2.

Bezbjednost i zdravlje na radu u građevinarstvu

Zaštita na radu (ZNR) je skup tehničkih, zdravstvenih, pravnih, psiholoških,

pedagoških i drugih aktivnosti pomoću kojih se kroz utvrđene mjere,
postupke i pravila otkrivaju i otklanjaju ili barem smanjuju, opasnosti i
štetnosti koje mogu ugroziti zdravlje i život osoba na radu.

Uz poznavanje važećih propisa, građevinski inženjeri i inženjeri ZNR

trebaju znati prepoznati potencijalne izvore opasnosti, procijeniti veličinu
rizika, te vodeći o svemu tome računa organizirati sigurno odvijanje
tehnoloških procesa i operacija na gradilištu.

Troškovi ZNR se uvrštavaju u indirektne (posredne) troškove, u prvom redu

u tzv. indirektne troškove režije gradilišta, mada su usko vezani i za neke
druge grupe troškova.
Procjena rizika

Poslodavac je dužan izraditi procjenu opasnosti, na temelju koje primjenjuje

pravila kojima se otklanjaju ili na najmanju moguću mjeru smanjuju
opasnosti i štetnosti te u tu svrhu osigurati sva potrebna materijalna sredstva.

Da bi se mogle sagledati sve opasnosti, štetnosti i nivo rizika u djelatnosti koju

obavlja, potrebno je izraditi procjenu rizika koja je glavno polazište za
kvalitetno provođenje zaštite na radu. To je postupak putem kojega se
utvrđuju nivoi rizika od mogućnosti nastanka povreda na radu i
profesionalnih bolesti u procesima rada, prema pojedinim opasnosti i
štetnosti, te određuju pojedine mjere kako bi se rizici smanjili.

Procjena rizika morala bi pokazati, i to je njena svrha, kolika su odstupanja

između stvarnog stanja zaštite na radu kod poslodavca (u smislu primjene svih
potrebnih osnovnih, posebnih kao i priznatih pravila zaštite na radu) i
propisanog stanja za dotičnu djelatnost poslodavca.

Procjena rizika sadrži:

I Opšte podatke
II Podatke o postojećem stanju
III Analizu i procjenu prikupljenih podataka

U okviru ovog dijela analizira se:

 sva propisana osnovna pravila ZNR tj. njihova usklađenost sa stvarnim
stanjem na sredstvima rada;
 primjena posebnih pravila ZNR s težištem na primjenu radnih postupaka;
 sve smrtne, kolektivne i teže povrede na radu, slučajevi profesionalnih
bolesti i poremećaja u procesu rada koji su mogli izazvati štetne
posljedice po bezbjednost i zdravlje zaposlenih i to za prethodno
petogodišnje razdoblje (Pored događaja koji su već izazvali štetne
posljedice potrebno je analizirati i događaje poremećaja u procesu rada
(tzv. nezgoda na radu), koji su mogli izazvati štetne posljedice, ali srećom
nisu, ali u nekom drugoj situaciji možda hoće prouzrokovati tešku povredu);
 podatake kako bi se procijenio preostali rizik koristeći odgovarajuće
metode analize rizika.
IV Plan mjera za smanjivanje nivoa rizika

U plan mjera treba ugraditi sve one nedostatke osnovnih i posebnih pravila
koji su utvrđeni prethodnom analizom. Mjere kojima će se otklanjati nedostaci
mogu predstavljati;
 tehničke mjere (vezane na osnovna pravila),
 organizacijske mjere (vezane na posebna pravila),
 mjere koje se odnose na zaposlene (vezane za posebna pravila, napr.
kod korištenja ličnih zaštitnih sredstava ili ispunjavanja uslova za obavljanje
poslova s posebnim uslovima rada).

Prioritete u Planu mjera predstavljaće one mjere koje se odnose na smanjenje

onih opasnosti (rizika) koji su u prethodnom razdoblju već prouzrokovali
štetne događaje, a naročito kada takve opasnosti ugrožavaju veći broj
zaposlenih.

Plan mjera za smanjivanje nivoa opasnosti mora sadržavati rokove, odgovorne

za primjenu mjera te način kontrole nad primjenom mjera.

V Priloge (tekstualne i grafičke)

Poslodavac je u procjeni rizika dužan utvrditi da li su radne materije koje

koristi opasne (štetne po zdravlje, eksplozivne i zapaljive) te s tim u vezi
utvrditi pravila zaštite na radu te zaštite životne sredine. Opasne materije smiju
se koristiti samo ukoliko nije moguće iste radne rezultate postići primjenom
bezopasnih. Obaveza poslodavca je da koncentracija opasnih radnih materija u
radnim prostorijama i prostorijama u obliku gasova, para i aerosola bude što
niža i stalno ispod maksimalno dozvoljenih koncentracija.

Ova obaveza posebno dolazi do izražaja u građevinarstvu i bliskim

djelatnostima, kao što su instalaterski radovi (instalateri centralnog grijanja,
gasa i kanalizacije) i neki završni radove (soboslikari, staklari, stolari, tapetari,
dekorateri, čišćenje i pranje fasada).

Revizija procjene obavlja se :

 nakon svake smrtne, kolektivne ili teže povrede na radu,
 nakon utvrđenog slučaja profesionalne bolesti,
 nakon poremećaja u procesu rada koji je mogao izazvati štetne posljedice
po bezbjednost i zdravlje zaposlenih (na pr. pad tereta s dizalice koji
srećom nije izazvao povredu zaposlenih),
 nakon izmjena u procesu rada koje utiču na bezbjednost i zdravlje
zaposlenih,
 na temelju izvršnog rješenja inspektora rada,
 najmanje svake tri godine.

Revizije procjene predstavljaju postupke i nove dokumente (zavisno o povodu

za reviziju) kojima je potrebno stalno preispitivati usklađenost između stvarnih
stanja pojedinih procesa rada na sredstvima rada i onog što je propisano za
dotične procese. Takođe, revizijama je potrebno konstantno preispitivati da li se
provodi prethodno zacrtani plan mjera za smanjenje nivao rizika, odnosno
da li je prethodni plan djelotvoran u smislu smanjenja rizika od nastajanja
povreda na radu i profesionalnih bolesti.

Procjena rizika i njene revizije nalažu poslodavcu da sam na određeni način

provodi unutrašnji nadzor nad primjenom pravila ZNR i da otklanja utvrđene
nedostatke.

Poslodavci koji obavljaju građevinske ili montažne radove, na iskorištavanju

šuma ili radove u brodogradilištima, dužni su prije početka radova na
privremenom radilištu urediti radilište i osigurati da se radovi obavljaju u
skladu s pravilima zaštite na radu.

Izvođač koji će izvoditi opasne radove na gradilištu, odnosno radove u trajanju

dužem od pet dana, dužan je u roku od najmanje 8 dana prije početka
izvođenja radova dostaviti prijavu gradilišta tijelu nadležnom za poslove
inspekcije rada, odnosno obavijest (sadrži podatke o tačnoj lokaciji radilišta,
vrsti radova, broju zaposlenih, povjerenicima poslodavca za primjenu pravila
zaštite na radu i predviđenom roku u kojem će se radovi obavljati) uz koju je i
plan uređenja gradilišta. (Kopija prijave gradilišta mora biti vidno izložena na
gradilištu).

Ako više poslodavaca radi na zajedničkom radilištu, svaki od njih dužan je

provoditi ZNR radi zaštite svojih zaposlenih te organizovati rad i osigurati
izvođenje radova tako da njegovi zaposleni pri izvođenju radova ne ugrožavaju
bezbjednost i zdravlje zaposlenih drugih poslodavaca. Način ostvarivanja ZNR
na zajedničkom radilištu utvrđuje se ugovorom između izvođača odgovornog
za međusobno usklađivanje radova i ostalih izvođača (usklađivanje izvršavaju
voditelji građenja) koji mora sadržati sve osnovne elemente zaštite, a naročito
opis poslova, naznaku pravila zaštite u odnosu na prisutne opasnosti i
štetnosti, obveze i ovlaštenja odgovornih osoba i dr.
Poslodavac je dužan voditi knjigu nadzora u koju upisuje svoje odluke
ovlašteni od poslodavca, stručnjak za ZNR i inspektor rada.

Voditelj gradilišta dužan je voditi dnevnu evidenciju poslodavaca i zaposlenih

prisutnih na privremenom zajedničkom gradilištu.

Treba voditi evidencije o:

 zaposlenima osposobljenim za rad na bezbjedan način,
 zaposlenima raspoređenim na poslove s posebnim uslovima rada,
 opasnim materijama koje proizvodi, prerađuje ili koristi,
 povredama na radu, slučajevima profesionalnih bolesti i
poremećajima u tehnološkom procesu koji su izazvali ili su mogli izazvati
štetne posljedice po bezbjednost i zdravlje zaposlenih.

Na radilištu se moraju čuvati dokazi o:

 osposobljenosti zaposlenih,
 ispunjavanju uslova za obavljanje poslova s posebnim uslovima rada,
 planove uređenja privremenih gradilišta,
 tehničku dokumentaciju iz koje je vidljiva primjena osnovnih pravila
zaštite na radu za objekt ili dio objekta koji se koristi za radne i pomoćne
prostorije,
 ispravnosti instalacija,
 ispitivanju mašina i uređaja s povećanim opasnostima,
 uputstva o načinu njihovog korištenja i ostalu dokumentaciju potrebnu
za izvođenje radova (sve dok se pojedine mašine i uređaji, odnosno
prostorije i gradilište koriste).

Povredom na radu radnika smatra se svaka povreda izazvana neposrednim i

kratkotrajnim mehaničkim, fizičkim ili hemijskim djelovanjem, naglim
promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim
promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je takva povreda uzročno
vezana za obavljanje poslova na kojima radi. U povrede na radu u nekim
slučajevima ubrajaju se i povrede koje ne nastanu na radnom mjestu (npr. na
redovnom putu od stana do mjesta rada i obratno), ali na njih se ne može
utjecati primjenom pravila ZNR na mjestu obavljanja poslova.

Građevinarstvo se dugi niz godina nalazi među djelatnostima s najvećim

brojem povreda, pogotovo onih s najtežim posljedicama.

Očito je da se broj stradalih radnika povećava s intenziviranjem

građevinskih radova (izgradnja autoputeva i masovnija stanogradnja).
Profesionalne bolesti u građevinarstvu nisu toliko česte (6 –7% od ukupno
registrovanih), a najviše ih je vezanih za kožna oboljenja, zatim hronične
periartritične promjene uzrokovane kumulativnom traumom (zbog poslova
uz prisustvo ponavljanih pokreta, stalnog pritiska, nefiziološkog položaja i
mikrotrauma) i bolesti uzrokovane vibracijama.

Višegodišnji prosjek broja smrtnih povreda na radu u EU (3,3 na 100.000

zaposlenih).

Stvarani broj povreda na radu u zemljama bivše države je znatno veći od

službenih podataka, odnosno procesuira se tek oko jedne trećine stvarnog
broja nesereća s povredama.

Prema podacima s "Konstruktorovog" internetskog portala prosjek povreda na

1.000 zaposlenih u građevinarstvu u EU od 1994. – 2001. godine iznosio je
80,82 (slika 1.).

Slika 1. Odnos fatalnih i drugih povreda i situacija blizu nesreće u EU

Таbеlа.1. Stаtistički pоdаci о nаčinu nаstаnkа tеžih pоvrеdа u grаđеvinаrstvu

Nesreće su posljedica različitih poremećaja odnosa između čovjeka i radne
sredine u kojoj djeluje, ali statistika pokazuje da svi poremećaji ne završavaju
nesrećom, nego da se od 330 takvih slučajeva približno 300 puta ne dogodi
ništa štetno, 29 puta gotovo da dođe do povrede ili materijalne štete, a
samo jednom zapravo dolazi do nesreće.
Kada se vidi koliki je broj zabilježenih povreda, može se pretpostaviti koliko je
tek bilo potencijalno opasnih situacija koje su mogle završiti puno gore nego što
se događalo.
Pоvrеdе nа rаdu prоuzrоkuјu brојnе trоškоvе оd kојih su nајznаčајniје:
• trоškоvi prvе pоmоći i lеčеnjа u bоlnici;
• nаknаdе zаrаdе pоvrеđеnоm;
• izgublјеnо rаdnо vrеmе pоvrеđеnоg rаdnikа i drugih rаdnikа;
• gubici u prоizvоdnji;
• trоškоvi zаpоšlјаvаnjа nоvоg rаdnikа;
• sudski trоškоvi;
• nаknаdа štеtе.

Uzroci problema sa zaštitom na radu u građevinarstvu

Brojni su i međusobno povezani negativni utjecaji na bezbjednost

izvođenja radova na gradilištima, ali na svaki element iz toga skupa može se i
treba djelovati na odgovarajući način.

Šema ispod prikazuje uzroke loše zaštite u građevinarstvu i negativne

posljedice (Slika 2.).
 Slika 2. Uzroci loše zaštite u građevinarstvu

Radni procesi koji se odvijaju na gradilištima već po svojim nužnim

karakteristikima su umnogome rizični (opasni) i zato mnogi od njih
predstavljaju poslove s posebnim uslovima rada i uglavnom iziskuju primjenu
posebnih pravila ZNR.

Uz to na gradilištima rade i električari, a ponekad je potrebno i korištenje

ekploziva, što se sve takođe smatra izuzetno opasnim poslovima.

Iz specifičnosti odvijanja građevinskih radova proizlaze brojni, vrlo veliki

rizici povređivanja, kao i prekoračenja planiranog roka i troškova izvedbe.

To su prije svega, općenito:

 statičnost proizvoda –građevine i dinamičnost proizvodnih činilaca,
 pretežito rad na otvorenom prostoru,
 različitost svakog projekta (teže predvidjeti opasnosti),
 sudjelovanje velikog broja radnika različitih zanimanja i stepena stručne
obučenosti,
 veće učešće slabije obrazovanih radnika,
 nestalna radna snaga–često mijenjaju mjesto rada (često samo privremeno
zaposleni),
 radnici obavljaju veći broj različitih poslova,
 učešće različitih mašina i potreba za raznovrsnim
repromaterijalima,
 uključenost više (pod)izvođača u proizvodne procese,
 veliki obim i složenost konačnog proizvoda (teža kontrola),
 djelatnost je u zamahu–povećava se obim radova,
 višegodišnji nedostatak radne snage (posebno odgovarajuće obučene, pa
se više koriste priučeni radnici),
 niska radna kultura–loše radne navike (veliki udio mladih radnika),
 velik broj malih građevinskih poduzeća (do 50 zaposelnih) bez stručnjaka
za ZNR (izostaje unutrašnji nadzor),
 težnja za što većom i bržom zaradom na račun izbjegavanja mjera zaštite
pri gradnji.

Zbog navedonoga dolazi do:

 slabe kontrole i nepridržavanja mjera ZNR i brojnih povreda,
 nedovoljne obučenosti o pravila ZNR te stim povećani troškovi.

Najčešći uzroci povreda su neke improvizacije kojima su radnici skloni zbog

bržeg obavljanja posla, a poslodavci jer su pritisnuti rokovima. Očito je da
zapravo poslodavci i zaposleni učestalo krše zakon i propise o ZNR, prvi,
ponajviše svjesno, iz želje za većom zaradom, a drugi uglavnom zbog neznanja
i nužde (socijalne situacije), ne želeći ugroziti svoje zaposlenje.

Na gradilištima negativan utjecaj od strane radnika dolazi zbog

neodgovornosti i nediscipline, te neobučenosti, što rezultira nepoštovanjem
pravila bezbjednog rada, kao što je izbjegavanje korištenja zaštitnih
sredstava ili njihova pogrešna primjena i nepravilno rukovanje s alatom i
mašinama (suprotno uputstvima za upotrebu ili pravilima struke npr. rad sa
mašinama bez zaštitnih dijelova koji su iz nekog razloga skinuti, ali nisu poslije
vraćeni na svoje mjesto).

Radna snaga se često mijenja, a poznato je kako na radu najčešće stradaju

novozaposleni radnici. Često su to upravo mlađe osobe koje su kod primjene
zaštitnih mjera skloni pojednostavljivanju procesa.

Povećanju rizika pridonose poslodavci koji zapošljavaju radnike na

određeno vrijeme ili ih ne prijavljuju, tako da radnici prije početka svog rada
nisu upoznati s opasnostima na radnom mjestu, ne prolaze propisanu obuku, a
nerijetko nisu prošli ni zdravstvene ni psihološke kontrole kod specijalista
medicine rada.
Povećana opasnost nastaje kada treba ubrzati dinamiku radova (produže se
radne smjene) i raste broj radnika na gradilištu, koji istodobno obavljaju različite
poslove. Poslodavci nastoje izbjeći primjenu zakonom propisanih mjera i ne
izdvajaju dovoljna sredstva za zaštitu, nastojeći tako povećati svoju
konkurentnost i ostvariti dodatnu zaradu.

Za kompetentnost stručnjaka kako iz oblasti građevinarstva tako i ZNR nužno je

cjeloživotno obrazovanje jer se tehnologije rada i mogućnosti zaštite na radu
stalno mijenjaju (kao i propisi). Svi radnici su dužni osposobiti se za rad na
bezbjedan način, gdje ih prema zakonu treba uputiti poslodavac, te onda
poslove obavljati s dužnom pa\njom, prema naučenim pravilima. No, naša
praksa pokazuje da to na gradilištima obično nije tako.

Privrednici se educiraju na pogrešan način koji je previše formalan, samo

zato jer im je to zakonska obveza, a ne jer se doista žele zaštititi.

Izvori rizika od povreda pri izvođenju građevinskih radova

Do nezgoda ne dolazi slučajno, nego su one u većini slučajeva uzrokovane

cijelim nizom okolnosti koje se mogu spriječiti. Te okolnosti su dobrim dijelom
predvidive, ali kroz pomniju analizu problema. Zbog toga je dobro imati podatke
o nesrećama i povredama (statistički podaci) koje su se dogodile, jer one
upućuju na mjesta gdje treba obratiti najveću pažnju (najčešći izvori
opsanosti i oni s najtežim posljedicama) i na šta treba djelovati (prepoznati
uzroci) kako bi se rizik minimalizirao preventivnim mjerama.

Povrede na radu su najviše uzrokovane neprimjerenom zaštitom na radu

(slika 3.), a posebno izvođenjem operacija protivno pravilima ZNR (zadnjih
godina u Hrvatskoj 50 –70% uzroka svih povreda na nivou svih djelatnosti, slika
4.). Neka viša sila bila je krivac za nesreću tek kod nekoliko promila od svih
slučajeva povređivanja, što dokazuje da se najveći broj bez sumnje mogao
izbjeći.
 Slika 3. Najčešći uzroci povreda u građevinarstvu

Slika 4. Uzroci teških povreda na radu tokom 2007.u Hrvatskoj

Prema podacima od inspekcijskih nadzora na svim djelatnostima, u 2006.
godine u Hrvatskoj po broju se ističu teške povrede na pokretnim rampama
i ljestvama (66), na skelama (52), na sredstvima za horizontalni prijenos tereta
(49), te na građevinskim mašinama i uređajima (37) i ručnim alatima (25).

Način nastanka povreda također upućuje na te izvore. Tako je za 2006. godinu

zabilježeno da je na nivou svih djelatnosti došlo do 39,7 % povreda padom
radnika (s visine, u dubinu i na istoj ravnini), 17,8 % uklještenjem radnikova
tijela između pokretnih i nepokretnih predmeta (mašina, uređaja, alata), 16,5 %
sudarom radnika s predmetima (pokretnim i nepokretnim, udari predmeta po
kojima se hoda, posjekotine, ubodi i sl.), 15,2 % padom predmeta na radnika
(odroni, rušenja), 3 % prekomjernim tjelesnim naprezanjem ili pogrešnim
pokretima radnika, 1,6 % dodirom predmeta pod električnim naponom, 1,5 % od
uticaja štetnih materija i radijacije, 1,3 % uslijed izloženosti toplini, hladnoći,
vlazi, povišenom ili sniženom tlaku, prekomjernoj buci i vibracijama i sl.

2007. godine, od 1.122 teške povrede na radnom mjestu (uključujući i one sa

smrtnim posljedicama) u 660 slučajeva (59%) uzrok stradanju je bilo
izvođenje operacije na način protivan pravilima ZNR, u 92 (8%) slučaja zbog
problema s površinom na kojoj se izvodi rad (klizavost, zakrčenost), u 87 slučaja
neispravnost sredstava rada, u 72 slučaja uzrok je pomanjkanje ili neispravnost
zaštite radnika od pada s visine ili u dubinu, u 69 slučaja zbog slabe
organizacije rada, u 48 slučajeva zbog izvođenja radne operacije bez ili s
neispravnim zaštitnim sredstvom, u slučaja zbog pomanjkanja zaštitne naprave
na mašini i isto 32 slučaja zbog rada bez razrađene tehnologije i odgovarajućih
uputa za složenije poslove.

Neke zemlje, naprednije po pitanju ZNR, imaju bolje ispitane podatke o

uzrocima i mjestima događanja nesreća na radu za građevinarstvo. U
sljedećim tablicama dati su statistički podaci o načinu nastanka težih povreda u
građevinarstvu, općenito (Velika Britanija) i na pojedinim mašinama (SAD i
Njemačka). Ti podaci u velikoj mjeri upućuju na iste izvore i sličan intenzitet
opasnosti kao kod izvođenja radova u Hrvatskoj i kod nas.

Način nastanka Udio u broju

povreda u teških povreda
građevinarstvu
padovi radnika sa 56 %
visine
udarci 10 %
struja 5 %
padajući predmeti 4 %
kod mašina 3 %
toksičnost 1 %

Operacije pri kojima je Broj težih Broj smrtnih Izgubljeni

došlo do povrede u povreda povreda radni dani
radu s dozerom (SAD) godišnje godišnje godišnje
ulaženje ili silaženje s 875 1 30 889
dozera
aktivnosti na 612 3 17 978
održavanju
rad s dozerom 921 17 33 793
druge aktivnosti u koje 554 2 15 816
je uključen dozer

Redovno održavanje građevinske mehanizacije je izuzetno bitno za

bezbjednost rada, ali uočljivo je da i pri obavljanju poslova održavanja mašina
dolazi često do povređivanja radnika.
Uzroci nesreća pri radu s toranjskim % od ukupnog
dizalicama broja
montaža dizalice 14,9
demontaža dizalice 14,4
preopterećenje 13,2
pogrešno opsluživanje 8,7
kvarovi dizalice 8,1
vjetar 5,5
transport 4,8
užad (sajle) 4,5
tvornički spojevi 2,7
kolosjek 2,5
ostalo 20,7
ukupno 100

Troškovi koje uzrokuju povrede na radu

Zbog nastajanja povreda na radu može doći do nastanka brojnih troškova. To su

prije svega:
 troškovi prve pomoći i medicinske pomoći,
 troškovi liječenja u bolnici,
 naknada zarade ozlijeđenom radniku,
 izgubljeno radno vrijeme ozlijeđenog radniku,
 izgubljeno radno vrijeme drugih radnika,
 izgubljeno radno vrijeme voditelja poslova,
 gubici u proizvodnji,
 troškovi zapošljavanja novog radnika,
 troškovi sudskih postupaka,
 naknada štete, jednokratna novčana pomoć i
 izdaci na osnovi preuzetih obaveza.

Uz troškove u vezi povrede radnika, uslijed nezgoda koje su posljedica loše

primjene mjera zaštite, mogu nastati znatne štete na mašinama i opremi, a
događaju se i zastoji u planiranoj dinamici izvođenja radova.

Neki od navedenih troškova su direktni, pa ih je jednostavno izraziti kao

financijski gubitak, a neki su indirektni i teže ih je obračunati. Troškovi
indirektno proizlaze iz gubitka radnih dana zbog povreda na radu. Zbog
povreda je u Hrvatskoj 2007 godiine izgubljeno 1.216.637 radnih dana, a samo
u građevinarstvu može se pretpostaviti da je izgubljeno više od 100.000 dana
(Ilustracije radi, izgubljeni broj dana treba pomnožiti s prosječnim brojem radnih
sati i prosječnom cijenom sata rada, pa će biti jasnije o kakvoj finacijskoj šteti je
riječ).

Sistem kvalitete prema ISO 9000 nalaže da se kvaliteta prati i mjerenjem

troškova, a ovakvi troškovi smatraju se troškovima nekvaliteta.

Ulaganje u zaštitu na radu predstavlja dobro uloženi novac, jer samo jedna teža
nesreća može donijeti veće troškove nego što bi bila cijena ulaganja u
prevenciju.

Dakako, dio tih troškova plaća sam poslodavac, a dio se troškova

refundira od strane osiguranja. No, treba imati na umu, da će osiguranje prije
nego plati ikakve troškove zbog nastale povrede na radu, temeljno provjeriti je li
poslodavac u radnom procesu prikom čega je došlo do povrede proveo sve one
mjere koje su Zakonom o zaštiti na radu (i drugim propisima) propisane, te ako
se ustanovi da bilo što od toga nije provedeno, osiguranje se neće smatrati
obvaznim preuzeti bilo kakve troškove nesreće.

Izbjegavanjem povreda i profesionalnih oboljenja ušteda je, osim za poduzeće,

evidentna i za širu društvenu zajednicu. Svi troškovi zbog povreda na radu i
profesionalnih bolesti, koje solidarno snosi cijelo društvo, prema podacima
Međunarodne organizacije rada iznose čak do 4% brutto nacionalnog
proizvoda. Zato država uz efikasan inspekcijski nadzor treba olakšicama
sistemski stimulisati preduzeća da posluju što sigurnije.

Međunarodna organizacija rada na svjetskom kongresu posvećenom zaštiti i

zdravlju na radu ukazuje na to da pravilna zaštita zdravlja na radu i pravo
svakog radnika na zdravstvenu zaštitu unaprjeđuju radne uslove i imaju
pozitivan uticaj na produktivnost, ekonomski i društveni rast.

Zato je Europska agencija za sigurnost i zaštitu zdravlja na poslu (EU-

OSHA) pokrenila kampanju "Zdrava radna mjesta" koja ima za cilj kroz period
2007.- 2012. god. smanjiti nezgode vezane uz posao za jednu četvrtinu u
cijeloj EU. Kako bi poduzeća provodila proaktivnu politiku upravljanja
rizicima radnih mjesta EU je odredila svim svojim članicama obvezu da
poslodavci procjenjuju rizike za bezbjednost i zdravlje radnika (Direktiva iz 1989.
godine).

Uspješno provođenje zaštite na radu

Jedino rad na bezbjedan način je dobar rad.

Nema ni jednostavnog, ni nekog sveprimjenjivog rješenja problema

bezbjednosti, ali je nužno stalno biti svjestan postojanja opasnosti. To je
posebno važno kod građevinarstva koje spada u najrizičnije djelatnosti. Kako
se pokazalo da se većina nesreća na radu mogla spriječiti i izbjeći, prvi korak k
tom cilju je procjena rizika.

Probleme zaštite pri građenju prvo treba locirati i definirati, a onda i

detektovati uzroke i po mogućnosti ih rangirati. Sve dok se zaštita u
građevinskoj praksi zanemaruje–zaobilazi i obavlja samo formalno ili stihijski i
intuicijski, izbjegavanje povreda zavisiće najviše o sreći i spretnosti radnika.

Preporučuje se obvezna analiza problematike i planiranje odgovarajućih

mjera ZNR, na temelju podataka iz dosadašnjih iskustava i drugih spoznaja.

Djelotvorna zaštita na radu ne može biti rezultat djelovanja samo jedne osobe,
nego je neizostavno potreban timski rad svih sudionika.

Uz neophodna znanja i vještine, u zaštitu treba biti uključena svijest

(moral) o odgovornosti prema sebi i drugima. Treba težiti svakodnevnom
uočavanju problema, provođenju internih i pisanih uputstava, prihvaćanju
sugestija motivisanih radnika i rješavanju problema u vlastitoj radnoj sredini.
Zato treba unaprijediti komunikaciju s radnicima i njihovim predstavnicima,
savjetovati se s njima, educirati ih i uključiti ih u sve mjere povezane s
njihovom bezbjednosti i zdravljem na radnome mjestu.

Radnici bi trebali poštovati upute o ZNR, a sudjelovanje u edukativnim

programima o ZNR treba biti obavezno za sve.

Da bi se sve odvijalo prema prihvaćenom planu, svakako pomaže aktivna

interna kontrola od strane stručnjaka ZNR u poduzeću.

Teba uredno vooditi svu potrebnu dokumentaciju (standardni obrasci i dr.) s

podacima o radnicima, mašinama i drugom važnom za zaštitu pri njihovom
radu.

Transparentno treba regulisati obveze izvršavanja ZNR sa svim

podizvođačima na gradilištu, koji trebaju dostaviti glavnom izvođaču podatke
o svojim radnicima i mašinama koji će učestvovati na projektu. Ako glavni
izvođač želi dio odgovornost u organiziranju, provođenju i nadzoru nad ZNR
prenjeti na svoje kooperante, potrebno je ostaviti odgovarajući pisani trag.

Prevenciju od povreda na radu mora se ugraditi u temeljne postavke

poslovanja. Rješavanje zaštite na gradilištu spada u djelokrug organizacije i
njeno funkcioniranje mora biti ugrađeno u sistem građevinskog poduzeća (s
gradilištima kao podsistemima, povezano s podsistemima za planiranje i
kontrolu, protočno za informacije, kako unutarašnje, tako i izvana).

O primjeni mjera zaštite na radu treba razmišljati kao aktivnostima koje će

unaprijediti kvalitet rada i života, a imati će za posljedicu opštu dobit
uslijed veće efikasnosti radnika, sređenije organizacije rada, manjih
dodatnih troškova i bolje kvalitete proizvoda.

Zbog toga je sređivanje procesa mjera zaštite na radu sadržano i u

zahtjevima koje postavlja ISO sistem normi za kvalitet poslovanja.

Ostvarivanje traženog kvaliteta nužno uključuje sve djelatnosti preduzeća, pa i

ZNR koja je implicirana u brojne odrednice normi ISO 9000. Maksimalnu ZNR
moguće je postići samo ako se problemi bezbjednosti i integralne zaštite u
poduzeću sagledava kroz jasno definsane procese unutar sistema
poduzeća–građevinskog izvođača kao dio upravljanja kvalitetom.

Vanjski nadzor nad primjenom propisane zaštite na gradilištu, koju provodi

inspekcijska služba, isto bi trebao u prvom redu biti prevencijski.
Šema 5. koja slijedi prikazuje planiranje – koordinaciju – provedbu – kontrolu
mjera ZNR kroz različite faze razvoja građevinskih projekata, s odgovornim
nositeljima i onima na koje se zaštita odnosi.

Slika 5. Šema ZNR u okviru građevinskog projekta

Pozitivan je primjer “Đure Đakovića”, gdje svako jutro imaju tzv. sigurnosni
sastanak nazvan "samo 5 minuta za sigurnost". Na njemu poslodavac i
radnici ponavljaju što sve i na koji način trebaju obaviti i tu poslodavac dobija na
uvid informaciju o zdravstvenom i psihičkom stanju vlastitih radnika, ali i daje
konkretnu sigurnosnu informaciju izvještavajući ih o tome što ih danas očekuje i
kako to sigurno treba biti obavljeno. Osim toga, on preventivno progovara o
potencijalno opasnim situacijama (vremenske nepogode i pogoršani uslovi
rada). Radnicima ne trebaju neki dugotrajni, opterećujući sastanci na kraju
radnog dana. Njima treba konkretna kratka informacija prije početka rada.

Uvijek se traži preventivno djelovanje i po tome je zanimljiv primjer austrijske

firme “Alfe”. Oni nemaju ingerencije kako bi nekoga kaznili. Na gradilište dođu
s kamerom, snime situaciju i zatim to prezentiraju radnicima i
poslodavcima, te pokazuju ono što je dobro i ono što nije.
Pokazalo se kako je bitno da šef ozbiljno shvata ZNR. Ako je on dosljedan u
inzistiranju posla na bezbjedan način, takva će biti i njegova radna snaga, jer
samo za takav rad i zna.

1. Šta pokazuje procjena rizika ?

2. Koji dokazi se moraju čuvati na gradilištu ?
3. Koje su specifičnosti odvijanja poslova u građevinarstvu ?
4. Najčešći uzroci povreda na radu u građevinarstvu ?
5. Koje troškove mogu izazvati povrede na radu ?