Crkveno graditeljstvo

STARE CRKVE U DIOKLECIJANOVOJ PALAI I U NEPOSREDNOJ BLIZINI

Uvod OLD CHURCHES IN THE DIOCLETIAN'S PALACE AND ITS

O preobraaju Dioklecijanove pala-
a u pravi napueni grad svjedoe
brojna vrela, ali i mnoge sauvane
predromanike graevine. Tako To-
ma Arhiakon, najpoznatiji i najslav-
niji splitski kroniar iz 13. st., navodi
da su bogatiji doseljeni Salonjani
sami sebi gradili kue, a da su siro-
maniji stanovali "pod podzemnim
svodovima i kriptama" [1]. U pod-
rumima Dioklecijanove palae nema
izrazitih tragova tih privremenih sta-
nova, ali su sauvani ostatci turnja-
ice za proizvodnju ulja iz ranoga
srednjeg vijeka.
Ipak pravi je preobraaj palae u
grad ostvaren gradnjom ranosrednjo-
vjekovnih stambenih kua iji su
SURROUNDINGS
Many early-Christian and early-Romanesque churches used to be located in the
Diocletian's Palace. Some of them are still there, some exist only as remains and
some, although no longer existing, can be traced back through written documents.
Out of the existing churches, the best known are ones situated at old town gates,
particularly in the west gate zone where we have the Our Lady of Bell Tower
Church with one of the oldest bell towers in Dalmatia, and at the north town gate
where the St. Martin's Church, featuring the oldest preserved altar rail, still
stands. Such churches also existed in other town gate zones, but in corner towers
only. As to other churches in the palace, the remains of the St. Michael's Church
are still visible at the waterfront side of the palace, while other churches exist
through memory only. Concerning the churches situated outside of the palace but
within the old town, the most visible remains are those of the Benedictine
monastery church which used to stand right next to the north wall of the palace,
and which was destroyed in fire in the late 19th century. Remains of an another
Benedictine church were destroyed in 1938 to make place for construction of an
eastern orthodox church, which has never been completed.
tragovi i ostatci pronaeni na mnogim velika su rijetkost u europskoj gradi-
mjestima u staroj gradskoj jezgri, a teljskoj batini. Najbolje je sauvana

Poloaj ranokranskih i predromanikih crkava u sreditu Splita (1. Gospa od Zvonika, 2. Sv. Martin, 3. Sv. Apolinar i Sv. Leonardo, 4. Sv.
Petar de turre, 5. Sv. Matija, 6. Sv. Andrija de fenetris, 7. Sv. Nikola, 8. Sv. Julijana, 9. Sv. Mihovil, 10. Sv. Eufemija, 11. Sv. Ciprijan,
12. Sv. Lovre, 13. Sv. Marija de Taurello, 14. Sv. Duh)

GRAEVINAR 59 (2007) 7 635

Crkveno graditeljstvo
kua u Arhiakonovoj ulici koja je
naslonjena na zidove vestibula i
stambenoga bloka. Ta uska dvokat-
nica ima sve znaajke predromani-
kog graditeljstva zidana je prikle-
sanim kamenjem te ukraena karak-
teristinim lukovima na prizemnim
vratima i prozorima prvoga kata. Jo
je vie o ranosrednjovjekovnom gra-
diteljstvu, barem sudei po sauva-
nim fotografijama, svjedoila trokat-
nica u ulici Ilirske akademije, sru-
ena 1932., ija se bifora prvoga ka-
ta s pleternom ornamentikom uva u
Muzeju grada Splita. Nakon II. svjets-
kog rata sruena je kua u ulici Dosud,
izgraena u ranom srednjem vijeku
unutar antike dvorane Dioklecija-
nova stana. Juno od Dioklecijanova
mauzoleja pronaeni su temelji sred-
njovjekovnih kua, a od dobro ou-
vanih tu su jo kue na Carrarinoj
poljani i u Rodrigovoj ulici.
Ulice su antike palae bile znatno
suene, a glavnim je gradskim trgom
postao peristil, negdanje stupovima
uokvireno predvorje pred ulazom u
carev stan. Taj se poploeni trg u
srednjovjekovnim ispravama naziva
trgom Sv. Dujma (plancatus sancti
Domini).
O ivotu Splita u ranom srednjem
vijeku svjedoe i brojne ranoroma-
nike crkve. Neke su jo sauvane
ili o njima postoje sauvani tragovi,
neke su ak i u uporabi, a za posto-
janje nekih znamo samo na temelju
pisanih tragova i neznatnih ouvanih
ostataka. Zanimljivo da ih je najvie
bilo u gradskim vratima i kulama i
da su u pravilu nastale adaptacijom
straarskih prostorija i hodnika [2].
Sauvane crkvice u gradskim
vratima
Crkva Gospe od Zvonika
Zapadna ili eljezna vrata postala su
u srednjem vijeku tijekom irenja
grada unutranja veza izmeu staro-
ga i novoga dijela, iako su u poetku
bila osnovni ulaz u grad. Ta su se
vrata oblikom podudarala s istonim
636
Crkva Gospe od Zvonika
vratima, ali su mnogo bolje ouva- se radi o 11. st. Natpis je donators-
na. Posebno su dobro ouvani unut- kog sadraja i istie velike zasluge
ranje dvorite i dijelovi osmerokut- splitskoga naelnika (priora) Furmi-
nih kula s vanjske strane. Po sredini na (Firmina) i njegovih dviju supru-
nadvratnika otuen je izvorni kip ga Magi i Bite za stanovite radnje
krilate boice Pobjede (Nike) i na vezane uz crkvu (natpis nije cjelovit),
tom je mjestu (vjerojatno u 7. st.) vjerojatno vezane uz gradnju ili op-
uklesan kri. Crkva Gospe od Zvoni- remanje. Prior Firmin je inae povi-
ka, koja se izvorno zvala Sv. Teodo- jesna linost koja se spominje u jed-
ra, podignuta je nad hodnikom iznad noj ispravi iz 1089., iz vremena kra-
unutranjeg ulaza Zapadnih vrata. lja Stjepana II. Trpimirovia i nad-
Od stare su se crkve, koja je vjero-
jatno i starija od svoje predromani-
ke faze, gotovo u cijelosti sauvali
krino-kupolni svodovi i predroma-
niki zvonik, najstariji u gradu i je-
dan od najstarijih na Jadranu. Po
nainu gradnje i stilskim znaajka-
ma spada u 11. st. Ima vitku ali zat-
vorenu zidnu masu, na kojoj se uz
male prozore istie i po jedna bifora
na svakoj strani gornjeg kata, a iz-
nad se toga nalazi niz konzola koje
predstavlja prijelazni oblik izmeu
predromanike i romanike [2].
U radovima preureivanja ove crk-
vice u malu galeriju u crkvi Gospe
od Zvonika, pronaeni su presloeni
kao unutarnji okvir gotikog prozora
dijelovi ranoromanike oltarne preg-
rade. Likovni ukrasi i sadraj natpi- Rekonstrukcija starog izgleda Gospe od
sa na arhitravu i zabatu svjedoe da Zvonika
GRAEVINAR 59 (2007) 7
 Crkveno graditeljstvo

biskupa Lovre pa se na tom podatku
i odreuje nastanak ove crkve. Fir-
min se po svoj prilici spominje i u
glasovitom Supetarskom kartularu,
nastalom upravo tih godina. To to
se spominju njegove dvije ene sva-
kako ne znai njegovu bigamiju, ve
samo to da se kao udovac ponovno
oenio. Firmin i njegove supruge
nose i plemike oznake (dominus i
domina), to znai da su pripadnici
sloja koji se nakon raspada bizants-
ke vlasti izborio za samostalnu vlast
u primorskim gradovima, kao to je
to bio sluaj i u Zadru, Trogiru, Bio-
gradu i dr. [3].
je moda dobila i novoga titulara i u izvornoj funkciji sauvana u Dal-
novo ime, a za tu je crkvu potom iz- maciji. Tragovi su zvonika, zapravo
raena i spomenuta slika [2], [4], [5]. njegovi temelji, sauvani na zapad-
noj strani krova.
alosno je ipak to je galerija koja
nosi ime Gospe od Zvonika, i iji je
znak slavna slika, zatvorena ve ne-
ko vrijeme iz razloga koje nismo
uspjeli dokuiti. Tako je, barem za
sada, nemogue ui u njezinu unut-
ranjost.
Crkva Sv. Martina
Nad vanjskim ulazom Sjevernih vra-
ta, koja su se poslije poeli nazivati
Zlatnima, do danas je dobro sauva-
na adaptirana i uska crkvica Sv. Mar-
tina. Crkva je ureena u prostoru u
kojemu se izvorno nalazila naprava
za dizanje reetkastih vrata i ini se Rekonstrukcija presjeka i junog proelja
da je prostor u crkvicu preureivan crkve Sv. Martina
u vie navrata, a najstarija vjerojatno
pripada starokranskom dobu. Pred- Oltarna je pregrada sauvana u svom
romanikoj fazi, vjerojatno ak 9. st., izvornom obliku i na izvornom mjestu
pripada bavasti svod, oltar u apsidi te dijeli usku crkvenu lau svetita
s uklesanim kriem starokranskih od ostaloga dijela koji je namijenjen
oznaka i male tranzene (perforirane vjernicima. Ograda je ranoromani-
kamene ploe) postavljene po sredi- kih stilskih odlika, a izraena je u
ni velikih zazidanih antikih otvora mramoru. Dvije ravne vodoravne
na junom zidu. Kasnijoj predroma- kamene grede i trokutasti zabat pred
nikoj fazi iz 11. st. pripada oltarna ulazom u svetite nose osmerokutni
pregrada, jedina koja je u cijelosti i vitki stupovi s kapitelima. Stupovi

Slika na drvu Gospe od Zvonika

Iz crkve potjee i slika na drvu Gos-

pe od Zvonika koja se danas uva u
riznici katedrale Sv. Dujma, a pret-
postavlja se da je djelo majstora
raspela iz samostana Sv. Klare i
Gospe od njana i jo nekih drugih
slika te da potjee od splitskog sli-
kara ili kole koja je djelovala kra-
jem 13. stoljea.
Moe se pretpostaviti da su crkvu
najprije uredili vojnici-straari na
glavnom gradskom ulazu, jer je kao
to se zna Sv. Teodor zatitnik bizant-
ske vojske i to je vjerojatno bilo tije-
kom 6. st. i Justinijanove rekonkvis-
te (ponovnog osvajanja). Crkva je
temeljito preureena u 11. st., kada Crkva Sv. Martina iznad Zlatnih vrata

GRAEVINAR 59 (2007) 7 637

Crkveno graditeljstvo
Interijer crkve Sv. Martina s ouvanom oltarnom pregradom
se u donjem dijelu nastavljaju na pi-
lastre na koje se, kada je o drugim
oltarnim pregradama rije, nastavljaju
ukraene kamene ploe (pluteji). To
meutim u ovom primjeru nije slu-
aj. Prazan je prostor do poda crkve
u novije vrijeme ispunjen zidiima.
Prema likovnim ukrasima (vitice,
lozice, grifoni i kuke) te grafijskim
638
elementima latinskog natpisa moe
se prepoznati skulptorsko ostvarenje
jedne istaknute kamenoklesarske ra-
dionice koje je djelovala u Splitu i
Trogiru u 2. polovici 11. st.
Iz sadraja natpisa, koji je uklesan
du gornjega dijela ograde, doznaje
se da se crkvi odnosno hramu (tem-
plum) nalaze predmeti tovanja (pat-
rocinia) u ast Sv. Martina, Bogoro-
dice i pape Sv. Grgura, to znai da se
crkva nalazi pod njihovom zatitom.
O ovoj se slavnoj pregradi crkve Sv.
Martina mnogo pisalo, a s njom su
se posebno bavili don Frano Buli,
Ljubo Karaman, eljko Rapani,
Duan Jelovina i mnogi drugi. No
danas vie nitko ne sumnja da potje-
e iz 11. st.
Posebna je zanimljivost da crkva
ima jo jedan natpis na nadvratniku.
Taj je tekst pisan rustino, ali je slo-
en u metrikom obliku i vjerojatno
su mu kao uzor posluili stihovi ne-
koga starokranskog pjesnika. U
tekstu se spominje neki sveenik
Dominik, koji je zasluan za gradi-
teljske zahvate u crkvi, zapravo za
izradu pregradnih zidova (limites) i
vrata (portes).
Iako je crkva 1996. temeljito uree-
na i obnovljena te bila dostupna po-
sjetiteljima, za nedavnog posjeta
nismo u nju mogli ui. Naime uz
crkvu je ureen i samostan domini-
kanki, a ova im skladna crkvica slu-
i kao kapelica. Niti na ponovljeno
kucanje nije se nitko javljao. Odus-
tali smo kada smo na vratima uoili
neku stariju obavijest gradskoga vo-
dovoda. To zapravo znai da je ta
zanimljiva crkvica ve dugo zatvo-
rena. Ako se ne radi o privremenom
naputanju samostana zbog radova s
vanjske strane Zlatnih vrata (koja se
temeljito obnavljaju), to bi znailo
da je i ova crkva nedostupna javnosti,
a zna se da je ona svim posjetiteljima
bila izuzetno zanimljiva [3], [5], [6].
Inae Zlatna su vrata bila svojim ob-
likom najvie istaknuta od svih ula-
za u palau. S vanjske su je strane
branile dvije osmerokutne kule, a s
unutranje obrambeno dvorite. Pro-
eljnu su kompoziciju sainjavale
nie sa strane i iznad ulaza te bogato
ralanjene konzole i polukruni
lukovi koji su prije bili spojeni.
Iznad zida su se sauvale etiri baze
na kojima su, kako se pretpostavlja,
nekad stajali kipovi Dioklecijana i
ostalih tetrarha.
GRAEVINAR 59 (2007) 7

Crkve u gradskim vratima i
kulama koje nisu sauvane.
Ostale crkve u gradskim vratima
Uz ove se dvije crkve u vratima na
zapadu i na sjeveru Dioklecijanove
palae u izvorima spominju ak dvi-
je crkve u Istonim vratima koja su
se nazivala i Srebrna. Tu su se tako-
er prema pisanim izvorima nalazile
ak dvije crkve (Sv. Apolinara i Sv.
Leonarda), od kojih danas praktiki
nema nikakvih tragova. Istona su
vrata bila poput Sjevernih, iako nisu
bila toliko ralanjena i ukraena,
zapravo imala su nie, ali bez stupo-
va i lukova. Od dviju osmerokutnih
kula sauvani su donji dijelovi, a
unutranje je dvorite uglavnom bilo
srueno te djelomice obnovljeno
1952. U srednjem su vijeku ta vrata
bila radikalno pregraena (zvala su
se Porta nova), a sredinom 15. st.
ak i zazidana, da bi tek u 18. st. bila
otvorena manja vrata neto sjevernije.
S unutranje strane ulaza nalazila se
sve do 1944. crkva Duica za koju
se pretpostavlja da je bila ve spomi-
njana crkva Sv. Apolinara, ali je vje-
rojatno uklonjena zbog ratnih strada-
Pogled sa zvonika Sv. Duje na unutranji prostor Srebrnih vrata gdje su bile crkve
Sv. Apolinara i Sv. Leonarda
GRAEVINAR 59 (2007) 7
nja. No istona su vrata ponovno ot-
vorena 1953. kada je sruen srednjo-
vjekovni zid.
Od spomenutih crkvica nema, koli-
ko je poznato, nikakvih sauvani os-
tataka. ak se ne zna ni tono mjes-
to ni gdje su bile smjetene, a ni to
da li su uope bile dvije. No njihovi
titulari Sv. Apolinar i Sv. Leonardo
vrlo su stari sveci. Sv. Apolinar je
bio muenik i borac protiv arijaniz-
ma (posebno uenje aleksandrijskog
sveenika Arija o Sv. Trojstvu), a
postao je zatitnik grada Ravene na-
kon bizantsko-gotskog rata (535.-552.)
i injenice da su Ostrogoti skupa sa
svojim vladarom Teodorikom Veli-
kim bili preuzeli arijanizam. Sv. Leo-
nardo je roen u negdanjoj Galiciji
i ivio je neposredno prije tih doga-
aja, pa se vjerojatno takoer isticao
u borbi protiv arijanizma.
Nejasno je meutim kome je posve-
ena crkva Duica i je li ona zapra-
vo crkva Sv. Apolinara. Vjerojatno
je promijenila ime od jednoga zabo-
ravljenoga sveca i bila posveena
Sv. Duhu, a Duica bi vjerojatno bio
neki puki oblik. To se nekako i sla-
e jer je jedno od glavnih stajalita
Crkveno graditeljstvo
arijanizma bilo negiranje boanske
osobe Sv. Duha, a prva je posveta
neke crkve toj boanskoj osobi za-
biljeena upravo u Raveni u 6. st.
Zanimljivo je da je i pokraj Junih
vrata (Mjedenih vrata) postojala
crkva Sv. Anastazije, za koju se do-
nedavno vrlo malo znalo. Od nje su
sauvani zidovi romanike faze i
svod prizemlja ranosrednjovjekov-
nog zvonika [10].
No s tom se crkvom otvara jedno
zanimljivo tumaenje na koje smo
naili u jednom nepotpisanom tekstu
Meunarodnoga istraivakog cent-
ra za kasnu antiku i srednji vijek,
Motovun-Zagreb
(www.mickas.unizg.hr/ham9-14.doc),
gdje se sve crkve na vratima Diokle-
cijanove palae objanjavaju inje-
nicom da su nastale za bizantskog
vladanja Splitom i u vrijeme kada je
jo, prije davanja suglasnosti odbjeg-
lim Salonitancima, palaa bila u vlas-
nitvu careva koji su nakon Konstan-
tina I. Velikog (oko 280.-337.) bili
gorljivi krani. Stoga nije sluajno
da su titulari tih crkava sveci vojnici
(Sv. Teodor i Sv. Martin) ili istaknu-
ti borac protiv arijanizma (Sv. Apo-
linar). No tom se tumaenju na neki
nain opire crkva Sv. Anastazije
(Stoije) sirmijske muenice koja se
u spomenuti krug nikako ne moe
svrstati jer nije bila ratnica, a niti se
borila protiv arijanizma jer je prije
toga stradala u Dioklecijanovim pro-
gonima. No i za to anonimni autor
ima zanimljivo tumaenje. Sv. Anas-
tazija je bila pokopana u Sirmiju gdje
je za nju bila izgraena i bazilika.
No pred naletom barbara njezine su
relikvije bile prenesene u crkvu Sve-
tog uskrsnua (anastasis odnosno
anastaza). Na zapadu se to nazivalo
Silazak nad pakao i odnosilo se na
dogaaj u kojem je Isus nakon smrti
siao u svijet mrtvih i donio im spa-
senje. To je postao dio vjerovanja i
na Istoku i na Zapadu tijekom 4. st. i
u Raveni je kao sjeditu egzarhata
postojala takva crkva. Kako su se na
zapadu pojam "anastasis" i "Anasta-
639
Crkveno graditeljstvo

zija" pomijeali, postojanje je crkve
Sv. Anastazije na jednim od vrata
Dioklecijanove palae sasvim razum-
ljivo.
Sjeverozapadna kula u kojoj je bila crkva
Sv. Petra u kuli
No nisu samo vrata palae bila mjes-
tom adaptiranih crkava. Zna se pou-
zdano da je u sjeverozapadnoj kuli
palae postojala crkve Sv. Petra "de
turre". Ta je kula bila teko otee-
na, a stradala je i u poaru pa je slu-
ila kao skladite. Temeljito je obnov-
ljena 1977. kada joj je u prizemlju
obnovljen izvorni krini svod, nad
prvim katom vraena izvorna drvena
konstrukcija, a drugi je kat izgraen
prema stanju u 19. st. Jugoistona Kuzme, vjerojatno iz 9. st. Na sjeve-
kula, smjetena na uglu Hrvojeve roistonoj je strani sarkofag nadbis-
ulice i Obale hrvatskoga narodnog kupa Martina s kraja 10. st. s pjesniki
preporoda, na neki je nain takoer sroenim latinskim natpisom u poh-
imala crkvenu namjenu jer je u nju valu pokojniku. Uz junu se stranu
bila smjetena splitska nadbiskupija katedrale, srednjem vijeku izmeu
koja je svoje prostorije imala i u dru- zidova periptera i zidova temenosa
gim prostorima jugoistonog dijela (prostora oko hrama) nalazila mala
Dioklecijanove palae. I ova je kula crkvica koja je bila posveena apo-
temeljito obnovljena. Prizemlje je stolu i evanelisti Sv. Mateju (Ma-
do 1968. bilo zasuto, kao i svi pod- tiji). Ta je crkva sluila kao mauzo-
rumski prostori u junoj etvrtini lej splitskih nadbiskupa, a od nje je
palae. Nakon istraivanja ureeni sauvan jedan stup prezbiterija uz
su prostori i zidovi, ukljuujui i us- niu na junom zidu i ostatci bavas-
ke otvore u zidovima. U istraivanji- toga svoda.
ma su pronaene konzole i udubine
Juno od Dioklecijanova mauzoleja,
za drvene stropove pa je i to obnov-
na prostoru istone antike kupaoni-
ljeno. Gornji su katovi bili od rano-
ce, pronaeni su temelji mnogih ra-
ga srednjega vijeka u sklopu nadbi-
nosrednjovjekovnih kua, a istono
skupske palae pa je izmeu prvoga
od mauzoleja otkriveni su i grobovi
i drugoga kata postojao gotiki svod.
za koje je uz pomo radioaktivnog
Poslije se prostor rabio i u stambene
ugljika utvreno da potjeu iz 918.
svrhe pa je i to obnovljeno. Prvobit-
godine.
ni su prostori drugoga kata zbog go-
tikoga svoda zazidani, ali im se
jasno raspoznaju vanjski obrisi.
Kako ostale kule Dioklecijanove pa-
lae nisu sauvane, osim sjeverois-
tone u kojoj pouzdano nije bilo sak-
ralnih sadraja, moe se pretpostaviti
da je bilo jo takvih adaptiranih cr-
kava u zidinama palae. Vjerojatno
je za straare crkva bila i poticaj i
ohrabrenje [1], [10].

Preostale crkve unutar palae

Jugoistona kula Dioklecijanove palae
U Dioklecijanovoj palai ima jo ne-
koliko starih crkava, uglavnom sa-
uvanih u tragovima ili se o njima
zna na temelju sauvanih ili pisanih
ostataka. tovie nerijetko se prona-
laze i nove, a to je i razumljivo jer
su i prije naseljavanja prognanika iz
Salone stanovnici palae morali neg-
dje zadovoljavati svoje vjerske pot-
rebe, a posveeno mjesto je sluilo i
za pokapanje pokojnika.
U prolom smo napisu istaknuli da u
peripteru, vanjskom hodniku kate-
drale, ima nekoliko predromanikih
sarkofaga, od kojih smo istaknuli
sarkofag priora Petra, sina priora
Pogled na unutranjost crkve Sv. Andrije
de fenestris
Nekoliko je predromanikih crkava
u junom dijelu palae nastalo preo-
brazbom razliitih prostora careva
stana. Jedna je od soba (kubikula)
careve strae preoblikovana u crkvu
Sv. Andrije "de fenestris" (latinski
fenestra = prozor), dogradnjom pra-
vokutne apside i liturgijskoga nam-
jetaja. No prema nekim izvorima
[9] ta je crkva mogla biti posveena
i Sv. Duhu. Zapadna krina dvorana
blagovaonice postala je crkva Sv.
Nikole, a dobila je naziv "de portu"

640 GRAEVINAR 59 (2007) 7


jer je bila najblie luci s kojom je
bila povezana stubitem kroz podrum-
ske prostorije. U toj je crkvi, koja je
poslije bila u sklopu negdanjega sa-
mostana klarisa u dananjoj Severo-
voj ulici, pronaen sarkofag nadbis-
kupa Ivana, sina Tvrdakova (latinski
Tordacatus), velikoga metropolita i
organizatora crkvenih sabora 925. i 928.
Inae u cijelom je prostoru palae
pronaeno jo mnogo ulomaka litur-
gijskog namjetaja, to upuuje na
to da mnoge crkve jo nisu pronae-
ne niti utvreno njihovo mjesto. Jed-
noj je od njih pripadao i natpis iz
karolinkoga doba, a na njemu se
spominju donator Gadua i kipar Do-
minicus marmurarius [2], [10].
Ostatci apside Sv. Mihovila na morskoj obali
Tlocrti kasnijega i prvotnog izgleda crkve
Sv. Mihovila
Plutej iz crkve Sv. Mihovila
Na junom su dijelu uz zapadni ob-
rambeni zid, jo unutar Dioklecija-
nove palae iako na tom dijelu zidi-
na odavno nema, u srednjem vijeku
izgraene dvije predromanike crk-
ve. Starija se zvala Sv. Mihovil na
obali ("in ripa maris") jer se nalazila
u neposrednoj blizini sredinje uvale
splitske luke. Tu crkvu povijesna
GRAEVINAR 59 (2007) 7
Natpis na nadvratniku crkve Sv. Julijane
vrela vezuju uz prvoga splitskog nad-
biskupa Ivana Ravenjanina. Najstari-
ji je dio crkvice (s kraja 7. ili poet-
ka 8. st.) mala jednobrodna graevi-
na (6,3 x 4 m) s relativno irokom
apsidom koja odraava starokran-
sku graditeljsku tradiciju, a podig-
nuta je nekoliko metara zapadno od
zida palae. Znatno poslije, vjerojat-
no u 10. st., crkva je proirena i pro-
duljena sve do obrambenoga zida. Iz
tog su razdoblja sauvani ulomci ol-
tarne pregrade, s krievima, palma-
ma i pleterom, koji se danas uvaju
u Muzeju hrvatskih arheolokih spo-
menika u Splitu. Crkva se inae prvi
put spominje 1085. kada je nadbis-
kup Lovre ustupa samostanu Sv.
Stjepana. Od izvorne je graevine
sauvana apsida i sjeverni zid do
gotovo metar visine. Sadanji oblik
te apside, s kapitelima u stilu cvjet-
ne gotike, potjee iz 15. st. Restau-
rirana je 1979. godine
Samo nekoliko metara sjevernije,
takoer uz vanjski zapadni zid bila
je izgraena crkva Sv. Julijane. Bila
je jednobrodnog tlocrta i imala je po-
lukrunu apsidu koja je ostala sau-
vana u punoj visini u unutranjosti
dananje stambene kue na dnu Ma-
rulieve ulice, iako skrivena pogle-
dima ulinih prolaznika.
O toj crkvi svjedoi i donatorski nat-
pis koji je pronaen na jednom mra-
mornom nadvratniku, a uva se u
Arheolokom muzeju u Splitu. Uz
taj su latinski natpis uklesana tri kri-
Crkveno graditeljstvo
a i dvostruki niz arkadica na gornjem
rubu. Cjelovito sauvani tekst dono-
si podatak o gradnji crkve u ast Sv.
Julijane, Sv. Luke i Sv. Vitala koju
podiu trojica donatora akon Dobre
te Fusko i Domac, njegova braa
odnosno subraa. Valja rei da je
Sv. Julijana (koju dosad nismo sreli
kao crkvenog titulara) muenica iz
Nikomedije koja je stradala 305. za-
to to se nije htjela udati za svog iza-
branika koji se nije htio pokrstiti. Sv.
Luka je evanelist koji je pratio Sv.
Pavla na misijskim putovanjima, a
prema predaji predavao je u Dalma-
ciji, Italiji i Galiji, dok je Sv. Vital
jedan od istaknutijih boraca protiv
ve spominjanog arijanizma.
Prvi spomenuti graditelj crkve, split-
ski akon hrvatskoga imena Dobre,
povijesna je osoba iz javnoga ivota
grada potkraj 11. st., to potvruju i
ostala pisana vrela. On je kao ueni
benediktinac, u nedostatku gradskih
notara, sastavljao i prepisivao ispra-
ve, osobito za bogatoga Splianina
Petra Crnoga. esto se, oko 1080.
godine, pojavljuje i kao svjedok u
Petrovim darovnicama samostanu
Sv. Petra u Selu. Sastavljao je i nad-
grobne natpise, pa mu se pripisuju i
stihovi u dijelu epitafa na sarkofagu
Petra Crnog. Stoga ga naa historio-
grafija dri za prvoga pjesnika epita-
fa ije je ime poznato.
Zanimljiva je i pojava romanskoga
imena Fusko uz dva hrvatska Dob-
re i Domac. To svjedoi o visokom
641
Crkveno graditeljstvo
stupnju romansko-hrvatskog proi-
manja u Splitu u drugoj polovici 11.
st. Ako se latinska rije frater ne
odnosi na redovniku subrau ve
na prave rodbinske odnose, to bi iz-
ravno potvrivalo i meusobnu rod-
binsku povezanost slavenskoga i
romanskoga stanovnitva, a takvih
je pojava u ono doba bilo i u Zadru i
u Trogiru [2], [3], [5], [8], [10].
Crkve uokolo Dioklecijanove
palae
Crkva Sv. Eufemije odnosno
Sv. Benedikta
Predromanika crkva Sv. Eufemije
(muenice iz Kalcedona pokraj gra-
da Bizantija iz Dioklecijanovih pro-
gona), koja se nazivala i crkva Sv.
Benedikta, a spominje se u ispravi iz
1069. o utemeljenju samostana koja
se uva u samostanu benediktinki
Tlocrt crkve Sv. Eufemije
Sv. Marije. Osnivanje se samostana
benediktinki u Splitu, jednoga od
najstarijih u Dalmaciji, vezuje uz
splitskog nadbiskupa i metropolitu
Lovru, benediktinca i negdanjega
osorskoga biskupa te glavnoga papi-
na oslonca u provoenju grgurovske
crkvene reforme na istonom dijelu
Jadrana. Samostan je djelovao vie
od 750 godina i bio je od utemelje-
nja namijenjen gradskim plemkinja-
ma, a uivao je velik ugled i imao
znatne posjede. Ukinule su ga fran-
cuske vlasti 1806. godine, a u 19. st.
je bio pretvoren u austrijsku vojnu
bolnicu. Bolnica je stradala u veli-
kom poaru 1878. kada su stradali i
najvrjiedniji dijelovi srednjevjekov-
noga graditeljstva. Ostaci samostana
642
Rekonstrukcija negdanjega izgleda crkve Sv. Eufemije
uklonjeni su 1946. zbog oteenja
nastalih bombardiranjem. Sauvani
su dijelovi triju najstarijih graevina
crkve, kapele i zvonika.
Najstarija meu njima je crkva Sv.
Eufemije (Sv. Benedikta) koja je iz-
graena prije osnivanja samostana
(izmeu 9. i 11. st.). Od nje su sau-
vani samo donji dijelovi, ali je njezin
prvotni izgled poznat prema starim
nacrtima, izraenima prije poara
koji ju je temeljito unitio. To je bila
trobrodna bazilika s upisanim tran-
septom (poprenim brodom) s tri
polukrune apside na istonoj strani.
Crkva je bila presvoena bavastim
svodom, a nad krianjem uzdunoga Sjeverno od ruevina crkve sauvani
i poprenog broda dizala se kupola s
valjkastim tamburom.
Iskopavanjem unutra-
njosti pronaeni su
mnogi ulomci kame-
noga crkvenog namje-
taja ukraeni reljefnim
pleterom koji se danas
uvaju u Muzeju grada
Splita. Uz vanjske su
zidove pronaene baze
stupova i lezene koje
oznaavaju krajeve
transepta. Pojedini di-
jelovi upuuju i na ra-
nokransko podrijetlo,
jer su se meu pleter-
nim ostacima pojavili i
ranokranski kapiteli Kapela Bl. Arnira
oltarne pregrade iz 5.
ili 6. st., a u okolici su
pronaeni tragovi gra-
evine i groblja s ve-
im brojem ulomaka
sarkofaga i natpisa, od
kojih su neki i rano-
kranski. Uostalom
na ranokranske iz-
vore upuuje i najstariji
crkveni titular Sv. Eu-
femija.
S june je strane do-
graena grobna kapela
Bl. Arnira (Arnerija),
splitskoga nadbiskupa
koji je 1180. ubijen pri
odreivanju zemljinih posjeda na
Mosoru. Koludrice benediktinskoga
samostana povjerile su 1444. izgrad-
nju kapele i oltara sa sarkofagom
sveca majstoru Jurju Dalmatincu,
On je kupolu oblikovao u renesans-
nom stilu sa irokim polukrunim
lukom prema unutranjosti crkve i s
krino-kupolnim svodom. U kapeli
je oltarna menza sa stupiima koji
su svojstveni tom majstoru te gipsa-
ni odljev oltara iji se original uva
u upnoj crkvi u Katel Lukiu. U
gorjem je dijelu leei lik muenika,
a donja ploha prikazuje njegovo ka-
menovanje.
su ostatci zida s kojim je bio ogra-
GRAEVINAR 59 (2007) 7
 Crkveno graditeljstvo

en sklop samostanskih zgrada. Na

sjevernom se zidu Dioklecijanove
palae jo naziru tragovi krovova tih
zgrada. Zvonik Bl. Arnira, podignut
krajem 18. st. takoer se nalazio u
benediktinskom sklopu, a pripada
tipu dalmatinskih zvonika zatvore-
nih masa s biforama u gornjem dije-
lu. Zvoniku je u nevremenu bila po-
ruena zavrna piramida, ali je obnov-
ljena i postavljena na vrh 1990.
Istono od zvonika je golemi bron-
ani kip Grgura Ninskog, rad kipara
Ivana Metrovia. Taj je kip bio pos-
tavljen na Peristil 1929. u spomen
tisugodinjice splitskoga crkvenog
sabora. S Peristila je uklonjen 1941.,
a na sadanje je mjesto postavljen
1954. [2], [3], [5], [8], [9].

Crkve zapadno od
Dioklecijanove palae
Gradska loa na mjestu negdanje crkve Sv. Lovre
Neposredno uz zidine Dioklecijano-
ve palae ve je u ranom srednjem raeni pleternim motivima, ali izgled nje gradske vijenice postao pravo
vijeku izgraeno nekoliko predro- crkve nije poznat. komunalno sredite. Od tih je zgrada
manikih crkava, a te su crkve neri- Trg je inae prvotno imao trokutasti danas sauvana samo gradska loa,
jetko bile i sreditem novih stambe- tlocrt, koji je poremeen u 19. st. a kneeva palaa, staro kazalite i
nih aglomeracija. To je najprije bio ruenjem zgrada na sjevernoj strani. zatvor, koji su bili graeni u oblici-
sluaj sa zapadnim zidom, gdje je u Prostor je i prije sluio za sastavlja- ma cvjetne gotike, srueni su 1821.
sjevernom dijelu, blizu sjeveroza- nje pravnih akata, ali je nakon grad- godine.
padne kule, na podruju koje se u
povijesnim izvorima naziva Posturio
(danas Pistura) izgraena crkva Sv.
Ciprijana, od koje je danas sauvana
samo predromanika tranzena i u
ulomci kamenoga crkvenog nam-
jetaja.
Pjaca ili Narodni trg (koji se prije
zvao Trg Sv. Lovre, Trg oruja i
Gospodski trg) postao je u 14. st.
nakon irenja grada prema zapadu
glavnim gradskim trgom. Na tom je
trgu postojala crkva Sv. Lovre koja
je bila izgraena u 10. ili 11. st., a
na njezinom je mjestu krajem sred-
njega vijeka bila izgraena gradska
loa koja je donedavno bila Etno-
grafski muzej. Po toj je crkvi i nazi-
van taj najstariji gradski trg izvan
palae. Iskopavanjima na mjestu
gradske loe pronaeni su ulomci
kamenoga crkvenog namjetaja, uk- Poeci gradnje pravoslavne crkve na mjestu samostana Sv. Marije de Taurello

GRAEVINAR 59 (2007) 7 643

Crkveno graditeljstvo
Ranokranska crkva Sv. Marije iz
11. st. nalazila se sjeveroistono od
glavnoga trga, u gradskoj etvrti iz-
meu dananje Domaldove ulice i
Obrova. Uz crkvu je okruen zidina-
ma u 13. st. utemeljen enski bene-
diktinski samostan Sv. Marije de
Taurello. Od te stare crkve i samo-
stana sauvani su samo neznatni
ostatci samostanskog sklopa skriveni
meu dananjim zgradama i dva uk-
raena kamena fragmenta s uklesa-
nim natpisima. Iz kasnijeg je razdo-
blja na izvornom mjestu ostao goti-
ki portal (15. st.), a na zapadnoj stra-
ni atrij iz 18. st.
Samostan je takoer, poput samosta-
na Sv. Benedikta, ukinut tijekom
francuske uprave 1807-1808. godine
Potom je sluio kao vojniko an-
darmerijska vojarna i duhansko sto-
varite. Negdanji se samostan poeo
pred II. svjetski rat postupno ruiti
za potrebe izgradnje pravoslavne
crkve, koja se poela graditi 1939. u
neobizantinskom stilu, a do danas je
ostala nedovrena. Projektirao ju je
beogradski arhitekt Aleksandar De-
rok, a projekt su doradili Helen Bal-
dasara i Emil Ciciliani.
Prvotni je projekt predviao ruenje
cijeloga sklopa kako bi monumen-
talnost crkve to vie dola do izra-
aja. No i izmijenjeni je projekt pred-
viao etiri manje i jednu sredinju
kupolu koja je visinom trebala nad-
visiti i katedralu Sv. Duje. Projekt
nije dovren zbog rata, nedostatka
novca, ali i velikoga otpora struke.
Pravoslavnoj je crkvi, koja je smje-
tena na prvom katu zapadnog atrija
negdanjega samostana, bezuspje-
no u vie navrata nuen zamjenski
prostor. Danas je cijeli sklop ogra-
en i nedostupan, a rjeenje se prob-
lema te udne graevine, koja je
trebala biti najvidljiviji znak srpskog
presizanja na Dalmaciju, jo ne nazire.
644
Prigodom ruenja sklopa 1935. pro-
naen je dio oltarne pregrade prvot-
ne samostanske crkve u koji je dao
uklesati natpis neki sveenik Andri-
ja, koji je htio trajno oznaiti crkvu
posveenu utemeljitelju benediktin-
skog reda Sv. Benediktu i njegovoj
sestri Sv. Skolastici.
Proelje crkve Sv. Duha
Jo dalje prema sjeveroistoku smje-
tena je crkva Sv. Duha. Ona se spo-
minje u srednjovjekovnim izvorima,
a na svom zapadnom zidu pokazuje
strukturu iz ranoga srednjeg vijeka.
Inae je sadanja crkva iz romani-
kog razdoblja, a najvea joj je vri-
jednost reljef Krista na prijestolju
iznad gotikoga dvorinog portala U
crkvi je pokopan Andrija Alei, is-
taknuti dalmatinski graditelj i kipar
albanskog podrijetla s kraja 15. st.
[2], [3], [5].
Zakljuak
S ovim je pregledom zaokruen pri-
kaz starokranskih, predromanikih
i ranoromanikih crkava u povijes-
noj jezgri Splita. Tih je crkava zaista
mnogo, posebno kada im se pribroji
katedrala Sv. Dujma i Krstionica Sv.
Ivana koje smo predstavili u pro-
lom broju. No nije iskljueno da se
u daljnjim istraivanjima, posebno u
Dioklecijanovoj palai, ne pronau
tragovi neke nove sakralne graevine.
Znaajke gotovo svih crkava u sas-
tavu palae je u tome da su nastale
vie ili manje uspjenom prilagod-
bom zateenih graevina. Crkve iz-
van palae sline su svim ranokr-
anskim crkvama koje su se u to
vrijeme gradile u Dalmaciji, iako se
primjeuje tenja k izvjesnoj monu-
mentalnosti. No to i prilii gradu
Splitu koji se razvio nadomak veli-
koga antikog grada i koji je bio ve-
liko sredite nadbiskupije. Uostalom
mnogo je crkava izgraeno i na i-
rem podruju Splita, a to e biti sa-
draj naega sljedeeg napisa.
Pripremili:
Kreimir Regan, Branko Nadilo
IZVORI
[1] Arhiakon, T.: Historia Salonitana -
povijest salonitanskih i splitskih pro-
sveenika, Knjievni krug Split, Split, 2003.
[2] Marasovi, T.: Split u starohrvatsko
doba, MHAS, Split, 1996.
[3] Delonga, V.: Ranoromaniki natpisi
grada Splita, katalog izlobe, MHAS,
Split 1997.
[4] Buli, F. Karaman, LJ.: Palaa cara
Dioklecijana u Splitu, Matica hrvatska,
Zagreb, 1927.
[5] Marasovi, T.; Marasovi, G.: Vodi
Splita, Logos, Split, 1988.
[6] Jelovina, D.: Starohrvatsko kulturno
blago, Mladost, Zagreb, 1986.
[7] Rapani, .: Split grad u palai, palaa
u gradu, MHAS, Split, 1997.
[8] Marasovi, J.. Obnova povijesne jezgre
2, drugo dopunjeno izdanje na hrvatskom
jeziku, Grad Split Ured za povijesnu
jezgru, Split, 1997.
[9] Migoti, B.: Ranokranska topografija
na podruju izmeu Krke i Cetine,
JAZU, Zagreb, 1990.
[10] Durman, A. (ur.): Stotinu hrvatskih
arheolokih nalazita, Leksikografski
zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2006.
GRAEVINAR 59 (2007) 7