Jo Roets

Cyrano
Slobodna adaptacija djela CYRANO DE BERGERAC Edmonda Rostanda

S njemakog i engleskog jezika prevela Maja Ori Magdi

Osobe

Jedna glumica i dva glumca.

Glumica: Roxana, Pripovjeda, Slukinja

Prvi glumac: Cyrano
Drugi glumac: De Guiche, Le Bret, De Ligniere, Ragueneau, Christian, Redovnik,
Pripovjeda, Vojnik

Radiodramski studio pun staromodnih sprava i pribora za proizvodnju zvukova i umova:

posuda sa ljunkom, stroj za vjetar, ploe za grmljavinu, gajba s liem, daska s
bravama... uz glazbala poput gonga, zvonc, zvidaljki... i drugih izvora zvuka:
pocinana kada s blatom, sa izmama za ratni prizor, metronom kao satni mehanizam,
eljezna cijev kao crkveno zvono. U studiju se nalaze i stari dijelovi scenografije kao i
rekviziti, koji se tijekom drame rabe u razliitu znaenju: velika vrtna klupa, drveno
stubite, balkon, naslonja, stolac i koveg. Pozornica je osvijetljena jednostavnim
halogenim aruljama. Male ugoajne promjene, zvjezdano nebo i petrolejske svjetiljke
stavljaju se u pogon na pozornici. Sprijeda, cijelom irinom pozornice, razapeto je ue za
vjeanje rublja na kojem vise pisma.

UVOD I PRVI IN

Glazba. Glumci istupaju naprijed. Dre ruke ispred nosa pogledavajui jedan drugoga, a
zatim publiku: koji je od nas Cyrano? Jedan za drugim otkrivaju nos, Cyrano posljednji.

1. GLUMAC (publici): Recite, molim, zato tako zurite u moj nos?

Neto nije u redu?
Il' vrsto on ne stoji?
Il' se moda njie ko pasji rep?
Je li svinut kao ptiji kljun?
Il' otkrili ste kakav made?
Neto neobino?
Neto to jo ne vidjeste?
Je li vam ruan?
Odvratan?
Nezdrave boje?
2. GLUMAC: On je jednostavno - velik.
1. GLUMAC: Doista.
Velik je.
To je sve?
Mogue su brojne varijacije.
Agresivno:
Da takav iljak imam ja,
rjeenje: amputacija!
Prisno:
Mai li se slamke on,
gucnut moe kao slon.
Opisno:
Breuljak! Ne, ko rt morski!
To cijeli je lanac gorski!
2. GLUMAC: Oprezno:
1. GLUMAC: Na ravnoteu nek dobro pazi
da ne padne pa ga tko ne zgazi!
GLUMICA: Zabrinuto:
1. GLUMAC: Ne baci l' to udo koplje u trnje,
ono e ga sruit, bit e krnje.
Ljubazno:
Kiobran sam kupiti mu htio
to bi vorugu mu titio.
2. GLUMAC: Delikatno:
1. GLUMAC: Jedino Aristofanova Hipokampelefantokamela
izmeu brade i ela
neto je slino imala.
2. GLUMAC: S potovanjem:
1. GLUMAC: Vaa milost, govore u gradu,
doista ima ludu fasadu!
Seljaki:
Takav klip, sad iskreno vam velim,
ni na dar dobiti ne elim.
GLUMICA: Naivno:
1. GLUMAC: Kada se toranj razgledati moe?
Vojniki:
Ravno naprijed uperite svoj top!
Tu vidimo: kad ovjek ima dar,
mnogo je toga stvoriti kadar.
Sa mnom tek je meni doputena ala;
drugoga e stii kazna ne ba mala.

Ode. Odavde glumci ulaze u uloge, dodijeljene im u predgovoru.

De GUICHE: Roxano! Roxano!

ROXANA: Monsieur de Guiche!
De GUICHE: Izgaram od strasti, gospoice!
Srce skae im vam vidim lice!
Ta kosa plava! Ljepota to je sama.
Udajte se za me! Sve ostavljam vama.
CYRANO: Bravo, gospodine de Guiche!
Dobro ste to izveli.
I sve napamet!
Vi doista ne gubite vrijeme.
Dama vas ak izlijei od treme.
De GUICHE: Gospodine, to se vas to tie?
CYRANO: Dotina dama sestrina mi je
pa marim za kakvou poezije.
De GUICHE: Arogantni tikvan!
Plemi bez rukavice,
bez odlija, bez vrpce, bez zlatne bordure!
CYRANO: Bez rukavice, je li? Niste je vidjeli?
Rukavicu ja sam izgubio.
Il' kakvu plemiu u lice bacio.
De GUICHE: Razmetljivac. Neotesanac.
CYRANO: Drago mi je.
Hercule Savinien Cyrano de Bergerac.
Ajoj!
De GUICHE: to je?
CYRANO: Posve je krut. Au!
De GUICHE: Pa to vam je?
CYRANO: Ma mi sijeva.
De GUICHE: No dobro. En garde!
CYRANO: U dvoboju tom, bradom u bradu,
ja sastavit u cijelu baladu.
A u posljednjem u stihu ubosti ja.
Dvoboj u kojem se ogledae
Cyrano de Bergerac
i neki umiljeni bedak.
De GUICHE: to je to bilo?
CYRANO: Naslov.
Posveeno Madeleine Robin, krae: Roxani.
Ma svoj ve trgnuh, na boj me mami.
Maujmo se kao vitezovi,
puni snage, hrabrosti i nade!
Samo, dobro pazi, bijedni jade:
ubost u te na kraju balade!
ovjek bi nepristran trebao bit.
Kruljenje eluca ne moe skrit!
Zar ubost e u bijesu?
Gae ti se tresu?
Ve vidi se u lijesu?
To se zaista zaas sredit dade:
ubost u te na kraju balade!
Jo jednu rimu sad na -ed:
ko krpa on je blijed,
hladan kao led
jer poznat mu je slijed.
Zar mnio si da dvoboj bit e lak?
Srea ipak osmjehnut se znade.
U dvoboju dominiram,
bravurozno pariram,
i ubost u na kraju balade!

Baci ga na tlo i ubode ga u nos. De Guiche ode. Cyrano pozdravi Roxanu, sjedne u
naslonja i prouava svoj nos u zamiljenu zrcalu. Njegov ga prijatelj Le Bret ia.

Le BRET (ue): Stjee previe neprijatelja, Cyrano.

De Guiche je moan ovjek.
uo sam da traga za mladim talentima.
Moda naini od tebe slavna pisca.
CYRANO: Nikada!
Le BRET: Pretjeruje, Cyrano. Da prestane izigravati
junaka, mogao bi...
CYRANO: ...postati bogat i moan. To si mislio, je li?
Nikada.
Le BRET: Pretjeruje, Cyrano.
CYRANO: De Guiche...
Taj debeljko umilja da je opasan za enski
svijet.
Mrzim ga, osobito od one veeri kad ju je gutao
svojim izbeenim oima.
Fuj! Kao pu koji na ljiljanu ostavlja svoju sluz.
Le BRET: Nju? Pa nisi valjda...
CYRANO: Zaljubljen? Da, jesam.
Le BRET: Ali u koga?
CYRANO: Volim - a kako bi drukije moglo biti? - najljepu
od svih ena, najdraesniju, najinteligentniju,
najmiliju.
Le BRET: Ve znam, to je Madeleine Robin.
Pa reci joj to! Danas si bio njezin junak.
CYRANO: Budi iskren:
kakvih ja imam izgleda kod takva draesna bia?
Ne gajim nikakve iluzije.
Kad za toplih ljetnih veeri
vidim kakav ljubavni par na mjeseini,
tada i ja sanjarim o takvim etnjama,
s rukom oko Roxanina struka.
Katkad se osjeam tako ruan.
Le BRET: Roxana je danas pribivala dvoboju
i bila je blijeda kao krpa.
CYRANO: Bila je blijeda?
Le BRET: Cyrano, reci joj! Nije ravnoduna prema tebi.
CYRANO: Zamisli da me ismije!
Nita gore od toga.
SLUKINJA (ue): Moja gospodarica Roxana eli vas sutra
vidjeti, tajno.
CYRANO: Mene?
Le BRET: Dakako. eli razgovarati s vama.
SLUKINJA: Sutra, jo prije svitanja,
pribiva se misi u Saint-Germainu.
Voljelo bi se znati je li nakon toga mogu susret.
CYRANO: O, Boe! Kod... kod...
Le BRET (apne mu): Kod Ragueneaua.
CYRANO (vikne): Kod Ragueneaua, majstora slastiara!
SLUKINJA: Adresa?
CYRANO: U... u... K vragu!
SLUKINJA: Kako, molim?
CYRANO: Ne zamjerite, molim vas... U...
Le BRET: Ulica Saint-Honor!
SLUKINJA: Ja... U sedam e se biti ondje. Doi ete?
Le BRET: Doi e.

Slukinja ode.

CYRANO: Ona i ja! Sastanak!

Le BRET: Vie nisi tuan?
CYRANO: Zato? Ona zna da postojim.
Le BRET: Jesi li se sada smirio?
CYRANO: Grrr!!!
Bjesnim, mahnitam, divlja mi je ud!
ak ni vojska ne bi znala kud.
Samo neka dou!
S deset srdaca, dvadeset ruku
i ovim svojim nosom,
na nikoristi vrijeme ne tratim.
Divove amo, za glavu da ih skratim!
De LIGNIERE (ue, pijan): Cyrano! Tra... traio sam vas.
CYRANO: Gospodine de Ligniere,
pjesnie nad pjesnicima
na parikim ulicama!
Dolazite kao narueni.
De LIGNIERE: Imate li postelju za mene? Ne mogu do kue.
Kod Porte de Nesle eka me stotinjak ljudi,
naoruanih do zuba. Zbog moje pjesme rugalice
o grofu de Guicheu.
CYRANO: Stotinjak?
Spavat e u svome krevetu!
Ja u te vlastoruno pokriti!
A sad - pokret! Dri razmak!
Pobijede li oni, daj petama vjetra! Ne pritjei u pomo!
Sto ljudi... Progutat u ih prijesne!

DRUGI IN

PRIPOVJEDA: Drugi in. Pariz, 1640. Trgovina Ragueneaua,

kuhara i majstora slastiara, na uglu ulica
Saint-Honor i L'Arbre-Sec.
CYRANO: Koliko je sati?
RAGUENEAU: est.
CYRANO: Jo jedan sat.
Nemam hrabrosti osloviti je.
Koliko je sati?
RAGUENEAU: est i pet minuta.
CYRANO: Ne usuujem se pogledati je.
Napisat u joj pismo, i bjeim!
Koliko je sati?
RAGUENEAU: est i et...
CYRANO: Napisat u joj to.
To sam pismo napisao ve stotinu puta.
Koliko je sati?
RAGUENEAU: Pola sedam.
CYRANO: Volim vas...
Vae oi...
Od pogleda vaeg zadrem, sav se tresem...
Koliko je sati?
RAGUENEAU: Za deset...
CYRANO: Koliko?
RAGUENEAU: Za pet...
CYRANO: Koliko?

Ue Roxana.

CYRANO: Danas nema kraja mojoj srei!

Ve miljah, zaboravili ste me.
Kojim dobrom? to htjedoste mi rei?
ROXANA: Zahvaliti htjedoh vam
na blistavome dvoboju s onom huljom.
CYRANO: Grofom de Guicheom?
ROXANA: Da. Monik, koji se eli oeniti mnome.
CYRANO: Plaa mi je dovoljna to sam se,
umjesto zbog svog dugog nosa,
zbog vaih lijepih oiju maevao ja.
ROXANA: Ipak, to nije jedini razlog mog dolaska ovamo.
Moram neto priznati - onomu s kim sam se igrala
uz more, u perivoju i na livadi...
CYRANO: U Bergeracu. Tamonja ljeta...
Tada smo jo bili na ti.
ROXANA: Grana vam bijae ma...
CYRANO: Vi igrali ste se lutkama...
ROXANA: Sve jo bijae igra...
CYRANO: Kupine ondje bijahu slae...
ROXANA: Moja elja vama bijae zapovijed.
CYRANO: Kratke ste haljinice nosili i jo se zvali Madeleine.
ROXANA: Jesam li bila zgodna?
CYRANO: Pa... tada jo niste bili Roxana.
ROXANA: Katkad biste dotrali plaui, s ogrebotinom na ruci
od penjanja po stablima; tekla vam je krv.
Odakle vam ta ogrebotina? - pitala bih ja, poput majke
koja eli prikriti zabrinutost. (Opazi njegovu ranu.)
to je ovo?

Cyrano povue ruku k sebi.

ROXANA: Dajte da vidim! Odakle vam ta ogrebotina?

CYRANO: Igrao sam se s velikim dekima,
juer, kod Porte de Nesle.
ROXANA: Borili ste se?
CYRANO: Pa, razmirica.
ROXANA: Koliko ih je bilo?
CYRANO: Ni stotinu.
ROXANA: Pripovijedajte!
CYRANO: Ne, drugi put.
to ne usudiste se rei prije...
ROXANA: Sada mogu, strah me nije.
Daak prolih vremena hrabrost mi ulijeva.
Htjedoh vam rei da sam zaljubljena...
CYRANO: Ah.
ROXANA: ...u nekog tko tajnu moju ne poznaje,
tko ne zna nita, jo ne.
CYRANO: Ah.
ROXANA: Ali, jo malo.
CYRANO: Ah.
ROXANA: I on je zaljubljen u mene, u potaji:
od straha da ne pocrveni, ne eli otvoriti usta.
CYRANO: Ah.
ROXANA: Ali u njegovim oima itam to se usta njegova
ne usuuju izgovoriti.
CYRANO: Ah.
ROXANA: On nosi boje vae pukovnije.
CYRANO: Ah.
ROXANA: A i sjedi - kako je svijet malen! - u vaoj satniji.
CYRANO: Ah!
ROXANA: I naoit.
CYRANO (izvue ruku): Naoit?
ROXANA: Kako, molim?
CYRANO: Nita, nita, zaboljela me je ruka.
ROXANA: Zbog njega sii u s uma,
premda moram priznati:
jo nikad nisam razgovarala s njim.
CYRANO: Kako se zove?
ROXANA: Lijepo ime. Barun Christian de Neuvillette.
CYRANO: Ime to ne govori mi nita.
Ne poznajem kadeta tog imena.
ROXANA: Tek im se jutros pridruio.
CYRANO: Ljubav je slijepa, dijete milo!
I oduvijek je tako bilo.
Vi volite sve lijepo, govor, duh;
to ako za to on je posve gluh?
ROXANA: Iskljueno! Kovre ima kao grki bog.
CYRANO: Time se moe pohvaliti i ovca.
to ako je eprtlja i bena?
ROXANA: Tad umrijet elim istog trena!

Tiina.

CYRANO: Pozvali ste me ovamo zbog te turobne vijesti?

Ne vidim to bih ja tu mogao uiniti,
osim ako mi ne objasnite...
ROXANA: Neto sam ula. ula sam nekoga kako kae
da u vaoj satniji ima najvie Gaskonjaca.
CYRANO: I da sa svakim novakom zbijamo okrutne ale.
Je li to ono to ste uli?
ROXANA: Da. Bojim se za njega.
CYRANO (u stranu): S pravom!
ROXANA: Obeajte mi da mu se nita nee dogoditi!
Molim vas! Budete li ga vi titili,
nitko se nee usuditi uiniti mu ita naao.
CYRANO: No dobro. Uzet u mladia pod svoje okrilje.
ROXANA: I braniti ga gdje god to bude mogue? Radi mene?
Ostat emo prijatelji, zar ne?
CYRANO: Zauvijek.
ROXANA: Jeste li spremni postati i njegovim prijateljem?
CYRANO: Zato to me vi to molite.
ROXANA: I sprijeiti da ikad bude izazvan na dvoboj?
CYRANO: Obeavam.
ROXANA: Vrlo ste mi, vrlo dragi.
Morate mi ispripovjediti, ali ne sada, kako je prola
vaa sinonja borba. Sada naalost moram ii.
Drugi put. Hoete li ga zamoliti da mi pie?
Ah, molim vas. Silno vas volim.
CYRANO: Da, da.
ROXANA: Neka mi pie!
Stotinu ljudi!

Roxana ode.
Ue Christian.

CHRISTIAN (skandira): Gaskonjski kadeti smo mi,

voa je na Castel-Jaloux.
Laemo, tuemo se svi,
drugovi nerazdruivi.

Gaskonjski kadeti smo mi,

voa je na Castel-Jaloux.
Drugovi nerazdruivi,
sad smo na vrhu, sad na dnu.

Gaskonjski kadeti smo mi,

voa je na Castel-Jaloux.
Ba burni svi su nai dni,
nemamo mira ni u snu.

CYRANO (prema publici): Stotinu ljudi.

Sm sam se suprotstavio mnotvu.
Mjesec je izgledao kao golem brojanik na satu.
Taman je oblak prolebdio zrakom poput
komada vunene tkanine. Smrknulo se,
bilo je mrano kao u rogu, a budui da na keju
nije gorjelo nikakvo svjetlo, nisam vidio ni prst...
CHRISTIAN: ...pred nosom.
CYRANO: Tko je taj deran?
CHRISTIAN: Ja sam ovdje novi.
CYRANO: Kako ti je ime, novae?
CHRISTIAN: Barun Christian de...
CYRANO: Ha-ha! Dobro je to znati.
Dakle, nisam razabirao ni prst pred nosom.
Mislio sam: zaas e me snai osveta jednog monog
ovjeka, grofa de Guichea, koji e me zgrabiti...
CHRISTIAN: ...za nos.
CYRANO: Za vrat! Moda budem nerazborit pa probuim...
CHRISTIAN: ...nosom...
CYRANO: ...osinjak.
Tad vana je pomirljiva klima,
jamano dobit u po...
CHRISTIAN: ...nosu.
CYRANO: Prstima!
Svejedno, ja se ne obeshrabrih, pa nastavih.
Odjednom se naoh...
CHRISTIAN: ...nosom u nos...
CYRANO: ...oi u oi sa stotinjak ljudi.
Strahovito im je zaudaralo iz...
CHRISTIAN: ...nosa.
CYRANO: Usta! Po bijelom luku, siru i pivu.
Dvojicu sruih na tlo i posegnuh za...
CHRISTIAN: ...svojim nosom...
CYRANO: Svojim maem!
Vi zaista svat ste odvaan
kakav meni nije stran.
Ja roak sam njezin.
CHRISTIAN: Njezin?
iji, molim?
CYRANO: Pa... Roxanin.
Sve mi je ispripovjedila.
CHRISTIAN: Tada me voli?
CYRANO: Moe biti.
Ti si uistinu zgodan momak.
Roxana veeras oekuje pismo.

Cyrano mu prui papir, eka.

CHRISTIAN (razmilja; pie s mukom):

Ne ide. Ne dolaze mi prave rijei.
CYRANO: Kojeta! Jo maloprije bio si vrlo rjeit.
CHRISTIAN: To nita ne znai. Bio je to obian vojniki govor.
Ali pred enama zanijemim. Moda me zato
rado gledaju.
CYRANO: I na tome ostaje?
CHRISTIAN: Ne znam jezik ljubavi.
CYRANO: Ja znam, ali to mi to vrijedi, to mogu s tim...?
(Uhvati se za nos.)
CHRISTIAN: Poznaje Roxanu. Zna kakva je. Roxana je...
CYRANO: ...ljupka.
CHRISTIAN: Ljupka. Roxana, ona je...
CYRANO: ...rjeita.
CHRISTIAN: Rjeita. Ona je...
CYRANO: ...tako puna poezije.
CHRISTIAN: Kad bih barem ja znao ovako govoriti!
CYRANO: Ja u ti posuditi rijei. A ti meni svoj arm,
svoj izgled. Zajedno, mi smo kao junak nekog romana.
CHRISTIAN: to?
CYRANO: Ja u ti staviti rijei u usta.
CHRISTIAN: Ti mi predlae...
CYRANO: eli li je osvojiti ili ne?
Ne razumije zato to inim?
To mi izgleda... duhovito.
Izazov za pjesnika.
Jedan drugomu pruat emo snagu i potporu.
Ja sam na glas, a ti naa usta.
CHRISTIAN: Ali ona ubrzo oekuje pismo.
CYRANO: Nema problema.
Ono ve je tu.
Jo potpis pa na put s njim!
Budi bez brige, bio sam u formi.
Cilja ravno u srce.
Mi uvijek imamo ljubavno pismo u depu.
CHRISTIAN: Ali hoe li ono pristajati i Roxani?
CYRANO: Kao saliveno!
Ona e ve iz puke tatine misliti da je napisano njoj.
CHRISTIAN: Hvala, prijatelju!

Glazba i igra: sugeriraju se razliita mjesta i trenuci u kojima Christian donosi pisma
Roxani - u parku, pod stablom, u crkvi, tijekom proloma oblaka, kad Roxana slae
rublje...
Roxana je svaki put iznenaena i ita naglas svako pismo.

ROXANA: "Stotinu sam puta u mislima pisao ovo pismo.

Sad prostirem duu svoju na papir i prepisujem rijei."
"Sada sam u vaim rukama. Papir je moj glas.
A crnilo moja krv. Pismo - ja sam."

"Gr potresa cijelo moje tijelo,

grlo nijemo, a zborit bi htjelo;
kad pismom bi se ovim poljupci slali,
duu biste moju usnama itali.

Daleko od tog tmurnog svijeta,

od banalnosti i lai,
nalazi se zemlja sveta
to duh je profinjeni trai.
Daleko od tog bijednog svijeta,
gdje zbog zla se gorko pati,
nalazi se zemlja sveta
gdje zaljubljene srea prati.

Srce vama dadoh,

moje vie nije;
poaljite ga natrag
da patim ko i prije!"

S pismima u ruci Roxana tri Cyranou.

CYRANO: Nije li Roxana svomu ljubljenomu pronala nikakvu

manu?
ROXANA: O, ne! Ah, ima duha!
Njegov je duh tako lijep, tako nepredvidiv.
CYRANO: A, ima duha?
ROXANA: Jo vie nego vi!
Jo nikad nisam srela mukarca, tako nadahnuta
rijeima.
CYRANO: Zaista?
ROXANA: Kad ga vidite, poaljite ga k meni!
Imam samo jednu elju:
da te rijei ujem iz njegovih usta.

Pribliava se de Guiche.

ROXANA: De Guiche! Nestanite!

O Christianu i o meni
doe li mu to do uha,
on i ja smo izgubljeni!

CYRANO ode.

De GUICHE: Doao sam se oprostiti.

ROXANA: Odlazite?
De GUICHE: U bitku. Opsjest emo Arras.
ROXANA: Mislite - sada?
De GUICHE: Moj vas odlazak ostavlja hladnom, je li?
ROXANA: Ne, ne!
Hladnom?! Pa i u Sibiru tu i tamo zasja sunce.
De GUICHE: Kada u vas opet vidjeti?
Imenovan sam pukovnikom gardijske pukovnije.
Sada se mogu osvetiti vaem prkosnom bratiu.
ROXANA: Odlaze li i kadeti?
De GUICHE: Oni pripadaju mojoj pukovniji.
ROXANA (u stranu): Christian!
De GUICHE: Kako, molim?
ROXANA: Bolno je kad netko, tko nam je drag,
mora poi u bitku.
De GUICHE: Slatkih li rijei! I to danas kad odlazim!
ROXANA: elite se osvetiti Cyranou?
De GUICHE: Neprestano mi upada u lovite.
ROXANA: Ali odlazak na bojite njega ba veseli.
Znate li kako ete ga dobro naljutiti?
Ako ga, zajedno s kadetima, ostavite u Parizu,
dokle god bitka traje.
To e ga pogoditi:
bude li osuen promatrati rat izdaleka.
De GUICHE: ene!
Ali samo jedna kadra je smisliti takvo lukavstvo.
ROXANA: Cyrano e se izjedati od bijesa.
A vaa e osveta biti slatka.
De GUICHE: Dakle, vi me volite?
Smijem li vau pomo smatrati dokazom ljubavi?
ROXANA: Dakako.
De GUICHE: Ova e zapovijed biti proslijeena svakoj bojni.
A ovu u, koja se odnosi na kadete, zadrati.
Draga moja Roxano, sav gorim! Zato moram otii
ba sada kad pokazujete zanimanje za mene?
Ali blizu je kapucinski samostan, u koji u se skloniti.
A veeras u vas, pod krinkom, doi posjetiti, draga...
ROXANA: Radije nemojte!
Idite sad! Budite junak, Antoine!
De GUICHE: Divno! Vi, dakle, volite...
ROXANA: ...ovjeka u ijoj blizini zadrem.
De GUICHE: Te su rijei glazba mom uhu!
Ve idem!
Jeste li zadovoljni?
ROXANA: Jesam, dragi prijatelju!

De Guiche ode.

TREI IN

PRIPOVJEDA: Trei in. Roxanin poljubac.

Starinske kue. Labirint uskih uliica. Desno -
- Roxanina kua. Iznad vrata prozor s balkonom;
pokraj vrata klupa. Brljan se penje po zidu;
jasmin se opleo oko balkona. Preko klupe i
nekoliko kamenova koji stre iz zida
lako se moe popeti na balkon.

Sumrak. Cyrano domahuje Christianu da doe.

CYRANO: Veeras se moe dokazati.

Ona eli govoriti s tobom.
Naui ovo napamet!
CHRISTIAN: Ne. Nita neu uiti napamet! Sm u govoriti.
CYRANO: Da?
CHRISTIAN: Zato ne? Nisam glup. Od tebe sam mnogo nauio.
Osim toga, uvijek je mogu poljubiti.
CYRANO: Kako hoe.
ROXANA (ape): Tko je to?
CHRISTIAN: Ja.
ROXANA: Tko - ja?
CHRISTIAN: Ja, Christian.
ROXANA: O, ti li si?
elim govoriti s tobom.

Christian je eli poljubiti.

ROXANA: Ne, ekaj! Sami smo.

Ve mrak se sputa. Blaga je veer.
Sjedni! Govori! Sluam.
CHRISTIAN: Volim vas.
ROXANA: Da, govorite o ljubavi!
CHRISTIAN: Ljubim vas.
ROXANA: To je tema. Sad je iskitite!
CHRISTIAN: Ja... Ja sam lud za vama.
ROXANA: Da, lijepo. Dalje?
CHRISTIAN: Nadam se da i vi ljubite mene.
ROXANA: Nudite vodu, a ja elim pjenuac.
Kako me ljubite? KAKO?
CHRISTIAN: Veoma, da, veoma.
ROXANA: Razotkrijte mi svoje osjeaje!
CHRISTIAN: Volio bih vas poljubiti u vrat.
ROXANA: Ne valjda! Opet!
CHRISTIAN: Ja vas ne ljubim...
ROXANA: Aha!
CHRISTIAN: Oboavam vas!
ROXANA: utite, molim vas! Bole me ui.
Gdje je ona blistava rjeitost? Gdje su ostale one
fino istkane reenice, umjesne usporedbe, rijei
koje su mogle izai samo iz vaeg pera,
iz vaih usta, iz vaeg srca?
CHRISTIAN: Ja...
ROXANA: Da, ljubite me. To ve znam!
Adieu! Laku no.

Ode.

CYRANO (pljee): Kakav uspjeh!

CHRISTIAN: Pomozi mi! Posudi mi jo jednom svoje rijei!
CYRANO: Zato bih?

Na balkonu se upali svjetlo.

CYRANO: Pogledaj! Poni ispoetka!

CHRISTIAN: Roxano!
ROXANA: Opet vi?
CHRISTIAN: Moram govoriti s vama!
ROXANA: Ne, odvie loe govorite. Odlazite!
CHRISTIAN: Roxano, molim vas!
ROXANA: Ne! Vi me ne ljubite!
CHRISTIAN (Cyrano mu ape):
to to ujem? Ja ne volim vas, zar?
Moja je ljubav kao sunca jar!
CYRANO: Kao sunca AR!
CHRISTIAN: Kao sunca ar!
ROXANA: To je ve bolje.
CHRISTIAN: utim ljubavi udar i silu
Kao dijete u majinu krilu.
ROXANA: Zgodno!
Ali zato govorite tako polagano i kolebljivo?
CYRANO: To je jeka koja u tami trai put do vaih
draesnih uiju.
ROXANA: Ali vi mene dobro ujete?
CYRANO: Dapae, vrlo dobro!
Jer srcem sluam koje za vas bije,
doim uho vae uvojak vam krije.
Vae rijei vrlo lako skliznu dolje,
moje se penju tek s mnogo dobre volje.
ROXANA: Doi u dolje!
CYRANO: Ne!
ROXANA: Stanite na ovu klupu!
CYRANO: Ne!
ROXANA: Zato ne?
CYRANO: Nonog se sastanka nauivajmo!
To tek nam je prvi; vremena si dajmo!
Razgovarajmo tiho... a da se ne vidimo!
ROXANA: Da se ne vidimo?
CYRANO: To bilo bi zaista fantastino!
Ogrta me skriva tajanstveno.
Vidim bjelinu ljetne vam haljine;
ja sam sjena, vi ko sunce kada sine.
ROXANA: Glas vam je nekako drukiji. Jeste li promukli?
CYRANO: Drukiji, doista!
Pod krinkom ove noi
usuujem se biti pravi ja,
to misao svaku prosljeuje dalje,
i vama je zrakom ko rukoljub alje.
Ja ljubim vas, posve sam izbezumljen!
O vama znadem sve,
lik je va mojoj dui hrana;
znam to ste nosili
lani u svibnju, dvanaestog dana.
eir novi pristajae plavoj vam kosi;
ta e slika zauvijek ostat mi u glavi.
Vrijeme tee, mijene svemu svijetu nosi;
moje oko vidi tek labirint plavi.
ROXANA: Da, to je prava ljubav...
CYRANO: Ah, ova veer arolija je sama!
Ja govorim, vi sluate ove noi.
Ni u snu ne zamiljah da to e doi.
Sve mi se elje ispunie;
sad umrijet mogu. Vi drete?
Zar vas rijei moje plae?
To uti svaki djeli moga bia:
vi drete ko list u moru lia!
To zacijelo je drhtaj vaih ruku,
u jasminovu do me stie luku.
ROXANA: Da, ja jeim se, plaem, ljubim vas!
Posve ste me zbunili.
CYRANO: Sad elim jo samo jedno...
CHRISTIAN: Poljubac!
ROXANA: Ha?
CYRANO: O!
ROXANA: Kako, molim?
CYRANO: Ja... ovaj...
(Christianu): Previe brza!
Ona je dirnuta. Zar eli da je razoaram?
ROXANA: Ba inzistirate?
CYRANO: Inzistiram, dakako! Kad ne bih inzistirao,
traiti bih morao... da mi ga ne dopustite.
CHRISTIAN: Zato?
CYRANO: uti, Christiane!
ROXANA: to ste rekli?
CYRANO: Nita. Mrmljam sebi u bradu.
Rekoh: uti, Christiane!
CHRISTIAN: Moj poljubac!
ROXANA: Gdje ste?
Govorili ste o nekom... o... o nekom...
CYRANO: O nekom poljupcu!
ROXANA: utite!
CYRANO: Smije l' se usnama poljubac uskratit
to one ga ele strastveno uzvratit?
Poljubac - to otmjenost je sama:
francuski ga kralj jednom dade
sretnomu lordu od Buckinghama.
ROXANA: On bjee ljepotan, kao i vi.
CYRANO (otrijenjen): Ba tako!
To posve smetnuh s uma.
ROXANA: No dobro, doite tad k meni!
CYRANO (Christianu): Penji se!
ROXANA: Doite i uberite cvijet...
CYRANO: Penji se!
ROXANA: ...koji po srcu mome mirie...
CYRANO: Hajde gore, tikvane!
ROXANA: ...i zuji poput pele...

Cyrano pomae Christianu popeti se na balkon.

CHRISTIAN: Roxano! (Poljubi je.)

CYRANO (publici): Ti sad samo promatraj i razum gubi!
Ljube' njega, ona moje rijei ljubi!
(Roxani): Roxano!
ROXANA: Tko je to?
CYRANO: Ja sam, Cyrano.

Christian neopazice umakne.

CYRANO: Roxano, to je neki redovnik

koji eli razgovarati s vama.
ROXANA: Tako kasno? Neka ue!
REDOVNIK (ue): Jeste li vi... Madeleine Robin?
REDOVNIK: Jesam, veleasni.
REDOVNIK: Ovo je pismo za vas. (Prui joj pismo.)
ROXANA (Cyranou): De Guiche! (ita): "Najdraa Roxano!
Bubnjevi udaraju. Kreemo na bojite. Meutim,
ja sam se sklonio u neki samostan. Piem ovo pismo
kako bih vam priopio da u vas poslije posjetiti.
Ove se noi elim s vama vjenati. Zato aljem tog
redovnika. On ni ne sluti to je posrijedi. Bit u
kod vas za etvrt sata. Grof de Guiche."
(Redovniku): Veleasni, ujte to tu pie:
"Gospoice, uzviena je volja kardinalova
da se bez daljnjega pokorite njegovoj strogoj naredbi.
Stoga je donositelj ove tajne poruke pametan i
diskretan kapucin. On e vas, jo veeras, u vaoj kui
vjenati s..."
CYRANO: S kim?
ROXANA: "...s Christianom de Neuvilletteom, premda ga vi ne
podnosite. Pokorite se, dakle, svojoj sudbini!
Grof de Guiche."
Pa to je strano! Ne mogu izbjei to vjenanje.
Veleasni, koliko trebate vremena?
REDOVNIK: ...
ROXANA: Ah! (Pogleda pismo.) "Post scriptum:
Dajte redovniku dvadeset zlatnika!"
REDOVNIK: Petnaestak minuta.
ROXANA: Brzo! Raspelo! Veo! (Otri pa se vrati.)
CYRANO: Roxano, jeste li tono proitali pismo?
ROXANA: Naravno... Blagoslovljenu vodu!...
Gdje je Christian? Stol! Christiane!
CYRANO: Jeste li posve sigurni?
ROXANA: Dakako!... Prstenje, Christiane!

De Guiche u pozadini.

ROXANA: De Guiche.
(Cyranou): Zadrite ga! Barem petnaestak minuta!

De Guiche hoda umom, Roxana i Christian se vjenaju, Cyrano ometa de Guicheov

dolazak podiui nevrijeme.

De GUICHE (ee umom u radosnu iekivanju):

Madame, prostranstvima sad lutam tim,
al' najdrau svoju ne nalazim.
Madame, vjenat se s vama ovu no,
pa u krasoti vam uivat mo!
Madame, uskoro ja u vas nai
i s vama u branu luku zai.
Madame, udnja moja tolika je!
Sve mi ovo ve predugo traje.
CYRANO: Roxano!
Koliko jo?
ROXANA: Jo pet minuta!
De GUICHE: Madame, im vjenamo se mi,
za ljubav moju znat e svi.
Madame, od vas odijelit se neu
da spoznamo skupa svu nam sreu.
Madame, ba mui me nevrijeme to,
al' brak e na odagnat sve zlo.
Madame, u srcu odjekuje mol
Jer ljubav mi ova zadaje bol.
Madame, doite, nek stane kia!
Svrite igru make i mia!
Madame? Madame? Roxano?

Ue Roxana.

De GUICHE: Madame,
gdje je redovnik nek se ustanovi
da brani nam savez blagoslovi!
ROXANA: elim, gospodine grofe,
al' vjenah se ba s kadetom
Christianom de Neuvilletteom!
De GUICHE: Madame, prva je brana no jo daleko!
ROXANA: Kako to?
De GUICHE: Va mu jo danas kree u Arras.
ROXANA: U bitku, zar?
De GUICHE: Na bojite.
ROXANA: Ali, gospodine, kadeti ostaju tu!
De GUICHE: Idu. Zapovijed je tu!

De Guiche baci papir s naredbom na pod i ode.

ROXANA: Cyrano, pobrinite se da njegov ivot nikad ne bude

u opasnosti!
CYRANO: Nastojat u.
ROXANA: Da mu nikad ne bude hladno!
CYRANO: Potrudit u se.
ROXANA: Da mi bude vjeran! I da mi esto pie!
CYRANO: To vam obeavam!

ETVRTI IN

PRIPOVJEDA: etvrti in. Na bojitu, blizu Arrasa.

Logor satnije Castel-Jalouxa. Rano ujutro.
Pozornica je prekrivena ratnim potreptinama.
atori, oruje, bubnjevi i logorska vatra.
Vojnici spavaju zagrljeni da se zatite od hladnoe.

No.
PRVI VOJNIK: Pst!
DRUGI VOJNIK: Kruli mi u elucu. Ve dva dana nita nisam jeo.
PRVI VOJNIK: Pst!

Pribliava se konj u galopu; odjekne pucanj.

PRVI VOJNIK: Ne pucaj! To je Cyrano.

Koraci.

Le BRET: Tko ide?

CYRANO: To sam ja, Cyrano.
Le BRET: Ne razumijem zato iz dana u dan nosi glavu u torbi
zbog nekoga glupog pisma.
CYRANO: To sam joj obeao.
Le BRET: Cyrano, to e uiniti?
CYRANO: Napisati jo jedno pismo.

Svitanje.

De GUICHE (ue): Gospodo, spremni za proziv?

Ovo je stanje neodrivo. panjolska nas vojska dri
u smrtnome stisku. ak i takori bjee od gladi iz
naeg logora. Pukovnija e zaas pokuati pronai
hranu. Ali kadeti ostaju tu kako bi odbili napad
panjolaca, kojega se pribojavamo. Gospodo, vaa
zapovijed za danas glasi: zadrite panjolce dok se
mi ne vratimo!
CYRANO: A kako da to uinimo?
De GUICHE: Tako da izdrite do posljednjeg ovjeka.
CYRANO: Je li to vaa osveta?
De GUICHE: Moja osveta?
Vau neusporedivu odvanost stavljam u slubu
kralja. Predloit u vas za postumno odlije.
CYRANO: Vrlo sam vam zahvalan.
De GUICHE: Rado ete to prihvatiti sa stotinjak ljudi?
Bit e to ba po vaem ukusu.
Budite pozdravljeni! (Ode.)

Cyrano pie pismo.

CHRISTIAN (vrebajui ga): to to radi?

CYRANO: Nita.
CHRISTIAN: Lae. Pokai!
CYRANO: ...
CHRISTIAN: Pokai!
CYRANO: Piem oprotajno pismo.
CHRISTIAN: Roxani?
CYRANO: Komu drugom?
CHRISTIAN: A pismo e joj odnijeti golub listonoa?
CYRANO: Ne, put u Vimy je otvoren.
CHRISTIAN: Glupost! Opkoljeni smo.
CYRANO: Nou u probiti neprijateljsku crtu.
CHRISTIAN: Stavit e ivot na kocku?
CYRANO: Za tebe.
CHRISTIAN: Ne, za nju. Razumijem.
CYRANO: Vara se, Christiane!
CHRISTIAN: A ova mrljica? To je suza.
CYRANO: Da, u aru pisanja stihova bio sam duboko ganut.
Do suza. Na kraju sam joj... smo joj... si joj...

Iz daljine pribliava se koija.

CYRANO: to je to?
VOJNIK: Javljen je pokret jedinica iza neprijateljske crte.
CYRANO: Broj vozila?
VOJNIK: Brojkom i slovima: jedna koija.
CYRANO: Jedna koija?
VOJNIK: Dolazi od neprijatelja.
CYRANO: Pucaj!
VOJNIK: Ne, koija neto dovikuje.
CYRANO: Neto dovikuje?
VOJNIK: U ime kralja.
CYRANO: Molim? Kralj?
VOJNIK: Na pozdrav... Pozdrav!
Napravite mjesta za kralja!
Postrojte se za smotru!
Nek odjekne bubanj!
Otvorite vrata!
ROXANA: Bog!
CHRISTIAN: U ime kralja? Ti?
ROXANA: U ime... kralja Amora.
CYRANO: Zaboga!
CHRISTIAN: Roxano! Zato?
ROXANA: Ah, ta opsada uasno dugo traje.
CYRANO: Roxano, kako ste nas pronali?
ROXANA: Dragi bratiu...
Kako sam vas pronala?
To je bilo vrlo jednostavno. Slijedila sam trag smrti
i razaranja, uvijek ravno. A kad bi me tko pitao
kamo sam se uputila, jednostavno sam odgovarala:
K svome dragom. I najgnjevniji od svih panjolaca
s kraljevskim je dostojanstvom zatvorio moja vrata,
naklonio se i rekao: Por favor, senorita!
CHRISTIAN: Roxano, morate otii!
ROXANA: Ja?
CHRISTIAN: I to brzo!
ROXANA: Zato?
CHRISTIAN: Ovo je mjesto smrtonosno.
CYRANO: Podlo lukavstvo De Guichea.
CHRISTIAN: Opkoljeni smo.
CYRANO: panjolci nas mogu napasti svakog trenutka.
ROXANA: Ja ostajem.
Odluila sam pribivati bitki.
Ogladnjela sam od ovog dobrog zraka!
Pateta... divlja... i burgundac.
CHRISTIAN: Roxano, mi nemamo niega.
CYRANO: Sve su zalihe iscrpljene.
ROXANA: Zavirite u moju koiju!

U koiji je hrana.

CYRANO: Christiane! Bude li poslije sam s Roxanom i ona te

pone ispitivati o tvojim pismima, nemoj se uditi!
Ja sam joj pisao ee nego to ti misli.
CHRISTIAN: Kako esto? Svaki tjedan?
CYRANO: ee.
CHRISTIAN: Triput na tjedan?
CYRANO: ee. Znatno ee.
CHRISTIAN: Svaki dan?
CYRANO: Da, svaki dan. Dvaput na dan.
CHRISTIAN: Pa to nije normalno! Nijedan mukarac nije tako
opsjednut i ne bi toliko riskirao, osim ako...

Roxana mu se priblii.

CYRANO: Tiho! Ona ne treba znati nita o tome.

CHRISTIAN (uzme Roxanu u stranu): Roxano, zato si tu?
Zbog nekoliko ljubavnih pisama?
ROXANA: Bilo ih je mnogo. I bila su prekrasna! Boe moj!
Volim te otkako si mi, tada podno mog balkona,
razotkrio duu!
Kroz tvoja mi je pisma neprestano govorio tvoj glas.
itala sam ta pisma uvijek iznova. Tvoja je ljubav
plamtjela u meni.
Oprosti mi to sam prvo zavoljela tvoju vanjtinu!
CHRISTIAN: A sada?
ROXANA: Sada volim tvoju nutrinu.
Volim jo samo tvoj duh.
Tvoja mi je vanjtina postala nevana.
Voljela bih te i da je izgubi.
CHRISTIAN: I da sam... ruan?
ROXANA: Da. Kunem se.
CHRISTIAN (Cyranou): Ti je ljubi.
Ti je ljubi.
Ti je ljubi.
CYRANO: Doista. U duhu.
CHRISTIAN: Pa reci joj to!
CYRANO: Ne, moj...
CHRISTIAN: I da sam ruan, ona bi me voljela.
CYRANO: To je rekla?
CHRISTIAN: Jest.
CYRANO: Kojeta! Ne misli tako.
CHRISTIAN: Pa reci joj to!
elim znati tko joj je drai.
CYRANO: Ti.
CHRISTIAN: Roxano! Cyrano ti ima rei neto vano. (Ode.)
ROXANA: Zato je otiao?
to je rekao?
Moda mi ne vjeruje.
CYRANO: Jesi li rekla istinu?
ROXANA: Dakako. Voljela bih ga ak i da...
CYRANO: Reci to ima rei! Mene time nee povrijediti.
ak i da je ruan?
ROXANA: Da.
CYRANO: Odbojan?
ROXANA: ak i tada.
CYRANO: Osakaen?
ROXANA: Tada bih ga voljela jo vie.
CYRANO: Groteskan?
ROXANA: Meni to nikada ne bi bio.
CYRANO (u stranu): Moja je srea blizu.
ROXANA: to rekoste?
CYRANO: Ja, Roxano, ja elim, dobro me sluaj...
ROXANA: Dragi bratiu, to vam je na srcu?
CYRANO: To se zaista moe tako rei.

Mukao pucanj.

VOJNIK: Cyrano! Doi, moram razgovarati s tobom!

apu; daje Cyranou neko pismo.

CYRANO: Sada?
ROXANA: to htjedoste mi rei?
CYRANO: Nita, nita. Kunem se!
Roxano, uvjeravam vas da je Christian u mislima
uvijek bio s vama.
ROXANA: Bio?
CYRANO: Gotovo je. Pao je pri prvom juriu.
(Oklijeva): Kod njega je pronaeno ovo pismo.
ROXANA: Christian!
(Christianu): Zlato moje! Tvoj se obraz hladi
na mojim usnama.
(Cyranou): Ostanite sa mnom!
Jedino su vama poznata njegova pisma.
Nije li bio jedinstven, briljantan ovjek?
CYRANO: Jest, Roxano.
ROXANA: Zanosan pjesnik?
CYRANO: Jest, Roxano.
ROXANA: Tako topao, tako srdaan. I tako ist.
CYRANO: Jest, Roxano.

PETI IN

PRIPOVJEDA: Peti in. Cyranoova tjedna kronika.

Petnaest godina poslije: 1655.
Samostanski vrt redovnica Reda svetoga Kria
u Parizu. U sredini pozornice stoji veliko stablo
kestena. Vrt je mraan, iznad njega je nebo.

De GUICHE (ue): Jo uvijek ste u alosti?

Zar e vaa ljepota ostati skrivena?
ROXANA: Jo uvijek.
De GUICHE: I vjerna?
ROXANA: I to.
De GUICHE: I jo nosite na srcu njegovo posljednje pismo?
ROXANA: Da.
De GUICHE: A., dolazi li jo katkad Cyrano?
ROXANA: Svake subote.
Tono kada zvono odbije sedam puta,
zaujem njegov tap na kamenu podu.
Pod stablom je ve spreman naslonja.
Ispratit u vas.
De GUICHE (publici): Moda je za nju bolje da ne zna.
Ba htjedoh posjetiti Cyranoa.
Dooh do kue i spazih ga kako izlazi.
Krenuh za njim, zaokrenuh iza ugla.
Potrah i vidjeh kako je neki livrirani sluga,
namjerno ili sluajno,
kroz prozor ispustio cjepanicu.
Jurnuh onamo,
Cyrano leae na tlu, omamljen,
s velikom ranom na glavi.

Ue Cyrano.

ROXANA: Nakon etrnaest godina danas ste prvi put zakasnili.

CYRANO: Oprostite! Bijah zadran.
ROXANA: ime?
CYRANO: Prilino neoekivanim posjetom.
ROXANA: Neugodnim?
CYRANO: Prije potresnim.
ROXANA: Jeste li ga otpravili?
CYRANO: Rekoh: Madame, pardon, u ovo doba ne mogu.
Jer danas je subota. Sada moram izai, i to brzo.
Netko me ve oekuje. Doite poslije!
ROXANA: Naekat e se.
Pustit u vas da odete tek kasno naveer.
CYRANO: Danas moda moram otii ranije.
Tjedna kronika:
Subota, devetnaesti: uskomeanost na dvoru.
Sedam porcija gujih jetrica
za jetra kneeva ne bijae sitnica.
Tijekom nedjeljnoga dvorskog bala,
U novinama tako pie,
Svakojakih bje skandala,
I izgorje esto svijea ili vie.
Ponedjeljak:
Naa vojska Austrijancu
strah u kosti utjera;
tri vjetice objesie,
to bila je dobra mjera.
ROXANA: Utorak?
CYRANO: U utorak je kastriran psi madame Arthis.
ROXANA: Sram vas bilo!
CYRANO: Srijeda:
Nita novo. Bar se tako tvrdi.
etvrtak:
Sav je dvor u Fontainebleau odluio po;
madame Mancini u Versaillesu
kraljica posta za jednu no.
Petak:
Gravin de Guiche ujutro kae ne, naveer da.
Subota, dvadeset esti... Aaa!
ROXANA: to vam je? Cyrano?
CYRANO: Nije nita.
Tek stare rane iz Arrasa.
ROXANA (izvadi pismo): Njegovo pismo.
CYRANO: Ali rekli ste da ga ja nikad ne smijem proitati?
ROXANA: ELITE li proitati njegovo pismo?
CYRANO: Vrlo rado. Danas?
(Uzme pismo, gleda preko ruba papira):
"Zbogom, Roxano, ja umirem.
Veeras, arko ljubljena! Moje je srce puno
neizreene ljubavi, danas kad mi je umrijeti.
Nikad, nikada vie moj opijeni pogled uivati nee..."
ROXANA: Tako osjeajno itate!
CYRANO: "...u draesti tvojoj, to te uvijek krasi.
Najljupkije kretnje u sjeanju jo nosim.
Najradije bih povikao..."
ROXANA: Tako, kako VI itate to pismo...
CYRANO: "...povikao: Zbogom, zlato, ljubavi moja!..."
ROXANA: Taj glas... Taj glas ne ujem prvi put.
CYRANO: "...Moje srce bijae uvijek s tobom; i na onome svijetu
beskrajno u te voljeti..."
ROXANA: Kako vidite itati? Mrak je.
To ste bili vi.
CYRANO: Ne, Roxano, nisam.
ROXANA: Morala sam prepoznati va glas.
CYRANO: Nisam bio ja. Kunem se.
ROXANA: Sve mi je jasno: vi ste pisali ona pisma.
Sve one rijei. Glas u noi.
Bila je to vaa dua. Vi ste me voljeli.
CYRANO: Ne, nisam vas volio.
ROXANA: Voljeli ste me.
CYRANO: Nisam. Drugi vas je volio.
ROXANA: Vae poricanje biva sve slabije.
CYRANO: Ne, zlato moje, nisam vas ja volio.
ROXANA: Zato ste etrnaest godina utjeli?
Suza na pismu vaa je.
CYRANO: Krv bijae njegova.

Umre.

ROXANA: Volim vas.

PRIPOVJEDA (publici): Pardon, tu je prekinuo svoju kroniku.

Ja je nastavljam!
Subota, dvadeset esti:
kako usmo, kratko prije veere
Monsieur de Bergerac...

A) NJEMAKA VERZIJA: ...pade kao rtva ubojstva iz zasjede.

B) ENGLESKA VERZIJA: ...rekao je svoju zadnju rije.

KRAJ