Etnol. trib. 31, Vol. 38, 2008., str.

109-126
Jadran Kale: Je li "narodna nonja" narodna?

JE LI "NARODNA NONJA" NARODNA?

J ADRAN KALE UDK: 391:001.4](497.5)"18"

Muzej grada ibenika Kategorija: Pregledni rad
Gradska vrata 3 Primljeno: 29. 6. 2008.
22 000 ibenik, Hrvatska Prihvaeno: 20. 11. 2008.

Odjel za etnologiju i kulturnu antropologiju

Sveuilite u Zadru
Ulica Franje Tumana 24i
23 000 Zadar, Hrvatska
jkale@public.carnet.hr

U radu se preispituje neologizam XIX. st. "narodna nonja", kao i njegova poj-
movna prethistorija. U irem hrvatskom okviru i uem sjevernodalmatinskom
obuhvatu su pretresene povezive narodne rijei i njihova znaenja. Prikazana je
disciplinarna uporaba pojma. Rad zavrava prijedlogom za terminoloku
rehabilitaciju.
Kljune rijei: narodna nonja / kanon / terminologija / kodifikacija / invencija /
/ romantizam

U svakoj se struci posao obavlja posebnim alatima.1 Elektriaru nema "vajde" od klijeta
za stezanje cijevi niti emo pred ciklotronom zatjecati biologe. No, loe se pie ribaru bez
vrsto zategnute udice i dananjeg motornog vitla za mree ili pak jezikoslovcu bez
rigoroznih provjeravanja jezinih zakonitosti. Mnogi od tih polaznih disciplinarnih alata
su terminoloki jer se predmetu i ne moe izravno pristupiti ako nema suglasnosti o
nazivanju finesa iz istraivakog postupka pa provjera rezultata i rasprava ne mogu
daleko odvesti. Tko poznaje specijaliziranu terminologiju, gotovo da je strunjak i bez
diplome. U etnolokom se poslu doima da se ponekom od tako vanih alatki, da tako

1 lanak je prilagoen dio uvoda disertacije o narodnim nonjama i povijesnoj kulturi odijevanja u sjevernoj
Dalmaciji pod mentorstvom Aleksandre Muraj. Mentorici toplo zahvaljujem na naputcima i strpljenju, svojim
studentima na poticajnom ambijentu za kakav je vrijedilo promiljati polazita, kolegama u Muzeju grada
ibenika na potpori i vrijednom radnom ambijentu, a kolegici Vjeri Bonifai na potpori i vanom legatu
pohranjenom u biblioteci Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Na putu prema boljem sadraju ovog
rada zahvalnost dugujem i urednitvu i ocjeniteljima Etnoloke tribine. Svaki previd i eventualna greka su
moji. Zahvalnost za uporabu grae dugujem i kolegama na Odjelu za etnologiju i folkloristiku Filozofskog
fakulteta Sveuilita u Zagrebu (arhiv Etnolokog atlasa Jugoslavije) te kolegama u Narodnom muzeju u
Zadru, Etnografskom muzeju u Splitu, Etnografskom muzeju u Zagrebu, Gradskom muzeju Drnia i
Kninskom muzeju. Bez grae i podataka namaknutih i uvanih u tim ustanovama ovaj rad ne bi bilo mogue
napisati. U samostanu sv. Lovre u ibeniku bilo mi je omogueno itati i ekscerptirati rukopise fra Josipa
Jurina, u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje rukopisni rjenik Ivana Tanzlinghera Zanottija, a u Muzeju
grada Trogira kariev prijevod Biblije. Toplo im zahvaljujem.

109
 Etnol. trib. 31, Vol. 38, 2008., str. 109-126
Jadran Kale: Je li "narodna nonja" narodna?

kaemo, cijev ne moe vrsto stegnuti. Zupci neko vrstog i pouzdanog pomagala kao
da su istroeni pa nam iz spojeva cijevi kroz koje tee fluid opaane stvarnosti zanimljive
tvari nestaju prije no to u aama gotovih istraivanja uspijemo kondenzirati bitne etere
podneblja. Stoga od takvih napitaka nae zajednice dobijaju tim manje okrjepe, od
istreniranih opaatelja i prepoznavatelja u kulturnom rebusu poneto ipak ostane
neuoeno i neistaknuto, a meu svim vrijednim studijama itavo drutvo uskraeno za
odgovor ili dva vie. Jedan od takvih smekalih alata nae struke je pojam "narodna
nonja". elimo li biti posve jasni, makar u unutardisciplinarnim raspravama ako ve ne i
ire, valja nam rabiti termine nedvosmislenih znaenja. Na ovome mjestu emo ih
promotriti podrobnije u izvorima iz sjevernodalmatinskog podruja, uz vie usporednih
okvira. Propitujui ih ne kanimo smijeniti, ve u diskusiji o istraivakom predmetu i
metodama osvjeiti pogled na zadae ove znanosti u okolnostima toliko razliitim od
onih u kojima je nastajala. Stoga je razumljivo da su takve rasprave zapoele ve od
godina ulaska etnolokih istraivanja u gradske ambijente, sueljavajui pojam "narodne
nonje" pojmu "mode" (Makarovi 1972; Rihtman-Augutin 1976; Brenko 1994).
Ove su istraivaice, a kasnije i Aleksandra Muraj (1998, 2006) i Vjera Bonifai
(1997, 2008) konstatirale romantiarsko kovanje izraza "narodna nonja". Do vremena
kad se u hrvatskome jeziku poeo rabiti njegovo je znaenjsko polje u europskom
pojmovniku ve bilo ustaljeno.2 Od najstarijih reprezentacija ta je semantika odrednica
zadrala vrijednost alegorijske figure sposobne pregledno uopiti raznovrsnu stvarnost i
sadravati moralnu implikaciju. Kao i miris u bliskom opaanju kulture odijevanja
"nonja" je u opaatelja prizivala vrednovanje. Hollander poetke takve predodbe o
istaknuto noenoj odjei prepoznaje od doba renesansnog kazalita kakvo je smijenilo
srednjovjekovne religiozne predstave i ceremonije s vanom ulogom odjee, s ranijim
predlocima obrednog odijevanja u antici s tadanjom arhitektonskom scenerijom u
korijenima takvih nazora (Hollander 1988: 238-310). Nosivost tog znaka u doba
romantizma scensku je odjeu uinila osobito prikladnim ideolokim simbolom,3 znakom
respekta za dolinu prolost nacionalnih drava (Hollander 1988: 302). Vaan su
povijesni predloak ustaljivanju nazora o istinitim i ispravnim prikazima odijevanja
drutvenih grupa bile i knjige nonji kakve su zaivjele od izuma tiska do preobrazbe u
modne knjige sredinom XVIII. st., dijelom vezane i za kazalite (Roche 2000: 194; Ilg
2004). Novom snanom vezivanju prikazanoga lika za moralni habit vjerojatno je
pridonijela i era fotografskih portreta (Hollander 1988: 328). Ideoloki su zasadi
romantizma ovu frazu u jezinom osjeaju ograniili u razdjeljivanju i kombinatorici,
tako da bi i danas svakom domaem govorniku neskladno zvuao izraz poput "radnika

2 Ono je nastalo istodobno sa civilizacijskim procesom regulacije nagona koji je ralanio Norbert Elias (1996:
154, 187 i dr.).
3 Za radikalni posljedak v. programatske stavove Nacional-socijalistike njemake radnike partije (nacista) o
potrebi istraivanja i afirmacije nepomuenog sklada izvorne "narodne nonje" kakvu valja zatititi od stranih
utjecaja (Lixfeld 1994: 21, 91, 99, 157).

110
 Etnol. trib. 31, Vol. 38, 2008., str. 109-126
Jadran Kale: Je li "narodna nonja" narodna?

nonja", "plemika nonja", "glumaka nonja" 4 ili "redovnika nonja". Nonja je vrsto
svezana za sam narod, iz kojeg su se u XIX. st. terminoloki i institucionalno tek kretale
naroditi mnoge drutvene, kulturne i akademske ustanove.
Ustaljivanje izraza "narodna nonja" u hrvatskome jeziku s "nonjom" kao rijei
koja kao leksikografska uspjenica podsjea na rasprostiranje rijei "zadruga" u hrvatskoj
pravnoj i akademskoj uporabi i "narodom", iji je utjecaj odreen ideologijom
romantizma iz doba uspostava nacionalnih drava. To je 1930-tih godina bila jedna od
temeljnica za institucionaliziranje pojma "narodna umjetnost" i znanosti koja se putem
visokog kolstva i muzeja krenula posvetiti takvu istraivanju. Sama "narodna nonja" i
"narodna umjetnost" nisu bili pojmovi za ralambu ve samopodrazumijevajue
polazite za istraivake zadatke koji su dostojni nove znanosti. Kako to danas u
reformuliranom glavnom istraivakom pitanju za etnoloko istraivanje domae kulture
odijevanja postavlja Vjera Bonifai, predmet interesa nove znanosti u to njezino
formativno doba upravo je novostvoreno znaenjsko polje odjee koja je promijenila
svoju funkciju. Ta je odjea postala zanimljiva za istraivanje onda kad je u
revolucionarnom XIX. st. prekoraila granicu samodostatnog kunog dobra, radno i
ivotno funkcionalnog za svoje korisnike u njihovim drutvenim okolnostima, i
poprimila novu drutvenu fukciju simbola nacionalnog, odnosno nadnacionalnog
identiteta (Bonifai 1997: 145). U tom je poslijeromantiarskom razdoblju zadrana
ideoloka konotacija nadnacionalnog (u nas panslavenskog) identiteta koji je bio kljuan
u reaktualizaciji romantiarskog politikog programa izvan njemakih zemalja. Za vlast u
doba izmeu svjetskih ratova je bilo vano raspolagati s neupitnim objedinjavajuim
kulturnim simbolom poput slavenske narodne nonje i njezinih detalja, kao svakomu
poznatom mobilizirajuom razlikovnou spram prisutnih teritorijalnih interesa susjednih
sila (Bonifai 1996: 258), s "narodnim i dravnim jedinstvom" kao krilaticom dravne
ideologije integralistikog jugoslavenstva (Dimi 1997: II, 269). Politiki koncept
"troimenog naroda" Srba, Hrvata i Slovenaca nakon Drugoga svjetskog rata slijedila je
federalistika ideologija "bratstva i jedinstva naroda i narodnosti", u kojoj su i
konvencionalizirane "narodne nonje" imale svoje mjesto. Politiki korektan javni nastup
folklornih skupina podrazumijevao je i dio repertoara s narodnim kolima i pjesmama
drugih naroda i narodnosti, s istaknutom porukom drutvene harmonije i uvaavanja
drugih kulturnih identiteta u dravi ali u skladu s prvorazrednostima i drugo-
razrednostima kakve su oitovane u politikoj praksi.5 U stvarnosti je ovakvo kulturno
demonstriranje zajednitva ipak prije svega znailo selekcioniranje nepolemikih i
nekonfliktnih kulturnih sadraja u kojima su tenzije mogle iskrsnuti ak i uvrtavanjem

4 "Glumaka nonja" je u stvarnosti kostim, rije koja je omoguila terminoloke prijedloge poput
demicostume za prijelaznu odjeu izmeu nonje i odijela (Staruch 1990: 34) ili, po analogiji folklorizma,
costumism (Seid 1987: 30).
5 Kriza tada drugorazredne "narodnosti" s Kosova podriva sigurnost u ovome dijelu svijeta sve do danas. "Po-
lietniku folklornu skupinu" kao pravniku kvalifikaciju ovakvih situacija navodi Rihtman-Augutin (2002:
24).

111
 Etnol. trib. 31, Vol. 38, 2008., str. 109-126
Jadran Kale: Je li "narodna nonja" narodna?

minornih asocijacija na simbole partikularnih povijesnih suvereniteta (Rihtman-Augutin

2001: 131).6

"RAZLIJE NOIVA"

to se osim "narodne nonje" jo moglo udomaiti? Imenica iz pojma "narodna nonja"

izlazi iz glagola "nositi", koji je praslavenskog postanja te baltoslavenske i sveslavenske
rasprostranjenosti. Znaenja ovog glagola u najopirnijem leksikografskom prikazu
Akademijinu rjeniku (dalje u tekstu ARj) prikazana su na est stranica, s 14 znaenja
za aktivni i pasivni oblik i pet znaenja za povratni oblik. Nama najzanimljivije znaenje
"nositi na sebi ruho ili dio ruha, obuu ili kakav nakit" donosi ukupno 44 jezina
primjera, od toga njih 14 samo u podznaenju vezanome uz "ruho". Meu tih 14 primjera
etiri se odnosi na noenje "haljina" ili "haljine", tri za "ruho" i "odiu", te jedan za
"odijelo", "svite" i "rizu". Od 44 primjera (ukljuivi od XIII. st.) nijedan se ne odnosi na
rije "nonja" (ARj 8: 234-240).
Kako se na tome mjestu tumae znaenja glagola "nositi", razumije se dranje i
vanjskih i unutarnjih svojstava bia. "Kako se tko nosi sa svojom tekoom" dopire i do
karakternih, psiholokih kvalificiranja. ena moe biti "nosilja" i "nositi" edo u utrobi
kao "nosea",7 a potom moe poroditi "nedonoe", kokoi mogu "nositi" jaja i biti
"nosilice", ljudi mogu biti "listonoe", "luonoe", "glasonoe" ili "nosai" kojima se
plaa "noevina", dok osoba uope moe "obnaati" kakvu javnu dunost ili se
okarakterizirati izvedenim pridjevima poput "nesnosan" ili "zanosan" (u Skokovu
etimologijskom rjeniku, dalje u radu navoen pod kraticom SER, 2: 512).8 Na
razmeima takvih doslovnih i prenesenih "noenja" su vieznanosti koje nositelja
prikladne vanjske oznake poput doline odjee utvruju u drutvenom obiljeju.
Najuobiajeniji je oblik takva znaenja "ast i dostojanstvo", a jasno zasebno znaenje
ima glagol "ponositi (se)".9 Preklapanje karakterne i odjevne kvalifikacije je oito
svojstveno nizu rijei raznih jezika koje, ak i bez etimologijskih poveznica meu
jezicima, semantiki ciljaju i na odjeu i na karakter, obiaj ili kulturu. Poznat je engleski
primjer rijei "habit", koja je ve dugo opisivana i kao noena odjea i u znaenju

6 uvenim je postao prekid nastupa folklornog ansambla "Lado" u Brkom 15. IV. 1983. zbog trobojne
tkanice, koja je zbog svojeg slijeda boja protumaena kao "nesocijalistiko obiljeje" (o. c., 148).
7 Ovakvu izvedenicu poznaju Tanzlingher i Jurin (sub gravida; gravido).
8 Glagol je srodan glagolu "nesti" (npr. "nesti jaja"), a prema aoristu "nijeh" imamo i infinitiv "-nijeti" (u npr.
"doprinijeti", "ponijeti" itd.). Indoeuropski korijen ovih slavenskih glagola rekonstruiran je u znaenju "pruati
se", sa znaenjima srodnih rijei iz indoeuropskih jezika poput "dostizati" ili "podizati" (Gluhak 1993: 441).
9 Meu dva poblie upoznata rukopisna rjenika lokalnog postanja, u Jurinovom rjeniku (ibenik, konac
XVIII. st.) takve hrvatske pojmove nalazimo u znaenjima rijei "ornamentum" (ures, naprava, ureaj, kitilo,
nakienje, potenje, dostojanstvo, napravljenje), "pompa" (ureenje, nareenje, sprava, naprava, gizdavo
nakienje, svetkovina, asnotovlje), "candidatus" (obuen u svitlost, u dostojanstvo, u gospostvo), "decor,
ornatus" (ast, dika, krasnoa, nakienost), odn. "decoratus" (lipotan, lip, liep, krasan, uljudan, uzorit, dian,
pristao, gizdav, uresan). U Tanzlinghera (Zadar, konac XVII. st.) ne nalazimo ovakve prijevode.

112
 Etnol. trib. 31, Vol. 38, 2008., str. 109-126
Jadran Kale: Je li "narodna nonja" narodna?

osobnih navada i duhovnih svojstava.10 U talijanskom je isto ustvreno i za rije

"costumi",11 npr. u prikazima naroda poput "I costumi et i modi particolari de la vita de
Turchi", koje je 1545. u Rimu objavio Luigi Bassano ili "I costumi, et la vita de Turchi",
koji je objavio u Firenci 1548. Giovanantonio Manavin (Ilg 2004: 46). Osim tog
talijanizma u francuskom jeziku XVI. st. je ta dvoznanost osvjedoena i rijeju "habit"
(ibid.). Rije "nonja" u nesposredno iskazanom znaenju rijei "habitus" je u
morfolokom smislu opisa rabio botaniar Josif Pani, dakle kao narav biljke vidljivu iz
njezine vanjtine (po: ARj 8: 241). I za ljude i za stabla bi, dakle, nonja bila nain kako
se tko (ili to) pred drugima nosi sa svojom opaajnom i drutvenom pojavom.
Primjerice, nekakva izmiljena "nonja pustinjaka" bi se bukvalno imala shvatiti kao
proturjeje. Pustinjak je izabrao ne nositi se s takvom drutvenom zadaom, jer to nema
pred kime initi.
Stoga moemo rei da u nizu jezika rije za obiajnu odjeu izlazi u susret
semantikoj potrebi za kulturno, ukljuivi i moralno kvalificiranje. Takvoj je vrsnoi
prepoznatljivo obiljeje dolina odjevenost. U pripadnoj povijesnoj jezinoj praksi
hrvatskoga naroda "nonja" nije bila obina rije, ve je ukorijenjena u kovkoj i
semantiki razgranatoj osnovi to je ini bliskom jezinom osjeaju. Meu rjenicima
relevantnima za hrvatski jezik starijima od XX. st. ovu rije donosi samo Karadiev.
Tamo u znaenju "die Tracht" i "der Kleider" imamo rijei "noaj", noivo" i "nonja"
(Karadi 1898 [1818]: 438). Rijeima suvremenika s poetka XVIII. st. se na mjestu
opisa vojvoanskog sela gdje bi danas stajala "nonja" zatjee "noivo":
"Mavani, Jadrani, Bonjaci, Ercegovci, Dalmatinci, svi vode u jedno mjesto
naseliti i iz razliitih predela noivo svoje doneli su. Posle kad su Hrvati i proi Srbi iz
venecijanskih predela doselili se, jo vee razlije noiva proizalo je." (Popovi 1959:
251, prema Nikoli 1978: 56).
Preostala izvedenica je "nosivo", kao teret i kao odjea u potonjem znaenju s
dva Pavlinovieva primjera iz 1871. (ARj 8: 240). Meu prvim knjievnim navodima
rijei "nonja" u hrvatskome jeziku primjer iz Senja 1878. je rabi u dananjem znaenju
"odijelo", a na mjestu danas obine rijei "nonja" je rije "ruho": "Gdi je nonja gradska,
[a] gdi prvanje ruho?" Mihovil Pavlinovi u "Razgovoru o slavenstvu, jugoslavenstvu,
srbo-hrvatstvu" konstatira: "Jedni i drugi dre se i jezika i nonje narodne" (Zadar 1876
(3. izd.); oba hrvatska primjera prema ARj 8: 241). S druge strane, leksikograf odjevnu
konotaciju te rijei svrstava tek iza sinonimije s rijeju "noenje" (npr. idua nonja
knjiga, nonja drva) i sinonimije s "noenjem" u trudnikom smislu (tj. "nonja" kao
trudnoa). Tako se u dvadesettrosveanom Akademijinu rjeniku rije "nonja", u
stupcu 25 puta kraem od onoga za razna znaenja glagola "nositi", i njezino odjevno
znaenje nalo tek tree po redu, samo ispred iznimne Panieve "nonje" u znaenju

10 The new shorter Oxford English Dictionary on historical principles, vol. 1, Oxford 1993: 1168.
11 Tanzlingher tu talijansku rije prevodi iskljuivo u znaenju "razlog, obiaj, ud, ega", a Jurin iza polazne
latinske natuknice "mos" za istu daje prijevod "obiaj, adet".

113
 Etnol. trib. 31, Vol. 38, 2008., str. 109-126
Jadran Kale: Je li "narodna nonja" narodna?

"habitusa" stabla. Svezak ARj u kojem je rjenika natuknica "nonja" objavljen je 1922.
godine.12 Dvojezini rjenik koji je objavljen u Zadru 1901. "vestimento" prevodi kao
"noaj", "noivo" i "nonju" (Pari 1901: 520). Rije "nonja" nije upotrijebljena ni u
prevoditeljski i komentarski najpomnijem starom hrvatskom prijevodu Biblije, koji je
zadarski bogoslov Ivan Matija kari objavio 1858. godine. Na potrebnim mjestima je
njegov redovit prijevod rijeju "odia", zbog zalihosti jo i rijeju "haljina".13 Po
objavljenoj konkordanciji se i u dananjoj zagrebakoj Bibliji za odjevne cjeline rabe
rijei "haljina" (250 puta), "odjea" (125 puta), "odijelo" (51 puta), "ruho" (18 puta) i
"odora" (11 puta). Rije "roba" rabi se samo u openitom znaenju trinih dobara pet
puta. Ni u ovome prijevodu Biblije se rije "nonja" ne rabi.
Zanimljiv jezini fond moe biti i antroponimija. Usporedimo li zastupljenost
hrvatskih prezimena s osnovama iz rijei "haljina", "odjea", odn. "odijelo", "ruho",
"odora" i "nonja" kakva bi nam u nekoj mjeri mogla posvjedoiti o njihovim povijesnim
tvorbenostima, najprije treba upozoriti na homonimije izmeu pojedinih oblika rijei
"ruho" i "ruiti" ili pak "nonja" i "nos". U blie promotrenu sjevernodalmatinskom
podruju u Velom Iu postoje prezimena Ruina i Ruini, u Kukljici Ruin, u Preku
Ruev, a drugdje u Hrvatskoj Ruinovi (Drvenik V.), Ruhek (Gornji Andrijevci kraj Sl.
Broda) i Ruvarac (Grubino Polje, sve prema "Leksikonu prezimena", dalje u radu LP,
569-572). Druga prezimena potjeu iz raznih krajeva Hrvatske: Halja (Pehlji kraj Rijeke),
Haljer i Halji (V. Loinj), Haljinko (urevac) (LP 216), potom Riz (Beli Manastir),
Rizi (Lekenik Erdedski kraj Siska), Riznar (Zagreb), Rizni (Vukovar) i Rizovi
(Samobor) (LP 562), zatim vrlo rijetki primjeri poput Odicki (Virovitica) i Odiek
(Graenica Gornja kraj Kutine) (LP 466), i na koncu jedini primjenljivi primjeri iz
skupine vezane za "noenje", iz kojih se zapravo ne moe raspoznati jesu li vezani za to
ili za "nos": Nosaek, Nosaev, Nosi, Nosil, Noska, Nosklovi, Noak i Noe (posljednji
kao jedini nositelj prezimena u Zagrebu; sve prema LP 460). Dakle, u istraivanom
podruju realnu antroponimijsku vrijednost moglo bi nositi samo "ruho", to se poklapa s
etnografskim gradivom.14
Najranije pronaeni navod "narodne nonje" u hrvatskoj publicistici je lanak "O
vanosti narodne nonje", koji je Bogoslav ulek (potpisan inicijalima) u dva nastavka
objavio u "Danici ilirskoj" br. 52 i 53, na Badnji dan i Silvestrovo 1842. godine. Naslov

12 Iz glagolskog polazita "nositi" je u XIX. st. iskovan jo jedan poznati neologizam. To je rije "snoaj", ko-
jem ARj prvu uporabu locira u srpsko-njemaki rjenik objavljen u Panevu 1895. godine. I sto devet godina
nakon toga "Hrvatski etimologijski rjenik" (nadalje: HER) konstatira njezinu iskljuivo knjiku narav. U toj
je privatnoj domeni ostala, za razliku od tvorbeno bliske javne "nonje", oito zbog svoje ideoloke
nezanimljivosti.
13 Opirnije u npr. Izl. 29.5, Ez. 16.11, 2 Sam. 13.18, 1 Pt. 3.3-4, Br. 5.8.4 i uvena zabrana ukraavanja
vezom u Lev. 3.19.19 i 5.22.11.
14 U blie promotrenu sjevernodalmatinskom podruju za odjevne cjeline je zabiljeena uporaba rijei "ruho":
ibenski otoci, Blizna, Privlaka, Radovin, Ramljane, Sestrunj, Veli I; "ruo": Ervenik Gornji, Karin Donji,
Korlat, Kolovac, Nuni, Pridraga, Pristeg, Radovin, Radui, Rodaljice, Stankovci, Vrana, Zelengrad ili
striktno u znaenju "enska nonja": Galovac, Kai, Murvica, ibuljina; "ruvo": Drinovci, evrske,
bukovaki Kakanj, Mratovo, Smrdelje, Varivode, bukovako Zeevo i Zrmanja Vrelo.

114
 Etnol. trib. 31, Vol. 38, 2008., str. 109-126
Jadran Kale: Je li "narodna nonja" narodna?

moe zavesti jer u sadraju lanka pisac rabi i izraze "narodno noivo" (str. 203),
"narodna odjea" (str. 204, 205, 208), "odijelo djedova" (str. 206), "oprava () djedova"
(str. 206), a "narodna nonja" (str. 208, 209) se istie u mobilizacijskom zakljuku:
"Na stranu dakle sa svim, to nas opominje na dosadanje robsko tuinstvu dvo-
renje: uz narodni duh, narodni jezik, neka vlada i narodna nonja!" (ulek 1842: 209).
Uope se etnografske pojedinosti u lanku (crvena kapa, gunjac, opanci na str.
205) uklapaju u ideoloko suprotstavljanje tuincima, "srebrom i zlatom nakienim
neprijateljima" (ibid.) iz okolnosti osloboenja slavenskog ivlja od turske vlasti ili
protiv kozmopolitizma, "budu da se dosada narodnom nonjom jedan puk od drugoga
tako reku odcjepljuje" (ulek 1842: 206). Slinim je rijeima kozmopolitske tenje u
umjetnosti uope denuncirao A. enoa, naglaavajui njezin nacionalni znaaj (Ivelji
2007: 230). U uleka se narodnom nonjom "na prvi pogled poznade tko je domorodac,
tko li je tuinac ili barem sluga tuinaca" (ulek 1842: 208). Mobilizacijski ton lanka
razumljiv je nakon polazne konstatacije da "neima bo kod nas narodnoga noiva" (ibid.:
203), ti se "bitni znakovi" tek imaju ustanoviti. Za takvu je zadau jezinom osjeaju
bliska "nonja" vjetar u jedrima dobila iz Karadieva Rjenika. Uzor nije jednokratan. I
narodna kapa, gunjac i opanci koji su pobijedili srebrom i zlatom nakienog neprijatelja
odnose se na lik srpskog vojvode Vuia, "te malo to ga i za kneza od Srbije ne
odabrae" (ibid.: 205).
U leksikografskom fondu podrobnije istraivanog sjevernodalmatinskoga pod-
ruja Faust Vrani potkraj XVI. st. meu 5800 hrvatskih rijei donosi 54 rijei vezane
za tekstil i odijevanje (Vrani 1971 [1595]), a na odjevne cjeline odnose se "odia",
"svita", "halja" i "ruho" (sub "amictus", "habitus", "vestimentum", "vestis" i "vestitus"),
kao i "noenje" ("gestus", "gestatio").15 Stoljee nakon Vrania Tanzlingher donosi 610
natuknica sa 760 hrvatskih rijei vezanih uz tekstil, odjeu, nakit, pripadni pribor i
postupke.16 U rjenikim stupcima na odjevne cjeline se moe primijeniti: "odilo, odia,
svita, haljina, riz" (sub "vestimento"), kao i glagolske radnje: "oditi se, oblaiti se, obui
se" (sub "vestirsi"), "oditi, obui, opraviti, zaoditi" (sub "vestire"). Takoer je vrijedna i
natuknica s rijeima "odiven, obuen, zaodiven, opravan, opravljen" (sub "vestito").
"Odilo" je i prevedenica za krevetni pokriva (sub "coperta da letto"). U Tanzlingherovu
fondu je vrlo zanimljivo uoiti da "ruho" dolazi samo u alobnom kontekstu: "poruha,

15 Isusovac Bartol Kai (Pag, 1575. - Rim, 1650.) je sastavio u Rimu 1599. godine hrvatsko-talijanski rjenik
koji nije objavljen gotovo etiri stoljea (Kai 1990). U ukupnom hrvatskom fondu od oko 3700 rijei u pr-
vom je stupcu prenio 3120 Vranievih hrvatskih rijei, a preostatak je iz vlastita fonda. U njemu se nalazi est
rijei vezanih za tekstil ili odijevanje kojih nema u Vrania, od kojih je ovdje zanimljivo konstatirati rije
"haljina".
16 Zadarski lijenik i kanonik Ivan Tanzlingher-Zanotti (Zadar, 1651.-1732.) napisao je rjenik "Vocabolario
di tre nobilissimi linguaggi, italiano, illirico, e latino" od ije sam se tri redakcije koristio drugom, koja je u
Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje zavedena pod inv. oznakom 6/86 (rije je o kopiji uvezanog sveska
iz arhiva HAZU, sign. I b 142). Rukopis druge redakcije rjenika datiran je u 1704. godinu. Rjenik nije
objavljen ni u jednoj od svojih triju redakcija. Metodom uzorka sam procijenio da rjenik sadri oko 15 i po
tisua rjenikih natuknica, a broj hrvatskih rijei vjerojatno broji oko 37 i po tisua. Meu hrvatskim rijeima
zastupljeni su i lokalizmi. Tanzlingherov rjeniki fond nije iskoriten u ARj.

115
 Etnol. trib. 31, Vol. 38, 2008., str. 109-126
Jadran Kale: Je li "narodna nonja" narodna?

ruho" (sub "veste di lutto"), "poruiti se" (sub "vestirsi di lutto") i "poruen" (sub "vestito
di nero"), to kao alobno noenje crnine definira ARj 10: 886. Odora je ovdje istoznana
"plinu" (plijenu, sub spoglie del nemico). U nedalekom znaenju su i hrvatske rijei
"prate, pokustvo, blago" (sub "robba, richezza"). Zanimljiv dio Tanzlingherova sveska
je i dodatak rjeniku pod naslovom "Epitteti raccolti da diversi auttori" (str. 321-330),
gdje se u nizanju imenica s pripadnim pridjevima na str. 323 nalazi i "haljina: kuna,
enska, divina [od udavae, op. a.], raskona, crna [alobna, op. a.], nepoznana, ohola,
bogata, navezana [tj. navezena, op. a.]". Tanzlingherov navod rijei "riz" u znaenju
"odjea" korespondira s odgovarajuom definicijom iz ARj 8: 238 (sub "nositi"), kao i
etnografski navod rijei "riza" u znaenju "odijelo" (Belovi-Bernadzikowska 1898:
273). U istraivanom podruju je ova rije potvrena samo u znaenju ukrasa vezom ili
aplikacijom (Ramljane, Plavno). Nepuno stoljee nakon Tanzlinghera Jurin u ibeniku
donosi ukupno 415 natuknica s 1074 hrvatske rijei vezane uz tekstil, odjeu, nakit,
pripadni pribor i postupke, a u hrvatskome stupcu je u znaenju odjevne cjeline najea
rije "odia" (28 puta), potom "haljina", odn. "aljina" (13 puta) i rjee "ruho" ili "odora"
(po 2 puta).17 Rijei "nonja", "noivo", "nosivo" ili drukije izvedene iz "nositi" nema,
kao ni u Tanzlinghera.
Izuzmemo li odjevne cjeline poput djejeg ruha, radne odjee, livreje, odore,
uniforme, liturgijskog ruha, redovnikog habita, alobnog ruha ili pokladne odjee, u
poblie istraivanom podruju je za odjevnu cjelinu etnografski potvrena rije "ruho",
kojoj je etimologijski pretpostavljen zajedniki korijen s germanskom osnovom "Rauba",
u romanskim jezicima odraena kao "robe" i u nas preuzeta kao talijanizam "roba". Stoga
je u dalekom korijenu znaenje ratnog plijena (SER 3: 167). U evrskama je Ardali u
pjesmi "Nae susjede" zabiljeio izvedenicu "ruvarica" (dakle, ruharica), u znaenju ena
koja ima mnogo ruha (1899: 189). Akademijin rjenik u 14. svesku prenosi "ruhonou"
kao uvara ruha u mirazu. Rije "ruho" se redovito rabi i u zadarskim odgovorima Ilije
Dede Jankovia, koji su za Bukovicu objavljeni 1874. godine u Bogiievu zborniku. 18
"Ruho" (kao i "roba") sa semantikom obojenou dobara u miraznom vlasnitvu ene
oito je za takvu oznaku bilo rodno pogodnije od drugih rijei. U poblie istraivanom
podruju je zasluna povjesniarka Ivna Anzulovi sauvala i etnografski navod izraza za
udavau: "runa i kruna" (1999: 111), a paremioloki potencijal fraze "o svom ruhu i
kruhu" svjedoi i Desanka Nikoli (1978: 198).

17 Fra Josip Jurin (Primoten, 1730. - ibenik, 1801.) je bio profesor visokog uilita u franjevakom
samostanu sv. Lovre. Trosveanom rjeniku Calepinus trium linguarum je najvei dio prvi svezak s
polaznim latinskim stupcem i ciljnim hrvatskim i talijanskim stupcem, s ukupno oko 100 tisua hrvatskih
rijei. Radi ponavljanja se hrvatski fond moe procijeniti na oko 85 tisua rijei. Jezini fond sadri lokalizme.
Rijei nisu koritene u ARj. Jedini primjerak rukopisa nalazi se u knjinici franjevakog samostana sv. Lovre
na Gorici u ibeniku, gdje mi je tijekom 1996. godine na svescima ljubazno omoguio raditi pokojni fra
Stanko Bai. Opirnije v. Kale 1999.
18 I sam Bogii 106. pitanje formulira "Komu pripada ruho i prija enina?" (1874: 279).

116
 Etnol. trib. 31, Vol. 38, 2008., str. 109-126
Jadran Kale: Je li "narodna nonja" narodna?

Druga je sama rije "roba". Potom slijede odjea i odijelo (odia,19 odjea,20 odi-
lo,21 odijelo 22). Obje rijei proistjeu iz glagola odjeti (sinonimnog s "oblaiti", "odjenu-
ti" ili "odijevati", od kojeg izlazi "odijevanje"), s mnogim potvrdama od XV. st. (ARj 8:
602-603). M. Pavlinovi je u Zadru 1875. uporabio i oblike "odivo" i "odijevo" (ARj 8:
594), kojima u istraivanome podruju nema etnografskih potvrda. Zabiljeen je i "odilu"
srodan ikavski oblik "odilje" (SER 1: 415). Glagolska osnova -djeti je praslavenskog
postanja i sveslavenskog rasprostranjenja, s izvedenim rijeima poput "nadjenuti" (npr.
ime), "zadjenuti" (npr. cvijet ili tuu), kobasica "djevenica", "pridijevati" to daje
"pridjev" ili creski izraz "odediti se": obui se kao mukarac. K tomu ide i tvorba iz
starocrkvenoslavenskog jezika "odeda", istovrsna akavskoj tvorbi "odeja", koja u
naem istraivanom podruju nije potvrena. Srodna poljska rije "dzia" znai "tkati"
(Gluhak 1993: 199). Korijensko je znaenje "staviti, postaviti" (SER 1: 414-415).
Prisutne su i rijei "vetit" 23 i "vetid" 24, koje su posuenice iz talijanskog jezika
"vestito". Akademijin rjenik je ne registrira, a Hrvatski enciklopedijski rjenik (nadalje:
HER) "vetit" i "vestit" opisuje kao regionalizam u znaenju "odijelo, gradsko po mjeri
ili konfekcijsko, ono koje nije narodna gradska ili seoska nonja" (HER 11: 305). Rodno
razvrstavanje oito asocira pojam mukog odijela. Rije "halja" susrela se i u
oznaavanju odjee a ne samo jednog odjevnog predmeta.25 Za odjevne cjeline susree se
i rije "preoblaka" 26 i "vshum" 27, a raritetno i "nonja" 28 i "odora".29

19 Etnografski potvrena u mjestima: Islam Latinski, Kali, Medvia, Neviane, Petrane, Piramatovci,
ravnokotarska Polaa, Poljica, Premuda, Tisno, Trbounje, Vir, Vrgada i Zlarin.
20 Cetina, Ivoevci, Paene i Turanj.
21 vrljevo, Dazlina, Divojevii, Galovac, ravnokotarska Gorica, Kijevo, Ljubitovica, Milii kraj Uneia,
Nadin, Nevest, Pridraga, kabrnje, tikovo, Unei, Veli I, Vrsi i Zemunik.
22 Cetina i Traivuci.
23 Etnografske potvrde: Bibinje, Dazlina.
24 Arbanasi, Pakotane; u znaenju "kupljeno odijelo": Sali. Etnografski su potvrena i rodna razlikovanja:
"vetid" za mukarca a "ru'o" za enu (Galovac, Kai, Murvica, ibuljina), te "vetid" za mukarca a "roba" za
enu (Poljana, Ugljan).
25 "Odjea, obino alobna" (Sali).
26 Potvrda iz Kolana. ARj donosi samo jednu potvrdu iz Karadieva izdanja "Srpskih narodnih pjesama" iz
1846. (3: 366).
27 Arbanasi. Rije iz albanskog jezika za nonju je "veshje", f., s izvedenicama "vesh, vishem" (Bari 1950:
557).
28 Jedina etnografska potvrda ove rijei kao lokalne oznake za odjevnu cjelinu dolazi iz Ramljana. Nalazi se u
arhivu Etnolokog atlasa Jugoslavije zabiljeena zajedno s rijeju "ruho". Upitnica ove teme je sroena pod
naslovom "Odjea i nonja uope", pod kojim nie 22 termina za podsjeanje i propitivanje, meu kojima se
"nonja" ne ponavlja.
29 U znaenju "odjea, nakit": ibenski otoci; u znaenju "odjea": Kali. Jedini hrvatski rjenik koji donosi
"odoru" je Vraniev, na dva mjesta u znaenju njem. "Raub", plijen. Preostala leksikografska potvrda koju
prenosi ARj (8: 648) je iz Karadieva Rjenika, koji isto tako opisuje "ono to uzmu od ovjeka kad ga na putu
oplijene", a pod drugim znaenjem donosi potvrdu iz okolice Sinja: "odijelo, ruho, oprava (na ovjeku i na
konju)" (str. 461). Pari pod "odorom" takoer daje znaenje "plijen" kao i znaenje uniforme s orujem i

117
 Etnol. trib. 31, Vol. 38, 2008., str. 109-126
Jadran Kale: Je li "narodna nonja" narodna?

Prikazani domorodni nazivni fond, zasebni antroponimijski fond kao i naj-

opsenije leksikografsko sabiranje u Akademijinu rjeniku daju za pravo pretpostavci da
je vrlo esta govorna oznanica iz predindustrijske epohe bila rije "ruho". Nakon XIX.
st. ovu rije istiskuje rije "nonja", koja je u prvim domaima uporabama u istome
znaenju bila rabljena kad i "noivo".30 Antroponimijski fond, koji je po svojoj naravi
konzervativan, pokazuje da je kovkost rijei "nonja" ograniena i recentna. Za razliku
od drugih termina, nema je meu takvim jezinim tvorbama. To se daje razaznati i u
formalnim i konzervativnim jezinim tvorbama poput ovdanjih povijesnih oznanica za
alobnu odjeu "poruha", "poruica", "poruna odia", "poruiti se", biti "poruen", ili
pak "naruiti" 31 kakva u smislu povijesne tvorbe kod "nonje" ne postoji jer je
onemoguena ve postojeom rijeju "ponos" istom prepozicijom dodanoj osnovi iz
rijei "nonja".

ZATO NARODNA NONJA NE MOE SMRDJETI

Tako se imenovalo u narodu. Meu nazivljima humanistikih i povijesnih znanosti

"ruho" se u povijesti umjetnosti ustalilo tek unutar pojma "liturgijsko ruho". Etnolozi su
favorizirali "narodnu nonju" koja je, kako polazno saimlje studija o enskoj narodnoj
nonji u Istri, "specifino odijevanje znaajno za odreeni kraj" (Radau Ribari 1997:
16, isticanje je naknadno). U sadraju studije se pod "odijevanjem" misli na tekstilno i
odjevno rukotvorstvo. Jedina opsena tematska etnoloka bibliografija do sada objavljena
i vana za hrvatsku batinu je "Bibliografija o narodnoj nonji jugoslovenskih naroda" u
izdanju Etnografskog muzeja u Beogradu, koja ukljuuje i npr. reference o povijesnom
oruju, a regeste i uz naslov rabe izraze "narodno odelo" i "seoska nonja" (Andreji
1976). U metodolokom temeljcu hrvatske etnologije Antun Radi u poglavlju "Odijelo i
obua" napuuje pitati: "Kako se jednom rijeju zove sve, to ovjek oblai ('odijelo',
'oprava', 'ruho')" (uz naknadno isticanje) i potom podrobnije o "odijelu za djecu",

opremom, kao i "konjsku odoru" (sub odora). Tanzlingher je jednom poznaje kao "plijen" (sub spoglie del
nemico), a Jurin dvaput kao "haljinu, odiu" (sub schema; habitus, vestis, ornatus, vestitus, vestimentum). U
istraivanom podruju Pari je donio idue tvorbe srodne ovoj rijei: odrti, odrpina, odrtina, odirak, odrpanac,
poderina, poderina, sadiralac, razdrieti. Rije ishodi iz glagola "odrijeti, odirati", srodno glagolu "sadrijeti",
sve u smislu namicanja plijena, sa zabiljeenim rijeima "odir" ili "odor" u znaenju otimaa, ili rijei "odirak"
u znaenju odrte krpe (ARj 8: 618 i 594). Nakon 1990. se ovom rijeju u slubenom nazivlju zabacuje
"uniforma", npr. u 33. lanku "Zakona o pravima hrvatskih branitelja", a odatle se iri u javnoj uporabi
ukljuivo i na tetu fraze "narodna nonja". To je napose vidljivo u repliciranju "narodnih nonji" i povijesnih
kostima. Nepotvreno je i izvan jezinog osjeaja kombiniranje u zamiljenom obliku "narodna odora".
30 "Noivo" je takoer nudilo tvorbeno zahvalan oblik, za kakvim je u Zadru Pari posegnuo npr. u
hrvatskom stupcu kao "ivo, ivnja". Takve su tvorbe dijalekatski i arhaino prisutne kao npr. "pvo" u
znaenju napitaka i pia uope, ili rijei "vo" u znaenju hraniva, jestiva i hrane uope (od "jesti", tj. ikavski
"isti"). Izvan granica osnove iz glagola "nositi", osnovu za ovakvu openitu rije mogao je ponuditi i glagol
"prtiti", gdje se kao i u "noenja" neto nosi. "Prtivo", "prtenina" i dr. izvedenice su, ipak, otprije prisutne u
lokalnim govorima.
31 U ikoj oporuci pisanoj glagoljicom iz 1662. godine u znaenju oduzimanja dobara udovici ako se nanovo
uda (Anzulovi 1999: 111).

118
 Etnol. trib. 31, Vol. 38, 2008., str. 109-126
Jadran Kale: Je li "narodna nonja" narodna?

"mukom odijelu" uz koje je predvieno pitati i o oruju, o "enskom odijelu", a u

dodatku jo i s pitanjima: "Dri li svako selo svoju nonju za najljepu?", "prodaje li se
domae odijelo?" i jo o "starinskom odijelu", "narodnom odijelu" i "kupovnom odijelu"
(Radi 1936 [1897]: 24-25). Istaknute istraivaice tradicijskog i povijesnog odijevanja i
tekstila urica Petrovi i Mirjana Proi-Dvorni su u bogato ilustriranoj knjizi
"Narodna umetnost", koja je 1983. godine izala u nizu "Umetnost na tlu Jugoslavije"
sklonije baratati s ukljuivijim pojmovima poput: "domena odijevanja", "odjea",
"odjevni predmeti", kao i "narodna nonja". Zanimljivo je da je sveuilini udbenik iz
1974. godine, koji je za studij primijenjene umjetnosti skupio povijesne i tradicijske
primjere iz itave bive federacije nominalno naslovljen kao "Odelo i oruje", dok je u
polaznom definiranju gradiva izrijekom rije o nonji ("u uem smislu, to je nain na koji
se oblai, izbor odela i ukrasa tela ukljuujui tu i frizuru i bojenje koe i prstiju",
isticanje je naknadno (Vasi 1974: 7)). Pojmovi povijesna nonja i povijesni kostim
ovdje se uzimaju kao istoznanice (Vasi 1974: 8-9). Gabriella Schubert u svojem lanku
na srpskom jeziku iz 1986. o metodologiji istraivanja nonji na Balkanu u uvodnome
dijelu rabi naziv iz naslova "nonja", potom izrijekom kao "takozvana narodna nonja", a
u raspravnome dijelu teksta kao "odea" i "odevanje" (Schubert 1986: 105-106),
naglaavajui istraivaki zadatak odgonetavanja znaenja i znaaja a ne materijalne
opazivosti odjevnih predmeta prisutnih u sastavu odjee. U dananjem hrvatskom
sveuilinom udbeniku (apo-mega i dr. 1998) predmetno je poglavlje naslovljeno
rijeju "Odijevanje", i polazno pod tim pojmom u etnologiji definira svekoliko opremanje
ljudskoga tijela, tj. odjeu, obuu, nakit te eljanje, odn. ureenje glave. "Narodna
nonja" se konstatira kao knjievno-jezini pojam koji seljaki govor prije nije poznavao
(Muraj 1998: 109).
Amerika istraivaica europskih narodnih nonji je u terminolokim polazitima
za zbornik radova vie autora naglasila da se pod "narodnom nonjom" ("folk dress")
najire misli na tradicijsku odjeu koju nose ljudi izvan gradova, a u novije doba i na
odijevanje bilo koje skupine unutar pripadne kulture. Rije "costume" se u tome smislu
zamjenjuje s "dress" da bi se izbjegla pomutnja s kazalinim ili povijesnim kostimima.
Definicija koju rabi ukljuuje bilo kakav nain ureivanja, oznaavanja ili mijenjanja
izgleda ljudskog tijela pomou kulturno razumljivih simbola i oblika (Welters 1999: 3).
U kulturnoj antropologiji znaenjskim poljem pojmova vezanih uz odijevanje
najvie se bavio istraivaki par Mary Ellen Roach-Higgins i Joanne Bubolz Eicher. U
uvodu zbornika iz 1965. konstatiraju da se vie povezanih pojmova odnosi na
samoprouzroene promjene izgleda ili konture ljudskog tijela, poevi s pojavom,
odijevanjem, ukrasima, odjeom, nakitom do kozmetike, te stoga sve i rabe, no istiu
najveu vanost pojmova odjea ("dress") i nakit ("adornment") kao najdeskriptivnijih i
najukljuivijih. Smatraju da odjea ("dress") ne znai samo noene odjevne predmete ve
i in odijevanja odjeom i dodacima ("accessories", sve u predgovoru na str. VII.). U
lanku iz 1989. obrazlau da daju prednost pojmu "odjea" ("dress") zbog ne-
optereenosti vrednovanjima ili predrasudama i iroke semantike ukljuivosti. Pojam
definiraju kao promjene tijela i dodatke tijelu, to otvara vrata ukljuivanju opaanja od

119
 Etnol. trib. 31, Vol. 38, 2008., str. 109-126
Jadran Kale: Je li "narodna nonja" narodna?

frizura, preko bojanja koe, buenja uiju, osvjeivanja daha do regularnijih sastavnica
poput odjevnih predmeta, nakita i svakovrsnih drugih dodataka tijelu (Roach-Higgins i
Eicher 1965: 1). U lanku objavljenom 1992. ono to su 1989. predstavile kao pitanje i
ogled sad utvruju kao odjeu ("dress") koja se ima razumjeti kao skupina modifikacija
i/ili dodataka tijelu. Autorice smatraju da im takva konceptualna definicija odjee
omoguuje da identificiraju, klasificiraju i opiu promjene i dodatke tijelu s poljem
istraivanja koje preporuuju oznaiti kao istraivanje drutvenih aspekata odjee
(Roach-Higgins i Eicher 1992: 1, 7).
Angelos Ba je 1970. zaeo knjini niz s naslovom "Noa na Slovenskem v
poznem srednjem veku in 16. stoletju" da bi iduim naslovom iz 1987. naglasio
programatsku promjenu: "Oblailna kultura na Slovenskem v Preernovem asu (1.
polovica 19. stoletja)", konzistentno i u knjizi iz 1992. "Oblailna kultura na Slovenskem
v 17. in 18. stoletju". Kako to istim rijeima razjanjava u uvodima ovih izdanja, domau
rije "noa" zamijenio je rijeju "oblailni videz" (odjevni izgled) jer je "nonju" nakon
XIX. st. nemogue rabiti za imenovanje neseoskog odijevanja poput radnikog, gradskog
ili plemikog. Odjevni izgled za njega ukljuuje odjeu ("oblaila" u uem znaenju),
oglavlja, obuu, nakit, odjevne dodatke ("accessories"), frizuru, tjelesnu istou i puenje
u izvanjski opazivim oblicima. Tako zadani istraivaki predmet naziva "oblailna
kultura". Ako etnologiji, kao znanosti koja se takvim predmetom istraivanja bavi, u
ovakvim analizama kulture ivljenja nedostaje odgovarajuih radova, Ba smatra da joj
ostaje ulaziti i u ovakva podruja. Zbog ogranienja izvora iz tako definiranog polja
zanimanja potom izdvaja kulturu odijevanja radnika, kao i nositelje uniformi i livreja
(Ba 1987: 7-8; Ba 1992: 7-8).
Kulturnopovijesnoj teorijskoj koli etnologije glavni je istraivaki predmet bila
geneza kulturnih pojava, a u podruju odijevanja rije je bila o prepoznatljivim razliito-
stima predstavljenim materijalnim pokazateljima: predmetima, dodacima ili ureivanjima
poput upletanja kose kao dijela oglavlja. Stoga je razumljivo da je definiranje "narodne
nonje" samo onim to se oblai, onim to je predmetno prisutno i, kao posljedak
kulturne prakse, neposredno opazivo. Kao primjer proputenog i postupno ukljuivanog u
novije definicije, Anthony Synnott se u lanku koji je 1991. programatski najavio i
knjigu o ovoj temi pita: koliko je tjelesni miris validan predmet znanstvenog interesa u
kulturnim znaenjima? Miris je, kako saimlje, vrlo osobno obiljeje, fizioloki izravno,
te sposobno potaknuti prisjeanje, osjeaje ili promijeniti ponaanje. Opaanje mirisa je i
moralna konstrukcija stvarnosti. Skupina tjelesnih mirisa ima vie i svakoj od njih se
moe dogoditi da u jednoj kulturi budu protumaeni na jedan nain, a u nekoj drugoj na
drugi. Primjerice, u Bibliji je sam Jahve poduio Mojsija kojim e aromatinim tvarima u
svojem narodu pripravljati lijep miris, kao to je pristupanje bogosluju popraeno
rasprostiranjem ugodnih mirisa (Izl. 30: 22-24).32 Miris posve sigurno nije bio dio opisa

32 Uope se rije "miris" sa svojim izvedenicama u zagrebakoj Bibliji navodi 109 puta, rije "dah" 75 puta, a
rije "vonj" 3 puta. Meu 86 odjevnih, tekstilnih i nakitnih termina u Bibliji od "mirisa" i "daha" ee su rijei

120
 Etnol. trib. 31, Vol. 38, 2008., str. 109-126
Jadran Kale: Je li "narodna nonja" narodna?

narodnih nonji, iako se u nekim najiscrpnijim opisima mirisi gotovo mogu osjetiti pri
itanju. Ardali tako biljei da Donji Bukoviani (kojima je u evrskama i sam pripadao)
Gornjane iz poruge nazivaju "Perinaima" jer imaju duge perine namazane maslom.
Znajui da se neispirana kosa prilagoava razinom luene masnoe pa u takvu stanju
moe dugo ostati, lako se moe pretpostaviti kakav je miris mogao pratiti te nositelje
kienih koporana kakvi se opisuju dalje u lanku i, moda, time potaknuti biljeitelja na
zapisivanje ove susjedne navade (Ardali 1899: 115).33 S druge strane, osobni miris i
odravanje istoe tijela i odjee tema su kakva se u kulturi odijevanja nadovezuje na
kakvou tekstila, njegovu razmjenu i mehanizme vremenitih drutvenih interakcija kakve
je iz privatnih biljeaka, inventara i policijskih zabiljeaka maestralno ralanio Roche
(Roche 1994: 364-395; Seid 1987: 100). Poanta s mirisom kao dijelom kulture
odijevanja, npr. dananje koja ukljuuje i izbor miomirisa, jest da se miris s narodnom
nonjom ne moe prikazati iza stakla izlobene vitrine. Inscenacije "narodne nonje"
ukljuuju sveane odjevne predmete kojima se podrazumijeva iskljuenost obinih
vonjeva radnog ili uope ivotnog ambijenta (znoj etelaca na insceniranoj etvi sa
smotri nije dio "narodne nonje" jer je odijevanje na takvu mjestu na predstavljakom a
ne radnom zadatku), a miris se ne moe emitirati posredovanjem medija, ija tehnika
narav zna prilagoavati i prekrajati zvunost i slikovitost prikazivanog zbivanja. Ono to
je od poetka uporabe pojma "narodna nonja" konceptualno ili tehniki neprikladno za
doivljaj eventualno pripadnog mirisa, u dananje vrijeme zakonskog zabranjivanja
javnog puenja moe biti drutveno delikatno i za evociranje npr. povijesne i folklorne
kulture lule kao dijela "narodne nonje". Stoga je "narodna nonja" podroban inventar
predmeta za oblaenje i kienje, no s prvom promjenom dolazi na red i pitanje je li neka
komponenta vana kao njegov taksativni dio ili kao odgovor na funkcionalnu, simboliku
ili neku drugu potrebu u kulturi svoje zajednice.

ZAKLJUAK

Terminoloka analiza "narodne nonje" tek je polovica puta do analize "narodne nonje"
uope.34 Roberta Pollack Seid je 1987. godine u analizi povijesne kulture odijevanja za-
baenog francuskog pirinejskog sela, oslanjajui se na radove vie francuskih etnologa,
podrobno pokazala da je distinktivna lokalna nonja u danas respektiranu obliku nastala u
XIX. st. kao tada materijalno omoguen odgovor na nove naine komunikacije sa stranci-

samo "haljina" i "odjea" (iz vlastitog ekscerptiranja Biblijske konkordancije). Ljudska pojava jest, dakle,
definirana i mirisom.
33 Muko mazanje kose s repom esta je europska teevina predindustrijskoga doba. Noenje perina je u
Vojnoj krajini zabranjeno 1805. godine. Vojnici svoju ravnomjerno oianu kosu vie nisu smjeli mazati, dok
su je asnici i dalje imali odravati mazanjem i posipanjem puderom (Nikoli 1978: 114, 175). Nad
promjenama hrvatskih obiaja u vojnikom noenju kose i facijalne kosmatosti u XVIII. st. zdvajao je Filip
Grabovac (Pederin 1970: 140).
34 U nas v. Schneider (1971: 5) i Brenko (1994: 28-29), za sintezu v. Oakes i Hill (1970: 67). Sumarnu kon-
stataciju u obradama povijesnog gradiva koje je prethodilo XIX. stoljeu daje Roche 1996: 375 i 2000: 194.

121
 Etnol. trib. 31, Vol. 38, 2008., str. 109-126
Jadran Kale: Je li "narodna nonja" narodna?

ma i dravom, koji su traili takvo simboliko dobro. Na mjestu gdje Seid govori o pre-
gai, koja je u danas kodificiranu obliku tijekom pretprolog stoljea bila rezultat interak-
cija s graanima i njihovom poslugom (1987: 122), na pamet moe pasti sjever-
nodalmatinski primjer kienih koporana s vezenim likom stabla ivota koje su zadarski i
ibenski obrtnici u drugoj polovici XIX. st. radili na narudbu "kolunaa", tj. pripadnika
domae postrojbe Colona mobile, koju bi danas okrstili interventnom policijom.
Kolunae je pratila posebna reputacija i bili su obeteeni za odjeu (Oroli 2007: 472).
Jesu li u narodnoj starini ovakvi kieni koporani bili to prisutnijom tradicijom ili su se
uope mogli priutiti tek u ekonomiji seljatva s poetka agrarne reforme?
Treba li, stoga, zabaciti "narodnu nonju" za ljubav starijeg jezinog blaga ili
iskljuivim modernizacijama kroz "kulturu odijevanja" ne bi li znanost i u novom
vremenu izgledala provjereno djelotvorno? Prave koristi od takva usiljenog uozbiljavanja
ne bi bilo. Tek nam ostaje drugim oima vidjeti sve dananje preoblike i izmjene koje se
iz raznih formalnih razloga u svega nekoliko koraka prizivanja starijih stanja uvijek
mogu diskvalificirati. Kakve svrhe od vaganja autentinosti "narodnih nonji", kad je i
sam pojam u narodu povijesno recentan stranac? U doba kad vie nitko ne proizvodi ili
namie svoju odjeu u drutvenom kontekstu samodostatnih kunih gospodarstava iz
godina ustanovljavanja etnologije, takva propitivanja ipak donose koristi lokalnim
zajednicama i imaju svoju svrhu. Uoavajui proces, a ne recentnije ili starije stanje
zamrznuto pod mikroskopom, u okolnostima novih inaica sveanih kostimiranja
otvaraju se nove metodoloke mogunosti. "Ispravno" i "istinito" odijevanje kakvim se
predstavlja zajednica moe poprimati razliite oblike, naglaavajui kreativnu narav ina
odijevanja (s pripadnim aspektima trita za proizvode kreativnih industrija) i dijelei
moralni aspekt "ispravnosti" s modom. Kako poentira Regina Bendix, takva je kulturna
potreba u sri emocionalne i moralne naravi (1997: 7; usp. i Ceribai 2003: 21). Respekt
za tradiciju, lokalna znanja i kulturne prakse to ih poluuju sadri i respekt za drukiji
kontekst njihovih poraba od onog koji je doveo i do nastanka discipline sa ijih se
opaalita terminoloki polariziranim instrumentima i danas ivo motre pokreti na polju.
Naravno da je dobar dio ovakvih propitivanja najkorisniji u obiteljskom krugu struke, ne
zbunjujui zajednice i javnost. Upueni i u takva senzibiliziranja, moe im biti tim vie
na korist.

KRATICE

Arj = Akademijin rjenik (Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika), 23 sv. Zagreb: JAZU, 1880.-
-1976.
HER = Hrvatski enciklopedijski rjenik, 12. sv. Zagreb: Novi liber i Jutarnji list, 2004.
LP = Leksikon prezimena. Zagreb: Institut za jezik, 1976.
SER = Skokov etmologijski rjenik (Etimologijski rjenik hrvatskog ili srpskog jezika), 4 sv.
Zagreb: JAZU, 1971-1974.

122
 Etnol. trib. 31, Vol. 38, 2008., str. 109-126
Jadran Kale: Je li "narodna nonja" narodna?

NAVEDENA LITERATURA
Andreji, Ljubomir. 1976. Bibliografija o narodnoj nonji jugoslovenskih naroda. Beograd:
Etnografski muzej. [Posebna izdanja, sv. 8]
Anzulovi, Ivna. 1999. "Nazivlje enske odjee zadarskog podruja u pisanim izvorima". Zadarska
smotra 4-6 (Domaa ri 6): 109-133.
Ardali, Vladimir. 1899. "Bukovica." Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena 4 (1): 113-
-126.
Bari, H[enrik]. 1950. Renik srpskoga ili hrvatskoga i arbanaskoga jezika. Zagreb: JAZU.
Ba, Angelos. 1987. Oblailna kultura na Slovenskem v Preernovem asu (1. polovica 19.
stoletja). Ljubljana: Dravna zaloba Slovenije.
Belovi-Bernadzikowska, Jelica. 1898. Gragja za tehnoloki rjenik enskog runog rada.
Sarajevo: Zemaljska tamparija.
Bendix, Regina. 1997. In Search of Authenthicity: The Formation of Folklore Studies. Madison:
The University of Wisconsin.
Bogii, Baltazar. 1874. Graa u odgovorima iz razlinih krajeva slovenskoga juga. Zagreb:
JAZU.
Bonifai, Vjera. 1996. "Ethnological research in Croatia: 1919 to 1940". Narodna umjetnost 33
(2): 239-263.
Bonifai, Vjera. 1997. "O polisistemskoj teoriji, folklorizmu i suvremenim pristupima istraivanju
tekstila". Narodna umjetnost 34 (2): 137-151.
Bonifai, Vjera. 2008. "Etnoloka istraivanja i kanonizacija 'izvornih' narodnih nonji u
Hrvatskoj 1930-ih". Etnoloka istraivanja 12/13: 9-27.
Brenko, Aida. 1994. "O modi i narodnoj nonji." U Zagrebake uspomene: etnografske slike grada.
Zagreb: Etnografski muzej.
Ceribai, Naila. 2003. Hrvatsko, seljako, starinsko i domae: povijest i etnografija javne prakse
narodne glazbe u Hrvatskoj. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku.
apo mega, Jasna, i dr. 1998. Etnografija. Svagdan i blagdan hrvatskoga puka. Zagreb: Matica
hrvatska.
Dimi, Ljubodrag. 1997. Kulturna politika u Kraljevini Jugoslaviji. Beograd: Stubovi kulture.
Elias, Norbert. 1996. O procesu civilizacije: sociogenetska i psihogenetska istraivanja. Zagreb:
Antibarbarus.
Gluhak, Alemko. 1993. Hrvatski etimoloki rjenik. Zagreb: August Cesarec.
Hollander, Anne. 1988. [1978.] Seeing through clothes. London: Penguin.
Ilg, Urlike. 2004. "The Cultural Significance of Costume Books in Sixteenth-Century Europe". U
Clothing Culture, 1350-1650 (The History of Retailing and Consumption). Catherine
Richardson, ur. Aldershot: Ashgate Publishing.

123
 Etnol. trib. 31, Vol. 38, 2008., str. 109-126
Jadran Kale: Je li "narodna nonja" narodna?

Ivelji, Iskra. 2007. Oevi i sinovi: privredna elita Zagreba u drugoj polovici 19. stoljea. Zagreb:
Leykam International.
Kale, Jadran. 1999. "Tematski odabir iz Kalepina". U Jezikoslovac fra Josip Jurin, zbornik radova
sa znanstvenog skupa. ibenik i Primoten: Gradska knjinica Jurja igoria i Ogranak
Matice hrvatske.
Karadi, Vuk Stefanovi. 1898. [1818.] Srpski rjenik istumaen njemakijem i latinskijem
rijeima. Biograd [Beograd]: tamparija Kraljevine Srbije.
Kai, Bartol. 1990. [1599.] Hrvatsko-talijanski rjenik. Zagreb: Kranska sadanjost.
Lixfeld, Hannjost. 1994. Folklore and Fascism: The Reich Institute for German Volkskunde.
Bloomington i Indianopolis: Indiana University Press.
Makarovi, Marija. 1972. "Narodna noa". Slovenski etnograf XXIII-XXIV: 52-68.
Muraj, Aleksandra. 1998. "Obrisi svakidanjega ivota." U Etnografija. Svagdan i blagdan
hrvatskoga puka. Jasna apo mega i dr., ur. Zagreb: Matica hrvatska, 23-150.
Muraj, Aleksandra. 2006. "Odnos graanstva spram narodne nonje i seljakoga tekstilnog
umijea." Narodna umjetnost 43 (2): 7-40.
Nikoli, Desanka. 1978. "Odevanje graniara Vojne krajine u XVIII i XIX veku". Beograd: SANU.
Oakes, Alma, i Margot Hamilton Hill. 1970. Rural Costume: Its Origin and Development in
Western Europe and the British Isles. London i New York: Batsford i Van Nostrand
Reinhold Company.
Oroli, Tado. 2007. "Seoske strae i poljsko redarstvo u Dalmaciji (od 1814. do druge polovine
XIX. st.)". Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 49: 467-481.
Pari, Carlo A. 1901. Vocabolario croato-italiano, terza edizione corretta ed aumentata. Zara:
Tipografia editrice "Narodni list".
Pederin, Ivan. 1970. "Graboveva koncepcija hrvatskoga narodnog preporoda". Kai 3: 139-145.
Petrovi, urica i Mirjana Proi-Dvorni. 1983. Narodna umetnost. Beograd, Zagreb i Mostar:
Jugoslavija, Spektar i Prva knjievna komuna.
Radau Ribari, Jelka. 1997. enska narodna nonja u Istri. Pazin i Zagreb: Istarsko knjievno
drutvo "Juraj Dobrila" i Institut za etnologiju u folkloristiku.
Radi, Antun. 1936. Narod i narodoznanstvo. Zagreb: Seljaka sloga.
Rihtman-Augutin, Dunja. 1976. "Razmiljanje o narodnoj nonji i modi". Narodna umjetnost 13:
113-122.
Rihtman-Augutin, Dunja. 2002. "Haki sud i antropoloka ekspertiza: jedna tuna pria o
folkloru". Narodna umjetnost 39/2: 9-32.
Rihtman-Augutin, Dunja. 2001. Etnologija i etnomit. Zagreb: ABS95.
Roach, Mary Ellen, i Joanne Bubolz Eicher, ur. 1965. Dress, Adornment, and the Social Order.
New York, London i Sydney: John Wiley and Sons.

124
 Etnol. trib. 31, Vol. 38, 2008., str. 109-126
Jadran Kale: Je li "narodna nonja" narodna?

Roach, Mary Ellen, i Joanne Bubolz Eicher. 1989. "Social Aspects of Dress: A Position Paper with
Thoughts on Identity and Dress". ACPTC National Meeting Pre-conference workshop,
Fall (November).
Roach, Mary Ellen, i Joanne Bubolz Eicher. 1992. "Dress and Identity". Clothing and Textiles
Research Journal 10 (4): 1-8.
Roche, Daniel. 1996. The Culture of Clothing: Dress and Fashion in the Ancien Regime.
Cambridge: Cambridge University Press.
Roche, Daniel. 2000. A History of Everyday Things: The Birth of Consumption in France, 1600-
1800. Cambridge: Cambridge University Press.
Schneider, Marijana. 1971. Narodne nonje u slikarstvu i grafici XIX stoljea. Zagreb: Povijesni
muzej Hrvatske.
Schubert, Gabriela. 1986. "Metodska pitanja u istraivanju nonji balkanskih naroda". Makedonski
folklor 19: 105-111.
Seid, Roberta Pollack. 1987. The Dissolution of Traditional Rural Culture in Nineteenth-Century
France: A Study of the Bethmale Costume. New York i London: Garland.
Staruch, Sally Ballog. 1990. The contemporary Slovak folk costume tradition: Ethnicity and the
invention of culture. University of Massachusetts. [Disertacijski rukopis.]
Synnott Anthony. 1991. "A sociology of smell". Canadian Revue for Sociology and Anthropology
28 (4): 437-459.
ulek, Bogoslav. 1842. "O vanosti narodne nonje". Danica ilirska 52: 203-206 i 53: 208-209.
Vasi, Pavle. 1974. Odelo i oruje. Drugo dopunjeno izdanje. Beograd: Univerzitet umetnosti.
Vrani, Faust. 1971. [1595.] Rjenik pet najuglednijih evropskih jezika. Zagreb: Liber.
Welters, Linda. 1999. "Introduction: Folk Dress, Supernatural Beliefs, and the Body". U Folk
Dress in Europe and Anatolia: Beliefs about Protection and Fertility. L. Welters, ur.
Oxford i New York: Berg.

HOW FOLK IS "FOLK COSTUME"?

Summary
This article questions the general term "folk costume", a neologism introduced in the
Croatian language in the 19th century. The romanticist invention of this term was
precedeed by the establishment of the notion of a true and correct costume that has, since
the Renaissance period, been upgraded on earlier allegorical representations. The author
analyses the related folk terminology and its meanings in the wider Croatian and
narrower North Dalmatian framework. The article outlines the local disciplinary usage of
the term, as well as the global terminological situation today. It ends with the propositon

125
 Etnol. trib. 31, Vol. 38, 2008., str. 109-126
Jadran Kale: Je li "narodna nonja" narodna?

for a teminological rehabilitation that legitimizes the refreshed methodological

possibilites already widely used in many works.
Keywords: folk costume / canon / terminology / codification / Romanticism

126