Herbie Brennan

ENIGMA
ATLANTIDE
 Herbie Brennan
___ENIGMA_ATLANTIDE__
JE LI ATLANTIDA POSTOJALA? ORTODOKSNI ZNANSTVENICI
ODBACUJU TU MOGUNOST ZATO TO NE POSTOJI NITI
JEDAN GEOLOKI MEHANIZAM KOJI BI MOGAO IZAZVATI
POTONUE KONTINENTA.

Herbie Brennan u ovoj knjizi opovrgava uvrijeenu dogmu

i Otkriva nov dokaz o kataklizmi nepojmljivih razmjera nakon
koje je unitena Atlantida, ali i gotovo cijelo ovjeanstvo
na Zemlji, i koja je za sobom ostavila trag krhotina i unitenja
diljem Suneva sustava.

SAZNAJTE INJENICE I DOKAZE, KOJI POTVRUJU:

Kako je fragment supernove unitio najstariju civilizaciju
na svijetu.
Zato ledeno doba, o kojemu ste uili u koli zapravo
uope nije postojalo.
Zastraujuu istinu. koja je skrivena u drevnim mitovima
o svjetskome potopu.
Istinu o legendi, koja je oduevljavala ovjeanstvo vie
od 2 000 godina.
Ova nezaboravna knjiga uvjerit e vas da je Atlantida doista
postojala i zauvijek e izmijeniti vae poimanje evolucije o
vjeanstva.
 Herbie Brennan

ENIGMA
ATLANTIDE
Naslov originala
The Atlantis Enigma

Copyright 1999 by Herbie Brennan

Za June, koja me potaknula na potragu za

Atlantidom prije toliko godina ...
... i za ekipu u Freeverse Software-u, ije su me sjajne
raunalne igre odrale razboritim dok sam istraivao.
 Sadraj
1. POTRAGA ZA ATLANTID0M 005
2. PLATONOV OPIS 016
3. AMERIKI DOKAZ 024
4. TAJNE U EGIPTU 034
5. ZAPANJUJUA OTKRIA 046
6. DREVNI POMORCI 058
7. PRETPOVIJESNA ZAGONETKA 067
8. PUKOTINE U ZNANSTVENOME KONSENZUSU 077
9. MIT O LEDENOME DOBU 087
10. SVJETSKA KATAKLIZMA 095
11. POTRESU VULKANI 104
12. PROMJENA KLIME 117
13. IZVANZEMALJSKA VEZA 128
14. ASTEROIDI I KOMETI 138
15. PLANET KOJI NEDOSTAJE 144
16. OPUSTOEN SUNEV SUSTAV 154
17. FRAGMENT SUPERNOVE 163
18. NEBESKI RAT 174
19. KOZMIKO BOMBARDIRANJE 183
20. KIA I POTOP 192
21. NAKON KATASTROFE 200

EPILOG 209
 1. poglavlje

POTRAGA ZA
ATLANTIDOM
INJENICA
TREBALI BISTE ODBACITI CIJELU ZNANSTVENU
PARADIGMU PRIJE NEGO POVJERUJETE U NETO
TOLIKO BAJKOVITO KAO TO JE PLATONOVA
IZGUBLJENA ATLANTIDA

U prosincu 1997. ruski znanstvenik Vjaeslav Kudrjacev zatra

io je od Ministarstva vanjskih poslova Velike Britanije dopute
nje da poduzme arheoloko istraivanje podmorja Little Sole
Banka udaljenoga otprilike 160 km od kornvalske obale na jugo
zapadu Britanije. Kudrjacev, koji je uivao potporu ugledne
Ruske akademije znanosti, planirao je povesti ekspediciju sasta
vljenu od dvadeset ronilaca, pomorskih kartografa i inenjera.

***

Istodobno, dok je Kudrjacev zavravao pripreme za istraiva

nje Little Solea, engleski istraiva, pukovnik John Blashford-
Snell planirao je vlastitu ekspediciju na Atlantidu. On je bio
uvjeren da se Atlantida nalazila na otoku u bolivijskome jezeru
Poopou, koji je prije tisuu godina unitila vulkanska erupcija.
 Takva razilaenja nisu nimalo neobina. Ameriki znanstve
nik Ignatius Donnelly smjeta Atlantidu u Atlantski ocean, kao
i H. P. Blavatsky, osnivaica Teozofske kole, kojoj su tajni
uitelji povjerili da je Atlantida tonula u nekoliko razliitih
razdoblja. U slubenome Vodiu kroz Kerry (Guide to Kerry)
spominje se da su otoci Aran na zapadnoj obali Irske neko bili
dijelom Atlantide. Druge predaje tvrde da je Atlantida obuh
vaala cijelu Irsku, ali ne i ostale dijelove Britanskoga otoja,
koji su u to doba bili povezani s Europom.
Novinar i spisatelj Lewis Spence vjeruje da je Atlantida bila
smjetena uz obalu Afrike, te da je u neko doba moda bila s
njome i povezana. Arhitekt H. R. Stahel prikazao ju je kao niz
otoka, koji se prostire od Newfoundlanda prema panjolskoj.
Dvorski astrolog kraljice Elizabete I., dr. John Dee, bio je
uvjeren da se Atlantida nalazi na novootkrivenome kontinentu
tj. u Sjevernoj Americi, te ju je kao takvu obiljeio na jednome
od svojih zemljovida. Isto uvjerenje dijelio je i Francis Bacon
- koji je kao mogunost istaknuo i Junu Ameriku - kao i neko
liko drugih znanstvenika toga doba.
Arheolozi Angelos Galanopoulos i Spiridon Marinatos za
kljuili su da pria o Atlantidi predstavlja iskrivljena sjeanja
na minojsku Kretu. Vjerovali su da je razorna vulkanska eru
pcija, koja je razorila otok Theru oko 1.500. god. pr. Kr., uniti
la i minojsku civilizaciju. Unato nesuglasjima s izvornom
predajom (na primjer, potrebno je datum podijeliti s deset kako
bi se datiranja podudarala), tu je teoriju isticao dublinski znan
stvenik, prof. J. V. Luce.1
1) No, ta ideja danas nije toliko popularna kao nekada. Nedavna geoloka
otkria pokazala su da se erupcija na otoku Theri nije dogodila istodobno s
unitenjem minojske civilizacije.
 No, s brojkama nisu onglirali samo Galanopoulos, Marinatos
i Luce. Njemaki geograf Albert Hermann podijelio je navodnu
veliinu Atlantide s trideset i na taj je nain zakljuio da se nala
zila u Shott el Djeridu, isuenoj movari u Tunisu.
Godine 1953. ronilaka ekspedicija pod vodstvom Nijemca
Jurgena Spanutha otkrila je kamene zidine na dubini od 13,7 m
pokraj Heligolanda, stjenovitoga otoka u Sjevernome moru, za
koje je Spanuth odmah ustvrdio da su ruevine Atlantide.
Adolf Schulten pripada skupini arheologa koji vjeruju da se
radi o drevnoj tartekoj kulturi, koja se rasprostirala od june
panjolske do unutranjosti Maroka prema otocima u Gibral-
tarskome prolazu, a koja se danas nalazi duboko u Sredoze-
mnome moru. Oni tvrde da je upravo ta kultura bila Atlantida
ili, barem, njezina kolonija.
Arheolog Leo Frobenius, koji je oduevljen slinostima iz
meu Olokuna, boga oceana Joruba, i Posejdona, boanskoga
osnivaa Atlantide, tvrdi da se ona nalazila u Nigeriji.
Godine 1925. istraiva pukovnik P. H. Fawcett otputovao
je u brazilsku dunglu u nadi da e ondje pronai tragove Atlan
tide, no nikada se nije vratio.
Spisatelj Charles Berlitz tvrdi da su Atlantidu smjetali u
Portugal, Francusku, Englesku, vedsku, Belgiju, Prusiju, Ita
liju, Spitsbergen, Iran, Cejlon (ri Lanku), Kavkaz, Azovsko
more u Rusiji i u podmorje uz obalu Nizozemske.
O Atlantidi je progovorio ak i Edgar Cayce, slavni ameri
ki "tihi prorok", koji je umro 1945. Cayce je stekao ugled
velikoga iscjelitelja, koji je u stanju samoizazvanog hipnoti-
kog transa davao lijenike dijagnoze i propisivao lijekove. S
vremenom je poeo proricati, te je predvidio da e Atlantida
izroniti iz dubina 1968. ili 1969. Njegovi su oduevljeni slje
dbenici uzalud ekali da se izgubljeni kontinent ponovno poja-
vi. Mnogi su se tjeili injenicom da je ameriki arheolog dr.
Manson Valentine 1968. otkrio impresivan zid pod morem za
padno od Biminija u Bahamskome otoju.
U novije doba Rand i Rose Flam-Ath objavili su iznimno
uvjerljivu hipotezu, prema kojoj Atlantidu usporeuju s Antar
ktikom. Prema njihovoj teoriji izgubljena civilizacija danas
lei pod ledom - a njezina domovina nije potonula.2

***

Grki filozof Platon, koji je prvi napisao priu o Atlantidi, smje

stio ju je "izvan Heraklovih stupova", odnosno izvan Gibral
tarskoga prolaza. Prema tom prilino neodreenome opisu,
Atlantida se mogla nalaziti gotovo bilo gdje, osim na Sredoze-
mnome moru.
Platon je opisao "veliku silu koja je napredovala iz svojega
sredita u Atlantskome oceanu i napadala gradove u Europi i
Aziji." U to doba, pisao je, Atlantskim oceanom mogli su plo
viti brodovi. Nasuprot Gibraltarskom prolazu nalazio se otok
vei od Libije i Azije zajedno. Mornari su s njega mogli stii
na druge otoke, a konano i na "kontinent koji se nalazio na
sasvim suprotnoj strani, a koji okruuje ... ocean."3
Navedeni odlomak nije posve razumljiv. Prvo, zavarava
izraz "vei od Libije i Azije zajedno". U Platonovo doba Azi
jom se nije nazivala ista kopnena masa, koju danas nazivamo
tim imenom. Osim toga, "Libija" takoer nije predstavljala da
nanju Libiju nego se tako nazivalo podruje Sjeverne Afrike

2) When the Sky Fell ("Kada se sruilo nebo"), Orion Books, London, 1996.
3) U Platonovu Timeju. Navodi su uzeti iz prijevoda Desmonda Leeja, Penguin
Classics, London, 1971.
bez Egipta. No, otok koji se nalazio nasuprot Gibraltarskom
prolazu bio je oito veoma velik, a moda je ak zasluio atri
but "kontinent", koji su mu pridavali mnogi kasniji pisci. Mno
go manje razumljiv jest opis "kontinenta na sasvim suprotnoj
strani". Ako se taj opis uope moe odnositi na neto, tada su to
najvjerojatnije Sjeverna i Juna Amerika, koje, naravno, ne
okruuju Atlantski ocean, ali su dovoljno velike da su prvi po
morci mogli pretpostaviti isto.
Dakle, imamo obje Amerike s jedne strane Atlantskoga oce
ana, veliki otok u oceanu blizu Gibraltarskoga prolaza i lanac
manjih otoka izmeu njih. To je bio golem otok u oceanu, koji
je Platon nazvao Atlantidom.
Mnogo je lake protumaiti Platonov izraz "u to doba", ali
samo ako nas suvie ne brine precizno odreenje. Egipatski
sveenici od kojih je Platonov predak Solon saznao tu priu,
tvrdili su da je Atena osnovana 9.000 godina prije, iako Platon
na drugome mjestu uz isti datum vee napad Atlantiana.
Budui da znamo koje je godine Solon otputovao u Egipat,
moemo izraunati da se Atlantida oko 9.600. god. pr. Kr. jo
uvijek nalazila iznad vode i stvarala je nevolje.
A nevolja je bilo u izobilju. Atlantidom je vladala dinastija
kraljeva, koji su bili iznimno vjeti ratnici. Oni su osvojili ve
inu otoka u transatlantskome lancu kao i dijelove amerikoga
kopna. Pod njihovom se vlau nalazila i Libija (odnosno,
dijelovi Sjeverne Afrike) do njezinih granica s Egiptom, te di
jelovi Europe i Tirene, koja je nekada obuhvaala Korziku,
Sardiniju i dijelove Italije.
No, Atlantiani su eljeli jo vie. Napali su "podruja unu
tar tjesnaca", vjerojatno kako bi zavladali cijelim Sredozem
ljem. U tome bi vjerojatno i uspjeli da nije bilo Atenjana.
Grad-drava Atena povela je Grke u savez protiv Atlantiana.
Branitelji su isprva bili u tekome poloaju. Savez se raspao,
ali Atena je nastavila borbu i konano uspjela odbiti atlantian-
ske jedinice i tako osigurati slobodu dravama Sredozemlja.
U neko doba nakon toga rata - ako su Egipani naveli toan
datum, Platon o tome ne izvjetava - nastupilo je razdoblje izni
mno razornih potresa i poplava. Atena je pretrpjela goleme tete:
Platon pie da je njezinu vojsku "progutala zemlja". Atlantida je
prola mnogo gore. More je potopilo cijelu zemlju "u samo jed
nome zastraujuemu danu i jednoj noi".
Ta je pria uzeta iz Platonova Timeja, ali o njoj je ponovno
pisao poslije u djelu naslovljenome Kritija u kojemu je dao i
vopisan opis atlantidske civilizacije. Nakon ponovljenih opisa
rata i katastrofa, koje su nakon njega slijedile, Platon istie da
su Atlantidu "unitili potresi" pa se pretvorila u blato, koje je
zatrpalo slobodan prolaz izmeu Gibraltarskoga tjesnaca i
otvorenoga mora. S obzirom na taj opis moemo zakljuiti da
se Atlantida nalazila u Atlantskome oceanu veoma blizu ulazu
u Sredozemno more.
No, bez obzira na to gdje je Platon smjestio svoj otoni
kontinent suvremeni povjesniari njegovu priu smatraju ale
gorijom ili mitom. Atlantida se jednostavno ne uklapa u pret
povijest kakvu poznajemo.

***

Najstarija stvorenja koja smatramo precima suvremenoga o

vjeka nazivaju se australopithecus, to znai "juni majmuni".
Oni su lutali junom i istonom Afrikom prije otprilike 3 mili
juna godina. Bili su mali i nesumnjivo nalik majmunima, ali
hodali su uspravno i izraivali jednostavni alat od kamena i
kostiju. Ukratko, imali su mogunost razviti se.
ini se da se taj potencijal iskazao u homo habilisu ("spre
tnome ovjeku") i homo erectusu ("uspravnome ovjeku")
otprilike poetkom pleistocena, prije oko 2,5 milijuna godina.
Ovdje postoje odreena neslaganja. Moda je australop-
ithecus evoluirao u habilisa, koji je evoluirao u erectusa. Ili,
habilis nije evoluirao u erectusa. Ili, australopithecus nije izra
vno evoluirao ni u jednoga od njih. Moda je istodobno posto
jalo nekoliko vrsta. No, to nije znaajno. Znaajna je injenica
da se u odreenome razdoblju erectus razvio u homo sapiensa
("razumnoga ovjeka"), koji naziv su znanstvenici samodopa
dno pripisali naoj vrsti. To se dogodilo u Africi prije 400.000
do 100.000 godina. Oba datuma smjetaju pojavu ovjeka u
ledeno doba.

***

Godine 1856. u dolini Neander u Njemakoj otkriveni su osta

ci nekoliko neobinih ljudi. Strunjaci su raspravljali o tome
jesu li to kosti prvih ljudi ili boleu iskrivljene kosti suvreme
nih ljudi. Rasprava je prestala kada su slini kosturi bili isko
pani i na drugim podrujima. Neandertalci su sigurno bili prvi
ljudi. Otkrilo se da su ivjeli diljem Europe, Sredozemlja, sje
verne Afrike i Srednjega istoka i u sredinjoj Aziji prije
100.000 - 35.000 godina.
Nitko ne zna tono odakle su neandertalci stigli. Poznato je
samo to da su ivjeli, koristili alat, pokapali svoje mrtve s
cvijeem i vjerojatno prakticirali neki oblik religije. Znamo i
to da su nestali.
 ***

Cro-Magnon je ime pilje pokraj Les Eyzies-de-Tayaca u fran

cuskoj pokrajini Dordogne. Na tome je mjestu 1868. iskopavao
geolog Louis Lartet i otkrio je ljudske ostatke, koji su potjecali
iz razdoblja mlaega paleolitika (prije 35.000 - 10.000 godina).
To su bile kosti vie od deset ljudi, ali za arheoloka istraiva
nja sauvano ih je samo pet. Bili su to impresivni primjerci, ija
je visina iznosila 162 cm do 188 cm. Moglo se zakljuiti da su
imali snane eljusti i vrste miie, dok im se u lubanje mogao
smjestiti veliki mozak. Jedan od njih doivio je pedeset godina,
4
to je za to razdoblje bio nevjerojatno dug ivotni vijek.
Godine 1882. francuski pretpovjesniari A. de Qatrefages i
Ernest Hamy zakljuili su da kromanjonci trebaju predstavljati
posebnu granu ljudske vrste. Strunjaci danas pretpostavljaju
da su kromanjonci potjecali iz zapadne Azije.
Jasno je da su se kromanjonci i neandertalci meusobno
kriali. Nije jasno jesu li neandertalci nestali zbog genocida ili
krianja vrsta, ali kromanjonci su opstali. Kromanjonci su bili
homo sapiens sapiens ("razuman, razuman ovjek"). To je na
a vrsta. U vedskoj i na Kanarskim otocima i danas postoje
ljudi koji izgledaju gotovo kao pravi kromanjonci.

***

Prije otprilike 13.000 godina svijet se poeo zagrijavati. Nije

se zagrijavao na svim podrujima niti se zagrijao odjednom -

4) Pedeset godina starosti i danas je prosjena ivotna dob Egipana.

posljednji ostaci velikoga ledenoga pokrivaa Sjeverne Ameri
ke otapali su se jo sljedeih 5.500 godina - no, bilo je jasno da
se ledeno doba blii kraju. Znanstvenici obino navode da se
cijeli postupak zavrio oko 8.000 god. pr. Kr., u doba kad se
konano razdvojio skandinavski ledeni pokriva.
Zbog otapanja ledenoga pokrivaa, porasla je razina svjet
skoga mora. Iako via nego prije, do 8.000. god. pr. Kr. razina
svjetskih mora bila je jo uvijek oko 33 m nia nego danas. No,
morska razina rasla je do otprilike 4.000. god. pr. Kr., kada se
konano stabilizirala.
Takav razvoj promijenio je zemljopisni izgled planeta. Velika
kopnena podruja jednostavno su nestala pod vodom i postala su
ono to danas nazivamo "kontinentalnim orubinama". Nestao je
kopneni most preko Beringova prolaza, koji je povezivao Aziju
i Aljasku. Nestale su i kopnene veze izmeu Britanskih otoka i
Europe, Japana i Sibira, ri Lanke i Indije, Tasmanije i Australi
je. Prvi put u tisuljeu skupine ljudi su ostale izolirane.
Dogodile su se i velike promjene u vegetaciji. U zapadnoj
Europi bivu tundru siromanu vegetacijom isprva su zamije
nile ume breze i bora, zatim hrasta, brijesta i lijeske. Do otpri
like 3.000. god. pr. Kr. temperature na svijetu bile su prosjeno
2-3C vie nego danas. Bilo je to dobro razdoblje za poetak
poljoprivrede.

***

Znanstvenici se openito slau da su ljudi u veem razdoblju

ledenoga doba pleistocena ivjeli kao lovci i skupljai. Na te
melju prouavanja dananjih primitivnih plemenskih naroda
moemo zakljuiti kako je to vjerojatno znailo da su ene pri-
bavljale 80-85% zaliha hrane, dok su mukarci jedanput na
tjedan ili jedanput u dva tjedna odlazili u lov na kopitare i tako
dobavljali potrebne zalihe bjelanevina.
U odreenome trenutku tijekom evolucije neke od tih sku-
pljako-lovakih skupina vjerojatno su postale nomadski pa
stiri. Pripitomljen je i manji broj ivotinjskih vrsta, primjerice
sobova.
No, krajem ledenoga doba dogodila se velika promjena.
Ljudi su poeli razvijati poljoprivredu. S porastom svjetske
temperature uzgoj rie, penice, jema, krumpira i kukuruza
postao je ne samo mogu nego i razmjerno jednostavan. Osla-
bjele su dotadanje ljudske aktivnosti, primjerice lov. Poljo
privreda je osigurala hranu potrebnu za sve vie ljudi, tako je
neizbjeno omoguila mnogo stabilniji ivot. Ljudi su poeli
ivjeti u trajnim naseobinama. Alat je usavren. Postupan po
rast robne razmjene postavio je temelje za trgovinu.
Do sedmoga tisuljea pr. Kr. na Bliskome istoku nastajalo
je sve vie sela. Poljoprivreda je bivala sve raznolikija. U selu
Jarmu u Iraku ljudi su nauili pripitomljavati svinje. Na dru
gim podrujima poboljala se metoda skladitenja hrane i usa
vren je alat potreban za njezin uzgoj. Gradili su silose i itnice
od kojih su neki bili iznenaujue veliki. Razvijena je metoda
navodnjavanja i otkrivene su velike mogunosti plodoreda.
Izmeu 4.500. i 4.000. god. pr. Kr. u najjunijemu dijelu
Mezopotamije, izmeu dvije velike rijeke Tigrisa i Eufrata, u
dananjemu Iraku naselio se nesemitski narod Ubajdani. Isui
li su movare i poeli saditi ljetinu. Trgovali su sa susjednim
plemenima i razvili industrije poput tekstilne i kone, te zidar
stvo i lonarstvo. Njihova prisutnost djelovala je poput magne
ta. Na to podruje naselili su se mnogi semitski narodi, pa su
se poele stapati kulture. Sumerani, iji se jezik uskoro proi-
rio na itavo podruje, vjerojatno su potjecali iz Anatolije u
Turskoj. Njihov dolazak na to podruje oko 3.300. god. pr. Kr.
oznaava jedno od najuzbudljivijih otkria - civilizaciju. Do 3.
tisuljea pr. Kr. osnovano je najmanje dvanaest neovisnih
gradova-drava.
Sa svojim utvrenim gradovima, razvijenom poljoprivredom
i neprekinutim napretkom, Sumer je predstavljao prvu civiliza
ciju. Druge su civilizacije potom nastale u Egiptu, Asiriji,
Grkoj i Rimu. ovjeanstvo je izronilo iz mraka ledenoga do
ba i sada se vrsto utemeljilo na svojemu dugome putu do
industrijske revolucije, motora s unutarnjim izgaranjem, global
ne ekonomije, svemirskih istraivanja i doba komunikacije.
Znanstvenici to opisuju kao linearan napredak, neizbjean
razvoj od jednostavnoga prema sloenome, od primitivnoga
prema naprednome, od sirovoga prema profinjenome, od ne
znanja prema razumijevanju.
Trebali biste odbaciti cijelu znanstvenu paradigmu prije
nego povjerujete u neto toliko bajkovito kao to je Platonova
Atlantida.
 2. poglavlje

PLATONOV OPIS
INJENICA
ORTODOKSNI ZNANSTVENICI TVRDE DA U
PLATONOVU OPIRNOME OPISU ATLANTIDE I NJEZINE
KULTURE GOTOVO NITI JEDNA RIJE NIJE TONA.

Godine 1969. arheolozi su otkrili dvanaest fosilnih otisaka iz

meu Woolongonga i Gerringonga u Australiji. Otisci su stari
milijun godina.
Godine 1979. na predmetima pronaenima na nalazitu
Jinmium u Sjevernim podrujima u Australiji primijenjene su
termoluminativne metode datiranja, koje su pokazale da ti pre
dmeti potjeu iz 116.000. i 176.000. god. prije pleistocena. Ta
otkria odmah su osporili znanstvenici, koji su oduvijek vjero
vali da se suvremeni ovjek pojavio tek oko 100.000. god.
prije pleistocena te da se ak i u tome sluaju nalazio samo u
Africi. Iako se otkria iz Jinmiuma openito pripisuju suvre
menome ovjeku, ona jednostavno ne mogu biti stara 116.000
godina (a pogotovo ne 176.000 godina). Geokronolog R. Ro
berts pretpostavlja da su predmeti stari 10.000 godina.
Otkria iz Australije nisu jedini dokaz na temelju kojega
moemo zakljuiti da je suvremeni ovjek tumarao ovim pla
netom mnogo due negoli to znanstvenici priznaju. Naprimjer,
radnici koji su 1970. radili na brani pokraj Demirkoprua u
Turskoj otkrili su otiske ljudskih stopala u vulkanskome pije
sku. Jedan par otisaka danas je izloen u Prirodoslovnome mu
zeju u Stockholmu, a procjenjuje se da su ti otisci stari 250.000
godina.
Godine 1928. u Ipswichu u Engleskoj iskopan je ljudski ko
stur, star najmanje 330.000 godina. Iste godine u Moulin Qui-
gnonu u Francuskoj otkrivena je ljudska eljust i nekoliko pre
dmeta iz paleolitika, koji su otprilike jednake starosti. Ta su
otkria potvrdila podrijetlo dijela ljudskoga kostura otkrivenoga
1868. u Clichyju, koji je star 330.000 godina. Ortodoksna znan
stvena javnost odbacila je ova otkria kao krivotvorine.
Ortodoksna znanost uvelike je zanemarivala 600.000 godi
na stare predmete iz neolita, otkrivene u Geheu u Kini 1989.
kao i bedrene kosti stare 830.000 godina otkrivene 1973. u Tri-
milu na Javi. Zanemarivala je i otkria u Sibiru, Engleskoj,
Francuskoj i Italiji, na temelju kojih se moglo pretpostaviti da
su u tim zemljama postojale ljudske naseobine 1.000.000 god.
prije pleistocena, u razdoblju u kojemu je, kako tvrdi veina
ortodoksnih znanstvenika, prvi hominid (homo erectus) tek
poeo ozbiljnije razmiljati da napusti Afriku. Osim toga, En
gleska, Belgija, Indija, Pakistan i Italija samo su neke od zema
lja u kojima je otkriven alat u geolokim slojevima starijima od
2 milijuna godina, koji se pripisuje razvitku homo habilisa, koji
je alat prvi upotrijebio. U svakome sluaju, pretpostavlja se da
homo habilis nije nikada napustio svoju domovinu Afriku.
Usprkos mnogim slinim otkriima - a nekoliko navedenih
tek je mali dio goleme skupine - ona nikako ne uspijevaju uz
drmati paradigmu o linearnoj evoluciji. Ona samo navode na
pretpostavku da je evolucija poela prije nego to mislimo.
 ***

U 9. tisuljeu pr. Kr. iznenada se pojavio posve nov tip stri

jele, koji je jo uvijek svojevrsna pretpovijesna tajna. Iznimno
velika koliina takvih strelica pronaena je uz obalu sjeveroza
padne Europe i Bliskoga istoka. Nitko ne zna otkuda potjeu.
Neobina je sluajnost da se u grobovima iz toga razdoblja
prvi put poinju uoavati tragovi nasilne smrti. U starijim gro
bovima katkada se nalaze slomljene kosti, ali na njima nema
tragova nasilja. U pedeset devet grobnica u Djebel Sahabi, pak,
otkrivene su strijele u rebrima, kraljenici i drugim ljudskim ko
stima. Na isti prizor nailazimo takoer i u etrdeset etiri gro
bnice iskopane na nalazitu Vasylivka III na rijeci Dnjepru.
Jasno je da te i mnoge druge sline grobnice pripadaju ratnici
ma.
Slike na stijenama u panjolskome Levantu, podruju ze
mlje uz Sredozemno more, razlikuju se od prve magdalenjen-
ske kulture po tome to ne prikazuju likove ivotinja nego
ljudi. Na tim slikama, koje potjeu iz devetoga tisuljea pr.
Kr., prikazani su strijelci u borbi.
Na temelju navedenih dokaza moe se zakljuiti da je o
vjeanstvo davno otkrilo ari ratovanja... upravo u doba kada je,
kako tvrdi Platon, Atlantida krenula u svoje veliko osvajanje.

***

Meutim, veliki pretpovijesni rat u kojemu su sudjelovali stri

jelci, koji su obitavali u piljama i koristili se kremenim streli
cama ne podudara se odvie s Platonovim opisom napredne
civilizacije Atlantide - niti s njegovim opisom Atene, koja ju je
porazila. Taj opis nalazimo u njegovu djelu Kritija, gdje, na
kon opisa mitskoga doba kada su bogovi meu sobom podi
jelili Zemlju, izvjetava kako je u Ateni postojalo nekoliko
graanskih stalea, od kojih su neki bili proizvodni i poljopri
vredni. Osim toga, postojao je i poseban stale ratnika, kojemu
su pripadali i mukarci i ene, koji su sudjelovali u redovnim
vojnim vjebama i nosili punu ratnu opremu. Pripadnici razli
itih stalea i zanimanja ivjeli su u posebnim drvenim i kame
nim nastambama. Na padinama poslije izgraene Akropole
ivjeli su obrtnici i zemljoradnici, koji su u blizini i radili. Na
vrhu padine nalazio se hram posveen boici Ateni okruen
zidom. U njemu je ivjelo 20.000 redovnih vojnika. Na sjever
noj strani hrama nalazile su se njihove kue, gimnastika dvo
rana i zimske blagovaonice, iako se ljeti ona obiavala prem
jestiti na sjevernu stranu, gdje su vojnici provodili veinu vre
mena. Takva oruana snaga predstavljala je vodeu snagu
Atene, ali i cijele Grke, a uivala je ugled diljem Europe i Azi
je.
Ova zanimljiva pria potpuno se suprotstavlja onome to o
pretpovijesnoj Grkoj saznajemo od arheologa. U razdoblju o
kojemu govori Platon svijet se jo uvijek nalazio u ledenome
dobu. Jo se nije razvila poljoprivreda, a osobito ne napredna
proizvodnja. Nitko nije nosio ratnu opremu, niti je ivio u ku
ama. Najnapredniji oblik nastambe bila je pilja. Prvi kameni
hram posveen boici Ateni na Akropoli izgraen je tek 580.
god. pr. Kr., vie od 9.000 godina nakon razdoblja koje opisu
je Platon. Najvie to je Grka mogla ponuditi prije toga ra
zdoblja bilo je nekoliko oltara od glinene opeke.
No, ako je Platon pretjerao u svojim opisima pretpovijesne
Grke, tada je pretjerao i u opisu Atlantide.
 Platonova Atlantida bila je iroka ravnica u ijemu se sredi
tu nalazila niska planina, koju su okruivali koncentrini kru
govi vode i kopna. U sreditu toga bila su dva izvora, od kojih
je jedan bio hladan, a drugi vru, to upuuje na vulkansku
aktivnost. Tlo otoka bilo je iznimno plodno. Na njemu su rasle
guste ume i obitavale su mnoge divlje ivotinje, osobito slo
novi.
to se tie politike organizacije, otok je bio podijeljen na
deset podruja, kojima su vladali kraljevi. Radilo se o svojevr
snoj slabo povezanoj federaciji, a kraljevi tih podruja sastajali
su se svake pete i este godine da rijee razmirice raspravom i
konsenzusom. Zakoni prema kojima su ivjeli bili su uklesani
na stupu u Posejdonovu hramu.
Iako se uvozilo, otok je bio gospodarski neovisan. Uz mno
tvo rudnika u kojima su se iskopavale kovine obraivala su se
i itna polja. Jedna od rairenijih djelatnosti bio je i uzgoj voa
iz kojega su se cijeenjem dobivali sokovi i ulja - pa se moe
pretpostaviti da su uzgajali masline ili sline plodove.
Atlantiani su gradili hramove, palae, pristanita i mosto
ve. Jedan od impresivnijih graditeljskih pothvata bio je kanal
irok 90 m, dubok 30 m i dug "50 stadija". Grka mjera za
duinu, stadij, iznosila je od 154-215 m, a budui da ne znamo
sigurno kojom se od tih mjera koristio Platon, atlantianski ka
nal bio je dug najmanje 7,68 km.
Platon navodi da je jarke koji su okruivali sredinji otok
izgradio bog Posejdon, to bi moglo znaiti da su nastali pri
rodnim putem. No, inenjeri Atlantide povezali su ih kanalima
dovoljno dubokima i irokima da njima mogu prolaziti trire
me, pokretljivi sredozemni ratni brodovi dugi oko 36 m i iroki
5,5 m. Izgraeni su kameni zidovi obloeni broncom i danas
nepoznatom (ili moda samo neprevedenom) dragocjenom
kovinom zvanom orichalcum.
Hram boga Posejdona, vrhovnoga boga Atlantiana, bio je
dug 1 stadij, irok 100 m i isto toliko visok. Vanjski su mu zi
dovi bili obloeni srebrom i oslikani zlatnim reljefima. Bilo je
mnotvo profinjenih umjetnikih djela - Platon pie o veliko
me zlatnome kipu ovjeka u koiji, koju vozi est krilatih
konja koje okruuje 100 Nereida (morskih boica), koje jau
na dupinima. I u okolici hrama nalazili su se kipovi atlantid-
skih kraljeva i drugih znaajnih osoba.
Sredinja ravnica takoer je odisala ljubavlju Atlantiana
prema monumentalnim graevinama. Okruivao ju je umjetni
jarak dubok 30 m, irok 1 stadij, a dug nevjerojatnih 10.000
stadija. (Sam Platon udio se ovim brojevima, ali je tvrdio da
mu ih je prenio upravo Solon.)
No, Atlantiani nisu poduzimali samo velike graditeljske
pothvate. Velik napredak njihove kulture oitovao se i na dru
gim podrujima. Iz Platonova izvjetaja saznajemo da su Atlan
tiani pripitomili konja - postojala je i velika arena u kojoj su se
odravale konjske utrke - i izumili koiju. ini se da su pozna
vali i metalno oruje, to se zakljuuje iz injenice da se takvo
oruje upotrebljavalo iskljuivo za obredno klanje bikova. Pi
smenost je takoer bila razvijena, iako Platon ne govori o tome
je li knjievnost bila rairena meu veim dijelom stanovnitva.
Bilo je razvijeno vinogradarstvo, tkanje i bojanje, jednako kao i
razne poljoprivredne metode. Na otoku se ljetina ubirala dva
puta na godinu - zimi, kada su padale kie i ljeti, kada se
provodilo navodnjavanje. Pomorstvo je takoer bilo razvijeno -
Atlantida je bila pomorska kultura, koja je imala mornaricu od
1.200 brodova.
 ***

Prilino je teko pronai najbolji put za usporedbu te roman

tine slike i pretpovijesne stvarnosti kakvu iznose ortodoksni
znanstvenici.
Prvo, koncepcija politike federacije odvie je napredna da
je mogla biti primjenjiva u svijetu prije vie od 11.000 godina.
U to doba postojale su ratrkane zajednice, koje su skupljale
hranu i bavile se lovom. Za to razdoblje previe je napredan ak
i sam pojam kralja kako su ga tumaili Grci Platonova doba.
Moda su postojali plemenski starjeine, ali ne i slubena po
djela podruja pod vlau jednoga voe, koju opisuje Platon.
Teko moemo prihvatiti i tvrdnju da su Atlantiani uzga
jali ito i voe. Kao to smo spomenuli, poljoprivreda se na
Zemlji razvila tek nakon ledenoga doba. A ledeno doba o ko
jemu Platon, naravno, nije nita znao, odbacuje bilo kakve pre
tpostavke o dvije etve na godinu, ak ako dopustimo jednako
nemoguu pretpostavku da su Atlantiani poznavali metode
navodnjavanja. Naime, klima je u to doba bila suvie hladna.
Nakon toga slijedi pitanje rudnika i obraivanja kovina.
Platon tvrdi da su Atlantiani izraivali oruje od zlata i sre
bra, te od drugoga (vrega i manje dragocjenoga) metala.
Osobito navodi da su zidove oblagali broncom, legurom bakra
i kositra. Suvremeni izraz "bronano doba" oznaava kulturni
razvoj, a ne odreeno razdoblje, ali poznato je kada se bronca
prvi put poela upotrebljavati u razliitim dijelovima svijeta.
Na primjer, u Britaniji se pojavila tek oko 1900. god. pr. Kr.
Sredozemni narodi, koji vjerojatno pruaju bolju usporedbu s
navodnom atlantidskom civilizacijom, broncu su poeli upo-
trebljavati otprilike 1.000 godina prije. Nitko nije poznavao
broncu 9.600. god. pr. Kr.
Nitko nije fermentirao groe niti proizvodio vino, kao ni
jahao konje. Iako su tadanji primitivni narodi moda slikali
ljude i oslikavali pilje, nije poznato jesu li koristili boje za
svoju odjeu, koja se, u svakome sluaju, sastojala od krzna i
koe.
Na temelju tih pobijenih Platonovih tvrdnji, njegova pre
tjerivanja o Atlantianima kao vjetim graditeljima monumen
talnih graevina ine se jo nevjerojatnija. Isto se odnosi i na
ideju o Atlantidi kao o velikome pomorskome carstvu, koje je
imalo kolonije u Europi, Africi i obje Amerike. U to doba ni
jedna civilizacija nije pomorske vjetine razvila do te mjere da
je mogla ploviti Sredozemnim morem, a kamoli Atlantskim
oceanom. Nitko nije imao brodove. Atlantianske trireme oi
to su proizvod mate temeljen na brodovlju, kojim je raspola
gala Grka Platonova doba, jednako kao to su matovite tvrd
nje budalastih suvremenih pisaca, da su Atlantiani nekada
raspolagali zrakoplovima i laserskim pukama.
U Platonovu opirnome opisu Atlantide i njezine kulture
nije tona niti jedna rije. Ili moda jest?
 3. poglavlje

AMERIKI DOKAZ
INJENICA
PLATONOVE TVRDNJE O NAPREDNIM GRADITELJSKIM
VJETINAMA U DREVNOJ PROLOSTI BILE SU TONE.

Azteci su bili narod, koji je govorio jezikom nahuatl i koji je u

15. i 16. st. vladao golemim carstvom, koje se rasprostiralo na
podruju dananjega sredinjeg i junog Meksika. Bili su izni
mno napredan uroeniki narod. Za razliku od uroenikih
sjevernoamerikih naroda, koji su ivjeli u atorima, vigvami-
ma i drugim prenosivim nastambama, Azteci su gradili grado
ve, poploivali ceste i vladali golemim carstvom.
Glavni grad Azteka, Tenochtitlan, rasprostirao se na povrini
od 7,8 km2 i u njemu je ivjelo 300.000 stanovnika. Peter Tom
pkins opisuje ga sljedeim rijeima: "Svjetlucao je poput egzo
tine Venecije, koja lei na kraju duge ceste s velianstvenim
palaama, hramovima i piramidama obloenima ruiastim
vulkanskim pepelom i izranja iz azurno plavoga jezera" 5 Radi
se o Jezeru Mjeseca na kojemu su Azteci 1325. osnovali svoj
glavni grad.

5) U Mysteries of the Mexican Pyramids ("Tajne meksikih piramida"), Thames

& Hudson, London, 1987.
 Grad je predstavljao vrhunsko graditeljsko remek-djelo.
Naime, nastao je tako da su Azteci najprije s dna plitkoga je
zera iskopali blato od kojega su nainili niz umjetnih otoka,
koje su potom pretvorili u egzotine velike povrtnjake. Na
sredinjemu otoku podignuli su svoj glavni grad, koji su cesta
ma i mostovima povezali s kopnom. Izgradili su i akvedukte,
kojima su gradu osigurali dovoljno zaliha iste vode. Iskopali su
i nizove meusobno povezanih kanala i tako uspostavili sustav
javnoga prijevoza. Tompkinova usporedba Tenochtitlana s Ve
necijom doista je umjesna. S obzirom na svoju arhitekturu i lje
potu, Tenochtitlan se mogao mjeriti s bilo kojim gradom tada
njega Staroga svijeta. Gradom su dominirale stepenaste pira
mide obloene vapnencem na ijim su se vrhovima nalazili ka
meni hramovi.
Bio je to pomno isplaniran grad, poput suvremenoga New
Yorka ili Washingtona. U njemu su bile etiri gradske etvrti,
od kojih je svaka bila podijeljena na jo pet podruja, ali sta
novnici grada dijelili su se na dva strogo odvojena stalea.
Kralj i plemstvo ivjeli su u podruju Velikoga hrama. U osta
lim dijelovima grada ivjeli su trgovci i obrtnici.
Iz panjolskih zapisa saznajemo da je u Tenochtitlanu po
stojalo ak 500 kamenih palaa ukraenih zmijama i nad-
svoenim krunitima. U dvoritu Velikoga hrama nalazilo se i
etrdeset visokih kua u kojima je ivjelo plemstvo. Trgovina
je cvjetala, a trnicu je svakog dana posjeivalo oko 60.000
ljudi. Iz osvojenih podruja stizali su porezi, a roba se izvozi
la diljem Srednje Amerike.
Azteci nisu bili samo iznimni graditelji nego i veoma vjeti
matematiari i astronomi. Doista su bili skloni monumental
nom. Jedan od njihovih krunih kamenih kalendara danas je
izloen u Nacionalnome muzeju za antropologiju u Mexico
Cityju. Promjer mu je 3,6 m, a teak je vie od 25 t.
Do 1519., kada su stigli panjolski osvajai i zauvijek zau
stavili njegovo irenje, azteko carstvo je jo uvijek bilo snano.
Podrijetlo Azteka nije potpuno poznato. Openito se prihvaa
da su se na to podruje doselili u 14. st. iz sjevernoga Meksika,
a ortodoksni povjesniari tvrde da od tamo i potjeu, iako u
Srednjoj Americi nigdje ne nalazimo arheoloke tragove njiho
va kulturnoga razvitka. Azteci su, pak, tvrdili da potjeu iz
Aztlana, zemlje na istoku. S obzirom na Platonove tvrdnje da
su Atlantiani osnovali kolonije na kontinentu preko Atlan
tskoga oceana, to se ini neobinom sluajnou. No, to nije
jedina sluajnost na koju nailazimo u Junoj Americi.

***

Kada su Azteci 1325. stigli u Meksiko, tada su, u blizini mje

sta na kojemu e izgraditi svoj novi glavni grad, morali uoiti
okruglu, stepenastu piramidu, koja je, ak i tada, pokazivala
znakove velike starosti. Bila je izgraena od divovskoga ka
menja i obloena bukom, a do nje se dolazilo putovima koji
su vodili uz visoku uzbrdicu. Danas ne znamo tko je izgradio
piramidu Cuicuilco. Otkrili su je arheolozi, koji su iskopavali
pod vodstvom Amerikanca Byrona S. Cumminsa 1920. uz po
kroviteljstvo drutva National Geographic iz Washingtona te
uz dozvolu Meksike vlade, koja je, u znak pomoi projektu
dodijelila svoje najsposobnije ljude, dr. Manuela Gamia i Jo-
sea Ortiza iz Ureda za antropologiju.
Cuicuilco se nalazi u blizini planine Xitli, vulkana koji je
eruptirao nekoliko puta u prolosti izbacujui lavu oko pira-
mide na podruje iroko oko 156 km2. Lava se pretvorila u sloj
vulkanske stijene, koja danas nosi ime Pedrigal.
Kada je iskopavao na tome podruju, Cummins je otkrio
temelj piramide, koji je bio zakopan krhotinama na dubini od
4,5 do 6 m, a one su bile zatrpane ispod tri sloja lave, koji su
mjestimice takoer bili visoki 6 m. Neobino je da rastopljena
lava nije otetila graevinu, a za to postoji veoma neobian ra
zlog. Piramida je bila zatrpana kamenjem, zemljom, pepelom
i plavcem ak i u doba prve erupcije Xitlija i to toliko duboko
da je lava zapravo nije nikada dotaknula. Na vrhu ovrsnule
lave, koja se danas naziva Pedrigal, oblikovao se jo 1 m tla. S
obzirom na tako neobinu geoloku sliku, jasno je da je sama
piramida iznimno stara. Cummins je pokuao odrediti koliko.
Pozorno je izmjerio starost slojeva i usporedio ih s poznatim
datumima erupcije Xitlija. Konano, na taj nain nije stigao do
datuma izgradnje Cuicuilca, nego do datuma kada je ta pirami
da naputena i pretvorena u ruevine. Ustvrdio je da je Cuicuil-
co bio drevna graevina jo prije 8.500 godina.

***

Grad Tiahuanaco smjeten je pokraj june obale jezera Titica-

ca u Boliviji. Iako je ruevina, on prua veoma dojmljiv prizor.
Meu njegovim osnovnim graevinama nalaze se velika ste-
penasta piramida obloena obraenim andezitom (piramida
Akapana) i pravokutno zdanje zvano Kalasasaya, koje sainja
vaju kameni stupovi i pravokutni kameni blokovi. Na ulazu u
Kalasasayu nalaze se monolitna vrata ukraena izrezbarenim
kipovima.
 Tiahuanaco je primjer velianstvene gradnje, koja nadma-
uje ak i djelo Azteka. Kameni blokovi u njemu tee do 65 t.
Na njima nema tragova dlijeta, zbog ega nain na koji su obli
kovani ostaje tajnom. Samo kamenje potjee iz dva razliita
kamenoloma. U jednome se iskopavao pjeenjak i nalazio se
16 km daleko od grada. Istraivanja su pokazala da su se u nje
mu iskopavali kameni blokovi teki 400 t. U drugome se ka
menolomu iskopavao andezit, a nalazio se 80 km daleko, pa se
namee pitanje kako su se, u doba kada konji u Junoj Americi
jo nisu bili pripitomljeni, prenosili golemi blokovi?
Pomnijim promatranjem graevina uoava se neobina te
hnika njihove izgradnje. Kameni blokovi su bili zarezani, a
zatim meusobno povezani. Time su stvorene graevine koje
su mogle izdrati potrese.
Ortodoksni arheolozi jo su nedavno oznaavali Tiahua
naco kao obredno mjesto. Razlog tome jest to ima izgled luke.
Iako se u njemu nalaze pristanita i dokovi, oni ne slue toj
svrsi. Tiahuanaco se nalazi na 3.965 m nadmorske visine i
kilometrima je udaljen od najblie vode. Povjesniari su tu
tajnu odluili rijeiti tvrdnjama da Tiahuanaco nije nikada bio
nastanjen. To je zapravo bio golem spomenik posveen drev
nim bogovima, koji je imao oblik luke iz koje su, navodno,
due umrlih plovile u nebo.6 No, takve tvrdnje vie nemaju
potvrdu. Do 1995. nova arheoloka otkria pokazala su da je
Tiahuanaco nekada doista bio velegrad, ali i glavni grad drev
noga carstva, koje se rasprostiralo preko velikoga podruja
istone i june Bolivije, sjeverozapadne Argentine, sjevernoga
ilea i junoga Perua.

6) Slino objanjenje izneeno je kada su pokraj Velike piramide u Egiptu otkri

vene jame s brodovima.
 Jedno od najveih postignua njegovih stanovnika bio je
jedinstven sustav poljoprivrede, koji je ukljuivao stvaranje
sadnih povrina na viim razinama zemlje, meusobno odvo
jenih malim jarcima za navodnjavanje. Ti jarci upijali su sune
vu svjetlost i sprjeavali smrzavanje usjeva, ak i na visokome
Altiplanu. Kao gnojivo koristile su se alge skupljene u jarcima.
Otkrie toga drevnoga sustava pokazalo se iznimno korisnim
suvremenim bolivijskim zemljoradnicima, koji su shvatili da
prua mnogo veu koliinu uroda od suvremenih metoda.
Uzbuenja zbog nedavnih arheolokih otkria odvratila su
pozornost s prvotne tajne - zato bi stanovnici Tiahuanaca iz
gradili luku 3.965 m iznad razine mora? Jedan od odgovora jest
da to moda nisu niti uinili.
Postoje velike razmirice oko starosti Tiahuanaca. Neki znan
stvenici tvrde da je izgradnja poela oko 150. god. pr. Kr. i da
se grad razvijao do kraja prvoga tisuljea po Kr. Drugi tvrde
da je mnogo stariji i da je postojao ve u drugome tisuljeu
pr. Kr. Meu tim znanstvenicima nalazi se i Arthur Posnansky,
arheolog ija su otkria potvrdili Bolivijska vlada i Rolf Mu-
ller, njemaki astronom koji se duboko zanima za to mjesto.
Posnansky je bio prvi koji je pretpostavio da je Kalasasaya bila
astronomski opservatorij, a tu teoriju danas prihvaa veina
njegovih kolega. No, Posnansky je, prihvativi istu tezu, poku
ao odrediti starost itavoga kompleksa, pa je tako stigao do
nevjerojatnoga rezultata - 15.000. god. pr. Kr. Ta njegova izra
unavanja provjerio je dr. Miiller i ustvrdio da je 15.000. god.
pr. Kr. mogu datum izgradnje, ali da astronomska otkria na
vode i na 9.300. god. pr. Kr.
Iako je arheoloka javnost s prijezirom odbacila navedena
otkria, ona mogu odgonetnuti na pitanje zato Tiahuanaco
izgleda kao luka. Postoji dokaz da se Altiplano, na kojemu je
izgraen grad, krajem ledenoga doba, oko 8.000. god. pr. Kr.,
podizao iznad razine mora. Ako je Tiahuanaco postojao prije
toga datuma, tada je doista mogao biti luka.
No, ako je Tiahuanaco izgraen prije, tada bi bio napredan
pomorski grad, koji je na vrhuncu razvoja bio otprilike u doba
Platonove Atlantide.

***

Prema ortodoksnim arheolozima - onima koji tvrde da Atlan-

tida nikada nije postojala - obje Amerike najprije su naselili
doseljenici iz Azije. Oni su stigli otprilike prije 8.000. god. pr.
Kr., kada je zavrilo ledeno doba i porasla razina mora. Ono je
poplavilo kopneni most, koji je nekada, na mjestu Beringova
prolaza, povezivao Aljasku i Sibir.
Val doseljenika preplavio je Kanadu i postupno se pomicao
prema jugu. Budui da u to doba nije postojao Panamski kanal,
koji bi sprijeio njihovo napredovanje, doseljenici su se pomi
cali na juni kontinent, na kojemu su se rasprostirali sve dok
nisu stigli do Cape Horna. Strunjaci smatraju da se glavni val
naseljavanja dogodio oko 12.000. god. pr. Kr. U to doba javlja
ju se prve poznate kulture. Prva je kultura paleo-Indijanaca,
koja se razvila u Velikoj zaravni na istoku Sjeverne Amerike
izmeu 9.000. i 11.000. god. pr. Kr. Oni su bili lovci kamenoga
doba, koji su prvotno ubijali mamute, sve dok ih nisu potpuno
istrijebili, nakon ega su preli na bizone. Neobina je injenica
da u njihovoj kulturi uoavamo dekadenciju s obzirom na na
predak u razvoju oruja. Otkrhnuti kameni vrhovi oruja s kraja
ledenoga doba, oko 8.000. god. pr. Kr., bili su znatno primitiv
nije izrade od onih izraenih 1.000 godina prije toga.
 Druga kultura bila je skupina skupljakih naroda, koji su se
naselili u negostoljubivim pustinjskim podrujima zapadnoga
bazena Sjeverne Amerike oko 9.000. god. pr. Kr. Ti stanovnici
pustinje ivjeli su u piljama i iznimno su se domiljato koristili
svime to su pronali u novoj ivotnoj okolini. Proizvodili su
zamke, uad, mree, koare, pa ak i sandale od biljnih vlakana.
Gradili su i mlinove u kojima su mljeli divlje sjemenke, a izra
ivali su i kremeni alat i oruje.
Upravo su pripadnici pustinjske kulture prvi otkrili poljo
privredu. U Meksiku, gdje se, kako se danas pretpostavlja, pro
tezala njihova juna granica, arheolozi su pronali znakove da
su ameriki uroenici ve 6.500. god. pr. Kr. uzgajali bundevu,
papriku i moda grah. Otprilike do 3.600. god. pr. Kr. u podru
ju Pueble na jugu sredinjega Meksika najprije su se pojavile
prve vrste ita (kukuruz).
Prijelaz od poljoprivredne do urbane civilizacije na ame
rikome kontinentu ostvarivao se sporije od onoga na drevno
me Bliskome istoku. Gradska sredita poela su se pojavljivati
tek izmeu 2.000. i 1.500. god. pr. Kr. u Srednjoj Americi i Pe
ruu, a u Sjevernoj Americi tek s dolaskom Europljana. No, po
stoje dvije iznimke od toga pravila u Sjevernoj Americi. Jedan
od njih jest seoska kultura Hopewell, koja se razvila u Illinoisu
i Ohiju oko 400. god. pr. Kr. i koja je gradila zadivljujue ze
mljane nasipe. Druga se kultura razvila u dolini Mississippija
oko 800. god. po Kr. i karakteriziraju je mali gradovi, koji su
opstali sve do dolaska Europljana poetkom 16. st.
Neobino je da jedan dokaz pobija navedeni prikaz dose
ljavanja, prema kojemu su se prvi stanovnici naselili na kraj
njemu sjeveru. Najstariji ostaci koji su do sada otkriveni potjeu
otprilike iz oko 18.000. god. pr. Kr., a pronaeni su u sredi
njemu Meksiku. Ortodoksni povjesniari to objanjavaju za-
vretkom ledenoga doba. Oni tvrde da su zbog velikih poplava,
koje su nastajale krajem ledenoga doba, nestali tragovi doselja
vanja na sjeveru.
Usprkos tome, arheolozi vrsto vjeruju da se na ameriko
me kontinentu dogaao isti postupak linearnoga razvoja kao i
u Starome svijetu. Napredak ostvaren u aztekoj domovini
puka je sluajnost. Tiahuanaco ne moe biti star onoliko koliko
to tvrde astronomi. U arheolokim izvjetajima ne postoji nita
to bi moglo upuivati na utjecaj neke mitske Atlantide. Osim,
moda, umjetni nasipi.

***

U srpnju 1892. mjeritelji, koji su utvrivali graninu crtu

izmeu Sjedinjenih Amerikih Drava i Meksika, otkrili su di
vovsku umjetnu branu u dolini Animas u New Mexicu. Bila je
duga gotovo 10 km, a u nju je nekada vjerojatno mogao stati
vodeni rezervoar dug oko 8 km, irok 0,5 km i dubok 6 m.
Procjenjuje se da je za njezinu izgradnju bilo potrebno oko
6.000.000 - 7.000.000 m3 materijala. Inenjeri su izvijestili o
tragovima jo dviju golemih brana od prve udaljenih oko 12 km.
Tko je izgradio te graevine? injenica jest da to nitko ne
zna. No, one nisu jedini dokaz da su na amerikome kontinen
tu daleko u pretpovijesti postojali inenjeri, koji su bili skloni
divovskim projektima. Drevni kanali za navodnjavanje u
Pueblo Grandeu u Arizoni prvi put su otkriveni 1697. i od tada
zaokupljaju pozornost arheologa. Dva su kanala bila golema.
Bili su iroki 26 m i 18 m, a jedan od njih bio je dug gotovo 11
km, a drugi 14 km. Nije mogue odrediti tonu starost tih
zdanja budui da nisu potpuno istraena.
 Ameriki kontinent prepun je drevnih graevina, koje po
veliini odgovaraju onima koje je Platon pripisao djelu Atlan-
tiana. U Berkleyju i Oakland Hillsu pronalazimo kamene
utvrde izgraene od blokova tekih do 1 t. Monk's Mound
(Redovnikov nasip.) pokraj Cahokije u Illinoisu dug je 305 m,
irok vie od 213 mi visok 30 m. Pokraj Massie's Creeka u
Ohiju nalazi se kamena utvrda sa 2,5 m debelim zidovima.
Iako je povrina same graevine prilino grubo obraena, ka
menje koje se nalazi na ulazu u tvravu vjerojatno je bilo izlo
eno velikoj vruini tako da se otopilo i meusobno spojilo.
Godine 1931. direktor Ureda za ameriku etnologiju Ma
tthew W. Sterling otkrio je u floridskome movarnom podru
ju pokraj jezera Okechobeeja, pomno isplaniran i potpuno
povezan niz umjetnih nasipa, koji su pokrivali podruje od 2,6
km2. Na tome se podruju nalazi i platforma visoka 9 m i duga
76 m, a graevine su matematiki precizno poredane.
Na fotografijama snimanima iz zrakoplova 1931. uoene su
ruevine Velikoga zida u Peruu, kamene graevine iroke od
3,6 do 4,6 m, visoke 4,6 m i duge vie od 80 km. Uz nju se pro
tezalo 14 utvrda, od kojih su neke pokrivale podruje od 5,551
m2 i iji su zidovi bili visoki 4,5 m i debeli 1,5 m.
Niti jedna od tih zapanjujuih graevina ne dokazuje da su
na amerikome kontinentu postojale atlantidske kolonije. No,
one dokazuju da su Platonove tvrdnje o naprednim graditelj
skim vjetinama u drevnoj prolosti bile tone.
 4. poglavlje

TAJNE U EGIPTU
INJENICA
... U EGIPTU JE CIVILIZACIJA POSTOJALA MNOGO
PRIJE NEGO TO SMO DO SADA PRETPOSTAVLJALI.

Ameriki kontinent nije jedino podruje na svijetu na kojemu

se nalaze primjerci monumentalnih graevina.
U Libanonu postoji isklesani kameni blok, koji je toliko
velik (teak je gotovo 1.000 t) da ga ne moe podignuti ni
najvea dizalica na svijetu. Nai su ga preci, pak, u nepoznato
doba u prolosti mogli vui gotovo do vrha planine.
Graevina Newgrange u Irskoj, koja je starija od piramida,
sastoji se od golemoga umjetnoga nasipa, unutranje prostorije
omeene kamenjem i megalita koji je okruuju i koji su teki
nekoliko tona. Iako predstavlja doista velianstveno gradi
teljsko djelo, Newgrange je samo jedan od tri slina divovska
nasipa i mnotva drugih manjih megalitskih graevina, koje
tvore ono to arheolozi nazivaju Kompleks doline Boyne.
Masivni megaliti na Malti, u Britaniji, Francuskoj i mnogim
drugim zemljama uspomena su na graditeljsku tradiciju, koja
see duboko u pretpovijest. Tu tradiciju naslijedile su najstarije
civilizacije, a najjasnije je raspoznajemo u Egiptu. Drevni mo
numentalni hramovi svjedoe o egipatskoj vjetini obrade ka-
mena. Iako su neki izgraeni od pjeenjaka, mnogi su napra
vljeni od vrstoga granita, koji se mnogo tee obrauje. Granit
se upotrebljavao i za izgradnju obeliska, kojim su faraoni obi
ljeavali svoju vladavinu. Ti divovski prsti, koji upiru u nebo
visoki su i do 30 m, a neki su od njih teki ak nekoliko stotina
tona. Nedovren obelisk, koji se nalazi u kamenolomu u Asuanu
tei je od 1.000 t.
Iako nam je otprilike poznato na koji su nain obelisci kle
sani iz granitnoga temelja, ne znamo kako su ih nai preci po
micali - nedovren granitni obelisk u Asuanu ne bi se mogao
pomaknuti niti uz pomo najsavrenijih suvremenih graevin
skih strojeva. Moemo samo nagaati kako su ih tek oni podi
zali. lanovi britanske televizijske ekipe nedavno su pokuali
podignuti najmanji poznati obelisk samo uz pomo ljudske
snage, kao to su to, kako se openito vjeruje, inili egipatski
graditelji. Unato velikome trudu strunjaka i prilino domi
ljatoj opremi, taj pokuaj je propao.
Dakle, nain na koji su Egipani u Starome Kraljevstvu po
dizali divovske piramide u Gizi ostaje velikom tajnom ... ali
tako ne misle oni egiptolozi koji, vjeruju da su se Egipani pri
tome sluili zemljanim rampama. Ugledan britanski graditelj
Peter Hodges iskljuio je mogunost uporabe zemljane rampe,
7
jer tada nije mogue odravati stabilnost strana. On odbacuje
teoriju o rampama od glinene opeke istiui da bi se one pod
velikim teretom uruile. Ako su se pri izgradnji piramida doista
upotrebljavale rampe, tada se odravanje potrebne stabilnosti na
njima moglo postii samo uporabom etvrtastoga kamena. No,
bez obzira na to jesu li bile zemljane, kamene ili rampe od ope
ke, one su trebale biti tri puta vee od samih piramida i dugake

7) U knjizi How the Pyramids Were Built ("Kako su graene piramide"), Ele
ment Books, Shaftesbury, 1989.
otprilike 1.6 km, ime bi se protezale daleko izvan Gize, dubo
ko u pustinju.
Suoeni s tim prigovorom, ortodoksni su arheolozi pretpo
stavili da se radilo o spiralnim rampama, no u svakome sluaju
problem stvara njihovo odgaanje. Sastavni materijal samo je
dne od rampi, koji bi uranjao u dubinu od 2 m, zauzimao bi
280 ha zemlje. Arhitekt Julian Keeable izraunao je da bi
opseg materijala nunog za rampe, koje su se moda koristile
pri izgradnji triju glavnih piramida, iznosio najmanje 140.000
m3, a s obzirom na stvaran nagib rampe, taj opseg bi mogao biti
i pet puta vei.8 Nema naznaka da je tolika koliina otpadnoga
materijala odloena negdje u blizini platoa u Gizi.
Drevni Egipani, koliko nam je poznato, nisu poznavali ko
ta ni kolotur, koji se temelji na tehnologiji kotaa. Kako su,
dakle, uspjeli ne koristei se rampama na vrh piramida odnijeti
masivne blokove, koji su teili od 2,5 do 50 t? Hodges pret
postavlja da su se posluili polugama, te je pokusom nastojao
pokazati da se snagom poluge moe podignuti mnogo tei teret
nego to to mislimo. Zanimljivo je da grki povjesniar Hero-
dot biljei drevnu predaju, o uporabi poluga. No, ak ako pri
hvatimo tvrdnju da je kamenje pomicano polugom, Hodges ne
objanjava kako je ono postavljeno na potrebno mjesto opti
kom preciznou. Poluga ne objanjava ni kako je Velika pi
ramida, najvea od tri glavne graevine u Gizi, postavljena
tono tako da odgovara kardinalnim tokama ili injenicu da u
sebi sadrava vrijednost broja pi.
Te male tajne nadopunjuju se injenicom da Velika pirami
da, kako se ini, predstavlja matematiki preciznu reprezen
taciju sjeverne polutke. Slino su jo prije nekoliko stoljea
tvrdili klasini pisci, to su egiptolozi odbacivali, ali to su

8) Ibid.
potvrdila nova mjerenja provedena 1925. U novije doba neko
liko je autora uoilo da jedna crta, koja prolazi kroz Piramidu,
dijeli povrinu Zemlje na dvije gotovo jednake polovice, dok
druga kopno i vodu dijeli na gotovo jednake polovice.
O sve brojnijim zagonetkama i tajnama Velike piramide
opirnije se izlae na drugim mjestima, a ti bi prikazi na ovim
stranicama bili suvini.9 Osim toga, to iznenauje, piramide
nisu najdojmljivije, nego su samo najpoznatiji primjerci drev
noga egipatskog graditeljskog umijea.

***

Jedno od najznaajnijih arheolokih nalazita u Egiptu je

Abidos, koji se nalazi u pustinji zapadno od Nila, pokraj al-Bal-
yane, otprilike 140 km sjeverno od Luksora. Taj drevni grad
bio je kraljevska nekropola, a poslije hodoasniko sredite
posveeno bogu Ozirisu. Iskopavanja koja su krajem 19. st.
poduzeli Emile-Clement Amelineau i Flinders Petrie, razotkri
la su niz podzemnih grobnica, koje su pripadale kraljevima pr
vih dviju egipatskih dinastija. Pri tome su u sjeverozapadnome
dijelu nekropole otkrivene i dojmljive pogrebne graevine od
opeke. Jedna od njih bila je toliko iroka da se rasprostirala na
podruju od gotovo 0,8 ha. Danas se prilikom turistikih obi
lazaka toga nalazita pozornost usmjerava na prekrasan Oziri-
sov hram iz razdoblja Novoga Kraljevstva, koji je dao izgradi-

9) Vidi, na primjer, Peter Tompkin: Secrets of the Great Pyramid, Allen Lane,
London, 1973., ili noviju knjigu Roberta Bauvala i Adriana Gilberta: The Orion
Mystery, London, 1994; Keeper of Genesis Roberta Bauvala i Granama Hancocka
(Heinemann, London, 1996.); Otisci bogova Grahama Hancocka;
ili moju knjigu Martian Genesis, Piatkus, London, 1998. . . . . . . . . . . .
ti faraon Seti I., ali pravi misterij Abidosa odnosi se na tako
zvani Oseirion.
Turistiki obilazak Oseiriona esto se ne preporua zato to
se njegov vei dio danas nalazi pod vodom, to je posljedica
velikoga podizanja gornje granice podzemne vode, koja je po
ela rasti od razdoblja polaganja temelja graevine. Ipak, mo
emo razumjeti zato je ta neobina graevina izazvala veliko
zanimanje arheologa, koji su je otkrili poetkom 20. st.
U Annual Report of the Smithsonian Institution ("Godinji
izvjetaj Institut Smithsonian") iz 1914. godine, Edouard Na-
ville je zakljuio da su dotadanja iskopavanja otkrila izvor
Abidosa, koje je opisao grki geograf i povjesniar Strabon u
XVII. knjizi svojih Zemljopisnih crtica. Strabon je zapisao da
se izvor nalazi pod zemljom pokraj Setijeva hrama, te da je
osobito dojmljiv zbog svojih golemih kamenih blokova, koji
tvore strop iznad njegovih hodnika. Ono to danas moemo
ondje vidjeti takoer ostavlja snaan dojam. Sama graevina
potpuno se razlikuje od Ozirisova hrama, ali i od svih drugih
hramova iz razdoblja Novoga Kraljevstva. Pomalo nalikuje na
drevan Kefrenov Hram u dolini, koji se nalazi u Gizi. Dok se
pribliavate prostoriji, za koju se pretpostavlja da je Ozirisova
grobnica, moete vidjeti goleme stupove, teke i do 100 t. Po
kraj te "grobnice" Naville i njegov istraivaki tim otkrili su
veliki podzemni spremnik. Opisao ga je u svojemu izvjetaju:

"Nita nije upuivalo na to da bi se ondje mogao nala

ziti; njegov ulaz nalikovao je ulazima u ostale prostorije,
a nakon to su ga iskopali s njegove su stranje strane
podignuli zid. Otkrie toga podzemnoga rezervoara izgra
enoga od golemih kamenih ploa namee mnoga pitanja
... Nismo mogli sii do dna ... budui da je zatrpan mno-
 tvom velikih blokova, koji su se ondje sruili prilikom
unitenja graevine."
O divovskim kamenim ploama od kojih je izgraen sprem
nik svjedoi i Navilleov opis slomljenih komada, koji su bili
teki nekoliko tona. Uz neizbjenu usporedbu s Hramom u
Gizi, izvjetava dalje:

"Takozvani Hram Sfinge u Gizi oduvijek se smatrao

jednom od najstarijih graevina u Egiptu ... Iako je iz
graen od slinoga, ali mnogo veega materijala, rezer
voar u Abidosu mnogo je stariji ... Piramide su moda
izgraene u istome razdoblju, ali u usporedbi s njime,
piramida predstavlja tek hrpu kamenja, dok je rezervoar
mnogo zamrenija konstrukcija.

Ako se ovdje radi o najstarijoj egipatskoj graevini ...

neobino je to ona nije ni hram ni grobnica, nego re
zervoar, veliko hidrauliko zdanje. To potvruje pretpo
stavku da su drevni narodi dobro poznavali tok podzem
nih voda i zakone, koji upravljaju njihovim dizanjem i
sputanjem."

To je tono, osobito s obzirom na injenicu da bi samo zbog

veliine kamenih ploa danas bilo veoma teko, ak nemogue
izgraditi neto nalik na spremnik u Abydosu. ak da je Osei-
rion i njegov spremnik izgradio Seti I., kako vjeruje veina
egiptologa, to je izniman graditeljski pothvat. Ako je doista
izgraen kada i piramide u Gizi, kako pretpostavlja Naville,
tada je to jo vea potvrda o zapanjujuoj sposobnosti Egipa
na Staroga Kraljevstva da podiu mnogo tee kamene blokove
nego to to sami danas uspijevamo.
 No, postoji i trea mogunost, koja jo vie produbljuje za
gonetku. Ikonoklast John Anthony West, koji svojom uporno
u u isticanju tvrdnji da je egipatska civilizacija mnogo stari
ja nego to se pretpostavlja, ve dugo predstavlja trn u oku
ortodoksnih egiptologa. On iznosi veoma zanimljivu teoriju o
Abydosu.10
West tvrdi da je ono to danas smatramo temeljem na kojemu
je Seti izgradio svoj hram, zapravo komprimirani mulj iz Nila.
Polazei od takve teorije, moemo lako pretpostaviti da Oseirion
nije bila polupodzemna graevina, kao to je danas, nego je
prvotno bio izgraen na zemlji, a potom je potonuo pod muljem
iz Nila. No, tako obilna izlijevanja Nila zbila su se 10.000. god.
pr. Kr., to znai da je Oseirion star vie od 12.000 godina, dok
bi njegov spremnik mogao biti jo stariji.

***

U mastabama Sakare egiptolozi su iskopali jo jednu tajnu.

Meu predmetima otkrivenima u tim drevnim grobnicama na
lazilo se i nekoliko vreva uskih grla, koji su nainjeni od dio-
rita, najvrega kamena na zemlji. Vrevi su okrugloga tijela
i dugih, uskih, elegantnih vratova. Kako su ih Egipani izrai
vali, ostaje velikom tajnom.
Mastabe u Sakari najstarije su graevine drevnoga Egipta. To
su velike ruevine nekadanjih grobnica kraljeva prvih dinastija,
izraene od glinene opeke. Znanstvenici se danas openito slau
da potjeu iz 2575. god. pr. Kr., ali mogue je da su izgraene i
3.050. god. pr. Kr. To znai da su posude uskih grla, koje su se u
njima nalazile, stare od 4.000 do 5.000 godina.

10) U njegovoj knjizi Traveller's Key to Ancient Egypt, Quest Books, Illinois, 1995.
 Danas nije poznata niti jedna tehnika kojom bi se mogle
izraditi takve posude. Uz pomo iskaljenoga elika tek bismo
uspjeli okrznuti komadi diorita. No, ak da su drevni Egip
ani poznavali tu kovinu - a svi strunjaci tvrde da nisu - ne
moemo zamisliti alat, kojim bi se mogla izdubiti unutranjost
tankoga grla takve posude.
Osim posuda iz mastaba, veliku tajnu predstavlja sam nain
na koji su Egipani obraivali diorit. Kip faraona Kefrena, koji
potjee iz doba Staroga Kraljevstva i koji je izraen od toga
tamnoga nubijskoga kamena, ostaje jedno od najljepih umje
tnikih djela svijeta, koje krasi gotovo fotografska preciznost
izrade. No, egiptolozi tvrde da su se u to doba najvra dlije
ta izraivala od bakra, meke kovine, kojom se nikako ne moe
obraivati taj kamen.
Egipatska tajna obrade diorita jednako je tajanstvena kao
obrada granita. Nekoliko stotina tisua posjetitelja Velike pira
mide u Gizi, koji svake godine oduevljeno promatraju granitni
sarkofag tamnosmee boje, koji se nalazi u Kraljevoj odaji, i ne
slute da on skriva veliku tajnu. Zagonetku je prvi uoio otac
egiptologije, ugledan britanski arheolog Flinders Petrie, a ona se
sastoji u injenici da se sarkofag moe izdubiti iz granita samo
svrdlom s dijamantnim vrhovima pod pritiskom od 2 t. Danas to
postiemo bez potekoa, ali samo uz pomo snanoga alata. Ne
znamo kako su u tome uspijevali drevni Egipani.

***

Ne znamo ni kako su Egipani oblagali bakrene posude mikro

skopski tankim slojem antimona. U novije doba egipatske povi
jesti, umjetnika djela i ostali predmeti oblagali su se obraiva-
njem tankih listova kovine - zlata, srebra ili sl. To je bio grub
postupak, nakon kojega su na predmetima ostajali tragovi eki
a i prilino debeo sloj metalne obloge. Potpuno su drugaije
obloge od antimona, koje su otkrivene na predmetima iz pred-
dinastikoga razdoblja i razdoblja poetka Staroga Kraljevstva.
Godine 1933. dr. Colin G. Fink, tadanji ravnatelj Odjela za
elektrokemiju pri Sveuilitu u Columbiji, pretpostavio je da su
drevni Egipani vjerojatno poznavali postupak elektrokemijske
izmjene, koji se naziva elektroliza i koji je otkriven tek u 19. st.
ini se da je vei dio egipatske kulture obavijen slinim taj
nama. Idemo li dublje u prolost, otkrivamo da je tehnologija
naprednija, to se potpuno suprotstavlja teoriji o linearnoj evo
luciji. Taj obrazac najjasnije se uoava u najslavnijim pothvati
ma Egipana - izgradnji piramida. Najstarija poznata piramida
je oserova piramida u Sakari, izgraena otprilike ezdeset go
dina prije Velike piramide u Gizi nakon koje je uslijedila prava
manija izgradnje piramida posveenih faraonu Sneferuu." Po
gled na te velike graevine iz razdoblja poetka dinastije i iz
Staroga Kraljevstva pripovijeda svoju priu.
3
Procjenjuje se da je opseg oserove piramide 330.048 m .
Opseg piramida u Meidumu i Dashuru, koje se pripisuju Sne-
3 3
fruu iznosi otprilike 637.805 m i 1.235.243 m . to se tie
piramida u Gizi, opseg Velike piramide faraona Kufua iznosi
3 3
2.579.531 m a Kefrenove piramide 2.207.885 m . Mnogo je
manja od njih piramida faraona Smenkarea, trea piramida u
Gizi, iji je opseg 234.841 m3. Baza nedovrene piramide u
Zawiyet el-Aryanu, koju je vjerojatno poeo graditi Nebka,

11) Znanstvenici se neprestano sukobljavaju oko starosti egipatskih graevina,

a te je rasprave nedavno zaotrila nova skupina egiptologa, koji tvrde da su neke
egipatske graevine, osobito Velika piramida u Gizi, od 4.000 do 9.000 godina
starije nego se prvotno pretpostavljalo.
gotovo je velik kao Kefrenova piramida u Gizi, a da je bila
dovrena, opseg bi joj sigurno bio vei. No, u kasnijim se ra
zdobljima jasno uoava nazadak. Nakon tih graevina nije
podignuta nijedna piramida koja se mogla pohvaliti opsegom
oserova djela, osim moda piramide faraona Sesostrisa II. u
Dashuru (288.069 m3) iz razdoblja Srednjega Kraljevstva.
Neke novije piramide imaju opseg 191.000 m3, dok veina ne
dosee opseg vei od 76.400 m3.
Veliina, naravno, ne predstavlja sve, no nakon velikoga
graditeljskoga napretka slijedi jednak obrazac propadanja.
Drevne egipatske piramide danas s ponosom privlae pozor
nost milijuna turista. Veina novijih graevina tek su neto vi
e od gomile kra. ini se da su Egipani nekada poznavali
tajnu izgradnje monumentalnih graevina - kao i nekoliko dru
gih tajni - a zatim su je postupno zaboravili. No, gdje su Egip
ani uope nauili te tajne?

***

Povijest drevnoga Egipta u najmanju je ruku neobina. ak i

najortodoksniji egiptolozi priznaju kako je mogue da je egi
patska kultura iznikla potpuno oblikovana u dolini Nila otpri
like 3.100. god. pr. Kr.
Sami Egipani u to nisu vjerovali. Platon je izvijestio da su
njihovi sveenici tvrdili da je njihova drava osnovana otpri
like 1.000 godina nakon osnutka Atene, dakle oko 8.600. god.
pr. Kr. Tekstovi otkriveni u Egiptu navode na jo starije podri
jetlo. Sauvani zapisi sadrani su u popisu kraljeva, koji je sa
stavio sveenik Maneton, a on je ivio izmeu 347. i 285. god.
pr. Kr., te u Torinskome papirusu, rukopisu koji potjee iz otpri
like 1.400. god. pr. Kr.
 Stariji od tih izvora sadri popis poznatih faraona iz razdo
blja dinastije, ali navodi da su takozvanoj egipatskoj pretpovi
jesti postojala tri razliita dinastika razdoblja. Prvo razdoblje
obuhvaa liniju preddinastikih kraljeva, koji su vladali 13.420
godina. Drugo je razdoblje vladavine "kraljeva Horusa" (tono
znaenje toga pojma nije jasno), koje je trajalo 23.000 godina.
Posljednje razdoblje, kako se tvrdi u Torinskome papirusu, bi
lo je razdoblje polubogova, ali budui da je papirus oteen,
nije poznato koliko je ono trajalo.
Maneton tvrdi da su preddinastiki faraoni vladali oko 13.777
godina, dok su kraljevi Horus i polubogovi vladali sljedeih
15.150 godina. Dakle, ovisno o izvoru koji prihvaate, Egipa
ni osnutak svoje kulture smjetaju izmeu 9.000. i 37.000.
god. pr. Kr.
Iako suvremeni egiptolozi podrijetlo i imena poznatih fara
ona iz preddinastikoga i razdoblja Staroga Kraljevstva teme
lje na ta dva izvora, oni odbacuju gore navedene tvrdnje kao
izmiljotine. U tome im, pak, pomau arheoloki dokazi. Iako
tragovi naseobina u dolini Nila datiraju iz 18.000. god. pr. Kr.,
nema nikakvih tragova o naprednoj civilizaciji prije 3.100.
god. pr. Kr.... osim ako povjerujete onome to su geolozi rekli
o Sfingi.

***

Rasprave o starosti Velike sfinge u Gizi privukle su toliko ve

liku pozornost javnosti da o njima nije potrebno govoriti na
ovome mjestu.12 No, u osnovi se radi o sljedeemu. Ameriki
12) Zainteresirani itatelji mogu pronai opirnije izvjee u mojoj knjizi Mar
tian Genesis; i u izvrsnoj knjizi E.F.Malkowskog Prije Faraona)
profesor geologije, Robert Schoch, bio je pozvan da odredi
starost Sfinge - za koju egiptolozi pretpostavljaju da potjee iz
razdoblja Staroga Kraljevstva - na temelju tragova, koji su na
stali oteenjem uslijed vremenskih prilika. Schoch i drugi geo
lozi, koji su pregledali graevinu, zakljuili su da su tragovi
posljedica kie, a ne abrazije pijeskom, kao to se do tada vje
rovalo. Na temelju toga, Schoch je utvrdio da Sfinga potjee iz
razdoblja od 7.000. do 5.000. god. pr. Kr. Neki drugi strunjaci
pretpostavljaju da bi mogla biti ak i 5.000 godina starija.
Ta otkria ostaju sporna, no takvima ih veinom smatraju
egiptolozi, a ne geolozi. No, uz napredne graditeljske, inenjer
ske i mnoge druge tehnike vjetine, za koje postoji neoe
kivano mnotvo dokaza iz preddinastikoga i razdoblja Staroga
Kraljevstva, ona potvruju Platonovu tvrdnju da je u Egiptu
postojala civilizacija mnogo prije nego smo do sada pretposta
vljali.
 5. poglavlje

ZAPANJUJUA
OTKRIA
INJENICA
U LEDENOME DOBU DOISTA SU POSTOJALI NARODI,
KOJI SU IZVODILI VELIKE GRADITEUSKE POTHVATE...

ini se da su i u drugim dijelovima svijeta civilizacije postoja

le veoma rano u pretpovijesti. U Starome zavjetu pie da je
Bog obeao hebrejskome ratniku Joui da e osvojiti grad Je-
rihon ako bude spreman isprobati prilino neobinu vojnu
strategiju. Trebao je, naime opkoliti grad i est dana s vojskom
kruili oko njega. Sedmoga dana trebao je marirati sedam
puta pod vodstvom sedam sveenika, koji su imali nositi Kov
eg Saveza i svirati u sedam truba od ovnovih rogova. Poslje
dnja uputa bila je: "... a sveenici neka trube u trublje. Pa kad
oteui zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, im uje glas
trube, podigne silnu bojnu viku. I sruit e se gradski bede
mi..." Joua je uinio kako mu je Bog rekao i zidine grada su
se doista sruile.
O tome velikome udu posvjedoilo je otkrie britanskih
arheologa pod vodstvom Kathleen Kenyon, koji su 1952. za
poeli iskopavanja na Mrtvome moru, na mjestu gdje se neka-
da nalazio Jerihon. Kathleen Kenyon opisala je to otkrie "ne
vjerojatnim".
Iako je Jouina vojska stigla do grada 1425. god. pr. Kr.,
Jerihon je postojao davno prije toga. Otkriveni su ostaci iz ra
zdoblja mezolita, a metodom datiranja radioaktivnim ugljikom
ustvrdilo se da potjeu iz otprilike 9.000. god. pr. Kr. - samo
600 godina kasnije nego Platonova navodno mitska Atlantida.
Pronaen je siguran dokaz da je u gradu oko 8.000. god. pr. Kr.
ivjela organizirana zajednica. Tada su, a moda i prije, gole
mi kameni zidovi, debeli 4 m i visoki 3 m, okruivali zdanje
koje se prostiralo na 4 ha. U njegovu sreditu nalazilo se gradi
teljsko remek-djelo, to jest vrst kameni toranj s unutranjim
spiralnim stubitem ... iji je dio dugaak 9 m nakon gotovo
10.000 godina ostao netaknut.
No, napredak Jerihona nadilazi njegove slavne utvrde. Kath
leen Kenyon otkrila je i neobine kipove ljudi, koji su izraeni
inovativnom tehnikom. Naime, preko lubanje se oblikovao gips
ime se postigao zastraujue vjeran prikaz.

***

Grad Niniva, koji je toliko star da se ak spominje u Knjizi

Postanka, bio je smjeten na istonoj obali Tigrisa nasuprot da
nanjem Mosulu u Iraku. Izrastao je u najvee gradsko sredi
te drevnoga Asirskoga Carstva. Iako nisu potpuno spremni
prihvatiti teoriju da potjee gotovo iz razdoblja stvaranja svije
ta, arheolozi vjeruju da je osnovan u 7. tisuljeu pr. Kr. Do
razdoblja Asirskoga Carstva gradske zidine su se rasprostirale
na daljinu od 11 km, a na nekim su mjestima bile debele ak
nevjerojatnih 45 m. Na njima se nalazilo trideset velikih vrata,
od kojih su neka uvali kameni kolosi.
Briljantan orijentalist Claudius J. Rich postao je 1820. god.
prva osoba koja je istraila Ninivu. Poslije su je iskopavali
francuski arheolozi, a 1846. i 1847. istraivanja je provodio
ugledan engleski arheolog Henry Layard, koji je otkrio Sanhe-
ribovu palau. Layard je sa sobom u Englesku odnio neprocje
njivu zbirku kamenih bas-reljefa, nekoliko bronanih i na tisu
e ploa od ilovae ispisanih klinastim pismom. No, tek kada
je istraivao u Nimrudu, prvotnome glavnome gradu Asirije,
Layard je naiao na svoje najintrigantnije otkrie - neobian
kristalni predmet.
To je bio disk, ne potpuno okrugao budui da je odstupanje
izmeu kraeg i dueg promjera iznosilo oko 6 cm. Jedna stra
na diska bila je plosnata, dok je druga bila gotovo konveksna,
kao da ju se pokualo obraditi nekim preciznim alatom. Iako je
bio dosta uniten, pokazivao je tragove dvanaest upljina u
kojima su se nekada nalazili kondenzirani plinovi ili tekuine.
Arheolozi su isprva zakljuili da je to bio ukrasni predmet,
ali se nakon toga za njega zainteresirao David Brewster. On je
bio ugledan kotski lijenik, poznat po pokusima na polju
optike i polarizirane svjetlosti. Danas se najvie pamti kao izu
mitelj kaleidoskopa i ovjek koji je prvi proizveo trodimen
zionalne slike uz koritenje modificiranoga stereoskopa.
Brewster je pregledao predmet i 1853. izjavio da se radi o veo
ma dobro izraenoj optikoj lei.* No, to nije bilo jedino otkri
e. Otprilike sedamdeset pet slinih lea iz razliitih razdoblja
povijesti poslije je otkriveno na nalazitima od sredinje
Turske do Krete i Troje. Ortodoksni znanstvenici danas tvrde
da se radi o ukrasima za prostorije.

*) vie o tome u knjizi "Kristalno sunce", Robert Temple.

 ***

Ortodoksni arheolozi ne mogu shvatiti to je optika lea radi

la u drevnome Nimrudu. No, neshvatljiva je i drevna, ljud
skom rukom obraena staklena ploa teka 8,8 t, otkrivena u
Beth She'arimu jugozapadno od Galileje. U suvremeno doba
proizvode se stakla sline teine, ali veoma rijetko i za poseb
ne svrhe, poput lea divovskih teleskopa.
Suoeni s otkriem zupanih kamenih diskova promjera
16,5 cm u dolini rijeke Santa Ana u podruju Venture u Kali-
forniji, arheolozi to rjeavaju tako to ih nazivaju "obrednim
predmetima". U ovome, kao i u mnogim drugim sluajevima,
znanstvenici su morali priznati poraz. injenica jest da nitko
ne zna emu su tono sluili ti diskovi stari vie od 8.000 godi
na.
Obratite li pozornost na ono to Michael A. Cremo i Richard
L. Thompson prikladno nazivaju "zabranjenom arheologi
jom"13 - otkria koja se ne uklapaju u priznatu paradigmu ne
go se zanemaruju, objanjavaju drugaije ili odbacuju kao kri
votvorine - otvorit e vam se potpuno nova i neoekivana slika
drevnoga svijeta:
+ Na babilonskoj ploi od ilovae opisan je izvediv test tru
dnoe. On ukljuuje umetanje u vaginu vunenoga tampona
prethodno umoenoga u bilje. Kad se izvadi i umoi u oto
pinu stipse, tampon, ako je ena trudna, postaje crven.
+ Narod Maya iz June Amerike znali su buiti zube i zatva
rati upljine metalnim plombama.

13) u naslovu njihovog izvanrednog djela Zabranjena arheologija-Skrivena po

vijest ljudske rase - izdanje Bhaktivedanta Institut, San Diego 1993.
+ Ljudi su krojili odjeu ve 20 000. god. pr. Kr. Pronaen je
alat koji su pritom koristili. Iskopavanjima triju grobnica u
Sunghiru u Rusiji 1964. ustanovilo se da su tamonji stano
vnici nosili eire, koulje, hlae i mokasine. Iskopavanjima
na pretpovijesnome humku u fatal Huyuku u sredinjoj Tur
skoj otkriveni su komadi platna, koji su vjerojatno pripadali
enskoj suknji.
+ Ljudi koji su ivjeli u pilji duha u sjevernome Tajlandu
oko 9.000. god. pr. Kr. sadili su grah, graak, bundevu i vo
deni kesten. Poznato je da su u istome razdoblju u Palestini
pripadnici kulture Natufjen koristili srp, iako nije potpuno
jasno jesu li sadili ito ili samo ubirali divlju ljetinu.
+ Zemljovidi se izrauju ve najmanje 12.000 godina. Godi
ne 1966., u Mezhirichu u Ukrajini otkriven je zemljovid
uklesan na mamutovoj kljovi. Procjenjuje se da potjee iz
10.000. god. pr. Kr., a na njemu je prikazan niz kua uz lo
kalnu rijeku.
+ U isto doba upotrebljavale su se i glinene posude. Lijep pri
mjerak otkriven je u pilji Ishigoya na japanskome otoku
Honshuu. Drugi vrevi otkriveni na otoku bili su 1.000
godina stariji (11.000. god. pr. Kr.).
+ Nedavna istraivanja pokazala su da se u kamenome dobu
proizvodio sir, jogurt i fermentiralo vino.14
+ Na dolmenu iz razdoblja neolita na Ile de Gavr'inisu u fran
cuskoj pokrajini Bretanji izrezbareni su otisci prstiju u pri
rodnoj veliini. Na veini rezbarija otisci prstiju veoma na-

14) Vidi knjigu Ancient Inventions ("Drevni izumi".) Petera Jamesa i Nicka
Thorpea, Michael O'Mara Books, London, 1995.
 likuju onima u suvremenim policijskim datotekama. Dvije
rezbarije prikazuju djelomian otisak ljudskoga dlana. U
lanku u asopisu Chronique Medicale navodi se da su re
zbarije vjerojatno sluile kao identifikacijske oznake ple
menskih starjeina.
+ Najstariji bumerang, oruje za lov veoma specifinoga i
neobinoga aerodinamikog oblika, izraen je prije 21.000
godina, a nije otkriven u Australiji nego u Poljskoj.
+ Prije 20.000 godina izraivane su uljanice. One su se mo
da upotrebljavale i prilikom kirurkih operacija na ljud
skome mozgu, koje su se obavljale otprilike u isto doba.
Postoji drevna tradicija uporabe anestetika, kao to je man-
dragora, koja u odreenim koliinama na pacijente djeluje
tako da ih imobilizira i uini neosjetljivima na bol.
+ Zapanjuje injenica da se u Srbiji bakar iskopavao prije kre-
mena. Rudnike bakra pronalazimo na jezeru Superior, u Ka-
liforniji, Arkansasu, New Mexicu, Missouriju, Illinoisu, In-
diani, Georgiji, New Jerseyju i Ohiju, gdje su otkrivene i
pretpovijesne topionice eljeza. Pokraj Broken Hilla u Zam-
biji iskopavao se mangan. Ugljen otkriven na tome podruju
analiziran je metodom datiranja radioaktivnim ugljikom,
koja je pokazala da su rudnici bili u funkciji prije 28.130 go
dina.

+ Godine 1987., Lawrence Barfield i Mike Hodder, arheolozi

sa Sveuilita u Birminghamu zakljuili su da je nasip od
rastopljenoga kamenja iskopan u blizini gradskoga potoka
bio pretpovijesna sauna. Od tada su i na drugim mjestima u
Britaniji otkrivena slina nalazita.
+ Konj je u Europi pripitomljen otprilike prije 15.000. god.
pr. Kr. Slikanja u pilji u La Marcheu u Francuskoj jasno
prikazuje zauzdanoga konja. Slian prikaz pronalazimo i
Grotte de Marsoulasu i St. Michel d'Audryju.
+ Arheolozi, koji su iskopavali tumulus u Novoj Kaledoniji i
na Otoku borova na jugozapadu Tihoga oceana, otkrili su
vie od 400 umjetnih cementnih valjaka, promjera od 100
do 190 cm a duine oko 254 cm. Nije poznato za to su se
upotrebljavali ti cilindri, a bili su posuti zemljom kremenja-
om i eljeznim ljunkom. Datiranje radioaktivnim uglji
kom pokazalo je da su stari 13.000 godina.
+ Na Jukatanu, u Novome Zelandu, Keniji i Malti postoje po
ploane pretpovijesne ceste. U ri Lanki postoji vodena ci
sterna, ija je povrina jednaka povrini enevskoga jezera.
U Iranu su pronaeni podzemni akvedukti, stari nekoliko
tisua godina, koji su ukupne duine 272.000 km.

***

Kapetan G. E. H. Wilson pisao je 1932., u svojoj knjizi Man

("ovjek"), o izgubljenoj civilizaciji iz doline Rift u Istonoj
Africi. Tragovi te civilizacije rasprostiru se na podruju dana
nje Tanganjike, Etiopije, Ugande, Kenije i Sjevernoga Zim-
babvea, a ukljuuju platoe, drevne kanale, odvodne sustave,
kilometre cesta i sustave navodnjavanja, koji su ukljuivali ak
i sustave skretanja rijeka.
Godine 1940., Froelich G. Rainey i Magnus Marks iskopa
vali su nalazite iz neolita pokraj Ipiutaka u Arktikome krugu.
Pri tome su otkrili ostatke oko 600 kua, uz naznake da ih na
istome mjestu postoji jo 200. Shvatili su da su naili na pret
povijesnu metropolu. Grad se nalazio na veoma dobrome po
loaju, na podruju od oko 2 km. Predmeti i umjetnika djela
pronaena na tome mjestu bili su "bogato ureeni i vjeto izre
zbareni ... odavali su veliko umijee izrade." Arheolozi su bili
uvjereni da to otkrie ne moe pripadati ni jednoj poznatoj pre-
deskimskoj kulturi, pa su zakljuili da su ljudi, koji su izgradili
taj grad, sigurno stigli iz drugoga podruja.
Pretpovijesne kamene graevine na otoku Ponapeu i neko
liko drugih susjednih otoka u Tihome oceanu, upozoravaju na
prisutnost druge nepoznate civilizacije. lan Kraljevskoga geo
grafskoga drutva, F. W. Christian, opisao ih je krajem 19. st.
sljedeim rijeima:

"Uz rub mora... rasprostire se masivan gat. Na drugim

otocima nalaze se ostaci drugoga drevnoga morskoga
zida. Najizvanrednije su ... ruevine na otoku Tanacku.
Obala je zatrpana masivnim kamenjem irokim oko 2 m,
a isto toliko se uzdie iznad plitke vode. Iznad njega na
lazi se zapanjujui primjer divovske gradnje - velik zid
visok 6 m i debeo 3 m."

Christian nastavlja opisom raznih zdanja, iji su zidovi vi

soki do 12 m, i prikazuje veliki podzemni svod na ijemu su
vrhu goleme bazaltne ploe.
Oko Ponapea nalazi se vie od 90 umjetnih otoka, koji pokri
2
vaju otprilike 29 km . Skupina tih otoka zatiena je grebenom,
koji je, meutim, slomljen na istoku, gdje su drevni graditelji
izgradili golem gat, koji se protee prema jugu na udaljenost od
4,8 km. Bazalt upotrebljavan za veinu tih radova bio je dopre
man s udaljenosti od pedeset kilometara. Umjetni otoci podi
gnuti su na bazaltnim platformama od 1,5 do 3 m iznad morske
razine, a nad njima su golemi zidovi - u Nan Tauachu taj zid je
visok 9 m i irok 3 m. U lanku u asopisu American Antiqua
rian te su konstrukcije opisane kao "pretpovijesna svjetska u
da."
U asopisu Geographical Review iz 1928., objavljen je izvje
taj o otkriu drevnih ruevina u Kevkenes Daghu u Maloj Aziji.
Taj veliki grad na osami, koji je izgradila potpuno nepoznata
kultura, bio je tri puta vei od Boghaz Koija, drevnoga hetitsko
ga glavnoga grada. Visoke utvrde iroke 4 m, zatvarale su podru
2
je od 3,9 km .
U izvjetajima iz dvadesetih godina 20. st. govori se o gra
dovima, hramovima i spomenicima skrivenima u umama bo
gatim dolinama, koje se rasprostiru uz obalu od Hondurasa do
Jukatana. Ti ostaci opisani su kao iznimno vjeto isklesani
monoliti i divovsko kamenje, koji su prekriveni ukrasima i hi-
jeroglifima, koji podsjeaju na egipatsku, indijsku, pa ak i
kinesku umjetnost. Nepoznati autor lanka objavljenog u Pan-
American Magazineu pretpostavio je da bi se tu moglo raditi o
ostacima Atlantide. Vidjet ete zato.

***

Yonaguni je mali otok smjeten jugozapadno od Okinawe u

japanskome arhipelagu. Godine 1988. skupina ronilaca pod vod
stvom Kinachira Aratakea otkrila je na dnu mora, na dubini od
gotovo 24 m uz obalu Yonagunija, golemu kamenu graevinu.
Utvrdilo se da je duga 183 m, iroka 137 m i visoka 27 m. Lo
kalni strunjaci zakljuili su da se radi o prirodnoj formaciji.
Deset godina nakon toga strunjaci vie nisu u to bili si
gurni. Prvi geolog, koji je istraio to nalazite, bio je prof. Ma-
saki Kimura sa Sveuilita u Ryuku u Okinawi. On je u travnju
1998. otkrio graevinu, koja je bila podijeljena na pet razliitih
slojeva, i zakljuio da ju je izgradio ovjek. Naime, podvodne
fotografije i videozapisi razotkrili, su stepenasti spomenik ne
vjerojatnih proporcija, koji je nalikovao ziguratu. Svaka stuba
bila je visoka oko 1 m i imala je jasno isklesane rubove i
kutove. Izmeu ostalih zanimljivosti, ondje se nalazio i nad-
svoen prolaz, dva monolita i odvodni kanali. Daljnja istrai
vanja dovela su do otkria manjih zigurata, koji su bili smje
teni u blizini glavne graevine. Svaki od njih bio je oko 9 m
irok i visok 2 m, a bili su izgraeni od stepenastih ploa. Ro
nioci su otkrili i svojevrsnu cestu, koja je okruivala glavnu
graevinu.
Ameriki geolog Robert Schoch, koji je predloio novo da
tiranje Sfinge, sudjelovao je u ronilakome istraivanju Spo
menika iz Yonagunija. Poslije je izjavio da, iako je mogue da
je takva graevina nastala kao posljedica erozije vodom i cije
panja stijena, nije nikada vidio neto slino. Profesor Kimura
bio je jo izravniji. On je tvrdio da, ako su otre stube nastale
prirodnom erozijom, na morskome dnu tada trebaju biti trago
vi krhotina. No, nema ih.
Sudionici ekspedicije zvunoga imena "Tim Atlantida",
izradili su videozapise toga nalazita i zakljuili da je spome
nik, iako je moda doista nastao prirodnim putem, sigurno bio
naknadno obnovljen. Drugim rijeima, davno u pretpovijesti
netko je otkrio prikladnu stijenu i odluio je naprednim gradi
teljskim tehnikama oblikovati na eljeni nain.
Meutim, ako su graevine kompleksa u podmorju Yona
gunija doista izraene ljudskom rukom, nije poznata nijedna
japanska civilizacija, koja bi ih mogla stvoriti. Geolozi pre
tpostavljaju da nalazite iznad mora potjee iz 8.000. god. pr.
Kr. (Odnosno, izmeu 8.000. i 10.000. god. pr. Kr.) Ortodoksni
pretpovjesniari tvrde da su najnaprednije kulture u Japanu
toga doba bile male skupljako-lovake skupine. Kako prof.
Kimura istie, nije mogue da su njezini pripadnici mogli iz
graditi ili barem obnoviti Spomenik iz Yonagunija. Za takav
pothvat, tvrdi dalje, bili su potrebni strojevi.

***

Amerikanac William R. Corliss na briljantan nain opisuje te

meljnu situaciju:

"Najimpresivniji su... veliki naputeni gradovi, ije

ruevine lee u usamljenim ravnicama Male Azije, viso
ko u Andama i na olujnim obalama Arktika. Ondje se
nalaze tragovi velikih civilizacija, koje su nekada cvjeta
le i podizale velianstvene zidove, graevine i spomeni
ke. Moda smo suvie oduevljeno klicali Grcima i
Rimljanima."15

Platon je opisao Atlantiane kao obrazovane pripadnike

pomorske kulture, koji su pripitomili konja, izvodili velike ine
njerske radove i gradili velike gradove. Nosili su odjeu, isko
pavali rude i upotrebljavali kovine, bavili se poljoprivredom,
pili vino i imali svojevrsnu centraliziranu politiku strukturu.
Svakome tko slijedi opeprihvaenu teoriju o pretpovijesti, to
e zvuati poput fantazije.

15) Navod iz njige Williama R. Corlissa: Ancient Man: A Handbook of Puzzling

Artifacts ("Drevni ovjek: prirunik o zagonetnim predmetima"), The Source
book Project, Glen Arm, MD, 1980.
 No, kao to smo vidjeli, u ledenome dobu doista su postoja
li narodi koji su izvodili velike graditeljske radove, nosili odje
u, iskopavali rude i upotrebljavali kovine, obraivali polja, pili
vino i imali neku vrstu centralizirane politike strukture. ak se
ni njihova izobraenost vie ne ini toliko nemoguom. Iako se
Sumeranima pripisuje izum pisma u etvrtome tisuljeu pr.
Kr., dva amerika znanstvenika u svojoj studiji iz 1979. godine
misle drukije.
Allan Forbes ml. i T. R. Crowder temeljito su analizirali neke
od neobinih znakova, koji se iznova pojavljuju u piljskoj
umjetnosti razdoblja mlaega paleolitika. Za razliku od drugih
umjetnikih djela, ini se da ti znakovi ne predstavljaju izravne
prikaze - odnosno, ne nalikuju prikazima ivotinja, ljudi ili pre
dmeta. Forbes i Crowder najprije su prihvatili, a potom odabrali
mogunost da se njima oznaavalo osobno vlasnitvo, da su to
bile lovake oznake ili podsjetnici. Nakon toga su usporedili te
znakove s onima koji su sadrani u nekoliko prvih pisama - gr
kim, ninskim i znakovima iz doline Inda - te su uoili neke
slinosti, koje su bile dovoljne za potvrdu teorije da su se kasni
ja pisma razvila iz pretpovijesnih znakova iz pilja. Na temelju
toga mogli su zakljuiti samo jedno, to su istaknuli u svojemu
radu objavljenome u asopisu World Archaeology: "Jedina pre
ostala mogunost jest pismo - pretea pisma, koje se u osnovi ne
razlikuje od znakova prvih pisama."
Kada bismo jo samo mogli pronai dokaz o pomorskome
umijeu, tada bi Platon moda konano bio osveen.
 6. poglavlje

DREVNI POMORCI
INJENICA
NA ZEMLJOVIDIMA IZRAENIMA MNOGO PRIJE
KOLUMBOVIH PUTOVANJA PRIKAZANE SU OBJE
AMERIKE, TE ARKTIKA I ANTARKTIKA MORA.

Otok Pitcairn je izoliran, vulkanski otok u Tihome oceanu

udaljen 2.160 km od Tahitija. Nazvan je prema pomorcu koji
ga je prvi ugledao 1767., a danas je poznat po najtraginijoj
pobuni koja se ikada dogodila na nekome britanskome brodu.
Brod Bounty u slubi Njezina Kraljevskoga Velianstva,
bio je transportni brod Kraljevske mornarice teak 215 t, koji
je potkraj 18. st. odvozio stabla kruhovca s Tahitija, kako bi se
ona presadila na zapadnoindijsko otoje. Brod je plovio na Ta
hiti pod zapovjednitvom Williama Bligha, bivega suputnika
slavnoga istraivaa kapetana Cooka. Brod pun stabala kru
hovca, koji se vraao na Jamajku, pribliavajui se otoku Tonga,
28. travnja 1789. oteo je dokapetan Fletcher Christian. Bligh je
potjeran na puinu u amcu s osamnaest odanih lanova po
sade.
Christian je s Bountyjem otplovio na Pitcairn, gdje je, s
osam pobunjenika i velikim brojem tahianskih mukaraca i
ena, istovario teret i potom zapalio brod. Otok pomalo trop-
skoga izgleda inio im se poput raja, pa su na njemu ustanovili
koloniju, koja je otkrivena tek 1808.
Preivjela posada Bountyja, iji potomci i danas sainjava
ju populaciju otoka Pitcairna, nisu bili prvi pomorci koji su se
nasukali na tom otoiu u Tihome oceanu. Na natpisu na sti
jeni (koji je otkriven tek 1870. i od tada se nezaslueno grubo
zanemaruje) pie:
"Naa posada, koja je zbog oluje pretrpjela brodo
lom, stigla je do kopna, Bogu hvala. Mi smo ljudi iz po
druja Manu. tujemo Raa u skladu sa svetim zakonom.
Promatramo sunce i kliemo."

Manu je brdsko podruje u Libiji. Natpis na Pitcairnu na

pisan je na libijskome narjeju drevnih Egipana.

***

Poetkom 20. st. na polju trstike u Hambledonu u Australiji

iskopan je kameni skarabej, drevnoegipatski simbol sree.
Godine 1908. zemljoradnik u mjestu zapadno od Cairnsa ko
pao je rupu za ogradu i pri tome iskopao egipatski novi, koji
potjee iz doba vladavine Ptolemeja X. (107.-88. god. pr. Kr.).
Nakon otkria hijeroglifskih rezbarija 80 km juno od Syd-
neyja, prof. R. Gilroy, direktor Povijesnoga muzeja Mount
York u Mount Victoriji, izjavio je da su drevni Egipani moda
posjetili Australiju.
U lanku objavljenome krajem 19. st. u uglednome aso
pisu Science, tvrdi se da su drevni Egipani razvili brodsku
eljeznicu preko Istama (Korintske prevlake u Grkoj). Osim
injenice da su se umjesto metalnih tranica koristile tranice
od ispoliranoga granita, to izvanredno inenjersko djelo veoma
je nalikovalo suvremenim inaicama. Slina pruga vjerojatno
je postojala i za prijevoz brodova preko Sueske prevlake.
16
Prema asopisu Journal of the Polynesian Society , teto-
vae na bradi, koje su bile popularne meu enama Gornjega
Egipta na prijelazu u 20. st., potpuno su nalikovale teto vazama
ena s Novoga Zelanda. Jo je neobinije i da ornamenti otkri
veni na nekima od najstarijih egipatskih mumija potpuno nali
kuju najstarijim tradicionalnim dekorativnim uzorcima maorske
kulture.
Egipani nisu bili vjeti pomorci. Iako na platou u Gizi po
stoje mnoge jame za drevne brodove, a u dvjema od njih, koje
su iskopane 1954., nalazili su se ak i ostaci brodova, veina
egiptologa pretpostavlja da je njihova svrha bila samo simbo
lina. Oni smatraju da su ti brodovi sluili za prijevoz faraona
nakon smrti na njihovu putovanju do zagrobnoga ivota ili, do
zvijezda. Rijetki, pak, vjeruju da su to doista bili pravi brodovi,
koji, dodue, nisu plovili dalje od Nila. Od strunjaka bi bilo
previe oekivati da pretpostave da su drevni Egipani posjetili
Novi Zeland. Ipak, postoji vrst dokaz da su drevni Egipani
putovali mnogo dalje nego to im to priznaju egiptolozi.

***

Najvea pomorska civilizacija u drevnome Sredozemlju bila je

minojska Kreta, koja se prema opeprihvaenoj kronologiji ra
zvila oko 2 750. god. pr. Kr. To je bila doista velika kultura.
Kada je Arthur Evans poetkom 20. st. iskopavao Minosovu
palau u Knososu, otkrio je dokaz o neprekinutome graditelj-

16) Izdanje 13. iz 1904.

skom i umjetnikom razvoju od razdoblja neolita. Sama palaa
bila je velianstvenija od svih graevina drevnoga Egipta. Imala
je oblik etverokutnoga kompleksa soba i hodnika okupljenih
oko velikoga sredinjega dvorita. S velikoga trijema s dvanaest
stupova, koji je bio okrenut prema moru, ulazilo se u sredinje
dvorite i pravokutno kazalite na otvorenome, to upuuje na
profinjene oblike zabave. U istonome krilu prvotno su postojala
etiri, a moda je bilo i pet katova, koji su se uzdizali iznad
padine doline. Na jugoistoku su bili stanovi, opremljeni tekuom
vodom, koja je tekla ak i u zahodima. Do kata palae vodilo je
iroko stubite. U sjeveroistonome dijelu nalazili su se uredi i
spremita. Na zapadu palae bila su spremita u kojima su se
uvale brojne posude za ulje, od kojih su neke bile vie od 1,5 m.
U jednoj od dvorana za odravanje sveanosti nalazilo se pre
krasno prijestolje od gipsa. Svjetlost je obasjavala dvoranu kroz
iznimno domiljat sustav otvora na stropu, dok je s trijemova sa
stupovima tijekom vruih kreanskih ljeta dopirao ugodan po
vjetarac. Vanjtinu i unutranjost te velike palae ukraavale su
prekrasno obojene freske.
Nedvojbeno najljepa lonarija toga doba potjee iz Krete.
Iznimnom vjetinom i naprednim tehnikama djelatnost izrade
lonarije dosegnula je savrenstvo, tako da su posude esto bile
tanke gotovo poput ljuske jajeta. Ta je djelatnost bila nadaleko
poznata i cijenjena. Primjerci minojske lonarije otkriveni su po
svuda uz Egejsko more sve do Cipra, Egipta i Levanta.
Kultura se razvijala zahvaljujui trgovini. Zlatari su izrai
vali estetski iznimno dragocjena djela. Poznavali su tehnike
granulacije i filigranstva. Od izrezanih i preanih zlatnih listo
va oblikovali su perle i druge oblike za ogrlice i dijademe. Zla
tom se esto ukraavala i odjea. Minojski obrtnici postali su
poznati po svojoj vjetini obrade dragoga kamenja.
 Za razliku od drugih carstava toga doba, minojski vladari
nisu gradili utvrde. Za to jednostavno nisu imali potrebe.
Njihova se vojna snaga, ba kao i gospodarska, vrsto temelji
la na kontroli pomorskih putova. Poput Britanije 19. st., svo
jim monim brodovljem odravali su sigurnost otoka - a takva
se politika provodila otprilike do 1.400. god. pr. Kr., kada je
minojska kultura unitena u napadu s kopna. Do tada su Mi-
nojci bili gospodari plovidbe Sredozemnim morem, a moda
ak i morima cijeloga svijeta. Ameriki povjesniar smatra da
su svoju vjetinu dugovali jo veoj pomorskoj civilizaciji,
koja je postojala u ledeno doba.

***

Charles Hapgood je profesor na koledu Keen State u New

Hampshireu, ija je specijalnost povijest znanosti. U jednoj od
njegovih prvih knjiga, Earth's Shifting Crust ("Pomicanje
zemljine kore") nalazi se indosament Alberta Einsteina, koji je
zapisao da su u knjizi sadrane: "ideje koje su iznimno znaaj
ne za sve to je vezano uz povijest zemljine povrine". Hap
good je takoer iznio ideje, koje su znaajne za nae razumije
vanje pretpovijesti. Na primjer, on vjeruje da je u pradavno
ledeno doba, davno prije pojave poznatih povijesnih kultura
Sumera, Egipta, Grke i Rima, postojala drevna civilizacija,
koja je bila mnogo naprednija od navedenih.
Ta je civilizacija odravala trgovake veze po itavom svije
tu, a moda je to bila i svjetska kultura, u smislu da su drutvene
i ekonomske zamisli, koje su veinom nastale u Britaniji i Sje
dinjenim Amerikim Dravama, danas temelj zapadne kulture,
koja prodire u gotovo svaki kutak naega planeta.
 Hapgood je zakljuio da je ta civilizacija iz ledenoga doba
vjerojatno bila mnogo naprednija - barem u nekim aspektima -
od prvih velikih kultura u drevnome Egiptu, Babilonu, Grkoj
i Rimu. Doista, on pretpostavlja da je na podruju astronomije,
navigacije, matematike, izrade zemljovida i izgradnje brodova,
bila naprednija od bilo koje zemlje na svijetu prije osamnaes
toga stoljea po Kr. Vjeruje da su znanstvenici pretpovijesne
civilizacije mogli tono izraunati trajanje Suneve godine, uz
odstupanje od samo dvije sekunde ... da su njezini geografi
precizno mjerili opseg Zemlje ... da su njezini matematiari
poznavali sfernu trigonometriju ... da su njezini astronomi zna
li za Jupiterove mjesece i Saturnove satelite.
Na temelju postignua te civilizacije, Hapgood je zakljuio
da su imali organiziran sustav vladavine i razliite izvore go
spodarskih prihoda. Uvjeren je da se navigacija razvila do
savrenstva, pa su njezini stanovnici istraivali mora Arktika i
Antarktika, to je naa kultura uspjela uiniti tek u 19. st. Si
guran je da su otkrili praktian nain izraunavanja zemljopi
snih duina, to smo mi uinili tek u 18. st.
S obzirom na opeprihvaenu znanstvenu paradigmu na
kojoj se obrazovao i sam profesor, to su doista neobina uvjere
nja. No, Hapgood tvrdi da za njih postoje vrsti dokazi. Svaki
njegov zakljuak temelji se na detaljnoj analizi drevnih zemljo
vida, koji su preslike izvornika, iji sadraj pokazuje da su bili
izraeni davno u pretpovijesti. Hapgood nagaa da su znanje
nepoznatoga naroda, koji je izradio te zemljovide, naslijedili
pomorski kraljevi Minosa i Krete kao i Feniani, koji su stolje
ima bili najvei pomorci drevnoga svijeta.
Pretpovijesni zemljovidi vjerojatno su se nalazili u velikoj
Aleksandrijskoj knjinici, gdje su njihove kompilacije proua
vali drevni geografi. Ta knjinica, u kojoj se uvalo oko mili-
jun knjiga i za koju se govorilo da je sadravala sve znanje
drevnoga svijeta, unitena je i spaljena prilikom napada Julija
Cezara na grad. Poslije je obnovljena i ak proirena, ali ju je
391. god. po Kr. spalila bijesna gomila krana, koje je na to
naveo patrijarh Teofil, a konano je unitena nakon 300 godi
na, prilikom arapskih osvajanja Egipta.
Iako legenda govori da su Arapi unitili knjinicu zato to
"nije vrijedno uvati niti jednu mudrost, koja nije zapisana u
Kuranu", povijesna je stvarnost da su srednjovjekovni arapski
znanstvenici sauvali dio drevnih knjiga. Hapgood vjeruje da
su zemljovidi, koji su izraeni u ledeno doba moda bili prene
seni u Konstantinopol, ugledno sredite uenja, te da su ih po
tom odnijeli Mleani, kada su 1204. osvojili grad tijekom IV.
kriarskoga pohoda.
Na veini sauvanih zemljovida, na kojima se uoava pret
povijesni utjecaj, prikazano je Sredozemno i Crno more. No,
neto je drugo znatno zanimljivije i prua mnogo vie dokaza.
Iako su zemljovidi izraeni davno prije Kolumba, na njima su
prikazane obje Amerike, te arktika i antarktika mora. Jo je
nevjerojatnije da je antarktiki kontinent toliko precizno ucrtan
da se na njemu vide podruja koja su nestala pod ledenim pokri
vaem, koji je danas debeo oko 2 km. Zahvaljujui suvremenim
dubinomjerima znamo da su ti obrisi na zemljovidima toni.
Hapgood jednostavno pretpostavlja da su drevni crtai zemljovi
da posjetili kontinent prije stvaranja ledenoga pokrivaa.

***

S Hapgoodovim otkriima podudaraju se gotovo svi dijelovi

Platonove prie. Povjesniarka Mary Settegast iznijela je do-
kaz o kulturnim i tehnolokim podudarnostima na podruju
Gibraltarskoga prolaza, ukljuujui veliki rat, koji se dogodio
tono u razdoblju koje navodi Platon.17 Drugi ugledni arhe
olozi nebrojeno su puta dokazali da dijelovi Platonove prie o
Atlantidi, koja se dugo odbacivala kao mit, predstavljaju sku
pove pretpovijesnih stvarnosti, koji su otkriveni diljem svijeta.
U ledenome dobu poduzimali su se veliki inenjerski ra
dovi. Gradili su se veliki gradovi. Ljudi su nosili odijela, pili
vino, proizvodili sir, pisali, gradili brodove i plovili oceanima
do najudaljenijih kutaka planeta.
No, to naravno ne znai da se u svakome dijelu svijeta po
stigao velik kulturni napredak, kao to ni danas sve kulture ne
raspolau kompjutorskom tehnologijom. I danas postoje Bu-
mani i Aboridini, koji ive ivotom ljudi iz kamenoga doba,
a postoje jasne naznake da je isto bilo i u pretpovijesti. Hap-
good to opisuje ovako:

"Ideja o jednostavnome linearnome razvoju drutva,

koje tee od kulture ... staroga kamenoga doba preko na
prednijih stupnjeva ... novoga kamenoga doba, brona-
noga i eljeznoga doba, mora se napustiti ... Sada emo
pretpostaviti da su prije otprilike 20.000 ili vie godina,
dok su paleolitski narodi obitavali u Europi, na drugim
podrujima svijeta postojale mnogo naprednije kulture."18

No, bez obzira na uvjerljivost toga dokaza, jo uvijek nije

potvreno postojanje Atlantide. Platonova opaska da se na

17) U Plato Prehistorian: 10.000. to 5.000 B.C. Myth, Religion, Archaeology

("Pretpovjesniar Platon: 10.000. do 5.000. god. pr. Kr. Mit, religija, arheologi
ja"), Lindisfarne Press, New York, 1990.
18) Navod iz knjige Charlesa H. Hapgooda, Maps of the Ancient Sea Kings
("Zemljovidi drevnih pomorskih kraljeva"), Unlimited Press, Illinois, 1996.
Atlantidi etva ubirala dva puta na godinu, dovoljno govori u
prilog tvrdnji da se radi o pukoj fantaziji. U ledenome dobu
etve se nisu ubirale dva puta na godinu. Osim, naravno, ako i
nae ideje o ledenome dobu nisu tone.
 7. poglavlje

PRETPOVIJESNA
ZAGONETKA
INJENICA
DOKAZANO JE DA SU LJUDI BILI DOBRO UHRANJENI
I ZDRAVI, TE DA SU VEOMA DOBRO ZNALI KAKO SE
ZAGRIJATI TIJEKOM VELIKIH HLADNOA...

Znanost nam prua jasnu i detaljnu sliku o posljednjemu lede

nome dobu. Ono je poelo prije 2,5 milijuna godina, a zavrilo
19
je (vjerojatno) oko 8.000. god. pr. Kr. Kao to moete zami
sliti, bilo je to doba iznimno velikih hladnoa. Gotovo treina
kopna naega planeta (44.030.000 km2) bila je prekrivena
golemim ledenim pokrivaem. Smrznute su bile i velike povr
ine oceana.
Najvei ledeni pokriva na kopnu nalazio se na Laurentideu
u Sjevernoj Americi. U odreenim razdobljima narastao je do
divovskih razmjera i tada se rasprostirao od junoga Illinoisa
do kanadskoga Arktika. Bio je toliko irok da je prekrivao po
druje od Stijenjaka do Newfoundlanda. Osim toga ledenoga

19) Neki znanstvenici ne vjeruju da je ono doista zavrilo. Oni tvrde da ivimo
u kratkome meuledenome razdoblju i da e ledeno doba ponovno nastupiti -
moda ak tijekom naega ivota.
pokrivaa, postojali su i drugi. Na zapadu Aljaske oblikovali
su se Kordiljeri, koji su se prostirali do sjevera drave Wa
shington. Na visoravnima na zapadu SAD-a, Meksika, Srednje
Amerike i Aljaske nalazili su se ledenjaci i ledene kape. Na
drugoj strani djelomice smrznutoga Atlantskoga oceana, skan
dinavski ledeni pokriva pokrivao je vei dio Britanije, sredi
nje Njemake, Poljske i sjeverne Rusije sve do Arktikoga
oceana. Postojale su i manje ledene kape na visoravnima sje
vernoga Sibira i arktike Euroazije. Ledenjaci su se oblikovali
i na Alpama te na drugim europskim i azijskim planinama.
Iako je sjeverna polutka bila najvie pogoena ledom, ni
juna nije ostala netaknutom. Ledene kape i ledenjaci pokri
vali su Ande, oblikovali se na Novome Zelandu, u Africi i Ta
smaniji. Postojale su i velike rijeke leda, koje su se slijevale s
planina na ekvatoru.
U dijelovima svijeta koji nisu bili pokriveni ledom, klimat
ski uvjeti bili su openito nemilosrdni. Temperature su bile
mnogo nie nego danas. Uz junu granicu sjevernoamerikoga
ledenoga pokrivaa prostiralo se polarno podruje vjenoga le
da dugako 200 km. U Europi i Rusiji ono je bilo jo vee.
Ondje se vjeni led rasprostirao nekoliko stotina kilometara pre
ma jugu. Dolaskom leda temperature su se mijenjale. Zadrale
su se oko 0C ak na najjunijim granicama vjenoga leda, dok
su na podrujima koja su bila blie ledenim pokrivaima padale
do -6C ili nie. Temperatura zraka bila je oko 20 hladnija nego
danas.
Razina mora dramatino je padala, zbog vode koja se naku
pljala pod ledom. Na primjer, 18.000. god. prije pleistocena ra
zina mora spustila se vie od 90 m. Zemljovid svijeta izgledao
je mnogo drukije nego danas. Kontinenti su bili znatno vei.
Dananja podmorska kontinentalna orubina nekada se nalazila
iznad razine mora. Postojao je kopneni most, koji je povezivao
Aljasku i Sibir. Britansko otoje bilo je dio europskoga kopna.
Ledenjaci su utjecali ak na podruja koja su od njih bila uda
ljena. S obzirom na niu razinu mora i hladnije oceane, tropske
ciklone bile su mnogo rjee. Posljedica toga bile su smanjene
koliine kie. Pjeane dine i suna podruja proirila su se ve
likim dijelom Australije, Afrike, Indije i Bliskoga istoka. Kada
je ledeni pokriva bio najrasprostranjeniji, svjetske pustinje
poveale su se pet puta.
Usprkos ekstremnim klimatskim uvjetima, ivot je opstao.
Doista, postoje dokazi da je veina dananjih biljaka i ivotinja
postojala i u ledenome dobu, iako su bile drukije rasprostranje
ne i meu njima su se nalazile neke danas izumrle vrste. Orto
doksna znanost tvrdi da se ovjek razvio u ledenome dobu.

***

Najstariji primjerak nae evolutivne linije, homo habilis ("spre

tan ovjek"), pojavio se u Africi prije otprilike 2 milijuna go
dina. Homo habilis razvio se (vjerojatno) u homo erectusa,
koji se proirio Afrikom poetkom ledenoga doba. Naa vrsta,
homo sapiens, pojavila se prije otprilike 400.000 godina.
Moemo lako zamisliti kako su ti ljudi ivjeli na zaleenoj
sjevernoj polutki. Umatali su se u krzna, koja su ih titila od
velike hladnoe, onako kako jo danas ine neki Eskimi, koji
odijevaju krzno sobova. No, usporedba s Eskimima ne odaje
mnogo. Na vrhuncu ledenoga doba na mnogim podrujima
izgradnja iglua nije bila mogua, ak ni u sluaju da su prvi
ljudi znali graditi takve nastambe, budui da je nedostajalo sni
jega. Ljudi u ledenome dobu nisu mogli izgraditi niti drvene
eskimske kolibe. Naime, ledeni pokriva unitio je ume, zbog
ega je bilo veoma malo drva.
Ljeti se mnogi Eskimi tradicionalno povlae u atore od i
votinjske koe. "Ljeta" u ledenome dobu bila su prehladna da bi
se ivjelo u takvim atorima bez izvora topline iz uljanica, koje
su poslije upotrebljavali Eskimi, a primitivan ih ovjek jo nije
poznavao. Doista, veim dijelom ledenoga doba ljudi su morali
preivjeti bez osnovne tehnologije - vatre.
Na temelju toga, logino je pretpostaviti da su nai preci,
koji su se odijevali u krzna, obitavali u dubokim piljama i da
su se u svojemu kratkome, nemilosrdnome ivotu neprestano
borili za opstanak. No, bez obzira na to, takva slika nije tona.

***

Arheoloka istraivanja su pokazala da "piljski ljudi" nisu i

vjeli u piljama. Veina naih predaka iz ledenoga doba gradili
su kue ispod kamenih sklonita ili kolibe i atore. Na ulazima
u pilje samo su se kratko zadravali. To je neobino. Duboko u
unutranjosti pilja odravala se stalna temperatura, koja je, u
uvjetima tada jo veoma hladne klime, bila toplija od zastra
ujuih hladnoa na otvorenome. Dakle, razumljivo je zato su
nai preci traili sklonite na ulazu u pilje. No, nije jasno zato
nisu ulazili jo dublje u njih.
Za to postoje dva objanjenja. Prema jednome, primitivni
ljudi su se bojali zvijeri, a medvjedi ili lavovi, ponekad su obi
tavali u dubokim piljama. Drugi je razlog da su se bojali du
hova, odnosno, drugim rijeima, praznovjerno su strahovali od
zastraujuih mranih pilja.
Prvo objanjenje zvui prihvatljivo. Naime, toliko smo se
naviknuli na mit o "ovjeku-lovcu" da smo zaboravili da je,
tijekom veega razdoblja nae evolucije upravo ovjek bio pli
jen. No, bez obzira na to je li bio lovac ili plijen, ovjek nika
da nije bio glup. ovjeanstvo ne bi preivjelo da nije nauilo
raspoznavati tragove i znakove. Tadanji ovjek jednostavno
je mogao zakljuiti obitava li ve netko u njegovu potencijal
nome domu. Ponekad je neka skupina ljudi uspjela i izbaciti
trenutnoga stanara. Osim toga, opasnost od medvjeda prijetila je
i na ulazu u pilju, a ne samo u njezinoj unutranjosti. Ljudi su
u ledenome dobu doista znali kako se zatititi od lokalnih gra-
beljivaca. No, jesu li bili praznovjerni? Jesu li izbjegavali ula
ziti dublje u pilje zbog nerazumnoga straha od duhova, koji je
prevladavao u umu mnogih primitivnih zajednica? ini se da je
i odgovor na to pitanje negativan. Iako je jasno da ovjeanstvo
u ledenome dobu nije ivjelo u dubokim piljama, postoje doka
zi da su ljudi takve pilje posjeivali. U iznimno malo pilja
nalazimo znakove kratkoga boravka. Razlog zbog kojih su ih
ljudi posjeivali veoma je neobian: nai su preci ukraavali nji
hove zidove.

***

Kada je don Marcelino de Sautuola 1876. upalio baklju kako bi

istraio unutranjost duboke pilje na svojemu panjolskome
posjedu u Altamiri, otkrio je prve primjere piljske umjetnosti
za koje je saznala suvremena javnost. No, ta umjetnika djela
bila su toliko profinjena i stilizirana naprednom tehnikom da su
ih tadanji strunjaci proglasili krivotvorinom. Optube stru
njaka nastavile su se sve do Sautuoline prerane smrti 1888. go
dine.
No, kritike su bile logine. Umjetnost zahtijeva profinje
nost i osjeajnost, kao i odgovarajuu okolinu u kojoj bi se
mogla obavljati ta slobodna aktivnost. U ledenome dobu takve
okoline nije bilo.
No, ledeno doba nije postojalo samo na jednome mjestu u
panjolskoj. Umjetnika djela poslije su otkrivena u Arabiji,
Australiji, Brazilu, Kini, Francuskoj, Indiji, Japanu, Koreji,
Meksiku, Namibiji, Sjevernoj Americi, Patagoniji, Peruu, Por
tugalu, na Siciliji, u Zairu i Zimbabveu. Neka od njih stara su
do 30.000 godina, a mnoga su 10.000 godina starija od njih.
Postoji i dokaz da se prije 125.000 godina upotrebljavao i pi
gment.
Toliko mnotvo otkria doista zapanjuje. Naime, treba imati
na umu kako je tada izgledao svijet. Cijela Skandinavija leala
je pod jednim ledenim pokrivaem, umnogome nalik dananje
mu Arktiku. U gotovo cijeloj sjevernoj Europi nije bilo uma,
smrznuta prostranstva tundre tek na nekim su najskrivenijim
mjestima prekidala ratrkana stabla borova. Baltiko more bilo
je odvojeno od Sjevernoga mora, a imalo je oblik dubokoga,
slanoga jezera. Golfska struja kretala se prema jugu. Podruje
dananjega Londona bio je otvorena stepa.
ovjeku je potrebno mnogo vie energije da preivi u hla
dnoj, negoli u vruoj klimi. Arheoloka iskopavanja pokazala
su da su pretpovijesni narodi Europe preivljavali hranei se
divljai, ribom i jajima. Zemlju je nastanjivalo veoma malo
ljudi, a i plemenske zajednice bile su male. Priroda je bila ne
milosrdna. Ako su ulov ili skupljena hrana bili siromani, ljudi
su gladovali. U ledenome dobu svaki je trenutak bio posveen
osnovnim ivotnim potrebama - potrazi za ogrjevom, skloni
tem, hranom i odjeom. Za dokolicu, poput umjetnikoga
stvaranja, nije bilo vremena.
Ipak, vremena jest bilo dovoljno, to potvruju i ostaci ko
stura na kojima nema znakova neishranjenosti. Usprkos lede-
nom pokrivau i vjenome ledu, usprkos neprekidnoj hladnoi
i najnemilosrdnijim ivotnim uvjetima koji su ikada postojali
na naemu planetu, veoma malo tragova pokazuje na to da su
ljudi gladovali ili da su esto stradavali. Nema ni tragova bo
lesti. Dokaz potvruje da su ljudi bili dobro uhranjeni i zdravi,
te da su veoma dobro znali kako se zagrijati tijekom velikih
hladnoa a imali su i dovoljno slobodnoga vremena da izraze
stvaralake slikarske sklonosti.

***

Do danas je samo u Europi otkriveno oko 275 ukraenih mje

sta i jo vei broj "pokretne umjetnosti" - kipia, ukrasnih fi
gurica, izrezbarenoga kamenja i slinih predmeta. Veina tih
umjetnikih djela prikazuje ivotinje, ali na brojnima su prika
zani i ljudi, koji su uvijek goli ili tek neznatno odjeveni.
Ljudski likovi u pretpovijesnoj umjetnosti nisu prikazani
vjerno kao crtei ivotinja. No, ak i oni pripovijedaju priu. U
pilji Lascaux u Francuskoj nalazi se, izmeu ostaloga, prikaz
ovjeka s penisom u erekciji. Oko njegovih intimnih dijelova
tijela nema nikakve odjee, to znai da je bio gol barem od
struka nie.
U pilji Los Casares u panjolskoj pokrajini Guadalajari,
nalazi se crte para, koji se, kako se ini, sprema na spolni in.
Mukarac je odjeven u sprijeda otvoren kilt, dok je ena gola.
Na ploi otkrivenoj u Enleneu u Francuskoj, prikazani su goli
mukarac i ena.
Naravno, mogue je da su nai daleki preci otkrili da je
mnogo prikladnije voditi ljubav bez odjee. No, na kipiu od
bjelokosti otkrivenome u Hohlenstein-Stadelu u Njemakoj,
prikazan je ovjek koji stoji odjeven u tuniku, koja mu ne
pokriva ruke i noge. Jo su rjeitiji takozvani ukrasni kipovi
"Venere" otkriveni diljem Europe. Najkarakteristiniji od tih
kipova ena jest Venera iz Lespuguea iz podruja Haute Garo-
nnea u Francuskoj. Taj kipi visok je 14.5 cm i prikazuje tje
lesno obdarenu enu, kojoj odjea prekriva samo bokove.
Dva stilizirana kipa izrezbarena jedan pokraj drugoga na
ploi iz Gonnersdorfa u vicarskoj, takoer prikazuju enske
aktove. "Venerini obluci" iz Kamikuroiwe u Japanu prikazuju
trupove ena, ija su prsa i genitalije prekriveni tek resicama.
Na jednome od njih rese, koje nalikuju havajskim suknjama od
trave, toliko su prozirne da se kroz njih nazire spolovilo.
Slikanje na stijenama u panjolskome Levantu iznimka su
od toga pravila jer se veinom radi o prikazima ivotinja. Na
zidovima sklonita u stijenama od Pireneja do gorja Nevade
dominiraju ljudski likovi. Na tim umjetnikim djelima prika
zane su ene koje pleu, mukarci u lovu i ratnici u bitki. Ar-
heologinja Mary Settegast opisala je njihovu odjeu:

"Ukrasi na glavi ... sastoje se od rogova, ivotinjskih

maski, a tu su pernate vrpce za kosu; uoeni su i brojni
ukrasi za tijelo kao i naznake prakse slikanja tijela. este
su porubljene trake, koje su se nosile oko struka; na ne
kim prikazima oko struka visi ivotinjska koa s repom;
neki ratnici odjeveni su u vrstu "hlaa do koljena" ili odje
u koja prekriva samo bokove, dok su drugi goli."20

Nije sigurno koliko su te slike stare, a problem je injenica

da se stilom razlikuju od svega do tada vienoga. No, pretpo
stavlja se da su nastale poetkom srednjega kamenoga doba, a
moda i prije. To znai da su likovi bili naslikani u ledeno doba.

20) U Plato Prehistorian, Lindisfarne Press, New York, 1990.

 pilja Levanzo na malome otoku na zapadnoj obali Sicilije,
skriva niz rezbarija na kojima su prikazane skupine golih ljudi.
Pretpostavlja se da su nastale izmeu 8.000. i 8.500. god. pr. Kr.
Strunjaci za pretpovijesne erotske umjetnike prikaze pro
cjenjuju ih s obzirom na to jesu li na njima vidljive grudi, sti-
dnice ili penisi, a pritom se ne pitaju zato su se u to iznimno
hladno doba uope prikazivali goli dijelovi ljudskoga tijela.
Mogue je da piljske slike ljudi nisu bile reprezentativne, iako
su prikazi ivotinja to doista bili.21 Naime, ni Michelangelovi
velianstveni aktovi na stropu Sikstinske kapele ne dokazuju
da su Talijani u 16. st. doista voljeli prikaze golih ljudskih tije
la. No, postoji dokaz da su pretpovijesni umjetnici slikali ono
to su vidjeli.
Pretpovijesnu umjetnost na stijenama ne nalazimo samo u
Europi, a u nekim se podrujima ta tradicija nastavila do novi
jega doba. To pokazuje da je umjetnost bila reprezentativna -
umjetnici su prikazivali ono to im je bilo znaajno, to je utje
calo na njihove ivote.
Naprimjer, u Tassili N'Ajjeru u alirskoj Sahari, nalaze se
prikazi lovaca i stoara, dok slike ljudi na koijama i konjima,
koje potjeu iz 500. god. pr. Kr., mogu upuivati na utjecaj di
nastikoga Egipta.
Nomadski narod San iz Tanzanije, Zimbabvea, june Afrike
i jugozapadne Afrike, njeguje umjetniku tradiciju iz razdoblja
pleistocena, koja se bez prekida nastavila do suvremenoga
doba. Meu novijim slikama nalazimo one na kojima su prika
zani europski trgovci s cilindrinim eirima.
Na temelju tih dokaza primamljivo je umjetnost na stijena
ma smatrati svojevrsnom slikovnom povijesti plemena, vjer-

21) Naime, tek se vrhunskim suvremenim kamerama moe uoiti s kolikom su

preciznou pretpovijesni umjetnici prikazivali noge konja u galopu.
nim prikazima ivota kakav je nekada bio, koji su ostavljeni u
naslijee buduim naratajima. No, ako je doista tako, znai da
su ljudi ledenoga doba bili oskudno odjeveni.

***

U Fontanetu u Francuskoj nalazi se pilja u kojoj su sauvani

fosilni ostaci djejeg stopala. Ti otisci, kao i otisak koljena i
dlanova toliko su brojni da je lako zakljuiti to je to dijete
radilo. Taj djeak, ili djevojica, kao da je lovio tene ili mladu
lisicu uokolo pilje. Slini otisci stopala djece i odraslih prona
eni su i u piljama u Aldenu, Tuc d'Audoubertu i drugim
nalazitima. Iz njih se zakljuuje da su ljudi u ledenome dobu
hodali bosi.
 8. poglavlje

PUKOTINE U
ZNANSTVENOME
KONSENZUSU
INJENICA
SAMA HLADNOA NE UZROKUJE GLACIJACIJU.
JEDNOM KADA TO SHVATITE, NEE VAS (SUVIE)
IZNENADITI OTKRIE DA JE PRVI PREDUVJET
LEDENOGA DOBA PORAST, A NE PAD TEMPERATURE.

Kada se poetkom 19. st. razvila geologija kao posebna znan

stvena disciplina, njezini su pioniri bili suoeni s mnotvom
dokaza da su se ne tako davno na Zemlji dogodile velike prom
jene. Neto je ispoliralo i izgrebalo povrinu stijena, a svijet je
bio posut krhotinama. Po itavom planetu bilo je razbacano
doslovno nekoliko milijuna takozvanih "lutajuih" kamenih
gromada. Pojavljivale su se na najneobinijim mjestima: bile
su paljivo postavljene na vrhovima planina, zatrpavale su do
line ili su osamljeno stajale na livadama. Pitanje koje je muilo
te prve geologe bilo je: to je pomaknulo te kamene gromade?
Ta je tajna na odreen nain bila povezana s ispoliranim
povrinama i brazdama vidljivim na nekim stijenama, kao i na
"lutajuim" kamenim gromadama. Te su brazde svugdje je-
dnake - proteu se u smjeru sjeverozapada prema jugoistoku -
bez obzira na to jesu li stijene na kojima se nalaze otkrivene na
sjevernoj ili junoj polutki. Obino se pojavljuju na vrhovima
visokih brda ili na sjevernim ili sjeverozapadnim padinama
planina.
Jasno je da je ono to je uzrokovalo stvaranje tih brazda sti
glo sa sjevera ili sjeverozapada i pomicalo se u jednome smjeru
preko povrine naeg planeta. Logino je pretpostaviti da je ista
sila, koja je izbrazdala stijene sa sobom nosila i "lutajue" ka
mene gromade. No, kakva sila je to mogla uiniti?
to god to bilo, ta sila nije nosila samo gromade i izbraz
dala stijene. Uz sjeverne i sjeverozapadne planinske padine
pronaeni su taloi ljunka i pijeska. Mjesto Muggendorf u
Njemakoj jedno je od tipinih mjesta uz ije se pilje i puko
tine, koje su okrenute prema sjeveru i sjeverozapadu, nalazi
slian mulj. Istraivanja su pokazala da on potjee iz mlaega
geolokoga razdoblja.
Zapadni svijet stoljeima je prihvaao biblijsku priu o svjet
skome potopu. ak su se i znanstvenici otvorenih ateistikih
uvjerenja - kojih je poetkom 19. st. bilo mnogo manje nego da
nas - teko odupirali svojim kulturalnim utjecajima. Gotovo svi
prvi geolozi zakljuili su da je te lutajue kamene gromade nosi
la voda. Predlagali su zastraujue scenarije o velikim rijekama,
koje potapaju sve pred sobom, o divovskim podmorskim potre
sima, koji stvaraju goleme plimne valove.
Godine 1802. javio se prvi glas, koji je tvrdio suprotno.
Naime, matematiar John Playfair, zakljuio je da su ledenjaci
jedina prirodna pojava, koja je mogla prenositi kamenje preko
velikih udaljenosti. No, tu su teoriju znanstvenici potpuno za
nemarili.
 ***

Led je i dalje oduevljavao znanstvenike. Godine 1821. vi

carski inenjer Ignaz Venetz objavio je dokaz da su Alpe u
prolosti bile prekrivene velikim ledom. Nedugo nakon toga,
geolog Jens Esmarch pretpostavio je da je njegova domovina
Norveka nekada moda bila prekrivena mnogo veim lede
njacima. Jedanaest godina poslije, prof. A. Bernhardi tvrdio je
da se (sjeverna) ledena kapa nekada protezala sve do juga
Njemake, to objanjava neobino mnogo lutajuih kamenih
gromada na njemakoj zaravni.
Teorija o glacijaciji ponovno je istaknuta 1837., no ovaj put
je bila jo spektakularnija. vicarski paleontolog Louis Aga-
ssiz poslao je veoma zanimljivo pismo Helvetikome drutvu.
U njemu je iznio teoriju prema kojoj su kamene gromade,
izbrazdane i ispolirane kamene ploe dokaz o postojanju lede
noga doba - taj izraz posudio je od botaniara i pjesnika Karla
Schimpera, koji ga je spomenuo u jednome od svojih stihova.
Agassiz je uvjerljivo i domiljato opisao ledenjak, koji se pro
stire od Sjevernoga pola do obala Sredozemnoga mora. No,
njegove ideje nisu bile dobro prihvaene. Budui daje Agassiz
bio najpoznatiji po svojim istraivanjima fosilnih riba, ugledni
znanstvenik Alexander von Humboldt savjetovao mu je da se
vrati svojemu prvotnome radu. No, Agassiz nije posluao nje
gov savjet i zapoeo je detaljno istraivanje. Ono je potvrdilo
njegove zakljuke, pa je 1840. objavio Etudes sur les Glaciers
("Studija o ledenjacima"), gdje je pokazao da su alpski leden
jaci u prolosti bili mnogo vei. Iste godine posjetio je Britan
sko otoje kako bi svoju teoriju o glacijaciji potvrdio i na pri
mjeru kotske, sjeverne Engleske i Irske. Godine 1846. otpu-
tovao je u Sjevernu Ameriku, gdje je pronaao jo vie dokaza
o postojanju ledenoga doba.
Konano je sazrelo vrijeme za takvu ideju. Samo dvije godi
ne nakon toga Karl Ernst Adolf von Hoff, koji se natjecao za
nagradu Kraljevskoga drutva za znanost u Gottingenu u Nje
makoj, takoer je odbacio teoriju o "silovitoj vodi", koja je
pomicala lutajue kamene gromade. Zamijenio ju je pretpostav
kom da je gromade nosio led, koji se pomicao, a tu su teoriju
uskoro mnogi prihvatili.
Meu njima je bio Schimper, od kojega je Agassiz posudio
izraz ledeno doba. Poput Hoffa, Schimper je vjerovao da se
radilo o plutajuim ledenim bregovima. Schimper je veinu
ivota proveo uporno nastojei privui pozornost znanstvene
javnosti za svoje ideje, tako da je naposljetku umro sulud.
To je potaknulo rasprave izmeu teoretiara, koji su pri
hvaali zamisao o plutajuim ledenim bregovima - koji su, za
pravo, predlagali izmjenu stare hipoteze o svjetskome potopu
- i nekolicine znanstvenika koji su se priklonili Agassizovoj
teoriji o ledenjacima i ledenome dobu. Raspravu je okonao
britanski geolog Charles Lyell.
Lyell je bio jedan od najuglednijih znanstvenika svojega
doba. Njegov se ugled temeljio na opirnome tumaenju geo
loke povijesti, koje je iznio u djelu Principles of Geology
(Naela geologije), a prvi svezak toga djela objavljen je 1830.
U njemu se Lyell sukobio gotovo sa svim geolozima, koji su
se openito slagali o tome da se u pretpovijesti na svijetu izne
nada dogodila katastrofalna promjena, neovisno o tome je li
ona bila uzrokovana potopom, plutajuim ledom ili boan
skom intervencijom. Lyell je tvrdio kako to nije tono.
On je smatrao da su uzroci geolokih promjena uvijek bili
postupni i stalni. Ono to se danas dogaa - polagani utjecaj
kie i vjetra, postupno pomicanje zemlje, vie planine - doga
alo se uvijek u prolosti. Mogua su lokalna odstupanja izaz
vana vulkanskim djelovanjem, potresima ili poplavama, ali u
cijelosti, promjene nikada nisu bile iznenadne i goleme.
Za razliku od Agassiza, Lyell nije vjerovao da je ledeno do
ba nastupilo iznenada. U puzanju ledenjaka vidio je potvrdu
svojih uniformistikih ideja. Kada se u javnosti pojavio Lyell,
koji je uivao velik ugled i objavio svoju teoriju o ledenome
dobu, Agassiz vie nije progovorio o katastrofalnim poecima.
S Lyellom na njegovoj strani, znanstvenici su prihvatili Aga-
ssizove ideje s mnogo dubljim potovanjem.
Te su ideje postale spektakularne i obuhvaale su mnogo
vee podruje od prvotnih zamisli o alpskim ledenjacima. Aga
ssiz je vjerovao da su se prije alpske glacijacije temperature
neprestano izmjenjivale, te da je ledeno more prekrilo gotovo
itavu sjevernu i zapadnu Europu, rasprostirui se preko zapa
dnoga Sredozemlja duboko u sjevernu Afriku sve do gorja
Atlas. Ledeni pokrivai sline veliine prekrivali su sjeveroza
padnu Aziju i veinu Sjeverne Amerike. Samo su najvii vrhovi
planinskih lanaca ostali viriti poput usamljenih otoka u tome le
denome moru.
Budui da vie nije mogao zagovarati svoju teoriju o katas
trofalnome poetku ledenoga doba, Agassiz vie nije iznosio
zamisli o uzrocima temperaturnih promjena. Jednostavno je
tvrdio da se klima promijenila, ali nije objanjavao zato.
Kada je temeljna ideja konano ozbiljno prihvaena, znan
stvenici su poeli uoavati njezine slabosti. Jedna od najoiti
jih bila je injenica da se ledeni pokrivai ne mogu pomicati
samostalno. Da bi doista mogli pokrivati golema podruja ko
je je Agassiz naveo, morali su se pomaknuti s viih podruja.
 Pojavila se nova teorija. Ona se temeljila na tvrdnji da su
lanci veoma visokih planina na Sjevernome polu ili u njegovoj
blizini narasli. S porau tih planina nakupljeni se led pomicao
prema dolje i prema van i tako je oblikovao nove ledene pokri
vae. Ledeno doba zavrilo je kada su, iz nepoznatih razloga,
nestale polarne planine. Agassizovo ledeno more, koje vie ni
su nadopunjavale nove zalihe s Arktika, jednostavno se otopi
lo. Iako nitko u to doba (ni nakon toga) nije pronaao nijedan
trag o planinama na Polu, znanstvenici su bili toliko uvjereni
da su one postojale da su se poele tretirati kao znanstvena
injenica. Takvom je smatrano i Agassizovo ledeno doba.

***

Prihvaanje teorije o planinama koje nestaju omoguila je

injenica da su Agassiz i drugi vjerovali kako je ledeno doba
bio neponovljiv dogaaj, koji se zbio u neobinim okolnosti
ma i trajao je ogranieno razdoblje, nakon ega je ponovno na
stupilo toplije razdoblje.
Meutim, kotski geolog Andrew Ramsay, objavio je dokaz
o dva ledena doba. vicarski botaniar Oswald Heer to je po
tvrdio nakon to je otkrio naslage s ostacima biljaka i ivotinja,
koje ive u uvjetima tople klime. Zakljuio je da su te vrste si
gurno ivjele u "meuledenome" razdoblju.
Ta su otkria oznaila poetak pokreta nezaustavljiva poput
pomicanja leda. Sljedei narataji geologa poveali su broj
ledenih doba na tri, etiri, pet i est, pa ak sedam ili vie, u
kojima su postojala dua ili kraa topla meuledena razdoblja.
Prvotne Agassizove prilino umjerene procjene proirene su
zakljukom da je ledeno doba trajalo 2,5 milijuna godina, a
prekidala su ga kratka razdoblja tople ili umjerene klime.
 U sveopemu oduevljenju tim nevjerojatnim otkriem, ni
tko se nije zapitao zato su se polarne planine iznova pojavlji
vale i nestajale.

***

Iako su Agassizove prvotne ideje o velikim ledenim morima

bile nekoliko puta izmijenjene, znanstvenici i danas vrsto vje
ruju u ledeno doba pleistocena. Doista, nova otkria proirila
su teoriju iznad svih oekivanja viktorijanskih geologa. "Lede
na brazda" na stjenovitome sloju iz pretkambrija uputila je na
postojanje ledenoga doba u istonoj Aziji i junome Tihome
oceanu. U permskome razdoblju ledeno doba se osjetilo u In
diji, Australiji, junoj Africi i Junoj Americi. Postoje izolirani
dokazi o glacijaciji u razdoblju silura i krede. Zbog velikoga
broja ledenih doba, bilo je potrebno to prije postaviti pitanje
o uzroku njihova nastanka. No, na to jo nitko nije odgovorio.
Naravno, izlagale su se teorije.
Astronomi nagaaju da Sunev sustav svakih 220 do 250
milijuna godina ulazi u jedan od dva svemirska oblaka - po
druja koje ine milijarde sitnih estica plutajue tvari. Ako te
estice upiju Sunevo zraenje, planet bi se mogao ohladiti
dovoljno da nastupi ledeno doba.
Prema drugoj teoriji, iznimnim poveanjem Sunevih pjega
moglo bi oslabjeti njegovo zraenje, ak da se u tome trenutku
ne nalazimo u svemirskome oblaku.
Jugoslavenski astronom Milutin Milankovi usporedio je
ekscentrinosti u Zemljinoj orbiti s onima u nagibu Zemljine
osi. Uoio je devet toaka, koje su postojale u posljednjih
600.000 godina, tijekom kojih je, kako je vjerovao, Zemlja
vjerojatno bila izloena iznimnoj hladnoi. Njegova su otkria
pobudila veliko zanimanje nakon to su se uklopila u trenutne
teorije o irenju ledenjaka u pleistocenu. No, oduevljenje je
splasnulo kada se spomenuta otkria nisu podudarala s prija
njim ledenim dobima.
D. S. Allan i J. B. Delair navode osam teorijskih kategorija,
koje objanjavaju nastanak ledenoga doba:22
1. Astronomski utjecaj. To su teorije o utjecaju meteora na
pomicanje Suneva sustava u neuobiajeno hladno podru
je svemira.
2. Atmosferska promjena. Neke od ideja iz ove skupine izni
mno su znaajne za nae doba. One ukljuuju smanjenje
atmosferskoga ugljinog dioksida - svojevrstan obrnuti efekt
staklenika - i/ili promjene u ozonskome omotau. Zbog pove
anja sadraja atmosferske praine (naprimjer, kao posljedica
vulkanske aktivnosti) smanjila bi se i suneva toplina, koja bi
dopirala do naega planeta.
3. Orbitalna promjena/Promjena u osi. Nagib Zemljine osi
rezultirao bi pomicanjem izvjesnih podruja planeta daleko
od Sunca. Produenje orbite prouzroilo bi pomicanje ita
voga planeta. Oba imbenika dovela bi do pada tempe
ratura.
4. Geofizika promjena. Teorija o pomicanju kopna, koju
danas uveliko prihvaa znanstvena zajednica, mogla bi se
proiriti i na ideju o kopnenim podrujima koja se pomiu
u polarne krajeve i pritom skupljaju ledeni pokriva i po
tom se ponovno pomiu. Neki znanstvenici smatraju da bi

22) U njihovoj opirnoj knjizi When the Earth Nearly Died ("Kada je Zemlja za
malo umrla"), Gateway Books, Bath, 1995.
 poznato pomicanje polova - koje izaziva postupne promje
ne u rotacijskoj osi Zemlje - moglo u odreenim uvjetima
dovesti do hlaenja planeta.
5. Glacijalna promjena. Na ove se promjene odnose teorije
o periodinome otapanju slojeva koji se nalaze ispod priro
dnih ledenih pokrivaa planeta. To bi potaknulo gibanje
gornjih slojeva, to bi promijenilo razinu mora.
6. Promjene na kopnu i u vodi. Neke teorije iz ove kategorije
varijacije su starih ideja o polarnim planinama, jer pretpo
stavljaju da su se golema kopnena podruja pomicala prema
gore. Nakon to bi se ona probila do snjenih granica, na pri
rodan bi se nain stvorio veliki ledeni spremnik, a ledenjaci
bi klizili i pokrivali nia podruja. Teorije o promjenama u
vodi ukljuuju promjene u oceanskim strujama ili opem
strujanju ili, ak, potpuno premjetanje samih oceana.
7. Meteoroloke promjene. Ovdje se vraamo Agassizovoj
teoriji o klimatskoj promjeni, koju on nije niti pokuao
objasniti. No, prema suvremenim pristalicama ove teorije,
sniavanje globalne temperature pomae odravati obliko
vani led, a ne utjee na njegov nastanak.
8. Promjena u emisiji sunevih zraka. Ova kategorija obu
hvaa razliite teorije, koje pretpostavljaju da se sunevo
zraenje mijenjalo po intenzitetu i/ili sastavu u razliitim
razdobljima i tako je smanjivalo koliinu topline koju upija
Zemlja.

Vrijedno je napomenuti da iako su mnoge od navedenih

teorija prilino uvjerljive, nijedna od njih nije prihvaena kao
prikladno objanjenje ledenoga doba. No, to ne zauuje jer se
sve temelje na krivoj pretpostavci - to jest, da je ledeno doba
nastalo zbog hladnoe.

***

Najhladnije podruje na svijetu je Sibir. On je hladniji od

Grenlanda i Antarktika. Meutim, za razliku od njih Sibir nije
pokriven ledenim pokrivaem.
Sama hladnoa ne uzrokuje glacijaciju. Kad to shvatite,
nee vas (suvie) iznenaditi otkrie da je prvi preduvjet lede
noga doba upravo porast, a ne pad temperature.
Da bi nastao led, potrebna je voda. U prirodi je to kia, ko
ja pak, nastaje isparavanjem oceana.
Procjenjuje se da se led, koji je navodno prekrivao Zemlju
tijekom pleistocena, stvarao kada je razina oceana na pojedinim
mjestima pala i do 305 m. No, razina svjetskih oceana morala je
pasti prije, a ne nakon zaleivanja, to bi zahtijevalo dramatian
porast svjetske temperature. Iako bi porast temperature bio po
stupan, da bi se mogli oblikovati ledeni pokrivai trebalo bi izne
nada nastati dugo razdoblje intenzivne hladnoe.
To su veoma neobini uvjeti. Teoretiari ledenoga doba ne
znaju kako su oni nastali.
 9. poglavlje

MIT O LEDENOME
DOBU
INJENICA
NA SVIJETU NE POSTOJI SILA KOJA BI POMICALA LED
UZBRDO. TA IDEJA NEMOGUA JE POPUT IDEJE O VODE
NOJ STRUJI KOJA TEE PREMA GORE. DRUGIM RIJEIMA,
POMICANJE LEDA, KOJE SE NAVODNO DOGODILO U
LEDENOME DOBU PROTURJEI ZAKONIMA FIZIKE.

Godine 1908. britanski odvjetnik i staretinar Charles Dawson

traio je fosile u ljunku Barkham Manora pokraj Lewesa u
Sussexu. Tada je iskopao prvo od niza otkria, koja su uklju
ivali dijelove lubanje, eljusnu kost, zub i druge ostatke pret
povijesnoga ovjeka. Ta su ga otkria proslavila.
Dawson je 1912. odnio uzorke Arthuru Smithu Woodwar-
du, upravitelju Odjela za paleontologiju pri Britanskome
muzeju. Woodward ih je slubeno predstavio na sastanku Geo
lokoga drutva u Londonu 18. prosinca iste godine.
Znanstvenici, koji su pregledali ostatke bili su oduevljeni.
Evolucionisti su godinama tragali za "karikom koja nedosta
je", za stvorenjem koje je trebalo popuniti prazninu izmeu
naih majmunolikih predaka i suvremenoga ovjeka. inilo se
da je to stvorenje otkriveno. U ast njegova pronalazaa, na
zvali su ga eoanthropus dawsoni (Dawsonov ovjek zore).
No, 1926. znanstvenici su otkrili da su ostaci dawsonija
otkriveni u ljunku mnogo mlai nego li se prvotno pretposta
vljalo. To je izazvalo sumnje u starost samih fosilnih kostiju,
koje su potvrene 1949. metodom datiranja fluorom.
Detaljna istraivanja, koja su provedena etiri do pet godi
na nakon toga, pokazala su da fosili nisu bili stari koliko se
vjerovalo, ali i to da su bili krivotvorine. Dio lubanje pripadao
je ovjeku, a nije bio stariji od 50.000 godina. eljusna kost je
pripadala orangutanu, a zub impanzi. Kemijski testovi poka
zali su da su ostaci bili namjerno oteeni. Zub je bio napun
jen kako bi to vie nalikovao ljudskome.
Iako se sumnjalo u odreene osobe, u Woodwarda i slavne
osobe poput Sir Arthura Conana Doylea i Teilharda de Chardi-
na, danas se openito vjeruje da je tu varku smislio sam Daw
son. On je ve nekoliko puta prije toga pokuavao prevariti
znanstvenike. Nekoliko godina prije objave da je otkriven Pilt-
down men, Dawson je doao na sastanak drutva mjesnih antik-
vara u Lewesu nosei sa sobom vreu kremenja. Njegovi su ga
kolege zaueno promatrali kada je spustio vreu na pod i po
eo po njoj skakati. Kada je kamenje bilo dovoljno "usitnjeno",
otvorio je vreu i istresao ga na pod. Veina kamenja je naliko
vala onome to se tada, kao i danas, smatralo drevnim alatom.
Nakon takve poduke, znanstvenici iz Lewesa s prijezirom su
odbacivali sve sljedee Dawsonove tvrdnje.

***

Znanstvena javnost veoma rijetko priznaje da moe pogrijeiti,

to se esto moe i vidjeti.
 Svako razdoblje ima svoju aktualnu paradigmu, svoj nain
na koji se promatra svijet, svoje opeprihvaeno stajalite o
nekadanjem i sadanjem razvoju dogaaja. Tijekom 20. st.,
ali i veim dijelom 19. st., prevladavajua paradigma o ledeno
me dobu pleistocena odluno se branila odbacivanjem, ismi
javanjem ili zanemarivanjem suprotnih dokaza.
Takav pristup bio je toliko djelotvoran da se inilo gotovo
heretinim pretpostaviti da je hipoteza o ledenome dobu pogre
na. Ali, suprotnih dokaza danas ima mnogo, a istraivanja su
pokazala mnotvo nejasnoa u teoriji o ledenome dobu.
Prema toj teoriji, ledeni pokrivai i ledenjaci nastali su na
zamrznutome sjeveru odakle su plutali prema jugu. Naalost,
na smrznutome sjeveru, postoje velika podruja na kojima ne
postoje nikakvi znakovi, koji bi upuivali na to da su ona ne
kada bila zaleena.
U prethodnome smo poglavlju naveli da Sibir, najhladnije
podruje svijeta, nema ledenoga pokrivaa. Postoje jasni zna
kovi da ga ondje nije bilo ni u ledeno doba. Nekoliko milijuna
tona leda koji se pomie razara sve pred sobom. U Sibiru, na
susjednoj Aljasci i nekoliko najsjevernijih arktikih otoka, jo
se nalaze smrznuti ostaci drvea i biljaka (uz uske vrhove sti
jena), koji svjedoe o injenici da pokraj njih nije nikada pro
ao ledeni pokriva.
ak i kada pronaete znakove koji potvruju da je led on
dje doista proao, on nije dolazio dovoljno esto. Naprimjer, u
junoj kotskoj postoje tragovi glacijacije iz posljednjega le
denoga razdoblja pleistocena, ali ne i iz prethodnih. ak ni
tada led nije previe utjecao na topografiju june kotske, to
navodi na zakljuak da ga je bilo mnogo manje, a ne nekoliko
milijuna tona, kao to pretpostavljaju teoretiari.
 Neobino je da na jugozapadu kotske uoavamo znatno
manje znakova glacijalne erozije nego u okolnim podrujima.
Geolozi to objanjavaju injenicom da jugozapadna kotska
lei na nioj razini od susjednih podruja. Time bi se moglo
objasniti zato u dananjim podrujima s umjerenom klimom
nema glacijacije. U ledenome dobu ledenjaci i ledeni pokrivai
navodno su se pomicali s viih na nie razine zemlje, ime slu
aj jugozapadne kotske ostaje zagonetkom.
No, ta se zagonetka ne odnosi samo na kotsku. Teoretia
ri tvrde da je Aberdeenshire, koji se nalazi sjevernije, bio mno
go vie zaleen. Istodobno, injenice potvruju da uope nije
bio zaleen. Osim toga Sjeverno more uglavnom nema glaci-
jalnih naslaga, to se ini nemoguim vjerujemo li u teoriju o
irenju skandinavskoga ledenoga pokrivaa preko Britanskoga
otoja.
Problem stvaraju i lutajue kamene gromade. One koje se
nalaze u Dogger Banku (potonuli pjeani nasip u Sjevernome
moru) stigle su sa sjeverozapada. Da su dole sa skandinavskim
ledenim pokrivaem, tada bi stigle s istoka. Na Hebridima po
stoje isti problemi s obzirom na izbrazdanost stijena. Brazde sli
jede tipian smjer od sjeveroistoka prema jugozapadu, to nije
mogue ako je ledeni pokriva stigao sa Skandinavskoga polu
otoka.
Ta otkria iz sjevernih podruja tek su mali broj od mnotva
dokaza. Bez obzira na to odakle je stigao, led koji je navodno
prekrio cijelo Britansko otoje, ostavio je nekoliko dragocjenih
tragova. U Engleskoj, Irskoj, kotskoj i Walesu postoje velika
podruja na kojima uope nema tragova glacijacije. Jo vie
iznenauje injenica da skandinavski ledeni pokriva nije razo
rio vrhove stijena uz norveku obalu, dok se neumoljivo po
micao prema zapadu.
 Problem stvara i injenica da su za odravanje ledenoga
doba potrebni veliki planinski lanci, koji djeluju poput stroje
va za proizvodnju leda. Alpska glacijacija u Europi, zbog koje
je Agassiz uope oblikovao svoju teoriju o ledenome dobu,
veoma je kratko trajala, a ak i u tome kratkome razdoblju do
godila se tijekom posljednjega pomicanja ledenjaka. Neodriva
je i teorija da su Alpe bile sredite u kojemu su se stvarale velike
koliine leda, kao to se prvotno mislilo. Taj planinski lanac
narastao je do dananje visine u novije doba - nakon navodno
ga zavretka ledenoga doba. Tijekom pleistocena, pak, Alpe su
bile tek lanac niskih brda. Bile su preniske da bi se u njima mo
gle skupljati dovoljne koliine leda.
Zapravo, ne postoje planinski lanci koji su, prema teoriji o
ledenome dobu, mogli djelovati kao sredita iz kojih su se i
rili ledenjaci. Osim Alpa, do sadanje su visine prilino kasno
narasle i planine Stijenjaka i Himalaje.

***

No, to nije sve. Analiza zaleenih brda i planina, osobito u Sje

vernoj Americi, obino pokazuje tragove samo na njihovim
sjevernim i sjeverozapadnim padinama. Ako se na vrhovima
neke planine skupljao led, kao primjerice na visokim planina
ma, tada bi led klizio jednakomjerno niz sve padine i pri tome
bi stvarao glacijalne tragove.
Ako je, pak, ledeni pokriva dolazio sa sjevera - to bi se ta
koer uklapalo u ortodoksnu teoriju - tada se on trebao postu
pno uspinjati uz padine na sjevernoj strani. To potvruju tragovi
na padinama. No, jednom kada stigne na vrh, ledeni bi se pokri
va, logino, morao spustiti niz drugu stranu i to, s obzirom na
gravitaciju, mnogo bre. Tim bi sputanjem nastali tragovi na
junim padinama.
Iste neobine znaajke na sjevernim i junim stranama vi
dljive su i na naplavinama. ljunak i lutajue kamene gromade,
koje su sa sobom nosili ledeni pokrivai obino su se nakupljali
na sjevernim stranama planina. Rjee su na junim padinama.
Teoretiari ledenoga doba ne mogu objasniti tu pojavu.

***

Razmislite o sljedeim injenicama:

+ U Sahari se nalaze lutajue kamene gromade.
+ U Mongolskoj zaravni nalaze se lutajue gromade.
+ Lutajuih gromada ima u Urugvaju.
+ Lutajue gromade kao da su iznimno nasilno izbaene na
padinama brda na kanadskome Labradoru.
Nijedno od tih podruja nije nikada bilo zaleeno. Teoreti
ari ne mogu objasniti ni tu injenicu.

***

Danas veoma dobro razumijemo fizike znaajke leda. Poput

svakoga kristalnoga krutoga tijela, led pod odreenim pritiskom
mijenja oblik. Ta promjena je elastina. Kada popusti pritisak,
on ponovno preuzima svoj oblik. No, to je samo jedan od od
govora na kratkotrajan pritisak. Duim pritiskom led e trajno
promijeniti oblik. U tome e se sluaju led poeti pomicati.
 Pomicanje ukljuuje dva postupka. Jedan se naziva intra-
kristalno klizanje, u kojemu se slojevi unutar ledenih kristala
meusobno odbijaju, ali pritom ne unitavaju cjelinu ledenoga
pokrivaa. Drugi je postupak rekristalizacija. Tada granice
svakoga pojedinog ledenog kristala mijenjaju veliinu ili ob
lik, a da pri tome ne pucaju. Ta promjena ovisi o nainu na koji
lee susjedni kristali, kao i o prirodi sile koju primjenjujete. U
svakome sluaju led se pomie.
Sila koja najee utjee na pomicanje velikih povrina leda
jest gravitacija. Njezino djelovanje uoavamo na Antarktiku i
Grenlandu, gdje jo postoje golemi ledeni pokrivai. Openito,
ti pokrivai ne pomiu se izravno prema moru. Naime, led s vi
sokih podruja (pod utjecajem gravitacije) pomie se u odvodne
bazene, gdje potom nastaju vodeni brzaci.
Ti se potoci oito meusobno razlikuju, ovisno o podruju
na kojemu se nalaze. Naprimjer, na istoku Antarktika nalazi se
nekoliko visokih toaka. Grenland je greben s dva vrha. Zapa
dni Antarktik prepun je razbacanih grebena i korita, pa njego
vi ledeni potoci izgledaju kaotino.
Budui da je padina ledenoga pokrivaa izrazito mala, a
sam led veoma hladan, strujanja unutar ledenoga pokrivaa
veoma su spora, esto tek 30 cm na godinu. No, kako se led
pomie prema van, strujanje se ubrzava.
Nakon to se strujanje kanalizira u ledenim pokrivaima ili
ledenim potocima na vanjskim rubovima pokrivaa, ono se
dramatino ubrzava. Do trenutka kada stigne u ocean, led se
moe pomaknuti gotovo 2 km na godinu.
Pokretaka snaga toga postupka uvijek je gravitacija. Led
se uvijek pomie nizbrdo. No, taj postupak zamrsi vruina. Sa
svakim porastom temperature do oko 15C, deset puta se po
veava omjer pomicanja. Na isti nain djeluje i vruina uzro-
kovana trenjem - na primjer, trenjem koje uzrokuje led, koji se
pomie uz vrstu stijenu.
Oito postoji gornja granica dekompresijskoga uinka vru
ine. Kada temperatura naraste iznad toke ledita, led prestaje
biti led i pretvara se u vodu. Barem jedan antarktiki ledeni po
tok pomie se dovoljno brzo na sloju sastavljenome od taloga
nanesenoga vodom.
Rije ledenjak oznaava rijeku leda. injenica da ledenjaci
plutaju posljedica je teine i pomicanja leda, koji se ondje obli
kuje. Dok se u ledenjaku stvara led, razvija se povrina padine.
Ta padina i teina leda stvaraju unutranji pritisak i tako poi
nje pomicanje.
Kad ledenjaci dosegnu toku otapanja na svojemu podnoju,
mogu se pomicati, barem do odreene daljine, preko ravne po
vrine. Budui da male izboine i ispupenja u temelju potiu
optereenje u ledu, ledenjak e se preko neravnoga terena pom
icati malo bre nego preko ravnoga terena. Odnosno, gornji slo
jevi ledenjaka pomicat e se bre. Temeljni slojevi nee se uop
e pomaknuti. Osim toga, ak se ni gornji slojevi nee neprekid
no pomicati. Pritisci koji uzrokuju pomicanje leda na ravnoj
povrini pomicat e ga kada dostignu najviu toku, samo otpri
like 11 km daleko. Pod utjecajem neke vee sile led bi se je
dnostavno zdrobio.
Na Zemlji ne postoji sila, koja bi pomaknula led uzbrdo. To
nije mogue, kao to nije mogue da vodena struja tee uzvo
dno. Drugim rijeima, pomicanje leda, koje se navodno dogo
dilo u ledenome dobu proturjei zakonima fizike.
 10. poglavlje

SVJETSKA KATAKLIZMA
INJENICA
RADI SE O VELIKOME TRZANJU POVRINE
PLANETA - TOLIKO VELIKOME DA GOTOVO
NADILAZI GRANICE MATE.

Ako to nije bio led - a bez obzira na to to nam govore stru

njaci, to je tono - to je onda pomaknulo lutajue kamene
gromade? To nije jednostavno pitanje. Kamenje otkinuto s
Alpa noeno je sve do Jurskih planina na francusko-vicarskoj
granici. Ondje se nalaze i danas, a sadraj njihovih minerala
svjedoi o mjestu odakle su stigli. To nije malo kamenje. Mno
ge su gromade vee od 28 m3. Jedna ima 280 m3. Veinom lee
na oko 610 m visine iznad enevskoga jezera.
Kamene gromade sa Skandinavskoga poluotoka ratrkane
su po itavoj Njemakoj i na viim predjelima planina Harz.
Veliko kamenje iz Finske razbacano je diljem Poljske i Karpata.
Neke kamene gromade doista su goleme. Jedna u New Ham-
pshireu u SAD-u teka je 10.000 t. Druga u Ohiju prekriva
podruje od gotovo 0,4 ha i teka je 13.500 t. No, to golemo
kamenje nije nita u usporedbi s udovinim kamenim groma-
dama u Britaniji i vedskoj. Prema G. F. Wrightu, na istonoj
obali Engleske nalazi se selo koje je u potpunost izgraeno od
jedne lutajue kamene gromade. Pokraj Malmoa u vedskoj je-
dna se gromada, koja sadri kredu, ak iskopava u komercijalne
svrhe. Duga je nevjerojatnih 5 km.
Iako je poznato da je to kamenje putovalo stotinama, pa i
tisuama kilometara daleko, uglavnom je zadralo otre rubove.
To navodi na neoekivan i zapanjujui zakljuak - zacijelo se
prenosilo iznimno velikom brzinom. Naime, sporim i dugotraj
nim drobljenjem rubovi bi se istroili.

***

Dok je neka sila bacala kamene gromade preko planeta, druga

je gradila planine.
Veoma rijetko moete vidjeti usamljenu planinu. One su
veinom u nizu. A kada su ti nizovi meusobno povezani, tada
se radi o planinskome lancu, kako ga nazivaju geolozi, takav
je Stijenjak ili Ande.
No, to nije sve. Svi glavni planinski lanci na svijetu pripa
daju jednome od dva velika sustava. Oni se nazivaju cirkum-
pacifiki i alpsko-himalajski planinski lanac. To grupiranje
nije sluajno. ini se da izmeu planinskih lanaca u tim divov
skim megasustavima postoji povezanost.
Planine mogu nastati na jedan od etiri naina. Kada se ma
gma izlije ili probije iz rastopljene sri planeta, rashladna sti
jena se oblikuje u stoac nalik vulkanskoj planini. No, veina
planina nije vulkanskoga podrijetla. Druge nastaju nabiranjem,
rasjedanjem ili izvlaenjem na povrinu Zemlje.
Geolozi su danas uvjereni da je povrina Zemlje nainjena
od golemih ploa, koje plutaju na rastopljenoj unutranjosti. Te
se ploe neprestano pokreu, a iako to kretanje iznosi nekoliko
centimetara na godinu, ono ne moe prouzroiti poremeaje,
koji mogu izazvati prilino spektakularan geoloki fenomen.
To je osobito mogue kada se rubovi jedne divovske ploe
dodirnu s drugim. Vjeruje se da su svi glavni planinski sustavi
na neki nain posljedica meudjelovanja tih plutajuih ploa.
Taj je postupak mogue lako predoiti. Zamislite sudar dvi
ju velikih tektonskih ploa. Taj sudar je dug i spor, ali zbog sa
me veliine tih ploa, on zahtijeva mnogo energije. Meusob
nim neumoljivim mrvljenjem ploa, nastaje sve vea kompre
sija u temeljnim rubovima stijena. Konano, dogaa se neizbje
no. Povrina Zemlje se nabire prema gore i nastaje planina,
odnosno planinski lanac.
Upravo to se dogodilo kada se ploa, koja dri Indijski pot
kontinent pomaknula prema sjeveru i dotaknula euroazijsku
plou. Dvije su se ploe meusobno gurale, stiskale, nabirale
... i tako je nastala Himalaja. Afrika ploa na zapadu takoer
se pomicala prema sjeveru. U odreenome trenutku u prolo
sti svojim je pomicanjem zatvorila drevni ekvatorijalni ocean
(poznato pod imenom Tethys [ili Tetija.]), ostavljajui na svo
jemu mjestu samo Sredozemno more. Ona je naborala i Alpe,
Pireneje i gorje Atlas.
Planine oko Pacifikoga bazena oblikovale su se na malo
drugaiji nain. Umjesto dviju ploa koje se meusobno guraju,
ondje je jedna ploa poela kliziti ispod druge, a taj se postupak
naziva podvrgavanje. Kada su njime bili zahvaeni temeljni
rubovi ploa Tihoga oceana, neke su stijene otile u rastopljenu
sr i otopile se. Nastao je pritisak i rastopljena se stijena pono
vno izbacila u obliku lave. Tako su nastali nizovi vulkanskih
stoaca, poput onih u amerikim Kaskadama ili u Japanu.
to se tie drugih rastezanja u Pacifikome bazenu, kora u
gornjoj od dviju ploa je predebela da omogui erupciju rasto
pljene stijene, tako da se oblikuju planine s malo, ili nekada
nimalo, vulkana. To se dogodilo s Andama u Junoj Americi.
 U tome postupku odreenu ulogu imaju i sekundarni im
benici. Naprimjer, to se tie gorja Atlas u sjeverozapadnoj
Africi i sjevernoamerikoga Stijenjaka, sudar dviju ploa skra
tio je zemljinu koru u jednoj od ploa, a ne uz temeljne rubo
ve. Posljedica je bila gotovo ista, osim to su planine nastale
na razliitim mjestima.
Obino postoje etiri tipa planina: kupolaste, rasjedane, na
borane i vulkanske.
Kupolaste planine nastaju kada zemlja izbija bez lomljenja.
Time nastaje ravna povrina, koja se blago sputa prema niz
inama. Takve su planine Black Hills u Dakoti, SAD.
Planine nainjene od kamenih blokova upravo su onakve
kakvo im je ime - nainjene su od golemih blokova zemljine
kore, koji su izbijali prema van uz prijelomne zone. Planine
toga tipa nalazimo takoer u Americi - izvrstan primjer je Sie
rra Nevada.
Nazubljene planine su one o kojima smo govorili i upravo
su takve kakvima ih nazivaju - doslovno su presavijene iz Ze
mljine kore kao posljedica pritiska sa strane, koji je nastao na
kon sudara tektonskih ploa. Takve su vicarske Jurske planine
i gorje Appalachian u Sjevernoj Americi.
Planine koje su nastale pod utjecajem vulkanskih aktivnosti
dijele se u dva tipa. Jedan tip su stoci od pepela, troske i lave,
koji se diu iz aktivnih vulkana. Takva je planina Fuji u Japanu
i havajska Mauna Loa. Drugi tip je planina izgraena od lave,
koja se ukrutila u vulkanskim cijevima te potom erodirala i
stvorila konaan oblik planine. Planine Cairngorm u kotskoj
toga su tipa.
No, izvan geolokih krugova nije toliko poznato da je vei
na planinskih lanaca novijega podrijetla.
 ***

Alpe su veliki planinski sustav u junome sreditu Europe, a

pruaju se u obliku luka od Genovskoga zaljeva do Bea, i
duge su oko 1.200 km. Oblikovale su se prije otprilike 44 mi
lijuna godina, kao posljedica dugotrajnih tektonskih poreme
aja, koji su prestali tek prije 9 milijuna godina. No, pogreno
bi bilo tvrditi da su prvotno imale dananji oblik, a osobito
nisu bile toliko visoke. R. Triimpy u svojoj knjizi Geology of
23
Switzerland (Geologija vicarske) istie da su se prvotno
razvile kao lanac niskih brda u sjevernoj Italiji, smjetene ne
to dalje od dananjega poloaja. Postupak skraivanja kore,
zbog kojega su Alpe dobile dananji oblik, bio je u najmanju
ruku ekstreman. Bile su duge oko 96 km, a moda ak i 560
km. Divovske kamene ploe debele nekoliko stotina metara i
duge nekoliko stotina kilometara, pomicale su se preko kame
noga sloja ispod sebe, a taj se postupak nastavio jo sljedeih
160 km.
Iz mnogih geolokih prirunika moe se pretpostaviti (iako
se to ne tvrdi izravno) da je postupak poeo prije nekoliko mil
ijuna godina i da se zavrio nakon vie milijuna godina. No,
ini se da to nije tono.
Dva najvia alpska vrha visoka su gotovo 4.600 m. To znai
da su od izvornih brda na sjeveru Italije vii 3.660 do 3.965 m.
Sami vrhovi pokazuju veoma malo znakova erozije, to znai
da su rasli brzo, kao to se brzo prenosilo i lutajue kamenje.
Radi se o velikome trzanju povrine planeta - toliko velikome
da gotovo nadilazi granice mate.

23) Basel, 1980.

 Profesor Oswald Heer tvrdi da je trzanje nastupilo "krajem
pleistocena".24 Dakle, otprilike u isto doba kada su se poma
knute kamene gromade.

***

Rije "Himalaja" sastavljena je od dvije sanskrtske rijei, koje

znae "boravite snijegova". Njome se savreno opisuje pla
ninski lanac, koji se poput luka protee na daljinu od 2.400 km
preko sjevernih rubova Indijskoga potkontinenta i tvori grani
cu izmeu Indije i Tibeta pod kineskom okupacijom. To je
najvia planina na svijetu. Ni na jednome mjestu ne sputa se
nie od 7.320 m od razine mora. Najvii vrh toga lanca (kao i
najvia planina na svijetu) jest Everest, koji se uzdie na visi
nu od gotovo 8.900 m.
Osim to je iznimno visok, taj je planinski lanac veoma
2
irok, od 200 do 400 km. Rasprostire se na oko 596.700 km .
Himalaja je "geoloki mlada planina".25 Starost tog planinskog
lanca moe se precizno odrediti s obzirom na to da su isto
dobno, 1.525 do 1.830 m porasle i planine u Kamirskoj doli
ni. U leitu doline nalaze se fosili iz doba pleistocena. Osim
toga, drevna himalajska stijena preklopila se preko ljunano
ga leita iz pleistocena. Taj postupak nije se odvijao samo na
dijelu Himalaje u Kamiru. Istodobno je rastao i lanac Pir
Panjal, koji tvori dio zapadne Himalaje u Punjabu. Isto je bilo
i s lancem Kailas, jednim od najviih i najgrubljih dijelova
Himalaje, koji je smjeten na jugozapadu Tibeta. ini se da je
Himalaja nastajala otprilike u isto doba kada i Alpe.

24) U knjizi When the Earth Nearly Died, Gateway Books, Bath, 1995.
25) Tako se opisuje u Encyclopaedia Britannica, izd. iz 1995.
 ***

Alpe i Himalaja nisu jedine planine koje su u to doba narasle

do dananje visine.
Hindu Kush je planinski lanac dug 800 km, koji se nalazi u
sredinjoj Aziji, a tvori granicu izmeu dolina rijeka Amu-
Darje i Inda. Nalazi se pokraj Pamirskoga gorja na istoku i
protee se prema jugozapadu preko Pakistana, te u niim lanci
ma izbija u zapadnome Afganistanu. Geoloki dokaz upuuje
na to da je taj planinski lanac najvie porastao krajem pleisto-
cena.
Gorje Altaj sloen je planinski sustav sredinje Azije, a ra
sprostire se 1.920 km daleko od pustinje Gobi do zapadnoga
Sibira. Taj lanac sainjavaju tri osnovne grane - Gobi, Mongo
lija i Kazahska Rusija. Najvii dio visok je 4.508 m. Geoloki
dokaz upuuje na to da je taj planinski lanac najvie porastao
krajem pleistocena.
Planinski lanac Karakorum protee se otprilike 480 km od
Afganistana do Kamira i zauzima oko 208.000 km2. To je
jedan od najviih planinskih lanaca na svijetu, a prosjeno je
visok oko 6.100 m. etiri njegova vrha doseu visinu od 7.930
m, od kojih je najvii K2, druga najvia planina na svijetu.
Geoloki dokaz upuuje na to da je taj lanac takoer najvie
narastao potkraj pleistocena.
Trzanje se nije odvijalo samo u Aziji. U Sjevernoj Americi
planine Kaskade i Sierra Nevada narasle su vie od 1.800 m.
Ande u Junoj Americi takoer su narasle.
Geolog R. F. Flint uvjeren je da su ti razliiti postupci meu
sobno povezani. U svojoj detaljnoj studiji on navodi da postoji
veza izmeu dramatinoga porasta Alpa, Himalaje i Kordiljera
u Sjevernoj i Junoj Americi i Kavkaskoga gorja u Rusiji.26
Zanimljivo je da je oblikovanje pregiba Kordiljera poveza
no s razvojem podmorskih rovova uz sjevernoameriku obalu
Tihoga oceana. ini se da su dijelovi morskoga dna padali
istodobno s porastom planinskih lanaca. Gotovo da moete po
vjerovati u Platonovu tvrdnju o potonulome kontinentu.

***

Nastanak planina u Kini potkraj pleistocena bio je popraen

jo spektakularnijim geolokim dogaajem.
Veliki Han Hai, kao to ga lokalno stanovnitvo naziva, bilo
je drevno more u unutranjosti. Han Hai nije mit. Geoloka
istraivanja su pokazala da se more nalazilo na podruju dana
njega bazena Gobi i da se protezalo oko 3.200 km od Khin-
gan Shana na istoku do Pamira na zapadu, dok se u smjeru
sjever-jug rasprostirao vie od 1.120 km. Dok je rastao planin
ski lanac Tien Shan dug 2.400 km, podignulo se i dno Han
Haija za vie od 610 m, pri emu je isuivao nezamislive koli
ine vode.
Tibetanska visoravan narasla je 2.973 m do dananje visine
od 4.570 m. Planinski lanac Yunnan narastao je 1.982 m. Do
otprilike iste visine narastao je i planinski lanac Bayan Kara
Shan u zapadnoj Kini. U sjevernoj Kini velike koliine lave iz
bile su u planinskim lancima Velikome Khingan Shanu i Si-
khote-Alinu. Na istonoj obali zemlje morsko dno se spustilo
sve do Japana.

26) Glacial Geology and the Pleistocene Epoch ("Glacijalna geologija i razdo
blje pleistocena"), New York, 1947.
 Razina mora pokraj Malajskoga otoja spustila se 91 m.
Planine su rasle u Burmi, Tajlandu, Laosu, Vijetnamu, Filipi
nima, Indoneziji i Australiji. U sredinjoj Indiji promijenio se
tok rijeke Narbade.
Pucanjem Zemljine kore u Africi oblikovala se dolina Great
Rift. Na novozelandskome Junome otoku porast je iznosio
nevjerojatnih 17.830 m. Na Kanarskim i Azurskim otocima bi
lo je velikih vulkanskih aktivnosti.
U ljunanome talogu u Kamiru nalaze se fosili iz staroga
kamenoga doba, koji su se pojavili nakon to su porasle planine.
Postoje pisani zapisi o Velikome Han Haiju. Ljudi su promatrali
kako raste Himalaja. Ljudi su svjedoili kataklizmikome isui
vanju drevnoga mora.
 11. poglavlje

POTRESI I VULKANI
INJENICA
NAMEE SE SAMO JEDAN ZAKUUAK, ALI ON JE
TOLIKO NEVJEROJATAN DA BISMO GA PRIHVATILI. NE
TAKO DAVNO, DNO ATLANTSKOGA OCEANA SIGURNO
SE NALAZILO IZNAD POVRINE OCEANA.

Potkraj pleistocena dogodilo se neto jo stranije. Iz jo ne

poznatih razloga nestale su itave vrste. Izumrli su mamut i
mastodont, sabljastozube make i krznati nosorog. Strunjaci
su procijenili da je 75% velikih vrsta u pleistocenu, razdoblju
koje je trajalo 2,5 milijuna godina, izumrlo tijekom 800 godi
na, oko 9.000. god. pr. Kr.
Obino se smatra da su vrste izumirale postupno, kao to je
dugo i polako izumirao tigar u Kini, bijeli nosorog u Africi i
vuk u zapadnoj Europi. No, postoji dokaz da postupak istre-
bljenja nije uope bio postupan.
Tijekom iskopavanja zlata sjeverno od planine Kinley na
Aljasci otkriveni su ostaci nekoliko tisua ivotinja - mamuta,
mastodonta, bizona i drugih slinih vrsta - kao i velikih koli
ina iupanih stabala. Svi su bili smrznuti. Ta stvorenja nisu
uginula mirno. Njihove su kosti iskrivljene, slomljene i rasko
madane. Stabla su prepolovljena. ini se da su unitena u ve
likoj pretpovijesnoj katastrofi nepojmljivih razmjera.
 To nije bila lokalna katastrofa. Ostaci su otkriveni u sloju
smrznutoga mulja. Slian mulj s velikim koliinama ivotinj
skih ostataka otkriven je na Jukonu, rijeci Koyukuk na sjeveru
i rijeci Kuskokwim, koja utjee u Beringovo more. Ostaci su
iskopani i na nekoliko nalazita uz arktiku obalu.
ivotinje otkrivene na tim mjestima nisu uginule same. Na
razinama koje se nalaze 30 ili vie metara iznad povrine, otkri
veni su obraeni iljci, koji su se upotrebljavali kao vrhovi stri
jela i koplja. Lovci su izumrli kada i njihov plijen.
Istraivai koji su 1805. stigli na Novosibirske otoke, otkrili
su u njihovu ljunku "itavo mnotvo" kostiju slonova i noso-
roga. Lovac Liakhov, koji je istraivao otok sjeverno od Sibira
(i koji se nalazi otprilike 960 km unutar Arktikoga kruga),
pronaao je toliko mnogo ostataka mamuta okamina u ledenome
pijesku, da se upitao nije li od njih nainjen itav otok.
Slinu sliku nalazimo u mnogo toplijim klimatskim uvjeti
ma. Tijekom prvih est mjeseci arheolokih iskopavanja, iz pi
lje San Ciro pokraj Palerma na Siciliji otkopano je 20 t kostiju
vodenkonja. To nisu bili drevni fosili stari nekoliko milijuna
godina. Kosti su bile toliko mlade da su poslane u Marseilles,
kako bi se iz njih izvadio drveni ugljen za potrebe tvornica e
era.
Na Siciliji pronalazimo svojevrstan arheoloki obrazac ne
koliko tisua kostiju vodenkonja, koje su natrpane u piljama i
pukotinama stijena unato injenici da vodenkonji nikada nisu
ivjeli na takvim stanitima. esto su njihove kosti izmijeane
s kostima lava, hijene, medvjeda i slona, gotovo kao da su sve
te ivotinje bile odjednom ubaene u pilje i ondje su uginule.
Na nekoliko podruja u Siciliji pronalazimo dvije zagone
tne vrste - Hippopotamus pentlandi i Palaeoloxodon mnaidri-
ensis - za koje se pretpostavlja da nisu nikada obitavale na
tome otoku. No, moda su ta stvorenja ondje stigla s Malte,
Krete, Cipra, iz Grke ili sjeverne Italije, kako bi na tome mje
stu uginula. Na jednome nalazitu na Malti, koje je iskopano u
19. st. otkrivene su kosti slonova, gutera, divovskih ptica,
kornjaa i iznimno velike vrste puha, koje su izumrle. Njihovi
kosturi izmijeani su s golemim kamenim blokovima i groma-
dama. Razmrskane i ratrkane kosti jasno upuuju na to da su
ivotinje uginule nasilnom smru. Zagonetni su i ostaci kor
njaa ugurani medu kamenje ili zaglavljeni u pukotinama sti
jena. One su, kao vodena bia, morale ondje stii iz nekoga
drugoga nepoznatoga podruja. U pukotinama stijena na dru
gome lokalitetu na Malti nalaze se ostaci slonova, ptica, pa ak
i morskih pasa.
Vapnenake pilje na Kreti takoer su prepune kostiju i
votinja iz doba pleistocena, meu kojima se nalaze slonovi,
jeleni, patuljasti vodenkonji i glodavci. Ista slika otkrivena je i
nakon arheolokih istraivanja na Korzici, Sardiniji i Balea-
rima.
Nasip pokraj sela na arktikome otoku Cerigu, ija su povr
ina i pukotine stijena doslovno krcate ostacima ivotinja iz
pleistocena, lokalni stanovnici nazivaju "planinom kostiju".
Pukotine stijena na Rtu Gibraltar pune su razmrskanih i
prepolovljenih kostiju hijene, risa, raznih ptica, nosoroga, vu
ka, vepra, jelena, kozoroga, vola, pantere, zeca i kunia. Iako
su grabeljivci i lovne vrste meusobno izmijeani, nema na
znaka o tome da su se meusobno poubijale. Te su ivotinje
uginule zajedno i iznenada. Iskopano je nekoliko tona njihovih
ostataka.
Samo u jednoj pilji u Yorkshireu u Engleskoj otkriveni su
ostaci slonova, nosoroga, konja, vodenkonja, medvjeda, vuko
va, hijena, zeeva, tigrova, gavranova, golubova, ljuka, pata-
ka i eva. U tri pilje u Orestonu pokraj Plymoutha u 19. st. is
kopani su slini ostaci. U Kentovoj pilji pokraj Torquaya
pronaeni su osobito ivopisni dokazi da su ivotinje i ptice iz
pleistocena bile iznimno snanom silom natjerane u pilje, ali
jasni znakovi nasilja vidljivi su i na drugim nalazitima.
Spilje sa slinim kostima postoje i u Njemakoj, Francuskoj,
Italiji, Austriji, Hrvatskoj, Poljskoj i bivoj ehoslovakoj.
Mnoge su otkrivene u Libanonu, Siriji i drugim zemljama na
Bliskome istoku, a ima ih takoer i u Rusiji i kontinentalnoj
Aziji.
U pilji pokraj kineskoga sela Choukoutiena (nedaleko od
Pekinga), kosti ivotinja pomijeane su s ostacima nekoliko
ljudi, koji odaju tri razliita rasna tipa - europski, melanezijski
i eskimski. Jo vie zbunjuje pilja Vallonet, koja se nalazi
izmeu Monaka i talijanske granice, koja skriva ostatke kitova
izmijeane s kostima lavova, nosoroga, majmuna, slonova i hi
jena.
Australske pilje pune su ostataka iz doba pleistocena. One
se nalaze pokraj Wellingtona, na rijeci Macleay, pokraj izvora
rijeke Colo, u Yessebi i drugim mjestima. Kao i drugdje na svi
jetu, jasno je da su tamonje ivotinje uginule nasilnom smru
jer su im kosti slomljene i razmrskane.
Isti prizor ponavlja se u Junoj Americi. Diljem Brazila na
laze se pilje i pukotine stijena pune ostataka. U Sjevernoj
Americi pilje s kostima nalazimo u Novome Meksiku, Pensil-
vaniji i Nevadi. pilja Bishop's Cap u planinama Oregona pu
na je kostiju ljudi, vukova, konja, bizona, kojota, deva, antilo
pa i kopnenoga ljenivca.
To dokazuje veoma uznemirujuu sliku, sliku o iznimno
nasilnome dogaaju planetarnih razmjera, koji je potaknuo
dalekosene geoloke poremeaje, podizao planine, isuio
najmanje jedno more i ubio milijune ivotinja. Je li mogue
da nakon takvoga dogaaja potone kontinent?

***

Kraj Atlantide Platon opisuje na sljedei nain:

"Kasnije su nastupili iznimno razorni potresi i popla

ve i u samo jednome stranome danu i noi sve tvoje ra
tnike [Atenjane] progutala je zemlja, a otok Atlantidu
jednostavno je progutalo more i ona je nestala; zato se
morem na tome podruju danas ne moe ploviti. Plovi
dbu prijei mulj, koji se nalazi izravno ispod povrine,
ostaci potonuloga otoka."27

Platonova napomena o unitenju atenske vojske navodi na

zakljuak da katastrofa nije bila lokalnih razmjera. Istodobno s
nestankom Atlantide javili su se potresi na grkome kopnu, koji
su bili dovoljno razorni da poremete temelje atenskoga drutva,
a moda da ga ak i potpuno unite. Budui da se u povijesnim
zapisima tvrdi kako je grki grad-drava osnovan mnogo tisua
godina nakon datuma koji navodi Platon, namee se sumnja da
Atenjani koje mi poznajemo, nisu bili izvorni stanovnici Atene
nego stanovnici mnogo kasnije obnovljenoga grada, koji je bio
uniten u pretpovijesti.
No, ta pretpostavka nikada nije bila prihvaena. Iako su po
tresi opisani kao "iznimno razorni", oni su morali biti toliko ra
zorni da mogu izbrisati sve tragove jedne civilizacije. Naime,

27) Platon: Timej, prijevod Desmonda Leeja, Penguin Classics, London, 1971.
osim Atlantide, u isto su doba nestale i pretpovijesne grke
drave i Egipatsko Kraljevstvo, koje je tada navodno postojalo.
Ortodoksna teorija o pretpovijesti, koja se temelji na teoriji
o ledenome dobu, ne doputa sliku kakvu opisuje Platon.
Dananji strunjaci uvjereni su kako nije mogue da cijeli
jedan kontinent moe potonuti. Meutim, mnotvo dokaza o
sveopim geolokim poremeajima potkraj pleistocena navodi
na pretpostavku da je taj dio Platonove prie, kao i mnogi
drugi, moda doista toan. Moda je vrijeme da na drugaiji
nain razmotrimo nemogue.

***

Morsko dno u okolici Azorskih otoka prekriveno je vrstom la

ve, koja se struno naziva tahilit. To je tvar koja se veoma brzo
troi pod utjecajem vremena. Pod vodom (ali i u zraku) prvotno
crna, staklasta tvar pretvara se u palagonit, crven, sme ili ut
kristalni materijal. Tahilit oko Azora jo uvijek je crn. To znai
da ga je lava izbacila prije samo 13.000 godina, a moda i prije.
Azori lee na istonim padinama Srednjoatlantskog grebe
na, veoma dugoga podmorskoga planinskoga lanca, koji se
krivudavo protee otprilike 16.000 km od Arktikoga oceana
do junoga vrha Afrike. Okruen je podmorskim ravnicama,
koje se proteu sve do kontinentalnih obala.
Planine koje tvore taj greben iznimno su iroke i dugake.
Na pojedinim mjestima iroke su 1.600 km, a negdje doseu
visine iznad razine mora i tako tvore otoke kao to su Azori,
Ascension, Sv. Helena i Tristan da Cunha.
Geoloki postupci koji su oblikovali greben i danas traju.
Uz njegov vrh prolazi duga dolina, koja je mjestimice iroka
od 80 do 120 km. Na povrini doline neprestano izvire otoplje
na magma s dna Zemljine kore kako bi se ohladila, a potom se
pod pritiskom neprekidnih erupcija izbacuje. To takoer doka
zuje da su se u novije doba dogodile promjene.
asopis National Geographic 1949. izvijestio je o pomor
skoj ekspediciji, koja je ispitivala to podruje dubinomjerima.
Istraivanja su pokazala da se na podnojima grebena nalazi
nekoliko stotina metara taloga. No, kada je brod otplovio dalje
od grebena kako bi istraio bazene oceana na drugoj strani,
otkrio je neto nevjerojatno.
Znanstvenici su bili uvjereni da e slojevi taloga biti ak
deblji jer je dno Atlantika eonima lealo netaknuto. Meutim,
talog nije bio deblji od onoga na geoloki prilino mladom
Srednjoatlantskom grebenu. Talog na bazenu nigdje nije bio
dublji od 30 m. Na nekim podrujima uope ga nije bilo.
Namee se samo jedan zakljuak, ali on je toliko nevjero
jatan da bismo ga prihvatili. Ne tako davno, dno Atlantskoga
oceana nalazilo se: iznad povrine oceana.

***

Kako se to dogodilo? Odgovor nije nimalo jasan. Svake godi

ne svijet potrese otprilike 50.000 zamjetljivih potresa.28 Od
ukupnoga broja, 49.900 potresa preslabi su da bi bili opasni.
Preostalih 100 potresa dovoljno su razorni da nanesu tetu, ali
samo ako se dogode pokraj velikih gradskih sredita. Iznimno
razorni potresi dogode se otprilike jedanput na godinu. Oni
unitavaju ljude ili imovinu.
28) Zapravo, ima ih vie. Ta brojka ne ukljuuje potrese koji se mogu otkriti sa
mo instrumentima.
 Nekoliko puta u povijesti dogodilo se da se epicentar veli
koga potresa nalazio pokraj grada ili u njegovom sreditu.
Glavni grad Portugala, Lisabon, 1. studenoga 1755. pogodio je
razoran potres, iji se epicentar nalazio neto dalje od obale.
Potres je bio toliko snaan da je tetu prouzroio ak u Aliru,
koji je udaljen vie od 960 km. Nastali su plimni valovi, koji su
udarali u Martinique, udaljen 5.920 km. Ti su valovi u Lisabonu
bili visoki 6 m, a u Cadizu u panjolskoj 19 m.
Potres je nanio golemu tetu. Uniteno je dvanaest tisua
kua u Lisabonu, te veina velikih javnih graevina i crkava.
Poginulo je ezdeset tisua ljudi, od kojih su se neki utopili u
plimnim valovima ili izgorjeli u poaru, koji je bjesnio est da
na nakon dogaaja.
New Madrid u junome Missouriju pogodila su tri velika
potresa 16. prosinca 1811., 23. sijenja i 7. veljae 1812. Naj
vei od njih unitio je dimnjake u Cincinnatiju, koji je udaljen
592 km. Nakon toga slijedile su druge posljedice: potresi su se
osjetili u Louisvilleu u Kentuckyju, udaljenome 288 km. Ze
mlja se zatresla i u Kanadi.
2
Zatreslo se podruje od oko 100 360 km . U jednome dije
lu, dugome 240 km i irokome 60 km, zemlja je potonula na
dubinu od 3 m, nakon ega ju je potopila lokalna rijeka. Popa
dale su itave ume.
Moda najrazorniji potres u 20. st. dogodio se 18. travnja
1906., oko 5 sati ujutro, kada je skliznula rasjedina San Andre
as. Potres koji je prouzroila osjetio se od Kalifornije do Ore-
gona. Unato tome to su bili pogoeni i San Jose, Salinas i
Santa Rosa, katastrofa je postala poznata kao potres San Fran-
cisca. U tome gradu poginulo je oko 700 ljudi, a nakon potre
sa buknuo je poar, koji je zahvatio poslovni dio grada.
 Japan je podruje, izloeno potresima pa u njemu ak posto
ji tradicija izgradnje kua od drveta i papira, koje su mnogo pri
kladnije u sluaju eventualnih potresa. Meutim, u suvremeno
doba grade se kue od opeke i armiranoga betona, osobito u ur
banim podrujima. Kada je 1. rujna 1923. veliki potres zadesio
velegradsko podruje Tokija i Jokohame, iznenada se uruilo 54
posto graevina od opeke i 10 posto onih od armiranoga betona
- to znai nekoliko stotina tisua zgrada. Procjenjuje se da je
poginulo 140.000. ljudi: Prvi ok je izazvao tsunami (plimni
val), koji je dosegao visinu od 12 m i koji je ubio vie od 60
ljudi.
Potres dvostruko jai od onoga u San Franciscu, dogodio se
27. oujka 1964. na jugu sredinje Aljaske. Osjetio se na podru
2
ju od 1.300.000 km . Iako broj poginulih nije bio jako velik
(131), teta je bila golema. Podruje od oko 119.600 km2 doslo
vno se nagnulo. Brda su izbaena na visinu od 24 m, dok se na
drugim podrujima zemlja spustila do 2,5 m dubine. Potres je
uzrokovao klizanje tla i plimne valove, koji su otetili podruja
do Kalifornije. Poginulo je nekoliko desetaka tisua ljudi.
U Kini je nestao gotovo itav grad kada je 28. srpnja 1976.
razoran potres pogodio T'ang-shan, koji je oko 96 km udaljen
od Pekinga. Poginulo je 240.000 ljudi.
Iako su to doista bile velike katastrofe, oito da nijedan od
ta tri potresa nije bio toliko razoran da bi unitio itave kulture
ili potopio kontinente. Mnogi poginuli i iznimno velika teta,
koju je prouzroio potres u T'ang-shanu, objanjavaju se inje
nicom da zgrade u tome gradu veinom nisu bile dovoljno
vrste da izdre potrese. No, grad T'ang-shan postoji i danas.
Bio je tek zamalo uniten i ponovno izgraen.
Potres koji bi najvie odgovarao Platonovu opisu moda bi
mogao biti onaj, koji je 1964. zadesio Aljasku. Nakon njega
potonulo je kopno, a zemlja je naglo porasla. Stvorili su se go
lemi plimni valovi. No, ak i takva apokaliptina slika ne moe
se mjeriti s kataklizmom, koju je opisao Platon. Povijesni do
kazi potvruju mnoge nepravilnosti u Platonovoj prii. Potresi
ne mogu izmijeniti svijet niti unititi itave kulture. Oni je
dnostavno nisu dovoljno razorni da potope Atlantidu.

***

No, to je s vulkanima? Od vulkanske erupcije zemlja se trese.

Kada je govorio o potresima, Platon je moda mislio upravo na
vulkane. Od kraja 18. st. u erupcijama vulkana poginulo je oko
250.000 ljudi, od kojih je 70 posto poginulo u samo etiri vul
kanske erupcije.
Godine 1902., 8. svibnja, eksplodirao je Mont Pelee. To nije
bila osobito spektakularna erupcija. Iz vulkana na karipskome
otoku Martiniqueu izlilo se oko 4.1 kubinih kilometara ma
gme. No, ona se veim dijelom pretvorila u iznimno brzu lav
inu, koja je protutnjala strmom dolinom do luke St. Pierre. Nije
bilo dovoljno vremena za evakuaciju ljudi, odnosno uope nije
bilo vremena za upozorenje. U samo nekoliko minuta lavina je
progutala itav grad. Poginulo je 29.000 ljudi. S obzirom na broj
poginulih, erupcija Peleea najkatastrofalnija je erupcija vul
kana, koja se dogodila u 20. st. Druga strana erupcija dogodila
se 13. studenoga 1985.
Nevado del Ruiz je 5.310 m visok vulkan u Kolumbiji, a na
njegovu se vrhu nalazi led. U kratkotrajnoj erupciji iz njega se
izlilo nekoliko stotina tisua kubinih metara uarene lave.
Time se stvorio val rastopljenoga leda, koji se slijevao niz pla
ninu. On je, pak, stvorio golem val mulja, koji je zatrpao ve-
inu grada Armera, koji se nalazio 48 km istono od planine.
Poginule su 22.000 stanovnika.
Moda je najpoznatija erupcija svih vremena bila erupcija
vulkana Krakatau, koji se nalazi na malome, nenaseljenome
indonezijskome otoku izmeu Sumatre i Jave. Dogodila se 26.
i 27. kolovoza 1883., a imala je katastrofalne posljedice. Kada
je erupcija prestala, Krakatau se uruio i oblikovao krater, koji
se dijelom nalazio ispod morske razine. Nestalo je gotovo 26
km2 povrine otoka, a na mjestu na kojemu je nekada stajala
450 m visoka planina nastala je voda duboka 270 m. Zvuk
erupcije uo se u Australiji, koja je udaljena 4.800 km. Plimni
val visok 30 m usmrtio je 36.000 ljudi, koji su ivjeli uz obalu
Jave i Sumatre. Oblak pepela visok 80 km uzrokovao je spe
ktakularne zalaske sunca, koji su se na svijetu vidjeli jo neko
liko godina.
Erupcija vulkana Krakatau esto se opisuje kao najrazornija
u povijesti. Najvea erupcija u suvremeno doba jest ona vulka
na Tambore na otoku Sumbawa u Indoneziji, koja se dogodila
10. i 11. travnja 1815.
U nizovima jakih eksplozija izbaeno je 120 kubinih kilo
metara magme. Vie od 3 cm pepela prekrilo je vei dio Indo
nezije i Javanskoga mora. Tambora je prije erupcije bio visok
4.200 m. A nakon nje nestao je 1.350 m visok vrh vulkana.
Umjesto njega nastao je uruen krater irok izmeu 5 i 6 km i
dubok 800 m. U samoj erupciji i plimnim valovima, koje je
ona izazvala, poginulo je oko 10.000 ljudi, ali zbog debeloga
sloja pepela unitene su velike koliine usjeva, tako da je jo
82.000 ljudi umrlo od gladi.
Vulkani na godinu prosjeno uzrokuju oko 100 milijuna do
lara imovinske tete, ali taj omjer katkad dramatino varira.
Kada je 1980. eksplodirao vulkan Sv. Helena u Americi, imo-
vinska teta iznosila je oko milijardu amerikih dolara, iako je
erupcija bila umjerene jaine.
Nakon vulkanskih erupcija esti su poari. Vulkan Mauna
Loa na Havajima - gusto naseljenome otonome lancu - najvei
je vulkan na svijetu. Nakon to je godinu dana kljuao, vulkan
je 25. oujka 1984. konano eksplodirao. Pukotina koja je pri
tome nastala rascijepila je 4,8 km dugu os vrha, a slapovi lave
oblikovali su vatreni zastor. Vlasti su odmah zatraile da se po
duzmu promatraki letovi, koji su u prvim izvjetajima pokaza
li kako je vei dio dna kratera prekriven jezerom od rastopljeno
ga kamenja. Ubrzo se stvorila crna kora proarana mreom
pukotina iz kojih je kljuala crveno-naranasta uarena tvar.
Prva erupcija dogodila se neposredno nakon jedan sat uju
tro. Do zore pukotina na vrhu poela se iriti niz sjeveroisto
nu stranu planine. Lava je ponovno poela izbijati. Nekoliko
sati poslije, pukotina se proirila jo 6 km nie. Stvorio se nov
vatreni zastor dug gotovo 2 km. Ventili koje su oblikovale te
divovske pukotine tijekom prijepodneva su nastavili izbijati,
pa je lava tekla niz jugoistonu padinu planine. Oko etiri sata
poslijepodne, nekoliko serija potresa oznailo je da su se novi
ventili otvorili na jo niim razinama.
Lava koja je potekla iz niih pukotina bila je golemih razmje
3
ra. Izbacivala se u visinu od 18 m i na sat je istjecalo 492.800 m .
U samo jednome danu, lava je putovala 11,2 km, polako se pri
bliavajui gradu Hilu. Erupcija se jednakom silinom nastavila
sljedeih deset dana, ali tok lave se usporio. Drugi dan putovala
je 6,4 km, a etvrtoga dana ponovno je prepolovila taj put. Do
15. travnja, kada je erupcija prestala, najdui tokovi lave stigli su
27 km daleko, samo 9,6 km od predgraa Hila. Iz vulkana se
izlilo otprilike 207.000.000 m'lave, koja je prekrila oko 46,8
km2. No, sreom nitko nije poginuo, a jedina vea teta nastala
je na elektrinim vodovima.
Opasnosti vezane za vulkanske erupcije izaziva samo izli
jevanje lave, kao i otrovni oblaci koji se pri tome stvaraju. Ona
potie i velike eksplozije, koje mogu izbaciti veliko kamenje
ak i 20 km daleko. Jo su opasniji plinski oblaci, koji mogu
uguiti ljude i spaliti vegetaciju kilometrima daleko. Pepeo
unitava usjeve, pa ak moe sruiti krovove kua. Vulkanske
erupcije mogu potaknuti lavine i izljeve blata, plimne valove i
potrese. Potoci lave zatrpavaju sve pod sobom.
Iako je erupcija Tambore bila najsilovitija u povijesti, nedvoj
beno je da one mogu biti mnogo razornije. Geoloka istraivanja
pokazala su da je prije 2 milijuna godina vulkan u Yellowstoneu
u SAD-u toliko silovito eksplodirao da je proizveo ezdeset puta
veu koliinu magme od Tambore.
Strunjaci i dalje istiu da najveu opasnost predstavlja
ljudska samodopadnost. Ljudi koji ive pokraj vulkana nakon
erupcije esto imaju osjeaj lane sigurnosti, pa zanemaruju
oite znakove, koji upozoravaju da uskoro slijedi druga erup
cija.
Znanstvenici nas uvjeravaju da iako vulkanske erupcije
mogu unititi (pa ak i stvoriti) mali otok, nije poznat ni jedan
geoloki mehanizam, koji bi mogao potopiti veliki otok. Mo
ete biti sigurni da ono to je unitilo Atlantidu, razorilo cijelu
kulturu i izmijenilo izgled naega planeta, nije bila vulkanska
erupcija. No, ako nisu potresi ni vulkani, to je tome bio
uzrok?
 12. poglavlje

PROMJENA KLIME
INJENICA
POSTOJI MNOTVO DOKAZA, KOJI POTVRUJU DA JE
SVIJET NEKADA BIO MNOGO USPRAVNIJI I DA SE
ZEMLJINA OS DOISTA POMAKNULA.

Zemljina putanja nema oblik kruga, nego elipse. U odree

no doba godine ona se pribliava Suncu, dok se u drugim ra
zdobljima od njega udaljava. Mnogi ljudi smatraju da je oblik
putanje ono to uzrokuje izmjenu godinjih doba - zima nastu
pa kada je Zemlja udaljenija od Sunca - ali to nije tono.
Poput Sunca, Zemlja se takoer okree oko svoje osi. Meu
tim, u odnosu na putanju, ta os se ne nalazi pod pravim kutom,
nego je nagnuta pod kutom od 23,5. Upravo taj nagib utjee na
izmjenu godinjih doba, jer utjee na kut pod kojim suneva
svjetlost dopire do naega planeta, kao i na trajanje dana i noi.
Postoji dokaz da kut Zemljine osi nije oduvijek isti.

***

Zodijak je zamiljen pojas na nebu, koji se protee oko 8 na

svaku stranu Suneva puta meu zvijezdama. ini se da je nje
gova irina u poetku bila stalna, pa je u sebi ukljuivala puta-
nje Sunca, Mjeseca kao i Merkura, Venere, Marsa, Jupitera i
Saturna - pet planeta koji su vidljivi golim okom.
Zodijak se dijeli na dvanaest podruja, tj. Zodijakalnih zna
kova, koji su nazvani prema imenima zvijea, koje ste u nji
ma mogli vidjeti ako ste promatrali nebo oko 200. god. pr. Kr.
Iako su vam imena znakova - od Ovna do Riba - poznata iz
horoskopa, koje moete proitati gotovo u svim novinama,
danas se sama zvijea nalaze na drugim poloajima na nebu.
To je zato jer su se zvijezde pomicale u krug 26.000 godina, pa
je zvijee Riba danas ulo u znak Ovna, a slini razmjetaji
dogodili su se i s drugim zvijeima. Nakon otprilike 24.000
godina znakovi e se ponovno podudarati sa svojim zvijei
ma.
Podrijetlo zodijaka je drevno. Bilo je poznato u drevnome
Babilonu oko 2000. god. pr. Kr., a moda se razvilo i vie od
3.000 godina prije toga. S obzirom na njegovu korisnu primje
nu, preuzeli su ga Egipani i Grci, a razvili su ga, navodno
samostalno, ak i Azteci.
Drevna astronomija (prouavanje zvijezda) nije bila odvoje
na od astrologije (pretkazivanja dogaaja na temelju poloaja
planeta), kao to je danas, pa je zodijak u poetku vjerojatno bio
povezan i s promatranjima zvijezda.
U 19. stoljeu, astronom Richard Proctor analizirao je drev
ne zodijake "vodene" konstelacije - Rak, korpion i Riba - i
zakljuio da je u doba njihova nastanka os nebeske rotacije
bila drukija nego to je danas. U opirnoj astronomskoj studi
ji, koju su 1975. objavili M. Noel i D. H. Tarling, iznesena je
tvrdnja da se 10.178. god. pr Kr. nebeski pol nalazio pod
kutom koji je bio 30 udaljen od svojega dananjega kuta.
Astronomska promatranja uvijek su relativna, tako da se nave-
dena promjena u nebeskome polu moe jednostavno, pa i logi
no promatrati kao pomak nae planetarne osi za 30.
Razlog tome je neobian, a o njemu se rijetko raspravlja u
astrofizikim tekstovima. Prvi filozofi pretpostavljali su da se
planeti u krugu okreu oko Sunca, te da os rotacije mora biti
okomita na ravninu putanje. Kada su izravna astronomska pro
matranja pokazala da to nije tono, otkria su proglaena bo
gohulnima, jer su navodila na pomisao da Boje djelo ipak nije
toliko savreno.
Meutim, pravi problem nije bio Bog nego zakoni newto-
novske fizike. Planeti krue oko Sunca zato to su, recimo tako,
privueni gravitacijom. Njihovim pokretanjem upravlja isti me
hanizam koji upravlja loptom dok je njiemo oko svoje glave.
No, ako ste ikada okretali loptu oko glave, tada ste zacijelo uo
ili da ona pri tome opisuje krug. Osim toga, sila koja vrti plan
ete oko Sunca stvara, u potpuno mehanikome svemiru, okomi
tu rotacijsku os. Na taj nain ideja o "uspravnijoj" Zemlji nije
potpuno nerazumna.
No, ako je Zemlja nekada doista bila uspravnija, teko je
shvatiti zato se kut pod kojim se nalazi njezina os odjednom
promijenio. Naime, znanstvenici, koji su tvrdili da je na pla
net uvijek izgledao isto, odluno su odbacivali tu mogunost.
teta, jer mnogi dokazi potvruju da je svijet nekada bio mno
go uspravniji i da se Zemljina os doista pomaknula. No, da
biste to razumjeli, morate znati kako bi svijet izgledao s dru
kijom osi rotacije.

***

Ako nedavno otkrivena promjena u nebeskome polu doista

odraava promjenu kuta Zemljine osi, tada je svijet u koji je
Platon smjestio svoju izgubljenu Atlantidu morao biti mnogo
drukiji od svijeta, koji poznajemo danas.
Najprije pretpostavimo da je klima bila mnogo ugodnija.
Vjerojatno nije bilo ekstremnih razlika izmeu ljeta i zime, koje
postoje danas. Klima je u svim dijelovima svijeta bila mnogo
umjerenija. U takvoj klimi uspijevalo je mnotvo bilja, pa se
Platonova tvrdnja o dvije etve na godinu ne ini toliko nevje
rojatnom. Bogatstvo vegetacije utjecalo je i na bogatstvo ivo
tinjskoga svijeta, to se osobito odnosi na velike biljojede kao
to su slonovi, ija su krda, kako tvrdi Platon, tumarala prostra
nim ravnicama Atlantide.
Zbog umjerene klime, polarne ledene kape bile su mnogo
manje nego danas, a moda se uope nisu oblikovale. Mogue
je da je klima u hladnim i pustim podrujima Arktika i Antar
ktika bila, u najmanju ruku, umjerena a moda ak i topla. Ako
je na tim podrujima i bilo odgovarajuega tla, bila su iznimno
plodna.
Budui da su, kako pretpostavljamo, na polovima bile ma
nje ledene kape (ili ih uope nije bilo), razina svjetskih mora
bila je mnogo via. Sama mora bila su mnogo mirnija, jer je
stroj koji pokree vrijeme na naemu planetu bio posve druga
iji. To znai da bi i oluje bile mnogo rjee. Zapravo, bilo je
openito manje kie.
No, to ne znai i suu. Iznimno ivotvorna biosfera samo
dostatna je za svoje odranje. Ona proizvodi mnogo vie uglji
noga dioksida i kisika u atmosferi. Stupanj vlage bio je si
gurno veoma visok, tako da pustinja gotovo i nije bilo. Dani su
bili topli, sunani i puni ivota. Takvi uvjeti vjerojatno su utje
cali i na razvoj kultura. Zamiljene pretpovijesne civilizacije
su se, u nekim aspektima, lake razvijale od onih suvremenih.
Gotovo na itavom svijetu postojali su mnogo dublji temelji za
razvoj ekonomije. A sama civilizacija bila je mnogo profinje
nija, mnogo vie filozofska. Naime, obinom ovjeku uvijek je
lake razmiljati o duhovnim stvarima.
Moemo zamisliti i sliku mirnoga svijeta. Ondje gdje posto
ji obilje hrane, biljaka i ivotinja, gdje se topla klima rasprostire
na cijeli svijet, nema mnogo razloga za teritorijalne ratove. Ra
tovi bi u takvim uvjetima bili neobina pojava, vjerojatno ih ne
bi bilo nekoliko stoljea.
Takav bi svijet bio da je planetarna os u pleistocenu bila
mnogo uspravnija nego to je danas. U mnogome taj svijet na
likuje idilinome Zlatnome dobu, opisanome u mnogim svjet
skim mitovima.

***

Hebrejska mitologija, koju je prihvatilo kranstvo, opisuje

nae drevne pretke, koji su ivjeli idilino prije nego ih je Bog
zbog neposluha izbacio iz raja. Biblijski izvjetaj o tome ze-
maljskome raju sadri nekoliko zanimljivih usporedbi s naom
loginom rekonstrukcijom ivota prije 10.000. god. pr. Kr.
U Knjizi Postanka napisano je: "Tada Jahve, Bog, uini te
iz zemlje nikoe svakovrsna stabla - pogledu zanimljiva a do
bra za hranu..." Na istome mjestu govori se sljedee: "I nikne
iz zemlje zelena trava to se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti,
i stabla koja rode plodovima to u sebi nose svoje sjeme, svako
prema svojoj vrsti" , to upuuje na doba kada je biljni svijet
bio obilan i raznolik.
 Zanimljivo, u istome izvoru zabiljeena je i promjena kli
matskih uvjeta: "...Jahve, Bog, jo ne pusti dada na zemlju...",
a zakljuujemo i da je bilo iznimno mnogo vlage: "... voda je
izvirala iz zemlje i natapala svu povrinu zemaljsku". Kada se
pojavio ovjek, svijet je bio toliko ugodno mjesto za ivot da je
nalikovao vrtu.
Na Zapadu to je najpoznatija aluzija na pretpovijesno Zlatno
doba, ali sama legenda o njemu je univerzalna. Godine 700. pr.
Kr., grki pjesnik Hesiod pisao je o dobu u kojemu ljudi nisu
uope radili. Zemlja je bila toliko dareljiva da je poljoprivre
da bila nepotrebna. Davno prije Grka, Sumerani su opisivali
Dilmun, zemlju dobre vode u kojoj su usjevi obilni. Ona u mno
gome nalikuje egipatskoj mitskoj rajskoj zemlji Aalu.
Prvo od etiri pretpovijesnih kraljevstva u Iranu utemeljeno
je u doba mira i obilja. Krita Yuga, prvo pretpovijesno doba
prema hinduskoj mitologiji, bilo je iznimno dobrostivo. Vergi-
lije, koji je vjerovao da e Zlatno doba ponovno nastupiti pri
rodnim tokom, takoer je opisao svijet u kojemu usjevi rastu
samostalno, bez potrebe da ih se obrauje.
Neobina je injenica, prisjetimo li se Platona, da se pret
povijesni raj esto smjetao u Atlantski ocean. Irac sv. Brendan
Pomorac navodno ga je otkrio na zapadu toga oceana tijekom
svojega sedmogodinjega istraivakoga putovanja u 6. st.
Otok sv. Brendana, koji se zove i Otok blagoslova, a katkada
se povezuje s jednako tajanstvenim Hi Brasilom, opisivao se
kao zemlja jabuka i cvjetanja.
U grkoj mitologiji, Otoci blaenih - a taj su koncept pri
hvatili mnogi drugi drevni narodi - navodno su se nalazili "na
zapadu, gdje zalazi sunce", odnosno, atlantskome oceanu. Ne
to stariji grki mitski koncept - Elizejske poljane - takoer je
oznaavao zemaljski raj na zapadu. Homerov opis osobito je
zanimljiv jer tvrdi da je to bila zemlja u kojoj nije bilo snijega,
hladnoe ni kie, a tu su ivjeli ljudi, a ne due mrtvih.
Mnogi su se upitali nisu li ti mitovi neto vie od proizvo
da pjesnike mate. Je li mogue da su to iskrivljena sjeanja
na pradavni svijet, koji je postojao prije pomaka zemljine osi,
a u nekim sluajevima moda su to ak sjeanja na samu
Atlantidu? Ipak, time se nita ne dokazuje. Dokaze moramo
potraiti na drugome mjestu.

***

Arhipelag Spitsbergen je niz norvekih otoka u Arktikome

oceanu. Smjeten je na 78 56' sjeverne zemljopisne irine,
zbog ega se rasprostire 1.600 km unutar Arktikoga kruga.
Ljeta na njemu su hladna, a temperature doseu jedva 0C, dok
su zime estoke i surove. Temperature se tada mogu spustiti i
na -40C. S obzirom na tako ledene zime, biljni svijet je siro
maan. Na Spitsbergenu je vegetacija siromana, ali u ledenim
vodama uz obalu postoje koraljni grebeni.
Koralj je kosturni ostatak siunih morskih stvorenja, koja
ive samo u tropskim vodama. ak i u uarenim klimatskim
uvjetima, kakvi su u Egiptu ili Maroku, temperature nisu do
voljno visoke za nastanak koralja.
U svojoj knjizi Flora krtica Fossilis, nizozemski botaniar
O. Heer naveo je da na Spitsbergenu postoji ak 136 vrsta fo
silnih biljaka, meu kojima su borovi, jele, empresi, brijesto
vi, lijeske, omorike, pa ak lopoi i tropske palme. Na najsje-
vernijemu vrhu arhipelaga nalazi se leite ugljena, debelo od
7,5 do 9 m i prekriveno slojem kriljevca i pjeenjaka, koji je
zatrpan fosilima biljaka.
Ugljen je nastao kada su uginule iskonske ume nakon e
ga su geoloki uvjeti utjecali na promjenu sastava drevnoga
drveta. Ugljen moe nastati samo na taj nain. Njegova pri
sutnost na Spitsbergenu potpuno dokazuje da su u odreeno
doba u podruju smjetenome 18 15' od Sjevernoga pola posto
jale velike ume.
Spitsbergen nije jedino takvo podruje. Drevni ugljen na
lazimo na Aljasci, Grenlandu i u Kanadi. Na Antarktiku, koji
je danas prekriven debelim ledenim pokrivaem, takoer se
nalaze ugljen i fosilno drvo, to potvruje pretpostavku da je
na tome kontinentu nekada takoer postojala uma. Fosilni
ostaci magnolije i smokve otkriveni su 60-ih godina 19. st. sje
verno od Grenlanda.
Na otoku Disko uz obalu Grenlanda, nalazimo ostatke e
era, ira i drugih vrsta bilja, koje uspijeva u umjerenoj klimi.
Po itavom Antarktiku otkrivena je orahovina, bukva, topola,
hrast, magnolija, empres, boikovina, glog, kruhovac pa ak
i tropska paprat.
U sloju ilovae na Islandu nalaze se ostaci sekvoje, omo
rike, hrasta i javora, koji obino rastu u sunanoj Kaliforniji.
Na otoku Banks u kanadskome Arktiku otkriveni su irovi,
unato injenici da se najblia stabla hrastova (danas) nalaze
stotinama kilometara daleko. Pronaene su i velike koliine
smrznutoga drveta i fosilnih stabala.
Kada je pisao o otkriu Sjeverozapadnoga prolaza, Robert
McClure je izvijestio da se na Otoku princa Patrika, koji je
smjeten na 76 12' sjeverne zemljopisne irine, nalazi zamr
znuto, nefosilizirano drvee. Uz arktiku obalu Sibira i uz oba-
lu Beringova prolaza nalaze se goleme koliine nefosilizira-
noga i pougljenjenoga drva da se ini kako se radi o ostacima
itavih uma sekvoje, topole, johe i amerike platane, koje da
nas rastu samo na junijim podrujima.
Ta otkria upuuju na neto veoma oito. U neko doba na
sjeveru - ali i na golemim prostranstvima ledenoga Antarktika
- vladala je moda mnogo toplija klima nego to je danas. Pita
nje glasi: "Kada?"
Obino se smatra da je to bilo u razdoblju miocena, koje je
poelo prije 25 milijuna godina, a zavrilo prije 5 milijuna go
dina. No, postoji jedan problem, a on se odnosi na evolutivni ra
zvoj biljaka. Istraite li podruje na kojemu se, primjerice, u
razdoblju od nekoliko milijuna godina umjerena klima promije
nila u arktiku klimu, fosilni tragovi biljnoga svijeta pokazuju
postupan prijelaz, koji se dogaao kada su se biljke prilagoa-
vale novim uvjetima.
Takav model ne nalazimo na fosilnim ostacima sjevernih po
druja. Detaljna istraivanja pokazala su da se fosili, za koje se
prvotno smatralo da potjeu iz miocena, uope ne razlikuju od
dananjih vrsta. Oito je da se tijekom nekoliko milijuna godina
klimatskih promjena biljni svijet nije nimalo promijenio.

***

Mamuti su jedna vrsta izumrlih slonova, koji su do prije otpri

like 10.000 godina lutali svim kontinentima, osim Australijom i
Junom Amerikom. Najpoznatiji je sjeverni mamut, osobito zato
to su otkria savreno ouvanih kostura u ledenome Sibiru
pruila veoma mnogo podataka o tim stvorenjima i njihovu na
inu ivota. U Sibiru je vjerojatno ivjelo mnogo mamuta. Gla-
vna trgovina u srednjemu vijeku bila je izvoz njihovih kostiju u
Kinu i Europu.
Mnogi mamuti imali su ukastosmee krzno debelo oko 2,5
cm, koje je na povrini bilo prekriveno tamnosmeom dlakom,
koja je mogla narasti i do 50 cm. Veinom 20. st. strunjaci su
pretpostavljali da je taj kudravi ogrta rezultat prilagodbe na
ledenu hladnou. No, danas znanstvenici u to vie nisu sigurni.
Oni smatraju da njihovo krzno, kao ni krzno tigrova u suptrop
skoj Indiji, nije nastalo prilagodbom na hladnu klimu.
Mamuti su, kao i njihovi roaci slonovi, bili biljojedi. Nji
hova divovska tijela zahtijevala su goleme koliine hrane, koju
je moglo omoguiti samo obilje biljaka. Ostaci mamuta prona
eni su na sjevernim podrujima planeta kao i u zemljama koje
su u ledeno doba navodno bile pokrivene velikim povrinama
ledenoga pokrivaa.
Od ega su ivjeli? Biljke kojima su se hranili mamuti - kao
i mnoge druge divljai, koje su dijelile njihova stanita - mo
gle su rasti samo u umjerenoj klimi.

***

Dokaz o drevnome biljnome svijetu na Arktiku iznjedrio je jo

jednu zagonetku. Za rast biljaka, koje uspijevaju u podrujima
s umjerenom klimom, bila je potrebna toplina. Na njihov rast
utjee postupak fotosinteze, za koji je potrebna suneva svje
tlost. Takvim biljkama, kao to su magnolija i smokva, potre
bno je mnogo suneve svjetlosti. Na ostacima stabala limete,
koja su otkrivena u arktikome dijelu Amerike, jo uvijek vise
plodovi. Za rast voaka potrebno je mnogo suneve svjetlosti.
Arktike zime traju est mjeseci. Ondje jednostavno nema
dovoljno sunca za rast biljaka, o kojima svjedoe fosilni osta-
ci. To znai da takve biljke ne bi mogle izrasti na polarnim po
drujima ak da se ona na neki nain zagriju.
Odgovor na sve tajne sjevernih podruja planeta daje samo
teorija o pomicanju planetarne osi. Da se Zemlja doista okreta
la mnogo uspravnije, arktike zime ne bi trajale est mjeseci.
Dakle, bilo bi mnogo vie suneve svjetlosti, koja bi omoguila
rast biljaka. Umjerena klima postojala bi ak na podrujima u
blizini Sjevernoga i Junoga pola.
 13. poglavlje

IZVANZEMALJSKA
VEZA
INJENICA
PRED NAMA IZRANJA JASNA SLIKA. TO JE SLIKA U
KOJOJ SE IZNENADA MEUSOBNO IZMJENJUJU
KOPNO I MORE S KATASTROFALNIM POSLJEDICAMA.
TO JE SLIKA VELIKOGA SVJETSKOGA POTOPA.

Astronomska otkria, koja upozoravaju da se Zemljina os po

maknula, navode na zakljuak da se to dogodilo nedavno, otpri
like potkraj pleistocena. No, taj pomak bio je i veoma nasilan.
Za postupno geoloko pomicanje osi jednostavno nije bilo do
voljno vremena. Danas ne postoje naznake o postupnome po
maku, o tome ne govore ni izvjetaji astroomskih promatranja,
koji su stariji od 6.000 godina. Kada se Zemlja pomaknula, to je
uinila iznenada, a to znai s katastrofalnim posljedicama.
Teorija o pomicanju Zemljine osi pomae nam rijeiti veli
ku zagonetku. Postoji dokaz o dramatinim promjenama klime
u polarnim podrujima. Ta se promjena nije ostvarivala postu
pno. U elucima mamuta sauvanih u sibirskome vjenome
ledu, jo uvijek se nalazi svjee bilje. Oni su uginuli prije nego
su uspjeli probaviti svoju posljednju veeru. Zapravo, smrznu-
li su se.
Postoji dokaz o tektonskim poremeajima planetarnih ra
zmjera. Svi veliki planinski lanci na svijetu dosegnuli su dana
nju visinu krajem pleistocena. To upuuje na djelovanje snanih
geolokih sila, a moe se objasniti samo planetarnim uzrocima.
Postoji dokaz o masovnome izumiranju. Razne vrste nesta
jale su iznenada i gotovo istodobno. One nisu izumrle samo u
jednome dijelu svijeta. Neka sila uspjela je istrijebiti milijune
ivotinja na itavom planetu. Ta je sila bila toliko snana i
okrutna da je esto uspijevala odnijeti ivotinje daleko od nji
hovih prirodnih stanita i razmrskati njihova tijela u piljama i
pukotinama stijena.
Pretpostavljamo da je ista sila pomaknula i lutajue kame
ne gromade. Ona je uspjela podignuti i nositi nekoliko kilome
tara duge i stotinama tisua tona teke kamene ploe. A jasno
je da to kamenje nije bilo noeno polako nego je tutnjalo di
ljem zemlje brzinom ekspresnoga vlaka.
Ako je te katastrofe prouzroilo pomicanje Zemljine osi,
tada moramo razmisliti to je neposredno uzrokovalo to uni
tenja.

***

Poznato je da je ocean nekada prekrivao dananju sjevernu

Njemaku, sredinju Europu te velik dio Rusije i Kine. Geolo
zi su ga nazvali Miocenskim oceanom, ali iako je on u to pra
davno doba doista postojao, analize morskih fosila i drugih i
votinja navele su neke znanstvenike da vjeruju kako je to more
nestalo potkraj pleistocena, razdoblja koje je zavrilo prije
samo 10.000 godina. Vidjeli smo da se otprilike u isto doba
isuilo i veliko kinesko more u unutranjosti, Veliki Han Hai.
Na temelju analize rasprostranjenosti biljnoga svijeta mo
glo se pretpostaviti da je sadraj Tihoga oceana postojao u
neko doba u dalekoj pretpovijesti. Openito se smatra da su
Gondwanaland (ili Gondvana), Oceana i Pacifica nestali prije
mnogo milijuna godina. No, dokaz ponovno navodi na drugi
zakljuak.
Botaniar Joseph Hooker, koji je zakljuio da su otoci u In-
dijskome oceanu veinom zapravo vrhovi izgubljenih kontine
nata, a s obzirom na rasprostranjenost nekih vrsta etinara,
jasno je da su Fidi, Novi Zeland, Tasmanija i Australija neka
da bili dio iste kopnene mase. Te zakljuke potvruju tragovi
velikih uma otkriveni na morskome dnu izmeu Paname i Ga-
lapagosa, kao i na samome Fidiju. Drvee u tim umama ne
pripada drevnim vrstama. ini se da je zemlja na kojoj su rasli
nestala krajem pleistocena.
Analiza zemljopisnoga podruja Atlantskoga oceana poka
zuje da je gotovo 500 vrsta biljaka u Azorima jednako ili barem
srodno biljnim vrstama u Europi, Madeiri i Kanalima. Postoji
povezanost i izmeu biljaka u Madeiri i onih otkrivenih u zapad
noj Indiji i tropskoj Junoj Americi. Kako bi objasnili tu pove
zanost, neki su znanstvenici pretpostavili da je, ne tako davno u
prolosti, postojao otoni niz koji se rasprostirao oceanom, ba
kao Platonovo carstvo Atlantide.
Ta kopna danas vie ne postoje; potopilo ih je more. Pred
nama izranja jasna slika. To je slika u kojoj se iznenada meu
sobno izmjenjuju kopno i more s katastrofalnim posljedicama.
To je slika velikoga svjetskoga potopa.
 ***

Sva idovska i kranska djeca ue o pretpovijesnome potopu.

Taj potop je nastupio kada je Bog uoio kako su ljudi postali
okrutni, pa je odluio unititi sve vrste na zemlji, osim jedno
ga pravednoga ovjeka. To je bio Noa, koji je izgradio velik dr
veni brod kako bi spasio ivotinje, sebe i svoju obitelj. Kada je
Noa dovrio arku, Bog je poslao kiu, koja je padala etrdeset
dana i noi i potopila cijeli svijet.
Biblijska predaja o potopu temelji se na starijim izvorima.
Postoje tri babilonske verzije te prie. U jednoj se pripovijeda
da je Xisuthrosa, desetoga babilonskoga kralja, bog Kron upo
zorio na dolazeu katastrofu. No, za razliku od Noe, Xisuthros
je najprije morao napisati povijest svijeta i taj zapis zakopati u
Sippari. Tek nakon toga mogao je poeti graditi arku.
Kada je konano nastupio potop, Xisuthros je otiao u istra
ivanje, ostavljajui svoje suputnike na brodu. Nakon nekog
vremena, tajanstveni glas rekao im je da je njihov kralj mrtav
("odnesen s ovoga svijeta kako bi obitavao meu bogovima")
i uputio ih neka iskopaju njegovu povijest zakopanu u Sippari.
To su uinili i tada su mogli ponovno izgraditi i obnoviti drev
ne gradove.
Druga verzija legende nalazi se u slavnome epu naziva Gil-
game. Junak Gilgame rodio se nekoliko stoljea nakon opi
sane pustolovine, ali njegov ep govori o Utnapitimu, koji je,
poput Noe, preivio unitenje nakon to ga je boanstvo upu
tilo neka izgradi arku. Ta verzija prie pripovijeda o zranim
vrtlozima i neprekidnoj tami, bijesnoj kii i vodenim bujicama,
ali ta je katastrofa trajala samo tjedan dana.
 Trea i najstarija verzija prie djelomice je ouvana. Zapi
sana je na ploici ilovae staroj 4.100 godina, koju su arheolozi
otkrili u sumerskome gradu Nipuru, a pripovijeda o kralju Ziu-
sudri i sveeniku koji se zvao Enki, koji su preivjeli potop.
Naalost, ploa na kojoj je legenda zapisana dijelom je unite
na, pa ostatak prie nije poznat.
Patrijarh Abraham i njegov narod vjerojatno su znali za tu
legendu i ponijeli su je sa sobom kada su napustili Kaldeju i
naselili Kanaan.
Britanski arheolog Leonard Woolley 1929. godine dokazao
je da pria o potopu nije samo mit. Dok je iskopavao drevni
kaldejski grad Ur, otkrio je tragove velikoga potopa, koji se
dogodio oko 3 000. god. pr. Kr. u kojemu nije bio uniten sa
mo grad, nego i velika prostranstva oko njega. Na temelju to
ga otkria, znanstvenici su pretpostavili da su svi narodi Bli
skoga istoka doivjeli potop, koji je bio toliko velikih razmjera
da su oni naivno vjerovali da je zahvatio itav svijet.
Ta teorija odrala se do danas, ali ona ne opravdava inje
nicu da su legende o potopu univerzalne. Pria o potopu pripo
vijeda se i u Siriji, a govori o junaku Sisythesu. Ona se pona
vlja u Grkoj u obliku legendi o tri potopa. Najpoznatija od
njih je pria o Deukalionu i njegovoj eni Piri, koji su, kao
jedini preivjeli u potopu, ponovno napuili svijet. No, posto
je jo dvije verzije prie. Jedna pripovijeda o potopu koji se
dogodio mnogo prije, u doba Ogygesa, kralja Tebe, a druga je
pria o mnogo kasnijoj katastrofi. Potonji potop nije bio svjet
skih razmjera, ali je naveo Dardana da napusti svoj dom i
osnuje grad Troju.
Hinduske Purane pripovijedaju priu o Satyavrati, koji je
preivio svjetski potop uz pomo arke. U slinoj se ulozi poja
vljuju junak Bergelmir i njegova ena u islandskoj epskoj zbir-
ci Eda. Arke se spominju u sibirskoj, nordijskoj i waleskoj
mitologiji. Pojavljuju se meu mnogim uroenikim plemeni
ma Sjeverne i June Amerike, meu plemenom Masai u Africi,
Hotentotima, australskim Aboridinima, narodima otoka Fi
di, Eskimima, Malajcima, Samoancima, Burmanima, Kam-
bodancima, novozelandskim Maorima, Dyakima na Borneu i
Kinezima.
Viktorijanski antropolog James G. Frazer, tvrdio je da se u
mitovima Afrike, sjeverne i sredinje Azije i zapadne Europe
ne spominju legende o potopu, ali potom je proturjeio samo
me sebi spomenuvi da postoje prie o potonuu kopna i diza
nju mora. U suvremenome izvoru odluno se tvrdi da se motiv
potopa javlja "gotovo u svim svjetskim mitologijama", osim u
34
egipatskoj i japanskoj.
Iako se nazivaju mitovima i kao takvi odbacuju, jasno je da
veina, a moda i sve "univerzalne" legende predstavljaju is
krivljena sjeanja i tumaenja stvarnih planetarnih katastrofa.
Mnotvo dokaza potvruje da se katastrofa dogodila krajem
pleistocena, otprilike u isto doba kada je nestala Platonova
Atlantida.
Mnogi "mitovi" obiluju pojedinostima. U 9. odlomku Knji
ge Postanka, poeci poljoprivrede i osobito uzgoj vina, pripisuju
se Noi, pa zakljuujemo da poljoprivreda nije bila rezultat
prirodnoga toka linearne evolucije, nego je nastala kao vjetina,
koja se naslijedila od onih koji su preivjeli veliki potop. Na
temelju toga, zanimljivo je istaknuti da su se prva poljoprivre
dna zemljita na svijetu gotovo bez iznimke obraivala na viso
kim razinama zemlje, to se moglo oekivati ako se radilo o
velikim vodama, koje su se postupno povlaile.

34) Funk i Wagnalls: Standard Dictionary of Folklore, Mythology and Legend

("Rjenik folklora, mitologije i legende"), Harper, San Francisco, 1984.
 U religijskoj knjievnosti Mezopotamije nalazi se drevni
sumerski ep Postanak Eridua, koji se prvenstveno bavi opisom
stvaranja svijeta. U njemu se osobito opisuje izgradnja gradova
i kraljevstva prije unitenja civilizacije u velikome potopu -
istu priu pripovijeda Platon.
Drevni sumerski grad urupak, smjeten juno od Nipura
na jugu dananjega sredinjega Iraka, slavi se u sumerskoj le
gendi kao dom Ziusudre, koji je, poput Noe, preivio potop
izgradivi arku. Iskopavanja u prvoj polovici 20. st. otkrila su
dokaz o ljudskim naseobinama iz pretpovijesnoga doba. Meu
njima su se nalazile ruevine veoma dobro izgraenih kuca,
kao i ploice ispisane klinastim pismom na kojima se nalaze
administrativni zapisi i popisi rijei. To znai da je na tome po
druju u to doba, to je neobino, postojalo visoko razvijeno
drutvo. Teorija o obnovi civilizacije nakon potopa ponovno
moe objasniti kako su se odjednom pojavile potpuno razvi
jene kulture.

***

Iznenadan pomak Zemljine osi mogao bi uzrokovati tektonske

poremeaje diljem planeta. Ista pojava mogla bi prouzroiti
isuivanje mora i potapanje otoka, pa ak i manjih kontinena
ta uslijed poplava, koje bi imale gotovo svjetske razmjere.
Moemo veoma lako zamisliti mogue posljedice. itave
ivotinjske vrste - mamuti, mastodonti, sabljozube make i
drugi divovski sisavci - bile su toliko pogoene katastrofom da
se nikada nisu oporavile te su nakon nje uginule. ovjeanstvo
je preivjelo, ali prve civilizacije nisu opstale. Hapgoodovi po
morci, Platonovi ratoborni Atlantiani, drevne pretkulture Ate-
ne i Egipta izbrisani su s povrine zemlje, a dokaz o njihovu
postojanju zakopan je toliko duboko da na povrinu izlazi sa
mo u ratrkanim dijelovima.
U zastraujue kratkome razdoblju ovjeanstvo je bilo
ponovno baeno u kameno doba i polako je puzalo unatrag u
razvoju.
Jedino takva slika podudara se s dokazom, koji smo pretho
dno razmatrali. A to je ista ona slika koju su predstavile nae
drevne usmene predaje. No, ta slika ostaje nedovrena. Naime,
ako je pretpovijesna civilizacija bila unitena u razornim popla
vama, koje su uzrokovali nezamislivo veliki tektonski poreme
aji svjetskih razmjera, koji su, pak, nastali zbog iznenadnoga
pomaka osi naega planeta, ostaje jo jedno pitanje koje zahtije
va odgovor: "Zato se pomaknula Zemljina os?"

***

Platon tvrdi da su Atlantida i drevna atenska vojska nestale

zbog "iznimno razornih" potresa i poplava. No, iako su moda
doista bili toliko razorni da su potopili itav otok i kontinent,
to su ipak bile lokalne pojave. Sa stajalita sredozemnih naro
da bile su to planetarne katastrofe, tako da nam ne mogu po
moi u objanjenju onoga to se dogodilo u veim razmjerima.
No, u Platonovu opisu povijesti postoji jo jedna naznaka koja
bi mogla pomoi rijeiti zagonetku.
Platon nije tvrdio da je svoju priu saznao izravno od Atlan-
tiana. On ju je uo od Kritije, koja ju je ula od grkoga dra
vnika Solona, a njemu je priu ispripovijedao egipatski
sveenik iz hrama u Saisu. Prije no to je poeo priati, svee
nik je sa Solonom dugo razgovarao o povijesti svijeta i pritom
je istaknuo da samo egipatski zapisi seu u duboku pretpovi
jest. Razlog koji je naveo veoma je zanimljiv. Tvrdio je da su
se u drevno doba dogodile brojne katastrofe, koje su bile toliko
velikih razmjera i iznimno razorne da je u njima bilo uniteno
sve osim ovjeanstva - pisana povijest ovjeanstva bila je
potpuno unitena, a samo se ona u Egiptu ouvala zahvaljujui
neobinim okolnostima. Sveenik je na temelju tih drevnih
povijesti na neobian nain protumaio popularan grki mit.

***

Lik iz grke mitologije, Faeton - to znai "sjajan" ili "blistav"

- bio je sin boga Sunca Helija i smrtnice ili nimfe. Faeton nije
bio siguran u zakonitost svojega roenja, pa se obratio ocu za
savjet. Helije se zakleo u svoje oinstvo tako to je Faetonu
obeao da e mu dati sve to poeli. Faeton je zatraio da je
dan dan vozi oevu krilatu Sunevu koiju. Iako ga je Helije
pokuao odvratiti od toga nauma, Faeton je bio uporan i budu
i da nije mogao pregaziti danu rije, otac mu je ispunio elju.
No, Faeton nije mogao upravljati konjima pa se Suneva
koija previe pribliila Zemlji, koja je zbog toga poela go-
rjeti. Poari su unitili narode. Raspuknula se zemlja i isuile
rijeke. Divovski oblak dima prekrio je svijet tamom. Ocean se
stisnuo, a pepeo je prekrio svijet. Sama Zemlja se okrenula i
zatraila Jupiterovu pomo:

"Ako nestanu more, zemlja i nebeska palaa, pono

vno emo biti ubaeni u kaos. Spasi je od ognja da neto
ipak opstane i sauva svemir."
 Kako bi sprijeio katastrofu, Zeus pogodi Faetona munjom,
te on padne u ue rijeke Eridan.35
Kada je to ugledao, Helija obuzme velika tuga i on sakrije
svoje lice tako da je Zemlja bila obasjana samo njegovim pla
menom. Nije elio nastaviti svoj dnevni put sve dok mu svi
bogovi nisu odali tovanje. Nakon toga, ponovno su se redo
vito izmjenjivali dan i no. Jupiter je ponovno uspostavio red
i ivot na nebu i Zemlji.
Ta pria zvui poput mnogih slinih pria drevnih Grka.
Ali, egipatski sveenik, koji je razgovarao sa Solonom mislio
je drukije. On je tvrdio da se radi o mitskome opisu stvarnoga
astronomskoga dogaaja.

35) Koju znanstvenici danas nazivaju rijekom Po u Italiji.

 14. poglavlje

ASTEROIDI I KOMETI
INJENICA
SUDAR S KOMETOM BIO BI RAZORAN, KATASTRO
FALAN I ZASTRAUJUI DOGAAJ, ALI ON SE NE BI
MOGAO MJERITI SA SVJETSKOM KATAKLIZMOM,
KOJA JE UZROKOVALA POTONUE ATLANTIDE.

Izmeu 16. i 22. srpnja 1994. na planet Jupiter sruilo se vie od

dvadeset dijelova raspadajuega kometa, koji je nazvan Shoe
maker-Levy 9, prema astronomima koji su ga otkrili. No, neka
vas ne zavara rije dijelovi. Jupiter su pogodile mnoge gromade,
iji je promjer bio oko 2 km i koje su putovale brzinom od oko
3.500 km/h. Svaki udarac imao je razorne posljedice - velike
eksplozije, vatrene plamenove visoke nekoliko tisua kilo
metara, divovske mjehure vruega plina u Jupiterovoj atmosferi
i velike tamne brazgotine na vidljivome planetarnome disku,
koje su nestale tek nakon nekoliko tjedana.
Jupiter je divovski planet, koji je 318 puta tei od Zemlje i
iji je opseg 1.500 puta vei od Zemljina. Promatrai tog do
gaaja shvatili su da bi posljedice, u sluaju da je Shoemaker-
Levy promaio Jupiter i pogodio na planet, bile razorne.
Meutim, neki su strunjaci tada govorili drukije. Osim
Sunca, Jupiter je najvee nebesko tijelo u Sunevu sustavu.
Njegovo golemo gravitacijsko polje djeluje kao kozmiki va
kuum, koji isti otpatke koji izvana ulaze u sustav. Nije sluajno
da je Shoemaker-Levy pogodio Jupiter, koji poput straara titi
unutranje planete, meu kojima i Zemlju. Naalost, to osigu
ranje nije potpuno.

***

U Laboratoriju za mlazni pogon u Pasadeni, Kalifornija, obja

vljeno je 20. oujka 1996. da je u adu u Sredinjoj Africi
skupina znanstvenika otkrila lanac kratera, koji su vjerojatno
nastali uslijed udarca velikoga, fragmentiranoga kometa - a
moda i razmrskanoga asteroida - poput Shoemaker-Levyja.
Krateri su otkriveni na radarskim slikama Zemlje, koje je
snimio svemirski brod Endeavour u travnju i listopadu 1994.
Na tim slikama, osim poznatoga mjesta udarca, koji se naziva
Aorounga, uoena su dva nova kratera. Njihova veliina kree
se od 11 do 16 km, a nastali su uslijed udarca predmeta iji je
promjer vjerojatno iznosio oko 2 km. Lanac kratera sline ve
liine uoen je na Kalistu, jednome od Jupiterovih mjeseca.
Znanstvenici procjenjuju da su krateri u adu stari oko 360
milijuna godina. Ako je to tono, tada su oni nastali u doba
kada se na naem planetu dogodilo masovno izumiranje biljnih
i ivotinjskih vrsta. Znanstvenici nagaaju da su sudari, iako
nisu bili dovoljno snani da sami uzrokuju istrebljenje, moda
bili dio veega kozmikoga dogaaja.
Zagonetka o istrebljenju koje je nastupilo uslijed udarca ve
likih svemirskih tijela zaokupljala je znanstvenike posljednjih
nekoliko desetljea 20. st. Oni veinom prihvaaju teoriju da
su dinosaurusi, koji su izumrli prije 65 milijuna godina, nestali
zbog udarca asteroida ili kometa otprilike deset puta veega od
onoga koji je stvorio kratere u adu. Pitanje koje zabrinjava
astronome jest: "Moe li se takav udarac ponovno dogoditi?"

***

Eugene (Gene) Shoemaker, po kojemu je nazvan komet koji je

udario u Jupiter, poginuo je 18. srpnja 1997. u prometnoj nesre
i u Alice Springsu u Australiji, tijekom istraivanja geologije
kratera. U toj je nesrei bila ozlijeena i njegova supruga i
astronomica Carolyn Shoemaker.
Shoemakerov pepeo danas poiva na Mjesecu u vakuumom
zatvorenoj kapsuli, koju je ondje ostavio Lunar Prospector.
Oko kapsule omotana je mjedena folija na kojoj su ispisani
sljedei stihovi iz drame Romeo i Julija:

"A kada umre,

odvedite ga i izreite njegovo tijelo u obliku malih zvijezda,
i tada e toliko uljepati lice neba
da e sav svijet biti zaljubljen u no,
i vie nee tovati kriavo sunce."

Prije svoje smrti, Shoemaker i njegova supruga istraivali

su i otkrivali komete u Flagstaffu u Arizonu. Osobito su bili
zainteresirani da otkriju tijela, koja bi mogla pogoditi Zemlju i
odluno su pokuavali na to upozoriti politiare. Poput svih
astronoma, vjerovali su da je samo pitanje vremena kada e se
dogoditi veliki, opasan udarac, zbog ega bi trebalo poduzeti
mjere sigurnosti.

***
 ***

Nedvojbeno je da astronomi imaju pravo. Svake noi i svako

ga sata na nebu iznad naega planeta pojavi se oko petnaest
meteora. Nekoliko puta na godinu - tijekom takozvane mete
orske kie - taj broj se povea na ak sedamdeset pet.
Samo nekoliko meteora prouzroi tetu. Veinom se radi o
kamenju i ledu veliine graka - ostataka kometa i drugih sve
mirskih tijela - koji izgore ubrzo nakon to pogode Zemljinu
atmosferu. Ali, neki su mnogo opasniji.
Najsjajniji meteor koji je ikada bio vien na dnevnome nebu
iznad SAD-a, proletio je 10. kolovoza 1972. Letio je brzinom
od oko 53.600 km/h preko Montane, Wyominga i Utaha. Sre
om, samo je okrznuo Zemljinu atmosferu, a satelitske snimke
su pokazale da je bio doista velik. Imao je promjer 30,5 m, to
je bilo dovoljno da prouzroi prilino veliku tetu da je pao na
naseljeno podruje.
A meteoriti doista mogu pasti na Zemlju. Najvei je otkri
ven 1920. pokraj Grootfonteina u Namibiji. Bio je tei od 60 t.

***

No, veliku zabrinutost ne izazivaju ak ni divovski meteoriti,

poput onoga koji je pao na Namibiju. Najveim nonim mora
ma astronomi smatraju druga dva tipa svemirskih tijela.
Jedan od njih je asteroid. To su mala planetarna tijela, koja
mogu biti razliitih veliina. Najvei od njih je Ceres, iji je
promjer oko 1.024 km, zatim Pallas i Vesta s promjerom od
oko 544 km. Promjer oko 200 asteroida vei je od 96 km, a
postoji jo nekoliko tisua manjih asteroida.
Iako je veina asteroida ograniena na pojas izmeu pu
tanje Marsa i Jupitera, mnogi od njih uu u putanju Marsa i
zato se kae da su "blizu Zemlje".
Godine 1932. njemaki astronom Karl Wilhelm Reinmuth
postao je prva osoba, koja je promatrala skupinu asteroida koji
su bili blizu Zemlje i koji su ak preli putanju naega planeta.
Zbog svoje slabe svjetlosti, asteroide je veoma teko pratiti, pa
ih je Reinmuth izgubio ubrzo nakon to ih je otkrio. Unato
naporima i pomoi kolega astronoma, ponovno su otkriveni
tek 1978. - samo dvije godine nakon to je amerika astro-
nomica Eleanor F. Helin uoila drugu skupinu asteroida, koja
je takoer prela preko nae orbite.
Otkria su izazvala veliko zanimanje. Svako veliko astro
nomsko tijelo, koje prijee Zemljinu orbitu predstavlja potenci
jalnu opasnost. Detaljnim prouavanjem do kraja 70-ih godina
otkriveno je oko 25 takvih asteroida. Sljedee desetljee otkri
veno ih je jo 80, a do poetka 90-ih taj se broj popeo na 154.
Prema aktualnim procjenama, ukupan broj asteroida koji se
nalaze u blizini Zemlje i iji je promjer vei od pola kilometra,
iznosi 1.800. ini se da ih ima i vie. Meu asteroidima koji se
nalaze blizu Zemlji postoji skupina takozvanih Amora. Iako ne
prelaze nau orbitu redovito, njihova se orbita pod utjecajem
gravitacije znatno mijenja. Iz toga razloga neki od tih uda
ljenijih asteroida povremeno prelaze Zemljinu orbitu i vjeroja
tno e to initi jo ee u budunosti.
Dogaaju se i blii susreti sa Zemljom. U sijenju 1991. po
kraj Zemlje, na manje od pola puta od Mjeseca, proao je aste
roid promjera 9 m. Zemaljsku katastrofu uzrokovao bi sudar s
jednim od veih asteroida.
 ***

Asteroidi nisu jedini problem. U posljednjih 2 200 godina na

Sunev sustav posjetilo je 810 kometa. No, samo nekoliko njih
nalazi se na orbiti koja ih vie puta vodi ovamo, tako da se u
navedenome razdoblju ondje nalazilo 1 292 kometa.
Stalno se otkrivaju novi kometi. Meu novootkrivenima bio
je i najspektakularniji komet Hale-Bopp. Njega su, neovisno
jedan od drugoga, prvi put uoili Alan Hale i Thomas Bopp 23.
srpnja 1995. Nalazio se najblie Zemlji 22. oujka 1997. kada
se spektakularno pokazao na nonome nebu gdje je ostao sve
do poetka svibnja.
Hale-Bopp nije nikada ugrozio Zemlju. No, astronomi su
naalost svjesni kako ne postoji osiguranje da e tako uvijek
biti s kometima, koji nas posjeuju. Sudar sa Zemljom znaio
bi golemu katastrofu.
No, ak ni komet ne bi mogao pomaknuti Zemljinu os. Iako
plinovite glave nekih kometa mogu premaiti veliinu Jupi
tera, veina ih prelazi nekoliko kubinih kilometara. Sudar s
kometom bio bi razoran, katastrofalan i zastraujui dogaaj,
ali on se ne bi mogao mjeriti sa svjetskom kataklizmom, koja
je uzrokovala potonue Atlantide. ak i kada pogledamo dale
ko iznad Zemlje, ne moemo pronai nita to bi objasnilo ono
to se dogodilo prije 11.600 godina.
 15. poglavlje

PLANET KOJI
NEDOSTAJE
INJENICA
PROCJENJUJE SE DA BI NEKO KAMENO TIJELO
ODGOVARAJUEGA OPSEGA U POJASU ASTEROIDA
MOGLO STVORITI PLANET NETO MANJI OD NAEGA
MJESECA ... EKSPLOZIJA JE SIGURNO BILA GOLEMA.

Prvi astronomi na svijetu bili su Sumerani i Kaldejci, drevni

babilonski narodi. Njihovo je znanje bilo impresivno. Napri-
mjer, oni su znali da se Sunce nalazi u sreditu Suneva susta
va - to otkrie openito se pripisuje Nikoli Koperniku, koji je
do njega stigao 1543. Znali su da Mjeseeva svjetlost i pomr
ina Mjeseca nastaju zbog Zemljine sjene. Znali su da planeti
mijenjaju putanju i otkrili su takozvanu precesiju ekvinocija.
Kada je 129. god. pr. Kr. sastavljao svoj zvjezdani katalog,
grki astronom Hiparh zabiljeio je da zvijezde u odreenome
razdoblju sustavno mijenjaju svoj poloaj. Kljuna rije jest
sustavno. To znai da se ne pomiu zvijezde nego Zemlja. To
pokretanje danas je poznato kao teturanje u Zemljinoj osi, koja
polako opisuje krug. Rezultat teturanja jest da se podudaranja
zvijea s ekvinocijima tijekom vremena postupno mijenjaju.
 Danas se precesija ekvinocija izraunava na jednostavan
nain, ali u doba kada je prvi put otkrivena morala se proma
trati tijekom iznimno dugoga razdoblja. Naime, potrebno je
2.160 godina da neki znak zodijaka obiljei promjenu vernal-
noga (proljetnoga) ekvinocija. Nije poznato kada se to prvi put
dogodilo. Do razdoblja kada je on vien ve dva ili tri puta,
astronomi su vjerojatno pretpostavili o emu se radi. No, da bi
se taj ciklus potpuno objasnio i potvrdio, potrebno je 25.920
godina promatranja neba i biljeenja otkrivenoga.
Hiparh nije tvrdio da je upravo on bio prvi koji je otkrio taj
fenomen. Naime, priznao je da su to uinili babilonski astro
nomi. To je potvrdio prof. Herman Hilprecht krajem 19. st.,
nakon to je prouio nekoliko tisua ploa od ilovae, koje su
se nalazile u hramskim knjinicama u Nipuru i Siparu, kao i u
knjinici Asurbanipala, posljednjega velikoga asirskoga kralja,
koji je vladao od 668.- 627. god. pr. Kr.
Asurbanipal je u Ninivi utemeljio prvu sustavno skupljenu
i katalogiziranu knjinicu na Bliskome istoku. U Britanskome
muzeju uva se oko 20.000 ploa i ostalih sauvanih dijela iz
te knjinice. Asurbanipal je zapovjedio svojim pisarima da is
trae i skupe ili prepiu razne tekstove iz hramskih knjinica,
te ih tako uklope u temeljnu zbirku iz Aura, Kalaha i same Ni-
nive. Vei dio tih tekstova bili su astronomski ili matematiki,
a mnogi su bili drevni ak u Asurbanipalovo doba.
Kada je Hilprecht prouavao te ploe, iznenadio se kada je
ustanovio da se sve kopije i prijepisi ploa iz drevnoga Babi
lona temelje na brojki 12.960.000. Razlog tome ostao je taj
nom sve dok Hilprecht, sjetivi se da su Babilonci bili oarani
zvijezdama, nije zakljuio da taj broj moda ima astronomsko
znaenje. Obavio je potrebna izraunavanja te zakljuio da se
broj moe povezati samo s precesijom ekvinocija.
 No, Babilonci su svoje znanje o astronomiji temeljili na jo
drevnijim izvorima. Sumeranska ploa u Berlinskome muzeju
sadri popis zodijaka s ekvinocijskom tokom u znaku Lava
(danas se ona nalazi u znaku Ovna). To upuuje na pretpostav
ku da je zodijak sastavljen prije ak 11.000. god. pr. Kr., u do
ba kada su Hapgoodova pretpovijesna civilizacija i Platonova
Atlantida jo uvijek cvjetale.
Profesori George Sarton i O. Neugebauer objavili su 1955.
svoja otkria o asirskim, kaldejskim i sumeranskim astronom
skim ploama, koja su pokazala da se njihov sadraj ne temelji
na izravnim promatranjima nego na matematikim formulama,
koje su bile starije od njih. Meu arheolokim dokazima ne
postoji nita to bi pokazalo kada su nastale te matematike
formule.
Da su babilonski astronomi bili iznimno napredni - emu je
znatno pridonijelo naslijeeno znanje - potvruje i ploa od
ilovae iz Ura, koja potjee iz 3. tisuljea pr. Kr. Ta ploa
dijeli nebo na tri razliita podruja, koju shemu su suvremeni
astronomi prihvatili tek 1925.
S obzirom na napredna otkria astronoma Bliskoga istoka,
ne iznenauje injenica da su Babilonci znali da u Sunevu
sustavu postoji mnogo vie planeta od onih koje vidimo golim
okom.
Astronomi danas istiu da se Sunev sustav sastoji od Sun
ca i devet planeta - Merkura, Venere, Zemlje, Marsa, Jupitera,
Saturna, Urana, Neptuna i Plutona. Od tih planeta samo se
Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn mogu vidjeti bez tele
skopa. U Dravnome muzeju u bivemu Istonome Berlinu,
nalazi se akadski cilindar, na kojemu je naslikano svih devet
planeta i Mjesec. No, osim njih na tome cilindru - kao i na ne
koliko slinih - prikazan je deseti planet u sustavu.
 ***

Bodeov zakon, koji je sastavljen u 18. st., jedan je od naina

da se izrauna prosjena udaljenost nekoga planeta od Sunca.
Iako su precizna izraunavanja mnogo sloenija,36 taj zakon
tvrdi da se svaki planet okree oko Sunca na otprilike dvo
strukoj udaljenosti od one prethodne. Kada je njemaki astro
nom Johan Daniel Titus 1766. prvi put objavio taj zakon, a
1722. popularizirao ga je Johann Bode, znalo se za est plane
ta Suneva sustava, tako da je taj zakon vrijedio za njih pet -
Merkur, Veneru, Zemlju, Mars i Saturn. No, na Jupiter se taj
zakon nije odnosio.
Iako se pokazao iskustvenim pravilom, Bodeov zakon zbog
Jupitera, nije privukao dovoljnu pozornost astronoma sve do
1781., kada je William Herschel otkrio sedmi planet. Nazvao
ga je Georgium Sidus, u ast svojega pokrovitelja kralja Geor-
ga III., ali astronomska znanost ga je poslije, prema klasinoj
predaji preimenovala u Uran. Pokazalo se da se Uran nalazi to
no na onome mjestu, koje je predvidio Bodeov zakon.
No, Bodeov zakon se ponovno pokazao pogrenim. Ovaj
put radilo se o Neptunu, koji je otkriven 1846., ali je Zakon
precizno predvidio gdje se nalazi orbita Plutona, koji je prvi
put uoen 1905.
Taj "takozvani zakon" danas se smatra astronomskim
kuriozitetom, ali 1781. znanstvenici su ga smatrali nepobitnim,
pa vie nisu propitkivali njegovu "zakonitost" nego su se usre-

36) Na primjer, uzmite niz 0, 3, 6, 12, 24, 48 i 96. Svakome broju dodajte broj
etiri i rezultat podijelite sa 10. est od vaih sedam rezultata - prvih pet i po
sljednji - predstavlja priblinu udaljenost od Sunca, mjerenu u astronomskim
jedinicama, est poznatih planeta u Bodeovu danu.
dotoili na traganje za planetom, koji se navodno nalazio iz
meu Marsa i Jupitera. Organizirana su velika astronomska
istraivanja, a ponuene su i nagrade sretnome nalazniku. No,
tek uoi Nove godine 1801. talijanski astronom Giuseppe Pia-
zzi konano je pronaao ono za ime su svi tragali.
Piazzi je vodio rutinska promatranja, kada je tono na mjestu
koje je predviao Bodeov zakon ugledao jedan planet. No, to je
bio najneobiniji od svih planeta Suneva sustava. Imao je pro
mjer 1.024 km, pa je tako bio manji i od najpoznatijih mjeseca,
a i njegova se orbita razlikovala. Piazzijevo otkrie dobilo je ime
Ceres.
Znanstvenici su se jo uvijek udili tome otkriu kada je,
nakon samo godinu dana njemaki astronom Heinrich Olbers
uoio drugo nebesko tijelo pokraj Ceresa. Ono je bilo jo ma
nje, ali takoer se okretalo oko Sunca. Nazvan je Pallas, a
astronom koji ga je otkrio odmah je predvidio da e uskoro biti
promatrana druga slina nebeska tijela. Tvrdio je da e se ona
razlikovati po svojemu sjaju s obzirom na to kako se okreu
oko svoje osi, to znai da e imati nepravilan oblik, te da e i
njihove orbite biti neobine poput orbita dvaju prethodnih pla
neta.
Olbers je imao pravo. Kasnija promatranja su pokazala da
su Ceres i Pallas tek dva pripadnika velikoga pojasa asteroida,
koji lei izmeu orbita Marsa i Jupitera. U tome pojasu nala
zilo se doslovno nekoliko tisua kamenih masa, koje su kruile
oko Sunca. Otprilike 200 tijela imala su promjer vei od 96
km. Druga su bila manja, a neka i iznimno mala. Iako je veina
tih tijela imala oblik kruga, poput poznatih planeta, ona iji je
promjer bio manji od 160 km bila su nepravilnoga oblika.
inilo se da se sva ta tijela okreu. Neka su se okretala pet puta
bre od Zemlje.
 Vjeruje se da vei dio meteorita otkrivenih na Zemlji pri
pada asteroidima, osim ponekih, za koje se uspostavilo da su
stigli s Mjeseca ili Marsa - ak su se i oni moda "razbili" na
povrini tih planeta uslijed bombardiranja asteroidima i mete-
oritima.
Mnoga otkria u asteroidnome pojasu izazvala su zagone
tku. ini se da je sastav povrine nekih asteroida jednak lavi.
Na temelju toga, znanstvenici su zakljuili da su ta nebeska
tijela nekada bila djelomino rastopljena. No, pokazalo se da
su samo neka bila rastopljena. Astronomi ne znaju tono to je
tome uzrok.
Svoju prvotnu teoriju Olbers je utemeljio na dramatinoj
pretpostavci. Vjerovao je da se u orbiti, koju je predviao Bo-
deov zakon, nekada nalazio potpuno oblikovan planet. Taj pla
net je eksplodirao.

***

Kada je Olbers prvi put objavio svoju ideju, njegovi su je kolege

s oduevljenjem prihvatili. Teorija o planetu koji je eksplodirao
inila se razumnim objanjenjem krhotina, koje su kruile izme
u Marsa i Jupitera.
Francuski astronom Louis Lagrange 1814. je zakljuio da
svemirska eksplozija moe objasniti i postojanje kometa. Zbog
njihovih izduenih orbita, pretpostavio je da ih je neka snana
sila vjerojatno izbacila iz Suneva sustava. Lagrange je izazvao
bijes svojega kolege i sunarodnjaka Marquisa de Laplacea, koji
je odmah stao u obranu svoje nerazumne teorije o podrijetlu
kometa. Laplaceov ugled je prevagnuo. Znanstvena zajednica je
odluila - nijedan planet nije eksplodirao. Asteroidi i kometi na
stali su na drugi nain. Ipak, uli su se suprotni glasovi.
 Godine 1948. astronomi H. Brown i C. Patterson objavili su
izvjetaj u kojemu su predstavili dokaz da su meteoriti nekada
bili dio planeta. Budui da su meteoriti veinom, kako smo vi
djeli, dijelovi asteroida, to je u osnovi bila tvrdnja koju je rani
je istaknuo Olbers.
Ameriki astronom Tom Van Flandern, bivi ravnatelj Odje
la za nebesku mehaniku pri Mornarikome opservatoriju SAD-a,
1993. odluno je branio istu teoriju.
Kanadski astronom Michael Ovenden je 1972. utemeljio za
kon slian Bodeovu zakonu, ali mnogo precizniji i sloeniji.
Ovendenova formula ne samo da predvia poloaj planeta, ne
go prua i pojedinosti o njihovim glavnim satelitima. Poput Bo-
dea, Ovenden je zakljuio da nedostaje jedan planet. No, to nije
bilo sve. Na temelju svojih izraunavanja, zakljuio je da je taj
planet bio divovske veliine, otprilike poput Saturna.
Procjenjuje se da bi neko kameno tijelo odgovarajuega op
sega u pojasu asteroida moglo stvoriti planet neto manji od
naega Mjeseca. Ako Ovanden ima pravo, namee se nekoliko
mogunosti. Jedna od njih jest da je izvorni planet bio plinski
div s veoma malom kamenom jezgrom. Druga se mogunost
odnosi na injenicu da se veliki dijelovi planeta koji nedostaje,
bez obzira na to od ega je bio sastavljen, vie ne nalaze u Sun
evu sustavu. Trea, zabrinjavajua mogunost jest da se velik
dio izvornoga planeta vjerojatno pretvorio u energiju. To znai
da je eksplozija sigurno bila iznimno velika.

***

Prema aktualnoj astronomskoj teoriji, Sunev sustav se obliko

vao kada je nastalo Sunce, odnosno prije otprilike 4,7 milijardi
godina. Astronomi smatraju da je sve poelo s interstelarnim
oblakom plina i praine i oblinjom supernovom.
Supernove su zvijezde koje eksplodiraju tolikom silinom da
unitavaju same sebe. Koliina energije koju pri tome isputaju
nezamisliva je. Ona bi sigurno mogla utjecati na sve oblinje
plinske oblake s mogunou fragmentacije i gravitacijskoga
kolapsa.
Jedna od posljedica gravitacijskoga kolapsa bilo je i stvara
nje gustoga sredinjega podruja, u kojemu je bilo dovoljno lu-
tajuih energija i gravitacijskih pritisaka, koji su mogli izazvati
stvaranje nuklearne loionice novoga sunca. Zapravo, nae se
Sunce "kondenziralo" iz plinskoga oblaka.
Astronomi vjeruju da su se i druga tijela u Sunevu sustavu
takoer kondenzirala, i to otprilike u isto doba. Promatranja po
tvruju tu teoriju. Podruje koje je bilo najblie novome suncu
moralo je biti toliko vrue da sprijei kondenzaciju svega to je
lake od eljeza. Suncu najblii planet, Merkur, ima neobino
veliku, gustu eljeznu jezgru. Na veim udaljenostima plinovi
se kondenziraju u kruta tijela, poput onih koje pronalazimo na
Jupiteru i vanjskim planetima.
Prema ortodoksnoj astronomskoj teoriji, asteroidni pojas
kondenzirao se u svoju trenutnu orbitu istodobno kada i pla
neti. Ali, dokaz govori suprotno.

***

Ako su asteroidi nastali u isto doba kada Sunce i planeti, tada

bi trebali biti stariji od 4,5 milijardi godina. S obzirom na pred
vien omjer sudara u to doba, ne bi preostao ni jedan vei aste
roid - oni bi se razbili u sitne komade. No, veliki su asteroidi
opstali.
 Pretpostavimo, iako se ini nevjerojatnim, da su se asteroidi
meusobno sudarali milijardama godina, a da se pri tome nisu
razbili u komadie. Ti sudari nameu drugi problem. Tijekom
svakoga takvog sudara brzina asteroida, s obzirom na brzinu
drugih asteroida, smanjuje se.
Dakle, oekivali biste da razlika u brzini asteroida sada vie
nije velika, osobito zato to poetna razlika nije bila velika ako
su svi oni nastali kondenzacijom iz plinskoga oblaka u isto do
ba kada i Sunce. Ali, astronomi su izraunali da prosjena razli
ka u orbitalnoj brzini razliitih asteroida iznosi ak 4,8 km/sek.
To je doista mnogo.
Istraivanja su pokazala da veina asteroida ima satelite -
male "mjesece" - koji oko njih krue. Mjesece veih planeta
moemo lako objasniti. Oni nastaju gravitacijskim privlaenjem
ili fragmentacijom izvornoga tijela. No, to se tie skupljanja
manjih objekata, kao to su asteroidi, to ne djeluje na isti nain.
Naime, moe postojati jedan ili dva satelita, ali ne i toliko koli
ko se trenutano skuplja u pojasu asteroida.
Za razliku od toga, gravitacijskom silom planeta koji eksplo
dira moe nastati mnogo satelita asteroida. Sama eksplozija
vjerojatno se nije dogodila toliko davno (mjerimo li u astronom
skim terminima). Nakon vie od nekoliko milijuna godina, usli
jed gravitacijskih sila i sudara asteroida, sateliti bi bili uniteni.
Ti sateliti objanjavaju i meteorsku kiu. Kada se asteroid
na svojoj putanji najvie priblii Suncu, sateliti se odvajaju i
sami odlaze u Sunevu orbitu. Astronomi tradicionalisti, koji
vjeruju da meteoriti nastaju uslijed sudara asteroida, ne znaju
zato se to dogaa. Ali, injenica jest da se dogaa. Sva etiri
poznata meteorska strujanja povezana s asteroidima nastaju
kada se asteroidi najvie priblie Suncu.
 Konano, jo uvijek postoji oko 1.000 asteroida, koji prelaze
Zemljinu orbitu i iji je promjer vei od 800 km. Ako se ti aste-
roidi ondje nalaze ve 4,7 milijardi godina, tada su ve odavno
trebali pasti na tlo. Astrofiziari tvrde da oni mogu preivjeti
najvie 30 milijuna godina. To znai da nisu mogli nastati u isto
doba kada i Sunce.
 16. poglavlje

OPUSTOEN SUNEV
SUSTAV
INJENICA
AKO JE PLANET EKSPLODIRAO, TADA BI DOKAZI ZA
TO, KAKO SMATRA VEINA ASTRONOMA, MORALI
BITI RATRKANI PO ITAVOM SUNEVOM SUSTAVU.
INI SE DA JE DOISTA TAKO.

Postoje i drugi dokazi (tonije, indicije) o svemirskoj eksplozi

ji razliitih planeta i satelita u Sunevu sustavu.
Planet Merkur se okree polako. Dan na njemu traje 57,8
zemaljskih dana. Zbog toga bi nakon neke planetarne eksplo
zije samo jedna njegova strana bila prekrivena krhotinama.
Promatranja su pokazala da na jednoj strani Merkura ima mno
go vie kratera nego na drugoj.
Iako je atmosfera Venere veinom sastavljena od ugljinoga
dioksida, u njoj se nalazi oblak od koncentrirane sumporne kise
line. Temperatura na povrini iznosi 459C, to je dovoljno za
otapanje olova. Atmosferski pritisak 96 puta je vei od Zemljina.
Takvi uvjeti pogoduju eroziji povrine, ali iako na Veneri ima
mnogo kratera, nema znakova erozije. Jedno od objanjenja za
to moe biti da je Venera nedavno bila bombardirana svemirskim
tijelima.
 Iako uvjeti na povrini Marsa nisu ni blizu ekstremni kao na
Veneri, este pustinjske oluje na njemu imaju jednak uinak.
No, na Crvenome Planetu takoer postoji mnogo kratera.
Na Veneri ima veoma malo vode, pa ak i veoma malo pare.
No, nedostatak vodika, koji je nuan za nastanak vode, navodi
na to da je na planetu nekada bilo oceana. Astronomi ne vjeru
ju da su oceani na planetu nastali prirodnim putem, nego pre
tpostavljaju da je u trenutku planetarne eksplozije na Veneru
"istovarena" velika koliina vode.
Pretpostavka da se na planetu koji je eksplodirao nekada
nalazilo mnogo vode, temelji se na injenici da je jedna petina
svakog od navodnih ostataka toga planeta - asteroida i kometa
- sastavljena od vode.
Voda se, naravno, nije istovarila samo na Veneri. Postoje
naznake da se na Mjesecu takoer nalazi voda, ali u obliku le
da. To nije mogue, osim ako ona nije stigla iz svemira.
Tektiti su mali kristali graom slini staklu, i svojevrsna su
tajna za geologe. U velikom pojasu, koji ima oblik slova "S",
a koji se rasprostire od Australije, preko jugoistone Azije,
istone Europe, zapadne obale Afrike, June Amerike sve do
Teksasa, otkriveno je nekoliko milijuna tektita. Budui da se
oni razlikuju od kamenih skupina u kojima su otkriveni, znan
stvenici se slau da su stigli iz svemira. Aktualne teorije dopu
taju da su tektiti lunarne tvari, koje su se rasprsnule pri sudaru
meteorita ili da su nastale nakon meteoritskoga sudara, pri
emu su velike koliine krhotina izbaene u Zemljinu atmo
sferu.
Meutim, na tektitima nalazimo znakove da su bili rasto
pljeni prije nego su uli u Zemljinu atmosferu, kao i da su se
ponovno topili nakon toga. Ideja o planetu koji je eksplodirao
objanjava i tu pojavu.
 Planet Mars ima dva mala mjeseca, Fobos i Deimos. Goto
vo je sigurno da su oba mjeseca uhvaeni asteroidi. No, zbog
zakona nebeske mehanike gotovo je nemogue da su oni bili
uhvaeni i "otkinuti" iz statinoga pojasa asteroida, osim ako
sam pojas nije nastao planetarnom eksplozijom.
Poznato je da Saturn i Uran imaju prstenove. to se tie Sa-
turna, koji je mnogo detaljnije istraen, taj spektakularan feno
men poinje oko 11.200 km iznad njegova ekvatora i iri se
oko 56.000 km daleko u svemir. Iako je promjer toga sustava
oko 272.000 km, on je iri tek neto vie od 16 km. Saturnov,
a vjerojatno i Uranov prsten sastavljen je od komada tvari, iji
3
opseg prosjeno iznosi 0,76 m . Nastanak tih prstenova i Jupi-
terovih, Saturnovih, Uranovih i Neptunovih satelita moe se
objasniti postupkom, koji se zove gravitacijsko zarobljavanje
... ali samo ako su pokraj njih strujale krhotine planeta koji je
eksplodirao. Ako je planet eksplodirao, tada bi dokazi za to,
smatra veina astronoma, morali bili ratrkani po itavom Sun
evom sustavu. ini se da je doista tako.
Na jednoj strani satelita, koji se polako okreu, ima mnogo
vie kratera nego na drugoj. Njihov broj se smanjuje, kako se
i oekuje, to se vie udaljavate od toke eksplozije, ali se veo
ma jasno raspoznaju na Mjesecu.
ini se da je veina meteorita - a ne samo tektita - bila pod
vrgnuta velikoj vruini prije nego su uli u Zemljinu atmo
sferu. Neki od njih sadre dijamante, koji mogu nastati samo u
uvjetima takvih pritisaka i temperatura koje postoje na mnogo
veim tijelima.
Putanje kometa obino nastaju na poznatoj toki izmeu
Marsa i Jupitera, tono na mjestu na kojemu se navodno na
lazio planet koji nedostaje. Postoji jo mnotvo dokaza.
 ***

Raunalima moemo vratiti vrijeme unatrag. Upiemo li ne

beske podatke i matematike formule gravitacijskih utjecaja,
brzina putanja i raznih drugih utjecajnih imbenika i potom
pokrenemo raunalni program unatrag, moi emo vidjeti ot
kuda je neto stiglo i predvidjeti kamo ide.
Podaci o nestalome planetu - osobito o putanjama kometa -
pokazuju da je on eksplodirao prije otprilike 3,2 milijuna go
dina. Takvo datiranje ne moe potvrditi zemaljsku katastrofu
zbog koje je potopljena Atlantida.

***

No, to datiranje ima odreene potekoe. Prvi problem je kom

pjutorsko naelo, koje na ivopisan nain istie da e pogreni
podaci uneseni u raunalo uvijek dati pogrean odgovor, bez
obzira na to koliko su precizna izraunavanja.
Podaci koji potvruju tvrdnju da je planet eksplodirao prije
3,2 milijuna godina, gotovo se posve temelje na pretpostavkama
o podrijetlu i starosti kometa. Bez obzira na njihovo podrijetlo
o starosti planeta jo se raspravlja, ortodoksna astronomija tvrdi
da su nastali u Oortovu oblaku, podruju svemira, koje se, u
usporedbi s Plutonom, nalazi otprilike 1.000 puta dalje od Sun
ca. Odstupanja u pretpostavkama iznose od 10.000 do ak 10
milijuna godina, to oito ne olakava proraune o eksploziji
planeta. No, to nije jedini problem.
S obzirom na udaljenost od Sunca, Mars je Zemlji najblii
planet, tako da se planet koji nedostaje izmeu Marsa i Jupite-
ra, u astronomskim pojmovima, nalazio prilino blizu. Velika
eksplozija u tome podruju svemira znatno bi utjecala na ovaj
svijet.
Moete zamisliti sliku bombardiranja meteoritima, koji stva
raju velike kratere, planetarne vulkanske aktivnosti, koji utjeu
na izumiranje vrsta, promjene u oceanima, uzrokuju umske
poare u itavom svijetu, potope i druge znakove svemirskih
razaranja. Sve to nalikuje dogaajima koje smo prethodno opi
sivali.
U Zemljinoj geolokoj povijesti dugoj 3,2 milijuna godina,
ne nalazimo nita slino tim znakovima. Osim toga, ako je pla
net eksplodirao u to doba, kako su za to znali Babilonci?
No, ako su izraunavanja pogrena, ak ni teorija o planetu
koji je eksplodirao ne moe objasniti sve to se dogaalo na
Zemlji krajem pleistocena. Zemljina os ne bi se mogla poma
knuti niti uslijed najsilovitijeg bombardiranja meteoritima.

***

Iako se ta injenica rijetko istie u javnosti, postoje jasne astro

nomske naznake da ivimo u nasilno poremeenome Sune
vome sustavu. Te naznake tek su manje neugodnosti od onih
koje bi stvorio planet koji eksplodira.
Ako bismo daleko iznad Sjevernoga pola promatrali Sun
ev sustav, inilo bi nam se da se planeti okreu oko Sunca u
smjeru obrnutome od smjera kazaljke na satu. No, to nije po
sve tono.
Prethodno smo istaknuli da putanja naega planeta nije po
tpuno okrugla, kako je predviala newtonovska mehanika. Ta
kva je i putanja svakoga drugoga planeta Suneva sustava.
Planeti ija putanja najvie nalikuje krugu jesu Venera i Nep-
tun.
Zemljina putanja je dva puta manje okrugla od tih planeta,
Jupiterova i Uranova pet puta, Saturnova est, Marsova devet,
dok putanje Merkura i Plutona, koji se nalaze na suprotnim kra
jevima sustava, dvadeset puta odstupaju od putanja Venere i
Neptuna. Putanja Plutona toliko je eliptina da se nekada nalazi
blie Suncu od Neptuna. Sedam, od devet planeta okreu se u
jednome smjeru. Dva planeta - Venera i Pluton - okreu se u nji
ma suprotnome smjeru. itav sustav je nevjerojatno plosnat.
Ali, putanje Merkura i Plutona mnogo su vie nagnute.
Venera se okree presporo s obzirom na svoju veliinu. Isto
je i s Marsom. Zemlja se, pak, okree prebrzo. Postoje naznake
da bi dan na Zemlji trebao trajati 30 sati, a nekada je to bio slu
aj. Zanimljivo je da bi u spekulativno pretpovijesno Zlatno
doba zbog vie sati dana i uspravne osi, na Zemlji vladala
mnogo ugodnija klima, to bi pogodovalo bogatstvu biljnoga
svijeta.
Zemlja nije jedini planet koji se okree prebrzo. Jupiter, Sa
turn, Uran i Neptun takoer se okreu prebrzo s obzirom na
svoju masu.
Neka sila pomaknula je na Mjesec. On je nekada kruio
mnogo blie Zemlji nego to to ini danas. Zbog prirodnoga
raspadanja putanje, to je uobiajena pojava koja se dogaa
nakon nekoliko milijuna godina, Mjesec bi se trebao pribliiti,
a ne udaljiti od Zemlje.
Marsovi mjeseci Fobos i Deimos, iznimno brzo krue oko
svojega planeta. Deimos opie svoju putanju za samo 30 sati,
a Fobos za ak 7 h i 39 minuta.
Jupiterova dva najudaljenija mjeseca, za razliku od svih
drugih satelita u sustavu, krue od pola do pola i putuju u me-
usobno suprotnim smjerovima. Osim toga, oko Jupitera su
uhvaene dvije skupine asteroida, koji ga slijede u njegovoj
orbiti oko Sunca.
Saturnov mjesec krui retrogradno - tj. u smjeru kazaljke na
satu. Iako su njegovi prstenovi vjerojatno sastavljeni od koma
dia stijena, ini se da je veina njegovih satelita sastavljena
od leda.
Uranova rotacijska os veoma je nagnuta, ali osim toga, dis
paritet njegove magnetske osi iznosi ak 60. Veina njegovih
mjeseca takoer je nagnuta i na njima se uoavaju geoloki
tragovi, koji odaju da su nastali iznimno nasilnim nainom.
Izmeu Saturna i Urana nalazi se veliko tijelo otkriveno 1977.,
koje je nazvano Hiron. Ono se kree po ekscentrinoj putanji,
zbog koje je veoma blizu navedenim planetima, a njegova je
suneva godina 51 puta dua od Zemljine. To divovsko tijelo
ima promjer 320 km i moda predstavlja veliki mjesec, koji se
na neki nain istrgnuo iz jednoga od dvaju oblinjih planeta.
Neptun ima dva velika mjeseca. To su Triton i Nereida, koji
imaju retrogradne putanje, koje su toliko izduene da im je po
trebno vie od jedne zemaljske godine da opiu jedan krug oko
planeta. Drugih est mjeseca imaju promjer od 58 do 413 km.
Svi su nepravilna oblika i povrine su im veoma mrane.
Postoje dvije velike skupine asteroida - Apolon i Amor - ko
je krue u iskrivljenoj putanji kroz glavni pojas asteroida, kao
da ih iz njega izvlai velika gravitacijska sila ili ih odbacuje
neko tijelo s kojim se sudaraju.
ak i bez nestaloga planeta, sve navedeno uklapa se u sliku
o velikim odstupanjima koja, ako su se dogodila istodobno,
upuuju na katastrofu nezamislivih razmjera. A dokazi se sva
kog dana otkrivaju.
 Godine 1964. NASA je lansirala svemirski satelit Mariner
IV, prvu uspjenu misiju na Mars. Taj je satelit odaslao prve fo
tografije planeta snimljene s udaljenosti od 9.920 km od nje
gove povrine. Slike su pokazale da se uz planetarnu koru na
laze nizovi pukotina. Pretpostavilo se da je planet otetila neka
snana sila. To nisu bili tragovi udarca meteorita ili neke po
znate astronomske pojave, nego neto mnogo vee. Pitanje je
glasilo: "to?"
Kako su stizali novi podaci, postalo je jasno da je neto
utjecalo na smanjenje Marsova magnetskoga polja i tri puta
usporilo stupanj njegove rotacije - od 8 sati do sadanja 24 sata
i 37 minuta. ini se da je poremeena bila i njegova putanja.
Ne postoji jednostavan odgovor na pitanja, koja nameu ta
promatranja i istraivanja. Pukotine su oito nastale zbog pro
mjene planetarne ravnotee. Siuni Marsovi mjeseci bili su
premali da bi mogli na to znatnije utjecati, a neznatni su bili i
neki drugi utjecaji - osobito utjecaj Sunca.
Prema jednoj od teorija, Mars je nekada imao veliki satelit
- iji je promjer iznosio vie od 960 km - koji se na neki nain
izgubio. Teko je nagaati zbog ega je Mars izgubio taj sate
lit, a injenica jest da u Sunevu sustavu nije otkriven nijedan
slian izgubljeni mjesec.

***

Astronomi su, naravno, uoili dokaze o velikim promjenama

koje su se dogodile u Sunevu sustavu. No, budui da se znan
stvena javnost jo od viktorijanskoga doba nije previe odu
evljavala teorijama o katastrofama, openito se smatra da su
se te promjene dogaale postupno, a moda ak i istodobno.
 No, ta tvrdnja tek je pretpostavka, koja se ne moe doka
zati. Mnogi imbenici, koje smo do sada razmotrili, nisu mogli
nastati postupno. Neki od njih, poput nagibanja planeta, mogu
se dogoditi samo posredstvom divovski snanih sila.
No, ako su se sve, ili veina promjena dogodile kao poslje
dica divovske kataklizme, razumno je zapitati se to je tome
bio uzrok.
 17. poglavlje

FRAGMENT
SUPERNOVE
INJENICA
IAKO SU U DOSADANJOJ POVIJESTI ZABILJEENE
SAMO ETIRI SUPERNOVE ... TE DIVOVSKE STELARNE
EKSPLOZIJE U NAOJ SE GALAKTICI DOGAAJU
PROSJENO SVAKIH 30 GODINA. JEDNA OD NJIH
BILA JE SUPERNOVA VELA.

Postoje samo tri pojave, koje mogu prouzroiti eksploziju pla

neta. Jedna je nuklearna fuzija. Nuklearna fuzija na planetu,
koja moe nastupiti prirodnim tokom, smatrala se nemoguom
sve dok nije uoena fuzija u nekim rijetkim geolokim po
stupcima, koji se dogaaju na Zemlji. Iako je malo vjerojatno,
takav postupak mogao bi slijediti nakon eksplozije. No, stru
njaci tvrde da nije mogue da se on dogodi na planetu veliko
me poput onoga za koji je Michael Ovenden pretpostavio da se
nalazi izmeu Marsa i Jupitera.
Planet moe eksplodirati i uslijed kombinacije materije i
antimaterije. Antimaterija je sastavljena od subatomskih esti
ca, koje imaju istu masu kao i obine estice, ali i suprotna
svojstva, kao to su elektrini naboj ili magnetski moment.
Mogunost postojanja antimaterije prvi je predloio dr. Ed
ward Teller na temelju teorije o antiesticama britanskoga
fiziara Paula Diraca. Konano je 1955. potvreno da postoji
mnotvo antiestica, pa je zakljueno da antimaterija doista
postoji.
Zbog svojstva antimaterije, koje se naziva "slikom u ogleda
lu", svaki susret materije i antimaterije rezultira meusobnim (i
potpunim) unitenjem. Pri tome se stvara golema energija, tako
da bi sudar s neim toliko malim kao to je antimaterijski mete-
orit ili komet mogao biti dovoljan da potakne eksploziju plane
ta.
Naalost, teorija o tome da je eksploziju izazvao sudar ma
terije i antimaterije, koja je unitila divovski planet, koji je
nekada kruio izmeu Marsa i Jupitera, ne moe opstati. Nai
me, u svemiru ima veoma malo antimaterije, a taj nedostatak
jo nije objanjen. Iako su antimaterijski meteoriti ili kometi
teoretski mogui, nita ne dokazuje da oni stvarno postoje.
Ako je antimaterija doista unitila nestali planet, tada je ona
proizvedena ... a to pretpostavlja inteligenciju.
Taj scenarij zadivljuje. Pretpostavimo da je na nestalome
planetu postojalo inteligentno bie, koje se razvilo toliko da je
moglo stvoriti antimaterijsku tehnologiju. Meutim, taj pokus
je preao granice nadzora, magnetske zapreke izmeu materi
je i antimaterije su pukle i dogodila se eksplozija koja je uni
tila planet.
Takav scenarij je malo vjerojatan. Ako su Ovendenova izra
unavanja tona, nestali je planet gotovo sigurno bio plinoviti
div, dakle na njemu nije mogao postojati ivot.
Kao tree, eksploziju je mogao prouzroiti bliski susret ili
sudar s mnogo veim tijelom.
 ***

Meteorit, pa ak ni meteorska kia, ne moe unititi planet ili

pomaknuti njegovu os. To ne moe niti komet. Oni su jedno
stavno premali da proizvedu potrebnu koliinu energije. Isto
vrijedi i za Mjesec, iako bi posljedice sudara s njime bile za
straujue.
Za nastanak uinaka u Sunevu sustavu, koje smo prethodno
opisali - planet koji je eksplodirao, pomicanje osi, promjene pu
tanja - bilo bi potrebno tijelo koje je mnogo vee od naega plan
eta, ali i mnogo vee od najveega planeta. To znai tijelo koje
je veliko barem kao Jupiter, a moda i vee od njega.
Postoji samo jedno nama poznato svemirsko tijelo, koje is
punjava potrebne preduvjete - golemi fragment zvijezde koja
je eksplodirala.

***

Od poetka sustavnih istraivanja svemira, astronomi su esto

uoavali nove zvijezde. Odluili su opisati ih rijeju nova
("nova").
No, kako je znanost napredovala, shvatilo se da je taj atri
but pogrean. Takozvane "nove zvijezde" uope nisu bile no
ve. To su bile zvijezde, koje su bile previe tamne da bi ih se
moglo raspoznati, ali koje su odjednom postajale svjetlije. Iro
nino je danas smatrati da su nove zapravo stare zvijezde, koje
u svojim vanjskim slojevima stvaraju suvie helija. Zbog toga,
stupanj njihove ekspanzije suvie je brz da bi se mogao zausta
viti. Kada on prijee odreenu granicu, nova e za samo neko-
liko dana ili ak nekoliko sati zasjati nekoliko tisua puta jae
od svojega izvornoga sjaja. Jainu svjetlosti odreuje eksplo
zivna emisija plina.
U naoj galaktici svake godine nastaje dvanaestak ili vie
zvijezda nova. Taj postupak ima lokalne posljedice - ivot na
bilo kojemu planetu u orbiti ne bi mogao opstati - ali obino ne
bi prelazio granice sustava same zvijezde. Supernove su neto
drugo.
Eksplozija supernove mnogo je spektakularnija i destruk-
tivnija. Kada nove dosegnu tisuu puta jau svjetlost, super
nove postaju ak nekoliko milijardi puta svjetlije.
Astronomi nisu sigurni zato supernove eksplodiraju, osim u
sluaju velikih zvijezda, gdje pritisak koji stvaraju nuklearni
postupci u kori nije dovoljan da izdri teinu vanjskih slojeva.
Pri tome nastaje gravitacijski kolaps i zvijezde eksplodiraju. Za
razliku od nove, ta je eksplozija vie-manje potpuna, a krhotine
koje uslijed nje nastaju, lete u svim smjerovima i esto za sobom
ostavljaju tek plinovitu ljusku. Jedna od mnogih prekrasnih as
tronomskih pojava, koje se mogu vidjeti, jest svemirska maglica
Raka, koja je posljedica eksplozije supernove iz 1054. god.
Iako su u dosadanjoj povijesti zabiljeene samo etiri su
pernove - posljednja je uoena 24. veljae 1987. - te divovske
stelarne eksplozije u naoj se galaktici dogaaju prosjeno sva
kih 30 godina. Jedna od njih je supernova Vela. Prema astronom
skim pojmovima, nalazila se prilino blizu naega Suneva su
stava; bila je od njega udaljena tek 45 svjetlosnih godina. Pret
postavlja se da je eksplodirala prije 14.000 - 11.000 godina.
Poemo li od te divovske stelarne eksplozije kao od ishodi
ta naega istraivanja, moemo stvoriti sliku o onome to se
dogodilo sa Sunevim sustavom, s naim planetom i, konano,
s Platonovom Atlantidom. Iako emo tako stii do pukih naga
anja, ona se temelje na mnotvu indicija.

***

Potkraj pleistocena eksplodirala je zvijezda u zvijeu Vele. U

svemir su odletjeli golemi vatreni komadi ostavljajui samo
neutronski titraj koji se okree velikom brzinom koji astrono
mi mogu vidjeti i danas...
Jedan takav fragment, koji je bio vei od najveega pozna
toga planeta, letio je u smjeru naega Suneva sustava, kao
minijaturno vatreno sunce, koje moe unititi sve pred sobom.
Potaknut energijom divovske eksplozije, vjerojatno je mogao
postii brzinu svjetlosti. ak i u tome sluaju, trebalo bi mu
vie od jednoga, a moda i nekoliko stoljea da stigne do orbi
ta naih najudaljenijih planeta.
Sunev sustav kojemu se pribliavao u mnogome se razli
kovao od dananjega. Orbite planeta imale su oblik gotovo sa
vrenoga kruga, kao to su to pretpostavljali nai bogobojazni
preci i osnovni zakoni nebeske mehanike.
Gotovo je sigurno da je postojao jo jedan planet - plinovi
ti div, 90 puta tei od naeg planeta - koji se okretao 2,79 puta
dalje od Sunca nego Zemlja, izmeu putanja Marsa i Jupitera.
Moda je na krajnjim granicama Suneva sustava, izvan puta
nje Plutona, postojao jo jedan planet.
Ne moemo sigurno znati je li jedanaesti planet doista po
stojao, jer se radi o golemim udaljenostima, ali kalifornijski i
havajski opservatoriji potvrdili su postojanje Kuiperova poja
sa, koji je 1951. prvi uoio ameriki astronom nizozemskoga
podrijetla, Gerald Kuiper.
 Kuiperov pojas je, poput oblaka Oort, podruje svemira u
kojemu se nalaze kometi. Dok je Oortov oblak okrugao, Kui
perov pojas je plosnat i nalazi se mnogo blie Suncu - zapra
vo, toliko blizu da bi se mogao smatrati dijelom Suneva susta
va. Promatranja su pokazala da se sastoji od nekoliko tisua
tijela koja krue, ali budui da nije poznat sastav tih tijela nije
mogue rei radi li se o komadima kamenja ili leda. Poznato je
samo da sva ta tijela nisu mala. Promjer dvaju od njih iznosi 240
km, a njihove putanje presijecaju Plutonovu putanju.
Zbog svega toga, ini se da je Kuiperov pojas slian pojasu as-
teroida. Ako se pojas asteroida sastoji od ostataka planeta koji je
eksplodirao, mogue je da je to sluaj i s Kuiperovim pojasom.
Pluton se moda nalazio na sasvim drugome mjestu kada se
pribliio komad supernove. Podrijetlo Plutona prilino je ta
janstveno. On se prema gotovo svim svojim fizikim svojstvima
veoma razlikuje od vanjskih planeta, a njegov promjer iznosi
otprilike 2.288 km, to je tek oko dvije treine veliine Mjeseca.
S obzirom na to da mnogim svojim svojstvima nalikuje Tri-
tonu, najveemu Neptunovu satelitu, neki su astronomi pretpo
stavili da je taj najudaljeniji planet nekada moda bio Mjesec,
koji je postojao kao dio Neptunova sustava.
Tako se vraamo na sliku Suneva sustava s deset planeta.
Oko naega Sunca krue Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Planet
X (sada pojas asteroida), Jupiter, Saturn, Uran, Neptun (s Plu-
tonom kao jednim od svojih satelita) i Planet Y (gdje se danas
nalazi Kuiperov pojas).

***

Ako Kuiperov pojas, poput pojasa asteroida, predstavlja ostat

ke vanjskoga planeta, tada je to tijelo bilo prva rtva Vele.
Uslijed bliskoga susreta ili izravnoga sudara, planet je u trenu
tku eksplodirao.
Dokaz o toj velikoj detonaciji nalazimo i na drugim mjesti
ma. Astronomi su u njihovoj blizini uoili oblak Aluminij-26,
koji je nalikovao onima koji nastaju uslijed eksplozija super
nova. Eksplozija supernove, koja bi se dogodila toliko blizu
Zemlje unitila bi na planet i ostatak Suneva sustava. Dakle,
vraamo se mogunosti da se radilo o fragmentu supernove.
Bez obzira na to, Vela je bila dovoljno velika da iz svemir
ske eksplozije izae gotovo neozlijeena. Nastavila je ulaziti u
Sunev sustav, ali ju je s njezine prvotne putanje vjerojatno iz
guralo snano gravitacijsko polje Neptuna. Prolazila je dovolj
no blizu da izazove snana elektrina oslobaanja, dok su polja
sile oko oba tijela poela meusobno djelovati. Dva Neptunova
mjeseca, Triton i Nereida, nasilno su se poremetili i Pluton je
istrgnut iz sustava te baen u novu orbitu oko Sunca.
Promatranja Voyagera 2 otkrila su da oko Neptuna postoje
najmanje etiri prstena, koji su uglavnom sastavljeni od sitnih
estica. Na vanjskome prstenu estice su nejednako raspore
ene, odnosno skupljene su u pet razliitih podruja. Taj prsten
predstavlja fenomen, koji se ne moe objasniti prirodnim pro
cesima, pa ak navodi na pretpostavku da je nastao kao poslje
dica interakcije s Velom, koja bi mogla objasniti i injenicu da
je magnetsko polje Neptuna mnogo manje od polja drugih pla
neta.
Malo je vjerojatno da je dolo do izravnoga sudara izmeu
Neptuna i fragmenta Vele, jer bi u tome sluaju teta bila mno
go vea. No, zbog goleme teine fragmenta Vele, stvorilo se
gravitacijsko polje zbog kojega se os vanjskoga planeta nagnu
la oko 29.
 Ako se taj susret s Neptunom nije dogodio, mogue je da je
komad Vele samo okrznuo vanjske rubove naega sustava. No,
iako je manji od njega, Neptun je divovski planet, koji je 17
puta tei od Zemlje i ima 44 puta vei opseg.
Svojom gravitacijskom silom privukao je dio Vele i poslao
ga prema Uranu.

***

Uran je gotovo 15 puta tei od Zemlje i ima 50 puta vei op

seg. Dio Vele, koji je zbog sudara s jednim planetom i zbog
gravitacijske borbe s drugim oslabio, poeo se pomalo raspa
dati. etiri komada, od kojih je svaki bio velik poput velikoga
asteroida, otkinula su se i letjela uz Velu ili su moda skrenuli
na putanju Urana i kruili oko njega kao mjeseci.
Poznato je da Uran ima 15 satelita. Najvei od njih su Miran
da, Umbriel, Ariel, Oberon i Titanija, a njihov promjer varira od
468 do 1.568 km. Neobino je da gravitacijska polja dvaju ma
njih mjeseca odravaju na mjestu jedan od deset prstenova, koji
danas krue oko Urana.
Svi prstenovi sastoje se od kamenih gromada, iji je promjer
oko 90 cm. Nije sigurno od ega su one sastavljene, ali pret
postavlja se da se radi o komadima kamenja i leda izmijeanih
s crnim polimerom. Prostor izmeu prstenova ispunjen je svi
jetlim esticama praine. Mogue je da su prstenovi zapravo
raskomadan satelit planeta ili ak dijelovi komada Vele.
ini se da je fragment Vele ubrzao rotaciju planeta i gurnuo
ga na jednu stranu. Uran je okruen magnetskim poljem sli
nim Zemljinome, ali za razliku od Zemlje, os toga polja je
58,6 nagnuta od rotacione osi planeta, dok je polje Zemlje na-
gnuto samo 11. Uranova rotacijska os danas lei u ravnini sa
svojom orbitom, tako da se planet doslovno okree na svojoj
strani. I na drugim planetima postoje odstupanja od okomice,
ali nisu toliko ekstremna.
Nakon to je napustio Uran, koji se zbog nje pomaknuo,
fragment Vele nastavio je juriti prema Saturnu.

***

Rocheova granica, nazvana prema francuskome astronomu

Edouardu Rocheu, koji ju je prvi izraunao, predstavlja najma
nju udaljenost u kojoj se jedno astronomsko tijelo moe pribli
iti drugome, bez mogunosti da manje tijelo raznesu plimne
sile. Taj zakon se ne odnosi na manja tijela, to znai da tijela
poput meteorita mogu stii na Zemlju a da se pri tome ne ra
spadnu. No, radi li se o dva velika tijela slinoga sastava, poput
planeta i njegova mjeseca, tada Rocheova granica pribliavanja
iznosi oko 2,5 polumjera veega tijela.
Saturnovi prstenovi nalaze se unutar planetarne Rocheove
granice. Mogue je da oni uope ne predstavljaju uhvaene di
jelove planeta, koji je eksplodirao.

***

Moda je fragment Vele proao toliko blizu Saturnu da je ra-

scijepao mjesec - ili, pak, nekoliko mjeseca - na komade i na
taj nain stvorio spektakularne prstenove. Prema svim zakoni
ma fizike to nije mogue. Ipak, fragment Vele nije uzrokovao
samo jedan spektakl. Zbog njega se ubrzala rotacija Saturna i
mjesec Phoebe pomaknuo se u retroputanju.
 Ameriki astronom Charles Kowal otkrio je 1977. god.
manji planet, za koji je tada mislio da je i najudaljeniji. Taj pla
net nazvan je Hiron, a kree se na nestabilnoj, ekscentrinoj
putanji izmeu Saturna i Urana.
Iako se 1989. ustanovilo da se zapravo radi o kometu, jer je
bio okruen oblakom estica, to tijelo, koje ima promjer 400
km, moda predstavlja jo jedan Saturnov mjesec koji je iz
njegove orbite istrgnuo fragment Vele i odbacio ga da krui
oko Sunca, kao to je prije toga uinio s Plutonom. Vela je na
stavila putovati prema sreditu Suneva sustava.

***

Fragment Vele najmanje je utjecao na Jupiter, vjerojatno zato

to je taj planet iznimno velik, ali najvjerojatnije zato to se
nalazio na poloaju u Sunevoj orbiti na kojemu je bio siguran
od udarca. Zato se fragment Vele susreo sa svojom sljedeom
rtvom - Planetom X, plinovitim divom, koji se nalazio u orbiti
izmeu Jupitera i Marsa.
Vjerojatno se radilo o izravnome sudaru, budui da je planet
eksplodirao i pri tome odaslao mnotvo krhotina prema svojim
najbliim susjedima, ali i mnogo dalje od njih. Nekoliko gole
mih komada planeta bilo je uhvaeno u gravitacijsko polje fra
gmenta Vele i s njime je nastavilo putovati prema Marsu.
Danas je Crveni Planet potpuno pust, ali postoje znakovi da
je na njemu nekada postojala voda, a strunjaci NASA-e tvrde
da je na njemu nekada bilo i ivota. Postoje sporni dokazi pre
ma kojima su stvorenja na Marsu imala dovoljno razvijenu
inteligenciju da stvore naprednu civilizaciju.37 Ako je to tono,

37) Vidi moju knjigu Martian Genesis, Piatkus Books, London, 1998.
moemo samo nagaati jesu li ta civilizacija i ivot na Marsu
nestali nakon razarajuega sudara s fragmentom Vele.
Bez obzira na to to se dogodilo, ini se da je fragment Vele
usporio rotacijsku os Marsa i potaknuo poremeaje zbog kojih
se kora Marsa raspuknula i rascijepila. Mogue je da je pri
tome bilo uhvaeno jedno ili vie Velinih prateih tijela, od ko
jih su potom nastala dva neobina Marsova mjeseca, Fobos i
Deimos.
Ostavljajui za sobom trag razaranja, fragment Vele jurio
je prema Zemlji.
 18. poglavlje

NEBESKI KAT
INJENICA
ZA SAMO NEKOLIKO DANA MIRAN SVIJET PRETVORIO
SE U ZASTRAUJUI KAOS BIJESNIH OLUJA, TAME,
VRUINE, POTRESA I POPLAVA.

U doba kada je prema njoj stizala prijetnja iz svemira, Zemlja

je, poput Suneva sustava, izgledala mnogo drugaije.
Gotovo uspravna os rotacije, putanja koja je mnogo vie
nalikovala na krug, te sporiji omjer okretanja omoguavali su
mnogo ugodnije uvjete ivotu na Zemlji. Dani su bili dugi i
blagi, gotovo da nije bilo izmjene godinjih doba. Tektonske
aktivnosti bile su slabe i ograniene samo na nekoliko opasnih
zona. Uragani, tajfuni i tornada gotovo da i nisu postojali. ak
je i kia padala veoma rijetko, a jutarnje magle bile su jedini
izvor vode obilnome biljnome svijetu.
Zemlja je bila star, miran i ugodan planet. Geoloke pro
mjene na njoj dogaale su se postupno - niski planinski lanci
erodirali su sporo, a drevna mora takoer su polako proizvodi
la plimne valove.
ivotinjski svijet na tome ugodnome planetu bio je iznim
no bogat. Velika krda biljojeda tumarala su ravnicama. Obilna
vegetacija omoguavala je ivot divovskim ivotinjskim vrsta-
ma - mamutima, mastodontima, slonovima, piljskim lavovi
ma, ljenivcima - za koje danas znamo samo po njihovim fosi-
liziranim kostima.
ovjeanstvo je bilo mnogobrojno i civilizirano. Povijest bi
ljei da je u atlantskome arhipelagu postojao najmanje jedan
otok, koji bi se po veliini mogao smatrati manjim kontinentom.
Postojale su i meunarodne trgovake veze, koje su sezale sve
do Kine i nezaleenoga Antarktika. Iako se tehnologija umno
gome razlikovala od dananje, pretpostavlja se da je bila napre
dna, osobito na polju inenjerstva, graditeljstva, optike, astrono
mije, pomorstva, kartografije i, moda, (statikoga) elektriciteta.
U to doba drutvo vie nije bilo osobito mirno. U Europi, sje
vernoj Africi i Sjevernoj i Junoj Americi postojale su kolonije,
koje vjerojatno nisu bile uspostavljene na miroljubiv nain.
Izmeu Atlantiana i razliitih naprednih drava Sredozemlja
sigurno je postojao sukob interesa. Iako se umijee ratovanja jo
uvijek nije dovoljno razvilo - prvi veliki sukob poeo je tek u
nedavnoj povijesti - ovjeanstvo je veoma brzo uilo.
Filozofi vjerojatno nisu s oduevljenjem doekali ratne po
kuse, upozoravajui ljude da e ih, zamjere li se bogovima, za
desiti strana kazna. ini se da su njihova upozorenja bila
opravdana.

***

Svi planeti Suneva sustava, osim Zemlje, nazivaju se imeni

ma drevnih boanstava - Merkur, svemirski glasnik, Venera,
boica ljubavi, Mars, bog rata i tako dalje, sve do Plutona,
mranoga boga podzemnoga svijeta.
U skladu s time, suvremena astrologija slijedi obiaj, koji
su utemeljile drevne kulture, poput Sumera i Egipta. No, dok
danas samo rijetki znanstvenici vjeruju da su planeti doista
bogovi, svi drevni narodi upravo su ih takvima smatrali. Danas
to teko moemo shvatiti. Suvremeno doba odvaja religiju i
znanost - prva se povezuje sa svijetom simbola, dok se potonja
vezuje s praktinom primjenom. No, tako nije bilo u drevno
doba. Sveenici-znanstvenici odgovore su traili u prirodi i
djelovanju svojih bogova, to ih je potaknulo da prouavaju
nebo. Od suvremenih astronoma nisu se razlikovali prema svo
jim promatranjima, nego prema nainu na koji su ih tumaili.
Danas se pad meteorita ili kretanje planeta ne smatraju ba
znaajnim dogaajima, kojima upravljaju zakoni mehanike. U
Mezopotamiji ili Egiptu iste su se pojave smatrale plesom bo
gova.
Kada je fragment Vele uao u Sunev sustav i poeo svoj
razorni prodor, ovjeanstvo je vjerojatno vjerovalo da svjedo
i nebeskome ratu.

***

Neobini dogaaji na nebu vjerojatno su se najprije uoili pro

matranjem samoga fragmenta Vele. Budui da se radilo o fra
gmentu supernove, to tijelo je vjerojatno zadralo svoje nu
klearne plamenove i tako poprimilo izgled minijaturne zvijezde,
koja je sjala poput Sunca.
Iako znanstvenici danas pretpostavljaju da nai drevni pre
ci nisu razvili optika pomagala potrebna za takva astronom
ska promatranja, povijesni zapisi jasno dokazuju da su znali za
planete i satelite, koji se ne mogu vidjeti golim okom. Njihova
vjetina promatranja neba vjerojatno je bila dovoljno razvijena
da uoe uljeza, koji se pribliavao. No, ak da to nije tono,
astronomi drevne Atene i Atlantide morali su uoiti eksploziju
nakon koje je nastao Kuiperov pojas. Nedvojbeno je da se u to
me trenutku na nebu pojavila nova zvijezda - a za njih je to
znailo pojavu novoga boga.
Moemo pretpostaviti da se na temelju promatranja fra
gmenta Vele razvio grki mit o Faetonu. Naime, na nebu se od
jednom pojavilo vatreno tijelo. Zbog njegova plamteega izgle
da nai su preci pretpostavili da se radi o sinu Sunca. No, to
nisu prihvatili jer se tijelo pojavilo sasvim iznenada. A ta je
pojava protumaena boanskim djelovanjem.
Fragment Vele vjerojatno je nalikovao bijesnome bogu. Na
kon to je objavio svoju prisutnost nizom razaranja, to pla
tneno boanstvo pribliilo se velikome bogu Neptunu, uvaru
dubina. Danas se Neptun najee povezuje s morem, ali u
klasino doba, pa i prije toga, njegove dubine oznaavale su
dubine svemira. Neptunovi tovatelji zacijelo su bili zaprepa
teni tim prizorom. Uljez je ukrao jedno od Neptunovih najve
ih blaga - njegova pratitelja, koji se danas zove Pluton - i
izbacio ga daleko u svemirske dubine.
No, to je bio tek poetak pakosnoga boanskoga plesa. Nai
me, doljak se borio s bogom, koji je obitavao na nebu izmeu
Marsa i Jupitera i u tome ga je ratu potpuno porazio. To je bio
zastraujui prizor za drevne sveenike-astronome. Ako je iz
van Suneva sustava nekada doista postojao jo jedan planet,
oni ga, s obzirom na stupanj svog napretka nikako nisu mogli
vidjeti. Odnosno, ako su za njega i znali, tada im se zacijelo
inio suvie siunim i dalekim.
No, divovski planet izmeu Marsa i Jupitera izgledao je
drukije. Procjenjuje se da je bio gotovo 90 puta vei od Ze
mlje.38 Dakle, taj dojmljiv i znaajan bog zacijelo je dominirao
nonim nebom. Naravno, prema filozofskome shvaanju, koje

38) Tako smatra astronom Tom Van Flandern.

se razvijalo tijekom nekoliko narataja astronomskih proma
tranja, bogovi su bili besmrtni. Nitko u poznatoj povijesti nije
nikada svjedoio o umiranju nekoga boga. No, sada je ovaj
vatreni uljez okrutno ubio jednoga od bogova u borbi, koja je
trajala samo nekoliko sati ili dana.
Nakon to su vidjeli unitenje divovskoga planeta, sveenici
su zaprepateno promatrali kako uljez, kojemu se sada pridru
ilo nekoliko sljedbenika - golemih komada unitenoga planeta
uhvaenih u njegovo gravitacijsko polje - juri izvan orbite Mar
sa i pribliava se Zemlji.
Ako je sukob izmeu Atenjana i Atlantiana doista bio prvi
veliki rat u povijesti ovjeanstva, tada su se drevni narodi zaci
jelo njime koristili kao usporedbom za nevjerojatan nebeski rat,
koji se upravo vodio iznad njih. Je li ovjeanstvo nauilo bo
gove loim navikama? Ako jest, tada se oito spremala okrutna
osveta. Sveenici-astronomi i toga su puta imali pravo.

***

Kada se jedno svemirsko tijelo previe priblii drugome, pri

tome se stvaraju razliite sile. Jedna od njih je gravitacijska,
druga elektrina ili, bolje, elektromagnetska. U sluaju koji smo
prethodno razmatrali, vjerojatno se radilo o uinku toplinske iz
mjene. Vjerojatno je da je fragment Vele gorio poput Sunca.
Jasno je da je uljez u odreenome trenutku bio toliko blizu
Zemlje da je ak uao u Mjeseevu orbitu. Naime, samo u tome
sluaju mogao je otjerati Mjesec u iru orbitu. No, mnogo prije
toga, Vela-F (kako emo je na ovome mjestu prikladno nazivati)
dominirala je nonim nebom i potom se pojavila danju, to je
znailo da se pribliava Zemlji.
 Najprije su se vjerojatno poeli osjeati gravitacijski utje
caji. Oni su bili viestruki. Vela-F i njezini sljedbenici svojim
su snanim gravitacijskim poljem uinili sljedee:
+ Poremetili Zemljinu orbitu.
+ Pomaknuli njezinu os.
+ Usporili njezinu rotaciju.
+ Uzrokovali izraajno teturanje, koje se danas osjea u pre-
cesiji ekvinocija.

Iako je prvi od tih uinaka vjerojatno bio najdramatiniji,

on je prouzroio najmanje problema ivotu na Zemlji. Promje
na putanje najvie bi se oitovala u poloaju i pojavljivanju
Sunca te u nekim potekoama prilikom promatranja zvijezda
i planeta. Iako bi te pojave bile beznaajne za sveenike-astro-
nome, vei dio ovjeanstva na njih bi obratio mnogo vie po
zornosti. No, pokazat e se da su ostali uinci ostavili mnogo
vee posljedice.

***

Zemlja se sastoji od tri dijela - litosfere, omotaa i jezgre. Li-

tosfera je kamena kora, koja se protee na dubinu od 96 km.
Ovoj i jezgra ine teku unutranjost planeta jer tvore najvei
dio njegove mase.
Litosfera je sastavljena od dvije ljuske - kore i vanjskoga
omotaa. Vanjski ovoj odvojen je od unutranjega podruja
astenosfere, koja predstavlja 96 km debeo sloj rastopljenoga
kamenja.
 Iz unutranje jezgre neprestano izbija vruina. Prijenosne
struje u ovoju prenose vei dio topline na povrinu sustavom
srednjooceanskih grebena. Te struje prenose i lavu, koja izbija
iz vulkana. U normalnim uvjetima taj sustav se nee pokrenuti.
ak ni najsnanija vulkanska eksplozija nema veliko znaenje
promatra li se u odnosu na cijeli planet. No, iznenadno pomi
canje Zemljine osi ili iznenadna promjena brzine njezine rota
cije uzrokovala bi goleme pritiske na litosferu s predvidljivim
posljedicama.
Pod utjecajem gravitacije Vele-F, raspuknula se ljuska nae
ga planeta. Nastale su goleme pukotine. Jedna od njih vidljiva
je i danas, a nalazi se u dolini Great Rift u Africi i prua se vie
od 4.800 km daleko, od Sirije do Mozambika. Dolina je iroka
od nekoliko kilometara do preko 160 km.
Istodobno s cijepanjem Zemljine kore, dogodile su se velike
promjene u njezinoj rastopljenoj unutranjosti. Stari sustav kru
enja topline potpuno se raspao kada se magma, koja je tekla
ispod povrine, iznenada povukla prema uljezu, upravo onako,
kako zbog Mjeseeve gravitacijske sile nastaju oceanske plime.
No, nije bila pogoena samo tekua astenosfera. Tome fatal
nome privlaenju nije odoljela ni kamena kora litosfere. Velika
podruja litosfere na kojima su, uslijed pomicanja planetarne
osi, ve nastale pukotine i rasjekline, poela su se savijati i
ruiti. Dananji veliki planinski lanci nagnuli su se kako bi po
zdravili novoga boga na nebu.
Vulkanske aktivnosti imale su nevjerojatno velike razmjere.
Procjenjuje se da danas na svijetu postoji oko 1.300 aktivnih
vulkana. U doba o kojemu govorimo rijeke lave izlijevale su se
iz nekoliko stotina tisua novostvorenih pukotina. Vulkanske
erupcije bile su nezamislivo razorne. Nekoliko milijuna tona
uarenoga pepela odletjelo je u atmosferu. Dok se pribliavala
vatrena Vela-F, zbog zraenja iz toga drugoga sunca, porasla je
temperatura na planetu.
No, to nije bilo sve to je izmuena Zemlja morala trpjeti.
Zbog promjene brzine njezine rotacije nastale su razorne oluje.
Bile su toliko snane da su opustoile itave ume i izbacile to
ne praine i krhotina u atmosferu, gdje se vec nalazio vulkanski
pepeo. Svijet je zaogrnula zastraujua tama, a jedinu svjetlost
proizvodili su divovski vulkanski plamenovi.
Kako je pucala kora planeta, svjetske rijeke, jezera, mora i
oceani izmijenili su svoje tokove i izlijevali se u novostvorene
doline, udoline i nizine.
Moemo samo nagaati kakav je uas u ljudima izazvao taj
iznenadni kaos. Samo za nekoliko dana miran svijet se pretvo
rio u zastraujui kaos bijesnih oluja, tame, vruine, potresa i
poplava. Kamene graevine ruile su se jedna za drugom po
put maketa. Isuile su se zalihe svjetske vode, koja je uz to bila
i zagaena. Zaguljiv vulkanski plin isparavao je posvuda.
Gust pepeo stvorio je mraan oblak, koji je prekrio planet. Sa
svih strana, danju i nou odzvanjali su razliiti zagluujui
zvukovi.
Dok se Vela-F pribliavala, zbilo se jo neto zastraujue.
Polja sile, koja je oko sebe stvarala Zemlja i fragment Vele trai
la su ravnoteu u izmjeni elektrinih naboja. Sa stajalita naih
predaka, to je najavilo oluje s grmljavinama svjetskih razmjera,
kakve oni jo nisu doivjeli. Moda je upravo tada nastao mit o
Jupiterovim smrtonosnim munjama, koje su potresale Zemlju.
Kaos se nastavio. Budui da vie nisu mogli preivjeti u
svojim naseobinama, ljudi su napustili razruene gradove i po
traili sklonite u piljama i na drugim prikladnim mjestima.
Neki su se ak zazidavali u nadi da e izbjei udar munja i gro
mova. A Vela-F im se sve vie pribliavala.
 No, izravnoga sudara nije bilo jer ga Zemlja ne bi preivje
la. Dio supernove, koji je mogao unititi divovski planet, koji
se nalazio izvan Marsove orbite, mogao je jo lake unititi na
planet. Poput Faetona u koiji, plamtea je Vela-F jurila prema
izmuenoj Zemlji, okrznula je i nastavila svoj razarajui put
prema Veneri i Suncu. Ali, jedan ili vie njezinih pratitelja, otki
nutih s planeta koji je eksplodirao, preli su Rocheovu granicu i
tako i sami eksplodirali. Poeo je meteorski napad.
 19. poglavlje

KOZMIKO
BOMBARDIRANJE
INJENICA
NO, ONI KOJI SU PRESTRAENO PROMATRALI KATASTRO
FU NISU JE NUNO OPISALI RIJEIMA KOJIMA BISMO SE
POSLUILI DANAS. KADA SU SE DIVOVSKI METEORI
OBRUAVALI NA ZEMLJU, TI SU LJUDI VJEROJATNO
ZAKLJUILI DA IM SE PRIBLIAVA SAMA VELA-F...

Mitovi mnogih naroda na ivopisan nain opisuju to bombar

diranje, kao to ivopisno opisuju razdoblje tame, neprestanih
potresa i zagluujuih oluja, koje su prije toga harale Zemljom.
U dananjoj Kanadi, osobito na podruju Ontarija i Quebica,
ivi oko 2.000 Indijanaca algonkinskoga podrijetla. Njihove sa
uvane predaje zapravo su sjeanja na daleku pretpovijest, kada
su braa Chakekenapok i Manibozho vodili okrutnu bitku na
nebu. U toj borbi pobijedio je Manibozho, koji je raskomadao
Chakekenapokovo tijelo na nekoliko tisua komada, a oni su se
obruili na Zemlju. Zanimljivo je da algonkinska predaja spomi
nje kako je tijekom te borbe Zemlju poharao tornado golemih
razmjera. Tvrdi se takoer i da su kamene gromade i komadi sti
jena - odnosno, ono to danas nazivamo lutajuim glacijalnim
kamenim gromadama - koje nalazimo na osamljenim mjestima
u preriji, zapravo kamenje koje je padalo tijekom nebeske bitke.
Meksika legenda pripovijeda o pljutanju vatrenoga i ua
renoga kamenja (meteorita), kojeg je bilo toliko mnogo da je
izravnalo itave ume. Slinu predaju o pretpovijesnoj kii va
tre i kamenja nalazimo kod Tolteka. Peruanski mit podsjea na
dogaaj kada je s neba pao "veliki kamen", koji se razbio na
1.600 komada.
Prema drevnoj kineskoj povijesti tvrdi se da je davno po
stojalo doba kada se Zemlji pribliio planet (ili nekoliko) njih,
zbog ega je poelo pljutati kamenje. Afrika legenda govori
o ljudima iz gorja Atla, koji su bili kanjeni kiom kamenja,
koje je padalo s neba.
Legende o pljutanju kamenja i vatrenih predmeta s neba
pronalazimo u predajama Britanije, Finske, Grke, Islanda,
Skandinavskoga poluotoka, Babilona, Asirije, Indonezije, Pa
lestine, Novoga Zelanda i Samoe. Iste prie pripovijedaju drui
di, Kopti, Hebreji, muslimani, Yuni u Novome Meksiku i Ma-
ye u Guatemali. No, istina o tome svemirskome bombardiranju
ne temelji se samo na mitovima.

***

Od 1847. do danas znanstvenici su zabiljeili velik broj plitkih

uleknua nalik na kratere, koji su bili ratrkani oko drave
Karoline pa sve do unutranjosti sjeverne Floride. Procjenjuje
se da ih ima oko 500.000, a otprilike 140.000 imaju promjer
vei od 150 m. Znanstvenici ih nazivaju Carolina Bays (Zalje
vi Karoline.).
 Zaljevi u Sjevernoj Karolini pokazuju tragove meteorskoga
eljeza. Ti tragovi, kao i sami meteoriti koji su otkriveni unu
tar zaljeva i u njihovoj blizini, naveli su znanstvenike, meu
kojima su i F. A. Melton, W. Shriever i Henry Savage ml. da
zakljue kako su nastali nakon velikoga meteorskoga bombar
diranja ... koje se dogodilo krajem pleistocena.
Slina plitka uleknua, koja su vjerojatno nastala na jednak
nain, postoje na Aljasci, u Sibiru, Boliviji i Nizozemskoj.
Tradicija Maora s novozelandskoga Junoga otoka, pripovi
jeda kako su se davno u prolosti na nebu pojavili svijetlei pre
dmeti, koji su se raspuknuli i obasuli Zemlju svojim razarajuim
komadima. Postoje naznake da ta predaja ipak nije samo mit. Po
itavom otoku pronaene su velike koliine "kineskoga kame
nja" - koje sadri izgorjele ostatke biljaka iz pleistocena - te me
talni predmeti, koji su vjerojatno meteorskoga podrijetla.

***

U svojemu znanstvenome radu "When the Earth Nearly Di

ed"39, autori D. S. Allan i J. B. Delair iznijeli su zanimljivu
pretpostavku da Knjiga Otkrivenja nije tek djelo puno misti
nih vizija i pretkazanja, nego da sadri elemente predaje
nastale na temelju katastrofe, koju je prouzroila Vela-F. Ako
je to tono, znai da taj neobian izvor prua zanimljive poje
dinosti o cijeloj slici.
Na primjer, u Otkrivenju 18:11-19, opisan je svijet kakav je
bio prije katastrofe i neposredno nakon nje:

"Zemaljski 'trgovci plau i tuguju' jer nitko vie ne

kupuje njihove robe; robe od zlata i srebra, dragog kame-

39) Gateway Books, Bath, England, 1995.

 nja i bisera, lana i grimiza, svile, skrleta i svakovrsnoga
miomirisnoga drveta; svakovrsnih predmeta od slonove
kosti, od skupocjenoga drveta, od mjedi, od eljeza i mra
mora; cimeta i balzama, miomirisa i pomasti, tamjana i
vina, ulja, bijeloga brana i penice, goveda i ovaca, konja
i kola, robova i ivih ljudi ... I jesenje voe za kojim je
udjelo tvoje srce vie od tebe; sav rasko i sjaj propali su
za te; sigurno se vie nee nai! Trgovci onim stvarima
koje je ona obogatila stat e daleko, u strahu od njezine
muke, te e plakati i tugovati: 'Jao! Jao, veliki grade,
obueni u lan, grimiz i skrlet, nakieni zlatom i dragim
kamenjem s biserima, jer je u jednom jedinom asu pro
palo toliko bogatstvo!' Svi 'kormilari' i svi koji plove od
mjesta do mjesta, 'mornari i svi' koji rade 'na moru sta
doe' daleko i viknue kad ugledae dim njezina poara:
'Koji je grad bio slian ovome velikom gradu?' I posuvi
prahom svoje glave, viknue kroz pla i tugu: 'Jao! Jao,
veliki grade, u kojem 'su se obogatili' njegovim rasko
nim bogatstvom 'svi' vlasnici laa 'na moru' jer 'je opu
stoen u jednom jedinom asu!"

Jasno je da se u navedenome tekstu govori o velikoj po

morskoj civilizaciji, koja se temeljila na trgovini, a rasprostira
la se na onim podrujima koje je naveo Hapgood nakon svojih
istraivanja zemljovida drevnih kraljeva mora. No, ta je civi
lizacija iznenada nestala - "u jednom jedinom asu" - a ini se
da je bila unitena u poaru. iji je uzrok poara moda skriven
u Otkrivenju 11:13:

"U taj as nastade 'velik potres' zemlje: 'srui se' de

setina grada, i u potresu poginu sedam tisua osoba. Pre
ivjele spopadne strah..."
 Ali, potres se smatrao samo jednim od "zala" kojima je Bog
kaznio ovjeanstvo. Ona su ukljuivala "munje, grmljavine,
gromove, potres i veliku tuu" - gotovo sve to smo prethodno
opisivali.
Zanimljivo je da se u biblijskome izvjetaju ta pojava po
vezuje s javljanjem "velianstvenoga znaka u nebu". Opis je
simbolian, ali u tome simbolizmu moemo razaznati astro
nomske dogaaje. U Otkrivenju 12:1-4 pie sljedee:

"Potom se u nebu pokaza velianstven znak: ena

obuena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na gla
vi joj vijenac od dvanaest zvijezda ... Zatim se pokaza
drugi znak u nebu: velik Zmaj plamene boje sa sedam
glava i deset rogova. Na glavama mu sedam kruna. Nje
gov rep pomete treinu 'nebeskih zvijezda i surva' ih 'na
zemlju'."

Izraz "obuena u sunce" mogao bi opisivati vatreno, svje

tlee tijelo, koje se pojavilo na nebu i bilo je vee od Mjeseca
("mjesec pod njezinim nogama"). Vijenac od dvanaest zvije
zda moglo bi se odnositi na dijelove unitenoga planeta, koji su
se nalazili u pratnji Vele-F i koji su izgledali poput zvijezda,
ba kao to meteorite opisujemo kao "zvijezde padalice". Velik
zmaj plamene boje mogao bi biti osobito velik fragment, zaro
bljen mjesec jednoga od vanjskih planeta ili, ak, samo frag
ment matinoga tijela Vele-F. Na temelju tih stihova jasno se
zakljuuje da se radilo o dva velika nebeska tijela, koja su se,
vjerojatno istodobno, pojavila na nebu iznad Zemlje u pratnji
nekoliko manjih tijela.
Dakle, ponovno uoavamo veliku slinost s pojavom Vele-F,
osobito kada saznajemo da je "zmajev rep" sa sobom povukao
zvijezde s neba i bacio ih na Zemlju - to je opis meteorskoga na
pada.
Znaajno je imati na umu kako su razmiljali nai drevni
preci, kada su se suoili s tom astronomskom pojavom. U svim
prvim kulturama planeti i zvijezde smatrani su bogovima, ali
kranska verzija drevne legende o njima govori kao o "Bogu"
i njegovim "anelima". Zato ne iznenauje kada u Otkrivenju
12:7-12 pronalazimo poznat religijski opis borbe izmeu Cha-
kekenapoka i Manibozha, velikoga sukoba planetarnih bogo
va, babilonsku bitku izmeu Marduka i Tiamata:

"Uto se zametnu rat u nebu koji je 'Mihael' sa svojim

anelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi an
eli prihvatie borbu, ali je ne mogoe izdrati. I 'mjesta'
za njih vie 'nije bilo' u nebu. Bijae zbaen veliki Zmaj,
stara 'Zmija' koja se zove 'avao' - 'sotona', zavodnik ci
jeloga svijeta - bijae zbaen na zemlju i bijahu zbaeni s
njime njegovi aneli... Zato se 'veselite, nebesa' i vi koji
stanujete u njima. Jao vama, zemljo i more, jer je avao
siao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo jo
malo vremena!'"

U tome simbolizmu lei opis astronomskih elemenata. Dva

svemirska tijela meusobno su se pribliila i sudarila, poput
fragmenta Vele-F i divovskoga planeta, koji se nalazio izvan
Marsove orbite. Navod prema kojemu "mjesta za njih vie nije
bilo u nebu", govori o dvije injenice: prva jest da je nestao i
sam uljez, tako to je napustio Sunev sustav ili se, pak, suda
rio sa Suncem.
No, oni koji su prestraeno promatrali katastrofu nisu je
nuno opisali rijeima kojima bismo se posluili danas. Kada
su se divovski meteori obruavali na Zemlju, vjerojatno su
zakljuili da im se pribliava sama Vela-F. A moemo samo
nagaati koliko je u to doba neki meteor mogao biti velik.
Sa stajalita promatraa, nakon onoga to je slijedilo vjero
jatno je bilo mnogo razloga za radost, jer s neba je otiao uzrok
svih problema. No, to se nije moglo rei i za Zemlju. Naime
inilo se da je uljez - kao personifikacija zla - ostao zarobljen
ispod povrine naega izmuenoga planeta ... i mogao se sva
koga trenutka ponovno pojaviti.
Na drugome mjestu u Otkrivenju opisuju se kataklizme, a
taj simbolian opis nevjerojatno nalikuje slici o kojoj smo go
vorili. U odlomku 16:2-21 spominju se aneli:

"Prvi [aneo] ode i izli svoju au na zemlju. 'Tada

se pojavi' opasan i 'poguban ir na osobama' ... A drugi
izli svoju au na more. 'Tada ono postade' kao 'krv'
mrtvaca, te uginu svako ivo bie u moru. A trei izli
svoju au u 'rijeke' i izvore voda, 'i oni postadoe krv'
... A etvrti izli svoju au na sunce, kojemu bi dano da
pali ljude vatrom. A ljudi su, gorei u velikoj egi, pso
vali ime Boga koji ima vlast nad ovim zlima, i nisu se
obratili da mu priznaju slavu. A peti izli svoju au na
prijestolje Zvijeri. Tada njezinim kraljevstvom 'zavlada
tama'. Ljudi su od muke grizli jezike i psovali ime 'ne
beskoga Boga' zbog svojih muka i svojih ireva, i nisu
se odvratili od svojih djela. A esti izli svoju au na ve
liku rijeku Eufrat. Tada 'presahnu' njezina 'voda' ... A
sedmi izli svoju au u zrak. Tada 'iz hrama', od prije
stolja, doe jak 'glas' koji povie: 'Svreno je!' Uto
udare 'munje, grmljavine, gromovi' i velik potres zemlje,
'kakav nikad ne bi' otkada se ljudi pojavie 'na zemlji'
- tako velik bijae taj potres, tako snaan! Velik Grad
 prasnu u tri komada i sruie se poganski gradovi... Svi
otoci ieznue a gora nestade. 'Golema tua' - teka
kao talenat! - spusti se s neba na ljude. A ljudi su psova
li Boga zbog zla od tue, jer je bilo 'izvanredno veliko'."

U odlomcima 18:21 i 21:1 saznajemo sljedee:

"Tada jedan snaan aneo uze 'stijenu', veliku poput

mlinskoga kamena, 'i baci je u more' ... Potom opazih
'novo nebo i novu zemlju' jer su ieznuli prvo nebo i
prva zemlja: mora vie nema."

U navedenim odlomcima pronalazimo poznate elemente.

Katastrofe poput neprestanih potresa, vulkanskih erupcija, taj
funa planetarnih razmjera i svemirskih munja bile su u naj
manju ruku "neugodne". More, rijeke i fontane "krvi" podsje
aju na velike rijeke uarene lave, koja se izlijevala nakon
pucanja Zemlje, iako je pisac pri tome mogao misliti i na vo
dene putove, koji su se zagadili nakon tektonskih poremeaja.
Strana vruina sigurno je bila jedna od katastrofalnih po
sljedica, kao to je nakon zagaenosti atmosfere vulkanskim
pepelom nastupila paklena tama. Zanimljivo je da je u tome
opisu istaknut jo jedan aspekt katastrofe. Radi se o skretanju
drevnih putova uslijed pomicanja tektonskih ploa. Veliki Eu-
frat i mnoge druge rijeke vjerojatno su privremeno isuile.
Poremeaji u naoj atmosferi nastali su zbog iznenadnoga
ubrzanja rotacije planeta, a ne zbog sadraja anelove ae, ali
munje i gromovi sigurno su udarali, a vjetar je vjerojatno zvu
ao poput zavijanja milijuna glasova.
Spominje se i veoma snaan potres, kao jedan u nizu potre
sa koji su pogodili cijeli planet, te unitenje gradova, koji su
danas zakopani toliko duboko da arheolozi za njih ni ne znaju.
Dok se Zemljina kora izvijala i uzdizala, otoci su doista nesta
jali - pa tako vjerojatno i Platonovo otono kraljevstvo Atlan-
tida - a nestao je i drevni planinski lanac, umjesto kojega su se
razvili novi, mnogo vii lanci.
Pad meteorita vjerojatno je doista izgledao poput "tue",
iako je, kako emo vidjeti, moda postojao mnogo doslovniji
izvor za taj opis. Pad velikoga meteorita prikazan je u legendi
o anelu, koji baca mlinski kamen. Ne zauuje da pisac go
vori o novome nebu i novoj zemlji. Fragment Vele poremetio
je stari poredak planeta u Sunevu sustavu, a povrina naega
planeta zauvijek se izmijenila. ak su se i poznata mora izlila
u druge bazene. Ali, to vjerojatno nije trajalo dugo. U 12. i 14.
odlomku Otkrivenja opisuje se sljedee:
"Tada Zmija ispusti iz svojih usta za enom mlaz
vode poput rijeke da je odnese rijeka ... ali zemlja ...
otvori svoja usta i proguta rijeku koju je ispustio Zmaj iz
svojih usta ... I uh glas s neba 'poput uma velikih vo
da' ..."

U apokrifnoj Knjizi Henokovoj pie da su to dogaaji iz

doba kada je "Arka plutala vodama". Je li mogue da je kata
klizma, koju je prouzroila Vela-F, na neki nain povezana s
biblijskim potopom?
 20. poglavlje

KIA I POTOP
INJENICA
KADA JE IZBIO PRVI VAL, POTEKLA JE DIVLJA BUJICA
VODE, KAKVU OVJEANSTVO NIJE VIDJELO PRIJE
NITI NAKON TOGA. LUTAJUE KAMENE GROMADE
PODIGNUO JE UPRAVO VODENI ZID.

Pomicanje Zemljine osi, na koje je utjecalo veliko gravita

cijsko polje Vele-F, jasno navodi na zakljuak da se fragment
supernove najvie pribliio Zemlji na mjestu iznad jednoga ili
drugoga polarnoga podruja. Drugi dokazi upuuju na to da se
radilo o sjevernome dijelu planeta.
Kako se Vela-F sve vie pribliavala Zemlji, voda iz ocea
na, na koju su ve utjecali tektonski poremeaji, poela je tei
prema sjeveru zbog neumoljiva gravitacijskoga utjecaja uljeza.
To je bio plimni val nezamislivih razmjera.
Danas Mjesec utjee na sva svjetska mora i oceane, sa sva
kom plimom povlai ih preko golemih kopnenih prostranstava.
Vela-F nije bila samo vea od naega Mjeseca, nego je bila ak
vie od 100 puta vea od Zemlje. Osim toga, putanja kojom se
kretala dovela ju je jo blie Zemlji nego to se danas nalazi
Mjesec. Gravitacijske sile bile su iznimno snane.
Otprilike 70,8% povrine Zemlje prekriveno je vodom, ko
ja je prosjeno duboka 3.734 m. Masa svjetskih oceana iznosi
otprilike 1 / 4 4 o o ukupne mase naeg planeta. Ta golema koliina
vode sainjava ono to oceanografi nazivaju Svjetskim ocea
nom. (Uobiajena podjela na razliite oceane i mora uglavnom
je proizvoljna.) Vela-F je upravo na Svjetskome oceanu izvela
svoj razoran plimni udar i povukla nezamislive koliine vode,
koje je odnosila dalje na sjever planeta.
Kada je gravitacijski utjecaj bio na vrhuncu, dogodio se da
nas nepoznat fenomen, koji je doslovno nemogu. Svjetske
vode poele su se skupljati i stvarati divovski val, koji je privla
ila golema vatrena masa, koja se sada ve rasprostrla nebom.
Sjeverni krajevi zemlje poeli su se hladiti. Zemljina poma
knuta os naglo ih je odvela izvan podruja s umjerenom klimom
u podruja u kojima nije grijalo sunce. Osim toga, suneve
zrake nisu uspijevale dopirati zbog vulkanskoga pepela i ostalih
zagadujuih tvari, koje su prekrile atmosferu. No, toplinu je
proizvodila i sama Vela-F, a uz tektonske aktivnosti koje su se
istodobno odvijale, pojedina podruja planeta bila su jo topli
ja. Posljedica tako neobinoga skupa imbenika - a osobito
zbog skupljanja vodenih kapljica oko atmosferskih estica - bila
je kia, razorna poplava tjerana neprestanim vjetrovima ura-
ganske snage. Ta kia, koja je u sjevernim podrujima planeta
padala u obliku snijega, opisana je u poznatoj biblijskoj prii:

"Ree Bog Noi: 'Odluio sam da bude kraj svim bi

ima jer se zemlja napuni opainom; i, evo, unitit u ih
zajedno sa zemljom ... Jer u do sedam dana pustiti dad
po zemlji etrdeset dana i etrdeset noi te u istrijebiti
s lica zemlje svako ivo bie to sam ga nainio.'"

Zanimljivo je da ovaj odlomak iz Knjige Postanka (6:13,

7:4) odjekuje pojedinostima iz Platonova izvjetaja. Grki filo
zof je tvrdio da su Atlantiani zbog svoje ratobornosti, izazvali
bijes svojih bogova, koji su zato unitili njihov kontinent.
Arheoloki i geoloki dokazi potvruju da se prije katastrofe,
koju je uzrokovala Vela-F, dogodio prvi veliki rat u povijesti
ovjeanstva. U Knjizi Postanka 7:10-12 nailazimo na slino
objanjenje, prema kojemu je ovjeanstvo uniteno zbog Bo
jega bijesa:

"A sedmoga dana zapljute potopne vode po zemlji...

navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. I
udari dad na zemlju da pljuti etrdeset dana i etrdeset
noi."

Iz izvjetaja o Potopu (Postanak, 7:17-19) zakljuujemo da

se radilo o velikoj kii nakon koje je nastupio svjetski potop:

"Pljusak je na zemlju padao etrdeset dana; vode sve

udilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zem
lje. Vode su nad zemljom bujale i toliko rasle, a korablja
plovila povrinom. Vode su sve silnije navaljivale i rasle
nad zemljom..."

Iz tog odlomka moemo zakljuiti da je potop nastao po

stupno, jer se arka polako dizala pod rastuim vodama. S ob
zirom na jainu i razmjer oluja na svijetu nenaviknutome na
obilne padaline, ne zauuje da je pisac Knjige Postanka za
kljuio kako je postojala uzrona veza izmeu kie i potopa.
No, ako je kia sigurno prethodila potopu, ona ga nije pro
uzroila. Naime, dogodilo se neto mnogo gore i mnogo ra-
zornije od voda, koje su se polako podizale.
Dok su Vela-F i njezini preostali suputnici nastavili svoj put
prema Veneri, veliko gravitacijsko polje sve je vie poputalo.
U sjevernim podrujima kiom zahvaenoga svijeta, zaroblje-
ne vode svjetskih mora poele su se oslobaati. Izbio je gole
mi val. Dok je nebeski uljez nestajao, nastupio je pravi Potop.
Pria o potopu koju pronalazimo u Kuranu mnogo je blia
opisanoj stvarnosti. Ona govori da je arka plovila izmeu va
lova velikih "poput planina". Kada je Noin sin odluio pronai
utoite izvan arke, Noa ga je upozorio da e sklonite prona
i samo oni kojima se Bog smiluje i potom je bespomono
promatrao dok je sina odnosio drugi val. To nije opis voda ko
je se diu postupno.
Legende indijanskih plemena Choctaw i Navajo pripovije
daju doista zastraujuu priu o drevnome dobu. Nakon dugo
ga razdoblja tame, na sjeveru se pojavila svjetlost. Isprva se
inila kao spas, ali uskoro se uo stampedo divljih ivotinja,
koje su panino bjeale. Poslani su izvidnici, koji su se ubrzo
vratili donosei strane vijesti. Izvijestili su da se prema njima
obruavala vodena planina. Tri strane obzora bile su napunjene
vodom, koja je izgledala poput vodenoga zida kojega kao da je
izgradio bijesni bog.
Velike koliine vode sa sjevera vjerojatno su isprva tekle
polako, ali taj se tok ubrzavao sa slabljenjem gravitacijskoga
polja. Kada je nahrupio prvi val, voda se pretvorila u divlju bu
jicu, kakvu ovjeanstvo nije vidjelo ni prije ni nakon toga.
Lutajue kamene gromade podignuo je upravo vodeni val.
Godine 1877. u sjevernoj kotskoj silovita oluja, stvorila je
toliko snane valove, koji su odnijeli mol teak 2.600 t. Dakle,
mogue je da neusporedivo vea koliina vode pomakne di
vovske terete i nosi ih po itavom planetu.
Na visokim brdima i planinama te vode su jednostavno u njih
udarile poput divovskoga vala i pri tome na njihovim sjevernim
stranama ostavila krhotine i ostatke ili izbrazdala neke stijene.
Sjeanje na taj dogaaj opisan je u Knjizi Postanka (7:19-24):
 "Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom,
tako prekrie sva najvia brda pod nebom. Petnaest lakata
dizale su se vode povrh potonulih brda. Izgiboe sva bia
to se po zemlji kreu: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i
svi ljudi... Stotinu i pedeset dana vladahu vode zemljom."

Budui da se danas planinski vrhovi mogu mjeriti doslovno

u kilometrima, znanstvenici ne prihvaaju ideju o potopu, koji
je dovoljno velik da moe prekriti planine. No, na ovome mje
stu nije znaajna dubina voda, nego djelovanje njihovih valo
va, koji su stizali sa sjevera. Divovski vodeni zid koji se obru-
ava mogao bi, barem privremeno, potopiti itave planine.
Drevna legenda u idovskoj hagadi pripovijeda o valu, koji je
nastao pod utjecajem gravitacijskoga polja Vele-F. U njoj se
opisuje "vodeni stup visok 2.560 km", koji su mogli vidjeti
"svi narodi svijeta".
Jasno je da bi se razorna snaga tako goleme koliine vode
razlikovala s obzirom na neka zemljopisna podruja i imbe
nike, npr. na udaljenost od izvora. Ako to nije tono, teko je
shvatiti kako je ivot na Zemlji uope mogao opstati. Naime,
civilizacija je bila potpuno unitena, a ostatak ovjeanstva
utoite je potrailo u arkama - koje se spominju u veini svjet
skih mitova - ili piljama koje su se nalazile u viim po
drujima. Preivjeli se nisu eljeli skloniti samo od poplava,
nego takoer od oluja, vruina i meteorskoga udara.
Predaja Navajo Indijanaca opisuje doba kada su "svi naro
di"40 ivjeli pod zemljom u srcu planine. Tada je vladalo razdo
blje tame, kada se sunce pojavljivalo na nebu samo nekoliko
sati svakoga dana. Ulaz u njihovo sklonite vjerojatno je bio

40) Pod tim izrazom shvaaju se narodi, koji ne pripadaju uroenikim indijan
skim plemenima iz ravnica.
zakren krhotinama i ostacima, koje je sa sobom donio vodeni
val. Legenda govori da su ljudi morali prokopati prolaz. Kad
su to uinili, ustanovili su da je njihova planina okruena jeze
rom, koje se rasprostiralo do kuda je sezao pogled.
Ta pria sadri jo jedan element, koji pronalazimo u preda
jama mnogih naroda, kao i u biblijskoj prii o babilonskoj kuli.
Kada su boravili u pilji, svi ljudi su govorili jedan jezik. No,
nakon to su iz nje izali, poeli su govoriti razliitim jezicima.
Svijet koji su pronali jo uvijek je bio obavijen tamom, a Mje
sec i zvijezde neprestano je prekrivao gust oblak ili izmaglica,
koja je nastala zagaenjem. No, vode su se ubrzo povukle.
Vode su se spustile na najniu razinu. Iako je planetarni
plimni val, koji je nastao nakon odlaska Vele-F vjerojatno bio
najrazornija pojava, koja je ikada zadesila na planet, ona je
kratko trajala. U Knjizi Postanka (8:1-14) nalazimo realan opis
situacije:

"...pa pokrenu [Bog] vjetar nad zemljom da uzbije

vodu. Zatvorie se izvori bezdanu i ustave nebeske, i
dad s neba prestade. Polako se povlaile vode sa ze
mlje. Nakon stotinu i pedeset dana vode su jenjale ... Vo
de su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga
dana desetoga mjeseca pokau se brdski vrhunci. Kad je
izminulo etrdeset dana, Noa otvori prozor to ga je na
inio na korablji; ispusti gavrana, a gavran svejednako
odlijetae i dolijetae dok se vode sa zemlje nisu isuile
... est stotina i prve godine Noina ivota, prvoga mjese
ca, prvoga dana u mjesecu, uzmakoe vode sa zemlje.
Noa skine pokrov s korablje i pogleda: povrina okop-
njela. A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjese
cu, zemlja bijae suha."
 Kada su se vode izlile u novostvorene bazene izmuenog
planeta i tako stvorile nova mora i oceane, ovjeanstvo je iz
ronilo iz svoje najgore none more i ulo u razruen i opu
stoen svijet. Mitovi svih naroda od Skandinavskoga poluoto
ka preko Bliskoga istoka do Sjeverne Amerike, sadre sjeanja
na taj prizor. Posvuda je bilo blato, vegetacija koja je u Zlatno
doba bujala, sada je bila potpuno unitena. Lava je sprila tlo.
Divovski uragan unitio je svjetske ume. ak ni blato nije
bilo plodno. Preivjeli su uoili da su vode, koje su se povla
ile, za sobom ostavljale bijeli prekriva od soli.
No, najvei je problem bila upravo nestaica vode. Potoci
koji su postali slani zbog voda koje su se u njih izlijevale, za
gadile su i vulkanske pare. Prema predaji iz Britanske Kolum
bije, ovjeanstvo je gotovo izumrlo zbog nedostatka vode za
pie. Sreom, vrijeme se nije potpuno umirilo. Iako se vjetar
stiao, a zrak se postupno oslobaao zagaenih tvari, klima jo
nije bila stabilna. Ponovno se spustila strana kia i svjea se
voda poela gomilati.
No, ta katastrofa nije imala globalne razmjere. Lokalne pro
mjene terena, skretanje vodenih putova, povremene tektonske
aktivnosti i vremenske prilike zapravo su utjecale na ivot lju
di. Potrebne bjelanevine ljudi su tijekom odreenoga raz
doblja skupljali s tijela milijardi uginulih ivotinja ratrkanih
diljem svijeta. No, u toplijim podrujima njihove su strvine
trunule za samo nekoliko dana, iako se na nekim podrujima
meso ouvalo zbog slanoga pokrivaa, koji je otrovao zemlju
i zagadio vodu za pie.
No, moda je upravo taj imbenik, kao i vjerojatnost da su
dijelovi podruja planeta bili poteena najgorih posljedica
katastrofe, bio jedini spas za ouvanje nae vrste. Do trenutka
kada su poele nestajati slane zalihe hrane, biljke su vjerojatno
ve poele rasti. Babilonska legenda pripovijeda da su ljudi
godinu dana jeli samo pirevinu-travu, to je gotovo nemogue,
ali moe se pretpostaviti da se radilo o travama, koje za samo
nekoliko mjeseci mogu narasti na, primjerice, novonastalim
slojevima lave.
Bez obzira na to, ovjeanstvo je nakon katastrofe nazado
valo. Naime, moramo se podsjetiti da su prije pojave Vele-F
narataji naih predaka bili naviknuti na ugodnosti civilizacije,
tako da su iznenadnu situaciju, koja je zahtijevala poznavanje
osnovnih metoda preivljavanja, doekali prilino nespremni.
Moemo rei da je od nekoliko milijuna preivjelih ljudi na
svijetu, njih nekoliko stotina tisua vjerojatno umrlo od gladi,
ei i raznih bolesti neposredno nakon katastrofe. Oni sretniji,
koji su preivjeli prvih nekoliko najgorih tjedana i mjeseci,
uskoro su se suoili s jo jednom opasnou. Konano je na
stupilo ledeno doba, ta velika tajna pleistocena.
 21. poglavlje

NAKON KATASTROFE
_______________INJENICA
UKRATKO, KREMEN JE POSTAO TEHNOLOKI TEMELJ
NOVE KULTURE. POELO JE KAMENO DOBA.

Jedan od najuvjerljivijih dokaza da Otkrivenje doista sadri

elemente predaje o drevnoj katastrofi, prua jedno od njegovih
najneobinijih poglavlja:
"Takoer spazih neto kao stakleno more pomijeano
s vatrom i pobjednike Zvijeri ... gdje stoje na staklenom
moru..."41

Veoma uvjerljiv opis "staklenoga mora" doziva u sjeanje

Agassizov pojam mer de glace - njegovo (iako imaginarno) le
deno more. Dok su potresi i vulkanske erupcije nakon velike
katastrofe i dalje razarali na planet, iako u mnogo slabijim ra
zmjerima, jesu li ljudi uoili onu neobinu mjeavinu vatre i
leda, koja se pojavila dok se lava izlijevala kroz glacijalno polje?

***

Vode koje su poplavile june zemljopisne irine, u sjevernim su

podrujima padale u obliku snijega. Zbog pomicanja Zemljine
41) Otkrivenje, 15:2
osi, podruja do tada umjerene klime sa svojim bogatim uma
ma, plodnim ravnicama i mnotvom divljai, preselila su se u
tamu hladnih, arktikih noi. Prijelaz se dogodio iznenada. Ma
muti u Sibiru na mjestu su se smrznuli, a njihov posljednji obrok
ostao je neprobavljen u njihovim utrobama.
I dok su se svjetska mora i oceani neumoljivo povlaili pre
ma sjeveru, goleme koliine tople vode spreavale su zaleiva
nje. Ali, u trenutku kada je Vela-F protutnjala iznad Zemlje,
izbio je velik val i Svjetski ocean ponovno se izlio u juna po
druja planeta, dok su se najsjeverniji ostaci velikoga primordi-
jalnoga potopa ubrzo pretvorili u led.
Taj novostvoreni ledeni pokriva bio je samo jedna od poslje
dica ubrzane promjene svjetske klime. Vulkani, koji su svojim
erupcijama bili izvor velike topline, postupno su slabili, ali u
atmosferi se i dalje nalazila velika koliina pepela. (Nakon eks
plozije vulkana Krakatau u moderno doba, u atmosferi se zadr
ao pepeo vie od tri godine, proizvodei velianstvene zalaske
sunca.) Dani potpune tame moda su doista zavrili, ali suneve
zrake jo mnogo godina nakon toga nisu uspijevale potpuno pro
drijeti na na planet.
Kako se Vela-F udaljavala, postupno je slabilo njezino to
plinsko isijavanje, a temperature su na svim kontinentima po
ele padati.
U 8. poglavlju istaknuli smo koji su preduvjeti potrebni za
nastanak ledenoga doba. Prvi od njih je velika toplina, uslijed
koje se isparava voda i nastaje led. Drugi preduvjet su oborine
- led nee nastati toliko dugo koliko se u atmosferi zadrava vla
ga. Konano, potrebno je da nastupi dugo razdoblje estoke
zime. Katastrofa koju je prouzroio fragment Vele omoguila je
nastanak svih navedenih preduvjeta.
 Gotovo sve svjetske predaje govore o rijekama i jezerima,
koji su toliko vrui da kljuaju. To je posljedica poetnoga
stupnja velikih tektonskih poremeaja, koji su nastupili kada
su se izlijevale goleme koliine lave i kada je, osim Sunca,
toplinu proizvodila sama Vela-F svojim toplinskim zraenjem.
U uvjetima takve vruine, isparavala se voda potrebna za nasta
nak kie. Kontaminirajue estice stvorile su jezgru oko koje su
se oblikovale kapljice. Ciklonski vjetrovi nosili su kiu diljem
planeta. Potom su se snizile temperature. Takvi klimatski uvjeti
trajali su godinama.
Jo jedan imbenik u zakanjelome nastanku ledenoga doba
jesu veliki planinski lanci. Za razliku od polarnih planina, o
kojima su govorili znanstvenici 19. st., svjetske planine bile su
vrste, iroke i iznimno visoke. Imale su funkciju svojevrsnoga
proizvoaa ledenjaka, upravo onako kako je pretpostavio Aga-
ssiz i njegovi istomiljenici.
Nakon to smo uspjeli objasniti uinak kia i potopa, kona
no moemo zamisliti kako su se, u skladu sa zakonima fizike
pomicali ledenjaci. Vjerojatno se ipak nije radilo o divovskim
kontinentalnim ledenim pokrivaima nalik na one koje je opisi
vao Agassiz. Meutim, postoje sjeanja na velike ledene rijeke
i potoke. U nordijskoj mitologiji nalazimo opis strane zime
Fimbul, polinezijska predaja govori o zgruanome, ledenome
oceanu, peruanska legenda kazuje o bogovima, koji su nakon
svjetskoga potopa obasuli zemlju snijegom i ledom.

***

Neke su vrste preivjele, dok su druge izginule. Budui da ne

postoji dokaz o zemljopisnoj rasprostranjenosti vrsta koje su
izumrle, razloge za to moramo pronai na drugome mjestu. Je
dan od razloga mogla bi biti njihova veliina.
Neposredno nakon kataklizme, biljni svijet je osiromaio.
Iako su neke biljke poslije ponovno poele rasti, nije ih bilo
dovoljno za opstanak velikih biljojeda. Mamutima i mastodon
tima je za preivljavanje bilo potrebno nekoliko tona bilja. U
njihovu nedostatku jednostavno ga nisu mogle niim zamije
niti. Uginulo je nekoliko milijuna i drugih tekih biljojeda, po
put europskoga bizona i divovskoga ljenivca.
Izumrle su i druge vrste. U dananjoj Australiji medvjed
koala hrani se samo liem eukaliptusa. Ako bi stabla eukali
ptusa iz nekog razloga nestala, s njima bi nestale i koale, bez
obzira na to ima li u njihovoj blizini drugih vrsta stabala, bilja
ka, oraha ili voa. Njihov se metabolizam prilagodio samo je
dnom izvoru hrane. Takve vrste preivaa, koje su postojale u
pleistocenu vjerojatno su izumrle mnogo bre od velikih biljo
jeda, bez obzira na to koliko su bile velike.
Lovci koji nisu eljeli jesti strvine, takoer su umrli. Meu
strvinama su bile vrste poput divljih sabljozubih maaka i
velikoga vuka. Najbolje anse za opstanak imali su kukci (koji
nisu zahtijevali posebnu prehranu), morska bia (iji je habitat
bio razoren, ali ne i uniten), strvinari, nemilosrdni, prilago
dljivi, lukavi ili samo oni sretni. U tako nemilosrdnim uvjeti
ma, ovjeanstvo je vodilo borbu za opstanak.

***

Bilo je veoma malo ljudi. Nekoliko milijuna stanovnika drev

nog svijeta poginulo je u potresima, izljevima lave, klizanju
tla, udaru meteorita, poplavama i, konano, od gladi. Prema
predaji Navaja, preivjeli su ispuzali iz svojih sklonita da is
trae potopljen svijet.
Kad su se vode povukle, svijet je bio potpuno neprepoznat
ljiv i okrutno negostoljubiv. U debelim slojevima leda u podru
jima hladnije klime, sauvali su se izvori hrane u obliku sala
zaleenih strvina, ali u podrujima umjerene klime mnotvo
strvina - ivotinjskih i ljudskih - koje su bile razbacane po opus
toenome, blatnome krajoliku, poelo je trunuti isputajui
smrad, to je sve pogodovalo nastanku bolesti. Bolesti kakva je
npr. kuga nisu se razvile niti rairile zato jer je broj stanovnika
svijeta dramatino pao. Ljudi su se poeli okupljati u malim,
izoliranim zajednicama, pa se bolesti nisu mogle iriti.
ovjeanstvo je moglo opstati samo ako je "bilo rodno i
mnoilo se", kako je Bog uputio Jakova. No, ljudi su se mogli
mnoiti samo u prikladnim ivotnim uvjetima. Novi narataji
mogli su preivjeti samo ako je za njih bilo dovoljno hrane. U
svijetu u kojemu vie gotovo i nije bilo biljaka i ivotinja, no
madski ivot inio se jedinim moguim rjeenjem. Tako su lju
di postali lutajui lovoskupljai.
Pripadnici mnogih izoliranih zajednica odselili su se u novo
osvojena obalna podruja. Iako su vjerojatno i dalje prazno
vjerno strahovali od vode, to se potiskivalo injenicom da su na
tome izmuenome, razruenome i hladnome planetu samo ocea
ni vrvjeli ivotom. Ostaci koljaka na obalama svih kontinenata
potvruju koliko su nai drevni preci ovisili o morskoj hrani.
ovjeanstvo je moralo ponovno uiti. Na piljskim slikari-
jama prikazani su ljudi koji nose veoma malo ili nimalo odje
e. Taj obiaj, koji se danas esto naziva "primitivnim", bio je
tek odgovor na blage i veoma vlane klimatske uvjete. No, na
kon potopa klima se promijenila. Bila je potrebna topla odje
a, pa su mnogi bili prisiljeni nauiti ivati.
 No, ivanje je bilo tek jedno od mnogih umijea, koja su se
razvila da bi se opstalo u novome i negostoljubivome svijetu.
Zamislite da naa civilizacija bude unitena u samo nekoliko
dana ili tjedana. Ljudi, koji svjetlost sada dobivaju pritiskom
na gumb, griju domove i kuhaju hranu, morali bi nauiti vje
tinu stvaranja vatre - bez upaljaa i ibica. Za veinu ljudi nji
hove bi najvee vjetine i iskustvo odjednom postali beznaajni.
Odluna bi bila samo fizika snaga, dobro zdravlje, izdrljivost
i sposobnost, koji e osigurati preivljavanje u nomadskoj, sku-
pljako-lovakoj zajednici.
Nakon to su ostali bez svojeg poznatog alata i oruja, nai
poslijepotopni preci, iz oaja su se okrenuli onome to su sma
trali najprikladnijim. Jedan od najuobiajenijih i najkorisnijih
materijala bio je kremen. Kremen se mogao trgati i rezati, pa su
se od njega izraivale otrice, koje su bile otrije od bilo kojega
bruenoga materijala. A kada se otrica istroila, bilo je jednos
tavno izraditi novu.
Kremen je bio viestruko upotrebljiv. Kremeni vrhovi stri
jela i koplja koristili su se za lov divljai, ija su krda sve bre
rasla. (Kada se oporavila vegetacija i ivotinjski se svijet po
eo bre razmnoavati u otvorenim, pustim podrujima u koji
ma nije bilo mnogo ljudi ni lovine.) Kremenom se rezalo meso
i skidala ivotinjska koa i krzno. Upotrebljavao se takoer u
izradi oruja za obranu i napad. Ukratko, kremen je postao
tehnoloki temelj nove kulture. Poelo je kameno doba.

***

Diljem svijeta postojali su ljudi, koji su naslijedili neke znaaj

ne vjetine i znanje iz pretpotopnoga razdoblja. O njima se go
vori u narodnim predajama i mitovima svih kontinenata. Oni
su bili uitelji, koji su imali toliko znaajnu ulogu u irenju
znanja i mudrosti, da su ih njihovi suplemenici proglaavali
bogovima.
Godine 1967. vicarski spisatelj Erich Von Daniken prou
avao je te drevne mitove i u njima uoio univerzalne znaajke
tih "bogova", te je zakljuio da su vjerojatno stigli iz svemira.
No, iako su zapravo doista bili Zemljani, njihova kultura je
iznenada postala nepristupana poput drugoga planeta.
Ti su uitelji veoma naporno radili i katkad putovali u daleke
krajeve kako bi ponovno uspostavili civilizaciju. Oni su bili
zakonodavci, koji su postavili temelje pravednome i dobrome
vladanju. Nauavali su umjetnost i obrte. Svojim su djelova
njem vjerojatno presudno utjecali na neku ljudsku zajednicu s
obzirom na njezin izbor izmeu preivljavanja ili nestanka.
No, njihovo se znanje nije moglo potpuno iskoristiti. Iako su
moda sauvali vjetinu izrade brodova, ona je bila beznaajna
u svijetu u kojemu nije bilo stabala. Drevne ume vjerojatno su
se obnavljale nekoliko stotina godina. U uvjetima osnovnoga
preivljavanja, vjetine poput iskopavanja i taljenja ruda, obra
de metala, inenjerstva, izgradnje velianstvenih graevina i jo
tisue drugih, jednostavno su izgubile znaenje.
Uitelji su se usredotoili samo na jednu aktivnost, koja se
nije ograniavala na puko zadovoljavanje osnovnih potreba za
preivljavanjem. Bilo je to ponovna uspostava poljoprivrede. U
svjetskim mitovima neprestano se istie kako su bogovi-zati-
tnici uili primitivne ljude kako da siju, anju i pripitomljavaju
divlje ivotinje, kao to su goveda, ovce, konji, svinje, a poslije
i perad. A arheoloka je injenica da je poljoprivredna revoluci
ja bila prvi korak u napretku ovjeanstva.
injenica jest i da se razvoj poljoprivrede - koji se u razli
itim podrujima provodio spontano - dogaao neobinim sli-
jedom. U mnogim dijelovima svijeta poljoprivreda se razvijala
na viim razinama zemlje i irila se prema vani - to je neobi
no, jer da je za poljoprivrednu djelatnost nuno pogodno tlo.
Iako su uitelji djelovali neposredno nakon potopa i mnogo
stotina godina nakon njega, ini se da su oni sauvali znanje o
drevnim vjetinama za budue narataje.
Ideja o eliti, koja je pozorno biljeila, pamtila i prenosila to
drevno znanje odie romantikom. No, ona na najbolji nain
moe objasniti iznenadni procvat naprednih graditeljskih i in
enjerskih umijea u, primjerice, egipatskome Starome Kra
ljevstvu.
U vezi s time zanimljivo je spomenuti da su Egipani svoje
graditeljske i inenjerske vjetine navodno nauili od Imhotepa,
slavnoga savjetnika osera, kralja Tree dinastije. Imhotep je
bio toliko cijenjen po svojemu umijeu da je proglaen bogom,
ba kao to su prije njega nazivani poslijepotopni uitelji. Vjero
valo se i da je Imhotep sin Ptaha, jednoga od najznaajnijih egi
patskih boanstava, zatitnika metalurgije, obrta i medicine.

***

Ledeno doba na Zemlji trajalo je mnogo krae nego to to

znanstvenici tvrde. Svojemu kraju pribliilo se oko 8.000. god.
pr. Kr., a potpuno je zavrilo u razdoblju globalnoga zagrija
vanja oko 2.000 godina nakon toga.
Nakon to su nestale sve posljedice koje je prouzroio led,
izravni duhovni (a vjerojatno i genetski) potomci preivjelih,
koji su smatrani uvarima drevne znanosti i tehnologije, poeli
su prenositi na ovjeanstvo sve vie svojega znanja i mudro
sti. To znanje nije bila apstraktna filozofija, nego praktine
tehnike, koje su ljudima omoguile da grade piramide i trgo
vake brodove, koji e ponovno ploviti svjetskim oceanima.
Velika pomorska civilizacija o kojoj je teoretizirao Hapgood
a pripovijedao Platon, moda se izgubila, kako je tvrdio Platon,
u novonastalim dubinama poslijepotopnoga Atlantskoga
oceana. Ur-Atena vie nije postojala ... progutana je u snanim
tektonskim poremeajima, koji su oznaili da se pribliava
Vela-F. ak je i predcivilizacija drevnoga Egipta bila zakopana
toliko duboko da je suvremeni arheolozi ne mogu pronai, a o
njoj svjedoe samo neki predmeti, npr. kip Sfinge u Gizi.
No, neto je na svijetu ipak preivjelo. Traumatizirano ovje
anstvo poelo je svoj dug i polagan uspon prema napretku.
 EPILOG

Platon je opisao civilizaciju koja se nije mnogo razlikovala od

civilizacija drevnoga Egipta, Grke ili Rima. No, drugi u to ni
su uvjereni.
Ameriki politiar nedavno je izjavio stajalite da je pravi
razlog potonua Atlantide bio laserski rat izmeu njezinih
dviju suprotstavljenih frakcija. Vojna tehnologija izmaknula je
nadzoru i kontinent se raspao. Drugi Amerikanac, slavni "tihi
prorok" Edgar Cayce, izgradio je opsenu sliku o izgubljeno
me kontinentu na temelju nekoliko tisua "ivotnih pria" -
odnosno na temelju psiholokih istraivanja (re)inkarnacija ra
zliitih pacijenata. Zakljuio je da je nekada postojala civiliza
cija ija se tehnologija temeljila na kristalima i koja je bila
naprednija od svih civilizacija na svijetu, pa ak i od suvreme
ne.
Okultistica Helena Petrovna Blavatsky, koja je utemeljila
teozofski pokret, tvrdila je da su Atlantiani razvili vrstu ge
netskoga inenjeringa, koji im je omoguio da stvaraju rasu
ljudi-robova.
Arthur Desmond Leslie vjeruje da su Atlantiani bili do
voljno napredni da razviju viamanas - zrakoplove, koji su le
tjeli na pogon ive, a koji su opisani u hinduskim religijskim
tekstovima.
Naa je civilizacija, naravno, uspjela stvoriti zrakoplove, la
sere i ovladati genetskim inenjeringom. Njezina se tehnolo-
gija takoer temelji na kristalu, to mnogi ne primjeuju. Bez
kristala bi se nai satovi zaustavili, raunala, radio i televizija
ne bi radili, a nae kue bi se sruile. Sastavni ili glavni ele
ment gotovo svih svakodnevnih naprava upravo je kristal, a
cement, koji je iznimno znaajan u graditeljstvu, rezultat je
djelovanja kristala.
Unato tome, ak i znanstvenici koji su skloni vjerovati u
ideju o izgubljenoj civilizaciji, ne ele prihvatiti mogunost da
je ona bila visoko razvijena. Ta je ideja odvie smijena da bi
zasluila ozbiljniju znanstvenu provjeru.

***

Najstariji izvor iz kojega saznajemo kako su drevni Hebreji

raunali vrijeme jest natpis koji se naziva Kalendar iz Gezera.
Napisan je krajem 10. st. pr. Kr. u doba vladavine Salomona, a
prikazuje vrijeme predvieno za glavne poljoprivredne djelat
nosti, koje su se obavljale tijekom ciklusa od dvanaest Mjese
ca. Hebrejski izraz yereah znai "Mjesec", ali i "mjesec". Dru
gi izraz za mjesec je hodesh, koji se doslovno prevodi kao
"novost polumjeseca". Na temelju toga, jasno je da je najsta
riji hebrejski kalendar bio lunarni, a takav je u osnovi i danas.
Jedan od razloga da su samo neki drevni narodi slijedili
primjer idova upravo su velike potekoe, koje nastaju prili
kom izraunavanja, ali i mjerenja tonoga trajanja binarnoga
ciklusa. Naime, problem je u tome to je svaka lunarna orbita
Zemlje jedinstvena. Svaka sljedea razlikuje se od prethodne.
Naime, Mjesec se, openito, vraa na svoju izvornu polaznu
toku s obzirom na Sunce samo jedanput u 687.282 godine. Zato
je veoma teko izraunati ak i prosjenu Mjeseevu putanju.
ak i pribline procjene suvremenih astronoma rezultiraju jed
nadbama s vie od 6.000 lanova, s kojima, sreom, barataju
samo raunala.
Unato tekoama, drevni Hebreji ostvarili su rezultat. On se
dijelomice odnosi na usmenu rabinsku predaju, koja je preivjela
dovoljno dugo da bude zapisana. Brojka do koje su stigli odnosi
se na prosjean lunarni ciklus, koji traje 29.53059 dana. Znan
stvenici su, uz pomo raunala i metodom opservacije, do 1968.
stigli do istoga rezultata. No, suvremeni rezultati znatno odstu
paju od drevnih idovskih prorauna.

***

Postoji dokaz da su idovi izraunali lunarnu orbitu u 1. st. pr.

Kr., a znanstvenici se openito slau da su to uinili mnogo
prije. No, s obzirom na njihovu nezamjetnu astronomsku tradi
ciju, zagonetka je kako su u tome uspjeli.
Razumno bi objanjenje bilo da su taj podatak saznali od
Babilonaca, koji su bili veoma napredni astronomi. Meutim,
babilonska brojka razlikuje se od hebrejske ... a od nje se ra
zlikuje i grka. U svakome sluaju, idovska raunica je mno
go preciznija.
No, ako im taj podatak nisu odali Babilonci i Grci, tko jest?
Usmena predaja o tome nimalo ne dvoji. Taj nevjerojatno pre
cizan podatak objavio je proroku Mojsiju sam Bog, a prorok
ga je potom pohranio u Tori, prvih pet boanskih knjiga Staro
ga zavjeta.
Znanstvenici, koji su oduvijek drali Boga podalje od svo
jih izraunavanja, odbacivali su tu romantinu priu, ali isto su
inili i znanstvenici koji u Tori, ali ni drugdje nisu mogli pro-
nai nikakve naznake koje bi upuivale na mogunost izra
unavanja te brojke. No, tu predaju ozbiljno su shvaali samo
kabalisti, skupina mistika, koji su esto bili rabini i proveli su
ivot u neprestanoj potrazi za tajnama skrivenima u Svetome
pismu. Jedan od njih, rabin Moses ben Maimon ak je tvrdio
da je nain izraunavanja kodiran u Tori.
Rabin ben Maimon, poznatiji kao Maimonides, bio je jedan
od najveih idovskih mudraca. No, ni njegov autoritet nije bio
dovoljan da uvjeri znanstvenike da ozbiljnije razmotre ideju o
ifri skrivenoj u Tori. No, 80-ih godina 20. st. kompjutorska
analiza je pokazala da ifra doista postoji.

***

Taj "biblijski kod", kako se danas openito naziva, odnosi se

na niz ifri skrivenih u izvornoj hebrejskoj Tori. Ti nizovi ne
ukljuuju samo proraune mjeseeve putanje, kako je tvrdio
Maimonides - na temelju injenice da svako slovo hebrejske
abecede ima pripadajuu brojanu vrijednost - nego se takoer
odnose na idovske blagdane, kao to su Hanuka i Purim.
Upravo su potonje izazvale mnogo pozornosti.
Tora je neidovskim itateljima vjerojatno poznatija kao
Petoknjije, odnosno prvih pet knjiga Staroga zavjeta - Po
stanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon -
ije se autorstvo tradicionalno pripisuje Mojsiju. No, idovska
usmena predaja u tome je pogledu mnogo izriitija. Ona tvrdi
da Toru nije napisao Mojsije, nego sam Bog. Mojsije je samo
zapisao Boje rijei.
Iako postoje dvojbe o njihovoj starosti, openito se prihvaa
da je Mojsije ivio u 13. st. pr. Kr., iako mnogi znanstvenici
dvoje je li on uope na bilo koji nain sudjelovao u nastanku
Tore. Oni istiu znaajnu injenicu da Mojsije nije mogao pisati
o svojoj smrti, kao i dokaz da Tora nije djelo jednoga pisca,
nego kompilacija sastavljena na temelju nekoliko razliitih iz
vora.
Unato tome, isti znanstvenici uglavnom se slau da su
Knjige nastale najkasnije krajem razdoblja babilonskoga ro
pstva, oko 500. god. pr. Kr. No, iako bi kasniji datum mogao
objasniti spominjanje Purima, blagdana koji slavi osloboenje
idova iz perzijskoga ropstva u 5. st. pr. Kr., ostaje tajnom
kako taj drevni tekst moe skrivati ifru blagdana Hanuke, koji
slavi idovski ustanak, iz 164. god. pr. Kr. - znai, poslije vie
od 300 godina.
Znanstvenici su zakljuili da je teorija o iframa veoma vje
rojatna. U Tori su pronaena imena vie od ezdeset idovskih
mudraca, kao i podaci o njihovu roenju i smrti, gradovima u
kojima su boravili, iako su svi oni ivjeli mnogo stoljea na
kon nastanka Petoknjija. Zvui nevjerojatno, no ifra sadri
proroanski element.
Kako su se poele iriti vijesti o tome otkriu, bilo je samo
pitanje trenutka kada e ono postati senzacijom. Neki su poku
ali iskoristiti ifru kao sredstvo za proricanje nae vlastite
budunosti. Naalost, a moda i sreom, struktura ifre nije
prikladna za takvu vrstu amaterskih vraanja. Naime, u osno
vi, najprije bi morali znati to traite da biste mogli primijeni
ti postojee metode deifriranja. Na taj nain ifra moe potvr
diti prole dogaaje - iako samo one koji su se dogodili nakon
nastanka Petoknjija - ali ne moe predvidjeti budue dogaa
je.
Koliko god to bilo razoaravajue, sama injenica da ifra
moe posluiti za pretkazivanje znatno je utjecalo na znanstve-
nike koji su ozbiljno radili na analizi biblijskoga koda. Iako su
ti znanstvenici podrijetlom bili uglavnom idovi, mnogi su
svoje istraivanje poeli kao agnostici ili ateisti. No, kada su
ustanovili da ifra doista postoji te da sadri proroanski ele
ment, krenuli su u smjeru njezina religijskoga propitkivanja.
Ukratko, ak su i znanstvenici poeli sumnjati u ono to su ra
bini odavno tvrdili - da je Toru doista napisao Bog.

***

Njihov pristup je razumljiv, ak i predvidljiv. Religijska preda

ja stara je nekoliko stoljea i (esto) predstavlja teret mnogim
naratajima. No, iako se zamisao o ifri ini veoma privlanom,
postoje odreeni problemi.
No, unato injenici da su drevna izraunavanja lunarne
orbite nevjerojatno precizna, ona ipak odstupaju od suvreme
nih rezultata, koji se temelje na satelitskoj tehnologiji. Satelit
ska promatranja pomogla su nam da usavrimo ono to se sma
tra znanjem, koje potjee izravno od Boga.

***

Meutim, injenica jest da biblijski kod i njegov element pre

dvianja ostaju i dalje stvarnost. Oba je veoma teko objasniti,
a ta nemogunost doista navodi na pretpostavku da su doista
djelo boanske ruke. Ipak, naelo Occamove britve sprijeava
nas da damo sloeno objanjenje kada nam na raspolaganju stoji
ono jednostavnije, odnosno zato pristupiti nemoguemu obja
njenju kada ono oitije moe posluiti svrsi. Nalazite li se u
Britaniji, Europi ili Americi i iza sebe ujete topot kopita, najv
jerojatnije ete pretpostaviti da se radi o konju. No, u Africi e
to vjerojatno biti zebra.
U sluaju ifre skrivene u Tori, objanjenje o boanskome
djelu mnogo je egzotinije od teorije da je ta ifra djelo ljud
skih ruku. No, tek sada moemo nagaati o kome se radi.
Prema ortodoksnoj slici pretpovijesti, kakvu prihvaaju
mnogi znanstvenici koji istrauju biblijski kod, drevni Izrael
bio je primitivno mjesto na primitivnome svijetu, koji se ra
zvio iz jo primitivnije prolosti.
No, kako smo ve vidjeli, postoji mnogo razloga da vjeru
jemo kako je ta slika pogrena. Ako je nekada doista postojala
pretpovijesna civilizacija, jasno je da su barem dio njezine te
hnologije naslijedili Egipani. Sam Mojsije, kojega predaja
navodi kao autora Petoknjija, bio je pripadnik egipatskoga
sveenstva i, kao takav, uveden u egipatske misterije.
U jednoj od svojih knjiga42 istaknuo sam da su pojmovi "ini-
cijant" i "sveenik" imali posebno znaenje u drevnome Egiptu.
Naime, egipatski sveenik bio je mnogo vie nalik astronomu-
znanstveniku nego religijskome mistiku, tako da je Mojsije, koji
se smatrao Bojim prorokom, sudjelovao u prenoenju znan
stvene predaje, koja je u Egipat moda doista stigla iz Atlantide.
Je li mu upravo ta predaja omoguila da umetne ifru u Sveto
pismo, koje je predstavio djeci Izraela? Iako se biblijski kod
moe razbiti samo uz pomo raunala, za njegov nastanak ona
nisu potrebna. No, stvaranje takve ifre zahtijevalo je odreen
napredak - a moda ak i mehanika pomagala - koji je znatno
vie od onog, koji Platon pripisuje Atlantianima.
No, ako ifra doista predstavlja naslijee Atlantiana, to je
s njezinim proroanskim elementom? Pripisati ga boanskoj

42) U Martian Genesis, Piatkus Books, London, 1998.

intervenciji znailo bi zamijeniti jednu tajnu drugom i, to je jo
znaajnije, zanemariti suvremena otkria o prirodi vremena.
Iako veina ljudi shvaa vrijeme kao neto to postoji neo
visno o svemiru, poput rijeke uz koju sve protjee, Einsteinova
teorija relativnosti potvruje da to nije tono. Vrijeme je jedan
aspekt svemira - ili, bolje, vrijeme i svemir aspekti su jedin
stvene strukture takozvanoga svemirskoga vremena. Fiziari
su dokazali da vrijeme nije apsolutno. Ono usporava u trenut
ku kada objekt dosegne vrhunac i zaustavlja se kada dosegne
brzinu svjetlosti (to je teoretska granica ubrzanja). Teoretski
znamo kako bismo izgradili vremenski stroj, iako nemamo po
trebnu tehnologiju da to uinimo u praksi.43 Uoeno je da na
subatomskim razinama neke estice iskrivljuju vrijeme, dok se
druge kreu unatrag u vremenu.
S obzirom na takvu znanstvenu pozadinu, proroanski ele
ment biblijskoga koda ne zvui toliko zastraujue (pa ne za
htijeva ni religijsko objanjenje). No, ako biblijski kod doista
predstavlja naslijee Atlantiana, ta je izgubljena civilizacija
razumjela vrijeme mnogo bolje od nas. Atlantiani su svoje
znanje iskoristili za predvianje budunosti.

43) Detaljnije o tim fascinantnim temama vidi moju knjigu Time Travel: a New
Perspective, ("Putovanje kroz vrijeme: novi pogled") u izdanju Llewellyn,
SAD, 1997.