Buka I Bijes - Kad Lezah Na Samrti - William Faulkner PDF

BalkanDownload.
org
WILLIAM
FAULKNER
Nobelova nagrada za knjievnost
1949.
Izabrala i priredila
SONJA BAI
KOLSKA KNJIGA, ZAGREB 1998.
2
Scan: postar
Obrada: boden
BalkanDownload.org
3
Sadraj
Naslovnica
Sadraj
BUKA I BIJES
Sedmi travnja 1928.
Drugi lipnja 1910.
esti travnja 1928.
Osmi travnja 1928.
KAD LEAH NA SAMRTI

DARL
CORA
DARL
JEWEL
DARL
CORA
DEWEY DELL
TULL
ANSE
DARL
PEABODY
DARL
VARDAMAN
DEWEY DELL
VARDAMAN
TULL
DARL
CASH
4
VARDAMAN
TULL
DARL
CASH
DARL
VARDAMAN
DARL
ANSE
DARL
ANSE
SAMSON
DEWEY DELL
TULL
DARL
TULL
DARL
VARDAMAN
TULL
DARL
CASH
CORA
ADDIE
WHITFIELD
DARL
ARMSTID
VARDAMAN
MOSELEY
DARL
VARDAMAN
DARL
VARDAMAN
DARL
VARDAMAN
DARL
CASH
PEABODY
5
MacGOWAN
VARDAMAN
DARL
DEWEY DELL
CASH
GOVOR WILLIAMA FAULKNERA
WILLIAM FAULKNER
Biljeke
6
BUKA I BIJES
Roman
7
Naslov izvornika
THE SOUND AND THE FURY
Vintage Book, New York 1990
Copyright 1929, 1956 by William Faulkner. Copyright 1946 by Random House,

Inc. Copyright 1984 by Jill Faulkner Summers.
Ovaj prijevod je objavljen u dogovoru s Random House Inc.
S engleskoga prevela
NADA OLJAN
8
William Faulkner
Sedmi travnja 1928.
Kroz ogradu, izmeu kovravih cvjetnih otvora, vidio sam ih kako udaraju. Dola-
zili su onamo gdje je stajala zastavica a ja sam hodao uz ogradu. Luster je neto tra-
io u travi kraj cvjetnog drveta. Izvukli su zastavicu i udarali su. Onda su zataknu-
li zastavicu natrag i poli do uzvisine, i on je udario i drugi je udario. Onda su ili da-
lje, a ja sam hodao uz ogradu. Luster se udaljio od cvjetnog drveta i ili smo uz ogra-
du i oni su stali i mi smo stali i ja sam gledao kroz ogradu dok je Luster traio po tra-
vi.
- Pazi, caddie. - Udario je. Otili su preko panjaka. vrsto sam se drao za ogra-
du i promatrao ih kako odlaze.
- Ma uje li ti sebe. - rekao je Luster. - E jesi mi nekakav, trideset tri su ti godine
a ovako se ponaa. A ak sam ti do grada oo kupit onu tortu. Prestani cvilit. Bolje
mi pomozi prona onih dvadeset pet centi da mogu veeras na prestavu.
Malo su udarali, preko panjaka. Vratio sam se uz ogradu do tamo gdje je bila
zastavica. Lepetala je na sjajnoj travi i drveu.
- Ajdemo. - rekao je Luster. - Dosta smo gledali. Nee se oni tako skoro vratit.
Ajmo dolje do potoka na onaj novi prije neg ga crnci nau.
Bila je crvena i lepetala je na panjaku. Onda je ptica ukoso sletjela i ljuljala se na
njoj. Luster ju je gaao. Zastavica je lepetala na sjajnoj travi i drveu. Drao sam se
za ogradu.
- Daj prestani ve jednom cvilit. - rekao je Luster. - Ne mogu ih valjda prisilit da
dou ako ne dolaze, jel tako. Ako ne umukne, mamica ti nee pravit roendan. Ako
ne umukne, zna to u uinit. Pojest u ti cijelu cjelcatu tortu. I svjeice u pojest,
da zna. Pojest u sve trideset tri svijee. Ajde, idemo dolje na potok. Moram na
onaj svoj novi. Moda naemo i koju njihovu loptu. Eno. Eno ih. ak tamo preko.
Vidi. - Priao je ogradi i pokazao rukom. - Vidi ih. Nee oni vie vamo. Ajdemo.
Hodali smo uz ogradu i doli do vrtne ograde, gdje su nam bile sjene. Moja je sje-
na bila via od Lusterove na ogradi. Doli smo do rupe u ogradi i ili kroz nju.
- ekaj malo. - rekao je Luster. - Opet si zapeo za onaj avao. Ma to se nikad ne
9
Buka i bijes / Kad leah na samrti
William Faulkner
moe ovuda provu da ne zapne za taj avao.

Caddy me otkvaila i provukli smo se. Ujak Maury je rekao da pazimo da nas
netko ne vidi, pa je bolje da se sagnemo, rekla je Caddy. Sagni se, Benjy. Ovako, vi-
di. Sagnuli smo se i preli smo vrt, gdje su cvjetovi strugali o nas i uketali.
Zemlja je bila tvrda. Popeli smo se preko ograde, gdje su svinje roktale i njukale.
Valjda su alosne zato to je jedna od njih danas zaklana, rekla je Caddy. Zemlja je
bila tvrda, izrovana i vorasta.
Dri ruke u depovima, rekla je Caddy. Inae e ti se smrznuti. Nee valjda da ti
ruke budu smrznute na Boi, je li.
- Previe je zima vani. - rekao je Versh. - Bolje ti je da ne izlazi.
- to je sad opet. - rekla je Majka.
- On hoe van. - rekao je Versh.
- Neka onda ide. - rekao je Ujak Maury.
- Previe je zima. - rekla je Majka. - Bolje da bude u kui. Benjamine. Smjesta
prestani s tim.
- Nita mu nee biti. - rekao je Ujak Maury.
- uj, Benjamine. - rekla je Majka. - Ako ne bude dobar, morat e u kuhinju.
- Mamica kau nek joj danas ne dolazi u kuhinju. - rekao je Versh. - Zato to mora
tolko toga skuvat.
- Pusti ga neka ide, Caroline. - rekao je Ujak Maury. - Razboljet e se od brige za
njega.
- Kao da ne znam. - rekla je Majka. - To mi je kazna Boja. Ponekad se pitam.
- Znam, znam. - rekao je Ujak Maury. - Mora sauvati snagu. Napravit u ti
pun.
- To me samo jo vie uznemiri. -rekla je Majka. - Ti to dobro zna.
- Bit e ti bolje, sigurno. - rekao je Ujak Maury. - Dobro ga umotaj, mali, i izii
malo s njim.
Ujak Maury je otiao. Versh je otiao.
- Molim te uuti. - rekla je Majka. - Trudimo se koliko god moemo da to prije
izie. Ne elim da se razboli.
Versh mi je navukao kaljae i ogrta i uzeli smo moju kapu i izili. Ujak Maury
spremio je bocu u kredenc u blagovaonici.
- Neka bude vani oko pola sata, mali. - rekao je Ujak Maury. - Ostanite u dvoritu,
uje.
- Da, gospodine. - rekao je Versh. - Nikad ga mi ne putamo van.
10
William Faulkner
Izili smo. Sunce je bilo studeno i sjajno.

- Kamo si krenio. - rekao je Versh. - Ne misli valjda i u grad, jelda. - Prolazili
smo kroz uketavo lie. Vrata su bila studena. - Bolje dri ruke u depovima. - re-
kao je Versh. - Zaljepit e ti se od zime na ovu kapiju, pa to onda. Zato ih ne e-
ka u kui. - Zatakao mi je ruke u depove. uo sam ga kako uka u liu. Mirisao
sam studen. Vrata su bila studena.
- Evo ti malo oraha. Juhuuj. Ravno na drvo. Gle, vidi vjevericu, Benjy.
Uope nisam osjeao vrata, ali sam mirisao sjajnu studen.
- Bolje spremi ruke natrag u depove.
Caddy je hodala. Onda je trala, a kolska torba se ljuljala i poskakivala iza nje.
- Zdravo, Benjy. - rekla je Caddy. Otvorila je vrata i ula i sagnula se. Caddy je
mirisala kao lie. - Jesi li mi doao ususret. - rekla je. - Jesi li doao ususret Caddy.
Zato si pustio da mu se ruke ovako smrznu, Versh.
- Rekao sam mu nek ih dri u depovima. - rekao je Versh. - A on se vjea za te
reetke.
- Jesi li doao ususret Caddy, - rekla je ona trljajui mi ruke. - to je bilo. to bi ti
to htio rei Caddy. - Caddy je mirisala kao drvee i kao kad kae da smo spavali.
Zato li sad cvili, rekao je Luster. Moe ih opet gledati kad doemo do potoka.
Evo. Evo ti uti kunjak. Dao mi je cvijet. Proli smo kroz ogradu, u polje.
- to je bilo. - rekla je Caddy. - to bi ti to htio rei Caddy. Jesu li ga oni poslali
van, Versh.
- Nisu ga mogli zadrat u kui. - rekao je Versh. - Dodijavao je sve dok ga nisu
pustili i onda je doo ravno ovamo gledat kroz vrata.
- to je bilo. - rekla je Caddy. - Jesi li mislio da e biti Boi kad ja doem iz ko-
le. To si mislio, je li. Boi je prekosutra. Djed Boinjak, Benjy. Djed Boinjak.
Hajde, idemo trati do kue da se ugrijemo. - Uhvatila me za ruku i trali smo kroz
sjajno utavo lie. Ustrali smo uza stube i iz sjajne studeni u tamnu studen. Ujak
Maury spremio je bocu natrag u kredenc. Pozvao je Caddy. Caddy je rekla:
- Vodi ga unutra k vatri, Versh. Idi s Vershom. - rekla je. - Ja u zaas doi.
Otili smo k vatri. Majka je rekla,
- Je li mu hladno, Versh.
- Nije, gospoja. - rekao je Versh.
- Skini mu ogrta i kaljae. - rekla je Majka. - Koliko ti puta moram rei da ga ne
vodi u kuu s kaljaama na nogama.
- Razumijem, gospoja. - rekao je Versh. - Ajde, miran budi. - Izuo mi je kaljae i
raskopao mi kaput. Caddy je rekla:
11
William Faulkner
- ekaj, Versh. Zar on ne bi mogao opet izii, Majko. Htjela bih da ide sa mnom.
- Bolje da ga ostavi ovdje. - rekao je Ujak Maury. - Danas je ve dosta bio vani.
- Mislim da je najbolje da oboje ostanete kod kue. - rekla je Majka. - Dilsey kae
da je jo vie zahladilo.
- Oh, Majko. - rekla je Caddy.
- Glupost. - rekao je Ujak Maury. - Bila je cijeli dan u koli. Treba joj svjeeg zra-
ka. Hajde, samo ti idi, Candace.
- Pusti ga da ide sa mnom, Majko. - rekla je Caddy. - Molim te. Zna da e plaka-
ti.
- Zato si to onda pred njim spominjala. - rekla je Majka. - Zato si ulazila u kuu.
Da mu da izliku da me opet mui. Danas si ve dovoljno bila vani. Radije sjedni
amo i igraj se s njim.
- Ma pusti ih da idu, Caroline. - rekao je Ujak Maury. - Malo zime im nee naudi-
ti. Upamti, mora uvati snagu.
- Znam. - rekla je Majka. - Nitko ne zna koliko se grozim Boia. Nitko to ne zna.
Nisam ja od onih ena koje mogu svata podnijeti. Kamo sree da sam snanija,
zbog Jasona i djece.
- Mora se truditi koliko moe, ali ne smije se toliko brinuti zbog njih. - rekao je
Ujak Maury. - Hajde, idite vas dvoje. Ali nemojte predugo ostati vani. Majka e biti
u brizi.
- Da, ujae. - rekla je Caddy. - Hajde, Benjy. Idemo opet van. - Zakopala mi je
kaput i poli smo prema vratima.
- Zar e to dijete voditi van bez kaljaa. - rekla je Majka. - Zar hoe da se razbo-
li, dok nam je kua puna gostiju.
- Zaboravila sam. - rekla je Caddy. - Mislila sam da ih ima na nogama.
Vratili smo se. - Mora misliti. - rekla je Majka. Sad mirno stoj rekao je Versh.
Stavio mi je kaljae. - Jednog dana mene vie nee biti i onda e ti morati misliti za
njega. - Sada lupi nogama rekao je Versh. - Doi ovamo i poljubi Majku, Benjamine.
Caddy me odvela do Majina naslonjaa i Majka mi je uzela lice meu ruke i
onda me privila k sebi.
- Jadno moje djetece. - rekla je. Pustila me iz zagrljaja. - Zlato, ti i Versh dobro
pazite na njega.
- Hoemo, mama. - rekla je Caddy. Izili smo. Caddy je rekla:
- Ti ne mora ii, Versh. Ja u ve paziti na njega.
- U redu. - rekao je Versh. - A i nije mi neko veselje i van na tu zimu. - On je oti-
ao a mi smo se zaustavili u predvorju i Caddy je klekla i ovila mi ruke oko vrata i
12
William Faulkner
prislonila svoje hladno sjajno lice uz moje. Mirisala je kao drvee.

- Nisi ti jadno djetece. Je li da nisi. Je li da nisi. Ima ti svoju Caddy. Je li da
ima svoju Caddy.
Ma ta ne moe ve prestat cvilit i slinit, rekao je Luster. Nije te sram dizat
ovakvu graju. Proli smo kraj kolnice, gdje je bila koija. Imala je novi kota.
- Ajde, ulazi sad i sjedi mirno dok ne doe tvoja mama. - rekla je Dilsey. Ugurala
me u koiju. T.P. je drao uzde. - Na asnu rije ne znam zato Jason ne nabavi novu
koiju. - rekla je Dilsey. - Ova e se krntija jednog dana samo raspast pod vama. Ma
vidi te kotae.
Majka je izila navlaei veo preko lica. Nosila je cvijee.
- Gdje je Roskus. - upitala je.
- Roskus danas ne moe di ruke. - rekla je Dilsey. - T.P. zna vozit, bez brige.
- Strah me je. - rekla je Majka. - Ba biste mi mogli jednom na tjedan priskrbiti
koijaa da me vozi. Bog mi je svjedok, ne traim mnogo.
- Vi znate ba ko i ja, gospoo Carline, da Roskusa tako strano mui njegova re-
uma da ne moe radit vie nego to mora. - rekla je Dilsey. - Ajde, doite ovamo i
popnite se u koiju. T.P. e vas vozit isto tako dobro ko Roskus.
- Strah me je. - rekla je Majka. - S djetetom.
Dilsey se popela stubama. - Vi to stvorenje zovete djetetom. - rekla je. Uhvatila je
Majku za ruku. - Mukarac velik kao T.P. Ajdemo sad, ako ste nakanili oti.
- Strah me je. - rekla je Majka. Sili su po stubama i Dilsey je pomogla majci da
se popne u koiju. - Moda e to biti najbolje, za sve nas. - rekla je Majka.
- Ma ta vas nije sram ovako govorit. - rekla je Dilsey. - Valjda znate da se hoe
vie od osamnaestogodinjeg crnca da natjera nau Queenie u bijeg. Starija je ona
nego T.P. i Benjy zajedno. I da mi nisi tjero egu s Queenie, jesi l me uo, T.P. Ako
ne bude vozio kako milostiva hoe, dat u te Roskusu u ake. Jo nije previe uko-
en za to.
- Razumijem, gospoo. - rekao je T.P.
- Znam sigurno da e se neto dogoditi. - rekla je Majka. - Prestani, Benjamine.
- Dajte mu cvijet u ruke. - rekla je Dilsey. - To trai. - Pruila je ruku u koiju.
- Ne, ne. - rekla je Majka. - Sve e ih rasuti.
- Vi ih drte. - rekla je Dilsey. - Ja u mu jedan izvui. - Dala mi je cvijet i ruka joj
je otila.
- Ajde sad, prije nego vas vidi Quentin pa htjedne i ona s vama. - rekla je Dilsey.
- Gdje je Quentin. - rekla je majka.
13
William Faulkner
- U kui je, igra se s Lusterom. - rekla je Dilsey. - Ajde, kreni, T.P. Vozi ta kola
kako te Roskus nauio, uje.
- Razumijem. - rekao je T.P. - Hija, Queenie.
- Quentin. - rekla je Majka. - Ne daj da...
- Bez brige. - rekla je Dilsey.
Koija je drndala i kripjela na kolnom putu. - Strah me je otii i ostaviti Quentin.
- rekla je Majka. - Bolje da ne idem, T.P. - Provezli smo se kroz kolni ulaz, gdje vie
nije drndalo. T.P. je oinuo Queenie biem.
- Sluaj, T.P. - rekla je Majka.
- Moram je razdrmat. - rekao je T.P. - Drat je budnom dok se ne vratimo u talu.
- Okreni. - rekla je Majka. - Strah me je otii i ostaviti Quentin.
- Ne mogu tu okrenut. - rekao je T.P. Onda je put postao iri.
- Zar ne moe ovdje okrenuti. - rekla je majka.
- U redu. - rekao je T.P. Poeli smo se okretati.
- Sluaj, T.P. - rekla je Majka steui me.
- Nekako se moram okrenut. - rekao je T.P. - Ehej, Queenie. - Zaustavili smo se.
- Prevrnut e nas. - rekla je Majka.
- A to onda oete. - rekao je T.P.
- Strah me kad se ti kua okrenuti. - rekla je Majka.
- Ajde Queenie, krei. - rekao je T.P. Ili smo dalje.
- Znam sigurno da e Dilsey dopustiti da se Quentin neto dogodi dok nas nema. -
rekla je Majka. - Moramo odmah natrag.
- Hija, idemo. - rekao je T.P. Oinuo je Queenie biem.
- Sluaj, T.P. - rekla je Majka i vrsto me stegnula uza se. uo sam Queeniena ko-
pita i sjajne su prikaze promicale glatke i ravnomjerne s obje strane, a sjene su im
tekle preko kobilinih lea. Prolazile su poput sjajnih bica na kotaima. Tada su
se one s jedne strane zaustavile kod visokog bijelog stupa gdje je stajao vojnik. Ali
na drugoj strani i dalje su ile glatko i ravnomjerno, samo malo polaganije.
- to hoe. - rekao je Jason. Zataknuo je ruke u depove i olovku iza uha.
- Idemo na groblje. - rekla je Majka.
- U redu. - rekao je Jason. - Ne branim vam, jel tako. Je li to sve to si htjela od
mene, samo da mi to kae.
- Znam da ti nee ii s nama. - rekla je Majka. - Osjeala bih se sigurnijom da
ide.
14
William Faulkner
- Sigurnijom od ega. - rekao je Jason. - Otac i Quentin ne mogu ti nauditi.

Majka je uvukla rupi pod veo. - Prestani, Majko. - rekao je Jason. - Ba hoe
natjerati ovog prokletog idiota da tuli nasred trga. Vozi dalje, T.P.
- Hija, Queenie. - rekao je T.P.
- To mi je kazna od Boga. - rekla je Majka. - Ali i mene ubrzo nee biti.
- ekaj. - rekao je Jason.
- Ehej. - rekao je T.P. Jason je rekao,
- Ujak Maury podie pedeseticu s tvog rauna. to misli poduzeti s tim u vezi.
- Zato mene pita. - rekla je Majka. - Moja rije ne znai nita. Trudim se da ne
zadajem brige tebi i Dilsey. Uskoro u ionako otii, i onda e ti -
- Hajde, kreni, T.P. - rekao je Jason.
- Hija, Oueenie. - rekao je T.P. Prikaze su i dalje tekle. One s druge strane opet su
se pojavile, sjajne i hitre i glatke, kao kad Caddy kae da idemo spavati.
Cmizdravac jedan, rekao je Luster. to te nije sram. Ili smo kroz talu. Sve su
pregrade bile otvorene. Sad vie nema konja arca za jahanje, rekao je Luster. Tlo
je bilo suho i pranjavo. Krov se uruio. Rupe u kosini bile su pune uskovitlanog u-
tila. A zato sad hoe ba onamo, jelda. Hoe da ti otkinu glavu s onim njihovim
loptama.
- Dri ruke u depovima. - rekla je Caddy. - Inae e ti se smrznuti. Ne eli
valjda imati smrznute ruke na Boi, je li.
Ili smo oko tale. Jedna velika i jedna mala krava stajale su na vratima, i uli
smo kako Prince i Queenie i Fancy unutra topu kopitima. - Da nije tako hladno, ja-
ili bismo Fancy. -rekla je Caddie. - Ali danas je prehladno za jahanje. - Tada smo vi-
djeli potok, odakle se dizao dim. - Eno tamo kolju svinju. - rekla je Caddy. - Moe-
mo se vratiti onuda i gledati ih. - Spustili smo se nizbrdo.
- Ti bi elio nositi pismo. - rekla je Caddy. - Moe ga nositi. - Izvukla je pismo iz
svog depa i stavila ga u moj. - To je boini dar. - reklaje Caddy. - Ujak Maury
hoe iznenaditi gospou Patterson. Moramo joj ga predati da nas nitko ne vidi. Dri
vrsto ruke u depovima, uje. - Doli smo do potoka.
- Zaledio se. - rekla je Caddy. - Gledaj. - Otrgla je povrinu vode i prinijela mi ko-
madi licu. - Led. Po tome se vidi kako je hladno. - Pomogla mi je da prijeemo i
krenuli smo uzbrdo. - Ne smijemo rei ak ni Majci i Ocu. Zna li to ja mislim da
je ovdje unutra. Mislim da je tu iznenaenje i za Majku i za Oca a i za gospodina
Pattersona, zato to ti je gospodin Patterson jednom poslao bombone. Sjea li se kad
ti je gospodin Patterson prolog ljeta poslao bombone.
Tu je bila ograda. Lozica je bila suha, i vjetar je ukao u njoj.
15
William Faulkner
- Samo ne razumijem zato Ujak Maury nije poslao Versha. - rekla je Caddy. -
Versh ne bi nikome rekao. - Gospoa Patterson gledala je kroz prozor. - Tu me ekaj.
- rekla je Caddy. - Tono ovdje, uje. Vraam se za minutu. Daj mi to pismo. - Izva-
dila mi je pismo iz depa. - Dri ruke u depovima. - Popela se na ogradu s pismom
u ruci i prola kroz smee, ukavo cvijee. Gospoa Patterson izila je na vrata i
otvorila ih i stajala na njima.
Gospodin Patterson je plijevio u zelenom cvijeu. Prestao je plijeviti i pogledao
me. Gospoa Patterson dotrala je preko vrta. Kad sam joj vidio oi, poeo sam pla-
kati. Idiote jedan, rekla je gospoa Patterson, rekla sam mu da te vie nikad ne alje
samoga. Daj mi to. Brzo. Gospodin Patterson se hitro pribliio, s motiicom u ruci.
Gospoa Patterson nagnula se preko ograde, ispruene ruke. Pokuala se popeti na
ogradu. Daj mi ga, rekla je, Daj mi ga. Gospodin Patterson popeo se na ogradu.
Uzeo je pismo. Haljina gospoe Patterson zakvaila se za ogradu. Opet sam joj vi-
dio oi i pojurio nizbrdo.
- Tamo preko nema nit osim kua. - rekao je Luster. - Ajmo dolje do potoka.
Prale su dolje na potoku. Jedna je od njih pjevala. Mirisao sam rublje koje je lepe-
talo i dim koji se dizao iznad vode.
- Ostani ove dolje. - rekao je Luster. - Tamo preko nema to trait. Jo e dobit
po glavi.
- to on to oe.
- Ne zna on to oe. - rekao je Luster. - On misli da oe onamo gore di udaraju
onu loptu. Ajde ti ljepo sjedni ove i igraj se s tvojim cvijetom. Gledaj djecu kako se
igraju kod vode, ako ba neto mora gledat. Zato se ne zna ponaat ko eljade. -
Sjeo sam na obalu gdje su ene prale, i gdje se dim modro dizao.
- Je li ko od vas vidio ove novi od dvadeset pet centi. - rekao je Luster.
- Kakav novi.
- Onaj to sam ga jutros imao ove. - rekao je Luster. - Negdi sam ga izgubio.
Ispo mi je kroz ovu rupu u depu. Ako ga ne naem ne mogu veeras na prestavu.
- A odakle tebi taj novi, mali. Nao si ga valjda nekom bjelcu u depu dok nije
gledo.
- Nao sam ga ge se ve novci nalaze. - rekao je Luster. - I one ih ima jo puno.
Samo ja moram prona ovaj. Jel ga ko od vas ve nao.
- Briga mene za tvoj novi. Imam ja svog posla.
- Ajde, ovamo doi. - rekao je Luster. - Pomogni mi trait.
- Ne bi on prepozno novi ni da ga vidi, jelda.
- Ipak mi moe pomo trait. - rekao je Luster. - Idete li vi veeras na prestavu.
16
William Faulkner
- Ma kakva prestava, to je tebi. Kad zavrim s ovim u koritu neu se moi

maknut od umora.
- Glavu dajem da e do. - rekao je Luster. - Glavu dajem da si i sino bila. Gla-
vu dajem da ete svi bit u atoru kad se otvori.
- Bit e dosta crnaca i bez mene. Sino je bilo.
- Valjda novac crnca valja isto koliko i bjelca.
- Bjelci daju crncima novac jer znaju da e im prvi bjelac koji naie s muzikom
sve to uzet, pa e crnac opet morat rintat da zaradi jo.
- A jel te ko sili da ide na prestavu.
- Jo ne. Tome se valjda jo nisu domislili.
- to ti ima protiv bjelaca.
- Nemam ja nit protiv njiju. Ja gledam svoja posla a oni nek gledaju svoja. Briga
mene za tu prestavu.
- Ima tamo jedan koji zna svirat na pili. Svira na njoj ko da je banjo.
- Vi ste ili sino. - rekao je Luster. - Ja idem veeras. Ako pronaem di sam izgu-
bio onaj novi.
- Valjda i njega vodi sa sobom.
- Ja da njeg vodim. - rekao je Luster. - Misli da mi se hoe bit kraj njeg kad po-
ne urlat.
- A to radi kad pone urlat.
- Premlatim ga. - rekao je Luster. Sjeo je i zavrnuo nogavice kombinezona. Oni su
se igrali u potoku.
- Jeste ve nali koju loptu. - rekao je Luster.
- Ma vidi to se pravi vaan. Bolje da ti baka ne uje kako govori.
Luster je zagazio u potok gdje su se igrali. Traio je po vodi, uz obalu.
- Imo sam ga kad smo jutros bili ove. - rekao je Luster.
- Gdje si ga to izgubio.
- Tono iz ove rupe u depu. - rekao je Luster. Traili su po vodi. Onda su se svi
brzo uspravili i prestali, a onda su se prskali i tukli u potoku. Luster ju je uzeo i svi
su unuli u vodi, gledajui na breuljak izmeu grmlja.
- e su. - rekao je Luster.
- Jo ih se ne vidi.
Luster ju je spremio u dep. Doli su niz breuljak.
- Je li ovamo pala neka lopta.
17
William Faulkner
- Sigurno je u vodi. Da je nije koji od vas djeaka vidio ili uo.

- Nisam uo da bi to doletilo ovamo. - rekao je Luster. - uo sam kako je neto
tresnulo one u ono stablo. Ne znam na koju je stranu otilo.
Traili su u potoku.
- K vragu. Pogledaj du potoka. Ovamo je doletjela. Vidio sam je.
Traili su du potoka. Zatim su se vratili uz breuljak.
- Je li kod tebe ta lopta. - rekao je djeak.
- to bi ja s loptom. - rekao je Luster. - Nisam ja vidio nikakvu loptu.
Djeak je zagazio u vodu. Hodao je dalje. Osvrnuo se i opet pogledao Lustera.
Poao je dalje niz potok.
ovjek je na breuljku rekao Caddie. Djeak je iziao iz vode i krenuo uzbrdo.
- Ma uje ti ovo. - rekao je Luster. - Daj zavei.
- Rata sad cvili.
- A Bog bi ga znao. - rekao je Luster. - Samo mu tako doe. Cijelo jutro ve cvili.
Valjda zato to mu je roendan.
- Kolko mu je godina.
- Trideset i tri. - rekao je Luster. - Jutros je napunio trideset i tri.
- Oe re, ve trideset godina ima tri godine.
- Ja samo kaem to su mamica rekli. - rekao je Luster. - Ja ne znam. Ali na torti
e bit trideset i tri svjeice. Mala torta. Jedva e stat na nju. uti sad. Ajde, doi ova-
mo. - Priao je i uhvatio me za ruku. - Ti blentavac jedan. - rekao je. - Ba hoe da
te izmlatim.
- Sigurno i hoe.
- I jesam, kolko puta. uti, uje. - rekao je Luster. - Pa ljepo sam ti reko da ne
moe onamo gore. Ko nita e ti otkinut glavu onom njihovom loptom. Ajde, doi
ovamo. - Povukao me natrag. - Sjedni. - Sjeo sam a on mi je izuo cipele i
zavrnuo nogavice hlaa. - A sad ajde u vodu i igraj se i prestani slinit i cvilit.
Uutio sam i zagazio u vodu i Roskus je doao i rekao da tdemo veerati a Caddy
je rekla
Jo nije vrijeme veeri. Ja ne idem.
Bila je mokra. Igrali smo se u potoku i Caddy je unula i smoila haljinu i Versh
je rekao,
- Mama e te izmlatit to si smoila opravu.
- A ja znam da me nee izmlatiti. - rekla je Caddy.
18
William Faulkner
- Kako zna. - upitao je Quentin.

- Nije vano kako znam. - rekla je Caddy. - Odakle ti zna.
- Rekla je da e te istui. - rekao je Quentin. - Osim toga, ja sam stariji od tebe.
- Ja imam sedam godina. - rekla je Caddy. - Valjda znam.
- Ja sam jo stariji. - rekao je Quentin. - Ja idem u kolu. Je li da idem, Versh.
- Zna da e te izlemat ako smoi opravu. - rekao je Versh.
- Nije mokra. - rekla je Caddy. Uspravila se u vodi i pogledala haljinu. - Skinut u
je. - rekla je. - Onda e se osuili.
- Kladim se da nee. - rekao je Quentin.
- Kladim se da hou. - rekla je Caddy.
- Kladim se da je bolje da je ne skida. - rekao je Quentin.
Caddy je prila Vershu i meni i okrenula nam lea.
- Otkopaj me, Versh. - rekla je.
- Da se nisi usudio, Versh. - rekao je Quentin.
- Pa nije to moja oprava. - rekao je Versh.
- Otkopaj je, Versh. - rekla je Caddy. - Ili u ispriati Dilsey to si juer radio. - I
Versh ju je otkopao.
- Samo se usudi skinuti haljinu. - rekao je Quentin. Caddy je svukla haljinu i baci-
la je na obalu. Tada na sebi vie nije imala nita osim potkoulje i gaica, i Quentin
ju je pljusnuo i ona se poskliznula i pala u vodu. Kad se digla poela je trcati Qu-
entina vodom, a Quentin je trcao nju. Usput su malo zalili i Versha i mene pa me
Versh podigao i smjestio na obalu. Rekao je da e tuiti Caddy i Quentina, a onda su
Quentin i Caddy poeli Versha polijevati vodom. Sakrio se iza grma.
- Sve u vas tuit mamici, da znate. - rekao je Versh.
Quentin se uzverao na obalu i pokuao uloviti Versha, ali Versh je stao i vikao da
e sve tuiti. Caddy mu je rekla da e mu dopustiti da se vrati ako ih ne bude tuio.
Onda je Versh rekao da nee, pa su mu dopustili.
- Sad si valjda zadovoljna. - rekao je Quentin. - Sad e nas oboje istui.
- Ba me briga. - rekla je Caddy. - Ja u pobjei od kue.
- Ma nemoj. - rekao je Quentin.
- Pobjei u i nikad se vie neu vratiti. - rekla je Caddy. Poeo sam plakati. Cad-
dy se okrenula prema meni i rekla - Tiho - pa sam utihnuo. Onda su se igrali u poto-
ku. I Jason se igrao. On je bio sam dalje nizvodno. Versh je doao iz grma i opet me
stavio u vodu. Caddy je bila sva mokra i blatna otraga, i ja sam poeo plakati i u-
nuo sam u vodu.
19
William Faulkner
- Tiho, uje. - rekla je. - Neu ja nikamo pobjei. - I utihnuo sam. Caddy je miri-
sala kao drvee na kii.
Ma to je tebi, rekao je Luster. to ne moe ve jednom prestat cvilit i igrat se u
potoku ko eljade.
Zato ga ne vodi kui. Zar ti nisu rekli da ga ne vodi s imanja.
On jo misli da je panjak njihov, rekao je Luster. A iz kue se ne moe vidit ova-
mo, nikako.
Mi vidimo. A ljudi ne vole gledat maloumnog. To nosi nesreu.
Doao je Roskus i rekao da idemo veerati a Caddy je rekla da jo nije vrijeme
veeri.
- Ba je. - rekao je Roskus. - Dilsey kae nek svi doete kui. Dovedi ih, Versh. -
Poao je uz breuljak, gdje je mukala krava.
- Moda emo se osuiti dok stignemo do kue. - rekao je Quentin.
- Svemu si ti kriv. - rekla je Caddy. - Ba bih htjela da nas istuku. - Navukla je ha-
ljinu i Versh ju je zakopao.
- Nee ni znat da si se smoila. - rekao je Versh. - Nit se ne vidi. Samo ako te ja i
Jason ne tuimo.
- Hoe li nas tuiti, Jasone. - rekla je Caddy.
- Koga tuiti. - rekao je Jason.
- Nee on nita rei. - rekao je Quentin. - Je li da nee, Jasone.
- Kladim se da hoe. - rekla je Caddy. - Rei e Bakici.
- Ne moe njoj rei. - rekao je Quentin. - Ona je bolesna. Ako budemo polagano
hodali, bit e premrano da vide.
- Ba me briga hoe li vidjeti ili nee. - rekla je Caddy. - Ja u im sama rei. Pone-
si ga uzbrdo, Versh.
- Jason nas nee odati. - rekao je Quentin. - Sjea li se onog luka i strijele to
sam ti ih napravio, Jasone.
- Sad su potrgani. - rekao je Jason.
- Neka samo kae. - rekla je Caddy. - Fuka se meni. Ponesi Mauryja uz brijeg,
Versh. - Versh je unuo i ja sam mu se uspeo na lea.
Vidimo se veeras svi na prestavi, rekao je Luster. Ajde, bre malo. Moramo na
taj novi.
- Ako budemo polagano hodali, bit e mrano kad stignemo. - rekao je Quentin.
- Ja neu hodati polagano. - rekla je Caddy. Popeli smo se uzbrdo, ali Quentin nije
bio s nama. On je jo bio kod potoka kad smo mi stigli do mjesta gdje ve vonjaju
20
William Faulkner
svinje. Roktale su i njukale u valovu u kutu. Jason je iao za nama, s rukama u de-
povima. Roskus je muzao kravu na vratima tale.
Krave su iskakale iz tale.
- Hajde. - rekao je T.P. - Hajde, opet se deri. I ja u se derat. Uuuuuu. - Quentin je
opet udario T.P.ja nogom. Gurnuo ga je u valov iz kojega su jele svinje i T.P. je ostao
leati. - Sveca mu. - rekao je T.P. - Vidi kako me spopao. Gle kako me bjelac sad
udario. Uuhuuuu.
Nisam plakao, ali nisam mogao prestati. Nisam plakao, ali tlo se micalo, i onda
sam zaplakao. Tlo se neprestano uzdizalo i krave su trale nizbrdo. T.P. je pokuao
ustati. Opet je pao u valov a krave su trale nizbrdo. Quentin me drao za nadlakticu
i ili smo prema tali. Onda tale nije bilo i morali smo ekati da se vrati. Nisam vi-
dio da se vraa. Dola je iza nas i Quentin me posadio u jasle iz kojih su jele krave.
Drao sam se vrsto za njih. I one su odlazile, i ja sam se vrsto drao. Krave su
opet trale nizbrdo, kroz vrata. Nisam mogao prestati. Quentin i T.P. dolazili su uz
breuljak i tukli se. T.P. je padao nizbrdo a Quentin ga je vukao uzbrdo. Quentin je
udario T.P.ja. Ja nisam mogao prestati.
- Ustani. - rekao je Quentin. - I ostani ovdje. Ne mii se dok se ja ne vratim.
- Ja i Benjy emo se vratit na svadbu. - rekao je T.P. - Uuuhuuuu.
Quentin je opet udario T.P.ja. Onda je poeo njime lupati o zid. T.P. se samo smi-
jao. Svaki put kad je Quentin lupio njime o zid pokuao je rei Uuuuu, ali nije mo-
gao od smijeha. Nisam vie plakao, ali nisam mogao prestati. T.P. je pao na mene i
vrata od tale su otila. Otila su nizbrdo i T.P. se tukao sam i opet je pao. I dalje se
smijao, a ja nisam mogao prestati, i pokuao sam ustati i pao sam, i nisam mogao
prestati. Versh je rekao,
- E da zna da je dosta. Bogami si preero. Prestani ve jednom s tom derainom.
T.P. se i dalje smijao. Skljokao se na vrata i smijao se. - Uuuuuuu. - rekao je. - Ja i
Benjy se vraamo na svadbu. - Moti. - rekao je T.P.
- Tiho. - rekao je Versh. - A otkuda ti.
- Iz podruma. - rekao je T.P. - Uuuuu.
- Tiho, uje. - rekao je Versh. - A otkud iz podruma.
- Odsvuda. - rekao je T.P. I opet se smijao. - Ostalo je vie od sto boca. Vie od
miljun. Pazi, crnjo, sad u urlati.
Quentin je rekao, - Podigni ga.
Versh me podigao.
- Popij ovo, Benjy. - rekao je Quentin. aa je bila vrua. - I lajde, budi tiho. - re-
kao je Quentin. - Popij ovo.
21
William Faulkner
- Mot. - rekao je T.P. - Dajte da ja popijem, gospon Quentin.

- Zavei. - rekao je Versh. - Gospon Quentin e te prebiti.
- Dri ga, Versh. - rekao je Quentin.
Drali su me. Bilo mi je vrue na bradi i na koulji. - Pij. - rekao je Quentin.
Drali su mi glavu. Bilo je vrue u meni, i opet sam poeo. Sad sam plakao, i neto
se u meni dogaalo i jo sam jae plakao, a oni su me drali dok se to nije presta-
lo dogaati. Onda sam umuknuo. Jo se uvijek vrtjelo, i onda su poele prikaze.
Otvori staju, Versh. Ile su polako. Prostri te prazne vree po podu. Ile su bre, go-
tovo dovoljno brzo. Tako. Sad ga uhvati za noge. I dalje su ile, glatke i sjajne. uo
sam kako se T.P. smije. Iao sam s njima, uz sjajan breuljak.
Na vrhu brda Versh me spustio na zemlju. - Doi ovamo, Quentine. - zazvao je i
osvrnuo se niz breuljak. Quentin je jo stajao dolje kod potoka. Skrivao se u sjeni
gdje je bio potok.
- Ma ostavi tu sinju kukavicu. - rekla je Caddy. Uzela me za ruku i proli smo kraj
tale i kroz velika vrata. Vidjeli smo abu na puteljku od opeka, uala je nasred
puta. Caddy ju je prekoraila i povukla me za sobom.
- Idemo, Maury. - rekla je. aba je i dalje uala na putu dok je Jason nije od-
gurnuo nogom.
- Dobit e bradavicu od nje. - rekao je Versh. aba je odskakutala.
- Idemo, Maury. - rekla je Caddy.
- Veeras imaju goste. - rekao je Versh.
- Kako zna. - rekla je Caddy.
- Sva svjetla gore. - rekao je Versh. - Svjetlo u svakom prozoru.
- Pa valjda moemo upaliti sva svjetla i bez gostiju ako hoemo. - rekla je Caddy.
- Kladim se da su gosti. - rekao je Versh. - Bolje vam je oti na stranji ulaz i onda
tiho gore po stubama.
- Ba me briga. - rekla je Caddy. - Ja idem ravno u salon gdje su gosti.
- Kladim se da e te tatica onda istui. - rekao je Versh.
- Ba me briga. - rekla je Caddy. - Ui u ravno u salon. Ui u ravno u blagova-
onicu i lijepo veerati.
- Kamo e sjest. - rekao je Versh.
- Sjest u u bakin stolac. - rekla je Caddy. - Ona ionako jede u krevetu.
- Ja sam gladan. - rekao je Jason. Protrao je kraj nas i jurnuo puteljkom. Ruke je
drao u depovima i pao je. Versh mu je priao i podigao ga.
- Da ne zabija ruke u depove, mogo bi se zadrat na nogama. - rekao je Versh. -
22
William Faulkner
Em ih ne stigne izvu na vrijeme, em si debeo, pa onda jasno da mora past.

Otac je stajao kraj stuba za kuhinju.
- Gdje je Quentin. - rekao je.
- Eno dolazi puteljkom. - rekao je Versh. Quentin je polako dolazio. Koulja mu
je bila bijela mrlja.
- Hm. - rekao je Otac. Svjetlo je padalo niz stube, na njega.
- Caddy i Quentin su se polijevali vodom. - rekao je Jason.
ekali smo.
- Polijevali se, ha. - rekao je Otac. Quentin je doao, i Otac je rekao, - Danas mo-
ete veerati u kuhinji. - Sagnuo se i podigao me, i svjetlo se izlilo niza stube i na
mene, i mogao sam s visoka gledati na Caddy i Jasona i Quentina i Versha. Otac
se okrenuo prema stubitu. - Ali morate biti mirni. - rekao je.
- Zato moramo biti mirni, Oe. - rekla je Caddy. - Imamo li goste.
- Da. - rekao je otac.
- Reko sam ti da su doli gosti. - rekao je Versh.
- Nisi. - rekla je Caddy. - Ja sam rekla da su doli gosti. Ja sam rekla da u...
- utite. - rekao je Otac. Uutjeli su i Otac je otvorio vrata i preli smo stranju
verandu i uli u kuhinju. Ondje je bila Dilsey i Otac me posjeo na stolac i spustio
preku i privukao stolac stolu gdje je bila veera. Puila se.
- Sad da ste sluali Dilsey, jeste li razumjeli, - rekao je Otac. - Ne daj im da gala-
me vie nego to ba moraju, Dilsey.
- Dobro, gospodine. - rekla je Dilsey. Otac je otiao.
- Zapamtite da morate sluati Dilsey, jeste li razumjeli. - rekao je iza nas. Nagnuo
sam lice ondje gdje je bila veera. Puila mi se u lice.
- Daj da veeras sluaju mene, Oe. - rekla je Caddy.
- Ja neu. - rekao je Jason. - Ja u sluati Dilsey.
- Morat e, ako ti Otac naredi. - rekla je Caddy. - Daj da mene sluaju, Oe.
- Ja neu. - rekao je Jason. - Ja te neu sluati.
- Tiho. - rekao je Otac. - Onda dobro, svi sluajte Caddy. Kad zavre, povedi ih
gore po stranjim stubama, Dilsey.
- Dobro, gospodine. - rekla je Dilsey.
- Eto. - rekla je Caddy. - Sad ete me valjda sluati.
- Budite svi tiho, ujete. - rekla je Dilsey. - Veeras morate biti mirni.
- Zato moramo veeras biti mirni. - apnula je Caddy.
23
William Faulkner
-Nije vano. - rekla je Dilsey. - Saznat ete kad dragom Bogu bude po volji. - Do-
nijela mi je moju zdjelicu. Para se dizala iz nje i kakljala mi lice. - Amo, doi,
Versh. - rekla je Dilsey.
- Kad je to dragom Bogu po volji, Dilsey. - rekla je Caddy.
- U nedjelju. - rekao je Quentin. - Ti ba nita ne zna.
- Pssst. - rekla je Dilsey. - to vam nije gospodin Jason reko da budete mirni.
Ajde, sad veerajte. Ti, Versh. Uzmi njegovu licu. - Vershova se ruka pojavila sa
licom, ula u zdjelicu. lica mi se podigla do usta. Para me kakljala u ustima.
Onda smo prestali jesti i zgledali smo se i bili smo mirni, i onda smo opet ono uli i
ja sam poeo plakati.
- to je to bilo. - rekla je Caddy. Poloila je svoju ruku na moju.
- To je bila Majka. - rekao je Quentin. lica se podigla i jeo sam, onda sam opet
zaplakao.
- uti. - rekla je Caddy. Ali nisam uutio i ona mi je prila i ovila ruke oko mene.
Dilsey je otila i zatvorila i jedna i druga vrata, onda to vie nismo uli.
- uti, uje. - rekla je Caddy. Uutio sam i jeo sam. Quentin nije jeo, ali Jason
jest.
- Ono je bila Majka. - rekao je Quentin. Ustao je.
- Da si odma sjeo. - rekla je Dilsey. - Gore imaju goste, a ti u ovako blatnoj odje-
i. I ti sjedni, Caddy, i zavri s tim jelom.
- Plakala je. - rekao je Quentin.
- Ne, ono je netko pjevao. - rekla je Caddy. - Je li, Dilsey.
- Samo vi pojedite svoju veeru, kako je reko gospodin Jason. - rekla je Dilsey. -
Saznat ete sve kad dragom Bogu bude po volji. - Caddy se vratila na svoj stolac.
- Kazala sam vam da imaju goste. - rekla je.
Versh je rekao: - Sve je pojeo.
- Daj ovamo njegovu zdjelu. - rekla je Dilsey. Zdjela je otila.
- Dilsey. - rekla je Caddy. - Quentin ne jede svoju veeru. Je li da me on mora slu-
ati.
- Pojedi tu veeru, Quentin. - rekla je Dilsey. - Morate zavrit i pokupit se iz moje
kuhinje.
- Vie mi se ne jede. - rekao je Quentin.
- Mora jesti ako ti ja kaem. - rekla je Caddy. - Je li da mora, Dilsey.
Zdjela mi se puila u lice, i Vershova je ruka zamoila licu u nju i para mi je ula
u usta i kakljala me.
24
William Faulkner
- Neu vie jesti. - rekao je Quentin. - Kako se mogu zabavljati s gostima kad je
Bakica bolesna.
- Gosti e biti dolje. - rekla je Caddy. - Ona moe izii na galeriju i gledati ih.
Tako u i ja, kad obuem spavaicu.
- Majka je plakala. - rekao je Quentin. - Je li da je plakala, Dilsey.
- Ne dodijavaj mi, mali. - rekla je Dilsey. - Moram skuvat veeru za sve te ljude
im vi pojedete.
Poslije nekog vremena ak je i Jason zavrio s jelom, i poeo je plakati.
- Ajde, samo si jo ti falio. - rekla je Dilsey.
- Plae svake noi otkako se Bakica razbolila pa ne moe vie s njom spavati. -
rekla je Caddy. - Cmizdravac.
- Sve u vas tuiti, da znate. - rekao je Jason.
Plakao je. - Ve jesi. - rekla je Caddy. - Sad vie nema to ispriati.
- Ajde, svi morate u krevet. - rekla je Dilsey. Prila mi je i spustila me sa stolca i
obrisala mi lice i ruke toplom krpom. - Versh, moe li ih tiho odvesti gore stranjim
stubama. Ti, Jasone, prestani cmizdriti.
- Jo je prerano za spavanje. - rekla je Caddy. - Nikad ne moramo ovako rano ii
spavati.
- Veeras idete. - rekla je Dilsey. - Va tatica je reko da smjesta poete gore im
poveerate. uli ste ga.
- Rekao je da moraju mene sluati. - rekla je Caddy.
- Ja te neu sluati. - rekao je Jason.
- Mora. - rekla je Caddy. - Hajdemo, uje. Mora initi sve to ti ja kaem.
- Pazi da budu tiho, Versh. - rekla je Dilsey. - Bit ete tihi, jelda.
- Zato veeras moramo biti tako tihi. - rekla je Caddy.
- Vaa majica se ne osjea dobro. - rekla je Dilsey. - Ajde, hodite s Vershom.
- Rekao sam ti da Majka plae. - rekao je Quentin. Versh me podigao i otvorio
vrata na stranju verandu. Izili smo i Versh je zatvorio vrata i bilo je crno. Mogao
sam namirisati Versha i osjetiti ga. Sad svi budite tiho. Jo neemo gore. Gospodin
Jason je rekao da svi doemo gore. Rekao je da me sluate. Ja te neu sluati. Ali re-
kao je da svi morate. Jel da je rekao, Quentine. Osjeao sam Vershovu glavu. uo
sam nas. Jel da je rekao, Versh. Da, tako je. Onda ja kaem da svi jo malo izae-
mo. Hajdemo. Versh je otvorio vrata i svi smo izili.
Sili smo niz stube.
- Moda da bi bilo najbolje da odemo do Vershove kue, pa emo biti na miru. -
25
William Faulkner
rekla je Caddy. Versh me spustio i Caddy me uzela za ruku i zaputili smo se pu-
teljkom od opeke.
- Hajde. - rekla je Caddy. - Nema vie one abe. Ve je sigurno odskakutala preko
u vrt. Moda emo vidjeti koju drugu. - Naiao je Roskus s vjedrima za mlijeko. Po-
ao je dalje. Quentin nije iao s nama. Sjedio je na kuhinjskom stubitu. Spustili smo
se do Vershove kue. Volio sam mirisati Vershovu kuu. Unutra je gorjela vatra i
T.P. je uao u koulji pred njom i potpirivao je da se rasplamsa.
Onda sam ja ustao i T.P. me obukao i otili smo u kuhinju i jeli smo. Dilsey je pje-
vala i ja sam poeo plakati pa je ona prestala.
- Pazi da ne prilazi kui, uje. - rekla je Dilsey.
- Ne moemo i onamo. - rekao je T.P.
Igrali smo se u potoku.
- Ne moemo i tamo prijeko. - rekao je T.P. - Pa zna da mamica kae da ne smi-
jemo.
Dilsey je pjevala u kuhinji i ja sam poeo plakati.
- uti. - rekao je T.P. - Ajde, doi. Idemo dolje do staje.
Roskus je muzao krave u staji. Muzao je jednom rukom i stenjao. Nekoliko ptica
sjedilo je na vratima staje i gledalo ga. Jedna se od njih spustila i jela s kravama.
Gledao sam Roskusa kako muze dok je T.P. hranio Queenie i Princea. Tele je bilo
u svinjcu. Gurkalo je njukicom ianu ogradu i mukalo.
- T.P. - rekao je Roskus. T.P. je rekao tu sam, iz staje. Fancy je pruila glavu iznad
vrata, jer je T.P. jo nije bio nahranio. - Zavri s tim. - rekao je Roskus. - Morat e ti
must. Desna mi ruka vie nije nizato.
T.P. je doao i poeo musti.
- Zato ne ide doktoru. - rekao je T.P.
- Nita tu doktor ne moe. - rekao je Roskus. - Bar ne u ovoj kui.
- to fali ovoj kui. - rekao je T.P.
- Nema sree u ovoj kui. - rekao je Roskus. - Dovedi ono tele kad zavri.
Nema sree u ovoj kui, rekao je Roskus. Plamen se uzdizao i padao iza njega i
Versha, klizio po njegovom i Vershovom licu. Dilsey me napokon spremila u krevet.
Krevet je mirisao kao T.P. To mi se svialo.
- to ti zna o tome. - rekla je Dilsey. - U kakvom si to transu bio.
- Ne treba ti za to nikakva transa. - rekao je Roskus. - Ko da ne lei znak toga to-
no one na onoj postelji. Ko da rije taj znak tu ve petnajst godina, tako da ga svi
mogu vidit.
26
William Faulkner
- Pa moda i jest. - rekla je Dilsey. - Ali tebi i tvojima nije nita naudio, jelda.
Versh radi a Frony nam se udala, a T.P. e uskoro dovoljno odrast da te zamjeni kad
te tvoja reuma dokraji.
- Dosad su bila dva. - rekao je Roskus. - A bit e jo jedan. Ja sam vidio znak, a
vidla si ga i ti.
- uo sam one noi sovuljagu. - rekao je T.P. - Ni Dan nije htio do veerat. Nije
htio i dalje od staje. Poeo je zavijat odma posije sumraka. Versh ga je uo.
- Bit e ih i vie od jednog. - rekla je Dilsey. - Pokai mi ovjeka koji nee umri-
jet, blaeno bilo ime Isusovo.
- Nije sve ni u smrti. - rekao je Roskus.
- Znam ja to ti misli. - rekla je Dilsey. - I nee bit sree ni kad ga zovnu tim
imenom, ako ne sjedi s njim dok plae.
- Nema sree u ovoj kui. - rekao je Roskus. - Vidio sam to jo i prije, ali kad su
mu promjenili ime, sad znam sigurno.
- Ma uuti. - rekla je Dilsey. Navukla je pokrivae preko mene. Mirisali su kao
T.P. - Sad da ste svi bili tiho dok on ne zaspi.
- Vidio sam znak. - rekao je Roskus.
- Znak da e T.P. morat radit sve umjesto tebe. - rekla je Dilsey. Odvedi njega i
Quentin dolje u kuu, T.P, nek se igraju s Lusterom, ge Frony moe na njih pazit, a
ti onda doi pomo svom tatici.
Zavrili smo s jelom. T.P. je podigao Quentin i sili smo do T.P.jeve kue. Luster
se igrao na zemlji. T.P. je spustio Quentin pa se i ona igrala na zemlji. Luster je imao
nekakve pule pa su se on i Quentin potukli oko njih i Quentin mu je uzela pu-
le. Luster je zaplakao i dola je Frony i dala Lusteru limenku da se s njom igra, a ja
sam onda uzeo pule i Quentin se poela sa mnom tui i ja sam plakao.
- Pst, tiho. - rekla je Frony. - Ma ta te nije sram. Uzet malom djetetu igraku. -
Oduzela mi je pule i vratila ih Quentin.
- Tiho, uje. - rekla je Frony. - Tiho, kaem ti.
- Uuti. - rekla je Frony. - Tebe treba biem, to tebi treba. - Podigla je Lustera i
Quentin. - Doite ovamo. - rekla je. Ili smo u staju. T.P. je muzao kravu. Roskus je
sjedio na sanduku.
- to mu je sad opet. - rekao je Roskus.
- Morat e ga ove zadrat. - rekla je Frony. - Opet se tue s onom malom dje-
com. Otima im igrake. Ostani tu s T.P.jem i pokuaj malo biti tiho.
- Pazi, dobro oisti to vime. - rekao je Roskus. - Onu junicu si zimus izmuzo na
suho. Ako i ovu izmuze na suho, nee vie bit mljeka.
27
William Faulkner
Dilsey je pjevala.
- Ne onam prijeko. - rekao je T.P. - Pa zna da mamica kau da ne smije onamo.
Pjevali su.
- Ajdemo. - rekao je T.P. - Idemo se igrat s Quentin i s Lusterom. Ajde.
Quentin i Luster igrali su se na zemlji ispred T.P.jeve kue. U kui je gorjela
vatra, uzdizala se i padala, a Roskus se crn isticao pred njom.
- To je tree, Bogu hvala. - rekao je Roskus. - Reko sam ti prije dvije godine.
Nema sree u ovoj kui.
- Zato onda ne ode. - rekla je Dilsey. Svlaila me. - Zbog tih tvojih brbljanja o
nesrei Versh oe u Memphis. Sad ti je valjda srce na mjestu.
- Ne daj Boe gore nesree za Versha. - rekao je Roskus.
Ula je Frony.
- Jeste li gotovi. - rekla je Dilsey.
- T.P. e sve dovrit. - rekla je Frony. - Milostiva eli da spremi Quentin u krevet.
- Doi u im uzmognem. - rekla je Dilsey. - Sad bi joj ve moglo bit jasno da ne-
mam krila.
- To ti ou re. - rekao je Roskus. - Ne moe bit sree u kui ge se nikad ne spo-
minje ime jednog njihovog roenog djeteta.
- Pst. - rekla je Dilsey. - Oe da opet pone.
- Podizat djete a da ne zna kako joj se roena mati zove. - rekao je Roskus.
- Ne beri ti brigu zbog nje. - rekla je Dilsey. - Ja sam ih sve podigla pa valjda
mogu podi jo jedno. Ajde, umukni. Nek spava ako hoe.
- Ne re ime. - rekla je Frony. - Pa ne zna on niije ime.
- Samo mu ga kai pa da vidi kako ne zna. - rekla je Dilsey. - Kai mu ga dok
spava, i glavu dajem da e ga ut.
- Zna on puno vie nego to ljudi misle. - rekao je Roskus. - On je znao kad im je
dola posljednja ura, kao i onaj prepeliar. I znao bi ti re kad e i njemu do, kad bi
mogo govorit. Ili tebi. Ili meni.
- Izvadi Lustera iz tog kreveta, mamice. - rekla je Frony. - Taj e ga deko za-
coprat.
- Zavei, jes me ula. - rekla je Dilsey. - Valjda ti nije vrana mozak popila. Zato
uope slua Roskusa. Lezi, Benjy.
Dilsey me gurnula i legao sam u krevet u kojem je ve bio Luster. Spavao je.
Dilsey je uzela dugaak komad drveta i poloila ga izmeu Lustera i mene. - Ostani
na svojoj strani, uje. - rekla je Dilsey. - Luster je malean, i ne smije mu nuudit.
28
William Faulkner
Jo ne moe ii, rekao je T.P. ekaj.

Gledali smo iza ugla kue i promatrali kako koije odlaze.
- Sad. - rekao je T.P. Podigao je Quentin i potrali smo dolje do ugla ograde i gle-
dali ih kako prolaze. - Eno ga. - rekao je T.P. - Vidi onu sa staklom. Pogledaj ga.
Lei u njoj. Vidi.
Ajdemo, rekao je Luster, odnjet u ovu loptu doma da je ne izgubim. Ne, gospodi-
ne moj, ti je ne moe dobit. Ako te oni ljudi vide s njom, rei e da si je ukro. Ajd
uti, uje. Ne mogu li je dat. I to bi ti s njom. Ne zna se ni loptat.
Frony i T.P. igrali su se na zemlji kraj vrata. T.P. je imao krijesnice u boci.
- Kako to da ste opet vani. - rekla je Frony.
- Imamo goste. - rekla je Caddy. - Otac je rekao da me veeras svi moraju sluati.
Mislim da ete me morati sluati i ti i T.P.
- Ja te neu sluati. - rekao je Jason. - A Frony i T.P. isto ne moraju.
- Sluat e ako im ja kaem. - rekla je Caddy. - Ali moda od njih to neu traiti.
- T.P. nikad nikog ne slua. - rekla je Frony. - Je li ve poeo taj sprovod.
- to je to sprovod. - rekao je Jason.
- to ti nisu mamica rekli da im ne kae. - rekao je Versh.
- To je kad nariu. - rekla je Frony. - Naricali su dva dana za sestrom Beulom
Clay.
Naricali su u Dilseynoj kui. Dilsey je naricala. Kad je Dilsey naricala Luster je
rekao, Tiho, i utihnuli smo, a onda sam ja poeo plakati i Blue je zavijala pod ku-
hinjskim stubama. Onda je Dilsey prestala i mi smo prestali.
- Oh. - rekla je Caddy. - To je za crnce. Bijeli ljudi nemaju sprovoda.
- Mamica su rekli da im ne kaemo, Frony. - rekao je Versh.
- to to. - rekla je Caddy.
Dilsey je naricala, i kad sam ja doao onamo poeo sam plakati a Blue je zavijala
pod stubama. Luster, rekla je Frony s prozora. Odvedi ih dolje do staje, ne mogu nit
skuvat kraj tolke dreke. I tog psa makni. Vodi ih odavde.
Ne idem ja tamo dolje, rekao je Luster. Mogo bi one sastat taticu. Sino sam ga
vidio, lamatao je rukama u staji.
- Da mi je znat zato ne bi smjela re. - rekla je Frony. - I bjelci isto umiru. Tvoja
baka je mrtva isto ko da je crnac, zna.
- Psi su mrtvi. - rekla je Caddy. - A kad je Nancy pala u jarak i Roskus ju je ustri-
jelio onda su doli kopci i svukli je.
29
William Faulkner
Okrugle su se kosti izboile iz jarka, gdje su u crnom jarku bile tamne povijue,
ravno u mjeseinu, kao da su tu stale neke od prikaza. Onda su sve stale i bio je
mrak, i kad sam prestao da opet ponem uo sam Majku, i korake kako se hitro uda-
ljuju, i mogao sam outjeti onaj vonj. Tada je dola soba, ali oi su mi se zaklopile.
Nisam prestao. utio sam vonj. T.P. je otkopao posteljinu.
- Tiho. - rekao je. - Pssssst.
Ali ja sam utio vonj. T.P. me podigao i brzo mi navukao odjeu.
- uti, Benjy. - rekao je. - Idemo dolje u nau kuu. Jel da hoe naoj kui, tamo
ge je Frony. uti. Psssst.
Zavezao mi je cipele i nataknuo mi kapu i izili smo. U hodniku je gorjelo svjetlo.
S druge strane hodnika uli smo Majku.
- Pssssssssst, Benjy. - rekao je T.P. - Zaas smo vani.
Otvorila su se jedna vrata i utio sam onaj vonj vie nego prije, i pojavila se jedna
glava. Nije to bio Otac. Otac je ondje bio bolestan.
- Jel ga moe izvest iz kue.
- Ve smo krenuli. - rekao je T.P. Dilsey se popela uza stube.
- Pst. - rekla je. - Pst. Vodi ga naoj kui, T.P. Frony mu sprema krevet. Sluaj, pa-
zite na njega. Pst, Benjy. Ajde, idi s T.P.jem.
Otila je onamo odakle smo uli Majku.
- Bolje da bude ondje. - To nije bio Otac. Zatvorio je vrata, ali ja sam ipak osjeao
vonj.
ili smo stubama. Stube su se sputale u mrak i T.P. me uzeo za ruku i izili smo
kroz vrata, van iz mraka. Dan je sjedio u stranjem dvoritu i zavijao.
- On to njui. - rekao je T.P. - I ti si tako sazno, je li.
Spustili smo se stubama, gdje su bile nae sjene.
- Zaboravio sam tvoj kaput. - rekao je T.P. - Moro bi ga nosit. AL ne vraam se.
Dan je zavijao.
- Sad budi tiho. - rekao je T.P. Nae su se sjene kretale, ali Danova sjena nije se
kretala osim to je s njim zavijala.
- Ne mogu te povest doma dok ovako urla. - rekao je T.P. - Ve je bilo gadno s
tobom i prije nego ti je glas posto ko u starog apca. Ajmo.
Ili smo po puteljku od opeka, s naim sjenama. Kotac je vonjao kao svinje. Kra-
va je stajala na travi, vakala i gledala nas. Dan je zavijao.
- Probudit e cjeli grad. - rekao je T.P. - Moe li umuknut.
Vidjeli smo Fancy kako pase uz potok. Mjesec je sjao na vodu kad smo stigli ona-
30
William Faulkner
mo.
- Ne, gospodine moj. - rekao je T.P. - Ovo je preblizu. Ne moemo se ove zausta-
vit. Ajmo. Ma pogledaj se. Cjelu si nogu smoio. Ajde, idemo. - Dan je zavijao.
Jarak je izronio iz trave to je zujala. Kosti su se izboile iz crnih povijua.
- Evo. - rekao je T.P. - Sad moe urlat dok ne promukne. Ima cjelu no i dvade-
set jutara panjaka pred sobom, pa urlaj kolko ti volja.
T.P. je legao u jarak a ja sam sjeo i gledao kosti gdje su kopci jeli Nancy, lepeui
van iz jarka crni i spori i teki.
Imo sam ga kad sam ranije bio ovdje, rekao je Luster. Pokazo sam ti ga. Zar ga
nisi vidio. Izvuko sam ga iz depa ba ove na ovom mjestu i pokazo sam ti ga.
- Ne misli valjda da e kopci svui bakicu. - rekla je Caddy. - Ba si blesav.
- Ti si runa ptiurina. - rekao je Jason. Poeo je plakati.
- A ti si onda prase. - rekla je Caddy. Jason je plakao. Ruke je zataknuo u depo-
ve.
- Jason e postat bogata. - rekao je Versh. - Uvjek dri ruku na novcu.
Jason je plakao.
- Sad si ga rasplakao. - rekla je Caddy. - Tiho budi, Jason. Kako mogu kopci ui k
bakici. Otac im ne bi dao. Pa zar bi ti dao da te kobac svue. Hajde, uuti.
Jason je uutio. - Frony je rekla da je to sprovod. - rekao je.
- E nije. - rekla je Caddy. - Nego je primanje. Frony o tome pojma nema. On bi
htio tvoje krijesnice, T.P. Daj mu ih da ih malo dri.
T.P. mi je dao staklenku s krijesnicama.
- Sigurna sam da emo neto vidjeti ako odemo do prozora od salona. - rekla je
Caddy. - Onda ete mi vjerovati.
- Ja ve znam. - rekla je Frony. - Ne moram ja nit vidit.
- Bolje ti je da zavee, Frony. - rekao je Versh. - Mamica e te izmlatit.
- to ti to zna. - rekla je Caddy.
- Ja znam to znam. - rekla je Frony.
- Hajdemo. - rekla je Caddy. - Idemo naprijed pred kuu.
Krenuli smo.
- T.P. oe svoje krijesnice. - rekla je Frony.
- Daj mu da ih jo malo dri, T.P. - rekla je Caddy. - Donijet emo ih natrag.
- Vi ih niste ni navatali. - rekla je Frony.
- A ako kaem da i ti i T.P. moete ii s nama, hoe li mu dati da ih dri. - rekla
31
William Faulkner
je Caddy.
- Niko nije reko da ja i T.P. moramo tebe sluat. - rekla je Irony.
- Ako kaem da ne morate, hoete li mu dati da ih dri. - rekla je Caddy.
- Moe. - rekla je Frony. - Daj mu da ih dri, T.P. Mi ih idemo gledat kako nariu.
- Nitko ne narie. - rekla je Caddy. - Kaem ti da imaju primanje. Zar nariu,
Versh.
- Kako da znamo to rade ako ove stojimo. - rekao je Versh.
- Hajdemo. - rekla je Caddy. - Frony i T.P. me ne moraju sluati. Ali ostali moraju.
Najbolje da ga ti ponese, Versh. Ve se mrai.
Versh me podigao i krenuli smo oko kuhinje.
Kad smo pogledali iza ugla vidjeli smo svjetla kako se primiu kolnim putem. T.P.
se vratio do podrumskih vrata i otvorio ih.
Zna to je one dolje, rekao je T.P. Soda voda. Vidio sam gospodina Jasona kako
izlazi odande s rukama punim boca. Priekaj malo ove.
T.P. je otiao pogledati kroz kuhinjska vrata. Dilsey je rekla, to sad zaviruje
amo. e je Benjy.
Ove vani, rekao je T.P.
Onda ga uvaj, rekla je Dilsey. Ne daj mu u u kuu.
Razumijem, rekao je T.P. Jesu l ve poeli.
Samo ti dr tog djeaka podalje, uje, rekla je Dilsey. Ja imam pune ruke posla.
Zmija je ispuzala ispod kue. Jason je rekao da se on ne boji zmija a Caddy je
rekla da se on boji ali ona ne a Versh je rekao da se i jedno i drugo boje a Caddy je
rekla neka budu mirni, kao to je otac rekao.
Nee sad valjda poet tulit, rekao je T.P. Moda bi malo ovog mota.
kakljao me u nosu i oima.
Ako ga nee popit, daj meni, rekao je T.P. Dobro, evo ti. Bolje da uzmemo jo
jednu bocu dok nas niko ne smeta. Budi sad tiho, razumije.
Zaustavili smo se pod stablom kraj prozora od salona. Versh me posjeo na mokru
travu. Bilo je hladno. U svim su prozorima bila svjetla.
- Ondje je bakica. - rekla je Caddy. - Sad je svaki dan bolesna. Kad ozdravi, prire-
dit emo piknik.
Stabla su zujala, i trava.
- Iza onoga prozora kraj ovoga imamo ospice. - rekla je Caddy. - Gdje ti i T.P.
32
William Faulkner
imate ospice, Frony.

- Imamo ih egod se zatekli, valjda. - rekla je Frony.
- Jo nisu poeli. - rekla je Caddy.
Spremaju se poet, rekao je T.P. Ti stoj ove i ne mii se dok ja ne donesem onaj
sanduk tako da moemo gledat kroz prozor. Ajde, ispijmo ovaj mot do kraja. Doe
mi iznutra ba ko da sam ona sova to zove smrt.
Ispili smo mot i T.P. je gurnuo bocu kroz prozorsku reetku, pod kuu, i otiao.
uo sam ih u salonu i noktima sam se hvatao za zid. T.P. je vukao sanduk. Pao je, i
poeo se smijati. Leao je u travi i smijao se. Ustao je i dovukao sanduk pod prozor,
i trudio se da se ne smije.
- Bojao sam se da u cmizdrit. - rekao je T.P. - Popni se na sanduk i pogledaj jesu
i poeli.
- Nisu poeli jer jo nije stigla glazba. - rekla je Caddy.
- Nee bit nikakve glazbe. - rekla je Frony.
- Odakle ti zna. - rekla je Caddy.
Nc zna ti nita. - rekla je Caddy. Prila je stablu. - Podigni me gore, Versh.
- Tvoj tatica su rekli da ne ide ni blizu tom stablu. - rekao je Versh.
- To je bilo davno. - rekla je Caddy. - Sigurna sam da je to ve zaboravio. Osim
toga, rekao je neka me veeras svi sluate. Je li tako, je li rekao da me veeras slua-
te.
Ja te neu sluati. - rekao je Jason. - A nee ni Frony ni T.P., da zna.
- Podigni me, Versh. - rekla je Caddy.
- Dobro. - rekao je Versh. - Ti e dobit batine. Ne ja. - Priao je i podigao Caddy
uz drvo do prve grane. Gledali smo zaprljani tur njezinih gaica. Onda je vie nismo
vidjeli. uli smo samo kako se stablo trese.
- Gospodin Jason su rekli da e te izmlatit ako slomi to stablo. - rekao je Versh.
- I ja u je tuiti, eto. - rekao je Jason.
Stablo se prestalo tresti. Pogledali smo gore u nepomine grane.
- to vidi. - apnula je Frony.
Vidio sam ih. Onda sam vidio Caddy, sa cvijeem u kosi, i i luakim velom poput
blistavog vjetra. Caddy Caddy
- Tiho. - rekao je T.P. - ut e te. Brzo silazi. - Povukao me. Caddy. Zakvaio sam
se noktima za zid Caddy. T.P. me vukao. - Tiho. - rekao je. - Tiho. Ajde, brzo. - I da-
lje me vukao. Caddy Uuti, Benjy. Nee valjda da te uju. Ajde, popit emo jo
33
William Faulkner
malo motia, a onda se moemo vratit ako bude tiho. Bolje da uzmemo jo jednu
bocu inae emo obojica cmizdrit. Moemo re da ju je Dan ispio. Gospodin Qu-
entin uvijek govori kako je pametan, pa moemo re i da zna to je mot.
Mjeseina se prosipala niz podrumske stube. Popili smo jo mota.
- Zna to bi ja elio. - rekao je T.P. - elio bi da medvjed ue na ta podrumska
vrata. I zna to bi ja onda uinio. Io bi ravno k njemu i pljunio mu u oko. Daj mi tu
bocu da zaepim usta prije nego ponem cmizdrit.
T.P. je pao. Poeo se smijati, i podrumska vrata i mjeseina su odskoili i neto
me udarilo.
- Tiho budi. - rekao je T.P., i silio se da ugui smijeh. - Boe, ut e nas. Ustani. -
rekao je T.P. - Ustani, Benjy, brzo. - Mlatarao je rukama oko sebe i smijao se a ja
sam pokuavao ustati. Podrumske stube penjale su se uzbrdo na mjeseini i T.P. je
pao na uzbrdici, u mjeseinu, a ja sam trao uz ogradu i T.P. je trao za mnom i go-
vorio - Tiho budi tiho budi. - Tada je pao u cvijee, sve se smijui, a ja sam naletio
na sanduk. Kad sam se pokuao popeti na njega odskoio je i udario me u zatiljak
i grlo mi je pustilo nekakav glas. Opet je pustilo taj glas i ja sam prestao pokuavati
da ustanem, i onda je opet pustilo onaj glas i poeo sam plakati. Ali grlo mi je i dalje
putalo onaj glas dok me T.P. vukao. Putalo ga je i dalje i nisam znao plaem li
ili ne, i T.P. je onda pao preko mene, u smijehu, a ja sam i dalje putao onaj glas i
Quentin je udario nogom T.P.ja i Caddy je ovila oko mene ruke, i svoj blistavi veo, i
vie nisam mogao mirisati drvee, i udario sam u pla.
Benjy, govorila je Caddy, Benjy. Opet je ovila ruke oko mene, ali ja sam otiao. -
to je bilo, Benjy. - rekla je. - Moda ovaj eir. - Skinula je eir i opet mi prila, a
ja sam otiao.
- Benjy. - rekla je. - to je bilo, Benjy. to je Caddy uinila.
- Ne svia mu se ta cifrasta haljina. - rekao je Jason. - Misli da si odrasla, je li.
Misli da si bolja od drugih, je li. Cifrasta.
- Ti zavei. - rekla je Caddy. - Prljavi mali gade. Benjy.
- Misli da si odrasla, samo zato to ti je etrnaest godina, je li. - rekao je Jason. -
Misli da si netko i neto. Je li.
- Tiho, Benjy. - rekla je Caddy. - Uznemirit e majku. Tiho.
Ali nisam bio tiho, i kad je otila poao sam za njom, i ona je stala na stubitu i
ekala, i ja sam takoer stao.
- to hoe, Benjy. - rekla je Caddy. - Reci Caddy. Ona e to uiniti. Pokuaj.
- Candace. - rekla je Majka.
- Da, majice. - rekla je Caddy.
34
William Faulkner
- Zato ga izaziva. - rekla je Majka. - Dovedi ga ovamo.

Otili smo u Majinu sobu, gdje je ona leala s boleu na krpi oko glave.
- to se sad dogodilo. - rekla je Majka. - Benjamine.
- Benjy. - rekla je Caddy. Opet je dola, ali ja sam otiao.
- Sigurno si mu neto napravila. - rekla je Majka. - Zato ga ne ostavi na miru,
tako da se ja mogu malo odmoriti. Daj mu tu kutiju i molim te idi i ostavi ga na miru.
Caddy je uzela kutiju i stavila je na pod i otvorila. Bila je puna zvijezda. Kad sam
ja mirovao, one su mirovale. im sam se pomaknuo, zablistale su i zasvjetlucale.
Uutio sam.
Tada sam uo kako Caddy hoda i opet sam poeo.
Benjamine. - rekla je Majka. - Doi k meni. - Poao sam k vratima. - Tebi govo-
rim, Benjamine. - rekla je Majka.
- to je sad opet. - rekao je Otac. - Kamo si se zaputio.
- Jasone, odvedi ga dolje i neka netko pripazi na njega. - rekla je Majka. - Zna da
sam bolesna, a ipak...
Otac je zatvorio vrata za nama.
- T.P. - rekao je.
- Molim, gospodine. - rekao je T.P. dolje kod stuba.
- Benjy sad silazi. - rekao je Otac. - Hodi s T.P.jem.
Poao sam k vratima od kupaonice. Jasno sam uo vodu.
- Benjy. - rekao je T.P. odozdo.
Jasno sam uo vodu. Sluao sam je.
- Benjy. - rekao je T.P. odozdo.
Sluao sam vodu.
Nisam uo vodu, i Caddy je otvorila vrata.
- No, Benjy. - rekla je. Pogledala me i ja sam priao i ovila ie ruke oko mene. -
Jesi li opet naao Caddy. - rekla je. - Nisi valjda mislio da je Caddy pobjegla. - Cad-
dy je mirisala kao drvee.
Otili smo u Caddynu sobu. Sjela je pred zrcalo. Zaustavila je svoje ruke i pogle-
dala me.
- No, Benjy. to je sad. - rekla je. - Ne smije plakati. Caddy nee otii. Pogledaj.
- rekla je. Uzela je u ruku bocu i izvukla ep i stavila mi je pod nos. - Slatko. Mirie.
Fino.
Otiao sam i nisam uutio, a ona je drala bocu u ruci i gledala me.
35
William Faulkner
- Aha. - rekla je. Odloila je bocu i prila mi i ogrlila me. - Dakle to je bilo. I po-
kuao si rei Caddy i nisi joj mogao rei. Htio si, ali nisi mogao, je li. Naravno da
Caddy nee. Naravno da Caddy nee. Priekaj samo da se obuem.
Caddy se obukla i opet je uzela bocu i sili smo u kuhinju.
- Dilsey. - rekla je Caddy. - Benjy ima dar za tebe. - Sagnula se i stavila mi bocu u
ruku. - Hajde, predaj to Dilsey. - Caddy mi je ispruila ruku i Dilsey je uzela bocu.
- Ma vidi ti ovo. - rekla je Dilsey. - to nije moje djetece dalo svojoj Dilsey bocu
parfema. Pogledaj molim te, Roskus.
Caddy je mirisala kao drvee. - Mi naime ne volimo parfeme. - rekla je Caddy.
Mirisala je kao drvee.
- Ajmo sad. - rekla je Dilsey. - Prevelik si da spava s drugim narodom. Sad si ve-
liki deko. Ima trinajst godina. Dosta si velik da spava sam u sobi ujaka Mauryja. -
rekla je Dilsey.
Ujak Maury je bio bolestan. Oko mu je bilo bolesno, i usta. Versh mu je odnio ve-
eru na pladnju.
- Maury kae da e ustrijeliti tu hulju. - rekao je Otac. - Rekao sam mu da
Pattersonu to radije ne spominje unaprijed. - Pio je.
- Jasone. - rekla je Majka.
- Koga e ustrijeliti, Oe. - rekao je Quentin. - Zato e ga ujak Maury ustrijeliti.
- Zato to nije mogao shvatiti malu alu. - rekao je Otac.
- Jasone. - rekla je Majka. - Kako moe. Ti bi mirno sjedio i gledao kako Ma-
uryja ubijaju iz zasjede i smijao se.
- Onda bi Mauryju bilo najbolje da se kloni zasjede. - rekao je Otac.
- Koga to ustrijeliti, oe. - rekao je Quentin. - Koga e ujak Maury ustrijeliti.
- Nikoga. - rekao je Otac. - Ja nemam pitolja.
Majka je zaplakala. - Ako ti teko pada to Maury jede tvoju hranu, zato nisi do-
voljno mukarac da mu to kae u lice. Ovako ovjeka ismijavati pred djecom, nje-
mu iza lea.
- Naravno da mi to ni na pamet ne pada. - rekao je Otac. - Ja se divim Mauryju.
On je od neprocjenjive vrijednosti za moj osobni osjeaj rasne superiornosti. Ne bih
mijenjao Mauryja ni za par zaprenih konja. A znade li zato, Quentine.
- Ne znam, oe. - rekao je Quentin.
- Et ego in Arcadia zaboravio sam latinsku rije za sijeno. - rekao je Otac. - No,
no. - rekao je. - Samo sam se alio. - Ispio je svoju au i odloio je i priao Majci i
poloio joj ruku na rame.
36
William Faulkner
- Nije to nikakva ala. - rekla je Majka. - Moja je obitelj jednako dobra roda kao i
tvoja. Samo zato to je Maury slaba zdravlja.
- Dakako. - rekao je Otac. - Slabo je zdravlje primarni razlog svega ivota. Bo-
leu stvoren, truleom okruen, na putu u raspadanje. Versh.
- Izvolite, gospodine. - rekao je Versh iza mog stolca.
- Uzmi ovu bocu i napuni je.
- I reci Dilsey neka doe i odvede Benjamina gore u krevet. - rekla je Majka.
- Ti si veliki deko. - rekla je Dilsey. - Caddy vie nee spavat s tobom. Ajde, uu-
ti, pa e zaspat. - Soba je otila, ali ja nisam uutio, i soba se vratila i dola je Dilsey
i sjela na krevet, i gledala me.
- Zar nee bit dobar deko i uutit. - rekla je Dilsey. - Nee, jelda. Pa onda, ajde
priekaj asak.
Otila je. Niega nije bilo na vratima. Onda je na njima bila Caddy.
- Pst. - rekla je Caddy. - Dolazim.
Uutio sam i Dilsey je odgrnula pokriva na krevetu i Caddy |e legla izmeu
pokrivaa i deke. Nije skidala kupai ogrta.
- Evo me. - rekla je. - Tu sam. - Dilsey je dola s dekom i pokrila je i ugurala kra-
jeve oko nje.
Zaas e zaspat. - rekla je Dilsey. - Ostavit u svjetlo u vaoj sobi.
- U redu. - rekla je Caddy. Priljubila je glavu uz moju na jastuku. - Laku no,
Dilsey.
- Laku no, duo. - rekla je Dilsey. Soba je pocrnjela. Caddy je mirisala kao
drvee.
Gledali smo gore u stablo kamo se popela.
- to ona vidi, Versh. - proaputala je Frony.
- Psssst. - rekla je Caddy sa stabla.
Dilsey je rekla: - Da ste odmah doli vamo. - Naila je iza ugla kue. - Zato niste
otili spavat, kako su vam tatica rekli, umjesto da mi se iza lea iskradate iz kue.
Gdje su Caddy i Quentin.
- Ja sam joj rekao da se ne penje na to stablo. - rekao je Jason. - Tuit u je.
- Tko to i na kakvo stablo. - rekla je Dilsey. Pribliila se i pogledala gore u stablo.
- Caddy. - rekla je Dilsey. Grane su se opet poele tresti.
- Ti, vrae jedan. - rekla je Dilsey. - Da si smjesta sila.
- Tiho. - rekla je Caddy. - Pa zna da je Otac rekao da budemo tiho. - Pojavile su
joj se noge i Dilsey je pruila ruke i izvukla je iz stabla.
37
William Faulkner
- Gdje ti je pamet da ih puta ovamo. - rekla je Dilsey.

- Nisam joj mogo dokazat. - rekao je Versh.
- to uope ove radite. - rekla je Dilsey. - Ko vam je reko da idete pred kuu.
- Ona. - rekla je Frony. - Ona nam je rekla nek idemo.
- A tko vam je reko da morate radit to ona kae. - rekla je Dilsey. - Ajte smjesta
kui. - Frony i T.P. su otili. Nestali su nam iz vida dok su jo odlazili.
- Ovako i van usred noi. - rekla je Dilsey. Podigla me i poli smo u kuhinju.
- mugnut iz kue meni iza lea. - rekla je Dilsey. - A dobro znate da ste odavno
morali bit u krevetu.
- Psssst, Dilsey. - rekla je Caddy. - Nemoj tako glasno govoriti. Moramo biti tihi.
- Onda ti zavei i budi tiho. - rekla je Dilsey. - Gdje je Quentin.
- Quentin je bijesan zato to su me veeras svi morali sluati. - rekla je Caddy. -
On jo ima onu T.P.jevu staklenku s krijesnicama.
- Mislim da T.P. moe izdrat bez nje. - rekla je Dilsey. - Versh, ajde potrai Qu-
entina. Roskus kae da ga je vidio e ide prema tali. - Versh je otiao. Nismo ga
mogli vidjeti.
- Nita ne rade tamo unutra. - rekla je Caddy. - Samo sjede u foteljama i gledaju.
- Za to im se nee nikakve pomoi od vas. - rekla je Dilsey. Proli smo kraj kuhi-
nje.
Kamo bi ti sad io, rekao je Luster. Hoe natrag gledat kako udaraju onu loptu.
Ve smo one traili. Evo. ekaj malo. ekaj me ove a ja u se vratit po onu loptu.
Neto sam smislio.
Kuhinja je bila tamna. Stabla su bila crna na nebu. Dan se dogegao ispod stubita
i grickao mi gleanj. Iao sam oko kuhinje, onamo gdje je bio mjesec. Dan je do-
capkao za mnom, u mjesec.
- Benjy. - rekao je T.P. u kui.
Cvjetno stablo kraj prozora od salona nije bilo tamno, ali debela stabla jesu. Trava
je zujala na mjeseini gdje je moja sjena hodala po travi.
- uj, Benjy. - rekao je T.P. u kui. - e se krije. Bjei nekamo, jelda. Znam ja
tebe.
Luster se vratio. ekaj, rekao je. Evo. Nemoj i onamo. Gospodica Quentin i njen
momak su one u ljuljaki. Ti doi ovamo. Vrati se, jesi uo, Benjy.
Bilo je tamno pod drveem. Dan nije htio doi. Ostao je na mjeseini. Onda sam
ugledao ljuljaku i poeo sam plakati.
Ajde se mii odande, Benjy, rekao je Luster. Zna da e se gospoica Quentin raz-
38
William Faulkner
bjesniti.
Sad ih je bilo dvoje, zatim samo jedno na ljuljaki. Caddy je dolrala, bijela u
tami.
- Benjy. - rekla je. - Kako si uspio umai. Gdje je Versh.
Ogrlila me i ja sam uutio i drao se za njezinu haljinu i pokuavao je odvui.
- Ej, Benjy. - rekla je. - to ti je. T.P. - zazvala je.
Onaj iz ljuljake je ustao i doao, a ja sam plakao i vukao Caddy za haljinu.
- Benjy. - rekla je Caddy. - Pa ovo je Charlie. Zar ne poznaje Charlieja.
- Gdje je onaj njegov crnac. - rekao je Charlie. - Zato ga putaju da ovako sam
luta naokolo.
- Pst, Benjy. - rekla je Caddy. - Otii, Charlie. Ne svia mu se. - Charlie je otiao
i ja sam uutio. Vukao sam Caddy za haljinu.
- Ej, Benjy. - rekla je Caddy. - Zar mi ne da da malo ostanem ovdje i porazgova-
ram sa Charliejem.
- Zovi onoga crnca. - rekao je Charlie. Vratio se. Ja sam plakao i vukao Caddy za
haljinu.
- Odlazi, Charlie. - rekla je Caddy. Charlie je doao i stavio ruke na Caddy i ja
sam jo jae zaplakao. Glasno sam plakao.
- Ne, ne. - rekla je Caddy. - Ne. Ne.
- On ne zna govoriti. - rekao je Charlie. - Caddy.
- Jesi li poludio. - rekla je Caddy. Poela je brzo disati. - On vidi. Nemoj. Nemoj.
- Caddy se otimala. Oboje su brzo disali. - Molim te. Molim te. - aputala je Caddy.
- Rijei ga se. - rekao je Charlie.
- Hou. - rekla je Caddy. - Pusti me.
- Hoe li ga se rijeiti. - rekao je Charlie.
- Hou. - rekla je Caddy. - Pusti me. - Charlie je otiao. - Pst. - rekla je Caddy. -
Otiao je. - Uutio sam. Mogao sam je uti i osjetiti kako joj se prsa nadimlju.
- Morat u ga odvesti u kuu. - rekla je. Uzela me za ruku. - Idem. - apnula je.
- ekaj. - rekao je Charlie. - Dozovi onog crnca.
- Ne. - rekla je Caddy. - Vratit u se. Hajdemo, Benjy.
- Caddy. - apnuo je harlie, glasno. Ili smo dalje. - Mora se vratiti. Hoe li se
vratiti. - Caddy i ja ve smo trali. - Caddy. - rekao je Charlie. Istrali smo na mjese-
inu, prema kuhinji.
- Caddy. - rekao je Charlie.
39
William Faulkner
Caddy i ja smo trali. Ustrali smo kuhinjskim stubama, na verandu, i Caddy je

klekla u mraku i zagrlila me. uo sam je i osjeao njezina prsa. - Neu vie. - rekla
je. Neu nikad vie, nikad. Benjy, Benjy. - I tada je stala plakati, i ja sam plakao,
i vrsto smo se drali. - Tiho. - rekla je. - Tiho. Neu nikad vie. - I ja sam uutio i
Caddy je ustala i poli smo u kuhinju i upalili svjetlo i Caddy je uzela kuhinjski sa-
pun i isprala usta nad sudoperom, jako. Caddy je mirisala kao drvee.
Ma govorio sam ti da se makne odande, rekao je Luster. Brzo su se uspravili u
ljuljaki. Quentin je imala ruke na kosi. On je imao crvenu kravatu.
Ti stari blesavi kretenu, rekla je Quentin. Rei u Dilsey kako ga puta da me sli-
jedi kamo god poem. Natjerat u je da te dobro izmlati.
- Nisam ga mogo zaustavit. - rekao je Luster. - Odi ovamo, Benjy.
- Naravno da si mogao. - rekla je Quentin. - Nisi ni pokuao. Obojica njukate za
mnom. Je li vas baka poslala ovamo da me uhodite. - Iskoila je iz ljuljake. - Ako
ga sad smjesta ne odvede odavde i ne pazi na njega, rei u Jasonu da te izmlati.
- Ne mogu nit poet s njim. - rekao je Luster. - Kuajte vi, ako mislite da moete.
- Zavei. - rekla je Quentin. - Hoe li ga maknuti odavde ili nee.
- Ah, ma neka ostane. - rekao je. Imao je crvenu kravatu. Sunce je na njoj bilo
crveno. - Gledaj ovo, stari. - Zapalio je ibicu i stavio je u usta. Zatim je izvadio ibi-
cu iz usta. Jo je gorjela. - Hoe li pokuati. - rekao je. Poao sam k njemu. - Otvori
usta. - rekao je. Otvorio sam usta. Quentin je tresnula ibicu rukom i ona je otila.
- Vrag te odnio. - rekla je Quentin. - Zar hoe da opet pone. Zar ne zna da bi
urlikao cijeli dan. Tuit u te Dilsey. - Otrala je.
- Ej, mala. - rekao je. - uj. Vrati se. Neu ga vie zafrkavali.
Quentin je trala prema kui. Zaobila je kuhinju.
- Lijepu si svinjariju napravio, stari. - rekao je. - Jelda.
- Ne razumije on to mu govorite. - rekao je Luster. - Gluhonjem je.
- A je li. - rekao je. - A kako je dugo ovakav.
- Ba danas ima cijele trideset tri godine. - rekao je Luster. - Roen je mutav. Jeste
vi jedan od onih iz cirkusa.
- Zato pita. - rekao je.
- Ne pamtim da sam vas prije vio ovuda. - rekao je Luster.
- No, i to onda. - rekao je.
- Nita. - rekao je Luster. - Ja idem veeras.
On me gledao.
- Niste valjda vi taj to svira na pili, jelda. - rekao je Luster.
40
William Faulkner
- Stajat e te etvrt dolara da sazna. - rekao je. Pogledao je u mene. - Zato ga ne

dre zatvorena. - rekao je. - Zato si ga doveo ovamo.
- Meni govorite. - rekao je Luster. - Nit ja ne mogu s njim. Doo sam ovamo
samo potrait novi koji sam izgubio, jer ou veeras na prestavu. Sad mi se ini da
neu mo i. - Luster je gledao u zemlju. - Vi nemate sluajno etvrt dolara zviega,
jelda. - rekao je Luster.
- Ne. - rekao je on. - Nemam.
- Ondak u ipak morat na onaj otprije. - rekao je Luster. Turio je ruku u dep. - A
vi sigurno ne bi kupili ni jednu loptu za golf, jelda. - rekao je Luster.
- Kakvu loptu. - rekao je.
- Loptu za golf. - rekao je Luster. - Dam je za samo etvrt dolara.
- A emu. - rekao je on. - to bih ja s loptom.
- Ma to sam i mislio. - rekao je Luster. - Doi ovamo, magare. - rekao je. - Doi
ovamo i gledaj kako udaraju onu loptu. Evo ti. Evo ti neto za zanimaciju uz taj
kunjak. - Luster je neto podigao i dao mi. Sjajilo se.
- Gdje si to naao. - rekao je. Kravata mu se crvenjela na suncu dok je hodao.
- Nao sam ispod ovog grma. - rekao je Luster. - Naas sam pomislio da je to onaj
novac koji sam izgubio.
Doao je i uzeo ga.
- Pst. - rekao je Luster. - Vratit e ti kad pogleda.
- Kutija kurtona. - rekao je. Pogledao je prema kui.
- Pst. - rekao je Luster. - Evo, sad e je vratit.
Dao mi ju je i ja sam uutio.
- Tko joj je sino dolazio. - rekao je.
- Ne znam. - rekao je Luster. - Dou svaku no kad se ona moe spustit niz stablo.
Nije moje da im ulazim u trag.
- Vrag me odnio ako jedan nije ostavio dobar trag. - rekao je. Pogledao je prema
kui. Tada je otiao i legao u ljuljaku. - Idite. - rekao je. - Nemojte me smetati.
- Doi vamo. - rekao je Luster. - Finu si svinjariju napravio. I vrijeme je da te
gospoica Quentin tui.
Doli smo do ograde i gledali smo kroz kovrave cvjetne otvore. Luster je traio
po travi.
- Tono sam ga ove imo. - rekao je. Vidio sam kako zastava lepee, i kako sunce
ukoso sja na irinu trave.
- Uskoro e neki doi. - rekao je Luster. - Ima ih i sad, ali ve odlaze. Ajde ovamo
41
William Faulkner
i pomogni mi trait.
Hodali smo du ograde.
- Umukni. - rekao je Luster. - Kako ih mogu prisilit da dou ovamo, ako nee. e-
kaj. Doi e, evo sad. Gledaj onamo. Eno ih, idu.
Iao sam uz ogradu do vrata, gdje su prolazile djevojice sa kolskim torbama. -
uj, Benjy. - rekao je Luster. - Vrati se ovamo.
Ni ti ne koristi gledat kroz ta vrata, rekao je T.P. Gospoica Caddy je otila ima
ve dugo. Udala se i ostavila te. Ni ti ne koristi drat se za ta vrata i plakat. Ona te
ne moe ut.
to on to hoe, T.P., rekla je Majka. to se ne moe igrati s njim da bude mir.
Silom hoe dolje gledat kroz ona vrata, rekao je T.P.
Ne, to nikako ne moe, rekla je Majka. Pada kia. Morat e se igrati s njim i pa-
ziti da bude miran. uj, Benjamine.
Ni njega ne moe umirit, rekao je T.P. On misli, ako sie do onih vrata,
gospoica Caddy e se vratit.
Gluposti, rekla je Majka.
uo sam ih kako govore. Iziao sam kroz vrata i nisam ih uo, i siao sam do
vrtnih vrata gdje su prolazile djevojice sa kolskim torbama. Gledale su me i brzo
hodale, otkrenute glave. Pokuavao sam im rei, ali one su nastavile hodati, a ja
sam hodao du ograde, i pokuavao rei, a one su hodale bre. Zatim su trale a ja
sam doao do ugla ograde i nisam mogao dalje, i drao sam se za ogradu, gledao za
njima i pokuavao im rei.
- Ej, Benjy. - rekao je T.P. - to ti pada na pamet, ovako se iskrast iz kue. Pa zna
da e te Dilsey izmlatit.
- Ni ti ne koristi da cvili i slini kroz tu ogradu. - rekao je T.P. - Isprepado si tu
djecu. Gledaj, sad idu drugom stranom ceste.
Kako je uspio izii, rekao je Otac. Jasone, jesi li ostavio ulazna vrata otvorena
kad si doao.
Jasno da nisam, rekao je Jason. Kao da bih ja napravio takvu glupost. Kao da
sam htio da se ovako neto dogodi. Bog mi je svjedok da ova familija i bez toga ima
dosta nevolja. Uvijek sam znao da e se ovako neto dogoditi. Valjda ete ga sad
poslati u Jackson. Ako ga gospodin Burgess prije toga ne ustrijeli.
uti, rekao je Otac.
Znao sam ja dobro da e se ovako neto dogoditi, rekao je Jason.
Bila su otvorena kad sam ih dotaknuo, i vrsto sam se drao za njih u sutonu. Ni-
42
William Faulkner
sam plakao, i pokuao sam prestati, i gledao sam djevojice kako nailaze u sutonu.
Nisam plakao.
- Eno ga.
Zaustavile su se.
- Ne moe izii. Ali ionako ne bi nikome nita naao uinio. Hajdemo.
- Mene je strah. Strah me je. Ja idem na drugu stranu ceste.
- Ne moe on izii.
Ja nisam plakao.
- Ne budi kukavica. Hajdemo.
Nailazile su u sutonu. Ja nisam plakao, i drao sam se za vrata. Dolazile su pola-
ko.
- Strah me je.
- Nee ti on nita. Ja ovuda prolazim svakoga dana. On samo tri uz ogradu.
Naile su. Otvorio sam vrata i one su stale i okrenule se. Pokuao sam rei, i
uhvatio sam je, i pokuao sam rei, a ona je kriknula i ja sam pokuavao rei i poku-
avao i blistave su se prikaze poele zaustavljati i ja sam pokuao izii. Pokuao
sam ono skinuti s lica, ali blistave su se sjene opet kretale. Penjale su se uz breuljak
gdje on prestaje i pokuao sam plakati. Ali kud sam udahnuo, nisam mogao opet
izdahnuti da zaplaem, i pokuao sam se zadrati da ne padnem s breuljka i pao sam
s breuljka u sjajne, uskovitlane prikaze.
Ej, blento, rekao je Luster. Evo, idu neki. Prestani vie s tim slinjenjem i cvilje-
njem.
Doli su do zastavice. On ju je izvukao i udarali su, onda je vratio zastavicu na
mjesto.
- Gospodine. - rekao je Luster.
Osvrnuo se. - to je. - rekao je.
- Oete kupit lopticu za golf. - rekao je Luster.
- Da vidim. - rekao je. Priao je ogradi i Luster mu je pruio lopticu kroz nju.
- Odakle ti ta lopta. - rekao je.
- Nao je. - rekao je Luster.
- To znam. - rekao je. - A gdje. U neijoj torbi za golf.
- Nao sam je na zemlji one u dvoritu. - rekao je Luster. - Dam je za etvrt dola-
ra.
- A zato ti misli da je tvoja. - rekao je.
43
William Faulkner
- Ja sam je nao. - rekao je Luster.

- Onda si nai jo jednu. - rekao je. Stavio ju je u dep i otiao.
- Moram veeras i u cirkus. - rekao je Luster.
- Ma nemoj. - rekao je. Poao je prema uzvisini. - Pozor, caddie. - rekao je. Uda-
rio je.
- Tako mi svega. - rekao je Luster. - Pravi cirkuse kad ih ne vidi i pravi cirkuse
kad ih vidi. Ma to ne moe prestat. to misli da ljudima ve nije dosta da te
neprestano sluaju. Evo. Sad si izgubio svoj kunjak. - Podigao ga je i vratio. - Treba
ti novi. Ovaj si ve sasvim istroio. - Stali smo kraj ograde i gledali ih.
- Teko je s bjelcem. - rekao je Luster. - Vidio si kako mi je uzeo lopticu. - Oni su
ili dalje. Mi smo ili dalje uz ogradu. Doli smo do vrta i dalje nismo mogli. Ja sam
se drao za ogradu i gledao kroz cvjetne otvore. Oni su otili.
- A sad nema zato cvilit. - rekao je Luster. - Zavei. Ja sam taj koji bi moro cvi-
lit a ne ti. Evo. Pripazi na taj korov. Poet e zbog njega opet urlat. - Dao mi je cvi-
jet. - A kamo li si sad krenuo.
Nae su sjene bile na travi. Stigle su do stabala prije nas. Moja je stigla prva. A
onda smo mi stigli onamo i onda su sjene otile. U boci je bio jedan cvijet. Stavio
sam u nju drugi cvijet.
- I ti si mi neko odraslo eljade, je li. - rekao je Luster. - Igra se s dva korova u
boci. Zna to e s tobom uiniti kad umre milostiva. Poslat e te u Jackson, kamo i
spada. Tako kae gospodin Jason. I tamo se moe cijeli dan drat za reetke ko svi
drugi luaci i slinit. ta na to kae.
Luster je prevrnuo cvijee rukom. - Tako e oni s tobom u Jacksonu kad pone
urlat.
Pokuao sam podii cvjetove. Luster ih je podigao pa su otili. Ja sam poeo pla-
kati.
- Urlaj. - rekao je Luster. - Urlaj. Hoe da ti dam neki razlog da urla. Pa dobro
onda. Caddy. - Proaputao je. - Caddy. Sad urlaj. Caddy.
- Luster. - rekla je Dilsey iz kuhinje.
Cvijee se vratilo.
- Tiho. - rekao je Luster. - Evo ti ih. Gledaj. Sve sam namjestio ba kao to je bilo
i prije. Ajd, umukni.
- uj, Luster. - rekla je Dilsey.
- Evo me odma. - rekao je Luster. - Dolazimo. Napravio si svinjariju. Ustani. - Po-
vukao me za ruku i ustao sam. Izili smo iz stabala. Naih sjena nije bilo.
- Tiho. - rekao je Luster. - Vidi kako te svi ti ljudi gledaju. Tiho.
44
William Faulkner
- Dovedi ga ovamo. - rekla je Dilsey. Sila je niza stube.

- to si mu sad uinio. - rekla je.
- Ba ni nisam uinio. - rekao je Luster. - Samo je poeo urlat.
- Jesi, da zna. - rekla je Dilsey. - Neto si mu napravio. Gdje ste bili.
- Gore preko pod onim cedrovima. - rekao je Luster.
- I stalno morate ljutit Quentin. - rekla je Dilsey. - Zato ga ne moe drat dalje
od nje. Dobro zna da ona ne voli biti tamo e je on.
- Mogla bi ga i ona pazit kolko i ja. - rekao je Luster. - Nije meni ujak.
- Da mi nisi odgovarao, crniu. - rekla je Dilsey.
- Ba mu ni nisam uinio. - rekao je Luster. - One se igrao i onda je odjednom
stao urlat.
- Da nisi neto prtljao s njegovim grobljem. - rekla je Dilsey.
- Nisam mu ni taknuo njegovo groblje. - rekao je Luster.
- Nemoj mi lagat, mali. - rekla je Dilsey. Popeli smo se stubama i u kuhinju.
Dilsey je otvorila vrata od tednjaka i dovukla stolac pred njih i ja sam sjeo. Uutio
sam.
Zato je ba morate ljutiti, rekla je Dilsey. Zato ga putate onamo.
Samo je gledao u vatru, rekla je Caddy. Majka ga je uila njegovo novo ime.
Nismo je htjeli naljutiti.
Znam da niste, rekla je Dilsey. On na jednoj strani kue a ona na drugoj. Pazite,
da mi niste dirali moje stvari. Nemojte nita taknut dok se ne vratim.
- Zar te nije stid. - rekla je Dilsey. - Ovako ga tentat. - Stavila je tortu na stol.
- Uope ga nisam tento. - rekao je Luster. - Igrao se s onom bocom punom korova
i iznenada je poeo urlat. ula si ga.
- Da nisi neto uinio njegovom cvjeu. - rekla je Dilsej.
- Nisam ni taknuo njegovo groblje. - rekao je Luster. - to e meni njegove glu-
posti. Ja sam samo traio onaj moj novi.
- Izgubio si ga, jelda. - rekla je Dilsey. Zapalila je svijee na torti. Neke su od njih
bile malene. Neke su bile velike razrezane na male komadie. - Ljepo sam ti rekla da
ga spremi. Sad sigurno hoe da ti nabavim novce od Frony.
- Moram i u taj cirkus i briga me za Benjyja. - rekao je Luster. - Neu ja i dan i
no hodat za njim.
- Radit e tono ono to on oe da radi, mali. - rekla je Dilsey. - Jesi me uo.
- Ko da nisam i prije. - rekao je Luster. - Ko da ne radim uvjek to on oe. Jel
tako, Benjy.
45
William Faulkner
- Onda tako i nastavi. - rekla je Dilsey. - Nego ga vodi ovamo dok zavija pa se
onda i ona uzruja. Ajde sad, jedite te torte prije nego doe Jason. Neu da me napada
zbog te torte koju sam kupila svojim vlastitim novcem. Da ne bi ove pekla tortu,
kad mi broji svako jaje koje ue u ovu kuhinju. Da vidimo moe li ga sad malo
ostavit na miru, osim ako ti veeras nije do cirkusa.
Dilsey je otila.
- Ti ne moe puhnut svijee. - rekao je Luster. - Gledaj kako u ih ja ugasit. -
Nagnuo se i napuhnuo lice. Svijee su otile. Ja sam poeo plakati. - Tiho. - rekao je
Luster. - Evo. Gledaj u vatru dok ja reem tortu.
uo sam sat, i uo sam Caddy kako stoji iza mene, i uo sam krov. Jo pada kia,
rekla je Caddy. Mrzim kiu. Sve mrzim. I onda joj je glava dola u moje krilo i plaka-
la je, i grlila me, i ja sam poeo plakati. Tada sam opet pogledao u vatru i sjajne
glatke prikaze opet su krenule. uo sam sat i krov i Caddy.
Pojeo sam komad torte. Lusterova ruka je dola i uzela jo jedan komad. uo sam
ga kako jede. Gledao sam u vatru.
Dugaak komad ice iao mi je preko ramena. Doao je do vrata i onda je vatra
otila. Poeo sam plakati.
- emu sad urla. - rekao je Luster. - Pogledaj onamo. - Vatra je bila ondje. Uutio
sam. - to ne moe sjedit i gledat u vatru i bit miran ko to su ti mamica rekli. - re-
kao je Luster. - Neka te bude sram. Evo. Evo ti jo malo torte.
- A to si mu sad uinio. - rekla je Dilsey. - Ba ga ne moe pustit na miru.
- Samo sam ga htio natjerat da uuti i ne zasmeta milostivi. - rekao je Luster. -
Neto ga je opet pokrenilo.
- A ja znam kako se to neto zove. - rekla je Dilsey. - Rei u ja Vershu da te
izmlati kad doe kui. Ba izaziva, da zna. I radi to cijeli dan. Jesi ga vodio dolje
do potoka.
- Nisam. - rekao je Luster. - Ovdje smo u ovom dvoritu cijeli bogovetni dan, ba
ko to si rekla.
Njegova je ruka posegla za jo jednim komadom torte. Dilsey ga je lupila po ruci.
- Posegni jo jednom i odsjei u ti je evo ovim mesarskim noem. - rekla je Dilsey.
- Glavu dajem da nije probo ni komadia.
- Je, ba je. - rekao je Luster. - Ve je pojeo dvaput vie od mene. Pitaj ga, vidjet
e.
- Samo posegni jo jednom. - rekla je Dilsey. - Samo posegni, pa da vidi.
Tako je, rekla je Dilsey. Vjerujem da e sljedei put doi red na mene da plaem.
Valjda e mi i Maury dopustiti da se malo rasplaem nad njim.
46
William Faulkner
On se sad zove Benjy, rekla je Caddy.

Ma kako sad to, rekla je Dilsey. Pa nije valjda ve iznosio ono ime s kojim se ro-
dio, je li.
Benjamin je ime iz Biblije, rekla je Caddy. To je bolje ime za njega nego Maury.
Ma kako sad to, rekla je Dilsey.
Majka kae da jest, rekla je Caddy.
Ha, rekla je Dilsey. Nita mu ime nee pomoi, a nee mu bome ni kodit. Nema
sree za ljude ako mjenjaju imena. Moje je ime Dilsey jo od prije nego pamtim i bit
e Dilsey kad me ve svi zaborave.
Kako e onda znati da je Dilsey ako te ve svi zaborave, Dilsey, rekla je Caddy.
Jer e stajat u Knjizi ivota, duo, rekla je Dilsey. Lijepo napisano.
A zna li ga ti proitati, rekla je Caddy.
Neu morat, rekla je Dilsey. Proitat e ga oni umjesto mene. Ja samo moram re,
ove sam.
Dugaka ica ila mi je preko ramena i vatra je otila. Poeo sam plakati.
Dilsey i Luster su se svaali.
- Vidla sam te ja. - rekla je Dilsey. - Oho, vidla sam te ja, da zna. - Izvukla je
Lustera iz kuta i tresla ga. - Nita mu nisi inio, jelda. Samo ekaj dok se tvoj tatica
ne vrati kui. Da sam bar mlada ko to sam neko bila, ui bi ti iz glave iupa-
la. Najrae bi te zakljuala u onaj podrum i ne bi te pustila veeras u cirkus, da zna.
- Au, mamice. - rekao je Luster. - Au, mamice.
Pruio sam ruku onamo gdje je prije bila vatra.
- Povuci ga. - rekla je Dilsey. - Ej, povuci ga.
Moja se ruka trgnula unatrag i stavio sam je u usta i Dilsey me zgrabila. Jo sam
mogao uti sat izmeu moga glasa. Dilsey je zamahnula i tresnula Lustera po glavi.
Glas mi je svaki put iznova bio snaan.
- Donesi mi onu sodu. - rekla je Dilsey. Izvukla mi je ruku iz usta. Glas mi se
onda pojaao i ruka mi se pokuala vratiti natrag u usta, ali Dilsey ju je drala. Glas
mi se pojaao. Posipala mi je ruku sodom.
- Pogledaj tamo u smonicu i otrgni komad one krpe to visi na avlu. - rekla je. -
Tiho, uje. Nee valjda da ti se majica opet razboli, je li. Evo, gledaj u vatru.
Dilsey e napravit da te ruka zaas prestane pei. Gledaj u vatru. - Otvorila je vrata
od vatre. Gledao sam vatru, ali ruka mi nije prestajala i ja nisam prestajao. Ruka mi
je pokuavala ii do usta, ali Dilsey ju je drala.
Omotala je oko nje krpu. Majka je rekla,
47
William Faulkner
- A to je sad opet. Ne mogu ak ni bolovati na miru. Moram li ustati iz kreveta da

siem k njemu, uz dva odrasla crnca koji ga paze.
- Sad je dobro. - rekla je Dilsey. - Prestat e zaas. Samo je malo speko ruku.
- Uz dva odrasla crnca, morate mi ga voditi u kuu da ovdje urla. - rekla je Majka.
- Namjerno ga potiete, jer znate da sam bolesna. - Dola je i stala kraj mene. - Tiho.
- rekla je. - Smjesta uuti. Jesi li mu ti dala ovu tortu.
- Kupila sam mu je. - rekla je Dilsey. - Nije iz Jasonove smonice. Spremila sam
mu za proslavit roendan.
- Hoe ga otrovati tom jeftinom kupovnom tortom. - rekla je Majka. - To hoe,
je li. Pa zar neu ovdje nikad imati ni aska mira.
- Ajte vi opet gore u sobu i legnite. - rekla je Dilsey. - Ovo e ga zaas prestat pe
pa e uutit. Ajde, idemo.
- A njega da pustim ovdje dolje da mu jo neto napravite. - rekla je Majka. -
Kako mogu gore leati dok mi on ovdje dolje urla. Benjamine. Da si smjesta uutio.
- Nemamo inae kamo s njime. - rekla je Dilsey. - Vie nemamo onolko mjesta ko
nekad. Ne moe bit vani u dvoritu i plakat da ga svi susjedi vide.
- Znam, znam. - rekla je Majka. - Svemu sam ja kriva. Uskoro mene vie nee
biti, i ti i Jason ete se puno bolje sloiti. - Zaplakala je.
- Nemojte sada, ajde. - rekla je Dilsey. - Opet e vam bit zlo. Ajte lijepo gore u
sobu. Luster e ga odvest u bibloteku i igrat e se s njim dok mu ja ne skuvam vee-
ru.
Dilsey i Majka su izale.
- Uuti. - rekao je Luster. - Uuti, uje. Oe da ti opeem i drugu ruku. Nita ti
nije. Uuti.
- Evo. - rekla je Dilsey. - Ajde, prestani plakat. - Dala mi je cipelicu i uutio sam.
- Odvedi ga u bibloteku. - rekla je. - I ako ga opet ujem, ovom u te rukom izmlatiti,
da zna.
Otili smo u biblioteku. Luster je upalio svjetlo. Prozori su pocrnjeli i tamno viso-
ko mjesto na zidu je dolo i ja sam priao i dodirnuo ga. Bilo je kao vrata, samo to
to nisu bila vrata.
Iza mene je dola vatra i ja sam otiao do vatre i sjeo na pod, drei cipelicu u
ruci. Vatra je narasla. Popela se do jastuia na Majinom stolcu.
- Uuti. - rekao je Luster. - Ma to ne moe bar malo zaepit. Evo sam ti ove na-
loio vatru, a ti je nee ni pogledat.
Ime ti je Benjy, rekla je Caddy. uje li. Benjy. Benjy.
Nemoj mu to govoriti, rekla je Majka. Dovedi ga ovamo.
48
William Faulkner
Caddy me podigla ispod pazuha.

Ustani, Mau ... hou rei, Benjy, rekla je.
Nemoj ga pokuavati nositi, rekla je Majka. Zar ga ne moe dovesti ovamo. Je li
previe traiti od tebe da to napravi.
Mogu ga nositi, rekla je Caddy. - Daj mi da ga odnesem gore, Dilsey.
- Ma ajde, Mrvice. - rekla je Dilsey. - Nema u tebi snage ni da buhu ponese.
Makni se i da te nismo uli, ko to je reko gospodin Jason.
Na vrhu stubita bilo je svjetlo. Otac je stajao ondje, u koulji bez kaputa. Lice
mu je govorilo Tiho. Caddy je proaputala,
- Je li Majka bolesna.
Versh me spustio i poli smo u Majinu sobu. Tamo je bila vatra. Penjala se i pa-
dala po zidovima. Bila je jo jedna vatra u zrcalu. Mogao sam nanjuiti bolest. Bila
je na krpi smotanoj na Majinoj glavi. Kosa joj je bila na jastuku. Vatra nije stiza-
la do nje, ali sjala joj je na ruci, gdje joj je skakalo prstenje.
- Hajde doi i poeli Majci laku no. - rekla je Caddy. Prili smo krevetu. Vatra se
ugasila u zrcalu. Otac je ustao s kreveta i podigao me i Majka mi je poloila ruku na
glavu.
- Koliko je sati. - rekla je Majka. Oi su joj bile zatvorene.
- Deset do sedam. - rekao je Otac.
- Jo je prerano da ide spavati. - rekla je Majka. - Probudit e se onda u zoru, a ja
naprosto ne mogu podnijeti jo jedan ovakav dan.
- No, no. - rekao je Otac. Dodirnuo je Majino lice.
- Znam da sam ti samo na teret. - rekla je Majka. - Ali uskoro me vie nee biti.
Onda ti vie nitko nee dodijavati.
- Tiho. - rekao je Otac. - Ja u ga naas odvesti dolje. - Podigao me. - Hajdemo,
stari moj. Idemo malo dolje po stubama. Samo emo morati biti tiho dok Quentin
ui.
Caddy je prila i nagnula lice nad krevetom i Majina se ruka pojavila u svjetlu
ognja. Prstenovi su joj poskakivali na Caddyinim leima.
Majka je bolesna, rekao je Otac. Dilsey e te spremiti u krevet. Gdje je Quentin.
Versh je iao po njega, rekla je Dilsey.
Otac je stajao i gledao nas kako prolazimo. uli smo Majku u njezinoj sobi. Cad-
dy je rekla - Tiho. - Jason se jo penjao stubama. Ruke su mu bile u depovima.
- Veeras morate biti jako dobri. - rekao je Otac. - I tihi, da ne uznemirujete
Majku.
49
William Faulkner
- Bit emo tihi. - rekla je Caddy. - Sad mora biti tih, Jasone. - rekla je. Hodali
smo na prstima.
uli smo krov. Vidio sam vatru i u zrcalu. Caddy me opet podigla.
- Hajde, idemo. - rekla je. - Onda se moe opet vratiti k vatri. Tiho, uje.
- Candace. - rekla je Majka.
- Tiho, Benjy. - rekla je Caddy. - Majka te eli naas vidjeti. Budi dobar deko.
Onda se moe vratiti. Benjy.
Caddy me spustila, i uutio sam.
- Pusti ga da ostane ovdje, Majko. Kad prestane gledati u vatru, onda mu moe
rei.
- Candace. - rekla je Majka. Caddy se sagnula i podigla me. Zateturali smo. -
Candace. - rekla je Majka.
- Tiho. - rekla je Caddy. - Jo je moe vidjeti. Tiho.
- Dovedi ga ovamo. - rekla je Majka. - Prevelik je da ga nosi. Nemoj to vie po-
kuavati. Ozlijedit e si kimu. Sve se ene naeg roda die lijepim dranjem. Zar
eli izgledati kao pralja.
- Nije mi preteak. - rekla je Caddy. - Mogu ga ja nositi.
- E dobro, a ja ne elim da ga se nosi, eto. - rekla je Majka. - Petogodinje dijete.
Ne, ne. Ne meni u krilo. Neka stoji.
- Ako ga zagrli, prestat e. - rekla je Caddy. - Tiho. - rekla je. - Odmah e se
moi vratiti. Evo. Tu je tvoj jastuk. Vidi.
- Nemoj, Candace. - rekla je Majka.
- Pusti ga da gleda vatru i bit e miran. - rekla je Caddy. - Priekaj samo as dok
ga izvuem. Evo, Benjy, gledaj. -
Gledao sam i uutio.
- Previe mu ti poputa. - rekla je Majka. - I ti i tvoj otac. Vi ne shvaate da sam
ja ta koja na kraju za sve to ispata. Bakica je tako razmazila Jasona i trebale su mu
dvije godine da se iz toga izvue, a ja nisam dovoljno snana da sve to jo jed-
nom proem s Benjaminom.
- Ne mora se ti s njim muiti. - rekla je Caddy. - Ja se volim brinuti za njega. Je li
tako, Benjy.
- Candace. - rekla je Majka. - Rekla sam ti da ga tako ne zove. Kao da nije dosta
to je tvoj otac inzistirao na onom glupom nadimku za tebe, i ne elim da sad i on
ima nadimak. Nadimci su vulgarni. Samo ih prostaci upotrebljavaju. Benjamine. -
rekla je.
50
William Faulkner
- Pogledaj me. - rekla je Majka.

- Benjamine. - rekla je. Uzela mi je lice u ruke i okrenula ga prema svome.
- Benjamine. - rekla je. - Makni taj jastuk, Candace.
- Plakat e. - rekla je Caddy.
- Makni taj jastuk, kad ti kaem. - rekla je Majka. - Mora nauiti sluati.
Jastuk je otiao.
- Tiho, Benjy. - rekla je Caddy.
- Ti idi onamo i sjedni. - rekla je Majka. - Benjamine. - Prinijela je moje lice svo-
me.
- Prestani s tim. - rekla je. - Prestani.
Ali ja nisam prestao i Majka me uhvatila u naruje i poela je plakati i ja sam pla-
kao. Onda se pojavio jastuk i Caddy ga je drala visoko iznad Majine glave. Po-
vukla je Majku nazad u naslonja i Majka se plaui naslonila na crveni i uti jastuk.
- Tiho, Majko. - rekla je Caddy. - Sad idi lijepo gore i legni da bude na miru bo-
lesna. Ja idem po Dilsey. - Odvela me do vatre i gledao sam jarke, glatke prikaze.
Jasno sam uo vatru i krov.
Otac me podigao. Mirisao je kao kia.
- No onda, Benjy. - rekao je. - Jesi li danas bio dobar djeak.
Caddy i Jason tukli su se u zrcalu.
- uj, Caddy. - rekao je Otac.
Tukli su se. Jason je poeo plakati.
- Caddy. - rekao je Otac. Jason je plakao. Vie se nije tukao, ali vidjeli smo Caddy
u zrcalu kako se tue i Otac me spustio i uao u zrcalo i takoer se tukao. Podigao je
Caddy. Ona se otimala. Jason je legao na pod i plakao. U ruci je imao kare. Otac je
drao Caddy.
- Razrezao je sve Benjyjeve lutke. - rekla je Caddy. - Glavu u mu razbiti.
- Candace. - rekao je Otac.
- Hou. - rekla je Caddy. - Hou. - Otimala se. Otac ju je drao. Udarila je Jasona
nogom. Otkotrljao se u kut, iz zrcala. Otac je donio addy do vatre. Sad su svi izili
iz zrcala. Samo je vatra bila u njemu. Kao da je vatra u vratima.
- Prestani s tim. - rekao je Otac. - Hoe li da Majci pozli u njezinoj sobi.
Caddy je prestala. - Razrezao je sve lutke koje smo Mau... Benjy i ja izradili. -
rekla je Caddy. - Napravio je to iz iste podlosti.
- Nisam. - rekao je Jason. Sada je sjedio i plakao. - Nisam ja znao da su njegove.
Mislio sam samo da su nekakav stari papir.
51
William Faulkner
- Nemoj mi rei da nisi znao. - rekla je Caddy. - Napravio si to iz iste -

- Tiho. - rekao je Otac. - Jasone. - rekao je.
- Napravit u ja tebi sutra druge. - rekla je Caddy. - Napravit emo ih puno. Evo,
sad moe gledati i u jastuk.
Jason je uao.
Lijepo sam ti govorio da uti, rekao je Luster.
A to je sad, rekao je Jason.
- Ma inati se, nita drugo. - rekao je Luster. - I ovako radi ve cjeli cjelcati dan.
- A zato ga onda ne ostavi na miru. - rekao je Jason. - Ako ga ne moe smiriti,
morat e ga odvesti van u kuhinju. Mi se ostali ne moemo zatvoriti u svoju sobu
kao Majka.
- Mamica kae da mu ne damo blizu kuhinji dok ne zgotovi veeru. - rekao je
Luster.
- Onda se igraj s njim i pripazi da bude miran. - rekao je Jason. - Zar ba moram
raditi cijeli dan i onda doi kui u ovakvu ludnicu. - Otvorio je novine i itao.
Moe gledati vatru i zrcalo a i jastuk, rekla je Caddy. Nee morati ekati do
veere da gleda jastuk. uli smo krov. uli smo i Jasona kako glasno plae s one
strane zida.
Dilsey je rekla, - Doi, Jasone. A ti da si mu dao mira, uje li.
- Razumijem. - rekao je Luster.
- e nam je Quentin. - rekla je Dilsey. - Veera tek to nije.
- Ne bi znao. - rekao je Luster. - Nisam ju vidio.
Dilsey je otila. - Quentin. - rekla je u predvorju. - Quentin. Veera je gotova.
uli smo krov. I Quentin je mirisao kao kia.
to je Jason uinio, rekao je.
Razrezao je sve Benjyjeve lutke, rekla je Caddy.
Majka je rekla da ga ne zove Benjy, rekao je Quentin. Sjedio je na tepihu kraj
nas. Kad bar ne bi kiilo, rekao je. Nita ne moe poeti.
Potukli ste se, rekla je Caddy. Je l tako.
Ma, nita to nije bilo, rekao je Quentin.
To ti kae, rekla je Caddy. Otac e odmah vidjeti.
Ba me briga, rekao je Quentin. Da bar ne pada kia.
Quentin je rekla, - Zar nije Dilsey kazala da je veera gotova.
52
William Faulkner
- Je, je. - rekao je Luster. Jason je pogledao Quentin. Onda je opet itao novine.
Quentin je ula. - Veli da tek to nije gotova. - rekao je Luster. Quentin se bacila u
Majin naslonja. Luster je rekao,
- Gospodine Jason.
- to je. - rekao je Jason.
- Oete mi dat dva novia. - rekao je Luster.
- A zato. - rekao je Jason.
- Io bi veeras na prestavu. - rekao je Luster.
- Mislio sam da e ti Dilsey nabaviti dvadeset pet centi od Frony. - rekao je Jason.
- I je. - rekao je Luster. - A ja ih izgubio. Ja i Benjy smo cijeli dan traili taj
novi. Samo ga pitajte.
- Onda posudi od njega. - rekao je Jason. - Ja se za moje novce teko namuim. -
itao je novine. Quentin je gledala u vatru. Vatra joj je bila u oima i na ustima. Usta
su joj bila crvena.
- Pokuao sam ga zadrat da ne ide onamo. - rekao je Luster.
- Zavei gubicu. - rekla je Quentin. Jason ju je pogledao.
- to sam ti rekao da u ti uiniti ako te jo jednom vidim s onim cirkusantom. -
rekao je. Quentin je gledala u vatru. - Jesi li me ula. - rekao je Jason.
- ula sam te. - rekla je Quentin. - Pa zato to onda ne uini.
- Nita se ne brini, i hou. - rekao je Jason.
- Ne brinem se. - rekla je Quentin. Jason je opet itao novine.
uo sam krov. Otac se nagnuo naprijed i pogledao Quentina.
Zdravo, rekao je. Tko je pobijedio.
- Nitko. - rekao je Quentin. - Razdvojili su nas. Uitelji.
- A tko je to bio. - rekao je Otac. - Hoe li rei.
- Sve je u redu. - rekao je Quentin. - Bio je velik kao i ja.
- Onda dobro. - rekao je Otac. - Moe li mi rei oko ega ste se posvaali.
- Ma nita, zapravo. - rekao je Quentin. - Rekao je da e joj slaviti abu u klupu i
da se ona nee usuditi da ga izmlati.
- Aha. - rekao je Otac. - Ona. A to onda.
- Pa, eto. - rekao je Quentin. - A onda sam ga ja recimo udario.
uli smo krov i vatru, i mrcanje pred vratima.
- A gdje je mislio pronai abu u studenom. - rekao je Otac.
- Pojma nemam, oe. - rekao je Quentin.
53
William Faulkner
Jasno smo ih uli.

- Jasone. - rekao je Otac. uli smo Jasona.
- Jasone. - rekao je Otac. - Doi ovamo i prestani s tim.
uli smo krov i vatru i Jasona.
- Prekini s tim, smjesta. - rekao je Otac. - Hoe li da te opet istuem. - Otac je
podigao Jasona na naslonja kraj sebe. Jason je mrcao. uli smo vatru i krov. Jason
je malo jae zamrcao.
- Jo jednom. - rekao je Otac. uli smo vatru i krov.
Dilsey je rekla, Gotovo je. Sad moete svi do na veeru.
Versh je mirisao kao kia. Mirisao je i kao pas. uli smo vatru i krov.
uli smo Caddy kako brzo hoda. Otac i Majka pogledali su u vrata. Caddy je
prola kraj njih, u brzom hodu. Nije gledala. Brzo je hodala.
- Candace. - rekla je Majka. Caddy je prestala hodati.
- Da, Majko. - rekla je.
- Nemoj, Caroline. - rekao je Otac.
- Doi ovamo. - rekla je Majka.
- Nemoj, Caroline. - rekao je Otac. - Ostavi je na miru.
Caddy je dola na vrata i stajala na njima i gledala u Oca i Majku. Oi su joj po-
letjele prema meni, a onda otile. Poeo sam plakati. Pla je postao glasan i ja sam
ustao. Caddy je ula i stala leima uza zid i gledala u mene. Poao sam prema
njoj plaui, a ona se priljubila uza zid i ja sam joj vidio oi i zaplakao sam glasnije i
povukao je za haljinu. Ispruila je ruke, ali ja sam je povlaio za haljinu. Oi su joj
bjeale.
Versh je rekao, sada ti je ime Benjamin. Zna kako to da ti je sad ime Benjamin.
Oni prave od tebe modrousta. Mamica kau da je u stara vremena tvoj djedica pro-
mijenio ime jednome crncu i on je postao propovjednik, a kad su ga pogledali, i on
je bio modrousti. Ali prije toga nije bio, zna. A kad ga trudna enska pogleda u oi
za punog mjeseca, onda se i djete rodi ko modrousti. A jedne veeri kad je desetak te
modrouste djece tralo naokolo, on nije doo doma. Lovci na oposume su mu nali u
umi samo kostur, bez mesa. A zna ko ga je prodro. Ona modrousta djeca.
Bili smo u predvorju. Caddy me je jo gledala. Ruku je prislonila na usta i ja sam
joj vidio oi i plakao sam. Popeli smo se stubama. Ona se opet zaustavila, uza zid, i
pogledala me i ja sam plakao a ona je pola dalje i ja sam iao za njom i plakao sam,
a ona se priljubila uza zid i gledala me. Otvorila je vrata svoje sobe, ali ja sam je po-
vukao za haljinu i uli smo u kupaonicu i ona je stala na vrata i gledala me. Tada je
stavila ruku preko lica, a ja sam se gurao uz nju plaui.
54
William Faulkner
to mu to radi, rekao je Jason. to ga ne moe pustiti na miru.

Nisam ga ni tako, rekao je Luster. Ovakav je cjeli bogovetni dan. Treba ga izmla-
tit.
Treba ga poslati u Jackson, rekla je Quentin. Kako ovjek uope moe ivjeti u
ovakvoj kui.
Ako ti se ne svia, mlada damo, izvoli otii, rekao je Jason.
I hou, rekla je Quentin. Bez brige.
Versh je rekao - Odmakni se malo, da osuim noge. - Malo me odgurnuo. - Nemoj
mi sad poet urlat, uje. Jo je moe vidjet. Ionako nema drugog posla. Ti ne mo-
ra bit vani na kii ko ja. Roen si pod sretnom zvjezdom, a to i ne zna. - Ispruio se
na leima pred vatrom.
- Zna kako to da se sad zove Benjamin. - rekao je Versh. - Tvoja majka je pre-
ohola za tebe. Tako kau mamica.
- Sad miruj i daj mi da osuim noge. - rekao je Versh. - Ili zna to u ti napravit.
Kou u ti odrat.
uli smo vatru i krov i Versha.
Versh se brzo uspravio i naglo privukao noge pod sebe. Otac je rekao, - Sve je u
redu, Versh.
- Ja u ga veeras nahraniti. - rekla je Caddy. - Ponekad plae kad ga Versh hrani.
- Nosi ovaj pladanj gore. - rekla je Dilsey. - A onda pouri natrag i nahrani
Benjyja.
- Zar nee da te Caddy nahrani. - rekla je Caddy.
Zar ba mora drati tu staru prljavu cipelu na stolu, rekla je Quentin. Zato ga ne
hranite u kuhinji. Ovo je kao da ovjek jede s prascem.
Ako ti se ne svia kako mi jedemo, nemoj dolaziti za stol, rekao je Jason.
Para se dizala iz Roskusa. Sjedio je pred tednjakom. Vrata penice bila su otvo-
rena i Roskus je drao noge u njoj. Para se dizala iz zdjelice. Caddy mi je polako sta-
vila licu u usta. Unutra u zdjelici bila je crna mrlja.
Ajde, ajde, rekla je Dilsey. Nee ti vie smetat.
Spustilo se ispod toke. Onda je zdjelica bila prazna. Otila je. - Veeras je gla-
dan. - rekla je Caddy. Zdjelica se vratila. Nisam mogao vidjeti mrlju. Onda jesam. -
Veeras je pregladnio. - rekla je Caddy. - Pogledaj koliko je pojeo.
Hoe, nego to, rekla je Quentin. Vi ga aljete da me uhodi. Ne podnosim ovu
kuu. Pobjei u.
Roskus je rekao, - Cjelu no e kiit.
55
William Faulkner
Ve ti dugo bjei, ali uvijek se stigne vratiti na jelo, rekao je Jason.

Samo ekaj, vidjet e, rekla je Quentin.
- Onda ne znam to u poet. - rekla je Dilsey. - Sad me tako uvatilo u kuku da se
jedva kreem. Cijelu veer trat gore dolje po tim stubama.
O, ne bih se ni iznenadio, rekao je Jason. Nita me od tebe ne bi iznenadilo.
Quentin je bacila ubrus na stol.
Uuti Jasone, rekla je Dilsey. Prila je i rukom obgrlila Quentin. Sjedni, duo,
rekla je Dilsey. Sram ga bilo, predbacuje ti ono to nije tvoja krivnja.
- Opet joj neto nije po volji, je Ii. - rekao je Roskus.
- Daj zavei. - rekla je Dilsey.
Quentin je odgurnula Dilsey. Gledala je Jasona. Usta su joj bila crvena. Uzela je
svoju au s vodom i zamahnula rukom gledajui u Jasona. Dilsey ju je uhvatila za
ruku. Hrvale su se. aa se razbila na stolu, i voda je otekla u stol. Quentin
je trala.
- Majka je opet bolesna. - rekla je Caddy.
- Nije udo. - rekla je Dilsey. - Od ovakvog vremena svatko se mora razboljet.
Kad e ve zavrit s tim jelom, mome.
Proklet bio, rekla je Quentin. Proklet bio. uli smo je kako tri po stubama. Mi
smo otili u knjinicu.
Caddy mi je dala jastuk i mogao sam gledati jastuk i zrcalo i vatru.
- Moramo biti tiho dok Quentin ui. - rekao je Otac. - to radi, Jasone.
- Nita. - rekao je Jason.
- Onda to moe raditi i ovdje. - rekao je Otac.
Jason je iziao iz kuta.
- to to vae. - rekao je Otac.
- Nita. - rekao je Jason.
- Opet vae papir. - rekla je Caddy.
- Doi ovamo, Jasone. - rekao je Otac.
Jason je bacio neto u vatru. Ono je zaitalo, razmotalo se i pocrnjelo. Onda je
bilo sivo. Onda je nestalo. Caddy i Otac i Jason bili su u Majinom naslonjau. Jaso-
nove su oi bile nateene i zatvorene, a usnice su mu se micale kao da neto
kua. Caddyna glava bila je na Oevom ramenu. Kosa joj je bila kao vatra, i male
iskrice vatre bile su joj u oima, i ja sam priao i Otac je i mene podigao u naslonja,
i Caddy me zagrlila. Mirisala je kao drvee.
56
William Faulkner
Mirisala je kao drvee. U kutu je bilo mrano, ali mogao sam vidjeti prozor. Tu
sam uao i drao cipelu. Nisam je mogao vidjeti, ali moje su je ruke vidjele, i uo
sam kako pada no, i moje su ruke vidjele cipelu ali ja je sam nisam mogao vidjeti,
ali moje su ruke vidjele cipelu, i uao sam ondje i sluao kako pada mrak.
A tu li si ti, rekao je Luster. Vidi to ja imam. Pokazao mi ga je. Zna otkud mi.
Gospoica Quentin mi ga je dala. Znao sam da me nee mo zadrat. A to zaboga
radi u tom kutu. Mislio sam da si ve opet vani. Ma zar nisi dosta cvilio i slinio cije-
li cjelcati dan, nego se jo skriva ovdje u ovoj praznoj sohi, i mrmlja i pravi
cirkus. Ajde sad u krevet tako da ja mogu sti tamo prije nego pone. Ne mogu se
ove s tobom natezat cjelu no. Samo nek se one trube po prvi put oglase, i odo ja.
Nismo ili u nau sobu.
Ovdje imamo ospice. - rekla je Caddy. - Zato moramo noas ovdje spavati.
- to te briga e spava. - rekla je Dilsey. Zatvorila je vrata i sjela i poela me
svlaiti. Jason je poeo plakati. - Tiho. - rekla je Dilsey.
- Hou spavati s bakicom. - rekao je Jason.
- Ona je bolesna. - rekla je Caddy. - Moe spavati s njom kad ozdravi. Je li tako,
Dilsey.
- Tiho, uje. - rekla je Dilsey. Jason je utihnuo.
- Ovdje su nam spavaice, i sve. - rekla je Caddy. - Ba kao da smo se preselili.
- I bolje vam je da ih odmah navuete. - rekla je Dilsey. - Ti raskopaj Jasona.
Caddy je raskopala Jasona. On je poeo plakati.
- Ti ba trai batine. - rekla je Dilsey. Jason je uutio.
Quentin, rekla je Majka u predvorju.
to je, rekla je Quentin s druge strane zida. uli smo Majku kako zakljuava vra-
ta. Navirila se kroz naa vrata i ula i nagnula se nad krevetom i poljubila me u elo.
Kad ga spremi u krevet, idi i pitaj Dilsey ima li to protiv da mi pripremi termo-
for, rekla je Majka. Reci joj ako ima, onda u se pokuati snai bez njega. Reci joj
samo da me zanima.
U redu, gospoo, rekao je Luster. Hajdemo. Skidaj hlae.
Uli su Quentin i Versh. Quentin je odvratio lice. - Zato plae. - rekla je Caddy.
- Tiho. - rekla je Dilsey. - Ajde, smjesta se svucite. Ti sad moe kui, Versh.
Skinuo sam se i pogledao sam se i poeo sam plakati. Umukni, rekao je Luster. Ne
vrijedi ti ih trait. Nema ih vie. Ako ovako nastavi, vie ti neemo slavit roendan,
zna. Navukao mi je spavaicu. Umuknuo sam, a onda je Luster stao, i okrenuo gla-
vu prema prozoru. Onda je poao do prozora i pogledao van. Vratio se i uhvatio me
57
William Faulkner
za ruku. Eno je, ide, rekao je. Sad budi tiho. Poli smo do prozora i pogledali van.
Neto je izilo iz Quentininog prozora i popelo se preko na stablo. Gledali smo kako
se stablo trese. Tresavica se sputala niz stablo, onda je izila i gledali smo kako od-
lazi preko trave. Onda je vie nismo vidjeli. Hajde, rekao je Luster. Mirno. uje li
trube. Upadaj u taj krevet dok se nisam razljutio.
Bila su tu dva kreveta. Quertin je uao u drugi. Okrenuo je lice prema zidu. Dilsey
je polegla Jasona kraj njega. Caddy je svlaila haljinu.
- Ma pogledaj te tvoje gae. - rekla je Dilsey. - Srea tvoja da te mati nije vidla.
- Ja sam je ve tuio. - rekao je Jason.
- Mogla sam mislit. - rekla je Dilsey.
- I vidi to si time dobio. - rekla je Caddy. - Tuibaba.
- to sam dobio. - rekao je Jason.
- Zato ne obue spavaicu. - rekla je Dilsey. Otila je pomoi Caddy da skine
prsluk i gaice. - Ma, pogledaj se. - rekla je Dilsey. Zguvala je gaice i protrljala
njima Caddynu zadnjicu. - Promoilo ti je skroz do koe. - rekla je. - Ali vee-
ras nema kupanja. Eto. - Navukla je Caddy spavaicu i Caddy se zavukla u krevet i
Dilsey je prila vratima i stajala rukom na svjetlu. - Sad da ste svi bili tiho, jeste uli.
- rekla je.
- Dobro. - rekla je Caddy. - Majka veeras nee doi. - rekla je. - Prema tome me i
dalje svi moraju sluati.
- Da. - rekla je Dilsey. - Ajde sad, spavajte.
- Majka je bolesna. - rekla je Caddy. - I ona i bakica su bolesne.
- Tiho. - rekla je Dilsey. - Spavajte sad.
Soba se zacmjela, osim vrata. Tada su se i vrata zacrnjela. Caddy je rekla, - Tiho,
Maury. - i poloila ruku na mene. I onda sam utihnuo. uli smo sebe. uli smo
mrak.
Mrak je otiao i Otac je gledao u nas. Gledao je Quentina i Jasona, zatim je priao
i poljubio Caddy a meni poloio ruku na glavu.
- Je li Majka jako bolesna. - rekla je Caddy.
- Nije. - rekao je Otac. - Hoe li se lijepo brinuti za Mauryja.
- Hou. - rekla je Caddy.
Otac je otiao do vrata i opet nas pogledao. Onda se mrak vratio, i on je stajao crn
na vratima, a onda su i vrata opet pocrnjela. Caddy me drala i uo sam sve nas, i
tminu, i neto to sam mogao namirisati. A onda sam vidio prozore, gdje su stabla
umjela. Onda je mrak poeo prelaziti u glatke, blistave prikaze, kao to uvijek prela-
zi, ak i onda kad Caddy kae da sam spavao.
58
William Faulkner
Drugi lipnja 1910.
Kad se sjena prozorskog okvira pojavila na zastorima bilo je izmeu sedam i

osam sati i tada sam se opet vratio u vrijeme, i uo sam sat. Bio je djedov i kad mi ga
je otac dao rekao je dajem ti mauzolej svih nada i elja; zapravo je bolno prikladno
to e se njime sluiti kako bi postigao reducto absurdum cjelokupnog iskustva
ovjeanstva koje tvojim osobnim potrebama ne moe odgovarati nita bolje nego
to je odgovaralo njegovima ili njegova oca. Dajem ti ga ne da bi mislio na vrijeme
ve da bi ga tu i tamo mogao na trenutak zaboraviti a ne troiti svu svoju snagu na
pokuaj da ga pobijedi. Jer ni jedna se bitka nikad ne dobiva rekao je. Bitke se ak i
ne vode. Bojno polje tek otkriva ovjeku vlastitu ludost i oaj, a pobjeda je obmana
filozofa i budala.
Stajao je prislonjen uz kutiju za ovratnike i leao sam i sluao ga. uo ga, zapra-
vo. Vjerujem da nitko nikad namjerno ne slua runu ili zidnu uru. Nema potrebe.
Moe dugo ne biti svjestan toga zvuka, a tada ti odjednom u jednoj sekundi tiktaka-
nja moe u duhu otvoriti beskrajnu aveniju vremena koje nisi uo. Kao to je otac re-
kao niz duge i usamljene zrake svjetla moe, recimo, vidjeti Isusa kako hoda. I do-
brog Svetog Franju koji je rekao Sestrica Smrt, a koji nikad nije imao sestre.
Kroza zid sam uo opruge na Shreveovu krevetu, a onda njegove papue kako
ljapkaju po podu. Ustao sam i priao komodi i preao rukom po njoj i dodirnuo sat i
okrenuo ga brojanikom nadolje i vratio se u krevet. Ali sjena okvira jo se uvijek vi-
djela a ja sam nauio pogaati vrijeme gotovo na minutu, pa sam joj morao okretati
lea kad se visoko popela osjeajui kako me svrbe one oi koje su ivotinje nekad
imale na zatiljku. ovjek uvijek poali dokone navike koje je stekao. Otac je to re-
kao. I da Krist nije bio raspet: istroilo ga je siuno kuckanje malih kotaia. Koji
nije imao sestre.
I tako im sam znao da ga ne mogu vidjeti, poeo sam se pitati koliko je sati. Otac
je rekao kako je neprestano nagaanje glede poloaja mehanikih kazaljki na nekom
proizvoljnom brojaniku simptom funkcioniranja mozga. Izluina rekao je otac po-
put znoja. A ja sam govorio Dobro. Pitaj se. Hajde, pitaj se.
Da je bilo oblano mogao sam pogledati prozor razmiljajui o onome to je re-
59
William Faulkner
kao o dokonim navikama. Razmiljajui kako bi moglo biti lijepo za njih dolje u
New Londonu ako se ovakvo vrijeme zadri. A zato i ne bi? Mjesec nevjesta, glas
koji je aputao Istrala je ravno iz zrcala, iz nagomilanog mirisa. Rue. Rue.
Gospodin Jason Richmond Thompson i gospoa najavljuju vjenanje. Rue. Ne dje-
vice poput pasjakovine, mljeike. Rekao sam da sam poinio rodoskvrnue, Oe re-
kao sam. Rue. Lukave i smirene. Ako studira na Harvardu godinu dana a ne vidi
veslaku regatu, morali bi ti vratiti novac. Neka ga dobije Jason. Daj Jasonu jednu
godinu na Harvardu.
Shreve je stajao na vratima, stavljao ovratnik, naoale su mu ruiasto svjetlucale
kao da ih je umio zajedno s licem. - Danas markira?
- Zar je tako kasno?
Pogledao je na sat. - Zvoni za dvije minute.
-Nisam znao da je tako kasno. - I dalje je gledao na sat dok su mu usta oblikovala
rijei. - Moram pouriti. Ne smijem vie markirati. Dekan mi je rekao proli tjedan...
- Spremio je sat natrag u dep. Tada sam prestao govoriti.
--Navuci sad lijepo hlae i potri - rekao je. Onda je iziao.
Ustao sam i motao se po sobi, sluajui ga kroza zid. Uao je u dnevnu sobu i kre-
nuo prema vratima.
- Jo nisi gotov?
- Nisam jo. Ti idi. Ja u ve stii.
Iziao je. Vrata su se zatvorila. uo sam njegove korake kako se udaljavaju hodni-
kom. Tada sam opet uo sat. Prestao sam se kretati i priao prozoru i razmaknuo
zastore i promatrao ih kako tre da stignu na molitvu, uvijek iste, kako se bore s uvi-
jek istim podignutim rukavima na kaputima, iste knjige i leprave ovratnike kako
jure kraj mene poput naplavine na bujici, i Spoadea. Koji je nazvao Shrevea mojim
muem. Ah, ostavite ga na miru, rekao je Shreve, ako ima vie soli u glavi nego da
juri za prljavim malim kurvama, koga se to tie. Na Jugu se stidi ako si djevac.
Momci. Mukarci. Uvijek lau o tome. Zato to to enama manje znai, rekao je
otac. Rekao je da su mukarci izmislili djevianstvo, ne ene. To je kao smrt, rekao
je otac: samo stanje u kojem su drugi ostavljeni, a ja sam rekao Ali vjerovati da to
nije vano, a on je rekao, Ba je to alosno u svemu tome: ne samo u djevianstvu, a
ja sam rekao, Zato nisam mogao ja biti nedjevica, a ne ona, a on je rekao, Ba zato
je to alosno; nita ne zavreuje ak ni da se promijeni a Shreve je rekao ako on ima
dovoljno razuma da ne juri za prljavim malim kurvama a ja sam rekao Jesi li ikad u
ivotu imao sestru? Jesi li? Jesi li?
Spoade se kretao usred njih kao kornjaa u ulici punoj uskovitlanog otpalog lia,
ovratnika podignuta oko uiju, napredujui svojim uobiajenim laganim hodom. Bio
60
William Faulkner
je iz June Karoline, student etvrte godine. Njegov se klub hvalio kako on nikad
nije trao da stigne na molitvu i kako nikad nije stigao na vrijeme i kako nikad nije
izostao u etiri godine studija i kako nikad nije stigao ni na molitvu ni na prvo preda-
vanje u koulji ili s arapama na nogama. Oko deset sati doao bi k Thompsonu, na-
ruio dvije alice kave, sjeo i izvukao arape iz depa i izuo cipele i navlaio arape
dok se kava hladi. Oko podneva vidjeli biste ga u koulji s ovratnikom, kao i sve
ostale. Drugi su prolazili kraj njega u trku, ali on nikad nije ni malo ubrzao korak.
Nakon nekog vremena dvorite je opustjelo.
Jedan je vrabac ukoso sletio preko sunane zrake na prozorsku dasku i nagnuo
glavicu prema meni. Oko mu je bilo okruglo i blistavo. Najprije me promatrao jed-
nim okom, zatim flik! I pojavilo bi se drugo dok mu je sitno grlo kucalo bre od bilo
kojeg pulsa. Poeo je odbijati puni sat. Vrabac je prestao izmjenjivati oi i sve dok
udarci nisu utihnuli uporno me promatrao jednim te istim kao da i on slua. Tada je
otprhnuo s daske i iezao.
Prolo je neko vrijeme prije nego je posljednji udarac sata prestao treperiti. Za-
drao se jo dugo u zraku, i vie se osjeao nego uo. Poput svih zvona koja su ikad
zvonila jo uvijek zvone u dugim umiruim zrakama svjetla i Isus i Sveti Franjo go-
vore o njegovoj sestri. Jer kad bi to vodilo samo u pakao; kad bi to bilo sve. Zavre-
no. Kad bi sve naprosto zavrilo samo od sebe. I nikoga ondje do nje i mene. Da smo
bar mogli uiniti neto tako strano da bi svi pobjegli iz pakla osim nas. Ja sam
poinio rodoskrvnue rekao sam Oe ja a ne Dalton Ames I kad je stavio Dalton
Ames. Dalton Ames. Dalton Ames. Kad mi je stavio pitolj u ruku ja nisam. Zato ni-
sam. Jer on bi bio ondje i ona bi bila i ja bih bio. Dalton Ames. Dalton Ames. Dalton
Ames. Da smo bar mogli uiniti neto tako strano a otac je rekao I to je alosno lju-
di ne mogu uiniti nita tako strano ne mogu uiniti ba nita zaista strano ne mogu
se sutra ak ni prisjetiti to je danas izgledalo strano a ja sam rekao, ovjek se moe
izmai svemu i svaemu a on je rekao, Ah, misli. A ja u spustiti pogled i vidjeti
svoje kosti koje mrmore i duboku vodu poput vjetra, poput krova od vjetra, i nakon
dugog vremena nitko ne moe razaznati ak ni kosti na pustom i neokaljanom pi-
jesku. Sve dok onoga Dana kad On kae Ustaj samo glaalo ne izroni na povrinu.
Nije to onda kad shvati da ti nita ne moe pomoi - vjera, ponos, bilo to - ve kad
shvati da ti nikakva pomo i nije potrebna. Dalton Ames. Dalton Ames. Dalton
Ames. Da sam bar mogao biti njegova majka leei otvorena tijela podignuta u smi-
jehu, zadravajui njegova oca svojom rukom, uskraujui, videi, gledajui ga kako
umire prije nego je poivio. Jedan trenutak je stajala na vratima
Priao sam komodi i uzeo sat jo uvijek okrenut brojanikom prema dolje. Poku-
cao sam kristalom po uglu komode i uhvatio krhotine u ruku i stavio ih u pepeljaru i
savio i otrgnuo kazaljke i stavio i njih u pepeljaru. Sat je i dalje tiktakao. Okrenuo
sam ga licem prema gore, prazni brojanik s malim kotaiima koji kuckaju i kucka-
61
William Faulkner
ju iza njega, jer drugo ne znaju. Isus koji hoda po Galilejskom jezeru i Washington
koji nikad ne lae. Otac je donio Jasonu privjesak za sat sa sajma u Saint Louisu: si-
uni dalekozor u kojemu kad zakilji jednim okom vidi neboder, golemi kota u
zabavitu sav pauinast, slapove Niagare na glavici pribadae. Na brojaniku je bila
crvena mrlja. Kad sam je vidio palac me poeo pei. Odloio sam sat i otiao u Shre-
veovu sobu i pronaao jod i namazao posjekotinu. Iistio sam ostatak stakla iz okvi-
ra runikom.
Izvukao sam dva para donjeg rublja, s arapama, kouljama, ovratnicima i krava-
tama, i spakirao koveg. Spremio sam unutra sve osim novoga odijela i jednoga sta-
roga i dva para cipela i dva eira i svojih knjiga. Odnio sam knjige u dnevnu sobu i
poslagao ih na stol, one koje sam donio od kue i one Otac je rekao da se gospodin
nekad poznavao po svojim knjigama; danas se poznaje po onima koje nije vratio i
zakljuao koveg i napisao adresu. Satovi su odbili etvrt. Zastao sam i sluao sve
dok udarci nisu utihnuli.
Okupao sam se i obrijao. Prst me malo zapekao od vode, pa sam ga opet namazao
jodom. Obukao sam novo odijelo i stavio sat i spakirao drugo odijelo i pribor i brija
i etke u runu torbu, i umetnuo klju od kovega u presavijeni komad papira i stavio
ga u omotnicu i naslovio na oca, i napisao dvije poruke i zatvorio omotnice.
Sjena se jo nije dokraja povukla s trijema. Zaustavio sam se na vratima i gledao
kako se sjena kree. Kretala se gotovo primjetno, zavlaei se natrag kroz vrata, go-
nei mi sjenu natrag u vrata. Samo to je ona ve trala kad sam ono uo. U zrcalu je
trala prije nego sam znao to je to. Tako brzo je s povlakom prebaenom preko ruke
istrala iz zrcala poput oblaka, veo joj je vijorio u dugim odsjajima na potpeticama
krhkim i hitrim pridravajui haljinu uz rame drugom rukom, trala je iz zrcala miri-
si rue rue glas koji je aputao iznad zemaljskog raja. Tada je ve prela verandu
nisam joj mogao uti potpetice zatim na mjeseini poput oblaka, zaleprana sjena
vela koja tri preko trave u urlanje. Istrala je iz svoje haljine steui svoj
nevjestinski veo, trei u urlanje gdje T.P. u rosi Hej mota Benjy ispod sanduka
urla. Otac je na prsima u trku nosio srebrni oklop u obliku slova V
Shreve je rekao: - Ma vidi ga samo... Ide na vjenanje ili na pogreb?
- Nisam mogao stii - rekao sam.
- Naravno, kad se toliko licka. to je s tobom? Misli moda da je danas nedje-
lja?
- Pa nee me valjda uhititi zato to sam jednom obukao novo odijelo - rekao sam.
- Mislio sam na one besposliare na trgu. Mislit e da ide na Harvard. Da ti nije
moda ispod asti ii i na predavanja?
- Idem najprije neto pojesti. - Sjena je na verandi nestala. Zakoraio sam u
62
William Faulkner
svjetlo sunca i opet pronaao svoju sjenu. Silazio sam stubama neposredno ispred
nje. Otkucalo je pola. Tada su udarci sata utihnuli i iezli.
Na fakultetski podvornik nije bio ni na poti. Zalijepio sam marke na dvije
omotnice i poslao jednu ocu i spremio Shreveovu u svoj unutarnji dep, a tada sam
se sjetio gdje sam ga posljednji put vidio. Vidio sam ga na Dan odlikovanja, usred
povorke, u odori Grand Army of the Republic. Ako si dovoljno dugo stajao na bilo
kojem uglu, mogao si ga vidjeti u prvoj povorci koja naie. Prije ove slavio je Ko-
lumbov ili Garibaldijev ili tko zna iji roendan. Stupao je u grupi istaa ulica, u ci-
lindru, nosei talijansku zastavu od pet centimetara, puei cigaru usred metli i lopa-
ta. Ali posljednja je bila povorka G.A.R., jer je Shreve rekao:
- Vidi ovo. Samo pogledaj to je tvoj djed napravio od tog jadnog starog crnca.
- Da - rekao sam. - Sad moe dan za danom marirati u povorkama. Da nije bilo
mog djeda, morao bi crniti kao bijelci.
Nigdje ga nisam vidio. Ali nikad nisam upoznao ak ni radnika crnca koga moe
nai kad ga treba, a kamoli lijeninu koji ivi na tui raun. Naiao je tramvaj. Oti-
ao sam u grad Parkeru i dobro dorukovao. Dok sam jeo uo sam kako odbija puni
sat. Ali pretpostavljam da je ovjeku potreban barem jedan sat da u njemu izgubi vri-
jeme, ako mu je trebalo dulje od povijesti da se uivi u njegovo mehaniko napredo-
vanje.
Kad sam zavrio doruak kupio sam cigaru. Prodavaica je rekla kako je ona od
pedeset centi najbolja, pa sam jednu i kupio i pripalio i iziao na ulicu. Stajao sam i
otpuhnuo nekoliko dimova, zatim sam je drao u ruci i poao dalje prema uglu. Pro-
ao sam kraj draguljareva izloga, ali sam na vrijeme odvratio pogled. Na uglu su me
spopala dva istaa cipela, svaki sa svoje strane, glasova grubih i prodornih poput
avke. Jednome sam dao cigaru, a drugome novi od dvadeset i pet centi. Onda su
me ostavili na miru. Onaj s cigarom pokuao ju je drugome prodati za novi.
Sat je stajao visoko na suncu i pomislio sam kako te vlastito tijelo potajno nastoji
navesti da uini neto to nikako ne eli, a da toga nisi ni svjestan. Osjeao sam
miie na zatiljku, a onda sam jasno uo svoj sat kako kucka u depu i poslije nekog
vremena uspio sam iskljuiti sve druge zvukove tako da je ostao samo sat u mom
depu. Vratio sam se ulicom do onog izloga. Radio je za pultom iza izloga. Poeo je
elaviti. U oku je imao staklo - metalnu cijev uarafljenu u lice. Uao sam.
Prostorija je bila puna tiktakanja, kao da slua zrikavce u rujanskoj travi, a jasno
sam uo veliku uru na zidu iznad njegove glave. Podigao je pogled, oka velikog i
rasplinutog i kao da hita k meni s onu stranu stakla. Izvukao sam svoj sat i pruio mu
ga.
- Razbio sam sat.
Premetao ga je u ruci. - Ba i jeste. Sigurno ste stali na njega.
63
William Faulkner
- Da, jesam. Sruio sam ga s komode i stao na njega u mraku. Ipak jo ide.
Otvorio je poklopac na poleini i zavirio unutra. - ini mi se da je u redu. Ne
mogu meutim nita rei dok ga ne pogledam. Uzet u ga u posao danas popodne.
- Donijet u ga kasnije - rekao sam. - Molim vas lijepo, moete li mi rei je li neki
od ovih satova u izlogu toan?
Drao je moj sat na dlanu i pogledao me svojim rasplinutim hitrim okom.
- Okladio sam se s kolegom - rekao sam. - A jutros sam zaboravio uzeti naoale.
- Da, kako ne - rekao je. Odloio je sat i napola se podigao s tronoka i navirio se
preko pregrade. Zatim je pogledao prema zidu. - Sada je dvade...
- Nemojte mi rei - rekao sam. - Molim vas. Samo mi recite je li koji od njih to-
an.
Opet me pogledao. Sjeo je natrag na stoli i gurnuo ono staklo na elo. Ostavilo
je crveni krug oko oka i bez njega cijelo mu je lice izgledalo golo. - to danas slavi-
te? - rekao je. - Ona regata je tek idui tjedan, je li?
- Ne, gospodine. Samo privatna proslava. Roendan. Ide li koji tono?
- Ne. Ali jo nisu regulirani i navijeni. Ako mislite koji od njih kupiti...
- Ne, hvala. Ne treba mi sat. Imamo zidni u naoj dnevnoj sobi. Ovaj u dati sre-
diti kad mi bude trebao. - Pruio sam ruku.
- Bolje da ga sad ostavite.
- Donijet u vam ga kasnije. - Dao mi je sat. Stavio sam ga u dep. Sad ga nisam
uo, uz kuckanje svih onih ostalih. - Najljepa vam hvala. Nadam se da vam nisam
oduzeo previe vremena.
- Nema na emu. Donesite ga kad se odluite. I bolje bi bilo da odgodite vau
proslavu dok ne pobijedimo u regati.
- Da, razumijem. Pravo imate.
Iziao sam i zatvorio vrata kuckanju. Opet sam pogledao u izlog. On me pro-
matrao preko pregrade. U izlogu je bilo desetak ura, pokazujui desetak razliitih sati
a svaki s istom onom nametljivom i proturjenom sigurnou kao i moj, potpuno bez
kazaljki. Proturjeei jedni drugima. uo sam svoj kako uporno tiktaka u mom de-
pu, premda ga nitko nije mogao vidjeti, i premda ne bi mogao nita ni pokazati da ga
je tko i vidio.
I tako sam rekao sam sebi da uzmem taj. Jer otac kae da ure ubijaju vrijeme. On
kae da je vrijeme mrtvo sve dok ga mali kotaii otkucavaju; tek kad se sat zaustavi
vrijeme oivljava. Kazaljke su bile izduene, malo zakrivljene prema horizontali pod
blagim kutem, poput galeba koji se nagnuo u vjetar. Drale su u sebi sve za im sam
alio kao to mladi mjesec dri vodu, kako kau crnci. Urar je i opet radio sagnut nad
64
William Faulkner
svojim pultom, s onom cijevi zabodenom u lice. Kosa mu je bila razdijeljena po sre-
dini. Razdjeljak se gubio gore u eli, nalik na isuenu movaru u prosincu.
Vidio sam eljezariju na drugoj strani ulice. Nisam znao da se glaala prodaju na
kilogram.
- Moda vi elite krojaka - rekao je trgovaki pomonik. - Ona su teka pet kila.
- Samo to su bila vea nego to sam mislio. Zato sam uzeo dva manja od tri kile, jer
e, kad se umotaju, izgledati kao par cipela. Zajedno su bila prilino teka, ali ja sam
i opet pomislio kako je otac govorio o reducto absurdum ljudskoga iskustva, i na je-
dinu priliku koja mi oito preostaje da primijenim Harvard. Moda idue godine; jer
moda su potrebne dvije godine na fakultetu da ovjek to temeljito svlada.
Ali vani su mi se uinili dovoljno tekima. Naiao je tramvaj. Popeo sam se. Ni-
sam vidio natpis na prednjoj strani. Bio je pun, uglavnom naizgled imunih ljudi koji
su itali novine. Jedino prazno sjedalo bilo je kraj jednog crnca. Nosio je kruti eir i
uglaane cipele a u ruci je drao izgorjeli opuak od cigare. Nekad sam mislio da
Junjak mora uvijek biti svjestan crnaca. Mislio sam da Sjevernjaci to od njega oe-
kuju. Kad sam prvi put doao na Istok neprestano sam mislio Mora drati na umu
kako su oni za tebe obojeni a ne crnci i da sluajno nisam samo rijetko dolazio u do-
dir s njima, bio bih potratio mnogo vremena i truda prije nego to bih nauio kako je
najbolje prihvaati sve ljude, crne ili bijele, onako kako oni vide sami sebe, a onda ih
ostaviti na miru. Tada sam shvatio kako crnac nije toliko osoba koliko nain ponaa-
nja; neka vrsta obratnog odraza bijelih ljudi meu kojima ivi. Ali isprva sam mislio
kako bi mi moralo nedostajati to ih nemam gomilu oko sebe jer sam mislio da to
Sjevernjaci misle, ali nisam bio svjestan kako mi zaista nedostaju Roskus i Dilsey i
svi sve do onog jutra u Virginiji. Vlak se zaustavio kad sam se probudio i podigao
sam roletu i pogledao van. Vagon se preprijeio na raskriju, odakle su se dvije bijele
ograde sputale nizbrdo, a onda se irile prema van i nadolje kao dio skeleta nekog
roga, a usred skorenih blatnih tragova kola na putu sjedio je crnac na mazgi i ekao
da se vlak pomakne. Koliko je ondje ekao ne znam, ali zajahao je mazgu, glave
umotane u komad pokrivaa, kao da su oboje ondje napravljeni zajedno s ogradama i
cestom, ili s breuljkom, isklesani iz breuljka samog, poput putokaza koji je tamo
postavljen da kae Opet si kod kue. Nije imao sedla i noge su mu visjele gotovo do
zemlje. Mazga je izgledala kao zec. Podigao sam prozor.
- Hej, Ujae - rekao sam. - Jesmo li na putu?
- Molim, gospodine? - Pogledao me, zatim otpustio pokriva i podigao ga s uha.
- Boini dar! - rekao sam. - Ti mi duguje!
- Aha, gazda. Uvatili ste me, jelda.
- Opratam ti ovaj put. - Izvukao sam hlae iz mreice za prtljagu i uzeo iz njih
novi od dvadeset pet centi. - Ali drugi put pripazi. Vraam se ovuda dva dana
65
William Faulkner
poslije Nove godine, pa onda pripazi. - Bacio sam novi kroz prozor. - Kupi si neto
za Boi.
- Hou, gospodine - rekao je. Sagnuo se i podigao novi i protrljao ga o nogavi-
cu. - Hvala, mladi gospodaru. Hvala. - Tada se vlak poeo kretati. Nagnuo sam se
kroz prozor u hladan zrak i gledao unatrag. Stajao je ondje kraj onog mravog zeca
od mazge, oboje bijedni, otrcani i nepomino lieni nestrpljenja. Vlak je naglo zakre-
nuo u zavoju, lokomotiva je huktala u kratkim tekim dahtajima, i tako su mi glatko
iezli iz vida, u onoj njima svojstvenoj bijednoj i bezvremenoj strpljivosti, statinoj
vedrini: onoj mjeavini djetinjaste i voljne nesposobnosti i paradoksalne pouzdanosti
koja njeguje i titi one koje voli iznad svih granica razuma i neprestano ih potkrada i
izbjegava odgovornost i obveze sredstvima preoitim ak i da bi se nazvala strategi-
jom i otkriva se u krai ili izbjegavanju posla iskljuivo s iskrenim i spontanim
divljenjem prema pobjedniku koje gospodin osjea prema svakome tko ga pobijedi u
pravednoj borbi, emu valja pridodati jo i njenu i nepokolebljivu trpeljivost prema
nestalucima bijelaca, nalik onoj djeda ili bake prema njihovoj nepredvidivoj i na-
pornoj djeci, koju sam ve bio zaboravio. I cijeli taj dan, dok je vlak krivudao kroz
zahuktale klance i po strminama gdje je kretanje znailo tek muan zvuk ispunih ci-
jevi i stenjanja kotaa, a vjene su se planine gubile u tekome nebu, mislio sam na
dom, na sumornu postaju i na blato i na crnce i na seljake koji se okupljaju na trgu, s
krpenim majmuniima i kolima i utim eerom u vreicama i blagdanskim pe-
tardama koje iz njih stre i cijela bi mi se utroba okretala kao onda u koli kad sam
uo zvono.
Ne bih poeo brojiti sve dok sat nije otkucao tri. Tada bih poeo, brojao do ezde-
set i savio jedan prst i mislio o ostalih etrnaest prstiju koji ekaju da ih savijem, ili
trinaest, ili dvanaest, ili osam, ili sedam, sve dok iznenada ne bih postao svjestan
utnje i budnih duhova i rekao Molim, gospoo? Ti se zove Quentin, je li? -
rekla je gospoica Laura. Zatim opet utnja i okrutni budni duhovi i ruke koje se uz
trzaj diu u tiini. Henry, reci Quentinu tko je otkrio rijeku Mississippi. DeSoto.
Tada bi duhovi nestali i poslije nekog vremena preplaio bih se da sam zaostao i bro-
jao sam brzo i savio jo jedan prst, a tada sam se pobojao da previe urim pa sam
usporio, pa sam se pobojao i opet brojao brzo. I tako se nikad nisam mogao uskladiti
sa zvonom, i s osloboenim valom nogu koje se ve kreu, koje osjeaju zemlju u
istroenom podu, i dan poput prozorskog okna lagano, otro udarena i sve bi u meni
uzdrhtalo dok sam jo mirno sjedio. Uzdrhtalo dok sam mirno sjedio. Moja je utroba
za te uzdrhtalo. Jednu je minutu stajala na vratima, Benjy. Urla. Benjamin edo
moje starosti urla. Caddy! Caddy!
Pobjei u. On je poeo plakati ona je prila i taknula ga. uti. Ne boj se, neu.
uti. Uutio je. Dilsey.
66
William Faulkner
On e nanjuit to mu kae kad oe. Ne mora ni sluat ni govorit.

Moe li nanjuit ono novo ime to su mu dali? Moe li nanjuit nesreu?
to njega briga za nesreu. Nita njemu nesrea ne moe.
Zato su mu onda mjenjali ime ako ne da pomognu njegovoj srei?
Tramvaj je stao, krenuo, opet stao. Ispod prozora promatrao sam tjemena pro-
laznika ispod novih jo neizblijedjelih slamnih eira. Sad je ve u tramvaju bilo
ena, s koarama za trnicu, a mukaraca u radnoj odjei uskoro je bilo vie od
ulatenih cipela i ovratnika.
Crnac mi je dodirnuo koljeno. - Oprostite - rekao je. Pomaknuo sam noge i pustio
ga da proe. Prolazili smo kraj gologa zida, klopot se odbijao natrag u kola, o ene s
koarama na koljenima i jednog mukarca u masnom eiru s lulom zataknutom o
vrpcu. Osjetio sam vonj vode, i u praznini u zidu ugledao sam odsjaj vode i dva
jarbola i galeba nepominog u zraku, kao da je na nevidljivoj ici razapetoj izmeu
jarbola, i podigao sam ruku i kroz kaput dodirnuo pisma koja sam napisao. Kad je
tramvaj stao siao sam.
Most je bio podignut da propusti jednu kunu. Vukao ju je teglja, daui pod
krmom, rigajui dim, ali sam brod kao da se kretao bez neke vidljive sile. ovjek gol
do pasa namotavao je konop na pramanom dijelu palube. Preplanulo tijelo bilo je
boje duhanskog lista. Drugi ovjek u slamnom eiru od kojega je ostao samo obod
stajao je za kormilom. Brod je proao kroz most, kreui se pod golim stupovima po-
put sablasti usred bijela dana, dok su tri galeba lebdjela iznad krme kao da su igrake
na nevidljivim icama.
Kad se most zatvorio preao sam na drugu stranu i naslonio se na ogradu iznad
spremita za amce. Splav je bila prazna i vrata zatvorena. Momad se upravo po-
vukla sada u kasno popodne da se odmori prije. Sjena mosta, preke ograde, moja
sjena plotimice oslonjena na vodu, tako sam lako nadmudrio nju to me nije htjela
napustiti. Bila je najmanje petnaest metara dugaka i da sam bar imao neto da je
uronim u vodu, drim je dok se ne utopi, dok sjena paketa nalik na dvije umotane ci-
pele lei na vodi. Crnci kau kako sjena utopljenika neprestano eka ovjeka u vodi.
Svjetlucala je i blistala kao da die, i splav spora kao da die, a smee napola potonu-
lo hrlilo je k moru i piljama morskim i peinama. Istisnuta voda jednaka je neemu
neega. Reducto ad absurdum cjelokupnog ljudskog iskustva, a dva eljezna glaala
od tri kile tee vie od jednog krojakog glaala. Kakvo greno rasipnitvo rekla bi
Dilsey. Benjy je znao kad je bakica umrla. Plakao je. On to njui. On to njui.
Teglja se vraao natrag niz rijeku, rasijecajui vodu u dugakim zakovrnutim
valjcima, i napokon zaljuljao splav jekom svog prolaza, te se splav naglo podigla na
zakovrnuti valjak uz pljuskanje i otegnutu kripu kad su vrata gurnuta natrag i izila
dva mukarca, nosei lagani portski amac. Spustili su ga u vodu i trenutak kasnije
67
William Faulkner
iziao je Bland s veslima. Imao je na sebi flanelske hlae, sivi sako i kruti slamni e-
ir. Ili on ili njegova majka negdje su proitali kako oksfordski studenti veslaju u fla-
nelskim hlaama i krutim eirima pa su poetkom jednoga oujka kupili Geraldu a-
mac jednosjed i on je u svojim flanelskim hlaama i krutom eiru siao na rijeku.
Ljudi iz spremita za amce prijetili su da e pozvati policiju, ali on nije odustao.
Njegova je majka doputovala u unajmljenom automobilu, umotana u krzno poput po-
larnog istraivaa da ga isprati, po vjetru od dvadeset i pet milja na sat i usred nepre-
kinute struje ledenih santi nalik na stado prljavih ovaca. Odonda vrsto vjerujem
kako je Bog ne samo gospodin i porta; on je uz to rodom iz Kentuckyja. Kad je
otplovio, ona je napravila krug i opet se spustila na rijeku i vozila usporedo s njim u
prvoj brzini. Prialo se kako ovjek ne bi rekao da su se njih dvoje prije ikad i vidje-
li, nisu se ak ni gledali, poput kakvog kralja i kraljice, ve se naprosto kretali uspo-
redo po Massachusettsu, paralelnim putanjama kao dva planeta.
Uao je u amac i zaveslao. Sad je ve dobro veslao. I morao je. Prialo se kako
ga je majka pokuala nagovoriti da se okani veslanja i radi neto drugo to ostali na
njegovoj godini ne mogu ili nee, ali taj je jedini put bio tvrdoglav. Ako se tvrdogla-
vou moe nazvati ono sjedenje u stavu kneevske dosade, s onom kovravom u-
tom kosom i onim ljubiastim oima i onim trepavicama i onom njujorkom odje-
om, dok nam njegova majica pria o Geraldovim konjima i Geraldovim crncima i
Geraldovim enskama. Muevi i oevi u Kentuckyju zacijelo su bili blaeni kad je
ona odvukla Geralda u Cambridge. Uzela je stan preko u gradu, a i Gerald je ondje
unajmio stan, uz onaj u koledu. Odobravala je Geraldovo druenje sa mnom jer sam
u najmanju ruku pokazao neki nezgrapan osjeaj za noblesse oblige time to sam se
dao roditi na Jugu ispod Mason-Dixonove granice, i jo s nekoliko drugih koji su
udovoljavali (minimalnim) geografskim uvjetima. Opratala, u najmanju ruku. Ili
zatvarala oi. Ali otkako je srela Spoadea kad je izlazio iz kapele jedne On je rekao
kako ona ne moe biti dama jer jedna dama ne bi bila vani u to doba noi nikad mu
nije mogla oprostiti to ima pet imena, ukljuivi i jedno sadanje engleske vojvod-
ske kue. Siguran sam da se tjeila time to je samu sebe uvjerila kako se neki izrod
iz kue Maingault ili Mortemar spetljao s vratarevom kerkom. to je bilo posve vje-
rojatno, izmislila to ona ili ne. Spoade je bio svjetski prvak u gubljenju vremena,
majstor svih zahvata i niskih udaraca doputenih u borbi za tu titulu.
amac je sad bio tek mrljica, vesla su hvatala sunce u razmaknutim odsjajima,
kao da treptajem trup amca pouruje njega pouruje. Jesi li ikad imao sestru? Ne,
ali sve su one kurve. Jesi li ikad imao sestru? Jednu minutu je bila. Kurve. Ne kurva
jednu minutu je stajala na vratima Dalton Ames. Dalton Ames. Koulje Dalton. Uvi-
jek sam mislio da su to grube ukastozelenkaste kaki koulje, vojniki kaki, dok ni-
sam vidio da su od teke kineske svile ili najfinijeg flanela, jer mu je iznad njih lice
bilo tako tamnoputo a oi tako plave. Dalton Ames. Tek mu je za mrvicu izmakla
68
William Faulkner
otmjenost. Teatarski rekvizit. Samo papirmae, onda takni. Oh. Azbest. Zamalo
bronca. Ali nee ga pozvati u kuu.
I Caddy je ena upamti. I ona mora tota initi iz enskih razloga.
Zato ga ne dovede kui, Caddy? Zato to mora raditi kao crnkinje na panjaku
u jarcima u mranim umama zadihane skrivene pomamne u mranim umama.
I nakon nekog vremena shvatio sam da ve dugo sluam svoj sat i osjetio sam
kako mi pisma ukaju kroz kaput na ogradi, i naslonio sam se na ogradu promatra-
jui svoju sjenu, kako sam je prevario. Kretao sam se du ograde, ali i odijelo mi je
bilo tamno i mogao sam obrisati ruke, promatrajui svoju sjenu, kako sam je preva-
rio. Zaao sam u sjenu mola. Tada sam krenuo prema istoku.
Harvard moj deko na Harvardu Harvardu harvardu Onaj pritiavi balavac koga
je upoznala na utakmici uz arene vrpce. to se vukao za njom uz ogradu i pokuao
je dozvati zvidanjem kao tene. Budui da ga nisu mogli namamiti u blagovaonicu
majka je vjerovala kako on ima nekakvu mo i kako e je opiniti kad je zatekne
samu. A ipak bilo koja nitarija Leao je kraj sanduka pod prozorom i urlao to se
moe dovesti u limuzini sa cvijetom u zapuku. Harvard. Quentine ovo je Herbert.
Moj deko s Harvarda. Herbert e biti veliki brat ve je Jasonu obeao
Vedar, celuloidan poput trgovakog putnika. Lice puno zubi koji se bijele ali se ne
smijei. uo sam gore za njega. Sami zubi ali se ne smijei. Ti e voziti?
Ui Quentine.
Ti e voziti.
To je njezin auto zar se ne ponosi svojom sestricom koja posjeduje prva kola u
gradu Herbert njegov dar. Louis je poduava svakoga jutra zar nisi dobio moje
pismo Gospodin Jason Richmond Compson i gospoa najavljuju vjenanje svoje
keri Candace za gospodina Sidneyja Herberta Heada dvadeset petog travnja tisuu
devetsto desete u Jeffersonu, Mississippi. Kuna adresa poslije prvoga kolovoza
Avenija ta i ta broj taj i taj, South Bend, Indiana. Shreve je rekao Zar ga nee ak ni
otvoriti? Tri dana. Puta. Gospodin Jason Richmond Compson i gospoa Mladi Loc-
hinvar otiao je sa Zapada poneto prebrzo zar ne?
Ja sam s Juga. Ti voli ale, je li.
O da znao sam da je to negdje u provinciji.
Voli ale je li. Trebao bi nastupati u cirkusu.
I jesam. Tako sam i unitio vid zalijevajui buhe na slonu. Tri puta Ove djevojke
iz provincije. Nikad ne zna na emu si s njima, je li. No dobro, u svakom sluaju
Byron nikad nije ostvario svoju elju, Bogu hvala. Ali ne udariti ovjeka s naoala-
ma. Zar ga nee ak ni otvoriti? Lealo je na stolu i svijee su gorjele na svakom
69
William Faulkner
uglu na omotnici povezanoj prljavom ruiastom podvezicom dva umjetna cvijeta.

Ne udariti ovjeka s naoalama.
Ovi jadni provincijalci nikad jo nisu vidjeli auto gle koliko ih je zatrubi malo
Candace Nije me htjela ni pogledati da se maknu s puta nije me htjela ni pogledati
tvoj otac ne bi volio da nekoga ozlijedi kaem ti da e tvoj otac sad naprosto morati
nabaviti auto gotovo da mi je ao da si ga ovamo dovezao Herberte premda sam
silno uivala u vonji dakako imamo koiju ali tako esto kad elim izii gospodin
Compson nae nekog posla za crnce stradala bih da ih u tome ometam on tvrdi da mi
je Roskus na raspolaganju u svako doba ali ja znam to to znai znam kako esto lju-
di daju obeanja samo da bi umirili vlastitu savjest hoe li ti tako postupati s mojom
malom djevojicom Herberte ali znam da nee Herbert nas je strano razmazio Qu-
entine jesam li ti pisala da e on namjestiti Jasona u svojoj banci im Jason zavri
gimnaziju Jason e biti sjajan bankar on je jedino moje dijete sa smislom za prakti-
no to moete meni zahvaliti uvrgao se na moju obitelj a svi su drugi pravi Compsoni
Jason je nabavljao brano. Lijepili su zmajeve na stranjoj verandi i prodavali ih za
pet centa komad, on i mali Patterson. Jason je bio blagajnik.
Nije bilo ni jednog crnca u ovom tramvaju a eiri jo neizbledjeli promicali su
pod prozorom. Idem na Harvard. Prodali smo Benjyjev Leao je na zemlji pod prozo-
rom i urlao. Prodali smo Benjyjev panjak da bi Quentin mogao ii na Harvard brat
tvoj. Tvoj mali brat.
Trebali biste imati kola silno vam je koristila vonja je li tako Quentine vidite
kako ga odmah zovem Quentin toliko sam loga uo o njemu od Candace.
Ma zato ne biste elim da moji deki budu vie nego prijatelji da Candace i Qu-
entin vie nego prijatelji Oe ja sam poinio kakva teta da nemate ni brata ni sestre
Ni sestre ni sestre nisam imao ni sestre Nemojte pozvati Quentina i on i gospodin
Compson osjeaju se malo uvrijeenima kad ja imam dovoljno snage da siem u bla-
govaonicu sad ivim iskljuivo snagom volje a platit u to kasnije kad sve proe i
kad mi odvedete moju kerkicu Moja sestrica nije imala. Kad bih mogao rei Majko.
Majko
Osim ako ne uspijem odoljeti napasti i povedem vas umjesto nje mislim da
gospodin Compson ne bi mogao sustii kola.
Ah Herberte uje li ti to Candace Nije me htjela gledati meki tvrdoglavi ugao
eljusti nije se osvrtao Ali ne mora biti ljubomorna on to samo laska jednoj staroj
eni odrasla udata ki naprosto ne mogu vjerovati.
Glupost izgledate ba kao djevojica mnogo ste mlaa od Candace rumenih obra-
za kao djevojica Lice prijekorno plano zadah kamfora i suza glas koji narie
uporno i tiho iza sumranih vrata sumrano obojeni miris kozokrvine. Nose prazne
70
William Faulkner
kovege niz tavanske stube zvue kao mrtvaki sanduci putovanje u French Lick.
Nije nala smrt na solilima
eiri neizblijedjeli i bez eira. Za tri godine mogu ne nositi eir. Mogao ne no-
siti. Bio. Hoe li tada biti eira budui da mene nije a niti Harvarda tada. Gdje
najbolje misli kae Otac prianjaju poput vitica mrtvog brljana uz stare mrtve cigle.
Ni Harvarda tada. Ne za mene, barem. Opet. Tunije nego bio. Opet. Najtunije od
svega. Opet.
Spoade je na sebi imao koulju; dakle mora da jest. Kad opet budem mogao vidje-
ti svoju sjenu ne budem li oprezan to sam je na prijevaru satjerao u vodu gazit u
opet po svojoj neprodornoj sjeni. Ali nema sestre. Ne bih to uinio. Ne doputam da
se moju kerku uhodi Ne bih.
Kako mogu obuzdati i jednog od njih kad si ih uvijek uio da ne potuju ni mene
ni moje elje znam da gleda s visoka na moju obitelj ali je li to razlog da ui moju
djecu moju roenu djecu za koju sam trpjela da se ne potuju Zabijajui kostur moje
sjene u beton tvrdim petama a tada sam uo sat i opipao sam pisma kroz kaput.
Ne elim da moju kerku uhodi ni ti ni Quentin ni bilo tko drugi ma to ona po
tvom miljenju uinila
Ako nita drugo priznaje da ima razloga da je nadziremo
Ja ne bih ja ne bih. Znam da ti ne bi nisam htio tako otro govoriti ali ene ne
potuju jedna drugu sebe same
Ali zato je ona Ura je poela otkucavati kad sam stupio na svoju sjenu ali bila je
tek etvrt. Naeg podvornika, Deacona, nigdje nije bilo na vidiku, mislim da bih bio
da sam mogao
Nije ona to htjela rei ene se tako ponaaju rekla je zato to voli Caddy
Uline svjetiljke silazile bi nizbrdo a onda se penjale prema gradu Hodao sam po
trbuhu svoje sjene. Mogao sam ispruiti ruku iza nje, osjeao sam Oca iza sebe iza
hrapave tmine ljeta i kolovoza ulinih svjetiljki Otac i ja titimo ene jednu od druge
od njih samih nae ene ene su takve one ne stjeu znanje o ljudima mi smo za to
one se naprosto raaju s praktinim sjemenom sumnje koje svako toliko donese plo-
da i obino su u pravu imaju neku sklonost prema zlu neku elju da nadoknade sve
to zlu nedostaje da ga nagonski privuku na sebe kao to na sebe privlai posteljinu
u polusnu pripremajui tlo za njega u duhu dok zlo ne poslui svojoj svrsi bez obzira
je li ona ikad postojala ili nije. Nalazio se izmeu dvojice brucoa. Jo se oito nije
posve oporavio od raspoloenja parade, jer me vojniki pozdravio kao pravi visoki
asnik.
- Razgovarao bih s tobom na trenutak - rekao sam zastavi.
71
William Faulkner
- Sa mnom? U redu. Vidimo se, deki - rekao je, zaustavio se i okrenuo; - drago
mi je to smo proavrljali. - Uvijek isti, na Deacon. ivi primjer prirodnog psiholo-
ga. Kau da u etrdeset godina nije ni jednom propustio vlak na poetku semestra, i
da na prvi pogled moe prepoznati Junjaka. Nikad nije pogrijeio, a kad je uo
ovjeka da govori, znao je i iz koje je drave. Imao je pravu odoru u kojoj je doeki-
vao vlakove, neku vrstu kompleta iz ia Tomine kolibe, sa zakrpama i svime to
tome pripada.
- Da, efe. Ovuda molim, mladi gospodine, evo nas - i pritom uzima tvoju prtlja-
gu. - Amo mali, doi amo i uzmi ove torbe. - Nato bi se pokretna planina prtljage
primakla otkrivajui bijelog djeaka od kojih petnaest godina, i Deacon bi nekako
uspio objesiti jo jednu torbu na njega i otjerati ga. - Hajde sad, pazi da ti neto ne
ispadne. Da efe, mladi gospodine, samo dajte starom crncu va broj sobe i sve e bit
cakum-pakum kad stignete.
Od tada pa nadalje sve dok te nije potpuno pokorio u svako je doba zalazio u tvo-
ju sobu, svenazoan i govorljiv, premda mu se ponaanje postupno pomicalo prema
sjevernjakom usporedo s boljom odjeom pa te napokon kad te ve toliko iscijedio
da si se opametio poeo i tikati, zvati Quentin ili kako ti je ve ime, i kad si ga slje-
dei put susreo ve je nosio iznoeno odijelo marke Brooks i eir s vrpcom zabora-
vio sam kojeg princetonskog kluba koji mu je netko darovao a on blaeno i nepoko-
lebljivo vjerovao da je dio pojasa od odore Abea Lincolna. Netko je prije mnogo go-
dina, kad se prvi put tko zna odakle pojavio na sveuilitu, proirio priu da je diplo-
mirao teologiju. I kad je uspio shvatiti to to znai toliko mu se dopalo da je i sam
poeo prepriavati priu, dok napokon valjda nije i sam povjerovao da je istinita. U
svakom sluaju, pripovijedao je dugake anegdote bez poante o svojim studentskim
danima, familijarno nazivajui profesore koji su umrli ili otili krsnim imenom, obi-
no netonim. Ali bio je voa mentor i prijatelj bezbrojnim nizovima nedunih i
usamljenih brucoa, i vjerujem da uza sve njegove sitne trikove i licemjerje nije bio
vei trn u oku nebesima od mnogih drugih.
- Nisam te vidio tri-etiri dana - rekao je, odmjeravajui me iz svoje jo uvijek
vojnike perspektive. - Jesi bio bolestan?
- Ne. Dobro sam. Radio sam valjda. Ali ja sam tebe vidio.
- Da?
- Na paradi neki dan.
- A to. Da, bio sam. Nije meni do tih stvari, razumije, ali deki vole da sam s nji-
ma, oni vetrani. Gospoje vole da svi vetrani dou, zna. I onda moram posluat.
- I jo i na onaj digiki blagdan - rekao sam. - Tada si valjda morao posluati
ensko drutvo za borbu protiv alkohola?
- A to? To sam radio zbog svog zeta. On cilja na poso u gradskoj slubi. Pometaa
72
William Faulkner
ulica. Kaem mu da njemu treba samo metla na kojoj e spavati. Znai vidio si me,
je l da?
- Oba puta. Da.
- Mislim, u uniformi. I kako sam ti izgledo?
- Izgledao si sjajno. Izgledao si bolje od svih. Morali bi te imenovati generalom,
zna.
Dodirnuo mi je nadlakticu, lagano, ruka mu je bila izraena, meka, kao sve crna-
ke ruke. - uj. Ovo nije za tue ui. Tebi to kaem jer ti i ja smo isti ljudi, okreni-
obrni. - Nagnuo se malo prema meni, govorio je brzo i nije me gledao. - Neke stvari
sam pokrenio, ve sada. ekaj do sljedee godine. Samo priekaj. A onda e vidjet
gdje u bit u povorci. Ne moram ti re kako u to sredit; kaem samo, priekaj
mome pa e vidjet. - Sad me pogledao i lagano me potapao po ramenu i zaljuljao
se na petama, kimajui glavom. - Da, gospodine moj. Nisam ja zabadava preo u de-
mokrate prije tri godine. Moj zet u gradskoj; ja - Da, gospodine moj. Ako je samo
prei u demokrate dosta da se ta nitarija primi posla... A to se mene tie: samo ti
stani ondje na onaj ugao za godinu dana od prekjuer i vidjet e.
- Nadam se. Zavrijedio si to, svakako. I dok mi je to jo na pameti... - izvukao
sam pismo iz depa. - Odnesi ovo sutra u moju sobu i daj Shreveu. Kod njega e se
nai neto za tebe. Ali tek sutra, zapamti.
Uzeo je pismo i paljivo ga pogledao. - Zapeaeno je.
- Jest. A unutra pie, Vrijedi tek od sutra.
- Hm - rekao je. Pogledao je u omotnicu nakubivi usta. - Neto za mene, kae?
- Da. Dar od mene.
Sad me opet pogledao, omotnica u crnoj ruci bijela na suncu. Oi su mu bile me-
kane i bez arenica i smee, i iznenada sam vidio Roskusa kako me promatra iza svih
tih bjelakih naklapanja o uniformama i politici i tih harvardskih manira, ne-
povjerljiv, tajnovit, nemut i tuan. - Ti se valjda ne ali sa starim crncem, je li?
- Zna da se ne alim. Zar se ikad neki Junjak s tobom naalio?
- Ima pravo. Fini su to ljudi. Ali ne da se s njima ivjet.
- Jesi li kad pokuao? - upitao sam. Ali Roskus je nestao. Opet je bio onakav
kakvim se odavno nauio predstavljati pred oima svijeta, razmetljiv, laan, gotovo
prost.
- Pokorit u se tvojim eljama, sinko.
- Ne prije sutra, upamti.
- Sigurno - rekao je - razumio sam, sinko. No dobro -
- Nadam se... - rekao sam. Pogledao me odozgo, dobroudno, prodorno. Iznenada
73
William Faulkner
sam pruio ruku i rukovali smo se, on ozbiljan, s umiljenih visina svog sna o grad-
skoj i vojnikoj slubi. - Dobar si ti ovjek, zna. Nadam se... Pomogao si ve mno-
gim mladiima.
- Trudio sam se bit poten prema svima - rekao je. - Ne marim ja za nekakve sta-
leke granice. ovjek je za mene ovjek, ge god ga nao.
- Nadam se da e uvijek nalaziti mnogo prijatelja, kao i dosad.
- Mladi ljudi. Dobro se s njima slaem. A ni oni mene ne zaboravljaju - rekao je,
maui mojom omotnicom. Spremio ju je u dep i zakopao kaput. - Da, efe - rekao
je. - Uvijek sam imao dobrih prijatelja.
Satovi su opet poeli odbijati, pola sata. Stajao sam u trbuhu svoje sjene i sluao
smirene otkucaje ravnomjerno rasporeene po sunevom svjetlu, meu tankim, jo
sitnim listiima. Ravnomjerne i mirne i vedre, s onim svojstvom jeseni koja se u zvo-
njavi uvijek osjea ak i u mjesecu nevjesta. Leao je na zemlji pod prozorom i urlao
Samo ju je pogledao i znao je. Iz djejih usta. Uline svjetiljke Otkucaji su utihnuli.
Vratio sam se u potu nogama utiskujui svoju sjenu u plonik, silaze nizbrdo zatim
se uspinju prema gradu poput svjetiljki koje su objeene jedna iznad druge na zidu.
Otac je rekao zato to ona voli Caddy voli ljude zbog njihovih nedostataka. Ujak
Maury raskreenih nogu pred kaminom mora pokrenuti jednu ruku dovoljno dugo da
nazdravi Boi. Jason je trao, s rukama u depovima pao i leao kao pile svezano za
peenje dok ga Versh nije podigao. Zato ne izvue ruke iz depova dok tri onda
bi mogo i ustat Vrtio je glavom u kolijevci vrtio je dok nije izravnao zatiljak. Caddy
je rekla Jasonu i Vershu da ujak Maury ne radi zato to je vrtio glavom u kolijevci
kad je bio mali.
Shreve je nailazio putem, vukui noge, ozbiljan debeljko, s naoalama koje su
svjetlucale pod strujom lia kao jezerca.
- Dao sam Deaconu pismo da pokupi neke stvari. Moda me nee biti danas posli-
je podne, pa mu nemoj dati nita do sutra, molim te.
- U redu. - Pogledao me. - uj, pa to ti to danas zapravo radi? Sav si se dotjerao
i vue se naokolo tuna lica kao da se sprema na obredno spaljivanje. Jesi li jutros
bio na psihologiji?
- Ne radim nita. Nita do sutra.
- A to ti je ovo?
- Nita. Par cipela koje sam dao pooniti. Nita do sutra, razumije?
- Dobro. U redu. Oh, kad smo kod toga, jesi li jutros uzeo jedno pismo sa stola?
- Nisam.
- Ondje ti je. Od Semiramide. Voza ga je donio prije deset sati.
74
William Faulkner
- Dobro. Uzet u ga. Zanima me to sad hoe.

- Vjerojatno jo jedan koncert orkestra. Tampti ta-ta ta, Gerald sad. Malo jae na
tom bubnju, Quentin. Boe, ba sam sretan to nisam gospodin. - Poao je dalje pri-
vijajui k sebi knjigu, malo bezoblian, uporni debeljko. Uline svjetiljke misli li
zato to je jedan od naih predaka bio guverner a trojica generali a majini nisu
svaki je iv ovjek bolji od mrtvoga ali nijedan iv ili mrtav ovjek nije mnogo
bolji od bilo kojeg drugog ivog ili mrtvog ovjeka Ali gotovo u majinoj glavi.
Svreno. Svreno. Tada smo svi otrovani ti brka grijeh i udoree ene to ne ine
tvoja majka misli na udoree a je li to grijeh ili nije nije joj palo na pamet
Jasone ja moram otii odavde ti zadri ostale povest u sa sobom Jasona i otii
onamo gdje nas nitko ne poznaje da mu se prui prilika da odraste i da sve ovo zabo-
ravi ostali me ne vole oni nikad nita nisu voljeli zbog one svoje compsonovske se-
binosti i lanog ponosa Jason je bio jedini koga sam mogla prigrliti bez straha
glupost Jasonu ovdje nita ne fali ali mislio sam im ti bude bolje ti i Caddy biste
mogle otii u French Lick
i ostaviti Jasona ovdje sama s tobom i crncima
ona e ga zaboraviti onda e sve te prie prestati nije smrt nala na solilima
moda u joj moi nai mua ne smrt na solilima
Tramvaj je doao i zaustavio se. Zvona su jo odbijala pola. Uao sam i kola su
opet krenula, briui pola sata. Ne: tri etvrt. Tada e ionako biti deset do. Ostaviti
Harvard san tvoje majke za koji je prodala Benjyjev panjak
to sam uinila pa da zasluim ovakvu djecu ve mi je Benjamin bio dovoljna
kazna a sad ona nema vie nikakvog potovanja prema meni prema svojoj roenoj
majci patila sam zbog nje i snivala snove i kovala planove i rtvovala se sila sam u
ovu suznu dolinu a ipak mi nikad otkako je otvorila oi nije posvetila nijednu nese-
binu misao ponekad je gledam i pitam se moe li ona uope biti moje dijete osim
Jasona on me nikad ni jednog trenutka nije rastuio otkako sam ga prvi put uzela u
naruje znala sam tada da e mi on biti radost i spasenje mislila sam da mi je Benja-
min dovoljna kazna za sve to sam sagrijeila mislila sam da mi je on kazna zato to
sam pogazila svoj ponos i udala se za ovjeka koji se smatrao boljim od mene ipak
ne alim se voljela sam ga vie nego sve druge zbog toga i osjeaja dunosti premda
mi je Jason cijelo vrijeme bio prirastao srcu ali sad uviam da nisam dovoljno patila
sad uviam da moram ispatati i za tvoje ne samo za moje grijehe to si uinio kakve
je to grijehe tvoja ohola obitelj svalila na mene ali ve e ti ustati u njihovu obranu
uvijek si nalazio isprike za svoju vlastitu krv samo Jason moe pogrijeiti jer on je
vie Bascomb nego Compson dok tvoja roena ki moja kerkica moja mala curica
ona ona nije nita bolja od obine kad sam bila djevojka bila sam nesretna to sam
75
William Faulkner
tek Bascombova uili su me da nema sredine da je ena ili dama ili nije ali nikad ni-
sam ni u snu pomislila kad sam je drala u naruju da bi se moja ki mogla toliko za-
boraviti zar ti ne zna meni je dosta da je pogledam u oi i da znam sve moda ti
misli da bi tebi rekla ali ona nikome nita ne govori o sebi ona je tajnovita ne zna ti
nju ja znam stvari koje je ona poinila ali radije bih umrla nego da ti kaem tako je
samo ti i dalje kritiziraj Jasona optuuj me da sam ga navela da je uhodi kao da je to
zloin dok tvoja roena ki moe znam ti ga ne voli znam da jedva eka da povje-
ruje u njegove mane nikad ga nisi da rugaj mu se kao to si se uvijek rugao Mauryju
ne moe mi nanijeti bola vie nego to su to dosad uinila tvoja djeca i tada me vie
nee biti i Jason nee imati nikoga tko e ga voljeti i tititi od ovoga gledam ga sva-
koga dana u strahu da u vidjeti kako se u njemu napokon pojavljuje ta compso-
novska krv dok mu se sestra iskrada iz kue da se sastane tko zna s kim jesi li ga ti
ikad u ivotu vidio hoe li mi bar dopustiti da pokuam otkriti tko je on ne zbog
mene ja ne bih mogla podnijeti pogled na njega ve zbog tebe da tebe zatitim ali tko
se moe boriti protiv neiste krvi ti mi ne da ni da pokuam moramo sjediti prekri-
enih ruku dok ona ne samo povlai tvoje ime po blatu ve okuuje i sam zrak koji
tvoja djeca udiu Jasone mora me pustiti da odem ne mogu to vie podnositi daj da
uzmem Jasona a ti zadri ostale oni nisu moja krv i meso kao on tui su mi nita od
mene nemaju i bojim ih se mogu uzeti Jasona i otii nekamo gdje nas ne poznaju
past u na koljena i moliti za oprost svojih grijeha da bar on izbjegne toj kletvi i po-
kuati zaboraviti da su oni ostali ikad postojali
Ako su ono bile tri etvrti, jo nema vie od deset minuta. Jedan je vlak netom oti-
ao, a ljudi ve ekaju sljedei. Pitao sam, ali nisu znali rei hoe li jo koji naii pri-
je podneva, premda bi ovjek pomislio da e meugradski. Prvi je tako opet bio
tramvaj. Uao sam. ovjek osjeti kad je podne. Zanima me osjeaju li ga i rudari u
utrobi zemlje. Stoga postoje zvidaljke: zbog ljudi koji se znoje, i ako si dovoljno da-
leko od znoja nee uti zvidaljku a za osam minuta morao bi biti toliko udaljen od
znoja u Bostonu. Otac je rekao da je ovjek zbroj vlastitih nesrea. ovjek bi po-
mislio da e se i nesree jednom zamoriti, ali upravo je vrijeme tvoja nesrea, rekao
je otac. Galeb privezan za nevidljivu icu vue se kroz prostor. Sa sobom u vjenost
nosi simbol svojih neispunjenih nada. Tada su krila vea kae otac samo tko zna
svirati harfu.
uo sam svoj sat kad god bi se tramvaj zaustavio, ali ne esto ve su jeli Tko bi
svirao jelo jedenje u tebi i prostor prostor i vrijeme izmijeani eludac kae podne
mozak kae sat jela U redu zanima me koliko je sati pa to. Ljudi su izlazili iz
tramvaja. Sad se nije tako esto zaustavljao, ispranjen jelom.
Tada je prolo. Siao sam i stajao u svojoj sjeni i nakon nekog vremena naiao je
tramvaj i ja sam uao i vratio se na meugradsku postaju. Jedan je tramvaj upravo
bio na odlasku, i naao sam mjesto do prozora i tramvaj je krenuo i gledao sam kako
76
William Faulkner
se nekako odmotava u movarne ravnice, a onda u drvee. Tu i tamo ugledao bih ri-
jeku i mislio kako bi divno bilo njima dolje u New Londonu kad bi vrijeme i kako
Geraldov amac sveano klizi u blistavo prijepodne i pitao sam se to ona stara ena
sad hoe od mene kad mi alje pismo prije deset sati ujutro. Koju sliku Geraldovu u
kojoj bih ja morao biti dio Dalton Ames oh azbest Quentin je pucao pozadine. Nee-
ga u emu ima i djevojaka. ene zaista imaju uvijek njegov glas iznad agora glas
koji je aputao sklonost ka zlu, uvjeren da se ni u jednu enu ne smije pouzdati, ali
da su neki mukarci odvie naivni da se sami zatite. Neugledne djevojke. Daleke ro-
akinje i prijateljice obitelji kod kojih je samo poznanstvo nametnulo neku vrstu
krvne obveze noblesse oblige. A ona ondje sjedi i govori nam njima u lice kako je
teta to je Gerald pokupio svu ljepotu obitelji zato to mukarcu ljepota nije potreb-
na, ak mu je bolje bez nje dok je djevojka bez nje naprosto izgubljen sluaj. I pria
nam o Geraldovim enskama Quentin je ustrijelio Herberta ustrijelio je njegov glas
kroz pod Caddyne sobe tonom samodopadnog odobravanja. Kad mu je bilo se-
damnaest godina rekla sam mu jednoga dana Ba teta to ima takova usta ta bi tre-
bala biti na djevojakom licu i moete li zamisliti zastori naslonjeni na suton iznad
mirisa jabuka u cvatu njezina glava na pozadini sutona njezine ruke iza glave s krili-
ma kimona glas koji je aputao nad zemaljskim rajem odjea na postelji njuhom
viena povrh jabuke to je rekao? upamtite, tek je napunio sedamnaestu. Majko re-
kao je pa esto i jesu. I sjedio je tako u kraljevskoj pozi i promatrao dvije tri njih
kroz polusputene trepavice. Poput lastavica koje slijeu, te njegove trepavice. Shre-
ve je rekao da se uvijek Hoe li se brinuti za Benjyja i oca
to manje govori o Benjyju i ocu to bolje kad si ti uope na njih i mislila Caddy
Obeaj
Ne mora se uznemirivati zbog njih ti odlazi zdrava i itava
Obeaj bolesna sam mora mi obeati pitao tko je smislio tu alu ali kako je uvi-
jek smatrao gospou Bland izvanredno uuvanom enom rekao je da ona priprema
Geralda da jednom zavede neku vojvotkinju. Govorila je za Shrevea onaj debeli mla-
di Kanaanin dvaput je uredila da dobijem novog sobnog kolegu a da me uope nije
pitala, jednom da ja iselim, jednom
Otvorio je vrata u suton. Lice mu je izgledalo kao okrugla pita od bundeve.
- Pa eto, dolo vrijeme da se odiljamo. Kruta nas sudba moe rastaviti, ali ja nikad
neu drugoga ljubiti. Nikada.
- O emu ti to govori?
- Govorim o krutoj sudbi umotanoj u sedam metara svile boje marelice koja na
sebi razmjerno teini nosi vie metala od galeota i jedinoj vlasnici i posjednici prava
neopozivog putujueg uvara nae pokojne konfederacije. - Tada mi je ispriao kako
77
William Faulkner
je od proktora zahtijevala da ga iseli i kako je proktor pokazao dovoljno vulgarne

tvrdoglavosti da inzistira na tome kako najprije mora razgovarati sa Shreveom. Tada
je ona predloila neka smjesta pozove Shrevea i obavi taj razgovor, a on nije pristao,
pa je poslije toga bila vrlo neuljudna prema Shreveu. - Nastojim nikad ne govoriti
runo o enama - rekao je Shreve - ali ta enska ima vie osobina kurve od bilo koje
dame u ovim naim suverenim dravama i dominionima. - i sada Pismo na stolu
poslano po dostavljau, zapovijed s mirisom i bojom orhideje Da je znala da sam
proao gotovo ispod prozora znajui da je tamo a da nisam Potovana gospoo jo
nisam bio u prilici primiti vau poruku ali unaprijed molim da me ispriate za danas
ili juer i sutra ili kad Koliko se sjeam sljedea e pria biti kako Gerald baca svog
crnca niza stube i kako crnac preklinje da mu dopuste da se upie na teologiju kako
bi bio blizu gospodina mladog gospona Geralda i Kako je trao cijelim putem do
postaje uz koiju sa suzama u oima kad je mladi gospon Gerald odlazio ekat u da
doe dan za onu priu o muu iz pilane doao je na kuhinjska vrata sa samaricom a
Gerald je siao i pregrizao puku na pola i vratio mu je i obrisao ruke u svileni rubac
i bacio rubac u pe tu sam priu uo samo dvaput
ustrijelio ga kroz vidio sam vas kad ste uli pa sam iskoristio zgodan trenutak i
navratio mislio sam da bismo se mogli upoznati izvolite cigaru
Hvala ne puim
Ne mora da se ondje prilino toga izmijenilo otkako sam otiao nee vam smetati
ako ja zapalim
Samo izvolite
Hvala puno sam uo o vama vjerujem da vaa majka nee zamjeriti ako bacim i-
bicu iza ograde je li puno o vama Candace je neprestano govorila o vama tamo u
Licksu postao sam prilino ljubomoran kaem ja ma tko je taj Quentin moram vidjeti
kako to stvorenje izgleda jer znate prilino sam se zatreskao im sam vidio tu curicu
ne ustruavam se priznati nikad mi nije palo na pamet da je brat taj o kojemu ona
neprestano govori ne bi mogla vie govoriti o vama ni da ste jedini mukarac na svi-
jetu ni o muu se ne bi toliko prialo sigurno se neete predomisliti i zapaliti
Ja ne puim
U tom sluaju neu inzistirati premda je ovo prilino pristojno lie kota me dva-
desetpet dolara sto komada na veliko preko prijatelja u Havani da siguran sam da se
gore mnogo tota promijenilo neprestano obeajem sam sebi da u otii u posjet ali
nikad ne dospijem ve deset godina sam vezan za posao ne mogu se maknuti iz
banke za vrijeme semestra ovjek izmijeni navike znate stvari koje studentu izgleda-
ju vane priajte mi kako je gore kod njih
Neu rei ocu i majci ako ste na to mislili
Neete rei neete aha o tome vi govorite je li shvaate da se meni ivo fuka ho-
78
William Faulkner
ete Ii rei ili neete shvaate to moda jest neugodno ali nikako nije kriminalni in
nisam bio ni prvi ni zadnji naprosto nisam imao sree moda ste vi imali vie sree
Laete
Ma smirite se nisam vas htio prisiliti da kaete neto to ne elite nisam vas mislio
uvrijediti naravno mladi poput vas sada e ovakvu stvar shvatiti mnogo ozbiljnije
nego za pet godina Ja shvaam prijevaru samo na jedan nain sumnjam da u na
Harvardu nauiti neki drugi
Ma gle bolji smo od kazalita sigurno ste ili u dramsku grupu dobro imate pravo
nema potrebe da im se o tome govori to je bilo bilo je jelda nema razloga da se
takva sitnica isprijei meu nama sviate mi se Quentine svia mi se kako izgledate
niste nalik onim drugim provincijalcima drago mi je to emo se ovako dobro sloiti
obeao sam vaoj majci da u se zauzeti za Jasona ali volio bih i vama pomoi Jaso-
nu bi i ovdje bilo sasvim dobro ali u ovakvoj rupi nema budunosti za mladia poput
vas
Hvala radije se drite Jasona on e vam bolje odgovarati od mene
ao mi je zbog cijele te stvari ali bio sam jo klinac nikad nisam imao majku po-
put vae da me naui nekim finesama samo bi je nepotrebno raalostilo da sazna tako
je imate pravo nema potrebe to ukljuuje i Candace dakako
Rekao sam ni majci ni ocu
ujte pogledajte me to mislite koliko biste izdrali sa mnom
Ne bih morao dugo izdrati ako ste se i vi uili boksati na fakultetu hajde poku-
ajte i vidjet ete koliko u
Prokleti mali balavac to ti sebi umilja
Pokuajte i vidjet ete
O Boe moja cigara to bi rekla tvoja majka da nae izgoretinu na polici od kami-
na u zadnji as uj Quentine nakanili smo napraviti neto to emo obojica poaliti ti
mi se svia svidio si mi se im sam te vidio rekao sam u sebi mora da je vraki zgo-
dan momak taj tko god on bio inae Candace ne bi bilo toliko stalo do njega uj ve
je deset godina otkako se sam snalazim u velikom svijetu te stvari kasnije nisu toliko
vane i sam e doi do toga hajde da se ti i ja sad sloimo kao sinovi staroga
Harvarda i tome slino mislim da ga moda vie ne bih ni prepoznao najbolje mjesto
na svijetu za mladog ovjeka poslat u onamo i svoje sinove pruiti im bolju priliku
nego to sam ja imao ekaj nemoj jo ii porazgovarajmo o tome mladi se zanosi
nekim idejama i ja nemam nita protiv koriste mu dok je na fakultetu oblikuju mu
karakter jaka je u tradiciji ta kola ali kad krene u ivot mora se izboriti za sebe kako
najbolje umije jer e otkriti da to rade i svi ostali i neka sve ide k vragu ako evo
stisnimo si ruku i to je bilo bilo je za dobrobit tvoje majke misli na njezino zdravlje
79
William Faulkner
hajde daj mi ruku pogledaj je ravno iz samostana gledaj nema ni jedne mrlje nije ak
jo ni savijana gle
Idi k vragu skupa s tvojim novcem
Ne ne ma hajde pa ja sad pripadam obitelji znam kako je to s mladim ljudima uvi-
jek imaju svu silu osobnih trokova za koje je teko izmusti novce od staroga znam
ja to sve sam ja to proao i to jo nedavno ali sad se enim i tako a posebno ondje
kod vas ma hajde ne budi lud sluaj kad budemo imali prilike na miru porazgovarati
htio bih ti priati o jednoj maloj udovici prijeko u gradu
I to sam ve uo zadri svoj prokleti novac
Pa shvati to onda kao zajam dok okom trene bit e ti pedeset godina
Mii ruke s mene i bilo bi ti bolje da skine onu cigaru s kamina
Pa reci onda i neka te vrag nosi pa da vidi koliko e ti to koristiti da nisi takva
budala vidio bi ve da ih previe imam u aci a da bi mi nekakav utokljuni vitez od
brata ovdje tvoja mi je majka priala kakav si napuhane glave oh ui duo ui Qu-
entin i ja smo se ba upoznali govorimo o Harvardu neto si me trebala ne moe ti
dugo bez svog staroga jeli
Izii naas Herberte htjela bih razgovarati s Quentinom Ui samo ui lijepo emo
probrbljati i upoznati se ba sam govorio Quentinu
Molim te Herberte izii malo
No dobro u redu ti i braco se valjda elite jo jednom sastati je li
Hoe li maknuti tu cigaru s kamina
U pravu si kao obino mladiu briem ja odavde neka ti nareuju dok mogu ali od
prekosutra Quentine morat e se traiti doputenje od staroga je li zlato moje poljubi
me srdace
Oh prestani sauvaj to za prekosutra
Onda u traiti i kamate ne daj Quentinu da zapone neto to ne moe dovriti oh
kad smo kod toga jesam li ispriao Quentinu onu priu o ovjeku s papigom i to se s
njom dogodilo tuna pria podsjeti me na nju dri je na umu pa-pa vidimo se u vice-
vima
Onda
Onda
to si sad naumio
Nita
Opet se plete u moje poslove zar ti nije bilo dosta ljetos
Caddy ti ima groznicu Bolesna si io ti je
80
William Faulkner
Jednostavno sam bolesna. Ne mogu traiti.

Ustrijelio mu je glas kroz
Ne tu nitariju Caddy
Tu i tamo rijeka bi blistala onkraj stvari u strelovitim blistajima, preko podneva i
poslije. Sada ve znatno poslije, premda smo proli mjesto gdje je on jo uvijek
veslao uzvodno velianstven pred licem boga bogova. Bolje. Bogova. Bog bi u
Bostonu u Massachusettsu takoer bio samo plebs. Ili moda tek ne mu. Mokra
vesla trepui ga pouruju naprijed uz sjajne treptaje i enske dlanove. S divljenjem.
S divljenjem ako nije mu ignorirao bi Boga. Onu nitariju, Caddy Rijeka je svjetlu-
cala u daljini iza strelovitog zavoja.
Bolesna sam mora mi obeati
Bolesna to ti je
Jednostavno sam bolesna ni od koga to jo ne mogu traiti obeaj mi da e
Ako se za njih uope treba brinuti to je samo zbog tebe to ti je Pod prozorom
smo uli auto kako odlazi na kolodvor na vlak u 8 i 10. Da doveze rodbinu. Glave.
Rastu glava za glavom ali nisu frizeri. Manikerke. Neko smo imali istokrvnog ko-
nja. Da, u tali, ali obino kljuse pod sedlom. Quentin je ustrijelio sve njihove glaso-
ve kroz pod Caddyne sobe
Tramvaj se zaustavio. Siao sam, u sredite svoje sjene. Cesta je kriala kolosijek.
Pod drvenom strehom jedan je starac neto jeo iz papirne vreice, a onda je i buka
tramvaja iezla u daljini. Cesta je ulazila meu drvee gdje bi trebalo biti sjenovito,
ali lie u Novoj Engleskoj u lipnju nije mnogo gue od travanjskoga kod nas kod
kue. Vidio sam dimnjak. Okrenuo sam mu lea, utiskujui svoju sjenu nogama u
prainu. Neto je uasno bilo u meni ponekad sam u noi vidjela kako mi se ceri vi-
djela sam kako mi se ceri kroz njih kroz njihova lica sad se izgubilo i bolesna sam
Caddy
Nemoj me dirati samo obeaj
Ako si bolesna ne moe
Ipak mogu i onda e sve biti u redu nee biti vano ne daj da ga poalju u Jackson
obeaj
Obeajem ti Caddy Caddy
Ne diraj me diraj me
Kako to izgleda Caddy
to to
Ono to ti se ceri kroz njih ona stvar
81
William Faulkner
Jo sam vidio dimnjak. Ondje e biti voda, to hrli k moru i mirnim piljama.
Mirno e se kovitlati, a kad On kae Ustajte samo glaala. Kad smo Versh i ja lovili
po cijele dane nismo uope nosili sa sobom hranu, i u dvanaest sati ja bih ogladnio.
Bio sam gladan do jedan, a onda bih iznenada ak zaboravio da vie nisam gladan.
Uline svjetiljke silaze nizbrdo tada sam uo auto kako silazi nizbrdo. Ruka naslo-
njaa plosnata prohladna glatka pod mojim elom to se priljubilo uz naslonja ja-
buka naslonjena na kosu iznad zemaljskog raja odjea njuhom viena Ima vruicu
osjetio sam je juer kao da stojim kraj pei.
Ne dotii me.
Caddy ne moe to uiniti ako si bolesna. Za onu nitariju.
Za nekoga se moram udati. Onda su mi rekli da kost treba iznova slomiti
Napokon vie nisam vidio dimnjak. Cesta je ila uza zid. Stabla su se nadvijala
preko zida, pokropljena suncem. Kamen je bio prohladan. Dok si hodao kraj njega
mogao si osjetiti tu ugodnu hladnou. Samo to nai krajevi nisu poput ovoga. Do-
voljno je hodati onuda pa da neto osjeti. Neku tihu i silovitu plodnost koja kao da
utauje i glad za kruhom. Koja tee oko tebe, ne oklijeva i ne tetoi svaki bijedni ka-
miak. Kao da mora stvoriti privid zelenila izmeu drvea pa ak i modrila daljina
ne onu bujnu tlapnju, rekli mi da e se kost morati ponovo slomiti i u meni je zaste-
njalo Ah Ah Ah i probio me znoj. Ba me briga znam to je slomljena noga nita to
nije samo u morati malo dulje ostati kod kue nita drugo i miii oko eljusti su mi
se ukoili a usta govore ekaj ekaj samo as kroz znoj ah ah ah kroz zube a otac
prokleti konj taj prokleti konj. ekaj ja sam kriv. Dolazio je uz plot svakoga jutra s
koaricom prema kuhinji i vukao tap po plotu svakoga jutra dovlaio sam se do pro-
zora zajedno s gipsom i ekao ga s komadom ugljena Dilsey je govorila unitit e se
zar nema pameti u glavi tek su etri dana kako si je slomio. ekaj naviknut u se na
to za koji tren ekaj samo tren ja u
Kao da je ak i buka posustajala u tom zraku, kao da se zrak umorio to je tako
dugo nosio buku. Lave pasa dopire dalje nego vlak, barem u tami. A i glas nekih
ljudi. Crnaca. Louis Hatcher nikad nije ni upotrijebio svoj rog koji je nosio sa sobom
uz onaj stari lampa. Rekao sam: - Louis, kad si posljednji put oistio taj lampa?
- Oistio sam ga ima ve neko vrijeme. Sjea se kad je ona poplava odnjela one
ljude preko? istio sam ga ba tog dana. Moja stara i ja sjedimo tako pred ognjitem
te veeri i veli ona meni Louis, a to e ako ona poplava doe sve dovde? a ja u
Pravo ima. Moda je najbolje da oistim onaj lampa. I tako sam ga te veeri
oistio.
- Pa ta je poplava bila ak u Pensilvaniji - rekao sam. - Nikako nije mogla stii
ak dovde.
82
William Faulkner
- To ti kae - ree Louis. - Ja bi opet reko da voda u Jeffersonu moe biti isto
tako visoka i mokra ko i u Pensilvaniji. Zna, ba te koji priaju kako bujica ne moe
do dovde naemo kasnije kako plutaju na sljemenjai.
- Jeste li ti i Martha te veeri izili iz kue?
- Jesmo, da zna. Oistio sam onaj lampa i onda smo ona i ja sjedili sve do zore
na vrhu onog one breuljka iza groblja. A da sam znao za neko vie mjesto, otili bi
onamo.
- I odonda nisi oistio taj lampa.
- A emu da ga istim kad nema potrebe?
- Misli, dok opet ne naie bujica?
- Od one nas je spasio.
- Ma hajde, strie Louis - rekao sam.
- Da, gospodine moj. Ti radi po svome, a ja u po svome. Ako mi je dosta oistiti
ovaj moj lampa da se zatitim od bujice, nemam se ja tu to prepirat oko toga.
- Stric Louis ne bi nit uvatijo da mu valja svjetlo - rekao je Versh.
- Lovio sam ja ove oposume dok su tvom ai utapali gnjide u petroleju, sinko -
rekao je Louis. - I navato ih se.
- Istina - rekao je Versh. - Mislim da je stric Louis navato vie oposuma nego ijed-
no eljade u ovoj zemlji.
- Da, gospodine moj - rekao je Louis. - Ima tu dosta svjetla da oposumi vide, bez
brige. Nisam jo uo da su se alili. Pst, sad tiho. Eno ga. Hej. Za njim, uko. - I sje-
dili smo u suhom liu koje je potiho aputalo od sporog disanja naeg ekanja i spo-
rog disanja zemlje i bezvjetarnog listopada, dok je jetki vonj lampaa zagaivao otri
staklasti zrak, i sluali pse i jeku Louisova glasa kako zamire u daljini. Nikad ga nije
podigao, a ipak smo ga u tihim noima uli na naoj prednjoj verandi. Kad bi dozi-
vao pse zvuao je ba poput roga to ga je nosio prebaena preko ramena a nikad nije
upotrijebio, ali ie, toplije, kao da mu je glas dio mraka i tiine, kao da se iz njih
spiralasto izvija i onda opet natrag u njih uvija. HuUuuuu. HuUuuu. HuHu-
uuuuuuuuuu. Za nekoga se moram udati
Je li ih bilo mnogo Caddy
Ne znam previe hoe li se brinuti za Benjyja i oca
Ti dakle ne zna ije je zna li on
Ne dodiruj me hoe li se brinuti za Benjyja i oca
Poeo sam osjeati vodu jo prije nego to sam stigao do mosta. Most je bio od si-
voga kamena, obrastao liajem, proaran upornom vlagom na mjestima osutim gljivi-
cama. Ispod njega voda je bila bistra i mirna u sjeni, i aptala i klokotala oko kamena
83
William Faulkner
u izblijedjelim vrtlozima uskovitlanog neba. Caddy za onu

Za nekoga se moram udati Versh mi je priao o ovjeku koji je sam sebe osakatio.
Otiao je u umu i uinio to britvom, sjedei u jarku. Slomljenu britvu i njih bacio je
ravno iza sebe preko ramena u jednoj neprekinutoj kretnji sa iktajem usporednih
mlazova krvi. Ali nije u tome stvar. Nije stvar u tome da ih nema. Da ih nikad nisam
imao onda bih mogao rei A To pa To je za mene kineski ja ne znam kineski. A otac
je rekao zato to si djevac: zar ne razumije? ene nikad nisu djevice. istoa je ne-
gativno stanje i stoga protivna prirodi. Priroda je ono to tebe mui ne Caddy a ja
sam rekao To su samo rijei a on I nevinost |c samo rije a ja sam rekao ti ne zna. Ti
to ne moe znati a on je rekao Da. Onog trenutka kad to uspijemo shvatiti tragediju
postaje od drugorazredne vanosti.
Na mjestu gdje je most bacao sjenu mogao sam vidjeti duboko u vodu, ali ne i sve
do dna. Kad ostavi list u vodi na dulje vrijeme tkivo e se raspasti a njene e niti
lelujati polako poput kretanja sna. Ne dodiruju se, ma koliko neko bile vrsto
isprepletene, ma koliko neko bile vrsto priljubljene uz kostur. I moda e kad On
rekne Ustaj i oi isplivati na povrinu, iz dubokog mira i sna, da gledaju slavu Nje-
govu. A poslije nekog vremena isplivat e i glaala. Sakrio sam ih pod kraj mosta a
onda sam se vratio i naslonio na ogradu.
Nisam mogao vidjeti dna, ali sam vidio duboko u vodeni tok koliko mi je pogled
sezao, i tada sam vidio sjenu kako se giba poput debele strijele uperene u struju. Vo-
dencvjetovi su leprali ulazei u sjenu mosta i izlijeui iz nje tik iznad vodene
povrine. Kad bi onkraj toga bio tek pakao: isti plamen nas dvoje vie no mrtvi.
Tada e imati samo mene tada samo mene tada nas dvoje usred sramote i uasa
onkraj istog plamena Strijela je narasla bez pokreta, zatim je hitro sunuvi pastrva
zgrabila muicu tik pod povrinom onom delikatnou diva kojom slon podie kikiri-
ki. Izblijedjeli vrtlog odmicao je polako nizvodno i onda sam opet ugledao strijelu, s
vrkom prema struji, kako se njeno leluja u skladu s gibanjem vode iznad koje su
lebdjeli i slijetali vodencvjetovi. Samo ti i ja usred sramote i uasa ograeni istim
plamenom
Pastrva je visjela, njena i nepokretna, izmeu lelujavih sjena. Tri djeaka s ribi-
kim tapovima dola su na most i svi smo se naslonili na ogradu i gledali dolje u
pastrvu. Oni su poznavali tu ribu. Bila je poznata linost u okolici.
- Ve dvadeset pet godina pokuavaju uloviti tu pastrvu. Jedan duan u Bostonu
nudi ribiki tap od dvadeset pet dolara onome tko je ulovi.
- Pa zato je onda vi ne ulovite? Ne bi vas veselilo da dobijete tap od dvadeset
pet dolara?
- Bi - rekli su. Naslonili su se na ogradu zagledani u pastrvu.
84
William Faulkner
- Bome, mene bi - rekao je jedan.

- Ja ne bi uzeo tap - rekao je drugi. - Uzeo bi mjesto toga novac.
- Moda ti ne bi dali - rekao je onaj prvi. - Glavu dajem da bi te natjerali da uzme
tap.
- Onda bi ga prodao.
- Ne bi za njega nikad dobio dvadeset pet dolara.
- E, pa onda bi uzeo to mi daju. Ja mogu uloviti isto toliko riba s ovim tapom
kao to bi mogao s onim od dvadeset pet dolara. - Onda su razgovarali o tome to bi
uinili s dvadeset pet dolara. Govorili su svi odjednom, glasova upornih i proturje-
nih i nestrpljivih, pretvarajui nestvarnost u mogunost, zatim vjerojatnost, zatim ne-
oborivu injenicu, kao to to ljudi ve ine kad im elje postanu rijei.
- Ja bih kupio konja i kola - rekao je drugi.
- Ma nemoj - rekla su druga dvojica.
- Bih, nego ta. Znam gdje to mogu kupiti za dvadeset pet dolara. Poznajem
ovjeka.
- A koji je to ovjek?
- Nije vano koji je. Znam da mogu kupiti konja i kola za dvadeset pet dolara.
- togod - rekla su druga dvojica. - Ne zna on nita. Samo se pravi vaan.
- Pravim se vaan, je li? - rekao je djeak. I dalje su mu se rugali, ali on vie nije
rekao ni rijei. Naslonio se na ogradu, zagledan u pastrvu koju je ve potroio, i izne-
nada je iz njihovih glasova nestala gorina, nestala svadljivost, kao da se i njima ui-
nilo kako je on uhvatio ribu i kupio svog konja i kola, kao da i oni prihvaaju onu
sklonost odraslih da se dadu u bilo to uvjeriti stavom utljive nadmoi. ini mi se
da ljudi, kad toliko troe sebe i druge rijeima, zaista dosljedno pripisuju mudrost
utljivom jeziku, i neko sam vrijeme jasno osjeao kako ona dvojica uurbano traga-
ju za nekim nainom da ga nadmudre, da mu oduzmu njegova kola i konja.
- Ne bi nikad izvukao dvadeset pet dolara za taj tap - rekao je prvi djeak. - Kla-
dim se u to hoe da ne bi.
- Pa jo nije ni ulovio tu pastrvu - rekao je trei iznenada, i onda su obojica viknu-
li:
- Ha, to sam ti rekao? Kako se zove taj ovjek? Hajde, reci ako se usudi. Nema
takva.
- Ma daj, zavei - rekao je drugi djeak. - Gledaj. Evo je opet. - Naslonili su se na
ogradu, nepomini, jednaki, dok su im vitki tapovi bili iskoeni u sunanim zraka-
ma, takoer jednaki. Pastrva je polako izbila na povrinu, sjena u blagom lelujavom
rastu; i opet se mali vrtlog polako izgubio nizvodno. - Juuj - promrmljao je prvi dje-
85
William Faulkner
ak.
- Vie je ne pokuavamo uloviti - rekao je. - Samo gledamo ove iz Bostona kako
dolaze i trude se.
- Je li ovo jedina riba u ovom dijelu?
- Jest. Sve je druge otjerala. Najbolje mjesto za ribiiju u blizini je dolje kod Vira.
- Ne, nije - rekao je drugi. - Dvaput je bolje kod Bigelowovog mlina. - Onda su se
neko vrijeme prepirali oko toga gdje je najbolje mjesto za ribu a zatim su iznenada
uutjeli da bi gledali pastrvu kako se opet izdie prema povrini i kako razbijeni vir
vode usisava djeli neba u sebe. Upitao sam koliko ima do najblieg grada. Rekli su
mi.
- Ali najblia tramvajska pruga je ondje - rekao je drugi djeak pokazujui dolje
niz cestu. - Kamo idete?
- Nikamo. Tako, samo etam.
- Vi ste s fakulteta?
- Da. Ima li u tom gradu neka tvornica?
- Tvornica? - Pogledali su me.
- Nema - rekao je drugi djeak. - Ondje ih nema. - Pogledali su moju odjeu. -
Traite posao?
- A recimo Bigelowov mlin? - rekao je trei. - To je tvornica.
- Tvornica, togod. On misli na pravu pravcatu tvornicu.
- Onakvu, sa sirenom - rekao sam. - Nisam jo uo sirenu u jedan.
- A - rekao je drugi djeak. - Na tornju unitarijanske crkve je sat. Moete tamo
pogledati koliko je sati. A zar nemate sat na tom lancu?
- Jutros sam ga razbio. - Pokazao sam im svoj sat. Ozbiljno su ga razgledali.
- Jo uvijek ide - rekao je drugi djeak. - A koliko kota ovakav sat?
- Dobio sam ga na dar - rekao sam. - Dao mi ga je otac kad sam maturirao.
- Vi ste Kanaanin? - rekao je trei. Imao je crvenu kosu.
- Kanaanin?
- Ne govori on kao Kanaani - rekao je drugi. - uo sam ih ja govoriti. On govori
kao oni to glume crnce na pozornici.
- Ej - rekao je trei. - Ne boji se da e te udariti?
- Udariti?
- Rekao si da govori kao crnac.
- Ma daj, zavei - rekao je drugi. - Vidjet ete zvonik im prijeete onaj breuljak.
86
William Faulkner
Zahvalio sam im. - Nadam se da ete imati sree. Samo nemojte uhvatiti ovoga
starca tu dolje. Zasluuje da ga se ostavi na miru.
- Nitko ne moe uloviti tu ribu - rekao je prvi djeak. Naslonili su se na ogradu,
zagledani dolje u vodu, dok su im tri tapa blistala kao tri iskoene niti ute vatre na
suncu. Hodao sam po svojoj sjeni, opet je nogama utiskujui u suncem proaranu po-
lutminu ispod stabala. Put je skretao, uspinjui se dalje od vode. Prelazio je breu-
ljak, zatim se vijugavo sputao, vodei oko i duh naprijed u tihi zeleni tunel, i prema
etvrtastoj kupoli nad stablima i okruglom oku sata na tornju, jo prilino dalekom.
Sjeo sam uz cestu. Trava mi je bila do gleanja, bezbrojna. Sjene na cesti jo su bile
onako mirne kao da su nacrtane ablonom, iskoenim olovkama sunca. Ali bio je to
samo vlak, i poslije nekog vremena zamro je iza stabala, taj otegnuti zvuk, i onda
sam jasno uo svoj sat i vlak kako zamire u daljini, kao da vozi negdje kroz neki dru-
gi mjesec ili neko drugo ljeto, kao da hita pod galebom u zraku i svime i svaim to
hita. Osim Geralda. I on bi bio nekako velianstven, dok vesla osamljen preko pod-
neva, kad bi izveslao ravno iz podneva, i onda se uspeo po dugome sjajnome zraku
kao u apoteozi, u snenu beskonanost gdje su samo on i galeb, jedan zastraujue ne-
pomian, drugi u stalnom i ravnomjernom ritmu podizanja vesala i sputanja to se
hrani samom inercijom, a maleni svijet sakriven pod njihovim sjenama na suncu.
Caddy ta nitarija ta nitarija Caddy
Njihovi su glasovi dolazili preko brda, a za njima tri vitka ribika tapa poput za-
ljuljanih niti tekue vatre. Pogledali su me u prolazu, ne usporavajui.
- Onda - rekao sam. - Nigdje je ne vidim.
- Nismo je ni pokuali uloviti - rekao je prvi djeak. - Tu ribu ne moe uloviti.
- Eno sata - rekao je drugi, pokazujui prstom. - Moete vidjeti koliko je sati kad
doete malo blie.
- Da - rekao sam. - U redu. - Ustao sam. - Idete u grad?
- Idemo do Vira loviti klenove - rekao je prvi djeak.
- Nita se ne moe uloviti kod Vira - rekao je drugi.
- Nego valjda hoete ii na mlin, gdje deki pljuskaju i rastjeruju svu ribu.
- Nikakvu ribu ne moe uloviti kod Vira.
- Neemo nigdje nita ni uloviti ako ve jednom ne krenemo - rekao je trei.
- Ne znam zato neprestano govorite o tom Viru - rekao je drugi djeak. - Nita se
ondje ne moe uloviti.
- Nitko tebe ne sili da ide - rekao je prvi. - Nisi privezan za mene.
- Hajdmo do mlina na kupanje - rekao je trei.
- Ja idem do Vira i lovit u ribu - rekao je prvi djeak. - Vi radite to vas je volja.
87
William Faulkner
- uj, kad si zadnji put uo da je netko uhvatio ribu kod Vira? - rekao je drugi dje-
ak treemu.
- Hajdemo do mlina na kupanje - rekao je trei.
Kupola zvonika polako je tonula iza drvea, a okruglo lice sata bilo je jo prilino
daleko. Hodali smo dalje u suncem proaranoj sjeni. Doli smo do vonjaka, rui-
astog i bijelog. Bio je pun pela; ve smo ih jasno uli.
- Hajdemo do mlina na kupanje - rekao je trei.
Put je skretao kraj vonjaka. Trei je djeak usporio i zaustavio se. Prvi je nasta-
vio hodati, i sunane pjege klizile su mu po tapu preko ramena i nie niz lea kou-
lje. - Hajdemo - rekao je trei. Sada se i drugi djeak zaustavio. Zato se za nekoga
mora udati Caddy
eli li da to izreknem, misli li da ako to izreknem nee biti
- Hajdemo do mlina - rekao je. - Idemo.
Prvi je djeak dalje hodao. Njegove su bose noge koraale neujno, sputajui se
tie od lia u sitnu prainu. U vonjaku, pele su zujale poput vjetra koji se podie,
zvuk zadran kao nekom arolijom tik ispod samog crescenda. Put je iao uza zid,
nadsvoen, zasut cvijetom, rastvarajui se u drvee. Suneve su ga zrake ukoso pre-
sijecale, oskudne i eljne. uti su leptiri leprali po sjeni poput mrlja sunca.
- Zato li eli ii do Vira? - rekao je drugi djeak. - I kod mlina moe loviti ako
hoe.
- Ah, ma pusti ga - rekao je trei. Gledali su za njim. Sunevo je svjetlo u krpica-
ma klizilo preko njegovih ramena u pokretu, svjetlucalo po tapu poput utih mrava.
- Kenny - rekao je drugi djeak. Reci to ocu hoe li ja hou Roditelj sam svog
oca izumio sam ga stvorio ga Reci mu to nee biti jer on e rei ja nisam a onda
emo ti i ja budui ljubimo potomstvo
- Hajde, idemo - rekao je trei djeak. - Neki su ve tamo. Pogledali su za prvim
djeakom. - Ma - rekli su iznenada, - samo idi, mamina mazo. Ako ide plivati smoit
e glavu i onda e dobiti batina. - Skrenuli su na put i ili dalje, dok su uti leptiri u
kosom letu leprali oko njih po sjeni.
to je zato to ne postoji nita drugo ja vjerujem da neto ipak postoji ali moda i
ne a tada u ja Ti e otkriti kako je ak i nepravda jedva vrijedna onoga to vjeruje
da jesi Nije obraao pozornost na mene, vrsto stisnute eljusti u profilu, lica malo
odvraena od mene pod poderanim eirom.
- Zato se ne ide kupati s njima? - rekao sam. ta hulja Caddy
Ti si svakako pokuao zapoeti svau s njim je li
Laljivac i pokvarenjak Caddy izbaen je iz svog kluba jer je varao na kartama
88
William Faulkner
izopen uhvaen kako vara na semestralnim ispitima i iskljuen

E pa to onda ne namjeravam kartati s
- Vie voli loviti ribu nego plivati? - upitao sam. Zuj pela se stiao ali i dalje se
uo, kao da je umjesto da utone u tiinu tiina tek narasla meu nama, kao to voda
raste za plime. Put je opet skretao i postao je ulica izmeu sjenovitih tratina s bijelim
kuama. Caddy ta hulja moe li misliti na Benjyja i na oca i to uiniti ne na mene
A o emu drugome i mogu misliti o emu sam drugome mislila Djeak je skrenuo
s ulice. Popeo se preko plota ne osvrui se i preao tratinu do jednog stabla i odlo-
io ribiki tap i popeo se u ralju stabla i ondje sjedio, leima okrenut cesti, arene
mrlje sunca napokon nepomine na njegovoj bijeloj koulji. drugome mislila ne
mogu ak ni plakati lani sam umrla rekla sam ti da jesam ali tada nisam znala to
sam time htjela rei nisam znala to govorim Neki su dani kasnog kolovoza kod nas
kod kue ovakovi, zrak proziran i poticajan poput ovoga, a u sebi ima neto tuno i
eznutljivo i poznato. ovjek je zbroj svojih klimatskih doivljaja rekao je otac.
ovjek je zbroj ega god hoete. Problem neistih svojstava koji se muno svodi na
jedno nepromjenjivo nita: ah mat praha i poude, ali sada znam da sam mrtva ka-
em ti
Zato onda mora uj moemo otii ti i Benjy i ja nekamo gdje nas nitko ne
poznaje gdje Bijeli konj vukao je koiju i kopita su mu kloparala u sitnoj praini; pa-
uinasti kotai suho su klepetali, kreui se uzbrdo pod uzbibanim alom lia.
Bresta. Ne: brijesta. Brijesta.
ime s tvojim novcem za kolarinu s novcem za koji su prodali panjak tako da ti
moe ii na Harvard zar ne shvaa da sad mora zavriti ako ne zavri on nee
imati nita
Prodali panjak Bijela mu je koulja bila nepomina u ralji, u ustreptaloj sjeni.
Kotai su bili pauinasti. Ispod ovjeenog dna koije, kopita spretna i hitra poput
kretnji vezilje smanjuju se a da ne napreduju, poput lika na pokretnoj pozornici koji
brzo odvlae sa scene. Ulica je opet skrenula. Jasno sam vidio bijelu kupolu, okruglo
glupo nametanje sata. Prodali panjak Otac e umrijeti za godinu dana kau ako ne
prestane piti a on nee prestati ne moe prestati otkako sam ja od prologa ljeta a
tada e poslati Benjyja u Jackson ja ne mogu plakati ne mogu plakati ak ni jedan
trenutak ona je stajala na vratima a sljedeeg trenutka vukao ju je za haljinu i urlao
njegov je glas bubnjao s kraja na kraj poput ekia izmeu zidova u valovima a ona
se priljubljivala uza zid i postajala sve manja i manja s onim blijedim licem i oima
kao da su zatjerane u nj palcima sve dok je nije izgurao iz sobe njegov je glas bub-
njao s kraja na kraj kao da se jednom krenuvi vie ne moe zaustaviti kao da u tiini
za njega nema mjesta urlao
89
William Faulkner
Kad su se otvorila vrata zazvonilo je zvonce, ali tek jednom, visoko i jasno i sitno
u urednoj tami iznad vrata, kao da je badareno i ugoeno da proizvede taj jedan je-
dini jasni sitni zvuk koji nee istroiti zvono niti zahtijevati prevelik utroak tiine u
povratku kad su se vrata otvorila uz svje topao miris peenog kruha; mala prljava
djevojica s oima kao u plianog medvjedia i dvije pletenice kao od lakirane koe.
- Zdravo, sestrice. - Lice joj je u slatkoj toploj praznini bilo poput alice mlijeka s
malo kave. - Ima Ii koga?
Ali ona me samo gledala dok se nisu otvorila vrata i pojavila se gospoa. Iznad
tezge s redovima prhkih oblika iza stakla primicalo se njezino uredno sivo lice, njezi-
na kosa, zategnuta i oskudna na uredno sivoj lubanji, naoale u urednim sivim okvi-
rima, kao na ici, poput ladice s novcem u trgovini. Izgledala je kao knjiniarka.
Neto smjeteno meu pranjave police s poredanim izvjesnostima koje su se odavno
odvojile od zbilje i mirno se sue, kao da dah onoga zraka koji vidi kako se ini
nepravda
- Molim dvije od ovih, gospoo.
Ispod tezge izvukla je etvrtasto izrezan komad novinskog papira i poloila ga na
tezgu i uzela dvije emlje. Djevojica ih je motrila netremice mirnim oima poput
dviju groica koje nepomino plutaju u alici slabe kave Zemlja ifuta domovina
digia. Motala je kruh, uredne sive ruke, irok zlatan prsten na lijevom prstenjaku,
zaglavljen modrim zglavkom.
- Vi sve ovo sama peete, gospoo?
- Molim, gospodine? - rekla je. Ba tako. Molim gospodine? Kao na sceni. Mo-
lim, gospodine? - Pet centi. elite li jo to?
- Ne, gospoo. Ja vie nita. Ali ova mlada dama neto eli.
Nije bila dovoljno visoka da vidi preko vitrine, pa je otila do ruba tezge i pogle-
dala djevojicu.
- Jeste li je vi ovamo doveli?
- Nisam, gospoo. Bila je ve ovdje kad sam ja uao.
- Vraje derite - rekla je. Izila je iza tezge, ali nije dodirnula djevojicu. - Jesi li
neto stavila u depove?
- Ona uope nema depova - rekao sam. - Nita nije radila. Samo je tu stajala i e-
kala vas.
- Zato onda nije zazvonilo zvonce? - Srdito me gledala. Samo joj je jo nedosta-
jala iba u ruci i ploa iza nje 2x2 = 5. - Neto e sakriti pod haljinu i nitko iv nee
nita primijetiti. Ti, mala. Kako si ovamo ula?
Djevojica nije govorila nita. Gledala je u enu, zatim mi letimino dobacila
90
William Faulkner
pogled iz crnih oiju i onda opet gledala u enu. - Ti stranci - rekla je ena. - Kako je
samo ula a da zvono nije zazvonilo?
- Ula je kad sam ja otvorio vrata - rekao sam. - Zazvonilo je jednom za nas obo-
je. Uostalom, odavde ne moe nita dosei. A zapravo, mislim da i ne bi. Ne bi, je li,
sestrice? - Mala me djevojica gledala, tajnovita, zamiljena. - to eli? kruha?
Ispruila je aicu. Rastvorila se i pokazala novi od pet centi, vlaan i prljav,
vlana prljavtina urezana u pregibe maloga dlana. Novi je bio gotovo mokar i to-
pao. Osjeao sam mu miris, blago kovinast.
- Imate li hljeb za pet centi, molim, gospoo?
Ispod tezge izvukla je etvrtasti komad novina i poloila ga na tezgu i zamotala
kruh u njega. Poloio sam na tezgu njezin novi i jo jedan. - I jo jednu od onih e-
miki, molim vas, gospoo.
Izvukla je jo jednu emiku iz vitrine. - Dajte mi taj omot - rekla je. Dao sam joj
ga i ona ga je razmotala i stavila treu emiku unutra i opet ga umotala i uzela
novie i pronala dva bakrenjaka u pregai i dala mi ih. Ja sam ih predao djevojici.
Njezini su se prstii zatvorili nad njima, vlani i vrui kao crvii.
- Njoj ete dati tu emiku? - rekla je ena.
- Hou, gospoo - rekao sam. - Vjerujem da njoj vae pecivo mirie isto tako do-
bro kao i meni.
Uzeo sam dva omota i dao kruh djevojici, dok nas je ena sva elinosiva iza
tezge promatrala s hladnom sigurnou. - ekajte malo - rekla je. Otila je u prostori-
ju iza duana. Vrata su se opet otvorila i zatvorila. Djevojica me gledala, steui
kruh uz svoju prljavu haljinicu.
- Kako se zove? - rekao sam. Prestala me gledati ali i dalje je bila nepomina. i-
nilo se da ak i ne die. ena se vratila. U ruci je nosila neto vrlo smijeno. Nosila
je to, recimo, kao da je uginuli pitomi takor.
- Evo ti - rekla je. Dijete ju je gledalo. - Uzmi - rekla je ena i gurnula to prema
djevojici. - Samo izgleda udno. Ali mislim da nee osjetiti nikakve razlike kad
bude jela. Evo. Ne mogu tu stajati cijeli dan. - Dijete je to uzelo, i dalje zagledano u
nju. ena je protrljala ruke pregaom. - Moram dati srediti to zvonce - rekla je.
Otila je k vratima i naglim ih trzajem otvorila. Zvonce je jednom zacinkalo, sla-
bano i jasno i nevidljivo. Krenuli smo prema vratima pod eninim pogledom.
- Zahvaljujemo na kolau - rekao sam.
- Ti stranci - rekla je, zagledana u tminu gdje je zacinkalo zvonce. - Posluajte
moj savjet i klonite ih se, mladiu.
- Svakako, gospoo - rekao sam. - Hajdemo, sestrice. - Izili smo. - Hvala vam,
gospoo.
91
William Faulkner
Zatvorila je vrata, zatim ih opet naglo otvorila, tako da se zvonce oglasi svojim je-
dinim sitnim tonom. - Stranci - rekla je, virkajui gore u zvonce.
Nastavili smo hodati. - Onda - rekao sam. - to kae na jedan sladoled? - Jela je
kvrgavi kola. - Voli sladoled? - Dobacila mi je crni smireni pogled, i dalje vaui.
- Hajdemo.
Doli smo do slastiame i jeli sladoled. Nije htjela odloiti svoj kruh. - Zato ga
ne odloi pa e lake jesti? - rekao sam i ponudio sam da u joj ga uzeti. Ali ona ga
je vrsto stegnula, i pritom vakala sladoled kao da je karamela. Nagrieni kola le-
ao je na stolu. Smireno je pojela sladoled a onda se opet bacila na kola, ogledava-
jui se po vitrinama. Zavrio sam svoj sladoled i izili smo.
- U kojem smjeru stanuje? - upitao sam.
Koija, ona s bijelim konjem. Samo je doktor Peabody debeo. Sto trideset kila.
Kad se s njim vozi na uzbrdici, mora se vrsto drati. Djeca. Lake je pjeaiti nego
se tako voziti na uzbrdici. Jesi li ve bila kod doktora jesi li bila Caddy
Ne moram sad ne mogu pitati kasnije e biti sve u redu nee biti vano
Jer ene su tako njene tako tajnovite kae otac. Rafinirana ravnotea periodine
prljavtine izmeu dva uravnoteena mjeseca. Mjeseca rekao je on punih i utih kao
mjesec u kolovozu njezini bokovi bedra. Uvijek izvan izvan njih ali. uti. Noge taba-
ni kao u hodu. A tada znati da je neki mukarac da je sve te skrivene tajnovite i oho-
le. Sa svim to iznutra oblikuje neku izvanjsku glatkou koja oekuje dodir. Tekua
trule poput potopljenih stvari to plutaju kao blijeda guma mlohavo napunjena mije-
ajui u to miris kozokrvine.
- Bilo bi bolje da odnese taj kruh kui, je li?
Pogledala me. vakala je mirno i ravnomjerno; u pravilnim razmacima malo joj
se proirenje glatko sputalo niz grlo. Otvorio sam svoj omot i dao joj jednu emi-
ku. - Zbogom - rekao sam.
Poao sam dalje. Tada sam se osvrnuo. Bila je iza mene. - Stanuje li negdje u
ovom smjeru? - Nita nije rekla. Hodala je uz mene, gotovo ispod mog lakta i jela.
Ili smo dalje. Bilo je mirno, jedva da je koga bilo na ulici mijeajui u to i miris ko-
zokrvine Bila bi mi rekla a ne ostavila me da sjedim ondje na stubama i sluam njezi-
na vrata sumrak kako se s treskom zatvaraju ujem Benjyja kako i dalje plae Veera
tada bi morala sii mijeajui u sve to i kozokrvinu Doli smo do ugla ulice.
- E, ja sad moram na ovu stranu - rekao sam. - Zbogom. - I ona se zaustavila. Pro-
gutala je posljednji komad kolaa, tada se prihvatila emike, gledajui me preko
nje. - Zbogom - rekao sam. Skrenuo sam u ulicu i poao dalje, ali zaustavio sam se
tek kod sljedeeg ugla.
- Kako se ide do tvoje kue? - rekao sam. - Ovuda? - pokazao sam niz ulicu. Ona
92
William Faulkner
me samo gledala. - Stanuje li ondje prijeko? Kladim se da stanuje blizu kolodvora,

tamo gdje su vlakovi. Je li? - Ona me samo gledala, smirena i tajnovita i vaui.
Ulica je bila prazna u oba smjera, tihe tratine i kue uredne meu drveem, ali nije
bilo nikoga, osim ondje odakle smo doli. Okrenuli smo se i poli natrag. Dva su
mukarca sjedila na stolcima pred trgovinom.
- Poznate li ovu djevojicu? Nekako mi se prilijepila a ne mogu ustanoviti gdje
stanuje.
Prestali su gledati u mene i pogledali su u nju.
- Sigurno je iz jedne od ovih novih talijanskih obitelji - rekao je jedan. Imao je na
sebi olinjali redengot. - Ve sam je viao. Kako se zove, djevojice? - Ona ih je
neko vrijeme mirno gledala dok su joj se eljusti uporno kretale. Gutala je ne presta-
jui vakati.
- Moda ne zna engleski? - rekao je drugi.
- Poslali su je po kruh - rekao sam. - Neto vjerojatno ipak zna rei.
- Kako ti se zove tata? - rekao je prvi ovjek. - Pete? Joe? moda mu je ime John,
ha? - Ona je odgrizla jo jedan komad emike.
- to da sad s njom radim? - rekao sam. - Stalno me slijedi. Ja se moram vratiti u
Boston.
- Vi ste s fakulteta?
- Tako je. I moram se uriti natrag.
- Moete nastaviti dalje ulicom i predati je Anseu. Sigurno je u konjunici. On je
erif.
- Pa ini se da mi nema druge - rekao sam. - Neto s njom moram napraviti.
Najljepa hvala. Hajdemo, sekice.
Ili smo ulicom po sjenovitoj strani gdje nam je isprekidana sjena fasada polako
mraila put. Doli smo do konjunice. erifa ondje nije bilo. ovjek koji je sjedio u
stolcu prislonjenom na iroka niska vrata, odakle je izmeu redova pregradaka pirio
tamni hladan povjetarac sa zadahom amonijaka, rekao mi je neka pogledam u poti.
Ni on je nije poznavao.
- Ti stranci. Svi su jednaki. Najbolje da je odvedete tamo preko pruge gdje oni
stanuju, nai e se valjda netko ija je.
Otili smo na potu. Bila je nie niz ulicu odakle smo doli. ovjek u redengotu
upravo je otvarao novine.
- Anse se ba odvezao iz grada - rekao je. - Mislim da je najbolje da odete ovuda
kraj kolodvora i poete kraj onih kua uz rijeku. Netko e je ondje znati.
- Oito u morati - rekao sam. - Hajdemo, sestrice. - Gurnula je posljednji koma-
93
William Faulkner
di emike u usta i progutala je. - Hoe jo jednu? - rekao sam. Gledala me netre-
mice crnim i prijaznim oima i vakala. Izvukao sam preostale dvije emike i dao
joj jednu, dok sam ja zagrizao drugu. Upitao sam nekog ovjeka gdje je kolodvor i
on mi je pokazao. - Hajdemo, sestrice.
Stigli smo do kolodvora i preli prugu prema rijeci. Preko rijeke vodio je most, a
ulica porazbacanih drvenih kua slijedila je rijeku okrenuta stranjom stranom prema
njoj. Bijedna ulica, ali istodobno raznolika i ivahna. Usred jednog neobraenog ko-
mada zemlje okruenog plotom s mnogo odvaljenih ili slomljenih letvi stajala je
prastara naherena koija i neka oronula kua, na kojoj je s jednog gornjeg prozora vi-
sio komad odjee ivahno ruiaste boje.
- Izgleda li ovo kao tvoja kua? - rekao sam. Pogledala me preko emike. - Ova
ovdje? - rekao sam pokazujui prstom. Ona je samo vakala, ali uinilo mi se da sam
u njezinom dranju razaznao neto potvrdno, nekakvo prihvaanje, premda poneto
nevoljko. - Ova ovdje? - rekao sam. - Hajdemo onda. - Uao sam kroz razvaljena
vrata na plotu. Osvrnuo sam se za njom. - Ovdje? - rekao sam. - Izgleda li ovo kao
tvoja kua?
Hitro je kimnula glavom gledajui u mene, grizui vlani polumjesec kruha. Ho-
dali smo dalje. Puteljak od izlomljenih nepravilnih kamenih ploa, izmeu kojih su
probijale svjee grube vlati trave, vodio je do razvaljenog trijema. U kui se uope
nita nije micalo, i ruiasti je komad odjee mirno visio s gornjeg prozora u zraku
bez vjetra. Zvonce na potezanje s porculanskom drkom bilo je privreno na otpri-
like dva metra ice, i nakon nekog vremena prestao sam potezati i pokucao. Dje-
vojica je drala koru kruha poprijeko u ustima i vakala.
Neka ena otvorila je vrata. Pogledala me a tada je neto brzo rekla djevojici na
talijanskom, sve vie podiui glas dok nije zavrila s upitnom stankom. Onda joj je
opet neto rekla dok ju je djevojica promatrala preko krajika kore, gurajui je u
usta prljavom ruicom.
- Ona kae da tu stanuje - rekao sam. - Sreo sam je u gradu. Je li to va kruh?
- Ne govoriti - rekla je ena. Opet je neto rekla djevojici. Djevojica ju je samo
gledala.
- Ne ivi tu? - rekao sam. Pokazao sam prstom na djevojicu pa na nju pa na vra-
ta. ena je stresla glavom. Neto je brzo govorila. Dola je do ruba trijema i prstom
pokazala niz cestu, neprekidno govorei.
Odreito sam kimnuo glavom. - Vi doi pokazati? - rekao sam. Uzeo sam je za
ruku, a drugom sam mahao prema cesti. Neto je brzo govorila i pokazivala prstom. -
Vi doi pokazati - rekao sam nastojei je povesti niz stepenice.
- Si, si - rekla je, povlaei se, i pokazujui mi to god to bilo. Opet sam kimnuo
glavom.
94
William Faulkner
- Hvala. Hvala. Hvala. - Siao sam stubama i krenuo prema vratima, ne trkom, ali
prilino brzo. Stigao sam do vrata i stao i naas je pogledao. Kore vie nije bilo, a
ona me gledala onim svojim crnim, prijaznim oima. ena je stajala na stubama i
promatrala nas.
- Onda hajdemo - rekao sam. - Morat emo prije ili kasnije nai pravu kuu.
Ila je tik uz mene pod mojim laktom. Nastavili smo hodati. Sve kue kao da su
bile prazne. Ni ive due na vidiku. Neko mrtvilo, esto kod praznih kua. A ipak
nisu sve mogle biti prazne. Sve one razliite sobe, kad bi se samo moglo iznenada
rastvoriti zidove. Gospoo, vaa kerka, ako dopustite. Ne. Gospoo, za Boga milo-
ga, vaa kerka. Kretala se uz mene tik pod mojim laktom, sa sjajnim vrstim plete-
nicama, a tada je nestala i posljednja kua i put je skrenuo i izgubio se iza zida, pra-
tei rijeku. Ona je ena izila na ruevna vrata, prebacivi al preko glave i steui ga
ispod podbratka. Put je skretao dalje, prazan. Pronaao sam kovani novi i dao ga
djevojici. etvrt dolara. - Zbogom, sestrice - rekao sam. Onda sam potrao.
Trao sam brzo, ne osvrui se. Neposredno prije nego e put skrenuti, osvrnuo
sam se. Ona je stajala na cesti, malo stvorenjce, vrsto privijajui hljeb kruha uz svo-
ju prljavu haljinicu, netremice gledajui smirenim i crnim oima. Trao sam dalje.
Jedna je staza skretala s ceste. Krenuo sam tim smjerom i poslije nekog vremena
usporio u brzi hod. Staza je prolazila iza zaelja kua - neolienih kua, s jo
onakvih veselih i jarkih arenih komada odjee na konopcima, jednim hambarom
razvaljenog stranjeg zida, koji je tiho trunuo meu bujnim stablima u vonjaku, ne-
obrezanim i zaraslim u korov, ruiastim i bijelim, punim mrmora sunca i pela.
Osvrnuo sam se. Poetak je stazice bio pust. Jo sam vie usporio, dok me sjena pra-
tila u stopu, vukui glavu kroz korov koji je skrivao plot.
Staza je opet skretala do zatvorene ljese, gubila se u travi kao obian puteljak, je-
dva vidljivi oiljak na mladoj travi. Popeo sam se preko ljese u mali gaj i preao ga i
stigao do drugog zida i hodao uz njega, sjena sad iza mene. Ovdje je bilo divlje loze i
povijua, gdje bi kod nas kod kue rasla kozokrvina. I mirisala bi i mirisala, posebno
u sumrak kad kii, i tako se kozokrvina mijea u sve to kao da nije dovoljno bez
toga, kao da nije dovoljno nepodnoljivo. Zato si mu dopustila da te poljubi poljubi
Nisam mu dopustila natjerala sam gleda me kako bjesnim to kae na to? Crveni
otisak moje ruke koji joj izbija kroz lice kao da se svjetlo upalilo pod rukom oi joj
zasjale
Nisam te zbog poljupca pljusnuo. Djevojaki laktovi u petnaestoj Otac kae guta
kao da ti je u grlu riblja kost to je to s tobom i Caddy s druge strane stola da me ne
gledate. Zbog toga to si dopustila da to bude neki prokleti gradski skitnica zato sam
te pljusnuo ti e hoe li sad valjda rei predajem se. Moja joj se crvena ruka izdie
iz lica. to misli o tome trljajui joj glavu u. Trava granice isprepletene utisnute u
95
William Faulkner
meso peku trljajui joj glavu. Reci predajem se reci

Nisam uostalom poljubio prljavicu kao to je Natalie Zid je uao u sjenu, a zatim i
moja sjena, opet sam je nadmudrio. Zaboravio sam da i rijeka skree uz cestu. Popeo
sam se na zid. A tada me gledala kako sam skoio s njega, steui kruh uz haljinu.
Stajao sam u korovu i neko smo se vrijeme gledali.
- Zato mi nisi rekla da ovdje negdje stanuje, sestrice? - Kruh se polako probijao
kroz papir; ve mu je bio potreban novi. - No dobro onda, hajde mi pokai svoju
kuu. - Ne prljavicu kao to je Natalie. Kiilo je jasno smo uli kiu na krovu kako
uzdie kroz visoku slatku prazninu tale.
Ovdje? dodirujui je Ne tu
Ovdje? nije jako kiilo ali nismo mogli uti nita osim krova i moda je to bila
moja krv ili njezina krv
Gurnula me niz ljestve i otrala i ostavila me Caddy me ostavila
Je li te tu zaboljelo kad je Caddy pobjegla je li to bilo tu
Oh Hodala mi je tik ispod lakta, tjeme njezine lakaste glavice, s kruhom to je
probijao novinski papir.
- Ako se brzo ne vrati kui potpuno e istroiti taj kruh. A to e ti onda rei
mama? - Kladim se da te mogu podii
Ne moe preteka sam
Je li Caddy otila je li otila u kuu ne moe vidjeti hambar iz nae kue jesi li
kad pokuao vidjeti talu iz
Ona je kriva ona me odgurnula ona je otrala
Mogu te podii vidi da mogu
Oh njezina krv ili moja krv Oh Hodali smo dalje po sitnoj praini, naa stopala
tiha poput gume u sitnoj praini gdje se snop sunevih zraka iskosio u drvee. I jasno
sam opet osjetio vodu kako tee hitro i mirno u tajnovitoj sjeni.
- Daleko stanuje, je li. Ba si ti pametna djevojica, kad zna sama otii tako da-
leko u grad. - To je kao kad plee sjedei jesi li kad pokuala plesati sjedei? Jasno
smo uli kiu, takora u jaslama, praznu talu bez konja. Kako dri partnera kod
plesa dri li ovako
Oh
Obino sam drao ovako mislila si da nisam dovoljno snaan je li
Oh Oh Oh Oh
Drao ovako obino hou rei jesi li ula to sam rekao rekao
96
William Faulkner
oh oh oh oh
Cesta se nastavljala, tiha i pusta, a sunce se sve vie iskosilo. Krute su joj male
pletenice na krajevima bile zavezane komadiima jarkocrvene krpe. Jedan ugao
omotnog papira lepetao je malo dok je hodala, ogolivi vrh hljeba. Zaustavio sam se.
- uj me. Stanuje li ti negdje uz ovu cestu? Nismo proli ni jednu kuu ve kilo-
metar i pol.
Pogledala me, tamna i tajnovita i prijazna.
- Gdje ti stanuje, sestrice? Da moda ne stanuje gore u gradu?
Negdje u umi, iza razlomljenih i rijetkih kosih sunevih zraka, ula se neka ptica.
- Tvoj e tata biti u brizi zbog tebe. Zar se ne boji da e te istui to nisi dola
ravno kui s tim kruhom?
Ptica je opet zafiukala, nevidljiva, zvuk besmislen i dubok, jednolian, odjednom
prekinut kao prerezan udarcem noa, a onda iznova, i onaj osjet vode hitre i mirne
nad tajnovitim mjestima, vode koju osjea a ne vidi i ne uje.
- Oh, k vragu, sestrice. - Otprilike polovica papira mrtvo je visjela. - Od ovoga
zbilja vie nikakve koristi. - Strgnuo sam ga i bacio uz cestu. - Hajdemo. Morat emo
se vratiti u grad. Idemo natrag uz obalu rijeke.
Otili smo s ceste. U mahovini rasli su blijedi cvjetii, i onaj osjet vode nijeme i
neviene. Drao ovako sam obino hou rei obino sam drao Stajala je na vratima
i gledala nas s rukama na bokovima
Ti si me gurnula ti si kriva i zaboljelo me
Plesali smo sjedei kladim se da Caddy ne zna plesati sjedei
Prestani s tim prestani s tim
Samo sam ti htio oetkati smee s lea haljine
Makni te tvoje ogavne ruetine s mene ti si kriv ti si me gurnuo bijesna sam na
tebe
Ba me briga gledala nas je samo ti bjesni otila je Tada je do nas doprla cika,
pljuskanje; u trenutku mi je pred oima zasvjetlucalo jedno smee tijelo.
Samo ti bjesni. Koulja mi je bila sve vie mokra, a i kosa. Preko krova sada sam
jasno uo krov vidio sam Natalie kako odlazi kroz vrt po kii. Samo pokisni nadam se
da e dobiti upalu plua samo idi kui kravetino. Skoio sam to sam jae mogao u
svinjski brlog i smrdljivo blato zautilo me do struka i dalje sam uranjao u njega dok
nisam pao i valjao se po njemu - uje ih kako se kupaju, sestrice? Ne bih ni ja imao
nita protiv. - Kad bih imao vremena. Kad budem imao vremena. uo sam svoj sat.
blato je bilo toplije od kie grozno je zaudaralo. Bila mi je okrenuta leima zaobiao
97
William Faulkner
sam je i stao pred nju. Zna to sam radio? Okrenula mi je lea ja sam je zaobiao i
doao pred nju kia se uvlaila u blato zalijepivi joj potkoulju kroz haljinu zauda-
ralo je uasno. Grlio sam je eto to sam radio. Okrenula mi je lea a ja sam je zaobi-
ao i doao pred nju grlio sam je kaem ti.
Ba me briga to ste radili
Nije te briga je li nije te briga natjerat u te ja natjerat u te da te bude briga.
Odgurnula mi je ruke a ja sam je drugom rukom namazao blatom nisam mogao osje-
titi mokru pljusku njezine ruke obrisao sam blato s nogu i razmazao ga po njezinom
mokrom tvrdom izvijenom tijelu uo sam joj prste kako mi zadiru u lice ali nisam to
mogao osjetiti ak ni kad mi je kia postala slatka na usnama.
Oni su nas prvi vidjeli iz vode, nae glave i ramena. Vrisnuli su i jedan je od njih
skoio iz unja i bacio se meu njih. Izgledali su poput dabrova, a voda im je lapta-
la oko brade. I ciali su.
- Odvedite tu curu! Zato ste doveli curu ovamo? Hajde, miite se!
- Nee vam ona nita. Mi bi vas samo malo gledali.
uali su u vodi. Skupili su glave na hrpu i gledali nas, a tada su se razdvojili i
jurnuli prema nama, pljuskajui vodu rukama. Hitro smo se povukli.
- ujte, deki; nee vam ona nikakva zla uiniti.
- Nosite se odavde, Harvard! - Bio je to drugi djeak, onaj koji je sanjario o konju
i kolima tamo na mostu. - Zalijte ih, deki!
- Ajdmo izii i baciti ih unutra - rekao je drugi. - Ne bojim se ja nikakvih cura.
- Zalijte ih! Zalijte ih! - Jurnuli su prema nama trcajui nas vodom. Ustuknuli
smo. - Nosite se odavde! - vikali su. - Nosite se!
Otili smo. Oni su se skutrili tik pod obalom, glatke glave poredane na blistavoj
vodi. Poli smo dalje. - Nije ovo za nas, je li. - Sunce je tu i tamo sjalo kroz drvee
na mahovinu, ali ne vie tako koso kao prije. - Jadno dijete, ti si samo curica. - Mali
su cvjetii rasli meu mahovinom, manjih nisam u ivotu vidio. - Ti si samo curica.
Jadno dijete. - Bila je tu staza koja je vijugala uz vodu. Tada je voda opet postala
mirna, tamna i mirna i hitra. - Samo curica. Jadna moja sestrice. - Leali smo u
mokroj travi i teko disali kia poput ledene same na mojim leima. Je li ti sada sta-
lo je li je li
O Boe ba smo se zasvinjili ustani. Gdje mi je kia dodirivala elo poelo me
pei pogledao sam ruku crveno mi je otjecalo u ruiastim prugama na kii. Boli li te
Naravno da boli a to ti misli
Pokuala sam ti iskopati oi o Boe ba smrdimo najbolje da se pokuamo oprati
tu u potoku - Evo, opet smo u gradu, sestrice. Sad mora otii kui. Ja se moram vra-
98
William Faulkner
titi na fakultet. Vidi kako je ve kasno. Sad e lijepo kui, je li? - Ali ona me samo
gledala onim svojim tamnim, tajnovitim, prijaznim pogledom, steui polugoli kruh
na prsa. - Sav je mokar. Mislio sam da smo na vrijeme odskoili. - Uzeo sam rupi i
pokuao obrisati kruh, ali kora se poela skidati pa sam prestao. - Nita, morat emo
ga ostaviti da se sam osui. Dri ga ovako. - Drala ga je tako. Izgledao je pomalo
kao da su ga takori nagrizli. i voda nam se podizala i podizala uz lea dok smo
uali oljuteno blato zaudaralo je prema povrini i istokalo ju je pod kiom poput
masti na vruem tednjaku. Rekao sam ti da u te natjerati
Ba mi se fuka to radi
Tada smo uli tranje i zastali i osvrnuli se i ugledali ga kako nailazi stazom u
trku i kako mu vodoravne sjene poigravaju po nogama.
- Ovaj se uri. Mi emo... - tada sam vidio jo jednog mukarca, postarijeg ovje-
ka, kako s naporom tri sa tapom u ruci, i jednog djeaka golog od pasa na gore,
koji je rukom pridravao hlae u trku.
- Eno ga Julio - rekla je djevojica, i tada sam vidio njegovo talijansko lice i oi
kad se bacio na mene. Pali smo na zemlju. Rukama me grabio za lice i neto je govo-
rio i pokuao me ugristi, ini mi se, a tada su ga odvukli i drali dok se on otimao i
mlatarao rukama i vikao a oni su ga drali za ruke i on me pokuao udariti nogom
dok ga napokon nisu odvukli. Djevojica je tulila, i drala kruh objema rukama. Onaj
polugoli djeak skakutao je i jurio naokolo, pridravajui hlae a onda me netko po-
digao ba na vrijeme da vidim jo jednu golu golcatu pojavu kako trkom nailazi iza
mirnog zavoja na stazi i usred trka mijenja smjer i uskae u umu vukui za sobom
dva komada odjee skrutnuta poput daske. Julio se i dalje otimao. ovjek koji me
podigao na noge rekao je: - A, tu smo. Imamo vas. - Imao je na sebi samo prsluk, ne
i kaput. Na prsluku je bila privrena metalna znaka. U drugoj je ruci stezao
vornati, uglaani tap.
- Vi ste Anse, zar ne? - rekao sam. - Ba sam vas traio. to se dogodilo?
- Upozoravam vas da se sve to kaete moe upotrijebiti protiv vas - rekao je. - Vi
ste uhieni.
- Ubim ga - rekao je Julio. Otimao se. Dva su ga mukarca drala. Djevojica je
uporno tulila, drei svoj kruh. - Ukrao mi sestra - rekao je Julio. - Pustite mene,
gospoini.
- Ukrao mu sestru? - rekao sam. - Pa ja sam...
- Zaveite - rekao je Anse. - To moete rei sucu.
- Ukrao mu sestru? - rekao sam. Julio se oteo ljudima i opet skoio na mene, ali
straar mu se suprotstavio i hrvali su se dok mu druga dvojica opet nisu sputala ruke
iza lea. Anse ga je pustio, teko diui.
99
William Faulkner
- Prokleti stranac - rekao je. - Najrae bi i tebe priveo, za tvorni napad. - Opet se
okrenuo prema meni. - Idete li dragovoljno ili vam moram staviti lisice?
- Idem dragovoljno - rekao sam. - to god elite, samo da uspijem nai nekoga -
da neto uinim - Ukrao mu sestru - rekao sam. - Ukrao mu...
- Upozorio sam vas - rekao je Anse. - On vas je nakanio optuiti za zloin s pre-
dumiljajem. ujte vi tamo, neka ta mala zavee.
- Ah - rekao sam. A onda sam se poeo smijati. Jo su dva djeaka zalizane kose i
okruglih oiju izila iz grmlja, zakopavajui koulje koje su im se ve ovlaile na
ramenima i rukama, i ja sam se pokuao prestati smijati, ali nisam mogao.
- Pazi na njega, Anse, mislim da je lud.
- M-moram p-prestati - rekao sam. - Zaas e pre-prestati. Proli put je bilo ah, ah,
ah - rekao sam u smijehu. - Samo da malo sjednem. - Sjeo sam, a oni su me gledali, i
ona mala djevojica uprljana lica i s kruhom koji je izgledao oglodan, dok je voda
tekla hitra i smirena ispod puteljka. Poslije nekog vremena smijeh je zamro. Ali grlo
nije prestajalo s pokuajem da se smije, kao to ovjek povraa i kad mu je eludac
ve prazan.
- Ej, ujte - rekao je Anse. - Saberite se.
- Da - rekao sam steui grlo. Doletio je jo jedan uti leptir, kao da se oslobodila
mrlja sunane svjetlosti. Poslije nekog vremena vie nisam morao tako vrsto stezati
grlo. Ustao sam.
- Spreman sam. Kamo emo?
Ili smo stazom, druga su dvojica pazila na Julija i na djevojicu, a deki su ili
otraga. Staza je slijedila rijeku do mosta. Preli smo most i prugu, i ljudi su izlazili
na vrata da nas gledaju i jo se nekoliko djeaka stvorilo odnekud tako da je, kad
smo skrenuli u glavnu ulicu, ve nastala cijela procesija. Pred slastiarnicom stajao
je automobil, velik, ali nisam prepoznao ljude u njemu dok gospoa Bland nije rekla:
- Gle, Quentin! Quentin Compson. - I tada sam ugledao Geralda, i Spoadea na
stranjem sjedalu sa zatiljkom na naslonu. I Shrevea. Dvije djevojke nisam pozna-
vao.
- Quentin Compson! - rekla je gospoa Bland.
- Dobar dan - rekao sam podigavi eir. - Ja sam uhien. ao mi je to nisam do-
bio vau poruku. Je li vam Shreve rekao?
- Uhien? - rekao je Shreve. - Oprostite - rekao je. Uspravio se i preverao se preko
njihovih nogu i iziao. Imao je na sebi moje flanelske hlae, koje su ga stezale kao
rukavice. Nisam se sjeao da sam ih zaboravio. Nisam se sjeao ni koliko podbrada-
ka ima gospoa Bland. Najzgodnija je djevojka, naravno, bila sprijeda, s Geraldom.
Promatrale su me kroz svoje koprene, s nekakvim profinjenim zgraanjem. - Tko je
100
William Faulkner
uhien? - rekao je Shreve. - to sve ovo znai, gospodine?

- Geralde - rekla je gospoa Bland. - Otpremi ove ljude. Vi hajdete k nama u kola,
Quentine.
Gerald je iziao. Spoade se nije ni pomaknuo.
- to je napravio, kapetane? - rekao je. - Opljakao kokoinjac?
- Upozoravam vas - rekao je Anse. - Poznajete li uhienika?
- Da li ga poznajemo - rekao je Shreve. - ujte...
- Onda moete s nama k sucu. Ovdje ometate zakonski postupak. Ajdemo. - Pro-
drmao mi je ruku.
- Onda, do vienja - rekao sam. - Drago mi je da smo se vidjeli. ao mi je to ne
mogu s vama.
- uj, Geralde - rekla je gospoa Bland.
- Sluajte, pozornie - rekao je Gerald.
- Upozoravam vas da se upleete u posao slubenika zakona - rekao je Anse. -
Ako imate bilo to rei, moete ii sucu i svjedoiti o uhieniku. - Ili smo dalje. Sad
ve cijela procesija, sa mnom i Anseom na elu. uo sam ih kako govore to se do-
godilo, i kako Spoade postavlja pitanja, a onda je Julio rekao neto estoko na tali-
janskom i osvrnuo sam se i vidio djevojicu kako stoji na rubu plonika i kako me
prati svojim prijaznim, zagonetnim pogledom.
- Nosi se kui - vikao je Julio na nju. - Prebijem te ko vola u kupusu.
Ili smo ulicom i skrenuli na komadi tratine na kojem je, uvuena od ulice, staja-
la jednokatnica od opeke, obrubljene bijelim. Ili smo kamenom poploanom stazom
do vrata, gdje je Anse zaustavio sve osim nas i natjerao ih da ostanu vani. Uli smo u
praznu sobu koja je zaudarala na ustajali duhanski dim. Usred drvenog okvira ispu-
njenog pijeskom stajala je pe od lijevana eljeza, a na zidu izblijedjeli zemljovid i
zaprljani nacrt kotara. Iza izgrebanog stola zatrpanog papirima mukarac s divljom
grivom eljeznosive kose zurio je u nas preko naoala s elinim okvirom.
- Uhvatio si ga, je l da, Anse? - rekao je.
- Uhvatio, gospodine sue.
On otvori golemu pranjavu knjigu i privue je sebi i umoi prljavo pero u
tintarnicu napunjenu neim nalik na ugljenu prainu.
- ujte, gospodine - rekao je Shreve.
- Ime uhienika - rekao je sudac. Rekao sam mu. Polako ga je zapisao u knjigu, i
pero je pritom kripalo i izluivalo sporou.
- ujte, gospodine - rekao je Shreve. - Mi poznajemo ovog ovjeka. Mi...
101
William Faulkner
- Red u sudnici - rekao je Anse.

- Zavei, stari - rekao je Spoade. - Neka on to obavi po svome. To je i naumio, to
god mi poduzeli.
- Dob - rekao je sudac. Rekao sam mu. I to je zapisao, miui usnama dok je pi-
sao. - Zanimanje. - Rekao sam. - A-ha, student na Harvardu? - rekao je. Podigao je
pogled prema meni, iskrivivi malo vrat da vidi preko naoala. Oi su mu bile bistre
i ledene, kao u jarca. - I to vas je spopalo, da dolazite ovamo i otimate djecu?
- Ma oni su ludi, sue - rekao je Shreve. - Tko god kae da ovaj deko otima...
Julio je napravio jednu estoku kretnju. - Ludi? - rekao je. - to nisam ga ja uva-
tio? to nisam vidio s roene oi...
- Laete - rekao je Shreve. - Uope niste...
- Red, red - rekao je Anse, podigavi glas.
- Vi tamo, umuknite - rekao je sudac. - Anse, ako ne budu tiho, izbaci ih. -
Utihnuli su. Sudac je pogledao Shrevea, zatim Spoadea, zatim Geralda. - Vi poznaje-
te ovog mladia? - rekao je Spoadeu.
- Da, vae gospodstvo - rekao je Spoade. - On vam je samo provincijalac koji ov-
dje studira. Nije on mislio nita zla. Mislim da e pozornik ustanoviti kako je sve to
samo zabuna. Otac mu je sveenik, znate.
- Hm - rekao je sudac. - A to ste to, zapravo, uinili? - Ispriao sam mu, a on me
promatrao svojim hladnim, blijedim oima. - Onda, to misli, Anse?
- Mogue je - rekao je Anse. - Vrag odnio i te strance.
- Ja, Merikanac - rekao je Julio. - Ima papir.
- Gdje je mala?
- On ju je poslao doma - rekao je Anse.
- Je li bila preplaena ili tako neto?
-Nije, dok ovaj Julio nije navalio na uhienika. Oni su samo hodali stazom uz rije-
ku prema gradu. Neki deki koji su se kupali rekli su nam kojim su putem otili.
- To je sve zabuna, gospodine sue - rekao je Spoade. - Djeca i psi uvijek ovako
idu za njim. Nita on tu ne moe.
- Hm - rekao je sudac. Neko je vrijeme gledao kroz prozor. Promatrali smo ga.
uo sam kako se Julio ee. Sudac je opet pogledao u nas.
- Vi tamo, jeste li uvjereni bez svake sumnje da djevojica nije ozlijeena?
- Nije ozljeena sada - rekao je Julio mrzovoljno.
- A vi ste prekinuli posao da bi je traili?
- Jasno da prekinuo. Tro sam. Tro ko vrag. Gleda tu, gleda tamo, onda neki
102
William Faulkner
kae mene da vidio ga da joj daje jest. Ila je s njim.

- Hm - rekao je sudac. - No, dobro, sinko, drim da Juliju duguje neto jer je
zbog tebe morao prekinuti posao.
- Dobro, gospodine - rekao sam. - Koliko?
- Drim, jedan dolar.
Dao sam Juliju jedan dolar.
- U redu - rekao je Spoade. - Ako je to sve... valjda je sad slobodan, vae gospod-
stvo?
Sudac ga nije gledao. - Koliko si ga dugo gonio, Anse?
- Najmanje tri kilometra. Prolo je skoro dva sata prije nego smo ga uhvatili.
- Hm - rekao je sudac. Neko je vrijeme razmiljao. Promatrali smo ga, promatrali
njegovu ukruenu krestu, naoale sputene nisko na nos. uti obris prozora polako je
rastao na podu, dosegao zid i poeo se penjati. Zrnca praine kovitlala su se ukoso. -
est dolara.
- est dolara? - rekao je Shreve. - A zato to?
- est dolara - rekao je sudac. Naas je pogledao Shrevea, a onda opet mene.
- Ma, ujte - rekao je Shreve.
- Zavei - rekao je Spoade. - Daj mu ih, stari, i hajdemo odavde. Dame nas eka-
ju. Ima li est dolara?
- Imam - rekao sam. Dao sam mu est dolara.
- Sluaj rijeen - rekao je.
- Uzmi potvrdu - rekao je Shreve. - Uzmi potpisanu potvrdu za taj novac.
Sudac je blago pogledao Shrevea. - Sluaj rijeen - rekao je ne podiui glas.
- Neka me vrag odnese... - rekao je Shreve.
- Hajde, doi - rekao je Spoade i uhvatio ga za ruku. - Zbogom, gospodine sue.
Najljepa hvala. - Dok smo izlazili kroz vrata Julijev se glas opet podigao, estoko,
zatim utihnuo. Spoade me gledao ispitivakim, pomalo hladnim pogledom smeih
oiju. - No onda, stari, vjerojatno e poslije ovoga juriti za curama samo u Bostonu.
- Budalo jedna - rekao je Shreve. - to ti je uope palo na pamet da ovuda lunja i
uputa se s tim prokletim digiima?
- Hajdemo - rekao je Spoade. - Ve su sigurno nestrpljive.
Gospoa Bland je razgovarala s njima. Bile su to gospoica Holmes i gospoica
Daingerfield i one su prestale sluati to im ona govori i opet me pogledale s onim
profinjenim i znatieljnim zgraanjem, velova podignutih iznad malih bijelih nosia,
oiju hitrih i tajnovitih ispod vela.
103
William Faulkner
- Quentine Compson - rekla je gospoa Bland. - to bi rekla vaa majka. Naravno

da mladi ovjek upada u razne nevolje, ali da se dade uhvatiti na djelu od pro-
vincijskog policajca! A to su mislili da je uinio, Geralde?
- Nita - rekao je Gerald.
- Glupost. to je bilo, recite mi, Spoade?
- Pokuao je oteti onu prljavu malu curicu, ali su ga na vrijeme uhvatili - rekao je
Spoade.
- Glupost - rekla je gospoa Bland, ali glas joj je nekako zamro i na trenutak je
zurila u mene, dok su djevojke duboko udahnule tako da se uo jedan jedini tihi
zvuk. Kojetarije - rekla je gospoa Bland otresito. - To je i slino tim neukim
prostacima Jenkijima. Ulazi, Quentine.
Shreve i ja sjeli smo na dva mala sloiva sjedala. Gerald je ruicom pokrenuo mo-
tor, uao u kola i krenuli smo.
- No, Quentine, a sad mi lijepo ispriajte kakva je to zapravo glupost bila - rekla
je gospoa Bland. Ispriao sam im, dok je Shreve sjedio zgrbljen i bijesan na svom
malom sjedalu, a Spoade opet oslonjen zatiljkom na naslon kraj gospoice Da-
ingerfield.
- A najsmjenije je od svega to nas je Quentin dosad cijelo vrijeme obmanjivao -
rekao je Spoade. - Cijelo vrijeme smo mislili da je on uzoran mladi kome svatko
moe mirno povjeriti ker, dok ga policija nije raskrinkala u njegovu zloinakom
inu.
- Dosta, Spoade - rekla je gospoa Bland. Vozili smo se ulicom i preli most i
proli kraj kue gdje je ruiasti komad odjee visio na prozoru. - To je sve zato to
niste proitali moju poruku. Zato niste doli po nju? Gospodin MacKenzie kae
kako vas je obavijestio da je ondje.
- Tako je, gospoo. Namjeravao sam, ali zapravo se nisam vie vratio u sobu.
- I pustili biste nas da ondje sjedimo i ekamo tko zna dokad, da nije bilo gospo-
dina MacKenzieja. Kad je on rekao da se niste vratili, ostalo nam je jedno slobodno
mjesto pa smo njega pozvali da poe s nama. Ali u svakom sluaju, drago nam je to
ste s nama, gospodine MacKenzie. - Shreve nije rekao nita. Prekriio je ruke i zurio
ravno pred sebe kraj Geraldove kape. Bila je to kapa za automobiliste u Engleskoj.
Tako je rekla gospoa Bland. Proli smo kraj te kue i kraj jo tri, i kraj jo jednog
dvorita gdje je kod dvorinih vrata stajala ona djevojica. Sad vie nije drala kruh,
a lice joj je izgledalo kao premazano ugljenom prainom. Mahnuo sam joj rukom ali
nije odgovorila, samo je polako okretala glavu dok je automobil prolazio i slijedila
nas svojim netreminim pogledom. Tada smo jurili kraj zida, i nae su sjene jurile zi-
dom, i poslije nekog vremena proli smo kraj nekih poderanih novina koje su leale
104
William Faulkner
uz cestu i ja sam se opet poeo smijati. Osjeao sam smijeh u grlu i gledao sam u da-
ljinu, u stabla, gdje se iskosilo svjetlo poslijepodneva, mislei na poslijepodne i na
onu pticu i na one djeake kako se kupaju. Ali ipak nisam mogao zaustaviti smijeh i
tada sam shvatio da u, budem li se previe silio da ga zaustavim, zaplakati i po-
mislio sam kako sam mislio o tome kako ne mogu biti djevac kraj tolikih koje hodaju
po sjenama i apuu svojim ljupkim djevojakim glasovima to se zadravaju u sje-
novitim zakutcima i do mene dopiru rijei i parfem i oi koje moe osjetiti ali ne vi-
di, ali ako je to tako jednostavno uiniti to onda nije nita, a ako nije nita, to sam
ja i onda je gospoa Bland rekla - Quentine? Je li njemu zlo, gospodine MacKenzie?
- I onda je Shreveova debeljukasta ruka dodirnula moje koljeno i Spoade je poeo
govoriti i ja sam se prestao truditi da ga zaustavim.
- Ako mu ova koara smeta, gospodine MacKenzie, odmaknite je na svoju stranu.
Donijela sam koaru vina zato to mislim da mlada gospoda moraju piti vino,
premda je moj otac, Geraldov djed - ikad uinio Jesi li to ikad uinio U sivoj tmini
maleno svjetlo i njezine ruke stegnute oko
- I piju ga, kad mogu do njega doi - rekao je Spoade. - Jelda, Shreve? - koljena
njezino lice okrenuto prema nebu miris kozokrvine na njezinu licu i vratu
- I pivo, isto tako - rekao je Shreve. Njegova mi je ruka opet dotakla koljeno.
Opet sam pomakao koljeno, poput tankog premaza svjetloljubiaste boje govorei o
njemu dovodei
- Ti nisi gospodin - rekao je Spoade. ga meu nas dok se njezina sjena nije raspli-
nula ali ne zbog tame
- Ne, ja sam Kanaanin - rekao je Shreve. govorei o njemu dok ga vesla trepta-
jem pouruju treptajem Kapa napravljena za automobiliste u Engleskoj i cijelo vrije-
me hita odozdo i njih dvoje rasplinuti jedno u drugome zauvijek bio je u vojsci ubi-
jao ljude
- Oboavam Kanadu - rekla je gospoica Daingerfield. - Mislim da je predivna.
- Jesi li kad pio parfem? - rekao je Spoade. jednom ju je rukom mogao podii na
rame i otrati s njom trati Trati
- Ne - rekao je Shreve. trala je zvijer s dvojim leima i ona rasplinuta u trepera-
vim veslima trala Eubelejeve svinje to se u trku pare koliko njih Caddy
- Nisam ni ja - rekao je Spoade. Ne znam previe bilo je neto grozno u meni
grozno u meni Oe ja sam poinio Jesi li to ikad uinio Nismo nismo to uinili jesmo
li to uinili - a Geraldov je djed uvijek sam brao metvicu prije doruka, dok je na
njoj jo bilo rose. Nije ak dao ni starom Wilkieju da je takne sjea li se Geralde ve
ju je uvijek sam skupljao i sam pripravljao svoj julep. Bio je strano osjetljiv na taj
svoj julep kao neka stara frajla, sve je mjerio prema receptu koji je drao u glavi.
105
William Faulkner
Samo je jednom ovjeku u ivotu dao taj recept; to je bio - jesmo uinili smo kako ne
zna ako se strpi rei u ti kako je to bilo bio je to zloin poinili smo straan zloin
ne moemo ga sakriti ti misli da moemo ali ekaj Jadni Quentine ti to nikad nisi
uinio je li da nisi a ja u ti ispriati kako je to onda u ispriati ocu tako mora biti
zato to ti voli oca i tada emo morati otii posred upiranja prstom i zgraanja isti
plamen ja u te natjerati da kae da jesmo jai sam od tebe ja u te natjerati da
shvati da jesmo ti si mislila da su oni ali to sam bio ja sluaj ja sam te cijelo vrijeme
zavaravao ja sam bio taj ti si mislila da sam ja u kui gdje ona vraja kozokrvina i
trudio se da ne mislim ona ljuljaka cedrovi potmula plima dahtanje spojeni pijui
divlji dah da Da Da da - nikad nije to vino pio sam ali uvijek je govorio kako je ko-
ara u kojoj ste to knjizi itali u onoj gdje je Geraldov veslaki dres vina nuan
sastavni dio opreme za piknik svakog gospodina - jesi li ih voljela Caddy jesi li ih
voljela Kad bi me dodirnuli umirala sam jedan je as samo stajala a ve je sljedei
on vikao i povlaio joj haljinu uli su u hodnik a onda uza stube i on je vikao i gurao
je uza stube do vrata kupaonice i tu je stala leima prema vratima s rukom preko lica
i vikao je i pokuavao je ugurati u kupaonicu kad je dola na veeru T.P. ga je hranio
i on je opet poeo isprva samo cviljeti dok ga nije dodirnula a tada je zaurlao ona je
stajala oiju poput takora u kripcu a tada sam ja otrao u sivu tminu mirisalo je na
kiu i na sve cvjetne mirise rasprene u vlanom toplom zraku i cvrci su pilili u tra-
vi okruujui me malim putujuim otokom tiine Fancy me promatrala preko ograde
arena kao poplun na uetu pomislio sam vrag odnio tog crnca opet ju je zaboravio
nahraniti i strao sam niz breuljak u onom vakuumu cvraka poput daha to putuje
zrcalom ona je leala u vodi glave poloene na pjeani sprud voda joj je tekla oko
bokova bilo je neto vie svjetla u vodi suknja napola promoena lepetala joj je oko
bokova u ritmu vode u tekim valiima koji nikamo nisu ili i obnavljali se vlastitim
kretanjem stajao sam na obali i osjeao miris kozokrvine na toj vodi inilo se da zrak
rominja kozokrvinom i struganjem cvraka kao da je to neka tvar koju moe osjetiti
na koi
plae li jo Benjy
ne znam da ne znam
jadni Benjy
sjeo sam na obalu trava je bila malo mokra tada sam zapazio da su mi cipele
mokre
izii iz te vode jesi li luda
ali nije se pokrenula lice joj je bila bijela mrlja uokvirena i istaknuta kosom u
mrlji pijeska
smjesta izlazi
106
William Faulkner
sjela je tada je ustala suknja je lepetala oko nje cijedei se popela se uz obalu
odjea joj je lepetala i sjela
zato je ne iscijedi hoe se prehladiti
hou
voda je grgoljila i klokotala preko pjeanog spruda i dalje u tamu izmeu vrba
preko pliaka mrekala se poput komada krpe i jo zadravala malo svjetla kao to to
voda hoe
preao je on sve oceane oplovio cijeli svijet
tada je govorila o njemu obujmivi mokra koljena lica zabaena u sivom svjetlu
miris kozokrvine svjetlo je gorjelo u majinoj sobi i u Benjyjevoj gdje ga je T.P.
stavljao na spavanje
voli li ga
njezina se ruka ispruila a ja se nisam ni pomaknuo i poela je pipajui prelaziti
niz moju podlakticu i onda mi je pritisnula ruku na svoja prsa dok joj je srce udaralo
ne ne
je li te natjerao dakle on te natjerao na to da mu dopusti bio je jai nego ti i on
sutra u ga ubiti kunem se da hou otac ne mora nita znati dok ne bude gotovo a
onda emo ti i ja nitko nikad ne mora saznati moemo uzeti moj novac za kolovanje
moemo ponititi moj upis Caddy ti ga mrzi je li da ga mrzi je li
drala je moju ruku na prsima dok joj je srce udaralo okrenuo sam se i uhvatio je
za ruku
Caddy ti ga mrzi je li
podigla mi je ruku do grla srce joj je udaralo poput ekia
jadni Quentin
njezino je lice gledalo u nebo bilo je nisko tako nisko da se inilo da su se svi mi-
risi i zvukovi noi zgusnuli pod njim kao pod nekim labavim atorom a posebno ko-
zokrvina ona mi je ula u dah bila je na njezinom licu i grlu poput naslage boje njezi-
na mi je krv udarala o ruku oslonio sam se na drugu poela se trzati i poskakivati i
morao sam teko disati da uope doem do zraka usred te guste sive kozokrvine
da mrzim ga umrla bih za njega ve sam za njega umrla umirem za njega svaki
put iznova svaki put kad se to dogodi
kad sam podigao ruku jo sam osjeao kako me peku isprepletene granice i trava
utisnuta u dlan
jadni Quentin
naslonila se na laktove ruku stegnutih oko koljena
107
William Faulkner
ti to nikad nisi uinio je li

to to nisam uinio
ono to sam ja to sam ja uinila
da da jesam mnogo puta s mnogim djevojkama
a tada sam zaplakao i njezina me ruka opet dodirnula a ja sam plakao naslonjen na
njezinu mokru bluzu i onda je ona leala na leima i gledala iznad moje glave u nebo
jasno sam vidio bijeli rub ispod njezinih arenica otvorio sam no
sjea li se onog dana kad je bakica umrla kad si sjela u vodu u gaicama
da
drao sam joj vrak noa na grlu
trajat e samo sekundu tek sekundu a onda mogu svoje mogu onda svoje
dobro onda moe svoje sam
mogu otrica je dovoljno dugaka Benjy je sad ve u krevetu
jest
trajat e samo sekundu nastojat u da ne boli
u redu
hoe li zatvoriti oi
ne inae e morati jae gurnuti
dodirni ga rukom
ali nije se pokrenula oi su joj bile irom otvorene i gledale kraj moje glave u
nebo
Caddy sjea se kako se Dilsey uzrujala zato to su ti gaice bile prljave
nemoj plakati
ne plaem ja Caddy
gurni ga hoe li
eli li
da gurni
dodirni ga rukom
nemoj plakati jadni Quentine
ali nisam mogao prestati ona mi je drala glavu priljubljenu uz svoje mokre tvrde
grudi jasno sam uo kako joj srce kuca vrsto i polako sad ne kao eki i vodu kako
grgolji meu vrbama u mraku i valovi kozokrvine lebdjeli su u zraku moja ruka i
rame bili su izvrnuti poda mnom
to je to radi
108
William Faulkner
njezini su se miii skupili ja sam sjeo

moj no ispustio sam ga
ona je sjela
koliko je sati
ne znam
podigla se na noge ja sam pipajui traio po zemlji
idem ja ostavi ga
prema kui
osjeao sam je kako stoji ondje osjeao sam miris njezine mokre odjee osjeao
sam je ondje
mora tu negdje biti
ostavi ga sad moe ga sutra nai hajdemo
ekaj samo as nai u ga
zar se boji
evo tu je cijelo je vrijeme bio ovdje
je li hajdemo
ustao sam i poao za njom ili smo uzbrdo a cvrci su utihnuli ispred nas
ba smijeno kako ovjek sjedne i neto mu padne i onda to mora posvuda traiti
sivo bilo je sivo od rose to se ukoso penjala u sivo nebo a zatim jo dalje drvee
prokleta ta kozokrvina da bar hoe jednom prestati
nekad si je volio
preli smo uzvisinu i ili dalje prema drveu ona je naletjela na mene i malo se
odmaknula jarak je bio crni oiljak na sivoj travi opet je naletjela na mene pogledala
me i odmaknula se stigli smo do jarka
idemo ovuda
a zato
da pogledamo vide li se jo Nancyne kosti nisam se ve odavno sjetio pogledati a
ti
bio je zarastao divljom lozom i trnjem mrano
bile su ba ovdje ne moe se rei vidi li ih ili ne vidi je li
prestani Quentine
hajde
jarak se suzio i zatvorio ona je skrenula prema stablima
109
William Faulkner
prestani Quentine
Caddy
opet sam stao pred nju
Caddy
prestani
drao sam je
jai sam od tebe
stajala je nepomina tvrda nepodatna ali mirna
neu se s tobom tui prestani molim te prestani
Caddy nemoj Caddy
nita to nee koristiti zar ti nije jasno da nee ostavi me
kozokrvina je sipila i sipila jasno sam uo cvrke kako nas promatraju u krugu
ona se povukla i obila me i krenula prema drveu
samo se ti vrati kui ne mora sa mnom
hodao sam dalje
zato se ne vrati kui
prokleta kozokrvina
doli smo do ograde ona se puzei provukla kroz nju i ja sam se puzei provukao
kroz nju kad sam se uspravio on je izlazio iz drvea u sivilo prema nama dolazio pre-
ma nama visok i ravan i miran ak se i kretao kao da miruje ona je pola prema nje-
mu
ovo je Quentin ja sam mokra skroz sam mokra ne mora ako nee
njihove sjene jedna sjena glava joj se podigla iznad njegove na nebu viem od nji-
hove dvije glave
ne mora ako nee
zatim ne vie dvije glave tama je mirisala na kiu na mokru travu i lie sivo
svjetlo je sipilo poput kiice kozokrvina se podizala u vlanim valovima vidio sam
joj lice kao nejasnu mrlju na njegovu ramenu drao ju je jednom rukom kao da nije
vea od djeteta pruio je ruku
drago mi je to smo se upoznali
rukovali smo se zatim smo stajali njezina sjena visoka uz njegovu sjenu jedna je-
dina sjena
to e ti sada Quentine
malo etati mislim da u ii kroz umu do ceste i vratiti se kroz grad
110
William Faulkner
okrenuo sam se da poem

laku no
Quentine
zastao sam
to hoe
u umi su se glasale abe kreketue miriui kiu u zraku zvuale su kao muzike
kutije koje se teko navijaju i ona kozokrvina
doi ovamo
to hoe
doi ovamo Quentine
vratio sam se dodirnula mi je rame sagnuvi se njezina sjena mrlja njezina lica
sagnuta iz njegove visoke sjene ustuknuo sam
pazi
samo ti idi kui
ne spava mi se idem proetati
ekaj me kod rijeke
idem proetati
brzo u se vratiti ekaj me ekaj
ne ja idem umom
nisam se osvrtao abe kreketue nisu obraale pozornost na mene sivo svjetlo po-
put mahovine u stablima sipilo je ali jo nije kiilo poslije nekog vremena okrenuo
sam se i vratio na rub ume i im sam stigao onamo poeo sam opet osjeati miris
kozokrvine vidio sam svjetlo na satu sudnice i odsjaj grada trga na nebu i tamne vrbe
uz rijeku i svjetlo u majinim prozorima i svjetlo koje je gorjelo u Benjyjevoj sobi i
sagnuo sam se da proem kroz ogradu i potrao preko panjaka trao sam u sivoj tra-
vi meu cvrcima kozokrvina i vonj vode postajali su sve jai i jai i tada sam vidio
vodu boje sive kozokrvine i legao sam na obalu lica priljubljena uz zemlju tako da ne
mogu namirisati kozokrvinu vie je tada nisam mogao namirisati i tako sam leao i
osjeao kako mi zemlja prodire kroz odjeu i sluao vodu i poslije nekog vremena
nisam onako teko disao i leao sam mislei ako ne pokrenem lice neu morati dubo-
ko disati i mirisati je i tada vie nisam mislio ni o emu i ona je naila obalom i za-
ustavila se nisam se pomaknuo
kasno je hajde idi kui
to
hajde idi kui kasno je
111
William Faulkner
dobro
odjea joj je utala nisam se pokrenuo prestala je utati
hoe li sad kui kako sam ti kazala
nita nisam uo
Caddy
da hou ako ti eli hou
sjeo sam ona je sjela na zemlju obgrlivi rukama koljeno
hajde sad kui kako sam ti kazala
da uinit u sve to eli sve da
nije me ak ni pogledala uhvatio sam je za rame i snano je stresao
prestani
stresao sam je
prestani prestani
da
podigla je lice tada sam vidio da me uope i ne gleda vidio sam onaj bijeli rub
ustani
povukao sam je bila je posve mlitava podigao sam je na noge
hajde sada
je li Benjy jo plakao kad si otiao
hajde
preli smo rijeku na vidiku se pojavio krov a zatim prozori na katu
on sad spava
morao sam se zaustaviti i zakraunati ulazna vrata ona je ila dalje u sivo svjetlo
miris kie a ipak nikako da kii i kozokrvina je navirala iza vrtne ograde navirala
ula je u sjenu uo sam joj tada korake
Caddy
zaustavio sam se na stubama nisam joj uo korake
Caddy
tada sam joj uo korake moja ju je ruka dotakla nije bila topla ni hladna tek mirna
njezina odjea jo malo vlana
voli li ga sada
nije disala osim sporih udisaja kao iz daleka
Caddy voli li ga sada
112
William Faulkner
ne znam
vani sivo svjetlo sjene predmeta poput mrtvih predmeta u ustajaloj vodi
da si bar mrtva
je li hoe li sad ui
misli li sad na njega
ne znam
reci mi o emu misli reci mi
prestani prestani Quentine
uti uti uje me uuti hoe li ve jednom uutjeti
dobro prestat u u redu previe galamimo
ubit u te uje li me
idemo do ljuljake ovdje e te uti
ja ne plaem ne kae valjda da plaem
ne tiho sad probudit emo Benjyja
hajde ui sad u kuu hajde ui
idem ne plai ja sam ionako pokvarena ti tu nita ne moe mi smo prokleti nije to
naa krivnja je li to naa krivnja
pst hajde ui sad i idi spavati
ne moe me prisiliti mi smo prokleti
napokon sam ga vidio upravo je ulazio u brijanicu pogledao je van ja sam dalje
hodao i ekao
traim vas ve dva tri dana
eljeli ste me vidjeti
i vidjet u vas
hitro je smotao cigaretu u cigla dva pokreta i zapalio ibicu palcem
ovdje ne moemo razgovarati kako bi bilo da se negdje naemo
doi u k vama u sobu jeste li u hotelu
ne to ba nije zgodno znate li onaj most preko rukavca tamo iza
dobro u redu
u jedan sat moe
da
okrenuo sam se
zahvalan sam vam
113
William Faulkner
ujte
zaustavio sam se i osvrnuo
je li ona dobro
izgledao je kao izliven od bronce u svojoj kaki koulji
jesam li joj zbog ega potreban
bit u ondje u jedan
ula me kako govorim T.P.ju da osedla Princea u jedan sat neprestano me gledala
nije mnogo jela i prila mi je
to si sad naumio
nita zar ne mogu otii na jahanje ako mi se ide
ide neto uiniti to to
ne tie te se kurvo kurvo
T.P. je doveo Princea na pokrajnja vrata
nee mi trebati ii u pjeke
siao sam niz kolni put i izaao kroz vrata i skrenuo na cestu tada sam trao sve
dok nisam stigao do mosta vidio sam ga oslonjena na ogradu konj je bio privezan u
umi gledao je preko ramena tada mi je okrenuo lea nije podizao pogled sve dok ja
nisam doao na most i zaustavio se drao je u rukama komad kore od drveta i otki-
dao komadie s njega i sputao ih preko ograde u vodu
doao sam vam rei da odete iz grada
sporom je kretnjom odlomio komad kore i paljivo ga spustio u vodu i promatrao
kako pluta dalje od mosta
rekao sam da morate otii iz grada
pogledao me
je li vas ona poslala k meni
ja kaem da morate otii ne moj otac ili bilo tko drugi ja kaem
ujte o tome emo kasnije htio bih znati je li ona dobro jesu li joj kod kue moda
pravili neprilike
vi zbog toga ne morate razbijati glavu
onda sam uo sama sebe kako govorim dajem vam rok do zalaska sunca da odete
iz grada
odlomio je komad kore i bacio ga u vodu zatim je poloio koru na ogradu i smo-
tao cigaretu s ona dva hitra pokreta i frknuo ibicu preko ograde
a to ete uiniti ako ne odem
114
William Faulkner
ubit u vas nemojte misliti zato to vam izgledam kao dijete

dim mu je strujio u dva mlaza iz nosnica preko lica
koliko vam je godina
poeo sam se tresti ruke su mi bile na ogradi pomislio sam ako ih sakrijem on e
znati zato
dat u vam vremena do veeras
ujte mladiu kako se ono zovete Benjy je slabouman je li a vi ste
Quentin
moja su usta to rekla ja to uope nisam rekao
dajem vam rok do zalaska sunca
Quentin
paljivo je ostrugao pepeo s cigarete o ogradu inio je to polako i paljivo kao da
ilji olovku ruke su mi se prestale tresti
ujte ne vrijedi se zbog toga toliko uzrujavati niste vi tome krivi mali ve bi se na-
ao netko drugi
jeste li vi kad imali sestru je li
nisam ali sve su one kurve
udario sam ga otvorenim dlanom i svladao neodoljivu ejju da ga stisnem u aku i
lupim ga ruka mu se pokrenula jednako brzo kao moja cigareta je preletjela preko
ograde zamahnuo sam drugom rukom ali on je i nju uhvatio prije nego je cigareta
stigla do vode drao mi je oba zapea u istoj ruci drugom je posegnuo pod pazuho
pod kaput iza njega sunce je prosipalo kose zrake i ptica je pjevala negdje iza sunca
gledali smo se dok je ptica pjevala oslobodio mi je ruke
sluajte
uzeo je koru s ograde i bacio je u vodu ona se zavrtjela i struja ju je zahvatila i
otplutala je njegova je ruka poivala na ogradi rahlo drei pitolj ekali smo
ne moete je vie pogoditi
ne
plutala je dalje u umi je bilo posve tiho i opet sam uo pticu i vodu kasnije se
pitolj podigao uope nije ciljao kora je iezla zatim su se njezini djelii pojavili na
povrini i rairili se pogodio je jo dva djelia kore ne vea od srebrnog dolara
to je valjda dovoljno
izvukao je cilindar i puhnuo u cijev raziao se tanki pramen dima ponovo je napu-
nio tri leita za metak zatvorio cilindar i dao mi ga drei ga za cijev
emu neu vas pokuati nadmaiti
115
William Faulkner
po onome to ste rekli potreban vam je ovaj vam dajem jer ste vidjeli to moe
napraviti
k vragu i va pitolj
udario sam ga i dalje sam ga pokuavao udariti jo dugo nakon to mi je drao za-
pea ali ja sam i dalje pokuavao a tada mi se uinilo kao da gledam u njega kroz
obojeno staklo uo sam svoju krv a zatim sam opet vidio nebo i granje na pozadini
neba i sunce koje se iskosilo kroz njih i njega koji me dri na nogama
jeste li me udarili
nita nisam uo
to
jesam kako se osjeate
dobro pustite me
pustio me i naslonio sam se na ogradu
je li vam dobro
ostavite me na miru dobro mi je
jeste li u stanju stii do kue
hajde idite ostavite me na miru
bolje bi bilo da ne pokuavate hodati uzmite mog konja
ne hajde samo vi idite
moete objesiti uzde na jabuicu i pustiti ga da ide sam vratit e se u staju
ostavite me na miru idite vi i ostavite mene na miru
naslonio sam se na ogradu i gledao u vodu i uo kako je odvezao konja i odjahao i
poslije nekog vremena nita vie nisam uo ve vodu a tada opet onu pticu otiao
sam s mosta i sjeo leima uz stablo i naslonio sam glavu na stablo i zaklopio oi
krpica sunca probila se kroz granje i pala mi na oi i pomaknuo sam se malo dalje uz
stablo opet sam uo pticu i vodu a tada kao da se sve otkotrljalo i nisam vie uope
nita osjeao osjeao sam se gotovo dobro nakon svih onih dana i noi punih ko-
zokrvine koja mi prodire iz mraka u sobu gdje pokuavam zaspati ak i kad sam na-
kon nekog vremena shvatio da me nije udario da je i o tome lagao zbog nje i da sam
se naprosto onesvijestio kao curica ali ak ni to vie nije bilo vano i tako sam sjedio
oslonjen na stablo dok su mi mrljice sunca milovale lice poput utog lia na grani-
ci i sluao vodu i nisam mislio ba ni o emu ak i kad sam uo konja kako nailazi u
trku sjedio sam zatvorenih oiju i uo topot nogu koje su rasprile itavi pijesak i
uurbane korake i njezine vrste uurbane ruke
budalo budalo jesi li ranjen
116
William Faulkner
otvorio sam oi njezine su mi ruke prelazile licem nisam znala kamo dok nisam
ula pitolj nisam znala gdje nisam mislila da ete ti i on nekamo potajice pobjei ni-
sam mislila da bi on
drala mi je lice meu rukama i udarala mi glavom o stablo
prestani prestani s tim
uhvatio sam je za zapea
dosta uje dosta
znala sam da on ne bi znala sam da ne bi
pokuala mi je glavom tresnuti o stablo
rekla sam mu da mi vie nikad ne izie na oi rekla sam mu
pokuala je osloboditi zapea
pusti me
prestani jai sam od tebe prestani uje
pusti me moram ga uhvatiti i zamoliti ga da pusti me da idem Quentine molim te
pusti me pusti me
odjednom je prestala i zapea su joj omlohavila
da mogu mu rei mogu ga natjerati da vjeruje kad god hou mogu ga natjerati
Caddy
nije privezala Princa lako je mogao krenuti kui ako mu se prohtije
kad god hou on e mi vjerovati
voli li ga Caddy
to si pitao
pogledala me i tada joj se iz oiju sve ispraznilo i izgledale su poput oiju kipova
prazne i obnevidjele i smirene stavi mi ruku na grlo
uzela mi je ruku i prislonila je na svoje grlo
sad reci njegovo ime
Dalton Ames
osjetio sam prvu plimu krvi u njemu navirala je u snanim sve brim otkucajima
reci ga opet
lice joj je bilo okrenuto gore prema stablima gdje se sunce iskosilo i gdje je ptica
reci ga opet
Dalton Ames
krv joj je navirala i ravnomjerno otkucavala i otkucavala uz moju ruku
117
William Faulkner
I tekla je jo dugo vremena, ali lice mi je bilo hladno i kao zamrlo a oko i posje-
kotina na prstu opet su me pekli. Jasno sam uo Shrevea kako pumpa vodu, zatim se
vratio s lavorom u kojem je podrhtavala okrugla mrlja sumraka sa utim rubom po-
put balona koji nestaje, a zatim moj odraz. Pokuao sam vidjeti svoje lice u njemu.
- Je li prestalo? - rekao je Shreve. - Daj mi tu krpu. - Pokuao mi ju je uzeti iz
ruke.
- Pazi - rekao sam. - Mogu i sam. Da, ve je skoro sasvim prestalo. - Opet sam
umoio krpu, razbivi balon. Krpa je obojila vodu. - Da bar imam neku istu.
- Treba ti govei odrezak za to oko - rekao je Shreve. - Sveca mu, sutra e imati
gadnu masnicu. Svinja jedna - rekao je.
- Jesam li ja njega ozlijedio? - Imikao sam rupi i pokuao oistiti krv s prsluka.
- To ne moe skinuti - rekao je Shreve. - Morat e ga dati u istionicu. Hajde,
dri ovo na oku, bit e ti bolje.
- Neto ipak mogu skinuti - rekao sam. Ali nije mi ba ilo. - Kako mi izgleda
ovratnik?
- Ne znam - rekao je Shreve. - Hajde, pritisni to na oko. Ovako.
- Pusti - rekao sam. - Mogu i sam. Jesam li ja njega ozlijedio?
- Moda si ga udario. Moda sam sluajno ba pogledao na drugu stranu ili
zatreptao ili tako neto. Prebio te na mrtvo. Prebio te kao mrcinu. A to ti je dolo da
se s njim ide boksati? Budalo jedna blesava. Kako se osjea?
- Dobro mi je - rekao sam. - Tko zna bih li mogao neto nai da oistim ovaj
prsluk.
- Ma daj, zaboravi sad te proklete krpe. Boli li te oko?
- Dobro mi je - rekao sam. Sve je bilo nekako ljubiasto i tiho, zeleno nebo blije-
dilo je u zlato iznad zabata kue, a perjanica dima dizala se iz dimnjaka u zrak bez
daka vjetra. Opet sam uo crpku. Neki je ovjek punio vjedro i gledao nas preko ra-
mena koje se dizalo i sputalo nad crpkom. Neka je ena prola kraj vrata ali nije
pogledala van. uo sam kako negdje mue krava.
- Hajde - rekao je Shreve. - Ostavi tu tvoju odjeu na miru i stavi ovu krpu na
oko. Ujutro u ti odmah poslati odijelo na ienje.
- U redu. ao mi je to nisam bar malo krvario po njemu, ako nita drugo.
- Svinja jedna - rekao je Shreve. Spoade je iziao iz kue, vjerojatno je razgovarao
s onom enom, i preao dvorite. Pogledao me svojim hladnim, ispitivakim pogle-
dom.
- No, stari moj - rekao je gledajui me - bome vidim da daje sve od sebe da se
nekako zabavi. Prvo otmica djeteta, onda tua. A to radi kad si na ferijama? pali
118
William Faulkner
kue?
- Sad sam dobro - rekao sam. - to je rekla gospoa Bland?
- Grdi Geralda na pasja kola to te je raskrvario. Kad te vidi i tebe e izgrditi na
pasja kola to si mu to dopustio. Nita ona nema protiv tue, njoj ide na ivce krv.
Mislim da si se poneto srozao u njezinim oima zato to ne zna zadrati krv. Kako
se osjea?
- Naravno - rekao je Shreve. - Ako ve ne moe biti Bland, jedino to ti preostaje
jest da s jednim od njih poini preljub ili da se napije i s jednim od njih potue,
ve prema prilikama.
- Tono - rekao je Spoade. - Ali nisam znao da je Quentin bio pijan.
- Nije bio - rekao je Shreve. - Mora li biti pijan da poeli odalamiti onog kurvi-
nog sina?
- Pa, mislim da bih morao biti prilino pijan da pokuam, kad vidim kako je Qu-
entin proao. Gdje je nauio boksati?
- Ide svakog dana u grad Mikeu - rekao sam.
- Je li? - rekao je Spoade. - Jesi li to znao kad si ga udario?
- Ne znam - rekao sam. - Valjda jesam. Jesam.
- Namoi ga opet - rekao je Shreve. - Hoe li iste vode?
- Ova je jo dobra - rekao sam. Opet sam namoio krpu i poloio je na oko. - Da
bar imam neto ime bih oistio prsluk. - Spoade me jo uvijek promatrao.
- uj - rekao je. - Zato si ga zapravo udario? to je on to rekao?
- Ne znam. Ne znam zato sam ga udario.
- Znam samo da si iznenada skoio i rekao: Jesi li ikad imao sestru? jesi li? i
kad je on rekao da nije ti si ga lupio. Primijetio sam da ga neprestano gleda ali kao
da uope nisi sluao to tko govori sve dok nisi skoio i upitao ga ima li sestara.
- Ah, ma pravio se vaan kao obino - rekao je Shreve - sa svojim enskama.
Zna ve: kako on obino govori pred djevojkama, tako da one ne razumiju to im
zapravo kae. Sve one odurne aluzije i lai i stvari koje zapravo nemaju smisla. Pri-
ao je o nekakvoj drolji s kojom je dogovorio spoj u plesnoj dvorani u Atlantic
Cityju i kako ju je prevario i otiao u hotel spavati, i kako je onda leao u krevetu i
bilo mu je ao to ga eka vani na molu, a njega nema da joj dade ono to eli. Go-
vorio o ljepoti tijela i tunom njegovom kraju i kako je teko enama, jer ne znaju i
ne mogu nita drugo nego lei na lea. Leda koja vreba iz gutika, i stenje i cvili za
labudom, razumije. Svinja jedna. Ja bih ga sam odalamio. Samo ja bih zgrabio onu
njenu prokletu koaru s vinom i njom bih ga tresnuo.
- Oh - rekao je Spoade - zatitnik plemenitih dama. Stari, ti ne pobuuje samo
119
William Faulkner
divljenje ve i jezu. - Gledao me je, hladno i ispitivaki. - Boe dragi - rekao je.
- ao mi je to sam ga udario - rekao sam. - Izgledam li previe grozno da se vra-
tim i to raistim?
- Nee se valjda ispriavati - rekao je Shreve. - Neka idu k vragu. Mi idemo u
grad.
- Morao bi se vratiti, tako da im bude jasno da se tue kao gospodin - rekao je
Spoade. - Mislim, dobiva batine kao gospodin.
- Ovako da ide? - rekao je Shreve. - S tom okrvavljenom odjeom?
- No, dobro - rekao je Spoade. - Ti zna najbolje.
- Pa ne moe hodati okolo u potkoulji - rekao je Shreve. - Jo nije na treoj godi-
ni. Hajde, idemo u grad.
- Vi ne morate ii - rekao sam. - Vi se vratite na piknik.
- K vragu i piknik - rekao je Shreve. - Hajdemo.
- A to da im kaem? - rekao je Spoade. - Da im kaem da ste se i ti i Quentin po-
tukli?
- Nita im nemoj rei - rekao je Shreve. - A njoj reci da joj je opcija istekla sa za-
laskom sunca. Hajdemo, Quentin. Pitat u ovu enu gdje je najblia prigradska...
- Ne - rekao sam. - Ja se ne vraam u grad.
Shreve je stao i pogledao me. Kad se okrenuo, stakla na naoalama izgledala su
mu kao mali uti mjeseci.
- Nego to e uiniti?
- Jo se ne vraam u grad. Samo vi idite natrag na piknik. Recite im da se neu
vratiti jer sam zaprljao odjeu.
- uj - rekao je. - to si sad naumio?
- Nita. Sasvim mi je dobro. Ti i Spoade se vratite. Vidimo se sutra. - Krenuo sam
preko dvorita prema cesti.
- Zna li gdje je postaja? - rekao je Shreve.
- Nai u je. Vidimo se sutra. Recite gospoi Bland da mi je ao to sam joj
pokvario zabavu. - Stajali su i gledali me. Poao sam oko kue. Kamenita staza vodi-
la je dolje do ceste. Rue su rasle s obje strane staze. Iziao sam kroz vrata u ogradi
na cestu. Sputala se nizbrdo prema umi, i u daljini sam vidio auto kraj ceste. Kre-
nuo sam uzbrdo. Bilo je sve svjetlije dok sam se penjao, i prije nego sam stigao do
vrha uo sam vlak. Zvuao je kao da je daleko u sumraku i stao sam i sluao. Vie ni-
sam mogao razaznati auto, ali vidio sam Shrevea kako stoji na cesti pred kuom i
gleda uzbrdo. Iza njega, uto se svjetlo razlilo kao namaz boje po krovu kue. Podi-
gao sam ruku i nastavio preko brda, oslukujui pritom vlak. Tada je kue nestalo i ja
120
William Faulkner
sam se zaustavio u zelenom i utom svjetlu i uo kako vlak postaje sve buniji i bu-
niji dok nije, ba kad je poeo jenjavati, potpuno utihnuo. ekao sam dok nisam uo
da je opet krenuo. Tada sam nastavio hodati.
Dok sam se sputao svjetlo se polako gubilo, a da pritom nije mijenjalo svoju na-
rav, kao da se mijenjam i slabim ja, a ne svjetlo, premda se ak i ondje gdje je cesta
zala meu drvee moglo itati novine. Uskoro sam doao do neke staze. Skrenuo
sam na nju. Bila je ua i mranija od ceste, ali kad je izila na postaju - jo jednu
drvenu nadstrenicu - svjetlo je i dalje bilo nepromijenjeno. Poslije one staze inilo
se jasnijim, kao da sam po toj stazi hodao nou i iziao opet ujutro. Vrlo brzo naiao
je vlak. Uao sam u njega, svi su se okrenuli da pogledaju moje oko, i naao sam sje-
dalo na lijevoj strani.
U kolima su bila upaljena svjetla, pa dok smo prolazili izmeu drvea nisam mo-
gao vidjeti nita osim svoga lica i ene meni nasuprot, sa eirom nasaenim tono
na vrh glave, u koji je zataknula slomljeno pero, ali kad smo izili iz stabala, opet
sam mogao vidjeti sumrak, onu kakvou svjetla pri kojoj se ini da se vrijeme zaista
naas zaustavilo, dok sunce visi neposredno ispod horizonta, a tada smo proli nad-
strenicu gdje je onaj starac jeo iz vreice, i put je iao dalje ispod sumraka, u
sumrak, i moglo se osjetiti da je iza njega voda, mirna i hitra. Zatim je tramvaj vozio
dalje, i propuh je neprestao jaao kroz otvorena vrata dok nije ravnomjerno pronosio
kroz kola miris ljeta i tmine, svega osim kozokrvine. Mislim da je miris kozokrvine
najtuniji od svih. Sjeam se mnogih mirisa. Na primjer glicinije. Za kinih dana,
kad se majka nije osjeala tako loe da ne bi smjela prii prozorima, znali smo se
igrati pod glicinijom. Kad je majka ostala u krevetu, Dilsey bi nam navukla staru
odjeu i pustila nas da idemo na kiu jer, govorila je, kia nikad nije naudila mladom
eljadetu. Ali ako je majka bila na nogama uvijek smo se ispoetka igrali na verandi
dok ona ne bi rekla da previe galamimo, a tada bismo izili i igrali se pod pergolom
s glicinijom.
Tu sam posljednji put jutros vidio rijeku, otprilike na ovom mjestu. Mogao sam
osjetiti vodu iza sutona, namirisati je. Kad je cvjetalo u proljee i kad je kiilo miris
je bio posvuda inae se nije toliko primjeivao ali kad je kiilo miris bi se poeo
uvlaiti u kuu u sumrak ili je jae kiilo u sumrak ili je tada bilo neto u samome
svjetlu ali uvijek je tada mirisalo najjae dok bih ja leei u krevetu mislio kada e
prestati, kada e prestati. Propuh kroz vrata mirisao je na vodu, vlani, ravnomjerni
dah. Ponekad bih se uspavao ponavljajui to neprestano sve dok se kozokrvina nije s
tim izmijeala i cijela stvar postala simbolom noi i nemira i inilo se da leim ni u
snu ni budan i da gledam niz dugi hodnik sivog polusvjetla u kojem sve to je stalno
postaje poput sjene paradoksalno sve to sam uinio sjene sve to sam osjetio
pretrpio poprima vidljiv oblik groteskno i izopaeno izrugivanje bez pravog smisla
poriui znaenje koje je trebalo imati mislei bio sam nisam bio taj koji nisam bio
121
William Faulkner
taj koji nisam bio.

Osjeao sam miris rijeke na zavojima iza sumraka i vidio sam kako se posljednje
svjetlo ispruilo smireno na pliinama poput komadia razbijenog zrcala, a zatim, iza
njih, sinula su svjetla u blijedom vedrom zraku, treperei malo poput leptira koji leb-
de u daljini. Benjamin edo moje. Kako je znao sjediti pred tim zrcalom. Najsigurni-
je utoite u kojem je sukob ublaen uutkan izravnan. Benjamin edo moje starosti
zadran kao talac u Egiptu. O Benjamine. Dilsey je rekla da je to zato to je majka
preohola za njega. Oni tako prodiru u ivote bijelih ljudi u iznenadnim otrim crnim
kapima koje na trenutak izoliraju bijele injenice u nepokolebljivoj istini kao pod
mikroskopom; inae, to su tek glasovi koji se smiju kad ti ne vidi nita smijeno,
suze kad nema razloga suzama. Oni e se kladiti u parni ili neparni broj alobnika na
pogrebu. Cijeli ih je bordel u Memphisu zapao u vjerski trans i gole su istrale na
cestu. Tri su policajca bila potrebna da svladaju tek jednu od njih. Da Isuse Oh dobri
ovjee Isuse Oh taj dobri ovjek.
Vlak se zaustavio. Iziao sam, dok su svi gledali moje oko. Kad je doao tramvaj,
bio je pun. Zakoraio sam na stranju platformu.
- Ima mjesta naprijed - rekao je kondukter. Pogledao sam u kola. Na lijevoj strani
nije bilo mjesta.
- Ne vozim se daleko - rekao sam. - Ostat u ovdje stajati.
Preli smo rijeku. Most, zapravo, koji se izvijao sporo i visoko u prostor, izmeu
tiine i nitavila gdje su svjetla - uta i crvena i zelena - treperila i ponavljala se u
bistrome zraku.
- Bolje idite naprijed i sjednite - rekao je kondukter.
- Zaas silazim - rekao sam. - Samo dva bloka.
Siao sam prije nego to smo stigli do pote. Ali sad svi ve negdje sjede, a tada
sam uo svoj sat i poeo oslukivati otkucaje s tornja i dodirnuo Shreveovo pismo
kroz kaput, dok su mi izgriene sjene brijestova klizile po ruci. A tada je kad sam
skrenuo u dvorite ura zaista poela otkucavati i iao sam dalje dok su tonovi nailazi-
li poput krugova na jezeru i prolazili kraj mene i irili se dalje, govorei etvrt do
koliko? U redu. etvrt do koliko.
Nai su prozori bili tamni. Ulaz je bio prazan. Hodao sam tik uz lijevi zid kad sam
uao, ali sve je bilo prazno: tek su stube skretale gore u sjene odjeke koraka tunih
pokoljenja poput lagane praine na sjenama, i moje ih noge bude kao prainu, da bi
se opet lagano slegla.
Vidio sam pismo prije nego to sam upalio svjetlo, oslonjeno o knjigu na stolu,
tako da mi upadne u oi. Zvali ga mojim muem. A onda je Spoade rekao da nekamo
idu, da se nee do kasna vratiti, i da e gospoi Bland trebati drugi kavalir. Ali ja
122
William Faulkner
sam ga morao vidjeti a on ne moe stii na drugi tramvaj jo barem jedan sat jer je
prolo est. Izvukao sam sat i sluao kako otkucava, ne znajui da ne moe ak ni la-
gati. Tada sam ga poloio na stol brojanikom prema gore i uzeo pismo gospoe
Bland i rasparao ga poprijeko i bacio komadie u ko za otpatke i skinuo haljetak,
prsluk, ovratnik, kravatu i koulju. I kravata je bila unitena, meutim crnci. Moda
e s ovim krvavim uzorkom moi rei da ju je Krist nosio. Pronaao sam benzin u
Shreveovoj sobi i rairio prsluk ravno na stolu i otvorio bocu s benzinom.
prvi auto u gradu djevojka Djevojka to Jason nije mogao podnijeti zadah benzina
izazivao mu je muninu tada bi se jo vie razbjesnio jer djevojka Djevojka nije ima-
la sestre ve Benjamina dijete moje tune da sam bar imao majku pa da mogu rei
Majko Majko Trebalo je mnogo benzina a onda vie nisam razaznavao je li to jo
mrlja ili samo benzin. Posjekotina me od njega opet zapekla pa sam kad sam se oti-
ao oprati objesio prsluk na stolac i spustio svjetiljku tako da arulja sui mrlju.
Oprao sam lice i ruke, ali ak i tada sam mu osjeao miris kroz sapun to mi je boc-
kao i malo stezao nosnice. Tada sam otvorio kovei i izvukao koulju i ovratnik i
kravatu i stavio unutra one okrvavljene i zatvorio kovei i obukao se. Dok sam
etkao kosu otkucalo je pola. Ali imao sam ionako vremena do tri etvrti osim ako
kojim sluajem gledajui na jureoj tmini tek svoje lice bez slomljenog pera osim
ako ih nisu dva ali ne idu dva takva u Boston iste veeri tada na trenutak moje lice
njegovo lice uz tutnjavu kad se iz tmine dva osvijetljena prozora sudaraju u krutom
srazu nestaje njegovo lice i moje tek vidim vidio jesam li vidio ne zbogom nadstreni-
cu praznu od ljudi koji jedu cestu praznu u tmini u tiini most to se izvija u tiinu
tminu san vodu mirnu i hitru ne zbogom
Ugasio sam svjetlo i poao u spavau sobu, dalje od benzina ali jo sam ga mogao
osjetiti. Stajao sam kraj prozora zastori su se polako pomicali iz tmine dodirujui mi
lice poput nekoga tko die u snu, polako izdiui natrag u tminu, ostavljajui dodir.
Nakon to su se popeli na kat majka se zavalila u svoj naslonja s rupiem natoplje-
nim komforom na ustima. Otac se nije pomakao i dalje je sjedio kraj nje drei je za
ruku urlici su tutnjali kao da im nema mjesta u tiini Kad sam bio malen u jednoj od
naih knjiga bila je slika, mrana prostorija u koju jedna jedina slaba zraka svjetla
iskosa pada na dva lica izdignuta iz sjene. Zna li to bih uinila da sam kralj? nikad
nije bila kraljica ili vila uvijek je bila kralj ili div ili general Razvalila bih tu tamnicu
i izvukla ih i sve ih dobro izmlatila Slika je bila istrgnuta, nazubljena na rubovima.
To mi je bilo drago. Inae bih joj se neprestano morao vraati sve dok zatvor ne bi
postao sama majka ona i otac zagledani u vis u blijedo svjetlo drei se za ruke a mi
izgubljeni negdje ak ispod njih bez i jedne jedine zrake svjetla. Tada je unutra pro-
drla kozokrvina. im bih ugasio svjetlo i pokuao zaspati poela bi navirati u sobu u
valovima sve veim i veim dok ne bih morao teko disati da uope uhvatim zraka iz
123
William Faulkner
nje sve dok napokon ne bih morao ustati i pipajui se kretati po sobi kao kad sam bio
mali ruke mogu vidjeti dodirom oblikovati u duhu neviena vrata Vrata sad ruke ne-
maju to vidjeti Moj je njuh mogao vidjeti benzin, prsluk na stolu, vrata. Hodnik je
jo bio prazan bez svih onih koraka tunih pokoljenja to trae vodu. a ipak oi koje
ne vide stisnute poput zuba bez nevjerice ak sumnjajui u odsutnost bola goljenica
gleanj koljeno dugaki nevidljivi tok stubine ograde gdje jedan pogrean korak u
mraku ispunjenom usnulom Majkom Ocem Caddy Jasonom Mauryjem vrata ja se ne
bojim samo su Majka Otac Caddy Jason Maury ve toliko odmakli u snu vrsto u
zaspati kad ja vrata Vrata vrata I on je bio prazan, cijevi, porculan, zaprljani mirni
zidovi, tron razmiljanja. Zaboravio sam au, ali mogao sam ruke mogu vidjeti
osvjeujui prsti nevidljivi labui vrat gdje manji od Mojsijeva tapa dodir provi-
zorne ae prekida bubnjanje u tankom svjeem grlu bubnjajui hladi kovinu aa
puna prepuna rashlaujui, aa prsti ispiru san ostavljajui okus navlaenog sna u
dugoj utnji grla Vratio sam se hodnikom budei u tiini izgubljena stopala to se
aptom kreu u etama u miris benzina, a sat je i dalje kazivao svoju bjesomunu la
na tamnom stolu. Tada su mi zastori dahnuli iz mraka na lice, ostavljajui mi dah na
licu. Jo etvrt sata. A onda neu biti. Te najsmirenije rijei. Najsmirenije rijei. Non
fui. Sum. Fui. Non sum. Negdje sam jednom uo zvona. U Mississippiju ili Massac-
husettsu. Bio sam. Nisam. U Massachusettsu ili Mississippiju. Shreve ima bocu u
svom kovegu. Zar je nee ak ni otvoriti Gospodin Jason Richmond Compson i
gospoa najavljuju Tri puta. Dana. Zar je nee ak ni otvoriti vjenanje svoje keri
Candace to te pie tjera da pobrka sredstvo s ciljem jesam. Pij. Nisam bio. Idemo
prodati Benjyjev panjak tako da Quentin moe ii na Harvard a ja da mogu
neprestano klepetati kostima. Biti u mrtav za. Je li ono Caddy rekla za godinu dana.
Shreve ima bocu u kovegu. Gospodine meni nee biti potrebna Shreveova boca ja
sam prodao Benjyjev panjak i mogu umrijeti na Harvardu Caddy je rekla u piljama
i peinama morskim mirno se prevrui uz mijene plime i oseke jer Harvard tako
krasno zvui 40 jutara nije visoka cijena za krasan zvuk. Krasan mrtvi zvuk zamije-
nit emo Benjyjev panjak za krasan mrtvi zvuk. Dugo e mu potrajati jer on ga ne
moe uti osim ako ga ne namirie im je dola na vrata poeo je plakati cijelo sam
vrijeme mislio da je to tek jedan od onih gradskih fifiria zbog kojih ju je otac uvi-
jek zadirkivao sve dok. Nisam mu obraao veu pozornost nego bilo kojem drugom
trgovakom putniku ili slino mislio sam da su to vojnike koulje sve dok iznenada
nisam shvatio kako on uope ne misli o meni kao potencijalnom izvoru nevolje ve
misli na nju kad gleda u mene gleda u mene kroz nju kao kroz obojeno staklo zato
se mora petljati u moje poslove zar ne zna da to ne vodi niemu mislila sam da si
to prepustio majci i Jasonu
je li majka poslala Jasona da te uhodi ja ne bih.
124
William Faulkner
ene se samo slue tuim kodeksima asti to je zato to ona voli Caddy ostajala je
dolje ak i kad je bila bolesna tako da otac ne bi zadirkivao ujaka Mauryja pred Jaso-
nom otac je govorio kako je klasina naobrazba ujaka Mauryja prebijedna da bi se
usudio osobno igrati slijepog malog besmrtnika trebao je odabrati Jasona jer Jason bi
napravio samo istu vrstu pogreke kao ujak Maury a ne onu koju bi morao platiti
masnicom na oku mali Patterson bio je ak manji od Jasona oni su prodavali zmajeve
po dvadeset pet centi komad sve dok nisu nastale nevolje s financijama Jason je uzeo
novoga partnera jo manjega svakako dovoljno malenoga jer je T.P. rekao kako je Ja-
son i dalje blagajnik ali otac je rekao zato bi uope ujak Maury morao raditi kad on
otac moe izdravati pet ili est crnaca koji ne rade ba nita cijeli bogovetni dan
nego sjede s nogama u penici onda svakako moe s vremena na vrijeme pruiti stan
i hranu ujaku Mauryju i posuditi mu malo novaca njemu koji tako ivo podgrijava
oevo uvjerenje u nebesko podrijetlo vlastite vrste tada bi se majka rasplakala i rekla
kako otac vjeruje da je njegova obitelj bolja od njezine kako se on izruguje ujaku
Mauryju da bismo i mi tako mislili nije shvaala da nas otac ui kako su svi
mukarci tek nakupine lutke ispunjene piljevinom sakupljene sa smetlita na koje su
baene sve ranije lutke i piljevina curi iz koje rane na kojim slabinama koje nisu za
mene umrle nisu. Nekad sam zamiljao smrt kao mukarca neto poput djeda nekog
njegovog prijatelja nekog prisnog i posebnog prijatelja ba kao to smo neko mislili
o djedovom pisaem stolu ne dodirivati ga ak ni glasno govoriti u sobi u kojoj se
stol nalazi uvijek sam zamiljao da su negdje zajedno i da cijelo vrijeme ekaju da
stari pukovnik Sartoris sie i sjedne s njima ekali su ga na uzviici iza cedrova pu-
kovnik Sartoris bio je na jo viem mjestu i gledao je neto u daljini a oni su ekali
da on zavri gledati i da sie k njima djed je nosio svoju odoru i jasno smo uli
mrmor njihovih glasova iza cedrova uvijek su razgovarali i djed je uvijek bio u pravu
Poele su odbijati tri etvrti. Prva je nota zazvuala, odmjerena i smirena, s ne-
kom vedrom odlunou, praznei sporu tiinu za sljedeu i tako je to ilo kad bi lju-
di bar mogli jedan drugoga zamijeniti zauvijek pretopiti se na taj nain u jedno poput
plamena koji zapaluca na trenutak a onda se posve ugasi u hladnoj vjenoj tmini
umjesto da lee i trude se ne misliti na ljuljaku sve dok svi cedrovi ne poprime onaj
prodorni mrtvi miris parfema koji je Benjy tako mrzio. Samo zamiljajui onaj gaj
inilo mi se da mogu uti apat potmulu plimu mirisati bubnjanje vrue krvi pod
divljom neskrovitom puti promatrati ispod crvenih kapaka odvezane svinje koje u
dvoje srljaju sparene u more a on mi moramo tek ostati budni neko vrijeme i vidjeti
kako se ini zlo nije to zauvijek a ja za hrabrog ovjeka to ne mora trajati ak ni toli-
ko a on smatra li to hrabrou a ja da oe zar ti ne smatra a on svaki je ovjek arbi-
tar vlastitih vrlina smatra li ti to hrabrim ili ne vanije je nego sam in nego bilo
koji in inae ne bi mogao misliti ozbiljno a ja ti ne vjeruje da ja mislim ozbiljno a
on mislim da misli previe ozbiljno a da bi mi dao razloga za zabrinutost inae ne bi
125
William Faulkner
osjetio potrebu da se utekne lukavtini i da mi kae kako si poinio rodoskvrnue a

ja ja nisam lagao nisam lagao a on ti si htio sublimirati prirodnu ljudsku nepromilje-
nost u strahotu a onda je egzorcirati istinom a ja to je bilo zato da je izdvojim iz
glasnoga svijeta tako da zazor od nas svijetu postane nunost a tada bi sve zvualo
kao da nikad nije bilo a on jesi li je pokuao natjerati na to a ja bojao sam se bojao se
da bi moda pristala a tada od toga ne bi bilo nikakve koristi ali kad bih ti ja mogao
rei da smo to poinili bilo bi tako i onda drugi ne bi bili tako i tada bi svijet netra-
gom othujao a on a sad ono drugo ti ni sad ne lae ali jo si slijep na ono to je u
tebi na onaj dio ope istine na slijed prirodnih dogaaja i njihovih uzroka koji zasje-
njuje elo svakog ovjeka pa ak i benjyja ti ne razmilja o konanosti ti misli na
apoteozu u kojoj e se privremeno stanje duha simetrino izdii iznad puti a svjesno i
sebe i puti koju nee posve odbaciti nee ak zapravo biti ni mrtav a ja privremeno
a on ne moe podnijeti pomisao da te jednoga dana vie nee ovako boljeti sada do-
lazimo na ono pravo ini se da ti to promatra tek kao puki doivljaj od kojega e ti
prekono osijediti kosa pritom takorei uope ne izmijenivi tvoj izgled ti to nee
uiniti pod tim uvjetima bit e to igra na sreu a udnovato je da se ovjek koji je
sluajno zaet i kojega je svaki dah novo kockanje dok su kocke ve namjetene pro-
tiv njega ne eli suoiti s onim konanim bacanjem s kojim se to ve unaprijed zna
mora suoiti a da ne iskua razne lukavtine koje seu od nasilja do sitnih podvala
kakve ne bi zavarale ni dijete dok jednog dana iz pukog gaenja ne riskira sve i na
slijepo stavi sve na jednu kartu ni jedan ovjek to ne ini u prvom bjesomunom na-
letu oaja ili kajanja ili tuge zbog gubitka on to ini samo kad je shvatio kako ak ni
taj oaj ni kajanje ni bolni gubitak nisu posebno vani onom mranom kockaru a ja
privremeno a on teko je povjerovati da su ljubav ili tuga obveznice koje se kupuju
bez plana i koje dospijevaju htio ti to ili ne i povlae se bez upozorenja da bi ih na-
domjestili bilo kakvi papiri koje bogovi u to doba sluajno putaju u opticaj ne ti to
nee uiniti dok konano ne povjeruje da ak ni ona moda nije bila zapravo vri-
jedna oaja a ja to neu nikad nitko ne zna ono to ja znam a on mislim da je bolje da
smjesta ode u Cambridge moe otii u maine na mjesec dana ti to sebi moe do-
pustiti ako paljivo raspolae s novcem ne bi bilo uope loe razumna je tednja za-
lijeila vie rana nego isus a ja recimo da shvaam ono to u po tome shvatiti ondje
gore sljedei tjedan ili sljedei mjesec a on tada e se sjetiti kako je san tvoje majke
od kako si se rodio bio da ide na harvard a ni jedan compson nije nikad razoarao
damu a ja privremeno bit e bolje za mene i za sve nas a on svaki je ovjek arbitar
vlastitih vrlina ali neka nitko ne propisuje to je dobro za drugoga a ja privremeno a
on bilo je najtunija rije od svih nita drugo nema na svijetu nije oaj dok nije vrije-
me nije ak ni vrijeme dok nije bilo
Odzvonio je posljednji udarac. Napokon je jeka prestala treperiti i tmina je opet
bila tiha. Uao sam u dnevnu sobu i upalio svjetlo. Navukao sam prsluk. Benzin se
126
William Faulkner
tek malo osjeao, jedva zamjetan, a u zrcalu se nije vidjela mrlja. Ne kao moje oko, u
svakom sluaju. Stavio sam kaput. Shreveovo pismo zapucketalo je kroz tkaninu pa
sam ga izvukao i pogledao adresu i stavio ga u dep sa strane. Tada sam odnio sat u
Shreveovu sobu i stavio ga u njegovu ladicu i otiao u svoju sobu i izvukao isti
rupi i poao k vratima i stavio ruku na prekida. Tada sam se sjetio kako nisam
oprao zube pa sam opet morao otvoriti kovei. Naao sam etkicu i uzeo malo
Shreveove paste i iziao i oprao zube. Stisnuo sam etkicu koliko sam mogao da se
osui i stavio je natrag u kovei i zatvorio ga, i opet poao k vratima. Prije nego to
sam ugasio svjetlo ogledao sam se da vidim ima li jo to, tada sam primijetio da
sam zaboravio eir. Morat u proi kraj pote i sigurno u sresti neke od njih, pa bi
mogli pomisliti kako sam jedan od onih harvardskih studenata koji se pretvaraju da
su starije godite. I njega sam zaboravio oetkati, ali Shreve je imao etku, pa vie
nisam morao otvarati kovei.
127
William Faulkner
esti travnja 1928.
Jednom kurva uvijek kurva, kaem ja. Sretna si kaem ako te brine samo to
izostaje iz kole. Kaem, ona bi ovog asa morala biti dolje u kuhinji, a ne da gore u
svojoj sobi mae lice bojama i eka da joj est crnaca, koji ne mogu ni iz stolca usta-
ti ako nemaju pred sobom zdjelu punu kruha i mesa da im odri ravnoteu, pripreme
doruak. A majka kae,
- Ali da ravnatelj misli kako ja nemam nikakve kontrole nad njom, kako je ne
mogu...
- Pa i ne moe, je li? - kaem ja. - Nikad nisi ni pokuala neto s njom - kaem. -
Kako zamilja da e poeti sada, kad joj je ve sedamnaest godina?
Neko je vrijeme o tome razmiljala.
- Ali da oni misle kako... nisam znala ak ni da su poslali svjedodbu. Prole mi je
jeseni rekla da su ih ove godine ukinuli. I sad mi odjednom profesor Junkin telefoni-
ra i kae da e, ako jo jednom izostane, morati napustiti kolu. to to ona radi?
Kamo ide? Ti si cijeli dan u gradu; ti bi je morao vidjeti ako je negdje na ulici.
- Da - kaem ja. - Kad bi bila negdje na ulici. Sumnjam da bi izostajala iz kole
samo zato da radi neto to moe raditi javno - kaem ja.
- Na to to misli? - rekla je.
- Ni na to ja ne mislim - kaem ja. - Samo sam odgovorio na tvoje pitanje. - Tada
je opet poela plakati i govoriti kako su njezina vlastita krv i meso ustali da na nju
bace prokletstvo.
- Pitala si me - kaem ja.
- Ne mislim na tebe - kae ona. - Ti si jedini od njih koji mi ne pravi sramotu.
- Jasno - kaem ja. - Nisam nikad imao ni vremena za to. Nikad nisam imao vre-
mena da idem na Harvard ili da se opijam kao zemlja. Morao sam raditi. Ali dakako
ako eli da je posvuda slijedim i pazim to radi, mogu ostaviti duan i nai neki po-
sao koji mogu obavljati nou. Onda je mogu pratiti po danu, a Ben ti moe posluiti
za nonu smjenu.
- Ja znam da sam ti samo na nevolju i na teret - kae ona, plaui na jastuku.
128
William Faulkner
- Ve bih i morao znati - kaem ja. - Govori mi to trideset godina. ak bi i Ben to

ve morao znati. Hoe li onda da s njom porazgovaram?
- Misli li da e od toga biti neke koristi? - kae ona.
- Nee ako ti doe i pone se plesti ba kad ja krenem - kaem ja. - Ako eli da
ja vodim o njoj rauna samo mi reci i onda prste k sebi. Svaki put kad ja pokuam, ti
se umijea, pa nam se samo ruga.
- Sjeti se da je ona tvoja krv i meso - kae ona.
- Jasno - kaem ja - ba to i imam na umu - meso. A i malo krvi, kad bi bilo po
mome. Kad se ljudi ponaaju ko crnuge, ma tko bili, preostaje nam samo da postu-
pamo s njima kao s cmugama.
- Bojim se da e izgubiti ivce s njom - rekla je.
- No dobro - kaem ja. - Ti nisi imala mnogo sree s tvojim odgojnim mjerama.
Hoe li da sad ja neto poduzmem ili nee? Odlui se; ja moram na posao.
- Znam da mora robijati za sve nas - kae ona. - Zna da bi kad bi bilo po mome
ti imao svoj vlastiti ured i radno vrijeme kakvo prilii jednom Bascombu. Jer ti jesi
Bascomb unato tvom prezimenu. Znam da je tvoj otac samo mogao predvidjeti...
- No dobro - kaem ja - valjda je i on imao pravo da se s vremena na vrijeme za-
buni, ba kao i svaki obian ovjek. - Opet je poela plakati.
- Kad samo ujem kako ogoreno govori o svom pokojnom ocu - kae ona.
- U redu - kaem ja - u redu. Neka bude po tvome. Ali budui da nemam svog
ureda, moram otii do onoga to imam. Hoe li da joj neto kaem?
- Bojim se da e izgubiti ivce s njom - kae ona.
- U redu - kaem ja. - Onda neu rei nita.
- Ali neto treba poduzeti - kae ona. - Da ljudi misle kako joj ja doputam da
izostaje iz kole i skita se ulicama ili kako je ne mogu sprijeiti da to radi... Jasone,
Jasone - kae ona. - Kako si mogao. Kako si me mogao ostaviti s tolikim teretom.
- No, no - kaem ja. - Jo e se razboljeti. Zato je ili ne zakljua na cijeli dan,
ili je prepusti meni i rijei se brige o njoj?
- Moje meso i moja krv - kae ona, plaui. Onda ja kaem:
- U redu. Ja u se pobrinuti za nju. Prestani plakati, hajde. - Nemoj gubiti ivce -
kae ona. - Upamti da je ona samo dijete.
- Neu - kaem ja. - Neu gubiti ivce. - Iziao sam i zatvorio vrata.
- Jasone - kae ona. Nisam se odazivao. Iao sam dalje hodnikom. - Jasone - kae
ona iza vrata. Iao sam dalje niza stube. U blagovaonici nije bilo nikoga, a onda sam
je uo u kuhinji. Pokuavala je natjerati Dilsey da joj da jo jednu alicu kave. Uao
sam.
129
William Faulkner
- Bit e da je ovo tvoja kolska uniforma? - kaem ja. - Ili je moda danas
blagdan?
- Samo pola alice, Dilsey - kae ona. - Molim te.
- Ne, gospoice moja - kae Dilsey. - Nee me na to nagovorit. Ne treba tebi vie
od jedne alice, curici od sedamnajst godina, a to bi mi tek gospoa Carline rekli.
Ajde idi sad i obuci se za kolu, pa se moe vozit u grad s Jasonom. Opet e
okasnit.
- Ne, nee - kaem ja. - Odmah emo to rijeiti. - Gledala me drei alicu u ruci.
Odmaknula je kosu s lica, i kimono joj je spuznuo s ramena. - Odloi tu alicu i doi
malo ovamo - kaem ja.
- Zato? - kae ona.
- Samo doi - kaem ja. - Stavi tu alicu u sudoper i doi ovamo.
- to si to nakanio, Jasone? - kae Dilsey.
- Ti moda misli da mene moe vui za nos kao tvoju baku i sve ostale - kaem
ja. - Ali ja u te nauiti pameti. Dajem ti deset sekundi da odloi tu alicu, razumi-
je.
Nije me vie gledala. Pogledala je Dilsey. - Koliko je sati, Dilsey? - kae ona. -
Kad proe deset sekundi, zazvidi. Samo pola alice. Dilsey, mol...
Zgrabio sam je za nadlakticu. Ispustila je alicu. Razbila se na podu i ona se
trgnula unatrag, pogleda uprta u mene, ali ja sam je jo drao za nadlakticu. Dilsey je
ustala sa svog stolca.
- uj, Jasone - kae ona.
- Pusti me - kae Quentin. - Pljusnut u te.
- Pljusnut e me, ma nemoj? - kaem ja. - Ozbiljno misli? Zamahnula je rukom
prema meni. Uhvatio sam i tu ruku i drao je kao divlju maku. - Pljusnut e me,
jelda? - kaem ja. - Ozbiljno, jelda?
- uj, Jasone! - kae Dilsey. Odvukao sam je u blagovaonicu. Kimono joj se
razvezao i leprao oko nje, bila je bome skoro gola. Dilsey je epesala za nama.
Okrenuo sam se i nogom joj zalupio kuhinjska vrata pred nosom.
- Ti ne ulazi ovamo - kaem ja.
Quentin se naslonila na stol i vezivala kimono. Gledao sam je.
- Dakle, htio bih znati to sve ovo znai, to to bjei iz kole i lae svojoj baki i
krivotvori njezin potpis na tvojoj svjedodbi i uzrujava je tako da se ve razbolila.
to ti sve to znai?
Nita nije rekla. Skupila je svoj kimono pod bradom vrsto ga steui oko sebe i
gledala me. Jo se nije stigla namazati i lice joj je izgledalo kao da ga je ulatila
130
William Faulkner
krpom za ienje puke. Priao sam joj i zgrabio je za zapee. - to ti sve to znai?
- kaem ja.
- Tebe se to ne tie - kae ona. - Pusti me.
Dilsey se pojavila na vratima. - uj, Jasone - kae ona.
- Nosi se odavde kao to sam ti rekao - kaem ja ne osvrui se. - elim znati
kamo ide kad izostaje iz kole - kaem ja. - Nisi na ulici jer bih te ja vidio. S kim
se vucara? Skriva se u umi s nekim od onih idiotskih nalickanih fifiria? Onamo
ide, je li?
- Ti... ti stari prokletnie! - kae ona. Otimala se, ali ja sam je drao. - Ti prokleti
stari prokletnie! - kae ona.
- Pokazat u ti ja - kaem ja. - Moda moe preplaiti jednu staru enu, ali ja u
ti pokazati tko te sada dri u aci. - Drao sam je jednom rukom i tada se prestala oti-
mati i gledala me, sve veim i sve crnjim oima.
- to e poduzeti? - kae ona.
- ekaj dok izvuem ovaj remen - rekao sam izvlaei remen. Tada me Dilsey
zgrabila za ruku.
- Jasone - kae ona. - uj, Jasone, ta te nije sram.
- Dilsey - kae Quentin. - Dilsey.
- Neu mu dat - kae Dilsey. - Nit se ti ne brini, zlato. - Zadravala mi je ruku.
Tada sam izvukao pojas do kraja, trgnuo se i gurnuo je od sebe. Posrnula je ravno na
stol. Bila je tako stara da se jedva mogla kretati. Ali nita to ne smeta: potreban nam
je netko u kuhinji da pojede one otpatke koje mladi ne mogu odvui. Doepesala je
meu nas i opet me pokuala zadrati. - Udri onda mene - kae ona - ako ve nekog
mora udrit. Udri me - kae ona.
- Misli da neu? - kaem ja.
- Ma znam ja da si ti spreman za svaku gadost - kae ona. Tada sam uo Majku na
stubama. Mogao sam i misliti da ona nee izdrati da se ne umijea. Pustio sam je.
Oteturala je prema zidu, vrsto steui kimono.
- U redu - kaem ja. - Ovo emo samo malo odgoditi. Ali nemoj misliti da mene
moe vui za nos. Nisam ja stara baba, niti olinjala polumrtva crnkinja. Vraja mala
flundro - kaem ja.
- Dilsey - kae ona. - Dilsey, hou svojoj majci.
Dilsey joj je prila. - Ajde, ajde - kae ona. - Nee te on ni prstom taknut dok sam
ja tu. - Majka je sila stubama.
- Jasone - kae ona. - Dilsey.
- Ajde, ajde - kae Dilsey. - Neu mu ja dat ni da te takne. - Poloila je ruku na
131
William Faulkner
Quentin. Ona ju je odgurnula.

- Prokleta stara crnkinjo - kae ona. Jurnula je prema vratima.
- Dilsey - kae majka na stubama. Quentin je ustrala stubama kraj nje. - Quentin
- kae majka. - uj, Quentin. - Quentin je i dalje trala. uo sam je kad je stigla do
vrha, onda u hodniku. Onda su tresnula vrata.
Majka je bila zastala. Tada je pola dalje. - Dilsey - kae ona.
- Da, da - kae Dilsey. - Evo me. Ajde ti samo i izvezi auto i ekaj - veli ona - pa
je moe vozit u kolu.
- Bez brige - velim ja. - Odvest u je ja u kolu i pobrinut u se da ondje i ostane.
Toga sam se prihvatio, i to u dovriti.
- Jasone - veli majka na stubama.
- Ajde, idi - kae Dilsey idui prema vratima. - Oe da sad i ona pone. Evo me,
odma, gospoo Carlin.
I tada sam iziao. uo sam ih na stubama. - Odite vi fino natrag u krevet - govori-
la je Dilsey. - Valjda znate da vam jo nije dosta dobro da ustanete? Ajde, odite. Ja u
se pobrinut da ona ne okasni u kolu.
Iziao sam na stranji ulaz da izvezem auto, a onda sam opet morao obii cijelu
kuu prije nego sam ih naao.
- Mislim da sam ti rekao da izmijeni onu gumu na stranjem kotau - kaem ja.
- Nisam imo kad - kae Luster. - Nema ga ko pazit dok mamica ne zavri poso u
kuhinji.
- Nego - kaem ja. - Hranim punu kuhinju vrajih crnaca da idu posvuda za njim,
ali ako elim da mi se promijeni guma na automobilu, onda to moram sam.
- Nisam ga imo s kim ostavit - kae on. Onda je on poeo zavijati i sliniti.
- Vodi ga iza kue - kaem ja. - Koji te vrag tjera da ga dri ovdje gdje ga ljudi
mogu vidjeti? - Prisilio sam ih da odu prije nego je on poeo ozbiljno urlati. Ve mi
je dovoljno gadno nedjeljom, kad je ono prokleto igralite puno ljudi koji nemaju
ovakav cirkus kod kue niti est crnaca koje moraju hraniti, pa naganjaju naokolo ne-
kakvu idiotsku divovsku naftalinsku kuglu. On onda neprestano tri gore dolje uz
onu ogradu i urla svaki put kad se oni pojave, i jo malo pa e mi poeti raunati la-
narinu za golf klub, a onda e majka i Dilsey morati uzeti nekoliko porculanskih
kvaki za vrata i tap i nauiti igrati, osim ako ja ne ponem nou udarati uz svje-
tiljku. Onda e nas moda sve poslati u Jackson. asti mi, da se to dogodi tamo
bi priredili puko veselje.
Vratio sam se u garau. Ondje je bila guma, oslonjena o zid ali vrag me odnio ako
mi je bilo do toga da je sam mijenjam. Izvezao sam se i okrenuo. Ona je stajala kraj
132
William Faulkner
kolnog puta. Velim ja:

- Znam da nema knjiga: samo sam htio pitati to si s njima uinila, ako se to
mene uope tie. Naravno da nemam nikakva prava pitati - kaem ja. - Ja sam samo
onaj koji je prologa rujna za njih platio 11,65 dolara.
- Majka kupuje moje knjige - kae ona. - Ti ne troi ni centa svog novca na
mene. Radije bih umrla od gladi.
- Je li? - kaem ja. - Kai to svojoj baki pa da vidi to e ti ona rei. Ne bi se
reklo ni da si ba gola - kaem ja - premda to mazivo na tvom licu skriva vie od
svega to ima na sebi.
- Misli li da je na ovo otiao jedan jedini cent tvog ili njezinog novca? - kae
ona.
- Pitaj svoju baku - kaem ja. - Pitaj je samo to se dogodilo s onim ekovima.
Koliko se sjeam, i ti si vidjela kako je jedan spalila. - Nije me ak ni sluala, i s lica
ulijepljenog bojom samo su me gledale oi tvrde kao u psa skitnice.
- Zna Ii to bih uinila kad bih mislila da je ovo plaeno i jednim centom tvoga
ili njezinog novca? - kae ona dodirujui rukom haljinu.
- to bi uinila? - kaem ja. - Hodala okolo u bavi?
- Strgnula bih je sa sebe i bacila je na ulicu - kae ona. - Ne vjeruje mi?
- Sigurno da bi - kaem ja. - To stalno radi.
- Da vidi da hou - kae ona. Uhvatila se obim rukama za ovratnik haljine kao da
e je razderati.
- Rastrgaj tu haljinu - kaem ja - i ja u te smjesta tako izmlatiti da e to cijeli i-
vot pamtiti.
- Da vidi hou li - kae ona. Tada sam vidio da je zaista hoe poderati, da je hoe
strgnuti sa sebe. Dok sam uspio zaustaviti kola i zgrabiti je za ruke, skupilo se ve
oko desetak ljudi. To me je tako razbjesnilo da sam na as gotovo obnevidio.
- Uini jo jednom ovako neto i poalit e to si se ikad rodila - kaem ja.
- Ve jesam - kae ona. Prestala je, a onda su joj oi postale nekako udne, i rekao
sam sebi ako bude plakala tu, u ovom autu, na ulici, premlatit u te. Dotui u te.
Srea njezina to nije zaplakala, pa sam joj oslobodio zapea i dalje vozio. Sreom
smo bili blizu jedne sporedne uliice, gdje sam mogao skrenuti u manju ulicu i izbje-
i trg. Ve su podizali ator na Beardovom zemljitu. Earl mi je ve dao dvije
besplatne ulaznice da ga reklamiramo u izlogu. Sjedila je u kolima okrenuta lica i
grizla usnicu. - Ve jesam poalila - rekla je. - Ne znam zato sam se uope rodila.
- A ja poznam bar jo jednoga koji ne razumije sve to o tome zna - kaem ja. Za-
ustavio sam se pred kolom. Ve je zvonilo i posljednji su uenici upravo ulazili. -
133
William Faulkner
Barem si za promjenu jednom dola na vrijeme - kaem ja. - Hoe li ui i ondje

ostati, ili ja moram s tobom da te prisilim? - Izila je i tresnula vratima. - Upamti to
sam ti rekao - kaem ja. - Ja najozbiljnije mislim. Samo neka jo jednom ujem da si
se vucarala po sumnjivim etvrtima s nekakvom prokletom nitarijom.
Okrenula je glavu na te rijei. - Ja se ne vucaram naokolo - rekla je. - Svatko
moe znati sve to ja radim.
- A svi i znaju - kaem ja. - Svatko u ovom gradu zna to si. Ali toga mi je sada
dosta, uje? to se mene tie, zapravo mi je sasvim svejedno to radi - kaem ja. -
Ali ja u ovom gradu imam nekakav poloaj i ne elim da se ijedan lan moje obite-
lji ponaa kao nekakva crnaka flundra. Jesi li me razumjela?
- Ba me briga - kae ona. - Ja sam pokvarena i idem u pakao i ba me briga. Ra-
dije bih bila u paklu nego bilo gdje s tobom.
- Ako jo jednom ujem da nisi bila u koli, poeljet e da bude u paklu - kaem
ja. Okrenula se i potrala preko dvorita. - Samo jo jednom, upamti - kaem ja. Nije
se osvrnula.
Otiao sam na potu i uzeo sve to je za nas stiglo i dovezao se do duana i parki-
rao. Earl me pogledao kad sam uao. Dao sam mu priliku da pripomene kako sam
zakasnio, ali on je samo rekao,
- Doli su oni motokultivatori. Najbolje da pomogne Ujaku Jobu oko montae.
Otiao sam otraga gdje je stari Job otvarao sanduke tempom od otprilike tri
zavrtnja na sat.
- Trebao bi raditi za mene - kaem ja. - Polovica lijenih crnaca u gradu jede u mo-
joj kuhinji.
- Ja radim kako odgovara ovjeku koji me plaa subotom naveer - kae on. - Kad
to napravim, ne ostaje mi puno vremena da ugodim drugim ljudima. - Odarafio je
maticu. - Ionako se dandanas niko ne pretrgne od posla u ovoj zemlji, osim iaka -
kae on.
- I budi sretan to nisi iak koji eka na te kultivatore - kaem ja. - Morao bi se
na smrt naraditi prije nego bi bili pripravni da te sprijee.
- Pravo kaete - kae on. - iku nije lako u ivotu. Mora raditi iz dana u dan, i po
egi i po suncu i po kii. Nema verande da lijepo sjedne i gleda kako rastu lubenice,
a subota mu ne znai ba nita.
- Subota ni tebi ne bi znaila nita - kaem ja - kad bi bilo na meni da te plaam.
Izvadi ve jednom te stvari iz paleta i dovuci ih u duan.
Otvorio sam najprije njezino pismo i izvukao ek. Tipino enski. est dana za-
kanjenja. A silno se trude uvjeriti mukarce kako su sposobne voditi poslove. Koli-
ko bi u poslu potrajao mukarac koji bi mislio da prvi u mjesecu pada estoga. I po
134
William Faulkner
svoj prilici bi banka kad alje izvod htjela znati zato sam uloio svoju plau tek
estoga. eni takve stvari nikad nee pasti na pamet.
Nisam dobila odgovora na svoje pismo o Quentininoj uskrnjoj haljini. Je li
stigla u redu? Nisam dobila odgovora ni na posljednja dva pisma koja sam joj pisala,
premda je ek u onom posljednjem unoven zajedno s onim drugim ekom. Je li bo-
lesna? Odmah me obavijesti ili u doi sama da se uvjerim. Obeao si da e me
obavijestiti kad joj neto treba. Oekujem da mi se javi prije 10-og. Ne, bolje da mi
smjesta brzojavi. Ti otvara moja pisma za nju. Znam to kao da te pritom gledam.
Odmah mi dakle brzojavi to je s njom na ovu adresu.
Otprilike u to vrijeme Earl je poeo vikati na Joba, pa sam odloio pisma i otiao
ovjeku uliti malo ivota. Ovoj zemlji nuno treba bijela radna snaga. Kad bi pustili
te vraje lijene crnce da par godina gladuju, vidjeli bi oni kakav su lagodan ivot
imali.
Oko deset sati poao sam u duan. Doao je neki trgovaki putnik. Bilo je nekoli-
ko minuta do deset, pa sam ga pozvao preko puta na koka-kolu. Poeli smo razgova-
rati o usjevima.
- Nije to nita - kaem ja. - Pamuk je usjev za pekulante. Napune seljaku glavu
najslaim obeanjima i natjeraju ga da proizvede veliki prirod za pekulacije na
tritu s kojima onda preiaju naivce. Mislite li da seljak od toga neto dobije
osim crvene ije i grbe na leima? Mislite da ovjek koji se preznoji da to zasije do-
bije i prebitu paru vie nego da odri goli ivot - kaem ja. - Dok je urod obilan, ne
isplati mu se brati; ako je mali, nee imati dosta da odveze u mlin. A emu? zato da
bi banda prokletih idova s istoka ne govorim pritom o ljudima idovske vjere - ka-
em ja. - Poznavao sam neke idove koji su bili dobri graani. Moda ste i vi jedan
od njih - kaem ja.
- Nisam - kae on. - Ja sam Amerikanac.
- Bez uvrede - kaem ja. - Priznajem svakom ovjeku to ga ide, bez obzira na re-
ligiju ili to drugo. Nemam nita protiv idova kao pojedinaca - kaem ja. - Stvar je
u rasi. Morate priznati da oni ne proizvode nita. Slijede pionire u svaku novu zemlju
i prodaju im odjeu.
- Vi mislite na Armence - kae on - jelda. Jer pionirima nije potrebna nova odjea.
- Bez uvrede - kaem ja. - Ne kritiziram ja niiju vjeru.
- Jasno - kae on. - Ja sam Amerikanac. Moji imaju neto francuske krvi, zato
imam ovakav nos. Ali sam pravi pravcati Amerikanac.
- I ja - kaem ja. - Nije nas mnogo ostalo. Ali ja govorim o onim gadovima koji li-
jepo sjede gore u New Yorku i tjeraju budale da pekuliraju.
- Tako je - kae on. - Nisu pekulacije za sirotinju. To bi trebalo zakonom zabrani-
135
William Faulkner
ti.
- Mislite da nisam u pravu? - kaem ja.
- Jeste - kae on. - Mislim da ste potpuno u pravu. Seljak uvijek strada, kako god
okrene.
- Ja znam da sam u pravu - kaem ja. - To je lutrija za budale, osim ako ovjek ne
dobiva tajne informacije od nekoga tko zna to se dogaa. Sluajno sam povezan s
nekim ljudima koji su u samom sreditu zbivanja. Imaju za savjetnika jednog
od najveih strunjaka u New Yorku. to se mene tie - kaem ja - nikad ne riskiram
mnogo odjednom. Oni vrebaju na ovjeka koji misli da sve zna i htio bi dobiti glavni
zgoditak s tri dolara. Zbog takvih i jesu u tom poslu.
Onda je odbilo deset sati. Otiao sam na alter za brzojave. Poetni je teaj bio
sasvim dovoljan, ba kao to su rekli. Povukao sam se u kut i opet izvukao brzojav
da budem sasvim siguran. Dok sam ga gledao stigao je izvjetaj. Teaj je porastao za
dva poena. Svi su kupovali. To sam shvatio iz onoga to su govorili. Ubacivali su se.
Kao da ne znaju da to moe zavriti samo na jedan nain. Kao da postoji nekakav za-
kon ili propis koji zabranjuje sve drugo osim da se kupuje. No dobro, vjerojatno i ti
idovi na istoku moraju od neega ivjeti. Ali neka me vrag nosi ako stvari nisu zbi-
lja pole po zlu kad svaki idiot od stranca koji ne moe zaraditi za ivot u zemlji u
koju ga je Bog smjestio moe doi u ovu i izvlaiti novac iz depa Amerikancu. Po-
rastao je jo za dva poena. etiri poena. Ali k vragu, oni su tamo na izvoru i znaju
to se dogaa. A ako ne elim posluati njihov savjet, zato ih onda plaam deset do-
lara na mjesec. Iziao sam, tada sam se sjetio i vratio i poslao brzojav. Sve u redu.
Q danas pie.
- Q? - upitao je inovnik.
- Da - kaem ja. - Q. Ne znate napisati Q?
- Samo sam pitao, da ne bude zabune - kae on.
- Samo poaljite kako sam ja napisao i jamim da nee biti zabune - kaem ja. -
Poaljite na njihov raun.
- to to aljete, Jasone? - kae Doc Wright gledajui me preko ramena. - Je li to
ifrirani nalog za kupnju?
- Neemo o tome - kaem ja. - Vi deki radite po svojoj glavi. Ionako o tome zna-
te vie od onih u New Yorku.
- Zapravo bih morao znati - kae Doc. - Ove bih godine utedio novaca da sam
podigao dva centa po funti.
Stigao je jo jedan izvjetaj. Pao je za jedan poen.
- Jason prodaje - kae Hopkins. - Pogledaj mu lice.
136
William Faulkner
- Neemo sad o tome to ja radim - kaem ja. - Vi deki samo radite po svojoj gla-
vi. I oni bogati idovi u New Yorku moraju od neega ivjeti kao i svi drugi - kaem
ja.
Vratio sam se u duan. Earl je bio zaposlen u prednjem dijelu lokala. Otiao sam k
pisaem stolu u ured i proitao Lorrainino pismo. Dragi tatice, da si bar ovdje.
Nema dobre zabave kad tatica nije tu, jako mi fali moj slatki tatica. Dajem glavu da
joj fali. Posljednji put dao sam joj 40 dolara. Ba dao. Nikad nita ne obeajem eni
niti joj unaprijed govorim to u joj dati. To je jedini nain da s njima izae na kraj.
Neka uvijek ive u neizvjesnosti. Ako ne moe smisliti nikakvo drugo iznenaenje,
raspali ih po zubima.
Poderao sam ga i spalio nad pljuvanicom. Moje je pravilo da nikad ne uvam ni
komadi papira sa enskim rukopisom a niti ja enama kad piem. Lorraine uvijek
navaljuje da joj piem ali ja velim sve to sam ti zaboravio rei moe mirno ekati
dok opet ne doem u Memphis ali velim ja nemam nita protiv da mi ti tu i tamo na-
pie pismo u obinoj kuverti, ali ako me pokua zvati telefonom, velim ja,
Memphis e ti postati pretijesan. Ja velim kad sam gore sav sam za drutvo, ali
ne trpim da me bilo koja enska zove telefonom. Evo ti velim ja, i dam joj 40 dolara.
Ako se kad napije i padne ti na pamet da me zove telefonom, samo se sjeti onoga
to sam ti rekao i izbroji do deset prije nego to uini.
- A kad e to biti? - kae ona.
- to? - kaem ja.
- Kad e opet doi? - kae ona.
- Javit u ti - kaem ja. Onda je htjela naruiti pivo, ali ja joj nisam dao. - uvaj
svoj novac - kaem ja. - Kupi si za njega haljinu. - I slukinji sam dao pet dolara. Na-
pokon, uvijek govorim kako novac nema nikakve vrijednosti; radi se samo o tome
kako ga troi. Nikome ne pripada, pa zato ga onda zgrtati. Novac pripada samo
onome koji ga zna stei i zadrati. Ima ba ovdje u Jeffersonu ovjek koji je zaradio
silne novce prodajui bezvrijednu robu crncima, stanovao je u sobi iznad duana ne
veoj od svinjca i sam sebi kuhao. Prije etiri ili pet godina razbolio se. Prepao se na
smrt i kad se opet oporavio ulanio se u crkvu i kupio sebi jednog kineskog misiona-
ra, pet tisua dolara na godinu. esto mislim kako e biti bijesan ako umre i otkrije
da nema raja, a sjeti se svojih pet tisua na godinu. Ba kaem, bolje mu je da odmah
umre i pritedi taj novac.
Kad je posve izgorjelo ba sam se spremao gurnuti ostala pisma u dep kad kao
da mi je iznenada neto reklo neka otvorim Quentinino prije nego odem kui, ali ba
je tada Earl poeo vikati neka doem u prednji dio duana pa sam ih spremio i otiao
da podvorim seljainu kome je trebalo petnaest minuta da odlui hoe li remen za
ham od dvadeset centi ili od trideset pet centi.
137
William Faulkner
- Bolje vam je da uzmete ovaj dobri - kaem ja. - Kako se vi ljudi uope nadate da
ete napredovati ako radite s jeftinom opremom?
- Ako ovaj ove ne valja - kae on - zato ga ondak prodajete?
- Nisam rekao da ne valja - kaem ja. - Rekao sam da nije tako dobar kao onaj
drugi.
- Kako znate da nije - kae on. - Jeste l kad rabili jal jedan jal drugi?
- Zato to za njega ne trae 35 centi - kaem ja. - Po tome znam da nije tako do-
bar.
Drao je onaj od dvadeset centi u rukama i provlaio ga kroz prste. - Mislim da u
uzeti ovaj ove - veli on. Ponudio sam da u mu ga zamotati, ali on ga je smotao i
strpao u svoj kombinezon. Zatim je izvukao vreicu za duhan i napokon je
uspio razvezati i istresao je nekoliko kovanica. Dao mi je etvrt dolara. - S ovih
petnejst centi prigrist u neto za ruak - kae on.
- U redu - kaem ja. - Vi ste gazda. Ali nemojte mi se doi aliti dogodine kad bu-
dete morali kupovati novu opremu.
- Ne sadim ja jo za sljedeu godinu - kae on. Napokon sam ga se rijeio, ali sva-
ki put kad bih izvukao ono pismo, neto bi iskrsnulo. Svi su nagrnuli u grad zbog
cirkusa, dolazili su u gomilama da potrate svoj novac na neto od ega grad
nije imao nikakve koristi i to nita nee donijeti osim onoga to korupcionai u gra-
donaelnikovu uredu podijele meusobno, a Earl je jurio amo-tamo kao bezglava ko-
ko u kokoinjcu i govorio: - Da, gospoo, gospodin Compson e vas podvoriti. Ja-
sone, pokai ovoj dami stap ili one kukice za mreu protiv komaraca po deset centi.
No eto, Jason voli raditi. Kaem ja ne nikad nisam uivao prednosti fakultetske
naobrazbe jer te na Harvardu ue da nou ide plivati premda ne zna plivati a na
Sewaneeju te ne naue ak ni to je voda. Velim moete me poslati na dravno sve-
uilite; moda u nauiti kako da zaustavim sat kapljicama za nos a Bena onda mo-
ete poslati u mornaricu kaem ja ili barem u konjicu, u konjici im trebaju utrojeni
konji. I onda kad mi je poslala Quentin kui da i nju hranim rekao sam i to je valjda
u redu, umjesto da idem ak na sjever traiti posao poslali su mi posao ovamo dolje a
onda je Majka poela plakati a ja kaem nije da imam neto protiv toga da mi je po-
sao ovdje; ako ti to ini zadovoljstvo prestat u raditi i sam je njegovati a ti i Dilsey
ete paziti da smonica bude puna, ili moda Ben. Ili ga iznajmi cirkusu; sigurno ima
ljudi koji bi platili deset centi da ga vide onda je ona jo jae udarila u pla i
neprestano govorila jadno moje bolesno dijete a ja kaem istina on e ti biti od velike
pomoi kad posve izraste jer sad je tek jedan i pol puta vii od mene, a ona kae da
e i tako uskoro umrijeti i onda e nam svima biti bolje i onda ja kaem, no dobro,
no dobro, neka bude po tvome. Ona je tvoje unue, to je vie nego to njegovi dru-
gi djed i baka mogu sa sigurnou rei. Samo velim ja to je samo pitanje vremena.
138
William Faulkner
Ako vjeruje da e ona uiniti to kae i nee je pokuati vidjeti, ljuto se vara jer je
prvi put to bilo Majka je neprestano govorila hvala Bogu da nisi Compson osim po
imenu, zato to si ti sad sve to mi je ostalo, ti i Maury a ja kaem no dobro to se
mene tie ja bih mogao i bez ujaka Mauryja i onda su doli i rekli da su spremni kre-
nuti. Majka je tada prestala plakati. Navukla je veo preko lica i onda smo sili.
Ujak Maury je izlazio iz blagovaonice s rupiem na licu oni su napravili kao neki
palir i izili smo na vrata upravo na vrijeme da vidimo kako Dilsey tjera Bena i T.P.-
ja natrag iza kue. Sili smo stubama i popeli se. Ujak Maury je neprestano govo-
rio Jadna mala sestrice, jadna sestrice, muljao je preko neega u ustima i tapao
majku po ruci. Muljao je, tako je.
- Jesi li stavio crni flor? - kae ona. - Zato ne krenu prije nego Benjamin izie i
napravi predstavu. Jadni djeai. On nita ne zna. On to ak ne moe ni shvatiti.
- Hajde, hajde - kae ujak Maury tape je po ruci i mulja preko onog u ustima. - I
bolje je tako. Neka ne bude svjestan svog gubitka dok ne bude morao.
- Druge ene imaju djecu da ih u ovakvim trenucima tjee - kae majka.
- Ti ima Jasona i mene - kae on.
- Za mene je ovo zbilja uasno - kae ona. - Izgubiti njih dvojicu ovako, u manje
od dvije godine.
- Hajde, hajde - kae on. Poslije nekog vremena nekako je potajice prinio ruku
ustima i bacio ih kroz prozor. Onda sam znao to mi je cijelo vrijeme mirisalo.
Klinii. Valjda je mislio da je to najmanje to moe napraviti na oevom ili
je moda kredenc mislio kako je to jo uvijek otac i natjerao ga da se spotakne u pro-
lazu. Uvijek govorim, ako je ve morao neto prodati da poalje Quentina u Harvard
svima bi nam bilo sto puta bolje da je prodao taj kredenc i dijelom tog novca kupio
sebi luaku koulju s jednim rukavom. Bit e da je sve Compsonovo nestalo prije
no to je dolo k meni kako kae majka zato to je on sve popio. Svakako nisam ni-
kad uo da je ponudio da e neto prodati kako bi mene poslao na Harvard.
I tako ju je on i dalje tapao po ruci i govorio Jadna sestrice, tapao je po ruci s
jednom od onih crnih rukavica za koje smo etiri dana kasnije dobili raun zato to
je bio dvadeset i esti zato to je istog dana jednoga mjeseca otac otiao gore i uzeo
je i donio je kui i nita nije htio rei o tome gdje je ona ni bilo to drugo i majka je
plakala i govorila - I nisi ga ak ni vidio? Nisi ga ak ni pokuao natjerati da je neka-
ko osigura? - A otac kae: - Ne nee ona ni taknuti njegov novac ni jednog jedinog
centa - a majka kae: - Moe ga se prisiliti preko suda. On nita ne moe dokazati
osim ako .... Jasone Compson - kae ona. - Valjda nisi bio toliko glup da kae...
- uti, Caroline - kae otac, zatim me poslao da pomognem Dilsey dovui onu
staru kolijevku s tavana i ja kaem:
- Eto, veeras su mi donijeli posao doma - zato to smo se cijelo vrijeme nadali da
139
William Faulkner
e oni sve srediti meu sobom i da e je on zadrati jer je majka neprestano govorila
kako e ona u najmanju ruku imati dovoljno obzira prema obitelji da ne ugrozi moju
priliku nakon to su ona i Quentin dobili svoju.
- A kamo bi inae spadala? - kae Dilsey. - I ko e je drugi podi osim mene? to
nisam ja podigla sve vas redom?
- I bome se moe pohvaliti rezultatom - kaem ja. - U svakom sluaju, sad e se
bar imati zato uzrujavati. - I tako smo snesli kolijevku i Dilsey ju je poela
postavljati u svojoj staroj sobi. I tada je jasno majka poela.
- Tiho, gospoo Carline - kae Dilsey. - Probudit ete je.
- Ovdje? - kae majka. - Da se zarazi tom atmosferom? I bez toga e joj biti do-
voljno teko s tim naslijeem koje ve nosi.
- Tiho - kae otac. - Ne budi smijena.
- A zato ne bi spavala ove - kae Dilsey. - U istoj sobi e sam ja stavljala njenu
mamu spavat otkako je narasla dovoljno da spi sama.
- Ti to ne razumije - kae majka. - Da mu odbaci moju roenu ker. Jadno ne-
duno djetece - kae ona gledajui Quentin. - Nikad nee znati koliko si patnji pro-
uzroila.
- Tiho, Caroline - kae otac.
- Zato morate ovako govoriti pred Jasonom? - kae Dilsey.
- Nastojala sam ga potedjeti - kae majka. - Uvijek sam ga nastojala od svega
ovoga potedjeti. I barem se mogu potruditi da i nju zatitim.
- Rad bi znat kako joj spavanje u ovoj sobi moe naudit - kae Dilsey.
- Nita ja tu ne mogu - kae majka. - Znam da sam samo dosadna stara ena. Ali
znam da se ljudi ne mogu rugati Bojim zakonima nekanjeno.
- Glupost - kae otac. - Smjesti je onda u milostivinu sobu, Dilsey.
- Lako je tebi rei glupost - kae majka. - Ali ona nikad ne smije saznati. Ne smije
nikad ak ni uti to ime. Dilsey, zabranjujem ti da ikad spomene to ime pred njom.
Kad bi mogla odrasti a da ne sazna kako je imala majku, zahvalila bih Bogu.
- Ne govori bedastoe - kae otac.
- Nikad se nisam plela u tvoj odgoj - kae majka. - Ali sad vie ne mogu izdrati.
Moramo o tome odluiti jo veeras. Ili se to ime nikad pred njom nee spomenuti,
ili ona ide iz kue, ili idem ja. Odaberi.
- Tiho - kae otac. - Ti si samo uzrujana. Smjesti je ovdje, Dilsey.
- A i vi ste mi nekako bolesni - kae Dilsey. - Izgledate ko sablast. Legnite u kre-
vet i ja u vam pripremit grog i pokuajte zaspat. Sigurna sam da se niste dobro
naspavali otkako ste otili.
140
William Faulkner
- Ne - kae majka. - Pa ne zna to je doktor rekao? Zato ga potie da pije? Od

toga mu je loe. Pogledaj mene, i ja patim ali nisam tako slaba da se moram ubijati
viskijem.
- togod - kae otac. - to doktori znaju? ive od toga da ljudima savjetuju neka
ine bilo to to trenutno ne ine, i to bi otprilike bilo sve to znaju o degeneriranom
majmunu. Jo malo pa e pozvati sveenika da me dri za ruku. - Tada je
majka zaplakala i on je iziao. Siao je niza stube i onda sam uo kredenc. Probudio
sam se i opet sam ga uo kako silazi. Majka je valjda ve zaspala jer je kua napokon
utihnula. I on se trudio da bude tih, zato to ga nisam uo, samo rub njegove no-
ne koulje i bose noge pred kredencom.
Dilsey je namjestila kolijevku i svukla je i poloila u nju. Nije se ni jednom pro-
budila otkako ju je donio u kuu.
- Skoro je ve prevelika za nju - kae Dilsey. - Eto. Prostrt u svoju slamnjau tu
preko u hodniku pa se neete morat dizat po noi.
- Ja neu spavati - kae majka. - Idi ti samo doma. Meni nee nita smetati. Rado
u joj posvetiti ovo malo to mi je ostalo od ivota, samo ako mogu sprijeiti...
- Tiho, nemojte - kae Dilsey. - Mi emo se brinut za nju. A ti da si io u krevet -
kae ona meni. - Sutra mora u kolu.
I tako sam iziao a onda me majka pozvala natrag i malo plakala nada mnom.
- Ti si mi jedina nada - veli ona. - Svake veeri zahvaljujem Bogu to te imam. -
Dok smo ondje ekali da zaponu ona kae Hvala Bogu ako je ve i njega morao
uzeti, dobro da mi je ostavio tebe a ne Quentina. Hvala Bogu to nisi Compson,
jer sad ste mi ostali samo ti i Maury a ja velim No dobro to se mene tie mogao bih
ja i bez ujaka Mauryja. No dobro, on ju je neprestano tapao po ruci svojom crnom
rukavicom i muljao iz kuta usana. Skinuo ih je kad je doao red na njega da uzme lo-
patu. Poao je naprijed, gdje su drali kiobrane nad njima, i svako malo toptali no-
gama da bi stresli blato s cipela i udarali po lopatama jer se lijepilo o njih, i onda
uplje odzvanjalo kad je padalo na njega, i kad sam zakoraio natrag iza koije vidio
sam ga iza jednog nadgrobnog spomenika kako potee jo jednu iz boce. Pomislio
sam da nikad nee prestati jer sam i ja imao na sebi novo odijelo, ali sluajno jo nije
bilo mnogo blata na kotaima, samo ga je majka vidjela i rekla ja ne znam kad e
moi dobiti novo, a ujak Maury kae: - Hajde, hajde. Nita se ti ne brini. Moi e se
na mene osloniti, u svako doba.
I oslanjali smo se. U svako doba. etvrto je pismo bilo od njega. Ali nije bilo
potrebe da ga otvaram. Mogao sam ga sam napisati, ili joj ga napamet izrecitirati,
dodajui deset dolara za svaku sigurnost. Ali neto sam slutio u vezi s onim dru-
gim pismom. Ba sam osjeao kako je otprilike vrijeme da ona opet pokua neku
svoju lukavtinu. Poslije onog prvog puta prilino se opametila. Prilino je brzo
141
William Faulkner
otkrila da sam ja neto sasvim drugo nego otac. Kad su ga poeli zatrpavati majka je
naravno opet poela plakati, pa je ujak Maury uao s njom u koiju i odvezli su se.
Meni veli Ti se moe s nekim dovesti; svatko e te rado uzeti. Ja moram odvesti
tvoju majku a ja sam htio rei, Da morao si ponijeti dvije boce umjesto samo jedne,
samo sam se sjetio gdje smo pa sam ih pustio da odu. Ba njih briga koliko u se ja
smoiti, jer onda bi se majka mogla do mile volje nauivati straha da ne dobijem
upalu plua.
No dobro, mislio sam tako o tome i promatrao kako bacaju zemlju u njega, kako
je utiskuju lopatama kako god, kao da prave buku ili tako neto ili zidaju ogradu, i
poeo sam se osjeati nekako udno pa sam odluio malo proetati naokolo. Mislio
sam da e me ako krenem prema gradu dostii i nagovarati da se s nekim povezem u
koiji pa sam krenuo natrag prema crnakom groblju. Stao sam pod neke cedrove
gdje nije jako kiilo, samo pomalo curilo, odakle sam mogao vidjeti kako zavravaju
i odlaze. Poslije nekog vremena nikoga vie nije bilo pa sam asak priekao i iziao.
Morao sam se drati staze da ne zagazim u mokru travu pa je nisam primijetio sve
dok nisam bio prilino blizu, i vidio je kako stoji u crnom ogrtau i promatra cvijee.
Odmah sam znao tko je i prije nego se okrenula i pogledala me i podigla veo.
- Zdravo, Jasone - rekla je pruajui mi ruku. Rukovali smo se.
- to radi ovdje? - kaem ja. - Mislio sam da si obeala majci da se vie nee
vraati. Mislio sam da si pametnija.
- Je li? - kae ona. Opet je pogledala cvijee. Bilo ga je najmanje za pedeset dola-
ra. Netko je stavio kiticu na Quentinov grob. - To si mislio? - kae ona.
- Ali ne udim se - kaem ja. - Ne udim se niemu to ti napravi. Tebi nije stalo
ni do koga. Ba tebe briga za druge.
- Aha - kae ona - misli na onaj posao. - Pogledala je grob. - ao mi je zbog
toga, Jasone.
- Glavu dajem da ti je ao - kaem ja. - Sad izigrava kajanje. Ali nisi se trebala
vraati. Nita nije ostalo. Pitaj ujaka Mauryja, ako meni ne vjeruje.
- Nita ja ne elim - kae ona. Gledala je grob. - Zato me nisu obavijestili? - kae
ona. - Sasvim sam sluajno vidjela u novinama. Na zadnjoj strani. Sasvim sluajno.
Nita nisam rekao. Stajali smo tako, gledali grob, i tada sam poeo razmiljati o
tome kako smo bili mali i jedno s drugim poeo sam se nekako udno osjeati, neka-
ko ljut, to li, kad sam pomislio kako e nam se sad ujak Maury neprestano motati po
kui, kako e on zapovijedati ovako kao to me ostavio da se sam vraam doma po
kii. Kaem ja,
- Zbilja nema obzira, douljati se ovamo im je umro. Ali nita ti to ne vrijedi.
Nemoj misliti da moe iskoristiti priliku da se opet uvali natrag. Ako ti ne valja
142
William Faulkner
konj koga si odabrala, morat e pjeaiti - kaem ja. - ak ti ni ime ne znamo u na-
oj kui - kaem ja. - Zna? ak ti ni ime ne znamo. Bilo bi ti bolje da si tu unutra, s
njim i Quentinom - kaem ja. - Zna?
- Znam - kae ona. - Jasone - kae ona i gleda pritom u grob - ako nekako uredi
da je vidim samo na minutu dat u ti pedeset dolara.
- Nema ti pedeset dolara - kaem ja.
- Hoe li? - kae ona i ne gleda me.
- Da ih vidimo - kaem ja. - Ne vjerujem da ima pedeset dolara.
Vidio sam kako joj se ruke kreu pod ogrtaem, zatim je ispruila ruku. I vrag me
odnio ako nije bila puna novca. Lijepo sam vidio dvije ili tri ute.
- I jo ti daje novac? - kaem ja. - Koliko ti sad alje?
- Dat u ti stotinu - kae ona. - Hoe li?
- Samo jednu minutu - kaem ja. - I tono kako ja kaem. Ne bih htio da ona
sazna, ni za tisuu dolara.
- Dobro - kae ona. - Napravit emo tono kako ti kae. Samo da je vidim na mi-
nutu. Neu moliti ni praviti scene. Smjesta u otputovati.
- Daj mi novac - kaem ja.
- Dat u ti ga poslije - kae ona.
- Ne vjeruje mi? - kaem ja.
- Ne - kae ona. - Poznajem te. Odrasli smo zajedno.
- Sad se javila prava da govori o povjerenju meu ljudima - kaem ja. - No, dobro
- kaem ja. - Moram otii, maknuti se s ove kie. Zbogom. - Krenuo sam kao da od-
lazim.
- Jasone - kae ona. Stao sam.
- Da? - kaem ja. - Pouri. Sav u se smoiti.
- U redu - kae ona. - Evo ti. - Nikoga nije bilo na vidiku. Vratio sam se i uzeo no-
vac. Ona ga je i dalje drala. - Hoe li mi to uiniti? - kae i gleda me ispod onog
vela. - Obeaje?
- Pusti to - kaem ja. - Hoe da netko naie i vidi nas? Pustila je novac iz ruke. Ja
sam ga spremio u dep. Uinit e to, je li, Jasone? - kae ona. - Ne bih to od tebe
traila da postoji neka druga mogunost.
- Moe se kladiti da ne postoji druga mogunost - kaem ja. - Naravno da u to
uiniti. Rekao sam da hou, je l tako? Samo to e ti morati raditi tono to ja ka-
em, razumije.
- Da - kae ona. - Hou. - I tako sam joj rekao gdje da bude i otiao sam do ko-
143
William Faulkner
njunice. Zurio sam i stigao onamo upravo kad su isprezali onu koiju. Upitao sam
jesu li ve namirili raun a on je rekao Nisu a ja sam rekao da je gospoa
Compson neto zaboravila i da joj koija opet treba pa su mi dopustili da je pre-
uzmem. Mink je vozio. Kupio sam mu cigaru pa smo se vozikali naokolo po
pokrajnjim uliicama gdje ga nisu mogli vidjeti sve dok se nije poelo mraiti. Tada
je Mink rekao da e morati odvesti zapregu natrag a ja sam rekao da u mu kupiti jo
jednu cigaru i tako smo se dovezli na kolni ulaz i ja sam preko dvorita poao u
kuu. Zaustavio sam se u hodniku dok nisam uo da su majka i ujak Maury gore, za-
tim sam se vratio u kuhinju. Ona i Ben bili su ondje s Dilsey. Rekao sam da je majka
trai i odnio sam je u kuu. Pronaao sam kini ogrta ujaka Mauryja i omotao je i
uzeo je u naruje i poao natrag do kolnog ulaza i u koiju. Rekao sam Minku neka
vozi na kolodvor. Bojao se proi kraj konjunice, pa smo morali ii okolnim putem i
tada sam je vidio kako stoji na uglu pod svjetlom i rekao sam Minku neka vozi
sasvim uz plonik a kad ja kaem Hajde da oine zapregu. Tada sam skinuo kini
ogrta s nje i podigao je na prozor i Caddy ju je vidjela i nekako poskoila naprijed.
- Oini, Mink! - velim ja, i Mink je opalio biem i projurili smo kraj nje kao
vatrogasna kola. - Sad hajde na taj vlak kao to si obeala - kaem ja. Vidio sam kroz
stranji prozori kako tri za nama. - Opet oini - kaem ja. - Idemo brzo doma. -
Kad smo zakrenuli za ugao jo je trala.
I tako sam te veeri opet prebrojio novac i spremio ga, i ve sam se bolje osjeao.
To e ti vjerojatno biti dobra pouka, velim. Vjerojatno e sad shvatiti da mi ne mo-
e zabrljati posao i proi nekanjeno. Nije mi ni na pamet palo da ona nee odrati
obeanje i da nee otii na onaj vlak. Ali tada nisam mnogo znao o njima. Bio sam
dovoljno nerazborit da vjerujem sve to mi kau, jer vrag me odnio ako sljedeeg
jutra nije ula ravno u duan, jedino to je ipak bila toliko prisebna da nosi veo i da
ni s kim ne razgovara. Bila je subota ujutro jer sam ja bio u duanu i ona je brzim ko-
racima dola ravno do pulta za kojim sam ja stajao.
- Laljive - kae ona. - Laljive.
- Jesi li poludjela? - kaem ja. - to je tebi? Ovako upasti ovamo? - Krenula je
unutra ali ja sam joj preprijeio put. Kaem ja - Ve si me stajala jednoga posla; ho-
e li da izgubim i ovaj? Ako mi ima to rei, sastat emo se negdje naveer. to mi
uope ima rei? - kaem ja. - Nisam li uinio sve to si rekla? Rekao sam da e je
vidjeti na minutu, je li tako? No dobro, jesi li je vidjela? - Ona je samo stajala i gle-
dala me tresui se kao u groznici, dok su joj se stisnute ake trzale u gru. - Uinio
sam tono ono to sam obeao - kaem ja. - Ti si ta koja je lagala. Ti si obeala da
e otii onim vlakom. Zar nisi? Nisi li obeala? Ako misli da moe dobiti taj no-
vac natrag, samo pokuaj - kaem ja. - Da si mi dala i tisuu dolara, jo bi mi bila
duna poslije ove opasnosti kojoj sam se izloio. I ako ujem ili vidim da si jo u
gradu nakon to ode broj 17 - kaem ja - rei u majci i ujaku Mauryju. A onda
144
William Faulkner
e se naekati da je opet vidi. - Ona je samo stajala i gledala me i krila ruke.

- Proklet bio - rekla je. - Proklet bio.
- Svakako - kaem ja. - Nemam nita protiv. Ali sad zapamti to sam rekao. Samo
neka proe broj 17, i rei u im.
Nakon to je otila, bolje sam se osjeao. Velim ja, sad e valjda dvaput pro-
misliti prije nego me lii posla koji mi je obean. Tada sam bio dijete. Vjerovao sam
ljudima kad bi obeali da e neto uiniti. Odonda sam doao k pameti. Osim toga,
ve sam rekao, mislim da mi ne treba niija pomo da se probijem, znam stajati na
vlastitim nogama kao to sam oduvijek znao. A tada sam se iznenada sjetio Dilsey i
ujaka Mauryja. Sjetio sam se kako ona zna smotati Dilsey, a kako bi ujak Maury
napravio bilo to za deset dolara. A ja se ne mogu ak ni maknuti iz duana da zati-
tim roenu majku. Kako ona kae, ako mi je ve jedno od vas morao uzeti, hvala
Bogu da mi je ostavio tebe, na tebe se mogu osloniti a ja kaem eto vjerojatno se
neu nikad toliko udaljiti od duana da me ne moe dostii. Netko valjda mora osta-
ti i brinuti se za ono malo to nam je ostalo.
I tako, im sam se vratio kui, obradio sam Dilsey. Rekao sam Dilsey da ona ima
gubu, i uzeo sam Bibliju i itao na onom mjestu gdje s ovjeka otpada trulo meso i
rekao sam joj da ako ona ikad pogleda nju ili Bena ili Quentin oni e se takoer
razboljeti. I tako sam mislio da sam sve lijepo sredio sve do onog dana kad sam se
vratio kui i zatekao Bena kako urla. Dere se iz petnih ila i nitko ga ne moe umiri-
ti. Majka je rekla, pa dobro, dajte mu onda onu cipelu. Dilsey se pravila da ne uje.
Majka joj je ponovila a ja sam rekao ja idem jer ne mogu vie podnijeti tu prokletu
galamu. Jer uvijek govorim mnogo toga ja mogu podnijeti i ne oekujem ne znam
to od njih ali ako moram cijeli dan raditi u onom prokletom duanu neka me vrag
odnese ako ne zavreujem bar malo mira i tiine dok veeram. I tako sam rekao da
idem a Dilsey brzo kae - Jasone!
No dakle, u tren oka bilo mi je jasno to se dogodilo, ali za svaki sluaj otiao
sam i uzeo cipelu i donio je u sobu i tono kao to sam mislio, kad ju je vidio ovjek
bi pomislio da ga koljemo. Tada sam natjerao Dilsey da prizna, a onda sam ispriao
majci. Poslije toga morali smo je odvesti gore u krevet, i nakon to su se stvari malo
smirile, natjerao sam Dilsey strah u kosti. Ukoliko je crnca uope mogue bilo ime
zastraiti, dakako. To je nevolja s crnakom poslugom, kad su dugo vremena u jed-
noj obitelji tako se ponu praviti vani da vie nisu nizato. Misle da oni zapovijeda-
ju cijeloj obitelji.
- Rada bi znat to je loe na tome da ta jadna mala vidi svoje roeno djetece -
kae Dilsey. - Da su gospodin Jason jo tu, sve bi bilo drukije.
- Samo to gospodin Jason nije tu - kaem ja. - Ja znam da mene nee sluati, ali
valjda e uiniti bar ono to majka kae. Samo je ovako mui, pa e i nju spremiti
145
William Faulkner
u grob, a onda moe cijelu kuu napuniti probisvijetima i nitarijama. Ali kako ti je
palo na um da dopusti onom luaku da je vidi?
- Ti si hladan ovjek, Jasone, ako si uope ovjek - kae ona. - Falim Bogu to mi
je dao vie srca, pa makar bilo i crno.
- Barem sam dovoljno ovjek da se brinem da smonica bude puna - kaem ja. -
A ako to jo jednom napravi, vie iz nje nee jesti.
I tako sam joj sljedei put rekao da e, ako opet pokua neto s Dilsey, majka na-
juriti Dilsey, poslati Bena u Jackson i uzeti Quentin i otii. Neko me vrijeme samo
promatrala. U blizini nije bilo uline svjetiljke i nisam joj dobro vidio lice. Ali mo-
gao sam osjetiti kako me gleda. Kad smo bili mali, pa kad bi se razbjesnila i osjetila
kako je nemona, gornja bi joj usnica poela podrhtavati. Svaki put kad bi zadrhtala
otkrilo bi se malo vie zuba, i cijelo to vrijeme stajala je mirno kao kip i ni jedan joj
se mii nije micao, samo joj se usnica trzala sve vie i vie uza zube. Ali nita nije
rekla. Rekla je samo:
- U redu. Koliko?
- Pa, ako je jedan pogled kroz prozor koije vrijedio sto dolara - kaem ja. I tako
se poslije toga prilino lijepo ponaala, samo je jednom zatraila da vidi izvode iz
bankovnih rauna.
- Znam da imaju majin potpis na poleini - rekla je. - Ali elim vidjeti izvod iz
banke. elim sama vidjeti kamo idu ti ekovi.
- To je na majinom privatnom raunu - kaem ja. - Ako ti misli da ima prava
zabadati nos u njezine privatne poslove rei u joj da vjeruje kako su ti ekovi pro-
nevjereni i da eli slubenu kontrolu zato to se ne pouzdaje u nju.
Nije nita ni rekla niti se pomaknula. uo sam kako ape Proklet bio oh proklet
bio oh proklet bio.
- Samo reci glasno - kaem ja. - Vjerujem da nije tajna to ti i ja jedno o drugome
mislimo. Moda eli novac natrag - kaem ja.
- Sluaj, Jasone - kae ona. - Nemoj mi sad lagati. Mislim na nju. Neu traiti ni-
kakve raune. Ako ovo dosad nije dovoljno, slati u vie svakoga mjeseca. Samo mi
obeaj da e ona... da e... Ti to moe uiniti. Stvari za nju. Budi njean s njom.
Male stvarice koje ja ne mogu, koje mi ne daju... Ali ti nee. Nikad nisi imao ni
kapi tople krvi u sebi. Sluaj - kae ona. - Ako nagovori majku da mi je vrati, dat u
ti tisuu dolara.
- Ti nema tisuu dolara - kaem ja. - Sad znam da lae.
- Da, imam. Imat u ih. Mogu ih dobiti.
- I znam i kako e ih dobiti - kaem ja. - Dobit e ih na isti nain na koji si dobi-
la nju. A kad ona malo naraste...
146
William Faulkner
Tada sam pomislio da e me zbilja pljusnuti, a onda vie nisam znao to e. Izgle-
dala je kao nekakva igraka koja je prenavijena i svaki e se as razletjeti u komadi-
e.
- Oh, ma ja sam luda - kae ona. - Nisam pri sebi. Pa ja je ne mogu uzeti. Zadri
je. O emu ja to mislim. Jasone - kae ona i zgrabi me za ruku. Ruke su joj bile vrue
kao u ognjici. - Morat e obeati da e se brinuti za nju, da e... Ona ti je rod; tvo-
je meso i krv. Obeaj, Jasone. Ti nosi oevo ime: misli li da bih njega morala dva-
put moliti? pa ak i jednom?
- Dakle - kaem ja. - Neto mi je ipak ostavio. I to sad hoe da ja napravim - ka-
em ja. - Da kupim pregau i runa kolica? Nisam te ja u ovo uvalio - kaem ja. - Ja
riskiram vie od tebe, jer ti ne stavlja nita na kocku. Ako dakle oekuje...
- Ne - kae ona. Tada se poela smijati i istodobno susprezati smijeh. - Ne. Nita
ja ne stavljam na kocku - kae ona, i dalje se tako udnovato glasajui i pokrivajui
rukama usta. - Ni-i-nita - kae ona.
- uj - velim ja. - Prestani s tim!
- Trudim se - veli ona drei ruke na ustima. - O Boe, o Boe.
- Idem ja odavde - kaem ja. - Ne smiju me ovdje vidjeti. A ti se smjesta pokupi
iz grada, jesi li ula?
- ekaj - kae ona, uhvativi me za ruku. - Prestala sam. Vie neu. Obeaje mi,
Jasone? - veli ona, i ja joj osjeam oi gotovo kao da mi dodiruju lice. - Obeaje?
Majka... Onaj novac... ako joj katkad neto ustreba... Ako ja budem slala ekove za
nju na tebe, uz one druge, hoe li joj ih dati? I nee nita rei? Pobrinut e se da
ima sve stvari kao druge djevojice?
- Naravno - kaem ja. - Sve dok se ti ponaa kako treba i radi to ti ja kaem.
I tako, kad je Earl doao u prednji dio duana sa eirom na glavi, kae on: - Idem
skoiti do Rogersa da neto prigrizem. Mislim da neemo imati vremena ii kui na
ruak.
- to znai da neemo imati vremena? - kaem ja.
- Pa s ovim cirkusom u gradu i tako - kae on. - Daju i popodnevnu predstavu, i
svi e htjeti do onda obaviti poslove da stignu na vrijeme. Zato bi bilo bolje da samo
skoimo do Rogersa.
- U redu - kaem ja. - Napokon, to je tvoj eludac. Ako eli robovati svom poslu,
nemam ja nita protiv.
- Ti valjda nikad nee robovati nekom poslu - kae on.
- Neu, osim ako to ne bude posao Jasona Compsona.
I tako, kad sam se vratio i otvorio ga, iznenadilo me samo to je unutra bila
147
William Faulkner
novana uputnica, a ne ek. Tako je, gospodine moj. Ni jednoj ne moe vjerovati.
Nakon tolikih opasnosti kojima sam se izloio, opasnosti da majka sazna kako ona
dolazi ovamo, jednom ili ponekad dvaput na godinu, a ja onda moram majci lagati o
tome. Eto to ti je zahvalnost. I ne bih se uope udio da je moda obavijestila potu
kako je nitko ne smije unoviti osim nje. Davati ovakvom djetetu 50 dolara. Pa ja ni-
kad nisam ni vidio 50 dolara dok nisam navrio dvadeset prvu, dok su svi ostali de-
ki bili slobodni svako popodne i cijelu subotu a ja sam radio u duanu. Kao to re-
koh, kako oni mogu oekivati da emo je odgojiti ako joj ona daje novac nama iza
lea. Ona ima isti dom kao to si ti imala, kaem ja, i isti odgoj. Valjda majka zna
bolje prosuditi to je njoj potrebno nego ti, koja uope nema doma. - Ako joj eli
dati novac - kaem ja - poalji ga majci, nemoj ga njoj davati. Ako se ja moram izla-
gati tom riziku svakih nekoliko mjeseci, onda i ti mora initi kao to ja kaem, ili je
s tim gotovo.
I ba nekako kad sam se pripremio da ponem raditi na tome jer ako je Earl mislio
da u se ja sad zaletjeti preko ceste i ubaciti u sebe etvrt dolara jeftine hrane na nje-
gov raun i pokvariti eludac onda se gadno prevario. Moda ja ne sjedim s nogama
na stolu od mahagonija ali plaen sam za ono to radim u ovoj zgradi i ako sebi ne
mogu dopustiti da ivim civiliziranim ivotom izvan nje, otii u onamo gdje mogu.
Znam ja stajati na vlastitim nogama; nije mi potreban niiji stol od mahagonija da
me podupre. I ba kad sam nakanio poeti morao sam sve ostaviti i otrati da prodam
nekakvom seljaini aku avala ili neto slino, a Earl je ondje progutao sendvi i
ve je po svoj prilici bio na pola puta natrag i onda sam otkrio da vie nemam eko-
va. Tada sam se sjetio kako sam ih namjeravao nabaviti ali sad je bilo prekasno, i
onda sam podigao pogled i vidio je kako ulazi. Na stranja vrata. uo sam je kako
pita staroga Joba jesam li ja tu. Imao sam upravo dovoljno vremena da sve gurnem u
ladicu i zatvorim je.
Prila je mom stolu. Pogledao sam na sat.
- Ve si bila na ruku? - kaem ja. - Tek je dvanaest; ba sam uo kako odbija. Si-
gurno si letjela kui i natrag.
- Ne idem ja kui na ruak - rekla je. - Je li danas stiglo pismo za mene?
- Zar si ga oekivala? - kaem ja. - Ima nekog dragog koji zna pisati?
- Od majke - kae ona. - Jesam li dobila pismo od majke? - kae ona i gleda me.
- Majka je dobila jedno od nje - kaem ja. - Nisam ga otvorio. Morat e ekati da
ga ona otvori. Vjerojatno e ti dopustiti da ga vidi.
- Molim te, Jasone - kae ona kao da me uope nije ula. - Jesam li dobila pismo?
- to ti je? - kaem ja. - Nikad jo nisam vidio da si tako zabrinuta za nekoga. Si-
gurno oekuje neki novac od nje.
148
William Faulkner
- Rekla je da e... - kae ona. - Molim te, Jasone - kae ona. - Jesam li?
- Danas si vjerojatno ipak bila u koli - kaem ja. - Negdje gdje su te nauili da
kae molim. Priekaj dok podvorim ovu muteriju.
Otiao sam i podvorio ga. Kad sam se okrenuo da se vratim nije se vidjela iza sto-
la. Potrao sam. Potrao sam oko stola i uhvatio je ba kad je trgnula ruku iz ladice.
Uzeo sam joj pismo, lupao sam joj zglavcima o stol sve dok ga nije ispustila.
- Ne da se krstiti, je li? - kaem ja.
- Daj mi ga - kae ona. - Ve si ga otvorio. Daj mi ga. Molim te, Jasone. Moje je.
Vidjela sam ime.
- Dat u ti ja remenom - kaem ja. - To e ti dobiti. Prekapati po mojim papirima.
- Ima li u njemu novca? - kae ona, posegnuvi za njim. - Rekla je da e mi posla-
ti novaca. Obeala je da e poslati. Daj mi ga.
- A to e tebi novac? - kaem ja.
- Rekla je da e ga poslati - kae ona. - Daj mi ga. Molim te, Jasone. Nikad vie
nita neu traiti od tebe, samo ako mi ga ovaj put dade.
- Hou, ako mi da vremena - kaem ja. Izvukao sam pismo i novanu uputnicu i
dao joj pismo. Posegnula je za novanom uputnicom, a pismo je jedva i pogledala. -
Morat e je najprije potpisati - kaem ja.
- Na koliko je? - kae ona.
- Proitaj pismo - kaem ja. - Valjda negdje pie.
Proitala ga je brzo, preletjela ga izmeu dva treptaja oka.
- Ne veli nita - kae ona, podiui pogled. Pustila je pismo da padne na pod. - Na
koliko je?
- Deset dolara - kaem ja.
- Deset dolara? - kae ona i zuri u mene.
- I budi sretna da si i to dobila - kaem ja. - Ovakvo dijete. I emu odjednom ta
pohlepa za novcem?
- Deset dolara? - kae ona kao da govori u snu. - Samo deset dolara? - Brzo je po-
segnula za uputnicom. - Lae - kae ona. - Lopove! - kae. - Lopove!
- To bi ti, je li? - kaem ja, zadravajui je.
- Daj mi je! - kae ona. - Moja je. Meni ju je poslala. Hou je vidjeti. Hou.
- Hoe? - kaem ja i zadravam je. - A kako e to izvesti?
- Samo mi daj da vidim, Jasone - kae ona. - Molim te. Vie nikad neu nita tra-
iti.
- Ti misli da ja laem? - kaem ja. - Ba zato ti ne dam da je vidi.
149
William Faulkner
- Ali samo deset dolara - kae ona. - Rekla mi je da... rekla mi je... Jasone, molim
te molim te molim te. Potreban mi je novac. Zbilja mi je potreban. Daj mi je, Jasone.
Uinit u to god hoe ako mi je da.
- Reci mi zato ti je taj novac potreban - kaem ja.
- Potreban mi je - kae ona. Gledala me. A onda me iznenada prestala gledati, a da
uope nije svrnula pogled. Znao sam da e sad lagati. - Duna sam neki novac - kae
ona. - Moram ga vratiti. Moram ga danas vratiti.
- A kome? - kaem ja. Ruke su joj se grile. Lijepo sam vidio kako se trudi da
izmisli neku la. - Jesi li opet uzimala neto u duanima na kredit? - kaem ja. - Ne-
moj mi ni pokuati s tom priom. Ako moe nai i jednog ovjeka u ovome gradu
koji e ti dati neto na kredit poslije onoga to sam im ja ispriao, spreman sam to
pojesti.
- Jednoj djevojci - kae ona. - Jednoj djevojci sam duna. Posudila sam neto
novca od jedne djevojke. Moram joj ga vratiti. Jasone, daj mi ga. Molim te. Sve u
uiniti. Potreban mi je. Majka e ti platiti. Pisat u joj da ti plati i da vie neu ni-
kad nita od nje traiti. Pokazat u ti to pismo. Molim te, Jasone. Potreban mi je taj
novac.
- Reci mi zato, pa u vidjeti - kaem ja. - Reci mi. - Ona je samo stajala, a ruke
su joj gnjeile haljinu. - U redu - kaem ja. - Ako ti je deset dolara premalo, onda u
ih odnijeti kui majci, i zna to e se s njima onda dogoditi. Naravno, ako si toliko
bogata da ti ne treba deset dolara...
Stajala je, gledala u pod i mrmljala kao za sebe. - Rekla je da e mi poslati nova-
ca. Rekla je da ona alje ovamo novac a ti kae da ne alje nita. Rekla je da je ova-
mo poslala mnogo novca. Kae da je to za mene. Da neto od toga ide meni. A ti ka-
e da nemamo novca.
- Ti o tome zna isto koliko i ja - kaem ja. - Vidjela si to se dogaa s onim eko-
vima.
- Da - kae ona i gleda u pod. - Deset dolara - kae ona. - Deset dolara.
- I zahvali nebesima to ima i deset dolara - kaem ja. - Evo - kaem ja. - Stavio
sam novanu uputnicu licem prema dolje na stol i drao ruku na njoj. - Potpii je.
- Hoe li mi dati da vidim? - kae ona. - Samo bih je htjela pogledati. Ma to na
njoj pisalo, trait u samo deset dolara. Moe zadrati ostatak. Samo je elim vidje-
ti.
- Ba nee, kad si se ovako ponaala - kaem ja. - Mora nauiti jedno: kad ti ja
kaem da neto uini, onda to mora i uiniti. Potpii se na toj crti.
Uzela je pero, ali umjesto da se potpie samo je stajala pognute glave, dok joj se
pero treslo u ruci. Ba kao i njezina majka. - O, Boe - kae ona - o, Boe.
150
William Faulkner
- Da - kaem ja. - To mora nauiti pa makar nikad nita drugo ne nauila. Sad
potpii i nosi se odavde.
Potpisala je. - Gdje je novac? - kae ona. Uzeo sam uputnicu, posuio tintu i spre-
mio je u dep. Tada sam joj dao deset dolara.
- A sad da si se vratila danas popodne u kolu, uje? - kaem ja. Nije odgovorila.
Zguvala je novanicu u ruci kao da je kakva krpa i izila na prednja vrata ba kad je
Earl ulazio. Jedna je muterija ula s njim i zaustavili su se u prednjem dijelu duana.
Skupio sam stvari i stavio eir na glavu i krenuo naprijed.
- Je li bilo prometa? - kae Earl.
- Ne ba - kaem ja. Gledao je kroz vrata.
- Ono ondje su tvoja kola? - kae. - Bolje da ne pokua ii kui na ruak. Vjero-
jatno emo imati jo jednu navalu prije nego pone predstava. Uzmi si ruak kod Ro-
gersa i stavi raun u ladicu.
- Najljepa hvala - kaem ja. - Mislim da sam se jo uvijek u stanju sam prehrani-
ti.
I tono e ondje ostati, i straariti na tim vratima kao sokol sve dok se ja opet ne
pojavim. No dobro, malo e morati priekati; zbilja sam davao sve od sebe. Posljed-
nji sam put rekao sam sebi kako mi je to zadnji; kako se moram sjetiti da odmah na-
bavim nove. Ali tko bi sve popamtio u svoj ovoj guvi. A sad je jo ovamo morao
doi i taj prokleti cirkus ba toga dana kad moram po cijelom gradu loviti nove eko-
ve, uza sve ostalo to mi je initi da odravam kuanstvo, i sad mi Earl straari
na vratima kao sokol.
Otiao sam do tiskare i rekao vlasniku kako bih se htio naaliti s prijateljem, ali
on nije imao nita. Onda mi je rekao neka pogledam u staroj zgradi opere gdje je
netko uskladitio masu papira i smea iz stare Trgovake i Zemljoradnike banke
kad je propala, pa sam iao pokrajnjim ulicama da me Earl ne bi vidio i napokon sam
naao staroga Simmonsa i dobio od njega klju i otiao gore i prekopavao. Konano
sam naao blok ekova iz jedne banke u Saint Louisu. Naravno da e ona odabrati
ba ovaj put da ga promotri izbliza. No dobro, morat e posluiti. Nisam vie mogao
gubiti vrijeme.
Vratio sam se u duan. - Zaboravio sam neke papire koje majka eli staviti u
banku - kaem ja. Poao sam u stranji dio duana za stol i sredio ek. U svoj toj
urbi, govorio sam sam sebi kako je ba dobro to joj vid slabi, strpljivoj bogobo-
jaznoj kranki kao to je majka, kad ve ivi s onom malom kurvicom u kui. Ka-
em joj ti zna isto tako dobro kao i ja u to e ona izrasti ali kaem ja to je tvoja
stvar, ako je eli zadrati i odgojiti u svojoj kui samo zbog oca. Onda ona pone
plakati i govoriti kako je to njezina krv i meso a ja samo kaem u redu. Neka bude
po tvome. Ja to mogu izdrati ako ti moe.
151
William Faulkner
Opet sam sredio pismo i iznova ga zalijepio i iziao.

- Pokuaj se vratiti to je prije mogue - rekao je Earl.
- U redu - kaem ja. Otiao sam do telegrafa. Svi su pametnjakovii ve bili on-
dje.
- Deki, je li tko od vas ve zaradio svoj milijun? - kaem ja.
- Kako se moe bilo to zaraditi uz ovakvo trite? - kae Doc.
- A kako stoji? - kaem ja. Uao sam i pogledao. Bilo je tri poena ispod poetnog
teaja. - Pa neete valjda vi deki dopustiti da vas pobijedi ovakva sitnica kao to je
trite pamuka, je li? - kaem ja. - Mislio sam da ste za to prepametni.
- Vraga pametni - kae Doc. - U dvanaest sati teaj je pao za dvanaest poena.
Oistilo me do kraja.
- Dvanaest poena? - kaem ja. - Pa zato mi nitko nije javio, bogamu? Zato mi
niste javili? - kaem ja telegrafistu.
- Ja primam ovo kako dolazi - kae on. - Ne bavim se meetarenjem ispod ruke.
- Vidi to smo pametni! - kaem ja. - ovjek bi pomislio da bi mogli nai vreme-
na da me nazovete kad ve kod vas troim toliki novac. Ili je moda ta vaa prokleta
firma u sprezi s onim prokletim pljakaima na Istoku.
Nita nije rekao. Pravio se da je zaposlen.
- Neto se previe pravite vani - kaem ja. - Da vam se ne dogodi da jo morate i
raditi da bi se prehranili.
- A to je tebi? - kae Doc. - Jo si tri poena u plusu.
- Da - kaem ja. - Kad bih sluajno prodavao. Mislim da to jo nisam spomenuo.
Vi ste deki sve izgubili?
- Ja sam se dvaput ulovio - kae Doc. - Prealtao sam se upravo na vrijeme.
- No dobro - kae I. O. Snopes. - Dosad sam znao pogodit; pa valjda je u redu da i
mene jedanput pogodi.
I tako sam ih ostavio da meusobno trguju za pet centi po poenu. Pronaao sam
jednog crnca i poslao ga da mi doveze auto, i stajao sam na uglu i ekao. Nisam vi-
dio Earla kako gleda gore i dolje niz ulicu, virei jednim okom na sat, jer s
toga mjesta nisam mogao vidjeti vrata. Nakon otprilike tjedan dana vratio se s koli-
ma.
- A gdje si bio dovraga? - kaem ja. - Vozikao se naokolo da te cure vide?
- Doo sam im sam mogo - kae on. - Moro sam vozit skroz oko trga, sve je
puno kola.
Nisam jo sreo crnca koji za sve to uini nema neoborivi alibi. Ali samo mu daj
152
William Faulkner
automobil i odmah e se poeti praviti vaan. Uao sam i odvezao se oko trga. Kra-
jikom oka primijetio sam Earla na vratima s druge strane trga.
Otiao sam ravno u kuhinju i rekao Dilsey neka pouri s rukom.
- Quentin jo nije dola - kae ona.
- Pa to onda? - kaem ja. - Sad e mi jo rei da ni Luster nije jo spreman za
jelo. Quentin dobro zna kad se u ovoj kui objeduje. Hajde, pouri sad s tim.
Majka je bila u svojoj sobi. Dao sam joj pismo. Otvorila ga je i izvukla ek i sje-
dila drei ga u ruci. Ja sam otiao u kut i donio joj lopaticu i dao joj ibicu. - Hajde -
kaem ja. - Zavri s tim. Jo malo pa e zaplakati.
Uzela je ibicu ali je nije zapalila. Sjedila je i gledala ek. Ba kao to sam ja pre-
dvidio.
- Grozno mi je to ovo inim - kae ona. - Da ti oteavam teret time to mora jo
i Quentin...
- Nekako emo se ve snai - kaem ja. - Hajde. Zavri s tim.
Ali ona je samo sjedila s ekom u ruci.
- Ovaj glasi na neku drugu banku - kae ona. - Prije su glasili na banku u Indiana-
polisu.
- Da - kaem ja. - enama je i to doputeno.
- to to? - kae ona.
- Pa da dre novac u dvije razliite banke - kaem ja.
- Aha - kae ona. Neko je vrijeme gledala ek. - Drago mi je da znam da je tako...
da ima toliko... Bog vidi da ispravno postupam - kae ona.
- Hajde - kaem ja. - Obavi to. Priuti si zabavu.
- Zabavu? - kae ona. - Kad pomislim...
- Mislio sam da spaljuje ovih dvjesto dolara mjeseno za zabavu - kaem ja. -
Hajde, idemo. Hoe da ja zapalim ibicu?
- Mogla bih se prisiliti da ih prihvatim - kae ona. - Za dobro moje djece. Ja uope
nemam ponosa.
- Onda nikad ne bi imala mira - kaem ja. - Zna da ne bi. Jednom si tako odlui-
la, pa neka tako i ostane. Mi se moemo snai.
- Ja sve tebi preputam - kae ona. - Ali ponekad se bojim kako te na taj nain li-
avam svega to ti po pravu pripada. Moda e me Bog za to kazniti. Ako eli, zato-
mit u svoj ponos i prihvatiti ih.
- A to bi koristilo da pone sada, kad ih unitava ve petnaest godina? - kaem
ja. - Ako s tim nastavi, nita ne gubi, ali ako ih sad pone prihvaati, bit e na gu-
153
William Faulkner
bitku pedeset tisua dolara. Dosad smo nekako izlazili, je li? - kaem ja. - Jo nisam
primijetio da si u ubonici.
- Da - kae ona. - Nama Bascombima nije potrebno niije milosre. A najmanje
milosre jedne posrnule ene.
Kresnula je ibicu i zapalila ek i stavila ga u lopaticu, a za njim i omotnicu, i gle-
dala ih kako gore.
- Ti ne zna kako je to - kae ona. - Zahvali Bogu to nikad nee saznati to
majka osjea.
- Ima mnogo ena na ovom svijetu koje nisu nita bolje od nje - kaem ja.
- Ali one mi nisu keri - kae ona. - Ne radi se o meni - kae ona. - Ja bih je od
srca rado uzela natrag, unato grijesima i svemu, jer ona je moje meso i moja krv.
Ali mislim na Quentin.
No dobro, mogao sam joj rei kako ba nema anse da netko ozbiljno naudi Qu-
entin, ali kao to kaem ne oekujem mnogo ali ipak elim jesti i spavati a da mi pri-
tom dvije enske ne cvile i ne svaaju se po kui.
- I na tebe - kae ona. - Znam to osjea prema njoj.
- to se mene tie - kaem ja - moe je mirno pozvati da se vrati.
- Ne - kae ona. - To dugujem uspomeni na tvog oca.
- A zar te on nije neprestano nagovarao neka joj dopusti da se vrati kui kad ju je
Herbert izbacio? - kaem ja.
- Ti to ne razumije - kae ona. - Znam da mi ne namjerava oteavati poloaj. Ali
na meni je da trpim za svoju djecu - kae ona. - Ja sam to kadra podnijeti.
- ini mi se da si pritom zadaje mnogo nepotrebnih briga - kaem ja. Papir je
izgorio. Odnio sam ga do kamina i bacio unutra. - Naprosto mi se ini grenim spa-
ljivati dobar novac - kaem ja.
- Dao Bog da nikad ne doekam dan kad moja djeca budu prisiljena prihvatiti
ovo, plau za grijeh - kae ona. - Radije bih prije vidjela ak i tebe mrtvog u lijesu.
- Neka bude po tvome - kaem ja. - Hoemo li skoro ruati? - kaem ja. - Jer ina-
e, moram dosta brzo natrag. Danas imamo prilino posla. - Ustala je. - Jednom sam
joj ve rekao - kaem ja. - ini se da eka Quentin ili Lustera ili nekoga. Evo, sad u
je pozvati. Priekaj. - Ali ona je pola do vrha stubita i zazvala.
- Quentin jo nije dola - kae Dilsey.
- E, onda moram natrag na posao - kaem ja. - Pojest u negdje u gradu sendvi.
Ne elim kvariti Dilseyjin program - kaem ja. No dobro, to ju je opet potaklo da
pone kukati, dok je Dilsey epesala amo-tamo i mrmljala i govorila:
- Dobro, dobro, odma u vas podvorit.
154
William Faulkner
- Ja se trudim da svima ugodim - kae majka. - Trudim se da ti olakam teret koli-

ko god mogu.
- Pa ja se ne alim, jel tako? - kaem ja. - Jesam li rekao i jednu jedinu rije osim
da se moram vratiti na posao?
- Znam - kae ona. - Znam da ti nisi dobio priliku kao drugi, da si se morao zako-
pati u ovaj mali provincijski duan. eljela sam da napreduje. Znala sam da tvoj
otac nikada nee shvatiti kako si ti jedini koji ima smisla za posao, a onda kad je sve
ostalo propalo, vjerovala sam da e kad se ona uda i Herbert... nakon to je obeao...
- Pa on je vjerojatno takoer lagao - kaem ja. - Moda uope i nije imao banku.
A da jest, ne vjerujem da bi iao sve do Mississippija da nae inovnika za nju.
Neko smo vrijeme jeli. uo sam Bena u kuhinji, gdje ga je Luster hranio. Kao to
kaem, ako moramo hraniti jo jedna usta a ona ne eli uzeti taj novac, zato njega
ne poslati u Jackson. Ondje bi mu bilo mnogo bolje, meu sebi ravnima. Ja kaem
sam Bog zna kako se u ovoj obitelji nemamo ba ime ponositi, ali i ne treba mnogo
ponosa pa da ovjeku bude muno gledati tridesetogodinjeg mukarca kako se igra
po dvoritu s malim crncem, i kako tri gore dolje uz ogradu i mue kao krava kad
god ondje vani igraju golf. Kaem, da smo ga odmah poslali u Jackson, danas bi nam
svima bilo bolje. Kaem, ti si svoju dunost prema njemu izvrila; uinila si sve to
itko od tebe moe oekivati, ak vie nego to bi veina uinila, pa zato ga onda ne
poslati onamo i izvui bar tu korist iz ovih poreza koje plaamo. A ona onda kae -
Mene uskoro nee biti. Znam da sam ti samo na teret - a ja kaem - To ve tako
dugo govori da u ti poeti vjerovati - samo, kaem ja, bolje da pripazi da ne oda
kako te vie nema, jer u ga inae sigurno ukrcati na onaj broj sedamnaest iste veeri
a, kaem ja, mislim da znam mjesto koje e i nju uzeti, a ono se svakako ne
zove Ulica Meda i mlijeka. Onda je ona poela plakati a ja kaem, U redu u redu i ja
se ponosim svojom obitelji kao i svi drugi ljudi premda ne znam uvijek odakle joj
neki lanovi potjeu.
Neko smo vrijeme jeli. Majka je poslala Dilsey pred kuu da ponovo pogleda ide
li Quentin.
- Neprestano ti govorim da ona nee doi na ruak kaem ja.
- Pa valjda ima toliko pameti - kae majka. - Zna da joj ja ne doputam da se skita
ulicama i da mora doi kui na ruak. Jesi li dobro pogledala, Dilsey?
- Onda joj ne daj - kaem ja.
- A to ja mogu - kae ona. - Svi ste se sa mnom rugali. Oduvijek.
- Da se ti ne mijea, ve bih je ja nauio da slua - kaem ja. - Bio bi mi dovoljan
jedan dan da je nauim redu.
- Ti bi bio previe okrutan prema njoj - kae ona. - Ti ima ud svog ujaka Ma-
155
William Faulkner
uryja.
To me podsjetilo na pismo. Izvukao sam ga i pruio joj ga. - Ne mora ga otvarati
- kaem ja. - Banka e te obavijestiti koliko je ovaj put.
- Adresirano je na tebe - kae ona.
- Hajde onda, otvori ga - kaem ja. Otvorila ga je i proitala i vratila mi ga.
Dragi moj mladi neae, pisalo je

Bit e ti drago uti da sam trenutno u poziciji da se okoristim jednom prilikom
koju, iz razloga koje u ti odmah razjasniti, ne bih potanje razglabao dok mi se ne
prui prilika da ti je otkrijem na sigurniji nain. Moje me poslovno iskustvo nauilo
da se u stvarima povjerljive prirode klonim bilo kojeg konkretnijeg medija od govo-
ra, i po mojem krajnjem oprezu u ovom sluaju morao bi naslutiti kolika je vrijed-
nost toga pothvata. Nije potrebno naglasiti kako sam netom zavrio najiscrpniju ana-
lizu svih njegovih faza i ne oklijevam ni aska da te izvijestim kako je to onakva
zlatna ansa kakva se ovjeku prua samo jednom u ivotu, te sad pred sobom jasno
vidim onaj cilj prema kome sam tako dugo i tako nepokolebljivo teio: tj., konanu
solidnost mojih poslova putem koje bi na njezin zaslueni poloaj mogao vratiti
onu obitelj kojoj imam ast biti jedini preostali muki potomak; onu obitelj u koju
sam oduvijek ukljuivao tvoju gospou majku i njezinu djecu.
Stjecajem okolnosti nisam posve u poziciji da u potpunosti iskoristim sve pred-
nosti koje ta prilika prua, ali radije nego da se osvrnem negdje izvan obitelji, danas
u podii u banci tvoje majke onaj mali iznos potreban da dopunim svoju poetnu
investiciju, za to ovdje prilaem, kao puku formalnost, vlastoruno ispisanu
obveznicu na osam posto kamata na godinu. Nije potrebno naglasiti kako je to tek
formalnost, da bi tvoja majka bila osigurana za onu sluajnost koje je ovjek vazda
igraka i zabava. Jer ja u dakako taj iznos iskoristiti kao da je moj vlastiti, te na taj
nain omoguiti tvojoj majci da se i sama okoristi prilikom koja se na temelju mog
iscrpnog ispitivanja pokazala istom sreom, izvorom - ako mi doputa ovu jeftinu
uspredbu - bistre vode i pravim zlatnim rudnikom.
Shvatit e da je sve ovo u povjerenju, izmeu dvojice poslovnih ljudi; sami emo
brati u naim vinogradima, je li? A poznavajui krhko zdravlje tvoje majke i bojalji-
vost koju tako delikatno odgojene junjake dame prirodno osjeaju u vezi s poslovi-
ma, te njihovu ljupku sklonost da nehotice otkriju takve stvari u razgovoru, predloio
bih ti da joj to i ne spominje. Kad bolje razmislim, ak ti savjetujem da joj to ne
spominje. Najbolje bi bilo naprosto uplatiti taj iznos u banku, nekog budueg datu-
ma, u komadu s ostalim malim iznosima za koje sam se kod nje ve zaduio, i njoj o
tome nita ne govoriti. Dunost nam je da je titimo od ovog grubog materijalnog
svijeta koliko je god to mogue.
156
William Faulkner
Tvoj odani ujak

Maury L. Bascomb
- I to sad eli poduzeti? - kaem ja odgurnuvi prstom pismo preko stola.

- Ja znam da mu zamjera to mu ja dajem novac - kae ona.
- Novac je tvoj - kaem ja. - Ako ga eli bacati, ak i pticama, to je tvoja stvar.
- On mi je roeni brat - kae majka. - On je posljednji Bascomb. Kad mi umremo,
nee biti vie nikoga od nas.
- Nekome e to sigurno teko pasti - kaem ja. - No dobro, dobro - kaem ja. -
Novac je tvoj. Radi s njim to ti je volja. Hoe li da dam nalog banci da plati?
- Znam da mu zamjera - kae ona. - Uviam koliki ti je teret na leima. Kad
mene vie ne bude, bit e ti mnogo lake.
- Mogao bih ga ja sebi odmah olakati - kaem ja. - No dobro, dobro, neu to vie
spominjati. Preseli kompletnu ludnicu ovamo, ako hoe.
- On ti je roeni brat - kae ona. - ak ako i jest hendikepiran.
- Uzet u tvoju ekovnu knjiicu - kaem ja. - Danas u podii svoj ek.
- Tjera te da eka est dana - kae ona. - Jesi li siguran da mu posao ide kako tre-
ba? Vrlo mi je udno da solventno poduzee ne moe na vrijeme isplaivati svoje
namjetenike.
- Ma, u redu je on - kaem ja. - vrst kao banka. Ja sam mu sam rekao neka se ne
brine oko moje plae dok ne skupimo sve to potraujemo svakog mjeseca. Zato po-
nekad kasni.
- Ne bih naprosto mogla podnijeti da izgubi i ono malo to sam za tebe morala
investirati - kae ona. - esto mislim kako Earl nije ba uspjean u svom poslovanju.
Znam da ti ne povjerava onoliko o poslu koliko bi tvoja investicija u njemu zahtije-
vala. Porazgovarat u s njim o tome.
- Ne, ostavi ga na miru. - kaem ja. - To je njegovo poduzee.
- Uloio si u njega tisuu dolara.
- Samo ga ostavi na miru - kaem ja. - Vodim ja rauna o svemu. Imam tvoju pu-
nomo. Sve e biti u redu.
- Ti i ne zna kolika si mi utjeha - kae ona. - Oduvijek si mi bio ponos i dika, ali
kad si mi sam od svoje volje predloio, zahtijevao da svaki mjesec ulae svoju pla-
u na moje ime u banci, zahvalila sam Bogu to si mi ba ti ostao, kad su oni
ve morali otii.
- Pa ni oni nisu bili tako loi - kaem ja. - Vjerojatno su radili kako su najbolje
157
William Faulkner
mogli.
- Kad tako govori znam da se s puno ui sjea svog oca - kae ona. - I to vjero-
jatno s pravom. Ali srce me boli kad to ujem.
Ustao sam. - Ako si odluila plakati - kaem ja - morat e to obaviti sama, jer ja
se moram vratiti na posao. Idem po ekovnu knjiicu.
- Idem ja po nju - kae ona.
- Samo miruj - kaem ja. - Ja u. - Popeo sam se stubama i uzeo ekovnu knjiicu
iz njezinog pisaeg stola i vratio se u grad. Otiao sam u banku i poloio na raun
ek i novanu uputnicu i jo deset dolara i onda navratio u telegraf. Indeks se poma-
kao za jedan poen iznad poetnog. Ve sam izgubio trinaest poena, a sve zato to je
ona u dvanaest sati dola praviti cirkus i gnjaviti me za ono pismo.
- U koje je doba stigao ovaj izvjetaj? - kaem ja.
- Prije otprilike jedan sat - kae on.
- Prije jedan sat? - kaem ja. - A zato vas plaamo? -, kaem ja. - Za tjedni
izvjetaj? Kako oekujete da ovjek neto poduzme? Sve bi moglo otii k vragu, a
mi ne bi ni znali.
- Ja i ne oekujem da neto poduzmete - kae on. - Promijenili su onaj zakon o
pekulacijama na tritu pamuka.
- Jesu li? - kaem ja. - Nita nisam uo. Vjerojatno su to javili preko Western Uni-
on telegrafa.
Vratio sam se u trgovinu. Trinaest poena. Vrag me odnio ako vjerujem da itko ita
znade o tim vrajim poslovima osim onih koji su se lijepo izvalili u svojim
newyorskim uredima i gledaju kako im dolaze budale iz provincije i preklinju ih
neka im uzmu novac. No dobro, ovjek koji se oslanja na njihove izvjetaje pokazuje
da nema vjere u sebe, a kao to rekoh, ako nisi pripravan prihvatiti savjet, emu za
njega plaati. Osim toga, ti su ljudi ondje gore na samom izvoru, znaju sve to se do-
gaa. Osjeao sam brzojav u svom depu. Morao bih samo dokazati da su se poslui-
li telegrafskom kompanijom u svrhu prijevare. Da je to neka vrsta ilegalne burze. A
ne bih se dugo premiljao. Ali neka me vrag nosi ako mogu povjerovati da tvrtka ve-
lika i bogata kao to je Western Union ne moe na vrijeme razaslati burzovni
izvjetaj. Barem upola tako brzo kao to ti alju brzojav u kojem javljaju Va je raun
zatvoren. Ali ba njih briga koliko je crno pod noktom. Oni su se urotili s
onom bandom iz New Yorka. To je svakome jasno.
Kad sam uao, Earl je pogledao na sat. Ali nita nije rekao sve dok muterija nije
otila. Onda kae,
- Iao si doma na ruak?
- Morao sam ii zubaru - kaem ja jer njega se ba nita ne tie gdje ja jedem ali
158
William Faulkner
moram provesti cijelo popodne s njim u trgovini. I jo mi tu prigovara nakon svega

to sam izdrao. Obian mali provincijski kramar uvijek kaem da e se ovjek koji
ima tek petsto dolara brinuti kao da ima pedeset tisua.
- Mogao si mi rei - kae on. - Oekivao sam da e se odmah vratiti.
- Dajem ti ovaj zub i jo deset dolara uz to, u svako doba - kaem ja. - Na je do-
govor bio jedan sat za ruak - kaem ja. - I ako ti se ne svia kako radim, zna to
moe napraviti u vezi s tim.
- Znam ja to ve dosta dugo - kae on. - I da nema tvoje majke, bio bih to ve
davno i napravio. To je gospoa s kojom iskreno suosjeam, Jasone. teta to neki
koje poznajem to za se ne mogu rei.
- Onda moe to suosjeanje zadrati za sebe - kaem ja. - Kad nam bude potreb-
no, obavijestit u te na vrijeme.
- Ve te dugo titim u vezi s onim poslom, Jasone - kae on.
- Da? - kaem ja i putam ga da nastavi. Sluam to e sve rei prije nego mu za-
epim usta.
- Mislim da znam bolje od nje odakle onaj automobil.
- Misli, je li? - kaem ja. - I kad e proiriti vijest da sam ga ukrao od svoje
majke?
- Nita ja ne kaem - kae on. - Znam da ima njezinu punomo. I znam da ona
jo uvijek vjeruje da je tisuu dolara uloeno u ovu firmu.
- U redu - kaem ja. - Budui da toliko zna, rei u ti jo neto: idi u banku i pitaj
ih na iji raun ja ulaem sto ezdeset dolara svakoga prvog u mjesecu, ve dvanaest
godina.
- Nita ja ne kaem - kae on. - Samo te molim da ubudue bude malo paljiviji.
Nisam vie nita rekao. Nikakve koristi od toga. Ustanovio sam da je ovjeka kad
upadne u neku koloteinu najbolje u njoj i ostaviti. A kad si ovjek zabije u glavu da
nekome mora neto povjeriti o tebi za tvoje dobro, laku no. Drago mi je da ne-
mam onu vrstu savjesti koju mora neprestano tetoiti kao bolesno tene. Kao da bih
ja ikad u bilo emu bio tako paljiv kao on u nastojanju da mu ona bijedna rupa od
duana ne donese vie od osam posto. Valjda misli kako bi ga kaznili zbog lihvarstva
da zarauje vie od istih osam posto. Kakvu vraju ansu uope ima ovjek, vezan u
ovakvoj selendri i za ovakav posao. Ma da mi je preuzeti tu njegovu firmu na godinu
dana sredio bih je tako da vie nikad ne bi morao raditi, samo kakav je, on bi sve to
poklonio crkvi ili nekome slinome. Ako mi neto ide na ivce onda je to prokleti li-
cemjer. ovjek koji misli kako je sve to ne razumije sigurno lopovluk i kako ima
moralnu obvezu da u prvoj prilici koja mu se prui ispria nekom treem sve ono to
nikako ne bi smio ispriati. Kao to kaem kad bih svaki put pomislio kako je ovjek
159
William Faulkner
koji radi neto to ja ne razumijem sigurno lopov, vjerujem da bih bez problema na-
ao neto u onim knjigama otraga to po tvome ne bi vrijedilo ispriati nekome koji
bi po mome to morao znati, jer oni o tome znaju moda jo mnogo vie nego ja, a
ako ne znaju to se mene ionako ne tie a on kae: - Moje su knjige svakome otvore-
ne. Svi koji imaju nekog udjela ili misle da imaju nekog udjela u ovoj firmi mogu ih
pogledati kad god zaele.
- Naravno, ti joj nee sam rei - kaem ja. - Ti to ne bi mogao srediti sa svojom
savjeu. Ti e je samo odvesti u ured i dopustiti joj da to sama otkrije. Sam joj ne-
e nita rei.
- Ne pokuavam se ja mijeati u tvoj ivot - kae on. - Ja znam da su tebi uskrae-
ne neke stvari koje je Quentin imao. Ali tvoja je majka takoer imala vrlo nesretan
ivot, i kad bi ona sad dola ovamo i upitala me zato si otiao, morao bih joj rei.
Nije rije o tih tisuu dolara. Ti to zna. Nego ovjek nee nikamo dospjeti ako mu
se injenice i glavne knjige ne slau. A ja neu nikome lagati, ni zbog sebe ni zbog
bilo koga drugoga.
- No dobro onda - kaem ja. - ini mi se da je ta tvoja savjest mnogo marljiviji i-
novnik od mene; ne mora ii kui u podne na ruak. Samo pripazi da mi ne kvari
apetit - kaem ja, jer kako dovraga mogu bilo to obaviti kako treba, uz tu prokletu
obitelj i nju koja se uope ne trudi da naui redu ni nju ni sve druge kao onaj put kad
je sluajno vidjela kako jedan ljubi Caddy i cijeli je sljedei dan hodala po kui u
crnoj haljini s velom preko lica i ak ni otac je nije mogao natjerati da kae jednu ri-
je osim to je plakala i govorila kako je njezina kerkica mrtva a Caddy je tada ima-
la tek oko petnaest godina pa bi po tome za tri godine morala nositi kostrijet ili vjero-
jatno smirak da je tako nastavila. Misli da mogu sebi priutiti da se ona skie ulica-
ma sa svakim trgovakim putnikom koji doe u grad, kaem ja, i da onda oni priaju
svima drugima niz cestu i uz cestu gdje e nai jednu vatrenu kad stignu u Jefferson.
Nema u meni mnogo ponosa, i ne mogu ga sebi priutiti dok imam kuhinju punu
crnaca koje moram hraniti, a pritom kradem dravnoj ludnici njezinu glavnu zvi-
jezdu. Loza, kaem ja, guverneri i generali. Sva je srea da nismo nikad imali kralje-
va i predsjednika u obitelji; sad bismo svi bili dolje u Jacksonu i lovili leptire. Ka-
em, bilo bi dosta gadno da je moja; ali tada bih u najmanju ruku bio siguran da je
kopile, ako nita drugo, no sad to vjerojatno ne moe ni dragi Bog sigurno znati.
I tako sam poslije nekog vremena uo kako svira muzika, i svi su poeli odlaziti.
Ili na predstavu, svi do jednoga. Tu se cjenkaju oko remena od dvadeset centi da
utede petnaest centi da bi ga onda dali hrpi Yankeeja koji dolaze ovamo i plaa-
ju moda jedva deset dolara za dozvolu. Otiao sam u stranji dio duana.
- No dobro - kaem ja. - Ako ne pripazi, ta e ti matica urasti u ruku. Onda u
morati uzeti sjekiru i isjei je. to misli da e jesti ici ako ne sastavi te kultivato-
160
William Faulkner
re da im osiguraju urod? - kaem ja. - Kadulju?

- Ma ovi zbilja znaju svirat - kae on. - Priaju ljudi da jedan u tom cirkusu moe
svirat na pili. Ba ko da je bendo.
- uj - kaem ja. - Zna li koliko e taj cirkus potroiti u ovom gradu? Oko deset
dolara - kaem ja. - Deset dolara, to ih je Buck Turpin ve spremio u dep.
- A zato su dali gospodinu Bucku deset dolara? - kae on.
- Za dozvolu da ovdje nastupaju - kaem ja. - A ono ostalo to e potroiti moe ti
stat u oko.
- Oete re da oni plaaju deset dolara samo da daju ove prestavu? - kae on.
- Samo toliko - kaem ja. - A to misli koliko e...
- U, bogamu - kae on. - Oete re oni njima naplauju da bi im dali prestavljat?
Ja bi platio deset dolara da vidim onog ovjeka e svira na onoj pili kad bi moro.
Onda bi mu sutra ujutro bio duan jo devet dolara i sedamdeset pet.
I onda ti Yankeeji priaju o tome kako crnci napreduju. Samo neka napreduju, ka-
em ja. Neka tako uznapreduju da vie nee moi nai ni jednog juno od Lo-
uisvillea pa makar ih traio sa psima. Jer kad sam mu rekao kako e oni u subotu na-
veer otii iz kotara s najmanje tisuu dolara, on kae
- Nisam im zavidan. Ja sebi mogu priutit da potroim dvadeset pet centi.
- Dvadeset pet centi, togod - kaem ja. - To je tek poetak. A gdje je onih deset
ili petnaest centi koje e spiskati na neku bijednu kutiju bombona koja ne vrijedi ni
dva centa. I to je s ovim vremenom koje trati sada, dok slua kako sviraju.
- Pravo kae - kae on. - No dobro, ako doivim veeras onda e oni oti iz gra-
da s dvadeset pet centi vie, to je sigurno.
- Onda si budala - kaem ja.
- Pa - kae on. - Ne kaem da nisam. Da je to zloin, ne bi svi robijai bili crnci.
Dakle, ba u tom trenutku sluajno sam podigao pogled i vidio je na ulici. Kad
sam se povukao iza vrata i pogledao na sat nisam odmah primijetio tko je onaj s
njom jer sam gledao na sat. Bilo je tek dva i trideset, etrdeset pet minuta prije nego
bi bilo tko osim mene mogao oekivati da e se ona pojaviti na ulici. I tako je prvo
to sam vidio kad sam zavirio iza vrata bila crvena kravata koju je on imao na sebi i
pomislio sam kakav je to dovraga mukarac koji nosi crvenu kravatu. Ali ona se u-
ljala uliicom, pazei na vrata, pa nisam o njemu razmiljao sve dok nisu proli. Pi-
tao sam se osjea li ona tako malo potovanja za mene da ne samo izostaje iz kole
kad sam joj rekao da ne smije, ve da se usuuje proi tono ispred trgovine i ba me
izazivati da je vidim. Samo to nije mogla vidjeti nita kroz vrata jer je sunce padalo
ravno unutra i zabljetilo je kao far automobila, pa sam ja stajao i gledao je kako pro-
161
William Faulkner
lazi, s licem nalarfanim kao klaun, s kosom ulijepljenom i nakovranom i u haljini

koja je jedva pokrivala noge i guzicu pa bi da je tako izila ak i na ulicu Gayoso ili
Beale u mojim mladim danima zavrila u zatvoru. Vrag neka me nosi ako se te
enske ne oblae ba kao da ele natjerati svakog mukarca koji kraj njih proe na
cesti da prui ruku i pljesne ih otraga. I tako sam mislio koji bi to vraji mukarac
nosio crvenu kravatu kad sam iznenada shvatio kako je to jedan od onih iz cirkusa
ba kao da mi je sama kazala. No dobro, mogu ja svata progutati; kad ne bih mogao
bio bih u gadnom kripcu, i tako sam kad su zakrenuli za ugao skoio i poao za nji-
ma. Da ja, gologlav, usred popodneva, moram jurcati sporednim uliicama da bih sa-
uvao dobar glas svoje majke. Uvijek govorim, nita ne moe postii s takvom
enskom ako to ona ima u sebi. Ako joj je to u krvi, nita ti tu ne moe. Moe se je
samo rijeiti, pustiti je neka ide svojim putem i ivi sa sebi slinima.
Iziao sam na ulicu ali nije ih bilo na vidiku. I tako sam stajao bez eira, kao da
sam i ja siao s uma. I naravno da bi ovjek to i pomislio, jedan od njih je lud a drugi
se utopio a onu je mu izbacio na ulicu, pa po kojoj onda logici i oni ostali nisu ludi.
Cijelo ih vrijeme gledam kako me motre kao sokol, i jedva ekaju priliku da kau
Eto uope se ne udim zapravo sam to oekivao itava je obitelj luda. Prodati zemlju
da njega poalju na Harvard i cijelo to vrijeme plaati porez za uzdravanje dravnog
sveuilita koje ja uope nisam ni vidio osim dvaput na utakmici bejzbola i ne do-
putati da se ime njene keri izgovori u kui sve dok nakon nekog vremena otac vie
nije htio ni dolaziti u grad ve je samo sjedio cijeli dan s bocom pred sobom vidio
sam mu rub spavaice i gole noge i uo kako boca zvecka sve dok mu napokon T.P.
nije morao toiti a ona kae Ti uope ne tuje uspomenu na svog oca a ja kaem
ne znam zato jer ona je zbilja vrlo iva samo ako sam i ja lud Bog zna ta u napra-
viti u vezi s tim samo od pogleda na vodu mi je muno i radije bih progutao benzin
nego au viskija a Lorraine im govori on moda ne pije ali ako ne vjerujete da
je mukarac rei u vam kako ete saznati ona kae Ako te uhvatim da si se spleo i s
jednom od ovih kurvi zna to u uiniti kae ona premlatit u je ako vidim da je pi-
pa ja u je premlatiti ako je samo naem kae ona a ja kaem ako ne pijem to
je moja stvar ali jesam li kad bio krt prema tebi kaem ja kupit u ti dovoljno piva
da se u njemu okupa ako hoe jer ja od srca potujem dobru i potenu kurvu jer uz
ovakvo majino zdravlje i poloaj koji pokuavam odravati ona ne pokazuje ni-
kakva potovanja za ono to ja za nju nastojim uiniti nego ini sve da njezino ime i
moje i ime moje majke budu ruglo cijelom gradu.
Nekako mi je umakla iz vida. Vidjela me kako dolazim i umakla u drugu uliicu, i
tako se vukla po gradu s nekim prokletim cirkusantom u crvenoj kravati koju e
svatko pogledati i pomisliti kakav je to vraji mukarac koji e ponijeti crvenu kra-
vatu. No dobro, deko mi je i dalje neto govorio pa sam uzeo brzojav a da nisam ni
znao da sam ga uzeo. Nisam shvatio o emu se radi dok nisam potpisao primitak, i
162
William Faulkner
brzo sam ga otvorio a da nisam pravo ni mislio to je u njemu. Valjda sam cijelo vri-
jeme i znao to je. To je bilo jedino to se jo moglo dogoditi, i samo je ekalo da po-
loim onaj ek na bankovni raun.
Ne shvaam kako se u gradu veliine New Yorka moe smjestiti dovoljno ljudi da
pokupe novac od nas provincijskih budala. Radi i znoji se svaki dan i cijeli dan, a-
lje im svoj novac i dobije natrag papiri, stanje vaeg rauna je 20.62. Vuku te za
nos, dopuste ti da nagomila malo profita na papiru, a onda tres! Stanje vaeg rauna
je 20.62. I kao da to nije dovoljno, jo plaa deset dolara na mjesec nekome da te
poui kako e ga to bre izgubiti, koji ili nema pojma o tome, ili je u dosluhu s te-
legrafskom tvrtkom. No dobro, sad sam s njima gotov. Ovo su me posljednji put pre-
veslali. Svaka budala, osim ovjeka koji je dovoljno glup da se oslanja na savjet i-
dova, mogla je rei da teaj nee neprestano rasti, kad cijeloj prokletoj delti opet pri-
jeti poplava i pamuk bi mogao biti kompletno otplavljen iz zemlje kao i prole godi-
ne. Neka samo otplavljuje ovjeku urod, godinu za godinom, a oni gore u
Washingtonu neka troe pedeset tisua dolara na dan da dre vojsku u Nicaragui ili
nekom slinom mjestu. Naravno da e opet poplaviti i onda e pamuk vrijediti ezde-
set centi po kili. No dobro, htio bih samo jo jednom pogoditi i vratiti novac. Ne e-
lim nikoga odrati do koe; to je cilj samo onim sitnim provincijskim kockarima,
meni je tek do toga da povratim svoj novac koji su mi ti vraji idovi digli sa svojim
navodno zajamenim tajnim informacijama. A onda je gotovo; neka me vrag odnese
ako poslije toga dobiju od mene i prebijenu paru.
Vratio sam se u duan. Ve je bilo skoro pola etiri. Zbilja premalo vremena da se
bilo to napravi, ali ja sam na to ve navikao. Nisam morao ii na Harvard da to na-
uim. Muzika je prestala svirati. Sad su ih sve ve dovukli pod ator i vie ne moraju
troiti sape. Earl kae:
- Naao te, je li? Donio ga je malo prije. Mislio sam da si negdje otraga.
- Jesam - kaem ja. - Dobio sam ga. Nisu mi ga mogli zadrati cijelo popodne.
Grad je za to premalen. Moram skoiti kui na minutu - kaem ja. - Moe mi to od-
biti od plae ako ti je tako milije.
- Samo idi - kae on. - Mogu sad i sam. Nadam se da nije neka loa vijest.
- Morat e otii u telegrafski ured da to sazna - kaem ja. - Oni e imati do-
voljno vremena da ti kau. Ja nemam.
- Samo sam pitao - kae on. - Tvoja majka zna da se na mene uvijek moe osloni-
ti.
- Bit e joj jako drago - kaem ja. - Neu ostati dulje nego to moram.
- Ne mora se uriti - kae on. - Sad mogu i sam. Samo idi.
Uzeo sam auto i otiao kui. Jedanput jutros, dva puta u podne, i sad opet, i jo
163
William Faulkner
ono s njom i to je moram naganjati po cijelom gradu a onda ih moliti da mi dopuste

da pojedem neto one hrane koju plaam. Ponekad pomislim emu zapravo sve to.
Sa svim onim to sam proao mora da sam lud to uope guram dalje. A sada mislim
da u stii kui ba na vrijeme da odem na lijepu dugu vonju po koaru rajica ili
neto slino a onda u se morati vratiti u grad i zaudarat u kao tvornica kamfora
samo da mi glava ne eksplodira na ramenima. Neprestano joj govorim kako u tom
aspirinu nema niega osim brana i vode za umiljene bolesnike. Kaem joj ti ne
zna ta je glavobolja. Kaem joj ti misli da bih se ja uope natezao s tim prokle-
tim autom kad bi to ovisilo o meni. Kaem joj mogu se ja snai bez auta nauio sam
se snalaziti bez mnogo ega ali ako eli riskirati ivot u onoj staroj isluenoj koiji s
nedoraslim crnakim momkom kao vozaem onda dobro jer kaem ja Bog se bri-
ne za ovakve kao to je Ben, Bog zna da neto za njega mora uiniti, ali ako ti misli
da u ja povjeriti tisuu dolara vrijednu osjetljivu spravu jednom nedoraslom pa ak i
odraslom crncu, onda mu ga radije kupi sama jer, kaem ja, ti si ta koja se voli vozi-
ti autom i zna da to voli.
Dilsey je rekla da je ona u kui. Poao sam u predvorje i osluhnuo, ali nita nisam
uo. Popeo sam se na kat ali ba kad sam prolazio kraj njezinih vrata pozvala me.
- Samo me zanimalo tko je - kae ona. - Toliko sam ovdje sama da ujem svaki
um.
- Ne mora neprestano biti u kui - kaem ja. - Mogla bi provoditi cijeli dan u
posjetama kao druge ene, da hoe. - Dola je na vrata.
- Mislila sam da ti je moda zlo - kae ona. - Kad onako mora uriti s rukom
kao danas.
- Sljedei put imat u vie sree - kaem ja. - to hoe?
- Neto se dogodilo? - kae ona.
- to bi se dogodilo? - kaem ja. - Zar ne mogu doi kui usred popodneva a da
ne uzbunim cijelu kuu?
- Jesi li vidio Quentin? - kae ona.
- U koli je - kaem ja.
- Prolo je tri - kae ona. - ula sam kako sat odbija prije najmanje pola sata. Ve
bi morala biti kod kue.
- Morala bi? - kaem ja. - Jesi li je kad vidjela prije mraka?
- Morala bi biti kod kue - kae ona. - Kad sam ja bila djevojka...
- Imala si nekoga tko se brinuo da se pristojno ponaa - kaem ja. - Ona nema.
- Nita ja s njom ne mogu - kae ona. - Pokuavala sam, toliko puta.
- A meni to iz nekog neshvatljivog razloga ne doputa - kaem ja. - Prema tome
164
William Faulkner
mora biti zadovoljna. - Poao sam u svoju sobu. Tiho sam okrenuo klju u vratima i
stajao dok nisam vidio kako se kvaka pokree. Tada ona kae:
- Jasone.
- to je - kaem ja.
- Samo sam pomislila da neto nije u redu.
- Ovdje je sve u redu - kaem ja. - Dola si na krivo mjesto.
- Ne bih ti htjela zadavati brige - kae ona.
- Drago mi je uti - kaem ja. - Nisam ba bio siguran. Mislio sam da se moda
varam. eli li to?
Nakon nekog vremena ona kae - Ne. Ba nita. - Tada je otila. Skinuo sam kuti-
ju odozgo i izbrojao novac i opet je sakrio i otkljuao vrata i iziao. Pomislio sam na
kamfor, ali sad bi ionako bilo prekasno. A ionako sam imao samo jo jednu vonju
do grada i natrag. Stajala je na vratima i ekala.
- eli li neto iz grada? - kaem ja.
- Ne - kae ona. - Ne elim se mijeati u tvoje poslove. Ali ne znam to bih ja da
se tebi neto dogodi, Jasone.
- Meni je posve dobro - kaem ja. - Samo me boli glava.
- Da bar uzme aspirin - kae ona. - Znam da nee prestati voziti taj auto.
- Kakve veze ima auto s tim? - kaem ja. - Kako ovjek moe dobiti glavobolju
od auta?
- Zna da ti je oduvijek bilo muno od benzina - kae ona. - Jo otkako si bio dije-
te. eljela bih da uzme aspirin.
- Samo i dalje eli - kaem ja. - To ti nee nakoditi.
Uao sam u auto i krenuo natrag prema gradu. Netom sam skrenuo na ulicu kad
sam primijetio kako jedan ford luakom brzinom juri prema meni. Odjednom se za-
ustavio. uo sam kako kotai kripe a onda je stao i zavezao unatrag i opet jurnuo
i ba kad sam pomislio koga to vraga rade, vidio sam onu crvenu kravatu. Tada sam
prepoznao njezino lice koje se vidjelo kroz stranji prozor. Naglo je skrenuo u
pokrajnju ulicu. Vidio sam ga kako se opet okree, ali kad sam ja stigao do te ulice
ve je nestajao, jurei kao lud.
Pobjesnio sam. Kad sam prepoznao onu crvenu kravatu, nakon svega to sam joj
rekao, ni na to vie nisam mislio. ak nisam mislio ni na svoju glavu sve dok nisam
stigao do prvog raskrija i morao stati. Ma kolike samo novce troimo na ceste a
vrag neka me nosi ako se po njima ne vozi kao po valovitom limu za krovove. Volio
bih znati kako se od ovjeka oekuje da sustigne i take. Previe cijenim svoj auto;
ne elim ga rastreskati u komade kao da je nekakav ford. Po svoj prilici su ga ukrali,
165
William Faulkner
pa onda ba ih briga. Kao to uvijek govorim, svoju krv ne moe zatajiti. Ako u sebi
ima takve krvi, sve si kadar uiniti. Kaem ma kakve obveze po tvom miljenju
ima prema njoj ve si ih se davno oslobodila; od sada pa nadalje kaem moe kri-
viti samo sebe jer zna to bi svaka razumna osoba napravila. Ako se ve moram to-
liko baviti vrajim detektivskim poslom, kaem, onda u bar ii onamo gdje e me
za to platiti.
Morao sam se dakle zaustaviti na tom raskriju. A onda sam se sjetio. Osjeao
sam kao da mi je u glavi netko s ekiem i da po njoj udara. Pokuao sam te pote-
djeti brige kaem; to se mene tie neka ide k vragu im zaeli i to prije to bolje.
to moe oekivati kaem nego svakog prokletog trgovakog putnika i jeftinog
cirkusanta koji doe u grad jer ak je i ovi gradski fifirii sad ve zaobilaze. Ti ne
zna to se dogaa kaem ja, ti ne uje ona govorkanja koja ja ujem i moe se kla-
diti da u im ja zaepiti gubice. Kaem moji su ovdje bili robovlasnici kad ste svi vi
bili samo bijedni kramari ili obraivali zemlju koju ni jedan crnac ne bi prihvatio ni
kao napoliar.
Ako ste je uope obraivali. Sva srea da je Gospod Bog neto napravio za ovu
zemlju; ljudi koji na njoj ive nikad nisu. Petak poslije podne, i tono odavde lijepo
vidim pet kilometara zemlje na kojoj nikad nije zaorana ni jedna brazda, a svaki
za rad sposoban mukarac u pokrajini na toj je predstavi u gradu. Mogao sam biti
stranac koji umire od gladi, a nigdje na vidiku ni ive due ak ni da je upitam kako
u stii do grada. A ona me pokuava nagovoriti neka uzmem aspirin. Kaem ja kad
jedem kruh jedem za stolom. Uvijek govori koliko se toga odrie zbog nas, a pri-
tom bi mogla kupiti deset novih haljina na godinu onim novcem to ga troi na ko-
jekakve sumnjive lijekove. Ne treba meni nikakav lijek za glavobolju meni treba
samo prilika da je ne dobijem ali sve dok moram raditi deset sati na dan da izdra-
vam kuhinju punu crnaca na nain na koji su navikli i jo ih aljem na predstavu gdje
su svi crnci u pokrajini, samo on je ve zakasnio. Dok stigne onamo sve e biti goto-
vo.
Nakon nekog vremena priao je autu i kad mu je napokon doprlo do mozga kako
ga pitam je li kraj njega prolo dvoje u fordu, rekao je da jest. Vozio sam dalje, i kad
sam doao do mjesta gdje skree neki put za teretna kola vidio sam tragove guma.
Ab Russel bio je na svom imanju, ali nisam se potrudio da ga upitam i tek to sam
iziao iz vidokruga njegova hambara vidio sam ford. Pokuali su ga sakriti. To im je
polo za rukom otprilike kao sve drugo to je ona radila. Kao to kaem nije da se
zbog toga toliko bunim; moda ona i ne moe drugaije, nego to nema ni toliko ob-
zira prema svojoj obitelji da bude malo diskretnija. Neprestano strahujem da u na-
letjeti na njih tono nasred ceste ili pod kolima na trgu, kao na par pasa.
Parkirao sam i iziao. I sad sam morao ii sve naokolo i prijei uzorano polje, je-
dino koje sam vidio otkako sam iziao iz grada, a pri svakom koraku osjeao sam
166
William Faulkner
kao da netko hoda iza mene i mlati me toljagom po glavi. Neprestano sam mislio
da u kad prijeem to polje barem hodati po neemu ravnome, neemu to me nee
uzdrmati pri svakom koraku, ali kad sam uao u umu bila je puna niskoga grmlja i
morao sam se probijati kroz njega i obilaziti ga, a onda sam doao do jarka punog
vrijesa. Hodao sam uz njega neko vrijeme, ali bivao je sve gui, a za to je vrijeme
Earl vjerojatno telefonirao kui da pita gdje sam i opet uzrujavao majku.
Kad sam se napokon probio toliko sam ve obilazio i skretao da sam morao stati i
izraunati gdje e tono biti auto. Znao sam da ne mogu biti daleko, vjerojatno ispod
najblieg grma, pa sam se okrenuo i poeo se probijati natrag prema cesti. Nisam
znao koliko sam zapravo odmakao, pa sam morao stati i osluhnuti a tada, kako mi
nogama nije trebalo toliko krvi, sve mi je navalilo u glavu kao da e svakog trenutka
eksplodirati, i sunce se sputalo tono do mjesta odakle mi je sjalo ravno u oi i ui
su mi bubnjale tako da nita nisam uo. Hodao sam dalje, nastojei da se kreem
tiho, a onda sam uo psa ili neto slino i znao sam da e kad me nanjui sigurno
jurnuti prema meni uz paklensku larmu i onda e sve biti gotovo.
Imao sam po sebi iaka i granica i svega i svaega, i u odjei i u cipelama i u
svemu, a onda sam se sluajno okrenuo i zatekao se s rukom tono na otrovnom ruju.
Jedino nisam mogao razumjeti zato samo ba otrovni ruj a ne zmija ili neto slino.
Tako da se nisam ni potrudio da maknem ruku. Samo sam stajao dok pas nije otiao.
Onda sam nastavio hodati.
Nisam imao pojma gdje je sad auto. Ni o emu nisam mogao misliti osim o svojoj
glavi, i samo bih zastao na mjestu i poeo se pitati jesam li ja zaista i vidio neki ford,
i postalo mi je zapravo svejedno jesam li ili nisam. Jer uvijek kaem neka se samo
slobodno valja cijeli dan i cijelu no sa svakim tko nosi hlae u gradu, ba me briga.
Ne dugujem ja nita osobi koja prema meni nema nikakvih obzira, koja bi ak bila
kadra namjerno smjestiti taj ford onamo i natjerati me da potratim cijelo popodne
dok Earl nju vodi u stranji ured i pokazuje joj knjige samo zato to je previe kre-
postan za ovaj svijet. Kaem ja bit e ti gadno na nebu, gdje nee imati prilike zaba-
dati nos u tue poslove samo nemoj da te uhvatim na djelu kaem ja, ja namjerno
zatvaram oi zbog tvoje bake, ali samo nemoj da te ja uhvatim kako to radi ovdje,
gdje ivi moja majka. Ti prokleti mali ulickani probisvjeti, misle da je to zabavno ko
vrag, pokazat u ja njima to je vrag, da zna, a i tebi. Prisilit u onoga tvoga da
povjeruje kako je njegova prokleta crvena kravata konopac kojim se otvaraju vrata
pakla, ako misli da se moe vucarati po umama s mojom neakinjom.
I tako dok mi je sunce bljetalo u oi i krv navalila u glavu tako da sam mislio
kako e mi se odjednom raspuknuti i onda e sve biti gotovo, i uz ono grmlje i sve
to se za me hvatalo stigao sam napokon do pjeanog jarka gdje su ranije bili i pre-
poznao sam stablo pod kojim je stajao auto, i ba kad sam iziao iz jarka i poeo
trati uo sam kako su kola krenula. Odjurila su velikom brzinom i trubei.
167
William Faulkner
Neprestano su trubili kao da govore Je. Je. Jeeeeee, dok su mi se gubili iz vida. Sti-
gao sam na cestu ba na vrijeme da vidim kako nestaju.
Kad sam stigao do mjesta gdje mi je bio auto, njih vie nije bilo na vidiku, ali tru-
ba se jo uvijek ula. Nita nisam mogao misliti osim to sam u sebi govorio Bjei.
Bjei natrag u grad. Bjei doma i pokuaj uvjeriti majku kako te ja nisam vidio
u onom autu. Pokuaj je natjerati da vjeruje kako ja ne znam tko je on. Pokuaj je
natjerati da vjeruje kako nisam samo za tri metra zakasnio da te uhvatim u onom
jarku. Pokuaj je natjerati da vjeruje kako si ondje uspravno stajala.
I dalje se ulo Je, Je, Jeeeeee, ali sve slabije i slabije. Tada je prestalo i jasno sam
uo kravu kako mue u Russellovoj tali. A ipak jo nisam mogao misliti. Poao sam
do vrata automobila i otvorio ih i podigao nogu da uem. Uinilo mi se kao da
su kola nagnuta neto vie nego to trai nagib ceste, ali nisam to otkrio sve dok ni-
sam uao i zapalio motor.
No dobro, ostao sam sjediti. Sunce je skoro zalo, a do grada je oko osam kilome-
tara. Nisu imali dovoljno petlje ak ni da je probue, da probiju rupu u njoj. Samo su
ispustili zrak. Ja sam samo ostao stajati neko vrijeme, i mislio na onu kuhinju
punu crnaca i kako ni jedan jedini od njih nije naao vremena da podigne gumu na
dizalicu i priarafi nekoliko matica. Bilo je to ak pomalo smijeno jer ak ni ona
nije mogla planirati dovoljno unaprijed pa da namjerno izvadi pumpu, osim ako
se moda nije toga sjetila dok je on isputao zrak. Ali najvjerojatnije je netko uzeo
pumpu i dao je Benu da se s njom igra kao s vodenim pitoljem jer oni bi rastavili ci-
jeli auto kad bi on to poelio a Dilsey kae, Niko ti nije ni tako tvoj auto. to bi se mi
s njim zabavljali? A ja kaem Ti si crnkinja. Ima sreu, je li ti to jasno? Mijenjao
bih se s tobom kad god hoe, kaem ja, jer samo bijelac moe biti dovoljno glup pa
da se brine zbog toga to radi jedna mala kurvica.
Otiao sam pjeke do Russella. On je imao pumpu. Rekao bih da su to naprosto
previdjeli. Samo to i dalje nisam mogao vjerovati da je imala toliko petlje. To mi
nije ilo iz glave. Ne znam zato ja oito nikako ne mogu nauiti da je enska u sta-
nju sve napraviti. Stalno sam mislio, Zaboravimo naas to ja osjeam prema tebi i
to ti osjea prema meni: ja tebi ovako neto naprosto ne bih napravio. Ne bih ti
ovako neto napravio bez obzira kako se ti ponijela prema meni. Jer kao to ka-
em krv je krv i tome se ne moe izbjei. Ne radi se tu o ali kakvu je mogao smisliti
bilo koji osmogodinji djeak, nego o tome da doputa da ti roenog ujaka ismijava
mukarac koji je voljan nositi crvenu kravatu. Takvi nam dou ovamo i nazivaju nas
provincijalcima i seljainama i uvjereni su da je grad premalen za njih. E da zna -
nije on ni svjestan koliko je u pravu. A i ona. Ako i ona tako misli, onda bolje da od-
mah krene dalje a mi moemo biti sretni to smo se rijeili nevolje.
Zaustavio sam se kod Russella i vratio pumpu i vozio dalje prema gradu. Poao
168
William Faulkner
sam u dragstor i popio kolu a onda sam otiao u telegraf. Teaj je zavrio na 20.21,
etrdeset poena dolje. etrdeset puta pet dolara; kupi neto s tim ako moe, a ona e
rei, trebaju mi, zbilja mi trebaju a ja u rei ba teta morat e pokuati drugdje, ja
nemam novaca; bio sam tako zauzet da nisam mogao zaraivati.
Ja sam ga samo gledao.
- Rei u vam jednu novost - kaem ja. - Zapanjit ete se kad ujete da mene zani-
ma trite pamuka - kaem ja. - To vam nikad nije palo na pamet, je li?
- Uinio sam sve da ga dostavim - rekao je. - Pokuao sam dvaput u trgovini i
zvao sam vau kuu, ali nisu znali gdje ste - kae on prekapajui po ladici.
- to da dostavite? - kaem ja. Uruio mi je brzojav. - Kad je ovo dolo? - kaem
ja.
- Oko pola etiri - kae on.
- A sad je pet sati i deset minuta - kaem ja.
- Pokuao sam ga dostaviti - kae on. - Nisam vas mogao nai.
- To nije moja krivnja, je li tako? - kaem ja. Otvorio sam ga samo da vidim
kakvu e mi la ovaj put podvaliti. Mora da su u gadnom stanju ako se moraju potru-
diti ak do Mississippija da ukradu deset dolara na mjesec. Prodajte, pisalo je.
Trite e biti nestabilno, s openitom tendencijom pada. Prema vladinom izvjetaju
nema mjesta uznemirenosti.
- Koliko stoji ovakva poruka? - kaem ja. Rekao mi je.
- Oni su platili - kae on.
- Onda im toliko dugujem - kaem ja. - Ovo sam ve znao. Poaljite ovo na njihov
raun - kaem, uzimajui formular. Kupujte, napisao sam, Trite tek to nije eksplo-
diralo. Povremena kolebanja s ciljem da zagrize jo nekoliko blesavih seljaina koji
jo nisu stigli do telegrafske centrale. Nema mjesta uznemirenosti. - Poaljite to na
njihov raun - kaem ja.
Pogledao je poruku zatim je pogledao na sat. - Burza je zatvorena prije jedan sat -
kae on.
- No dobro - kaem ja. - Ni to nije moja krivnja. Ja je nisam izmislio; ja sam samo
neto kupovao dok sam ivio u uvjerenju kako e me telegrafska firma obavjetavati
o svemu to se dogaa.
- Izvjetaj se alje im stigne - kae on.
- Da - kaem ja. - A u Memphisu ga piu na plou svakih deset sekundi - kaem
ja. - Jednom sam danas popodne bio samo na sto kilometara odande.
Pogledao je poruku. - elite ovo poslati? - kae on.
- Jo uvijek se nisam predomislio - kaem ja. Ispisao sam i drugu i izbrojio novac.
169
William Faulkner
- I ovu poaljite, ako ste sigurni da znate napisati rije eks-plo-di-ra-lo.

Vratio sam se u trgovinu. uo sam muziku s kraja ulice. Prohibicija je izvrsna
stvar. Neko su dolazili u grad subotom, cijela je obitelj imala jedan par cipela koje
je on nosio, i ili su dolje do ureda za ekspresne poiljke i podizali njegov paket; sad
svi idu na predstavu bosonogi, a trgovci ih, kao tigrovi ili neke druge zvijeri u kave-
zu, gledaju s vrata kako prolaze. Earl je rekao:
- Nadam se da nije bilo nita ozbiljno.
- to? - kaem ja. Pogledao je na sat. Tada je poao k vratima i pogledao na sat na
sudnici. - Ti bi morao imati jeftin sat - kaem ja. - Bilo bi ti jeftinije vjerovati kako ti
svaki put lae.
- to? - kae on.
- Nita - kaem ja. - Nadam se da si se nekako snaao bez mene.
- Nije bilo mnogo prometa - kae on. - Svi su ili na predstavu. Sve je u redu.
- Ako nije - kaem ja - zna to moe poduzeti u vezi s tim.
- Rekao sam da je u redu - kae on.
- uo sam te - kaem ja. - A ako nije, zna to moe poduzeti u vezi s tim.
- eli li dati otkaz? - kae on.
- Nije ovo moja firma - kaem ja. - Moje elje nisu vane. Ali nemoj ivjeti u
uvjerenju da me titi time to me zadrava u slubi.
- Ti bi bio vrlo dobar poslovni ovjek kad bi to sebi dopustio, Jasone - kae on.
- U najmanju ruku znam gledati svoja posla i ne zabadati nos u tua - kaem ja.
- Ne znam zato se toliko trudi prisiliti me da te otpustim - kae on. - Zna da
moe otii kad god zaeli i da ti ja to uope ne bih zamjerio.
- Moda zato i ne dajem otkaz - kaem ja. - Sve dok radim svoj posao, za to me i
plaa. - Poao sam u stranju prostoriju i popio malo vode i onda iziao na stranja
vrata. Job je napokon montirao one kultivatore. Ondje je bilo mirno, i ubrzo mi je u
glavi postalo malo lake. Sad sam ih uo kako pjevaju, a onda je opet zasvirala muzi-
ka. No dobro, neka pokupe svaki novi u kotaru; meni ni iz depa ni u dep. Ja sam
uinio koliko sam mogao; ako ovjek mojih godina ne zna kad treba odustati onda je
budala. Posebno kad to uope nije moja stvar. Naravno, da je ona moja ki sve bi
bilo drugaije, jer ona za takve stvari ne bi imala vremena; morala bi raditi da nahra-
ni nekoliko invalida i idiota i crnaca, jer kako bih imao obraza bilo koga dovesti u tu
kuu. Previe potujem ljude a da bih tako neto uinio. Ja sam mukarac, ja to mogu
podnijeti, to je moje meso i krv ali da vidim tog ovjeka koji bi bez potovanja govo-
rio o nekoj eni koja mi je prijateljica one proklete pristojne ene su tome krive volio
bih vidjeti pristojnu, pobonu ensku koja ide u crkvu a koja je i upola toliko potena
170
William Faulkner
kao Lorraine, bila ona kurva ili ne. Uvijek kaem kad bih se ja oenio ti bi eksplodi-
rala kao balon i nemoj rei da ne bi a ona kae elim da bude sretan da ima svoju
obitelj a ne da cijeli ivot robija za nas. Ali mene uskoro nee biti a onda se moe
oeniti ali nikad nee nai enu koja je tebe vrijedna a ja kaem da mogao bih. Ti bi
ustala ravno iz groba zna da bi. Ne najljepa hvala kaem ja imam ovdje dovoljno
ena da se za njih brinem a kad bih se oenio ena bi mi vjerojatno ispala morfinisti-
ca ili tako neto. Samo nam jo to fali u ovoj obitelji kaem ja.
Sunce je sad ve bilo zalo za metodistiku crkvu, i golubovi su oblijetali oko
zvonika, i kad je glazba prestala uo sam ih kako guu. Nije prolo ni etiri mjeseca
od Boia a ve ih je bilo gotovo isto koliko i prije. Vjerujem da je upniku
Walthallu sada ve puna kapa. ovjek bi pomislio da pucamo u ljude, koliko on pro-
povijeda o tome pa ak i odgurne ovjeku puku da ne zapuca. Govori o miru na
zemlji o dobroj volji prema svima i da ni vrabac ne smije pasti na zemlju. Ali ba
njega briga koliko ih se nakotilo, on nema nita s tim: ba njega briga koliko je sati.
On ne plaa porez, ne mora gledati kako njegov novac svake godine odlazi na ie-
nje sata na sudnici da bi mogao ii. Morali su ovjeku za to ienje platiti etrdeset
pet dolara. Izbrojio sam preko stotinu netom izvaljenih golubova na zemlji. ovjek
bi pomislio da imaju toliko pameti da se pokupe iz grada. Moram rei, srea to ni-
sam za ovo ovdje nita vie vezan nego golub.
Muzika je opet zasvirala, neku glasnu brzu melodiju, kao za razlaz. Valjda su sad
svi bili zadovoljni. Vjerojatno e im biti dosta glazbe da ih zabavlja dok se voze
etrnaest ili petnaest milja do kue i ispreu konje u tami i hrane stoku i muzu.
Onda samo jo moraju zvidati one melodije koje su sluali i priati viceve stoci u
tali, a zatim mogu izraunati koliko su zaradili time to i stoku nisu vodili na pred-
stavu. Mogu izraunati da ako ovjek ima petero djece i sedam mula, onda je zaradio
istih dvadeset pet centi to je na predstavu odveo samo obitelj. Tono tako. Earl se
vratio s dva zamotka.
- Evo jo neto to treba otposlati - kae on. - Gdje je ujak Job?
- Pa, po svoj prilici je otiao na predstavu - kaem ja. - Osim ako nisi straario
nad njim.
- On nema obiaj nestati - kae on. - Na njega se mogu osloniti.
- Misli, za razliku od mene - kaem ja.
Otiao je na vrata, pogledao van i osluhnuo.
- Dobro sviraju - kae on. - Ali ini mi se da je nekako vrijeme da zavre.
- Osim ako ondje ne namjeravaju prenoiti - kaem ja. Sad su dole lastavice, a
uo sam jato vrabaca kako lepraju u stablima u dvoritu sudnice. Svako malo cijelo
bi ih se jato izdiglo iznad krova a zatim nestalo. Za moj pojam oni su isto takva na-
past kao i golubovi. Ne moe sjesti ni pod drvee pred sudnicom od njih. Nisi se
171
William Faulkner
pravo ni snaao a ono, pljas. Ravno na tvoj eir. Ali ovjek bi morao biti milijuna
pa da ih moe ubijati po pet centi metak. Da samo pospu malo otrova ondje po
trgu rijeili bi ih se u jedan dan, jer ako trgovac ne moe sprijeiti da mu perad tri
po trgu onda bi mu bilo bolje da trguje neim drugim a ne piliima, neim to ne
jede, recimo plugovima ili lukom. A ako se ovjek ne brine za svoje pse, onda ih ili
ne eli ili nema nikakva prava da ih dri. Uvijek govorim ako u gradu svi posluju
kao da su na selu, onda e imati selo a ne grad.
- Nikakve tebi koristi od toga, ak i da sad prekinu - kaem ja. - I ovako moraju
odmah upregnuti i krenuti da bi do ponoi stigli kui.
- Pa dobro - kae on. - Neka ljudi uivaju. Neka tu i tamo potroe koji novi i na
zabavu. Zemljoradnik u brdima strano naporno radi, a slabe ima koristi od toga.
- Nema zakona koji ih tjera da obrauju zemlju u brdima - kaem ja. - Ili bilo gdje
drugdje.
- A gdje bismo bili ti i ja da nema zemljoradnika? - kae on.
- Ja bih sad bio kui - kaem ja. - Leao bih s oblogom od leda.
- Preesto ima te glavobolje - kae on. - Zato ne da dobro pregledati zube? Je li
ti ih jutros sve pregledao?
- Tko to? - kaem ja.
- Rekao si jutros da ide zubaru.
- Ima li neto protiv da imam glavobolju za vrijeme radnog vremena? - kaem ja.
- Je li u tome stvar? - Sad su prelazili uliicu vraajui se s predstave.
- Evo ih - kae on. - Najbolje da odem naprijed u duan. - Otiao je. udnovato
kako e ti, ma to ti nedostajalo, mukarac uvijek rei da dade pregledati zube, a
ena da se oeni. Uvijek e ti osim toga upravo onaj mukarac koji nikad ni
na emu nije mnogo zaradio tumaiti kako da vodi svoj posao. Kao oni profesori na
fakultetu koji nemaju ni par itavih arapa, a ue te kako e zaraditi milijun dolara u
deset godina, ili ena koja nije uspjela ak ni nai mua a tebe ui kako da podigne
obitelj.
Stari Job doao je s kolima. Trebalo mu je neko vrijeme da omota vojke oko bia-
la.
- Onda - kaem ja. - Je li predstava bila dobra?
- Jo nisam bio - kae on. - Ali veeras me mogu i zatvorit u onom atoru.
- Vraga nisi bio - kaem ja. - Ve te nema od tri sata. Gospodin Earl je malo prije
bio ovdje i traio te.
- Bio sam poslom - kae on. - Gospodin Earl zna e sam bio.
- Njega moe i prevariti - kaem ja. - Ja te neu odati.
172
William Faulkner
- Onda je on jedini ovjek ove kog bi pokuo prevarit - kae on. - emu gubit
vrijeme i varat nekog za kog mi je svejedno ou l ga viet u subotu ii neu? Vas ne
bi kuo prevarit - kae on. - Vi ste za mene prepametni. Jata, gospodine moj - kae
on, i pravi se kao da je strano zaposlen stavljajui pet ili est malih omotia u kola. -
Vi ste prepametni za mene. Nema ove ovjeka da vam je ravan po pameti. Vi moe-
te prevarit ovjeka koji je tako pametan da ni sam sebi nita ne moe - kae on i ue
u kola i razmota uzde.
- Tko je taj? - kaem ja.
- To je gospodin Jason Compson - kae on. - ija, Dan!
Jedan od kotaa zamalo nije otpao. Gledao sam hoe li izii s kolima iz uliice
prije nego otpadne. Evo ti, i onda daj crncu bilo kakvo vozilo. Kaem ona stara krnti-
ja tako je grozna da bode oi a ipak e je drati u koijanici sto godina samo
zato da bi se mali mogao jednom na tjedan odvesti na groblje. Kaem ne bi on bio
prvi ovjek na svijetu koji mora uiniti neto to ne eli. Ja bih ga natjerao da se vozi
u automobilu kao civilizirano stvorenje ili da ostane doma. to on zna o tome kamo
ide ili u emu ide, a mi drimo koiju i konja zato da bi se on mogao vozikati u ne-
djelju popodne.
Ba Joba briga hoe li mu otpasti kota ili nee, samo da ne mora predugo pjea-
iti po njega. Uvijek govorim jedino mjesto na koje oni spadaju je polje, gdje bi mo-
rali raditi od zore do mraka. Ne mogu oni izdrati blagostanje ili lagan posao. Pusti
i jednoga od njih da se neko vrijeme muva oko bijelaca, i nee vie biti vrijedan ni
metka. Toliko se izvjete da te mogu nasamariti i zabuavati tebi naoigled, kao
Roskus ija je jedina pogreka bila da je jednog dana postao neoprezan i umro. Izvla-
e se i kradu i postaju sve drskiji i drskiji dok ih na kraju jednog dana ne mora oda-
lamiti letvom. No, dobro, ovo je Earlova firma. Ali meni bi bilo grozno da moj du-
an po gradu predstavlja jedan stari oronuli crnac i kola za koja misli da e se svaki
put kad zakrenu za ugao raspasti na komade.
Sunce je sad ve zamaklo za obzorjem, a u duanu se poeo hvatati mrak. Preao
sam u prednji dio. Trg je bio pust. Earl se vratio i zatvarao je sef, a onda je poela
odbijati ura.
- Jesi zakljuao stranja vrata? - kae on. Otiao sam natrag i zakljuao ih i vratio
se. - Vjerojatno ide veeras na predstavu - kae on. - Juer sam ti dao one besplatne
karte, je li?
- Jesi - kaem ja. - Hoe ih natrag?
- Ne, ne - kae on. - Samo sam zaboravio jesam li ti ih dao ili nisam. Nema smisla
da propadnu.
Zakljuao je vrata i rekao laku no i iziao. Vrapci su jo uvijek brbljali u drveu,
ali trg je bio gotovo pust, osim nekoliko automobila. Pred kafiem je stajao ford ali
173
William Faulkner
nisam ga ni pogledao. Ja dobro znam kad treba prestati. Nemam nita protiv da joj
pomognem, ali sve ima svoje granice. Moda bih mogao nauiti Lustera da vozi, pa
bi je onda mogli lijepo cijeli dan loviti naokolo ako ba hoe, a ja bih ostao kod kue
i igrao se s Benom.
Uao sam i kupio par cigara. Onda sam pomislio da bi mi dobro dola jo jedna
aa protiv glavobolje, za sreu, i zastao sam i porazgovarao s njima.
- Dakle - kae Mac. - Vjerujem da si ove godine stavio novce na Yankeeje.
- Za to? - kaem ja.
- Pa, za prvenstvo - kae on. - Nema nikog u ligi tko bi ih mogao pobijediti.
- Vraga nema - kaem ja. - Oni su gotovi - kaem ja. - Misli da jedna momad
moe vjeno imati sree?
- Ja to ne zovem sreom - kae Mac.
- Ne bih se ja kladio ni na jednu momad u kojoj igra onaj Ruth - kaem ja. - ak
i da znam da e pobijediti.
- Je li? - kae Mac.
- Mogu ti navesti deset ljudi u svakoj ligi koji vie vrijede od njega - kaem ja.
- A to ima protiv Rutha? - kae Mac.
- Nita - kaem ja. - Ba nita nemam protiv njega. Samo mu ne volim ni sliku
gledati. - Iziao sam. Svjetla su se polako palila i ljudi su hodali ulicama prema kui.
Ponekad se vrapci ne bi utiali sve dok se potpuno ne smrkne. One noi kad su zapa-
lili nova svjetla oko sudnice probudili su ih, pa su leprali naokolo i zalijetali se u
svjetiljke cijelu bogovetnu no. Tako je to ilo dvije ili tri noi, a onda su jednog
jutra svi nestali. A za otprilike dva mjeseca svi su se opet vratili.
Vozio sam se kui. Svjetla jo nisu bila upaljena, ali svi e sigurno gledati kroz
prozor, dok Dilsey guna u kuhinji kao da je njezina ta hrana koju mora drati na
toplom dok ja ne doem. Kad je slua pomislio bi da na svijetu postoji samo jed-
na jedina veera, i to ba ta koju ona zbog mene mora nekoliko minuta podgrijavati.
No dobro, barem se jednom mogu vratiti kui a da ne zateknem Bena i onog crnca
kako vise na kapiji kao medvjed i majmun u istom kavezu. Samo neka sunce kre-
ne prema zapadu a on ve ide prema tim vratima kao krava prema staji, i vjea se na
njih i mae glavom i tuno jeca sam za sebe. To ti je kad je ovjek pohlepan na
kaznu. Da se meni dogodilo ono to i njemu, zato to se dao navui na ludost kraj
otvorenih vrata, nikad ta vrata vie ne bih elio ni vidjeti. esto sam se pitao o emu
on to razmilja dolje kod ograde, dok gleda djevojice kako se vraaju iz kole i
nastoji neto eljeti a ak ne pamti ni da to ne eli i vie ne moe eljeti. I to bi
mislio kad bi ga svukli i kad bi sluajno pogledao na sebe i poeo plakati kao obino.
Ali ja kaem, jo uvijek nisu dovoljno napravili. Kaem znam ja to je tebi potrebno
174
William Faulkner
potrebno ti je ono to su napravili Benu i onda bi se ponaala kako treba. Ako ne

zna to je to velim ja pitaj Dilsey neka ti kae.
U majinoj je sobi gorjelo svjetlo. Zaustavio sam auto i poao u kuhinju. Ondje su
bili Luster i Ben.
- Gdje je Dilsey? - kaem ja. - Priprema li veeru?
- Gore je na katu s gospoom Carline - kae Luster. - Grozno se svade. Nepresta-
no otkako je gospoica Quentin dola doma. Mamica je gore da im ne da da se potu-
ku. Je li dola ona prestava, gospodine Jason?
- Jest - kaem ja.
- inilo mi se da sam uo muziku - kae on. - Da bar mogu i - kae on. - I mogo
bi samo da imam novi.
Ula je Dilsey. - Doo si, jelda? - kae ona. - A gdje si bio cijelu veer? Zna
kolko imam posla; zato nisi doo na vrijeme?
- Moda sam iao na predstavu - kaem ja. - Je li veera gotova?
- Da bar mogu i - kae Luster. - I mogo bi samo da imam novi.
- Nema ti to trait na nikakvim prestavama - kae Dilsey. - Idi sad u kuu i sjed-
ni - kae ona. - Nemoj sad i gore pa da opet ponu, jes me uo.
- A to se dogodilo? - kaem ja.
- Quentin je dola maloprije i kae da si je cijelu veer pratio a onda je gospoa
Carlin skoila na nju. Ma zato joj ne da mira? to ne moe ivjet u istoj kui s
roenom neakinjom a da se ne svadi?
- Ne mogu se s njom svaati - kaem ja - zato to je nisam od jutros vidio. I to
kae, to sam sad napravio? natjerao je da ide u kolu? To je zbilja gadno - kaem ja.
- Ma daj, ti se bavi svojim poslom i pusti nju na miru kae Dilsey. - Ja u se bri-
nut za nju ako mi ti i gospoa Carlin dopustite. Ajde sad unutra i pusti me na miru
da donesem veeru.
- Kad bi samo imo novi - kae Luster. - Mogo bi i na onu prestavu.
- A da ima krila mogo bi odletit u nebo - kae Dilsey. - Ne elim ut vie ni jed-
nu jedinu rije o toj prestavi.
- A da, sad sam se sjetio - kaem ja. - Dobio sam dvije karte. - Izvukao sam ih iz
sakoa.
- I vi ete i? - kae Luster.
- Ja ne - kaem ja. - Ne bih ja onamo iao ni za deset dolara.
- Dajte mi onda jednu, gospodine Jason - kae on.
- Prodat u ti je - kaem ja. - ta kae na to?
175
William Faulkner
- Ja nemam novce - kae on.

- E ba teta - kaem ja. Krenuo sam kao da u izii.
- Dajte mi jednu, gospodine Jason - kae on. - Vama nee trebat obadvije.
- Zavei, uje - kae Dilsey. - to ti nije jasno da ti on nee nita dat?
- Kolko traite za nju? - kae on.
- Pet centi - kaem ja.
- Nemam tolko - kae on.
- Koliko ima? - kaem ja.
- Nemam nit - kae on.
- Dobro - kaem ja. Krenuo sam.
- Gospodine Jason - kae on.
- Ma ta ne zavee? - kae Dilsey. - Vidi da te samo tenta. On kani sam iskoristit
karte. Ajde Jasone, i pusti ga na miru.
- Ja ih ne elim - kaem ja. Vratio sam se do tednjaka. - Doao sam ih ovamo
spaliti. Ali ako hoe kupiti jednu za deset centi? - kaem ja, gledam u njega i otva-
ram poklopac na tednjaku.
- Nemam tolko - kae on.
- Dobro - kaem ja. Bacio sam jednu ulaznicu u vatru.
- Sluaj, Jasone - kae Dilsey. - ta te nije stid?
- Gospodine Jason - kae on. - Molim vas, gospodine. Sreivat u vam gume sva-
ki dan, cjeli mjesec dana.
- Meni treba gotovina - kaem ja. - Moe je dobiti za deset centi.
- uti, Luster - kae Dilsey. Povukla ga je natrag. - Ajde - kae ona. - Baci je
unutra. Ajde. Zavri s tim.
- Moe je dobiti za deset centi - kaem ja.
- Ajde - kae Dilsey. - Nema on nikakvih deset centi. Ajde. Baci je.
- U redu - kaem ja. Bacio sam je, i Dilsey je zatvorila tednjak.
- Odrastao mukarac, a gle kakav si - kae ona. - Nosi se iz moje kuhinje. uti -
kae ona Lusteru. - Nemoj sad da i Benjy pone. Ja u ti veeras nabavit dvajspet
centi od Frony i onda moe i sutra na veer. Ajde, uti sad.
Poao sam u dnevnu sobu. Nita nisam uo s gornjega kata. Otvorio sam novine.
Poslije nekog vremena uli su Ben i Luster. Ben je priao onom tamnom mjestu na
zidu gdje je nekad bilo zrcalo, i poeo ga trljati rukama i sliniti i cviliti. Luster je po-
taknuo vatru.
176
William Faulkner
- to radi? - kaem ja. - Veeras nam ne treba vatra.

- Ou ga smirit - kae on. - Vazda je hladno na Uskrs - kae on.
- Samo sad nije Uskrs - kaem ja. - Ostavi to, uje.
Odloio je ara, uzeo jastui iz majina naslonjaa i dao ga Benu, i on se
skutrio pred kaminom i smirio se.
itao sam novine. S kata se nije ulo ni glasa kad je ula Dilsey i poslala Bena i
Lustera u kuhinju i rekla da je veera gotova.
- U redu - kaem ja. Izila je. Ja sam sjedio i itao novine. Poslije nekog vremena
uo sam kako se Dilsey navirila na vrata.
- Zato ne doe jest? - kae ona.
- ekam veeru - kaem ja.
- Na stolu je - kae ona. - Rekla sam ti.
- Je li? - kaem ja. - Ispriavam se. Nisam uo da je netko siao odozgo.
- One nee do - kae ona. - Ti doi i pojedi, tako da im ja inogu neto odnjet
gore.
- Jesu li bolesne? - kaem ja. - ta kae doktor, to im je? Nadam se da nisu crne
kozice.
- Ajde doi, Jasone - kae ona. - Tako da mogu sve obavit.
- U redu - kaem ja i podignem opet novine. - Sad ekam veeru.
Mogao sam osjetiti kako me gleda s vrata. itao sam novine.
- Ba se mora ovako ponaat? - kae ona. - I sam zna kolko i bez tog imam
posla.
- Ako je majci gore nego to joj je bilo kad je dola na ruak, dobro - kaem ja. -
Ali sve dok kupujem hranu za ljude mlae od mene, neka izvole sii do stola da je
pojedu. Javi mi kad veera bude gotova - kaem ja i opet se prihvatim novina. uo
sam je kako se penje po stubama, kako vue noge i guna i stenje ba kao da su
sasvim okomite i po metar visoke. uo sam je na majinim vratima, zatim sam je
uo kako doziva Quentin, kao da su vrata zakljuana, zatim se vratila u maji-
nu sobu, onda je majka otila razgovarati s Quentin. Tada su sile stubama. Ja sam
itao novine.
Dilsey se opet pojavila na vratima. - Ajde, doi - kae ona - prije nego smisli jo
neku gadariju. Veeras bogami izaziva.
Poao sam u blagovaonicu. Quentin je sjedila pognute glave. Opet je nalarfala
lice. Nos joj je izgledao kao porculanski izolator.
- Drago mi je to se osjea dovoljno dobro da sie - kaem ja majci.
177
William Faulkner
- To je najmanje to za tebe mogu uiniti, doi za stol - kae ona. - Ma kako se

osjeala. Jasno mi je da kad ovjek cijeli dan radi eli za veerom biti okruen svo-
jom obitelji. Ja ti elim ugoditi. Samo da se bar ti i Quentin bolje slaete. Bilo bi
mi lake.
- Mi se sasvim dobro slaemo - kaem ja. - Nemam nita protiv da ostane zaklju-
ana cijeli dan u svojoj sobi ako eli. Ali neu trpjeti ovakve predstave i objeene no-
seve za stolom. Znam da mnogo traim od nje, ali takav sam ja u mojoj vlastitoj
kui. Tvojoj kui, htio sam rei.
- Tvoja je - kae majka. - Ti si joj sad glava.
Quentin nije podigla pogled. Napunio sam tanjure i poela je jesti.
- Jesi li dobila dobar komad mesa? - kaem ja. - Ako nisi, pokuat u ti odabrati
bolji.
Nita nije rekla.
- Kaem, jesi li dobila dobar komad mesa? - kaem ja.
- to? - kae ona. - Da, dobar je.
- Hoe li jo rie? - kaem ja.
- Ne - kae ona.
- Bolje da ti dam jo malo - kaem ja.
- Ne elim jo malo - kae ona.
- Nema na emu - kaem ja. - I drugi put.
- Je li ti prola glavobolja? - kae majka.
- Glavobolja? - kaem ja.
- Pobojala sam se da ti je ba poela - kae ona. - Kad si danas popodne bio kod
kue.
- A - kaem ja. - Ne, nije se pojavila. Imali smo toliko posla danas popodne da
sam na nju i zaboravio.
- Zato si zakasnio? - kae majka. Vidio sam da Quentin slua. Pogledao sam je.
No i vilica jo su joj radili, ali uhvatio sam je kako me gleda, a tada je opet spustila
pogled na tanjur. Velim ja:
- Ne. Ali posudio sam svoj auto nekom ovjeku oko tri sata i morao sam ekati da
se s njim vrati. - Neko sam vrijeme jeo.
- Tko je to bio? - kae majka.
- Jedan od onih iz cirkusa - kaem ja. - Navodno je mu njegove sestre krenuo na
vonju s nekom enskom iz grada pa je iao u potjeru za njima.
Quentin je nepomino sjedila i vakala.
178
William Faulkner
- Ne smije takvim ljudima posuivati auto - kae majka. - Ti si previe velikodu-

an s tim autom. Zato te ja nikad ne traim da mi ga da ako to ikako mogu izbjei.
- Da zna da sam i ja to naas pomislio - kaem ja. - Ali vratio se, bez problema.
Kae da je naao ono to je traio.
- A tko je bila ta enska? - kae majka.
- Rei u ti kasnije - kaem ja. - Ne volim o takvim stvarima govoriti pred Qu-
entin.
Quentin je prestala jesti. Svako malo otpila bi malo vode, zatim je sjedila i mrvila
pecivo meu rukama, lica sagnuta nad tanjurom.
- Da - kae majka. - Valjda ene koje su ovako zatvorene u kui cijeli dan kao ja
pojma nemaju to se u gradu dogaa.
- Da - kaem ja. - Pojma nemaju.
- Moj je ivot bio posve drugaiji - kae majka. - Hvala Bogu da nita ne znam o
takvim opainama. Ne elim ak ni znati o njima. Nisam ja kao veina ljudi.
Nita vie nisam rekao. Quentin je sjedila i mrvila pecivo dok ja nisam prestao
jesti. Tada veli:
- Mogu li sad ii? - ne gledajui ni u koga.
- to? - kaem ja. - Jasno da moe ii. Zar si nas ekala?
Pogledala me. Ve je razmrvila sav kruh, ali ruke su joj i dalje radile kao da ga jo
mrve i oi su joj gledale kao da je uhvaena u stupicu ili tako neto a onda je poela
gristi usne da bi ovjek pomislio kako e se otrovati s onolikom koliinom crvenog
olova.
- Bako - kae ona. - Bako...
- Jesi li moda htjela jo neto pojesti? - kaem ja.
- Zato on ovako sa mnom postupa, bako? - kae ona. - Nikad mu nisam nita na-
ao uinila.
- Ja elim da se vas dvoje slaete - kae majka. - Vi ste mi sve to mi je na svijetu
ostalo, i zaista elim da se bolje slaete.
- On je kriv - kae ona. - Ne puta me na miru, i onda moram. Ako me ne eli ov-
dje u kui, zato mi ne dopusti da se vratim k...
- Sad je dosta - kaem ja. - Da nisam vie uo ni rijei.
- Zato me onda ne ostavi na miru? - kae ona. - On... on samo...
- On je najblie ocu to u ivotu ima - kae majka. - I ti i ja jedemo njegov kruh.
I s punim pravom oekuje od tebe poslunost.
- On je tome kriv - skoila je od stola. - On me tjera na to. Kad bi samo... - pogle-
179
William Faulkner
dala nas je, oiju kao u stupici, dok su joj se ruke nekako udno trzale uz bokove.
- to kad bih samo? - kaem ja.
- to god ja inim, ti si tome kriv - kae ona. - Ako sam pokvarena, onda je to
zato to sam morala biti pokvarena. Ti si me na to natjerao. Da sam bar mrtva. Da
smo bar svi mrtvi. - Tada je potrala. uli smo je kako tri uza stube. Onda su se za-
lupila vrata.
- To je prva razumna stvar koju je izgovorila - kaem ja.
- Danas nije ila u kolu - kae majka.
- Kako zna? - kaem ja. - Bila si u gradu?
- Eto tako, znam - kae ona. - Da si bar malo ljubazniji s njom.
- Tada bih morao svakako urediti da je viam ee nego jednom na dan - kaem
ja. - Morat e je natjerati da dolazi za stol za svaki obrok. Onda joj uvijek mogu dati
jo jedan komad mesa.
- Ima malih stvari koje bi mogao za nju uiniti - kae ona.
- Na primjer da ne obraam pozornost kad me ti moli neka se pobrinem da ide u
kolu? - kaem ja.
- Danas nije ila u kolu - kae ona. - Znam da nije. Kae da se ila voziti autom
danas popodne s jednim dekom i da si je ti pratio.
- Kako sam mogao? - kaem ja. - Kad je netko imao moj auto cijelo popodne? Je
li bila danas u koli ili nije, sad je ve stvar prolosti - kaem ja. - Ako ve mora vo-
diti rauna o tome, priekaj do ponedjeljka.
- eljela sam da se ti i ona dobro slaete - kae ona. - Ali naslijedila je sve one
tvrdokorne crte. I Quentinove takoer. Ve sam onda mislila treba li joj, s tim
nasljedstvom koje ve ima, jo dati i to ime. Ponekad pomislim kako su me njih obo-
je njome kaznili.
- Za Boga miloga - kaem ja. - to tebi svata ne padne na pamet. Nije udo da si
neprestano bolesna.
- to? - kae ona. - Ne razumijem.
- I nadam se da ne razumije - kaem ja. - Pristojnoj eni promakne mnogo toga
to je i bolje da ne zna.
- Oboje su bili takvi - kae ona. - Udruili bi se s tvojim ocem protiv mene kad
sam ih pokuala ispravljati. On je uvijek govorio kako njima ne treba odgoja, kako
ve znaju to je istoa i potenje, to je najvie to ovjeka uope moe nauiti. I
nadam se da je sad zadovoljan.
- Ima jo Bena na koga se moe osloniti - kaem ja. - Glavu gore.
- Namjerno su me iskljuili iz svojih ivota - kae ona. - Uvijek ona i Quentin.
180
William Faulkner
Uvijek u zavjeri protiv mene. I protiv tebe takoer, premda si bio premlad da to
shvati. Uvijek su gledali na tebe i mene kao na strance, kao i na tvog ujaka Mauryja.
Uvijek sam govorila tvom ocu kako im doputa previe slobode, kako su previe za-
jedno. Kad je Quentin poao u kolu morali smo sljedee godine i nju upisati, tako
da moe biti s njim. Nije mogla podnijeti da netko od vas radi neto to ona ne smije.
Bila je to tatina u njoj, tatina i oholost. A tada, kad su poele njene nevolje, znala
sam da e Quentin osjeati kako i on mora poiniti neto jednako strano. Ali nisam
vjerovala da e biti toliko sebian pa da... Nisam ni u snu mogla pomisliti da e...
- Moda je znao da e biti djevojica - kaem ja. - I da jo jednu takvu vie ne bi
mogao podnijeti.
- On ju je znao drati pod kontrolom - kae ona. - inilo se da je on jedina osoba
prema kojoj ona ima nekakvog obzira. Ali i to je valjda dio Boje kazne.
- Da - kaem ja. - teta da ja nisam bio na njegovu mjestu. Tebi bi bilo mnogo bo-
lje.
- Ti takve stvari govori samo da me mui - kae ona. - Premda i zasluujem.
Kad su poeli prodavati zemlju da poalju Quentina na Harvard rekla sam tvom ocu
kako mora odvojiti jednaka sredstva i za tebe. Onda kad je Herbert ponudio da e te
uzeti u banku rekla sam, Jason je sad osiguran, ali kad su se trokovi poeli gomilati
i ja bila prisiljena prodati namjetaj i preostale panjake, smjesta sam joj pisala i
rekla da e uvidjeti kako su ona i Quentin dobili svoj dio ali dijelom i Jasonov i
da sad o njoj ovisi kako e mu to nadoknaditi. Rekla sam da e to uiniti iz potova-
nja prema svom ocu. Tada sam u to vjerovala. Ali ja sam tek jadna stara ena; odgo-
jili su me da vjerujem kako su se ljudi spremni mnogo ega odrei zbog svoje obite-
lji. Ja sam svemu kriva. Ima pravo to mi predbacuje.
- Zar ti misli da je meni potrebna bilo ija pomo da stojim na vlastitim nogama?
- kaem ja. - A posebno ene koja ne zna ni ime oca svog roenog djeteta.
- Jasone - kae ona.
- U redu - kaem. - Nisam tako mislio. Naravno da nisam.
- Kad bih vjerovala da je to mogue, nakon svih mojih patnji.
- Naravno da nije - kaem ja. - Nisam tako mislio.
- Nadam se da u bar toga biti poteena - kae ona.
- Jasno da hoe - kaem ja. - Previe je slina i jednome i drugome da bi ovjek
mogao dvojiti.
- To ne bih mogla podnijeti - kae ona.
- Onda prestani o tome misliti - kaem ja. - Je li te kasnije jo gnjavila da eli na-
veer izii?
181
William Faulkner
- Nije. Uvjerila sam je kako je to za njezino dobro i kako e mi jednog dana na

tome biti zahvalna. Ona uzme sa sobom knjige i ui poto ja zakljuam vrata. Pone-
kad nou vidim kod nje svjetlo jo u jedanaest sati.
- A kako zna da ui? - kaem ja.
- Ne znam to bi inae radila sama u sobi - kae ona. - Nikad nije itala.
- Ne - kaem ja. - Ti ne moe znati. I moe zahvaliti Bogu to ne zna - kaem
ja. Ali to bi vrijedilo rei to naglas. Samo bi mi se opet rasplakala.
uo sam je kako se penje stubama. Onda je zazvala Quentin i Quentin je rekla to
je? kroz vrata. - Laku no - rekla je majka. Onda sam uo klju u bravi i majka se
vratila u svoju sobu.
Kad sam dovrio cigaru i otiao na kat, svjetlo je jo uvijek gorjelo. Vidio sam
praznu kljuanicu, ali nisam uo ni glaska. Uila je tiho. Moda je to nauila u koli.
Zaelio sam majci laku no i poao u svoju sobu i izvukao kutiju i ponovo ga prebro-
jio. Jasno sam uo Velikog Amerikog Ukopljenika kako hre kao elektrina pila.
Negdje sam proitao da su tako kopili mukarce kako bi dobili enski glas. Ali
moda on nije znao to su mu uinili. Mislim da nije ak znao ni to je to naka-
nio uiniti, ili zato ga je gospodin Burgess raspalio po glavi letvom iz ograde. A da
su ga samo poslali u Jackson dok je jo bio pod eterom, uope ne bi ni primijetio
razliku. Ali tako neto bilo bi prejednostavno za jednog Compsona. Ni izdaleka do-
voljno zamreno. Nego se i s tim eka sve dok nije istrao iz dvorita i pokuao obo-
riti malu djevojicu na cestu njezinom roenom ocu na oigled. No, uvijek govorim,
prekasno su poeli s tim odsijecanjem, a i prebrzo zavrili. Jer znam bar jo dvije ko-
jima bi neto slino bilo potrebno, a jedna od njih nije ni dva kilometra daleko.
Premda zapravo nisam siguran bi li to uope koristilo. Kao to kaem, jednom kurva
uvijek kurva. I da mi je samo dvadeset etiri sata a da mi ni jedan prokleti newyorki
idov ne dijeli savjete. Ne elim ja postii veliki zgoditak; samo vi to uvajte da na-
mamite u igru one velike lukavce. elim samo pravednu priliku da dobijem natrag
svoj novac. A kad to jednom napravim onda mogu ovamo dovesti cijelu ulicu Beale i
cijelu ludnicu i njih dvoje mogu spavati u mom krevetu a trei moe zauzeti i moje
mjesto za stolom.
182
William Faulkner
Osmi travnja 1928.
Dan je svanuo sumoran i studen, pokretan zid sivog svjetla sa sjeveroistoka koji
se, umjesto da se rastvori u vlagu, naizgled raspadao u siune i otrovne estice nalik
na prainu to su joj se, kad je Dilsey otvorila vrata svoje kolibe i izila, dijagonalno
zabadale u meso i taloile se ne kao vlaga ve kao neka tvar po kvaliteti nalik ri-
jetkom, ne posve stinutom ulju. Preko turbana natakla je kruti crni slamni eir, a
ispod smee barunaste pelerine obrubljene ofucanim i anonimnim krznom nosila je
haljinu od ljubiaste svile, i stajala je tako neko vrijeme na vratima sa svojim mirija-
dom bora izbrazdanim i upalim licem podignutim prema nebu, i jednom mravom
rukom, dlana svjetlog i mekanog poput ribljeg trbuha, a tada je odmaknula pelerinu i
stala pomno promatrati prednji dio svoje oprave.
Oprava kraljevske i ugaene boje visjela joj je s mravih ramena, preko upalih
grudi, zatim se nategla na trbuhu i onda opet padala, nadimljui se malo iznad podsu-
kanja koje e skidati jednu po jednu kako proljee napreduje i naiu topli dani. Bila
je to neko krupna ena ali sad je posvuda izbijao kostur, labavo pokriven suhom
istanjenom koom to se opet zategnula na gotovo nabreklom trbuhu, kao da su mii-
i i tkivo neko bili hrabrost ili snaga koju su dani ili godine troili sve dok nije pre-
ostao samo nesavladivi kostur uzdiui se poput ruevine ili meaa iznad snene i
nepristupane utrobe, a iznad svega toga ono oronulo lice koje se doimalo kao da su i
same kosti izvan mesa, podignute prema tom silovitom danu s izrazom punim isto-
dobno i fatalizma i djetinjasto zaprepatenog razoaranja, sve dok se nije okrenula i
opet ula u kuu i zatvorila vrata.
Zemlja neposredno oko vrata bila je ogoljela. Kao da su potplati bosih nogu ita-
vih pokoljenja ostavili na njoj neku patinu, kao na starome srebru ili na zidovima
meksikih kua koje lijepe rukom. Kraj kue, dajui hlad u ljeti, stajala su tri sta-
bla duda, i makasti listovi koji e kasnije postati iroki i smireni poput dlanova ruku
lepetali su u plosnatim valovima na snanom vjetru. Par ojki pojavio se niotkuda,
zakovitlavi se na zapuhu poput arenih komadia krpe ili papira i spustivi se na du-
dove, gdje su se ljuljale i naginjale prodorno krijetei u vjetar koji je sa svoje strane
trgao i nosio njihove grube krikove u daljinu poput komadia papira ili krpe. Tada su
im se pridruile jo tri pa su se i one neko vrijeme ljuljale i naginjale u iskrivljenim
183
William Faulkner
granama i krijetale. Vrata kolibe su se otvorila i Dilsey se opet pojavila, ovaj put u
mukom pustenom eiru i vojnikoj kabanici, ispod ijih je otrcanih skuta visjela
njezina plava kockasta haljina i nejednako se nadimala, i lepetala oko nje dok je pre-
lazila dvorite i penjala se stubama do kuhinjskih vrata.
as kasnije pojavila se, ovaj put nosei otvoreni kiobran koji je drala ukoso u
vjetar, prela do hrpe drva te odloila kiobran na zemlju, jo otvoren. Onda ga je
brzo uhvatila i zadrala i neko vrijeme tako s njim stajala ogledajui se oko
sebe. Tada ga je zatvorila i poloila na zemlju i naslagala drvo za ogrjev u naramak,
privila ga uz prsa, uzela kiobran i napokon ga uspjela otvoriti i vratila se do stuba i
drala drva u nesigurnoj ravnotei dok je pokuavala zatvoriti kiobran, koji je
onda stavila uspravno u kut odmah kraj vrata. Izbacila je drva u sanduk iza pei.
Tada je skinula kabanicu i eir i uzela prljavu pregau sa zida i privezala je i naloi-
la vatru u tednjaku. Dok je to radila, tropoui reetkom i zvekeui poklopcima,
gospoa Compson poela ju je dozivati s vrha stuba.
Imala je na sebi jutarnju haljinu od proivenog crnog satena, i vrsto ju je jednom
rukom stezala pod podbratkom. U drugoj je ruci drala crveni gumeni termofor, i
tako je stajala na vrhu stranjega stubita i dozivala - Dilsey - jednolino i u
ravnomjernim razmacima u tiho stubite koje se sputalo u potpunu tamu a tada opet
izranjalo ondje gdje je na njega padalo sivo svjetlo s prozora. - Dilsey - zvala je, bez
modulacije i bez naglaska i bez urbe, kao da uope ne oekuje odgovor. - Dilsey.
Dilsey se javila i prestala kloparati oko tednjaka, ali prije nego je stigla prijei
kuhinju gospoa Compson ju je opet zazvala, i jo jednom prije nego je prela blago-
vaonicu i stala tako da joj se glava isticala na sivoj mrlji prozora.
- Dobro, dobro - rekla je Dilsey. - Dobro, tu sam. Napunit u ga im bude vrue
vode. - Podigla je suknje i popela se stubama, potpuno izbrisavi sivo svjetlo. - Osta-
vite ga dolje i ajte natrag u krevet.
- Nije mi bilo jasno to se dogaa - rekla je gospoa Compson. - Leim budna ve
najmanje jedan sat, a ne ujem ni glaska iz kuhinje.
- Ostavite ga dolje i ajte natrag u krevet - rekla je Dilsey. S mukom se uspinjala
stubama, bezoblina, zadihana. - Vatra e se razgorit za minutu, a voda e bit topla
za dvije.
- Leim budna ve bar jedan sat - rekla je gospoa Compson. - Mislila sam da
moda eka da ja siem i naloim vatru.
Dilsey je stigla do vrha stubita i uzela termofor. - Sredit u ga ja za minutu -
rekla je. - Luster je zaspo jutros, izgubio je pol noi u onom cirkusu. Ja u sama za-
palit vatru. Ajte sad, da se drugi ne probude dok sve ne zgotovim.
- Ako doputa Lusteru stvari to ga odvlae od posla, onda si sama kriva to
zbog toga trpi - rekla je gospoa Compson. - A Jasonu nee biti drago ako uje za
184
William Faulkner
to. Zna da nee.

- E, nije io s Jasonovim novcem - rekla je Dilsey. - To sigurno. - Pola je prema
stubama. Gospoa Compson se vratila u svoju sobu. Dok se opet uvlaila u krevet
ula je kako Dilsey jo silazi niza stube s onom bolnom i jezivom sporou koja
bi ovjeka izludjela da je nije nakon nekog vremena progutalo kloparanje vrata na
smonici.
Ula je u kuhinju i naloila vatru i poela pripremati doruak. U jednom trenutku
prekinula je posao, otila do prozora i pogledala prema svojoj kolibi, zatim pola na
vrata i otvorila ih i viknula u vjetrovito jutro.
- Luster! - vikala je i stala da osluhne, okreui lice od vjetra. - Ej, Luster! - Opet
je osluhnula, i kad se pripremila da jo jednom vikne, Luster se pojavio iza ugla ku-
hinje.
- Molim? - rekao je neduno, tako neduno da ga je Dilsey, na trenutak nepomi-
na, pogledala izraavajui licem vie od pukog iznenaenja.
- A e si ti? - rekla je.
- Nige - rekao je on. - Samo u podrumu.
- I to radi u podrumu? - rekla je. - I nemoj mi tu stajat na kii, budalo jedna -
rekla je.
- Ni ne radim - rekao je. Popeo se stubama.
- Da se nisi usudio pro kroz ova vrata bez naramka drva - rekla je. - Evo, morala
sam i drvo vu i jo palit vatru. Jel ti nisam sino rekla da ne odlazi odavde prije
nego onaj sanduk za ogrjev napuni do vrha?
- I jesam - rekao je Luster. - Napunio sam ga.
- I kamo je onda nestalo?
- Ne znam. Nisam ga ja ni tako.
- No dobro, sad ga lijepo napuni - rekla je. - I onda idi gore i pobrini se za
Benjyja.
Zatvorila je vrata. Luster je krenuo prema drvima. Onih je pet ojki lepetalo oko
kue, krijetalo, i opet sjedalo na dud. Promatrao ih je. Uzeo je kamen i bacio ga. - I
- rekao je. - Ajte natrag u pakao kamo i spadate. Jo nije ponedjeljak.
Natovario je na sebe cijelo brdo drva za ogrjev. Nije vidio preko njega, i doteturao
je do stuba i uz njih i tresnuo o vrata, rasipajui cjepanice. Tada je dola Dilsey i
otvorila mu vrata i on je zateturao preko kuhinje. - Ej, Luster! - viknula je, ali on je
ve izbacio drvo u sanduk uz gromovit tresak. - Ha! rekao je.
- Oe ti to probudit cijelu kuu? - rekla je Dilsey. Klepnula ga je dlanom po za-
tiljku. - Sad idi gore i nek se Benjy obue.
185
William Faulkner
- Razumijem - rekao je. Poao je prema vanjskim vratima.

- Kamo si krenijo? - rekla je Dilsey.
- Mislio sam da je bolje da idem oko kue i na prednja vrata, da ne probudim mi-
lostivu i njih.
- Idi po stranjim stubama kako sam ti rekla i obuci Benjyja - rekla je Dilsey. -
Ajde, jes uo.
- Razumijem - rekao je Luster. Vratio se i iziao kroz vrata blagovaonice. Poslije
nekog vremena prestala su lupati. Dilsey se pripremila da zamijesi pecivo. Dok je
ravnomjerno tresla sito nad daskom za mijeenje, pjevala je, najprije za sebe, neto
bez odreene melodije ili rijei, neto to se ponavljalo, turobno, alostivo i suzdra-
no, dok je brano iz njezinih ruku fino i ravnomjerno snijeilo kroz sito na dasku za
mijeenje. tednjak je poeo zagrijavati prostoriju i ispunjati je mrmljavim molovi-
ma vatre, i ubrzo je ve pjevala glasnije, kao da joj se i glas malo otopio u sve jaoj
toplini, a tada ju je gospoa Compson opet zazvala iz kue. Dilsey je podigla lice
kao da joj oi mogu prodrijeti i zaista prodiru kroz zidove i strop i vide staricu u nje-
zinoj proivenoj jutarnjoj haljini na vrhu stubita, kako u redovitim razmacima poput
automata zaziva njezino ime.
- O, Boe - rekla je Dilsey. Spustila je sito, podigla rub pregae i obrisala ruke te
uzela termofor sa stolca na koji ga je stavila i omotala pregaom drak kotlia iz ko-
jega je ve malo sukljala para. - Samo as - viknula je. - Voda se evo ba zgrijala.
Meutim nije termofor bio ono to je gospoa Compson htjela, i drei ga za
grljak kao mrtvu koko, Dilsey je otila do podnoja stubita i pogledala gore.
- Pa to Luster nije gore s njim? - rekla je.
- Lustera uope nema u kui. Ve dugo ovdje leim i ekam da ga ujem. Znala
sam da e zakasniti, ali ipak sam se nadala da e doi na vrijeme da sprijei Benja-
mina da ne probudi Jasona ba ovaj jedini dan u tjednu kad moe ujutro dulje spava-
ti.
- Ne znam kako moete oekivat da e netko spavat dok vi tako stojite na vrh stu-
ba i urlate na eljad ve u cik zore - rekla je Dilsey. Poela se s velikim naporom
uspinjati stubama. - Poslala sam tog maloga gore prije pola sata.
Gospoa Compson ju je gledala i pridravala jutarnji ogrta pod podbratkom. -
to e sad? - rekla je.
- Idem obu Benjyja i dovest u ga dolje u kuhinju da nam ne probudi Jasona i
Quentin - rekla je Dilsey.
- Jo nisi poela praviti doruak?
- I za to u se pobrinut - rekla je Dilsey. - Bolje da idete natrag u krevet dok vam
Luster ne zapali vatru. Studeno je jutros.
186
William Faulkner
- Kao da ne znam - rekla je gospoa Compson. - Noge su mi kao led. Tako su

hladne da sam se od toga probudila. - Gledala je kako se Dilsey penje stubama. Dugo
joj je trebalo. - Zna kako se Jason uzrujava kad doruak kasni - rekla je gospoa
Compson.
- Ne mogu ja ba sve odjednom - rekla je Dilsey. - Ajte natrag u krevet, prije nego
mi jo i vi budete jutros na brizi.
- Ako e sad sve ostaviti da obue Benjamina, bolje da ja siem i pripremim do-
ruak. Ti zna isto tako dobro kao i ja kako se Jason uzrujava kad doruak kasni.
- A ko e onda jest vae splaine? - rekla je Dilsey. - Samo mi to recite. Ajte sad -
rekla je, uspinjui se s mukom. Gospoa Compson je stajala i gledala je kako se pe-
nje odupirui se o zid jednom rukom, pridravajui suknju drugom.
- Ide ga probuditi samo zato da ga obue? - rekla je.
Dilsey je zastala. Podignuvi nogu prema sljedeoj stubi, s rukom na zidu, stajala
je nepokretna i bezoblina pred sivom mrljom prozora iza sebe.
- Pa to nije budan? - rekla je.
- Nije bio kad sam ja pogledala - rekla je gospoa Compson. - Ali ve mu je
davno vrijeme. On zbilja nikad ne spava poslije pola osam. Ti to dobro zna.
Dilsey nita nije odgovorila. Nije se makla s mjesta, ali premda je nije mogla
jasno vidjeti osim kao kvrgavu plonu sjenu, gospoa Compson je znala da je malo
oborila lice i da sad stoji ondje kao to krave stoje na kii, drei prazan termofor za
grljak.
- Nisi ti ta koja mora snositi posljedice - rekla je gospoa Compson. - To nije tvo-
ja briga. Ti moe otii. Ne mora nositi cijeli taj teret iz dana u dan. Ti nita ne du-
guje ni njima ni uspomeni na gospodina Compsona. Znam da nikad nisi osjeala ni-
kakve ljubavi prema Jasonu. Nisi to nikad pokuala ni sakriti.
Dilsey nije nita rekla. Polako se okrenula i poela silaziti, sputajui tijelo od stu-
be na stubu, kao malo dijete, pridravajui se rukom o zid. - Ajde, idite i ostavite ga
na miru - rekla je. - Nemojte vie i unutra. Ja u poslat Lustera k njemu im ga na-
em. Ostavite ga na miru.
Vratila se u kuhinju. Pogledala je u tednjak, zatim je skinula pregau preko glave
i navukla kabanicu i otvorila vanjska vrata i ogledala se po dvoritu. Vrijeme joj se
zabadalo u meso, otro i prodorno, ali nita se drugo na vidiku nije micalo. Sila je
stubama, oprezno, kao da se boji da ne proizvede buku, i zamakla iza ugla kuhinje.
Ba u tom trenutku Luster se iznenada i neduno pojavio na podrumskim vratima.
Dilsey se zaustavila. - to sad radi? - rekla je.
- Nita - rekao je Luster. - Gospon Jason su rekli da pronaem odakle curi ona
voda u podrumu.
187
William Faulkner
- A kad ti je reko da to napravi? - rekla je Dilsey. - Lani za Novu godinu, jelda?

- Pa mislio sam da pogledam dok spavaju - rekao je Luster. Dilsey je dola do po-
drumskih vrata. Odmaknuo se i ona je zavirila dolje u tminu koja je vonjala na
vlanu zemlju i plijesan i gumu.
- Hm - rekla je Dilsey. Opet je pogledala Lustera. Doekao ju je pogledom ne-
dunim, pitomim i otvorenim. - Ne znam to radi, ali bolje ti je da odma prestane.
Valjda si se i ti danas nameraio na mene kao i svi drugi, jelda? Da si smjesta oti-
o gore k Benjyju, uje li?
- Razumijem - rekao je Luster. Poao je urno prema kuhinjskim stubama.
- Ej - rekla je Dilsey. - Donesi mi jo jedan naramak drva dok si tu.
- Razumijem - rekao je. Proao je kraj nje na stubama i uputio se k hrpi drva. Kad
je as kasnije opet doteturao do vrata, i opet nevidljiv i slijep unutar i iza svog drve-
nog avatara, Dilsey je otvorila vrata i usmjerila ga vrstom rukom preko kuhinje.
- Samo baci opet u onaj sanduk - rekla je. - Samo baci.
- I moram - rekao je Luster, zadihan. - Ne mogu ga inae nikako spustit.
- Onda tu stoj neko vrijeme i dr ga - rekla je Dilsey. Skidala mu je teret drvo po
drvo. - to te jutros spopalo? Kadgod te poaljem po drva ne donese vie od est
cjepanica odjednom pa da te ubijem, a vidi sad ovo danas. to si naumio trait
od mene? Pa ta taj cirkus nije ve otio iz grada?
- Je. Otio je.
Stavila je i posljednju cjepanicu u sanduk. - Ajde sad gore k Benjyju ko to sam ti
rekla. I nemoj da me netko zivka sa stuba sve dok ja ne pozvonim. Jes me uo?
- Jesam - rekao je Luster. Nestao je kroz okretna vrata. Dilsey je metnula jo drva
u tednjak i vratila se svojem tijestu. Nakon nekog vremena opet je poela pjevati.
Prostorija se ugrijala. Ubrzo je Dilseyjina koa poprimila nekakav topli, puniji
sjaj dok se tako kretala po kuhinji prikupljajui sastojke za doruak, sastavljajui
obrok i nije vie, kao Lusterova i njezina put prije toga, izgledala kao da je posuta fi-
nim drvenim pepelom. Na zidu iznad kredenca, nevidljiv osim u noi pri svjetlu
svjetiljke pa ak i tada duboko zagonetan jer je imao samo jednu kazaljku, kuckao je
starinski zidni sat, a nakon to je ispustio neki udan zvuk kao da se nakaljava, od-
bio je pet.
- Osam sati - rekla je Dilsey. Stala je, podigla glavu i oslukivala. Ali nije se ulo
nita osim sata i vatre. Otvorila je penicu i pogledala svoje tijesto, a tada je onako
pognuta zastala dok je netko silazio stubama. ula je korake kako prelaze blagova-
onicu, zatim su se okretna vrata otvorila i uao je Luster, a za njim krupan mukarac
koji kao da je bio oblikovan od neke tvari iji sastojci ne ele ili ne mogu prionuti ni-
jedan uz drugoga, ni uz kostur koji ih odrava. Koa mu je izgledala mrtvaki i bez
188
William Faulkner
dlake; pritom sav nabrekao, kretao se nezgrapno, gegajui kao dresirani medvjed.
Kosa mu je bila blijeda i rijetka. Bila je glatko zaeljana niz elo kao u djece na sta-
rim fotografijama. Oi su mu bile bistre, njeno blijedoplave poput razlika, a debele
su usnice visjele otvorene i malo slinave.
- Je li mu zima? - rekla je Dilsey. Obrisala je ruke o pregau i dodirnula mu ruku.
- Ako njemu nije, meni je - rekao je Luster. - Uvijek je zima za Uskrs. Nefaljeno.
Gospoa Carlin kae da ako nema vremena da joj pripremi termofor onda nije ni
vano.
- O Boe - rekla je Dilsey. Dovukla je stolac u kut izmeu sanduka za ogrjev i
tednjaka. Mukarac je posluno otiao do njega i sjeo. - Daj pogledaj u blagovaoni-
cu i vidi e sam ostavila taj termofor - rekla je Dilsey. Luster je donio termofor iz
blagovaonice i Dilsey ga je napunila i dala mu ga. - Ajde, pouri - rekla je. - Vidi jel
Jason budan. Reci im da je sve gotovo.
Luster je iziao. Benjy je sjedio kraj tednjaka. Sjedio je mlitavo, posve nepokre-
tan osim glave koja kao da je neprestano kimala dok je svojim milim neodreenim
pogledom gledao Dilsey kako se kree po kuhinji. Luster se vratio.
- Usto je - rekao je. - Gospoa Carlin kae da prostre stol. - Priao je tednjaku i
rairio nad njim ruke s dlanovima nadolje. - Usto je, velim - rekao je. - ini mi se da
je ljut ko pas.
- Ma to je sad? - rekla je Dilsey. - Makni se odatle. Kako mogu neto radit kad
mi tu stoji iznad tednjaka?
- Zima mi je - rekao je Luster.
- Na to si moro mislit dok si bio u onom podrumu - rekla je Dilsey. - A to to ljuti
Jasona?
- Kae da smo ja i Benjy razbili onaj prozor u njegovoj sobi.
- Sto, razbit je? - rekla je Dilsey.
- Tako on kae - ree Luster. - Kae da sam ga ja razbio.
- Kako si mogo kad dri sobu zakljuanu dan i no?
- Kae da sam baco kamenje i razbio ga - rekao je Luster.
- Pa jesi li?
- Na asnu rije nisam - rekao je Luster.
- Nemoj mi lagat, mali - rekla je Dilsey.
- Ma nisam, kad kaem - rekao je Luster. - Pitaj Benjyja ako jesam. Nisam ni gle-
do taj prozor.
- Ko ga je onda mogo razbit? - rekla je Dilsey. - On samo gnjavi, da probudi Qu-
entin - rekla je i izvukla lim s pecivom iz penice.
189
William Faulkner
- A bit e - rekao je Luster. - udna je to eljad. Drago mi je to nisam njiov.

- Da nisi njiov? - rekla je Dilsey. - Samo da ti kaem, crniu, ima u tebi isto tolko
kompsonske gadosti ko u njima. Jesi siguran da ti nisi razbio onaj prozor?
- A zato bi ga io razbijat?
- A zato radi sve tvoje ostale gadosti? - rekla je Dilsey. - Ajde, pazi sad na nje-
ga, da opet ne opee ruku dok ja ne namjestim stol.
Pola je u blagovaonicu, gdje su je uli kako se kree, zatim se vratila i stavila ta-
njur na kuhinjski stol i napunila ga hranom. Ben ju je gledao i slinio, isputajui ne-
kakav nejasan, lakom zvuk.
- Dobro je, dobro, zlato - rekla je. - Evo tvog doruka. Dovui njegov stolac,
Luster. - Luster je pomaknuo stolac i Ben je sjeo, cvilei i slinei. Dilsey mu je sve-
zala krpu oko vrata i obrisala mu usta okrajkom. - I gledaj da bar jedanput ne
zaprlja sve na sebi - rekla je, dodajui Lusteru licu.
Ben je prestao cviliti. Gledao je licu kako mu se podie prema ustima. Kao da je
ak i lakomost u njemu bila povezana s miijem, a sama glad nesuvisla, nesvjesna
da je glad. Luster ga je hranio vjeto i ravnoduno. Tu i tamo, pozornost bi mu
se vratila dovoljno da naglo odmakne licu tako da Ben zatvori usta na prazan zrak,
ali bilo je oito da su Lusterove misli negdje drugdje. Druga mu je ruka poivala na
naslonu stolca i na toj se mrtvoj povrini pokretala oprezno, njeno, kao da izvla-
i neku neujnu melodiju iz te mrtve praznine, pa je jednom, dok su mu prsti iz ubi-
jenog drveta izazivali bezvuni i sloeni arpeggio, ak zaboravio izazivati Bena li-
com sve dok ga Ben nije ponovno prizvao jecajem.
Dilsey se kretala amo-tamo po blagovaonici. Nakon nekog vremena pozvonila je
malim jasnim zvoncem, a tada je Luster u kuhinji uo kako gospoa Compson i Ja-
son silaze i uo je Jasonov glas i sluajui zakolutao oima tako da su se vidjele
samo bjeloonice.
- Naravno, znam da ga oni nisu razbili - rekao je Jason. - Naravno, znam. Moda
se razbio od promjene vremena.
- Ne znam kako se to moglo dogoditi - rekla je gospoa Compson. - Tvoja soba je
zakljuana cijeli cjelcati dan, tono onako kako je ostavi kad ide u grad. Nitko od
nas nikad onamo ne ulazi osim u nedjelju kad je istimo. Ne bih htjela da pomisli
kako bih ja ulazila nekamo gdje sam nepoeljna, ili da bih to bilo kome drugome do-
pustila.
- Pa nisam ni rekao da si ga ti razbila, je li tako? - rekao je Jason.
- Ja ne elim ulaziti u tvoju sobu - rekla je gospoa Compson. - Ja potujem sva-
iji privatni ivot. Ne bih ja prela preko tog praga ak i da imam klju.
- Da - rekao je Jason. - Znam da tvoji kljuevi ne pristaju u moju bravu. Zato sam
190
William Faulkner
je i dao izmijeniti. Ali hou samo znati kako se taj prozor mogao razbiti.
- Luster kae da ga on nije razbio - rekla je Dilsey.
- To sam znao a da ga i ne pitam - rekao je Jason. - A gdje je Quentin? - rekao je.
- One di i svake nedjelje ujutro - rekla je Dilsey. - Ma to je to tebe spopalo ovih
zadnjih par dana, ha?
- No dobro, od sada e sve biti drugaije - rekao je Jason. - Idi gore i reci joj da je
doruak gotov.
- Ostavi je na miru, Jasone - rekla je Dilsey. - Ona se die za doruak svakog jutra
u tjednu, i gospoa Carlin joj je dopustila da ostane u krevetu u nedjelju. Ti to zna.
- Ne mogu drati punu kuhinju crnaca koji e je sluiti kad se sjeti, ma koliko ja
to elio - rekao je Jason. - Idi i reci joj neka sie na doruak.
-Niko je ni ne mora sluit - rekla je Dilsey. - Ja stavim njen doruak na toplo i...
- Jesi li me ula? - rekao je Jason.
- ujem ja tebe - rekla je Dilsey. - Ni drugo ni ne ujem kad si ti u kui. Ako se
ne svadi s Quentin ili s mamom, onda vie na Lustera i Benjyja. Zato mu putate
da se tako ponaa, gospoo Carlin?
- Bolje da poslua - rekla je gospoa Compson. - On je sad glava kue. Njegovo
je pravo zahtijevati od nas da potujemo njegove elje. Ja se trudim, pa ako mogu ja,
moe i ti.
- Svejedno je glupo bit tako zle volje pa tjerat Quentin iz kreveta samo zato to to
njemu pae - rekla je Dilsey. - Moda misli da je ona razbila taj prozor.
- Bi ona, da se sluajno toga sjetila - rekao je Jason. - Hajde sad idi i napravi to
sam ti rekao.
- A ne bi joj ba nit zamjerila da je - rekla je Dilsey idui prema stubama. - Kad
joj neprestano cekee cijelo bogovetno vrijeme dok si u kui.
- Tiho, Dilsey - rekla je gospoa Compson. - Ne prilii ni tebi ni meni da Jasonu
govorimo to e uiniti. Ponekad mislim da nije u pravu, ali trudim se da se pokorim
njegovim eljama zbog svih vas. Ako sam ja dovoljno jaka da doem k stolu, onda
moe i Quentin.
Dilsey je izila. uli su je kako se uspinje stubama. Dugo su je uli na stubitu.
- Ima velianstvenu zbirku sluinadi - rekao je Jason. Podvorio je majku i sebe
hranom. - Jesi li ikad imala ijednoga koji je bio vrijedan i metka? Valjda ipak jesi,
nekad, prije nego sam dovoljno odrastao da to upamtim.
- Moram im ugaati - rekla je gospoa Compson. - Potpuno ovisim o njima. Na
alost, preslaba sam. Da sam bar snana. Da bar mogu sama obavljati sav kuni po-
sao. Mogla bih ti barem taj teret skinuti s lea.
191
William Faulkner
- Da, u lijepom bismo svinjcu onda ivjeli - rekao je Jason. - Pouri, Dilsey -
viknuo je.
- Znam da mi predbacuje - rekla je gospoa Compson to sam im dopustila da
danas odu u crkvu.
- Kamo da odu? - rekao je Jason. - Zar onaj vraji cirkus jo nije otiao?
- U crkvu - rekla je gospoa Compson. - Crnci imaju posebnu uskrsnu misu. Obe-
ala sam Dilsey prije dva tjedna da mogu ii.
- to znai da emo imati hladni ruak - rekao je Jason - ili ga uope neemo ima-
ti.
- Znam da sam ja kriva - rekla je gospoa Compson. - Znam da sad meni predba-
cuje.
- A to? - rekao je Jason. - Pa nisi valjda ti uskrsla Krista. Ili jesi?
uli su Dilsey kako se popela na posljednju stubu, zatim kako polako hoda po
hodniku.
- Quentin - rekla je. Kad je zazvala prvi put, Jason je odloio no i vilicu, i kao da
su i on i njegova majka svaki sa svoje strane stola ekali u potpuno identinom polo-
aju; jedan hladan i lukav, guste smee kose koja se sa svake strane ela uvijala u
dva tvrdoglava uvojka, kao u barmena na karikaturama, i smeih oiju s crno obrub-
ljenim arenicama poput pekula, a druga hladna i plaljiva, potpuno bijele kose i
oiju podbulih i izgubljenih i tako tamnih da se inilo da su sama zjenica ili sama a-
renica.
- Quentin - rekla je Dilsey. - Ustani, duo. ekaju te s dorukom.
- Ne shvaam kako se taj prozor mogao razbiti - rekla je gospoa Compson. - Jesi
li siguran da se to dogodilo ba juer? Mogao je dugo stajati razbijen, uz ovo toplo
vrijeme. Gornje okno, skriveno iza aluzine.
- Po posljednji put ti kaem da se to dogodilo juer - rekao je Jason. - Misli
valjda da ne poznajem sobu u kojoj stanujem? Misli da sam mogao ivjeti u njoj tje-
dan dana s rupom u prozoru kroz koju moe provui ruku... - glas mu se prekinuo,
posustao, i ostao je zurei u majku oima na trenutak potpuno praznim, bez ikakva
izraaja. Kao da su mu oi zadravale dah dok ga je majka gledala, lica mlohavog i
plaljivog, rasplinutog, vidovitog a ipak tupog. Dok su tako sjedili, Dilsey je govori-
la:
- Quentin. Nemoj se poigravat sa mnom, duo. Sii na doruak, duo. ekaju te.
- Nikako mi to nije jasno - rekla je gospoa Compson. - Ba kao da je netko poku-
ao provaliti u kuu... - Jason je skoio. Stolica se prevrnula s treskom. - to... - rekla
je gospoa Compson zurei u njega kad je projurio kraj nje i zaletio se preskaui
stube, na kojima je susreo Dilsey. Lice mu je sad bilo u sjeni i Dilsey je rekla:
192
William Faulkner
- Duri se. Tvoja mama nije otkljuala... - Ali Jason je projurio kraj nje hodnikom
sve do vrata. Nije zvao. Zgrabio je kvaku i pokuao otvoriti, tada je stajao s kvakom
u ruci i malo pognute glave kao da oslukuje neto mnogo udaljenije nego to je taj
omeeni prostor iza vrata, neto to je ve uo. Drao se kao ovjek koji se pretvara
da slua kako bi pred sobom sa krio ono to ve uje. Iza njega se gospoa Compson
penjala stubama i zvala ga. Tada je ugledala Dilsey i prestala zvati njega, i umjesto
toga zvala nju.
- Kaem ti da jo nije otkljuala ta vrata - rekla je Dilsey.
Kad je progovorila on se okrenuo i potrao prema njoj, ali glas mu je bio miran,
staloen. - Nosi klju sa sobom? - rekao je. - Hou rei, ima li ga sada, ili ga
moda...
- Dilsey - rekla je gospoa Compson sa stubita.
- Ili to? - rekla je Dilsey. - Zato ne pusti...
- Klju - rekao je Jason. - Od ove sobe. Nosi li ga cijelo vrijeme sa sobom. Majko.
- Tada je ugledao gospou Compson i siao joj stubama u susret. - Daj mi taj klju -
rekao je. Poeo je pipati depove pohabanog crnog jutarnjeg ogrtaa na njoj. Ona se
opirala.
- Jasone - rekla je. - Jasone! Zar me ti i Dilsey hoete opet strpati u krevet? - rekla
je gurajui ga od sebe. - Ne da mi ni da nedjelju provedem u miru?
- Klju - rekao je Jason pretraujui je. - Ovamo s njim. - Osvrnuo se prema vrati-
ma, kao da oekuje da e se naglo rastvoriti prije nego opet stigne do njih s kljuem
koji jo nema.
- Dilsey, molim te! - rekla je gospoa Compson, steui ogrta oko sebe.
- Daj mi klju, budalo jedna stara! - povikao je Jason iznenada. Iz depa joj je si-
lom izvukao golemi sveanj zahralih kljueva na eljeznom kolutu kao u sred-
njovjekovnog uzniara i odjurio natrag hodnikom, dok su ga dvije ene slijedile.
- Ej, Jasone! - rekla je gospoa Compson. - Nikad nee pronai pravi - rekla je. -
Zna da ja nikad nikome ne doputam da uzima moje kljueve, Dilsey - rekla je. Po-
ela je naricati.
- Tiho - rekla je Dilsey. - Nee on njoj nita napravit. Ja mu neu dat.
- Ali u nedjelju ujutro, u mojoj vlastitoj kui - rekla je gospoa Compson. - A toli-
ko sam se trudila da ih odgojim kao krane. Daj meni da naem pravi klju, Jasone
- rekla je. Stavila mu je ruku na nadlakticu. Onda se poela hrvati s njim, ali on ju je
laktom odgurnuo u stranu i naas je pogledao ledenim i opsjednutim oima a zatim
se opet okrenuo vratima i glomaznim nezgrapnim kljuevima.
- utite - rekla je Dilsey. - uj, Jasone!
193
William Faulkner
- Neto se strano dogodilo - zavapila je gospoa Compson. - Sigurna sam. uj,

Jasone - rekla je i opet ga uhvatila za ruku. - Gle, ne da mi ak ni da pronaem klju
od sobe u mojoj vlastitoj kui!
- No, no - rekla je Dilsey. - Ma to se moe dogodit? Ja sam tu. Neu mu ja dat da
joj neto naao uini. Quentin - rekla je podigavi glas - nita se ti ne boj, duo, ja
sam tu.
Vrata su se naglo otvorila prema unutra. Stajao je na njima na trenutak, skrivajui
pogled na sobu, a zatim je zakoraio u stranu. - Uite - rekao je hrapavim, ravnim
glasom. Ule su. Nije to bila soba mlade djevojke. Nije to bila niija soba, i slabaan
vonj jeftine kozmetike i ono nekoliko enskih predmeta i drugih dokaza nezgrapnih i
beznadnih pokuaja da je uine enstvenom samo su podvlaili njezinu anonimnost,
pridajui joj onu mrtvu i stereotipnu privremenost soba u sumnjivim svratitima.
Krevet je bio netaknut. Na podu je leao zamazani komad rublja od jeftine kriave
ruiaste svile, iz poluotvorene ladice komode visjela je jedna jedina arapa. Prozor
je bio otvoren. Tik uz kuu rasla je kruka. Bila je u cvatu i grane su strugale i greble
o kuu a zasien zrak, koji je prodirao kroz prozor, donosio je u sobu turoban miris
cvijea.
- No eto - rekla je Dilsey. - Jel vam nisam rekla da joj nije nita?
- Nita? - rekla je gospoa Compson. Dilsey je pola za njom u sobu i stavila joj
ruku na rame.
- Ajde, lijepo idite i legnite - rekla je. - Na u ja nju za deset minuta.
Gospoa Compson je otresla ruku sa sebe. - Pronai pismo - rekla je. - Quentin je
ostavio pismo kad je to napravio.
- U redu - rekla je Dilsey. - Na u ga. Ajte vi samo u svoju sobu.
- Znala sam onog asa kad su je prozvali Quentin da e se ovo dogoditi - rekla je
gospoa Compson. Prila je komodi i poela prevrtati predmete razasute po njoj -
boice od parfema, kutiju s puderom, izgrienu olovku, karice s jednim slomljenim
krakom koje su leale na pokrpanom alu pranom od pudera i zamrljanom ruem. -
Nai to pismo - rekla je.
- I ou - rekla je Dilsey. - Ajte sad, ujete. Ja i Jason emo ga na. Samo vi ajte u
svoju sobu.
- Jasone - rekla je gospoa Compson. - Gdje je on? - Pola je k vratima. Dilsey ju
je slijedila niz hodnik do drugih vrata. Bila su zatvorena. - Jasone - zazvala je kroz
vrata. Nije bilo odgovora. Pokuala je okrenuti kvaku, zatim ga je opet pozvala. Ali i
dalje nije bilo odgovora, jer on je iz ormara bacao iza sebe stvari, odjeu, cipele,
koveg. Tada je iziao nosei ispiljeni dio drvene obloge i stavio je na pod i opet
uao u ormar i iziao s metalnom kutijom. Stavio ju je na krevet i gledao u razbijenu
194
William Faulkner
bravu na kutiji dok je iz depa izvlaio kolut s kljuevima i odabirao klju, i onda
opet stajao s odabranim kljuem u ruci promatrajui razbijenu bravu. Tada je spre-
mio kljueve natrag u dep i paljivo istresao sadraj kutije na krevet. Jedna-
ko paljivo slagao je papire, podiui i istresajui jedan po jedan. Tada je prevrnuo
kutiju pa i nju istresao i onda polako spremio papire natrag i opet stajao, gledajui
razbijenu bravu, s kutijom u rukama i oborene glave. Vani pred prozorom uo je
kako se ojke kovitlaju i krijete i onda odlijeu, dok im vjetar raznosi krikove, a
negdje se ulo kako je proao neki automobil i taj je zvuk takoer iezao. Majka ga
je iza vrata ponovo zvala, ali nije se ni pomakao. uo je Dilsey kako je odvodi hod-
nikom, a zatim kako se zatvaraju neka vrata. Tada je opet spremio kutiju natrag u
zidni ormar i pobacao u njega odjeu i poao niza stube do telefona. Dok je stajao sa
slualicom uz uho i ekao, Dilsey je sila stubama. Pogledala ga je ne zaustavljajui
se i otila dalje.
Dobio je vezu. - Ovdje Jason Compson - rekao je, i glas mu je bio tako hrapav i
promukao da je morao ponoviti. - Jason Compson - rekao je, nastojei da kontrolira
glas. - Pripremite kola za deset minuta, s vaim zamjenikom ako vi ne moete ii. Ja
u doi... to? ... Provalna kraa. Moja kua. Znam tko je... Provalna kraa, kaem.
Pripremite kol... to? Zar vi niste plaeni da provodite zakon... Da, bit u ondje za
pet minuta. Neka ta kola budu spremna da odmah krenemo. Ako ne budu, izvijestit
u o tome guvernera.
Tresnuo je slualicom i preao blagovaonicu, gdje je jedva naeti obrok sada sta-
jao hladan na stolu i uao u kuhinju. Dilsey je punila termofor vodom. Ben je sjedio,
smiren i prazna pogleda. Kraj njega je Luster izgledao kao nekakav pas uvar, bistar
i budan. Neto je jeo. Jason je preao kuhinju.
- to nee nit pojest za doruak? - rekla je Dilsey. Nije uope obraao pozornost
na nju. - Ajde, odi jest, Jasone. - Nije ni zastao. Vanjska vrata zalupila su se za njim.
Luster je ustao i poao k prozoru i pogledao van.
- Uu - rekao je. - to se tamo gore dogaa? Da nije moda mlatio gospoicu Qu-
entin?
- Ti zaepi - rekla je Dilsey. - Samo mi sad uzrujaj Benjyja pa u ti glavu razbit.
Dr ga na miru kako god zna dok se ja ne vratim, uje. - Zaarafila je ep na
termoforu i izila. uli su je kako se penje stubama, a onda su uli kako Jason prola-
zi kraj kue u svom automobilu. Poslije toga u kuhinji nije bilo vie nikakvog zvuka
osim upornog mrmljanja kotlia i sata.
- Zna na to se kladim? - rekao je Luster. - Kladim se da ju je premlatio. Kladim
se da ju je tresnio po glavi i sad je otio po doktora. Na to se kladim, da zna. - Sat je
tiktakao, sveano i duboko. Glasao se kao potmuli puls same te kue u raspadanju, i
poslije nekog vremena zakripao je i proistio grlo i odbio est puta. Ben je podigao
195
William Faulkner
pogled prema njemu, zatim prema okruglastom obrisu Lusterove glave na prozoru i
opet poeo klimati glavom i sliniti. Zastenjao je.
- Zavei, ludo - rekao je Luster ne okreui se. - Sve mi se ini, nita danas od
nae crkve. - Ali Ben je sjedio u stolcu i tiho cvilio dok su mu velike mekane ruke
visjele izmeu koljena. Iznenada je zaplakao, gotovo zatulio, otegnuto, zvuk
bez smisla i bez stanke. - uti - rekao je Luster. Okrenuo se i podigao ruku. - Oe da
te prebijem? - Ali Ben ga je gledao i otegnuto tulio pri svakom izdisaju. Luster mu je
priao i stresao ga. - Da si smjesta uutio! - viknuo je. - Evo - rekao je. Izvukao je
Bena iz stolca i povukao stolac pred tednjak, zatim otvorio vrata tednjaka i gurnuo
Bena u stolac. Izgledalo je kao da mali teglja uvodi nekakav nezgrapni tanker u uski
dok. Ben je opet sjeo licem okrenut prema ruiastim vratima. Uutio je. Tada su
opet uli sat, i Dilsey kako se sporo kree stepenicama. Kad je ula on je opet zaje-
cao. Tada je podigao glas.
- to si mu sad uinio? - rekla je Dilsey. - Ma to ga ne moe bar danas ujutro
pustit na miru?
- Nit mu nisam uinio - rekao je Luster. - Gospodin Jason ga je isprepado, to ti
je. Nije valjda ubio gospoicu Quentin, jelda?
- Tiho, Benjy - rekla je Dilsey. Utihnuo je. Ona je prila prozoru i pogledala van. -
Je li kia prestala? - rekla je.
- Je - rekao je Luster. - Prestala je ve davno.
- Onda hajte sad malo van - rekla je. - Ba sam nekako smirila milostivu.
- Idemo mi u crkvu? - rekao je Luster.
- Rei u ti kad doe vrijeme. Ti ga dr podalje od kue dok te ne zovnem.
- Moemo li oti na panjak? - rekao je Luster.
- U redu. Samo ga dr daleko od kue. Za danas sam istrpjela kolko sam mogla.
- Dobro - rekao je Luster. - Kamo je io gospodin Jason, mamice?
- A i to se tebe tie, jelda? - rekla je Dilsey. Poela je raspremati stol. - Tiho,
Benjy. Luster e te odvest van da se igra.
- A ta je napravio gospoici Quentin, mamice? - rekao je Luster.
- Ni joj nije napravio. Hajte van, vas dvojica.
- Kladim se da nije tu - rekao je Luster.
Dilsey ga je pogledala. - Kako zna da nije tu?
- Ja i Benjy smo je vidli sino e izlazi kroz prozor. Jelda, Benjy?
- Vidli je? - rekla je Dilsey gledajui ga.
- Mi je vidimo svake veeri - rekao je Luster. - Sputa se lijepo dolje po onoj
196
William Faulkner
kruki.
- Da mi nisi lagao, crniu - rekla je Dilsey.
- Ne laem ja. Pitaj Benjyja je li laem.
- A zato onda nisi neto reko, ha?
- Nije to moja stvar - rekao je Luster. - Neu se ja valjda plest u poslove bijelaca.
Ajmo, Benjy, idemo van, uje.
Izili su. Dilsey je neko vrijeme stajala za stolom, zatim je iznijela sue od doru-
ka iz blagovaonice i pojela svoj doruak i oistila kuhinju. Tada je skinula pregau i
objesila je i otila u podnoje stubita i naas osluhnula. Nije se ulo ni glaska. Na-
vukla je kabanicu i eir i pola preko u svoju kolibu. dwd
Kia je prestala. Vjetar je sad nailazio s jugoistoka, otkrivajui plave mrlje neba.
Na hrptu breuljka, iza drvea i gradskih krovova i tornjeva pojavilo se sunevo
svjetlo kao blijedi komad krpe, zatim nestalo. Kroz zrak se razleglo zvono, a tada su,
kao na neki znak, druga zvona prihvatila taj zvuk i ponovila ga.
Vrata kolibe su se otvorila i Dilsey je izila, opet u onoj smeoj pelerini i ljubi-
astoj haljini, s prljavim bijelim rukavicama do lakta, ali sada bez rupca na glavi.
Stala je u dvorite i zazvala Lustera. ekala je neko vrijeme, zatim pola do kue
i oko nje do podrumskih vrata, neprestano se drei zida, i pogledala kroz vrata. Ben
je sjedio na stubama. Pred njim je Luster uao na vlanom podu. Drao je u lijevoj
ruci pilu, koje se otrica malo ugnula pritisnuta njegovom rukom, i upravo se spre-
mao udariti po otrici istroenim drvenim ekiem s kojim je Dilsey vie od trideset
godina radila tueno pecivo. Tada je pila jedan jedini put lijeno zazveala i zvuk je
bez ivotne bodrosti zamro dok se otrica zadrala u tankom istom luku izmeu
Lusterove ruke i poda. Ipak se i dalje neshvatljivo izvijala.
- Ovako je on to radio - rekao je Luster. - Samo to jo nisam nao pravu stvar
ime u je lupit.
- To dakle radi, jel? - rekla je Dilsey. - Donesi mi taj eki - rekla je.
- Nisam ga pokvario - rekao je Luster.
- Donesi ga ovamo - rekla je Dilsey. - I nosi tu pilu onamo e si ju nao.
Odloio je pilu i donio joj eki. Tada je Ben opet zatulio, beznadno i otegnuto.
Nije to bilo nita. Tek zvuk. Moda je bilo sve vrijeme i sva nepravda i sva tuga
pretvorena u jednom trenutku nekom konstelacijom planeta u glas.
- Sluaj ga - rekao je Luster. - Ovako tuli otkako si nas poslala van iz kue. Ne
znam to ga je danas ujutro spopalo.
- Dovedi ga ovamo - rekla je Dilsey.
- Doi, Benjy - rekao je Luster. Spustio se opet stubama i uhvatio Bena za ruku.
197
William Faulkner
On je iao posluno, tulei, onim sporim promuklim zvukom kojim se glasaju brodo-
vi, koji kao da poinje prije nego je sam zvuk poeo, i prekida se prije nego je sam
zvuk prestao.
- Ajde potri i donesi mu kapu - rekla je Dilsey. - Da nisi buio tako da te gospoa
Carlin uje. Ajde, pouri. Ve kasnimo.
- Ona e ga ionako ut ako ga ne uutka - rekao je Luster.
- Prestat e kad se maknemo od kue - rekla je Dilsey. On to njui. To je to.
- to on to njui, mamice? - rekao je Luster.
- Ajde, idi po tu kapu - rekla je Dilsey. Luster je otiao. Stajali su na podrumskim
vratima, Ben jednu stubu ispod nje. Nebo se sada rastrgalo u krpice koje su se vukle,
naganjale i izvlaile svoje hitre sjene iz zaputenog vrta, preko razbijene ograde i
dvorita. Dilsey je gladila Benovu glavu, polako i ravnomjerno, i ravnala mu ike na
elu. On je tulio smireno, bez urbe. - Tiho - govorila je Dilsey. - Tiho, uje. Zaas
emo oti. Tiho, uje. - I dalje je tulio smireno i uporno.
Luster se vratio, nosei na glavi kruti novi slamni eir sa arenom vrpcom, a u
ruci suknenu kapu. inilo se da eir, poput reflektora, izdvaja Lusterovu lubanju u
oima promatraa, da istie sve njezine posebne plohe i uglove. Tako je izniman i
poseban bio taj oblik da se na prvi pogled inilo kako je eir na glavi nekoga koji
stoji neposredno iza Lustera. Dilsey je pogledala eir.
- Zato nisi uzeo stari eir? - rekla je.
- Nisam ga mogo na - rekao je Luster.
- Kladim se da nisi. Kladim se da si prolu no sredio tako da ga ne moe na.
Naumio si pokvariti ovaj.
- Joj, mamice - rekao je Luster. - Nee padat kia.
- Kako zna? Idi po onaj stari eir i spremi taj novi.
- Joj, mamice.
- Onda idi i donesi kiobran.
- Joj, mamice.
- Odlui se - rekla je Dilsey. - Ili donesi stari eir ili kiobran. Meni je sve isto.
Luster je otiao u kolibu. Ben je tiho tulio.
- Ajdemo - rekla je Dilsey. - Oni e nas sti. Idemo sluat kako pjevaju. - Obili
su kuu i poli prema dvorinim vratima. - Tiho - govorila je Dilsey s vremena na
vrijeme dok su ili kolnim putem. Stigli su do vrata. Dilsey ih je otvorila. Luster
je dolazio kolnim putem iza njih i nosio kiobran. S njim je bila neka ena. - Evo ih -
rekla je Dilsey. Izili su kroz vrata. - No eto - rekla je. Ben je uutio. Luster i njegova
majka su ih sustigli. Frony je imala na sebi haljinu od jarko modre svile i eir ukra-
198
William Faulkner
en cvijeem. Bila je mrava ena, glatka, ugodna lica.

- Sad nosi est tjedana posla na leima - rekla je Dilsey. - to e ako pone
kia?
- A smoit se, valjda - rekla je Frony. - Nikad jo nisam zaustavila kiu.
- Mamica uvjek govore kako e padat kia - rekao je Luster.
- Ako se ja ne brinem za vas, ne znam ko e - rekla je Dilsey. - Ajdemo, ve smo
zakasnili.
- Danas propovijeda veleasni Shegog - rekla je Frony.
- Je li? - rekla je Dilsey. - Ko je taj?
- On je iz Saint Looeya - rekla je Frony. - Onaj poznati propovjednik.
- Ha - rekla je Dilsey. - Ovdje nam i treba ovjek koji e u ove mlade crne lijeni-
ne utjerat strah od Boga.
- Veleasni Shegog to moe - rekla je Frony. - Bar tako kau.
Ili su ulicom. Njezinom mirnom duinom kretali su se prema crkvi bijeli vjernici
u arolikim hrpicama, pod zvonjavom raznoenom vjetrom, ponekad osvijetljeni
nestalnim i bojaljivim suncem. Vjetar je bio otar, s jugoistoka, hladan i su-
rov poslije toplih dana.
- Da ga bar stalno ne vodi u crkvu, mamice - rekla je Frony. - Ljudi priaju.
- Koji ljudi? - rekla je Dilsey.
- Ja ujem - rekla je Frony.
- A ja znam tono koji ljudi - rekla je Dilsey. - Bjelo smee. Oni tako govore.
Misle da nije dosta dobar za bjelu crkvu ali da crnaka crkva nije dosta dobra za nje-
ga.
- Eto, ipak priaju - rekla je Frony.
- Onda ih poalji k meni - rekla je Dilsey. - Reci im da je dragom Bogu svejedno
jel on pametan ili nije. To je svejedno svima osim bjelom smeu.
Ulica je skretala pod pravim kutom, i spustivi se pretvarala u zemljani put. S jed-
ne i druge strane teren se ruio strmije; oronuli krovovi malih koliba razasutih po i-
rokoj ravnici bili su u ravnini s putem. Kuice su stajale na esticama bez trave,
ali krcatim razbijenim stvarima, ciglama, daskama, suem, stvarima koje su neko
imale upotrebnu vrijednost. Na njima nije raslo nita osim bujnog korova, a od staba-
la dudovi i rogai i makljeni - stabla koja kao da su takoer poprimila neto od
one odvratne sasuenosti to je okruivala kue; stabla kojih su i sami izdanci bili tek
alosni i tvrdoglavi ostatak rujna, kao da ih je ak i proljee mimoilo i ostavilo da se
hrane zasitnim i karakteristinim mirisom crnaca u kojem su rasli.
Dok su prolazili, crnci su im se obraali s kunih ulaza i pitali Dilsey:
199
William Faulkner
- Sestro Gibson, kako je, kako ide?

- Dobro. A vi, dobro?
- Vrlo dobro, hvala.
Izlazili su iz koliba i s mukom se uspinjali strminom do ceste - mukarci u dosto-
janstvenom tamnosmeem ili crnom, sa zlatnim lancima od sata, i ponekad sa ta-
pom u ruci; mladi mukarci u jeftinim kriavim modrim ili prugastim odijelima i s
kicokim eirima; ene u poneto krutim, utavim suknjama, i djeca, u odjei
kupljenoj iz druge ruke od bijelaca, koja su gledala u Bena kradomice poput nonih
ivotinja:
- Kladim se da ga se ne usudi taknut.
- Zato se ne bi usudio?
- Kladim se da ne moe. Kladim se da te strah.
- Nee on nikome nit. On je samo blentav.
- Kako to da blentavac nee nikome nit?
- Ovaj nee. Ja sam ga dotaknula.
- Kladim se da sad nee.
- Zato to gospoa Dilsey gleda.
- Nee nikako.
- Nee on nikome nita. On je samo blentav.
A stariji su se ljudi neprestano obraali Dilsey, dok je ona, osim ako nisu bili vrlo
stari, doputala Frony da im odgovara.
- Mamica se jutros ne osjeaju dobro.
- ao mi je. Ali veleasni Shegog e to rijeit. Dat e joj utjehu i skinut joj teret s
due.
Cesta se opet uspinjala prema prizoru nalik na oslikanu kulisu. Usjeena u
prosjeklinu crvene gline okrunjene hrastovima, cesta kao da se naglo prekidala, po-
put prerezane vrpce. Kraj nje se iznad oronule crkve podizao ruevan zvonik kao
daje na slici, i cijeli je prizor bio plosnat i bez perspektive kao oslikani karton
postavljen na sam rub plosnate zemlje, na pozadini vjetrovitog sunanog blistavog
prostora i travnja i kasnoga jutra ispunjenog zvonjavom. Hrlili su prema crkvi u smi-
renom blagdanskom raspoloenju, ene i djeca ulazili su, a mukarci su se za-
ustavljali vani i razgovarali u tihim grupicama dok zvono nije prestalo zvoniti. Tada
su i oni uli.
Crkva je bila okiena oskudnim cvijeem iz kuhinjskih vrtova i sa ivica i vrpca-
ma od arenog krep-papira. Iznad propovjedaonice visjelo je izguvano boino zvo-
no, koje se moglo sloiti poput harmonike. Propovjedaonica je bila prazna, ali
200
William Faulkner
je zbor ve bio na svom mjestu i hladio se lepezama premda nije bilo toplo.
Veina se ena okupila na jednoj strani crkve. Razgovarale su. Tada je zvono jed-
nom zazvonilo i one su se razile po svojim sjedalima, pa je i pastva na trenutak sje-
dila u iekivanju. Zvono je jo jednom zazvonilo. Zbor je ustao i zapjevao i svi su
se vjernici okrenuli kao jedan kad je ulo estero male djece - etiri djevojice vrsto
spletenih pletenica svezanih komadiima tkanine kao da su leptirii i dva djeaka
kratko oiane kose - i poelo koraati sredinom crkve, povezano ormom bije-
lih vrpca i cvijea, a slijedila su ih dva mukarca, jedan za drugim. Drugi je muka-
rac bio golem, boje bijele kave, vrlo impozantan u redengotu i bijeloj kravati. Glava
mu je bila velianstvena, s izrazom duboko zamiljenim, a vrat iznad ovratnika slo-
en u bogate nabore. Ali on im je bio poznat, pa su tako glave i dalje bile okrenute
kad je on proao, i tek kad je zbor prestao pjevati shvatili su da je sveenik gost ve
uao, i kad su vidjeli ovjeka koji je hodao ispred njihovog upnika kako se penje na
propovjedaonicu, jo uvijek ispred njega, crkvom se razlegao nekakav neopisiv um,
uzdah, zvuk zaprepatenja i razoaranja.
Posjetitelj je bio vrlo mala rasta, u otrcanom kaputu od alpake. Crno lice bilo mu
je smeurano kao u ostarjelog majmuna. I cijelo vrijeme dok je zbor opet pjevao, i
ono estero djece ustalo i zapjevalo tankim, preplaenim, nemelodinim apatom,
gotovo su zapanjeno promatrali tog neuglednog ovjeka kako sjedi nekako patuljast i
provincijalan pred impozantnom masom njihovog sveenika. Jo su ga gledali zapa-
njeni i u nevjerici kad je upnik ustao i predstavio ga sonim, zvunim glasom,
udvornim reenicama koje su samo jo vie isticale beznaajnost posjetitelja.
- I to su doveli ak iz Saint Louisa - apnula je Frony.
- Znao se na Gospodin posluit i udnijim alatom od ovoga - rekla je Dilsey. -
Tiho, uje - rekla je Benu. - Sad se spremaju opet zapjevat.
Kad je posjetitelj ustao da propovijeda zvuao je kao bijelac. Glas mu je bio
uravnoteen i hladan. inio se presnanim da bi potekao od njega, i isprva su ga slu-
ali iz znatielje, kao to bi sluali majmuna koji govori. Onda su ga poeli promatra-
ti kao to bi promatrali akrobata na ici. ak su zaboravili kako je neugledan, za-
okupljeni virtuoznou kojom je trao i balansirao i ljuljao se na hladnoj i nesavitlji-
voj ici svoga glasa tako da je napokon, kad se kao u strmoglavom letu glatko
spustio sa svojih visina do stalka za knjigu, oduprijevi se jednom rukom o njega u
visini ramena, majmunskog tijela posve nepokretnog kao u mumije ili ispranjene
posude, pastva uzdahnula kao da se probudila iz zajednikog sna i promekoljila se
na sjedalima. Iza propovjedaonice, zbor se uporno hladio lepezama. Dilsey je apnu-
la - Tiho, uje. Sad se spremaju zapjevat.
Tada je jedan glas rekao - Brao.
Propovjednik se nije ni pomaknuo. Ruka mu je jo poivala na stalku i zadrao je
201
William Faulkner
tu pozu dok mu je glas zamirao u zvunoj jeci izmeu zidova. Razliit kao dan i no
od njegova ranijeg tona, imao je neki tuan timbar nalik na rog to im je prodirao du-
boko u srca i ondje jo govorio kad se izgubio u sve tiim valovima jeke.
- Brao i sestre - javio se opet glas. Propovjednik je maknuo ruku sa stalka i po-
eo hodati amo-tamo ispred njega, ruku stisnutih na leima, mrav lik, sav zgrbljen i
uvuen u sebe poput nekoga ve davno osuenog na borbu s neumoljivom zemljom.
- Nosim vam sjeanje na krv Jaganjca! - Koraao je uporno amo-tamo pod pa-
pirnatim vrpcama i boinim zvonom, pogrbljen, ruku stegnutih na leima. Bio je
poput izglaanog malog kamena, rastoenog uzastopnim valovima njegova glasa. i-
nilo se kao da vlastitim tijelom hrani taj glas to je poput vampira zario svoje zube u
njega. I inilo se da pastva svojim oima gleda kako ga taj glas prodire dok od nje-
ga nije preostalo nita i od njih nije preostalo nita, te vie nije bilo ak ni glasa ve
su umjesto toga njihova srca govorila jedno drugome u monotonom pijevnom ritmu
te nije bilo potrebe za rijeju, tako da su kad se zaustavio da se odmori kraj stalka,
uzdignuta majmunskog lica i cijelim tijelom nalik na nekakvo smireno, izmueno
raspelo koje nadilazi svoju runou i ini je posve nevanom, odjednom otegnuto i s
jecajem odahnuli a onda se oglasio jedan enski sopran:
- O, Isuse!
Dok je danje svjetlo promicalo nad njima, prljavi su se prozori arili i blijedih u
sablasnim mijenama. Neki je auto proao vani po cesti, muio se u pjeskovitom tlu i
zamro. Dilsey je sjedila uspravna kao svijea, s rukom na Benovu koljenu. Dvije
su joj suze klizile niz upale obraze, probijajui se kroz mirijadu brazgotina, tragova
rtvovanja i odricanja i vremena.
- Brao - rekao je sveenik grubim apatom, ne pokrenuvi se s mjesta.
- O, Isuse! - opet se javio enski glas, jo priguen.
- Brao i sestre! - Glas mu je opet odjeknuo poput trube. Odmaknuo je ruku i
uspravio se i podigao ruke. - Nosim vam sjeanje na krv Jaganjca Bojeg! - Nisu ni
primijetili u kojem je tono trenutku njegova intonacija i izgovor poprimio karakte-
ristike crnakog govora, samo su sjedili i pomalo se ljuljali na svojim sjedalima dok
ih je taj glas privijao k sebi.
- Kad duge, studene... O, kaem vam brao, kad duge, studene... Ja vidim svjetlo i
ja vidim rije, ja, bijedni grenik! Nestale su u Egiptu, one blistave koije; cijela su
pokoljenja nestala. On bje bogata: a to je sada, o brao moja? On bje siromah: a to
je sada, o sestre moje? Oh, kaem vam, to ete ako u vas ne budne mlijeka i rose
pravoga spasenja kad proteknu te duge i studene godine!
- O, Isuse!
- Kaem vam, brao moja, i kaem vam, sestre moje, doi e vrijeme. Bijedni e
202
William Faulkner
grenik rei Daj mi da poinem s Gospodinom, daj mi da odloim svoj teret. A ta e

onda Isus rei, brao moja? Sestre moje? Nosi li ti sjeanje na krv Jaganjca Bojeg?
Jer ja ne elim pretrpati raja!
Poeprkao je po kaputu i izvukao rubac i obrisao lice. Tihi sloni mrmor podigao
se iz pastve: - Mmmmmmmmmmmmm!
- enski je glas rekao - O, Isuse! Isuse!
- Brao! Pogledajte onu djeicu koja ondje sjede. I Isus je jednom bio takav. Nje-
gova je majica pretrpjela i slavu i bol. Moda ga je ponekad obno drala u naruju,
dok su mu aneli pjevali uspavanku; moda je pogledala kroz vrata i vidjela
kako prolaze rimski biri. - Hodao je amo-tamo i brisao rupcem lice.
- Posluajte, brao moja! Ja vidim taj dan. Marija sjedi na vratima s Isusom u kri-
lu, sa svojim malim djetetom Isusom. S malim djetetom Isusom istim kao to su ona
djeica tamo. ujem anele kako pjevaju pjesme mira i slave ga; vidim te oi
kako se sklapaju; i vidim Mariju gdje skae kad pred sobom vidi lice vojnika: Ubit
emo ga! Ubit emo tvog malog Isusa! ujem pla i naricanje te jadne majice bez
spasenja i bez rijei Boje!
- Mmmmmmmmmmmmmmmmmm! Isuse! Mali Isuse! - I jo jedan glas koji se
podie:
- Ja vidim, o Isuse! Oh, vidim! - i jo jedan, bez rijei, poput mjehuria koji se po-
diu na vodi.
- Ja to vidim, brao! Ja to vidim! Vidim taj strani, zasljepljujui prizor! Vidim
Kalvariju, s njezinim Svetim drveem, vidim lopova i ubojicu i najmanjega meu
njima; ujem hvalisanje i ruganje: Ako jesi Isus, podigni svoj kri i otii! u-
jem kuknjavu ena i veernje naricanje; ujem pla i jadikovke i odvraeno lice
Boje: ubili su Isusa; ubili su mi Sina!
- Mmmmmmmmmmmmmm. Isuse! Ja vidim, o Isuse!
- O slijepi grenie! Brao moja, velim vam; sestre moje, velim vam, kad je Bog
okrenuo svoje mono lice, rekao je, neu pretrpati raj! Vidim oaloenog Boga kako
zatvara svoja vrata, vidim kako se podie divlji potop; vidim mrak i smrt zanavijeke
na svim pokoljenjima. A onda gle! Brao! Da, brao moja! Gle, to ja vidim? to ja
vidim, o grenie? Vidim uskrsnue i svjetlost; vidim krotkog Isusa koji govori Oni
su mene ubili da biste vi opet ivjeli; ja sam umro da onaj koji vidi i vjeruje nikad ne
umre. Brao, o brao moja! Vidim kako svie Sudnji dan i kako zlatne trublje slave
Boga, i uskrsle mrtve koji znaju krv i sjeanje na Jaganjca Bojeg!
Usred svih tih glasova i ruku Ben je sjedio, zanesen, blagih modrih oiju. Dilsey
je sjedila kraj njega, uspravna kao svijea, i plakala ukoeno i tiho ojaana sjeanjem
na krv nezaboravnog Jaganjca Bojeg.
203
William Faulkner
I dok su hodali kroz jarko podnevno svjetlo po pjeskovitom putu, a vjernici razila-
zei se opet zapodijevali razgovor izmeu malih skupina, ona je i dalje plakala, ne
osvrui se na ono to govore.
- Ovo je propovjednik i pol, ovjee! Isprva ba nije izgledao nikako, ali jes ga
uo!
- Vidio je mo i slavu Boju.
- Da, gospodine moj. Vidio je. Vidio licem u lice.
Dilsey nije davala glaska od sebe, lice joj je bilo posve nepomino dok su se suze
kretale svojim upalim i zavojitim tokom, i hodala je podignute glave, ne trudei se
ak ni da ih utre.
- Zato ne prestane s tim, mamice? - rekla je Frony. - Svi te gledaju. Uskoro
emo prolaziti kraj bijelaca.
- Ja sam vidla prvo i posljednje - rekla je Dilsey. - Nita se ti ne obaziri na mene.
- Prvo i posljednje od ega? - rekla je Frony.
-Nije vano - rekla je Dilsey. - Vidla sam poetak, a sad vidim svretak.
Ipak je prije nego to su stigli do ulice zastala i podigla suknju te obrisala oi ru-
bom najgornje podsuknje. Zatim su hodali dalje. Ben se vukao uz Dilsey i promatrao
Lustera koji je lakrdijao pred njima, s kiobranom u ruci i novim slamnim eirom
fakinski nakrivljenim na suncu, kao nekakav veliki budalasti pas koji gleda malog i
pametnog psia. Doli su do dvorinih vrata i uli. Ben je odmah poeo opet cviliti i
neko su vrijeme svi stajali i gledali etvrtastu, neokreenu kuu s natrulim trijemom.
- to li se danas dogaa one gore? - rekla je Frony. - Neto se dogaa.
- Nita - rekla je Dilsey. - Ti gledaj svoja posla, a bijelci nek gledaju svoja.
- Neto se dogaa - rekla je Frony. - ula sam ga jo rano ujutro. Ali ima pravo,
to se mene ne tie.
- A ja znam to se dogodilo, eto - rekao je Luster.
- Ti zna vie nego to je za te dobro - rekla je Dilsey. - Jesi li sad uo kako Frony
kae da se to tebe ne tie? Odvedi Benjyja iza kue da bude mir dok ja pristavim ru-
ak.
- Ja znam e je gospoica Quentin - rekao je Luster.
- Onda to ljepo dri za sebe - rekla je Dilsey. - im Quentin bude trebala tvoj
savjet, dat u ti znat. A sad se ajte igrat iza kue, uje.
- Zna to e bit im oni prijeko ponu igrat loptom - rekao je Luster.
- Nee poet tako skoro. Dotle e ve stii T.P. da ga poveze. Ajde, daj mi taj novi
eir.
204
William Faulkner
Luster joj je dao eir i on i Ben uputili su se u stranje dvorite. Ben je jo cvilio,
premda ne tako glasno. Dilsey i Frony otile su u kolibu. Poslije nekog vremena
Dilsey je izila, opet u onoj izblijedjeloj pamunoj haljini i pola u kuhinju. Vatra
se gotovo ugasila. U kui se nije ulo ni glaska. Stavila je pregau i popela se na
gornji kat. Nigdje se nije ulo ni glaska. Quentinina je soba bila onakva kakvom su
je ostavili. Dilsey je ula i podigla komad rublja s poda i gurnula arapu natrag u la-
dicu i zatvorila je. Vrata gospoe Compson bila su zatvorena. Dilsey je neko vrijeme
stajala kraj njih, oslukujui. Tada ih je otvorila i ula, ula u prodoran vonj kamfora.
Zastori su bili navueni, soba, pa i krevet, u polumraku, tako da je isprva pomislila
kako gospoa Compson spava pa je upravo htjela zatvoriti vrata kad se ona javila.
- No? - rekla je. - to se dogodilo?
- Ja sam - rekla je Dilsey. - Trebate neto?
Gospoa Compson nije odgovarala. Poslije nekog vremena, uope ne pokreui
glavu, rekla je: - Gdje je Jason?
- Jo se nije vratio - rekla je Dilsey. - to hoete?
Gospoa Compson nije nita rekla. Poput tolikih hladnih, slabih ljudi ona je, kad
se napokon suoila s neizbjenom katastrofom, odnekud iskopala nekakvu snagu,
vrstinu. U njezinom sluaju bilo je to nepokolebljivo uvjerenje koje se ticalo jo ne-
dokuiva dogaaja. - Onda - rekla je nakon nekog vremena. - Jesi li ga nala?
- to to? O emu govorite?
- Pismo. U najmanju bi ruku imala dovoljno obzira da ostavi pismo. ak ga je i
Quentin ostavio.
- O emu vi to priate? - rekla je Dilsey. - Zar ne znate da je ona dobro? Kladim
se da e u na ova vrata prije nego padne mrak.
- Glupost - rekla je gospoa Compson. - To joj je u krvi. Kakav ujak takva neaki-
nja. Ili kakva majka. Ne znam to bi bilo gore. Ali sve mi se ini da mi je ba svejed-
no.
- emu ovako govorite? - rekla je Dilsey. - emu bi ona tako neto napravila?
-Ne znam ja. Kakav je razlog imao Quentin? Za Boga miloga, kakav je razlog
imao? Nije mi se valjda htio samo narugati i naljutiti me. Ma tko da je Bog, on to ne
bi dopustio. Ja sam dama. Moda to ovjek ne bi rekao ako sudi po mom potomstvu,
ali jesam.
- Samo vi ekajte pa ete vidit - rekla je Dilsey. - Bit e ona veeras ove, u svom
krevetu. - Gospoa Compson nije rekla nita. Krpa natopljena kamforom leala joj je
na elu. Crna jutarnja haljina leala je u dnu kreveta. Dilsey je stajala drei ruku na
kvaki.
- No, dobro - rekla je gospoa Compson. - to sad hoe? Hoe li pripremiti ve-
205
William Faulkner
eru za Jasona i Benjamina ili nee?

- Jason jo nije doo - rekla je Dilsey. - Ve u neto skuvat. Sigurno neete nita?
Boca je jo dosta topla?
- Moe mi dodati moju Bibliju.
- Dala sam vam je jutros prije nego sam ola.
- Stavila si je na rub kreveta. to si mislila, koliko e ondje ostati?
Dilsey je prila krevetu i pipkajui traila po mraku ispod kreveta i pronala Bibli-
ju, otvorenu i okrenutu licem prema dolje. Poravnala je izguvane stranice i opet po-
loila knjigu na krevet. Gospoa Compson nije otvarala oi. Njezina kosa i jastuk
bili su iste boje, ispod koprene od platna natopljenog kamforom izgledala je poput
neke stare redovnice u molitvi. - Nemoj je vie onamo stavljati - rekla je, ne otvara-
jui oi. - Prije si je onamo stavila. Zar hoe da moram ustati iz kreveta da je dohva-
tim?
Dilsey isprui ruku preko nje i poloi knjigu na slobodnu stranu kreveta. - Ionako
ne vidite itat - rekla je. - Oete da malo podignem zastor?
- Ne. Ostavi ih na miru. Hajde, idi i pripremi Jasonu neto za jelo.
Dilsey je izila. Zatvorila je vrata i vratila se u kuhinju. tednjak je bio gotovo
hladan. Dok je ondje stajala, sat iznad kredenca odbio je deset puta. - Jedan sat -
rekla je glasno. - Jason se nee vratit doma. Vidla sam i prvo i posljednje - rekla je,
gledajui hladni tednjak. - Vidla sam i prvo i posljednje. - Postavila je neto hladnih
jela na stol. Dok se kretala amo-tamo pjevala je nekakav psalam. Neprestano je po-
navljala samo prva dva stiha na cijelu melodiju. Pripremila je obrok i otila na vrata i
pozvala Lustera, i uskoro su u kuhinju uli Luster i Ben. Ben je jo uvijek malo cvi-
lio, kao za sebe.
- Nikako da prestane - rekao je Luster.
- Ajde, odite ovamo jest - rekla je Dilsey. - Jason nee do na ruak. - Sjeli su za
stol. Ben je dosta dobro sam izlazio na kraj s vrstom hranom, ali mu je Dilsey ipak
svezala ubrus oko vrata makar su pred njim bila samo hladna jela. On i Luster su jeli.
Dilsey se kretala po kuhinji i pjevala ona dva stiha psalma koje je upamtila. - Samo
vi mirno jedite - rekla je. - Jason nee do kui.
U tom je trenutku on bio oko trideset kilometara daleko. Kad je otiao iz kue,
urno se odvezao u grad, prestiui polagane nedjeljne grupice i upornu zvonjavu u
vjetrom iskidanom zraku. Preao je pusti trg i skrenuo u usku uliicu u kojoj je izne-
nada bilo jo tie, zaustavio se pred jednom kuom s drvenim gredama i krenuo cvi-
jeem obrubljenim puteljkom prema trijemu.
Ljudi su razgovarali iza mreastih vrata. Kad je podigao ruku da pokuca uo je
korake, pa je zadrao ruku dok mu nije otvorio krupan mukarac u crnim suknenim
206
William Faulkner
hlaama i bijeloj koulji krute prednjice bez ovratnika. Imao je vrstu neurednu kosu
sivu kao elik, a sive su mu oi bile okrugle i blistave kao u malog djeaka. Uhvatio
je Jasona za ruku i rukujui se uvukao ga u kuu.
- Samo naprijed - rekao je. - Samo naprijed.
- Jeste li sad spremni krenuti? - rekao je Jason.
- Hajde, izvolite ui - rekao je drugi, usmjeravajui ga laktom u sobu gdje su sje-
dili jedan mukarac i jedna ena. - Poznajete Myrtleinog mua, je li? Jason
Compson, Vernon.
- Da - rekao je Jason. Nije ni pogledao ovjeka, i kad je erif dovukao stolac s
druge strane sobe, ovjek je rekao:
- Mi emo izii da moete na miru razgovarati. Hodi, Myrtle.
- Ne, ne - rekao je erif. - Samo vi ostanite sjediti. Valjda nije nita tako ozbiljno,
je li Jasone? Izvolite, sjednite.
- Rei u vam putem - rekao je Jason. - Uzmite kaput i eir.
- Idemo - rekao je onaj ovjek i ustao.
- Samo vi sjedite - rekao je erif. - Ja i Jason emo izii na trijem.
- Uzmite vi svoj kaput i eir - rekao je Jason. - Ve imaju dvanaest sati prednosti.
- erif je krenuo pred njim prema trijemu. Neki mukarac i neka ena rekli su mu ne-
koliko rijei u prolazu. Odgovorio im je uz srdanu kienu kretnju. Zvona su jo uvi-
jek zvonila iz smjera dijela grada poznatog pod imenom Crnaki dol. - Uzmite eir,
erife - rekao je Jason. erif je privukao dva stolca.
- Sjednite i recite mi u emu je stvar.
- Ve sam vam rekao na telefonu - rekao je Jason stojei. - Zvao sam vas da ute-
dimo na vremenu. Hou li morati ii na sud da vas prisilim da obavite dunost na
koju ste prisegli?
- Samo vi sjednite i recite u emu je stvar - rekao je erif. - Ja u se ve za to po-
brinuti, bez brige.
- Pobrinut ete se vraga - rekao je Jason. - Ovo to sad radite vi zovete brigom?
- Vi ste taj koji nas zavlai - rekao je erif. - Samo sjednite i ispriajte mi u emu
je stvar.
Jason mu je ispriao, i osjeaj nanesene mu nepravde i nemoi hranio se zvukom
njegovih vlastitih rijei, tako da je ubrzo zaboravio i na urbu u silovitom gomilanju
samoopravdanja i gnjeva. erif ga je uporno promatrao hladnim blistavim oima.
- Ali vi ne znate da su oni to zaista uinili - rekao je. - Vi samo mislite da jesu.
- Ne znam? - rekao je Jason. - Proveo sam dva vraja dana lovei je po ulicama ne
bih li je maknuo od njega, i nakon to sam joj rekao to u joj uiniti ako je ikad
207
William Faulkner
uhvatim s njim, vi mi kaete kako ja ne znam je li ta mala k...

- No, no - rekao je erif. - Bilo bi dosta. Bilo bi toga dosta. - Pogledao je na drugu
stranu ulice, ruku zaturenih u depove.
- I kad dolazim k vama, ovlatenom predstavniku zakona... - rekao je Jason.
- Ovaj tjedan daju predstavu u Mottsonu - rekao je erif.
- Da - rekao je Jason. - A da sam mogao nai policajca kojemu je bar malo stalo
do zatite ljudi koji su ga na taj poloaj izabrali, sad bih i ja ve bio ondje. - Ogore-
no je ponovio cijelu priu, gotovo kao da nalazi istinski uitak u vlastitom gnjevu i
nemoi. inilo se da ga erif uope ne slua.
- Jasone - rekao je. - to vam je trebalo da sakrijete tri tisue dolara u kui?
- to? - rekao je Jason. - Moja je stvar gdje ja drim svoj novac. Vaa je stvar da
mi ga pomognete pronai.
- Je li vaa majka znala da imate toliko novca u kui?
- Sluajte - rekao je Jason. - Moja je kua opljakana. Znam tko je to uinio i
znam gdje su ti ljudi. Dolazim k vama kao ovlatenom slubeniku zakona, i pitam
vas jo jednom, hoete li se potruditi da vratite moje vlasnitvo ili neete?
- A to namjeravate uiniti s tom djevojkom, ako ih uhvatite?
- Nita - rekao je Jason. - Ba nita. Ne bih je ja ni prstom taknuo. Tu kurvu, koja
me stajala posla, jedine prilike koju sam ikad imao da napredujem, koja je ubila mog
oca i koja svakog dana skrauje ivot mojoj majci, a od mene je napravila ruglo
u gradu. Nita joj neu uiniti - rekao je. - Ba nita.
- Jasone, vi ste natjerali tu djevojku u bijeg - rekao je erif.
- Vas se ne tie kako ja upravljam svojom obitelji - rekao je Jason. - Hoete li mi
pomoi ili neete?
- Vi ste je otjerali od kue - rekao je erif. - Osim toga, nagaam kome taj novac
zapravo pripada, premda mislim da nikad neu sa sigurnou utvrditi.
Jason je ustao, polako guvajui obod eira u rukama. Rekao je ispod glasa: - Vi
se dakle neete potruditi da mi ih uhvatite?
- To zaista nije moj posao, Jasone. Da imate neki stvarni dokaz, morao bih postu-
piti po dunosti. Ali bez toga, shvaate, to nikako nije moj posao.
- I to je va konaan odgovor? - rekao je Jason. - Dobro razmislite.
- To je moj odgovor, Jasone.
- U redu - rekao je Jason. Stavio je eir na glavu. - Poalit ete vi to. Neu ostati
skrtenih ruku. Nije ovo Rusija gdje je ovjek imun na zakon samo zato to nosi
malu metalnu znaku. - Spustio se niza stube i uao u auto i upalio motor. erif ga
je promatrao kako vozi, zaokree i kako onda juri kraj kue prema gradu.
208
William Faulkner
Zvona su opet zazvonila, raznosei arolike ispremijeane krpice zvuka visoko u

vjetrom ibanom svjetlu sunca. Zaustavio se kod benzinske crpke i dao pregledati
gume i napuniti spremnik.
- Idemo na izlet, ha? - upitao ga je crnac. Nije mu odgovorio. - Valjda e se vrije-
me ipak proljepat - rekao je crnac.
- Vraga e se proljepati - rekao je Jason. - Lijevat e ko iz kabla jo prije dvana-
est. - Pogledao je u nebo i mislio na kiu, na skliske putove od ilovae, na sebe kako
je zapeo negdje kilometrima daleko od grada. Mislio je o tome nekako pobjedo-
nosno, o injenici da e propustiti objed, da e ako krene odmah te tako udovolji
svom nagonu za urbom, biti u podne na najveoj moguoj udaljenosti od oba grada.
inilo mu se da mu okolnosti u tome daju ansu, pa je rekao crncu:
- Koga vraga sad radi? Plaa li te netko da zadri ova kola koliko god moe?
- U ovoj ove uope nema zraka - rekao je crnac.
- Onda se nosi odavde i daj mi tu pumpu - rekao je Jason.
- Sad je dobra - rekao je crnac ustajui. - Sad ve moete vozit.
Jason je uao u kola i upalio motor i krenuo. Preao je u drugu brzinu, i motor je
kaljao i hvatao dah, a on ga je natjeravao pritiui gas i divljaki zatvarajui i
otputajui dovod goriva. - Padat e kia - rekao je. - Doi u do pola puta, a onda
e biti potop. - I dalje je vozio i iziao iz dosega zvona i iz grada, i zamiljao sebe
kako gazi po blatu, i kako trai par mula da ga izvuku. - A svi e do jednoga biti u
crkvi. - Mislio je o tome kako e napokon nai crkvu i kako e uzeti zapregu i kako
e vlasnik izii, i vikati na njega, i kako e ga on akom oboriti na zemlju. - Ja sam
Jason Compson. Pokuajte me zaustaviti. Pokuajte izabrati na poloaj ovjeka koji
me moe zaustaviti - rekao je, i zamiljao kako ulazi u sudnicu s etom vojnika
i kako iz nje izbacuje erifa. - Misli da moe sjediti skrtenih ruku i gledati kako ja
gubim namjetenje. Pokazat u ja njemu to je namjetenje. - O svojoj neakinji
uope nije razmiljao, niti o proizvoljnoj procjeni vrijednosti onoga novca. Ni jed-
no ni drugo nije punih deset godina za njega imalo nikakva identiteta ili osobnosti;
zajedno su naprosto bili simbol onog posla u banci kojega je bio lien jo prije nego
ga je dobio.
Zrak se razbistrio, krpice sjene promicale su sada njemu ususret, i inilo mu se da
je to to se dan razvedrava jo jedan lukavi potez sa strane neprijatelja, nova bitka u
koju ulazi sa starim ranama. Od vremena do vremena prolazio je kraj crkava, neoli-
enih drvenih zgrada s limenim zvonicima, okruenih konjskim zapregama i bijed-
nim automobilima, i uinilo mu se da je svaki od njih promatranica s koje ga za-
laznica okolnosti kriomice motri u prolazu. - A i Tebe neka nosi vrag - rekao je. - Da
vidimo moe li me zaustaviti - zamiljajui sebe kako, pred svojom etom vojnika i
sa erifom u lisicama na zaelju, zbacuje Svemoguega s njegova prijestolja, bude li
209
William Faulkner
potrebno; zamiljajui borbene legije i pakla i raja, kroz koje on sebi kri put te na-
pokon uspijeva sustii svoju odbjeglu neakinju.
Vjetar je puhao s jugoistoka. Neprestano ga je osjeao na obrazu. inilo mu se da
mu taj dugotrajan propuh prodire u lubanju, i iznenada je, kao da ga je upozorio neki
stari predosjeaj, naglo pritisnuo konicu i zaustavio se i ostao posve nepomino sje-
diti. Tada je podigao ruku na zatiljak i poeo psovati, i tako je sjedio i psovao grubim
apatom. Kad se spremao dulje vremena voziti, obino se opskrbio rupcem natoplje-
nim u kamfor koji bi zavezao oko vrata im bi odmaknuo od grada i onda udisao
pare, pa je iziao i podigao jastuk na sjedalu ne bi li sluajno ondje naao koji zabo-
ravljeni rubac. Zagledao je pod oba sjedala i opet stao, psujui, svjestan kako ga
je vlastiti osjeaj trijumfa izvrgnuo ruglu. Naslonio se na vrata i zatvorio oi. Moe
se vratiti po taj zaboravljeni kamfor ili moe voziti dalje. U svakom sluaju, glava e
mu pucati, ali kod kue bi sigurno naao kamfora ak i u nedjelju dok, ako nastavi,
u to nije mogao biti siguran. Ali ako se vrati, stii e u Mottson sat i pol kasnije. -
Moda mogu voziti polagano - mislio je. - Moda mogu voziti polagano i misliti na
neto drugo...
Uao je u kola i krenuo. - Mislit u o neemu drugome - rekao je, pa je poeo
misliti o Lorraine. Zamiljao je sebe u krevetu s njom, samo je tek leao kraj nje i
preklinjao je da mu pomogne, zatim se opet prisjetio novca, i kako ga je nasamarila
ena, djevojka. Kad bi bar mogao vjerovati da ga je opljakao mukarac. Ali da mu
ono to mu je trebalo nadoknaditi izgubljeni posao, to je stekao uz tako mnogo na-
pora i opasnosti, otme ba sam simbol tog izgubljenog posla i, to je najgore, jedna
obina jeftina kurvica. Vozio je dalje i uglom kaputa titio lice od upornog vjetra.
Jasno je vidio suprotstavljene sile svoje sudbine i svoje volje kako hrle jedna dru-
goj ususret, prema neizbjenom spoju; postao je lukav. Ne smijem zabrljati, rekao je
sam sebi. Postoji samo jedna prava stvar, bez alternative: i to mora uiniti. Vjerovao
je da bi ga njih oboje prepoznali na prvi pogled, dok se on mora pouzdati u to da e
nju vidjeti prvu, osim ako mukarac i dalje ne nosi onu crvenu kravatu. A injenica
da mora ovisiti o toj crvenoj kravati inila mu se konanim simbolom katastrofe koja
mu prijeti; mogao ju je gotovo namirisati, osjetiti je ak i uz ono potmulo bubnjanje
u glavi.
Popeo se na posljednju uzvisinu. Dim je skrivao dolinu i krovove, tek toranj ili
dva vidio se iznad drvea. Spustio se niz brdo i u grad, usporivi, ponovo upozorava-
jui sam sebe kako mora biti oprezan, kako mora najprije otkriti gdje je ator
smjeten. Sad vie nije dobro vidio, i znao je da ga to katastrofa tjera da nastavi vozi-
ti i nabavi neto protiv glavobolje. Na benzinskoj crpki rekli su mu kako ator jo
nije podignut, ali kako su cirkuska kola na sporednom kolosijeku na kolodvoru.
Odvezao se onamo.
210
William Faulkner
Dva areno obojena pulman vagona stajala su na pruzi. Dobro ih je promotrio pri-
je nego to je iziao. Nastojao je plitko disati, da bi ublaio bubnjanje u lubanji. Izi-
ao je i hodao du kolodvorskog zida i promatrao vagone. Nekoliko komada odjee
visjelo je na prozorima, mlohavo i zguvano, kao da je nedavno oprano. Na zemlji
kraj ulaza u jedan vagon stajala su tri platnena stolca. Ali nije vidio ba nikakva zna-
ka ivota sve dok se neki ovjek u prljavoj pregai nije pojavio na vratima i irokom
kretnjom ispraznio vjedro vode od suda, tako da su suneve zrake zasvjetlucale na
metalnom trbuhu vjedra, zatim je opet uao u vagon.
Sad ovoga moram uhvatiti na prepad prije nego ih uspije upozoriti, pomislio je.
Nije mu uope palo na pamet da oni moda i nisu u tom vagonu. Jer da ne budu
unutra, da cijeli rezultat ne ovisi o tome je li ih on vidio prvi ili su oni njega vidjeli
prvi, bilo bi suprotno svim prirodnim zakonima i opreno itavom ritmu dogaanja. I
vie od toga: on ih mora prvi vidjeti, dobiti natrag svoj novac, a to oni onda dalje
ine njemu je posve svejedno, dok e u protivnom sluaju cijeli svijet znati kako je
njega, Jasona Compsona, opljakala Quentin, njegova neakinja, kurva.
Opet je promatrao okolinu. Zatim je poao do vagona i popeo se stubama, hitro i
tiho, i zastao na vratima. ajna kuhinja bila je mrana i zaudarala je na ustajalu hra-
nu. ovjek je bio tek bijela mrlja, i pjevao je napuklim, drhtavim tenorom. Starac,
pomislio je, i nije velik kao ja. Uao je u vagon i ovjek je podigao pogled.
- Ej? - rekao je, prekinuvi pjesmu.
- Gdje su? - rekao je Jason. - Recite, brzo. U spavaim kolima?
- Tko to? - rekao je ovjek.
- Da mi niste lagali - rekao je Jason. Pokuavao je prodrijeti dalje u tamu punu
zapreka.
- to ste rekli? - rekao je drugi. - Koga vi to nazivate laljivcem? - Kad ga je Ja-
son zgrabio za rame, viknuo je: - Pazite se, ovjee!
- Da niste lagali - rekao je Jason. - Gdje su?
- Ma, gade jedan - rekao je ovjek. Jason mu je stezao nadlakticu, krhku i tanku.
Pokuavao se oteti, zatim se okrenuo i poeo pipati po neredu na stolu za sobom.
- Hajde - rekao je Jason. - Gdje su?
- Kazat u vam ja gdje su - vritao je ovjek. - Samo nek naem svoj mesarski
no.
- ujte - rekao je Jason, trudei se da ovjeka zadri. - Samo sam vas neto pitao.
- Gade jedan - vritao je ovjek i pipao po stolu. Jason ga je pokuao zgrabiti
obim rukama, da bi nekako obuzdao njegov slabani bijes. Osjeao je pod rukama ti-
jelo, tako staro, tako krhko, a ipak tako kobno usredotoeno na jedan cilj da je Jason
prvi put jasno i nepomueno vidio katastrofu prema kojoj srlja.
211
William Faulkner
- Dosta, hajde! - rekao je. - Evo! Izii u. Dajte mi vremena i izii u.

- Meni rei da laem - kukao je onaj drugi. - Pustite me. Pustite me samo na as.
Pokazat u vam.
Jason se bjesomuno osvrtao oko sebe, ne isputajui ovjeka iz ruku. Vani je sad
bilo vedro i sunano, ivo i vedro i pusto, i pomislio je na ljude koji e uskoro mirno
ii kui na nedjeljni objed, sveano odjeveni, dok on pokuava zadrati tog kobnog,
gnjevnog staria, i ne usuuje ga se pustiti iz aka ak ni toliko da mu okrene lea i
pobjegne.
- Hoete se smiriti bar toliko da iziem? - rekao je. - Je li? - Ali onaj drugi se i da-
lje otimao, i Jason je oslobodio jednu ruku i udario ga po glavi. Nespretan, uurban i
ne ba jak udarac, ali starac se smjesta skljokao i skliznuo uz zveket meu zdjele i
vjedra na pod. Jason je stajao nad njim daui, oslukujui. Tada se okrenuo i
jurnuo iz vagona. Na vratima se sabrao i krenuo polagano niz stube i opet stao. Izdi-
sao je uz nekakav udnovati zvuk, ha, ha, ha, pa je stao i pokuao suspregnuti to
dahtanje, i samo mu je pogled zvjerao na sve strane, kad se na nekakav um iza sebe
okrenuo upravo na vrijeme da vidi kako stari nespretno i bijesno iskae iz hodnika,
s hravom sjekirom u visoko podignutoj ruci.
Zgrabio je sjekiru, ne osjetivi pritom nikakva straha, ali svjestan da pada, mislei
Dakle ovako e to zavriti, i povjerovao je da e umrijeti i kad mu se neto svom si-
lom spustilo na zatiljak pomislio je Kako me je udario? Ali moda me udario ve
davno, pomislio je, A ja sam tek sad osjetio, i pomislio je Pouri. Pouri. Zavri s
tim, a zatim ga je obuzela bjesomuna elja da ne umre i otimao se, sluajui pritom
kako starac vie i psuje svojim napuklim glasom.
Jo se otimao kad su ga podigli na noge, ali su ga vrsto drali pa je prestao.
- Krvarim li jako? - rekao je. - Moj zatiljak. Krvarim li? - I jo dok je govorio
osjetio je kako ga urno odvlae odande i uo je kako starev tanki gnjevni glas za-
mire iza njega. - Pogledajte mi glavu - rekao je. - ekajte, ja...
- Vraga emo ekati - rekao je ovjek koji ga je drao. - Onaj vraji mali strljen
e vas ubiti. Samo hodajte. Niste ranjeni.
- Udario me - rekao je Jason. - Krvarim li?
- Samo hodajte - rekao je drugi. Vodio je Jasona dalje iza ugla kolodvora, do
praznog perona na kojem je stajao ekspresni teretni vagon, gdje je na zemljitu uko-
eno rasla trava obrubljena ukoenim cvjetovima medu kojima se isticao svijetlei
natpis: Dri Mottson na ; u praznini je bilo ucrtano ljudsko oko sa aruljom
umjesto zjenice. ovjek ga je pustio.
- Sad ujte - rekao je. - Nestanite to prije odavde i ne vraajte se. I to ste zapra-
vo htjeli? ubiti se?
212
William Faulkner
- Traio sam dvoje ljudi - rekao je Jason. - Samo sam ga upitao gdje su.
- A koga to traite?
- Jednu djevojku - rekao je Jason. - I mukarca. Juer je u Jeffersonu imao crvenu
kravatu. Tu je u cirkusu. Opljakali su me.
- A - rekao je ovjek. - Vi ste, dakle, taj. E, njih ovdje nema.
- To sam i mislio - rekao je Jason. Naslonio se na zid i opipao rukom zatiljak i
onda pogledao dlan. - Mislio sam da krvarim - rekao je. - Mislio sam da me udario
onom sjekirom.
- Udarili ste glavom o tranicu - rekao je ovjek. - Bolje da odete odavde. Njih
ovdje nema.
- Da. I rekao mi je da nisu ovdje. Mislio sam da lae.
- Mislite da i ja laem? - rekao je ovjek.
- Ne - rekao je Jason. - Znam da nisu ovdje.
- Rekao sam mu neka se tornjaju dovraga, i on i ona - rekao je ovjek. - Ne elim
ja takvih u mom teatru. Ja vodim pristojan teatar s pristojnom trupom.
- Da - rekao je Jason. - I ne znate kamo su poli?
- Ne znam. I ne elim znati. Ni jedan lan mog cirkusa nee meni praviti ovakve
svinjarije. Vi ste joj... brat?
- Ne - rekao je Jason. - Nije vano. Samo sam ih htio vidjeti. Sigurni ste da me
nije udario? Mislim, nema krvi.
- Bilo bi krvi i te kako da ja nisam doao onda kad sam doao. Nestanite to prije
odavde, ujete. Onaj mali gad e vas ubiti. Je li ono tamo va auto?
- Jest.
- No, dobro. Onda lijepo sjednite u njega i natrag u Jefferson. Ako ih naete, ne-
ete ih sigurno nai u mom cirkusu. Ja imam pristojne ljude u trupi. Kaete da su vas
opljakali?
- Ne - rekao je Jason. - Ali nije vano. - Otiao je do auta i sjeo unutra. to ono
moram uiniti? pitao se. Tada se sjetio. Upalio je motor i polagano vozio ulicom dok
nije pronaao dragstor. Vrata su bila zakljuana. Neko je vrijeme stajao s rukom na
kvaki, malo pognute glave. Tada se okrenuo i kad je nakon nekog vremena proao
neki ovjek upitao ga je ima li negdje otvoren jo koji dragstor, ali nije bio. Tada je
upitao kad vozi vlak prema sjeveru, a ovjek mu je odgovorio da ide u dva i trideset.
Preao je plonik i opet uao u auto i sjedio u njemu. Poslije nekog vremena prola
su dva momka crnca. Zazvao ih je.
- Zna li koji od vas dvojice voziti auto?
- Da, gospodine.
213
William Faulkner
- to bi me stajalo da me sad odmah odvezete u Jefferson?

Zgledali su se i neto promrmljali.
- Platit u vam dolar - rekao je Jason.
Opet su neto promrmljali. - Ne bi io za tolko - rekao je jedan.
- A za koliko bi iao?
- Moe li ti? - rekao je jedan.
- Nemam slobodno - rekao je drugi. - Zato ga ti ne odveze? Ionako nema ni-
kakvog posla.
- Ba imam.
- A to to ima?
Opet su neto promrmljali i nasmijali se.
- Dat u vam dva dolara - rekao je Jason. - Jednom ili drugom.
- Ni ja ne mogu nikamo - rekao je prvi.
- Onda dobro - rekao je Jason. - Samo idite.
Sjedio je tako neko vrijeme. uo je kako sat odbija pola, zatim su poeli prolaziti
ljudi u nedjeljnoj i uskrsnoj odjei. Neki bi ga pogledali u prolazu, tog mukarca koji
mirno sjedi za volanom jednog malog automobila dok se njegov nevidljivi ivot
rasplee oko njega poput iznoene arape, i ili dalje. Poslije nekog vremena priao
mu je jedan crnac u radnom kombinezonu.
- Jeste vi onaj koji oe u Jefferson? - rekao je.
- Jesam - rekao je Jason. - to e mi raunati?
- etri dolara.
- Dat u ti dva.
- Ne idem za manje od etri. - ovjek u kolima nepomino je sjedio. Nije ga ak
ni gledao. Crnac ree: - Onda, oete li ili ne?
- U redu - ree Jason. - Ulazi.
Pomaknuo se na sjedalu i crnac je preuzeo volan. Jason je zaklopio oi. Mogu ku-
piti nekakav lijek u Jeffersonu, rekao je sam sebi, prilagoujui se drmanju. Ondje
mogu neto kupiti. Vozili su dalje, ulicama kojima su se ljudi mirno vraali kuama i
nedjeljnim rukovima, i van iz grada. Mislio je na to. Nije mislio na kuu, gdje Ben i
Luster jedu hladni ruak za kuhinjskim stolom. Neto mu je - odsutnost katastrofe,
prijetnje, u svakom trajnom zlu - doputalo da zaboravi Jefferson kao da ga nikad u
ivotu nije vidio i kao da ne mora opet nastaviti svoj ivot u njemu.
Kad su Ben i Luster zavrili s jelom, Dilsey ih je otpremila iz kue. - I pobrini se
da bude miran do etri. Onda e do T.P.
214
William Faulkner
- Razumijem - rekao je Luster. Izili su. Dilsey je pojela svoj ruak i pospremila
kuhinju. Tada je pola do podnoja stubita i osluhnula, ali nije ula ni glaska. Vrati-
la se kroz kuhinju, izila na stranja vrata i zastala na stubama. Bena i Lustera
nije bilo na vidiku, ali dok je ondje stajala opet je ula otegnuto zveckanje iz smjera
podruma i kad je dola na vrata ugledala je ponovljeni prizor od jutros.
- Ba je ovako radio - govorio je Luster. Promatrao je nepominu pilu utueno, ali
ipak s nadom. - Nemam pravu stvar koju bi po njoj vuko - rekao je.
- A nee je ove dolje ni na - rekla je Dilsey. - Odvedi ti njega van na sunce.
Obadva ete navu upalu plua u ovoj vlazi.
ekala je i promatrala ih kako prelaze dvorite prema skupini cedrova kraj ogra-
de. Tada je nastavila do svoje kolibe.
- uj, nemoj mi sad poinjat - rekao je Luster. - Danas sam ve imo dost muke s
tobom. - Tu je bila ljuljaka napravljena od duica bave, umotanih u isprepletenu
icu. Luster je legao u ljuljaku, ali Ben je nastavio hodati neodreeno i
besciljno. Opet je poeo cviljeti. - Tiho, uje - rekao je Luster. - Inae da zna da u
te namlatit. - Zavalio se u ljuljaki. Ben je ostao na mjestu, ali Luster ga je uo kako
cvili. - Oe li prestat ili nee? - rekao je. Ustao je i poao za njim i naao ga kako
ui pred malim humkom zemlje. Na svakom kraju humka bila je u zemlju zabodena
prazna boca od modrog stakla koja je neko sadravala otrov. U jednoj je od njih sad
bila sasuena stabljika kunjaka. Ben je uao pred njom i stenjao, tulio sporim, ne-
artikuliranim zvukovima. Pritom je nespretno tapkao oko sebe i pronaao jednu
granicu i zataknuo je u drugu bocu. - Zato ne umukne? - rekao je Luster. - Oe
da ti dam razloga da plae, ha? Recimo, ovako neto. - Kleknuo je i naglo zgra-
bio bocu i sakrio je iza sebe. Ben je prestao cviljeti. uao je, zurei u malu udubinu
gdje je maloprije stajala boca, zatim mu je, kad je napunio plua, Luster brzo opet
pokazao bocu. - Pst! - proitao je. - Da se nisi usudio urlat! Jes uo. Evo ti je, tu
je. Vi? Tu je. Znam da e poet ako ove ostanemo. Ajmo pogledat jesu l ve po-
eli udarat onu loptu. - Uhvatio je Bena za ruku i podigao ga i otili su do ograde i
stajali ondje rame uz rame, virei izmeu isprepletene kozokrvine koja jo nije
bila procvala.
- Eno - rekao je Luster. - Eno, neki dolaze. Vidi ih?
Gledali su etvorku kako igra na travi i ide dalje, i kako onda kree prema uzvisi-
ni i udara. Ben je gledao, cvilio i slinio. Kad je etvorka pola dalje, slijedio ih je uz
ogradu, posrui i cvilei. Jedan je igra rekao:
- Ej, caddie. Donesi torbu.
- uti, Benjy - rekao je Luster, ali Ben je nastavio svoje nespretno geganje, pri-
dravajui se za ogradu, i zavijao promuklim, beznadnim glasom. ovjek je odigrao
i poao dalje, a Ben ga je ukorak pratio sve dok ograda nije skrenula pod pravim ku-
215
William Faulkner
tom, a onda se prihvatio za ogradu i gledao kako igrai idu dalje i nestaju iz vida.
- Oe sad uutit? - rekao je Luster. - Oe sad uutit? - Stresao mu je ruku. Ben
se grevito drao ograde, i uporno i promuklo zavijao. - Ma oe ve prestat? - rekao
je Luster. - uje me? - Ben je zurio kroz ogradu. - Onda dobro, - rekao je Luster. -
Oe neto zbog ega e urlat? - Pogledao je preko ramena, prema kui. Onda je
proaputao: - Caddy! Sad urlaj. Caddy! Caddy! Caddy!
as kasnije, u sporim intervalima Benova glasa, Luster je uo kako ih Dilsey
zove. Uhvatio je Bena za ruku i poli su dvoritem prema njoj.
- Reko sam ti da on nee bit miran - rekao je Luster.
- Nesreo jedna! - rekla je Dilsey. - to si mu uinio?
- Ni mu ja nisam uinio. Reko sam ti, kad oni tamo ponu igrat, pone i on.
- Doi ovamo - rekla je Dilsey. - Miruj, Benjy. Ajde, miruj. - Ali nije se mogao
smiriti. Brzo su preli dvorite do kolibe i uli. - Tri po onu cipelu - rekla je Dilsey.
- Ali da mi nisi smetao gospoi Carline. Ako neto upita, reci da je on kod mene.
Ajde, pouri; to valjda moe obavit kako treba. - Luster je iziao. Dilsey je odvela
Bena do kreveta i zajedno su sjeli, i ona ga je ogrlila, ljuljala ga i brisala mu slinu s
ruke rubom suknje. - Ajde, miruj - rekla je, gladei ga po glavi. - Miruj. Sad si kod
Dilsey. - Ali on je i dalje urlao, otegnuto, oajno, bez suza; tupi beznadan zvuk sve-
kolikog nijemog jada pod ovim suncem. Luster se vratio nosei u ruci bijelu satensku
cipelicu. Ve je bila poutjela i ispucana i zaprljana, ali kad su je stavili Benu u ruku,
naas je uutio. Ipak je i dalje jecao i ubrzo je opet podigao glas.
- Misli da moe nai T.P.-ja? - rekla je Dilsey.
- Juer je reko da danas ide u St. John. Reko je da e se vratit u etri.
Dilsey se ljuljala naprijed-natrag, gladei Bena po glavi.
- O, Isuse Boe, to je jo dugo - rekla je. - Jo dugo.
- Ja znam vozit onu koiju, mamice - rekao je Luster.
- Pa da ubije i sebe i njega - rekla je Dilsey. - Za tebe je sve nekakva zafrkancija.
Znam da nisi blesast. AL ne mogu se pouzdat u tebe. Tiho, ajde - rekla je. - Tiho
budi. Tiho.
- Ali, mamice, znao bi - rekao je Luster. - Uvijek ja vozim s T.P.-jem. - Dilsey se i
dalje ljuljala naprijed-natrag, drei Bena. - Gospoa Carline veli ako ga ne moe
smirit, onda e ona ustat i do ovamo da ga smiri.
- Tiho, duo - rekla je Dilsey, gladei Bena po glavi. - Lustere, duo - rekla je. -
Oe li ti mislit na svoju staru mamicu i vozit ta kola kako valja?
- Hou, mamice - rekao je Luster. - Vozit u tono ko T.P.
Dilsey je gladila Bena po glavi i ljuljala se s njim. inim najvie to mogu -
216
William Faulkner
rekla je. - Bog mi je svjedok. Ajde onda, idi po nju - rekla je i ustala. Luster je
istrao. Ben je drao cipelu u ruci i plakao. - Tiho, uje. Luster je otio po koiju da
te vozi na groblje. Neemo riskirat da idemo po tvoju kapu - rekla je. Otila je do
ormara, zapravo ugla sobe zakrivenog pamunim zastorom, i izvukla pusteni eir
koji je sama neko nosila. - Spali smo mi na jo gore od ovoga, samo to to ljudi ne
znaju - rekla je. - Ali ti si ionako Boje dijete. A i ja u uskoro bit, Bog mi budi na
pomoi. Evo. - Stavila mu je eir na glavu i zakopala kaput. On je uporno zavijao.
Uzela mu je cipelu iz ruke i stavila je na stranu, pa su izili. Luster se pojavio s
prastarim bijelim konjem upregnutim u oronulu i naherenu koiju.
- Pazit e, Luster? - rekla je.
- Ou, mamice - rekao je Luster. Pomogla je Benu da sjedne otraga. Prestao je
plakati, ali je onda opet zacvilio.
- Cvijet trai - rekao je Luster. - ekaj, idem ga ubrat.
- Ti samo sjedi - rekla je Dilsey. Prila je i uzela vojku. - Ajde, pouri sad i donesi
mu ga. - Luster je otrao oko kue u vrt. Vratio se s jednim sunovratom.
- Taj ti je slomljen - rekla je Dilsey. - Zato ne donese jednog itavog?
- Samo sam ovaj nao - rekao je Luster. - Zna da ste u petak sve pobrali za okitit
crkvu. ekaj, sredit u ga. - I tako je, dok je Dilsey drala konja, Luster za stabljiku
cvijeta napravio udlagu od granice i dva komadia page, i dao je Benu. Onda se
popeo i uhvatio uzde. Dilsey je jo drala ular.
- Sigurno zna put? - rekla je. - Ulicom gore, pa oko trga, na groblje i onda ravno
doma.
- Da, mamice - rekao je Luster. - iha, Queenie.
- Pazit e, jelda?
- Ou, mamice. - Dilsey je otpustila ular.
- iha, Queenie, iha Queenie - rekao je Luster.
- uj - rekla je Dilsey. - Daj meni taj bi.
- Ali, mamice - rekao je Luster.
- Daj ga ovamo - rekla je Dilsey, pribliavajui se kotau. Luster joj ga je ne-
voljko predao.
- Sad nikad neu pokrenuti Queenie.
- Ne beri brige - rekla je Dilsey. - Queenie zna kamo ide bolje od tebe. Samo ti
sjedi tu i dri uzde. Onda, zna put?
- Da, mamice. Isti put kojim T.P. vozi svake nedjelje.
- Onda ti napravi to isto ove nedjelje.
217
William Faulkner
- I hou. Ko da nisam vozio za T.P.-ja vie od sto puta!

- Onda ajde opet - rekla je Dilsey. - Ajde, kreni. I ako se Benjyju to dogodi, samo
se uvaj, ti zloesti crniu. Ionako te eka robija; ali poslat u ja tebe onamo jo pri-
je nego ti pripreme lance.
- Da, mamice - rekao je Luster. - iha, Queenie.
Pucnuo je uzdama po kobilinim irokim sapima, i koija se trgnula i krenula.
- Ej, Luster! - rekla je Dilsey.
- iha, ajmo! - rekao je Luster. Opet je pljesnuo kobilu uzdama. Uz nekakvu pod-
zemnu tutnjavu, Queenie je polako kaskala kolnim putem i skrenula na ulicu, gdje ju
je Luster potaknuo na hod ponajvie nalik sporom i zadranom padu u smjeru napre-
dovanja.
Ben je prestao jecati. Sjedio je usred sjedala, drei onaj popravljeni cvijet
uspravno u ruci, a pogled mu je bio smiren i neopisiv. Tono pred njim, Lusterova se
okrugla glava neprestano okretala sve dok se kua nije izgubila iz vida, a tada je stao
uz rub ceste i, dok ga je Ben gledao, siao s koije i otrgnuo granu sa ivice. Queenie
je spustila glavu i pasla travu dok se Luster nije popeo i podigao joj glavu uzdama i
opet je natjerao u pokret, a tada je zabacio laktove i s onim prutom u ruci i visoko
podignutim uzdama zauzeo nekakvo oholo dranje koje nikako nije bilo u skladu sa
smirenim klopotom kobilinih kopita, niti s popratnim tonovima iz njezine utrobe na-
lik na duboke registre orgulja. Kraj njih su prolazili automobili i pjeaci; naili su i
na skupinu crnakih djeaka.
- Ej, Luster, kamo si krenio, Luster? Na groblje?
- Ja - rekao je Luster. - Ali ne na ono isto na koje ste vi krenuli. Ajmo, slone.
Pribliili su se trgu, na kojem je vojnik Konfederacije praznim oima zurio u vje-
tar i nepogode ispod svoje mramorne ruke. Luster se jo malo osokoli i oine nepo-
kolebljivu Queenie prutom, ogledavajui se pritom po trgu. - Ono su kola gospodina
Jasona - rekao je, a onda ugleda jo jednu skupinu crnaca. - Ajde da pokaemo ovim
crninama to znai klasa, Benjy - rekao je. - to kae? - Osvrnuo se. Ben je sjedio
sa cvijetom u aci, a pogled mu je bio prazan i nepomuen. Luster opet udari Qu-
eenie i skrene lijevo kod spomenika.
Na jedan trenutak Ben je sjedio potpuno ukoen. Tada je zaurlao. Urlik je slijedio
za urlikom, glas mu se podizao tako da mu je jedva preostalo vremena da udahne. U
tom se glasu osjealo vie od zaprepatenja, bio je to uas; strava; bol, obnevidjela i
nijema; tek zvuk, i Lusterove oi koje su se na tren izvrnule do bjeloonica. - Za
Boga miloga - rekao je. - uti! Za Boga miloga! - Opet se okrenuo i oinuo Queenie
prutom. Prut se slomio i bacio ga je, i dok se Benov glas podizao prema svom nevje-
rojatnom crescendu, Luster je prihvatio krajeve uzda i nagnuo se naprijed, u istom
218
William Faulkner
trenutku kad se Jason zaletio preko trga i skoio na stepenicu.

Hrptom je ruke odbacio Lustera u stranu i zgrabio uzde i povukao Queenie neko-
liko puta da je usmjeri, zatim skratio uzde i oinuo je po bedrima. Udarao ju je
neprestano dok je nije natjerao u nespretni galop, okruen pritom Benovim pro-
muklim bolnim urlikom, i skrenuo desno od spomenika. Tada je akom tresnuo
Lustera po glavi.
- Kako ti je palo na pamet da ga vodi na lijevo? - rekao je. Onda se nagnuo
natrag i udario Bena, slomivi mu pritom stabljiku cvijeta. - Zavei! - rekao je. - Za-
vei! - Trgnuvi uzde zaustavio je Queenie i skoio iz koije. - Tornjaj se sad kui s
njim, jesi li me uo. Ako jo jednom izie s njim kroz ona vrata, ubit u te!
- Razumijem, gospodine! - rekao je Luster. Uhvatio je uzde i jednim krajem oi-
nuo Queenie. - Ajdemo! Ajdemo, uje! Benjy, za Boga miloga!
Benov je glas rikao i rikao. Queenie se opet pokrenula, kopita su joj opet poela
ravnomjerno kloparati, i odjednom je Ben utihnuo. Luster se hitro osvrnuo preko ra-
mena, zatim nastavio voziti. Slomljeni se cvijet objesio preko Benove ake, a oi
su mu opet bile prazne i modre i smirene dok su vijenci na zgradama i proelja opet
glatko promicali s lijeva na desno, stup i stablo, prozor i vrata i natpis, svojim usta-
ljenim redom.
New York, N. Y.
Listopad 1928.
219
William Faulkner
KAD LEAH NA SAMRTI

Roman
Za Hala Smitha
220
William Faulkner
Naslov izvornika
AS I LAY DYING
Vintage Book, New York 1990
Copyright 1930 by William Faulkner. Copyright renewed 1958
by William Faulkner
Ovaj prijevod je objavljen u dogovoru s Random House, Inc.
MAJA ZANINOVI
221
William Faulkner
DARL
Jewel i ja uspinjemo se s polja, hodajui stazom jedan iza drugog. Iako sam ja pet
metara ispred njega, svatko tko nas gleda iz spremita za pamuk moe vidjeti Jewe-
lov otrcan i izlomljen slamni eir za itavu glavu iznad moga.
Staza se prua ravna kao visak, uglaana nogama i zapeena poput cigle
srpanjskim suncem, izmeu zelenih redova okopanog pamuka do spremita za pa-
muk u sredini polja, gdje zakree i obilazi oko spremita pod etiri zaobljena prava
kuta i ide dalje preko polja, utabana tako nogama u crtu neotrih rubova.
Spremite je od neotesanih brvana, izmeu kojih je odavno ispalo punilo. etve-
rouglasto, s uruenim krovom na jednu vodu, stoji nagnuto na suncu u svojoj praznoj
i titravo vreloj oronulosti, sa po jednim irokim prozorom na dva suprotna zida koji
se otvaraju na prilaze stazi. Kad smo stigli do spremita, ja skreem i idem stazom
koja obilazi zgradu. Jewel, pet metara iza mene, gledajui ravno naprijed, zakorai
kroz prozor u jednom jedinom koraku. Jo uvijek zurei ravno preda se, blijedih oi-
ju nalik na dva komadia drva umetnutih u njegovo drveno lice, prelazi preko poda u
etiri koraka, ukoenim dostojanstvom drvenog Indijanca ispred prodavaonice ciga-
ra, odjevenog u zakrpljene radnike hlae s oprnjakom i obdarenog ivotom od pasa
nadolje, te zakorai jednim jedinim korakom kroz prozor na suprotnom zidu i pono-
vo na stazu, ba kad ja obilazim oko ugla. Jedan za drugim i u razmaku od metar i
pol i s Jewelom sada ispred mene, uspinjemo se stazom prema podnoju strmine.
Tullova kola stoje pokraj izvora, privezana za ogradu, s uzdama omotanim oko
motke uz sjedalo za koijaa. U kolima su dva stolca. Jewel zastaje kod izvora, uzi-
ma izdubljenu tikvicu objeenu o granu vrbe i pije. Prolazim pokraj njega i uspi-
njem se stazom, a do mene poinje dopirati zvuk Cashove pile.
Dok sam stigao do vrha, prestao je piliti. Stojei meu iverjem, spaja dvije daske.
Izmeu osjenanih dijelova, daske su ute kao zlato, kao mekano zlato, pokazujui
na stranama u glatkim valovima tragove otrice bradve: dobar je tesar, Cash. Stavlja
dvije daske na kozlie, spojene rubovima u etvrtinu dovrenog lijesa. Klekne i
primirivi ispituje rubove, zatim ih sputa na zemlju i uzima bradvu. Dobar tesar.
Addie Bundren nije mogla poeljeti bolji lijes u kojem e leati. Pruit e joj po-
222
William Faulkner
uzdanje i udobnost. Produujem prema kui, praen zvukom

Tak. Tak. Tak.
udaraca bradve.
CORA
I tako sam pritedjela jaja i juer sam ispekla kolae. Ba su dobro ispali. Jako su
nam potrebne te nae kokoi. Dobre su nesilice, ono malo njih koliko nam je ostalo
nakon oposuma i slinog. I zmija, ljeti. Zmija e zatrt kokoinjac bre od bilo ega.
I tako, nakon to su stajale mnogo vie nego to je gospodin Tull mislio i nakon to
sam obeala da e razliku nadoknadit vei broj jaja, moram sad pazit vie nego
ikad, jer smo ih uzeli na moj nagovor. Mogli smo uzet neke jeftinije pilie, ali ja
sam dala svoju rije, kako mi je gospoica Lawington rekla kad me je savjetovala
neka uzmem dobru vrstu, jer gospodin Tull i sam priznaje da se dobra pasmina krava
ili svinja na kraju uvijek isplati. Tako, kad smo ih toliko izgubili, nismo si vie mogli
priutit troit jaja na nas, jer nisam mogla dopustit da me gospodin Tull kori kad
smo ih uzeli na moj nagovor. I tako, kad mi je gospoica Lawington rekla za kolae,
pomislih da ih ja mogu ispe i zaradit u jedan put dovoljno da poveam istu vrijed-
nost jata za protuvrijednost od dvije kokoi. I da me, ako svaki put pritedim jedno
jaje, ak ni jaja nee nita stajat. A one su tog tjedna tako dobro nosile da nisam
samo pritedjela dovoljno jaja s kojima u ispe kolae, povrh onog to smo se
obvezali prodat, nego sam ih pritedjela dovoljno da me ni brano, ni eer, ni drvo
za tednjak nee nita stajat. I juer sam ih pekla, paljivije nego ikad u ivotu i ba
su dobro ispali. Ali kad smo jutros doli u grad, gospoica Lawington mi je rekla da
se gospoa predomislila i da naposljetku nee imat goste.
- Svejedno je trebala uzet te kolae - kae Kate.
- Pa - kaem ja - raunam da joj sad uope nisu od potrebe.
- Trebala ih je uzet - kae Kate. - Ali te se bogate gradske gospoje mogu predo-
mislit. Sirotinja ne moe.
Bogatstvo ne znai nita pred licem Gospoda, jer On moe proniknut u duu. -
Moda ih mogu prodat u subotu na protenju - kaem ja. Zbilja su dobro ispali.
- Ne moe za njih dobit dva dolara po komadu kae Kate.
- Pa, i tako me nisu nita stajali - kaem ja. Skupila sam ih i trampila tucet za e-
er i brano. Zbilja se ne moe re da su me kolai ita stajali, jer gospodin Tull i
sam shvaa da su jaja koja sam sauvala bila povrh i preko onog to smo se obvezali
223
William Faulkner
prodat, pa je to bilo kao da smo ta jaja nali ili kao da su nam bila poklonjena.
- Trebala je uzet te kolae kad ti je zamalo dala rije - kae Kate. Gospod moe
proniknut u duu. Ako je Njegova volja da neki ljudi drugaije shvaaju potenje od
drugih, nije moje da dvojim o Njegovoj volji.
- Raunam da joj vie nisu trebali - kaem. A ba su dobro ispali.
Poplun joj je navuen do brade, makar je vrue, samo su joj ruke i lice vani. Po-
duprta je o jastuk, podignute glave, tako da moe vidjet kroz prozor, a ujemo ga
svaki put kad uzme bradvu ili pilu. Da smo gluhe, gotovo bismo mogle motrit njeno
lice i ut njega, vidjet njega. Lice joj je propalo, tako da joj se kosti ocrtavaju u bi-
jelim linijama odmah ispod koe. Oi su joj kao dvije svijee kad ih gleda kako se
gue u aicama eljeznih svijenjaka. Ali vjekovjeno i neprolazno spasenje i milost
ne silazi na nju.
- Ispali su zbilja dobro - kaem. - Ali ne onako kako ih je Addie znala ispe. - Po
jastunici se vidi kako ta cura pere i glaa, ako ju je uope ikad izglaala. Moda e
joj to otvorit oi, to ovdje lei na milosti i njezi etvorice mukaraca i jedne divlja-
kue. - Nema u ovom kraju nijedne ene koja bi se u tom mogla mjerit s Addie Bun-
dren - kaem. - Neemo se pravo ni sna, a ona e ustat na noge i opet poet pe
kolae, a onda mi svoje uope vie neemo mo prodat. - Njezino tijelo pod poplu-
nom ne nadie poplun vie od kakvog tapa, a ukanje komuina u madracu jedino
je po emu moe znat da die. ak joj se ni kosa na obrazu ne mie, iako joj ta dje-
vojka stoji iznad glave i hladi je lepezom. Dok je gledamo, ona, ne zastavi,
premjesti lepezu u drugu ruku.
- Je li spava? - apne Kate.
- Samo gleda Casha tamo dolje - kae djevojka. ujemo zvuk pile u dasci. Zvui
poput hrkanja. Eula se okrene na sanduku i pogleda kroz prozor. Ogrlica joj stvarno
lijepo pristaje uz taj crveni eir. Ne bi se reklo da je stajala samo dvadeset i pet
centi.
- Trebala je uzet one kolae - kae Kate.
Meni bi novac zbilja dobro doao. Ali ne mogu re da su me ita stajali, osim tru-
da. Mogu mu re kako svatko moe promait, ali ne moe se svatko iz toga izvu
bez gubitka, mogu mu re. Ne moe svatko izjest svoje greke, mogu mu re.
Netko dolazi kroz hodnik. To je Darl. Ne gleda unutra dok prolazi kraj vrata. Eula
ga promatra dok ide dalje prema stranjem dijelu kue i ponovo nestaje iz vida. Ruka
joj se podie i lagano dodiruje perle oko vrata, zatim kosu. Kad otkrije da je gle-
dam, pogled joj se isprazni.
224
William Faulkner
DARL
aa i Vernon sjede na stranjem trijemu. aa trese burmut s poklopca burmuti-

ce u donju usnicu, drei usnicu nategnutu palcem i kaiprstom. Osvru se kad prela-
zim preko trijema, te uranjam tikvicu u vjedro s vodom i pijem.
- Gdje je Jewel? - pita aa. Jo dok sam bio mali nauio sam koliko je voda
ukusnija kad malo odlei u vjedru od cedrovine. Toplo-hladna, s blagim okusom na-
lik na miris vrelog srpanjskog vjetra u kronjama cedrova. Mora odleati najma-
nje est sati i treba je piti iz tikvice. Vodu nikad ne treba piti iz posude od kovine.
A nou je jo bolja. Znao sam leati na slamarici u hodniku, ekajui dok ne bih
uo da su svi zaspali, tako da mogu ustati i otii otraga do vjedra. Bila bi crna, crna
poput treseta, mirna povrina vode okrugli otvor u nitavilo, gdje bih, prije nego
to bih je razbudio zaimaom, moda ugledao jednu ili dvije zvijezde u vjedru i
moda zvijezdu ili dvije u zaimai, prije nego to bih se napio. Onda sam postao
vei, stariji. Tada bih ekao da svi pozaspu, kako bih mogao leati sa zadignutom ko-
uljom, sluajui ih kako spavaju, osjeajui sebe bez dodirivanja, osjeajui svjeu
tiinu kako mi zapahnjuje udove i pitajui se da li Cash tamo u mraku radi to isto, i
moda je to radio ve dvije godine prije nego to sam ja to mogao eljeti ili raditi.
aina su stopala jako iroka i iskrenuta prema van, prsti su mu zgreni i svinuti i
iskrivljeni, a na malom prstu obje noge uope nema nokta, od napornog rada u dje-
tinjstvu, po kii i u grubim, kod kue napravljenim cokulama. Pokraj stolca stoje nje-
gove cokule. Izgledaju kao da su istesane tupom sjekirom iz komada sirovog eljeza.
Vernon je bio u gradu. Nikad ga nisam vidio da ide u grad u radnom kombinezonu.
Ne da mu ena, kau. Ona je, neko, poduavala u koli.
Pljusnem talog iz zaimae na zemlju i obriem usta rukavom. Kia e pasti prije
jutra. Moda i prije mraka. - Dolje kod staje - kaem. - Upree zapregu.
Luduje tamo dolje s onim konjem. Proi e kroz staju, ui u panjak. Konja nee
biti na vidiku: on je gore meu mladim borovima, u hladovini. Jewel zazvidi, jed-
nom i otro. Konj zafrke, onda ga Jewel spazi, u jednom bljetavom trenutku kako
se ljeska meu plaviastim sjenkama. Jewel ponovo zvizne; konj se odazove, silazei
niz kosinu ukoenih nogu, striui nauljenim uima, kolutajui svojim nejednakim
oima i zaustavi se, dvadesetak metara dalje, bono, motrei Jewela preko plea,
nestaan i na oprezu.
- Doi ovamo, gospodine - kae Jewel. On se pokrene. Od pokreta mu zaigra a-
rena dlaka, koa se nabora, miii trepere poput plamenih jezika. Tresui grivom i
visoko dignuvi rep, kolutajui oima, propne se i pojuri jo jednom u kratak trk
225
William Faulkner
i ponovo stane, ukopanih nogu, motrei Jewela. Jewel polako ide prema njemu, ruku
oputenih uz bedra. Osim Jewelovih nogu, izgledaju kao dvije figure izrezbarene za
sliku nekakvog divljeg prizora na suncu.
Kad ga Jewel ve gotovo moe dodirnuti, konj se uspravi na stranje noge i obori
se na Jewela. Potom je Jewel obuhvaen ljeskavim spletom kopita kao nekakvom
priinom krila; izmeu njih, ispod uspravljenih konjskih grudi, on se kree munjevi-
tom gipkou zmije. Na trenutak, prije nego to mu ruke istegne trzaj, on vidi itavo
svoje tijelo odvojeno od tla, vodoravno, gibljivo kao u zmije kad napada, dok ne na-
pipa konjske nozdrve i ponovo dotakne zemlju. A onda stoje ukoeni, bez pokreta,
zastraujui, konj u uzmaku na ukruenim, drhtavim nogama, sputene glave; Jewel,
ukopan u zemlju petama, zaepivi jednom rukom konju nozdrve, drugom ga tape
po vratu nebrojenim kratkim pokretima i miluje, psujui ga prostakom estinom.
Stoje tako u ukoenom, stranom hijatu, konj drhe i hrope. Zatim ga Jewel uzja-
i. Uzlijee gore u prignutom zaskoku poput udarca biem, tijelo mu se u zraku obli-
kuje prema konju. Jo trenutak, konj stoji rairenih nogu, sputene glave, a
onda jurne u propanj. Sputaju se niz brijeg u skokovima koji lome kimu, Jewel,
priljubljen poput pijavice, visoko na hrptu, do ograde gdje konj, propinjui se, pono-
vo stane.
- Dobro - kae Jewel - sad moe prestat, ako ti je bilo dosta.
U staji, Jewel u trku sklizne s konja prije nego to se konj zaustavi. Konj ue u
pregradu, Jewel za njim. Ne osvrui se, konj se ritne prema njemu, tresnuvi kopi-
tom o zid uz prasak nalik na hitac iz pitolja. Jewel ga udari nogom u trbuh;
konj izvije vrat unazad, iskeenih zubi; Jewel ga udari akom u lice i sklizne do jasa-
la, te se popne na njih. Drei se za ljesu, sputa glavu i pilji preko ograde pregrada-
ka i kroz vrata staje. Puteljak je pust; odavde ak ne uje Casha kako pili. On po-
segne rukom gore i uurbano vue naramke sijena i gura ih u jasle.
- Jedi - kae. - Mii to prokleto sijeno iz vida dok za to ima prilike, kopile zlo-
udno. Dragi kukin sine - kae.
JEWEL
To je zato to on stoji tamo vani, tono ispod prozora, udaraju tim ekiem i pi-
le taj prokleti koveg. Tu gdje ga ona mora vidjet. Gdje je svaki dah koji udahne
pun njegovog kuckanja i pilenja, gdje ga moe vidjet kako kae Vidi. Vidi kakav
dobar koveg pravim za tebe. Rekao sam mu neka ode negdje drugdje. Rekao sam
Za Boga miloga, zar je ti eli vidjet u tome. To je kao ono kad je bio mali i ona
226
William Faulkner
ree kako bi pokuala uzgajat cvijee kad bi imala gnojiva, a on je na to uzeo posu-
du za peenje kruha i donio je natrag iz staje punu stajskog gnoja.
I sad one druge sjede tu poput leinara. ekaju, hlade se lepezama. Jer, rekao sam,
Kad ti ne bi neprekidno pilio i zabijao avle tako da ovjek ne moe ak ni spavat, a
njezine ruke lee na poplunu kao dva korijena iskopana iz zemlje koje pokua-
va oprat i ne moe ih oistit. Vidim lepezu i ruku Dewey Dell. Rekoh, kad biste je
bar pustili na miru. Pilite i kuckate i stalno joj tjerate zrak iznad lica tako brzo da ga,
kad si umoran, ne moe disat, i ta prokleta bradva stalno pjeva Jedan udarac manje.
Jedan udarac manje. Jedan udarac manje dok svatko tko proe putem nee morat
zastat i pogledat ga i re kakav je on sjajan tesar. Da je barem bilo mene kad je
Cash pao s te crkve i da je barem bilo mene kad je aa pao u krevet zbog onog tova-
ra drva to se sruio na njega, ne bi se sad dogaalo da svako kopile iz okruga dolazi
zurit u nju jer ako ima Boga emu dovraga On slui. Bili bismo samo ja i ona na vi-
sokom brdu i ja bih valjao kamenje niz brdo u njihova lica, grabio ih i bacao nizbrdo,
lica i zube i sve, bogamu, sve dok ona ne bi imala mir i ne bi bilo te proklete bradve
koja pjeva Jedan udarac manje. Jedan udarac manje i mogli bismo imat mira.
DARL
Gledamo ga kako dolazi iza ugla i penje se stubama. Ne gleda nas. - Jesi spre-
man? - kae.
- Ako si ti upregao kola - kaem ja. Kaem - ekaj. - On stane, gleda au.
Vernon otpljune, ne pokrenuvi se. Pljuje s dostojanstvenom i sporom preciznou u
prainu ispod trijema izbuenu pljuvakom. aa polako trlja ruke o koljena. Gle-
da nekud preko grebena strmine, nekud preko polja. Jewel ga trenutak promatra,
onda odlazi do vjedra i ponovo se napije.
- Meni je isto toliko mrsko ne mo se odluit, ba ko i svakom drugom - kae
aa.
- To su tri dolara - kaem ja. Koulja na ainoj grbi vie je izblijedjela od drugih
dijelova. Nema mrlja od znoja na njegovoj koulji. Nikad nisam vidio mrlju od znoja
na njegovoj koulji. Jednom se razbolio od rada na suncu kad je imao dvadeset i dvi-
je godine i sad govori ljudima da e umrijeti, ako se ikad oznoji. Pretpostavljam da
on doista u to vjeruje.
- Ali ako ona ne potraje dok se ne vratite - kae. - Bit e razoarana.
Vernon otpljune u prainu. Ali kia e sigurno pasti prije jutra.
- Ona je raunala na to - kae aa. - Ona e htjet da odmah krenemo. Znam ja
227
William Faulkner
nju. Obeao sam joj da e zaprega bit ovdje i spremna, i ona rauna na to.
- Trebat e nam onda ta tri dolara, sigurno - kaem ja. On gleda zamiljeno u da-
ljinu, trlja dlanove o koljena. Otkako je izgubio zube, svaki put kad sagne glavu, usta
mu padnu, sporo ponavljajui pokret. S onim ekinjama na donjem dijelu lica izgle-
da kao kakav stari pas. - Morao bi se brzo odluit, tako da stignemo tamo i natovari-
mo kola prije mraka - kaem mu.
- Mama nije toliko bolesna - kae Jewel. - Zavei, Darl.
- Tako je - kae Vernon. - Danas vie slii na sebe nego cijeli proli tjedan. Dok se
ti i Jewel vratite, ona e ve sjedit u krevetu.
- Ti bi to trebao znat - kae Jewel. - Dovoljno si je esto dolazio gledat. Ti ili
tvoji. - Vernon ga pogleda. Jewelove su oi poput blijeda drveta u onom njegovom
rumenom licu. On je za glavu vii od svih nas, uvijek je bio. Govorio sam im da
ga je mama zbog toga vie ibala i vie mazila od nas. Jer je u kui vie strio. Zato
ga je nazvala Jewel,{1} rekao sam im.
- uti, Jewel - kae aa, ali kao da jedva slua to se govori. Pilji preko polja,
trljajui koljena.
- Mogao bi posudit na zajam Vernonova kola, a mi bismo vas poslije dostigli -
kaem ja. - Ako nas ona ne bude ekala.
- Ah, zavei, dovraga, tu tvoju glupu jeziinu - kae Jewel.
- Ona e htjet i u naim - kae aa. Trlja koljena. - Nikom ovo nije mrskije
neg meni.
- Zato to lei tamo, to gleda Casha kako tee taj prokleti... - kae Jewel. On to
govori osorno, estoko, ali ne izgovara tu rije. Poput djearca u mraku, koji sam
sebe hrabri, pa odjednom zauti, uasnut vlastitom galamom.
- Ona je to htjela, kao to hoe i u naim vlastitim kolima - kae aa. - Spo-
kojnije e poivat kad zna da je dobro napravljen i zatvoren. Ona je svoje stvari uvi-
jek voljela drat za sebe. Ti to dobro zna.
- Onda joj pusti nek bude tako - kae Jewel. - Ali kako dovraga moe oekivat
da ona... - On gleda ai u zatiljak, a oi su mu poput svijetlih drvenih oiju.
- Sigurno - kae Vernon - izdrat e dok ne bude dovren. Izdrat e dok sve ne
bude spremno, dok sama ne ocjeni da je pravi trenutak. A s ovakvim cestama kakve
su sad, zaas ete je prevest do grada.
- Sprema se kia - kae aa. - Ja ba nemam sree. Nikad je nisam imao. - On
trlja ruke o koljena. - Taj prokleti doktor, moe do bilo kad. Nisam ga mogao ranije
obavijestit. Ako doe sutra i kae joj da se blii as, ona nee ekat. Znam ja nju,
bila tu kola ili ne, ona nee ekat. Onda e se uzrujat, a ja ju ne bih htio uzrujat ni
za to na svijetu. Bit e nestrpljiva, s tim obiteljskim grobom u Jeffersonu i onima
228
William Faulkner
njezina roda koji je tamo ekaju. Dao sam joj rije da emo ju ja i deki preba-
cit tamo toliko brzo koliko mazge budu mogle hodat, da moe poivat u miru. -
Protrlja ruke o koljena. - Nikad nikom nije bilo mrskije oklijevat.
- Kad samo ne bi svi tako vraki urili da je tamo otpreme - ree Jewel onim svo-
jim otrim, srditim glasom. - I taj Cash, po itav dan pod njezinim prozorom, udara i
pili po tom...
- To je bila njena elja - kae aa. - Ti nema nimalo ljubavi, ni njenosti za nju.
Nikad je nisi imao. Mi ne elimo nikom nita bit duni - kae - ja i ona. Nikad to
dosad nismo bili i ona e mirnije poivat kad zna da joj je njena vlastita krv ispilila
daske i zakucala avle. Ona je uvijek voljela sama poistit za sobom.
- To su tri dolara - kaem ja. - Hoe da idemo ili ne? - aa protrlja koljena. -
Vratit emo se sutra, pod veer.
- Pa... - kae aa. Gleda preko polja, raupane kose, vaui polako burmut be-
zubim desnima.
- Doi - kae Jewel. Silazi niz stepenice. Vernon nacilja i otpljune u prainu.
- Pazite, do zalaza sunca - kae aa. - Neu da ona eka.
Jewel kratko pogleda preko ramena, zatim produi oko kue. Ja ulazim u predsob-
lje, ujem glasove prije nego to sam stigao do vrata. Kako naa kua lei malo
nagnuta na kosini, vjetri stalno piri kroz predsoblje, ukoso prema gore. Pero baeno
blizu ulaznih vrata podignut e se i kliziti uz strop ukoso prema natrag, dok ne dospi-
je u struju koja skree prema dolje, uz stranja vrata: tako je i s glasovima. Kad ue
u predsoblje, oni zvue kao da dolaze iz zraka oko tvoje glave.
CORA
Bilo je to neto najdirljivije to sam ikad vidjela. Kao da je znao da je nee vie
vidjet, da ga Anse Bundren tjera od samrtne postelje njegove majke, da ju nikad
vie ne vidi na ovome svijetu. Uvijek sam govorila da je Darl drugaiji od ovih osta-
lih. Uvijek sam govorila da od svih njih jedino on ima majinu narav, jedino u njemu
ima neto uroene njenosti. Ne onaj Jewel, s kojim se toliko namuila dok ga je ra-
ala i kog je tetoila i mazila, a on se stalno estio ili durio, smiljaju nepodopti-
ne kojima e je uzrujavat, tako da mi je toliko put dolo da ga iibam. Nije on doao
i oprostio se s majkom. Ne bi on propustio priliku zaradit ta tri ekstra dolara, makar
i po cijenu majinog oprotajnog cjelova. Bundren od glave do pete, nit koga
voli, nit mu je do bilo ega stalo, osim kako e do do neeg uz to manje truda.
Gospodin Tull kae da ih je Darl molio neka priekaju. Rekao je da ih je Darl gotovo
229
William Faulkner
na koljenima preklinjao neka ga ne sile da je ostavi u ovom njezinom stanju. Ali

nita nije pomoglo, Anse i Jewel moraju zaradit ta tri dolara. Nitko tko poznaje
Ansea ne bi drugo ni oekivao, ali kad pomislim da taj djeak, taj Jewel, tako proda
sve one godine samoodricanja i naisto osobite sklonosti - mene nisu mogli prevarit:
gospodin Tull kae da je gospoa Bundren najmanje voljela Jewela od sve svoje dje-
ce, ali ja sam znala da to nije istina. Znala sam da mu je ona posebno sklona, onom
istom svojstvu u njemu koje je njoj dalo snage podnosit Ansea Bundrena, premda je
gospodin Tull rekao da ga je trebala otrovat - da on zbog tri dolara odrie umiruoj
majci priliku za oprotajni cjelov.
Eto, u zadnja tri tjedna dolazila sam ovamo kad god sam mogla, dolazila sam po-
nekad i kad nije trebalo, zanemarivi vlastitu obitelj i dunosti kako bi netko bio s
njom u njezinim posljednjim trenucima, kako se ne bi morala sama suoit sa
Stranom nepoznanicom, bez ijednog poznatog lica koje e joj ulit hrabrosti. Ne
mislim da zbog tog zasluujem priznanje: oekivat u da to isto uine za mene. Ali,
Bogu hvala, bit e to lica mog voljenog roda i poroda, moja krv i meso, jer me
je Bog blagoslovio boljim muem i djecom nego to ih ima veina ena, iako sam
ponekad s njima prolazila velike kunje.
Ona je ivjela ivotom osamljene ene, osamljene u svom ponosu, pokuavajui
navest ljude da povjeruju kako to nije tako, skrivajui injenicu da su je oni samo
podnosili, jer nije se ni ohladila u lijesu, a ve su je ili teglit pedeset i est kilometa-
ra odavde da je tamo ukopaju, sprdajui se s Bojom voljom. Odriui joj pravo da
lei u istoj zemlji s tim Bundrenima.
- Ali ona je htjela oti - rekao je gospodin Tull. - To je bila njezina elja leat
meu svojima.
- Zato onda nije otila iva? - rekla sam. - Nitko je od njih ne bi zaustavljao, sad
kad je i onaj mali gotovo dovoljno star da bude sebian i srca kamenog kao svi osta-
li.
- To je bila njezina elja - rekao je gospodin Tull. - uo sam kako je Anse to re-
kao.
- A ti mu, naravno, vjeruje - rekla sam. - To je ba tebi slino. Priaj ti to nekom
drugom.
- Vjerujem mu ono od eg se ne moe nadat nikakvoj koristi ako mi to ne kae -
rekao je gospodin Tull.
- Priaj ti to nekom drugom - rekla sam. - eni je mjesto uz mua i djecu, ivoj ili
mrtvoj. Bil ti od mene oekivao da ostavim tebe i djevojke kad meni doe vrijeme i
zaelim se vratit u Alabamu koju sam napustila od svoje volje kako bih s tobom di-
jelila dobro i zlo, do smrti i poslije?
- Pa, nisu svi ljudi isti - odgovorio mi je.
230
William Faulkner
I nadam se da nisu. Trudila sam se ivjet kako valja pred Bogom i ljudima, zbog
asti i potpore svom kranskom muu i zbog ljubavi i tovanja svoje kranske dje-
ce. Tako da kad umrem svjesna svoje dunosti i nagrade budem okruena licima pu-
nim ljubavi i ponesem sa sobom kao nagradu oprotajni cjelov svakog od mojih dra-
gih. A ne kao Addie Bundren, koja umire sama, skrivajui svoj ponos i srce prepuklo
od tuge. Sretna to odlazi. Leei tamo, glave poduprte jastukom, kako bi mogla vi-
djet Casha dok pravi lijes, vjerojatno ga mora nadzirat kako ne bi krtario s daska-
ma, i uz one druge muke koji se samo brinu imaju li vremena zaradit jo tri dolara
prije nego pone padat kia i rijeka nabuja toliko da je vie nee moi prije. Vjero-
jatno, da nisu odluili preuzet taj posljednji tovar, utovarili bi je u kola na poplunu i
prvo preli rijeku, pa tek onda stali i dali joj vremena da umre, onakvom
kranskom smru kakvom bi joj ve dopustili umrijet.
Osim Darla. To je bilo neto najdirljivije to sam ikad vidjela. Katkad privremeno
izgubim vjeru u ljude; obuzmu me sumnje. Ali Gospod mi svaki put vrati vjeru i
otkrije mi Svoju dobrostivu ljubav prema stvorenjima Svojim. Ne Jewel, ne onaj kog
je ona uvijek tako pazila, ne on. Njega su zanimala ona tri dodatna dolara. Nego
Darl, onaj za kog ljudi kau da je udan, lijen, danguba nita bolja od Ansea, dok je
Cash dobar tesar i uvijek zapoinje vie neg to stigne dovrit, i Jewel koji uvi-
jek radi neto to e mu donijet togod novaca ili e se zbog tog o njemu priat, i ta
polugola cura koja stalno stoji iznad Addie s lepezom, tako da svaki put kad ovjek
pokua s njom razgovarat i malo je obodrit, ona se odmah uri umjesto nje odgovo-
rit, kao da nastoji sprijeit da joj bilo tko uope prie blizu.
Darl je bio taj. On je doao do vrata i stajao je tamo, gledajui svoju umiruu
majku. Samo ju je gledao, a ja sam ponovo osjetila dobrostivu ljubav Boju i Njego-
vo milosre. Vidjela sam da se s Jewelom samo pretvarala, a da je razumijevanje
i ona prava ljubav postojala zapravo izmeu nje i Darla. On ju je samo gledao, nije
ak uao dublje u sobu gdje bi ga ona mogla vidjet i uzrujat se, znajui da ga Anse
tjera od kue i da je nikad vie nee vidjet. Nita nije rekao, samo ju je gledao.
- to hoe, Darl? - pitala je Dewey Dell, ne prestajui mahat lepezom, javivi se
odmah, zadravajui ak i njega podalje od majke. Nije joj odgovorio. Samo je sta-
jao i gledao u umiruu majku, srca toliko puna da nita nije mogao re.
DEWEY DELL
Prvi put, ja i Lafe brali smo pamuk niz jedan red. aa se ne usudi oznojitjer bi
se na smrt razbolio, pa tako misli svako ko doe, dolazi nam pomo. A Jewela nije
nizato briga, on nam nije rod u brizi, nije brian rod. A Cash voli pilit dugake vru-
231
William Faulkner
e ute sumorne dane u daske i avlima ih sastavljat u neto. A aa misli to je zato

to se susjedi uvijek tako odnose jedan prema drugom jer on je uvijek bio previe za-
okupljen time kako e pustit susjede da rade za njega da bi otkrio to se dogaa. A
nisam mislila da e to otkrit Darl, koji uveer sjedi za stolom a oi mu blude nekud
dalje od hrane i svjetiljke, pune zemlje iskopane iz njegove lubanje i upljina ispu-
njenih daljinom preko granica zemlje.
Brali smo niz taj red, uma je bila sve blie i blie i skrovita sjenka, brali smo pre-
ma skrovitoj sjenci s mojom vreom i Lafeovom vreom. Jer rekla sam hou li ili
neu kad je vrea jo bila dopola puna, jer rekla sam, ako vrea bude puna kad doe-
mo do ume, onda to neu bitja. Rekla sam, ako mi nije sueno da to uinim vrea
nee bit puna i ja u krenut uz sljedei red ali ako vrea bude puna, onda ja tu nita
ne mogu. Bit e da je tako moralo bit i ja tu nita ne mogu. I brali smo dalje pre-
ma skrovitoj sjenci i nae bi se oi stapale dok bi se njegove ruke i moje ruke dodiri-
vale i ja nita nisam rekla. Rekla sam: - to to radi? - a on je rekao: - Berem u tvoju
vreu. - I tako je vrea bila puna kad smo stigli do kraja reda i ja tu nita nisam
mogla.
I tako se to zbilo jer ja tu nita nisam mogla. Zbilo se tada, a onda sam vidjela
Darla i on je znao. Rekao mi je da zna bez rijei kao to mi je bez rijei rekao da e
mama umrijet i ja sam znala da on zna, jer da mi je rijeima rekao da zna, ne bih
vjerovala da je bio tamo i vidio nas. Ali on je rekao da zna, a ja sam rekla: - Hoe
re ai ili e ga ubit? - bez rijei sam to rekla, a on je rekao: - Zato? - bez rijei. I
zato mogu govorit s njim sa znanjem i s mrnjom, jer on zna.
On stoji u vratima, gleda u nju.
- to hoe, Darl? - kaem.
- Ona e umrijet - kae on. A stari leinar Tull dolazi gledat kako ona umire, ali
ja ih mogu zavarat.
- Kad e umrijet? - kaem.
- Prije nego se mi vratimo - kae on.
- Zato onda vodi Jewela? - kaem.
- Hou da mi pomogne tovarit - kae on.
TULL
Anse stalno trlja koljena. Njegove su radnike hlae izblijedile; na jednom kolje-
nu je zakrpa od sera, izrezana iz para nedjeljnih hlaa, sjajna od izlizanosti. - Nikom
232
William Faulkner
to nije mrskije nego meni - kae.

- ovjek kadikad mora unaprijed pogaat to e bit - kaem ja. - Ali sve u sve-
mu, kako god ispadne, nee bit veliko zlo.
- Ona e htjet da se smjesta krene - kae on. - Dovoljno je daleko do Jeffersona
po najboljem vremenu.
- Ali ceste su sad dobre - kaem ja. Ali e noas padat kia. A njegovi se ukapaju
u New Hopeu, ni pet kilometara odavde. Samo, to je ba njemu slino, oenit se e-
nom roenom na dobar dan vonje odavde i doekat da ona umre prije njega.
On gleda u daljinu preko polja i trlja koljena. - Nikom to nije toliko mrsko - kae.
- Vratit e se oni na vrijeme - kaem ja. - Ja se ne bih brinuo.
- To su tri dolara - kae on.
- Moe bit da se uope nee trebat urit natrag - kaem ja. - Nadam se da nee.
- Ona odlazi - kae on. - Odluila je umrijet. - Teak je ovo ivot za ene, istina
je. Neke ene. Sjeam se, moja je mamica ivjela sedamdeset i jo koju. Radila je
svaki dan, po kii i po suncu; ni jednog dana nije leala bolesna otkako je rodi-
la posljednjeg momia, sve dok se jednog dana nije nekako kao osvrnula oko sebe i
potom otila i uzela onu spavaicu ukraenu ipkom koju je imala etrdeset i pet go-
dina i nikad je nije izvadila iz krinje, obukla je, legla na krevet, navukla pokrivae
do brade i sklopila oi. - Morat ete se brinut za au kako god znate - rekla je. - Ja
sam umorna.
Anse trlja dlanove o koljena. - Bog daje - kae. ujemo Casha kako udara eki-
em i pili iza ugla.
To je istina. Nikad nije izreena vea istina. - Bog daje - kaem.
Onaj se deko uspinje uz brijeg. Nosi ribu gotovo toliko dugaku koliki je on. Za-
vitla je na zemlju i proguna: - Ha - pa otpljune preko ramena poput odrasla
mukarca. Vraki blizu njegove duine.
- to je to? - kaem - Riba svinja? Gdje si je ulovio?
- Dolje kod mosta - kae djeak. On je okrene, trbuh joj je oblijepljen prainom
tamo gdje je mokra, oko prekriveno zemljom, izboeno ispod blata.
- Nee je valjda tako tu ostavit? - kae Anse.
- Hou je pokazat mami - kae Vardaman. Pogleda prema vratima. ujemo gla-
sove to ih donosi struja propuha. I Casha, kako kuca i zakiva daske. - Unutra ima
nekog - kae djeak.
- Samo moja obitelj - kaem ja. - I njima e bit drago vidjet ribu.
On nita ne govori, gleda u vrata. Zatim pogleda dolje u ribu koja lei u praini.
Obrne je nogom i nonim palcem gura izboeno oko, pritie ga. Anse gleda preko
233
William Faulkner
polja. Vardaman pogleda u Ansovo lice, potom u vrata. Okrene se, poe prema uglu
kue, kad ga Anse zazove ne okreui glavu.
- Oisti tu ribu - kae.
Vardaman stane. - Zato je ne moe oistit Dewey Dell? -pita.
- Ti oisti tu ribu - kae Anse.
- O, aa - kae Vardaman.
- Ti je oisti - kae Anse. Ne osvre se. Vardaman se vrati i podigne ribu sa
zemlje. Riba mu sklizne iz ruku, prljajui ga blatom, i opet pljusne na zemlju, valja-
jui se iznova u praini, razjapljenih usta, iskolaenih oiju, skrivajui se u praini
kao da se srami to je mrtva, kao da se uri ponovo sakrit. Vardaman je psuje. Psuje
ribu poput kakva odrasla mukarca, stojei raskreenih nogu iznad nje. Anse se ne
osvre. Vardaman ponovo podigne ribu. Obilazi ugao kue nosei je u naruju po-
put naramka drva, ona mu visi s obje strane, glava i rep. Vraki je blizu toliko velika
kao on.
Anseova zapea izviruju iz rukava: itavog ga svog ivota nisam vidio u koulji
koja bi izgledala kao da je njegova. Sve su izgledale kao da mu je Jewel dao svoje
stare. Ipak, ne Jewel. On je dugoruk, iako je mrav. Osim to nema tragova znoja.
Po tome se odmah vidi da nisu bile niije do Anseove, bez greke. Oi mu izgledaju
poput ugaslih eravki usaenih u lice dok gleda preko polja.
Kad je sjena dotakla stepenice trijema on ree: - Pet sati.
Ba kad sam ustao, Cora doe do vrata i kae kako je vrijeme da krenemo kui.
Anse posegne za cipelama. - Nemojte, gospodine Bundrene - kae mu Cora - ne-
mojte ustajat. - On navlai cipele, nabijajui noge u njih, nezgrapno kao i sve
to radi, kao da se itavo vrijeme nada da to zapravo nije u stanju napravit pa se
moe prestat trudit oko toga. Dok idemo prema predsoblju, ujemo kako lupaju o
pod kao da su od eljeza. On prilazi vratima sobe gdje je ona, mirkajui, kao da gle-
da nekud naprijed, prije nego to vidi, kao da se nada da e je zate kako sjedi,
moda u stolcu ili moda kako mete, i gleda u sobu onako iznenaeno kao svaki put
kad pogleda unutra i nae je jo uvijek u krevetu i uz nju Dewey Dell kako je jo
uvijek hladi lepezom.
0 - Pa, mislim da je bolje da krenemo - kae Cora. Moram jo nahranit kokoi. -
A sprema se i kia. Ovakvi oblaci ne lau, a pamuku treba svaki dan sunca koji Bog
poalje. To e mu bit jo jedna briga. Cash jo tee daske. - Ako ima ita to mi mo-
emo uinit - kae Cora.
- Anse e nam javit - kaem ja.
Anse nas ne gleda. Obzire se uokolo, mirkajui, na taj svoj iznenaeni nain, kao
da ga je iznurila ta stalna iznenaenost pa je sad jo iznenaen i time. Kad bi Cash
234
William Faulkner
barem tako briljivo radio na mojoj staji.

- Rekao sam Anseu kako vjerojatno nee bit nikakve potrebe - kaem. - Barem se
tako nadam.
- Ona je to naumila - kae on. - Raunam da e nas sigurno ostavit.
- Sve nas to eka - kae Cora. - Nek vam Bog dade utjehe.
- to se tie onog kukuruza - kaem ja. Ponovo mu kaem kako u mu pomo
nae li se u kripcu, s njom tako bolesnom i svim tim. Kao i veina ljudi ovdje, ve
sam mu toliko puta pomogao da se sad ne mogu povu.
- Mislio sam se danas prihvatit tog posla - kae on. - Izgleda, nisam u stanju do-
nijet nikakvu odluku.
- Moda e ona potrajat dok ne zavrite s okopavanjem - kaem ja.
- Ako Bog tako hoe - kae on.
- Nek vam Bog prui utjehe - kae Cora.
Da barem Cash tako briljivo radi na mojoj staji. On die pogled kad prolazimo
kraj njega. - Raunam da neu sti do vas ovog tjedna - kae.
- Nema hitnje - kaem ja. - Doi kad stigne.
Uli smo u kola. Cora poloi kutiju s kolaima u krilo. Sprema se na kiu, to je si-
gurno.
- Ne znam to e on - kae Cora. - Jednostavno ne znam.
- Jadni Anse - kaem. - Gonila ga je da radi trideset i koliko godina.
Pretpostavljam da se umorila.
- A ja mislim da e ga ganjat jo trideset godina - kae Kate. - Ili ako nee ona,
nai e on neku drugu, jo prije berbe pamuka.
- Pretpostavljam da se Cash i Darl sad mogu oenit - kae Eula.
- Taj jadni deko - kae Cora. - Jadan mali djearac.
- A to je s Jewelom? - kae Kate.
- Moe i on - kae Eula.
- Hmm - kae Kate. - Raunam da hoe. Tako mi se ini. Raunam da ima dosta
cura u ovom kraju koje ne ele vidjet Jewela vezanog. Pa, ne trebaju se brinut.
- Zaboga, Kate! - kae Cora. Kola zaklepeu. - Jadan mali djearac - kae Cora.
Sprema se kia ove noi. O, da. Klepetanje kola znai da ve jako dugo nema
kie, za Birdsell. Ali to e se popravit. Zasigurno hoe.
- Trebala je uzet te kolae kad je rekla da hoe - kae Kate.
235
William Faulkner
ANSE
Prokleta ta cesta. A jo se sprema kia. Mogu ovdje stajat i ve je vidim, kao da

sam vidovit, kako se sputa iza njih poput kakva zida, sputa se izmeu njih i obea-
nja koje sam joj dao. inim sve to mogu, u tolikoj mjeri koliko se mogu usredoto-
it na bilo to, ali ti vraji deki.
Lei tamo, ravno do mojih vrata, gdje je svaka zla srea koja se tuda skita mora
na. Rekao sam Addie kad je cesta dola amo kako nije nikakva srea ivjet na
cesti, a ona mi je, ba ko prava ena, rekla: - Ustani, onda, i seli se. - Ali ja sam joj
rekao da nema od toga sree, zato to je Gospod postavio ceste za putovanje: zato ih
je polegao vodoravno na zemlju. Kad On eli da se neto stalno kree, onda to napra-
vi u duljinu, kao cestu ili konja ili kola, a kad hoe da neto ostane na mjestu,
onda to napravi u visinu, kao stablo ili ovjeka. I tako, On nikad nije elio da ljudi
ive na cesti, jer to dolazi prvo, kaem ja, kua ili cesta? Jesi li ikad vidjela da je On
postavio cestu pokraj neke kue? kaem ja. Nisi nikad, kaem ja, jer su uvijek ljudi
ti koji nemaju mira dok ne sagrade kuu tamo gdje im svatko tko prolazi kolima
moe pljunut na prag, pa to stalno izaziva nemir u obitelji i elju da se ode negdje
drugdje, dok je Njegova namjera bila da ostanu na mjestu, kao stablo ili stabljika ku-
kuruza. Jer da je On htio da se ovjek stalno kree i nekamo putuje, zar ga ne bi
postavio uzduno, na trbuh, kao zmiju? Logino je da bi tako postupio.
Tu su je napravili, gdje je svaka nesrea to vreba moe na i do ravno meni na
vrata, i jo mi, povrh svega, naplauju dabine. Tjeraju me da plaam za to to je
Cash zamislio da bude tesar, a da cesta nije dola ovamo, nikad mu to ne bi palo na
pamet; za njegov pad s crkve i to to est mjeseci nije ni prstom mrdnuo, a ja i Addie
smo rintali kao robovi, premda ima i ovdje na pretek toga to bi mogao napravit s
pilom, ako ba mora pilit.
I Darl, takoer. Nagovaraju me da ga pustim, prokleti bili. Ne radi se o tom da se
ja bojim posla; uvijek sam hranio sebe i svoje i brinuo se da imamo krov nad gla-
vom: radi se o tom da bi me oni htjeli ostavit bez dovoljno radnika samo zato to se
on dri za sebe, samo zato to su mu oi uvijek pune daljine. Ja im kaem, on je u
poetku bio u redu, s tim oima punim daljine, jer sva se zemlja unaokolo pruala
tada u visinu; tek kad je dola cesta i prebacila zemlju oko nas u vodoravan poloaj,
a njegove su oi jo uvijek bile pune daljine, tek tada su mi se poeli grozit nek ga
pustim, pokuavajui mi zakonom oduzet jednog radnika.
Tjeraju me da plaam za tu cestu. Ona bi bila zdrava i ila ko svaka druga ena,
da nema te ceste. Samo je leala, odmarala se u svom vlastitom krevetu, ne trae ni
236
William Faulkner
od koga nita - Jesi li bolesna, Addie? - pitao sam je.

- Nisam bolesna - rekla mi je.
- Samo ti lei i odmaraj se - rekao sam. - Znao sam ja da nisi bolesna. Samo si
umorna. Lei i odmori se.
- Nisam bolesna - rekla je. - Ustat u.
- Mirno lei i odmori se - rekao sam joj. - Samo si umorna. Sutra moe ustat. - I
leala je tamo, zdrava i ila ko svaka druga ena, samo da nije bilo te ceste.
- Nisam poslao po vas - rekao sam. - Vi ste mi svjedok da nisam poslao po vas.
- Znam da nisi - odgovorio mi je Peabody. - Preuzimam to na sebe. Gdje je ona?
- Prilegla je - rekao sam. - Samo je malo umorna, ali e -
- Izai, Anse - rekao mi je. - Idi na trijem i sjedi tamo neko vrijeme.
I sad moram plaat za to; ja koji nemam nijednog zuba u glavi i koji sam se na-
dao da u uspjet odvojit toliko da si dam sredit zube, kako bih mogao jest kako
Bog zapovijeda, a ona zdrava i ila ko svaka druga ena u ovom kraju, sve do
tog dana. Moram platit za to to mi trebaju ta tri dolara. Moram platit za put kojim
deki moraju oti odavde da ih zarade. A sad vidim, ba kao da sam vidovit, kako se
kia sputa meu nas, kako mi se primie tom cestom kao da sam proklet, kao da na
cijeloj zemlji nema druge kue na koju bi padala.
uo sam ljude kako proklinju svoju zlu sreu i s pravom, jer bili su grenici. Ali
ne kaem da je na meni prokletstvo, jer nisam uinio nikakvo zlo zbog kojeg bi me
prokleli. Ja nisam ba poboan, rekao bih. Ali srce je moje spokojno: to
znam. Napravio sam neke stvari, ali ni bolje ni gore od onih koji se pretvaraju da
nisu grijeili, i znam da e se Gospodar neba i zemlje pobrinut za mene kao to se
brine za svakog vrapca koji padne. Ali ini mi se okrutno da se ovjeku u nevolji
moe tako narugat jedna cesta.
Vardaman dolazi iza ugla kue, krvav do koljena kao da je klao svinju, a ona je
riba najvjerojatnije raskomadana sjekirom ili baena negdje, kako bi meni mogao la-
gat da su je pojeli psi. Pa, pretpostavljam da nemam pravo oekivat od njega da
bude bolji od svoje odrasle brae. On prilazi, promatrajui kuu, utke, i sjeda na ste-
penice. - Uf - kae - naisto sam se umorio.
- Idi, operi te ruke - kaem mu. No, ni jedna se ena ne bi bila mogla trudit vie
od Addie da ih dovede u red, mladie i djeake: to joj se mora priznat.
- Bila je puna krvi i utrobe kao svinja - kae on. Ali ini se kao da jednostavno
nemam volje ni za to, a usto mi jo ovo vrijeme sie snagu. - aa - kae on - je li
mama jo vie bolesna?
- Idi, operi te ruke - kaem. Ali kao da jednostavno ne mogu u to unijet nimalo
237
William Faulkner
snage i volje.
DARL
Iao je u grad ovog tjedna: potiljak mu je kratko oian, s bijelom crtom izmeu
kose i opaljenog vrata, poput bijelog zgloba.
- Jewel - kaem. Odmotavajui se unazad, ulijebljena izmeu dva para uzbibanih
uiju mazgi, cesta nestaje ispod kola kao da je vrpca, a prednja osovina kao da je ka-
lem. - Zna da e ona umrijet, Jewel?
Potrebno je dvoje ljudi da te naprave, a umire sam. Takav e biti kraj svijeta.
Kaem Dewey Dell: - Ti hoe da ona umre, kako bi ti mogla oti u grad, je li
tako? - Nije htjela rei ono to smo oboje znali. - Nee to re zato jer ako to kae,
ak i samoj sebi, znat e da je to istina. Ali ti i sad zna da je to istina. Mogu ti re
gotovo u dan kad si shvatila da je to istina. Zato to nee re, ak ni samoj sebi? -
Nee to rei. Samo ponavlja: Oe re ai? Oe ga ubit? - Ne moe povjerovat
da je to istina, zato to ne moe vjerovat da Dewey Dell, Dewey Dell Bundren,
moe zadesit takva nesrea, je li tako?
Sunce, jedan sat prije zapada, lebdi kao krvavo jaje iznad kreste olujnih oblaka;
svjetlo je poprimilo bakrenu boju: oku zloslutna, nosu sumporovita, mirie na munje.
Kad doe Peabody, morat e upotrijebiti ue. Dobio je trbuinu od toga to jede hlad-
na variva. Uetom e ga vui uz puteljak, poput balona, kroz zrak to mirie na
sumpor.
- Jewel - kaem - zna da e Addie Bundren umrijet? Addie Bundren e umri-
jet?
PEABODY
Kad me je Anse napokon pozvao sam od sebe, rekao sam: - Napokon ju je iznu-
rio. - I bogme sam dobro rekao, pa isprva nisam htio otii, jer bih moda mogao
neto uiniti i morao bih je vratiti natrag, Boga mu. Mislio sam, moda se na nebu
dre iste glupe etike kao na medicinskom fakultetu i da je to moda opet Vernon Tull
slao po mene, da doem tamo u zadnji as, kao to Vernon uvijek sve radi, nastojei
izvui najvie to moe za Anseov novac kao to inae nastoji izvui za svoj.
No, kad je dan dovoljno poodmakao da vidim kakvo se vrijeme sprema, znao sam da
238
William Faulkner
me nije mogao pozvati nitko drugi nego Anse. Znao sam da se samo nekom
zlosretniku moe dogoditi da mu ustreba lijenik pred oluju. I znao sam, ako se
Anse napokon sam sjetio da treba lijenika, onda je ve prekasno.
Kad sam stigao do izvora i siao s kola privezati zapregu, sunce se spustilo iza na-
kupine crnih oblaka to je podsjeala na planinski lanac bez podnoja, na hrpu troske
baene tamo, i nije bilo ni daka vjetra. uo sam Casha kako pili na kilometar i pol
prije nego to sam tamo stigao. Anse stoji na vrhu strmine iznad staze.
- Gdje je konj? - pitam.
- Jewel se pokupio i otiao - kae on. - Nitko ga drugi ne moe uhvatit. Mislim
da ete se morat sami uspet.
- Ja da se penjem gore, s mojih sto kila? - kaem ja. - Da se penjem uz taj prokleti
zid? - On stoji tamo uz jedno stablo. Kakva teta to je Gospod napravio pogreku i
stablima dao korijenje, a Anseima Bundrenima, koje je stvorio, stopala i noge. Da ih
je samo zamijenio, ne bi se nikad trebalo bojati da e ova zemlja ostati jednog dana
bez stabala. - to sad zamilja da u uiniti? - kaem. - Ostati ovdje dolje i ekati da
me vjetar otpue preko granica okruga kad se digne oluja? - ak bi mi i s konjem tre-
balo petnaest minuta da prejaim preko panjaka do vrha grebena i stignem do kue.
Staza izgleda kao kakva grbava grana pribodena vjetrom za strminu. Anse dvanaest
godina nije bio u gradu. A s obzirom da je on sin svoje majke, kako li se ona uope
popela gore da ga porodi.
- Vardaman je iao uzet konop - kae on.
Nakon nekog vremena pojavi se Vardaman s uetom za plug. On daje jedan kraj
Anseu i silazi niz stazu, odmotavajui ue.
- vrsto ga dri - kaem. - Ve sam upisao ovaj posjet u svoje knjige, prema tome
zaraunat u ti ga, stigao gore ili ne stigao.
- Drim ga - kae Anse. - Moete se poet penjat.
Neka sam proklet ako shvaam zato jo ovo radim. ovjek od sedamdeset godi-
na i od sto i neto kila, puta da ga vuku uetom gore-dolje po nekakvoj prokletoj
planini. Valjda zato to moram dosei pedeset tisua dolara nenaplaenih rauna
u svojim knjigama prije nego to odem u mirovinu. - Koga vraga misli ta tvoja ena -
kaem - da se ila razboljeti na vrh vraje planine?
- Zbilja mi je ao - kae on. Pustio je ue, samo ga je ispustio na zemlju i krenuo
prema kui. Ovdje gore jo uvijek ima malo danjeg svjetla boje sumpornih igica.
Daske izgledaju kao trake sumpora. Cash se ne osvre. Vernon Tull kae da on svaku
dasku donosi do prozora da je ona pogleda i kae da je u redu. Djeak nas prestie.
Anse se osvre prema njemu. - Gdje je konop? - kae.
- Tamo gdje si ga ti ostavio - kaem ja. - Ali pusti sad ue. Moram se nekako
239
William Faulkner
spustiti niz tu strminu. Ne kanim ekati da me oluja uhvati ovdje gore. Vraki bi me
daleko otpuhala, kad bi me dohvatila.
Djevojka stoji uz krevet, hladi je lepezom. Kad ulazimo, ona okree glavu i
pogleda nas. Ona je ve mrtva svih ovih deset dana. Pretpostavljam da je to to je
tako dugo bila dio Ansea ono zbog ega ne moe napraviti ak ni tu promjenu, ukoli-
ko bi to uope bila promjena. Sjeam se kako sam u mladosti vjerovao da je smrt fi-
zika pojava; sada znam da je to puka funkcija duha - i to duha onih koji su pretrpjeli
gubitak. Nihilisti kau da je to kraj; fundamentalisti da je poetak; a u stvarnosti nije
vie od selidbe nekog stanara ili obitelji iz stana ili grada.
Ona nas gleda. ini se kao da joj se miu samo oi. Kao da nas dodiruju, ne vi-
dom ili razumom, nego kao kad te dotakne mlaz iz mrka, mlaz koji je u trenutku
udara do te mjere odijeljen od otvora cijevi kao da nikad i nije bio tamo. Uope
ne gleda Ansea. Gleda mene, zatim djeaka. Njezino tijelo ispod popluna doimlje se
poput svenja trulih tapova.
- Onda, gospoice Addie - kaem. Djevojka ne prestaje mahati lepezom. - Kako
si, sestro? - kaem. Njezina ispijena glava lei na jastuku, gledajui u djeaka. - Lije-
po si vrijeme odabrala da me dovue ovamo i podigne oluju. - Onda poaljem van
Ansea i djeaka. Ona gleda djeaka kako izlazi iz sobe. Nita se na njoj nije po-
maknulo, osim oiju.
On i Anse su na trijemu kad izlazim iz sobe, djeak sjedi na stubama, Anse stoji
pokraj drvenog stupa, ak se ne naslanja na njega, ruke mu vise, kosa zabaena i
sljepljena kao u mokrog pijevca. On okree glavu, mirkajui prema meni.
- Zato me nisi ranije pozvao? - pitam.
- Naprosto, bilo je sad ovo, sad ono - kae on. - Htjeli smo zavrit s kukuruzom,
ja i deki, a Dewey Dell se lijepo brine o njoj i susjedi navraaju i nude pomo i sli-
no, pa sam mislio...
- Dovraga i novac - kaem. - Jesi li ikad uo da nekoga ganjam dok ne moe plati-
ti?
- Nije meni ao novca - kae on. - Samo sam mislio... Ona odlazi, zar ne? - Onaj
mali deran sjedi na najgornjoj stubi i izgleda manji nego ikad u ovom svjetlu boje
sumpora. To je nevolja s ovom zemljom: svaka stvar, vrijeme, sve, predugo tra-
je. Kao nae rijeke, nae njive: tamne, spore, silovite; uobliavaju i stvaraju ljudski
ivot prema svom neumoljivom i tromom obliju. - Znao sam - kae Anse. - Svako
malo pogledam da se nisam prevario. Zabila si je to u glavu.
- I to joj je bila vraki dobra odluka - kaem. - S tim malenim... - On sjedi na
najgornjoj stubi, malen, nepomian u izblijedjelom kombinezonu. Kad sam iziao
van, on je pogledao mene, pa Ansea. Ali sad je prestao gledati u nas. Samo sje-
di tamo.
240
William Faulkner
- Jeste li joj ve rekli? - pita Anse.

- A zato? - kaem ja. - Za koga vraga?
- Znat e ona to i sama. Ja sam znao da e ona sve znat im vas vidi, kao da vidi
napisano. I da joj neete trebat re. Zabila si je to...
Iza nas djevojka kae: - aa. - Ja je pogledam, pogledam njezino lice.
- Bolje je da pouri - kaem.
Kad ulazimo u sobu, ona gleda u vrata. Zagleda se u mene. Oi su joj poput svje-
tiljaka kad se rasplamsaju trenutak prije nego to nestane petroleja. - Ona hoe da
izaete - kae djevojka.
- Nemoj, Addie - kae Anse - kad je doao ak iz Jeffersona da ti pomogne? - Ona
me gleda: osjeam njezine oi. Kao da me gura oima. Ve sam to ranije vidio u ne-
kih ena. Vidio sam kako tjeraju iz sobe one koji su im doli ispunjeni suosjeanjem
i suuti, nudei im stvarnu pomo, a dre se neke beskorisne ivotinje kojoj nikad
nisu znaile vie od teglee marve. To je ono to se naziva ljubavlju koja nadilazi
shvaanje: taj ponos, ta bjesomuna elja da se sakrije kukavna golotinja koju dono-
simo ovamo s nama, koju nosimo s nama u operacijske dvorane, nosimo je tvrdogla-
vo i bjesomuno ponovo s nama pod zemlju. Izlazim iz sobe. Tamo ispred trijema,
Cashova pila neumorno hroplje kroz dasku. Trenutak kasnije, ona zazove njegovo
ime, strogim i jakim glasom.
- Cash - kae ona - hej, Cash!
DARL
aa stoji kraj kreveta. Vardaman viri iza njegove noge, s onom svojom okruglom
glavom i oi su mu razrogaene, a usta se poinju otvarati. Ona gleda au; sav ivot
koji se gasi kao da se slio u njezine oi, estok, nenadoknadiv. - Ona trai Jewela -
kae Dewey Dell.
- Pa, Addie - kae aa - on i Darl odoe prevest jo jedan tovar. Mislili su da ima
vremena. Da e ih ti ekat, a ta tri dolara i to... - On se prigne, poloi svoju ruku na
njezinu. Jo neko vrijeme ona ga gleda pogledom u kojem nema prijekora, u kojem
nema niega, kao da joj jedino oi oslukuju neopoziv prekid njegova glasa. Onda se
pridigne, ona koja se nije pomakla deset dana. Dewey Dell se naginje nad nju, poku-
ava je pritisnuti natrag na jastuke.
- Mama - kae: - Mama.
Ona gleda kroz prozor, u Casha ustrajno nagnutog nad dasku u zamiruem svjetlu,
241
William Faulkner
dok predano radi do mraka i u mraku, kao da potezi pile osvjetljavaju vlastito kreta-
nje, prouzroeno daskom i pilom.
- Hej, Cash - povie, glas joj je strog, snaan i neoslabljen. - Hej, Cash!
On die pogled prema ispijenom licu uokvirenom prozorom u sumraku. U toj se
slici sastavlja sveukupno vrijeme od dana njegova djetinjstva. On isputa pilu i podi-
e dasku da je ona vidi, gledajui prozor u kojem se lice nije pomaklo. Dovlai dru-
gu dasku u odgovarajui poloaj i namjeta ih jednu uz drugu, pod konanim nagi-
bom, pokazujui rukom na ostale jo na zemlji, oblikujui pantomimskim pokretima
prazne ruke dovreni lijes. Jo neko vrijeme ona gleda dolje u njega iz te, vremenski
slojevite slike u okviru prozora, ne pokazujui ni prijekor, ni odobravanje. Zatim lice
nestaje.
Ona se zavali na uzglavlje i okree glavu, ne dobacivi ai ak ni letimian
pogled. Gleda Vardamana; njezine oi, ivot u njima, naglo nabuja; dva plamena
proplamsaju u jednom produenom trenutku. Potom se ugase, kao da se netko
nagnuo i puhnuo u njih.
- Mama - kae Dewey Dell: - Mama! - Naginjui se nad krevet, malo podignutih
ruku, a lepeza je jo uvijek u pokretu kao to je to ve deset dana, poinje naricati.
Glas joj je jak, mlad, treperav i ist, zanesen vlastitom bojom i zvunou, a lepeza
se jo uvijek ujednaeno kree gore-dolje, bibajui nepotrebni zrak. Zatim se baca
preko koljena Addie Bundren, grevito je hvatajui, tresui je estokom snagom
mladosti prije nego to e se odjednom prostrijeti preko pregrta suhih kostiju koje je
Addie Bundren ostavila za sobom, uzdrmavi itav krevet u egrtavo ukanje komu-
ine u slamarici, rairenih ruku, a lepeza u jednoj ruci jo uvijek, posljednjim izdisa-
jima, udara o poplun.
Vardaman viri iza aine noge, usta su mu razjapljena i sva se boja s njegova lica
slila u usta, kao da je na neki nain zario u sebe vlastite zube, siui. Zatim se polako
poinje povlaiti od kreveta, razrogaenih oiju, dok mu se blijedo lice gubi
u sumraku poput komada papira prilijepljenog na zid koji se uruava i tako izlazi
kroz vrata.
aa se naginje nad krevet u polumraku, njegov grbavi obris poprima onaj sovi
nalik izraz naroguene, zlovoljne ogorenosti, unutar koje se skriva mudrost, odve
duboka ili odve troma da bi se razvila u jasnu misao.
- Dovraga i ti deki - kae.
Jewel, kaem. Nad glavom dan protie jednolian i siv, skrivajui sunce rojem si-
vih kopalja. Mazge se malo pue u kii, poprskane utim blatom, desna se, skliui,
dri ruba ceste iznad jarka. Nagnuta drva mutnouto are, natopljena kiom i teka
kao olovo, nagnuta pod otrim kutom u jarku iznad slomljenog kotaa; oko polomlje-
nih bica i oko Jewelovih gleanja vrtloi se uti potoi ni vode, ni zemlje, zavojito
242
William Faulkner
se sputajui niz brijeg zajedno sa utom cestom, ni od zemlje, ni od vode, rastaui

se u tekuu tamnozelenu masu ni zemlje, ni neba. Jewel, kaem.
Cash dolazi do vrata, nosei pilu. aa stoji kraj kreveta, pogrbljen, objeenih
ruku. On okree glavu, njegov jadan profil, brada mu polako pada dok premee du-
han meu desnima.
- Otila je - kae Cash.
- Otila i ostavila nas - kae aa. Cash ga ne gleda. - Hoe li skoro dovrit? -
pita aa. Cash ne odgovara. Ulazi, nosei pilu. - Raunam da ti je bolje da se primi
posla - kae aa. - Morat e se sna kako zna, sad kad su deki otili. - Cash gle-
da dolje u njeno lice. Uope ne slua au. Ne prilazi krevetu. Zastane nasred sobe,
pilu dri uz nogu, oznojenih miica lagano napraenih pilovinom, smirena lica. - Ako
se nae u kripcu, moda kogod sutra doe amo i pomogne ti - kae aa. - Moda
Vernon. - Cash ne slua. On gleda dolje u njezino smireno, ukoeno lice to se gubi u
sumraku kao da je tama prethodnica konane zemlje, sve dok se napokon ne uini
da lice lebdi iznad tijela, odvojeno, lako poput odraza uvelog lista. - Ima dovoljno
krana koji e ti pomo - kae aa. Cash ga ne slua. Nakon nekog vremena, okre-
e se ne gledajui oca i izlazi iz sobe. Zatim se ponovo zauje hroptavi zvuk pile. -
Oni e nam pomo u naoj alosti - kae aa.
Zvuk pile je postojan, pouzdan, neuurban, i giba zamirue svjetlo tako da se ini
kako se njezino lice sa svakim potezom pomalo budi u izraz oslukivanja i oekiva-
nja, kao da ona broji poteze pile. aa gleda dolje u to lice, u rasutu crnu kosu
Dewey Dell, njezine rairene ruke, grevito stisnutu lepezu to sad nepokretno lei
na poplunu koji se gubi u sve guem mraku. - Mislim da bi trebala po pripravit
veeru - kae.
Dewey Dell se ne mie.
- Ajde, dii se i pristavi veeru - kae aa. - Moramo odrat snagu. Sigurno je
doktor Peabody poteno ogladnio, preao je toliki put. A i Cash e morat brzo neto
pojest i vratit se na posao kako bi na vrijeme bio gotov.
Dewey Dell ustaje, s mukom se podie na noge. Gleda dolje u to lice. Ono sad
lei na jastuku poput nejasna bronana odljeva, samo su jo ruke zadrale neki privid
ivota: skvrenu, kvrgavu nepokretnost; nekakav izraz istodobne nemoi i napetosti
iz kojeg se jo nije izgubio umor, iscrpljenost, napor, kao da te ruke ak i sad
sumnjaju u stvarnost odmora, nadzirui uljevitom i krtom budnou taj prekid za
koji znaju da ne moe potrajati.
Dewey Dell se prigiba i izvlai poplun ispod njih, te ga navlai preko njih do bra-
de, ravnajui ga, navlaei ga kako bi ga izravnala. Potom, ne gledajui au, obie
oko kreveta i izie iz sobe.
243
William Faulkner
Otii e tamo van gdje je Peabody, gdje moe stajati u sumraku i gledati mu u
lea s takvim izrazom, da e on, osjetivi njen pogled i okrenuvi se, rei: Ja ne bih
tugovao zbog nje, zna. Bila je stara i k tome, bolesna. Trpjela je vie nego to smo
znali. Ne bi se vie oporavila. Vardaman je ve velik, a ti si tu da se o svima njima
brine. Ja bih pokuao ne dopustiti da me svlada tuga. Bolje poi i pripravi neto za
veeru. Ne mora biti puno toga. Ali trebat e im neto dati jesti, a ona e ga gledati i
njene e oi govoriti Vi biste mi mogli toliko pomo kad biste htjeli. Kad biste samo
znali. Ja sam ja a vi ste vi i ja to znam a vi ne znate i mogli biste mi puno pomo kad
biste samo htjeli kad biste samo htjeli onda bih vam sve mogla rei i onda niko ne bi
morao za to znati osim vas i mene i Darla
aa stoji nad krevetom, objeenih ruku, grbav, nepomian. Podie ruku do glave,
trlja kosu, oslukujui pilu. Prilazi blie i otare ruku, dlan i nadlanicu, o bedro i polo-
i je na njeno lice i potom na izboinu popluna gdje su njezine ruke. Gladi
poplun kao to je vidio da radi Dewey Dell, pokuavajui ga poravnati do ispod bra-
de, ali ga umjesto toga poremeti. Pokuava ga ponovo zagladiti, nespretno, ruka mu
je nezgrapna poput kande, ravnajui nabore koje je napravio i koji se i dalje po-
javljuju ispod njegove ruke takvom perverznom sveprisutnou da na kraju odustaje,
ruka mu pada uz bok i ponovo se tare, dlanom i nadlanicom, o bedro. U sobu dopire
ujednaeni, hroptavi zvuk pile. aa die, tiho i hripavo, premeui duhan bezubim
desnima. - Nek se vri Boja volja - kae. - Sad si mogu nabavit zube.
Jewelu eir mlitavo visi na vratu, usmjeravajui vodu na promoenu vreu sveza-
nu oko ramena dok stojei u jarku do gleanja u vodi, sluei se daskom koja stalno
klizi ustranu i jednom trulom kladom kao potpornjem, pokuava odignuti osovinu.
Jewel, kaem, ona je mrtva, Jewel. Addie Bundren je mrtva
VARDAMAN
Onda ponem trat. Trim prema stranjem dijelu kue i doem do ruba trijema i
stanem. Onda ponem plakat. Osjeam gdje je riba leala u praini. Sad je izrezana
u komade ne-ribe, ne-krv je na mojim rukama i kombinezonu. To onda nije bilo tako.
To se onda nije dogodilo. A sad je ona izmakla toliko daleko da je ne mogu dosti.
Stabla izgledaju kao kokoi kad se za vruih dana naroguena perja kupaju u
prohladnoj praini. Ako skoim s trijema, bit u gdje je bila riba, a ona je sad sva
izrezana u ne-ribu. ujem krevet i njeno lice i njih i osjeam kako se pod trese dok
on hoda po njem taj to je doao i to uinio. Taj to je doao i to uinio kad je njoj
bilo sasvim dobro ali je on doao i to uinio.
244
William Faulkner
- Taj debeli kukin sin.

Skoim s trijema, trim. Krov staje die se visoko nada mnom u sumraku. Ako
skoim mogu proletjet kroz njega poput one ruiaste gospoe u cirkusu, ravno u
topli vonj, neu morat ekat dok do njega doem. Ruke mi grabe grmlje; pod noga-
ma mi se kotrlja kamenje i osipa zemlja.
Onda ponovo mogu disat, u toplom vonju. Ulazim u pregradu, pokuavajui ga
dotaknut, i tad u mo plakat tad u mo iz sebe izbljuvat pla. im se prestane
ritat, mogu i onda mogu plakat, pla moe iz mene.
- On ju je ubio. On ju je ubio.
ivot u njemu drhtavo promie ispod koe, ispod moje ruke, promie kroz mrlje
od suza, vonj mi se die u nos gdje munina poinje plakat, rigajui pla i onda
mogu disat, bljujui to iz sebe. To to izlazi iz mene vrlo je buno. Osjeam vonj i-
vota koji mi struji ispod prstiju, penje mi se uz ruke i onda mogu iza iz pregrade.
Ne mogu ga na. U mraku, pipam u praini, po zidovima, ne mogu ga na. Pla-
kanje stvara mnogo buke. Volio bih da ne stvara toliku buku. Onda ga naem u spre-
mitu za kola, u praini, i trim preko zemljita i na cestu, tap mi poskakuje na ra-
menu.
Oni me gledaju dok im prilazim u trku, poinju se otimat, oi im kolutaju, frku,
trzaju glavama uzde kojima su privezani za ogradu. Udaram. ujem kako tap udara;
vidim kako ih udara po glavama, po remenju na grudima, katkad ih sasvim promai
jer se propinju i uzmiu, ali meni je ba drago.
- Ubili ste moju mamu!
tap se prelomi, oni se propinju i frku, kopita glasno praskaju o zemlju; glasno
jer e kia i zrak je prazan za kiu. Ali jo je dovoljno dug. Trim amo-tamo dok se
oni propinju i trzaju privezane uzde, udarajui po njima.
- Ubili ste je!
Udaram po njima, udaram, oni zakrenu u dugaki skok, kola se nakrenu na dva
kotaa i ostanu nepomina kao da su prikovana za zemlju i konji nepomini kao da
su stranjim nogama zakovani u sreditu nekakve ploe to se vrti.
Trim kroz prainu. Ne vidim, trei kroz prainu to se uskovitlala, gdje su nesta-
la kola nakrenuta na dva kotaa. Udaram, tap udara o zemlju, odskoi, udara u pra-
inu i onda opet u zrak, a praina se kovitla niz cestu bre nego da je u njoj kakav
automobil. I onda mogu plakat, gledajui tap. Polomio mi se sve do ake, nije dui
od trijeske za pe, a bio je dugaak tap. Bacam ga i mogu plakat. To sad vie ne
stvara toliku buku.
Krava stoji u vratima staje i preiva. Kad me vidi kako dolazim, mue, usta su joj
puna provakane trave, jezik joj visi.
245
William Faulkner
- Neu te pomust. Nita neu napravit za njih.

ujem je kako se okree dok prolazim. Kad se okrenem, ona je odmah iza mene
sa svojim blagim, vruim, snanim dahom.
- Jesam ti reko da neu?
Ona me gurka, otpuhujui. Jei duboko, zatvorenih usta. Trgnem ruku, psujui je
kao to to Jewel ini.
- Gubi se, ajde.
Sputam ruku do zemlje i potrim prema njoj. Ona odskoi i pobjegne pa stane,
gleda me. Mue. Ode do puteljka i tamo stoji, gledajui uz puteljak prema kui.
U staji je mrano, vonja, toplo je, tiho. Mogu tiho plakat, promatrajui vrh brije-
ga.
Cash izlazi na brijeg, epajui nogom na koju je pao s crkve. Gleda dolje prema
izvoru, potom uz cestu pa natrag, prema staji. Ukoeno silazi puteljkom i gleda u
otkinute uzde na ogradi i u prainu na cesti i dalje uz cestu, kamo je otiao oblak pra-
ine.
- Nadam se da su dosad ve proli Tullovu kuu. Zbilja se to nadam.
Cash se okrene i poe uz puteljak, epajui.
- Proklet bio. Pokazao sam mu. Proklet bio.
Ne plaem sada. Nita ne radim. Dewey Dell izlazi na brdo i zove me. Vardaman.
Ja nita ne radim. Tiho sjedim. Ti, Vardaman. Sad mogu tiho plakat, mogu osjetit i
ut svoje suze.
- Onda to nije bilo. Onda se to nije dogodilo. Leala je ba tamo na zemlji. A ona
je sad ide kuhat.
Mrano je. ujem drvo, tiinu: to poznajem. Ali nikog ivog, ak ni njega. Kao
da ga je mrak razrijeio njegove cjelovitosti, pretvorio ga u nepovezane, rasute
komponente - hrzanje i udaranje kopitima; vonj tijela koje se hladi i dlake natopljene
amonijakom; iluzija koordinirane cjeline, sastavljene od mrljama proarane koe i ja-
kih kostiju, unutar koje se nalazi, samostalno i tajno i prisno, jedno jest razliito od
mojeg. Vidim kako se raspada - noge, kolutajue oko, arene mrlje poput hladna pla-
mena - i kako pluta kroz mrak u nejasnoj rastoenosti; sve dijelovi cjeline a opet ni
jedno ni drugo; sve bilo jedno bilo drugo a opet ni jedno od toga. Mogu vidjet
sluh kako se svija prema njemu, milujui, oblikujui njegov vrsti oblik - zglob nad
kopitom, bok, rame i glavu; vonj i zvuk. Ne bojim se.
- Skuhat e je i pojest. Skuhat i pojest.
246
William Faulkner
DEWEY DELL
On bi mi mogao tako puno pomo, samo kad bi htio. Mogao bi sve rijeit. ini
se kao da je sad za mene sve na svijetu u koritu punom crijeva, tako da se pita kako
unutra moe bit mjesta za bilo to drugo jako vano. On je veliko korito puno crije-
va a ja sam malo korito puno crijeva i ako u velikom koritu crijeva nema mjesta za
neto drugo vano, kako onda moe bit mjesta u malom koritu crijeva. Ali ja znam
da je to tamo jer je Bog dao enama znak da znaju kad se dogodilo neko zlo.
To je zato to sam sama. Kad bih ga samo mogla osjetit, bilo bi drukije, jer ne
bih bila sama. Ali kad ne bih bila sama, svi bi to znali. A on bi mi toliko mogao po-
mo i onda ne bih bila sama. Onda bih mogla biti skroz u redu sama.
Pustila bih ga da stane izmeu mene i Lafea, kao to je Darl stao izmeu mene i
Lafea, i tako je Lafe takoer sam. On je Lafe a ja sam Dewey Dell, i kad je majka
umrla morala sam prije preko i izvan sebe i Lafea i Darla kako bih tugovala, jer on
bi mi tako puno mogao pomo a on to ne zna. On to ak ni ne zna.
Sa stranjeg trijema ne mogu vidjet staju. A onda do mene dopre zvuk Cashove
pile iz tog smjera. To je kao pas izvan kue, koji tri amo-tamo oko kue do svakih
vrata na koja doe, eka da ga pusti unutra. Rekao mi je Ja se brinem vie od tebe a
ja sam mu rekla Ti ne zna to je briga zato se ja ne mogu brinut. Pokuavam, ali ne
mogu mislit dovoljno dugo da bih se brinula.
Palim kuhinjsku svjetiljku. Riba, isjeena u komade neravnih rubova, tiho krvari
u tavi. Brzo je stavljam u ormari, oslukujem zvukove iz predvorja, ujem. Trebalo
joj je deset dana da umre; moda jo ne zna da se to ve dogodilo. Moda ne eli
oti dok Cash. Ili moda dok Jewel. Uzimam posudu s povrem iz ormaria i posu-
du s kruhom iz hladnog tednjaka, i stanem, gledaju u vrata.
- Gdje je Vardaman? - pita Cash. U svjetlu svjetiljke njegove pilovinom zapraene
ruke doimlju se poput pijeska.
- Ne znam. Nisam ga vidjela.
- Peabodyjeva zaprega je pobjegla. Pokuaj na Vardamana. Konj e se njemu
dat da ga uhvati.
- Dobro. Reci im nek dou veerat.
Ne mogu vidjet staju. Rekla sam, ja ne znam kako bih se brinula, ne znam kako
bih plakala. Pokuala sam, ali ne mogu. Nakon nekog vremena, zvuk pile stie do
mene oko kue, puzi mraan po tlu u sumraku. Zatim ga ugledam, kako se mie
gore-dolje iznad daske.
247
William Faulkner
- Doi na veeru - kaem. - Reci njemu. - On bi sve mogao rijeit. A ne zna to.
On je svoja utroba a ja svoja. A ja sam i Lafeova utroba. Tako je. Ne vidim zato nije
ostao u gradu. Mi smo seljaci, nismo fini kao ljudi iz grada. Ne vidim zato nije.
Tada ugledam krov staje. Krava stoji u podnoju puteljka i mue. Kad sam se okre-
nula, Casha vie nije bilo.
Unosim mlaenicu u kuu. aa i Cash sjede za stolom.
- Gdje je ona velika riba to ju je Bud ulovio, sestro? - kae on.
Stavljam posudu s mlijekom na stol. - Nisam je imala vremena spravit.
- Golo lie od repe bogme je mravo jelo za ovako krupna ovjeka kao to sam ja
- kae on. Cash jede. Oko glave ima utisnut obru gdje mu se kosa znojila ispod ruba
eira. Na koulji se vide mrlje od znoja. Nije oprao ake ni ruke.
- Trebala si na vremena - kae aa. - Gdje je Vardaman?
Idem prema vratima. - Ne mogu ga na.
- Ajde, sestro - kae on - ne brini se zbog ribe. Nee se pokvarit, pretpostavljam.
Doi i sjedni,
- Ne brinem se ja zbog nje - kaem. - Idem pomust kravu dok ne pone padat
kia.
aa stavlja sebi jelo na tanjur i gurne zdjelu dalje. Ali ne jede. ake su mu napo-
la stisnute s obje strane tanjura, glava malo prignuta, neuredna kosa stri u svjetlosti
svjetiljke. Izgleda kao vol odmah nakon to ga udari malj pa nije vie iv a jo ne zna
da je mrtav.
Ali Cash jede, a i on takoer. - Bolje pojedi neto - kae on. Gleda au. - Kao
Cash i ja. Trebat e ti.
- Aj, tako je - kae aa. Uspravlja se, kao vol koji je kleao na pojilu a ti ga
potjera. - Ona mi ne bi zamjerila.
Kad me vie ne vide iz kue, ubrzam korak. Krava mue u podnoju strmine.
Gurka me njukom, otpuhuje, pue mi svoj dah u blagim, vrelim zapusima kroz ha-
ljinu u moju vrelu nagost, jeei. - Mora malo priekat. Onda u se pobrinut za
tebe. - Ona ide za mnom u staju gdje sputam kablicu na zemlju. Ona pue u kablicu,
jei. - Rekla sam ti. Jednostavno, sad mora ekat. Imam toliko toga za obavit da ne
mogu sti. - Staja je mrana. Dok prolazim, on udari kopitom o zid, samo jed-
nom. Idem dalje. Slomljena daska je poput svijetle daske koja stri. Onda ugledam
kosinu, osjetim kako mi zrak opet struji preko lica, tromo, blijed, s manje mraka i
vidljivo prazan, skupine borova izgledaju kao mrlje na strmoj padini, tajanstvene i
vrebajue.
Obris krave u otvoru vrata gura njukom obris kablice, jei.
248
William Faulkner
Onda prolazim pokraj pregrade. Gotovo sam je prola. Dugo oslukujem da mi to

kae prije nego to moe izre tu rije i onaj dio mene koji slua boji se da nee bit
vremena da je izgovori. Osjeam kako se moje tijelo, kosti i miii poinju razdvajat
i otvarat nad samoom, a prelazak u nesamou je straan. Lafe. Lafe. - Lafe. - Lafe.
Lafe. Naginjem se malo naprijed, jedna noga iskoraena u mrtvom hodu. Osjeam
tminu kako srlja mimo mojih grudi, mimo krave; poinjem srljati na tminu ali me
krava zaustavi i tmina srlja dalje na blagi zapuh njenog jeeeg daha, ispunjena miri-
som drveta i tiinom.
- Vardaman. Hej, Vardaman.
On izlazi iz pregrade. - ulja se, gade mali! ulja se!
On se ne brani; posljednja struja tmine odlijee uz fijuk. - to je? Nisam nita
napravio.
- ulja se, gade mali! - Moje ga ruke tresu, svom snagom. Moda ih ne bi mogla
zaustavit. Nisam znala da one mogu tako snano trest. Tresu nas oboje, tresui.
- Nisam ja - kae on. - Nisam ih ni pipnuo.
Moje ga ruke prestanu trest, ali ga jo uvijek drim. - to radi ovdje? Zato se
nisi javio kad sam te zvala?
- Nita ne radim.
- Ajde odmah kui veerat.
Otima se. Ja ga drim. - Prestani ve jednom. Pusti me na miru.
- to si radio ovdje dolje? Nisi doao mene uhodit?
-Nisam. Nisam. Prestani ve jednom. Nisam uope znao da si ovdje. Pusti me na
miru.
Drim ga, naginjem se da mu vidim lice, opipavam ga oima. On je na rubu plaa.
- Ajde sad. Dala sam veeru i doi u im pomuzem kravu. Bolje pouri dok on nije
sve pojeo. Nadam se da e zaprega pobje ravno natrag u Jefferson.
- On ju je ubio - kae on. Pone plakat.
- uti.
- Ona mu nita nije napravila a on je doao i ubio je.
- uti. - On se otimlje. Ja ga drim. - uti.
- On ju je ubio. - Krava nam dolazi iza lea, tuli. Ponovo ga tresem.
- Da si odmah prestao. Ovog asa. Razbolit e se i onda nee mo u grad. Ajde
sad u kuu veerat.
- Neu veerat. Neu u grad.
- Onda emo te ostavit ovdje. Ako ne bude dobar, ostavit emo te. Ajde sad, dok
249
William Faulkner
ti ona stara travoderska kaca crijeva nije sve pojela. - On poe, nestajui polako na
uzbrdici. Vrh brijega, stabla, krov kue ocrtavaju se prema nebu. Krava me gurka
njukom, alosno tule. - Ti e jednostavno morat ekat. To to ti ima u sebi nije
nita prema onom to ja imam u sebi, makar si i ti ensko. - Ona ide za mnom, tuli.
Onda mi mrtvi, vrui, blijedi zrak ponovo zapahne lice. On bi to lako mogao sredit,
samo da hoe. A to ak ni ne zna. Mogao bi mi sve rijeit kad bi samo to znao. Kra-
va mi pue u bokove i lea, dah joj je topao, blag, izmuen, tulei. Nebo je naleglo
na padinu, na tajanstvene borove. Iza brijega bljeskanje rasvijetli nebo i umine.
Mrtvi zrak obuhvaa mrtvu zemlju u mrtvom mraku, dalje nego to pogled obuhvaa
mrtvu zemlju. Lei na meni, mrtav i topao, dodirujui me golu ispod haljine.
Rekla sam Ti ne zna to je briga. Ja ne znam to je to. Ne znam brinem li se ili ne.
Mogu li se ili ne mogu brinut. Ne znam mogu li ili ne mogu plakat. Ne znam jesam
li pokuala plakat ili nisam. Osjeam se poput vlanog sjemena podivljalog u vre-
loj slijepoj zemlji.
VARDAMAN
, Kad ga dovre stavit e je u njega i onda to dugo nisam mogao re. Vidio sam
tminu kako se podigla i u vrtlogu udaljila i rekao sam - Hoe li je zakovat u njega,
Cash? Cash? Cash? - Ja sam tako ostao zatvoren u sanduku za kukuruz nova su vra-
ta bila previe teka za mene zatvorila su se i nisam mogao disat jer je takor potro-
io sav zrak. Rekao sam - Hoe je zakovat unutra, Cash? Zakovat? Zakovat?
aa hoda okolo. Njegova sjena hoda okolo, preko Casha koji se die i sputa
iznad pile, uz tu vraju dasku.
Dewey Dell je rekla da emo kupit banana. Vlak je iza stakla, crven na tranica-
ma. Kad se kree tranice bljeskaju na mahove. aa je rekao da su brano i eer i
kava tako skupi. Zato to sam ja sa sela zato to djeaci u gradu. Bicikli. Zato su
brano i eer i kava tako skupi kad je on seoski djeak. - Ne bi rae banane mjesto
toga? - Banana vie nema, pojedene su. Nema ih. Kad je krenuo tranice su opet
bljesnule. - Zato ja nisam gradski djeak, aa? - rekao sam. Mene je napravio Bog.
Ja nisam Bogu rekao da me napravi na selu. Ako On moe napravit vlak, zato ne
moe sve njih napravit u gradu zbog brana i eera i kave. - Ne bi rae banane?
On hoda okolo. Njegova sjena hoda okolo.
To nije bila ona. Bio sam tamo, gledao. Vidio sam. Mislio sam da je ona, ali nije
bila. Ona je otila nekud kad je ona druga legla u njen krevet i navukla poplun do
brade. Otila je nekud. - Jel otila daleko, do grada? - Otila je dalje od grada. - Da li
250
William Faulkner
svi oni zeevi i oposumi idu dalje od grada? - Bog je napravio zeeve i oposume. On
je napravio vlak. Zato On mora za njih napravit jedno drukije mjesto kamo e
oti ako je ona ba kao zec.
aa hoda okolo. Njegova sjena hoda. Pila zvui kao da je zaspala.
I tako ako Cash zakuje lijes, ona nije zec. I tako ako ona nije zec ja nisam mogao
disat u sanduku za kukuruz i Cash e ga zakovat. I tako ako mu ona to dopusti to
nije ona. Ja znam. Ja sam bio tamo. Vidio sam kad to vie nije bila ona. Vidio sam.
A oni misle da je i Cash e to zakovat.
To nije bila ona jer je to lealo tamo prijeko u praini. I sad je to izrezano na ko-
made. Ja sam to izrezao. Sad lei u kuhinji u krvavoj tavi, eka da ga skuhaju i poje-
du. Onda to nije bilo a ona je bila, a sad to jest a ona nije bila. I sutra e to skuhat
i pojest i ona e bit on i aa i Cash i Dewey Dell i u lijesu nee bit nieg i tako ona
moe disat. To je lealo tamo prijeko na zemlji. Mogu dovest Vernona. On je bio tu
i vidio je to, i kad budemo nas obojica to e bit i onda to nee bit.
TULL
Bila je ve skoro pono i poela je padat kia kad nas je probudio. No je bila
zloslutna, s olujom u zraku; no kad ovjek oekuje da bi se svata moglo dogodit
prije nego dospije nahranit stoku i vratit se u kuu i pojeli smo veeru i legli u kre-
vet s kiom koja je poela padat, a kad se pojavila Peabodyjeva zaprega, sva u pjeni,
s pokidanom ormom koja se vukla po zemlji i oglavom meu nogama denjaka, Cora
ree: - Addie Bundren. Napokon je umrla.
- Peabody je mogao bit u bilo kojoj od tucet kua ovdje u blizini - kaem ja. -
Osim toga, kako zna da je to njegova zaprega?
- Pa zar nije? - kae ona. - Ajde sad, zapregni kola.
- Zato? - kaem ja. - Ako je umrla, ne moemo nita uinit prije jutra. A jo se
sprema i oluja.
- To je moja dunost - kae ona. - Upregni konje.
Ali nisam je htio posluat. - Pretpostavljam da bi poslali po nas da smo im od
potrebe. Ti ak ni ne zna je li ve umrla.
- Pa, zar ti ne zna da je to Peabodyjeva zaprega? Tvrdi li moda da nije? No,
onda. - Ali ja nisam htio i. Kad te ljudi trebaju, najbolje je priekat dok poalju po
tebe, tako sam ja mislio. - To je moja kranska dunost - kae Cora. - Zar ti hoe
stat izmeu mene i moje kranske dunosti?
251
William Faulkner
- Moe sutra ostat cijeli dan, ako hoe - kaem ja.

Tako, kad me je Cora probudila, kia je ve poela padat.
Kad sam ve iao prema vratima sa svjetiljkom i ona je bacala svjetlo na staklo
tako da je mogao vidjet da dolazim, kucanje se nastavilo. Nije bilo glasno, ali
ustrajno, kao da je zaspao kucaju, ali uope nisam primijetio kako je nisko na vrati-
ma to mjesto s kojeg dolazi kucanje dok nisam otvorio vrata i prvo nita nisam vidio.
Podigao sam svjetiljku, a kia je svjetlucala kroz nju i Cora je iza mene, u predsob-
lju, pitala: - Tko je to, Vernone? - ali ja nisam isprva vidio ba nikog, sve dok ni-
sam pogledao dolje i iza vrata, spustivi svetiljku.
Izgledao je kao pokislo tene, u onom kombinezonu, bez eira, zaprskan do ko-
ljena nakon to je preao est i pol kilometara po blatu. - Dakle, nek me vrag odnese
- kaem.
- Tko je to, Vernone? - kae Cora.
On me pogleda, oi su mu okrugle i crne u sredini kao kad nou svjetiljkom osvi-
jetli sovu. - Sjeate se one ribe - kae mi.
- Ui u kuu - kaem ja. - to je? Je li mama...
- Vernone - kae Cora.
On stoji malo kao iza vrata, u mraku. Kiu je vjetar nosio na svjetiljku, cvrala je
na staklu i bojao sam se da bi moglo svaki as puknut. - Bili ste tamo - kae on. -
Vidjeli ste je.
Onda Cora doe do vrata. - Ulazi odmah unutra s te kie - kae i povue ga
unutra, a on gleda mene. Izgleda ba kao pokislo tene. - Rekla sam ti - kae Cora. -
Rekla sam ti da se to dogodilo. Idi i zapregni konje.
- Ali nije rekao... - kaem ja.
On me gleda, voda kaplje s njega na pod. - Upropastit e mi tepih - kae Cora. -
Ti idi po konje dok ga ja odvedem u kuhinju.
Ali on se opirao a voda se i dalje cijedila s njega i gledao je u mene onim svojim
oima. - Bili ste tamo. Vidjeli ste je da tamo lei. Cash ju misli zakovat unutra, a to
je lealo tamo na zemlji. Vidjeli ste. Vidjeli ste trag u praini. Kia je poela padat
tek kad sam ja ve krenuo amo. Tako se jo moemo na vrijeme vratit.
Nek me vrag odnese ako nisam osjetio jezu, mada jo nisam znao. Ali Cora je
znala. - Zapregni te konje to bre moe - kae mi. - Vidi da nije pri sebi od alosti
i brige.
Odnio me vrag ako se nisam najeio. S vremena na vrijeme ovjek pone
razmiljat. O tolikom jadu i patnjama na ovom svijetu; kako nesrea moe udarit
bilo gdje, poput munje. Pretpostavljam da je ovjeku potrebna velika vjera u Boga da
252
William Faulkner
ga uva, premda ponekad mislim da je Cora mrvicu previe oprezna, kao da bi htjela
izgurat druge ljude i progurat se blie od ikog drugog. Ali opet, kad se ovako neto
dogodi, pomislim kako ona ima pravo i kako treba stalno tome teit i pretpostavljam
da trebam zahvalit Bogu to imam enu koja se uvijek trudi bit pobonom i init
dobro, kako mi to ona govori.
S vremena na vrijeme ovjeka obuzmu takve misli. Premda, ne esto. to je do-
bro. Jer Gospodin je ovjeku namijenio da radi i da ne troi previe vremena na
razmiljanje, jer je njegov mozak poput kakva stroja: ne podnosi puno naprezanja.
Najbolje je kad itav radi jednoliko, obavljajui svoju dnevnu koliinu posla i kad se
ni jedan njegov dio ne rabi vie nego to je nuno. Rekao sam ve i ponavljam, to je
jedina nevolja s Darlom: on je jednostavno previe nasamo i previe razmilja. Cora
ima pravo kad kae kako njemu samo treba ena koja e ga spravit u red. I kad
mislim o tom, pomislim ako mukarcu nita ne moe pomo osim enidbe, onda
bogme za mukarce nema puno nade. Ali pretpostavljam da je Cora u pravu kad kae
kako je razlog zbog kojeg je Gospod morao stvorit enu taj to mukarac ne zna to
je za njega dobro ni kad mu je to pod nosom.
Kad sam se vratio do kue sa zapregom, oni su bili u kuhinji. Ona je obukla halji-
nu preko spavaice, omotala al oko glave i u ruci je drala kiobran i svoju Bibliju
omotanu u gumirano platno, a on je sjedio na preokrenutom kafu na pocinanoj plo-
i tednjaka kamo ga je posjela, a voda iz promoene odjee kapala je na pod. - Ne
mogu iz njega izvu nita osim neto o nekakvoj ribi - kae mi Cora. - Boji je sud
na njima. Vidim Boju ruku na tom deku kao kaznu i opomenu Anseu Bundrenu.
- Kia je poela tek kad sam otiao - kae on. - Ve sam bio otiao. Bio sam na
putu. A to je bilo tamo u praini. Vi ste to vidjeli. Cash ju hoe zakovat, ali vi ste to
vidjeli.
Kad smo stigli tamo kia je pljutala, a on je sjedio na sjedalu izmeu nas, umotan
u Corin al. Nita vie nije rekao, samo je sjedio tamo a Cora mu je drala kiobran
iznad glave. S vremena na vrijeme Cora bi prestala pjevat dovoljno dugo da kae -
To je Boji sud nad Anseom Bundrenom. Neka mu to ukae na put grijeha kojim ide.
- Zatim bi opet zapjevala, a on je sjedio izmeu nas, nagnut malo naprijed kao da
mazge ne mogu i dovoljno brzo, toliko brzo koliko bi on htio.
- Lealo je tono tamo - kae - ali kia je poela nakon to sam se spremio i kre-
nuo. Znai, mogu oti otvorit prozore, jer ju Cash jo nije zakovao.
Davno je prola pono kad smo zabili zadnji avao i no je ve gotovo prelazila u
sivilo praskozorja kad sam se vratio kui, ispregnuo mazge i vratio se u krevet,
pokraj Corine none kapice na drugom jastuku. I neka sam proklet ako mi se jo i tad
nije inilo da ujem Coru kako pjeva i osjeam djeaka kako se naginje izmeu nas
kao da brza ispred mula, i kao da jo uvijek vidim Casha kako se mie naprijed-
253
William Faulkner
natrag za pilom i Ansea kako stoji tamo poput straila, kao da je vol koji stoji do ko-
ljena u vodi na pojilu, a netko je naiao i izvrnuo baru, a on to jo nije primijetio.
Ve se zamalo bliilo svanue kad smo zabili posljednji avao i odvukli lijes u
kuu gdje je ona leala na krevetu uz otvoreni prozor i kia je ponovo padala po njoj.
Dvaput je to uinio, a tako je bio smrtno pospan da Cora kae kako mu je lice izgle-
dalo kao jedna od ovih ovdje boinih maski koje su neko vrijeme leale u zemlji za-
kopane pa su onda otkopane, sve dok ju nismo stavili u lijes i zakovali ga tako da
vie nije mogao prema njoj otvarat prozor. A ujutro su ga nali kako u koulji spava
na podu poput oborenog junca, a poklopac lijesa izbuen rupama i Cashovo novo
svrdlo slomljeno u posljednjoj rupi. Kad su skinuli poklopac vidjeli su da je dvije
rupe prosvrdlao ravno u njeno lice.
Ako je to Boja kazna, onda to nije pravo. Jer Gospod ima vanijeg posla od toga.
Sigurno ima. Jer jedini je teret to ga je Anse Bundren morao nosit bio on sam. I kad
ljudi govore o njemu s prijezirom, ja si mislim kako on nije ba toliki slabi jer inae
ne bi sebe mogao podnosit toliko dugo.
Nije to pravo. Neka me vrag odnese ako jest. Jer ni to to je On rekao Pustite k
meni malene jo uvijek ne znai da je to pravo. Cora je rekla: - Rodila sam ti ono to
mi je Gospod poslao. Suoila sam se s tim bez bojazni i straha jer je moja vjera u
Gospodina bila jaka, ona me podupirala i krijepila. Ako nema sina, to je zato to je
Bog u svojoj mudrosti drugaije odredio. A moj ivot jest i oduvijek je bio otvorena
knjiga svakom mukarcu i eni meu Njegovim stvorovima jer ja se uzdam u svoga
Boga i svoju nagradu.
Pretpostavljam da je ona u pravu. Pretpostavljam ako je ikad igdje postojao neki
mukarac ili ena kojima bi On mogao sve predat u ruke i bez brige oti, onda je to
Cora. I pretpostavljam da bi ona dosta tog promijenila, bez obzira na to kako je
On upravljao svijetom. I pretpostavljam da bi te promjene bile za nae dobro. U
najmanju ruku, morale bi nam se sviat. U najmanju ruku, mogli bismo se, kad je
ve tako, pravit kao da nam se sviaju.
DARL
Petrolejska svjetiljka stoji na panju. Hrava, masna, s napuklim cilindrom za-

crnjenim na jednoj strani prema vrhu slojem ai, svjetiljka baca slabaan i mutan
odsjaj na kozlie i daske i okolno tlo. Na tamnom tlu iverje slii na mrlje njene bli-
jede boje nasumce razbacane po crnom platnu. Daske slie na dugake glatke trake
otrgnute od plone tmine i okrenute na nalije.
254
William Faulkner
Cash naporno radi oko kozlia, ide amo-tamo, podie i stavlja daske uz tresak
koji dugo odjekuje u nepokretnom zraku kao da ih podie i baca na dno nekog nevid-
ljivog bunara, zvukovi prestaju ali ne odlaze, kao da ih svaki pokret moe izno-
va izbaciti iz okolnog zraka u ponovljene odjeke. On opet pili, laktovi mu polako
promiu kroz odsjaj svjetiljke, tanka nit vatre treperi na otrici pile, gubi se i iznova
pojavljuje pri vrhu i dnu svakog poteza u neprekinutom produenju, tako da se
ini kao da je pila dugaka dva metra, kao da ulazi i izlazi iz aine jadne i besciljne
siluete. - Dodaj mi tu dasku - kae Cash. - Ne; onu drugu. - On sputa pilu i prilazi i
podie dasku koju eli, pomevi au ustranu dugakim, zanjihanim bljeskom daske
koju dri po sredini.
Zrak vonja na sumpor. Njihove se sjene oblikuju na njegovoj neopipljivoj plohi
kao na zidu, kao da se, poput zvuka, nisu udaljile daleko od njih, nego su se samo na
trenutak zgusnule, neposredno uz njih i oklijevajui. Cash dalje radi, napola okrenut
prema slabom svjetlu, jedno bedro i miica tanka poput tapa napeti su pruajui mu
uporite, lice mu je nagnuto u svjetlost u zanesenoj, dinaminoj nepominosti iznad
neumornog lakta. Pri dnu neba munje povremeno uspavano proplamsaju; na njihovu
svjetlu ocrtavaju se stabla, nepomina, naroguena do posljednje granice, naduta,
nabrekla, kao da su bremenita.
Poinje padati kia. Prve otre, rijetke, brze kapi hitaju kroz lie i padaju na
zemlju uz dugaak uzdah, kao da uzdiu od olakanja nakon nepodnoljive ne-
izvjesnosti. Krupne su poput same, tople kao da su ispaljene iz puke; prolijeu pre-
ko svjetiljke uz zlokobno itanje. aa podie lice, donja usnica mu je oputena,
vlani crni rub duhana za vakanje zalijepljen je uz dno golih desni; iza zapanjenog
mlohavog lica razmilja, kao odnekud izvan vremena, o toj krajnjoj uvredi. Cash
pogleda jednom u nebo, zatim u svjetiljku. Pila nije posustala, treperavo ljeskanje
njezine otrice nalik na kretanje klipa nastavlja se bez prekida. - Donesi neto da
pokrijemo svjetiljku - kae.
aa odlazi prema kui. Kia se iznenada spusti, bez grmljavine, bez ikakvog
upozorenja; on utrava na trijem na korak ispred pljuska, a Cash je u trenutku mokar
do koe. Ipak, kretanje pile nije se pokolebalo, kao da ona i ruka djeluju u smirenom
uvjerenju kako je kia tek puka halucinacija. Potom on odloi pilu i odlazi i prigiba
se nad svjetiljkom, zaklanjajui je tijelom, njegova mrava i kotunjava lea istiu se
ispod mokre koulje kao da ga je netko iznenada okrenuo na nalije, zajedno s kou-
ljom.
aa se vraa. Na sebi ima Jewelovu kabanicu i u ruci nosi kabanicu Dewey Dell.
uei nad svjetiljkom, Cash posee rukom iza lea, dohvati etiri tapa i zabode ih
u zemlju pa uzme Dewey Dellinu kabanicu od ae i rasprostre je preko tapo-
va, napravivi tako krov iznad svjetiljke. aa ga promatra. - Ne znam to e ti -
kae. - Darl je svoju kabanicu odnio sa sobom.
255
William Faulkner
- Bit u mokar - kae Cash. Ponovo uzima pilu; ona se ponovo kree naprijed-
natrag, u dasku i iz daske, onom neuurbanom hladnokrvnou kakvom se klip kree
u ulju; mokar, mrav, neumoran, vitkog, sitnog tijela kao u kakva djeaka ili starca.
aa ga promatra, trepui, niz lice mu se slijeva kia; ponovo die pogled prema
nebu s tim izrazom nijeme i potitene uvrijeenosti ali i potvrene slutnje, kao da
nita drugo nije ni oekivao; s vremena na vrijeme se trgne, pokrene, mrav i poki-
sao, uzima neku dasku ili alatku i potom ih ponovo odloi. Tu je sad Vernon Tull i
Cash na sebi ima kabanicu gospoe Tull, a on i Vernon tragaju za pilom. Nakon ne-
kog vremena nau je u ainoj ruci.
- Zato ne ode u kuu i skloni se s kie? - kae Cash. aa ga gleda, s lica mu se
polako cijede kapljice kie. ini se kao da se na lice to ga je istesao nekakav okrutni
karikaturist slila nekakva udovina burleska svekolike ucviljenosti. - Poi ti unutra -
kae Cash. - Ovo moemo dovrit ja i Vernon.
aa ih gleda. Rukavi Jewelove kabanice su mu prekratki. Kia mu lije niz lice,
polako poput hladnog glicerina. - Nije mi krivo to zbog nje kisnem - kae. Ponovo
se pokrene i stane premjetati daske, podiui ih i opet briljivo sputajui, kao da su
od stakla. Odlazi do svjetiljke i zatee razastrtu kabanicu dok je ne srui pa Cash
doe i iznova je namjesti.
- Idi ti u kuu - kae Cash. On vodi au do kue i vraa se s kabanicom, sloi je i
stavi pod zaklon iznad svjetiljke. Vernon nije prekinuo s radom. Podigne glavu, jo
uvijek pilei.
- To si odmah trebao napravit - kae. - Znao si da se sprema kia.
- Nije dobro da kisne zbog one njegove groznice - kae Cash. Gleda dasku.
- Da - kae Vernon. - On bi ionako doao.
Cash pozorno pilji u dasku. O njen dugaki boni rub neprekidno se rasprskavaju
kine kapi, bezbrojne, neujednaene. - Napravit u kose rubove - kae.
- To e ti uzet vie vremena - kae Vernon. Cash postavi dasku na rub; Vernon ga
jo trenutak gleda, a onda mu doda blanju.
Vernon pridrava dasku dok Cash blanjom obrauje rub munom i minucioznom
briljivou zlatara. Gospoa Tull dolazi do ruba trijema i doziva Vernona. - Koliko
vam jo treba da zavrite? - kae.
Vernon ne die glavu. - Ne dugo. Jo malo.
Ona gleda Casha prignutog nad dasku, gleda kako mu pojaani, nemirni odsjaj
svjetiljke klizi preko kabanice dok se mie. - Ti poi dolje i skini nekoliko dasaka sa
staje pa dovrite to i sklonite se s kie - kae. - Obojica ete se prehladit. - Vernon se
ne mie. - Vernone - kae ona.
- Neemo jo dugo - kae on. - Jo malo pa smo gotovi. - Gospoa Tull ih neko
256
William Faulkner
vrijeme promatra. Zatim se vrati u kuu.

- Ako budemo u stisci, mogli bismo uzet nekoliko onih daski - kae Vernon. - Ja
u ti pomo stavit nove.
Cash prestane blanjati i kroz polustisnute kapke odmjerava rub daske, briui ga
dlanom. - Dodaj mi sljedeu - kae.
Nekako pred zoru kia prestaje padati. Ali jo se nije razdanilo kad Cash zakuca
posljednji avao i ukoeno se uspravi i gleda dolje u dovreni lijes, dok ostali gledaju
njega. U svjetlu svjetiljke njegovo je lice smireno, zamiljeno; odlunom, zavrnom i
pribranom gestom polako trlja ruke o bedra pokrivena kabanicom. Potom njih etvo-
rica - Cash i aa i Vernon i Peabody - podiu lijes na ramena i kreu prema kui.
Lagan je, ali se oni sporo kreu; prazan, ali ga briljivo nose; beivotan, ali oni se
kreu dobacujui jedan drugome priguenim glasom rijei upozorenja, govorei o
njemu kao da sad, dovren, drijema oivljen u lakom polusnu, ekajui da se probu-
di. Njihove noge nezgrapno trupkaju po tamnom podu kao da dugo nisu hodali po
podovima od dasaka.
Sputaju ga pokraj kreveta. Peabody tiho kae: - Ajmo neto prigristi. Gotovo se
razdanilo. Gdje je Cash?
On se vratio do kozlia, ponovo prignut u slabanom svjetlu svjetiljke dok skuplja
svoj alat, brie ga briljivo krpom i slae u sandui s konom trakom za noenje
preko ramena. Potom uzima sandui, svjetiljku i kabanicu i vraa se prema kui,
uspinjui se uz stube dok mu se nejasna silueta ocrtava prema blijedom nebu na isto-
ku.
U nepoznatoj sobi mora se potpuno isprazniti kako bi zaspao. A prije nego se
isprazni za spavanje, to si. A kad si ispranjen za spavanje, nisi. I kad si ispunjen
snom, nikad nisi bio. Ja ne znam to sam. Ne znam jesam li ili nisam. Jewel zna da
jest, jer on ne zna da ne zna je li ili nije. On se ne moe isprazniti za spavanje jer on
nije ono to jest i jest ono to nije. Iza zida neosvijetljenog svjetiljkom ujem kiu
kako oblikuje kola koja su naa, a tovar koji vie nije onih koji su ga posjekli i raspi-
lili, niti je jo onih koji su ga kupili i koji nije ni na, iako lei na kolima koja su
naa, jer ga samo vjetar i kia oblikuju samo za Jewela i mene, koji ne spavamo. A
kako je san nije, a kia i vjetar su bio, tovar nije. Meutim, kola jesu, jer kad
kola budu bio, Addie Bundren nee biti. A Jewel jest, dakle Addie Bundren mora
biti. A onda i ja moram biti, inae se ne bih mogao isprazniti za spavanje u nepozna-
toj sobi. A ako se jo nisam ispraznio, ja sam jest.
Koliko sam puta leao pod kiom koja udara po nepoznatom krovu, mislei na
svoj dom.
257
William Faulkner
CASH
Napravio sam kose rubove.

1. Vea je povrina i avli mogu bolje drat.
2. Na svakom je spoju dvaput ira povrina dodira.
3. Voda e bit prisiljena prodirat unutra iskosa. Voda se lake kree gore dolje ili
popreke pod ravnim kutom.
4. Ljudi u kui stoje uspravno dvije treine vremena. Zato se spojevi i zglobovi
rade odozgor na dolje. Jer pritisak djeluje odozgor na dolje.
5. Na krevetu, u kojem ljudi uvijek lee, zglobovi i spojevi rade se bono, jer i
pritisak djeluje bono.
6. Osim.
7. Tijelo nije etverouglasto kao prag.
8. ivotinjski magnetizam.
9. ivotinjski magnetizam mrtvog tijela mijenja pravac pritiska i on djeluje isko-
sa. Zato se spojevi i zglobovi na lijesovima rade nakoso.
10. Na nekom starom grobu moe vidjet da zemlja tone ukoso.
11. Dok u nekoj prirodnoj rupi u zemlji tlo tone u sredini jer pritisak djeluje
odozgor prema dolje.
12. Zato sam ga napravio s kosim rubovima.
13. Sad je to solidno napravljen posao.
VARDAMAN
Moja je majka riba.
TULL
Bilo je deset sati kad sam se vratio s Peabodyjevom zapregom privezanom otraga
za kola. Ve su dovukli njegova laka kola s mjesta na kojem ih je Quick naao
258
William Faulkner
prevrnuta iznad jarka oko kilometar i pol od izvora. Maknuli su ih s ceste i ostavi-
li kod izvora, a tamo je ve bilo oko dvanaestak kola. Quick je bio taj koji ih je na-
ao. Rekao je da je rijeka narasla i da jo raste. Rekao je kako jo nikad nije vidio da
je prekrila tako visoku oznaku vodostaja na potpornjima mosta. - Taj most nee iz-
drat tako veliku vodu - rekao sam. - Je l to netko rekao Anseu?
- Ja sam mu rekao - ree Quick. - On kae da misli da su deki uli i istovarili i da
se sad ve vraaju. On kae da jo stignu utovarit i prije rijeku.
- Bolje bi mu bilo da ne eka i da je pokopa u New Hopeu - ree Armstid. - To je
stari most. Ja ne bih iskuavao sreu s njime.
- On je vrsto odluio vozit je u Jefferson - ree Quick.
- Onda bi bilo bolje da krene to prije - ree Armstid.
Anse nas doekuje na vratima. Obrijao se, ali nije to dobro obavio. Na bradi ima
dugaku posjekotinu, a obukao je nedjeljne hlae i bijelu koulju bez ovratnika, za-
kopanu do grla. Koulja mu je nategnuta preko grbe, pa se grba ini veom nego
ikad, to je i inae sluaj s bijelim kouljama, a i lice mu je drugaije. Sad gleda lju-
de u oi, dostojanstveno, lice mu je tragino i pribrano, rukuje se s nama kad se uspi-
njemo na trijem i struemo cipele da ih oistimo od blata, pomalo ukoeni u ne-
djeljnom ruhu, nae nedjeljno ruho uka, ne gledajui Ansea u lice dok se poz-
dravlja s nama.
- Bog dao, Bog uzeo - kaemo mi.
- Bog dao, Bog uzeo.
Djeak nije tamo. Peabody je ispriao kako je doao u kuhinju i rasplakao se,
objesio se o Coru i grebao ju kad je vidio da pripravlja onu ribu, i kako ga je Dewey
Dell odvela dolje u staju. - Moji su konji dobro? - pita Peabody.
- Dobro su - kaem mu. - Jutros sam ih nahranio. I s kolima je izgleda sve u redu.
Nita nije slomljeno.
- Ne zato to to netko nije elio - kae on. - Dao bih pet centi da saznam gdje je
bio taj djeak kad su se konji otrgnuli.
- Ako je neto slomljeno, ja u to popravit - kaem ja.
ene prolaze preko trijema i ulaze u kuu. ujemo ih kako razgovaraju i hlade se
lepezama. Lepeze ute ,,, a one priaju, njihovo prianje zvui poput zuja-
nja pela u vjedru za vodu. Mukarci ostaju na trijemu, izmjene poneku rije, ne gle-
dajui jedan drugoga.
- Bog, Vernon - kau. - Bog, Tull.
- Izgleda da e jo padat.
- Fakat, tako izgleda.
259
William Faulkner
- Tako je. Jo e padat.

- Brzo je dola.
- A odlazi sporo. Uvijek je tako.
Odlazim iza kue. Cash puni rupe koje je mali izbuio u poklopcu. Noem tee
epove za rupe, jedan po jedan, drvo je vlano i teko se ree. Mogao bi izrezat li-
menku i pokrit rupe, nitko ne bi primijetio razliku. U svakom sluaju, nitko mu to
ne bi zamjerio. Vidio sam ga kako je tako utroio itav sat teui jedan klin kao da
obrauje staklo, a mogao je posegnut rukom oko sebe, pokupit tucet iba, zabit ih u
spojeve i zadovoljit se time.
Kad smo zavrili, vratio sam se pred kuu. Ljudi su se malo udaljili od kue, sje-
dili su na krajevima dasaka i na kozliima, tamo gdje smo ga noas dovravali, neki
su sjedili, a neki uali. Whitfield jo nije doao.
Pogledaju me, pitajui me oima.
- Pri kraju je - kaem. - Spreman je zakucat avle.
Dok oni ustaju, Anse dolazi do vrata i gleda nas, a mi se vraamo na trijem. Pono-
vo struemo cipele od blata, briljivo, ekajui jedan drugog tko e ui prvi, gurajui
se malo na vratima. Anse stoji s unutranje strane vrata, dostojanstveno, pribrano.
Poziva nas rukom da uemo i vodi nas u sobu.
Poloili su je u lijes obrnuto. Cash ga je napravio u obliku stojeeg sata, ovako sa
svakim spojem i rubom ukoenim i uglaanim blanjom, tako da je bio nepropustan
poput bubnja i uredan poput koarice za ivanje, a postavili su je nogama prema
uzglavlju kako joj se ne bi zguvala haljina. To je bila njezina vjenana haljina i ima-
la je zvonoliku suknju pa su je poloili nogama prema uzglavlju kako bi joj mogli ra-
irit haljinu i napravili su joj koprenu od mree za komarce kako se ne bi vidjele
rupe od svrdla na licu.
Kad izlazimo iz kue, stie Whitfield. Ulazi mokar i blatan do pojasa. - Neka Bog
podari utjehe ovoj kui - kae. - Kasnim jer je voda odnijela most. Spustio sam se do
starog gaza i natjerao konja da prepliva prijeko, sam Bog me je uvao. Neka se Nje-
gova milost spusti na ovu kuu.
Vraamo se kozliima i krajevima dasaka pa sjedimo ili uimo.
- Znao sam da e ga odnijet - kae Armstid.
- Dugo je stajao, taj most - kae Quick.
- Misli, Bog ga je drao - kae stric Billy. - Ne znam da ga je itko dotakao eki-
em u zadnjih dvadeset pet godina.
- Koliko je dugo stajao, strie Billy? - pita Quick.
- Sagraen je ... ekaj da vidim ... To je bilo 1888. godine - kae stric Billy. - Sje-
260
William Faulkner
am se toga zato to je Peabody prvi preao preko njega putem do moje kue kad se
rodio Jody.
- Da sam ga otada preao svaki put kad ti je ena raala, Billy, ve bi odavno po-
pustio - kae Peabody.
Smijemo se, odjednom glasno, zatim odjednom ponovo uutimo. Pogledavamo
pomalo iskosa jedan drugoga.
- Puno ih je prelo preko njega koji nee vie prelazit nikakve mostove - kae
Houston.
- Bogme, fakat - kae Littlejohn. - Tono tako.
- Jo ga jedna nee prije, to je sigurno - kae Armstid. - Trebalo bi im dva do tri
dana da je prevezu kolima do grada. Ovako e im trebat itav tjedan da je odvezu u
Jefferson i da se vrate.
- Zato je Anse uope zabio sebi u glavu vozit je u Jefferson? - kae Houston.
- Obeao joj je - kaem ja. - Ona je to htjela. Ona je otamo rodom. Jako joj je bilo
stalo do tog.
- I Anseu je jako stalo do tog - kae Quick.
- Aha - kae stric Billy. - To je njemu slino, pustio je da mu sve u ivotu ide kako
hoe, a sad je zabio u glavu neto to e svima koji ga poznaju donijet najvee nevo-
lje.
- Pa, samo bi je Bog sada mogao prenijeti preko ove rijeke - kae Peabody. - Anse
to nee uspjeti.
- A ja mislim da e On to uinit - kae Quick. - On ve dugo pomae Anseu.
- Bogme, fakat - kae Littlejohn.
- Previe dugo da bi sad prestao - kae Armstid.
- Pretpostavljam da je s Njim isto kao sa svima nama kae stric Billy. - Toliko
dugo to radi i sad vie ne moe prestat.
Cash izie iz kue. Obukao je istu koulju; kosa mu je mokra i glatko zaeljana
na elo, glatka i crna kao da ju je naslikao na glavi. On ukoeno une meu nas, mi
ga gledamo.
- Osjea ovo vrijeme, zar ne? - kae Armstid.
Cash uti.
- Slomljena kost uvijek osjea promjenu vremena - kae Littlejohn. - ovjek sa
slomljenom kosti unaprijed zna da e bit nevrijeme.
- Srea je da se Cash izvukao samo sa slomljenom nogom - kae Armstid. - Mo-
gao je cijeli ivot ostat prikovan za krevet. S koje si visine pao, Cash?
261
William Faulkner
- Oko osam metara i ezdeset dva i pol centimetra - odgovori Cash. Ja se

premjestim do njega.
- ovjek se bome lako moe poskliznut na mokrim daskama. - kae Quick.
- Ba teta - kaem ja. - Ali ti tu nita nisi mogao.
- To su te vraje enske - kae on. - Napravio sam ga da joj odgovara. Napravio
sam ga po njezinoj mjeri i teini.
Ako su potrebne mokre daske da bi ljudi padali, onda mi izgleda da e bit mnogo
padanja dok ne proe ova kia.
- Ti tu nita nisi mogao - kaem ja.
Ne smeta mene to ljudi padaju. Brinem se zbog pamuka i kukuruza.
Ni Peabody nema nita protiv da ljudi padaju. Jel tako, doktore?
To je fakat. Otplavit e ga naisto iz zemlje. Izgleda da se s ljetinom uvijek neto
dogodi.
Normalno. Zato neto i vrijedi. Da se nita ne dogaa i da svi imaju dobru etvu,
misli da bi vrijedilo sijat?
Pa, nek me nosi vrag ako mi se svia gledat kako voda nosi moj trud, trud zbog
kojeg sam prolio toliko znoja.
iva istina. ovjeku ne bi bilo krivo gledat kako mu voda nosi trud kad bi sam
mogao putat kiu.
Tko je taj ovjek koji to moe? Tko ga je ikad vidio?
Aj. Gospodin je uinio da ono raste. Do Njega je hoe l ga otplavit ako Ga je
tako volja.
- Ti tu nita nisi mogao - kaem ja.
- To su te vraje enske - kae on.
U kui ene ponu pjevat. ujemo kako poinje prvi stih i postupno buja kako
im glasovi postaju sigurniji, te ustajemo i primiemo se vratima, skidajui eire i
bacajui duhan koji smo vakali. Ne ulazimo unutra. Zastajemo kod stepenica, zbije-
ni jedan uz drugog, drei eire u oputenim rukama ispred sebe ili iza lea, stojimo
s jednom nogom isturenom i oborenih glava, gledajui ustranu, dolje, na eire u na-
im rukama i u zemlju, ili tu i tamo prema nebu ili jedan drugom u ozbiljno, pribrano
lice.
Pjesma zavrava; glasovi podrhtavaju sputajui se prema punom i zamiruem
zavrnom tonu. Whitfield poinje. Njegov je glas vei od njega. Kao da nisu jedno.
ini se kao da je on jedno, a njegov glas drugo, kao da su jaui na dva konja, je-
dan uz drugog, pregazili rijeku i dolaze u kuu, jedan uprskan blatom, a drugi se nije
262
William Faulkner
ni smoio, pobjedonosan i tuan. Netko u kui pone plakat. To zvui kao da su joj
oi i glas okrenuti prema unutra, oslukujui; pomiemo se, prebacujemo teinu na
drugu nogu, pogledi nam se susreu i prave se kao da se nisu dotakli.
Whitfield napokon prestaje. ene ponovo pjevaju. U gustom zraku ini se kao da
im glasovi dolaze iz zraka, protjeui dalje zajedno u tunim, utjenim napjevima.
Kad uminu, ini se kao da nisu otili. ini se kao da su samo nestali u zrak i kad
se pokrenemo, ponovo emo ih oslobodit iz zraka oko sebe, tune i utjene. Onda
one zavre i mi stavljamo eire na glavu, ukoenim pokretima, kao da nikad dosad
nismo nosili eire.
Na putu kui Cora jo uvijek pjeva. Idem ususret svom Bogu i svojoj nagradi,
pjeva, sjedei na kolima, ogrnuta alom preko ramena i s otvorenim kiobranom
iznad glave, iako ne pada kia.
- Ona je dobila svoju - kaem ja. - Ma kamo da je otila, dobila je svoju nagradu
jer se oslobodila Ansea Bundrena. - Leala je tri dana tamo u tom lijesu, ekajui na
Darla i Jewela da se vrate sve do kue i uzmu novi kota i opet se vrate tamo gdje su
kola leala u jarku. Uzmi moju zapregu, Anse, rekao sam.
ekat emo nau, odgovorio je. Ona bi tako eljela. Ona je uvijek htjela da sve
bude kako treba.
Vratili su se treeg dana i utovarili je u kola i krenuli i ve je bilo prekasno. Mo-
rat ete i okolo, sve do Samsonovog mosta. Trebat e vam itav dan do tamo. A
onda e vam ostat jo ezdeset etiri kilometra do Jeffersona. Uzmi moju zapre-
gu, Anse.
ekat emo nau. Ona bi tako htjela.
Preli smo oko kilometar i pol od kue kad smo ga vidjeli kako sjedi na rubu
lokve. Koliko ja znam, u toj lokvi nema ribe od pamtivijeka. Okrenuo se da nas
pogleda, oi su mu bile okrugle i spokojne, lice prljavo, tap udice leao mu je pre-
ko koljena. Cora je jo uvijek pjevala. O;bra.da Bo:de,n
- Danas nije dobar dan za pecanje - rekao sam mu. - Doi s nama kui pa emo ja
i ti sutra rano ujutro oti na rijeku i upecat neku ribu.
- Ovdje unutra je jedna - rekao je. - Dewey Dell ju je vidjela.
- Doi s nama. Rijeka je najbolje mjesto za pecanje.
- Ovdje je - rekao je. - Dewey Dell ju je vidjela.
Idem ususret svom Bogu i svojoj nagradi, pjevala je Cora.
263
William Faulkner
DARL
- To to je mrtvo nije tvoj konj, Jewel - kaem. On sjedi uspravno na sjedalu,

nagnut malo naprijed, ukoenih lea. Obod eira, promoen kiom, odvojio se na
dva mjesta od kalote i visi mu preko ukoenog lica pa tako, kad spusti glavu, gleda
kroz njega kao kroz vizir kacige, gledajui dugo preko doline tamo gdje se staja
naslanja o strminu, uobliavajui nevidljivog konja. - Vidi ih? - kaem. Visoko
iznad kue, prema uskovitlanom tmurnom nebu, oni krue u sve uim krugovi-
ma. Odavde ne izgledaju vei od mrljica, neumoljivi, strpljivi, zloslutni. - Ali nije
tvoj konj, to to je mrtvo.
- Prokleta ti dua bila - kae on. - Prokleta ti dua bila. Ne mogu voljeti svoju
majku jer ja nemam majke. Jewelova je majka konj.
Nepomini, veliki leinari lebde kruei visoko gore, a oblaci stvaraju iluziju kao
da lete unatrag.
Nepomian, ukoenih lea, ukoena lica, on uobliava konja u ukoenom stavu,
pognute ije, poput jastreba kad se obruava na plijen svinutih krila. Oni nas ekaju,
spremni da prenesu lijes, ekaju njega. On ulazi u pregradak i eka da se konj
ritne prema njemu, kako bi kliznuo kraj njega i popeo se na jasle i tamo zastao, pilje-
i preko ograda drugih pregradaka prema pustoj stazi prije nego to posegne u sjenik.
- Prokleta mu dua bila. Prokleta mu dua bila.
CASH
- Jedan kraj pretee. Ako ga hoete nosit i vozit tako da ne sklizne, morat
emo...
- Digni ga. Prokleta ti dua bila, digni ga.
- Kaem vam, neete ga mo nosit i vozit ako ne...
- Dii! Dii, vrag ti odnio tu tvrdoglavu duu, dii!
Nee mo drat ravnoteu. Ako ga hoe nosit i vozit da ne sklizne, morat e...
DARL
264
William Faulkner
Stoji pogrbljen nad njim meu nama, dvije od osam ruku. Krv mu u valovima na-
vire u lice i povlai se iz njega. Meu njima, njegova put izgleda zelenkasto, otprili-
ke poput glatke, guste, blijedozelene boje poluprobavljene trave u kravljoj gubici kad
krava preiva; lice mu je naduveno, bijesno, podignuta gornja usnica otkriva mu
zube. - Dii! - kae. - Dii, vrag odnio tvoju tvrdoglavu duu!
On se upne, podiui itavu jednu stranu tako naglo da smo svi priskoili da
uhvatimo lijes i izravnamo ga prije nego to ga potpuno prevrne. Lijes se opire na
trenutak, kao da ima svoju volju, kao da se njezino poput pruta mravo tijelo u nje-
mu, premda mrtvo, grevito dri neke vrste ednosti, kao da je bila pokuala sakriti
uprljanu haljinu, sramei se to nije mogla sprijeiti svoje tijelo da je uprlja. Onda se
lijes oslobodi, podiui se iznenada kao da je ispijenost njezina tijela podarila do-
datnu lakou daskama ili kao da ona, vidjevi kako haljina samo to nije strgnuta s
nje, uri iznenada za njom u strastvenom obratu koji se podruguje vlastitoj elji i
potrebi. Jewelovo lice potpuno pozeleni i ujem kako mu dah iti kroz zube.
Nosimo lijes niz hodnik, noge nam grubo i nezgrapno udaraju o pod, kreemo se
kratkim koracima, struui nogama, i izlazimo kroz vrata.
- Drite ga sad malo - kae aa i puta lijes. Okree se da zatvori i zakljua vrata,
ali Jewel nee ekati.
- Idemo - kae tim glasom kao da se gui. - Idemo.
Oprezno ga sputamo niza stube. Pomiemo se, odravajui ga u ravnotei kao da
nosimo neto beskrajno dragocjeno, lica okrenutih ustranu, diemo kroz zube kako
bismo mogli drati stisnute nosnice. Silazimo stazom, prema padini.
- Bolje je da priekamo - kae Cash. - Kaem vam da sad nije u ravnotei. Trebat
e nam jo jedan na tom brijegu.
- Onda pusti - kae Jewel. On ne eli stati. Cash poinje zaostajati, epajui
uurbano da odri korak, daui; zatim ostaje iza nas i Jewel sad nosi sam itav
prednji kraj, tako da lijes, nagnut kako staza postaje strmija, poinje izmicati iz mo-
jih ruku i klizi niz zrak poput sanjki na nevidljivom snijegu, glatko praznei atmosfe-
ru u kojoj jo uvijek ostaje osjeaj njegova oblika.
- Jewel, ekaj - kaem. Ali on ne eli ekati. Sad ve gotovo tri i Cash ostaje iza
nas. Meni se ini kao da kraj koji sad nosim sam nema nikakve teine, kao da plovi
poput slamke noene bjesomunom plimom Jewelova oajanja. Vie ga ni ne doti-
em kad ga Jewel, okrenuvi se i podignuvi ga uz zamah, puta da mu preleti preko
glave, te ga zaustavi i ubaci u kola jednim pokretom i osvrne se prema meni, lica
preplavljenog bijesom i oajanjem.
- Proklet bio dovijeka. Proklet bio dovijeka.
265
William Faulkner
VARDAMAN
Idemo u grad. Dewey Dell kae da ga nee prodatjer pripada sv. Nikoli i on ga je
odnio sa sobom do idueg Boia. Onda e opet bit iza stakla, sjajei se od ekanja.
aa i Cash silaze niz strminu, ali Jewel polazi prema staji. - Jewel - kae aa.
Jewel ne zastaje. - Kamo e? - kae aa. Ali Jewel ne zastaje. - Ostavi tog konja
ovdje - kae aa. Jewel stane i pogleda au. Jewelove su oi poput pekula. - Osta-
vi tog konja ovdje - kae aa. - Svi emo po u kolima s mamom, kako je ona e-
ljela.
Ali moja je majka riba. Vernon ju je vidio. On je bio tamo.
- Jewelova majka je konj - rekao je Darl.
- Onda moja moe bit riba, jel tako, Darl? - rekao sam.
Jewel je moj brat.
- Onda e i moja morat bit konj - rekao sam.
- Zato? - rekao je Darl. - Ako je aa tvoj aa, zato tvoja mama mora biti konj
samo zato to je Jewelova mama konj?
- Zato mora bit? - rekao sam. - Zato mora bit, Darl?
Darl je moj brat.
- to je onda tvoja mama, Darl? - rekao sam.
- Ja nemam nikakvu mamu - rekao je Darl. - Jer da je imam, to je bilo. A ako je
bilo, ne moe biti jest. Jel moe?
- Ne moe - rekao sam.
- Onda ja nisam - rekao je Darl. - Jesam li?
- Nisi - rekao sam.
Ja jesam. Darl je moj brat.
- Ali ti jesi, Darl - rekao sam.
- Ja to znam - rekao je Darl. - Zato nisam jest. Jeste je previe njih za jednu enu
da bi ih odrebila.
Cash nosi svoju kutiju s alatom. aa ga pogleda. - Ostat u kod Tulla na
povratku - kae Cash. - Da mu popravim onaj krov na staji.
- Nema potovanja - kae aa. - Namjerno vrijea nju i mene.
- Hoe da se vrati ak ovamo i da pjeice nosi alat do Tulla? - kae Darl. aa
pogleda Darla, usta mu vau. aa se sad svaki dan brije jer je moja mama riba.
266
William Faulkner
- Nije to u redu - kae aa.

Dewey Dell nosi zaveljaj u rukama. Nosi i koaru s naom veerom.
- to je to? - kae aa.
- Kolai gospoe Tull - kae Dewey Dell, penjui se u kola. - Zamolila me da ih
odnesem u grad.
- Nije to u redu - kae aa. - Nemate potovanja prema mrtvima.
Bit e tamo. Bit e tamo kad bude Boi, rekla je, sjajei se na tranicama. Kae
da ga on nee prodat nikim djeacima u gradu.
DARL
On ide prema staji, ulazi u dvorite, ukoenih lea.

Dewey Dell nosi koaru preko jedne ruke, u drugoj ruci nosi neto etverouglasto,
umotano u novine. Lice joj je smireno i sumorno, oi su joj zamiljene i budne; u nji-
ma vidim Peabodyjeva lea kao dva okrugla graka u dva naprstka: moda su u Pe-
abodyjevim leima dva onakva crva koja ti se potajno i neprekidno probijaju kroz ti-
jelo i iziu na drugoj strani, a ti se naglo budi iz sna ili iz polubudnog stanja s izra-
zom iznenaenja, napetosti i zabrinutosti. Ona sputa koaru u kola i penje se, istie
joj se dugaka noga ispod haljine koja se napela: ta poluga koja pokree svijet; jedan
krak onog estara koji mjeri duinu i irinu ivota. Ona sjeda na sjedalo pokraj
Vardamana i odlae zamotuljak na krilo.
Onda on ulazi u staju. Nije se osvrnuo.
- Nije to u redu - kae aa. - Mogao bi barem toliko uinit za nju.
- Kreni - kae Cash. - Pusti ga nek ostane ako hoe. Ovdje mu se nita nee do-
godit. Moda ode gore do Tullovih i ostane s njima.
- Stii e nas - kaem ja. - Poi e preacem i ekat e nas kod Tullovog prilaza.
- Bogme bi bio uzjahao onog konja - kae aa. - da ga nisam zaustavio. Tog
prokletog, divljeg pjegavog stvora, goreg od divlje make. Namjerno bi izvrgao
ruglu nju i mene.
Kola krenu; ui mazgi poinju se gibati gore-dolje. Iza nas, iznad kue, nepomini
u visokim i lebdeim krugovima, oni se smanjuju i nestaju.
267
William Faulkner
ANSE
Rekao sam mu nek ne vodi tog konja iz potovanja prema svojoj mrtvoj mami,
jer ne bi bilo pravo da on ipa kraj nas na toj svojoj vrajoj betiji ko iz cirkusa, a
ona je eljela da budemo s njom u kolima svi koji su potekli od njezine krvi i
mesa, ali jedva smo proli Tullov prilaz kad se Darl pone smijat. Sjedi tamo otraga
s Cashom na daski, mrtva mu mama lei pod nogama u lijesu, a on se smije. A rekao
sam mu, ni sam ne znam koliko puta, kako takve stvari navode ljude da priaju o nje-
mu. Kaem mu, ja ipak vodim rauna o tom to ljudi priaju o mojoj krvi i mesu, ak
i ako je tebi to svejedno, ak i ako sam podigao takvo svojeglavo krdo sinova, a kad
se ti ponaa tako da ljudi mogu o tebi re takve stvari, to se odraava na tvo-
ju mamu, kaem, ne na mene: ja sam muko i ja to mogu podnijet; to pogaa enske
u tvojoj obitelji, tvoju mamu i sestru do kojih bi ti trebalo bit stalo, i okrenem se i
pogledam otraga u njega, a on sjedi tamo i smije se.
- Ne oekujem od tebe nikakvo potovanje prema meni - kaem. - Ali tvoja se
vlastita mama jo nije ni ohladila u lijesu.
- Tamo - kae Cash, trznuvi glavom prema prilaznom putu. Konj je jo udaljen
dobar komad puta, pribliava se u galopu, ali ne trebaju mi re tko je to. Samo sam
pogledao otraga u Darla, koji sjedi tamo i smije se.
- Ja sam napravio sve to sam mogao - kaem. - Trudio sam se da bude onako
kako bi ona eljela. Bog e me odrijeit krivnje i oprostit ponaanje onih koje mi je
On poslao. - A Darl sjedi na daski ravno iznad nje, tamo gdje ona lei i smije se.
DARL
On se brzo primie putom, ali smo mi ve tristo metara dalje od mjesta gdje se put
sastaje s cestom kad on skree na cestu, blato prti pod hitrim udarcima kopita. Po-
tom uspori malo, vitak i uspravan u sedlu dok konj kaska kroz blato sitnim koracima.
Tull je u svom dvoritu. Gleda nas, podie ruku. Mi idemo dalje, kola kripe, bla-
to uti pod kotaima. Vernon jo stoji tamo. Gleda Jewela kako prolazi, konj se kre-
e laganim kasom, visoko diui noge, tristo metara iza nas. Mi vozimo dalje, kreta-
nje kola tako je uspavljujue, tako slino snu da ne ukljuuje napredovanje, kao da se
izmeu nas i grada smanjuje vrijeme, a ne prostor.
Cesta skree pod pravim kutevima, tragovi kotaa od prole nedjelje sad su
268
William Faulkner
izravnani: gladak, crvenom ljakom posut put zavija meu borove; bijela ploa s iz-
blijedjelim slovima: New Hope Church. 5 km. Pribliava nam se poput nepomine
ruke podignute iznad duboke pustoi oceana; iza nje crveni put lei poput bice kota-
a kojem je kolo Addie Bundren. Promie pokraj nas, prazan, neizrovan, bijela ploa
okree od nas svoju izblijedjelu i spokojnu tvrdnju. Cash utke gleda niz crveni
put, glava mu se okree dok prolazimo kraj ploe poput glave sove, lice mu je pri-
brano. aa gleda ravno naprijed, pogrbljen. Dewey Dell takoer gleda put, potom
se osvre prema meni, u oima joj je budan i odriui pogled, nema u njima onog pi-
tanja koje je neko vrijeme tinjalo u Cashovim oima. Ploa promakne mimo kola;
neizrovan put jo je ispred nas. Onda Dewey Dell okrene glavu. Kola nastavljaju
kretanje uz kripu.
Cash otpljune preko kotaa. - Za koji dan poet e zaudarat - kae.
- Mogao bi to re Jewelu - kaem.
On je sad nepomian, sjedi na konju na raskriju, uspravno, gleda nas, nita ma-
nje ukoen od ploe koja die svoju izblijedjelu rekapitulaciju nasuprot njemu.
- Ne lei dovoljno stabilno za dugu vonju - kae Cash.
- Reci mu i to - kaem. Kola nastavljaju kretanje uz kripu.
Kilometar i pol dalje niz cestu on nas prestie, konj je, izvijene ije, pritegnut
uzdom u brzi korak. On sjedi u sedlu lako, sigurno, uspravno, ukoena lica, razli-
jepljeni mu je eir razmetljivo nakrivljen. Hitro nas pretjee, ne gledajui nas,
konj tri, kopita itavo grabe u blatu. Komad blata, odbaen kopitom, pada na lijes.
Cash se naginje naprijed i vadi alatku iz svog sanduia, te oprezno skida blato. Kad
cesta prelazi preko Whiteleafa, vrbe se naginju dovoljno blizu, on otkine jednu granu
i trlja mrlju mokrim liem.
ANSE
Nemilostiv je ovo kraj za ovjeka; nemilostiv. Dvanaest kilometara znoja isprano

iz njegova tijela na zemlju Gospodnju, tamo gdje mu je sam Gospodin rekao da ga
prolije. Nigdje na ovom grjenom svijetu ne moe jedan estit, radian ovjek togod
privrijedit. Zarauju oni to dre duane u gradovima, koji se ne moraju znojit,
nego ive od onih to se znoje. A ne ovjek koji teko radi, seljak. Ponekad se pitam
zato i dalje hoemo to radit. To je zato to nas eka nagrada tamo gore, kamo oni
ne mogu ponijet svoje aute i slino. Svi e ljudi tamo bitjednaki i Gospodin e uzet
od njih to to imaju i dat onima koji nemaju.
Ali na to treba dugo ekat, sve mi se ini. Loe je to ovjek mora zasluit
269
William Faulkner
nagradu za svoja pravedna djela izlau sprdnji sebe i svoje mrtve. Vozili smo se i-
tav taj dan i stigli do Samsonovog duana u sumrak, ali voda je odnijela i taj most.
Ne pamte da su ikad vidjeli rijeku tako visoku, a kia jo nije prestala. Ima nekih sta-
rih ljudi koji nikad nisu vidjeli, nit su uli da itko pamti tako visoku vodu. Mene je
Gospodin odabrao, jer koga On voli, toga i kanjava. Ali vrag me odnio ako On
ne bira nekakve udne naine da to pokae, kako se ini.
Ali sad mogu nabavit zube. To e mi bit utjeha. Bome hoe.
SAMSON
Bilo je to ba prije zalaska sunca. Sjedili smo na trijemu kad su cestom naila kola
s njih petero unutra i jo jednim na konju iza kola. Jedan je od njih podigao ruku na
pozdrav, ali htjeli su pro mimo duana bez zaustavljanja.
- Tko je to? - kae MacCallum: ne mogu mu se sjetit imena: Rafeov blizanac; taj
je to rekao.
- To je Bundren, kua mu je tamo dolje, iza New Hopea - kae Quick. - Ono je je-
dan od Snopesovih konja, onaj to ga Jewel jai.
- Nisam znao da jo ima neki od tih konja - kae MacCallum. - Mislio sam da ste
ih se vi tamo dolje napokon svih uspjeli rijeit.
- Pokuaj uhvatit ovog - kae Quick. Kola su nastavljala put.
- Kladim se da mu ga nije dao stari Lon - kaem ja.
- Nije - kae Quick. - Kupio ga je od mog tate. - Kola su nastavljala put. - Oni sto
posto nisu uli za most - kae on.
- to uope rade ovdje? - kae MacCallum.
- Valjda je odluio praznovat otkako je pokopao enu - kae Quick. -
Pretpostavljam da idu ovim putem u grad sad kad je i Tullov most odnijela voda. Pi-
tam se jesu li uli za most.
- Ako su ovuda krenuli u grad, morat e letjet - kaem ja. - Ne mislim da postoji
jo neki most odavde do ua Ishatawe.
Imali su neto u kolima. Ali Quick je pred tri dana bio na pogrebu i nama se pri-
rodno nita nije inilo udno, osim da su vraki zakasnili s tim putom i da nisu uli
za most. - Bolje ih zazovi - kae MacCallum. Prokletstvo, ma na vrh jezika mi je nje-
govo ime. I tako ih Quick zazove i oni se ustave i on ode do kola i ree im.
Vratio se s njima. - Idu u Jefferson - kae. - Otiao je i onaj most kod Tullove
kue. - Kao da mi to nismo znali, a lice mu je bilo nekako udno, oko nosnica, ali oni
270
William Faulkner
su samo sjedili tamo, Bundren i djevojka i djeak na sjedalu, a Cash i onaj dru-
gi, onaj o kojem ljudi svata govore, na daski u stranjem dijelu kola, i jo onaj na
onom arenom konju. No, pretpostavljam da su se oni dotad ve privikli na to, jer
kad sam rekao Cashu da e morat ponovo pro pokraj New Hopea i to bi trebali
uinit, on samo ree,
- Mislim da moemo do do grada.
Ja se ne volim puno mijeat. Ja kaem, neka svatko vodi svoj duan onako kako
mu odgovara. Ali nakon to sam razgovarao s Rachel o tom kako nisu imali pro-
pisnog ovjeka koji bi ju sredio i kako je srpanj i to, vratio sam se dolje do staje i po-
kuao o tom razgovarat s Bundrenom.
- Obeao sam joj - kae on. - Ona si je to bila zabila u glavu.
Primijetio sam kako e lijenina, netko kome se inae mrsko pokrenut, tvrdogla-
vo ustrajat u kretanju kad jednom krene, kao da mu samo kretanje nije toliko mrsko,
koliko polazak i zaustavljanje. I kao da je nekako ponosan ako se pojavi neto zbog
ega to kretanje ili mirovanje izgleda teko. Sjedio je tamo na kolima, pogrbljen,
mirkajui, sluajui nas kako govorimo kakvom se brzinom sruio most i kako je
visoka bila voda i odnio me vrag ako se nije drao kao da je ponosan zbog tog, kao
da je on sam natjerao rijeku da naraste.
- Kae via je nego to si je ti ikad dosad vidio? - kae. -, Neka se vri volja
Boja - kae. - Pretpostavljam da ni sutra ujutro nee bit mnogo nia - kae.
- Bolje da ostanete ovdje noas - kaem ja - pa sutra ujutro rano krenete za New
Hope. - Samo mi je bilo ao onih mravih mazgi. Rekao sam Rachel, kaem joj: - Pa,
zar bi ti bilo drae da sam ih otjerao po mraku, na dvanaest kilometara od kue? to
sam drugo mogao - kaem. - Ostat e samo jednu no i drat e to u staji, a sigurno
e krenut im se razdani. - I tako kaem. - Ostanite noas ovdje, a sutra rano ujutro
moete se vratit u New Hope. Ja imam dovoljno alata i deki se mogu prihvatit
posla odmah nakon veere pa mogu iskopat i pripremit raku ako hoe - a onda spa-
zih djevojku kako me gleda. Da su joj oi bile pitolji, ne bih sad ovo govorio.
Krepo dabogda, ako me nije streljala tim oima. I tako kad sam siao dolje do staje i
zatekao ih tamo, a ona je govorila, tako da uope nije primijetila kad sam doao.
- Obeao si joj - kae ona. - Nije htjela oti dok joj nisi obeao. Mislila je da se
moe pouzdat u tebe. Ako ne odri rije, stii e te kletva.
- Nitko ne moe re da ja ne kanim odrat rije - kae Bundren. - Moje je srce
otvorena knjiga.
- Briga mene to je tvoje srce - kae ona. Govorila je brzo i nekako kao aptala. -
Obeao si joj. Mora to izvrit. Mora... - Onda je vidjela mene i uutjela, stojei
tamo. Da su te oi bile pitolji, ne bih sad ovo govorio. I tako, kad sam s njim govo-
rio o tom, on mi kae,
271
William Faulkner
- Obeao sam joj. Ona si je to zabila u glavu.

- Ali, ini mi se da bi ona vie voljela da joj je mama pokopana negdje blizu, tako
da moe...
- Obeao sam to Addie - kae on. - Ona si je to zabila u glavu.
I tako sam im rekao neka uvezu kola u staju, jer je opet izgledalo na kiu, te da je
veera zamalo gotova. Samo, oni nisu htjeli ulazit u kuu.
- Zahvaljujem - kae Bundren. - Ne bismo htjeli smetat. Imamo neto malo u ko-
ari. Bit e dovoljno.
- Pa - kaem mu ja - kad ve ti ima toliko obzira prema svom enskinju, imam ga
i ja. A kad ljudi ovdje stanu u vrijeme obroka i nee do za stol, moja ena to smatra
za uvredu.
I tako je djevojka otila u kuhinju pomoi Rachel. A onda je Jewel doao k meni.
- Naravno - kaem mu. - Uzmi sa sjenika koliko ti treba. Nahrani ga kad bude
hranio mazge.
- Ja bih vam radije platio za njega - kae on.
- A zato? - kaem ja. - Ne bih nikom uskratio hranu za konja.
- Ja bih vam radije platio - kae on; uinilo mi se da je rekao dodatno.
- Dodatno za to? - kaem ja. - Zar on ne jede sijeno i kukuruz?
- Dodatnu hranu - kae on. - Ja mu dajem malo vie i ne elim bit nikom duan.
- Od mene ne moe kupit krmivo, deko - kaem mu. - A ako on moe pojest
sve to je na sjeniku, ujutro u ti pomo natovarit staju na kola.
- On nikad nikom nije bio duan - kae mi on. - Radije bih vam platio za to.
A da se mene pita to bih radije, vi uope ne bi bili ovdje, htio sam mu re. Ali
samo kaem. - Onda mu je krajnje vrijeme da pone. Od mene ne moe kupit
krmu.
Kad je Rachel iznijela veeru, ona i djevojka odu i namjeste nekoliko leaja. Ali
nitko od njih nije htio spavat u kui. - Ona je ve dovoljno dugo mrtva da vie ne
mari za takve gluposti - kaem ja. Ja, naime, nemam nita manje potovanja pre-
ma mrtvima od bilo kojeg drugog ovjeka, ali mora potivat i samog mrtvaca, a
kad neka ena lei mrtva u lijesu ve etiri dana, najbolje e joj iskazat potovanje
ako je ukopa u zemlju to bre moe. Ali nisu htjeli pristat.
- Ne bi bilo pravo - kae Bundren. - Naravno, ako deki hoe spavat u krevetu,
onda u, pretpostavljam, ja sjedit uz nju. Nee mi bit teko to uinit za nju.
I tako, kad sam ponovo otiao dolje, uali su tamo oko kola, svi do jednog. -
Pusti barem onog malog da doe u kuu i naspava se - kaem. - A bilo bi bolje da i ti
doe - kaem djevojci. Nisam se mislio mijeat. A sasvim sigurno joj nita nisam
272
William Faulkner
napravio, koliko znam.

- On je ve zaspao - kae Bundren. Stavili su ga spavat u jasle u jednom praznom
pregratku.
- Dobro, doi onda ti - kaem njoj. Ali mi ona ni na to nita ne odgovori. Samo su
uali tamo. Jedva si ih mogao vidjet. - A vi, deki? - kaem. - Sutra vas eka napo-
ran dan. - Nakon nekog vremena Cash odgovori.
- Zahvaljujem se. Ve emo se nekako sna.
- Ne elimo bit duni - kae Bundren. - Lijepa hvala.
I tako sam ih ostavio da tamo ue. Pretpostavljam da su se oni ve bili privikli na
to nakon etiri dana. Ali Rachel nije.
- To je sramota - kae ona. - Sramota.
- to je drugo mogao? - kaem. - Dao joj je rije.
- Tko govori o njemu? - kae ona. - Koga briga za njega? - kae, plaui. - Samo
elim da ti i on i svi mukarci na svijetu koji nas mue dok smo ive i rugaju nam se
kad umremo, navlaei nas gore-dolje po itavom kraju...
- Ajde, ajde - kaem. - Uzrujana si.
- Ne diraj me! - kae ona. - Da me nisi taknuo!
ovjek nikad nije naisto s njima. ivim s istom enom petnaest godina i vrag me
odnio, ako mogu re da je poznajem. Zamiljao sam svakakve stvari koje se mogu
meu nas isprijeit, ali proklet bio ako mi je ikad palo na pamet da bi to mogao bit
netko tko je mrtav etiri dana i jo k tome jedna ena. Ali one sebi oteavaju ivot,
jer ga nee prihvatit onako kako dolazi, kao to to ini mukarac.
I tako sam leao tamo, sluajui kiu koja je poela padat, mislei na njih tamo
dolje, kako ue oko kola dok kia udara po krovu, i mislei na Rachel kako tamo
plae, sve dok mi se nakon nekog vremena nije poelo priinjat da ju ujem
kako plae, iako je ve usnula, i da osjeam smrad, iako sam znao da ga ne mogu
osjeat. Nisam ak ni tada mogao odredit osjeam li ga ili ne osjeam, ili je to samo
zato to znam da je to ono to je.
I tako ujutro nisam ni otiao dolje. uo sam ih kako upreu kola i onda, kad sam
znao da ve moraju otprilike bit spremni za polazak, iziao sam pred kuu i poao
niz cestu do mosta, sve dok nisam uo kola kako izlaze iz dvorita i kreu natrag pre-
ma New Hopeu. A onda, kad sam se vratio u kuu, Rachel je skoila na mene to ni-
sam bio tu da ih natjeram da dou unutra na doruak. Ne moe bit naisto s njima.
Ba kad zakljui da misle jedno, neka me vrag odnese ako nisi prisiljen promijenit
miljenje i jo po svoj prilici podnijet da te ispsuju na pasja kola to si mislio da one
to misle.
273
William Faulkner
Ali jo uvijek mi se priinjalo da mogu osjetit smrad. I tako sam onda zakljuio
da ga zapravo ne osjeam, nego da je to samo zato to znam da je ta stvar bila tamo,
kako se to ve ovjeku zna katkad dogodit da se prevari. Ali kad sam otiao u staju,
shvatio sam da nije tako. Kad sam uao u prednji prostor, vidio sam neto. Nekako je
kao ualo tamo kad sam uao i prvo sam pomislio da je jedan od njih ostao, a onda
sam vidio to je to. To je bio leinar. Gledao je naokolo i vidio me i poao prema
izlazu, rairenih nogu, nekako kao zgrenih krila, gledajui me prvo preko jednog, pa
preko drugog ramena, kao kakav elavi starac. Kad je iziao van, poeo je mahat
krilima. Morao je dugo mahat krilima da se uope uspije dignut u zrak, tako je zrak
bio gust i teak i pun kie.
Ako su ba naumili po u Jefferson, pretpostavljam da su mogli krenut zaobi-
laznim putom preko Mount Vernona, kao to je Mac Callum napravio. On e otprili-
ke prekosutra sti kui, jaui na konju. Onda bi im jo ostalo samo tridesetak kilo-
metara do grada. Ali moda mu je injenica da je i ovaj most otiao prosvijetlila pa-
met.
Taj MacCallum. On povremeno trguje sa mnom ve dvanaest godina. Znam ga
otkad smo bili djeaci; znam mu ime isto tako dobro kao i svoje vlastito. Ali odnio
me vrag ako sam u stanju re kako se zove.
DEWEY DELL
Ploa je na vidiku. Sad je otkrenuta od nas i gleda na put, jer ona moe ekat.
New Hope. 5 km. pisat e na njoj. New Hope. 5 km. New Hope. 5 km. A onda e po-
et put, krivudajui meu drveem, pust od ekanja, govorei New Hope pet kilo-
metara.
ula sam da je moja majka mrtva. Voljela bih da sam imala vremena pustit je da
umre. Voljela bih da sam imala vremena poeljet da sam ga imala. To je zato to u
divlju i oskvrnutu zemlju prerano prerano prerano. Nije da ja nisam htjela ili da neu
htjet, nego je to prerano prerano prerano
Sad poinje govorit. New Hope pet kilometara. New Hope pet kilometara. To je
ono to misle kad kau krilo vremena: bol i oajanje rastegnutih kostiju, vrsti pojas
u kojem lei oskvrnuta utroba dogaaja Cashova se glava polako okree dok se pri-
bliavamo, njegovo blijedo prazno tuno pribrano i upitno lice prati taj crveni i pusti
zavoj; pokraj stranjeg kotaa Jewel jae konja, pogleda uprtog ravno preda se.
Krajobraz nestaje iz Darlovih oiju; one se vrtoglavo skupljaju u tokice. Poinju
od mojih nogu i penju mi se uz tijelo do lica, a onda nema vie moje haljine: sjedim
274
William Faulkner
gola na sjedalu iznad neuurbanih mazgi, iznad njihova munog napora. Recimo da
mu kaem neka skrene. Posluat e me. Zar ne zna da e me posluat? Jednom sam
se probudila s crnom prazninom koja je sukljala ispod mene. Nita nisam vidjela.
Ugledala sam Vardamana kako ustaje, odlazi do prozora i zabada no u ribu, krv je
iknula, itei poput pare, ali ja je nisam mogla vidjet. Posluat e me. Uvijek me
poslua. Mogu ga nagovorit na bilo to. Zna da mogu. Recimo da mu kaem Skreni
ovdje. To je bilo kad sam tog puta umrla. Recimo da mu kaem. Otii emo u New
Hope. Neemo morat i u grad. Ustala sam i izvukla no iz ribe, iz koje je navirala
krv jo uvijek itei i ubila sam Darla.
U vrijeme kad sam jo spavala s Vardamanom runo sam sanjala jednom sam
mislila da sam se probudila ali nita nisam vidjela i nita nisam osjeala nisam
osjeala krevet ispod sebe i nisam se mogla sjetit to sam nisam se mogla sjetit svog
imena nisam se ak mogla sjetit da sam djevojica nisam se ak mogla sjetit Ja nit
sam se mogla sjetit da se ja elim probudit nit sam se mogla sjetit to je suprotno
buenju tako da bih mogla to uinit znala sam da neto prolazi ali nisam se
ak mogla sjetit vremena onda sam odjednom znala da neto jest to je bio vjetar koji
je puhao po meni bilo je kao da se vjetar digao i otpuhao me natrag s tog mjesta
gdje je bilo to da nisam postojala otpuhavi sobu i usnulog Vardamana i sve njih
natrag ispod mene i puui dalje poput komada hladne svile koja se prevlai preko
mojih golih nogu
Pue hladan vjetar iz borova, tuan jednolian zvuk. New Hope. Bilo je 5 kilome-
tara. Bilo je 5 kilometara. Vjerujem u Boga vjerujem u Boga.
- Zato nismo otili u New Hope, aa? - kae Vardaman. - Gospodin Samson je
rekao da idemo, ali ve smo proli skretanje.
Darl kae: - Vidi, Jewel. - Ali on ne gleda u mene. Gleda u nebo. Leinar je tako
nepomian kao da je prikovan za nebo.
Skreemo na Tullov prilaz. Prolazimo pokraj staje i idemo dalje, kotai ute u
blatu, prolazimo pokraj zelenih redova pamuka u divljoj zemlji i Vernona malenog
preko polja iza pluga. On die ruku na pozdrav dok prolazimo i dugo stoji tamo, gle-
dajui za nama.
- Jewel, vidi - kae Darl. Jewel sjedi na svom konju kao da su i on i konj od drva,
gleda ravno preda se.
Vjerujem u Boga, Boe. Boe, vjerujem u Boga.
TULL
275
William Faulkner
Kad su proli, ispregnuo sam mazgu, smotao lance orme i krenuo za njima. Sjedili
su u kolima na kraju nasipa. Anse je sjedio tamo, gledajui most kako je utonuo u ri-
jeku tako da su se vidjela samo dva kraja. Gledao je u to kao da je itavo vrijeme
vjerovao da mu ljudi lau kad govore kako mosta vie nema, ali i kao da se itavo
vrijeme nadao da je to stvarno istina. Izgledao je nekako zadovoljno zaprepaten, sje-
dei u kolima u svojim nedjeljnim hlaama, vaui bezubim ustima. Izgledao je, to
ja znam, kao neistimaren konj u sveanom ruhu.
Djeak je gledao utonulu sredinu mosta, gdje je voda naplavila balvane i slino, a
nagnuti su krajevi podrhtavali kao da e se svakog trenutka itav most sruit, gledao
je u to iroko otvorenih oiju, kao da je u cirkusu. I cura isto tako. Kad sam im pri-
ao, okrenula je glavu prema meni, oi su joj zaplamsale i otvrdnule kao da sam je
htio dirat. Zatim je opet pogledala Ansea i onda se ponovo okrenula rijeci.
Narasla je gotovo do nasutih prilaza mostu s obje strane, pokrivala je zemlju osim
jezika na kojem smo se nalazili i koji je vodio do mosta i zatim dolje u vodu, i da
ovjek nije znao kako su cesta i most ranije izgledali, ne bi mogao re gdje zavra-
va rijeka, a gdje poinje obala. Sve se pomijealo u uskovitlano utilo i nasip nije bio
iri, reklo bi se, od tupe strane noa i mi na njemu, sjedei u kolima i na konju i na
mazgi.
Darl je gledao u mene, a onda se Cash okrenuo i pogledao me onim svojim pogle-
dom kao kad je one noi raunao u sebi hoe li daske odgovarat za nju, kao da ih
mjeri u sebi i ne pita te to ti misli i ak ne pokazuje da te slua ako si ipak neto re-
kao, ali je i te kako sluao. Jewel se nije ni pomaknuo. Sjedio je tamo na konju, nagi-
njui se malo prema naprijed, s istim izrazom na licu kao kad su on i Darl juer
proli pokraj kue, vraajui se po nju.
- Kad bi samo bio iznad vode, mogli bismo se prevest prijeko - ree Anse. -
Mogli bismo se lijepo prevest preko njega.
Katkad bi voda odgurnula neki trupac preko nanosa i on bi plutao, valjajui se i
okreui se, i mogli smo ga pratit pogledom kako plovi do mjesta gdje je neko bio
gaz. Usporio bi i isprijeio se u vrtlogu, strei naas iz vode i po tome si mo-
gao naslutit da je tu neko bio gaz.
- Ali to nita ne znai - kaem ja. - Mogao bi biti nanos ivog pijeska koji se tamo
stvorio. - Gledamo trupac. Onda cura opet pogleda u mene.
- Gospodin Whitfield je pregazio rijeku - kae.
- On ju je preao na konju - kaem. - I prije tri dana. Otad je narasla metar i pol.
- Kad bi samo most bio iznad vode - kae Anse.
Trupac poskoi i otplovi niz rijeku. Voda je puna naplavina i pjene i uje se kako
hui.
276
William Faulkner
- Ali je utonuo - kae Anse.

Cash kae: - Kad bi ovjek oprezno hodao, mogao bi prije preko dasaka i greda.
- Ali ne bi mogao nita prenijet - kaem ja. - Osim toga, vjerojatno e se sve sru-
it, im stupi nogom na tu podrtinu. to ti misli, Darl?
On me gleda. Nita ne govori; samo me gleda tim svojim udnim oima zbog ko-
jih ljudi svata govore. Ja uvijek kaem, nije stvar toliko u tome to je napravio ili re-
kao ili bilo to drugo koliko nain na koji te gleda. Kao da je, nekako, uao u tebe.
Kao da nekako gleda sebe i svoje postupke njegovim oima. Onda osjetim kako me
ta cura gleda kao da sam je krenuo dirat. Govori neto Anseu. - ... gospodin Whitfi-
eld ... - kae.
- Dao sam joj asnu rije pred licem Gospodnjim - kae Anse. - Mislim da se ne
treba brinut.
Ali jo uvijek nije potjerao mazge. Sjedimo tamo iznad vode. Jo jedan trupac
poskoi preko brane i zaplovi niz vodu; gledamo ga kako se zaustavlja i za trenutak
polako njie na mjestu gdje je bio gaz. Onda otplovi dalje.
- Mogla bi noas poet opadat - kaem. - Mogli biste priekat jo jedan dan.
Onda se Jewel okrene postrance na konju. Sve dosad nije se pomaknuo, a sad se
okrene i pogleda me. Lice mu je nekako zeleno, onda pocrveni pa opet pozeleni. - K
vragu, vrati se svom prokletom oranju - kae. - Tko te je, dovraga, zvao da doe
amo za nama?
- Nisam mislio nita loe - kaem.
- Zaepi, Jewel - kae Cash. Jewel se opet zagleda u vodu, , lice mu je srdito, as
crveno pa zeleno pa opet crveno. Dakle - kae Cash nakon nekog vremena - to ho-
e da napravimo?
Anse ne odgovara. Sjedi pogrbljen, vaui bezubim ustima.
- Kad bi samo bio iznad vode, mogli bismo se prevest prijeko - kae.
- Idemo - kae Jewel i podbode konja.
- ekaj - kae Cash. On gleda u most. Mi gledamo u njega, svi osim Ansea i cure.
Oni gledaju u vodu. - Najbolje je da Dewey Dell i Vardaman i aa prijeu pjeice
preko mosta - kae Cash.
- Vernon im moe pomo - kae Jewel. - A mi moemo zapregnut njegovu
mazgu ispred naih.
- Neete moju mazgu vodit u tu vodu - kaem.
Jewel me pogleda. Oi su mu poput komada razbijenog tanjura. - Platit u ti za tu
tvoju prokletu mazgu. Kupit u je od tebe sad, na licu mjesta.
- Moja mazga nee i u tu vodu - kaem.
277
William Faulkner
- Jewel e zapregnut svog konja - kae Darl. - Zato ti ne e riskirat svoju

mazgu, Vernone?
- Zaepi, Darl - kae Cash. - Zaepite obojica, i ti i Jewel.
- Moja mazga nee i u tu vodu - kaem ja.
DARL
On sjedi na konju, srdito zurei u Vernona, njegovo usko lice obliveno je rumeni-
lom do blijedih ukoenih oiju i iznad njih. Onog ljeta kad mu je bilo petnaest godi-
na, uhvatila ga je bolest spavanja. Jednog jutra kad sam otiao nahraniti mazge krave
su jo uvijek bile privezane u staji i onda sam uo au kako se vraa u kuu i kako
ga zove. Kad smo se vratili u kuu na doruak, proao je pokraj nas s kablicama za
mlijeko, posrui kao da je pijan i muzao je krave kad smo mi ve uprezali mazge pa
smo otili u polje bez njega. Bili smo tamo oko jedan sat i on se jo nije pojavio. Kad
je Dewey Dell dola s rukom, aa ju je poslao natrag da potrai Jewela. Nali su ga
kod krava, u staji, kako sjedi na tronocu i spava.
Nakon toga, aa je svakog jutra ulazio u sobu i budio ga. Zaspao bi za stolom
kod veere ili bi, im bi zavrio s veerom, odlazio u krevet, a kad bih ja doao u
krevet, leao bi tamo kao mrtvac. Pa ipak bi ga aa morao ujutro buditi. Ustao bi,
ali jedva bi bio napola budan: otrpio bi bez rijei aine prodike i gunanje, uzeo bi
kablice za mlijeko i otiao u staju, i jednom sam ga naao kako spava na kravi, kabli-
ca je bila na mjestu i dopola puna, a njegove ruke do doruja u mlijeku i glava oslo-
njena o kravlju slabinu.
Nakon toga je Dewey Dell morala preuzeti munju. On se jo uvijek dizao kad bi
ga aa probudio i obavljao bi ono to smo mu rekli da napravi na taj nekakav oa-
mueni nain. inilo se kao da se silno trudi da to obavi; kao da je isto toliko zbu-
njen kao i svi ostali.
- Jesi li bolestan? - pitala ga je mama. - Ne osjea se dobro?
- Ne - odgovorio je Jewel. - Dobro se osjeam.
- Naprosto je lijen, iskuava moje strpljenje - rekao je aa, a Jewel je stajao tamo
i ko bog stojeki spavao. - Je li tako? - rekao je aa, probudivi ga ponovo da mu
odgovori.
- Ne - odgovorio je Jewel.
- Svui se i ostani danas u kui - rekla je mama.
- Kad nas eka itav donji komad koji treba okopat? - rekao je aa. - Ako nisi
278
William Faulkner
bolestan, to ti je onda?
- Nita - rekao je Jewel. - Dobro mi je.
- Dobro ti je? - rekao je aa. - Spava na nogama dok ti ovo govorim.
- Ne - rekao je Jewel. - Dobro mi je.
- Ja hou da on danas ostane kod kue - rekla je mama.
- Trebat u ga - rekao je aa. - Jedva emo to obavit i ako svi prionemo.
- Morat e napravit koliko moe s Cashom i Darlom - rekla je mama. - Ja hou
da on danas ostane kod kue.
Ali on nije htio na to pristati. - Dobro mi je - rekao je, krenuvi s nama. Ali nije
mu bilo dobro. Svatko je to mogao vidjeli. Mravio je i ja sam ga vidio kako je kopa-
jui zaspao; gledao sam kako se motika kree sve sporije i sporije, sa sve manjim
i manjim zamahom, sve dok nije stala, a on ostao naslonjen na nju u jarkom trepere-
nju sunca.
Mama je htjela otii doktoru, ali aa nije htio troiti novac ako nije prijeko
potrebno, a Jewel je doista izgledao u redu, osim te njegove mravosti i sklonosti da
u bilo kojem trenutku utone u san. Jeo je s prilinim tekom, osim to bi zaspao nad
tanjurom, s komadom kruha na pola puta do usta i dok bi mu vilice jo uvijek vaka-
le. Ali kleo se da mu je dobro.
Mama je natjerala Dewey Dell da umjesto njega muze krave, platila joj je nekako,
a za ostale poslove po kui koje je Jewel obavljao prije veere nala je nekakav nain
da ih prebaci na Dewey Dell i Vardamana. Ili bi ih sama obavila kad aa nije bio tu.
Pripravljala mu je posebna jela i skrivala ih za njega. I tada sam moda prvi put
otkrio da Addie Bundren moe skrivati neto to je napravila, ona koja nas je poku-
avala uiti kako je prevara takvo zlo da u svijetu gdje ona postoji nita drugo
ne moe biti jako loe ili jako vano, ak ni siromatvo. A katkad, kad bih poao u
krevet, naao bih je kako sjedi u mraku uz Jewela, tamo gdje je spavao. I znao sam
da mrzi samu sebe zbog te prevare i da mrzi Jewela zbog toga to ga mora toliko vo-
ljeti da mora varati.
Jedne noi mama se razboljela i kad sam otiao u staju upregnuti mazge da se
odvezem do Tullovih, nisam mogao nai fenjer. Sjetio sam se da sam ga ranije uve-
er vidio objeena na avlu, ali sad, u pono, nije bio tamo. Tako sam upregnuo
mazge u mraku i odvezao se i vratio se s gospoom Tull malo poslije svanua. I fe-
njer je bio tamo, visio je na avlu kako sam bio zapamtio, ali gdje ga ranije nisam
naao. I onda jednog jutra, dok je Dewey Dell muzla krave malo prije izlaska
sunca, Jewel je uao u staju sa stranje strane, kroz rupu u stranjem zidu, s fenjerom
u rukama.
Ispriao sam to Cashu i Cash i ja pogledali smo jedan drugoga.
279
William Faulkner
- Tjera se - ree Cash.

- Da - rekoh. - Ali to e mu fenjer? I ba svake noi. Nije udo da mravi. Hoe
li mu neto rei?
- Ne bi nita koristilo - ree Cash.
- Nita mu nee koristit ni ovo to sad radi.
- Znam. Ali morat e to sam nauit. Daj mu vremena da shvati kako se to nee
potroit, kako e toga bit i sutra, jo i vie, i sve e bit u redu. Mislim da ne treba
nikom nita govorit.
- Slaem se - rekoh. - Rekao sam Dewey Dell da nita ne govori. Barem ne mami,
u svakom sluaju.
- Ne. Ne mami.
Nakon toga mislio sam kako je to zbilja komino: kako se pravi zbunjen i voljan
obavljati dunosti, a umire od pospanosti i mrav je kao tap, i pritom misli kako je
silno lukav. Pitao sam se tko je djevojka. Prebirao sam u pameti sve za koje
sam znao da bi mogle biti, ali ni za jednu nisam mogao sa sigurnou rei da je to ta.
- Nije to nikakva djevojka - rekao je Cash. - To je neka udana ena negdje. Ne bi
ni jedna mlada djevojka imala toliko smjelosti i izdrljivosti. To je ba ono to mi se
ne svia.
- Zato? - rekao sam. - Takva bi za njega bila manje opasna od neke djevojke. Ra-
zumnija je.
On me pogleda, oi mu petljaju, petlja rijeima dok pokuava izrei ono to mi
hoe rei. - Na ovom svijetu nisu uvijek bezopasne stvari one koje ovjek...
- Hoe rei, bezopasne stvari nisu uvijek najbolje?
- Aha; najbolje - kae on, ponovo zamuckujui. - Nisu najbolje stvari, one koje su
dobre za njega... Za mladog deka. ovjeku je nekako mrsko vidjet ga... da se valja
u tuem kalu... - To je ono to je pokuavao rei. Kad je neto novo i vrsto i svi-
jetlo, trebalo bi postojati neto malo bolje od puke sigurnosti, budui da su upravo
bezopasne stvari one koje ljudi tako dugo rade da su se izlizale na rubovima i nema u
njima niega to bi ovjeku doputalo da kae, To nitko nikad dosad nije radio i
nitko to ne moe ponoviti.
I tako ga nismo odali, ak ni kad se nakon nekog vremena poelo dogaati da se
odjednom pojavi u polju pokraj nas i prione na posao, a da nije imao vremena otii
kui i pretvarati se kako je itavu no proveo u krevetu. Rekao bi mami da nije doao
na doruak zato to nije bio gladan ili da je pojeo komad kruha dok je uprezao
mazge. Ali smo Cash i ja znali da tih noi uope nije bio kod kue i da je iziao iz
ume kad smo mi stigli u polje. Ali nismo ga odali. Ljeto je tad ve bilo na izmaku;
znali smo da e, kad noi postanu svjee, njoj biti dosta, ako njemu i ne bude.
280
William Faulkner
Ali kad je stigla jesen i kad su noi poele bivati sve due, jedina je razlika bila u
tome to bi on uvijek bio u krevetu kad bi ga aa doao buditi, uspijevajui ga na
posljetku dovesti do onog prvotnog stanja polublesavosti kao kad je sve to poe-
lo, zapravo je bilo gore nego kad je ostajao vani cijelu no.
- Bogme je enska izdrljiva - rekao sam Cashu. - Prije sam joj se divio, ali sad
prema njoj osjeam pravo potovanje.
- Nije enska - rekao je.
- Ti zna - rekao sam. Ali me on samo gledao. - Pa to je onda?
- To je ono to namjeravam otkrit - rekao mi je.
- Slobodno se uljaj za njim po umi itavu no ako to eli - rekao sam mu. - Ja
neu.
- Ja se ne uljam za njim - rekao je. - Ne radim to da bih ga uhodio.
I tako nekoliko noi kasnije uo sam Jewela kako ustaje i iskrada se kroz prozor, a
onda sam uo Casha kako je ustao i poao za njim. Kad sam ujutro doao u staju,
Cash je ve bio tamo, mazge su bile nahranjene i pomagao je Dewey Dell musti kra-
ve. I kad sam ga vidio, znao sam da zna to je. Povremeno bih ga ulovio kako gleda
u Jewela nekakvim udnim pogledom, kao da mu je to to je otkrio kamo Jewel odla-
zi i to radi napokon dalo razloga da se stvarno zamisli. Ali to nije bio zabrinut
pogled; bio je to onakav pogled kakav bih zapazio u njega kad bih ga zatekao kako
obavlja neke od Jewelovih poslova po kui, onih poslova za koje je aa jo uvijek
mislio da ih Jewel obavlja, a za koje je mama mislila da ih obavlja Dewey Dell. I
tako mu nita nisam rekao, vjerujui da e mi sam rei kad to do kraja probavi u
sebi. Meutim, nije mi rekao.
Jednog jutra - tad je ve bio studeni, pet mjeseci nakon to je sve to poelo -
Jewel nije bio u svom krevetu i nije nam se pridruio u polju. Tada je mama prvi put
saznala neto o onom to se dogaa. Poslala je Vardamana do nas dolje da sazna
gdje je Jewel i nakon nekog vremena sila je i sama u polje. Bilo je to kao da smo,
sve dok se prevara odvijala tiho i jednolino, svi doputali sebi da budemo prevareni,
podupirui je nesvjesno ili iz kukaviluka, budui da su svi ljudi kukavice i prirodno
im je draa bilo kakva la jer ugodnije izgleda. Ali sad se inilo kao da smo svi - i to
nekakvim telepatskim dogovorom o priznavanju straha - odbacili itavu stvar sa sebe
poput pokrivaa u krevetu i svi sjedimo uspravno u svojoj golotinji, zurei jedan
u drugoga i govorei - Sad je na redu istina. On nije doao kui. Neto mu se dogodi-
lo. Dopustili smo da mu se neto dogodi.
A onda smo ga ugledali. Primicao se uz jarak, a onda je skrenuo ravno preko po-
lja, jaui na konju. Griva i rep vijorili su kao da mrljavu aru njegove dlake prevode
u pokret: doimao se kao da jae na velikom vatrenom kolu, bez sedla, s ue-
tom umjesto uzde, gologlav. Bio je to jedan od potomaka onih teksakih ponija koje
281
William Faulkner
je Flem Snopes doveo ovamo prije dvadeset pet godina i prodavao ih na drabi za
dva dolara, a nitko nikad nije uspio uhvatiti konja kojeg je kupio, osim starog
Lona Quicka, koji je jo uvijek imao nekoliko grla od te pasmine, jer se nikako nije
mogao od njih odvojiti.
Dojurio je do nas u galopu i stao, zabivi pete konju u rebra, a on je poigravao i
vrtio se kao da oblik njegove grive i repa i mrlje na dlaci nemaju nikakve veze s ko-
njem od krvi i mesa ispod koe, dok je Jewel sjedio na njemu, gledajui nas.
- Odakle ti taj konj? - upita aa.
- Kupio sam ga - ree Jewel. - Od gospodina Quicka.
- Kupio si ga? - ree aa. - ime? Jesi ga kupio na moju rije?
- To su bili moji novci - ree Jewel. - Zaradio sam ih. Ti se ne mora za to brinut.
- Jewel - ree mama. - Jewel.
- Sve je u redu - ree Cash. - Zaradio je taj novac. Oistio je onih etrdeset rali
nove zemlje koju je Quick proljetos iskrio. Sam je to napravio, radio je nou uz fe-
njer. Ja sam ga vidio. Prema tome, raunam da taj konj ne staje nikog nita,
osim Jewela. Mislim da se ne trebamo brinut.
- Jewel - ree mama. - Jewel... - Zatim ree: - Odmah da si otiao kui spavati.
- Jo ne - odgovori Jewel. - Nemam vremena. Moram zaradit za sedlo i uzde.
Gospodin Quick kae on...
- Jewel - ree mama, gledajui ga. - Ja u dati... ja u dati... dati... - Onda je poe-
la plakati. Ridala je, ne skrivajui lice, stojei tamo u svom izblijedjelom kunom
ogrtau, gledajui ga, a on je, sjedei na konju, gledao dolje u nju, lice mu je
postupno dobivalo sve hladniji izraz i izgledalo je kao da mu je pomalo muno, sve
dok brzo nije skrenuo pogled ustranu, a Cash joj je priao i dotaknuo je.
- Vrati se u kuu - rekao je Cash. - Ovdje u dolini previe je vlano za tebe. Hajde,
idi sad. - Ona je tada pokrila lice rukama i nakon nekog vremena krenula, spotiui
se malo preko brazda. Ali prilino se brzo uspravila i nastavila hodati. Nije se osvrta-
la. Kad je stigla do jarka, zastala je i zazvala Vardamana. On je gledao konja, trka-
rajui uz njega gore-dolje kao da plee.
- Pusti mene da jaim, Jewel - rekao je. - Pusti mene da jaim, Jewel.
Jewel ga je pogledao, onda je opet okrenuo glavu, smirujui konja pritegnutim
uzdama. aa ga je gledao, bezubo vaui usnice.
- Tako dakle, kupio si konja - ree. - Otiao si tamo iza mojih lea i kupio konja.
Nita me nisi pitao; zna kako teko sastavljamo kraj s krajem, a ipak si kupio konja
da ga ja hranim. Liavao si roenu obitelj svoga rada i njime kupio konja.
Jewel pogleda au, oi su mu bile blijee no ikad. - On nikad nee pojest ni za-
282
William Faulkner
logaja tvoje krme - ree. - Ni zalogaja. Prije u ga ubit. Nemoj to nikad mislit. Ni-
kad.
- Pusti mene da jaim, Jewel - ree Vardaman. - Pusti mene da jaim, Jewel. -
Zvuao je poput cvrka u travi, onog malenog. - Pusti mene da jaim, Jewel.
Te veeri zatekao sam mamu kako sjedi uz krevet na kojem je on spavao, u mra-
ku. Gorko je plakala, moda zato to je morala tako tiho plakati; a moda zato to se
zbog tih suza osjeala isto kao i zbog onog varanja, mrzila je sebe to to radi, mrzila
je njega zato to to mora raditi. A onda sam shvatio da znam. Znao sam to isto tako
jasno tog dana kao to sam onog dana znao za Dewey Dell.
TULL
I tako su napokon naveli Ansea da kae to hoe i on i cura i djeak siu s kola.
Ali ak i kad smo ve bili na mostu, Anse se stalno osvrtao, kao da je mislio da e
moda, sad kad je jednom siao s kola, sve nekako odletjet u zrak i on e se ponovo
na dolje u polju, a ona e leat gore u kui, ekajui da umre i sve e opet poet
ispoetka.
- Trebao si ih pustit da uzmu tvoju mazgu - kae, a most se trese i ljulja pod
nama, tonui u zapjenjenu vodu kao da je utonuo skroz do druge strane zemlje, a
drugi se kraj izdie iz vode kao da to uope nije isti most i kao da oni koji bi izali iz
vode na tu stranu moraju do sa samog dna zemlje. Ali jo je uvijek bio itav; mo-
gao si to vidjet po tome to uope nije izgledalo da se ljulja drugi kraj kad se ovaj
kraj ljuljao: samo su se stabla i obala na drugoj strani njihali polako amo-tamo poput
klatna na kakvom velikom satu. A oni trupci su strugali i udarali o potonuli dio
mosta i koso se uspravljali jednim krajem pa onda sasvim iskakali iz vode i valjali se
dalje prema gazu i ekanju, vrtei se, skliski, pokriveni pjenom.
- Kakve bi koristi bilo od toga? - kaem. - Ako tvoje mazge ne mogu na gaz i
dovu kola prijeko, kakva bi korist bila od tri ili ak deset mazgi?
- Ne traim to od tebe - kae on. - Uvijek u se nekako sna za sebe i svoje. Ne
traim od tebe da riskira svoju mazgu. To nije tvoj mrtvac; ne zamjeram ti.
- Oni bi se trebali vratit natrag i priekat do sutra - kaem ja. Voda je bila hladna.
Gusta, poput smrvljenog leda. Samo to je nekako bila kao iva. Jedan dio tebe znao
je da je to samo voda, ono isto to ve odavno tee ispod ovog istog mosta, a ipak,
kad bi ti trupci bljunuli iz nje, ne bi te to iznenadilo, kao da su oni dio vode, dio e-
kanja i prijetnje.
Nekako tek kad smo ve bili prijeko, kad smo ponovo izili iz vode i imali tvrdo
283
William Faulkner
tlo pod nogama, kao da sam se tek tada iznenadio. Nekako kao da nisam oekivao da
e most iza na drugu obalu, opet na neto tako pitomo kao to je tvrdo tlo, po ko-
jem smo gazili prije ove nepogode i dobro ga poznavali. Kao da to nisam mogao biti
ja, jer ja ne bih bio toliko glup da se uputam u ovo to sam upravo napravio. I kad
sam pogledao iza sebe i vidio drugu obalu i kad sam vidio svoju mazgu kako stoji
tamo gdje sam bio i shvatio da se nekako moram opet tamo vratit, znao sam da je to
nemogue, jer jednostavno nisam mogao zamislit da bi me bilo to ikad moglo
nagnat da makar samo jo jednom prijeem preko tog mosta. A opet, bio sam tu, a
taj koji bi sebe mogao prisilit da ga prijee dvaput nisam mogao bit ja, ak ni kad bi
mu Cora naredila da ga prijee.
To je bio taj djeak. Rekao sam mu: - Evo; bolje e bit da mene uhvati za ruku -
i on je priekao i drao se za mene. Neka me vrag odnese ako to nije ispalo kao da se
vratio i on poveo mene; kao da je govorio Nita ti se nee dogodit. Kao da mi je pri-
ao o nekom divnom mjestu za koje on zna, gdje Boi dolazi dvaput, kao i Praznik
zahvalnosti, i traje itavu zimu i proljee i ljeto, i ako samo ostanem s njim, ne mo-
ram se ni ja nieg bojat.
Kad sam pogledao prijeko svoju mazgu, bilo mi je kao da je ta mazga jedan od
onih dalekozora pa mogu gledat u nju kako tamo stoji i vidjet iroka polja i svoju
kuu sagraenu znojem prolivenim na njima, kao da to tako ide, to vie znoja, to
ira polja; to vie znoja, to vra kua, jer za Coru je potrebna vrsta kua da je
dri poput upa s mlijekom u izvoru: mora imat vrsti up ili e trebat jaki izvor,
tako ako ima veliki izvor, onda tek ima razloga imat vrste, dobro napravljene u-
pove, jer je to tvoje mlijeko, kiselo ili ne, jer ti je drae imat mlijeko koje se hoe
skiselit nego mlijeko koje nee, jer si mukarac.
A on me dri za ruku, ruka mu je topla i puna povjerenja, tako da sam mu htio
re: Pogledaj. Vidi onu mazgu tamo prijeko? Ona nema zato bit ovdje, zato i nije
prela, budui da je samo mazga. Jer ovjek ponekad vidi da su djeca razumnija od
njega. Ali im to ne eli priznat, sve dok im ne naraste brada. A kad im naraste brada,
previe su zaposleni jer ne znaju hoe li se ikad uspjet vratit u vrijeme kad su bili
razumni prije nego to su odlakavili, zato ti onda ne smeta priznat ljudima koji se
brinu zbog iste stvari koja nije vrijedna brige da si takav kakav si.
A onda smo bili prijeko i stajali smo tamo, gledajui Casha kako okree kola.
Gledali smo ih kako se vraaju cestom do mjesta gdje put skree ispod nasipa. Na-
kon nekog vremena kola su nestala iz vida.
- Bolje je da siemo do gaza i pripremimo se da im pomognemo - kaem.
- Dao sam joj rije - kae Anse. - Za mene je to svetinja. Znam da mi ti to zamje-
ra, ali ona e te blagoslivljat na nebu.
- No, prvo moraju svladat prepreke na kopnu, prije nego to se upuste u borbu s
284
William Faulkner
vodom - rekoh. - Doi.

- To bi znailo prekrit rije - ree on. - Ne valja prekrit rije, nema u tom sree.
Stajao je tamo, pogrbljen, alostan, gledajui praznu cestu iza mosta koji se lju-
ljao i svijao. A i ta cura takoer, s koarom na jednoj ruci i tim paketiem ispod dru-
ge ruke. Jednostavno, ide enska u grad. Zabila si je to u glavu i bog. Spremni su
i kroz vatru, zemlju, vodu, sve samo zato da bi pojeli vreicu banana. - Trebali ste
prekinut put na jedan dan - rekoh. - Sigurno bi opala malo do jutra. Moe bit noas
ne bi pala kia. A vie od ovog ne moe narast.
- Dao sam rije - kae mi on. - Ona rauna na to.
DARL
Ispred nas tee mutna tamna struja. Govori nam svojim neprekidnim i tisustru-
kim uborom, uta joj je povrina udovino namrekana kratkotrajnim vrtlozima to
na trenutak putuju povrinom, neujni, nestalni i kao slutnja nekog dubljeg znaenja,
kao da se odmah ispod povrine neto golemo i ivo prenulo na trenutak iz lakog dri-
jemea u lijenu budnost i zatim ponovo zadrijemalo.
Voda klokoe i ubori izmeu bica kotaa i oko koljena mazgi, uta, posuta
naplavljenim smeem i debelim komadima prljave pjene kao da se oznojila, zapjeni-
la, poput konja tjeranog biem. Protjee kroz ipraje uz alostiv, zamiljen zvuk;
podlokana trska i mladice naginju se u njoj kao u zapusima bure, njiui se bez odra-
za kao da vise na nevidljivim icama s grana iznad sebe. Iznad nezaustavljive povri-
ne stoje tako - stabla, trska, povijue - bez korijena, odrezani od zemlje, sablasni
iznad prizora neizmjerne a ipak omeene pustoi ispunjene glasom beskorisne i
tune vode.
Cash i ja sjedimo u kolima; Jewel sjedi na konju pokraj desnog zadnjeg kotaa.
Konj drhti, oko mu koluta divlje i svijetlo-plavo na toj dugakoj ruiastoj glavi, di-
sanje mu je hroptavo kao da stenje. Jewel sjedi na njemu uspravan, postojan, pogle-
davajui mirnim, vrstim i hitrim pogledima sad na jednu, sad na drugu stranu, lice
mu je smireno, donekle blijedo, oprezno. Cashovo je lice takoer ozbiljno i pribrano;
on i ja gledamo jedan drugog dugim ispitljivim pogledima, pogledima kojima jedan
drugom neometano zaranjamo kroz oi, do onog krajnje skrovitog mjesta gdje Cash i
Darl na trenutak ue oigledno i neskriveno obuzeti iskonskim uasom i zlim
slutnjama, oprezni i utljivi i bez srama. Kad progovorimo, glasovi su nam mirni, be-
zizraajni.
- Mislim da smo jo na cesti, dobro je.
285
William Faulkner
- Tull je posjekao dva velika hrasta. uo sam priat kako su ljudi neko, za veli-
ke vode, hrastovim trupcima oznaavali gaz.
- Valjda je to napravio prije dvije godine kad je ovdje sjekao umu. Mislim da nije
ni pomislio da e se itko ikad vie koristit ovim gazom.
- Vjerojatno. Da, sigurno je to tada napravio. Tada je ovuda posjekao svu silu sta-
bala. Time je otplatio onu hipoteku, tako kau.
- Da. Da, moglo bi bit tako. Reko bih da je mogao to napravit.
- Sasvim sigurno. Veina ljudi koji ovuda sjeku umu trebaju prokleto dobro ima-
nje da si mogu priutit pilanu. Ili moda duan. Ali raunam da je Vernon to mogao
izvest.
- I ja. On je sila od ovjeka.
- Aj. Sila je Vernon. Da, mora bit da je jo tu. Nikad ne bi uspio odovud izvu
trupce da nije oistio tu staru cestu. Mislim da smo jo na njoj. - On oprezno gleda
oko sebe, gleda poloaj stabala, naginjui se as ovamo, as onamo, osvrui se da
procijeni poloaj nevidljive ceste, nejasno naznaen gore, u zraku, poloajem okresa-
nih i posjeenih stabala, kao da je i cesta, podlokana vodom i otrgnuta od zemlje,
otplovila uvis, kako bi tim svojim sablasnim tragom ostavila spomen na jo dublju
pusto od ove nad kojom mi sad sjedimo, razgovarajui mimo o nekadanjoj si-
gurnosti i davnim beznaajnim stvarima. Jewel pogleda njega, zatim mene, onda mu
se lice ponovo zatvori u ono utljivo, uporno istraivanje okolnog prizora, dok mu
konj tiho i ujednaeno drhe meu koljenima.
- On bi mogao polako krenut ispred nas i ispitat put - kaem.
- Da - kae Cash, ne gledajui me. Vidim mu lice iz profila dok gleda naprijed,
tamo gdje je Jewel preao ispred nas.
- Ne moe promait rijeku - kaem. - Mora je vidjet na pedeset metara ispred
sebe.
Cash me ne gleda, lice mu je okrenuto u profil. - Da sam ovo slutio, mogao sam
do ovamo proli tjedan i izvidit teren.
- Onda je most jo stajao - kaem. On me ne gleda. - Whitfield je preao preko
njega na konju.
Jewel opet gleda u nas, na licu mu je ozbiljan, oprezan i suzdran izraz. Glas mu
je tih. - to hoete da napravim?
- Trebao sam do ovamo proli tjedan i izvidit teren - kae Cash.
- Nismo mogli znat - kaem ja. - Nikako to nismo mogli znat.
- Ja idem naprijed - kae Jewel. - Vi onda moete do za mnom tamo gdje sam ja.
- On potjera konja. Konj uzmie, sputene glave; on se naginje konju niz vrat, govori
286
William Faulkner
mu, pomiui ga naprijed gotovo fiziki, konj oprezno, uz pljuskanje, sputa kopita u
vodu, drhti, hrope. On ga umiruje, mrmlja mu. - Hajde - kae. - Neu dopustit da ti
se neto desi. Hajde, daj.
- Jewel - kae Cash. Jewel se ne osvre. Tjera konja dalje.
- On zna plivat - kaem. - Kad bi samo dao konju vremena, a opet.... - Kad se ro-
dio, bio je slabaak. Mama bi nou sjedila uz svjetiljku, drei ga u krilu, na jastuku.
Mi bismo se probudili i zatekli je tako. Nije se ulo ni glaska od njih.
- Onaj je jastuk bio dui od njega - kae Cash. On se lagano naginje prema napri-
jed. - Trebao sam do amo proli tjedan i izvidit teren. Trebao sam to napravit.
- Tako je - kaem. - Ni glava, ni noge nisu mu dopirali do kraja jastuka. Nisi mo-
gao znat - kaem.
- Trebao sam to napravit - kae on. Podie uzde. Mazge krenu, Jewelovim tra-
gom; kotai ubore kroz vodu. On pogleda iza sebe i dolje u Addie. - Ne lei do-
voljno stabilno. -kae.
Napokon se stabla rastvore; prema otvorenoj rijeci Jewel sjedi na konju; konj je
napola okrenut, sad ve do trbuha u vodi. Na drugoj obali vidimo Vernona i au i
Vardamana i Dewey Dell. Vernon nam mae, pokazuje nam da odemo nie niz rije-
ku.
- Previsoko smo - kae Cash. Vernon i vie, ali od huanja vode ne moemo ra-
zumjeti to nam govori. Rijeka sad tee jednolina i duboka, glatka, kao da stoji, dok
nije naila jedna klada, vrtei se sporo u struji. - Gledaj je - kae Cash. Gledamo je i
vidimo kako usporava i ostaje na trenutak u mjestu, dok struja iza nje raste u snani
val koji naas potopi kladu, a onda ona ponovo iskoi i nastavi se valjati niz rijeku.
- Tamo je - kaem.
- Aha - kae Cash. - Tamo je. - Ponovo pogledamo Vernona. On sad mae rukama
gore-dolje. Sputamo se nie niz rijeku, polako i oprezno, stalno motrei Vernona.
On spusti ruke. - To je ovdje - kae Cash.
- Pa, k vragu, hajdmo onda prijeko - kae Jewel. On potjera konja.
- ekaj - kae Cash. Jewel se ponovo zaustavi.
- Pa, bogamu... - kae. Cash gleda u vodu, potom opet u Addie. - Ne lei stabilno
- kae.
- Onda se vrati do tog prokletog mosta i prijei pjeice - kae Jewel. - I ti i Darl.
Pustite mene na kola.
Cash ne obraa pozornost na njega. - Ne lei stabilno - kae. - Tako je. Morat
emo pazit na njega.
- Vraga emo pazit - kae Jewel. - Silazi s tih kola i pusti mene da ih vozim. Bo-
287
William Faulkner
gamu, ako se ti boji prevest kola prijeko... - Oi su mu blijede poput dva izblijedje-
la iverka. Cash ga gleda.
- Prevest emo ga prijeko - kae. - Rei u ti to e ti napravit. Odjai natrag i
prijei pjeice preko mosta, poi do mjesta gdje trebamo iza i priekaj nas tamo s
uetom. Vernon e povest konja svojoj kui i brinut se za njega dok se ne vratimo.
- Idi dovraga - kae Jewel.
- Uzet e ue i poi niz obalu i pripremit e se da nam ga dobaci - nastavi
Cash. - Trojica ne mogu uinit vie od dvojice - jedan vozi, drugi pridrava lijes.
- Proklet bio - kae Jewel.
- Nek Jewel uzme kraj ueta i krene preko rijeke malo uzvodno od nas i pritee
ue - kaem ja. - Pristaje na to, Jewel?
Jewel se otro zagleda u mene. Onda brzo pogleda Casha, pa opet mene, oi su
mu budne i otre. - Meni je svejedno. Samo nek neto napravimo. Ako emo ovako
sjedit skrtenih ruku...
, - Hajde da tako napravimo, Cash - kaem.
- Pa, morat emo tako, pretpostavljam - kae Cash.
Sama rijeka nije ira od sto metara, a dokle dopire pogled jedino se aa i Vernon
i Vardaman i Dewey Dell izdvajaju iz jedinstvene monotonije pustoi nagnute tom
silinom malo zdesna ulijevo, kao da smo stigli do mjesta gdje se kretanje opustoe-
nog svijeta ubrzava pred konanim ponorom. Pa ipak, izgledaju nekako maleni. Kao
da je ovaj prostor izmeu nas vrijeme: neto neopozivo. Kao da vrijeme vie ne tee
ravno ispred nas u pravcu koji se skrauje, nego sad tee usporedno izmeu nas po-
put uzice savijene u petlju, tako da je udaljenost podvostruujue produenje niti a
ne razmak izmeu dvije toke. Mazge stoje, prednje su im noge ve malo nie, tako
da im je stranji dio povien. I u njihovom se disanju sada uje duboki, hropta-
vi prizvuk; osvrnuvi se jednom, njihov pogled prelazi preko nas s nekakvim divljim,
tunim, dubokim i oajnikim izrazom u oima, kao da su one u mutnoj vodi ve vi-
djele obrise propasti, ali nam to ne mogu rei, a mi to ne moemo vidjeti.
Cash se okree prema stranjem dijelu kola. Osloni se dlanovima o Addie i zanji-
e je malo. Lice mu je mirno, sumorno, zamiljeno, zabrinuto. Onda podigne svoju
kutiju s alatom i ugura je naprijed ispod sjedala; potom zajedno guramo Addie napri-
jed i zaglavimo je izmeu kutije s alatom i platforme kola. Onda me Cash pogleda.
- Ne - kaem. - Mislim da u ostat. Moda emo obojica bit potrebni.
Iz kutije za alat Cash izvadi smotano ue i dvaput omota jedan kraj oko draa
sjedala i, ne vezavi ga, prui ga meni. Drugi kraj dobaci Jewelu, koji ga omota oko
unkaa.
On mora prisiliti konja da ue u maticu. Konj ulazi visoko diui noge, izvijajui
288
William Faulkner
vrat, kopajui kopitima i otimljui se. Jewel sjedi u sedlu pomaknut malo prema
naprijed, koljena su mu malo uzdignuta; ponovo njegov hitar budan miran
pogled prelazi preko nas i dalje. Uvodi konja u rijeku, umirujui ga tihim mrmlja-
njem. Konj se posklizne, utone do sedla, podie se na noge, a bujica zapljuskuje
Jewelova bedra.
- Pazi - kae Cash.
- Sad sam na gazu - kae Jewel. - Moete sad krenut.
Cash grabi uzde i uvodi mazge oprezno i vjeto u rijeku.
Osjetio sam kako nas je zahvatila struja i po tome sam znao da smo na gazu, jer
smo samo po tom klizeem dodiru mogli vidjeti da se uope kreemo. Ono to je
neko bilo ravna povrina, sad je niz uvalica i breuljaka to se uzdiu i padaju oko
nas, gurajui nas, draei nas lakim, lijenim dodirima u trenucima varljive si-
gurnosti vrstog tla pod nogama. Cash se osvrnuo prema meni i u tom sam trenutku
shvatio da smo gotovi. Ali nisam shvatio zbog ega nam je potrebno ue, sve dok ni-
sam ugledao kladu. Izronila je iz vode i stajala na trenutak uspravno iznad te nabu-
jale i uzburkane pustoi poput Krista. Iskoi i pusti da te struja odnese dolje iza za-
voja, rekao mi je Cash, Izvui e se. Ne, odgovorio sam, jednako u se smoiti, tako
ili ovako
Klada se pojavljuje iznenada izmeu dva vala kao da je odjednom izletjela s dna
rijeke. S vrha joj visi dugaka nakupina pjene poput brade starca ili jarca. Kad je
Cash progovorio, znao sam da ju je on itavo vrijeme promatrao, tu kladu i Jewela
na tri metra ispred nas. - Pusti ue - rekao mi je Cash. Drugom je rukom posegnuo
dolje i strgnuo ona dva navoja s draa sjedala. - Pouri, Jewel - rekao je; - moda
nas uspije izvu prije klade.
Jewel vie na konja; opet se ini kao da ga fiziki podie izmeu koljena. On je
sad tono na sredini gaza i konj je naao nekakvo uporite jer je jurnuo naprijed, sja-
jei mokar napola izvan vode, probijajui se kroz struju u nizu zaleta. Kree
se nevjerojatno brzo; po tome Jewel napokon shvati da je ue slobodno, jer vidim ga
kako pritee uzde, glave okrenute prema nama, dok se klada propinje izmeu nas u
tromom zamahu, plovei prema mazgama. One je takoer vide; na trenutak se i one
crno sjaje izvan vode. Onda ona koja je nizvodno nestaje pod vodom i povlai drugu
za sobom; kola zakreu popreno, stoje izdignuta na grebenu gaza kad klada udara o
njih, nadiui ih uvis i na stranu. Cash je napola okrenut, jednom rukom dri napete
uzde koje na drugom kraju nestaju u vodi, a drugom rukom, ispruenom iza lea pri-
drava Addie pritisnutu uz visoku stranu kola. - Skai - tiho mi kae. - Dri se dalje
od mazgi i ne pokuavaj se opirat struji. Pusti se i ona e te odnijet u zavoj.
- Doi i ti - kaem. Vernon i Vardaman tre po obali, aa i Dewey Dell stoje i
gledaju nas, Dewey Dell s onom njezinom koarom i paketom u rukama. Jewel po-
289
William Faulkner
kuava primorati konja da se vrati u rijeku. Pojavljuje se glava jedne mazge, raskola-
enih oiju; gleda na trenutak natrag prema nama, glasajui se gotovo ljudskim gla-
som. Zatim glava opet nestaje.
- Jewel, natrag - vie Cash. - Natrag, Jewel. - Jo jedan trenutak vidim ga kako se
pridrava za nagnuta kola, ruka mu pridrava Addie i kutiju s alatom; vidim bradatu
glavu uzdignute klade kako ponovo udara, a iza nje Jewela kako je dignuo konja na
stranje noge, izvio uzdama glavu ustranu i udara po njoj stisnutom akom. Skaem
s kola na nizvodnu stranu. Izmeu dva grebena vala jo jednom ugledam mazge. Va-
ljajui se, pojavljuju se na povrini jedna za drugom, potpuno preokrenute, ukoenih,
ispruenih nogu kao u trenutku kad su izgubile dodir sa zemljom.
VARDAMAN
Cash je pokuao ali ona je ispala i Darl je skoio i otiao pod vodu nestao je pod
vodom i Cash je vikao neka je uhvati i ja sam vikao trao i vikao a Dewey Dell je vi-
kala na mene Vardaman hej vardaman hej vardaman i Vernon je protrao kraj
mene jer ju je vidio kako je izila na povrinu i opet uronila i Darl ju jo nije ulovio
On je izronio da vidi i ja mu viem uhvati je Darl uhvati je a on se nije vratio jer
je ona previe teka morao ju je nastavit lovit i ja viem uhvati je darl uhvati je darl
jer u vodi ona moe plivat bre od ovjeka i Darl ju mora zgrabit ali sam znao da ju
on moe ulovit jer on najbolje zna kako treba zgrabit makar mu mazge smetaju one
su opet izronile voda ih valja noge su im ukoene voda ih prevre sad su im lea
gore i Darl mora opet zaronitjer ona u vodi moe plivat bre od svakog mukarca ili
ene i protrao sam kraj Vernona a on nee u u vodu i pomo Darlu nee je i
hvatat s Darlom on zna ali nee pomo.
Mazge su izronile opet zaronile noge su im ukoene njihove ukoene noge sporo
se valjaju i onda opet Darl i ja viem uhvati je darl uhvati je usmjeri je prema obali
darl a Vernon nee pomo i onda se Darl provue mimo mazgi tamo gdje je mogao
drao ju je pod vodom i plivao prema obali plivao je polako jer u vodi ona se borila
ostat pod vodom ali je Darl snaan i pribliava se polako i tako sam znao da ju je
ulovio jer je iao polako i utrao sam u vodu da mu pomognem i nisam mo-
gao prestat vikatjer je Darl jak i vrsto ju je drao pod vodom makar se borila nije
ju pustio vidio me je i drao ju je i sad je sve u redu sad je sve u redu sve je u redu
Onda on izlazi iz vode. Izlazi polako i dugo prije nego su izale njegove ruke ali
on je mora imati mora i tako mogu izdrat. Onda njegove ruke izlaze iz vode i itav
je iznad vode. Ne mogu prestat. Nemam vremena pokuat prestat. Pokuat u kad
290
William Faulkner
stignem ali njegove ruke izlaze iz vode prazne voda se s praznih ruku slijeva prazna
- Gdje je mama, Darl? - pitam. - Uope ju nisi ulovio. Znao si da je riba i pustio si
je da pobjegne. Uope ju nisi ulovio. Darl. Darl. Darl. - Poeo sam trat obalom,
gledajui mazge kako opet tromo izranjaju i onda ponovo tonu.
TULL
Kad sam ispriao Cori kako je Darl iskoio iz kola i ostavio Casha koji je ostao
sjedit i pokuao ih spasit i kako su se kola prevrnula i kako se Jewel koji je ve go-
tovo iziao na obalu borio s konjem da ga vrati tamo kamo konj nije bio toliko lud
da se vrati, ona ree: - I ti si jedan od onih koji kau da je Darl udan, da nije bistar,
a on je jedini imao dovoljno pameti da skoi s tih kola. Vidim da je Anse bio previe
pametan da bi uope bio u kolima.
- On ne bi nita mogao uinit, da je bio tamo - rekoh. - Dobro su krenuli i uspjeli
bi da nije bilo one klade.
- Klada, kojeta - ree Cora. - To je bio prst Boji.
- Kako onda moe re da je to bila ludost? - kaem joj ja. - Nitko ne moe iz-
bje prst Boji. Bilo bi bogohuljenje pokuat tako neto.
- Zato su onda ili izazivat Boga? - ree Cora. - To mi reci.
- Anse nije - rekao sam. - Ali mu ti ba to zamjera.
- Njegovo je mjesto bilo tamo - rekla je Cora. - Da je muko, bio bi tamo, a ne bi
tjerao sinove da naprave ono to se on ne usuuje.
- Nije mi jasno to ti zapravo hoe - rekao sam. - Prvo kae da su se usudili
izazvat prst Boji, a onda napada Ansea to nije bio s njima. - Onda ona opet pone
pjevat, poslujui oko korita za pranje rublja, s onim izrazom koji ona ima na
licu kad pjeva, kao da je digla ruke od ljudi i njihovih ludosti i, ostavivi ih za so-
bom, krenula pjevajui ravno prema nebu.
Kola su dugo visjela nakrenuta, dok se voda nakupljala iza njih gurajui ih s gaza,
a Cash se sve vie naginjao pokuavajui zadrat lijes da ne sklizne dolje i do kraja
prevrne kola. Ubrzo nakon to su se kola toliko nakrenula da ih je struja lako mogla
dokrajit, klada je nastavila put. Zaobila je kola i zaplovila niz rijeku poput vjeta
plivaa. inilo se kao da je bila poslana obavit posao i kad ga je obavila, krenula je
dalje.
Kad su se mazge napokon otrgnule, na trenutak se inilo kao da bi Cash moda
ipak mogao izravnat kola. inilo se kao da se on i kola uope ne miu i samo se
291
William Faulkner
Jewel borio s konjem, tjerajui ga natrag prema kolima. Onda je onaj djeak
protrao kraj mene, trao je i dozivao Darla, a cura ga je pokuavala uhvatit i onda
sam vidio mazge kako tromo izlaze na povrinu, raskreenih, ukoenih nogu kao da
se tako, izvrnute na lea, jo uvijek opiru i kako valjajui se ponovo nestaju pod vo-
dom.
Onda su se kola okrenula i onda se sve to, kola i Jewel i konj, pomijealo u jedno.
Cash se izgubio iz vida, jo uvijek pridravajui lijes, a onda vie nita nisam mogao
razaznat od konjskog skakanja i prskanja. Mislio sam da je Cash tada odustao i da
pliva kako bi spasio ivu glavu i derao sam se na Jewela neka se vrati, a onda su
odjednom on i konj takoer potonuli i pomislio sam da e se svi utopit. Znao sam da
je bujica i konja odvukla s gaza, a s tim divljim konjem koji se utaplja i tim kolima i
lijesom koji sad nosi bujica, bit e prilino gadno i stajao sam tamo, do koljena u
vodi, urlajui na Ansea iza sebe: - Vidi sad to si napravio? Vidi sad to si napra-
vio?
Konj je ponovo izronio. Plivao je prema obali, zabacujui glavom, a onda sam
ugledao jednog od njih kako se dri za sedlo na nizvodnoj strani, stoga sam poeo
trat niz obalu ne bih li spazio Casha jer on ne zna plivat, urlajui na Jewela gdje je
Cash kao kakva prokleta budala, nita bolji od onog djeaka koji je nie dolje jo
uvijek vikao na Darla.
I tako sam uao dublje u vodu, toliko da sam jo uvijek imao nekakvo uporite u
mulju, kad ugledah Jewela. Bio je do pasa u vodi, tako sam barem znao da je na
gazu, nagnut jako na uzvodnu stranu, a onda ugledam ue i onda vidim kako se
voda nakuplja tamo gdje on dri kola da ih voda ne odnese, odmah ispod gaza. I tako
se Cash drao za konja kad je konj, s mukom nalazei uporite i pljuskajui, izlazio
na obalu, hripljui i stenjui ba kao kakav ovjek. Kad sam doao do njega, upravo
je ritanjem odbacio Casha koji se drao za sedlo. Lice mu se na sekundu okrenulo
prema nebu dok je klizio natrag u vodu. Bilo je sivo, zatvorenih oiju i preko cijelog
se lica pruao dugaki trag mulja. Onda se pustio i okrenuo se u vodi. Izgledao je
ba kao kakav smotuljak stare odjee koji voda nosi na obalu i ponovo odvlai.
Izgledao je kao da lei tamo u vodi, licem prema dolje, njiui se lagano na valovi-
ma, kao da gleda neto dolje, na dnu.
Mogli smo gledat nategnuto ue kako ree vodu i osjetit teinu kola koja su se
nekako, kao da im se nee, lijeno zanosila i trzala u vodi, a to ue se otro usjeklo u
vodu poput kakve eljezne ipke. Mogli smo ut vodu kako iti na njemu kao da je
uareno. Kao da je to ravna eljezna ipka zarivena u dno a mi se drimo za njen
kraj, a kola se lijeno njiu gore-dolje, nekako kao da nas gurkaju i podbadaju, kao da
su nas zaobila i dola nam iza lea, nekako lijeno, kao da su se kolebala i onda od-
luila kako ipak radije ne bi. Proao je jedan krmak, nadut kao balon: jedan od onih
arenih krmaka Lona Quicka. Udario je o napeto ue kao da je to doista bila eljezna
292
William Faulkner
ipka i odbio se i otplovio dalje, a mi smo gledali to ue kako pod kutom ulazi u
vodu. Gledali smo ga.
DARL
Cash lei na zemlji ispruen na leima, glava mu je podignuta na smotani komad

odjee. Oi su mu zatvorene, lice sivo, kosa slijepljena u glatki potez preko ela po-
put poteza povuenog kistom. Lice mu se doimlje kao da je malo upalo, koa
se objesila s kotanih rubova onih duplji, nosa, vilica, kao da je voda omekala
vrstinu koja je kou drala napetom; zubi su mu, usaeni u blijede desni, malo raz-
dvojeni, kao da se bezglasno smije. Lei mrav kao prut u mokroj odjei, pokraj gla-
ve je mala lokvica bljuvotine i jedan mu se koni sline cijedi iz ugla usta i niz
obraz, tamo gdje nije mogao dovoljno brzo i dovoljno duboko nagnuti glavu, sve dok
se Dewey Dell ne prigne i ne obrie ga rubom svoje haljine.
Prilazi Jewel. On ima blanju. - Vernon je upravo naao kutomjer - kae. Gleda do-
lje u Casha, s njega se takoer cijedi voda. - Jo nije progovorio?
- Imao je pilu i eki i tesarsku pagu i metar - kaem. - To znam.
Jewel poloi kutomjer na zemlju. aa ga gleda. - Nije ih moglo daleko odnijet -
kae aa. - Sve je zajedno ispalo. Je li ikad nekog pratila takva nesrea.
Jewel ne gleda au. - Bolje zovi Vardamana natrag ovamo - kae. Gleda Casha.
Onda se okree i odlazi. - Natjerajte ga da progovori im bude mogao - kae nam -
kako bi nam mogao re to je jo bilo u kutiji.
Vraamo se rijeci. Kola smo izvukli van i kotae zakoili (briljivo: svi smo po-
magali; inilo se kao da se u tom jadnom, dobro poznatom, nepokretnom obrisu kola
nekako zadrala, prikrivena a ipak neposredno bliska, ona estina koja je ubi-
la mazge koje su ih vukle jo prije nepunih sat vremena) iznad ruba nabujale rijeke.
U kolima lei lijes, dugake blijede daske potamnjele su malo od vode ali jo se ute,
kao zlato ispod vode, ako se izuzmu dvije dugake blatne pruge. Prolazimo kraj kola
i silazimo do obale.
Jedan kraj ueta privezan je za stablo. Uz rub matice, do koljena u vodi, stoji
Vardaman, nagnut malo prema naprijed i napeto zuri u Vernona. Prestao je vikati i
mokar je do pazuha. Vernon je na drugom kraju ueta, stoji u vodi do ramena, okre-
nuo je glavu i gleda u Vardamana. - Jo vie natrag - kae. - Idi natrag do stabla i dri
mi ue da ne sklizne.
Vardaman se povlai natrake uz ue do stabla, hodajui naslijepo, oiju uperenih
u Vernona. Kad mi dolazimo do obale, pogleda nas jednom, oi su mu iroko rastvo-
293
William Faulkner
rene i pomalo odsutne. Zatim se ponovo zagleda u Vernona u tom stavu napete bud-
nosti.
- Naao sam i eki - kae Vernon. - ini mi se da smo ve trebali prona tu te-
sarsku pagu. Ona bi trebala plivat.
- I otplivala je - kae Jewel. - Neemo je na. Ali trebali bismo na pilu.
- I ja mislim - kae Vernon. Zagleda se u vodu. - A i tu pagu. to je jo imao?
- Jo nije progovorio - kae Jewel, ulazei u vodu. Osvrne se preko ramena prema
meni. - Ti idi tamo i potakni ga da progovori - kae mi.
- aa je tamo - kaem ja. Ulazim za Jewelom u vodu, drei se za ue. Osjeam
ga u ruci kao da je ivo, neznatno svijeno u izduen i rezonantan luk. Vernon me gle-
da.
- Bilo bi bolje da ode - kae. - Bilo bi bolje da si tamo.
- Hajdmo vidit to jo moemo na prije nego voda sve odnese nie dolje - ka-
em.
Drimo se za ue, voda se mreka i struji oko naih ramena. Ali ispod te lane
blagosti, tromo nas potiskuje stvarna snaga struje. Nisam mislio da voda moe biti
tako hladna u srpnju. Kao da nas nekakve ruke mijese i bodu do samih kostiju.
Vernon jo uvijek gleda natrag prema obali.
- Misli da e nas sve izdrat? - kae. Mi takoer pogledamo otraga, slijedei
pogledom krutu ipku ueta od mjesta gdje izlazi iz vode do stabla i uz njega pomalo
zgurenog Vardamana koji nas gleda. - Samo da moja mazga ne ode kui - kae
Vernon.
- Hajde - kae Jewel. - Daj da to obavimo i izvuemo se odavde.
Zaranjamo naizmjence, drei se za ue, grabei jedan drugog dok hladni zid
vode usisava mulj s kosog dna prema natrag i uzvodno ispod naih nogu i mi lebdi-
mo tako, pipajui po hladnom dnu rijeke. Tu ak ni mulj nije miran. Ledeno dera-
nje struje uz dno stvara dojam kao da se zemlja ispod nas takoer kree. Dodirujemo
i opipavamo jedan drugom ispruene ruke, sputajui se oprezno niz ue; ili, na-
izmjence uspravljeni, promatramo vodu kako se vrtloi i komea tamo gdje se jedan
od druge dvojice bori sa strujom ispod povrine. aa je siao na obalu i promatra
nas.
Vernon izranja, voda se slijeva s njega, lice mu se skupilo u napuena, uspuhana
usta. Usnice su mu plavkaste, poput kruga stare gume. Naao je metar.
- To e ga razveselit - kaem. - Sasvim je nov. Tek ga je prolog mjeseca kupio
putem kataloga.
- Kad bismo samo tono znali to jo treba trait - kae Vernon, gledajui preko
294
William Faulkner
ramena i potom se okreui licem prema mjestu gdje je Jewel nestao pod vodu. - Zar
on nije zaronio prije mene? - pita Vernon.
- Ne znam - odgovaram. - Mislim da je. Da. Da, zaronio je prije.
Gledamo mutnu namrekanu povrinu koja struji mimo nas u lijenim vrtlozima.
- Daj mu znak uetom - kae mi Vernon.
- On je na tvom kraju ueta - kaem ja.
- Na mom kraju ueta nema nikog - kae on.
- Privuci ue k sebi - kaem. Ali on je to ve uinio, drei kraj ueta iznad vode;
a onda ugledamo Jewela. On je deset metara dalje; izranja otpuhujui vodu i gleda
nas, zabacujui trzajem glave svoju dugu kosu, onda gleda prema obali; vidimo kako
puni plua zrakom.
- Jewel - kae Vernon, ne kae to glasno, ali glas mu odjekuje pun i jasan preko
vode, odluan a ipak taktian. - Bit e ovdje negdje. Bolje doi ovamo.
Jewel ponovo zaroni. Stojimo tamo, nagnuti kako bismo se oduprli struji, gledaju-
i vodu na mjestu gdje je on nestao, drei mlitavo ue izmeu nas poput dvojice lju-
di koji dre kraj vatrogasnog mrka, ekajui da potee voda. Odjednom,
Dewey Dell je u vodi iza nas. - Natjerajte ga da se vrati - kae nam. - Jewel! - vie.
On ponovo izranja, zabacuje kosu s oiju. Sad pliva prema obali, struja ga zakree
bono i nosi nizvodno. - Hej, Jewel! - kae Dewey Dell. Mi stojimo drei ue i vidi-
mo ga kako je doao do obale i kako se izvlai van. Kad je iziao iz vode, prigiba se i
podie neto sa zemlje. Vraa se obalom prema nama. Naao je tesarsku pagu. Kad
je doao do mjesta nasuprot nama, stane i pone gledati okolo kao da neto tra-
i. aa ide niz obalu. Ide ponovo pogledati mazge, tamo gdje njihovi napuhani tru-
povi plutaju i blago se taru jedan o drugog u mirnoj vodi unutar rijenog zavoja.
- to si uinio s ekiem, Vernone? - pita Jewel.
- Dao sam ga njemu - kae Vernon, trznuvi glavom prema Vardamanu. Vardaman
gleda za aom. Zatim pogleda Jewela. - Zajedno s kutomjerom. - Vernon promatra
Jewela. Kree prema obali, prolazei pokraj Dewey Dell i mene.
- Ti izlazi iz vode - kaem. Ona nita ne odgovara, gleda Jewela i Vernona.
- Gdje je eki? - kae Jewel. Vardaman potri uz obalu i donese ga.
- On je tei od pile - kae Vernon. Jewel vezuje kraj tesarske page za drku eki-
a.
- eki ima vie drveta - kae Jewel. On i Vernon stoje suelice jedan drugom i
gledaju u Jewelove ruke.
- I plosnatiji je - kae Vernon. - anse su gotovo tri naprama jedan da bi mogao
plivat. Pokuaj s blanjom.
295
William Faulkner
Jewel pogleda Vernona. Vernon je takoer visok; dugaak i mrav, stoje tako oi u
oi u pripijenoj, mokroj odjei. Lon Quick je mogao pogledati ak i oblano nebo i
rei koliko je sati, a da ne pogrijei vie od deset minuta. Mislim na velikog Lona, ne
na malog.
- Zato ne izae iz vode? - kaem.
- Ona nee plivat kao pila - kae Jewel.
- Plivat e slinije pili od ekia - kae Vernon.
- Hoe se kladit - kae Jewel.
- Neu se kladit - kae Vernon.
Stoje tamo i gledaju Jewelove nepomine ruke.
- K vragu - kae Jewel. - Daj onda blanju.
I tako uzmu blanju i veu je za tesarsku pagu i ponovo ulaze u vodu. aa se
vraa uz obalu. Zastaje i neko vrijeme nas promatra, pogrbljen, tuan, kao umirui
bik ili neka velika stara ptica.
Vernon i Jewel vraaju se u vodu, naginjui se kako bi se oduprli struji. - Makni
nam se s puta - kae Jewel Dewey Dell. - Izlazi iz vode.
Ona se naas pribije uz mene kako bi oni mogli proi, Jewel dri blanju visoko
kao da je od stakla, plava se uzica vue za njim, prebaena preko ramena. Prou
pokraj nas i zaustave se, te se stanu tiho prepirati na kojem su se tono mjestu kola
prevrnula.
- Darl bi to morao znat - kae Vernon. Obojica pogledaju u mene.
- Ja to ne znam - kaem. - Nisam tako dugo ostao u kolima.
- K vragu - kae Jewel. Krenu dalje, oprezno, naginjui se u struju, istraujui no-
gama dno gaza.
- Dri se za ue? - pita Vernon. Jewel ne odgovara. Osvre se prema obali, prora-
unava pravac, zatim opet prema vodi. Baca blanju ispred sebe, proputajui uzicu
kroz prste, na prstima ostaje plavi trag tamo gdje je uzica prela preko njih. Kad se
uzica zaustavila, on je ponovo predaje Vernonu.
- Bolje sad pusti mene - kae Vernon. Jewel opet nita ne odgovara; gledamo ga
kako uranja pod povrinu.
- Jewel - zacvili Dewey Dell.
- Tu nije tako duboko - kae Vernon. Ne gleda natrag. Gleda vodu tamo gdje je
Jewel zaronio.
Kad Jewel izroni, u ruci mu je pila.
Kad prolazimo kraj kola, aa stoji uz lijes i trlja akom lia one dvije blatne
296
William Faulkner
mrlje. Jewelov konj doimlje se prema ikari poput arena pokrivaa izvjeena da se
osui.
Cash se nije ni pomaknuo. Stojimo nad njim, drei blanju, pilu, eki, kutomjer,
metar i tesarsku pagu, a Dewey Dell une i pridigne mu glavu. - Cash - kae; -
Cash.
On otvori oi i ozbiljno zuri gore u naa obrnuta lica.
- Je li ikad ikog pratila takva nesrea - kae aa.
- Gledaj, Cash - kaemo mu, drei alat tako da ga on moe vidjeti; - to si jo
imao u sanduiu?
On pokuava govoriti, okree glavu, sklapa oi.
- Cash - kaemo; - Cash.
Povraa, zato je okretao glavu. Dewey Dell mu brie usta mokrim rubom svoje
haljine; nakon toga moe govoriti.
- Komplet otrica za pilu - kae Jewel. - Nove su, kupio ih je kad je kupio ovaj
sklopivi metar. - On se odmie, okree se i odlazi. Vernon gleda gore za njim, jo
uvijek uei. Onda se uspravi i krene za Jewelom prema rijeci.
- Je li ikad ikog pratila takva nesrea - kae aa. On stri visoko iznad nas dok
mi uimo; izgleda poput kipa to ga je nekakav pijani karikaturist nevjeto istesao
od tvrda drva. - Ovo je teka kunja - kae. - Ali ne zamjeram joj zbog tog. Nitko
ne moe re da joj to zamjeram. - Dewey Dell je ponovo poloila Cashovu glavu na
sloeni kaput, okreui je malo ustranu, dalje od izbljuvka. Pokraj njega lei njegov
alat. - Moglo bi se re da je imao sreu to je slomio istu nogu koju je slomio kad je
pao s one crkve - kae aa. - Ali ja joj nita ne zamjeram.
Jewel i Vernon ponovo su uli u rijeku. Odavde se ini kao da uope ne reu tijeli-
ma povrinu vode; ini se kao da ih je obojicu prerezala jednim udarcem: dva torza
koja se pomiu po povrini kreui se beskrajno malim i apsurdno briljivim pokreti-
ma. Rijeka izgleda mirna, poput strojeva koje si dugo gledao i sluao. Kao da se
zgruanost koja si ti rastopila u tisustruke izvorne pokrete, kao da su vid i sluh u
sebi samima oslijepili i ogluili; bijes se u sebi utiao od ustajalosti. Na Dewey Dell,
koja ui, mokra haljina oblikuje za mrtve oi trojice slijepaca te apsurdne obline si-
savaca koje su obzori i udoline ove zemlje.
CASH
Nije stabilno leao. Rekao sam im, ako hoe da bude stabilan dok ga nose i voze,
297
William Faulkner
morat e
CORA
Razgovarale smo jednog dana. Ona nikad nije bila zbilja pobona, ak ni nakon
onog ljeta kad se Brat Whitfield na molitvenom skupu hrvao s njezinim duhom, kad
ju je izdvojio i borio se s tatinom u njezinom smrtnom srcu, a ja sam joj puno puta
govorila. - Bog ti je dao djecu da ti budu utjeha u tekoj muci tvoje ljudske sudbine i
kao zalog Svoje patnje i ljubavi, jer si ih u ljubavi zaela i nosila. - Govorila sam joj
to jer je ona Boju ljubav i svoju dunost prema Njemu shvaala previe jed-
nostavno, kao neto to je samo po sebi razumljivo, a Njemu se ne svia takvo dra-
nje. Rekla sam joj - On nam je podario sposobnost da uzdiemo svoje glasove hvale-
i Ga neprekidno - jer rekla sam vea je radost na nebu zbog jednog grenika nego
zbog stotine onih koji nikad nisu zgrijeili. A ona mi je rekla - Moj je svakodnevni
ivot priznanje i okajavanje moga grijeha - a ja sam rekla - Tko si ti da moe
re to je grijeh a to nije? Na Bogu je da sudi; nae je da glasno hvalimo Njegovo
milosre i Njegovo sveto ime pred ostalim smrtnicima, naim blinjima - jer samo
On vidi to je u naim srcima i samo zato to ivot neke ene izgleda pravedan u
ljudskim oima, ona ne moe znat da je njezino srce bez grijeha ako ne otvori srce
Gospodinu i ne primi Njegovu milost. Rekla sam joj - Samo zato to si bila vjerna
ena svome muu, to jo nije znak da si u srcu bez grijeha, i samo zato to ti je ivot
teak, to jo nije znak da te je Gospodin odrijeio grijeha Svojom milou. - A ona je
rekla - Ja znam to sam zgrijeila. Znam da sam zavrijedila kaznu. Ne alim se zbog
nje. - A ja sam joj rekla - To iz tebe govori tatina kad se usuuje mjesto Njega su-
dit o grijehu i spasenju. Nama je na ovom svijetu sueno patit i uzdizat svoj glas u
slavu Onog koji sudi nae grijehe i nudi nam put spasenja kroz kunje i patnje u vije-
ke vjekova amen. I to nakon to je Brat Whitfield, bogobojazan ovjek, ako je ikad
takav udahnuo Boji dah, molio za tebe i borio se kao to se nitko drugi nikad ne bi
mogao osim njega. Balk,a.ndown,load
Jer ne moemo mi sudit o svojim grijesima ili znat to je grijeh u Bojim oima.
Ona je imala mukotrpan ivot, ali takav je ivot svake ene. No, kad bi je uli kako
govori, pomislili biste da ona o grijehu i spasenju zna vie od samog Gospodi-
na Boga, vie od onih koji su se hrvali i borili s grijehom u ovom grjenom svijetu. A
jedini je grijeh to ga je ona ikad poinila bio u tom to je previe voljela Jewela koji
nju nikad nije volio i koji joj je ve po tome bio kazna, vie od Darla, kojeg je
sam Bog obiljeio, a mi ga smrtnici smatrali udnim, i koji ju je stvarno volio. Rekla
sam joj - U tome je tvoj grijeh. I tvoja kazna. Jewel je tvoja kazna. Ali gdje je tvoje
298
William Faulkner
spasenje? A ivot je ionako prekratak - rekla sam. - da bismo u njemu stigli zasluit
vjenu milost. A Bog ne voli ohole. Njegovo je da sudi i odmjerava, a ne tvoje.
- Znam - rekla je. - Ja... - Zastala je, a ja sam rekla:
- to zna?
- Nita - rekla je. - On je moj kri i on e bit moje spasenje. On e me spasit od
vode i od vatre. ak i ako se ve budem rastala s duom, on e me spasit.
- Kako zna, kad Mu nisi otvorila srce i uzdignula svoj glas Njemu u hvalu? -
rekla sam joj. A onda sam shvatila da ona nije mislila Boga. Shvatila sam da je u
oholosti srca svoga hulila na Boga. I odmah sam se tamo bacila na koljena. Prekli-
njala sam je da klekne i otvori svoje srce i izbaci iz njega vraju napast tatine i pre-
da se Bojoj milosti. Ali nije htjela. Samo je sjedila tamo, izgubljena u svojoj tatini i
oholosti koja joj je zatvorila srce za Boga i postavila na Njegovo mjesto tog sebinog
smrtnog djeaka. Molila sam se za nju na koljenima. Molila sam se za tu jadnu zasli-
jepljenu enu kao to se nikad nisam molila za sebe i za svoje.
ADDIE
Popodne kad bi kola zavrila i kad bi i posljednje dijete otilo sa svojim prljavim
slinavim nosiem, umjesto da odem kui, sila bih niz brijeg do izvora, gdje sam
mogla utjeti i mrziti ih. U to bi vrijeme tamo bilo mimo, voda je uborei navirala iz
zemlje i otjecala i mir je bio u kronjama obasjanim kosim zrakama sunca i u vonju
vlanog i natrulog lia i svjee zemlje; osobito u rano proljee, jer bi tada bilo
najgore.
Mogla sam se samo sjeati kako je moj otac znao govoriti da ivimo zato kako
bismo se pripremili da dugo budemo mrtvi. I kad sam ih morala gledati iz dana u
dan, svako od njih s njegovim ili njezinim potajnim i sebinim mislima, i krvlju tu-
om krvi svih ostalih i tuom mojoj krvi, i misliti kako se ini da je to jedini nain
kako se ja mogu pripremiti da dugo budem mrtva, mrzila bih svoga oca to me je
ikad zaeo. Veselila sam se trenucima kad bi pogrijeili, jer sam ih onda mogla iiba-
ti. Svaki udarac ibe osjeala bih na svojoj koi; kad bi im koa natekla i pukla, krv
koja bi potekla bila je moja krv i sa svakim udarcem ibe pomislila bih: Sad zna da
postojim! Sad sam postala neto u tvom tajnom i sebinom ivotu, ja koja sam tvo-
ju krv obiljeila svojom za vijeke vjekova.
I tako sam uzela Ansea. Vidjela sam ga ranije tri ili etiri puta kako prolazi pokraj
kole i saznala kako se zbog toga vozi est i pol kilometra duim putem. Primijetila
sam tada kako se ve poinje pogrbljeno drati - visok i mlad mukarac - tako da je,
299
William Faulkner
sjedei u tim kolima, ve izgledao kao kakva velika ptica zgrbljena na hladnoi. Pro-
vezao bi se pokraj kolske zgrade, uz sporu kripu kola, polako okreui glavu pre-
ma vratima kole kad bi kola odmakla, sve dok ne bi skrenuo u zavoj i nestao iz
vida. Jednog sam dana izala na vrata i stajala sam tamo dok je prolazio. Kad me je
ugledao, brzo je skrenuo pogled i nije se vie osvrnuo.
Najgore je bilo u rano proljee. Ponekad sam mislila da to neu moi podnijeti,
leei nou u krevetu dok su divlje guske letjele na sjever i njihovi krici dopirali do
mene iz divlje tame daleki, visoki i divlji, a danju mi se inilo da neu moi doekati
da i posljednji od njih ode kako bih mogla otii do izvora. I tako, kad sam tog dana
podigla glavu i ugledala Ansea kako stoji tamo u svom blagdanskom odijelu, okreu-
i eir u rukama, rekla sam:
- Ako ima kakvog enskog roda, zato te, zaboga, one ne natjeraju da se oia?
- Nemam nikakvog enskog roda - odgovorio mi je. A onda odjednom ree, a oi
mu se usmjere na mene poput dva psa u tuem dvoritu: - Upravo sam vas zbog tog
doao vidjeti.
- I zato te ne natjeraju da se ravno dri - rekla sam. - Nema enskog roda? Ali
ima kuu. Rekli su mi da ima kuu i lijepo imanje. I da tamo ivi sam, da se sam o
sebi brine, je li tako? - Samo me je gledao, vrtei eir u rukama. - Novu kuu - re-
koh. - Misli se eniti?
A on opet ree, gledajui me ravno u oi: - Upravo sam vas zbog tog doao vidje-
ti.
Kasnije mi je rekao. - Nemam nikakve rodbine. Tako da se zbog tog ne mora bri-
nut. Pretpostavljam da ti to ne moe re.
- Ne mogu. Ja imam rodbinu. U Jeffersonu.
Lice mu se malo sneveselilo. - Pa, imam mali posjed. tedljiv sam; ljudi me znaju
kao potenog ovjeka. Znam kakvi su ljudi iz grada, ali moda ako porazgovaraju sa
mnom...
- Moda e te sasluati - rekoh. - Ali nee ti biti lako s njima razgovarati. - Po-
zorno mi je motrio lice. - Oni su na groblju.
- Ali tvoji ivi roaci - odvrati on. - Oni e bit drugaiji.
- Misli? - rekoh. - Ne znam. Nikad nisam imala nikakve druge osim mrtvih.
I tako sam uzela Ansea. A kad sam shvatila da nosim Casha, shvatila sam da je i-
vot straan i da je to odgovor na njega. Spoznala sam da rijei niem ne slue; da ri-
jei nikad ne odgovaraju ak ni onom to pokuavaju izraziti. Kad se rodio, shvatila
sam da je majinstvo izmislio netko kome je bila potrebna rije za to, jer onome tko
ima djecu svejedno je postoji li za to rije ili ne. Shvatila sam da je strah
izmislio netko tko strah nikad nije osjetio, a ponos netko tko nikad nije imao ponosa.
300
William Faulkner
Shvatila sam da to nije bilo zato to su oni imali prljave noseve, nego zato to smo se
morali sluiti jedni drugima putem rijei poput pauka to vise s grede drei se usti-
ma za nit, njiu se i vrte i nikad se ne dotaknu, i da je samo kroz udarce ibe moja i
njihova krv mogla potei zajednikim mlazom. Shvatila sam da to nije bilo zato to
je moja samoa morala biti svakog dana iznova skrnavljena, nego zato to je nikad
nitko nije oskvrnuo sve dok Cash nije doao. ak ni Anse, nou.
On je takoer imao jednu rije. Ljubav, tako je to zvao. Ali ja sam odavno navikla
na rijei. Znala sam da je ta rije ista kao i ostale: samo oblik koji treba popuniti
prazninu; i da kad doe pravi trenutak, nee ti trebati rije za to, kao ni za ponos ili
strah. Cash je nije trebao rei meni, ni ja njemu, i ja bih rekla, Neka se Anse slui
tom rijei, ako eli. I tako je bilo Anse ili ljubav; ljubav ili Anse: svejedno.
Mislila sam to ak i dok bih u mraku leala uz njega, a Cash bi spavao u kolijevci,
meni na dohvat ruke. Mislila sam, kad bi se on probudio i zaplakao, nahranila bih i
njega svojim mlijekom. Anse ili ljubav: svejedno. Moja je samoa bila oskvrnuta i
zatim ponovo zacijeljena skrnavljenjem: vrijeme, Anse, ljubav, to vam drago, izvan
kruga.
Onda sam otkrila da nosim Darla. Isprva nisam htjela vjerovati. Onda sam vjero-
vala da u ubiti Ansea. inilo mi se kao da me je prevario, skriven iza rijei kao iza
paravana od papira i onda mi kroz nju zabio no u lea. Ali onda sam shvatila da
su me prevarile rijei starije od Ansea ili ljubavi, i da je ista rije prevarila i Ansea,
te da e moja osveta biti to to on nikad nee znati da mu se osveujem. I kad se Darl
rodio, molila sam Ansea neka mi obea da e me odvesti natrag u Jefferson
kad umrem, jer sam znala da je otac imao pravo, premda on nije mogao znati da ima
pravo kao to ni ja nisam mogla znati da grijeim.
- Makar to - rekao je Anse - ti i ja nismo jo ni izbliza zavrili s tesanjem, tek su
dvojica.
Nije znao da je tog asa bio mrtav. Katkad bih leala uz njega u mraku, oslukuju-
i zemlju koja je sad bila dio moje krvi i mesa, i mislila bih: Anse. Zato Anse. Zato
si ti Anse. Mislila bih o njegovu imenu sve dok tu rije ne bih nakon nekog vremena
vidjela kao oblik, kao posudu, i gledala bih ga kako se rastapa i tee u nju poput
hladne melase to tee iz tame u posudu, sve dok up ne bi stajao pun i nepokretan:
znaajan oblik potpuno beivotan poput praznog okvira vrata; a onda bih otkrila da
sam zaboravila ime tog upa. Mislila bih: Oblik moga tijela, tamo gdje sam neko
bila djevica, ima oblik i nisam mogla u mislima uobliiti Anse, nisam se mogla sjeti-
ti Anse. Nije se radilo o tome da ja ne mogu o sebi misliti kao o nekom tko vie nije
djevica, jer sad sam bila troje. I kad bih pomislila Cash i Darl na taj nain sve dok
njihova imena ne bi umrla i stvrdnuta se u oblik i zatim izblijedjela u nita, rekla bih,
U redu. Nije vano. Nije vano kako ih zovu.
301
William Faulkner
I tako kad bi mi Cora Tull rekla da nisam prava majka, mislila bih kako rijei od-
laze ravno gore u tankoj crti, brze i bezazlene, a kako se djela strano vuku po
zemlji, drei se tla, tako da se nakon stanovitog vremena te dvije crte previe udalje
jedna od druge da bi ih jedna ista osoba mogla opkoraiti; i da su grijeh i ljubav i
strah samo zvuci koje ljudi koji nikad nisu grijeili, ni ljubili, ni strahovali, rabe za
ono to nikad nisu osjetili i ne mogu osjetiti dok ne zaborave rijei. Kao Cora, koja
ak ne zna ni kuhati.
Ona bi mi govorila to dugujem svojoj djeci i Anseu i Bogu. Dala sam Anseu dje-
cu. Ja ih nisam traila. Nisam od njega traila ak ni ono to mi je mogao dati: ne-
Ansea. Bila je to moja dunost prema njemu, da ne traim to od njega, i ja sam ispu-
nila tu dunost. Ja u biti ja; pustit u njega da bude oblik i odjek svoje rijei. To je
bilo vie od onog to je on traio, jer on nije mogao traiti to i biti Anse, upotreblja-
vajui sebe tako s jednom rijei.
A onda je umro. On nije znao da je mrtav. Leala bih uz njega u mraku, osluku-
jui mranu zemlju kako govori o Bojoj ljubavi i Njegovoj ljepoti i Njegovu grije-
hu; oslukujui mranu bezglasnost u kojoj su rijei djela, i one druge rijei koje nisu
djela, koje su samo praznine u ljudskim manjkavostima, kako dopiru odozgo poput
krikova gusaka iz divlje tame u onim nekadanjim stranim noima, petljajui oko
djela poput siroia kojima su pokazali dva lica u gomili i rekli im, To je va otac,
vaa majka.
Vjerovala sam da sam to nala. Vjerovala sam da je razlog dunost prema ivima,
prema stranoj krvi, gorkoj crvenoj bujici to kljua kroz zemlju. Mislila bih o grije-
hu kao to bih mislila o odjei koju smo oboje nosili pred svijetom, kao o oprezu
nunom zato to je on bio on, a ja sam bila ja; tom grijehu utoliko potpunijem i
stranijem jer je sredstvo odreeno od Boga koji je stvorio grijeh, da posveti grijeh
koji je On stvorio. Dok sam ekala na njega u umi, ekajui ga prije nego to bi me
vidio, zamiljala bih ga odjevenog u grijeh. Zamiljala bih ga kako i on mene za-
milja odjevenu u grijeh, on je bio ljepi jer je halja koju je zamijenio grijehom bila
posveena. Mislila bih o grijehu kao o odjei koju emo skinuti kako bismo obliko-
vali i ukrotili stranu krv prema izgubljenom odjeku mrtve rijei visoko u zraku.
Onda bih ponovo legla s Anseom - nisam mu lagala: samo sam ga odbila, ba kao to
sam odbila Casha i Darla od sise kad je prolo vrijeme dojenja - oslukujui mranu
zemlju kako govori svojim bezglasnim govorom.
Nita nisam skrivala. Nikoga nisam pokuala varati. Bilo bi mi svejedno. Samo
sam poduzela mjere opreza koje je on smatrao potrebnima zbog sebe, nisam to inila
zbog svoje sigurnosti, nego jednostavno na isti nain kao to sam pred licem svijeta
nosila odjeu. I onda, kad bi mi Cora govorila, mislila bih kako uzviene mrtve rije-
i, ini se, s vremenom izgube ak i znaenje svog mrtvog zvuka.
302
William Faulkner
A onda je tome doao kraj. Kraj u smislu da je on otiao i ja sam znala da ga,
premda u ga ponovo vidjeti, nikad vie neu vidjeti kako hitro i potajno dolazi k
meni kroz umu odjeven u grijeh kao u ljubavno ruho koje ve razgre i nosi ustranu
brzina kojom mi potajno prilazi.
Ali za mene nije bio kraj. Hou rei, nije bio kraj u smislu poetka i svretka, jer
za mene tada nita nije imalo poetka ni svretka. ak sam i Ansea jo uvijek
obuzdavala, ne kao da ga privremeno drim podalje od sebe, nego kao da nikad nije
ni bilo drugaije. Moja su djeca proistekla samo od mene, od ove divlje krvi to klju-
a uz tlo, od mene i svega to ivi; od nikoga i od svih. Onda sam otkrila da nosim
Jewela. Kad sam se trgnula kako bih se sjetila to otkriti, ve je bio u meni vie od
dva mjeseca.
Moj je otac rekao kako ivimo zato da bismo se pripremili ostati mrtvi. Napokon
sam shvatila to je time htio rei i shvatila sam da on ni sam nije mogao znati to
time hoe rei, jer mukarac ne moe nita znati o ienju kue nakon toga. I tako
sam oistila kuu. Kad sam raala Jewela - leala sam pokraj svjetiljke, pridiui
glavu vlastitim rukama, gledajui ga kako preklapa i spaja avovima kou prije nego
je dijete poelo disati - divlja je krv otekla i njezin je um prestao. Nakon toga je
postojalo samo mlijeko, toplo i smireno, i ja leim smirena u sporoj tiini, priprema-
jui se da oistim svoju kuu.
Dala sam Anseu Dewey Dell da poniti Jewela. Onda sam mu dala Vardamana da
zamijeni dijete koje sam mu ukrala. I , tako on sad ima troje djece koja su njegova, a
ne moja. I nakon toga sam se mogla pripremiti da umrem.
Jednog sam dana razgovarala s Corom. Ona je molila za mene jer je vjerovala da
sam slijepa za grijeh, htjela je da i ja kleknem i molim, jer ljudima za koje je grijeh
samo pitanje rijei, za njih se i spasenje sastoji samo od rijei.
WHITFIELD
Kad mi rekoe da ona umire, cijelu tu no provedoh hrvajui se s Neastivim i po-

bijedih silu neistu. Otvorie mi se oi za neizmjernu veliinu moga grijeha; napo-
kon ugledah pravo svjetlo, padoh na koljena i ispovjedih se Bogu, molei ga neka
me uputi to da inim i On me uputi. - Ustani - ree. - Poi u tu kuu u koju si unio
ivu la, meu te ljude pred kojima si okaljao Moju Rije; ispovjedi glasno svoj gri-
jeh. Na njima je, na tom prevarenom suprugu da ti oprosti, a ne na Meni. - I ja po-
oh. Kad uh da je Tullov most odnijela voda, rekoh: - Hvala ti, o Gospode, o Moni
Vladaru svega svijeta; - jer po tim tekoama koje u trebati svladati vidjeh da me
303
William Faulkner
On nije napustio; da e trenutak kad me milostivo primi natrag u Svoj sveti mir i lju-
bav biti zbog toga jo slai. - Samo ne dopusti da poginem prije nego to isprosim
oprotenje tog ovjeka ije sam povjerenje iznevjerio - molio sam. - Ne dopusti da
doem prekasno; ne dopusti da pria o mom i njenom prijestupu potee s njezinih
usnica, umjesto s mojih. Ona se tada bila zaklela da to nikad nee rei, ali strano
je gledati u oi vjenosti: nisam li se i ja hrvao bedro o bedro s Neastivim? ne do-
pusti da nosim na dui jo i grijeh njezine prekrene zakletve. Ne dopusti da se vode
Tvoje Mone Srdbe sklope nada mnom dok ne oistim duu od grijeha u nazo-
nosti onih kojima sam naudio.
Njegova me je ruka sigurno nosila iznad povodnja i otklanjala od mene opasnosti
nabujalih voda. Moj se konj prestraio, a i meni je srce klonulo kad vidjeh trupce i
stabla istrgnuta iz korijena kako jure prema meni i shvatih koliko sam malen. Ali
mi dua nije klonula: svaki put iznova vidjeh kako mijenjaju smjer trenutak prije ko-
nanog unitenja i podigoh glas da nadglasam huku potopa: - Slava budi Tebi, o
Moni Gospodaru i Kralju. Ovo je znak da u oistiti svoju duu i doi ponovo pod
okrilje Tvoje vjene ljubavi.
Znao sam tada da mi je oproteno. Poplava, opasnost, ostadoe za mnom i dok
sam jahao dalje opet po vrstome tlu i pribliavao se pozornici svoje getsemanske
kunje, smiljao sam rijei koje u izrei. Ui u u kuu; zaustavit u je prije nego
to progovori; rei u njenom suprugu: - Anse, zgrijeio sam. ini sa mnom to ho-
e.
inilo se kao da je to ve izvreno. Osjeao sam se u dui slobodnijim, spokojni-
jim nego to sam se ve godinama osjeao; kao da se ve u mene ponovo uselio
trajni mir dok sam jaio dalje. Vidio sam Njegovu ruku slijeva i zdesna; u srcu sam
uo Njegov glas: - Hrabro naprijed. Ja sam s tobom.
A onda stigoh do Tullove kue. Njegova najmlaa ki istri iz kue i zazove me
dok sam prolazio. Ree mi da je ona ve umrla.
Zgrijeio sam, o Gospodine. Ti zna koliko se kajem i zna da sam duhom bio vo-
ljan. Ali Bog je milosrdan; On e prihvatiti volju kao in, On koji zna da sam Anseu
govorio rijei svoje ispovijedi dok sam ih smiljao, premda on nije bio tamo. Bog je
taj, koji je u Svojoj beskrajnoj mudrosti zadrao rijei na njezinim umiruim usnica-
ma dok je leala okruena onima koji su je voljeli i koji su joj vjerovali; moje je za-
drala muka s vodom koju sam prebrodio poduprt snagom Njegove ruke. Slava Tebi
u Tvojoj dobrostivoj i svemoguoj ljubavi; O, slava Ti.
Uoh u kuu alosti, skromno prebivalite u kojem leae jo jedan grjean smrtni
stvor dok dua njezina stajae pred stranim i neopozivim sudom, mir pepelu njezi-
nu.
- Milost Boja bila vazda na kui ovoj - rekoh.
304
William Faulkner
DARL
Na konju je odjahao do Armstida i vratio se na konju, vodei Armstidove mazge.

Upregnuli smo ih i poloili Casha povrh Addie. Kad smo ga polegli opet je povra-
ao, ali je ovog puta na vrijeme okrenuo glavu nad dno kola.
- Dobio je jo i udarac u eludac - rekao je Vernon.
- Moda ga je konj ritnuo i u eludac - rekao sam. - Jel te ritnuo u eludac, Cash?
Pokuao je neto rei. Dewey Dell mu je ponovo obrisala usta.
- to kae? - upita Vernon.
- to hoe, Cash? - pitala je Dewey Dell. Nagnula se nad njega. - Njegov alat -
rekla je. Vernon pokupi alat i stavi ga u kola. Dewey Dell pridigne Cashu glavu kako
bi ga mogao vidjeti. Krenuli smo, Dewey Dell i ja sjeli smo uz Casha kako bismo ga
pridravali, a on je na konju jahao ispred kola. Vernon je neko vrijeme stajao i gle-
dao za nama. Onda se okrenuo i poao natrag prema mostu. Hodao je sitnim koraci-
ma, otresajui mokre rukave koulje kao da se netom smoio.
On je sjedio na konju ispred ulaza u dvorite. Armstid je ekao na ulazu. Zausta-
vili smo se i on je sjaio pa smo spustili Casha iz kola i ponijeli ga u kuu, gdje je
gospoa Armstid ve pripremila krevet. Ostavili smo nju i Dewey Dell da ga svuku.
Mi smo poli za aom vani do kola. On se popeo odostrag u kola i uao je s nji-
ma u dvorite, a mi smo pjeice ili za kolima. Moenje je pomoglo, jer je Armstid
rekao. - Izvolite gore, u kuu. To moete ostaviti ovdje. - On je doao za nama,
vodei konja, te stao uz kola, s uzdama u ruci.
- Hvala ti - rekao je aa. - Smjestit emo se u onu upu dolje. Znam da smo vam
na smetnju.
- Izvolite u kuu - ree Armstid. On je opet na licu imao onaj drveni izraz; onaj
prkosan, osoran, zajapuren ukoen izraz kao da su mu lice i oi dvije boje drveta, ali
pogreno rasporeene: blijedo je ono to treba biti tamno, a tamno ono to treba biti
blijedo. Koulja mu se poela suiti, ali se jo uvijek lijepila za njega kad bi se po-
maknuo.
- Ona bi to cijenila - rekao je aa.
Ispregnuli smo mazge i odgurali kola natrake u upu. Jedna je strana upe bila
otvorena.
- Tu ete bit zatieni od kie - rekao je Armstid. - Ali ako biste radije...
U dnu upe bilo je nekoliko hravih ploa krovnog lima. Uzeli smo dvije ploe i
305
William Faulkner
prislonili ih pred otvorenu stranu upe.

- Izvolite u kuu - ree Armstid.
- Hvala ti - ree aa. - Bio bih ti uistinu zahvalan ako njima da neto da prigrizu.
- Jasno - odgovori Armstid. - Lula e pripravit veeru im se pobrine za Casha. -
On je opet otiao do konja i skidao je s njega sedlo, a vlana mu se koulja lijepila
za tijelo pri svakom pokretu.
aa nije htio ulaziti u kuu.
- Doi jesti - rekao je Armstid. - Veera je zamalo gotova.
- Meni se nita ne jede - ree aa. - Zahvaljujem ti se.
- Doi unutra, osui se i pojedi neto - ree Armstid. - Tu je na sigurnom, nita se
nee dogoditi.
- Samo zbog nje - ree aa. - Samo njoj za volju jedem. Ostao sam bez mazgi,
bez iega. Ali ona e svakom od vas bit zahvalna.
- Jasno - ree Armstid. - Doite lijepo svi u kuu i osuite se.
Ali nakon to je Armstid dao ai da neto popije, aa se osjeao bolje, a kad
smo otili u kuu da vidimo kako je Cash on nije doao s nama. Kad sam se osvrnuo
vidio sam ga kako vodi konja u staju ve je priao o tome kako treba nabaviti novu
zapregu i do veere ju je ve tako rei kupio. On je tamo dolje u staji, gipko se
provlai uz areni propinjui kovitlac u pregradu s njime. Penje se na jasle i vue si-
jeno sa sjenika i izlazi iz pregrade i trai i nalazi eagiju. Onda se vraa i
hitro klizne pokraj jednog jedinog snanog udarca kopita i prilazi konju tamo gdje
ga ne moe dohvatiti. Poinje ga etkati, drei se unutranje strane udarnog kruga
kopita, gipko poput kakvog akrobata, psujui konja ispod glasa opscenim izrazi-
ma njenosti. Konj zabacuje glavu, iskeenih zubi; oi mu kolutaju u sumraku poput
staklenih kugli na sjajnom barunu kad ga on udari po glavi obratnom stranom
eagije.
306
William Faulkner
ARMSTID
No nakon to sam mu dao jo jedan gutljaj whiskyja i kad je veera bila zamalo
pripravljena, on je ve od nekoga kupio zapregu, na kredu. Tad je ve mjerkao i bi-
rao, govorio kako mu se ne svia ovaj par i kako ne bi dao svoj novac za neto ega
je vlasnik taj i taj, ak ni za kokoinjac.
- Mogao bi otii do Snopesa - rekao sam mu. - On ima tri ili etiri para. Moda bi
ti jedan od njih odgovarao.
On je onda poeo vakati onim svojim bezubim ustima, gledajui me kao da ja
imam jedini par mazgi u itavom kraju i neu mu ih prodati, dok je meni bilo jasno
kako se oni najvjerojatnije nikad nee izvui iz mog dvorita ako ih ne izvue moja
zaprega. Samo ne znam to e s mazgama, ako ih dobiju. Littlejohn mi je rekao da je
rijeka odnijela nasip u dolini Haley u duini od tri kilometra i da se do Jeffersona
moe doi jedino zaobilaznim putem preko Mottsona. Ali to je bio Anseov problem.
- S njim je teko trgovat - ree, vaui bezubo. Ali kad sam mu dao jo jedan
gutljaj nakon veere, malo se razvedrio. Namjeravao se vratiti u upu i bdjeti uz nju.
Moda je mislio, ako samo ostane tamo dolje, spreman za pokret, moda e mu sveti
Nikola donijeti par mazgi. - Ali pretpostavljam da ga mogu nagovorit - ree. - Svaki
e ovjek pomo svom blinjem u nevolji, ako u njemu ima barem kap kranske
krvi.
- Naravno, ja u ti rado posuditi svoje - rekoh, znajui koliko on vjeruje da je to
razlog.
- Hvala ti - ree on. - Ona e se htjet vozit s naima. - kae, znajui koliko ja vje-
rujem da je to razlog.
Poslije veere Jewel je odjahao prijeko do Zavoja po Peabodyja. uo sam da bi
trebao danas biti tamo kod Varnera. Vratio se oko ponoi. Peabody je otiao negdje
dolje iza Invernessa, ali je s njim doao stric Billy, sa svojom torbom konjskog lije-
nika. Kako on kae, ovjek se, sve u svemu, ne razlikuje ba mnogo od konja ili
mazge, osim to mazga ili konj imaju malo vie pameti. - to si to sad izveo, djea-
e? - kae, gledajui Casha. - Dajte mi madrac, stolac i au whiskyja - kae.
Natjerao je Casha da popije whisky, onda je Ansea istjerao iz sobe. - Srea to je
to ista noga koju je slomio prolog ljeta - kae Anse snudeno, vaui bezubim usti-
ma i trepui. - I to je ve neto.
Poloili smo presavijeni madrac Cashu preko nogu i na njega stavili stolac, pa
smo ja i Jewel sjeli na stolac, cura je drala svjetiljku, a stric Billy je strpao u usta
307
William Faulkner
malo duhana za vakanje i dao se na posao. Cash se neko vrijeme prilino estoko
borio dok se nije onesvijestio. Potom je mirno leao, a na licu su mu stajale krupne
grake znoja koje kao da su se poele kotrljati i onda se zaustavile da ga priekaju.
Kad je doao k svijesti, stric Billy je ve bio pokupio svoje stvari i otiao. Stalno
je pokuavao neto rei dok se cura nije prignula i obrisala mu usta. - Njegov alat -
rekla je.
- Ja sam ga donio - ree Darl. - Kod mene je.
On opet pokua neto rei; ona se nagne nad njega. - Hoe ga vidjet - ree. I tako
Darl odnese alat u sobu da ga on moe vidjeti. Gurnuli su ga pod krevet, tako da
Cash moe pruiti ruku i dotaknuti alatke kad mu bude bolje. Ujutro je Anse uzeo
onog konja i odjahao do Zavoja da razgovara sa Snopesom. On i Jewel stajali su
neko vrijeme u dvoritu i razgovarali, a onda se Anse popeo na konja i odjahao.
Mislim da je to bilo prvi put to je Jewel pustio da netko drugi jae tog konja i sve
dok se Anse nije vratio, uznemireno se vrtio oko kue gledajui cestu kao da bi
najradije potrao za Anseom i uzeo mu konja.
Negdje oko devet sati ve je postalo prilino vrue. Tada sam ugledao prvog lei-
nara. Zato to je bio u vodi, pretpostavljam. U svakom sluaju, bio je ve uvelike dan
kad sam ih vidio. Sreom, povjetarac je nosio miris od kue, tako da su se pojavili
tek kad je jutro ve bilo poodmaklo. Ali im sam ih vidio, uinilo mi se da osjeam
vonj na kilometar i pol daleko, u polju, od samog pogleda na njih, a oni su kruili i
kruili tako da je itav okrug mogao vidjeti to je u mojoj upi.
Bio sam jo dobrih osam stotina metara od kue kad sam uo onog deka kako
krii. Pomislio sam da je moda upao u bunar ili tako neto pa sam pourio i trei
uao u dvorite.
Najmanje ih je tucet sjedilo na krovu upe, a onaj deko je ganjao jo jednog po
dvoritu kao da je tukac, a on je poletio tek toliko da mu umakne i tromo maui kri-
lima spustio se opet na krov upe u kojoj ga je bio naao kako sjedi na lijesu. Tad je
ve bilo svojski zagrijalo i povjetarac je prestao ili promijenio smjer ili to ja znam,
pa sam krenuo po Jewela, ali je u to Lula izala pred kuu.
- Mora neto uinit - rekla je. - Ovo je zloin.
- To upravo i kanim - rekao sam.
- To je zloin - rekla je ona. - Trebao bi odgovarat pred zakonom to ovako s
njom postupa.
- On se trudi da je pokopa kako najbolje umije - odgovorio sam joj. I tako sam na-
ao Jewela i pitao ga ne bi li uzeo jednu od mazgi i odjahao do Zavoja da vidi to je s
Anseom. Nita mi nije odgovorio. Samo me je gledao onim svojim blijedim oima i
stiui zube tako da mu je vilica pobijelila poput kosti, a onda se okrenuo i poeo
308
William Faulkner
zvati Darla.
- to misli uinit? - pitao sam ga.
Nije mi odgovorio. Darl je iziao iz kue. - Doi - rekao mu je Jewel.
- to namjerava uinit? - pitao je Darl.
- Maknut u kola - odgovori mu Jewel preko ramena.
- Nemoj biti glup - rekao sam. - Nisam time nita mislio. Vi tu nita ne moete. - I
Darl je oklijevao, ali Jewela nita nije moglo smiriti.
- Zaepi tu svoju prokletu gubicu - kae on.
- Negdje mora stajat - ree mu Darl. - Krenut emo im se aa vrati.
- Nee mi pomo? - kae Jewel, a one njegove blijede oi nekako kao da urlaju i
itavo mu se lice trese kao u groznici.
- Ne - ree Darl. - Neu. Priekaj dok se vrati aa.
I tako sam stajao u vratima i gledao ga kako gura i vue ta kola. Tlo je pod nad-
strenicom bilo koso i u jednom trenutku pomislio sam da e izbiti stranji zid upe.
Onda je zazvonilo zvono za ruak. Zazvao sam ga, ali se on nije osvrnuo. - Doi na
ruak - rekao sam. - Pozovi tog djeaka. - Ali nije mi odgovorio, pa sam otiao rua-
ti. Cura je otila dolje po djeaka, ali se vratila bez njega. Negdje u pola ruka, opet
smo ga uli kako krii, tjerajui onog leinara od kola.
- To je zloin - ree Lula. - Zloin.
- On ini sve to moe - rekoh. - Sa Snopesom ne moe obavit posao u trideset
minuta. Sjedit e cijelo popodne u hladovini i cjenkati se.
- ini? - kae ona. - ini? On je ve previe uinio.
I pretpostavljam da jest. Nesrea je samo to e njegovo odustajanje ubrzo natje-
rati nas da neto uinimo. On ne moe kupiti mazge ni od koga, a pogotovo ne od
Snopesa, ako nema neto to e dati u zalog, neto za to jo nije znao hoe li mu pri-
miti kao zalog. I tako, kad sam se vratio u polje, pogledao sam svoje mazge i ve
sam se s njima oprostio na neko vrijeme. A kad sam se te veeri vratio kui, nakon
to je sunce itav dan sjalo na onu upu, nisam ba bio siguran da u poaliti to sam
mu ih posudio.
Dojahao je ba kad sam iziao na trijem gdje su svi oni ekali. Izgledao je nekako
udno: nekako jo turobnije nego obino, a u isti mah nekako ponosno. Kao da je
napravio neto to je smatrao lukavim potezom, ali sad vie nije sasvim siguran
kako e drugi na to gledati.
- Nabavio sam zapregu - rekao je.
- Kupio si zapregu od Snopesa? - upitao sam.
- Pa, pretpostavljam da Snopes nije jedini u ovom kraju koji se zna pogaat - od-
309
William Faulkner
govorio je.
- Jasno - rekao sam. On je gledao Jewela, tim nekakvim udnim pogledom, ali
Jewel je ve siao s trijema i iao je prema konju. Da vidi to mu je Anse napravio,
pretpostavljam.
- Jewel - ree Anse. Jewel se osvrne. - Doi ovamo - ree Anse. Jewel se vrati ne-
koliko koraka i ponovo stane.
, - to hoe? - upita.
- Znai, dobio si mazge od Snopesa - rekoh. - Pretpostavljam da e ih on noas
poslat ovamo? Morate ujutro rano krenut, s obzirom da morate preko Mottsona.
On tada promijeni taj izraz koji je neko vrijeme imao. Opet je poprimio onaj pae-
niki izraz kakav je uvijek imao, vaui bezubim ustima.
- Ja inim ono to mogu - ree. - Bog mi je svjedok, nema na ovom svijetu ovje-
ka koji je pretrpio tolike kunje i poruge koliko sam ih ja pretrpio.
- ovjek koji je upravo nadigrao Snopesa u trgovanju trebao bi se prilino dobro
osjeati - rekoh. - to si mu dao, Anse?
Nije gledao u mene. - Dao sam mu u zalog svoju pokretnu imovinu, kultivator i
sijaicu - odgovorio mi je.
- Ali to ne vrijedi ni etrdeset dolara. Koliko daleko misli sti sa zapregom vri-
jednom etrdeset dolara?
Svi su ga sad gledali, utke i ustrajno. Jewel na mjestu gdje je stao, vrativi se
pola puta, ekajui da ode do konja. - Dao sam druge stvari - ree Anse. Opet je po-
eo mijesiti ustima, stojei tamo kao da eka da ga netko udari i kao da je ve odlu-
io da se nee braniti.
- Koje druge stvari? - pitao je Darl.
- K vragu - rekao sam. - Uzmi moje mazge. Moe mi ih vratit. Ja u se ve ne-
kako snai.
- Znai zato si sino pretraivao Cashovu odjeu - ree Darl. Rekao je to kao da te
rijei ita iz novina. Kao da mu je sasvim svejedno. Jewel se sad vratio, stajao je
tamo, gledajui Ansea tim svojim staklenim oima. - Cash je tim novcem mislio ku-
piti od Suratta onu spravu to govori - ree Darl.
Anse je stajao tamo, vaui u prazno. Jewel ga je gledao. Jo ni jednom nije
trepnuo.
- Ali to je samo osam dolara vie - nastavi Darl, tim glasom kao da samo slua
vlastite rijei, ali ga se one nita ne tiu. - To jo uvijek nije dosta za mazge.
Anse pogleda Jewela, nakratko, samo kao klizne oima na tu stranu, a onda opet
obori pogled. - Sam Bog zna je li se ikad iko toliko napatio - ree. Oni jo uvijek
310
William Faulkner
nita ne govore. Samo ga gledaju, ekaju, a on klizi oima prema njihovim stopalima
i uz noge, ali ne ide dalje od toga. - I konja - ree.
- Kojeg konja? - pitao je Jewel. Anse je samo stajao tamo. Odnio me vrag, ako
ovjek nije kadar natjerati sinove na posluh, treba ih otjerati od kue, ma kako bili
veliki. A ako to nije kadar, odnio me vrag ako onda ne bi sam trebao otii. Odnio me
vrag ako ja to ne bih napravio. - Hoe re da si pokuao trampit moga konja? -
kae Jewel.
Anse stoji tamo, mlitavo oputenih ruku. - Ve petnaest godina nemam jednog
zuba u glavi - kae. - Bog mi je svjedok. On zna da petnaest godina nisam jeo jela
koja je On namijenio ovjeku za jest kako bi odrao snagu i tedio sam novi ov-
dje, novi tamo, kako moja obitelj ne bi trpjela zbog tog, kako bi sebi kupio zube da
mogu jest hranu koju Bog zapovijeda. Dao sam taj novac. Mislio sam, ako se ja
mogu odre jela, moji sinovi se mogu odre jahanja. Tako sam mislio, Bog mi je
svjedok.
Jewel stoji s rukama na bokovima, gledajui u Ansea. Onda skrene pogled. Gleda
u daljinu, preko polja, lice mu je mimo, kao od kamena, kao da netko drugi govori o
neijem tuem konju, a on ak i ne slua. Onda polako otpljune i ree - Dovraga - i
okrene se i ode do ulaza i odvee konja i uzjae ga. Konj je ve kasao kad je Jewel
uskoio u sedlo i im mu se naao na leima, pojurili su niz cestu kao da ih ganja po-
licija. Tako su nam nestali iz vida, njih dvojica kao neka vrsta arenog vihora.
- No, dobro - kaem mu. - Uzmi moje mazge - rekoh. Ali on nije htio ni uti. I
ak nisu htjeli vie ni ostati, a onaj je djeak itav dan tjerao leinare po suncu dok
zamalo nije postao isto toliko lud kao i svi ostali. - Ostavite barem Casha ovdje - re-
kao sam im. Ali nisu ga htjeli ostaviti Napravili su od popluna leaj za njega na lije-
su i poloili ga na njega i stavili njegov alat uz njega, a onda smo upregli moje
mazge i odvukli kola otprilike kilometar i pol niz cestu.
- Ako emo te ovdje smetat - kae mi Anse - samo reci.
- Jasno - rekoh. - Ovdje e biti dobro. I sigurno. Sad doite sa mnom i veerajte.
- Zahvaljujem ti - ree Anse. - Imamo neto malo u koari. Bit e dovoljno.
- Odakle vam to? - pitao sam.
- Ponijeli smo od kue.
- Ali to e sad ve biti staro - rekoh. - Doite pojesti neto toplo.
Ali nisu htjeli. - Mislim da e bit dovoljno. - I tako sam ih ostavio tamo da ue
oko male vatre, ekajui sam Bog zna to.
Vratio sam se kui. Stalno sam mislio na njih tamo i na onog momka kako je
odjurio na tom konju. I kako je to posljednji put to su ga vidjeli. I odnio me vrag
ako sam mu to mogao zamjeriti. Ne zato to nije htio dati konja, nego to se odvo-
311
William Faulkner
jio od takve proklete budale kao to je Anse.

Odnosno, tako sam tada mislio. Jer, tako mi svega, ako u takvim ljudima kao to
je Anse nema neto to ovjeka tjera da im pomogne, ak i onda kad zna da e se ve
sljedeeg trenutka zbog toga lupati po glavi. Jer, otprilike jedan sat nakon doru-
ka sljedeeg jutra pojavi se Eustace Grimm koji radi na Snopesovom imanju s dvije
mazge, traei Ansea.
- Mislio sam da se on i Anse nisu pogodili - rekoh.
- Jasno da jesu - ree Eustace. - Oni su samo htjeli tog konja. Ko to rekoh
gospodinu Snopesu, daje ove mazge za peset dolara, a da je samo njegov stric Flem
zadro one teksake konje kad ih je imo, Anse nikad ne bi...
- Konja? - pitao sam. - Anseov mali je uzeo tog konja i izgubio se sino odavde,
vjerojatno je ve na pola puta do Teksasa, a Anse...
- Nisam znao ko ga je doveo - ree Eustace. - Nisam vidio nikog. Samo sam
jutros nao konja u staji kad sam poo nahranit mazge i reko sam gospodinu Sno-
pesu, a on mi ree da vodim mazge amo.
No, sad ga sigurno nikad vie nee vidjeti. Pretpostavljam da e za Boi moda
dobiti od njega razglednicu iz Teksasa. A da to nije napravio Jewel, pretpostavljam
da bih mu pomogao ja; toliko mu ipak dugujem. Odnio me vrag ako Anse nekako ne
zaara ovjeka. Odnio me vrag ako on nije neki udan svat.
VARDAMAN
Sad ih je sedam, u malim visokim crnim krugovima.

- Gledaj, Darl - kaem: - vidi?
On pogleda gore. Promatramo ih u malim visokim crnim krugovima nekretanja.
- Juer su bila samo etiri - kaem.
Bilo ih je vie od etiri na upi.
- Zna to bih ja napravio kad bi on opet pokuao sletjet na kola? - kaem.
- to bi napravio? - pita Darl.
- Ne bih ga pustio sletit na nju - kae. - Ne bih ga pustio sletit ni na Casha.
Cash je bolestan. Bolestan je na lijesu. Ali moja majka je riba.
- Moramo kupit kakav lijek u Mottsonu - kae aa. - Mislim da emo jed-
nostavno morat.
- Kako ti je, Cash? - pita Darl.
312
William Faulkner
- Nije strano - kae Cash.

- Hoe da ju jo malo vie podignemo? - pita Darl.
Cash ima slomljenu nogu. Imao je dvije slomljene noge. Lei na lijesu s pokriva-
em smotanim ispod glave i komadom drveta ispod koljena.
- Pretpostavljam da smo ga trebali ostavit kod Armstida - kae aa.
Ja nemam slomljenu nogu i aa nema i Darl nema i - Samo mi smeta truckanje -
kae Cash. - Nekako kao da malo zastrue kraj o kraj kad kola bubnu. Nije strano. -
Jewel je otiao. On i njegov konj otili su jednog dana u vrijeme veere
- To je zato to ona ne bi htjela da budemo nekom neto duni - kae aa. - Bog
vidi, ja se trudim vie nego to se iko ikad trudio - Je li to zato, Darl, to je Jewelova
majka konj? kaem.
- Moda mogu malo jae zategnut ue - kae Darl. Zato smo Jewel i ja bili u upi
i ona je bila u kolima jer konj ivi u staji i ja sam morao stalno tjerat leinara od
- Ako ti se da - kae Cash. I Dewey Dell nema slomljenu nogu i ja nemam. Cash
je moj brat.
Zaustavljamo se. Kad Darl popusti ue, Cash se ponovo pone znojiti. Vide mu se
zubi.
- Boli? - pita Darl.
- Mislim da je bolje da ga vrati - kae Cash.
Darl vraa ue natrag, zateui iz sve snage. Cashu se opet vide zubi.
- Boli? - pita Darl.
- Nije strano - kae Cash.
- Hoe da aa sporije vozi? - pita Darl.
- Ne - kae Cash. - Nema vremena za otezanje. Nije strano.
- Morat emo kupit kakav lijek u Mottsonu - kae aa. - Mislim da emo morat.
- Reci mu da krene - kae Cash. Kreemo dalje. Dewey Dell se nagne natrag i
obrie Cashu lice. Cash je moj brat. Ali Jewelova majka je konj. Moja majka je riba.
Darl kae da u je moda vidjet kad opet doemo do vode, a Dewey Dell je
rekla, Ona je u lijesu, kako je mogla iza? Izala je van kroz rupe koje sam ja izbu-
io, u vodu rekao sam, i kad opet doemo do vode, vidjet u je. Moja majka nije u li-
jesu. Moja majka ne zaudara tako. Moja majka je riba
- Ti e kolai lijepo izgledat kad stignemo u Jefferson - kae Darl.
Dewey Dell ne okree glavu prema njemu.
- Bolje ih pokuaj prodat u Mottsonu - kae Darl.
313
William Faulkner
- Kad emo sti u Mottson, Darl? - pitam.

- Sutra - kae Darl. - Ako se ove mazge ne raspadnu. Snopes ih je izgleda hranio
piljevinom.
- Zato ih je Snopes hranio piljevinom, Darl? - pitam.
- Gledaj - kae Darl. - Vidi?
Sad ih je devet, visoko u malim visokim crnim krugovima.
Kad smo stigli u podnoje brda aa zaustavi kola i Darl, Dewey Dell i ja silazi-
mo. Cash ne moe hodatjer ima slomljenu nogu. - Hajde, mazge - kae aa. Mazge
se uspinju s naporom; kola kripe. Darl, Dewey Dell i ja hodamo iza kola, uzbrdo.
Kad smo se popeli na vrh brda, aa ustavlja mazge i mi se vraamo u kola.
Sad ih je deset, visoko u malim visokim crnim krugovima na nebu.
MOSELEY
Sluajno sam podigao pogled i ugledao je pred izlogom kako gleda unutra. Nije
stajala blizu staklu i ni u to posebno nije gledala; samo je stajala tamo glave okrenu-
te ovamo i oiju uprtih ravno u mene i nekako kao praznog pogleda, kao da eka
na nekakav znak. Kad sam ponovo pogledao, ila je prema vratima.
Trenutak je kao petljala oko vanjskih vrata s mreom protiv komaraca, kako to
oni obino rade, i ula unutra. Imala je slamnati eiri krutog oboda nataknut na vrh
glave i nosila je nekakav paketi, omotan u novinski papir: pomislio sam da
ima etvrt dolara ili najvie dolar i da e, nakon to prvo malo razgleda naokolo, ku-
piti moda kakav jeftin ealj ili boicu crnake toaletne vode, pa sam je ostavio na
miru minutu ili tako nekako, osim to sam zapazio da je ljepuna na nekakav prko-
san, nezgrapan nain i da izgleda daleko bolje u svojoj pamunoj haljini i istog, ne-
naminkanog lica, nego to e izgledati nakon to kupi bilo to za to se konano od-
lui. Ili mi kae to eli. Znao sam da se odluila jo prije nego to je ula. Ali mora-
te im dati vremena. Zato sam nastavio s onim to sam radio, raunajui da u pustiti
Alberta neka je poslui kad joj je on ve priao pokraj spremnika s osvjeavajuim
piima, ali Albert se vratio do mene.
- Ta ena - ree. - Pogledajte vi to ona hoe.
- A to hoe? - rekao sam.
- Ne znam. Ne mogu iz nje izvu ni rijei. Bolje je vi posluite.
I tako sam obiao oko tezge. Vidio sam da je bosa, stajala je punim tabanom na
podu i oputeno, kao da je na to navikla. Zurila je u mene, drei onaj zamotuljak:
314
William Faulkner
vidio sam da ima valjda najcrnje oi koje sam ikad vidio i da mi je nepoznata. Nisam
se mogao sjetiti da sam je ikad dosad vidio u Mottsonu. - Mogu li vam neto pomo-
i? - pitao sam.
Ona jo uvijek nita nije govorila. Zurila je u mene ne trepui. Onda je pogledala
iza sebe na ljude oko spremnika s piima. Zatim se mimo mene zagledala prema
stranjem dijelu duana.
- elite pogledati neke stvari za toaletu? - pitao sam. - Ili elite neki lijek?
- Tako je - rekla je. Brzo se opet osvrnula na ljude oko tezge s piima. Tako sam
pomislio da ju je moda mama ili netko drugi poslao po neku od ovih enskih glu-
posti pa ju je sram pitati. Znao sam da ne bi mogla imati takav ten da ona sama
to upotrebljava, pogotovo jer je jedva imala dovoljno godina da uope zna emu to
slui. alosno je kako se ene truju tim stvarima. Ali ovjek to mora imati na skla-
ditu u ovoj zemlji ili moe odmah zatvoriti duan.
- Oh - rekao sam. - to vi upotrebljavate? Imamo... - Opet me je pogledala, goto-
vo kao da kae - tie - i zatim se opet zagledala prema stranjem dijelu trgovine.
- Rae bi ila tamo - rekla je.
- U redu - rekao sam. Morate im ugaati. Tako utedite na vremenu. Poao sam za
njom prema stranjem dijelu. Stavila je ruku na pregradu. - Tamo nema nita osim
ormaria s lijekovima - rekao sam. - to vi zapravo elite? - Zastala je i pogledala
me. inilo se kao da je podigla nekakav pokrov s lica, s oiju. Najvie su me iznena-
dile njezine oi: nekako nijeme i pune nade i turobno pripravne na razoaranje, sve u
isti mah. Ali cura je bila u nekoj nevolji; to mi je odmah bilo jasno. - to te mui? -
pitao sam. - Reci mi to eli. Imam dosta posla. - Nisam je mislio pourivati, ali
ovjek jednostavno nema toliko vremena kao ti seljaci tamo u brdima.
- To su enske stvari - rekla je.
- Oh - rekao sam. - Samo to? - Pomislio sam da je moda mlaa nego to izgleda i
da je prvi put dobila pa se malo uplaila ili joj je jedna bila malo obilnija kako to zna
biti u mladih ena. - Gdje ti je mama? - pitao sam. - Zar nema mamu?
- Ona je tamo vani u kolima - rekla je.
- Zato prvo s njom ne razgovara prije nego uzme kakav lijek - pitao sam. -
Svaka bi te ena uputila o tom. - Ona me pogledala i ja sam ponovo pogledao nju i
upitao: - Koliko ima godina?
- Sedamnaest - rekla je.
- Oh - rekao sam. - Mislio sam da si moda... - Uporno me je motrila. No, enama
se po oima ionako nikad ne moe rei koliko imaju godina i uvijek te gledaju kao
da sve na svijetu znaju. - Je li ti previe redovita ili nije dovoljno redovita?
Prestala me je gledati ali se nije pomakla. - Da - ree - Rekla bih da je to. Da.
315
William Faulkner
- Dakle, to? - pitao sam. - Zar ne zna? - Sve je to zloin i sramota, ali na kraju
krajeva, kupit e to od nekog drugoga. Stajala je tamo, ne gledajui u mene. - Hoe
neto da to prestane? - pitao sam. - Jel to hoe?
- Ne - rekla je. - To je to. Ve je prestalo.
- Pa, to... - Malo je oborila glavu, lice joj je bilo suzdrano, kako to one imaju
obiaj kad razgovaraju s mukarcem, tako da ovjek nikad ne zna gdje e udariti
sljedea munja. - Ti nisi udana, je li tako? - rekao sam.
- Nisam.
- Oh - rekao sam. - I koliko je prolo otkako je to prestalo? oko pet mjeseci,
moda?
- Nije prolo vie od dva - rekla je.
- Pa, ja nemam u duanu nita to bi ti htjela kupiti - rekao sam - osim ako hoe
dudu. I ja bih ti savjetovao da to kupi i ode doma i kae to svom ai, ako ga
ima, pa da on natjera tog nekog da kupi dozvolu za vjenanje. Je li to sve to si htje-
la?
Ali ona je samo stajala tamo, ne gledajui u mene.
- Imam novaca, mogu vam platit - rekla je.
- Je li to tvoj novac ili se on barem toliko muki ponio da ti da neto novaca?
- On mi je dao. Deset dolara. Rekao je da e to bit dosta.
- Tisuu dolara ne bi ti bilo dovoljno u mom duanu, nit bi ti bilo dovoljno deset
centi - rekao sam. - Posluaj moj savjet, idi kui i reci ai ili brai ako ih ima ili
prvom mukarcu kojeg sretne na cesti.
Ali ona se nije micala. - Lafe je rekao da mogu to dobit u drogeriji. Rekao mi je
da vam kaem da ja i on neemo nikad nikom re da ste nam to prodali.
- A ja bih volio da je tvoj ljubljeni Lafe sam doao po to; to bih volio. Ne znam:
moda bih onda imao malo potovanja prema njemu. Moe se vratiti i rei mu da
sam to rekao - ako dosad ve nije na pol puta do Teksasa, u to ne sumnjam. Ja, ugle-
dan apotekar, koji u ovom gradu vodim trgovinu, tu sam podigao djecu i redovito po-
haam crkvu ve pedeset i est godina. Imam volju sam otii i rei tvojima, samo
da znam tko su.
Ona me sad pogledala, oi i lice opet su joj nekako bez izraza kao kad sam je prvi
put vidio kroz izlog. - Ja nisam znala - ree. - On mi je rekao da mogu neto nabavit
u drogeriji. Rekao mi je da mi moda nee htjet prodat ali ako imam deset dolara i
ako im kaem da nikad nikom neu re...
- Nije ti to rekao za ovu drogeriju - rekao sam. - Ako jest ili ako je spomenuo
moje ime, trait u da mi to dokae. Trait u ga da mi to ponovi ili u ga tuiti sudu
316
William Faulkner
i trait u za njega najveu moguu kaznu, tako mu reci.

- Ali moda neka druga drogerija hoe prodat - ree ona.
- Onda ja to ne elim znati. to se mene tie, to je... - Onda sam je pogledao. Te-
ak je ivot tih ena; ponekad neki mukarac... ako uope moe biti ikakve isprike za
grijeh, a ne moe je biti. Uostalom, ivot nije zamiljen da ljudima bude lako: ne bi
imali nikakva razloga da budu dobri i umru. - Gledaj - rekao sam joj. - Izbij si takve
misli iz glave. Bog ti je dao to to ima, premda se posluio vragom da to
postigne; pusti ga da On to uzme od tebe ako je Njegova volja da to uini. Ti se lije-
po vrati Lafeu i uzmite tih deset dolara i platite time vjenanje.
- Lafe je rekao da mogu nabavit neto u drogeriji - ree ona.
- Onda idi i nabavi - rekoh. - Ovdje to nee dobiti.
Ona je na to izala, nosei onaj zamotuljak, ulo se kako joj bose noge struu po
podu. Opet je petljala s vratima i izala. Vidio sam je kroz staklo kako ide niz ulicu.
Albert mi je ispriao ostalo. Rekao mi je da su kola stajala ispred Grummetove
eljezarije i dok su ene bjeale prema gornjem i donjem kraju ulice s rupiima na
nosevima, gomila mukaraca i djeaka manje osjetljivih noseva stajala je oko kola
sluajui erifa kako se prepire s tim ovjekom. On je bio nekakav visok, mrav
ovjek, sjedio je na kolima i govorio kako je to javna ulica i kako on misli da ima
isto toliko prava biti tu kao i bilo tko drugi, a erif ga je uvjeravao kako e morati
otii; ljudi to ne mogu podnositi. To je bilo mrtvo ve osam dana, rekao je Albert.
Doli su iz nekog zabitog mjesta u Yoknapatawpha okrugu i pokuavali su s tim doi
do Jeffersona. Mora da je sve skupa izgledalo kao kad komad smrdljivog sira upadne
u mravinjak, u tim rasklimanim kolima, za koja je Albert rekao kako su se ljudi boja-
li da e se raspasti prije nego to dospiju izii iz grada, s tim lijesom koji su sami
sklepali i jednim drugim momkom sa slomljenom nogom koji je leao na poplunu
prostrtom preko lijesa, te s ocem i jednim djeakom na koijakom sjedalu dok ih je
erif pokuavao natjerati da odu iz grada.
- Ovo je javna ulica - kae taj ovjek. - Mislim da moemo stat togod kupit, ba
kao bilo tko drugi. Imamo novca da to platimo i nema nikog zakona koji kae da
ovjek ne moe potroit svoj novac tamo gdje hoe.
Stali su kupiti neto cementa. Drugi je sin bio u duanu, pokuavajui nagovoriti
Grummeta da otvori vreu i proda im cementa za deset centi i naposljetku je
Grummet otvorio vreu samo da ga se rijei. Htjeli su tim cementom nekako uvrsti-
ti slomljenu nogu onog momka.
- Zaboga, ubit ete ga - rekao im je erif. - Dovest ete ga do toga da izgubi nogu.
Vozite ga doktoru i zakopajte tu stvar to bre moete. Zar ne znate da moete u
zatvor zbog ugroavanja zdravlja graana?
317
William Faulkner
- inimo sve to moemo - odgovorio je otac. Zatim je ispriao dugaku priu o

tome kako su morali ekati da se kola vrate i kako je voda odnijela most i kako su
ili trinaest kilometara do drugog mosta ali ni njega vie nije bilo, pa su se vratili
i preplivali preko gaza i mazge su se utopile i kako su nabavili druge mazge i otkrili
da je voda otplavila cestu, pa su morali zaobilaziti ak preko Mottsona, a onda se
vratio onaj s cementom i rekao im da zaepe.
- Oti emo odavde za koji trenutak - rekao je taj momak erifu.
- Nismo nikom htjeli smetat - rekao je otac.
- Vodite tog momka doktoru - rekao je erif onom s cementom.
- Ja mislim da je on dobro - odgovorio mu je momak.
- Nemojte misliti da smo mi tvrda srca - rekao je erif. - Ali valjda i sami vidite
kako je.
- Naravno - rekao je momak. - Oti emo im se vrati Dewey Dell. Ona je otila
isporuit jedan paket.
I tako su stajali tamo, a ljudi su se odmaknuli od kola s rupcima na licu, dok
ubrzo nije stigla ona djevojka s tim zamotuljkom omotanim novinama.
- Doi - rekao je onaj s cementom - izgubili smo previe vremena. - I tako su se
ukrcali u kola i otili. A kad sam otiao na veeru, jo uvijek mi se inilo da osjeam
zadah. A sutradan sam sreo erifa i poeo njukati zrak i rekao,
- Osjea da neto smrdi?
- Pretpostavljam da su sad veu Jeffersonu - ree on.
- Ili u zatvoru. No, hvala ti Boe, to nije na zatvor.
- Bogme, da - ree erif.
DARL
- Evo jedne kue - kae aa. Zaustavlja mazge i sjedi, gledajui kuu. - Mogli
bismo tamo prijeko uzet neto vode.
- U redu - kaem. - Dewey Dell, morat e od njih posudit vedro.
- Bog mi je svjedok - kae aa. - Nikom ne elim bit duan, Bog mi je svjedok.
- Ako vidi neku poveu konzervu, moe nju donijet - kaem. Dewey Dell sie s
kola, nosei zamotuljak. - Bilo ti je tee prodat te kolae u Mottsonu nego to si
mislila - kaem joj. Kako se nai ivoti raspliu u ne-vjetar, ne-zvuk, umorne geste u
umornoj rekapitulaciji: odjeke davnih prinuda ne-ruke na ne-icama: u sumrak upa-
318
William Faulkner
damo u mahnitanje, mrtve geste lutaka. Cash je slomio nogu i sad iz njega curi pilje-
vina. Iskrvarit e Cash.
- Ne bih htio nikom bit duan - kae aa. - Bog mi je svjedok.
- Onda se ti pomokri - kaem mu. - Moemo upotrijebit Cashov eir.
Kad se Dewey Dell vraa, s njom dolazi taj ovjek. Onda on zastaje, a ona ide da-
lje i on stoji tamo i nakon nekog vremena vraa se natrag prema kui i stoji na trije-
mu, promatra nas.
- Bolje e bit da ga ne pokuavamo sputat s kola - kae aa. - Moemo to
napravit ovdje.
- Hoe da te spustimo na zemlju, Cash? - pitam.
- Zar neemo sutra bit u Jeffersonu? - kae on. On nas promatra, pogled mu je
upitan, napet i tuan. - Mogu jo toliko izdrat.
- Bit e ti lake - kae aa. - To e sprijeit ta dva kraja da struu jedan o drugi.
- Mogu toliko izdrat - kae Cash. - Zadrat emo se.
- Sad smo ve kupili cement - kae aa.
- Mogao bih toliko izdrat - kae Cash. - To je samo jo jedan dan. Ne boli toliko
da bi bilo vrijedno spomena. Gleda u nas ispitujuim pogledom, oiju iroko
rastvorenih na mravom, sivom licu. - On se tako stee - kae.
- Sad smo ga ve kupili - kae aa.
Mijeam cement u konzervi, polako mijeajui vodu u guste blijedozelene spirale.
Donosim konzervu do kola gdje ju Cash moe vidjeti. On lei na leima, njegov se
mravi profil ocrtava prema nebu, asketski i zamiljen. - Da li ti ovo izgleda otprilike
kako treba? - pitam ga.
- Ne smije stavit previe vode, nee se stisnut kako treba - kae on.
- Jel ovo previe?
- Ako moda moe na malo pijeska - kae on. - To je samo jo jedan dan -
kae. - Uope me ne boli.
Vardaman odlazi natrag do mjesta gdje smo preli rukavac i vraa se s pijeskom.
Polako ga sipa u guste spirale u konzervi. Opet odlazim do kola.
- Jel sad izgleda kako treba?
- Da - kae Cash. - Mogao sam toliko izdrat. Uope me ne boli.
Olabavljujemo udlage i polako mu lijevamo cement preko noge.
- Pazite na lijes - kae Cash. - Nemojte prolit po njemu ako moete.
- Aha - kaem. Dewey Dell otkine komad papira od svog zamotuljka i brie s
poklopca lijesa cement koji kaplje s Cashove noge.
319
William Faulkner
- Kako ti se ini?
- Dobro je - kae on. - Hladno. Dobro je.
- Kad bi ti bar pomoglo - kae aa. - Molim te za oprotaj. Nisam to mogao pre-
dvidjet, kao ni ti.
- Dobro je - kae Cash.
Kad bismo se mogli jednostavno rasplesti u vrijeme. To bi bilo lijepo. Bilo bi lije-
po kad bismo se mogli jednostavno rasplesti u vrijeme.
Ponovo namjetamo udlage, uzice, steemo ih vrsto, gusta, blijedozelena masa
cementa navire sporo izmeu vezova, a Cash nas utke promatra tim zamiljenim,
upitnim pogledom.
- To e je drat - kaem.
- Aha - kae Cash. - Zahvaljujem.
Onda se svi okrenemo u kolima i promatramo njega. On dolazi cestom iza nas,
ukoenih lea, ukoena lica, mie se samo od bokova nadole. Prilazi bez rijei, blije-
dih ukoenih oiju na visoko uzdignutom mrgodnom licu i penje se u kola.
- Ovdje se cesta uspinje - kae aa. - Mislim da ete svi morat si i hodat.
VARDAMAN
Darl i Jewel i Dewey Dell i ja hodamo uzbrdo za kolima. Jewel se vratio. Doao
je cestom i popeo se u kola. Hodao je. Jewel vie nema konja. Jewel je moj brat.
Cash je moj brat. Cash ima slomljenu nogu. Popravili smo Cashovu nogu tako da ga
ne boli. Cash je moj brat. I Jewel je moj brat, ali on nema slomljenu nogu.
Sad ih je pet, visoko u malim visokim crnim krugovima.
- Gdje su oni preko noi, Darl? - pitam. - Kad mi stanemo preko noi u nekoj
upi, gdje oni noe?
Brijeg se penje prema nebu. Onda se sunce ukae iza brijega i mazge i kola i aa
kreu se u suncu. Ne moe ih gledat, dok se sporo kreu u suncu. U Jeffersonu on
stoji crven na tranicama iza stakla. Tranice se sjaje i idu okolo naokolo. Tako
kae Dewey Dell.
Noas u vidjet gdje oni noe dok smo mi u staji.
320
William Faulkner
DARL
- Jewel - kaem - iji si ti sin?

Povjetarac se podigao iz pravca staje, pa smo je stavili pod jabuku, gdje mjeseina
ara sjenkama grana dugake kose daske iza kojih ona povremeno govori u tihim u-
boreim naletima tajnog i mrmoravog klokotanja. Poveo sam Vardamana da
to poslua. Kad smo se pribliili, maka skoi s lijesa i pobjegne u mrak uz bljesak
srebrne kande i srebrna oka.
- Tvoja je majka bila konj, ali tko ti je otac, Jewel?
- Prokleti laljivi kukin sine.
- Ne zovi me tako - kaem.
- Prokleti laljivi kukin sine.
- Ne zovi me tako, Jewel. - U jakoj mjeseini njegove oi izgledaju kao dvije to-
ke od bijela papira zalijepljene na visoku malu nogometnu loptu.
Poslije veere Cash se poeo malo znojiti. - Postaje malo vru - rekao je. - To je
zato to ga je sunce grijalo cijeli dan, pretpostavljam.
- Hoe da na to izlijemo malo vode? - pitamo. - Moda e ti to olakat.
- Bio bih vam zahvalan - kae Cash. - To je zato to je bilo na suncu,
pretpostavljam. Trebao sam mislit na to i pokrit to mjesto.
- Mi smo trebali mislit na to - rekli smo mu. - Ti to nisi mogao slutit.
- Uope nisam primijetio da se ugrijalo - ree Cash. - Trebao sam pripazit.
I tako smo polili vode preko cementa. Njegova noga i stopalo ispod cementa
izgledali su kao kuhani. - Je li sad bolje? - pitali smo.
- Hvala vam - ree Cash. - Sad je dobro.
Dewey Dell mu brie lice rubom haljine.
- Pokuaj malo odspavat - kaemo mu.
- Hou - kae Cash. - Zbilja sam vam zahvalan. Sad je dobro.
Jewel, kaem, Tko je tvoj otac, Jewel?
Proklet bio. Proklet bio.
VARDAMAN
321
William Faulkner
Ona je bila pod jabukom i Darl i ja idemo kroz mjeseinu, a maka skoi i po-
bjegne i onda smo je uli unutra iza daski.
- uje? - kae Darl. - Prisloni uho.
Ja prislonim uho i ujem je. Samo ne mogu razabrat to govori.
- to kae, Darl? - kaem. - S kim to razgovara?
- S Bogom - kae Darl. - Priziva ga da joj pomogne.
- to ona hoe da Bog uini? - pitam.
- Hoe da je On sakrije od ljudskih pogleda - kae Darl.
- Zato se ona hoe sakrit od ljudskih pogleda, Darl?
- Kako bi mogla preminut - kae Darl.
- A zato ona eli preminut, Darl?
- Sluaj - kae Darl. ujemo je. ujemo je kako se okree na bok. - Sluaj - kae
Darl.
- Okrenula se - kaem. - Gleda me kroz drvo.
- Da - kae Darl.
- Kako ona moe vidjet kroz drvo, Darl?
- Doi - kae Darl. - Moramo je pustit na miru. Doi.
- Ne moe tuda vidjet van jer su rupe na poklopcu - kaem. - Kako moe vidjet,
Darl?
- Idemo vidjet kako je Cashu - kae Darl.
A ja sam vidio neto to mi je Dewey Dell rekla nek nikom ne govorim
Cashu nije dobro u nogi. Danas popodne smo mu popravili nogu, ali opet mu je
loe u njoj dok lei u krevetu. Mi mu polijevamo nogu vodom i onda mu je dobro.
- Dobro mi je - kae Cash. - Hvala vam.
- Pokuaj malo spavat - kaemo mu.
- Dobro mi je - kae Cash. - Hvala vam.
A ja sam vidio neto to mi je Dewey Dell rekla nek nikom ne govorim. To nema
veze s aom i nema veze s Cashom i nema veze s Jewelom i nema veze s Dewey Dell
i nema veze sa mnom
Dewey Dell i ja spavat emo na slamarici. Slamarica je na stranjem trijemu
odakle vidimo staju i mjesec obasjava pola slamarice pa emo leat dopola u bije-
lom i dopola u crnom, s mjeseinom na nogama. A onda u vidjet gdje su oni po
noi dok smo mi u staji. Mi noas nismo u staji ali ja vidim staju i tako u otkrit
gdje su oni po noi.
322
William Faulkner
Leimo na slamarici, s nogama na mjeseini.

- Vidi - kaem - noge mi izgledaju crne. I tvoje noge izgledaju crne.
- Spavaj - kae Dewey Dell.
Do Jeffersona je jo dobar komad puta.
- Dewey Dell.
- to.
- Sad nije Boi, kako e onda bit tamo?
Ide okolo naokolo po sjajnim tranicama. Onda tranice idu sjajei se okolo na-
okolo.
- Hoe li to bit tamo?
- Onaj vlak. U izlogu.
- Spavaj sad. Sutra e vidjet je li tamo.
Moda sveti Nikola nee znat da su oni djeaci iz grada.
- Dewey Dell.
- Spavaj. On nee dat da ga dobije neko od gradskih djeaka.
Stajao je u izlogu, crven na tranicama, sjajnim tranicama koje idu okolo naoko-
lo. Srce me je boljelo kako je bio lijep. A onda sam vidio au i Jewela i Darla i de-
ka gospodina Gillespieja. Noge deka gospodina Gillespieja vire ispod njegove no-
ne koulje. Kad je uao u mjeseinu, vide mu se dlake na nogama. Oni idu oko kue
prema jabuci.
- to e sad napravit, Dewey Dell?
Otili su oko kue prema jabuci.
- Osjeam njezin vonj - kaem. - Da li ga i ti osjea?
- Tiho - kae Dewey Dell. - Vjetar je promijenio smjer. Spavaj.
I tako u uskoro saznat gdje oni borave preko noi. Oni dolaze oko kue, prelaze
dvorite obasjano mjeseinom, nose je na ramenima. Nose je dolje do staje, mjesec
sja na nju, tiho i ravnoduno. Onda se vraaju i ponovo ulaze u kuu. Dok su bili na
mjeseini, noge deka gospodina Gillespieja bile su dlakave. A onda sam priekao i
rekao Dewey Dell? i onda sam priekao i onda sam iao vidjet gdje su oni preko
noi i vidio sam neto to mi je Dewey Dell rekla nek nikom ne govorim.
DARL
323
William Faulkner
ini se kao da je iznikao iz mraka u tamnom otvoru vrata, vitak poput trkaeg ko-
nja onako, u donjem rublju, u prvom odsjaju plamena. Skae na zemlju s izrazom bi-
jesne nevjerice na licu. Vidio me je, premda ak nije okrenuo glavu ni oi u kojima
pliva vatra poput dvije male baklje. - Doi - kae, grabei dugim skokovima prema
staji.
Jo jedan trenutak tri posrebren mjeseinom, a onda se ocrta poput kakva
plonog lika izrezanog od lima prema nagloj i bezglasnoj eksploziji kad itavo
potkrovlje staje odjednom bukne plamenom kao da je bilo puno baruta. Prednji zid,
stoasto proelje s kvadratnim otvorom ulaza presjeenim samo pravokutnim zde-
pastim oblikom lijesa na drvenim kozliima poput kakva kubistikog kukca, otro se
ocrtava u svjetlu poara. Iza mene iz kue izlaze aa pa Gillespie i Mack i Dewey
Dell i Vardaman.
On zastaje kraj lijesa, naginje se, pogleda u mene, lice mu je srdito. Iznad naih
glava poar tutnji poput groma; zapahne nas hladan propuh; unutra jo uope nije
vrue i pregrt pljeve odjednom se podie i struja zraka ga hitro usisava i nosi preko
pregradaka staje gdje njiti jedan konj. - Brzo - kaem; - konji.
On jo trenutak srdito bulji u mene, zatim u krov iznad glave, a onda skoi prema
pregratku u kojem njiti konj. Konj se baca i udara kopitima, zvuk praskanja kopita
gubi se u tutnjanju vatre. Vatra zvui poput kakva beskonanog vlaka koji prelazi
preko nekakvog beskrajnog drvenog mosta. Gillespie i Mack protre kraj mene u
nonim kouljama do koljena, viui, glasovi su im slabi i piskavi i besmisleni, te u
isti mah izbezumljeni i tuni: - .....Krava.....Pregradak.....- Gillespiejeva nona kou-
lja leti ispred njega noena strujom zraka, napuhnuta oko njegovih dlakavih bedara.
Vrata pregratka su se zalupila. Jewel ih gura stranjicom i pojavljuje se, lea svi-
jenih u napeti luk, miii mu se ocrtavaju ispod potkoulje dok vue konja iz
pregratka, drei ga za glavu. U odsjaju plamena konjske se oi kolutaju ispunjene
mekom, brzom, divljom, mlijenoljeskavom vatrom; miii mu se gre i podrhtavaju
dok zamahuje glavom, odiui Jewela s poda. On ga nastavlja vui, polako, uz stra-
an napor; ponovo mi preko ramena dobacuje samo jedan srdit pogled, bijesan i kra-
tak. ak i kad su izali iz staje, konj se i dalje otimlje i rita prema ulazu, sve dok
Gillespie ne proe pokraj mene, potpuno gol, njegova nona koulja omotana je
mazgi oko glave, i udarcima ne istjera izluenog konja kroz vrata.
Jewel se vraa, trei; ponovo pogleda dolje u lijes. Ali ide dalje. - Gdje je krava?
- vie, prolazei kraj mene. Ja idem za njim. U pregratku, Mack se bori s drugom
mazgom. Kad je okrenula glavu, u odsjaju poara vidim kako se i njoj divlje kolutaju
oi, ali nije putala glasa od sebe. Samo je stajala tamo, motrei Macka preko rame-
na, zamahujui stranjim nogama prema njemu svaki put kad bi joj se pribliio. On
se osvre prema nama, njegova su usta i oi tri okrugle rupe u licu na kojem pjegice
324
William Faulkner
izgledaju kao engleski graak na tanjuru. Glas mu je tanak, kretav, dalek.

- Nita ne mogu.... - ini se kao da mu je zvuk otrgnut s usnica i odbaen nekud
daleko uvis, tako da njegove rijei dopiru do nas iz goleme daljine iscrpljenosti.
Jewel klizne mimo nas; mazga se hitro okrene i ritne, ali se on ve provukao do gla-
ve. Nagnem se Macku na uho:
- Koulja. Oko glave.
Mack zuri u mene. Zatim strgne koulju sa sebe i baca je mazgi preko glave, ona
odmah postaje posluna. Jewel urla na njega: - Krava? Krava?
- Otraga - vie Mack. - Zadnji pregradak.
Krava nas gleda dok ulazimo. Povukla se u kut, glava joj je sputena, jo preiva,
iako ubrzano. Ali se ne mie. Jewel je zastao, gledajui gore i odjednom promatramo
kako itav pod sjenika nestaje. Jednostavno se pretvara u plamen; po nama se osipa
rijetka kia varnica. On se osvre oko sebe. Gurnut pod jasle stoji tronoac za muu.
On ga dohvata i zamahuje njime prema daskama stranjeg zida. Lomi jednu dasku,
zatim drugu, treu; trgamo rukama preostale dijelove dasaka. Dok smo nagnuti kraj
otvora, neto se odostrag zalijee prema nama. To je krava; uz jedan jedini zvidavi
uzdah ona jurne meu nas i kroz otvor u poarom rasvijetljenu no, uspravljenog i
ukoenog repa to slii na metlu okrenutu uvis i prikucanu za donji dio njenih lea.
Jewel krene natrag u staju. - Hej - kaem; - Jewel! - Hvatam ga; on mi odbacuje
ruku. - Budalo - kaem - ne vidi da tuda vie ne moe proi? - Prolaz uz pregratke
slii na reflektor pretvoren u kiu. - Doi - kaem - idemo okolo, ovuda.
Kad smo proli kroz otvor, on pone trati. - Jewel - kaem, trei. On hitro za-
makne za ugao. Kad ja stiem do ugla, on je ve zamalo stigao do sljedeeg, ocrtava-
jui se u trku prema jarko rasvijetljenoj pozadini poput one figure izrezane od lima.
aa i Gillespie i Mack stoje malo dalje, promatrajui staju, ruiastu prema tmini
gdje je trenutno sjaj poara nadjaao svjetlost mjeseca. - Uhvatite ga! - viem. - Za-
ustavite ga!
Kad stiem pred staju, on se bori s Gillespiejem; jedan vitak u donjem rublju, dru-
gi potpuno gol. Slie na likove s kakva grkog friza, izdvojeni iz stvarnosti crvenim
odsjajem poara. Prije nego to uspijevam stii do njih, on je oborio Gillespieja na
zemlju, okrenuo se i otrao natrag u staju.
Zvuk poara postao je sada gotovo smiren, kao to se bilo smirilo huanje nabuja-
le rijeke. Promatramo kroz proscenij vrata koji postupno guta vatra kako Jewel
pognut tri do stranjeg dijela lijesa i naginje se nad njega. Za trenutak pogleda gore
i van prema nama kroz kiu zapaljenog sijena kao kroz zastor od plamteih perli i ja
vidim kako mu se usta oblikuju dok vie moje ime.
- Jewel! - vie Dewey Dell; - Jewel! - ini mi se kao da sad ujem njezin glas na-
325
William Faulkner
kupljen kroz zadnjih pet minuta i ujem je kako strue nogama i bori se, dok je aa i
Mack zadravaju, vriskajui - Jewel! Jewel! - Ali on vie ne gleda prema nama. Vidi-
mo kako mu se ramena napinju dok sam uspravlja lijes i puta ga da sklizne s kozli-
a. Uspravljen, lijes izgleda nevjerojatno dugaak, zakriva ga: ne bih vjerovao da bi
Addie Bundren trebalo toliko prostora da se udobno isprui u njemu; jo trenutak li-
jes ostaje uspravan dok kia varnica pada po njemu i odbija se u rasutim jatima kao
da se od dodira stvaraju nove vamice. A onda se lijes rui prema naprijed, postupno
dobivajui zamah, i otkriva Jewela i vamice to takoer i po njemu padaju u jatima
to se umnaaju, tako da se doimlje obavijen prozirnim oblakom vatre. Ne za-
ustavljajui se, lijes se prevrne i ponovo uspravlja, zatim se polako strovali naprijed
kroz zastor varnica. Ovog puta Jewel jae na njemu, drei se vrsto za njega, sve
dok lijes ne tresne o zemlju i odbaci ga naprijed i dalje od vatre, a Mack jurne u slabi
vonj oprenog mesa i udara dlanom po sve irim grimizno obrubljenim rupama to
se rascvjetavaju na njegovoj potkoulji poput cvjetova.
VARDAMAN
Kad sam iao vidjet gdje su oni preko noi, vidio sam neto Rekli su: - Gdje je
Darl? Kamo je otiao?
Odnijeli su je natrag pod jabuku.
Staja je jo uvijek bila crvena, ali to sad nije bila staja. Sruila se, a crveno je po-
letjelo u zrak u uskovitlanim oblacima. Staja je odletjela u zrak u vrtlogu malih crve-
nih komadia, prema nebu i zvijezdama, tako da su zvijezde uzmaknule.
A onda je Cash jo uvijek bio budan. Okretao je glavu s jedne strane na drugu,
lica mokrog od znoja.
- Hoe jo vode po njoj, Cash? - pitala je Dewey Dell.
Cashu je pocrnjela noga i stopalo. Drali smo svjetiljku i gledali u Cashovu nogu
i stopalo tamo gdje je bilo crno.
- Noga ti izgleda kao noga kakvog crnje, Cash. - rekao sam.
- Mislim da emo mu to morat razbit - rekao je aa.
- Koga vrapca ste mu to stavljali - rekao je gospodin Gillespie.
- Mislio sam da e je to uvrstit - rekao je aa. - Samo sam mu htio pomo.
Donijeli su komad eljezne ipke i eki. Dewey Dell je drala svjetiljku. Morali
su jako udarat. A onda je Cash zaspao.
- On sad spava - rekao sam. - Ne moe ga boljet dok spava.
326
William Faulkner
Samo se raspucalo. Nije otpalo.

- Skinut e mu i kou - rekao je gospodin Gillespie. - Kog vrapca ste mu to
stavljali. Nitko se od vas nije sjetio prvo namazat nogu mau?
- Samo sam mu htio pomo - rekao je aa. - Darl mu je to stavio.
- Gdje je Darl? - pitali su.
- Zar nitko od vas nije bio toliko pametan da se toga sjeti? - rekao je gospodin
Gillespie. - Mislio bih da e se barem on toga sjetit.
Jewel je leao na trbuhu. Lea su mu bila crvena. Dewey Dell mu je na njih stavi-
la lijek. Lijek je napravila od maslaca i ae, da izvue vatru. Onda su mu lea bila
crna.
- Jel te boli, Jewel? - pitao sam ga. - Lea ti izgledaju kao lea nekog crnje, Jewel
- rekao sam. Cashova noga i stopalo izgledaju kao da su od nekog crnje. Onda su mu
to otrgnuli s noge. Cashova je noga poela krvarit.
- Ti idi i lezi - rekla mi je Dewey Dell. - Trebao si ve spavat.
- Gdje je Darl? - pitali su.
On je tamo vani pod jabukom, s njom, lei na njoj. Tamo je kako se maka ne bi
vratila. Rekao sam. - Nee dat maki da joj doe blizu, Darl?
Mjeseina je i njega iarala mrljama svjetla i sjene. Na njoj su te are leale
mirno, ali su se na Darlu bibale gore-dolje.
- Ne treba plakat - rekao sam mu. - Jewel ju je spasio. Ne treba plakat, Darl.
Staja je jo uvijek crvena. Bila je jo crvenija od ovog. A onda je poletjela u
vrtlog, tjerajui zvijezde da uzmiu bjeei a nisu padale. Srce me je zaboljelo od
toga kao od vlaka.
Kad sam iao vidjet gdje su oni preko noi, vidio sam neto ali Dewey Dell kae
da to nikom ne smijem re
DARL
Ve neko vrijeme prolazimo mimo oglasnih ploa: drogerija, trgovina s odjeom,

ljekarija, automehaniara i kavana, a miljokazi pokazuju sve manje brojke, sve se na-
padnije umnoavaju: 4 km, 3 km. S vrha brda, kad smo se ponovo popeli u kola, vi-
dimo dim, nizak i ravan, naizgled nepokretan u to mlitavo poslijepodne.
- Jel to kud idemo, Darl? - kae Vardaman. - Jel to Jefferson? - I on je smravio;
poput naih, lice mu ima napet, odsutan i izmuen izraz.
327
William Faulkner
- Da - kaem. On die glavu i gleda u nebo. Visoko prema nebu oni lebde u
koncentrinim krugovima, poput dima, ne pokazujui pod vanjskim prividom oblika
i cilja nikakvu naznaku kretanja, unaprijed ili unazad. Ponovo se penjemo u kola
gdje Cash lei na lijesu, s nazubljenim komadima razlomljenog cementa oko noge.
Jadne mazge klonulo klopou i zveckaju niz brijeg.
- Morat emo ga odvest doktoru - kae aa. - Pretpostavljam da nam nema dru-
ge. - Kroz Jewelovu koulju na leima, tamo gdje ga se tkanina dotie, probijaju
crne, masne mrlje. ivot se rodio u dolinama. Na brda su ga odnijeli davno proli
strahovi, davno prole poude, davno prola oajavanja. Zato mora pjeaiti uzbrdo
da bi se mogao spustiti u kolima.
Dewey Dell sjedi na prednjem sjedalu, u krilu joj je onaj paketi umotan u novi-
ne. Kad smo stigli u podnoje brda gdje se cesta izravnava izmeu gustih zidova od
stabala, ona se pone utke ogledavati naokolo, gledajui s jedne strane ceste na dru-
gu. Naposljetku ree,
- Ja moram stat.
aa je pogleda, njegov jadni profil odaje zlovoljno predvianje i srditost. Ne
ustavlja mazge. - Zbog ega?
- Moram u grmlje - kae Dewey Dell.
aa ne ustavlja mazge. - Ne moe ekat dok doemo u grad? Sad nema vie od
kilometra i pol.
- Stani - kae Dewey Dell. - Moram u grmlje.
aa zaustavi kola nasred ceste i mi gledamo Dewey Dell kako silazi, nosei svoj
zamotuljak. Ne osvre se.
- Zato ne ostavi kolae ovdje? - kaem. - Mi emo ti ih pazit.
Ona nastavlja silaziti, ne gledajui prema nama.
- Kako bi znala gdje treba oti ako bi ekala da doemo u grad? - kae Varda-
man. - Gdje bi to ila napravit u gradu, Dewey Dell?
Ona pokupi zamotuljak s kola, okrene se i nestane meu stablima i grmljem.
- Nemoj ostat due nego to mora - kae aa. - Nemamo vremena za gubljenje.
- Ona ne odgovara. Nakon nekog vremena, ak je vie i ne ujemo. - Trebali smo
napravit kako su nam rekli Armstid i Gillespie i javit unaprijed da se grob iskopa i
pripremi - kae.
- Zato nisi? - kaem. - Mogao si telefonirat.
- Zato? - kae Jewel. - K vragu, koji od nas nije u stanju iskopat rupu u zemlji?
Iza brda dolazi neki automobil. Uspori i pone trubiti. Vozi uz rub ceste u maloj
brzini, vanjski su mu kotai u jarku, prolazi nas i ide dalje. Vardaman ga gleda dok
328
William Faulkner
se ne izgubi s vida.
- Koliko je jo daleko, Darl?
, - Nije daleko - kaem.
- Trebali smo tako napravit - kae aa. - Samo, nisam htio bit duan nikom,
osim onima koji su njena krv.
- K vragu, koji od nas nije u stanju iskopat prokletu rupu u zemlji? - kae Jewel.
- Nije pristojno tako govorit o njezinom grobu - kae aa. - Vi ne znate kako je
to. Vi je nikad niste pravo voljeli, nitko od vas. - Jewel ne odgovori. Sjedi pomalo
ukoeno, nastojei izbjei da mu koulja dodiruje lea. Lice mu je crveno, bra-
da prkosno uzdignuta.
Dewey Dell se vraa. Gledamo je kako izlazi iz grmlja, nosei onaj zamotuljak i
kako se uspinje u kola. Sad na sebi ima svoju nedjeljnu haljinu, ogrlicu, cipele i ara-
pe.
- Mislim da sam ti rekao da tu odjeu ostavi kod kue - kae aa. Ona ne odgo-
vara, ne gleda nas. Odloi zamotuljak na kola i popne se. Kola krenu.
- Koliko jo ima brda, Darl? - pita Vardaman.
- Samo jo jedno - kaem. - Sljedee se uspinje ravno u grad.
Ovo je brdo crveni pijesak, obrubljeno na obje strane crnakim kolibama; ispred
nas proteu se prema nebu brojne telefonske ice, a sat na zgradi suda uzdie se viso-
ko meu kronjama stabala. Kotai tiho ute u pijesku, kao da sama zemlja eli uti-
ati na ulazak. Silazimo na mjestu gdje poinje uzbrdica.
Hodamo iza kola, kotai ute, prolazimo pokraj koliba gdje se na vratima iznena-
da pojavljuju lica iskolaenih oiju. ujemo iznenaene glasove, uzvike. Jewel se
ogledavao s jedne strane na drugu; sad gleda ravno naprijed i ja vidim kako mu ui
postaju jo tamnije crvene od bijesa. Tri Crnca hodaju uz cestu ispred nas; oko tri
metra ispred njih hoda jedan bijelac. Kad prolazimo pokraj Crnaca, njihove se glave
naglo okreu s onim izrazom zaprepatenja i nagonskog zgraanja. - Gospode Boe -
kae jedan - to to imaju u tim kolima?
Jewel se naglo okrene. - Kukini sinovi - kae. Kad to kae nalazi se u ravnini s
onim bijelcem koji je zastao. ini se da se Jewelu na trenutak zamrailo pred oima,
jer se okrenuo prema tom bijelcu.
- Darl! - zazove Cash iz kola. Grabim Jewela. Bijelac je ustuknuo malo, lica jo
uvijek objeena od iznenaenja, a onda mu se vilice stegnu, stie zube. Jewel se na-
ginje nad njim, miii oko brade su, mu pobijelili,
- to si rekao? - kae.
- Hej - kaem. - Ne misli on nita loe, gospodine. Jewel - kaem. Kad ga do-
329
William Faulkner
dirnem, on zamahne akom na ovjeka. Grabim ga za ruku; borimo se. Jewel uope
ne gleda u mene. Pokuava osloboditi ruku. Kad ponovo pogledam onog ovjeka, on
u ruci ima otvoreni no.
- Stanite, gospodine - kaem; - ja ga drim. Jewel - kaem.
- Misli zato to je prokleti gradski fifiri - kae Jewel, zadihano, pokuavajui se
otrgnuti od mene. - Kukin sin - kae.
ovjek se pokrene. Poinje se uljati oko mene, motrei Jewela, no dri nisko uz
bok. - Nee mene nitko tako zvati - kae. aa je siao s kola, Dewey Dell dri
Jewela, odguruje ga. Ja ga putam i okreem se onom ovjeku.
- ekajte - kaem. - On nita ne misli time. Bolestan je; sino je u poaru dobio
opekline, nije pri sebi.
- Ne tie me se - kae ovjek. - Nee meni nitko rei da sam kukin sin.
- On je mislio da ste vi njemu neto rekli - kaem.
- Uope mu nita nisam rekao. Nikad ga dosad nisam vidio.
- Za Boga - kae aa. - Za Boga.
- Znam - kaem. - Nije on nita mislio. Povui e to to je rekao.
- Hajde onda, nek povue.
- Vi maknite no pa e povui.
ovjek me gleda. Gleda Jewela. Jewel je sad miran.
- Maknite no - kaem.
ovjek sklopi no.
- Za Boga - kae aa. - Za Boga.
- Jewel, reci mu da nisi nita mislio - kaem.
- Mislio sam da je neto rekao - kae Jewel. - Samo zato to je...
- uti - kaem. - Reci mu da nisi tako mislio.
- Nisam tako mislio - kae Jewel.
- I bolje da nije - kae onaj ovjek. - Rei mi da sam...
- Mislite da vam se on to boji re? - kaem.
ovjek me pogleda. - To nisam rekao - kae.
- Nemoj to ni mislit - kae Jewel.
- Zaepi - kaem. - Doi. Vozi, aa.
Kola krenu. Onaj ovjek stoji i promatra nas. Jewel se ne osvre. - Jewel bi ga
prebio - kae Vardaman.
Pribliavamo se vrhu uzbrdice, preko koje vodi ulica, gdje automobili voze amo-
330
William Faulkner
tamo; mazge vuku kola uz kosinu, na vrh i na ulicu. aa ih zaustavlja. Ulica vodi
dalje naprijed, do mjesta gdje se otvara trg i gdje spomenik stoji ispred zgrade
suda. Ponovo ulazimo u kola dok se glave oko nas okreu s onim izrazom koji
poznajemo; ulazimo svi osim Jewela. On ne ulazi u kola, premda su kola opet krenu-
la. - Ulazi, Jewel - kaem. - Doi. Idemo odavde. - Ali on ne ulazi. Umjesto toga,
stavlja nogu na glavinu stranjeg kotaa, uhvativi jednom rukom motku koja podu-
pire uzdunu stranu kola i dok se glavina glatko okree pod njegovim stopalom, pri-
vue drugu nogu te ui tamo, zurei ravno naprijed, nepokretan, mrav, ukoe-
nih lea, kao da je istesan tako, u unju, iz komada suhog drveta.
CASH
Drugo nismo mogli. Mogli smo ili poslat njega u Jackson ili pustit da nas
Gillespie tui, jer on je nekako znao da je Darl podmetnuo vatru. Ne znam kako je to
znao, ali znao je. Vardaman ga je vidio kako to radi, ali on se kune da nikom nije re-
kao, samo Dewey Dell i da mu je ona rekla da to nikom ne govori. Ali Gillespie je
znao. Ali on bi to posumnjao prije ili kasnije. Mogao je to otkrit one noi, jed-
nostavno gledajui kako se Darl ponaa.
I tako aa ree - Reko bih da nam nema druge - a Jewel ree,
- Hoe ga sad sredit?
- Sredit? - upita aa.
- Uhvatit ga i vezat - ree Jewel. - Dovraga, hoe ekat da ti zapali prokleta
kola i mazge?
Ali nije bilo nikakve potrebe za to. - Nema nikakve potrebe za to - rekoh. - Moe-
mo priekat dok ona ne bude pod zemljom. - Ako e neki momak ostatak svog ivo-
ta provest u zatvoru treba mu pustit da doivi onoliko zadovoljstva koliko moe,
prije nego ode tamo.
- Pretpostavljam da bi trebao bit tamo s nama - kae aa. - Sam Bog zna kakva
je to kunja za mene. ini se da nesrei nema kraja kad jednom pone.
Katkad nisam ba siguran jel itko ima pravo re kad je neki ovjek lud, a kad
nije. Katkad mislim da nitko od nas nije naisto lud i nitko od nas nije naisto pri
zdravoj pameti, sve dok mi ostali ne ponemo o njemu tako govorit. Izgleda, nije to-
liko vano to netko napravi, nego kako veina ljudi gleda na njega kad to napravi.
Jer Jewel je previe nemilostiv prema njemu. Dakako, Jewel je morao dat svog
konja da bismo je mogli dopremit ovako blizu grada i u stanovitom smislu Darl je
331
William Faulkner
pokuao zapalit vrijednost tog konja. Ali meni je vie nego jednom prola kroz gla-
vu misao, prije nego to smo preli rijeku i poslije, kako bi bio pravi Boji blagoslov
kad bi je On uzeo iz naih ruku i uklonio je na nekakav ist nain i inilo mi se da se
Jewel na neki nain suprotstavlja Bogu kad se onako trudio da je izvue iz rijeke i
onda, kad je Darl vidio da izgleda kao da e netko od nas morat neto uinit, goto-
vo mogu vjerovat da je pravo uinio, na neki nain. Ali mislim da nita ne opravda-
va podmetanje vatre pod neiju staju i ugroavanje njegove stoke i unitavanje nje-
gove imovine. Po tome se, ja mislim, vidi da je netko lud. Po tome se vidi da on ne
moe gledat na stvari onako kako na njih gledaju drugi ljudi. I mislim da se s njim
nita drugo ne moe uinit nego ono za to veina ljudi kae da je pravo.
Ali, na neki nain, teta to je tako. Ljudi su izgleda odbacili stari dobri nauk koji
kae da avle uvijek treba do kraja zabit i rubove dobro obradit kao da radi za sebe
i za vlastitu udobnost. ini se kao da neki ljudi imaju glatke, lijepe daske da od njih
grade sudske zgrade, a drugi imaju samo neotesana brvna prikladna za gradnju koko-
injca. Ali bolje je sagradit vrst kokoinjac, nego traljavu zgradu suda, a kad je i
jedno i drugo sagraeno loe ili sagraeno dobro, ovjek se nema zato osjeat bolje
ili loije, ni zato to je radio dobro, ni zato to je radio traljavo.
I tako smo poli ulicom prema trgu, a on ree: - Bolje je da prvo odvezemo Casha
doktoru. Moemo ga ostavit tamo i poslije se vratit po njega. - To je to. To je zato
to smo se ja i on rodili nablizu jedan iza drugog, a prolo je skoro deset godina prije
nego su poeli stizat Jewel i Dewey Dell i Vardaman. Osjeam da su mi i oni rod,
jasno, ali ne znam. I to to sam najstariji i to sam ve razmiljao o onom to je on
napravio: ne znam.
aa se zagledao u mene, pa u njega, vaui bezubim ustima.
- Samo vozi - rekoh. - Prvo emo to obavit.
- Ona bi eljela da svi budemo tamo - kae aa.
- Hajdmo prvo odvest Casha doktoru - ree Darl. - Ona e priekat. eka ve
devet dana.
- Ne znate vi kako je to - kae aa. - Netko s kim si bio mlad i ti si ostario u njoj,
a ona je ostarila u tebi, i vide kako dolazi starost to je bio netko koga si mogao ut
da kae nije vano i znat da je to istina izvan ovog surovog svijeta i svih alosti i
kunji koje ovjek prolazi. Vi to ne znate.
- Morat emo jo i kopat - rekoh.
- Armstid i Gillespie su ti lijepo rekli da javi ljudima nek iskopaju raku - ree
Darl. - Zar ti, Cash, ne bi htio odmah ii Peabodyju?
- Vozite dalje - rekoh. - Sad mi je sasvim dobro. Najbolje se drat reda kad se
neto radi.
332
William Faulkner
- Da je bar iskopana raka - kae aa. - A jo smo zaboravili uzet nau lopatu.
- Tako je - ree Darl. - Ja u oti u eljezariju. Morat emo je kupit.
- To e kotat novaca - kae aa.
- ao ti je toliko potroit na nju? - kae Darl.
- Idi i kupi lopatu - ree Jewel. - ekaj. Daj meni novac.
Ali aa nije zaustavio kola. - Raunam da moemo negdje nabavit lopatu - ree.
- Raunam da ovdje ima kranskih dua. - I tako Darl ostane sjedit i vozimo dalje,
a Jewel ui na stranjoj strani kola i zuri Darlu u potiljak. Izgledao je kao jedan od
onih buldoga, onih pasa koji uope ne laju, dok je tako uao tamo uz ue napeto
preko stranjeg otvora, motrio plijen i ekao kad e na njega skoit.
Sjedio je tako itavo vrijeme dok smo stajali pred kuom gospoe Bundren, iz
koje se ula muzika, motrio je Darlov potiljak onim svojim tvrdim blijedim oima.
U kui je svirala muzika. To je bio jedan od onih grafofona. Zvualo je kao pravo,
kao da sviraju muzikanti.
- Hoe da odemo Peabodyju? - ree Darl. - Oni mogu ovdje ekat i re ai, a ja
u te odvest Peabodyju i vratit se po njih.
- Ne - rekoh. Bolje da prvo nju stavimo pod zemlju, sad kad smo ve tako blizu i
samo ekamo da aa posudi lopatu. On je vozio ulicom dok nismo uli muziku.
- Moda ovdje imaju kakvu - ree. Zaustavio je kola pred kuom gospoe Bun-
dren. Kao da je znao. Ponekad mislim, kad bi bar radin ovjek mogao naslutit rad
tako dobro kao to lijenina moe naslutit ljenarenje. I tako, zaustavio je kola tamo
kao da je znao, ispred te male nove kue gdje je svirala muzika. ekali smo tamo,
sluali. Moda sam se mogao cjenkat sa Surattom da spusti cijenu onom svom na
pet dolara. Ugodna je to stvar, muzika. - Moda ovdje imaju kakvu - kae aa.
- Hoe da ide Jewel - kae Darl. - ili misli da je bolje da idem ja?
- Mislim da je bolje da idem ja - kae aa. On sie s kola i ode puteljkom pa oko
kue do stranjeg ulaza. Muzika prestane, pa opet zapone.
- Dobit e je, vidjet e - ree Darl.
- Aha - rekoh. On je to rekao kao da zna, kao da moe vidjet kroz zidove i znat
to e se dogodit u sljedeih deset minuta.
Samo, trajalo je due od deset minuta. Muzika je prestala i prilino dugo nije opet
poela svirat, dok su ona i aa razgovarali iza kue. Mi smo ekali u kolima.
- Daj da te odvezem natrag do Peabodyja - ree Darl.
- Ne - rekoh. - Prvo emo nju stavit u zemlju.
- Ako se on ikad vrati - ree Darl. Poeo je psovat. Poeo je silazit s kola. - Idem
- ree.
333
William Faulkner
Onda smo vidjeli au kako se vraa. Dolazio je oko kue, s dvije lopate. Stavio
ih je u kola i popeo se i krenuli smo dalje. Muzika nije ponovo poela svirat. aa
je gledao natrag prema kui. Malo je kao podigao ruku i vidio sam kako se zastor
malko odmie ustranu i njeno lice na prozoru.
Ali najudnija od svega bila je Dewey Dell. To me iznenadilo. Jasno mi je itavo
vrijeme zato ljudi za njega govore da je udan, ali ba zato se nitko nije na njega
mogao uvrijedit. inilo se kao da je on izvan toga, ba kao i ti, i srdit se zbog
tog bilo bi kao da se srdi na lokvu koja te poprskala kad si stao u nju. Osim toga,
oduvijek mi se nekako inilo da izmeu njega i Dewey Dell postoje nekakve tajne.
Da sam mogao re kako ona nekog od nas voli vie od drugih, rekao bih da je to
Darl. Ali kad smo zatrpali raku i pokrili grob i izvezli se kroz vrata groblja i skrenuli
na put gdje su ti ljudi ekali, kad su oni izali i krenuli prema njemu i on se trgnuo
unazad, Dewey Dell je bila ta koja je skoila na njega, ak i prije nego to ga je
Jewel uspio dohvatit. I tada mi se uinilo da znam kako je Gillespie znao o tom
kako se zapalila njegova staja.
Ni rijei nije rekla, nije ga ak ni pogledala, ali kad su mu ti ljudi rekli to hoe i
kad su prili da ga vode i on se trgnuo unazad, skoila je na njega kao divlja maka,
tako da ga je jedan od tih momaka morao pustit da nju zadri, a ona ga je grebla
i napadala poput divlje make, dok su drugi momak i aa i Jewel bacili Darla na
zemlju i drali ga dolje, oborenog na lea, a on je gledao u mene.
- Mislio sam da bi mi ti rekao - ree. - Nikad nisam mislio da mi ti ne bi rekao.
- Darl - rekoh. Ali on se ponovo poeo borit, on i Jewel i onaj momak, a drugi je
drao Dewey Dell i Vardaman je vikao, a Jewel je govorio,
- Ubijte ga. Ubijte tog kukinog sina.
Nije bilo dobro tako. To nije bilo dobro. Ne moe pobje od loe napravljenog
posla. Ne moe. Pokuao sam mu to re, ali on je samo rekao: - Mislio sam da bi
mi ti rekao. Ne kaem da ja - rekao je, a onda se poeo smijat. Onaj drugi mo-
mak odvukao je Jewela od njega i on je sjedio tamo na zemlji i smijao se.
Pokuao sam mu re. Da sam se barem mogao pomaknut, sjest makar. Ali po-
kuao sam mu re i on se prestao smijat i pogledao je gore u mene.
- Ti eli da idem? - rekao je.
- Bit e bolje za tebe - rekao sam. - Tamo e bit mimo, nitko te nee gnjavit i
slino. Bit e bolje za tebe, Darl - rekao sam.
- Bolje - rekao je. Opet se poeo smijat. - Bolje - rekao je. Jedva je to mogao
izgovorit od smijeha. Sjedio je na zemlji, a mi smo ga gledali, i smijao se i smijao.
Nije bilo dobro. Nije bilo dobro tako. Proklet bio ako ja tu mogu vidjet neto
emu se moe smijat. Jer jednostavno nema toga ime moe opravdat namjerno
334
William Faulkner
unitavanje onog to je neki ovjek sagradio vlastitim znojem i u to spremio plod

svoga znoja.
Ali nisam ba siguran da itko ima pravo re tko je lud a tko nije. ini se kao da je
u svakom ovjeku neki stvor koji je izvan zdravog razuma ili ludila i koji promatra
razumne i lude postupke tog ovjeka s jednakim uasom i jednakim zaprepatenjem.
PEABODY
Rekoh - Pretpostavljam da bi ovjek kad se nae u kripcu mogao pustiti Billa

Varnera da ga pokrpa kao kakvu prokletu mazgu, ali vrag me odnio ako ovjek koji
dopusti Anseu Bundrenu da ga lijei sirovim cementom nema vie rezervnih nogu od
mene.
- Oni su mi samo mislili malo olakat - ree on.
- Mislili, vraga - rekoh. - I koga je vraga Armstid mislio kad im je dopustio da te
ponovo stave na ta kola?
- Poelo se jako osjeat - ree on. - Nismo imali vremena ekat. - Samo sam ga
pogledao. - Nita me nije smetalo - ree.
- Nemoj mi tu leati i uvjeravati me da si se est dana vozio sa slomljenom nogom
na kolima bez opruga i da te nita nije smetalo.
- Nije me jako smetalo - ree on.
- Hoe rei, nije jako smetalo Ansea - rekoh. - Kao to ga nije smetalo oboriti
onog jadnika na zemlju nasred javne ceste i pustiti da mu stave lisice kao kakvom
prokletom ubojici. Nita mi nemoj govoriti. I nemoj mi rei da te nee smetati to
e izgubiti metar i neto koe dok ti skinemo taj cement. I nemoj mi rei da te nee
smetati to e ostatak ivota morati epati naokolo na jednoj kraoj nozi - ako uope
bude mogao hodati. Beton - rekoh. - Svemogui Boe, zato te Anse nije odnio
do najblie pilane i gurnuo ti nogu pod pilu? To bi je sigurno izlijeilo. A onda ste vi
mogli gurnuti pod pilu njegovu glavu i izlijeiti cijelu obitelj... Gdje je, uostalom,
Anse? to je sad smislio?
- Vraa one lopate koje je posudio - ree on.
- Tono - rekoh. - Naravno, morao je posuditi lopatu da zakopa enu. Kad ve nije
mogao posuditi rupu u zemlji. teta to niste i njega strpali unutra... Boli li ovo?
- Nije vrijedno spomena - ree on, a kapljice znoja krupne poput pekula cijedile
su mu se niz lice i lice mu je imalo boju otprilike kao bugaica.
- Naravno da nije - rekoh. - Negdje idueg ljeta moi e lijepo epati naokolo na
335
William Faulkner
toj nozi. Onda te to nee smetati, nee biti vrijedno spomena... Ako si uope imao
neto to se moe zvati sreom, moglo bi se rei da si imao sree to je to ista noga
koju si ranije slomio - rekoh.
- To kae i aa - ree on.
MacGOWAN
Sluajno sam bio iza ormaria s lijekovima, toio sam si malo preljeva od okola-
de, kad se Jody vrati i kae. - uj, Skeet, tamo naprijed je jedna enska koja trai
doktora i kad sam pitao Kakvog doktora traite, rekla je da trai doktora koji ovdje
radi i kad sam joj rekao Ovdje ne radi nikakav doktor, samo je stajala tamo i gledala
na ovu stranu, prema stranjem dijelu.
- Kakva je to enska? - kaem. - Reci joj da ode gore Alfordu.
- Seljanka - kae Jody.
- Poalji je u sud - kaem - Reci joj da su svi doktori otili u Memphis na Skupti-
nu brijaa.
- U redu - kae on, odlazei. - Prilino dobro izgleda za curu sa sela - kae.
- ekaj - kaem mu. On prieka i ja odem i provirim kroz pukotinu. Ali stajala je
okrenuta leima svjetlu i nisam mogao razaznati nita drugo osim da ima dobre
noge. - Je li mlada, to ti se ini? - kaem.
- Izgleda prilino dobar komad enske, za curu sa sela - kae on.
- Dri ovo - kaem, pruajui mu okoladu. Skinuo sam pregau i otiao tamo.
Izgledala je prilino dobro. Jedna od onih crnookih koje izgledaju kao da bi te lako
mogle ubosti noem ako ih prevari. Izgledala je prilino dobro. U duanu nije bilo
nikoga osim nas; bilo je vrijeme ruka.
- Izvolite, to ste trebali? - kaem.
- Jeste vi doktor? - kae ona.
- Dakako - kaem. Ona prestane gledati u mene i stane se nekako ogledavati na-
okolo.
- Moemo oti tamo natrag? - kae.
Bilo je tek podne i etvrt, ali sam otiao i rekao Jodyju neka malo kao pripazi i za-
fuka ako se stari pojavi, premda se on nikad nije vraao prije jedan.
- Bolje se ostavi toga - kae Jody. - Stari e te izbaciti krmom naprijed dok ne
trepne.
336
William Faulkner
- On se nikad ne vraa prije jedan - kaem. - Vidio si da je otiao u potu. Ti samo

pripazi i funi mi ako ga vidi.
- to e napraviti? - kae on.
- Ti samo gledaj ide li stari. Priat u ti kasnije.
- Nee mene pustiti da uzmem repete? - kae on.
- to ti, dovraga, misli da je ovo? - kaem: - Rasplodna farma? Ti samo pazi da
ne naie stari. Ja idem s njom pretresti neka pitanja.
I tako sam otiao otraga. Zastao sam pred zrcalom i zagladio kosu, zatim sam oti-
ao iza ormaria za lijekove, gdje je ona ekala. Naao sam je kako gleda u ormari s
lijekovima, a onda pogleda u mene.
- Onda, gospoo - kaem ja; - kakve imate tegobe?
- One enske stvari - kae ona, paljivo me motrei. - Imam novaca - kae.
- Ah - kaem ja. - Imate enske stvari ili elite dobiti enske stvari? Ako je tako,
doli ste pravom doktoru. - Ti seljaci. Pola njih ne zna to hoe, a ostatak ne zna rei
to to hoe. Sat je pokazivao podne i dvadeset.
- Ne - kae ona.
- Ne, koje? - kaem ja.
- Nisam dobila - kae ona. - To je to. - Gleda me. - Imam novaca - kae.
Postalo mi je jasno o emu ona govori.
- Oh - kaem. - Ima neto u trbuhu to bi eljela da nema. - Ona me gleda. -
Htjela bi imati malo vie ili malo manje, ha?
- Imam novaca - kae ona. - On je rekao da mogu za to neto dobit u drogeriji.
- Tko je to rekao? - kaem.
- On - kae ona, gledajui me.
- Ne eli rei ime - kaem ja. - Onaj koji ti je stavio taj ir u trbuh? On ti je to re-
kao? - Ona uti. - Nisi udana, jel tako? - kaem. Nisam vidio nikakav prsten. Ali oni
tamo po svoj prilici nisu jo ni uli da ljudi kod vjenanja rabe prstenje.
- Imam novaca - kae ona. Pokazuje mi ga, zavezanog u rupi: novanicu od de-
set dolara.
- Bogami, ima - kaem. - On ti je to dao?
- Da - kae ona.
- Koji? - kaem. Ona me gleda. - Koji ti je od njih to dao?
- Nema nego jedan - kae. Gleda me.
- Daj, molim te - kaem. Ona uti. Nezgoda je s podrumom to ima samo jedan
izlaz, a taj vodi natrag u duan po unutranjim stubama. Sat pokazuje dvadeset pet
337
William Faulkner
minuta do jedan. - Takva zgodna cura kao to si ti - kaem.

Ona me gleda. Pone ponovo zavezivati novac u rupi. - Ispriaj me na trenutak
- kaem. Obiem ormari s lijekovima. - Jesi uo za onog momka koji je iaio
uho? - kaem. - Nakon toga nije vie uo ni sam sebe kad bi se podrignuo.
- Bolje ti je da je otpremi odatle prije nego to stari doe - kae Jody.
- Ako bude stajao tamo naprijed, gdje te on plaa da stoji, nee uhvatiti nikog
osim mene - kaem.
On krene, polako, prema prednjem dijelu. - to joj radi, Skeet? - kae.
- Ne mogu ti rei - kaem ja. - Ne bi bilo etino. Idi tamo i straari.
- uj, Skeet - kae on.
- Ah, nestani - kaem. - Ne radim nita, samo piem recept.
- On ti moda nee nita zbog te enske tamo otraga, ali ako otkrije da si petljao
oko tog ormaria za lijekove, tresnut e te nogom u krmu da e se skotrljati niz te
stepenice ravno do podruma.
- Mene su udarali nogom u krmu vei gadovi od njega - kaem. - Idi sad tamo i
pazi da ne naie.
I tako se vratim natrag. Sat pokazuje petnaest minuta do jedan. Ona vezuje novac
u rupi. - Vi niste doktor - kae.
- Naravno da jesam - kaem. Ona me promatra. - Izgledam ti previe mlad ili sam
previe zgodan? - kaem. - Imali smo neko ovdje hrpu starih klimavih doktora - ka-
em. - Jefferson je neko bio za njih neka vrsta doktorskog starakog doma. Ali po-
sao je poeo opadati i ljudi su stalno bili zdravi, sve dok jednog dana nisu otkrili da
se ene jednostavno nisu htjele razboljeti. Onda su otjerali sve te stare doktore i
pozvali nas mlade i zgodne koji e se sviati enama i onda su ene opet poele po-
bolijevati i posao se popravio. To rade svuda u cijeloj zemlji. Nisi ula za to? Moda
zato to ti nikad nije trebao doktor.
- Treba mi sad - kae ona.
- I dola si pravome - kaem joj ja. - Ve sam ti to rekao.
- Imate neto za to? - kae ona. - Imam novaca.
- Pa sad - kaem ja - naravno, doktor mora svata nauiti dok ui praviti smotke
kalomela{2}, ne moe to izbjei. Ali to se tie tvojih tegoba, nisam ba siguran.
- On mi je rekao da mogu neto dobit. Rekao mi je da to mogu dobit u drogeriji.
- Je l ti rekao kako se to zove? - kaem. - Najbolje je da ode k njemu i pita ga.
Ona prestane gledati u mene i pone kao motati onaj rupi po rukama. - Neto
moram napravit - kae.
338
William Faulkner
- Koliko ti je stalo do tog da neto poduzme? - kaem. Ona me pogleda. - Na-

ravno, doktor naui svakakve stvari za koje ljudi ne misle da ih on zna. Ali ne smije
rei sve to zna. To je protuzakonito.
Jody se javi iz prednjeg dijela duana. - Skeet.
- Ispriaj me trenutak - kaem. Odem u prednji dio. - Vidi ga? - kaem.
- Jo nisi gotov? - kae on. - Moda bi bilo bolje da ti doe ovamo i pazi, a
mene pusti da obavim te konzultacije.
- A moda ti snese jaje - kaem. Vratim se natrag. Ona me gleda. - Ti, naravno,
shvaa da bi mene mogli strpati u zatvor ako uinim to to eli - kaem. - Izgubio
bih dozvolu i onda bih morao ii raditi. Shvaa to?
- Imam samo deset dolara - kae ona. - Ostatak bih mogla donijet drugi mjesec,
moda.
- Pih - kaem ja - deset dolara? Vidi, ja ne mogu odrediti cijenu svom znanju i
vjetini. Ali to sigurno nije nekakav bijedni, triavi desetak.
Ona me gleda. Uope ne trepe. - Onda, to hoe?
Sat pokazuje etiri minute do jedan. I tako odluim da e biti bolje da je otpravim.
- Pogaaj tri puta, a onda u te otpratiti do izlaza - kaem.
Ona uope ne trepe. - Moram neto uinit - kae. Osvrne se iza sebe i oko sebe,
zatim pogleda prema prednjem dijelu duana. - Prvo mi dajte ljekariju - kae.
- Hoe rei, spremna si to uzeti odmah sada? - kaem. - Ovdje?
- Prvo mi dajte ljekariju - kae ona.
I tako uzmem menzuru i okrenem se kao leima prema njoj i uzmem bocu koja je
izgledala u redu, jer bi ovjek koji ostavlja otrov da se povlai naokolo u neoznae-
noj boci svakako zasluio da ga se strpa u zatvor. Vonjalo je na terpentin. Ulio
sam malo toga u au i dao joj. Ona pomirie, gledajui me preko ae.
- Smrdi po terpentinu - kae.
- Aha - kaem. - To je tek poetak terapije. Vrati se noas u deset sati pa u ti dati
ostatak lijeka i obaviti operaciju.
- Operaciju? - kae ona.
- Nee te boljeti. To si ve iskuala. ula si za ono klin se klinom, i to?
Ona me gleda. - Hoe li djelovat? - kae.
- Jasno da hoe. Ako se vrati i dobije to ti treba.
I tako ona popije to to je bilo u ai ne trepnuvi okom i izie. Ja odem u prednji
dio duana.
- Jesi li dobio? - pita Jody.
339
William Faulkner
- to to? - kaem.
- Daj, molim te - kae on. - Ne boj se, neu ti je pokuati preoteti.
- Ah, nju misli - kaem. - Samo je traila nekakvu triavu ljekariju. Ima gadan
proljev i bilo ju je sram rei to pred nepoznatim mukarcem.
Ovo je bila moja no, u svakom sluaju, zato sam pomogao starom gadu da pre-
broji utrak i donio sam mu eir i ispratio ga iz duana u pola devet. Otiao sam s
njim do ugla i gledao za njim dok nije proao ispod dvije uline svjetiljke i izgu-
bio mi se iz vida. Onda sam se vratio u duan i ekao do pola deset pa sam utrnuo
svjetla u prednjem dijelu i zakljuao vrata, a ostavio sam samo jedno svjetlo straga,
zatim sam otiao otraga i usuo talk u est kapsula i malo kao poistio podrum i
onda sam bio sasvim spreman.
Dola je tono u deset, prije nego to je sat prestao otkucavati. Otvorio sam joj
vrata i ona je ula brzim koracima. Pogledao sam kroz vrata, ali nije bilo nikog osim
nekog djeaka u kombinezonu koji je sjedio na rubu plonika. - Treba neto? - pitao
sam ga. Nita nije odgovorio, samo me je gledao. Zakljuao sam vrata i ugasio
svjetlo i otiao otraga. Ona je ekala. Sad me nije gledala.
- Gdje je to? - rekla je.
Pruio sam joj kutiju s kapsulama. Drala je kutiju u ruci, gledajui u kapsule.
- Sigurni ste da e to djelovat? - upita.
- Siguran sam - kaem joj. - Kad dobije ostatak terapije.
- Gdje u je dobit? - pita me ona.
- Dolje u podrumu - kaem joj ja.
VARDAMAN
Sad je ire i svjetlije, ali duani su mrani jer su svi otili kui. Duani su mrani,
ali svjetla prolaze preko izloga kad mi prolazimo. Svjetla su u stablima oko zgrade
suda. Ona noe u kronjama, ali zgrada suda je mrana. Sat na njoj gleda na eti-
ri strane, jer on nije mraan. Ni mjesec nije mraan. Nije jako mraan. Darl je otiao
u Jackson je moj brat Darl je moj brat. Samo to je prijeko, na onu stranu, sjaji se na
tranicama.
- Hajdmo onuda, Dewey Dell - kaem.
- Zato? - kae Dewey Dell. Tranice se sjaje i idu oko cijelog izloga, on crven na
tranicama. Ali ona je rekla da ga on nee prodat djeacima iz grada. - Ali bit e
340
William Faulkner
tamo za Boi - kae Dewey Dell. - Morat e priekat do tada, on ga o Boiu opet
donese.
Darl je otiao u Jackson. Puno ljudi nije otilo u Jackson. Darl je moj brat. Moj
brat ide u Jackson
Dok hodamo svjetla idu okolo, noe na stablima. Na sve strane isto. Idu oko zgra-
de suda i onda ih ne moe vidjet. Ali ih moe vidjet u crnim izlozima na drugoj
strani. Svi su otili kui spavat osim mene i Dewey Dell.
Ide vlakom u Jackson. Moj brat
U duanu gori svjetlo, duboko unutra. U izlogu su dvije velike ae napitka sa
soda vodom, crvena i zelena. Dva ovjeka ih ne bi mogla popit. Ne bi mogle dvije
mazge. Ne bi mogle dvije krave. Darl
Neki ovjek izlazi na vrata. Gleda u Dewey Dell.
- Ti ekaj ovdje vani - kae Dewey Dell.
- Zato ne mogu u unutra? - kaem. - Hou i ja i unutra.
- Ti ekaj ovdje vani - kae ona.
- U redu - kaem.
Dewey Dell ode unutra.
Darl je moj brat. Darl je poludio
Plonik je tvri nego kad sjedi na zemlji. On stoji u otvorenim vratima. Gleda
me. - Treba neto? - kae. Glava mu je zalizana. Jewelova je glava ponekad zaliza-
na. Cashova glava nije zalizana. Darl ode u Jackson moj brat Darl Na ulici je pojeo
bananu. Ne bi rae banane? rekla je Dewey Dell. ekaj do Boia. Onda e bit
tamo. Onda ga moe vidjet. Tako emo jest banane. Pojest emo punu vreicu, ja i
Dewey Dell. On zakljua vrata. Dewey Dell je unutra. Onda svjetlo namigne i ugasi
se.
Otiao je u Jackson. Poludio je i otiao u Jackson. Puno ljudi nije poludilo. aa
i Cash i Jewel i Dewey Dell i ja, mi nismo poludili. Mi uope nismo poludili. A nismo
ni otili u Jackson. Darl
Dugo ve ujem kravu, klip-klop ulicom. Onda dolazi na trg. Prelazi preko trga,
sputene glave klip-klop
Mue. Nije bilo nieg na trgu prije nego to je muknula, ali nije bio prazan. Sad je
prazan nakon to je muknula. Krava ide dalje, klip-klop. Mue. Moj je brat Darl. On
je otiao u Jackson, vlakom. Nije iao u vlak poludjet. Poludio je u naim kolima.
Darl Ona je ve dugo unutra. I krava je otila. Ona je unutra due nego to je krava
bila tu. Ali ne toliko dugo kao praznina. Darl je moj brat. Moj brat Darl
341
William Faulkner
Dewey Dell izlazi. Gleda me.

- Hajdmo sad okolo onim putem - kaem.
Ona me gleda. - Nee djelovat - kae. - Taj kukin sin.
- to nee djelovat, Dewey Dell?
- Jednostavno znam da nee - kae ona. Ne gleda ni u ta. - Jednostavno znam.
- Idemo onim putem - kaem.
- Moramo se vratit u hotel. Kasno je. Moramo se uuljat unutra.
- Ne moemo ipak pro onuda i pogledat?
- Ne bi rae jeo banane? Ne bi to rae?
- U redu. - Moj brat je poludio i otiao u Jackson. Dui je put do Jacksona nego
do ludila
- Nee djelovat - kae Dewey Dell. - Jednostavno znam da nee.
- to nee djelovat? - kaem. Morao se ukrcat na vlak da ode u Jackson. Ja ni-
kad nisam bio u vlaku, ali Darl je bio. Darl. Darl je moj brat. Darl. Darl
DARL
Darl je otiao u Jackson. Odveli su ga u vlak, smijao se, niz dugaki vagon, smi-
jao se, glave su se okretale kao glave sova dok je prolazio. - emu se smije? - rekao
sam.
- Da da da da da.
Dva su ga ovjeka vodila u vlak. Nosili su pretijesne kapute, nadignute straga
iznad desnog bonog depa. Vratovi su im bili izbrijani do kose kao da su njihovi ne-
davni i istodobni brijai imali tesarsku pagu poput Cashove. - Smije li se to pito-
ljima? - rekao sam. - Zato se smije? - rekao sam. - Zar zato to ti je mrzak zvuk
smijanja?
Sastavili su dva sjedala kako bi Darl mogao sjediti uz prozor i smijati se. Jedan je
od dvojice sjeo kraj njega, a drugi na sjedalo nasuprot njima, vozei se natrake. Je-
dan se od njih morao voziti natrake jer dravni novac ima lice prema svakom nali-
ju i nalije prema svakom licu, a oni se voze za dravni novac koji predstavlja
incest. Novi od pet centi ima enu na jednoj strani i bivola na drugoj; dva lica i ni
jedno nalije. Ne znam to to predstavlja. Darl je imao jedan mali kaleidoskop koji je
nabavio kad je ratovao u Francuskoj. U njemu je bila jedna ena i jedna svinja s dvi-
je stranjice i bez lica. Znam to to predstavlja. - Smije li se tome, Darl?
342
William Faulkner
- Da da da da da da
Kola stoje na trgu, zapregnuta, mazge nepomine, uzde omotane oko opruge sje-
dala, stranji dio kola okrenut je prema zgradi suda. Nimalo se ne razlikuje od stotine
drugih kola tamo; Jewel stoji pokraj njih i gleda niz ulicu poput bilo kojeg drugog
ovjeka u gradu tog dana, pa ipak ima u tome neto drukije, neto posebno. Ima u
tome onog jasno prepoznatljivog ozraja konanog i neposredno predstojeeg od-
laska koje imaju vlakovi, moda zbog injenice da Dewey Dell i Vardaman gore na
sjedalu i Cash na leaju u kolima jedu banane iz papirne vreice. - Smije li se tome,
Darl?
Darl je na brat, na brat Darl. Na brat Darl u kavezu u Jacksonu gdje, s prljavim
rukama mlitavo poloenim u tihe razmake izmeu reetki, gleda van s pjenom na
ustima.
- Da da da da da da da da.
DEWEY DELL
Kad je vidio novac rekla sam: - To nije moj novac, ne pripada meni.
- A iji je onda?
- To je novac Core Tull. Gospoe Tull. To sam dobila za kolae.
- Deset dolara za dva kolaa?
- Ne diraj to. To nije moje.
- Nisi ni imala te kolae. To je la. U tom si paketu imala nedjeljnu odjeu.
- Da ga nisi dirnuo! Ako ga uzme onda si lopov.
- Moja vlastita ki optuuje me da sam lopov. Moja vlastita ki.
- aa. aa.
- Ja sam vas hranio i brinuo se da imate krov nad glavom. Dajem vam svoju lju-
bav i skrb, pa ipak me moja vlastita ki, ki moje pokojne ene, naziva lopovom nad
grobom svoje majke.
- To nije moje, kaem ti. Sam Bog zna, da je moje, pustila bih te da ga uzme.
- Gdje si dobila deset dolara?
- aa. aa.
- Nee mi re. Zar si do njih dola na takav sramotan nain da se ne usuuje
re?
343
William Faulkner
- To nije moje, kaem ti. Ne moe razumjet da nije moje?

- Kao da ih ja ne bih vratio. Ali ona svom vlastitom ocu kae da je lopov.
- Ne mogu, kaem ti. Kaem ti da to nije moj novac. Sam Bog zna da bih ti ga
dala.
- Ne bih ga uzeo. Moja roena ki koja je sedamnaest godina jela moj kruh nee
mi posudit deset dolara.
- Nisu moji, ne mogu.
- A iji su onda?
- To sam dobila. Da za to neto kupim.
- to da kupi?
- aa. aa.
- Samo e mi posudit. Bog mi je svjedok, mrsko mi je da mi roena djeca pred-
bacuju. Ali ja njima dajem sve to je moje, bez krtarenja. S veseljem im dajem i ne
krtarim. A oni sad meni uskrauju. Addie. Srea je tvoja da si umrla, Addie.
- aa. aa.
- Sam Bog zna da je tako. Uzeo je novac i izaao van.
CASH
I tako, kad smo stali tamo da posudimo lopate, uli smo kako u kui svira grafo-
fon i tako kad smo zavrili s lopatama, aa kae: - Pretpostavljam da ih sad trebam
vratit.
I tako smo se vratili natrag do te kue. - Bolje da odvezemo Casha Peabodyju -
ree Jewel.
- Zaas u bit gotov - ree aa. Sie s kola. Sad nije svirala muzika.
- Nek ide Vardaman - ree Jewel. - On e to obavit upola bre od tebe. Ili ekaj,
pusti mene...
- Mislim da je bolje da ja to obavim - kae aa. - S obzirom na to da sam ih ja
posudio.
I tako smo sjedili u kolima, ali muzika sad nije svirala. Pretpostavljam da je dobro
da nikad nismo imali jedan od tih grafofona. Pretpostavljam da uope ne bih stigao
napravit nikakav posao, samo bih ga sluao. Ne znam moe li ovjek sebi priutit
neto ljepe od malo muzike. ini mi se, kad uveer doe umoran kui, nita ga ne
moe tako opustit kao da pusti svirat malo muzike dok se odmara. Vidio sam takve
344
William Faulkner
koji se zatvore kao putna torba, imaju ruku i sve, tako da ih ovjek moe ponijet
kamo ga volja.
- to misli, to radi? - kae Jewel. - Ja sam dosad mogao prenijet te lopate amo i
tamo deset puta.
- Pusti, mora mu dat malo vremena - rekoh. - Zapamti da on nije tako ustar kao
ti.
- Zato onda nije mene pustio da ih vratim? Moramo sredit tvoju nogu tako da
sutra moemo krenut kui.
- Imamo jo puno vremena - rekoh. - Pitam se koliko te maine kotaju na rate.
- Rate ega? - ree Jewel. - to ti ima ime bi ga kupio?
- Ne moe znat - rekoh. - Mogao bih kupit onog od Suratta za pet dolara,
mislim.
I tako se aa vratio i otili smo Peabodyju. Dok smo bili tamo, aa ree da se
ide obrijat u brijanicu. I tako nam je te veeri rekao da ima nekog posla koji mora
obavit, gledao je nekako kao ustranu dok je to rekao, a kosa mu je bila mokra
i glatko zaeljana i mirisala je po parfemu, ali ja sam rekao pustite ga na miru; ne
bih ni ja imao nita protiv da jo malo ujem one muzike.
I tako je idueg jutra opet otiao, onda se vratio i rekao nam da upregnemo kola i
budemo spremni za polazak i da e nas on presrest, a kad su ostali otili, rekao je,
- Pretpostavljam da ti vie nema novaca.
- Peabody mi je dao samo toliko da platim hotel - odgovorio sam. - Nita nam
drugo nit ne treba, jel tako?
- Ne - ree aa. - Ne. Nita nam ne treba. - Stajao je tamo, ne gledaju u me.
- Ako misli da bismo neto morali kupit, pretpostavljam da bi moda Peabody -
rekoh.
-Ne - ree on. - Nita drugo ne treba. ekajte me na uglu.
I tako je Jewel doveo mazge i doao po mene i onda su mi napravili leaj u koli-
ma i odvezli smo se preko trga do ugla gdje je aa rekao i ekali smo tamo u koli-
ma, a Dewey Dell i Vardaman su jeli banane, kad smo ih vidjeli kako dolaze s donjeg
kraja ulice. aa je hodao s onim u isti mah izazovnim i posramljenim izrazom ka-
kav je obino imao kad bi kanio napravit neto to je znao da se mami nee svidjet,
nosio je putnu torbu u rukama, a Jewel upita,
- Tko je to?
A onda smo vidjeli da nije zbog te torbe izgledao nekako drugaije; lice mu je
bilo drugaije i Jewel ree: - Nabavio je zube.
Fakat. Zbog njih je izgledao tridesetak centimetara vii, nekako je kao hodao
345
William Faulkner
uzdignute glave, posramljeno i ponosno u isti mah, a onda smo vidjeli nju iza njega,
kako nosi drugu torbu - pomalo kao patkasto graenu enu, svu nalickanu, s onim
kao izbuljenim oima tvrda pogleda kao da svakog ivog izaziva neka se samo usudi
neto re. I sjedili smo tako tamo i gledali ih, Dewey Dell i Vardaman s poluotvore-
nim ustima i napola pojedenim bananama u rukama, a ona je izvirivala iza ae, gle-
dajui nas kao da nas izaziva da neto kaemo. A onda sam vidio da je torba koju
ona nosi jedan od onih malih grafofona. I fakat je to bio, sav sklopljen i lijep ko sli-
ka i svaki put kad stigne potom nova ploa naruena iz kataloga, a mi budemo sje-
dit u kui, zimi, i sluat, ja u mislit kakva teta to Darl ne moe bit tamo da i on
uiva. Ali ovako je bolje za njega. Ovaj svijet nije njegov svijet; ovaj ivot nije nje-
gov ivot.
- Ovo je Cash i Jewel i Vardaman i Dewey Dell - kae aa, malo kao posramlje-
no i u isti mah ponosno, s tim svojim zubima i svime, premda se ne usudi pogledat u
nas. - Upoznajte se s gospoom Bundren - kae.
346
GOVOR WILLIAMA FAULKNERA
ODRAN PRI DODJELI NOBELOVE NAGRADE 1950.
347
Nobel Lecture 1950
The Nobel Foundation 1951
MAJA ZANINOVI
348
Stockholm, 10. prosinca 1950.{3}
Osjeam da ova nagrada nije dodijeljena meni kao ovjeku, nego mom djelu -
djelu stvaranom itavog jednog ivota u mukama i znoju ljudskog duha, ne zbog sla-
ve i ponajmanje zbog zarade, nego da bih iz materijala ljudskoga duha stvorio
neto to dotad nije postojalo. Stoga je ova nagrada meni samo dana na uvanje.
Nee biti teko nai namjenu novanom dijelu nagrade, primjerenu njegovoj
izvornoj svrsi i znaenju. Meutim, elio bih to isto uiniti s priznanjem, koristei se
ovim trenutkom kao vrhuncem s kojeg e moje rijei moda doprijeti do mladih
mukaraca i ena koji su se ve posvetili istim mukama i trudu, meu kojima se ve
nalazi onaj koji e jednog dana stajati ovdje, gdje ja sada stojim.
Naa je tragedija danas opi i posvemanji fiziki strah koji sad ve tako dugo iz-
dravamo da ga ak moemo podnositi. Nema vie problema duha. Postoji samo pi-
tanje: kad e me raznijeti bomba? Zbog toga je mladi pisac, mukarac ili ena,
koji danas pie, zaboravio probleme ljudskog srca u sukobu sa samim sobom, jedine
koji mogu pisanje uiniti vrijednim jer je to jedino o emu vrijedi pisati, jedino to je
vrijedno muka i znoja.
Mora ih ponovo nauiti. Mora sam sebe poduiti kako je najneasnije od svega
biti uplaen; i poduivi se tome, zauvijek zaboraviti strah, ne ostavljajui u svojoj
radionici mjesta za bilo to drugo osim starih zbiljnosti i istina srca, starih uni-
verzalnih istina, bez kojih je svaka pria prolazne vrijednosti i osuena na propast - o
ljubavi i asti i milosru i ponosu i suuti i rtvovanju. Dok tako ne uini, sav mu je
trud uzaludan. On ne pie o ljubavi, nego o poudi, o porazima u kojima nitko ne
gubi nita to je iole vrijedno, o pobjedama bez nade i, najgore od svega, bez mi-
losra i suuti. Njegovi jadi nikoga ne pogaaju, ne ostavljaju oiljke. On ne pie o
srcu, nego o lijezdama.
Sve dok iznova ne naui te stvari, pisat e kao da je stajao i gledao propast ljud-
skog roda. Ja odbijam prihvatiti propast ljudskog roda. Lako je rei da je ovjek
besmrtan jednostavno zato to e izdrati: pa i kad zvono Sudnjeg dana posljednji
put udari i zamre s posljednje bezvrijedne stijene to liena vremena visi u posljed-
njim crvenim i umiruim zracima veernjeg sunca, jo uvijek e preostati jedan
zvuk: zvuk njegova slaba neumorna glasa koji jo uvijek govori. Ne elim to prihva-
349
titi. Ja vjerujem da ovjek nee samo izdrati: on e nadvladati. On nije besmrtan
zato to jedini od svih stvorenja ima neumoran glas, nego zato to ima duu, duh koji
je sposoban suosjeati, rtvovati se i izdrati. Pjesnikova je, spisateljeva, dunost pi-
sati o tim stvarima. Njegova je privilegija pomoi ovjeku da izdri tako to e mu
uzdizati srce, podsjeati ga na hrabrost i ast i nadu i ponos i suosjeanje i milosre i
rtvu, sve ono to je dalo sjaj njegovoj prolosti. Pjesnikov glas ne mora biti tek puki
zapis o ovjeku, on mu moe biti jedan od potpornja, jedan od stupova koji e mu
pomoi izdrati i nadvladati.
350
WILLIAM FAULKNER
Dva se Faulknera neprestano prepleu u djelima kritiara i oima (ak i najireg)

itateljstva. Prvi je pisac amerikog Juga, dakle kroniar regije i njezine povijesti,
a drugi genijalni modernistiki eksperimentator, mnogo blii Jamesu Joyceu nego to
su to kritiari jo uvijek spremni priznati.
U popularnoj imaginaciji, ameriki se Jug vrlo esto poistovjeuje s elegantnim
neoklasicistikim palaama junjakih robovlasnika, tradicionalnom engleskom ka-
valirtinom i lepravim krinolinama filma Zameo ih vjetar. Faulknerov je Jug, meu-
tim, u mnogoemu neki posve drugi Jug. Za razliku od sjevernih drava amerikog
Juga - Karoline ili Virginije, koje su bile naseljene jo u 17. stoljeu i gdje je ivjela
plantaerska aristokracija - ili junih drava uz Meksiki zaljev gdje se veza s
Europom odravala preko lukih gradova kakav je npr. egzotini New Orleans, Fa-
ulknerov je Mississippi bio mlada savezna drava, pripojena Uniji tj. Sjedinje-
nim Amerikim Dravama tek 1817. godine. U to je doba samo juna treina drave
bila naseljena bijelcima. Trebalo je pedesetak godina da se s preostalog teritorija
istisnu Indijanci i da se cijela savezna drava naseli novim stanovnitvom, uglavnom
siromanim svijetom koji je krenuo onamo trbuhom za kruhom. Takav je siromani
doljak bio i Faulknerov pradjed stari pukovnik William Clark Falkner, uzor za lik
pukovnika Johna Sartorisa koji je u njegovim romanima simbol legendarnog starog
Juga. Unato Faulknerovim povremenim aristokratskim pretenzijama, podrijetlo
njegove obitelji dakle ne see daleko u prolost, a njezin je ugled ostvaren u pro-
vincijalnoj sredini i regiji koja je bila preteno neplantaerska, zaostala i siromana.
etiri sugeneracije Falknera vezane uz gradie sjevernog Mississippija:
New Albany (gdje je Faulkner roen 25. rujna 1897), Ripley (gdje je proveo rano
djetinjstvo) i napokon Oxford, kamo se Faulkner doselio s roditeljima 1902. kad mu
je bilo pet godina, gdje je proivio djetinjstvo i mladost, oenio se i kupio kuu u
koju se uvijek vraao, i gdje je i umro.
351
Godine 1902. Oxford je brojio 1800 dua, a njegov kotar, Lafayette (Faulkner je
insistirao na izgovoru lafejet s naglaskom na drugom slogu), imao je 22 000 sta-
novnika, od kojih su gotovo polovica bili crnci. Stanovnitvo je uglavnom ivjelo od
uzgajanja pamuka. Na glavnom trgu stajala je zgrada suda sa spomenikom Vojniku
Konfederacije (uz takav je spomenik, koija Benjyja smio provesti uvijek samo u
jednom smjeru). Narod, koji bi subotom nagmuo u mjesto iz okolnih sela, za ograu-
je sudnice vezivao konje i kola. Od ljudi - crnih i bijelih - koji bi se skupljali u sjenci
stabala na trgu ili u zimsko doba sjedili oko pei oeva ureda, koje je sretao u lovu ili
u polju i druio se s njima cijelog ivota, sluao je kadence lokalnog govora, pro-
matrao i pamtio razgovore i anegdote, esto protkane specifinim humorom i temati-
kom narodne pripovijetke. Usprkos svim njegovim kasnijim modernistikim uzleti-
ma, Faulkner je bio i ostao nenadmaen kroniar svog kraja, kao to je James Joyce u
svom modernistikom remek-djelu, Uliksu, ostao ujedno i najpomniji kroniar Du-
blina malih ljudi. Od svih velikih anglo-amerikih modernista, Faulkner je bio i
ostao najvei provincijalac, a to mu je bila i vrlina i mana.
Kao gimnazijalac, Faulkner nije pokazivao nikakvog zanimanja za kolu, ali je
mnogo itao, knjige koje bi mu donosio prijatelj i lokalni mentor u mladosti Phil
Stone, ali i sve drugo to mu je dolazilo pod ruku: svjetske klasike i francuske
simboliste, Balzaca i popularne, esto treerazredne junjake romane. Ne zavrivi
srednju kolu, pred kraj Prvoga svjetskog rata prijavio se u britansko zrakoplovstvo
(za ameriku je avijaciju bio suvie niska rasta!). U srpnju 1918. zapoeo je obuku
u pilotskoj koli u Torontu u Kanadi. U prijavi za vojsku prvi je put slubeno upotri-
jebio novu ortografiju svog prezimena i ispustio srednji inicijal. Nije vie bio Willi-
am C. (Cuthbert) Falkner nego - William Faulkner. Primirje ujesen 1918. prisililo ga
je da se vrati u Oxford ne okusivi ratnih letova ni okraja. Od legendarne amerike
trojke, koja je obiljeila ameriku i svjetsku prozu dvadesetih i tridesetih godina na-
eg stoljea, frustraciju zbog preranog primirja doivio je i Scott Fitzgerald, koji
se takoer prijavio kao dobrovoljac, ali nije dospio otii preko mora. Rat u Europi
okusio je samo Ernest Hemingway: pria nam je poznata iz romana Zbogom oruje.
Faulknerovo desetljee nakon Prvoga svjetskog rata, izmeu njegove dvadesete i
tridesete godine, nije dalo naslutiti sazrijevanje jednog od velikana modeme knji-
evnosti. Faulkner je naoko gotovo vegetirao. Vratio se kui u Oxford. Kao ratni ve-
teran mogao se i bez mature upisati na sveuilite i kratko je vrijeme studirao jezi-
ke. Nakon faze pilotskog dandyizma, esto je hodao okolo nedotjeran i pripit. Na sta-
nu i hrani kod roditelja, igrao je tenis i golf, i povremeno radio kao soboslikar za
deparac. (Piti je poeo zarana, i s vremenom postao teki alkoholiar, poput njego-
vih suvremenika Hemingwaya i Fitzgeralda!). Krae je vrijeme boravio u New
Yorku. Zatim je dvije-tri godine vodio malu lokalnu potu u Oxfordu. Odlazio je u
Memphis, grad notoran po svom nonom ivotu. Ljeto i proljee 1925. proveo je u
352
New Orleansu, koji je atmosferom i slobodnim nainom ivota bio potpuna
suprotnost svemu to obino drimo tradicionalno amerikim. Druio se s piscima i
umjetnicima, poeo pisati za novine i, premda vrlo siromaan, kao mladi iz dobre
obitelji posjeivao i elegantnije graanske krugove.
Odmah nakon povratka iz vojske poeo je pisati, preteno poeziju, i crtati. Prvo
to je ikad objavio bio je crte u sveuilinom godinjaku Ole Miss za 1916/17. Sve-
uilini list The Mississippian tiskao mu je prvu pjesmu i prvu novelu 1919. Sve je
to, meutim, bilo osrednje, epigonski, u duhu davno prohujalog fin de siclea. Fa-
ulknerova je poezija bila dio njegova naukovanja, mjeavina klasinih, romantinih i
francuskih simbolistikih utjecaja, neto to je trebalo preboljeti poput ospica. Nje-
govo prvo tiskano djelo bila je knjiga loih pjesama Mramorni faun (1924) u kojoj je
ak i sam naslov bio posuen (od Nathaniela Hawthomea). Nakon nekih kraih
proza, uslijedio je 1926. prvi Faulknerov roman, Vojnikova plaa (Soldiers Pay). I to
je bio poetniki rad, Faulknerov prilog temi izgubljene generacije, takoer posu-
enoj, kojoj se poslije uglavnom vie nije vraao. Uslijedio je Faulknerov moda
najloiji roman, Mosquitoes (1927).
Uskoro zatim, pojavljuje se prva znakovita najava da je jo neotkriveni genij na-
ao svoje pravo fikcionalno podneblje. Krajem 1927. godine Faulkner je izdavau
predao rukopis svog treeg romana s naslovom Zastave u praini (Flags in the Dust).
Ni taj roman, meutim, nije oduevio ni njegova agenta i prijatelja Bena Wassona, ni
urednike. Bio je, drali su s pravom, previe razvuen i neorganiziran. Razoarani
Faulkner digao je ruke od rukopisa Zastava, koji je objavljen - pod novim naslo-
vom, Sartoris, poto ga je Wasson sam drastino skratio - tek poetkom 1929, iste
godine kad i Buka i bijes (The Sound and the Fury). Nekraeni rukopis s originalnim
naslovom tiskan je mnogo kasnije, desetak godina poslije pieve smrti. Premda
Sartoris u mnogoemu jo uvijek nije onaj pravi veliki Faulkner, on predstavlja
prekretnicu. Sa Sartorisom i Zastavama u praini zapoinje izgradnja cijelog jednog
povijesnog i geografskog fikcionalnog univerzuma na sliku i priliku Faulknerova
Mississippija, njegova zaviajnog kotara Lafayette, koji sad dobija indijansko ime i
postaje, kako ga je Faulkner sam nazvao, njegov apokrifni kotar Voknapatawpha
(izg. Joknapatafa) dok se Ripley, New Albany i Oxford stapaju u takoer apokrifni
Jefferson. Faulkner je Yoknapatawphu zamislio posve precizno, poput najpedantni-
jeg realista (tako je, na jednoj razini, i Joyce opisao Dublin): ona se prostire na po-
druju od 2400 etvornih milja i ima oko petnaest tisua stanovnika: oko est tisua
bijelaca i devet tisua crnaca. Pedantni prouavatelji Faulknerova djela u njemu su
izbrojili oko dvije tisue likova koje Faulkner u svojih dvadesetak romana i vie od
70 novela poimence spominje. Faulkner je sam rukom nacrtao zemljovid tog podru-
ja i na njoj napisao: William Faulkner, jedini vlasnik i posjednik. Na tom su
zemljovidu ucrtani Zavoj starog Francuza, gdje je u Svetitu (Sanctuary) gangster
353
Popeye ubio Tawmmija, i gdje u romanu Zaselak (The Hamlet) Flem Snopes poinje
svoj bezduni kapitalistiki uspon; ucrtano je i Sutpenovo imanje iz romana Abalo-
me, sine moj!; lovite Majora de Spaina, gdje Ike McCaslin i njegov uitelj mjeanac
Sam Fathers u romanu Sii, Mojsije (Go Down, Moses) gledaju kako zauvijek nesta-
je mitska divljina; tu je i Compsonova milja, budue sredite Jeffersona, koje je
prvi Jason Compson dobio od indijanskog poglavice Ikkemottubbea u zamjenu za
kobilu; tu je, na kraju, i eljeznica koju je izgradio stari John Sartoris (dok je pra-
vu eljeznicu u tom kraju gradio Faulknerov pradjed, Stari Pukovnik William
Falkner).
Povijest Faulknerove mitske pokrajine poinje 1800, dok u njoj jo vladaju Indi-
janci. Meu pionirima koji e osnovati vodee obitelji, tu su Thomas Sutpen (prota-
gonist Abaloma) koji dolazi onamo 1833. godine i John Sartoris koji dolazi 1837, a
uz njih obitelji Stevens (advokat Gavin Stevens javlja se u nekoliko romana i nove-
la), Compson (Buka i bijes je pria o toj obitelji, a Quentin je pripovjeda Abalo-
ma), te obitelji Drake i Benbow. Osim to su protagonisti Sartorisa, braa Horace i
Narcissa Benbow imaju veliku ulogu i u Svetitu, gdje je glavna junakinja
Temple Drake). Ovdje ive i seljake obitelji, meu kojima su npr. Bundrenovi (Kad
leah na samrti - As I Lay Dying), te imuni farmeri poput McCaslinovih, na ijem
imanju ivi cijela razgranata loza obojenih slugu i teaka koji su potekli od njihova
zajednikog pradjeda, a meu njima se ponosom i svojevoljom istie stari crnac Lu-
cas Beauchamp. (Svi oni zajedno protagonisti su romana/zbirke novela Sii, Mojsi-
je.) Od crnakih likova posebno mjesto valja dati staroj slukinji Dilsey u Buci i bije-
su, koja je s vremenom stekla gotovo mitski status u Faulknerovu opusu. Tu je i bi-
jeli olo koji se uspinje na drutvenoj ljestvici, npr. mnogolani i nesavladivi klan
Snopes ija se najezda opisuje u romanu Zaselak.
U Faulknerovim romanima esto nailazimo na grafike prikaze obiteljskih staba-
la, u njima vanu ulogu imaju roaki odnosi, javni i tajni, nerijetko zasnovani na
incestu i mijeanju rasa. Jedna od kljunih figura mitskog segmenta Faulknerove pri-
e jest stari Sam Fathers, sin indijanskog poglavice i majke crnkinje, koji bdije nad
mladim Isaacom McCaslinom i njegovom inicijacijom u rituale lova i potivanja
divljine u slavnoj noveli Medvjed (The Bear), ukljuenoj u roman Sii, Mojsije. U
bezbroj pojedinosti, Faulknerova je Yoknapatawpha izrasla iz njegova osobnog
iskustva koje je nesumnjivo pridonijelo vizualnom i uope osjetilnom bogatstvu opi-
sa prirode, lokalne atmosfere, prizora iz svakodnevnog ivota. Tu su pranjave ceste
u ljetnoj egi, berai pamuka s platnenim torbama preko ramena, mukarci u lovu na
divlja; seoski duani prepuni karakteristinih mirisa i potanko opisanog po-
ljoprivrednog alata, orme, uadi; konji, lovaki psi i mazge, pokrajinske krme i pre-
noita, graanski domovi i odnosi u obiteljima. Posebna je vrijednost jezik tih ro-
354
mana, a napose prenoenje rjenika i intonacije lokalnog govora, bjelakog i (je-
dinstvenog i neprevodivog) crnakog idioma, dakle amerikog kolokvijalnog fikci-
onalnog koin, koji je prvi izmislio Mark Twain u romanu Doivljaji Huckle-
berryja Finna, genijalnom nezaobilaznom temelju modernog amerikog realizma.
Yoknapatawpha je uronjena u povijest. U njoj je sredinji dogaaj graanski rat
izmeu Saveza sjevernih drava i Konfederacije junih drava. Rat je trajao od 1861.
do 1865, i bio je neobino krvav i okrutan. Sjever je pobijedio, a poraeni Jug bio je
uniten, sagan, ponien, s privrednom a esto i drutvenom strukturom unitenom
do temelja, dok su se rijeke osloboenih crnaca prelijevale u gradove sjevera i zapa-
da. Romani o Yoknapatawphi, meutim, nisu povijesni romani. U Faulknerovoj vizi-
ji, katastrofalan ameriki Graanski rat postaje metaforom. Rat je kamen kunje za
junatvo i osjeaj narodnog, gotovo nacionalnog zajednitva u nesrei i patnji, koja
jest povijesna, ali se onda majstorskim, esto kontradiktornim i neuhvatljivim emoci-
onalnim i simbolikim preobrazbama, iri i obuhvaa sveukupnost modeme ljudske
sudbine, Malrauxove condition humaine. U stvaranju svog fikcionalnog svije-
ta, Faulkner polazi od realizma i esto krajnjeg naturalizma, ali su oni uvijek
uklopljeni u modernistiki okvir. Faulknerov je osjeaj povijesti dubok, bitan za nje-
govu definiciju ovjeka. On je meutim vrlo ambivalentan, esto kontradiktoran, i
to je vrlo vano, gotovo nikad nije prikazan kroz mannovske ili sartreovske inte-
lektualne uene rasprave, nego kroz situacije, ljude i njihove odnose koji su proeti
modernistikim pesimizmom, a esto pretvoreni u univerzalne simbolike ili mitske
funkcije. Sam je Faulkner jednom rekao da Jug za njega nema neko posebno znae-
nje. On ga sluajno poznaje, ali ivot u njemu ne razlikuje se od dmgih ivota: ivot
je pojava, ali u njemu se ne dogaa nita novo, uvijek isti grozniavi steeplechase u
susret nitavilu. Umjetnost, naglaava Faulkner, jednostavnija je nego to ljudi
misle, jer stvari o kojima ovjek moe pisati ima vrlo malo. Sve to je potresno u po-
vijesti ovjeka vjeno je, i sve je to ve odavno napisano ...
U Faulknerovom svijetu, na djelu su plodovi nekih povijesnih situacija i odnosa

koji su moda bili nametnuti ili neminovni, ali su ipak greni. Ameriki su doseljeni-
ci na primjer istjerali, istrijebili Indijance i prisvojili njihovu zemlju. Zatim su stolje-
ima iskoritavali ljude crne rase i stvorili rasistiko drutvo. Kao graanin, Faulkner
je pomalo starinski i patrijarhalno gledao na cmako pitanje. Neizmjerno je volio i
potivao svoju crnu dadilju Mammie Callie koja je bila lan obitelji, koju je pokopao
na obiteljskoj parceli i podigao joj nadgrobni spomenik. U Buci i bijesu stvorio je
zaslueno slavan portret crne sluavke Dilsey, koja ostaje jednim od njegovih najve-
ih, najkranskijih i najhumanijih likova. U svojim je djelima nesumnjivo evoluirao
od Sartorisa, gdje su crni sluge prikazani kao nepouzdana i neodgovorna djeca, do
Uljeza u prainu (Intruder in the Dust, 1948), gdje se Gavin Stevens strastveno odu-
355
pire rasnoj diskriminaciji. U svom znamenitom monologu o rasnoj jednakosti Gavin,
poput Faulknera, ipak misli da ispunjenje tog sna nije mogue u bliskoj budunosti.
U jesen 1928, sa zgotovljenim rukopisom Buke i bijesa u torbi, Faulkner je kre-

nuo u New York. U poetku ni jedan izdava nije prepoznao genijalnost tog remek-
djela. Faulkner je te jeseni snubio izdavae, progonjen dugovima, lumpao i pio. U
New Yorku, njegov se krug prijatelja sastojao od junjakih provincijalaca, poput
njega pomalo izgubljenih u velikom gradu. Pred Boi Faulkner se vratio u Oxford i
zapoeo novi roman, Svetite (1931), senzacionalnu priu o mladoj djevojci iz do-
brog drutva i o impotentnom gangsteru Popeyju koji je siluje kukuruznim klipom, a
poslije dri zatvorenu u bordelu. Izdava se prestraio kad je primio rukopis: Boe
moj, to ne mogu tiskati, napisao mu je. Obojica bismo zavrili u zatvoru.
Faulkner je bio demoraliziran, uvjeren da nikad nee uspjeti kao pisac. Bile su mu
32 godine. Siromaan i nepriznat, oenio se Estellom Oldham, svojom mladenakom
ljubavi, sad razvedenom enom s dvoje djece. Obitelj se nastanila u Oxfordu u
iznajmljenom stanu, a Faulkner se zaposlio kao nadzornik none smjene u loionici
male elektrine centrale Mississippijskog sveuilita.
Sartoris je tiskan poetkom 1929. Njegov je naslov prezime jeffersonske patri-
cijske obitelji koja je dijelom zamiljena prema (idealiziranom i demoniziranom)
predloku obitelji Falkner. Radnja je smjetena u vrijeme poslije Prvoga svjetskog
rata u kojem pogiba jedan od unuka blizanaca starog Bayarda Sartorisa, a drugi se
iz njega vraa kao ukleti predstavnik izgubljene generacije, progonjen junjakim
prokletstvom. U njegovu odnosu prema eni Narcissi, kao i u njezinoj nenormalnoj
vezanosti za brata Horacea, nailazimo i na freudovsku elaboraciju naturalistike
teme obiteljske degeneracije (Glembajevi!), kao i na nedoreenu ali jasnu Faulknero-
vu naznaku o uroenoj pokvarenosti ili bar ambivalentnosti enske prirode:
Narcissa naime ljubomorno uva (valjda zato to je uzbuuju!) seksualno nedolina
pisma stanovitog Byrona Snopesa, bankovnog inovnika iz obitelji bijelog oloa,
koji preuzima prevlast u svijetu Yoknapatawphe i predstavlja olienje duhovne bije-
de i materijalne pohlepe nove klase i modernoga doba. Sa Zastavama i Sartorisom
roen je, u svoj svojoj nedosljednosti i nedoreenosti, fikcionalni svijet Faulknerove
Yoknapatawphe, posljednji od velikih povijesno/mitskih romanesknih svjetova re-
alizma, to ga je Faulkner obojio i svim bojama svjetskih modemizama. Iza tog bo-
gatog i raznolikog, ali jo uvijek tentativnog dvojnog kamena temeljca, uslijedio je
dugaak niz romana i knjiga pripovijesti od kojih je velik dio smjeten u Yoknapa-
tawphu.
Roman Buka i bijes tiskan je 7. listopada 1929. godine. Mnogi su kritiari bili
oduevljeni, ali se roman slabo prodavao. Faulknerov biograf Blotner navodi da se
356
prvo izdanje tiskalo u (za SAD neopisivo maloj) nakladi od 1789 primjeraka. Te je
jeseni Faulkner ve bjesomuno i nadahnuto pisao Dok leah na samrti i rukopis na-
vodno zavrio za 47 dana.
U to je vrijeme Faulkner kupio veliku i lijepu, ali vrlo ruevnu kuu, udaljenu
svega jednu milju od Oxforda. Kuu je nazvao Rowan Oak, navodno prema vrsti a-
robnog hrasta o kojem je itao u Frazerovoj Zlatnoj grani. Danas je Rowan Oak Fa-
ulknerov muzej, svetite u koje hodoaste tisue i tisue poklonika njegova djela.
Slika te kue u kolonijalnom stilu, s njezinim elegantnim trijemom obrubljenim bije-
lim stupovima, danas je u Americi poznata jednako kao i Lincolnov spomenik u
Washingtonu ili Guggenheimov muzej u New Yorku.
Godine 1931. napokon je tiskano Svetite i uskoro postalo succs de scandale
prvoga reda. Faulkner je govorio da je to tekst napisan na brzinu, samo radi novca, i
to je navelo mnoge da ga itaju kao senzaciju i zato previde njegove umjetnike kva-
litete. Junjaki su domoljubi bili posebno ogoreni i optuili Faulknera da je tom
priom iz bordela u Memphisu, gdje se mlada djevojka iz visokog drutva odaje
perverznim uicima, oskvmuo ast Junjaka. U elji da pokae kako nasilje tog ro-
mana (u kojem ima i linovanja) Faulkner nije isisao iz prsta, njegov biograf Joseph
Blotner sugestivno rezimira neke dogaaje koji su se zbili dok je nastajao roman: U
novoj 1929. godini nije bilo nita manje nasilja nego u staroj... bilo je devet linova-
nja, od toga tri u dravi Mississippi. Prvih dana nove godine, jedan je crni robija na
farmi tamnice Parchman ubio uvara i prisilio kerku ubijenog da s njim pjeai tri-
deset i tri sata. Poslije ga je grupa ljudi privezala za gomilu drva, polila mu odjeu
benzinom i zapalila ga. (str. 601). U dva mjeseca prodano je sedam tisua primjera-
ka Svetita, ali ni to nije rijeilo Faulknerovu katastrofalnu financijsku situaciju.
Premda je udio za uspjehom, Faulkner nije dobro podnosio njegove popratne po-
jave: novinare, intervjue, primanja. Jedno je bilo sigurno: bjeao je od tamnikih
hodnika knjievnih razgovora (Faulkner citiran u Blotner, 756) skrivajui se iza
ae viskija, priama o konjima i mazgama, ili iza tvrdoglave, neprijazne utnje. Nije
uope bio neki majstor u komuniciranju.
Zbog neprestanih novanih tekoa, 1932. prihvatio je ponudu MetroGoldwyn
Mayera da u Hollywoodu radi kao scenarist za honorar od 500 dolara na tjedan.
Ugovor je od njega traio da pie originalne sadraje i dijaloge, adaptacije i prerad-
be. U poetku nije volio boraviti u Kaliforniji. O Los Angelesu je jednom rekao,
za sto godina, arheolozi koji ovdje budu vrili iskapanja nee nai nita... (Blotner
776). Ali honorari su bili visoki, Paramount mu je otkupio prava za film Svetite za
est tisua dolara, i to mu je omoguilo da napokon ivi pristojno. ak je sebi do-
pustio luksuz privatnog aviona i mnogo je letio. Letenje je bila njegova neispunjena
mladenaka strast. Izlijeio ju je tek nakon tragine pogibije najmlaeg brata Deana,
357
koji se sruio upravljajui Faulknerovim avionom 1935. godine.
Godine 1932. objavljenje roman Svjetlo u kolovozu (Light in August), a 1933. ro-
dila mu se kerka Jill. Faulkner se nakon oeve smrti brinuo za majku i novano po-
magao brai. Kupio je jo zemlje da povea teren oko Rowan Oaka. I dalje je
neprestano bio bez novca. Njegova su pisma iz tridesetih godina najee naslovljena
agentima, urednicima i izdavaima, i u njima je gotovo uvijek rije o novcu, dugovi-
ma, predujmovima. Kad mu je bilo 37 godina napisao je u pismu: Ne mogu, neu
dalje ovako. Vjerujem da u meni jo ima dovoljno dobre literature i da zasluujem
da u razumnim granicama budem poteen sitnih materijalnih briga i obveza, i da ne
moram zbog njih svake dvije godine ostavljati pisanje i raditi za film.
Godine 1935. poinje intenzivno raditi na konanom rukopisu Abaloma, ali kra-
jem godine opet polazi na rad u Hollywood, ne dovrivi roman. Abalom je napo-
kon objavljen 1936. godine. Te se godine Faulkner vraa u Los Angeles, sa enom i
kerkom, i ostaje ondje oko godinu dana. Vraa se u Oxford i ostaje kod kue vie od
etiri godine. Kupuje imanje izvan grada, na njemu uzgaja neto kukuruza i stone
hrane, neko vrijeme uzgaja i mazge. Farmom u poetku upravlja njegov brat
John, zatim uzima upravitelja. Volio je zemlju, prirodu i konje, ali poljodjelstvo mu
je bilo i ostalo hobi, neto to mu je tih godina bilo potrebno za stvaranje imagea la-
danjskog gospara, koji sluajno pie i knjige. Faulkneru su uvijek bile potrebne
dimne zavjese, igre skrivaa, nove uloge, iza kojih je ljubomorno skrivao svoju
osobnu i knjievniku intimu. Biografi ipak misle da mu je to farmersko iskustvo
pomoglo u pisanju njegova dva naredna remek-djela, Zaselak 1940. i Sii, Mojsije
1942.
etrdesetih godina, Faulkner ponovno u redovitim razmacima boravi i radi u
Hollywoodu: 1942. pet mjeseci, 1943. sedam, 1944. deset, a 1945. oko tri mjeseca.
To je bilo doba njegove veze s Metom Carpenter, sekretaricom znamenitog reisera
Howarda Hawksa. Ni u Oxfordu ni u Hollywoodu, Faulkner se - za razliku od
Joycea, Eliota, Pounda ili V. Woolf - nije kretao u knjievnim i intelektualnim krugo-
vima usprkos svom dubokom i profesionalnom literarnom angamanu, niti je drugo-
vao sa jet-setom, poput Fitzgeralda i posebno Hemingwaya. Premda poznat i priznat
meu znalcima kao pisac, kao osoba dugo je ostao na marginama - minijaturni pro-
vincijski gospodin s lulom, Junjak u holivudskim studijima, pomalo tajnovit, moda
i neugledan, udak.
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata poelo je Faulknerovo dopisivanje s
Malcolmom Cowleyjem, knjievnim kritiarom i publicistom koji je 1946. izdao
izbor iz njegovih djela u jednom svesku u znamenitom nizu depnih izdanja Viking
Portable Series. U to su doba svi Faulknerovi romani (osim Svetita) bili odavno
rasprodani. Pisac, koji e pet godina poslije dobiti Nobelovu nagradu, gotovo nije
358
postojao na amerikom tritu. U Francuskoj, gdje je Faulkner od ranih tridesetih bio
na velikoj cijeni, nije bilo tako. Cowley 1945. Faulkneru prenosi razgovor s no-
vim francuskim dramatiarom koji se zove Jean Paul Sartre: O vama je rekao,
Pour les jeunes en France Faulkner cest un dieu. (Za mlade u Francuskoj, Faulkner
je bog.) Kotrljajte to sad malo preko jezika. (cit. u Blotner 1187). Debeli svezak
depnog Faulknera sa svojih 600 stranica, uz ponovljeno izdanje Buke i bijesa, ozna-
io je prekretnicu u ivotu Faulknera kao umjetnika i javne osobe. U pismu objavlje-
nom u knjizi Faulknerove prepiske s Cowleyjem, pod naslovom Spis Faulkner-
Cowley (The Faulkner-Cowley File), Cowley pie Faulkneru 22. VII. 1944. (Fa-
ulkneru je tada bilo 47 godina):
elite li uti izvjetaj s newyorkog trita...? Slui Vam na ast, ali je lo za Va
novanik. Prvo, meu izdavaima, ime Vam ne vrijedi ni piljiva boba. Svi su uvje-
reni da se Vae knjige uope ne bi prodavale, kakva teta, kau kao da im je drago ...
Drugorazredni kritiki umovi svojim su nerazumijevanjem i te kako pridonijeli tome
da se Vae knjige ne prodaju... Ali ako umjesto s izdavaima i njihovim mezimcima
kritiarima o djelu Williama Faulknera govorite s piscima, pria je posve drugaija;
tamo neete uti gotovo nita osim divljenja, a to su pisci bolji, to je i divljenje
obino vee. Conrad Aiken Vas, na primjer, stavlja na vrh cijele hrpe... (Cowley, 9-
10)
U razdoblju poslije Drugoga svjetskog rata, Faulkner je napokon okusio slavu.
Godine 1948. izabran je za lana Amerike akademije umjetnosti; 1950. dodijeljena
mu je Nobelova nagrada.
Godine 1951. objavio je Rekvijem za opaticu (Requiem for a Nun), knjigu
sastavljenu od dramskih i proznih dijelova. Tu je knjigu na francuskom za kazalite
adaptirao Albert Camus. Godine 1954. tiskan je vrlo opsean roman, Bajka (A Fa-
ble), vrlo ambiciozna alegorija o rtvi i ratu, koji je ugledni Robert Penn Warren
nazvao divovskim neuspjehom. Ironijom knjievne sudbine, upravo je za taj ro-
man Faulkner dobio dvije najprestinije anerike knjievne nagrade - Nacionalnu i
Pulitzerovu. Toliko je vremena kritiarima trebalo da prihvate taj teki i esto
nepristupani opus!
Faulkner kao da je sad odjednom odluio izai iz svoje ljuture i prihvatiti poasti
i javna priznanja. Sve je vie boravio izvan Oxforda i putovao u Europu, Junu Ame-
riku, Japan - nekoliko puta pod slubenim pokroviteljstvom State Departmenta.
Kasnih pedesetih objavljena su preostala dva dijela trilogije o obitelji Snopes:
Grad (The Town, 1957) i Palaa (The Mansion, 1959). U dva je navrata boravio kao
gost-pisac na Virginijskom sveuilitu u Charlottesvilleu gdje je sa svojom obite-
lji ivjela njegova kerka Jill. Tamo je kupio kuu gdje je posljednjih godina ivota
esto boravio.
359
Posljednji Faulknerov roman, Lupei (The Reivers) humoristina i elegina pria
o inicijaciji djeaka Chicka Mallisona, objavljen je u lipnju 1962. Mjesec dana kasni-
je, 6. srpnja, Faulkner je umro u Oxfordu od sranog udara.
Iz Faulknerovih razgovora sa studentima na Virginijskom sveuilitu 1957/58. go-
dine nastala je kasnije slavna knjiga Faulkner na sveuilitu (Faulkner in the Uni-
versity, 1966). U kasnijim je godinama dao vei broj esto pretiskavanih intervjua i
odrao nekoliko govora, od kojih se najee citira zahvala na sveanosti dodjele
Nobelove nagrade. Afirmativno moralizatorsko/racionalni ton tih diskurzivnih
tekstova iz njegova kasnijeg razdoblja nije karakteristian za njegov fikcionalni
opus, a posebno je u raskoraku s njegovim najveim djelima, koja su nastala izmeu
1928. i 1942. godine. Od romana to su pored Buke i bijesa jo Kad leah na samrti,
Svetite, Svjetlost u kolovozu, Abalome, sine moji, te Zaselak i Sii, Mojsije.
U svojim priama i romanima iz Yoknapatawphe, Faulkner je napisao novu, krva-

vu i nesretnu, melodramatsku i ironinu, svakodnevnu i simboliku povijest jedne
uklete zemlje, domovine traginih gubitnika, u kojoj idioti postaju posveeni vi-
dovnjaci (kao u romanima Dostojevskog), nepismene crne slukinje tragine junaki-
nje, a gospodske keri kurve, gdje se linuju neduni, zbog incesta ubijaju roena
braa, kolje britvom i dave djeca u kolijevci; odlazi se u obredni lov na mitskog me-
dvjeda, ali se divljaki lovi i kastrira odbjeglog ubojicu bez prava na priziv i obra-
nu, a pretci-ratnici vraaju se i oskvmjuju postelje potomaka. U isto vrijeme, siroti-
nja preivljava, raa djecu, ui pred seoskim duanom i prepriava ale i traeve,
ore i kopa, mete dvorite u kojem je glina utabana generacijama bosih nogu, pjeva uz
tednjak, moli se Bogu. Nekadanja elita najee propada i preputa mjesto novim
poduzetnicima, potomcima kuferaa sa Sjevera ili domaeg bijelog oloa (za te
nove ljude, Faulknerovo pero pokazuje samo prezir i podsmijeh). Dok itamo o
nevjerojatnim, stravinim ili groteskno prikazanim dogaajima i ljudima, koji su
tako esto karikature, lakrdijai, fanatici, luaci ili zloinci, pitamo se odakle Fa-
ulkneru takva komama imaginacija? On je sam napisao prijatelju: pogodili ste da
je moj stil rezultat samoe... Naslijeeno regionalno ili geografsko prokletstvo uini-
lo ga je jo kompliciranijim. Mogli biste rei da se radi o junjakoj retorici koja je
izrasla iz samoe, o govomitvu iz samoe.... Jedan drugi ameriki Junjak, Edgar
Allan Poe, napisao je stotinjak godina ranije da uas u njegovim priama ne potjee
iz Njemake (kolijevke romantine knjievnosti strave i uasa), nego iz due. Tu je
tvrdnju Robert Penn Warren primijenio na Faulknera i rekao da nasilje i strast u nje-
govim djelima ne potjeu s Juga, nego iz due. Faulknerova najvea ranija tragina
djela u sebi nose neto biblijsko, retoriki predimenzionirano, fatalistiko, na maho-
ve upravo histerino i neprihvatljivo izvan njihova knjievnog konteksta. itatelj
je suoen s dugim nizom nerjeivih pitanja: Zato je, na primjer, obitelj Compson u
360
Buci i bijesu osuena na propast? Koji je pravi razlog traginog sukoba izmeu Joea
Christmasa i Joanne Bundren u Svjetlu u kolovozu? Koje znaenje ima sudbina sve-
enika Gaila Hightowera u istom romanu? Zato se Isaac McCaslin odrie svog
nasljedstva u romanu Sii, Mojsije? Zato Quentin Compson drhti dok govori o sud-
bini Thomasa Sutpena? Kakvo to prokletstvo ivi u sreditu Faulknerove tragine
slike svijeta?
Odgovor na ta pitanja moda je najjasnije i najbogatije razraen u romanu
Svjetlost u kolovozu, gdje Faulkner panoramskom irinom slika tri aspekta junja-
kog (za razliku od istonog) grijeha - rasizam, vjerski fanatizam i historicizam.
Bez obzira na sumnje u mogunost sretnog izmirenja rasa, Faulkner je rasnu

mrnju prikazao kao strano zlo, uvijek je vezujui za tamnu i bolesnu stranu seksu-
alnosti. Najsnaniju osudu rasizma Faulkner je dao stvarajui lik Joea Christmasa u
Svjetlosti u kolovozu. Joe ne zna tko mu je bio otac i, premda izgleda poput bijelca,
odrasta u sumnji da ima crne krvi, pa jer je podsvjesno rasist, mrzi i razara samoga
sebe. U traginoj Christmasovoj prii nailazimo na osudu jo jednog povijesnog
grijeha Amerike: strogosti i fanatizma puritanske tradicije koju on uopeno naziva
kalvinizmom. Nepopustljiv vjerski odgoj jo je jedan od razloga Christmasove pro-
pasti: u revoltu protiv fanatinog ouha, on bjei od njega, a onda ga u samoobrani
ubija. Tako zapoinje jo jedno mitsko ameriko putovanje: bijeg izopenika pred ru-
kom (ne)pravde, ali za razliku od legendarnog junaka westema, na kraju njegova
puta nema oprosta ni iskupljenja. Uz Joea Christmasa, traginom trolistu romana pri-
pada i Joanna Burden, dobrotvorka i zatitnica obespravljenih crnaca, ena koju je
junjaka sredina odbacila jer su njezini preci doli sa Sjevera poslije graanskog
rata, dodue s plemenitim namjerama da pomognu poraenima, ali su, mijeajui se
nepozvani u njihovu sudbinu, za domoroce bili i ostali uljezi... Njezina ljubavna veza
s Joeom dolazi prekasno da bi je spasila od perverzne seksualnosti i vjerskog fana-
tizma. Na kraju, u fanatizmu svog odmetnitva, zapravo takoer u samoobrani, Joe
Joannu zakolje britvom, kao to njega, uhvativi ga u bijegu, ubija (i kastrira) fana-
tini branitelj bjelake supremacije ... U tom se romanu vjerskom i rasnom fanatizmu
pridruuje i fanatina (bolesna) opsjednutost povijeu koja je, u sluaju veleasnog
Hightowera, takoer smrtonosna. Hightower ne umije komunicirati s vjernicima, ne
moe zadovoljiti (ak ni voljeti) enu. U tom romanu mogli bismo rei da je na djelu
patoloka strana povijesti. Njegovi su protagonisti otrovani ustajalim vodama poraza
i provincijalnosti iz kojih se iri zaraza. Slino je i u Abalomu, gdje Quentin
Compson pokuava rekonstruirati priu o usponu i padu kue Sutpen. U toj prii
ima spolnog mijeanja rasa i incesta, nasilja (Sutpenove keri gledaju kako se on
hrve sa svojim divljim polugolim crnim robovima) i bespomone sterilnosti (patu-
ljasta stara gospoica Rosa, nakazno debela Sutpenova ena Ellen). Glavna je moti-
361
vacija radnje Quentinova potreba da sebi objasni povijest nasilja koje je njegova sud-
bina, a to ga nasilje opsjeda i razara i, ako mislimo i na Buku i bijes, tjera ga u smrt.
U recentnom Vodiu kroz Faulknerovo djelo, Cambridge Companion to Faulkner,
kritiar Richard Moreland iznosi teze iz svoje poznate knjige Faulkner and Mo-
dernism (Faulkner i modernizam). Prvo, da se u Faulknerovu djelu implicitno kritizi-
ra cijela amerika kultura kao udovina, paradoksalna i zla. Drugo, da Faulkneru
estina njegovih osjeaja ne doputa da govori iz samog srca ili savjesti te iste
kulture, koja mu se poela initi perverznom i pokvarenom, nego iz nekog duboko
nesretnog progonstva.... Moreland zakljuuje:
(to je) jedno od moguih tumaenja naoko grotesknih ispada i nezgrapnosti koje
nalazimo i u Faulknerovu stilu. Taj je stil dramatizacija opetovanih neuspjeha glaso-
va razuma i prirode, koji nastoje potisnuti, ili bar gramatiki zauzdati, neumoljive
strahote, tvrdoglave nedoumice, beskonana okolianja. Neki tu kritiku kulture koja
se javlja u Sjedinjenim Dravama i Zapadnoj Europi poetkom dvadesetog stoljea
pripisuju opem razoaranju idejama Progresa, nakon to su i najciviliziranije na-
cije svijeta sudjelovale u opem i moda nepotrebnom pokolju Prvoga svjetskog rata.
Drugi upozoravaju na osjeaje ugroenosti mukih povlastica, kolonijalne moi,
vjerskih sustava i pretpostavki o kulturnom konsenzusu; ili, govorei specifino o
Faulkneru kao bijelom Junjaku, ukazuju na (junjaku) povijest poraza, siromatva,
i razoaranja. (Weinstein, 20-21)
Sline argumente iznijela sam u radu Vampir Povijesti: Joyce, Faulkner i Krlea
gdje posebno naglaavam povijesnu srodnost ta tri pisca: sva su trojica potekla iz ze-
malja (ili regija) smjetenih na marginama zapadnoga svijeta, koje su stoljeima bile
u neijoj ekonomskoj ili politikoj vlasti i u kojima su tinjale snane frustracije uzro-
kovane bijedom, osjeajem provincijalnosti i zaostalosti vlastite sredine. U sva tri
pisca meutim nailazimo i na veliku ljubav prema zemlji i narodu, koja se para-
doksalno mijea s mrnjom ili neim to se, u ironino iskrenutoj samoobrani, ide-
oloki iskazuje kao mrnja, a stilski izraava naturalistikim ili ekspresionistikim
okom, grotesknom hiperbolom i hermetikom ili vieznanom naracijom.
Sve su se te udesne osobine u svoj punoi objavile u Buci i bijesu. Bujica Fa-
ulknerova genija, dotad skrovita i neuhvatljiva poput rijeke ponornice, sad se silovito
probila na povrinu. Bio je to nezaustavljiv prolom stvaralake snage, udesan bogo-
dani preokret, otkrivenje, vertigo ljepote i uasa - poroenje djetia-romanopisca u
srcu Juga (the deep South) od, kako je navodno Faulkner sam negdje rekao u ali,
majke crnkinje i oca aligatora. Od par hljebova i neto ribica doteklo je duhovne
hrane za cijele narataje itatelja, ukljuujui i nau.
Buka i bijes, uz Svjetlost u kolovozu i Abalome, sine moj!, pripada Faulknerovoj
velikoj traginoj trijadi koja obiljeava njegovo prvo stvaralako razdoblje. O
362
nastanku Buke i bijesa Faulkner je poslije esto govorio, a najee je spominjao dva
polazita: sliku djevojice blatom uprljanih gaica koja zaviruje u prijetei svijet
odraslih, gdje se obavljaju pripreme za pogreb; i patos djeje nevinosti koju pred-
stavlja Benjy: ...bila su tri djeaka i jedna djevojica, i djevojica je jedina ima-
la hrabrosti da se popne na ono drvo i pogleda kroz zabranjeni prozor da bi vidjela
to se dogaa... Bila je to vrlo potresna slika koju je simbolizirao blatni donji dio nje-
zinih gaica...I simbolizam blatnih gaica preobrazio se u izgubljenu Caddy, to je
jednog brata dovelo do samoubojstva, dok je drugi brat prisvojio novac koji je slala
djetetu, kerci. Mislio sam da e to biti novela, neto to e stati na dvije stranice, ti-
suu rijei. Ispalo je drugaije... (Meriwether, str. 31-32)
Premda je Faulkner isprva poricao da je Uliksa proitao prije nego to je napisao
Buku i bijes, taj je roman nezamisliv bez Joycea. (Da je Uliksa posjedovao, pa valjda
bar dijelom i proitao ranije, znamo po primjerku tog romana naenog u Faulknero-
voj biblioteci u Oxfordu, s posvetom Phila Stonea negdje s poetka dvadesetih godi-
na.) Kao to u Uliksu Joyce konstruira tri potpuno razliite struje svijesti (Stephena
Daedalusa, Leopolda Blooma i njegove nevjerne Penelope, Molly), tako i Fa-
ulkner prva tri (od ukupno etiri) dijela svog romana prikazuje kao unutarnje mono-
loge tri brata Compsona.
Prvi dio pripada idiotu Benjyju i datiran je na Veliku subotu, 7. travnja 1928, nje-
gov 33. roendan. Drugi dio je unutarnji monolog inteligentnog i suicidalnog Qu-
entina, studenta na Harvardu, 2. lipnja 1910, na dan njegova samoubojstva. Trei dio
pripada sardoninom i nemilosrdnom Jasonu, a datiran je dan prije Benjyja, na Veliki
petak, 6. travnja 1928. I Faulknerovi su monolozi meusobno krajnje razliiti, kao i
Joyceovi. Ono to meutim otkrivamo ak i najpovrnijim itanjem, njihova je ne-
sumnjiva originalnost u koncepciji i stilu i unato oitoj srodnosti, pomanjkanje sva-
ke ovisnosti o Joyceu.
Zamislite samo unutarnji monolog (mnogi e rei struju svijesti) gluhonijemog
idiota! Tu naizgled neizvedivu zadau Faulkner je rijeio dvostrukim salomonskim
rezom, prerezavi prvo privid svakog pokuaja realistikog imitiranja struje svijesti
idiota, i drugo izgradivi model posve jednostavnog preslikavanja obinih svakod-
nevnih radnji i prizora iz sadanjosti i sjeanja, koje bi moglo imati recimo jedno di-
jete. Benjy posve objektivno fotografira prizore i doslovno snima dijaloge koji
su zato sadrajno i stilski potpuno transparentni i objektivni, ali krajnje subjektivni
u izboru koji je iskljuivo vezan za oboavanu i izgubljenu sestru Caddy. Unato
transparentnosti, Benjyjev je monolog teko razumjeti zato to nas izravno uvodi
meu ljude koje (jo) ne poznajemo i dogaaje koje ne razaznajemo, jer nema pri-
povjedaa da nas pripremi na ono to slijedi, a poslije toga prokomentira ono to je
prolo.
363
Ljubav prema Caddy opsesivno motivira i Quentinov monolog u kojem sestra -
zbog svog promiskuiteta - predstavlja iznevjereni ideal junjake asti, ali i mrani
predmet (incestuozne?) udnje. Poetski zgusnut i retoriki zahuktan, Quentinov je
monolog stilski ista suprotnost Benjyjevu, ali mu je tematski blizak jer su oba brata
opsjednuta gubitkom sestre. I Jason je opsjednut uspomenom na Caddy, ali on je mo-
tiviran mrnjom. Njegov je odjeljak romana originalni spoj melodrame, okantne
okrutnosti i krajnje kolokvijalnog stila. U prva tri dijela romana, sadanjost i prolost
neprestano se vrtoglavo isprepleu, dok etvrti dio, isprian tradicionalno, u treem
licu, ostaje u sadanjosti i zakljuuje radnju. Znamo da je Quentin skoio u rijeku, da
je Caddy, odbaena od mua, rodila prije braka zaeto dijete, djevojicu Quentin.
Znamo jo da je (tata, hladna i glupa) majka, ucijenivi oca, kerku zauvijek udalji-
la od kue, i da se otac propio i umro. Takoer napokon prvi put vidimo preivjele
protagoniste prie i oronulu kuu, sruene gospodarske zgrade, ogoljele zidove i
rasklimanu obiteljsku koiju. Iz takve sredine mlada Quentin bjei zauvijek s nekim
cirkuskim artistom ...
Nasuprot toj traginoj crti, Faulknerov opus slijedi i humoristiku, moda manje
izrazitu i poneto zatamnjenu krivulju koja nas vodi od Kad leah na samrti do Za-
selka i Lupea, i usput za sobom povlai lijep broj novela i cjelina u romanima (Mule
in the Yard, Was, Spotted Horses, Old Mari), kao i bezbroj anegdota i ulomaka.
Jedna od teza koju sam iznijela u svojoj knjizi Modernistike subverzije: Joyce i
Faulkner jest neprestano paradoksalno kretanje pripovjedakih tokova Faulknera (i
Joycea) izmeu dva potpuno suprotstavljena narativno/stilska kompleksa. Jedan je
doivljajni, uivljava nas u radnju i identificira s likovima; u Faulkneru on je
uglavnom tragian i vrlo se esto oslanja na udarnu modernistiku tehniku unu-
tarnjeg monologa. Pisac stvara modele struje svijesti koji u procesu sjeanja slijede
naelo asocijacije, i ponitava kronoloki pojam vremena zato to svijest pro-
izvoljno boravi na vie vremenskih razina, ukidajui razliku izmeu prolosti i sa-
danjosti. U takvim romanima, iznad svega u Buci i bijesu i Abalomu, pisac se osla-
nja i na metaforiki, simboliki, pjesniki postupak.
Drugi je kompleks udaljavanja, najee kroz ironini humoristiki ili groteskni
odmak, ali i kroz kritiku svijest o razlici koju generira parodija, odnosno kako
kritiari danas vole rei - hipertekstualnost. Hipertekstualnost je ironijska svijest o li-
teramosti teksta, koja vodi npr. do poigravanja s knjievnim postupcima i stilovima,
mijeanja tradicionalno nespojivih stilova unutar jednog djela, pedantne ironijske re-
konstrukcije neke knjievne tehnike ili figure - dakle do postupaka koji nam kazu-
ju da pred sobom imamo Knjigu, a ne sam ivot.
Dva romana tiskana u ovom svesku, premda bliska po vremenu nastajanja, razli-
364
kuju se, i zapravo ilustriraju dvije opozicije koje smo istaknuli u ovom predgovoru.
U prvoj opoziciji, Faulkner kao visoki stilistiar, retoriar, pjesnik, i egzaltirani bard
suprotstavljen je pukom, prizemnom pripovjedau koji anegdote, ale i prie crpi iz
regionalnih, esto crnakih tradicija usmene knjievnosti, kao i iz kolokvijalnog bo-
gatstva lokalnog govora. U drugoj se opoziciji sublimni tragiar susree s
tamnim humoristom koji ima poseban afinitet za hiperbolu i grotesku. Buka i bijes
gotovo je paradigmatska ilustracija prvog lana obje opozicije, dok se manje poznato
djelo, prvi put prevedeno u nas, Kad leah na samrti, savreno uklapa u drugi.
Kad leah na samrti jedno je od Faulknerovih remek-djela. Njegovi su junaci la-
novi obitelji siromanih bijelih farmera, Bundrenovi, koji s najrazliitijim osjeajima
doivljuju smrt majke Addie, a zatim je tvrdoglavo, i nerazumno, doslovno kroz
vatru i kroz vodu, u lijesu prevoze na daleko groblje u Jeffersonu, zato to je to bila
njezina posljednja elja. Roman je pisan tehnikom struje svijesti, s petnaest razliitih
pripovjedakih motrilita koja su podijeljena na ezdesetak odjeljaka. Odjeljci
se izmjenjuju, a duina im varira od jedne reenice do nekoliko stranica. Radnja ro-
mana je ekstravagantna i sumanuta, ali proeta silnom ljudskom toplinom. Naslov
potjee iz jedanaeste knjige Odiseje u kojoj duh Agamemnonov govori Odiseju kako
mu, kad je leao na samrti, ene pseih oiju nisu htjele zaklopiti kapke dok se
sputao u Had. Rukopis tog romana Faulkner je zavrio u 47 dana.
Pomno itanje otkrit e nam, dakako, da nema potpunog reza izmeu jedne i dru-
ge tendencije: U prvom romanu nailazimo na humor, kao i na niski stil (npr. stil ci-
jelog Jasonovog monologa), dok u drugom nailazimo i na izrazito tragine i poetske
tonove (Addin monolog, Darlovi monolozi, pa i Vardamanova tvrdnja Moja je
majka riba.). Usprkos tome, prvi e roman ostati do savrenstva oblikovana poetska
vizija okajavanja junjakog grijeha i univerzalni prikaz propadanja obitelji u ko-
joj nema ljubavi. Drugi, jednako eksperimentalan i genijalan roman, pria je o selja-
koj obitelji, koja je tonom i motivima blia praini i balegi Faulknerova rodnog tla.
Faulknerov je fikcionalni svijet sazdan od samih suprotnosti. U toj prozi, razape-
toj izmeu krajnosti mitske i povijesne vizije s jedne strane i tvrdoglave omeenosti
granicama provincijske i provincijalne svakodnevice s druge, izmeu tragedije i
(crne) komedije, nije uvijek lako prepoznati novost i razliku Faulknerove mode-
mosti. Ona je meutim nedvojbeno prisutna i presudna za razvoj amerike knji-
evnosti naeg stoljea.
SONJA BAI
365
Biljeke
{1}
Jewel - dragulj - op. Prev.
{2}
Kalomel - ivin klorid, bijeli praak bez ukusa, neko upotrebljavan kao sredstvo protiv crijevnih glista -
op. Prev.
{3}
Faulkner je dobio Nobelovu nagradu za 1949. godinu, ali mu je uruena 1950. (op. ur.)
366

Buka I Bijes - Kad Lezah Na Samrti - William Faulkner PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Buka I Bijes - Kad Lezah Na Samrti - William Faulkner PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

BalkanDownload.

KOLSKA KNJIGA, ZAGREB 1998.

KAD LEAH NA SAMRTI

GOVOR WILLIAMA FAULKNERA

Copyright 1929, 1956 by William Faulkner. Copyright 1946 by Random House,

Ovaj prijevod je objavljen u dogovoru s Random House Inc.

Sedmi travnja 1928.

moe ovuda provu da ne zapne za taj avao.

Izili smo. Sunce je bilo studeno i sjajno.

prislonila svoje hladno sjajno lice uz moje. Mirisala je kao drvee.

- Sigurnijom od ega. - rekao je Jason. - Otac i Quentin ne mogu ti nauditi.

- Ma kakva prestava, to je tebi. Kad zavrim s ovim u koritu neu se moi

- Sigurno je u vodi. Da je nije koji od vas djeaka vidio ili uo.

- Kako zna. - upitao je Quentin.

- Mot. - rekao je T.P. - Dajte da ja popijem, gospon Quentin.

Em ih ne stigne izvu na vrijeme, em si debeo, pa onda jasno da mora past.

Jo ne moe ii, rekao je T.P. ekaj.

imate ospice, Frony.

- Zato ga izaziva. - rekla je Majka. - Dovedi ga ovamo.

- Gdje ti je pamet da ih puta ovamo. - rekla je Dilsey.

Caddy i ja smo trali. Ustrali smo kuhinjskim stubama, na verandu, i Caddy je

- Stajat e te etvrt dolara da sazna. - rekao je. Pogledao je u mene. - Zato ga ne

- Ja sam je nao. - rekao je Luster.

- Dovedi ga ovamo. - rekla je Dilsey. Sila je niza stube.

On se sad zove Benjy, rekla je Caddy.

- A to je sad opet. Ne mogu ak ni bolovati na miru. Moram li ustati iz kreveta da

Caddy me podigla ispod pazuha.

- Pogledaj me. - rekla je Majka.

- Nemoj mi rei da nisi znao. - rekla je Caddy. - Napravio si to iz iste -

Jasno smo ih uli.

to mu to radi, rekao je Jason. to ga ne moe pustiti na miru.

Ve ti dugo bjei, ali uvijek se stigne vratiti na jelo, rekao je Jason.

Drugi lipnja 1910.

Kad se sjena prozorskog okvira pojavila na zastorima bilo je izmeu sedam i

On e nanjuit to mu kae kad oe. Ne mora ni sluat ni govorit.

uglu na omotnici povezanoj prljavom ruiastom podvezicom dva umjetna cvijeta.

- Dobro. Uzet u ga. Zanima me to sad hoe.

je od proktora zahtijevala da ga iseli i kako je proktor pokazao dovoljno vulgarne

Jednostavno sam bolesna. Ne mogu traiti.

u izblijedjelim vrtlozima uskovitlanog neba. Caddy za onu

- Bome, mene bi - rekao je jedan.

izopen uhvaen kako vara na semestralnim ispitima i iskljuen

me samo gledala. - Stanuje li ondje prijeko? Kladim se da stanuje blizu kolodvora,

meso peku trljajui joj glavu. Reci predajem se reci

uhien? - rekao je Shreve. - to sve ovo znai, gospodine?

- Red u sudnici - rekao je Anse.

kae mene da vidio ga da joj daje jest. Ila je s njim.

- Quentine Compson - rekla je gospoa Bland. - to bi rekla vaa majka. Naravno

ti to nikad nisi uinio je li

njezini su se miii skupili ja sam sjeo

okrenuo sam se da poem

ubit u vas nemojte misliti zato to vam izgledam kao dijete

taj koji nisam bio.

osjetio potrebu da se utekne lukavtini i da mi kae kako si poinio rodoskvrnue a

esti travnja 1928.

- Ve bih i morao znati - kaem ja. - Govori mi to trideset godina. ak bi i Ben to

Quentin. Ona ju je odgurnula.

kolnog puta. Velim ja:

Barem si za promjenu jednom dola na vrijeme - kaem ja. - Hoe li ui i ondje

- Ne - kae majka. - Pa ne zna to je doktor rekao? Zato ga potie da pije? Od

e se naekati da je opet vidi. - Ona je samo stajala i gledala me i krila ruke.

Opet sam sredio pismo i iznova ga zalijepio i iziao.

- Ja se trudim da svima ugodim - kae majka. - Trudim se da ti olakam teret koli-