ne prate i lijepa djela i da bolesniku koji nae lijek
svojoj bolesti nee pomoi samo to to poznaje lijek, ako se njime ne bude i lijeio. Ti se
dri svog miljenja, ali se ne alosti to si siromaan. estit se ovjek cijeni ne zbog
novaca, kao to se od lava strahuje i kad drijema u svojoj logi. Neovjean bogata je niko
i nita, i na njega se niko i ne osvre koliko i na psa sa zlatnom ogrlicom i halhalama.
Nemoj oajavati to si u tuini jer za pametna nema tuine! I lava, kuda god krene prati
njegova snaga. Ti na sebe dobro pazi, pa e se, ako tako bude postupao, srea pobrinuti
da te nae, kao to i voda mora nanie da tee. Odluni i razumni ljudi u ivotu imaju
mnoge prednosti. Vrlina se ne drui sa lijenim i kolebljivim ljudima kao to i mladoj eni
ne prija oronuli starac. Davno je reeno da su nestalne pojave: sjena ljetnog oblaka,
prijateljstvo sa nevaljalima, zidanje bez temelja, lana vijest i veliki imetak. Pametan se
ne alosti i njega ne zbunjuje siromatvo, jer njegova je imovina u njegovoj pameti i
dobrim djelima koje ini. On je spokojan jer zna da mu niko ne moe omalovaiti ono to
je uinio niti moe biti pozvan na odgovornost za ono to nije uinio. Pametan nikad ne
treba da zaboravlja na onaj svijet jer se ne zna kad e nas smrt posjetiti. Tebi nije potreban
moj savjet jer si pametan i uen, ali smatram da je ipak potrebno da ti sve to naglasim. Ti
si na drug, i togod imamo, moe potpuno time raspolagati.
Kada gavran saslua kornjaine obazrive rijei, koje su bile upuene miu, obradova
se tome i ree:
Mnogo si me zaduila takvim svojim govorom, ali, mislim da bi trebalo i tebe ime
obradovati. Najvie treba da se raduje onaj ovjek iju kuu posjeuju samo dobri drugovi
i prijatelji. Domain u tome sluaju treba da vodi rauna o njihovim potrebama, jer kada
plemenit ovjek posrne, nai e mu se pri ruci samo plemenit, kao to i slona, kad se
zaglibi, spaavaju samo slonovi.
Dok gavran govorae, pred njih iznenada dotra jedna srna. Kornjaa se prepade i
zagnjuri u vodu, mi se sakri u svoju rupu, a gavran prhnu i pade na granu jednog drveta.
Radoznao, gavran se die uvis i unaokolo poe kruiti da vidi da li kogod ne goni srnu.
Razgleda dobro unaokolo, ali ne vidje nita, pa zovnu kornjau i mia.
Napij se ako si edna, i nita se ne boj! ree kornjaa srni, kad je vidje kako gleda
u vodu. Srna se primae, a kornjaa je pozdravi, i ree joj:
Otkud ti izbi?
Ja sam, eno, iz one tamo pustinje, gdje sam ivjela ko bubreg u loju, ali mi samo
lovci ne dadoe mira. Eto, i danas neko nabasa, pa se, pravo da ti kaem, prepadoh da nije
opet avo nanio kakvog lovca.
Nita se ti ne boj ree joj kornjaa ovuda ne prolaze lovci. A to se nas tie,
biemo ti dobri prijatelji, a pae i vode bie u izobilju. Eto, mislim da bi trebalo da ostane
s nama!
Srna poslua savjet i ostade. Oni su imali jedan hladnjak u kom su se sastajali i prie
priali. Jednoga dana, dok gavran, mi i kornjaa bijahu u hladnjaku, srna se nekuda
izgubi. Oni je ekahu neko vrijeme, ali ona ne doe. Zabrinuti to je nema pobojae se
kakve nesree, pa mi i kornjaa rekoe gavranu:
Vidi li ti togod u blizini?
Gavran se die nebu pod oblake, stade da krui i razgleda dobro kad tamo, a ono se
srna uhvatila u zamku. On kao strijela sletje i to kaza miu i kornjai.
Deder, dragi moj, spaavaj prijateljicu, samo je ti moe spasti! povikae gavran i
kornjaa u jedan glas miu.
Mi navrat-nanos otra do srne.
Ama, otkuda ti u zamci, a toliko mudra i otroumna.
Pa ta je pamet prema sudbini, prijatelju?! odgovori mu srna.
Dok njih dvoje bijahu u razgovoru, izbi i kornjaa, pa joj srna ree:
Ama nije zgodno to si dola. Ako, jadna ne bila, lovac naie, a mi ve bude
pregrizao zamku, ja u nekako umai, mi e se skriti pod kamenje, gavran e odletjeti, a
ta e ti tako troma, teko da mu moe izmai!
Kakav mi je to ivot bez milih i dragih! odgovori kornjaa. Svaki rastanak s
prijateljem kida srce i kahari duu.
Dok je kornjaa jo govorila, lovac iznenada banu. Ali mi je ve bio pregrizao
zamku. Srna klisnu, gavran prhnu uvis i poe da krui, mi se uuri pod jedan kamen, a
kornjaa nemade kud. Lovac odmah prie zamci i vidje da je sva pokidana. On se obazrije
desno i lijevo i ne vidje nita osim kornjae kako se vue. On je uhvati i sveza. Ne proe
dugo a gavran, mi i srna se sastadoe, pa kad vidjee svezanu kornjau silno se
oalostie.
Eto, spasosmo se jedne nevolje, a upadosmo u jo goru! ree mi uzdiui.
Pravo je reeno: "ovjek ti je srean sve dok ne posrne, a kada posrne, onda vie
njegovom posrtanju nema kraja, makar koraao i po veoma ravnom putu." Ja strahujem za
kornjau moju najbolju prijateljicu, ne iz nekog interesa, nego iz najistijeg prijateljskog
osjeanja, iz takvog prijateljskog osjeanja koje je mnogo jae od onog koje roditelji gaje
prema djeci i koje samo smrt moe da dokraji. Kuku ovom jadnom tijelu koje sa svih
strana ibaju ljute nevolje, i koje nije nita vie nego slamka meu vihorima! Nestalno je
kao izlaenje i zalaenje zvijezda, jer zvijezde izlazei zalaze, a zalazei izlaze. Gubitak
prijatelja i rastanak s njima pee kao iva rana i pozljeda.
To to mi strahujemo za kornjau, a i to to ti pria, iako je, istina, pametno, nita
ne pomae kornjai rekoe srna i gavran miu. Zar ne zna da je davno reeno i
iskustvom potvreno: "Ljudi se najbolje vide u nesrei, poten ovjek kako uva
povjerenu mu stvar, ena i dijete u sirotinji, a prijatelji na muci."
Znate ta ree mi najpametnije bi bilo da srna ode i da stane, pravei se kao da
je ranjena, da gavran na nju sleti i da je pone ko bajagi kljuvati, a ja u se douljati do
lovca i ekau nee li ga avo natentati da baci ono svoje oruje i ostavi kornjau
pojurivi da srnu uhvati. Kad se lovac, tebi, srno, priblii, ti polahko poni da uzmie, ali
tako da on ni jednog trenutka ne posumnja da te nee uhvatiti, i tako ini sve dok ga od
nas ne udalji. Eto, srno, ti tako postupi, a ja se nadam da u, prije nego to se lovac vrati,
pokidati konop kojim je kornjaa svezana i tako je spasti.
Srna i gavran bez rijei posluae mia, a lovac odmah poe za njima. Srna poe da
vara lovca i uspje da ga udalji od mia i kornjae. Mi urno poe da grize konopce,
pregrize ih i spase kornjau. Lovac se vrati umoran i iznemogao i zatee pokidane
konopce. Iznenaen time, lovcu tek sada pue pred oima zato je srna onako polahko
pred njim uzmicala, zato je gavran ko bajagi kljuvao srnu i zato su konopci pokidani, pa
u sebi pomisli da je ve pameu enuo. Sav pretrnu od straha to se usamljen naao u tom
kraju, pa ree:
Ovo je zemlja duhova ili arobnika!
Lovac onda navrat nanos pojuri natrag ne traei nita i ne obazirui se ni desno ni
lijevo. Gavran, srna, mi i kornjaa sastadoe se u svome hladnjaku spokojni i zadovoljni
kao i ranije.
Pa kad su ova slabana stvorenja bila kadra da se spaavaju od nesree zato to su se
iskreno voljela i meusobno pomagala, onda pogotovu ljudi koji imaju pamet, koji znaju
ta je dobro a ta zlo i kojima je data mo rasuivanja treba da se jo vie paze i
meusobno pomau.
Ovo je primjer o iskrenim prijateljima i njihovom drugovanju zavri svoju priu
filozof Bejdeba caru Depelimu.

SOVULJAGE I GAVRANI

Car Depelim ree mudracu Bejdebi:

uo sam, eto, priu o iskrenoj brai i o njihovom uzajamnom pomaganju, a sad mi
ispriaj priu o neprijatelju koga se treba uvati, makar se naizgled poniavao i ulagivao!
Ko nasjedne zakletom neprijatelju doivjee nepriliku slinu onoj koju su doivjele
sovuljage od gavrana odgovori mu mudrac.
A kako je to bilo? upita ga car.
Priaju da je na nekom brdu bilo ogromno platanovo drvo na kome ivljae hiljadu
gavranova, od kojih je jedan bio vladar. U blizini tog drveta nalazila se peina u kojoj je
ivjelo hiljadu sovuljaga, kojima je vladala jedna izmeu njih. Car sovuljaga izie da
malo proleta, a u dui je gajio neprijateljstvo prema caru gavranova. Meutim, i gavranovi
i njihov car gajili su isto takvo osjeanje prema sovuljagama. Jedanput car sovuljaga
navali sa svojim sovuljagama na gavranove dok oni bijahu u svojim gnijezdima, pa neke
od njih pobi i mnoge zarobi. Taj napad izvren je nou. Kada je svanulo, gavranovi se
sastadoe kod svoga cara i rekoe mu:
Ti ve zna ta smo noas pretrpjeli od cara sovuljaga. Ni jedan od nas ne osvanu
zdrav i itav: neki su ubijeni, neki ranjeni, nekima su slomljena krila, a nekima poupano
perje i iupan rep. Ali od ove strane nedae jo je stranije to su se usudile da nas
napadnu i to znaju gdje boravimo. Oni e se nama opet navraati i nee nas ostavljati na
miru ba zato to sada znaju gdje boravimo. Mi smo tvoji, care, a tvoja se rije slua, pa
nam se smiluj i pomozi i nama i sebi!
Meu gavranovima bijae njih pet do ijeg se miljenja mnogo dralo, na koje se
oslanjalo u poslovima i kojima se povjeravala uprava. Car bi se esto s njima savjetovao i
sluao njihovo miljenje u tekim trenucima, pa onome prvom od njih pet ree:
ta ti misli o ovom sluaju?
Miljenje do kog su prije nas doli ueni ljudi izraeno je rijeima: "Od ljutoga
neprijatelja, kome ne moe odoljeti, treba pobjei".
A ta ti misli o tome? upita car onog drugoga.
Moje je miljenje da se bjei, kao to ree moj prethodnik odgovori drugi.
Ja smatram da nije pametno to to rekoste ree car. Zar da odselimo iz nae
postojbine i ostavimo je svome neprijatelju zbog prve nedae koju od njih pretrpjesmo?
To nama ne prilii. Mi emo se ujediniti, spremiti protiv svog neprijatelja i poveemo
borbu s njim. Biemo oprezni da nas ne iznenadi, kada poe protiv nas, pa emo ga
doekati spremni i boriemo se ne uzmiui ispred njega. Doekaemo ga s boka,
zatieni svojim tvravama i, doekujui ga, mi emo ga ovla odbiti jedanput, a drugi put
emo navaliti da bismo stvorili za sebe povoljan poloaj i postigli ono to elimo. Samo
tako emo svoga neprijatelja odbiti od sebe.
ta ti misli? upita poslije car onoga treeg.
Ja smatram da nije, bogzna kako pametno to rekoe njih dvojica odgovori trei.
Mislim da bi trebalo da razaaljemo uhode na sve strane i poaljemo svoje izvidnice kod
naih neprijatelja. Tako emo doznati da li neprijatelj eli da se s nama izmiri, ili hoe da
s nama ratuje, ili eli danak. Ako se uvjerimo da je na neprijatelj pohlepan na pare,
neemo izbjegavati plaanje danka svake godine, jer emo tako odbiti od sebe neprijatelja
i biemo spokojni u svojoj postojbini. Miljenje careva oduvijek je bilo da treba novcem
zatiti zemlju, sebe i svoje podanike kada se njihov neprijatelj osili i kad ga se oni poboje.
 ta ti misli o toj nagodbi? upita car etvrtoga.
Mislim da to nije pametno odgovori etvrti. Bolje je da napustimo svoju
postojbinu i da, teko ivei, izdrimo u tuini, nego da izgubimo svoje plemstvo i
pokorimo se neprijatelju od kojeg smo asniji. Osim toga, sovuljage se nee zadovoljiti
malim dankom ako im ponudimo nagodbu. U narodnoj poslovici je reeno: "Priblii se
svome neprijatelju donekle da postigne ono to eli, ali ne sasvim, jer se on moe
drznuti protiv tebe, oslabiti tvoju vojsku i tebe poniziti". Primjer za to moe da poslui
daska ostavljena na suncu: ako je malo nagne, povea joj se sjena, a ako je previe
nagne, sjena joj se smanji. Na neprijatelj e se zadovoljiti samo tada ako mu sasvim
popustimo. I nae i tvoje miljenje je rat!
ta ti veli i ta misli? upita kralj petoga. Da li da prihvatimo rat, nagodbu ili
naputanje postojbine?
Nema smisla da se ovjek bori sa onim koga ne moe nadvladati odgovori peti
gavran. Davno je reeno da onaj koji ne poznaje sebe i svoga neprijatelja i stupi u borbu
sa onim od koga nije jai izlae sebe propasti. Pored toga, pametan nikada nee
podcijeniti neprijatelja. Onaj koji podcjenjuje svog neprijatelja redovno bude od njega
prevaren, a ko od svoga neprijatelja bude prevaren ne moe se spasti. Ja se sovuljaga silno
bojim, makar se one s nama i ne borile, a bojao sam ih se i ranije. Razborit nikada ne
moe biti siguran u svoga neprijatelja: ako je daleko, nije ipak siguran da ga nee napasti,
ako je blizu, nije siguran da ga nee napadom iznenaditi, a ako ima protiv sebe samo
jednog neprijatelja nije siguran da ga nee prevariti. Najrazboritiji i najpametniji su oni
narodi koji mrze rat zbog njegovih rashoda. U miru su rashodi samo novac, rijei i trud, a
u ratu jo i sakaenja ljudi i ljudski ivoti. esto se moe izbjei rat neznatnom sumom
novaca i blagom rijeju. Nemoj nipoto pomiljati da stupi u rat sa sovuljagama, care, jer
onaj koji povede borbu sa onim od koga nije jai, zaista izlae propasti samog sebe! Ako
car bude skrivao tajne, ako bude imao sree u izboru svojih vezira, ako bude veliki u
oima svijeta i zatien od svake opasnosti, on e biti dostojan da uiva blagodati koje su
mu date. A ti si, care, upravo takav. Miljenje carskih vezira pojaava otroumnost i
dalekovidnost carevu, kao to se poveava more u koje se ulivaju rijeke. Ti si od mene
zatraio savjet o jednoj stvari, i ja ti na to donekle pred drugima odgovorih. Meutim, o
toj istoj stvari treba tajno razgovarati, a za tajne razgovore postoje posebna mjesta. Nekim
sastancima mogu prisustvovati blinji, nekima narod, a na nekim se sastaju samo dva
ovjeka. Ja smatram da ovu tajnu, s obzirom na njenu vanost, treba da uju samo etiri
uha i kau dva jezika!
Car odmah ustade, ode nasamo s njim i od njega zatrai savjet. Car ga je prije svega
upitao:
Da li ti je poznat poetak neprijateljstva izmeu nas i sovuljaga:
Da, odgovori gavran. Zbog jedne jedine rijei koju izlanu jedan gavran.
A kako je to bilo? upita ga car.
Vele da jedno jato dralova nije imalo svoga cara, pa se odlui da izabere cara
sovuljaga sebi za vladara. Jo dok su oni vijeali ugledali su jednog gavrana.
Ako nam doe onaj gavran, upitaemo ga za savjet o ovoj naoj stvari rekoe
dralovi.
Ne potraje dugo, a onaj gavran doletje, i oni ga upitae za savjet.
Da su kojim sluajem nastradale sve ptice i da su nestali, i paun, i patka, i noj, i
golub, vi ne biste imali potrebe da sebi za cara birate sovuljagu, najruniju pticu naizgled,
pticu najgoreg lika, najslabije pameti, najljuu i najnemilosrdniju, a pored toga slijepu po
danu. Od svih pomenutih njenih svojstava jo su gori i runiji njen nitkovluk i njena rava
ud. Ali i pored svega toga vi moete sovuljagu izabrati sebi za cara, samo tada treba da vi
upravljate poslovima nezavisno od nje, po svome nahoenju i miljenju, kao to je uinio
zec koji je tvrdio da mu je car Mjesec, a poslije postupio onako kako je smatrao da je
pametno.
A kako je to bilo? upitae dralovi gavrana.
Vele da je u zemlji slonova iz godine u godinu vladala sua u tolikoj mjeri da su
presuile vode, presahla vrela, da je u toj zemlji uvelo bilje i drvee se osuilo, pa
slonovima zaprijeti velika e. Oni se potuie na to svome caru. Car posla svoje
izaslanike i izvidnike na sve strane da trae vodu. Jedan izaslanik se vrati caru i kaza mu
da je naao vrelo na tome i tome mjestu, koje se zove Mjeseevo vrelo, i da je ono bogato
vodom. Car slonova se uputi sa svojim drugovima tome vrelu da se napiju vode. To je
vrelo bilo u zemlji zeeva. Kada slonovi stigoe tamo izgazie mnoge zeeve u njihovim
logama, a mnoge usmrtie. Zeevi se onda sakupie oko svoga cara i rekoe mu:
Tebi je poznato ta nam slonovi uinie!
Neka svaki od vas ko se smatra pametnim kae svoje miljenje ree car.
Tada istupi jedan zec po imenu Firuz, koga je car poznavao kao mudra, pa ree:
Ako car hoe ja u posjetiti slonove samo neka sa mnom poalje povjerljivu osobu
da ona vidi i uje ta u govoriti, pa da mu to dojavi.
Ti si povjerljiv, i mi emo se sloiti sa onim to ti rekne ree mu car. Idi
slonovima i reci im u moje ime ta god hoe, samo znaj da izaslanik svojim miljenjem,
svojom pameu, blagou i vrlinom predstavlja onoga koji ga je poslao. Budi blag, njean,
milostiv i odmjeren, jer izaslanik moe raznjeiti srca ako blago postupi, a moe ih i
razgnjeviti ako lijepo ne postupi i ako bude glup.
Poslije toga zec, o kome je rije, krenu jedne noi obasjane mjeseinom i stie
slonovima. Nije htio da im se pribliuje jer se bojao da ga ne zgaze i usmrte makar i
nehotice. Zato se on pope na brdo, viknu cara slonova i ree mu:
Mjesec me posla tebi, a izaslanika ne treba koriti za ono to kae, makar bio i otar
u govoru.
Kakva je poslanica? upita ga car slonova.
Mjesec ti veli: "Ko sazna da je mnogo snaniji od slabia, pa ga to saznanje zavara
i u pogledu jakih, uporeujui ih sa slabiima, njegova e mu snaga zadati mnogo muke.
Ti zna da si ti mnogo jai od ostalih ivotinja, pa te to zavaralo da se uputi prema vrelu
koje se zove mojim imenom, da se iz njega napije i da ga zamuti". Mjesec me evo posla
tebi i ja te upozoravam da tako neto vie ne ini. Ako ti to ponovi, on e te oslijepiti i
unititi. A ako sumnja u moje poslanstvo, doi odmah do vrela, i Mjesec e tamo doi!
Zeeve rijei zaudie cara slonova i on krenu sa izaslanikom Firuzom pomenutom
vrelu. Kada pogleda u vrelo, ugleda Mjeseev odsjaj u njemu.
Uzmi vode svojom surlom, umij njome svoje lice i pokloni se Mjesecu! ree mu
izaslanik Firuz.
Slon gumu svoju surlu u vodu i voda se uzburka. Njemu se uini da se Mjesec
uznemiri, pa ree:
ta je Mjesecu, te se uznemiri? Zaboga, da se ne nasrdi to ja gurnuh surlu u vodu?
Da odgovori mu izaslanik Firuz.
Slon se tada pokloni Mjesecu po drugi put, izvini mu se za ono to uini i obea da
vie nee nita slino uiniti ni on, niti i jedan njegov drug.
Osim onoga to sam vam rekao za sovuljagu ree gavran dralovima ona je jo
varalica, spletkar i podlac, a najgori je vladar onaj koji je podal. Kome sudbina dodijeli da
slui podlu vladaru, njemu e se dogoditi ono to se dogodilo slavuju s vrapcem kada
odoe da im presudi maak.
A kako je to bilo? upitae dralovi.
Ja sam imao susjeda plaljivog slavuja koji je boravio u deblu jednog drveta u
blizini moga gnijezda i koji me esto posjeivao. Poslije se moj susjed negdje izgubi, i ne
doznadoh kuda ode. On je dugo odsustvovao, a to jedan vrabac iskoristi i preseli se u
njegovo gnijezdo. Meni bijae mrsko da se svaam sa vrapcem. Slavuj se poslije nekog
vremena vrati u svoje gnijezdo, i u njemu zatee vrapca.
To je moje gnijezdo, seli se iz njega! ree slavuj vrapcu.
Stan je moj i ja sam tu goso, a ti tvrdi da je tvoj. Ako ti ima neko pravo na to,
neka ti ono pomogne protiv mene! odgovori mu vrabac.
Sudija nam je blizu, hajdemo njemu! ree slavuj.
A ko je sudija? upita vrabac.
Na morskoj obali ivi jedan poboan maak koji po danu posti, a po cijelu se no
moli; nijednu ivotinju ne mui niti krv proliva, a hrana mu je trava i ono to mu more
izbaci. Ako eli, parniiemo se pred njim i pristati na njegovu presudu.
Kada je takav kako ga ti opisa, ja rado pristajem da nam on sudi odgovori vrabac.
Njih dvojica pooe maku, a ja ih slijedih da vidim kako sudi onaj koji uvijek posti
i bdi. Kada maak vidje da slavuj i vrabac dolaze njemu, on se die da se pomoli bogu
skrueno i bogobojaljivo. Zec i vrabac se zaudie kada ga vidjee takvog, pa mu se
primakoe, odajui mu potovanje, pozdravie ga i zamolie da im sudi. On zatrai da mu
kau sve kako je bilo, to oni i uinie.
Ja sam ostario, slabo ujem, pa mi se primaknite da vas bolje ujem to govorite!
ree im maak.
Oni mu se pribliie, ispriae mu ponovo isto i zamolie ga da im presudi.
 Ja sam razumio ta rekoste odgovori im maak.
Prije suenja ja u vas posavjetovati. Nareujem vam da se bojite Allaha i da
traite samo ono to je pravo. Onaj koji trai pravdu, uspjee makar bio i osuen, a onaj
koji trai krivdu u stvari je osuen makar bilo i presueno u njegovu korist. ovjeku ne
pripada na ovom svijetu ni imetak ni prijatelj nego samo dobro djelo koje on treba za
ranije da uini. Zato pametan treba da svoj trud usmjeri na ono to je trajno i od ega e
na onom svijetu imati koristi, a da ne poklanja nikakve vanosti ovozemljskom ivotu.
Vrijednost novca u oima pametnog je beznaajna, a vrijednost ljudi pametni treba da
cijeni kao sama sebe, da im eli svako dobro, i da mu nije draga njihova nesrea.
Maak im je priao ovako sve dok se slavuj i vrabac nisu pripitomili, dok mu se nisu
primakli, a onda je on na njih skoio i zadavio ih.
Sovuljage imaju, pored onoga to vam iznesoh, jo tusta i tma mana ree gavran
dralovima pa nipoto nemojte ni pomiljati da sovuljagu izaberete za cara.
Kada dralovi ue gavranove rijei, odustae od svoje namjere da sovuljagu izaberu
za svog cara. Tu bijae jedna sovuljaga koja je ula ta oni govorahu, pa ree gavranu:
Ti meni uini zlo da ne moe biti gore, a ja ne pamtim da sam ti ma kad uinila
kakvu pakost koja bi te nagnala na ovakav postupak. Samo znaj, da se sjekirom moe
posjei drvo i da ono moe ponovo da izraste, da sablja moe odsjei komad mesa i da
ono poslije zaraste, ali rana nanesena jezikom ne moe nikad zarasti, niti se moe
zalijeiti mjesto koje jezik rani. Vrh strelice se moe zariti u meso i moe se odmah
iupati, ali rijei, sline vrhovima strelice, kada dopru do srca ne mogu se iupati. Za
svaki poar postoji sredstvo kojim se on gasi: za vatru voda, za otrov lijek, za alost
strpljivost i za ljubav rastanak, ali se oganj mrnje nikada ne moe ugasiti. A vi posadiste,
o gavranovi izmeu nas i sebe stablo omraze, neprijateljstva i mrnje!
Kada sovuljaga zavri svoj govor, vrati se srdita i svome caru kaza ta se dogodilo i
ta je rekao gavran.
Gavran se pokaja zbog svojih pretjeranih rijei, pa ree: "Allaha mi, ja sam glupo
govorio, i time sam navukao neprijateljstvo i mrnju i protiv sebe i protiv svoga jata.
Kamo sree da dralovima to ne rekoh i da ih ne obavijestih o sovuljagi! Moda je veina
ptica vidjela vie nego to sam ja vidio i moda je znala vie o tome nego to sam ja znao,
ali njima s jedne strane strah, a s druge razmiljanje o posljedicama, o emu ja nisam
razmiljao, ne dadoe da govore onako kako sam ja govorio. Pogotovu kada je govor
osoran, kada izaziva osvetu i mrnju i kada i onoga ko ga slua i onoga ko ga izgovara
zadesi zlo. Govor slian mome govoru ne bi trebalo da se zove govorom nego strelicama.
Pametan, makar se i pouzdavao u svoju snagu i vrlinu, ne treba da nasjeda tome pa da
tako sebi stvara neprijatelje; ne treba da se oslanja na svoju pamet i mo i ne treba da
popije otrov makar imao i lijek protiv njega. Ko temeljito radi, makar se o njegovu radu
za ivota i sa omalovaavanjem govorilo, njegovo e djelo na kraju krajeva izii na
vidjelo, bie priznato. Meutim uplja priala, makar se trenutno svjetina i divila njihovoj
slatkorjeivosti, brzo e se zaboraviti. Ja sam rekao ono to se ne moe pohvaliti. Zar
nisam neznalica ba zato to se drznuh da govorim tako neto a ni s kim se prethodno ne
posavjetovah i dobro ne razmislih o svemu tome. A ko se ne posavjetuje sa prijateljima i
postupi samo po svome nahoenju, a o tome dovoljno ne razmisli, nee moi da se
pohvali svojim postupkom. Oh, kako je bio glup i beskoristan moj dananji govor i u
kakvu brigu zapadoh zbog toga!"
Gavran izrui sebe ovakvim rijeima i ode.
Eto, to je bio povod neprijateljstvu izmeu nas i sovuljaga ree peti gavran caru
gavranova. A ako je u pitanju rat, pa ti ve zna moje miljenje o njemu; ti zna da ga
mrzim. Ali umjesto rata ja predlaem razboritost i lukavstvo. U tome e biti spas,
akobogda. Poneki su se na razne naine dovijali dok nisu ostvarili ono to su eljeli. To se
moe najbolje osvijetliti primjerom one grupe ljudi koja je uspjela da od pustinjaka
oduzme jare.
A kako je to bilo? upita car.
Vele da je neki pustinjak kupio debelo jare da ga prinese kao rtvu i poveo ga sa
sobom. Ugleda ga grupa varalica, koji se izmeu sebe dogovore da nekako izmaknu jare
od pustinjaka. Jedan od njih presrete pustinjaka i ree mu:
Pustinjae, kakvo je to pseto s tobom? Zatim ga presrete drugi i ree svome drugu:
Nije ovo pustinjak, jer pustinjak ne bi vodio pseto.
Oni neprestano oblijetahu pustinjaka na razne naine, tako da on pomisli da je ono
to vodi zaista pseto i da mu je onaj to mu je prodao jare zaarao oi. On ispusti iz ruke
jare, a ona grupa varalica ga uze i odvede.
Ja ti navedoh ovaj primjer zbog toga to se nadam da emo samo lukavstvom postii
ono to elimo. Ja, eto, elim da me car istue i osramoti pred svjedocima, da poupa
moje perje i rep, pa da me onda baci pod ono drvo, a da on sa svojom vojskom odseli na
to i to mjesto. Ja se nadam da u izdrati, da u tako upoznati prilike kod sovuljaga,
upoznau njihova sklonita i prilaze ka njima. Kada sve to doznam, gledau da im
umaknem. Pa eto me onda k vama da se spremimo pa da na njih udarimo i da na taj nain
ostvarimo svoje elje, akobogda!
Zar ti pristaje na to? upita ga car.
Pristajem, odgovori mu gavran. A kako ne bih pristao na to kada je u tome
najvee spokojstvo carevo i njegove vojske.
Car postupi onako kako gavran predloi, a onda se odseli. Gavran poe prigueno
jecati. Njegovo jecanje ue sovuljage i to javie svome caru. Car sovuljaga se uputi
njemu da ga upita za gavranove. Kada mu se primae, naredi jednoj sovuljagi da mu
postavi nekoliko pitanja.
Ko si ti i gdje su ostali gavranovi? upita ga sovuljaga.
Ime mi je tako i tako, odgovori joj gavran. Smatram da ti moje bijedno stanje
jasno kae da ja ne poznajem nikakve tajne niti ono o emu me pita, odgovori joj
gavran.
Ovo je vezir cara gavranova i njegov glavni savjetnik. Da ga upitamo zbog kakve
krivice ispata ovo ree sovuljaga svome caru.
Gavrana su upitali ta mu se to desilo, a on im ree:
Na je car jednoga dana zatraio savjet i upitao nas je ta mislimo o vama,
sovuljagama. I ja sam tada bio prisutan tu. "O, gavranovi, ta mislite o tome?" upitao
nas je na car. Ja na to rekoh: "O, care, mi nemamo moi da se borimo sa sovuljagama
jer su one jae i hrabrije od nas. Ja mislim da treba da zatraimo nagodbu i da
sovuljagama ponudimo danak. Ako sovuljage to od nas ne prime, onda emo pobjei u
svijet. Ako bi dolo do borbe izmeu nas i sovuljaga, to bi bilo po njih dobro, a po nas zlo.
Nagodba je bolja od svae". Ja im predloih da odustanu od rata i to potkrijepih
primjerima, govorei im: "Snagu i srdbu jakog neprijatelja ne moe nita suzbiti kao
pokoravanje njemu. Zar ne vidite da se trava spasava od plahog vjetra svojom gipkou
jer se ona povija kuda vjetar duhne?" Oni me ne posluae nego, naprotiv, rekoe da ele
rat, a mene osumnjiie za ono to kazah, i rekoe: "Ti pomae sovuljage protiv nas".
Omalovaie moje rijei, odbacie moj savjet i ovako me kaznie. Car i njegova vojska
me ostavie i odselie se. Ja otada o njima nita ne znam.
Kada car sovuljaga saslua gavranove rijei, upita poslije toga jednoga svog vezira:
ta misli o ovome gavranu?
Ja mislim da ga treba to prije ubiti, jer je on najbolja uzdanica gavranova,
odgovori vezir. Kada ga ubijemo, biemo zatieni od njegova spletkarenja, a
gavranovima e pasti teko njegov gubitak. Davno je reeno: "Ko ugrabi zgodnu priliku i
tada brzo ne izvri ono to je naumio nije mudar. Ko trai to veliko i prui mu se prilika
da to ostvari, ali je propusti, nee mu se drugi put takva prilika ukazati. Ko ne iskoristi
slabost svoga neprijatelja pa ga na vrijeme ne dokusuri kajae se kada on ojaa i kada mu
ne bude mogao nita".
ta ti misli o ovome gavranu? upita car sovuljaga drugog vezira.
Ja mislim da ga ne ubije, odgovori mu drugi vezir nejak i nezatien
neprijatelj zasluuje da mu se potedi ivot i da mu se oprosti, pogotovu ako trai zatitu.
Ako neprijatelj ini uslugu, makar je i ne inio svesrdno, zasluuje da mu se oprosti
krivica isto onako kao to je trgovac bio obazriv prema kradljivcu iz ljubavi i potovanja
prema svojoj eni.
A kako je to bilo? upita car.
Vele da je bio neki trgovac koji je imao mnogo novaca i namjetaja, a uz to i lijepu
enu. Jedanput se neki kradljivac pope preko zida na trgovevu kuu i ue unutra. On
zatee trgovca na spavanju, a njegovu enu budnu. Trgoveva ena se prepade kradljivca,
skoi i zagrli mua koji je odavno prieljkivao da mu ona prie. Trgovac se probudi kada
ga ena zagrli, i uzviknu: "Oh, iznenadne sree!" On zatim ugleda kradljivca i ree mu:
"O, kradljive, prosto ti bilo to to si pokupio. Tvoja je zasluga to si natjerao moju enu
da me zagrli!"
ta ti misli o ovome gavranu? upita car sovuljaga jednog drugog vezira.
Smatram da mu treba potedjeti ivot i s njim lijepo postupiti, jer on moe da te
posavjetuje. Za pametnog nema veeg uspjeha no kad uspije da svoje neprijatelje
posvaa. On u njihovoj meusobnoj svai vidi svoj spas, isto onako kao to se pustinjak
spasao od lopova i avola kada se oni zbog njega posvaae.
A kako je to bilo? upita ga car.
Priaju da je neki pustinjak dobio od nekog ovjeka kravu muzaru i da je poveo
svojoj kui. Sretne ga usput jedan lopov koji htjede da mu ukrade kravu, a za tim lopovom
se uljao avo elei da pustinjaka ugrabi.
Ko si ti? upita avo lopova.
Ja sam lopov, hou da ukradem ovu kravu od ovoga pustinjaka kad on zaspi
odgovori lopov. A ko si ti?
Ja sam avo. elim da ugrabim ovog pustinjaka kada zaspi, i da ga odvedem
odgovori avo.
Najzad ovako stigoe do pustinjakove kue. Pustinjak ue u svoju kuu, a njih
dvojica za njim. Pustinjak uvede kravu, pa je sveza za direk u jednom uglu kue i ode da
spava. Lopov i avo se poee dogovarati i ne mogoe se sloiti koji e od njih prije
poeti svoj posao.
Ako ti pone prvi, ree avo lopovu moe pustinjak da se probudi i da vikne.
Tada e se svijet skupiti i ja ga neu moi da ugrabim. Priekaj me toliko da ja ostvarim
svoju namjeru, a ti onda poslije radi ta hoe!
Lopov se poboja da e se pustinjak probuditi i da nee moi ukrasti kravu ako avo
prije njega pokua da pustinjaka ugrabi, pa ree:
Ne, ti mene priekaj, dok ja uzmem kravu, a ti poslije ini ta hoe!
Njih se dvojica tako prepirahu, dok lopov ne viknu:
O, pustinjae, probudi se, ovaj avo hoe da te ugrabi!
O, pustinjae, probudi se, ovaj lopov hoe da ti ukrade kravu! viknu i avo.
Pustinjak i njegovi susjedi se probudie od njihove vike, a ona dva poganca
pobjegoe.
Tada ree onaj prvi vezir koji savjetovae da se onaj gavran ubije:
Ja mislim da vas je onaj gavran prevario i da su njegove rijei uticale na glupake
koji se nalaze meu vama, pa zato i savjetujete ono to ne valja. Polahko, polahko, care,
ne omalovaavaj ovo razborito miljenje i nemoj nipoto biti kao onaj ovjek koji je
povjerovao u ono to je uo, a ne u ono to je vidio, i zato bio prevaren.
Car se ne osvrnu na njegove rijei, nego naredi da se gavran prenese u stan
sovuljaga, da se poasti i da se s njim lijepo postupi.
Jednoga dana gavran ree caru u prisustvu jedne grupe sovuljaga, u kojoj se nalazio i
onaj vezir to je savjetovao da se gavran ubije:
Care, uo si ta su mi uinili gavranovi. Ja se neu smiriti dok im se ne osvetim.
Razmiljao sam o tome, ali nisam u mogunosti da uinim ono to elim, jer sam gavran.
Pria se da su ueni ljudi rekli: "Ko pristane da sebe spali, taj prinosi Allahu najveu
rtvu, i ako tada ta zaeli, udovolji mu se." Neka mi car naredi, ako hoe, da ja sebe
spalim i da zamolim svevinjeg Allaha da me pretvori u sovuljagu, pa da postanem jo
ljui neprijatelj gavranova i jo moniji u borbi protiv njih, ne bih li im se osvetio!
Onaj vezir, to je savjetovao caru da se gavran ubije, ree:
Ba zato si, gavrane, to si naizgled dobar a u sutini zao, slian vinu prijatna ukusa
i mirisa, koje je ustvari otrov. Reci mi, kada bismo spalili tvoje tijelo, da li bi se tvoja
sutina i narav promijenile? Zar te nee tvoja ud pratiti kud god poe i zar ona zanavijek
nee biti sutina tvoje naravi. Kao primjer za to moe da poslui miica koja je, birajui
sebi mua izmeu Sunca, vjetra, oblaka i brda, najzad izabrala mia.
A kako je to bilo? upitae ga.
Vele da je bio neki pustinjak ije je elje Allah uvijek ispunjavao. Dok je on
jednoga dana sjedio na morskoj obali, preletje iznad njega jastreb u ijim kandama bijae
mii koji jastrebu ispade pored samog pustinjaka. Pustinjak se na njega raali, pa ga uze,
i zamota u jedan list i ponese svojoj kui. Poslije se poboja da njegovoj eni gajenje
miia ne bude zazorno, pa zamoli Svevinjeg da miia pretvori u djevojicu. Njegova
elja bi odmah usliana, mii se pretvori u divnu djevojicu, koju pustinjak odvede svojoj
eni i ree joj:
Ovo je moja kerka, postupaj s njom kao to bi postupala s mojim djetetom!
Kada djevojica odraste, ree joj pustinjak:
Kerkice, ti si narasla, mora se udati, pa odaberi koga hoe da te za njega udam!
Kada si meni prepustio da odaberem, onda hou da se udam za onoga koji e biti
jai od svega odgovori mu djevojka.
Moda ti eli Sunce? upita je pustinjak.
Poslije toga on ode Suncu i ree mu:
O, ogromni stvore, imam djevojku, i ona trai mua koji e biti jai od svega, bi li
se ti njome oenio?
Upuujem te onome koji je jai od mene, oblaku koji mene esto prekriva, odbija
toplinu mojih zraka i skriva zrake moga svjetla.
Pustinjak onda ode oblaku, pa mu ree isto onako kao to je rekao i Suncu.
Upuujem te onome koji je jai od mene odgovori mu oblak. Idi vjetru, koji me
stalno vitla tamo amo i tjera na istok i zapad.
Pustinjak doe vjetru i ree mu onako kako ree i oblaku.
Savjetujem ti da poe do onoga koji je jai od mene, a to je brdo koje ne mogu
pokrenuti odgovori mu vjetar.
Pustinjak ode brdu i obrati mu se istim rijeima, a brdo mu odgovori:
Upuujem te onome koji je jai od mene, a to je mi koga ne mogu sprijeiti da me
ne provrti i da se tu ne nastani.
Pustinjak onda ode miu i ree mu:
Bi li se ti oenio ovom djevojkom?
Kako u se ja njome oeniti kada je moja rupa tijesna, a mievi se inae ene samo
miicama.
 Pustinjak zamoli Allaha da djevojku pretvori u miicu, kao to je i ranije bila, i to sa
njenim pristankom. Allah je vrati u njen prvobitni lik i ona ode sa miem.
Ovo bi liilo na tebe, varalico! uzviknu prvi vezir gavranu.
Car sovuljaga se ne osvrnu na ove rijei i s gavranom, koga je sve vie cijenio, blago
postupi.
Kada se gavran oporavi, kada mu niknu perje, i kada saznade za ono to je elio, on
jednoga dana umae sovuljagama i obavijesti svoje drugove o svemu to je kod njih vidio
i uo.
Ja sam izvrio ono to sam htio, i ne ostaje ti drugo nego da me poslua i da se
pokori ree gavran svome caru.
Ja i vojska smo pod tvojim zapovjednitvom, postupi kako hoe? odgovori mu
car.
Sovuljage su na tome i tome mjestu, na brdu gdje ima dosta drva, ree gavran. Na
tome mjestu ima stado ovaca sa pastirom. Mi emo tamo nai vatre koju emo staviti pod
gnijezda sovuljaga. Na vatru emo nabacati suharaka, svojim emo krilima vatru
rasplamsavati sve dok se drva ne zapale. Tako e izgorjeti svaka sovuljaga koja iz
gnijezda izleti, a koja ostane na svome mjestu, uginue od dima.
Gavranovi tako postupie, sve sovuljage unitie i vratie se u svoja gnijezda zdravi i
itavi.
Car gavranova upita onda onoga gavrana:
Kako si izdrao sa sovuljagama kad je poznato da dobri ne mogu da izdre u
drutvu zlih?
To to ree, care, zaista je tako odgovori gavran. Ali ako pametnog, kojim
sluajem, snae velika nesrea i poboji se i za sebe i svoj narod, on ne smije tada
oajavati, mora sve podnijeti i vjerovati da e njegova izdrljivost na kraju krajeva uroditi
lijepim plodom. Njemu nije teko da se poniava pred gorima od sebe sve dok ne postigne
svoj cilj, da bi se na kraju mogao radovati ishodu svoje izdrljivosti.
Reci mi kakve su pameti sovuljage! upita car onoga gavrana.
Ja mislim da je meu sovuljagama pametna bila samo ona koja ih je nagovarala da
me ubiju. Ona ih je na to nekoliko puta hukala, ali sovuljage bijahu kratke pameti, ne
promislie o meni, ne uzee u obzir da sam bio ugledan meu gavranovima, da sam
ubrajan meu pametne i ne pobojae se prevare s moje strane i moga lukavstva. One ne
primie savjet od dobronamjernog savjetnika, niti sakrie svoje tajne preda mnom. Davno
su ueni ljudi rekli: "Car mora da svoje povjerljive stvari skriva od onih koji tue rijei
prenose i da nijednom od njih ne otkriva svoje tajne".
Sovuljage nije upropastilo, po mome miljenju, nita drugo nego njihovo nasilje,
nerazboritost njihova cara i njegova poslunost nevaljalim vezirima, ree car gavranova.
Istinu veli, care ree onaj gavran jer je rijedak sluaj da se neko obogati, a da
se ne raspojasa, kao to je takoe i rijetko da neko tri za enama, a da se ne obruka. Malo
je onih koji se, vjerujui nevaljalim vezirima, ne unesree. Davno je kazano: "Neka se
oholi ne nada lijepoj pohvali, varalica da e imati prijatelja, nevaspitani ugledu, krtac
dobroinstvu, pohlepni malim grijesima, a prevrtljivi car, koji sve nipodatava i koji ima
hrave vezire, da e mu vlast biti trajna i postojana i da e njegovim podanicima biti
dobro".
Ti si mnogo prepatio pretvarajui se i ulagajui se sovuljagama ree car.
Ko strpljivo podnosi teret u nadi da e od toga imati neke koristi, i navikne se na
izdrljivost, taj e biti zadovoljan isto onako kao to je bila zadovoljna zmija koja je na
svojim leima izdrljivo nosila abljeg cara.
A kako je to bilo? upita ga car.
Priaju kako je neka zmija ostarjela, kako joj je vid oslabio, snaga popustila i kako
zbog toga nije mogla da lovi. Jednoga dana ona odgmiza da nae hrane i da nekako utoli
glad. Stie do jedne bare u kojoj je bilo mnogo aba i do koje je i ranije dolazila i iz nje se
abama hranila. Naavi se u blizi aba, ona se, sva iznemogla, oprui.
Zato si, zmijo, tuna i alosna? upita je jedna aba.
A ko treba da se vie alosti od mene! odgovori joj zmija. Ja sam se dosada
hranila abama, koje sam sama hvatala, ali sada vie to ne mogu jer me snae velika
nesrea. Kada sretnem koju abu, nisam vie u stanju da je uhvatim.
Ta aba ode svome caru da ga obavijesti o tome i da ga time obraduje. ablji car tada
doe zmiji i upita je:
ta ti se dogodilo?
Prije nekoliko dana, upravo pred vee, pooh da potraim kakvu abu. Kad se
spustio mrak bila sam primorana da uem u kuu nekog pustinjaka. U kui bijae
pustinjakov sin. Ja nabasah na njegov prst mislei da je ta aba, pecnuh ga i on odmah
umrije. Poeh bjeati, a pustinjak me slijedio u stopu proklinjui me ovim rijeima:
Zato to ti ubi moga nevinog sina na pravdi boga, proklinjem te i elim da te snae
najvea bijeda, i da postane jahalica abljeg cara, da abe ne mogne hvatati i ni jednu
pojesti prije nego ti koju kao milostinju da njihov car!
Ja ti, eto, dooh ukleta da me uzjae ree zmija abljem caru.
ablji car jedva doeka da jae na zmiji, mislei da se u tome ogleda njegov ponos,
ast i ugled. On uzjaha zmijurinu, i bi mu prijatno.
Ti zna, care, da sam ukleta, pa mi stoga odredi hranu da mogu ivjeti! ree zmija
abljem caru.
ivota mi, ti se mora dobro hraniti, jer si moja jahalica! odgovori joj ablji car.
Onda car naredi da se za zmiju svakog dana uhvate po dvije abe i da joj se daju. I
tako se ona prehranjivala. Nije joj kodilo to se ponizila pred svojim nejakim
neprijateljem, naprotiv, ona je time sebi obezbijedila lijep ivot.
Eto, takva je bila i moja strpljivost ree gavran svome caru jer sam se trudio da
ostvarim svoju zamisao u kojoj se, u stvari, nalazila naa sigurnost, naa pobjeda, nae
spokojstvo i propast neprijateljeva. Ja sam se uvjerio da ulagivanje i snishodljivost bre i
sigurnije unite neprijatelja nego svaanje s njim. Vatra i pored svoje estine i jarosti nije
kadra da spri ono to je povie zemlje, kada napadne drvee, dok voda, ba zato to je
gibljiva, pokretljiva i hladna, uspijeva da prodre kroz zemlju. Reeno je: "Kad nastupi
poar, u bolesti, zatim kad je neprijatelj na pragu i kad pritisne kakav dug, nije beznaajno
ni ono najsitnije". A sve se to dogodilo ree gavran zahvaljujui carevoj pameti,
njegovoj uenosti i njegovoj srenoj zvijezdi. Davno je reeno: "Kada dvojica trae jednu
istu stvar, pobijedie onaj koji je ovjeniji, a ako su u ovjenosti podjednaki, onda
odluniji. Ako u odlunosti budu podjednaki, onda onaj koji ima vie sree". Reeno je:
"Ko stupi u borbu sa odlunim, pametnim i snalaljivim carem, sa carem koga blagostanje
nije raspojasalo i nevolja zbunila, taj sam sebi prouzrokuje propast, pogotovu ako takav
car, o care, bude znao kako treba rasporediti poslove, kad treba da bude nagao, kada blag i
ljut, a kad smjeran, brz i odmjeren, i ako bude razmiljao o svojim svagdanjim zadaama
i o posljedicama svojih poslova.
To se sve tako zbilo zahvaljujui tvome miljenju, tvojoj pameti, tvome savjetu i
srenoj tvojoj zvijezdi odgovori car gavranu. Miljenje pametnog i razboritog ovjeka
moe gore da upropasti neprijatelja nego mnotvo jake i hrabre, brojne i dobro opremljene
vojske. Mene najvie udi kako si uspio da se dugo zadri meu sovuljagama sluajui
njihove grube rijei, a da meu njima ne pogrijei ni jednom jedinom rijeju.
Stalno sam imao na umu tvoj nauk, o care odgovori mu gavran i ponaao sam
se prema svima blago, njeno i odmjereno.
Uvjerio sam se da si radia, a da su drugi veziri brbljivci i da njihova brbljivost nije
na mjestu. Allah tebe nama dade kao veliku blagodat, a prije toga ne osjeasmo slast ni
jela ni pia, ni sna ni mira. Reeno je: "Bolesnik ne moe osjetiti slast jela i sna dok ne
ozdravi, pohlepni dok ne ostvari ono za im ezne, a onaj koga ugroava neprijatelj od
kog jutrom i veerom strahuje dok mu se srce ne smiri". Ko spusti teak teret iz svoje
ruke, odmori se, a ko se ne boji svoga neprijatelja, spokojan je ree car.
Ja molim Allaha, koji je unitio tvoga neprijatelja, da te dugo poivi, da da svako
dobro tvojim podanicima, jer je car, u ijoj dravi nema veselja i zadovoljstva, slian
resicama na vratu koze koju sisa jare mislei da je sisa vimena, pa u tome ne nae nikakve
slasti, odgovori gavran.
O, dobri vezire, kako su postupale sovuljage i njihov car u borbama? upita car
gavranova.
Car sovuljaga, pored drugih svojih ravih svojstava, bijae jo nadmen, nesposoban
i hvalisav. Svi njegovi drugovi i veziri, osim onoga vezira to mu je savjetovao da me
ubije, bili su slini njemu. Taj vezir bijae mudar, pametan i razborit; rijetko se mogao
nai slian njemu u pogledu snage volje, savrene pameti i razboritog miljenja
odgovori gavran.
Po emu se najbolje vidi da je taj vezir pametan? upita car.
Po tome odgovori gavran to je traio da mene ubiju, a zatim to je svom caru
davao savjete u svakoj prilici. Njegove rijei nisu bile grube i osorne, nego blage i umilne.
On bi ponekad iznosio neke mane svoga cara, ali mu to nikada nije neposredno govorio.
On bi obino govorio o tuim manama, pa bi car tako upoznao i svoje mane i ne bi se
zbog toga srdio na njega. uo sam, izmeu ostalog, kako je jednom prilikom rekao svome
caru i ovo:
Car ne smije da zanemari svoje carevanje, jer carevati moe samo mali broj ljudi i
to velikim zalaganjem i odlunou. Vlast je vrlo dragocjena, i ko je stekne, neka je dobro
uva i uvrsti. Davno je reeno da je vlast zbog svoga kratkog vijeka slina sjeni lista
lokvanja. Vlast je kao vjetar, ona zaas doe i proe; ona je u svojoj nestalnosti slina
potenom ovjeku koga meu nitkovima brzo nestane, slina je maglici nad vodom pod
pljuskom kie!
Sve to ti rekoh, care, bila je rije o neprijateljima kojima ne treba nasjedati makar
se oni i ulagivali i bili toboe ljubazni zavri filozof Bejdeba.

MAJMUN I KORNJAA

Car Depelim ree filozofu Bejdebi:

Sve sam dobro uo to si mi ispriao. A deder mi sada reci, ako zna, da li ima
sluajeva da neko za neim tei i, upravo kad doe do cilja, to mu se izjalovi.
Lake je u ivotu neto ostvariti, nego to sauvati. Ko postigne ono to mu je
potrebno, a ne znadne to sauvati, zadesie ga isto ono to je snalo kornjau odgovori
filozof.
A kako je to bilo? upita ga car.
Pria se da je jedan majmun bio car majmuna i zvao se Mahir. Ve je bio ostario i
oronuo. Protiv njega se die jedan mlad majmun iz carske kue, nadvlada ga i zauze
njegov prijesto. Mahir, shvativi dobro svoj poloaj, uze put pod noge i ne osvrui se
dojuri do obale. On nabasa na jedno smokvino stablo, pope se na nj i tu se nastani.
Jedui tako jednoga dana smokve, njemu iz ruke ispade jedna smokva, i on tada u
kako ona kloknu u vodu. To mu bi prijatno i zato on poe jesti smokve i bacati ih u vodu.
U vodi se nalazio kornjain mujak, i kad god bi pala koja smokva, on bi je pojeo.
Uestalo bacanje smokava u vodu kornjain mujak shvati kao da se to ini zbog njega,
pa poelje da se s majmunom sprijatelji. Oni se jedan drugome pribliie, porazgovarae i
najzad sprijateljie.
Kornjain mujak nije dugo dolazio svojoj eni, i ona se zbog toga uznemiri i potui
se na to jednoj svojoj susjetki.
Bojim se da ga nije zadesilo kakvo zlo i unesreilo ga ree joj.
Tvoj se mu na obali sprijateljio s jednim majmunom, on s njim sada i jede i pije.
Majmun je zaista uzrok to ti mu ne dolazi, i on nee moi da boravi s tobom sve dok ne
smisli kakvo lukavstvo da majmuna uniti odgovori joj susjetka.
A ta da radim? upita je kornjaa.
 im ti doe mu, pretvaraj se da si bolesna ree joj susjetka. Kada te upita za
zdravlje, ti mu reci: "Ljekari su mi preporuili kao lijek srce majmunovo".
Poslije nekog vremena mujak kornjain se vrati svojoj kui. Zatee svoju enu
bolesnu i zabrinutu.
Ama, ta ti je? upita je on.
Tvoja je ena bolesna i jadna odgovori mu susjetka umjesto ene. Ljekari su joj
preporuili kao lijek srce majmunovo; drugog joj lijeka nema.
To je vrlo teko odgovori mujak kornjain.
Odakle nam srce majmunovo, kad mi ivimo u vodi? Ali, ja u gledati da nekako
prevarim svog prijatelja. Mujak kornjain se ponovo vrati ka obali.
Zato si se otpadio od mene, brate? upita ga majmun.
Stidio sam se pa ti zato nisam dolazio odgovori mu kornjain mujak. Ja ne
znam kako u ti uzvratiti dobroinstvo koje si mi uinio. Bilo bi mi drago kada bi jo i
posjetio moj dom, pa da tako tvoje dobroinstvo bude potpuno. Ja stanujem na jednom
ostrvu na kome ima izvrsnog voa. Hajde, uzjai na me da te prenesem preko vode.
Majmun prihvati prijateljev poziv, pa sie i uzjaha kornjainog mujaka. Kornjain
mujak zapliva s tekom mukom nosei majmuna, i kada bi nasred vode, na um mu pade
runa prevara koju je smislio protiv majmuna, pa obori glavu.
Zato se najedanput zabrinu? upita ga majmun.
Sjetio sam se da mije ena teko bolesna, eto, zato sam se zabrinuo. Pa pravo da ti
kaem neu te moi da doekam i poastim onako kako sam namjeravao.
Dostaje to znam da si voljan da me poasti, i smatram da je suvino da se mui
oko toga odgovori mu majmun.
Tako je odgovori kornjain mujak i ponese majmuna donekle, pa ponovo
zastade.
Majmun poe nasluivati neko zlo, i u sebi pomisli: "Kornjain mujak se ne
zadrava i ne zastajkuje bez razloga. Nisam siguran da se nije neto izmijenio, prestao da
me voli i da mi stoga ne sprema kakvo zlo. Nita nije tako prevrtljivo kao srce? Davno je
reeno: "Pametan treba uvijek da zna ta ivi u dui njegove ene, djece, brae i prijatelja,
svakog asa i u svakoj prilici, kada ustane i kad sjeda, jer to sve govori o onome ta se u
srcima zbiva." Ueni ljudi su davno rekli: "Kada ovjek posumnja u svog prijatelja, neka
dobro pazi kako e se od njega zatititi, neka se potrudi da to proita iz njegovih oiju. I
ako se, najzad, uvjeri da su njegove sumnje opravdane, uspjee da se od njega spase, u
protivnom, pokazae samo da je razborit i to mu nee nita nauditi". Zatim ree majmun
kornjainu mujaku:
Zato zastajkuje i zato si zabrinut? Kao da ti opet neto snuje?
ao mi je to e doi mojoj kui i to nee tamo zatei sve onako kako elim, jer
mi je ena bolesna odgovori mu kornjain mujak.
Ama ne brini se, jer ti briga nee nita pomoi! ree mu majmun. Bolje je da ti
potrai lijekove i hranu koji e izlijeiti tvoju enu. Davno je reeno: "Neka bogati troe
svoj imetak u dobrotvorne svrhe, kad je nevolja i na ene!"
Istinu veli odgovori mu kornjain mujak ali ljekari su rekli da se moja ena
moe izlijeiti samo majmunovim srcem!
To majmuna uzbudi i on pomisli: "alosti moja, lakomost me navede, pored moje
duboke starosti, da upadnem u najteu nevolju! Istinu je kazao onaj koji je rekao: "Onaj
koji je s malim zadovoljan ivi mirno i spokojno, a ivot lakomog ma koliko dugo trajao
iva je muka i patnja. Sada je meni potrebna pamet da se izvuem iz ove klopke". Zatim
se obrati kornjainu mujaku:
to ti to meni nisi rekao dok sam bio kod svoje kue, ponio bih ja svoje srce sa
sobom. Mi, majmuni, obiavamo da ostavimo svoje srce kod ene ili na nekom mjestu,
kada hoemo da posjetimo svoga prijatelja, da naa srca ne bi bila s nama u trenutku kad
sluajno pogledamo enu domainovu.
A gdje je sada tvoje srce? upita kornjain mujak majmuna.
Ostavio sam ga na onome drvetu odgovori mu majmun. Ako hoe, vrati me ka
onom drvetu da ti ga dam.
Kornjain mujak se tome obradova i u sebi ree: "Moj se drug sa mnom sloio, i
nisam imao potrebe da ga varam" a odmah zatim krenu s majmunom natrag ka
njegovom prebivalitu. im se kornjain mujak primae obali, majmun skoi s njegovih
lea i uzvera se na drvo. Poto se on zadugo ne vrati, kornjain mujak ga zovnu:
O, moj prijatelju, ponesi svoje srce i sii, da ne dangubim.
Oho, zar ti misli da sam ja kao onaj magarac za koga je akal tvrdio da nije imao
ni srca ni uiju?
A kako je to bilo? upita ga kornjain mujak.
Priaju da je u nekom umarku ivio jedan lav. S njim je bio i akal koji je jeo
mrvice sa lavove trpeze. Lav se jednom ouga, silno oslabi, omravi, i nije mogao vie
loviti.
ta je tebi, gospodaru zvijeri, tvoje zdravlje nije kako treba? upita akal lava.
Ama ova me uga ubi, a jedini su joj lijek srce i ui magareve odgovori mu lav.
Ih, pa to je lako! uzviknu akal. Ja znam da na tome i tome mjestu ima jedan
magarac na koga neki ovjek tovari rublje koje sam pere svijetu. Ja u ti dovesti toga
magarca.
akal onda krenu i doulja se do magarca. Prie mu, pozdravi ga i upita:
Zato si tako mrav?
Moj me vlasnik nikako ne hrani odgovori mu magarac.
Pa zato bolan pristaje da kod njega slui pod takvim uslovima? upita ga akal.
Ama, ne znam kako od njega da pobjegnem. Na koju god stranu krenem uvijek se
uza me prilijepi poneki ovjek koji me mui i pati glau odgovori mu magarac.
Ja u ti pokazati jedno osamljeno mjesto, bogato paom, na kome ivi jedna tako
lijepa i pretila magarica kakvu jo oko nije vidjelo ree mu akal.
Zato njoj odmah ne poemo, hajdemo joj! viknu magarac.
 akal ga povede lavu. Kad su bili blizu, akal zae u umu i javi lavu da je magarac
tu. Lav doe na to mjesto i im ugleda magarca htjede odmah da skoi na njega, ali od
slabosti nije mogao. Magarac se jedva spase lava, i sav prestravljen pobjee glavom bez
obzira. Kada akal vidje da lav ne moe nita magarcu, upita ga:
O, gospodaru zvijeri, zar si na te grane pao?
Ako mi jo jednom dovede magarca, uvjeravam te da mi nee vie izmai
odgovori mu lav. akal se ponovo uputi magarcu i ree mu:
ta ti, jadan, bi? Ama ono magarica htjede da skoi na tebe jer te strasno eljela, i
da ti ne pobjee, ona bi se raznjeila.
Kada magarac to u, strast mu se uzbudi, zareva i poe opet lavu. akal ode prije
njega, obavijesti lava gdje se magarac nalazi i ree mu:
Spremi se, ja sam ga opet prevario, gledaj da ovog puta bude jak i bodar! Ako se
magarac i ovog puta spase, neu ga vie nikada moi da primamim.
Uzrujan akalovim nagovaranjem, lav poe tamo gdje bijae magarac. im ugleda
magarca brzo na njega skoi i razdera ga. A onda se obrati akalu i ree mu:
Ljekari su rekli da se magarac smije jesti samo kad se onaj koji e ga jesti
prethodno okupa i opere. De, priuvaj ga ti dok se vratim, pa da mu onda pojedem srce i
ui, a ostalo u ostaviti tebi!
Kada lav ode da se okupa, akal prie magarcu i pojede mu srce i ui u nadi da e lav
zbog toga postati sujevjeran i da nee nita okusiti. Lav se poslije vrati i upita akala:
Gdje su srce i ui magareve?
Ama, bolan, otkud bi se magarac tebi po drugi put vratio kad je tek bio umakao i
spaso se od propasti, da je imao srce i ui? odgovori akal lavu.
Ja ti navedoh ovo kao primjer ree majmun kornjainom mujaku da zna da ja
nisam kao onaj magarac za kog je akal tvrdio da nije imao ni srca ni uiju. Ti si meni bio
pripremio smicalicu i htio si me prevariti. Eto, zato sam i ja tebe prevario na isti nain i
tako sam uspio da popravim ono to sam ranije propustio. Davno je reeno: "Ono to
pokvari naivnost, moe popraviti samo znanje".
Istinu govori ree kornjain mujak. Samo dobar ovjek priznaje svoju greku.
I ako takav ovjek uini kakav grijeh, on se ne stidi to e zbog toga biti kanjen, jer je
iskren u svom govoru i postupanju. Ako padne u kakvu nepriliku, moe se spasti svojom
dovitljivou i pameu isto kao kad ovjek posrne, pa se digne i ispravi.
Ovo je primjer iz ivota onoga koji za neim tei i, upravo kada doe do cilja, to mu
se izjalovi.

ISPOSNIK I LASICA

uo sam, eto, o svemu to si mi maloas govorio, ree car Depelim filozofu

Bejdebi a sada mi navedi primjer o jednom ovjeku naglom u postupku,
nepromiljenom i koji ne misli na posljedice.
Ko ne bude u svom postupku odmjeren, neprestano e se kajati, i on e najzad
dospjeti u takav poloaj u kakav je zapao isposnik kad je ubio lasicu koja ga je mnogo
voljela odgovori Bejdeba.
A kako je to bilo? upita ga car.
Priaju da je bio neki isposnik u zemlji Georgiji. Imao je lijepu enu za koju se
mnogo brinuo. Djece zadugo nisu imali. Najposlije ona zanese, iako su bili izgubili svaku
nadu. I isposnik i njegova ena se tome veoma obradovae. On zahvali Allahu, zamoli ga
da mu ena rodi muko dijete, a svojoj eni ree:
Veseli se, ja se nadam da e biti djeak od kog emo imati koristi i koji e nam
priiniti mnogo radosti. Dau mu najljepe ime i dovesti mu najbolje vaspitae.
ta te navede, ovjee, da govori tako o onome to jo ne zna? Ko tako postupa
njemu se mora dogoditi slino onom to se dogodilo jednom isposniku koji je prosuo po
glavi maslo i med ree mu ena.
A kako je to bilo? upita je mu.
Priaju da su jednom isposniku svakog dana iz kue nekog trgovca donosili med i
maslo, ime se hranio. On je jeo koliko mu je bilo potrebno, a ostatak bi ostavljao u jedan
up koji je vjeao o klin u uglu kue. Taj je up tu visio dok se nije napunio. Kad je
isposnik tako jednog dana leao na leima sa tapom u ruci i gledao up koji je bio
objeen iznad njegove glave, na um mu pade da su med i maslo vrlo skupi pa ree:
"Prodau ono to ima u upu za zlatnik. Za taj zlatnik u kupiti deset koza koje e postati
sjarne i koje e svakih pet mjeseci ojariti jarad. A kad se ojare i jarad, imau za kratko
vrijeme veliko stado".
Zatim on ovako prorauna koliko e imati koza za nekoliko godina i ustanovi da e
ih biti vie od etiri stotine.
"Ja u kupiti za njih stotinu goveda, i to za svake etiri koze vola ili kravu. Kupiu
zemlje i sjemena i najmiu orae. Orau volovima, a koristiu se mlijekom krava i
njihovim priplodom. Nee proi mnogo godina, a ja u od sjetve dobiti mnogo novaca, pa
u napraviti velianstvenu kuu, nakupovau robinja i robova i oeniu se draesnom
enom, ljepoticom. Ona e mi roditi djeaka, izvrsna gospodiia. Dau mu najljepe ime.
Kad malo poodraste, vaspitau ga, lijepo u ga odgajati i biu prema njemu strog. Ako on
bude mene sluao, bie dobro, a ako ne, udariu ga ovim tapom..." i isposnik mahnu
rukom prema onom upu, udari po njemu i razbi ga, a ono to bijae u upu proli mu se po
licu.
Ja ti navedoh ovaj primjer ree ena muu da unaprijed ne govori o onome to
ne zna da li e se dogoditi ili nee. Isposnik shvati pouku enine prie. ena kasnije rodi
lijepog djeaka, kome se otac veoma obradova. Poslije nekoliko dana ena poe u hamam
da se kupa i ree isposniku:
Ostani kod svoga sina dok se ja okupam u hamamu!
 Ona onda ode u hamam i ostavi svoga mua sa djeakom. Poslije kratkog vremena
doe carev izaslanik po isposnika. Isposnik nije imao koga drugog da ostavi kod svoga
sina nego pripitomljenu lasicu, koju je jo izmalena pripitomio i drao je kao svoje dijete.
Isposnik onda ostavi lasicu kod djeteta, zakljua ih oboje u kui i ode sa carevim
izaslanikom.
Odmah poslije toga iz jedne rupe u odaji izie crna zmija i primae se djetetu.
Opazivi zmiju, lasica na nju skoi, udavi je i iskomada. Bijui zmiju, lasica okrvavi usta.
Isposnik se poslije vrati, otvori vrata, a lasica ga doeka radosna to je ubila zmiju i spasla
dijete. Kada pustinjak vidje lasicu krvlju umrljanu i unezvijerenu, zaprepasti se i pomisli
da je ona udavila njegovo dijete. On ne saeka da sazna istinu i da postupi kako treba. Ne
razmiljajui pojuri prema lasici i udari je po glavi tapom koji je drao u ruci, i lasica od
toga udara uginu. Pustinjak ue u odaju i nae zdrava djeaka i pred njim iskomadanu
zmiju. Kada doe sebi i osvjedoi se da je u urbi uinio runo djelo, udari se po elu i
ree:
Kamo sree da mi se nije rodilo ovo dijete, jer ne bih uinio ovu nevjeru!
Tada njegova ena ue i zatee ga u tom stanju.
ta ti je? upita ga ena. On joj ispria o svemu to se dogodilo prekoravajui sebe
to je lasicu za njeno plemenito djelo tako neovjeno nagradio.
To je plod urbe! ree mu ena. Eto, to je primjer neodmjerena ovjeka, ovjeka
koji u ivotu postupa brzo i nepromiljeno.

MI I MAAK

Car Depelim ree mudracu Bejdebi:

Eto, iznio si mi taj primjer, a sada mi neto reci o ovjeku koga su opkolili
neprijatelji sa svih strana i od kojih umalo nije nastradao. Ali se on, da bi se izvukao iz
tekog poloaja, izmiri sa svojim neprijateljem, i tako se oslobodi straha i sebe osigura.
Ljubav i neprijateljstvo nisu stalni: nekada se ljubav izrodi u neprijateljstvo, a
nekad se iz neprijateljstva rodi ljubav i prijateljstvo odgovori caru mudrac. Za sve to
postoje razne okolnosti, razni uzroci i razna iskustva. O svemu to se dogodi pametan
stie posebno miljenje. Ako je u pitanju neprijatelj postupie odluno, a prema prijatelju
e biti najljubazniji. Pametnu ne smeta neprijateljstvo koje on gaji u dui prema nekome.
On se, kad eli da ostvari svoj cilj ili da otkloni od sebe kakvu opasnost, pribliuje i
svome neprijatelju i od njega trai pomoi. Ko u tome postupi razborito, uspjee da
ostvari svoje elje. To najbolje moe da osvijetli sluaj mia i maka koje je zadesila
nevolja i koji su uspjeli da se spasu izmirenjem.
A kako je to bilo? upita ga car.
Priaju da je u deblu jednog velikog drveta bila rupa u kojoj je ivio jedan maak
koji se zvao Rumija. Blizu njega nalazila se i rupa jednog mia kome je bilo ime Feridun.
Lovci bi esto dolazili na to mjesto da love divlja i ptice. Jednog dana doe neki lovac i
razapne svoju zamku u blizini tog drveta u koju se maak Rumija brzo uhvati. Mi
oprezno, uvajui se Rumije, poe uljajui se da potrai ta za jelo. Dok je on tako iao,
iznenada ugleda maka u mrei i to ga veoma obradova. Poslije se obazre i ugleda iza
sebe lasicu koja je htjela da ga uhvati, a na stablu sovuljagu koja je vrebala da ga ugrabi.
Mi ne znade ta da radi: bojao se lasice ako se vrati natrag, ako skrene desno ili lijevo
bojao se da ga ne ugrabi sovuljaga a ako poe naprijed tu je bio maak koji ga moe
svakog asa uloviti. Zato on pomisli:
Ah, moe li biti vee nesree! Protiv mene se urotie razna zla i iskuenja sa svih
strana. Ali i uprkos tome ne treba da me ovaj sluaj obezglavljuje, ne smijem se sada
zbuniti ni izgubiti prisebnost, jer sam razuman. Pametan se ne moe zbuniti ako pametno
misli, on ni u kom sluaju ne smije izgubiti prisebnost duha. Pamet je slina moru ije se
dno ne moe dokuiti. Pametnog nesrea ne smije obeshrabriti do te mjere da ga
upropasti, a isto tako ga ni sigurnost i spokojstvo ne smiju zanijeti i opiti toliko da izgubi
razboritost u trenutku kad treba da bude priseban. Ja iz ove nesree ne vidim drugog
izlaza nego da se izmirim s makom, jer je i njega snala slina nedaa. Moemo se
obojica spasti ako on poslua moje savjete, ako zapamti moj govor i prihvati moje iskreno
prijateljstvo u koje ne treba da sumnja; ako sve, dakle, dobro shvati i osjeti da mu je moja
pomo potrebna.
Mi se onda priblii maku, pa mu ree:
Kako si?
Ba onako kako ti eli, u muci i nevolji! odgovori mu maak.
Ja sam ti danas drug u nesrei ree mu mi. Nai su poloaji jednaki. Ja mislim
da se obojica moemo spasti na isti nain. U ovim mojim rijeima nema lai ni prevare.
Lasica me, eno, eka u zasjedi, sovuljaga me vreba, a oboje su i meni i tebi neprijatelji.
Ako ti meni nee nita ravo uiniti, ja u pregristi tu zamku i izbaviu te iz nesree. Ako
tako postupi, spasemo se obojica isto onako kao to se laa i putnici spaavaju na moru
uzajamnom pomou.
Kada maak saslua mieve rijei i uvjeri se da on govori istinu, ree mu:
Ove tvoje rijei miriu na istinu. Ama i meni je stalo da se obojica spasemo. Ako ti
mene spase, biu ti zahvalan dok sam iv!
Ja u ti se pribliiti i pregriu sve konce mree. Ostaviu samo jedan da bih se
zatitio od tebe ree mu mi i poe gristi zamku.
Kada sovuljaga i lasica vidjee da se mi primaknu maku, izgubie svaku nadu, pa
se vratie.
Mi je sporo grizao konce zamke u kojoj se nalazio maak Rumija, pa mu maak
zbog toga ree:
Zato svojski ne grize konce ove zamke? Ako si ti postigao ono to si elio, pa si
se zbog toga promijenio i olako prelazi preko mojih elja, onda ti mogu rei da tako ne
rade dobri, jer plemeniti nije ravnoduan prema svom drugu. Kako si vidio, ti si imao
koristi od toga to si se sa mnom ranije sprijateljio i zato treba da me za to nagradi i da se
ne prisjea neprijateljstva koje postoji izmeu mene i tebe. Nagodba koju smo sklopili
treba da sve to baci u zaborav, jer je vrlina ispuniti zadanu rije, a vjerolomstvo donosi
rave posljedice. Plemeniti je uvijek zahvalan i nije osvetoljubiv. Samo jedno
dobroinstvo dovoljno je da baci u zaborav mnoga njemu uinjena zla. Reeno je:
"Najbra kazna je ona koju vjerolomstvo izazove". Ne valja onaj koji nije kadar da se
smiluje i oprosti onome koji je prema njemu snishodljiv i koji trai da mu oprosti.
Prijatelja ima dvije vrste odgovori mu mi. Jedni su oni koji za neim ude, a
drugi su, pak, oni koji su prisiljeni da budu takvi, samo su obojica koristoljubivi i obojica
prezaju od tete. to se tie onoga koji za neim udi, od njega se ne treba bojati.
Meutim, onaj koji je na silu prijatelj, nekada moe biti dobar, a nekad se valja od njega
uvati. Pametan e uvijek uzeti od njega neto dragocjeno u zalog ba zato to e se
jednog dana od njega morati da uva i plai. Cilj je onoga koji sklapa prijateljstvo u tome
da to prije imadne koristi od toga i da postigne ono to eli. Ja u ti ispuniti datu rije. Ali
i uprkos tome, ja u se tebe uvati, jer se bojim da mi ne priini ono to me natjeralo da
se s tobom izmirim i to je tebe nagnalo da prihvati moj prijedlog. Svaki posao ima svoje
vrijeme. Ali posao, koji se obavlja u nevrijeme, nee se lijepo svriti. Ja u pregristi sve
konce zamke, samo u ostaviti jedan vor da te pomou njega drim u kripcu. Neu taj
vor pregristi sve dotle dok se ne uvjerim da si ti neim drugim zaokupljen. A to e biti
tada kada ponovo budem vidio lovca.
Mi onda poe gristi makovu zamku. Dok je on tako radio, iznenada banu lovac.
Sada treba sasvim pregristi konce zamke ree mu maak.
Mi se onda potrudi da pregrize konce, i kada zavri maak skoi na stablo ispred
zbunjenog lovca, a mi se zavue pod kamen. Lovac doe, uze svoju onako iskidanu
zamku i ode kratkih rukava.
Mi poslije toga izie, ali mu ne bi drago da se priblii maku, pa ga maak zovnu:
O, iskreni prijatelju, koga provjerih u nesrei, to mi se ne primakne da te lijepo
nagradim za uslugu koju si mi uinio? Hodi k meni, ne prekidaj prijateljstvo sa mnom, jer
onaj koji sebi nae prijatelja i s njim prekine, nee imati koristi od takvog prijateljstva, a
braa i prijatelji e opet izgubiti svaku nadu da e od njega imati kakve koristi.
Dobroinstvo koje si mi uinio nee biti zaboravljeno, a ti ima pravo da od mene, od
moje brae i od mojih prijatelja trai nagradu za to. Nemoj me se nimalo bojati, i znaj da
u sve to imam tebi rtvovati!
Maak se zatim zakune da je istinu govorio. Mi mu onda doviknu:
esto je prividno prijateljstvo skriveno neprijateljstvo, i ono je opasnije od
otvorenog neprijateljstva. Ko se ne sauva takvog neprijateljstva, dogodie mu se ono to
se dogodilo ovjeku koji je sjeo na kljovu razjarenog slona pa ga san savladao, i kad se
probudio bio je ve pod slonovim stopalima gdje je i naao smrt. Prijatelj se smatra
prijateljem samo zato to moe da koristi, a neprijatelj je nazvan neprijateljem zato to
nanosi tetu. Pametan e ispoljiti prema neprijatelju prijateljstvo samo onda kad se nada
da e od njega imati kakve koristi, a prema prijatelju e ponekad pokazati neprijateljstvo
kad se boji da mu on ne naudi. Zar ti ne vidi kako mladunad slijede svoje majke kada se
nadaju da e dobiti mlijeka, a im mlijeka nestane, odbijaju se od njih? Ponekad prijatelj
prestane da ini prijateljske usluge svome prijatelju, ali se toga ne treba bojati, jer po
srijedi nije neprijateljstvo. Meutim, ako onaj koji je po prirodi neprijatelj uspostavi
kasnije prijateljstvo iz neke potrebe koja ga je na to nagnala, sigurno e to njegovo
tobonje prijateljstvo ponovo postati neprijateljstvo, im nestane potrebe koja ga je
nagnala da sklopi prijateljstvo, kao to se i voda koja se zagrijava na vatri ohladi kada se
skine s vatre. Od svih mojih neprijatelja ti si mi najopasniji neprijatelj. I tebe i mene je
prisilila nevolja da se izmirimo. Sada vie nismo jedan drugom potrebni pa se bojim da mi
nisi ponovo postao neprijatelj. Nejakom nije mjesto u blizini jakog neprijatelja. Ja mislim
da sam ja sada tebi potreban samo zato da me pojede, pa ba stoga ti i ne vjerujem. Lake
se moe po mom miljenju, spasti nejaki koji se boji jakog neprijatelja, nego jaki koji se
prevari u nejakom i povjeruje mu. Pametan se izmiri sa svojim neprijateljem kada na to
bude prisiljen, on mu se ulaguje, javno mu iskazuje ljubav, a im mu se ukae prilika
naputa ga. Treba da zna da se ne moe poporaviti greka nepromiljenog sklapanja
prijateljstva. Pametan e ispuniti svome neprijatelju s kojim se izmirio ono to mu je
obeao, ali mu ne vjeruje, nije siguran kad je u njegovoj blizini, i treba da se od njega
udalji to moe vie. Ja tebe volim ovako izdaleka i elim da bude iv i zdrav, a to ti
nisam ranije elio. Treba da moje dobroinstvo uzvrati dobroinstvom, a mi ne moemo
nikada ivjeti zajedno, i gotovo!

CAR I PTICA FENZA

Car Depelim ree mudracu Bejdebi:

Eto sam uo za taj sluaj. Navedi mi sada primjer koji govori o osvetnicima koji se
moraju jedni drugih uvati!
Priaju da je neki indijski car, kome je bilo ime Beridun, imao pticu po imenu
Fenzu, koja je imala ptia. Ptica Fenza i njen pti su umjeli vrlo lijepo govoriti, i car im se
divio. Car naredi da oni budu kod njegove ene, a svojoj eni zapovijedi da ih dobro uva.
Sluaj htjede da carica rodi sina, pa se onaj pti kasnije sprijatelji sa djeakom. Dok su
bili mali igrali su se zajedno. Ptica Fenza bi odlazila svakog dana u planinu i donosila bi
po jedan plod nepoznate voke, polovinu bi dala careviu da pojede, a drugu polovinu
svome ptiu. Jedui taj plod pti i djeak su bre rasli i razvijali se, i to je car uoio. On
zbog toga poe jo vie potovati, cijeniti i voljeti pticu Fenzu. Ali jednoga dana, kad je
ptica Fenza bila odletjela da ubere plod, pti neto uradi u krilu djeakovu. Djeak se na
to razljuti, uhvati ptia, njime udari o zemlju i pti od toga uginu. Kad se poslije nekog
vremena vratila Fenza i zatekla svog ptia ubijena, ona jako oaloena uzviknu:
Odvratni su carevi koji se ne pridravaju ugovora i ne ispunjavaju obeanja! Teko
onome ko je prisiljen da se drui s carevima koji ni pred im ne prezaju, kojima nije nita
sveto i koji nikoga ne vole niti cijene. Samo u sluajevima kad oekuju korist od nekoga
ili kad im je potrebno neije znanje, tada oni prividno potuju. Ali im od takvog postignu
ono to im treba, prestaje ljubav, bratstvo i dobroinstvo; oni tada ne oprataju krivice niti
priznaju zasluge. Kod njih je sve zasnovano na licemjerstvu i nevaljalstvu. Kad oni poine
veliki grijeh, smatraju da je to sitnica. Meutim, najmanji tui prestup smatraju golemim
ako se to protivi njihovim eljama. Meu njih se ubraja i ovaj nemilosrdni nezahvalnik
koji iznevjeri svoga voljenog druga i prijatelja!
Ptica Fenza onda skoi onako razjarena na djeakovo lice i iskopa mu oko, pa odletje
i pade na balkon kue.
Car poslije to u, i poe oajavati. U njegovoj dui se rodi elja da prevari Fenzu, pa
se primae blizu nje, zovnu je po imenu i ree joj:
Ne boj se nita, sleti k meni, Fenzo!
O, care odgovori mu Fenza onaj koji izvri vjerolomstvo odgovoran je za to.
Ako ga odmah i mimoie kazna, nee ga mimoii docnije. Ona e stii njegove potomke,
a ako ne njih, onda potomke potomaka. Tvoj je sin iznevjerio moga ptia zato sam ga je
odmah kaznila.
ivota mi odgovori joj car mi smo nepravdu uinili tvome ptiu i ti si nam se
za to i osvetila. Ne treba da se ti nama vie sveti, niti mi tebi! Slobodno nam se vrati, ne
boj se!
Ja ti se nikada neu vratiti odgovori mu Fenza. Pametni su savjetovali da ne
budemo u blizini osvetnika. to god je prijazniji, njeniji i to ti vie odaje potovanja
onaj koji te mrzi, tada treba da si to dalje od njega i da u njega potpuno sumnja. Ti e
se najzad uvjeriti da je opreznost i udaljenost od onoga koji te mrzi, a jo ti se nije osvetio,
najbolja zatita. Davno je reeno: "Pametan smatra svoje roditelje prijateljima, brau
drugovima, brane drugove osobama koje su se navikle jedne na druge, sinove svojim
pomenom, keri parniarima, roake dunicima, a sebe usamljenima. Ja sam usamljena i
prognana skitnica, uvrijeena i duboko ucvijeljena od vas. Svoju veliku tugu sama u
podnositi. Ja odlazim, i da si mi zdravo!
To bi bilo tako ree joj car da nas ne naputa zbog nedjela koji ti uinismo ili
da si ti nama nanijela bol prije nego to te ucvijelismo. Ali kad smo mi tebe prvi oalostili,
zato bi onda ti bila kriva i zato u nas ne bi imala povjerenja? Hodi, vrati se, budi sigurna
i spokojna!
Ja znam da mrnje u srcima ostavljaju vjeit i bolan trag ree Fenza. Jezici nisu
iskreni kada kazuju o onome to se nalazi u srcima. Istinitiji je jezik srca nego srce jezika.
Ja sam se uvjerila da moje srce ne svjedoi u korist tvoga jezika, a ni tvoje u korist moga.
Zar ti ne zna ree joj car da mrnje postoje meu mnogim ljudima. Samo
pametni ivo nastoje da mrnju obuzdaju, a ne da je gaje.
 Zaista je tako kako ti ree odgovori mu Fenza.
Ali, i pored toga, pametan ne treba da misli da osvetnik moe zaboraviti nepravdu
to mu je uinjena i da o osveti nee uvijek sanjati. Pametan se uvijek pribojava varki,
podvala i spletaka i doznaje da se mnogim neprijateljima ne moe nauditi niti se oni mogu
savladati silom i suprotstavljanjem nego blagim postupkom i ulagivanjem, isto kao to se
divlji slon moe uloviti samo pomou pripitomljenog slona.
Pametan a usto plemenit ne ostavlja na cjedilu svoga druga, ne raskida prijateljstvo
sa svojim prijateljima i ne zanemaruje svoje osjeanje asti makar se i bojao ree car.
ak ovu osobinu posjeduju i ivotinje najnie vrste. Ti zna da se dreseri najprije igraju sa
psima, a onda ih zakolju i pojedu. I to je udno, uvijek jedan od pasa koji se na dresere
navikao, to jasno vidi, ali i uprkos tome on ne bjei od njih, on i dalje ostaje s njima.
Mrnje su opasne gdje god se jave, a najopasnije i najee su one koje ive u
duama vladara odgovori mu Fenza. Vladari se oduuju na taj nain to se svete, i
smatraju kao nekom au i gordou kad izvre osvetu. Pametnog ne treba da zavara
prituljena mrnja, jer je ona sve dotle dok je togod ne pokrene slina zapretanoj eravici
koja nije jo naila na drva. Mrnja neprekidno nastoji da nae kakav povod kao to i
vatra trai drvo, pa kada to nae ona se rasplamsa isto kao to se rasplamsava vatra, i tada
je ne moe ugasiti ni lijepa rije, ni blagost, ni njenost, ni poniznost, ni molbe, ni
ulagivanja niti ma ta drugo; jedino je tua smrt moe zadovoljiti. Istina, onaj koji uini
nekome nasilje ponekad zaeli da se izmiri sa onim kome je nasilje uinjeno, jer se nada
da e mu onaj moi da pomogne ili da se odbrani. Ali ja sam nemona da uinim ma ta
to bi moglo da izbrie iz tvoje due ono to osjea. Kada bi kojim sluajem tvoja dua
osjeala prema meni ono to ti kae, to meni ipak ne bi nita koristilo. Ja u se
neprestano bojati i u tebe u sumnjati dok god budemo zajedno. Pametno je da se ja i ti
rastanemo, da reknemo jedno drugom zbogom!
Ja znam da niko nikome ne moe uiniti ni zlo ni dobro i da nikoga ne moe ma ta
zadesiti, a da to ne bude sudbinom predodreeno ree car. I kao to stvaranjem,
raanjem i trajanjem ne upravljaju iva stvorenja, isto tako ona ne upravljaju ni svojim
nestajanjem i propadanjem. Ti nisi kriva za ono to si uinila mome sinu, kao to ni moj
sin nije kriv za ono to je uinio tvome sinu; sve je to igra sudbine. I ja i ti imamo
opravdanja, i ne treba da odgovaramo za ono to nam je sudbina dodijelila.
Sudbina je uistinu takva kako ti za nju ree odgovori mu Fenza ali ona, ma da
je takva, ne treba da bude smetnja razboritome koji mora da se uva opasnosti i da bude
na oprezu. Samo tako e razboriti moi da uskladi sudbinu sa razboritou i svojom
voljom. Ja znam da ti meni govori ono to ne misli. Sve ovo to se meu nama dogodilo
nije mala stvar, jer je tvoj sin ubio moga sina, a ja sam opet iskopala oko tvome sinu. Ti
hoe da me prevari pa da me ubije i da mojom smru olaka svojoj dui, samo moja
dua ne eli smrti. Davno je reeno: "Siromatvo je nesrea, alost je nesrea, blizina
neprijatelja je nesrea, rastanak sa voljenim je nesrea, bolest je nesrea, starost je
nesrea, ali vrhunac svih nesrea jest smrt". Niko ne zna bolje ta je u dui ucvijeljenog
od onoga koji je i sam nekad osjetio takav bol. Ja po svom sopstvenom osjeanju znam ta
ti osjea, i zato nije dobro da se s tobom druim. Kad god se sjetimo i ja i ti to smo
jedno drugom uinili, uvijek e se uzbuditi naa srca.
Nije dobar onaj koji ne moe da sasvim zaboravi bol svoje due i da to vie nikada
ne pominje odgovori joj car.
Ako ovjek koji ima na tabanu ranu poeli da ide, rana mu se mora pozlijediti
ree caru Fenza. ovjek, koga boli oko, izlae se opasnosti da mu se bolest pogora ako
se okrene prema vjetru. Isto se tako i nasilnik izlae opasnosti ako doe u blizinu
osvetnika. ovjek treba da se uva nesrea i propasti, da o svemu misli, da se mnogo ne
oslanja na snagu i mo i da ne dopusti da ga prevare oni u koje nije siguran. Ko se
pouzdava u svoju snagu, pa ga ona navede na opasan put taj vrtoglavo srlja u propast. Ko
nema mjere u jelu i piu i ko na sebe previe natovari, taj e sam sebe unititi. Ko ne
odmjeri veliinu zalogaja i taj zalogaj napravi tolikim da mu ne moe stati u usta, on se
moe zadaviti i umrijeti. Koga neprijatelj svojom slatkorjeivou obmane pa on to
nerazborito prihvati, taj je sebi vei neprijatelj od ma kojeg svog drugog neprijatelja. Niko
ne treba da se prepusti sudbini jer, zaista, ne zna ta mu je ona dodijelila; treba da djeluje
razborito i odluno i da o svim svojim postupcima uvijek razmilja. Pametan se dokle god
moe ne pouzdava u drugoga, i on izbjegava opasnosti na sve mogue naine. Ja znam
kuda u da krenem i nadam se da u uspjeti ma na koju stranu pola. Ko ima sljedeih pet
osobina, bie mu dovoljne na svakom koraku, one e mu biti drug u tuini, pomou njih
e se pribliiti ljudima koji su mu daleko i obezbijedie svoj ivot i stei prijatelje. Prva
osobina glasi: ne treba drugom nanositi tetu, druga treba biti lijepo vaspitan, trea
treba se kloniti sumnjivih mjesta, etvrta treba imati dobru narav i peta biti savjestan u
poslu. Kada je ovjeku ivot u pitanju, on onda pregara i imetak i porodicu, i dijete i
domovinu, jer se nada da e za sve to nai naknadu, ali ivot ne moe niim nadoknaditi.
Vrlo tetan je novac koji se ne troi, najgora je ena koja se ne slae sa svojim muem,
najgore je dijete koje ne slua svoje roditelje, najgori je onaj prijatelj koji izda u najteim
trenucima svoga prijatelja, najgori je onaj vladar koga se nevin boji i koji stalno ne vodi
rauna o podanicima svog carstva, a najgora je ona zemlja koja je neplodna i u kojoj nema
sigurnosti. Ja nisam kod tebe sigurna, o, care, i nisam spokojna u tvojoj blizini!
Zatim se ptica Fenza oprosti od cara, i odletje. Ovo je primjer osvetnika koji jedni
drugima ne smiju da vjeruju.

LAV I AKAL

Car Depelim ree mudracu Bejdebi:

Eto, sasluao sam to to si mi ispriao, a sada mi ispriaj o jednom caru koji se
pomirio sa onim koga je bez krivice kaznio.
 Kad se car ne bi pomirio sa onim na koga se razljutio, bio taj kriv ili ne bio, bila
mu uinjena nepravda ili ne, to bi uistinu nanijelo tete poslovima odgovori mu
Bejdeba. Car treba da razmisli o onome prema kome je tako postupio i da provjeri da li
on moe biti od koristi. Ako taj bude takav da se u njegovu pamet i vjernost moe
pouzdati, car treba da se s njim to prije pomiri jer se vlast moe odrati samo pomou
pametnih a to su veziri i drugi pomonici. Moe se imati koristi od vezira i pomonika
samo tada kada se s njima postupa ljubazno i iskreno, a samo su pametni i estiti kadri da
vole i da budu iskreni. Car ima mnogo poslova, pa mu zbog toga treba i mnogo slubenika
i pomonika, samo je malo onih koji su, kako to ranije spomenuh, iskreni i estiti. Kao
primjer za to moe dobro posluiti sluaj lava i akala.
A kako je to bilo? upita ga car.
Priaju da je jedan akal stanovao u jazbini sa akalima, vukovima i lisicama, pa se
odrekao ovog svijeta i odluio da ivi pobono. On nije inio ono to je inilo njegovo
drutvo, nije napadao, kao to su oni inili, nije krv prolivao, nije jeo mesa niti je ikada
inio nasilje. Te se zvijeri poee prepirati s njim i rekoe mu:
Mi nismo zadovoljni tvojim nainom ivota, niti tvojom pobonou jer ti to nee
nita koristiti. Ti treba da bude kao i svaki od nas, da se s nama mui i da radi ono to i
mi radimo. ta ti smeta da krv ne proliva i da meso ne jede?
Nisam ja grean zato to se s vama druim ako sam ne zgrijeim, jer grijesi ne
zavise od mjesta boravka i drutva nego od srca i postupaka odgovori im akal.
Da su kojim sluajem postupci na svetu mjestu uvijek valjani, a na ravu uvijek
nevaljali, onda ne bi bio grean onaj koji ubije pobonoga u oltaru, a bio bi grean ako bi
ga u borbi ostavio iva. Ja se samo tjelesno nalazim u vaem drutvu, a moji postupci i
moje srce nemaju nieg zajednikog s vama, jer znam posljedice postupaka, pa stoga
ovako i ivim.
akal ostade uporan i ivljae kako je naumio, te se prou svojom pobonou toliko
da to doprije i do uiju lava koji bijae car u tom kraju. Kad je lav uo za njegovu estitost
i povjerljivost, svidje mu se, pa porui da mu doe. akal odmah doe na lavov poziv.
Lav ga je lijepo primio i s njim razgovarao. Do nekoliko dana pozva ga u svoju slubu,
rekavi mu:
Ti zna da ja imam mnogo slubenika i veliki broj pomonika, ali su mi i pored
toga potrebni i drugi pomonici. uo sam za tvoju estitost, pa si mi se jo vie svidio. Ja
u te postaviti na odgovoran poloaj, i bie moj dvoranin.
Carevi imaju pravo da za svoje vane poslove odaberu pomonike, ali im je bolje
da na to nikoga ne sile, jer nije u stanju da se dobro zalae u poslu onaj koga prisiljavaju
odgovori mu akal. Ja ne volim dravne poslove jer u tome nemam iskustva, a prema
caru se ne znam ponaati. Ti si car zvijeri, ima u svojoj vlasti veliki broj raznovrsnih
divljih ivotinja, meu kojima ima i otroumnih i snanih i koje jedva ekaju da se uposle,
a one se umiju lijepo snai i u poslu i lijepo ponaati prema caru. Ako ti njih uposli, nee
ti biti niko drugi potreban, a oni e biti sreni to su to postigli.
 Proi se toga, ama ti mora kod mene sluiti! ree mu lav.
Samo dvije vrste ljudi mogu sluiti cara, a ja ne spadam ni u jednu: ili nevaljalac
ulizica, koji pomou svog nevaljalstva postie to eli, a spasava se ulagivanjem, ili
glupak kome nije niko zavidan. Ko eli da istinito i estito slui cara, taj ne moe da se
ulaguje. Zbog toga takav malo kad moe ostati poteen, jer e se protiv njega zavjeriti iz
neprijateljstva i zavisti i neprijatelj i prijatelj carev. Carev prijatelj e se natjecati s takvim
zbog poloaja i nastojae da mu nakodi. Neprijatelj carev e ga mrziti zato to je on
vladarev savjetodavac i to caru vie niko nije potreban. Kada se protiv takvog zavjere
ovakve dvije vrste ljudi, on je tada izloen velikoj opasnosti.
Neka te spletkarenje mojih drugova i njihova zavist prema tebi nita ne zbunjuju!
Ti e biti sa mnom, ja u te tititi i nagradiu te prema tvome zalaganju ree mu lav.
Ako car eli da mi uini dobro, neka me pusti da u ovoj prostranoj zemlji ivim
slobodno i bezbrino, pristajui da se hranim samo vodom i travom odgovori mu akal.
Ja sam se uvjerio da carev drug u jednom trenutku propati i pretrpi toliko straha koliko
drugi ne doivi itavog svog ivota. Bolje je oskudijevati a biti spokojan, nego ivjeti u
izobilju strahujui i podnosei svakojake nevolje.
Ja sam sasluao tvoje rijei, ali se nimalo ne boj toga ega se, kako mi izgleda,
boji. Ti mi mora pomoi u mojim poslovima, ree mu opet lav.
Kada car eli ba to, neka mi onda obea da u pogledu mene nee donositi brzu
odluku. Ako neko od dvorana preduzme togod protiv mene, a taj bude na veem poloaju
i poboji se za sebe, ili je na niem poloaju pa eli da se doepa mog poloaja, neka mi
car obea da e najprije ispitati i istraiti to mu bude reeno ili dostavljeno, pa tek onda
donijeti svoju odluku. Kada se uvjerim da e car tako postupati, biu mu pri ruci gdje god
bude trebalo i sluiu mu iskreno i predano, nastojau da mi nikad nita ne mogne
prigovoriti, odgovori mu akal.
Jamim ti to i jo vie odgovori mu lav.
Poslije toga ga imenova svojim rizniarom i ukaza mu ast izdvajajui ga tako od
ostalih svojih doglavnika.
Kada lavovi doglavnici to vidjee, razljutie se i krivo im bijae, pa odluie da
naprave spletku, i svi se sloie da cara natutkaju protiv akala.
Jedanput se lavu dopade nekakvo meso od kojeg odvoji izvjesnu koliinu za kasnije i
naredi akalu da ga uva i skloni na najsigurnije mjesto. Lavovi doglavnici uzee to meso
odande, odnesoe ga u akalovu kuu i tamo ga sakrie, a on o tome nije nita znao.
Poslije toga oni se vratie da ga oklevetaju ako im se za to prui prilika.
Sutradan lav htjede da rua, i kad je primijetio da nema onoga komada mesa, on ga
potrai, ali ga ne nae. akal nije ni znao kakva je spletka protiv njega bila spremljena.
Oni koji su napravili spletku dooe i sjedoe na divan. Car onda upita za ono meso i
priprijeti svima, a oni se meusobno zgledae. Jedan izmeu njih, iskreni carev
izvjestitelj, ree:
Mi cara moramo izvijestiti ne samo o onom to mu se svia nego i onom to mu
nije drago, makar to nekome i ne bilo po udi. Ja sam, eto, uo da je akal odnio meso
svojoj kui.
Ja mislim da on to nije uinio dodade drugi. Ali vi pogledajte i ispitajte jer je
teko svijet upoznati.
ivota mi moga, tajne se gotovo uvijek saznaju ree trei. Ja sam uvjeren da
ete meso nai u akalovu stanu ako ga potraite. Mi imamo puno pravo da povjerujemo
da je istinito sve ono to se za njega pria, da on ima mnogo mana i da je uvijek gotov da
prevari.
Ako se mi uvjerimo da je to tano dodade etvrti onda to nije samo prevara,
nego se tu radi i o nezahvalnosti i nipodatavanju naeg cara.
Vi ste pravedni i ugledni, ne smijem vas smatrati laljivcima ree peti. Da sve
to izae na vidjelo, trebalo bi da car poalje nekoga da pretrese akalovu kuu.
Ako car ve namjerava da pretrese njegovu kuu, neka pohiti jer akal ima svojih
uhoda na svakom koraku! dodade esti.
Oni su tako stalno sumnjiili akala dok njihove rijei ne djelovae na lava, pa naredi
da mu akal doe. Kad je akal doao, on ga upita:
Gdje je ono meso to sam ti naredio da ga uva?
Predao sam ga kuharu da ga donese caru odgovori akal.
Lav pozva kuhara koji je sa spletkarima radio protiv akala i upita ga ta je sa onim
mesom.
Meni nije nita predao akal odgovori kuhar.
Lav onda posla jedno svoje povjerljivo lice akalovoj kui da je pretrese. Ovaj nae
u akalovoj kui meso i donese ga lavu. Lavu se tada primae vuk, koji za sve vrijeme nije
progovorio nijedne rijei o tome, a uvijek je isticao da je on od onih pravednih koji govore
tek kada je istina oigledna, pa ree:
Kad se car uvjeri da je akal nepovjerljiv, neka mu nipoto ne oprosti, jer ako mu
oprosti, nee vie nikada doznati za izdajstvo izdajnikovo niti krivicu grenikovu.
Car onda naredi da se akal izvede i da se na njega pripazi.
Ja se udim da car svojom otroumnou i steenim iskustvom nije ranije otkrio
akalovu prevaru ree jedan od carevih sabesjednika. Jo mi je udnije to e car i
uprkos svim dokazima, kao da gledam, oprostiti akalu.
Lav onda posla jednog izmeu njih kao izaslanika akalu da od njega zatrai
opravdanje. Izaslanik se domalo vrati lavu sa lanim izvjetajem. Car se zbog toga rasrdi i
naredi da se akal ubije.
Lavova majka doznade da je lav donio o akalu brzu odluku, pa porui onima to im
je bilo nareeno da ubiju akala da malo priekaju. Ona zatim ue svome sinu i ree mu:
O, moj sinko, zato si naredio da se ubije akal?
Lav joj ispria ta se sve dogodilo, a ona mu na to ree:
O, moj sinko, ti si brzo donio odluku! Pametan moe izbjei kajanje ako ne uri i
ako je odmjeren. Onaj koji brzo donosi odluke uvijek se kaje zato to nije pametno mislio.
Nikome nije tako potrebna odmjerenost kao carevima. ena ne moe bez mua, dijete bez
roditelja, uenik bez uitelja, vojska bez vojskovoe, pustinjak bez vjere, narod bez
careva, carevi bez bogobojaznosti, bogobojaznost bez pameti, pamet bez odmjerenosti, a
vrhunac svega toga je razboritost. Careva razboritost se naroito ogleda u tome da poznaje
svoje drugove, da svakog postavi na pravo mjesto prema sposobnostima, da sumnja u ono
to jedni za druge kau, jer neki su uvijek spremni da upropaste druge ako im se za to
prui prilika. Ti si akala provjerio, upoznao si njegovu razboritost, povjerljivost i
estitost, neprestano si ga hvalio i njime si bio zadovoljan. Ba zato to si vjerovao akalu
i bio zadovoljan njime, nije trebalo da ga car tako brzo proglasi izdajicom. Otkako je akal
doao u slubu pa dosada, car se samo mogao da uvjeri u njegovu estitost iskrenost, a
nikako da je varalica. Nije trebalo da car zbog komada mesa donese naglo protiv njega
takvu odluku. Potrebno je da ti, care, razmisli o akalu. Pa tebi je poznato da on nije bio
pohlepan na meso niti ga je jeo, pa otkuda da uzme meso koje si mu ti povjerio da ga
uva. Kad bi car kojim sluajem poveo istragu, uvjerio bi se da akal ima protivnika.
Njegovi neprijatelji su se protiv njega zavjerili, i oni su meso odnijeli njegovoj kui tamo
ga ostavili, jer se oko jastreba koji u svojim kandama nosi komad mesa okupljaju druge
ptice, a oko psa koji gloe kost drugi psi. akal je oduvijek bio koristan, podnosio je sve
nevolje da bi tebi bilo dobro, trpio razne muke da bi ti ivio bezbrino, a nije nikada od
tebe skrivao tajnu.
Dok je lavova majka ovo govorila lavu, iznenada ue jedna njegova povjerljiva
linost i ree lavu da je akal nevin. Na to lavova majka ree:
Car ne smije, kad je ve saznao da je akal nevin, da dopusti onima koji su lagali
da se drznu pa da uine jo neto gore od toga. On ba sada treba da sve takve kazni da
ubudue ne bi slino inili. Pametan ne treba da obraa panju na nezahvalnog, na onoga
koji se usuuje da vara, koji ne nastoji da uini dobro djelo i ne vjeruje u onaj svijet.
Takav treba da bude kanjen za svoje postupke. Ti si se ve uvjerio kakve sve posljedice
moe prouzrokovati nagla srdba. Koga sitnica moe naljutiti, taj i s krupnim ne moe biti
zadovoljan. Tebi je najbolje da se ponovo izmiri sa akalom i da prema njemu bude
ljubazan kao i prije. Ti ne smije nipoto dozvoliti da ga izgubi kao svoga savjetnika
zbog toga to si ga nepravedno ucvijelio. Zaista ima ljudi koje nikada ne bi trebalo
zanemarivati, a to su oni za koje se zna da su estiti i plemeniti, da se potpuno pridravaju
date rijei, da su zahvalni i vjerni i da vole ljude, da nisu zavidni, da ne mogu da ine zla
djela, da su trpeljivi prema prijateljima i drugovima i u najteim trenucima makar im to
bilo teko izdrati. Meutim, treba odbaciti ljude gadne udi, laljivce, nezahvalnike i
nevjernike, nemilosrdne i grene i, najzad, ljude koji svjesno ne priznaju nagrade i kazne
onog svijeta. Ti si upoznao i provjerio akala i trebalo bi, prema tome, da se s njim
pomiri!
Lav onda pozva akala i izvini mu se za sve to mu je uinio, obea mu mnogo blaga
i ree:
Ja ti se izvinjavam i vraam te na tvoj raniji poloaj!
 Najgori je onaj prijatelj odgovori mu akal koji nastoji da koristei sebi nakodi
svome prijatelju, koji prijatelja ne cijeni kao sama sebe ili koji eli da prijatelja zadovolji
na nedozvoljen nain povlaujui mu u svemu. A takvih prijatelja ima mnogo. Car zna ta
je on meni uinio, pa neka mu ne bude zazorno kad mu kaem da mu vie ne vjerujem i
da ne treba da se s njim druim. Carevi ne treba da se drue sa onima koje su kaznili
najstroom kaznom, ali ne treba ni da ih sasvim odbace od sebe, jer onaj koji sleti s visoka
poloaja zasluuje makar potovanje u trenutku naputanja dunosti.
Lav se ne osvrnu na akalove rijei, nego mu ree:
Ja sam ve provjerio tvoju narav i ud, uvjerio sam se da si povjerljiv, da se dri
date rijei i da govori istinu. Raskrinkao sam la onog koji je elio da mi podvali i
nahuka me protiv tebe. to se mene tie, ja u te i ubudue smatrati estitim i
plemenitim. Kad se prema plemenitom jedanput plemenito postupi, on zaboravi na mnoga
zla koja su mu uinjena. Mi smo ponovo stekli u tebe povjerenje, pa vjeruj i ti nama, jer
samo tako moemo biti veseli i radosni.
akal pristade da obavlja svoju raniju dunost. Car ga je sve vie potivao, i akal mu
je iz dana u dan bivao sve drai.

LAVICA, STRIJELAC I AKAL

Car Depelim ree mudracu Bejdebi:

Sasluao sam tvoj govor, a sada mi navedi jedan primjer o ovjeku koji i kad moe
nee drugome da naudi zbog toga to je sam pretrpio mnoge neprijatnosti i to je iz njih za
sebe crpao pouke da ne ini nasilje i da drugom ne bude neprijatelj.
Samo se neznalice, ljudi kratke pameti, oni koji nerazborito sude o posljedicama
svojih postupaka, ticali se oni ovog ili onog svijeta, i oni koji malo znaju kakva ih grozna
kazna moe stii za uinjena nedjela, mogu drznuti da priine ljudima tetu i nanesu bol.
Ako neko od njih i izbjegne zasluenu kaznu zato to je onaj koji je trebalo da mu vrati
milo za drago prije vremena umro, ipak e svaki onaj koji ne misli na posljedice svojih
postupaka doivjeti kad-tad neprijatnosti, a i treba da ih doivi. Ponekad se i neznalica
trgne i razmisli o teti koju bi mu mogao neko drugi uiniti, pa ustukne i ne poeli da on
kome drugom uini slino. Naposljetku ispadne korisno i dobro to on drugom nije uinio
tetu. Kao primjer za to moe da poslui sluaj lavice, strijelca i akala.
A kako je to bilo? upita ga car.
Priaju da je u nekom umarku ivjela jedna lavica i da je imala dva lavia.
Jednoga dana izae ona da togod ulovi, a lavie ostavi u pilji. Poslije nekog vremena
proe pored njih neki strijelac i ustrijeli ih. Odera im koe, baci ih za se na sapi konja i
vrati se svojoj kui. Kad se poslije nekog vremena lavica vrati i vidje kakva se uasna
stvar dogodila, uznemiri se strano i riknu. U njenoj blizini ivljae jedan akal. Kada u
njenu riku, upita je:
Ama, ta ti je, ta ti se desilo, kai mi?!
Pored moja dva lavia proe nekakav strijelac, ubi ih, odera im koe i odnese, a
njih baci u pustinju, odgovori mu lavica.
Nemoj kukati i budi pravedna! Treba da zna da je ovaj lovac tebi uinio ono to ti
drugima ini. Ti si takoe ucvijelila mnoge koji su alili za svojim blinjim i dragim, ba
kao to ti sada ali za svojim laviima. Otrpi sve to je tebi drugi uinio, jer je i drugi
otrpio to si ti njemu uinila. Davno je reeno: "Kako bude radio, onako e ti se i vratiti".
Plod svakog djela je nagrada ili kazna, i one zavise od toga koliko je uraeno, da li mnogo
ili malo, kao to i etva zavisi od usjeva kako je posijan.
Objasni mi to to veli, i rastumai mi ta to znai! ree mu lavica.
Koliko ti je godina? upita je akal.
Stotinu
ime si se hranila?
Mesom divljai.
Ko ti je dopustio da jede divlja?
Sama sam lovila divlja i jela je.
ta misli, da li je divlja koju si jela imala oeve i majke?
Jest, imala je.
Zato ja onda ne vidim te oeve i majke oajne i zato ne ujem njihov jauk kao to
ujem tvoj? Pazi, tebi se to dogodilo ba zbog toga to nisi mislila na posljedice, to si o
njima malo razmiljala i to nisi izmjerila tetu koju e od toga imati.
Poto lavica saslua akalove rijei, uvjeri se da joj se to dogodilo zbog grijeha koji
je ona poinila i da je njeno dosadanje postupanje bilo pravo nasilje. Ona prestade da
lovi, da jede meso, poe se hraniti plodovima i odade se isposnitvu i molitvi.
Kada divlji golub, koji je ivio u tom umarku hranei se plodovima, to vidje, ree
lavici:
Ja sam mislio da voe ove godine nije rodilo zbog sue. Ali kad vidjeh tebe, koja se
inae hrani mesom, da jede voe, da si se odrekla svoje ranije hrane koju ti je Allah
odredio i da si se poela hraniti tuom hranom i tamaniti je, ja se uvjerih da je rodilo voe
ove godine kao to je raalo i ranije, ali da ga ima manje samo zbog tebe. Teko vou,
teko plodovima, teko onima koji ive o vou! Ah, kako e oni brzo nastradati kada im
jedu hranu drugi i kada im je otme onaj koji na nju nema prava i koji nije navikao da je
jede!
Poto lavica saslua rijei divljeg goluba, prestade da jede plodove, poe jesti travu i
moliti se.
Ja ti navedoh ovaj primjer ree Bejdeba caru Depelimu da zna kako nekada i
neznalica nee da drugome nanosi tetu iz straha da je njemu kogod ne uini, kao to se i
lavica okanila da jede meso zbog nesree koja je zadesila njene lavie, a poslije i voa
zbog prigovora divljeg goluba. Ona je otada, kao to je reeno, poela ivjeti isposnikim
ivotom i moliti se. Ljudi treba da o tome dobro razmisle, jer je davno reeno: "Ono to
ne eli sebi, ne ini to ni drugom, jer je u tome pravednost, a u pravednosti je Allahovo
zadovoljstvo i zadovoljstvo svijeta."

ILAZ, BELAZ I IRAHT

Car Depelim ree mudracu Bejdebi:

Eto uh za taj sluaj, a sad mi navedi jedan primjer koji govori o osobinama koje
car treba da gaji, pomou kojih moe da ouva svoje carstvo, da uvrsti svoju vlast i da
mu one budu osnov u njegovom djelovanju. Da li se to moe postii odmjerenou,
ovjetvom, junatvom ili dareljivou?
Odmjerenou, po mome miljenju, car moe najbolje ouvati svoje carstvo i
uvrstiti vlast odgovori mu Bejdeba. Odmjerenost je kruna svih osobina, ono osnovno
u njima i najdragocjenije to carevi mogu imati.
Pria se da je bio neki car koji se zvao Belaz i da je imao vezira, pobona isposnika,
koji se zvao Ilaz. Jedne noi car zaspi i usnije osam stranih snova, pa se prestravljen
probudi. On pozove brahmane isposnike da mu protumae snove. Kad oni dooe i
stadoe pred njega, on im ispria ta je usnio, a oni mu na to rekoe:
Car je usnio udne snove! Ako nam da sedam dana na razmiljanje,
protumaiemo mu ih.
Dajem vam vremena koliko traite odgovori im car. Oni izioe od cara, a onda
se u kui jednog od njih sakupie, skovae zavjeru i rekoe:
Pruila nam se zgodna prilika da se osvetimo svom dindumaninu. Vi znate da je
on nedavno ubio dvanaest hiljada naih ljudi. Eto, on nam je otkrio svoju tajnu i zamolio
nas da mu protumaimo snove. Hajde da mu stranim rijeima objasnimo snove i da ga
prestraimo toliko da iz straha i oajanja uradi ono to elimo. Rei emo mu: "Daj nam
one koje ti voli i cijeni da ih ubijemo! Mi smo zagledali u nae knjige i u njima smo
nali da se ne moe osloboditi zla koje ti snovi pretskazuju ako se ne poubijaju oni koje
emo ti imenovati". Ako car upita: "Koga hoete da ubijete, navedite mi njihova imena?"
mi emo mu odgovoriti: "Hoemo hvaljenu caricu Irahtu, majku Duvejrovu, najdrau
tvoju enu, hoemo tvoga sina Duvejra koga najvie voli i cijeni, hoemo tvoga bratia
Kerima i tvoga prisnog prijatelja vezira Ilaza koji upravlja tvojim poslovima, hoemo
pisara Kala, tvoga tajnika, traimo tvoju sablju kakve nadaleko nema, zatim bijeloga slona
koga ne mogu konji stii, konja koga ti jae u borbi, hoemo jo i ona dva velika slona
koja su uvijek sa onim bijelim slonom, hoemo snanu i brzu horasansku kamilu i, najzad,
hoemo Kebarijuna, uvenog mudraca i znalca da mu se osvetimo za ono to nam je
uinio!" A odmah zatim emo jo dodati: "Ti treba, care, da pobije sve koje smo ti
imenovali, pa da onda njihovom krvlju napuni jednu rupagu i da u nju poslije sjedne.
Kada izie iz te rupage sakupiemo se mi, brahmanski svetenici, sa sve etiri strane
svijeta, obilaziemo oko tebe, bajaemo te i na te pljuckati, s tebe emo obrisati krv i
okupaemo te vodom i mirisavim uljem. Poslije toga e ti otii u svoj divni stan, i Allah
e tako otkloniti od tebe nesreu koja se nadvila nad tobom. Ako ti izdri, care, i pregori
svoje miljenike koje ti spomenusmo i ako se njima iskupi, spase se nesree, a tvoje
carstvo i tvoja vlast e biti dugovjeni. Ti docnije na njihova mjesta moe postaviti one
koje bude elio. A ako ne postupi tako, mi se bojimo da ti carstvo kogod ne otme, ili da
ne nastrada". Ako on poslua sve to mu budemo rekli, moi emo ga smaknuti onako
kako budemo eljeli.
Sloivi se u svemu, oni se sedmog dana vratie caru i rekoe mu:
Care, mi smo na osnovu svojih knjiga protumaili tvoje snove i o njima donijeli
svoje miljenje. Neka ti je, asni i estiti care, svaka ast i potovanje, ali mi moemo da ti
kaemo ono to smo nali u svojim knjigama samo nasamo!
Tada car naredi da iziu svi koji bijahu kod njega i ostade nasamo sa brahmanima.
Oni mu ispriae onako kako se bijahu dogovorili dok su kovali zavjeru protiv njega, a on
im na to odgovori:
Meni bi, kad bih poubijao sve koje vi pomenuste, a koje volim kao i sama sebe,
bilo bolje da ne ivim. ivot je kratak. I ja u umrijeti kao i svaki drugi, i neu vjeito
carevati. Ja ne pravim razliku izmeu smrti i rastanka od voljenih!
Ako se nee srditi, mi emo ti jo neto kazati rekoe mu brahmani. Car pristade
na to i dozvoli im da govore, a oni mu rekoe:
Nema pravo, care, to drugog smatra vrednijim od samoga sebe. Pazi sebe i svoje
carstvo, bez oklijevanja izvri ono to ti preporuismo jer je u tome tvoja velika nada i
spas. Budi veseo i zadovoljan u svome carstvu pred svojim stanovnitvom koje ti da je
ugled i mo, pravi razliku izmeu velikog i neznatnog, jer e, titei one koje voli,
upropastiti samoga sebe. Znaj, care, da ovjek voli ivot zato to voli sebe i da su mu
dragi njegovi miljenici samo zbog toga da bi s njima mogao ugodno proivjeti. Ti se
moe odrati samo dok caruje i uz pomo Allahovu. Ti si stekao svoje carstvo tekom
mukom, muio si se mnogo mjeseci i godina, pa zato ne treba da ga olako izgubi.
Posluaj nae rijei, care, nastoj da ostvari svoje elje, a ostalo pusti, jer sve to nije
vano!
Kad se car uvjerio da su brahmani, govorei mu teke rijei, prevrili svaku mjeru,
njegova briga i tuga se pojaae. On ustade, napusti brahmane i ode u svoju sobu. Uavi
u svoju sobu on pade plaui i prevrui se kao to se praaka riba kada se izvadi iz vode,
i poe u sebi govoriti:
Ja ne znam ta mi je od ovo dvoje tee: da li moja sopstvena smrt ili ubijanje mojih
dragih? Ako uinim ovo drugo, neu biti radostan dok sam iv, neu moi da carujem i da
uspijem za svog carevanja da ostvarim ono to elim! ta e mi ivot ako ne budem
gledao Iraht! Kako u moi da upravljam svojim carstvom kad umre moj vezir Ilaz, kako
u se odrati kada strada moj bijeli slon i moj konj plemenite pasmine, i zar e me
smatrati carem ako smaknem one koje mi brahmani savjetovahu da ih pobijem? Pa, ta e
mi ovaj svijet bez njih?!
Po zemlji se poslije prou da je car alostan i brian. Kada carev vezir Ilaz osjeti da
je njegov car brian i veoma tuan, on pametno razmisli o tome i ree u sebi:
Ne prilii mi da nepozvan idem caru, pa da ga pitam to mu je! Odmah zatim on
ode carici Irahti i ree joj:
Otkako sluim cara pa sve dosada car nije nita preduzimao, a da me nije pitao za
savjet i traio moje miljenje. Vidim da od mene neto krije i nikome nita ne govori, a ja
ne znam ta je to. Prije nekoliko noi vidio sam ga kako nasamo razgovara sa
brahmanima, sakrivi se od nas. Ja se bojim da im nije otkrio neku svoju tajnu, i nisam
siguran da mu oni nee savjetovati ono to ne valja i to mu moe nauditi. Hajde, posjeti
ga, upitaj ga ta mu je i doi da mi to kae, jer ja ne mogu da ga posjetim. Moda su mu
brahmani nakitili kojeta i nagovorili ga na neto runo. Ja znam carevu narav. Kada se on
rasrdi ne pita nikog, svejedno mu je, radilo se tu o neem vanom ili nevanom.
Ja i car nismo u najboljim odnosima, neu ga zato ni posjeivati sada odgovori
mu Iraht.
Ne srdi se na njega u ovakoj prilici, nemoj na to nikako ni pomiljati! ree joj
Ilaz jer njega moe sada posjetiti samo ti. Mnogo sam puta sluao kako govori: "Kada
god sam bio veoma brian, briga bi mi nestala im bi Iraht kod mene ula". Poi mu,
zaboravi na ono to je ranije meu vama bilo, porazgovaraj s njim kako najbolje umije da
ga odobrovolji i da mu razbije tugu pa onda doi da mi kae ta ti je odgovorio, jer od
toga zavisi ne samo nae spokojstvo nego i spokojstvo itavog carstva!
Carica Iraht poslua vezira Ilaza, i ona poe caru. Uavi kod cara, sjede mu pokraj
uzglavlja i ree mu:
ta ti je, hvaljeni care, ta si uo od brahmana? Vidim da si tuan. Kai mi ta ti je
da bi se mogli pridruiti tvom bolu i s tobom saosjeati.
Gospodarice, ne pitaj me, jo e mi vie povrijediti rane! Ama, nemoj me ni za ta
pitati! odgovori joj car.
Zar ti meni vie ne vjeruje i zar ja ne zasluujem tvoje povjerenje? upita ga
carica. Kad nekog snae kakvo zlo, najpametnije je da bude priseban i da slua
savjetnike sve dotle dok se ne spase nesree dovitljivou, pameu, promatranjem prilika i
dogovorom. Ni najvei grenik ne gubi nadu u milost. Nemoj se ni najmanje brinuti i
alostiti jer ni briga ni tuga ne mogu stati na put sudbini. Od njih samo tijelo kopni, a to je
neprijatelju duevna hrana.
Ne pitaj me vie ni za to jer mi je svakog asa tee! odgovori joj car. eno, ne
mogu ti nita dobro rei, jer se iza tvojih pitanja krije i moja i tvoja propast, a i propast
carskih dostojanstvenika ravnih meni. Pitala si me ta sam uo od brahmana.
Posluaj sad ta mi oni rekoe: Kau da i ti i mnogi koje volim morate biti ubijeni.
Zar ima, reci mi, meni ivota poslije vas? Ima li iko iv, kad bi ovo uo, da ga ne bi
obuzela tuga?
 Kada carica Iraht u, oneraspoloi se, ali joj razboritost ne dade da pokae caru svoje
oajanje, pa ree:
Care, nemoj oajavati, mi emo te iskupiti svojim ivotima, a u drugim robinjama,
slinim meni, nai e ti radosti i utjehe. Ali ja sada od tebe traim, care, da ispuni jednu
moju molbu! To moja prekomjerna ljubav prema tebi od tebe trai. Ta molba bie
istovremeno i moj savjet upuen tebi, care!
De, reci mi, ta moli? upita je car.
Molim te, care, da ubudue ne vjeruje ni jednom brahmanskom sveteniku, da se s
njima ne dogovara ni o emu dok o svemu dobro ne razmisli i dok se ne posavjetuje
nekoliko puta sa svojim povjerljivim ljudima.
Ubistvo je golema stvar, a ti nisi kadar da oivi onoga koga ubije. U jednoj izreci je
davno reeno: "Kada nae dragi kamen koji je naizgled bezvrijedan, nemoj ga baciti iz
ruke dok ga ne pokae onome ko dobro zna ta je dragi kamen!" Ti, care, ne poznaje
svoje neprijatelje. Znaj da te brahmanski svetenici ne vole, jer si nedavno ubio njihovih
dvanaest hiljada. Nemoj misliti da i ovi nisu kao oni. ivota mi moga, nije trebalo da im
kazuje svoje snove! Oni su ti sve to rekli samo zato to te veoma mrze i to ele da unite
i tebe, i tvoje voljene, i tvoga vezira kako bi ti se najsvirepije osvetili. Ja mislim kad bi ti
posluao njihov savjet i kad bi pobio sve one koje oni trae da se pobiju, brahmanski
svetenici bi onda lako savladali tebe, oteli ti carstvo i tako bi oni vlast ponovo uzeli u
svoje ruke. Nego ti hajde mudracu Kebarijunu, on je uen i otrouman, njemu ti kai svoje
snove i upitaj ga ta oni znae!
Kada car saslua Irahtin govor, bi mu lake pri dui, pa naredi da mu se osedla konj.
Pojahavi konja, on se uputi mudracu Kebarijunu. Kada stie tamo, sjaha s konja, pred
mudraca pade niice na zemlju, a onda pognute glave stade pred njega.
ta ti je, care, zato si se izmijenio u licu? upita ga mudrac.
Usnio sam osam snova i kazao ih brahmanskim svetenicima. Kada uh njihovo
tumaenje mojih snova, pobojah se da me ne snae kakva velika nevolja. Strah me da mi
carstvo ne bude oteto odgovori mu car.
Ako hoe kai mi svoje snove, a ako eli, mogu ti ja kazati sve to si usnio ree
mu mudrac.
Iz tvojih je usta slae, odgovori mu car.
Neka te ne zabrinjavaju tvoji snovi, care, i ne boj ih se! One dvije crne ribe to si
usnio kako su se ispravile i stoje na repovima, znai da e ti izaslanik cara Nehavenda
donijeti jednu kutiju u kojoj e biti dva erdana od bisera i crvenog rubina, ija je
vrijednost etiri hiljade ratlova zlata. One dvije guske, to si usnio kako iza tebe prhnue i
kako padoe preda te, znae da e ti od cara iz Belha doi dva konja, kakvih u svijetu
nema, pa e stati preda te. Ona zmija, koju si usnio kako gmie po tvojoj lijevoj nozi,
znai da e ti od cara iz Sindina doi ovjek koji e pred tobom stajati sa sabljom od
istoga eljeza, kakve vie u svijetu nema. Ona krv, koju si usnio kako je njome
poprskano tvoje tijelo, znai da e ti od cara iz Kazeruna doi ovjek koji e stati preda te
sa divnim odijelom, koje nazivlju "Urduvanski ogrta", i koji sija u pomrini. Ono opet
to si usnio kako svoje tijelo pere vodom, znai da e ti od cara iz Rihzina doi ovjek
koji e stati preda te sa jednim lanenim odijelom koje carevi oblae. Ono to si usnio kako
si na nekom bijelom brdu, znai da e ti od cara iz Kejdura doi ovjek koji e preda te
dovesti jednog bijelog slona koga konji ne mogu stii. Tvoj san kao da ti je na glavi neto
slino ognju, znai da e te od cara iz Erzena posjetiti ovjek koji e preda te donijeti
dijademu oivienu biserom i rubinima. Neu ti danas protumaiti ono to si usnio kako te
ptica kljucnu u glavu. Mogu ti samo rei toliko da ti to nee nauditi. Toga ne treba da se
plai, ma da e se zbog toga malo ljutiti na onoga koga voli. Eto, to znae tvoji snovi
kad se protumae, o care! to se tie onih glasnika i izaslanika, svi e ti oni doi i stati
preda te poslije sedam dana.
Poto car to saslua, pade niice pred Kebarijuna, a zatim se die i vrati u svoj
dvorac.
Poslije sedam dana u se vesela vijest da su izaslanici prispjeli. Car izie i sjedne na
svoj prijesto i dozvoli svojim dostojanstvenicima da prisustvuju. Darovi mu dooe
upravo onako kako mu to kaza mudrac Kebarijun. Kad je car to vidio, jo se vie zadivio
Kebarijunovu znanju, i obradovao, pa ree:
Nisam dobro uinio to sam kazao svoje snove brahmanskim svetenicima, jer oni
pokuae da iskoriste moje snove za svoje ciljeve. Da me Allah svojom milou nije
sauvao, ja bih propao i druge bih upropastio. Odsada treba da sluam samo pametne
prijatelje. Carica Iraht me na dobro uputila, ja sam je posluao i u tome naao spas.
Prinesite joj darove, neka uzme ta eli!
Poslije toga car ree veziru Ilazu:
Uzmi dijademu i onu haljinu i ponesi je za mnom u enske odaje!
Car pozva svoje najdrae ene, Iraht i Hureknah, i ree veziru Ilazu:
Metni tu haljinu i dijademu pred Iraht, pa neka ona uzme ta eli!
Darovi bijahu stavljeni najprije pred Iraht, i ona uze dijademu, a Hureknah
najskupocjeniju i najljepu haljinu.
Car je obiavao da jednu no provede kod Iraht a drugu kod Hureknah. U cara je bio
obiaj da mu ena te noi kad je kod nje skuha slatki pilav od pirina. Doe reda da car
posjeti Iraht, i kad je doao kod nje, ona mu je ve bila zgotovila pilav i odmah mu ula sa
tanjirom u rukama i dijademom na glavi. Hureknah za to doznade i postade ljubomorna na
Iraht. Ona obue onu haljinu i proe ispred cara, a ta haljina sa sjajem njena lica sijala je
kao sunce. Kada je car vidje, veoma mu se dopade. On zatim uprije pogled na Iraht i ree
joj:
Ti nisi znala kad si birala ta e izabrati. Uzela si dijademu, a ostavila onakvu
haljinu kakve nema u naim riznicama!
Kada Iraht u kako car pohvali Hureknah, a nju nazva neznalicom i omalovai njen
ukus, obuze je ljubomora i srdba, i ona tanjirom koji je drala u rukama udari cara po
glavi. Pilav se prosu po carevu licu. To bijae konani smisao tumaenja onog sna to ga
je protumaio Kebarijun. Car skoi, naredi da doe vezir Ilaz, i kad on doe, ree mu:
Zar ne vidi, kako mene, cara nad carevima, osramoti ova neznalica i kako se
ponese prema meni? Vodi je odmah i ubij, prema njoj ne budi milostiv!
Vezir Ilaz izie od cara vodei Iraht, i u sebi ree:
Neu je ubiti dok se careva srdba ne stia! ena je pametna, razborita, meu
enama joj nema ravne, i car ne moe bez nje. Ona ga je spasla od smrti i izvrila dobra
djela, i mi u nju polaemo velike nade. A moe se dogoditi da me car poslije nekog
vremena upita: "Zato si je ubio, dok me ponovo ne upita?" Ja je neu ubiti dok o njoj
ponovo ne ujem carevo miljenje. Ako primijetim da se car kaje i da tuguje za njom, ja
u je dovesti ivu, i time u uiniti dobro djelo. Iraht u spasti od smrti, potedjeu carevo
srce, i tako u u itavom narodu stei ugled i potovanje. Ako primijetim da je car veseo i
raspoloen i da ostaje pri svojoj odluci, Iraht je lako ubiti, nju to nee mimoii.
Vezir Ilaz je zato odvede svojoj kui i naredi jednom povjerljivom slugi da je dvori i
uva dok on ne vidi ta e biti s njom i s carem. Onda on zamoi u krv svoju sablju i uputi
se caru. Kad stade pred cara, pravei se da je jadan i alostan, ree mu:
Postupio sam onako kako si naredio, smaknuo sam Iraht!
Ubrzo se careva srdba stia, i on se poe sjeati Irahtine ljepote. Njega sve vie
obuzimae alost i tuga za njom, ali on pokuavae da sebe nekako utjei, pravei se da
mu bogzna kako nije stalo do toga. Meutim, bijae ga stid da upita vezira Ilaza da li je
uistinu izvrio njegovo nareenje. Poznajui razboritog Ilaza, on je bio sklon da vjeruje da
njegov mudri vezir to nije izvrio. Ilaz otroumno proniknu u carevu duu i otkri ta on
misli, pa mu ree:
Ne brini se i ne alosti, care, jer ti to nita nee pomoi! Brige i tuge su opaka mora
koja iscrpljuje i ubija ovjeka. Otrpi, care, jer se izgubljeno ne moe povratiti. Ako car
eli, ja u mu ispriati priu koja e ga utjeiti.
Pa de, ispriaj mi! ree mu car.
Priaju da su golub i golubica napunili svoje gnijezdo penicom i jemom.
Ako naemo u polju hrane toliko da moemo ivjeti neemo jesti ovo to smo
nakupili ree golub golubici. A kada doe zima i kad u polju ne bude nita, mi emo
tada jesti ono to imamo u gnijezdu. Golubica na to pristade i ree golubu:
Pametno ti je to!
Ali zrnje, koje se nalazilo u njihovu gnijezdu, bilo je sirovo.
Poslije toga golub nekuda ode i zadugo se ne vrati. Kada doe ljeto, zrnje se sasui i
bi ga manje. Uto se golub vrati i primijeti da je zrnja manje, pa ree svojoj golubici:
Zar se nismo dogovorili da zrnje ne diramo? Zato si ga jela?
Ona se poe kleti i pravdati da nije ni jedno zrno pojela, ali joj on ne povjerova, pa je
poe kljucati dok golubica ne uginu.
Uskoro nastupie kie i doe zima, pa se zrnje ovlai i ponovo nabubri, i gnijezdo se
ispuni kao to je i bilo. im to golub vidje, pokaja se, lee pokraj svoje golubice i ree:
ta e mi i zrnje i ivot kad tebe nije? Kada mi bude najvie potrebna, nee biti
tu, a sad ti ne mogu pomoi. Dovoljno je samo da pomislim na tebe pa da mi bude jasno
da sam ti zulum uinio i da vie ne mogu povratiti ono to je bilo.
Golub ostade tako alostan i ne okusi ni jela ni pila dok, najzad, i on pored golubice
ne uginu.
Pametan ne izrie kazne napreac ree caru vezir Ilaz. On nee postupiti tako
pogotovu tada kada se poboji da e se kajati kao to se golub pokajao. uo sam takoe
kako se nekakav ovjek peo na brdo s variakom soivice na glavi i kako je spustio
variak na zemlju da se odmori. Uto jedan majmun sie sa stabla, uze punu aku soivice
i pope se ponovo na drvo. Iz ake mu ispade jedno zrno, i on sie da ga potrai, pa ga ne
nae. Traei to jedno zrno iz ake mu se prosu sve. I ti takoe, care, ostavlja mnoge koje
voli, a trai one koje nee nikada nai.
Kada car to u, poboja se da je Iraht stradala, pa ree:
uti Ilazu, zar je tebi bila dovoljna samo jedna jedina rije pa da odmah izvri
moje nareenje i ne saekavi i ne razmislivi o tome?
Ali carska se ne porie! odgovori mu na to Ilaz.
Samo se Allahova ne porie! uzviknu car.
U crno si me zavio i ojadio to si pogubio Iraht ree opet car.
Trebalo bi da se samo dvojica aloste: onaj koji svakoga dana grijei i onaj koji
nikada dobro ne ini odgovori mu Ilaz jer su njihove radosti i njihova uivanja na
ovom svijetu kratki, a njihovo je kajanje, kada pogledaju kazni u oi, dugo, i ne moe se
sagledati.
Kada bih vidio Iraht ivu, ne bi me vie nikad nita moglo oalostiti! ree car.
Dvojica ne treba da se aloste: onaj koji svakog dana nastoji da ini dobro i onaj
koji nije nikada zgrijeio odgovori mu Ilaz.
Ja vie neu moi da se divim Irahti gledajui je, kao to sam je ranije gledao!
ponovo ree car.
Dvojica ne mogu vidjeti: slijepac i ovjek bez pameti odgovori mu Ilaz. I kao
to slijepac ne vidi nebo, njegove zvijezde i zemlju, ne vidi daljinu i blizinu, isto tako
ovjek bez pameti ne razlikuje lijepo od runog niti dobroinioca od onoga koji ini zlo.
Ah, kada bih vidio Iraht, silno bih se obradovao! ree mu car.
Dvojica mogu biti radosna: onaj koji pametno posmatra stvari oko sebe i uen
ovjek odgovori mu Ilaz. I kao to dobar posmatra vidi napredak i nazadak ovoga
svijeta i primjeuje ta je daleko a ta blizu, isto tako uen ovjek zapaa razliku izmeu
dobroinstva i grijeha, zna ta treba raditi za onaj svijet, njemu je jasno kako se moe
spasti i koji je put pravi.
Mi treba da se tebe klonimo, Ilazu, da budemo pred tobom oprezni i da se stalno
uvamo! ree mu car.
Od dvojice se treba uvati odgovori mu Ilaz.
Jedan od njih je onaj to govori: nema ni dobra djela ni grijeha, nema ni kazne ni
nagrade i ne treba da odgovaram za ono to inim. Drugi je onaj koji bestidno gleda ono
to je zabranjeno, koji rado slua o onom to je runo, koji se petlja u tue stvari i ije srce
srlja u grijeh na koji ga strast navraa.
Ostah kao odsjeena grana bez Iraht! uzviknu car.
Tri stvari na ovom svijetu su takve odgovori Ilaz. Rijeka bez vode, zemlja bez
vladara i ena bez mua.
Zaista ti, Ilazu, brzo i pametno umije na sve da odgovori! ree mu car.
Samo tri vrste ljudi mogu tako odgovoriti odgovori mu Ilaz. Car koji daje iz
svojih riznica, ena koja je udata za ovjeka iz ugledne kue koga ona voli, i uen ovjek
kome je uroeno da ini dobra djela.
Kada se Ilaz uvjeri da je caru teko, ree mu:
Care, Iraht je iva!
im car to u, silno se obradova i ree:
Ilazu, nisam se na tebe naljutio, jer znam da si iskren i da istinu govori. Ja sam se i
nadao, poznajui tvoju razboritost, da nisi Iraht ubio. Iako je ona teko pogrijeila, iako je
bila prema meni osorna, ipak to nije uinila iz neprijateljstva ili iz elje da nakodi. Ona je
sve to uinila iz ljubomore. Trebalo je da se na to ne osvrem i da to otrpim. Ali ti si,
Ilazu, htio da me iskua i da me ostavi u nedoumici. Zasluio si da ti budem blagodaran,
i ja ti na tome zahvaljujem! Idi i dovedi mi je!
Ilaz izie od cara i ode Irahti. Naredi joj da se lijepo obue i, kad to ona uini,
odvede je caru. Kad Iraht ue, pade niice pred cara, a onda se ispravi, stade pred njega i
ree mu:
Zahvaljujem najprije uzvienom Allahu, a zatim caru koji je prema meni bio
blagonaklon! Ja sam uinila tako veliki grijeh da zbog toga nisam bila dostojna da
ostanem u ivotu. Ali su careva blagost, njegova plemenita ud i njegova samilost
podnijele moj grijeh. Zatim se zahvaljujem Ilazu koji me napreac ne pogubi i spase me
od propasti, jer je poznavao carevu milost, njegovu veliku blagost, plemenitost i estitost!
Veliku ti blagodarnost dugujemo i ja i Iraht i narod ree tada car veziru Ilazu
jer ti Irahti sauva ivot i uprkos mome nareenju! Ti mi je danas pokloni! Ja u se
neprestano pridravati tvog savjeta i po njemu se upravljati. Odsada u te jo vie
potivati. Ti e se ubudue pitati o mome carstvu, radie onako kako nae za shodno i
sudie onako kako bude htio! Sve ti to preputam i potpuno ti vjerujem.
Neka Allah uini, care, da ti vlast i radost budu trajne! odgovori mu Ilaz. Ja sve
to ne zasluujem, jer sam samo tvoj rob. Ali molim cara da ne uri i ne prenagljuje u
svojim odlukama kada se radi o ozbiljnoj stvari, jer prenagljenost moe dovesti do kajanja
i do velike tuge i brige, pogotovu ako se to tie ove iskrene i njene ene, kakve nema na
zemlji!
Pravo ti ree, Ilazu, i ja se s tim potpuno slaem odgovori mu car. Poslije svega
nikada neu nita slino uraditi dok se ne dogovorim i po nekoliko puta ne posavjetujem s
pametnim i voljenim ljudima.
Car zatim bogato nagradi Ilaza i predade mu one brahmanske svetenike to ga
savjetovahu da pobije svoje najmilije, koje Ilaz posijee.
Car i dostojanstvenici njegova carstva bijahu radosni, i zahvalie se Allahu.
Pohvalie preveliko znanje i mudrost mudraca Kebarijuna, jer se car, njegov dobri vezir i
estita njegova ena spasoe zahvaljujui mudraevoj mudrosti.

PUSTINJAK I GOST

Car Depelim ree mudracu Bejdebi:

Eto, saznao sam i za taj sluaj! Navedi mi sada jedan primjer gdje se govori o
ovjeku koji je ostavio svoj zanat i potraio drugi, pa ga nije nauio, i zato ostao cijelog
ivota smetenjak i eprtlja.
Priaju da je u zemlji Belh ivio neki pustinjak, poboan i valjan. Jednoga dana mu
doe nekakav gost, pa pustinjak zatrai da se donese hurma da gosta poasti.
Ah to su slatke i divne ove hurme! ree gost.
U mojoj zemlji ih nema, a da ih ima kojom sreom! Pa odmah dodade:
Dobro bi bilo da mi da ovih hurma da ih posadim u svojoj zemlji, samo bih te
zamolio da mi kae kakva je ovo voka, jer ne znam, kako i gdje ona raste.
Teko da moe u tome uspjeti, moda te hurme ne odgovaraju vaoj zemlji. Vaa
je zemlja bogata voem. Zato su vam potrebne, pored mnogog voa, i hurme pogotovu
kada su one teko probavljive? Nije pametno traiti ono to se ne moe nai. Budi
zadovoljan onim to ima, a ne trai ono to se ne moe dobiti.
Ovaj je pustinjak znao da govori hebrejski i to se gostu veoma svidje. Zato se gost
danima trudio i muio da naui hebrejski.
E, vala, zasluio si da te snae ono to je snalo gavrana kad hoe da na silu
govori hebrejski zanemarujui svoj jezik ree mu pustinjak.
A kako je to bilo? upita ga gost.
Priaju da je jedan gavran vidio jerebicu kako ide gegajui se pa mu se svidje njen
hod i zaeli da i on naui tako hodati. On se vjebao, ali nije mogao da naui tako hodati,
pa izgubi svaku nadu. Pokua da ponovo ide kako je ranije iao, ali mu i to ne poe za
rukom jer mu se hod iskvario.Tako gavran postade ptica najrunijeg hoda.
Ja ti navedoh ovaj primjer zato to mi izgleda da si uei hebrejski, koji ti ne
odgovara, zanemario svoj roeni jezik pa se bojim da svoj jezik sasvim ne zaboravi, a
hebrejski ne naui. Ako se to dogodi, onda nisi nikud pristao, kad se vrati svojima.

PUTNIK I ZLATAR
 Car Depelim ree mudracu Bejdebi:
Eto, uo sam za taj sluaj, a sad mi navedi jedan primjer kako je nekakav ovjek
uinio dobroinstvo tamo gdje nije trebalo i kako se nadao da e za to dobiti priznanje.
Care odgovori mudrac prirode ivih stvorova su razliite. Od svih ivih bia to
je Allah stvorio na ovom svijetu, bilo da idu na etiri, bilo na dvije noge, bilo da lete sa
dva krila, najbolji je ovjek. Ali ima i dobrih i zlih ljudi. Meu ivotinjama, zvijerima i
pticama se ponekad mogu nai vjernije, koje bolje tite svoje, koje su zahvalnije na
uinjenom dobru i koje se dobroinstva mnogo due sjeaju od ovjeka. Kada je tako,
onda je dunost pametnih careva i drugih ljudi da ine dobroinstvo na pravom mjestu, da
ga ne ine onima koji na njemu nee biti zahvalni, da ne odabiru nikoga to nee doznati o
njegovu ivotu i upoznati njegovu vjernost, ljubav i zahvalnost. Ne treba da oni ine
dobro svom roaku, samo zato to im je rod, ako nee biti zahvalan na dobroinstvu. Isto
tako treba da pomognu i daljnjeg ako bude spreman da se rtvuje za njih, jer e samo tako
pokazati da cijeni dobroinstvo koje mu je uinjeno i da je zahvalan na blagodati koja mu
je pruena. Ako bude takav, njegova e iskrenost biti pohvaljena, bie poznat kao dobar i
istinoljubiv i bie uvijek potivan. Svaki estit i pouzdan ovjek zasluuje da mu se uini
dobroinstvo i da se smatra prijateljem. Njean i pametan ljekar ne moe lijeiti bolesnika
dok ga ne pogleda, dok mu ne opipa bilo i dok ne upozna sastav njegova tijela i uzrok
njegove bolesti. Kada ljekar sve to dobro upozna, tek tada pristupa lijeenju bolesnika.
Isto tako ni pametan ovjek ne smije nikoga izabrati sebi za prijatelja dok ga ne upozna.
ak i ovjeka koji je poznat kao pravian treba lino upoznati, jer se inae mogu doivjeti
neprijatnosti i s te strane. Ali se u ivotu dogaa da ovjek nekada uini dobroinstvo i
nepoznatu ovjeku, pa on na tome bude zahvalan i uzvrati dobroinstvom kako najbolje
moe biti. Pametni se esto uva ljudi i ne vjeruje nikome, a nita mu ne smeta da se igra s
lasicom, da je gurne u jedan rukav svoje koulje, a ispusti kroz drugi, ili da nosi sokola na
ruci ijim se lovom koristi i kome uvijek da od toga lova da togod pojede. Davno je
reeno da pametan ne treba da podcjenjuje ni ljude ni ivotinje, nego treba da ih upozna i
da prema njima bude onakav kako oni zasluuju. Za to postoji i pria od jednog mudraca.
Pa o emu se govori u toj prii? upita ga car.
Priaju da su neki ljudi iskopali bunar u koji su kasnije upali jedan zlatar, zmija,
majmun i tigar. Tuda proe nekakav putnik, koji se natkui nad bunar i u njemu ugleda
ovjeka, zmiju, majmuna i tigra, pa u sebi ree:
Ja mislim da nema boljeg djela kojim u stei nagradu na onom svijetu, nego da
ovoga ovjeka spasem od ovih neprijatelja!
On onda uze konopac i spusti ga u bunar. Za konopac se najprije, zahvaljujui svojoj
okretnosti, uhvati majmun i izie napolje. Putnik spusti konopac drugi put, oko koga se
obavi zmija i uspje da izie napolje. On spusti konopac trei put, za koji se uhvati tigar
kojeg putnik izvue. Oni mu onda zahvalie na dobroinstvu koji im uini, i rekoe mu:
Ne vadi ovoga ovjeka iz bunara, jer niko nije nezahvalniji od ovjeka, naroito od
ovoga! A majmun odmah dodade:
 Moja je kua na brdu blizu grada koji se zove Nevadereht.
I ja boravim takoe u jednoj umi u blizini toga grada ree mu tigar.
Ja se opet nalazim u zidinama toga grada ree mu zmija. Ako te nekada put
nanese tuda i mi ti zatrebamo, zovni nas, mi emo ti se odazvati da ti vratimo dobro
dobrim.
Putnik se ne osvrnu na to to mu ivotinje rekoe da je ovjek nezahvalan, pa spusti
konopac i izvue iz bunara onoga zlatara. Zlatar preda nj pade niice na zemlju i ree:
Ti si meni uinio veliko dobro! Ako jednoga dana proe pored grada Nevaderehta,
raspitaj se za moju kuu. Ja sam zlatar, a ime mi je tako i tako, i elio bih da ti se nekako
oduim za dobro koje si mi uinio!
Zlatar se onda uputi ka svome gradu, a putnik onamo kuda je bio naumio.
Sluaj htjede da se kasnije onaj putnik navrati u grad Nevedereht posla radi. Tu ga
srete onaj majmun koji pred njega pade niice na zemlju, poljubi mu noge i ree mu
pravdajui se:
Majmuni te ne mogu primiti jer nemaju nita, ali ti sjedi tu dok se ja ne vratim!
Majmun onda ode, brzo se vrati i donese mu ukusna voa koje stavi preda nj. Putnik
jede voa koliko je htio, a poslije krenu ka gradskoj kapiji. Tu ga srete tigar koji preda nj
pade niice na zemlju i ree mu:
Ti si meni uinio dobroinstvo, odmori se jedan asak dok se ja ne vratim!
Tigar onda ode i ue u jednu batu u kojoj je bila careva ki. Opazivi je, on skoi na
nju i ubije, zatim uze nakit i odnese putniku, a ovaj ne znaae iji je.
Gle, kako mi se ove ivotinje oduie, a ta e tek biti kad doem zlataru!
pomisli u sebi putnik. Ako bude siromaan i ne bude imao ba nita, prodae ovaj nakit
po najveoj cijeni jer on bolje zna njegovu vrijednost, meni e dati jedan dio, a za sebe e
zadrati drugi.
Putnik se tada uputi ka zlataru. im ga zlatar ugleda, zaeli mu dobrodolicu i uvede
ga u svoju kuu. Kada zlatar ugleda nakit, odmah ga poznade, jer ga je on iskovao carevoj
keri, pa putniku ree:
Odmori se dok ti donesem da to zaloi, jer mi ne bi bilo drago da te pogostim
samo ovim to imam u kui! Zlatar onda izie govorei:
Evo mi ba ispade zgodna prilika da odem do cara i da mu javim za ovo. Tako u
stei jo vei ugled kod cara!
Zlatar onda ode do carske kapije i porui caru da je kod njega onaj to mu je ker
ubio i nakit joj uzeo. Car posla svoje ljude da mu dovedu toga putnika. Kad u njega vidje
nakit, ne dade mu ni okom trenuti, ve naredi da ga stave na muke, da se provoda po
gradu i najzad raspne. Dok se to s njim dogaalo, putnik je neprestano plakao i iz svega
glasa vikao:
Da sam bogdo posluao majmuna, zmiju i tigra onako kako mi oni savjetovahu i
govorahu koliko je ovjek nezahvalan, ne bi me snala ova bijeda!
On ponovi nekoliko puta ove rijei. Te rijei u ona zmija koja odmah izie iz svoje
rupe i poznade putnika. Teko joj bi, pa se poe dovijati kako bi ga spasla. Ona ode i
pecnu careva sina. Car pozva znalce koji njegovu sinu poee bajati ne bi li ga izlijeili,
ali nita ne pomae. Zmija onda ode svojoj drugarici Ifritki i kaza joj kakvo joj je
dobroinstvo uinio onaj putnik i u kakvu je sada nepriliku on zapao. Ifritki bi ao
putnika, zato ona ode carevu sinu da mu se pokae i rekne:
Ti nee ozdraviti dok ti ne bude bajao onaj ovjek koga vi na pravdi boga
kazniste!
A zmija u isto vrijeme ode putniku, ue u tamnicu i ree mu:
Ja tebi onda rekoh da ne ini dobroinstva onom ovjeku, a ti me ne poslua!
Ona mu zatim donese nekakvu travu koja lijei od njenog ujeda i ree mu:
Kada te odvedu carevu sinu da mu baja, ti ga napoj sokom ove trave, pa e on
ozdraviti! Kada se car bude raspitivao o tebi, ti mu reci istinu, i tako e se spasti,
akobogda!
Carev sin u isto vrijeme kaza svome ocu kako je uo nekoga koji mu je rekao: "Ti se
moe izlijeiti samo ako ti bude bajao onaj putnik to je na pravdi boga zatvoren!"
Car onda pozva putnika i naredi mu da mu sinu baje.
Ja ne umijem bajati odgovori mu putnik ali ga ti napoj sokom ove trave, pa e
bojom pomoi ozdraviti!
Car napoji svoga sina kako mu putnik ree, i djeak ozdravi. Car se tome obradova i
upita putnika ta se to s njim dogodilo. On mu sve ispria, a car mu se zahvali i dade mu
lijep dar. Car onda naredi da se onaj zlatar razapne. Razapee zlatara zato to je lagao, to
je bio nezahvalan i to je dobro zlim uzvratio.
Poslije toga filozof Bejdeba ree caru Depelimu:
Eto, care, iz nezahvalnosti zlatareve prema svom spasiocu i zahvalnosti ivotinja
prema putniku moe se izvui pouka da treba initi dobro samo onima, bili oni rodbina ili
ne, koji su vjerni i plemeniti, jer to jedino donosi dobro, a otklanja zlo; takav je postupak
jedino valjan.

CAREV SIN I NJEGOVI DRUGOVI

Car Depelim ree mudracu Bejdebi:

Sasluao sam sve to si mi ispriao, a sada mi reci zato neznalica moe da stekne
poloaj i bogatstvo, a mudar i pametan ovjek ponekad moe da padne u veliku bijedu i
nevolju, kad kau da ovjek samo svojom pameu i postojanim radom ostvaruje svako
dobro?
Kao to ovjek moe da vidi samo svojim oima i uje samo svojim uima tako se
isto i posao ostvaruje samo pameu i predanim radom ali to pokatkada sudbina omete.
Kao primjer za to moe da poslui sluaj careva sina i njegovih drugova.
 A kako je to bilo? upita ga car.
Priaju da su se negdje na putu sastala etiri ovjeka. Jedan je bio carev, drugi
trgovev, trei plemiev, koji je bio ljepotan, a etvrti teakov sin. Naavi se u tuini bez
igdje iega, jer nisu imali nita osim odijela na sebi, oni, tako putujui, poee razmiljati
o svom tekom poloaju. Svi su se nekako bili povukli u sebe, svi su razmiljali otkuda im
je dosad srea dolazila.
Sve na ovom svijetu zavisi od sudbine! ree carev sin. to je ovjeku sueno,
snaie ga neizbjeno. Najbolje je sudbini se pokoravati i oekivati to e ona donijeti.
Nema nita bolje od pameti! ree trgovev sin.
Ljepota je dragocjenija i od jednog i od drugoga! ree plemiev sin.
Na svijetu nema nita bolje od predanog rada! ree posljednji teakov sin.
Kada se pribliie gradu, koji se zvao Mitrun, svrnue s puta u jedan kraj da malo
poinu i posavjetuju se.
Hajde, ti, pa nam tim svojim trudom zaradi hrane koliko nam je potrebno za danas!
rekoe teakovu sinu.
Teakov sin ode da potrai posla i da zaradi toliko da se mogu tog dana etiri osobe
prehraniti. U gradu mu rekoe da nema nita skuplje od drva. Drva su, meutim, bila
jednu milju daleko od toga grada. Teakov sin poe u drva, nakupi breme drva i donese
ga u grad. To breme prodade za gro, za koji kupi hrane. Izlazei iz tog grada, on na
gradskoj kapiji napisa: "Ako se ovjek potrudi moe za dan zaraditi gro", a zatim
odnese svojim drugovima hranu, koju oni pojedoe.
Sad je na redu onaj to ree da nema nita dragocjenije od ljepote! rekoe
sutradan.
Plemiev sin onda krenu u grad. Usput dobro o svemu razmisli i ree:
Ja nita ne umijem raditi, pa zato onda i da idem u grad.
Stid ga bijae da se svojim drugovima vrati bez hrane i zato odlui da se od njih
odvoji. On poe dalje i blizu puta opazi jedno ogromno drvo. Prie tom drvetu i nasloni se
na njegovo deblo. Tu ga san savlada, pa zaspa. Sluaj htjede da pored njega proe ena
nekog gradskog velikaa i kada ga vidje zanese je njegova ljepota. Ta ena onda posla
svoju sluavku i naredi joj da joj dovede plemieva sina. Djevojka ode po tog mladia i
ree mu da s njim poe do njene gospodarice. Plemiev sin itav dan osta kod velikaeve
ene prijatno se zabavljajui i ugodno ivei. Kad bi predvee, ona mu darova pet stotina
groa. Izlazei iz grada plemiev sin na gradskoj kapiji napisa: "Ljepotan za jedan dan
moe da zaradi pet stotina groa!", a onda pare odnese svojim drugovima.
Idi ti i zaradi nam za danas togod svojom pameu i trgovinom! rekoe treeg
dana trgovevu sinu.
Trgovev sin krenu i idui ugleda jednu lau krcatu robom, koja je bila pristala uz
obalu, i nekoliko trgovaca koji su sjedili blizu te lae i dogovarali se kako da pokupuju
robu koja se u njoj nalazi.
Hajdemo mi, danas neemo nita kupovati ree jedan od trgovaca. Nama je,
istina, ta roba potrebna, ali ako je odmah ne kupimo, sutra emo je dobiti jeftinije!
Kad trgovev sin to u, on zaobilaznim putem ode vlasnicima lae, pa od njih kupi
na priek za hiljadu dukata svu robu koja je bila u lai i vjeto proturi vijest kako toboe
hoe svoju robu da prenese u drugi grad. Kada oni trgovci to ue, pobojae se da im roba
ne izmakne iz ruku, pa mu dadoe hiljadu groa vie nego to je on za robu platio. On
prenese na njih obavezu da hiljadu dukata daju vlasnicima lae, a zaradu ponese svojim
drugovima i na gradskoj kapiji napisa: "Pametan za jedan dan moe da zaradi hiljadu
groa!"
etvrtog dana rekoe careviu:
Hajde ti, pa nam to zaradi tom tvojom sudbinom!
Carev sin onda krenu i stie do gradske kapije, pa tu sjede na jednu klupu. Ba uoi
toga dana bijae umro car te pokrajine i iza sebe nije ostavio ni sina niti ma koga od
rodbine. Dok carev sin tu sjeae, naie pored njega sprovod toga cara. Pratioci sprovoda
bijahu utueni i alosni, a carev sin potpuno ravnoduan. To pratiocima sprovoda upade u
oi i ne bi im pravo, te ga vratar gradske kapije veoma izgrdi za to.
Ko si ti, nitkove jedan, zato sjedi pred gradskom kapijom? Tebi nije, kako vidim,
oalostila smrt naeg cara ree carevu sinu vratar i otjera ga ispred kapije.
Kada sprovod odmae, carev sin se vrati i sjede na isto mjesto. im cara pokopae,
ljudi se vratie, a vratar spazivi ponovo careva sina, rasrdi se:
Zar ti nisam zabranio da sjedi na ovome mjestu? viknu mu vratar, zatim ga
epa i odvede ga u tamnicu.
Sutradan se stanovnici toga grada sakupie da se dogovore koga e da izaberu sebi za
cara, i prepirui se svaki od njih oekivae da bude izabran.
Ja sam jue vidio nekog mladia gdje sjedi pred kapijom ree im vratar. Ama ni
malo se taj nije oalostio to je na car umro. Ja ga oslovim, a on mi nita ne odgovara, i
zato ga onda otjerah ispred kapije. Kada sam se sa sprovoda vratio, ponovo ga zatekoh
gdje sjedi na istom mjestu, epah ga za vrat i strpah u tamnicu iz straha da nije kakva
uhoda.
Gradski prvaci poslae po tog mladia. Kad ga dovedoe, upitae ga ko je on i ta ga
je dovelo u njihov grad.
Ja sam sin cara Fevirana, odgovori im on. Poslije oeve smrti brat mi ote prijesto.
Ja pobjegoh iz straha da ne izgubim glavu i stigoh do ove ume.
Kada im mladi sve ree o sebi, poznadoe ga oni koji su dolazili u zemlju njegova
oca, i pohvalie mu oca. Onda gradski prvaci jednoduno izabrae njega za svog cara.
Stanovnici toga grada imali su obiaj, kada izaberu cara da ga posade na bijelog
slona i da s njim obiu oko grada. Tako i s novim carem postupie. Prolazei pokraj
gradske kapije, on baci pogled na gradsku kapiju i proita ono to na njoj bijae napisano.
On tada zapovijedi da se napie: "Trud, ljepota, pamet i sve na ovom svijetu, bilo dobro,
bilo zlo sve je izraz volje monog i uzvienog
Allaha. Da je to tako, najbolje moe da pokae blagodat koju mi je Allah udijelio!"
On se onda vrati u prijestonu dvoranu i sjede na prijesto svoga carstva. Odmah zapovijedi
da mu dovedu one njegove drugove s kojima je bio. Kada ih dovedoe pred njega, on
odmah dade vezirsko dostojanstvo onome to je govorio da je pamet najbolja, a onome,
to je tvrdio da nema nita bolje od rada, darova zemlju. Osim toga, on zapovijedi da se da
mnogo blaga onom to je govorio da je ljepota najdragocjenija, pa ga onda progna iz
zemlje da ne bi ene padale u iskuenje.
Poslije nekog vremena car iskupi sve uene i pametne ljude iz svoje zemlje, pa im
ree:
to se tie mojih drugova, oni su se uvjerili da je dobro koje im je podario uzvieni
Allah bilo samo igra sudbine. Ja hou da i vi to znate i da se u to uvjerite, jer je i ovo to
Allah meni darova i udijeli samo stvar sudbine, a ne ljepote, pameti i truda. Kada me brat
prognao, posumnjao sam da li u imati ta da jedem, a ni na pamet mi nije moglo pasti da
u se ak popeti i na carski prijesto. Nisam mogao ni u snu sniti da u doi na carski
prijesto jer sam na ovom svijetu vidio mnoge koji su od mene i ljepi i valjaniji i
razboritiji. Samo eljom i igrom sudbine postadoh moan.
Meu prisutnima bijae i jedan starac, koji se die i ree:
Ti izgovori pametne i mudre rijei, o care, ali znaj da su tebi samo tvoja velika
pamet i istota srca dali carski prijesto. Ti si, care, ba onakav kakvog smo zamiljali i
eljeli, shvatili smo dobro to ti ree i kaemo ti da je to sve tako. Ti si zahvaljujui svojoj
razboritosti koju ti Allah podari bio dostojan poloaja na kome si sad. Najsreniji ovjek i
na ovom i na onom svijetu je onaj kome je Allah dao razboritost i pamet. Allah je nama
veliku blagodat uinio, to nam te u asu smrti naeg cara poslao i tako nas usreio.
Zatim ustade jedan drugi starac, koji je bio svjetska lutalica, zahvali se Svevinjem,
pa ree:
Dok sam jo bio momak sluio sam kod nekog plemia. Jednog dana mi pade na
pamet da se odreknem ovoga svijeta, te napustih tog ovjeka. Na rastanku mi dade dva
dukata, koja su mi bila preostala od plate, pa ja odluih da jedan dukat podijelim kao
milostinju, a drugi da zadrim za sebe. Poslije toga odoh u ariju i kod jednog lovca
vidjeh par pupavaca. Upitah lovca poto su mu pupavci, a on mi ih zacijeni dva dukata. Ja
se cjenkah s njim i traih da mi ih da za dukat, ali on ne htjede. "Kupiu jednog, rekoh u
sebi, a drugog u ostaviti", ali mi odmah sinu u glavi: "Moda su ovi pupavci par, mujak
i enka, pa u ih rastaviti". Smilovah se na njih, pouzdah u milost Allahovu i kupih ih za
dva dukata. Odmah odluih da ih pustim na slobodu, ali poto su bili gladni i mravi,
pobojah se da nee moi da lete i da e ih ko uloviti, ako ih pustim u naseljen kraj. Zato ih
odnesoh u nenaseljen kraj u kome je bilo dosta drvea i pae. Tu pustih svoje pupavce i
oni odletjee i padoe na jednu rodnu voku. Kad bijahu navrh drveta, zahvalie mi, i tada
uh kako jedan pupavac veli drugome: "Ovaj nas je putnik spasao nevolje i izbavio od
propasti. Treba da ga za to nagradimo. Pod stablom ovoga drveta ima jedan up pun
dukata. Da li da mu to kaemo, pa neka ga uzme?" Ja im na to odgovorih: "Kako ete mi
pokazati zakopano blago, koje je nevidljivo, kad ne moete da vidite zamku?" "Sudbina
pomrauje pogled i zasjenjuje vid kad hoe ta da bude" odgovorie mi pupavci.
"Istina, sudbina nam je zasjenila oi pa nismo mogli vidjeti zamku, ali nam nije
onemoguila da vidimo ono zakopano blago kojim ti treba da se koristi." Ja onda iskopah
ispod drveta pun up dukata, zaelih pupavcima zdravlje i na rastanku im rekoh: "Hvala
Allahu koji vam je omoguio da moete vidjeti ono to samo on vidi. Vi letite visoko, a
kadri ste da mi otkrijete to se krije pod zemljom". "Ej, ti, pametni, viknue mi zar ti
ne zna da sudbina moe da nadvlada sve, niko nije u stanju da joj se odhrve!"
Ja caru kazujem samo ono to sam vidio, zavri starac putnik; i ako car eli, ja
u mu odmah donijeti to blago i pohraniti ga u njegovoj riznici.
To blago je samo tvoje! odgovori mu car.

GOLUBICA, LISICA I APLJA

Car Depelim ree mudracu Bejdebi:

uo sam sve to si mi ispriao, a sada mi navedi jedan primjer u kome se govori o
ovjeku koji drugom savjet daje, a sebi ne umije da ga da.
Kao primjer za to moe posluiti sluaj golubice, lisice i aplje odgovori mu
mudrac.
A to se to meu njima dogodilo? upita car.
Priaju da je jedna golubica legla mlade na vrhu visoke palme koja je strala u
nebo. Golubica bi vila gnijezdo na vrhu te palme, ali bi zbog njene velike visine tekom
mukom uspijevala da iznese granice i slamke potrebne za gnijezdo gdje e nositi jaja.
Poto bi savila gnijezdo, nosila bi jaja i na njima leala. Kada bi se izlegli golubii i kada
bi poodrasli, dolazila bi golubici redovito lisica koja je tano znala kad su golubii porasli,
pa bi stala pod stablo palme, viknula i zaprijetila bi joj da e se do nje ispeti ako joj ne
baci svoje golubie. Golubica bi joj onda bacila svoje mlade.
Jednoga dana, kada golubii bijahu porasli, doletje iznenada aplja i pade na palmu.
Vidjevi da je golubica tuna, alosna i veoma zabrinuta, upita je:
Golubice, zato si nesretna i alosna?
apljo, ja sam na velikoj muci, jedna mi lisica dojadi odgovori joj golubica.
Kad god imam dva golubia, ona doe, zaprijeti mi i ispod stabla palminog vikne, pa se
od nje prepadnem i bacim joj svoja dva golubia.
Kada ti lisica doe po golubie, kao to ti veli, ti joj tada reci: "Ja ti neu baciti
svoja dva golubia, a ti, hajde, popni se do mene i izloi se opasnosti! Kada i to uini i
pojede mi dva golubia, ja u poletjeti ispred tebe i spasti se" nasavjetova je aplja.
Kad aplja naui golubicu ovoj varci, poletje i pade na obalu jedne rijeke. Lisica
doe u odreeno vrijeme, stade pod palmu i viknu kao i ranije. Golubica joj odgovori
onako kako je aplja nasavjetovala, a lisica je na to upita:
 Kai mi, ko te je tome pouio?
Pouila me aplja odgovori joj golubica.
Lisica se onda uputi aplji i zatee je gdje stoji na obali rijeke.
apljo, kada ti vjetar duha s desne strane gdje tada stavlja glavu? upita je lisica.
Na lijevu stranu odgovori joj aplja.
A kada ti duhne s lijeve strane, gdje onda stavlja glavu? upita je ponovo lisica.
Stavim je na desnu stranu ili za se odgovori joj aplja.
A kada ti vjetar duha sa svake strane, gdje onda stavlja glavu? upita je opet
lisica.
Onda je stavim pod krila odgovori joj aplja.
Kako je moe staviti pod krila? upita je lisica. Smatram da je to nemogue.
Jest odgovori joj aplja.
Pokai mi, kako to ini, jer, tako mi ivota, o ptice, vas je Allah uinio boljim od
nas. Vi doznate u jednom asu koliko mi za godinu i postiete ono to mi ne moemo
postii. I od zime i od vjetra zaklanjate svoje glave pod krila, blago vama! Pokai mi kako
to ini!
Ptica gurnu glavu pod krila, a lisica smjesta skoi na nju, uhvati je i tako je stie da
joj vrat prebi.
Ej ti to si sama sebi neprijatelj i to se mijea u tue poslove, daje savjet
golubici i pouava je kako e da se spase, a nemona si da sebe nasavjetuje i da se
zatiti od neprijatelja! ree joj lisica, pa je onda zadavi i pojede.

KRAJ

Kad filozof zavri svoje prianje, car ga dalje nita ne upita, ali mu Bejdeba kao
posljednje ree:
O, care, neka te svaka srea prati, ivi mnogo godina, vladaj nad sedam zemalja,
imaj svega to god bude zaelio, budi uvijek veseo i radostan, i neka se tvoji podanici
ponose tobom! Ti si odmjeren, pun znanja, pametan, a namjere su ti uvijek plemenite. Ne
grijei ti ni govorom ni postupkom; u tebi su zdruene hrabrost i blagost, nisi kukavica u
borbi niti maloduan u nevolji. Ja ti, evo sastavih knjigu u kojoj su mnoga objanjenja
ivotnih pojava i objasnih ti svako pitanje koje si mi postavio, trudei se da prema tebi
budem uvijek iskren. Sastavljajui ovu knjigu ulagao sam u to sve svoje umne snage,
samo da bih ispunio obavezu koju imam prema tebi i tvojoj lijepoj namjeri. Zato ova
knjiga i jest puna korisnih savjeta i pouka. Ali, znaj, da je sreniji onaj koji prima savjete
od onog koji mu ih dijeli, da se savjeta treba vie da pridrava onaj koji ga prima nego
onaj koji savjetuje i, najzad, da je sreniji onaj koji prima nauk kako se dobra djela ine
od onog koji ga u tome pouava! Eto, toliko, care, a znaj da mo i silu ima samo Allah
uzvieni i veliki!

BILJEKA O PISCU

Persijanac Abdulah ibn al-Mukafa roen je u iranskoj provinciji Fars u uglednoj

persijskoj porodici, tako da je u ranoj mladosti dobio temeljno tradicionalno zoroastrijsko
vaspitanje. Kasnije je arapsko obrazovanje stekao u Basri i Kufi i u zrelo doba primio je
islam, te je svoje ime Ruzbeh promijenio u Abdulah. Kao obrazovan i nadaren mlad
ovjek slubovao je kod uglednika abasidskih halifa. Bio je poznat kao slobodouman
pisac kritikoga duha i prilino otra jezika, pa se i zamjerio nekim uglednim ljudima.
Budui da je dobro poznavao persijsku kulturu i njen svekoliki sjaj, esto je o njoj
pisao veoma afirmativno, nastojei da obrazovani muslimanski svijet upozna s najboljim
primjerima persijske didaktike i umjetnike knjievnosti. Vjerovatno je afirmiranje
persijske povijesti i kulture najjai razlog to je proglaen preteom su ubiyye pokreta
koji se borio protiv uvjerenja o arapskoj kulturnoj nadmoi nad drugim narodima a koji je
bio u nemilosti predstavnika vlasti.
Zahvaljujui intrigama, Ibn al-Mukafa je pao u nemilost monika halifata pa je, pod
optubom za jeres pogublejn u 32. godini ivota (759) u Basri, po odobrenju halife Abu
Dafera al-Mansura.
Pored Kelile i Dimne, poznati su njegovi prijevodi Historijaperzij skih careva i
Knjiga o kruni, te originalna djela utilitarnog karaktera, pod naslovima al-Adabu-l-kabir i
al-Adabu-s-sagi.
E.D.