TEKSTOVI-PORUKE HRVATIMA zadaće, na putu u ovoj dimenziji postojanja.
Danas „moderno“ društvo
kao da bježi od tih spoznaja i sve više živi u polu svijetu iluzija u
nestvarnom svijetu imaginacije. To nesuglasje bitka i imaginacije
čovjeka čini otupljenih čula i emocionalno oštećenih bića i nesretnim, a
sreću traži od inih bezvrednim do perverznih zabludama. Ljudi se jedni
filozofija vječnog života od drugih udaljavaju i usred tjelesne blizine osjećaju se osamljeno, to
u bitci svih bitaka zasigurno nije prirodno stanje ni Duha, ni tijela suhih emocija je
od postanka do zadnjih dana propadanje onoga što ga i čini posebnim od ostalih bića na Zemlji. To
filozofije puta u smrt stanje opisuje grčki filozof i medicinski pisac Alkmeon iz južnorimske
puta zla provincije Kroton govoreći : „Ravnoteža kvaliteta je zdravlje a
puta u vječno ništavilo neravnoteža, kada jedne kvalitete prevladaju druge, je bolest.“, dakle već
u V. st. pr. Kr. grčki filozofi znaju važnost i bit života. Danas je ta
ravnoteža višestruko narušena a svijetom vlada neravnoteža, bolesno
stanje.
promislimo
hrvatski narode narode novog zavjeta saveza s Bogom Tzv. „moderne tehnologije“, „globalna komunikacija“ počinje pokazivati
znamo li tko ste i odakle dolazite svoje naličje tako što u svojoj prvobitnoj ideji osmišljene su kao pomoć
znamo li što je sloboda i kako je stvorena čovjeku, a danas se se osjeća moć opsjednutosti i ropstva istim. Umjesto
znamo li poštivati svoju vjeru da stvara slobodnog čovjeka dešava se suprotan učinak, stavra ovisnost
znamo li ne izrugivati se sa vrednostima tradicijskog blaga o istima, te tako je vjerojatna mogućnost nadziranja i stvaranja ciljanog
znamo li gajiti i dobro čuvati budućnost svojim potomcima kaosa. Stvara se prisila i kvalitativna neravnoteža stvara bolesno društvo
čuvajući cjelovito hrvatskog etničkog bića uz popratne negativne pojavnosti koje za posljedice imaju u konačnici
ratni sukob u korist svjetskih „moćnika“ ili „interesnih grupacija“ u cilju
ostvarivanja političkih a u pozadini vladavine nad svjetskim resursima.
Takvi „kontrolirani“ lokalni sukobi predstavljaju veliki rizik ako izmaknu
nadzoru mogu inicirat globalni sukob što bi sigurno podrazumijevalo
samouništenja današnje „civilizacije“.
u Zagrebu 2015. – 2018./19.
Mnogi ljudi rezonirati da su urote isprazne priče, ja se s takvim
stavovima ne slažem, suviše se toga podudara a da bi to bila slučajnost.
Slučajnost u suštini ne postoji, sve se događa s nekim razlogom. Doduše,
PROSLOV nebi trebalo gledati na sve promašaje ili gubitak kao urotu. To mogu biti
zablude zbog neznanja ili jednostavno pogreške u procjeni nečega ili
piše hrvoje majić nekoga ( i u jednini, i u množini).
Cilj ove materije je da osvijetlimo spoznaju o istini povijesnog putovanja
Hrvata kroz vrijeme, od iskona do danas. Onu povijest koju su nam
Materiju koju u ovom radu opisujem, podrazumijeva, najviši doseg sustavno tajili zbog političkih namjera i inih drugih zlih motivacija u
znanstvene misli današnjice, a glede raznovrsnosti autora na koji se višestoljetnoj, više tisućljetnoj borbi za slobodnu, nezavisnu i
pozivam, čije tekstove prenosim a na neke dajem i svoja razmišljanja, tj. samosvojnost hrvatskog naroda, a u bližoj povjesti na ozemlju naše
u kvalitativnom smislu i u dostatnom opsegu, radi lakšeg prihvaćanja i današnje domovine kao i o istini koja govori tko smo i odakle smo došli
razumijevanja spoznaja koje iziskuju ista. Istinita o istoj i ? To znanje je egzistencijalno povezano sa našim opstankom kao oni
sveobuhvatnost tvrdnji, teza i teorija, znanstveno prihvaćenih i faktori koji obilježavaju zajedničke cjeline hrvatskog nacionalnog i
eksperimentalno potkrepljenih znanja. To je vrlo zahtjevan rad na etničkog Bića, jedinstvo čitavog hrvatskog korpusa u domovini i
oblikovanju, odabiru i koncipiranju iste, materije koju nam iznose iseljeništvu, dijaspori.
eksperti-znanstvenici, priznati u sadržajima koje proučavaju. To je
temelji pristup ovoj materiji, dakle onoj koja podrazumjeva S kraja XX. i početka XXI. st. po Kr. nemir i dezorijentiranost,
multidisciplinarnu znanstvenu obradu kao zbir znanstvenih spoznaja nesnalaženje u pretpostavljenim zahtjevima materijalističkog
prirodnih i društvenih znanosti koje određuju, definiraju istu u kontekstu „modernog“ društva stvorio se niz sukoba u čovjekovoj svijesti
suštinskog bitka naravi života, u kontinuumu protoka vremena, u razumijevanja i razlikovanju dobra i zla, sukoba duhovno zalutalih
povijesnom kontekstu. Značajno je uspostaviti u smislenom i pojedinaca i grupa, onih koji teroriziraju većinu miroljubivih ali aktivno
konceptualnom smislu niz koji jednu spoznaju uvezuje sa drugom i tvori dezorijentiranih i pasivnih ljudi koji ne prepoznaju zbilju, prepuštajući se
cjelinu s ciljanim pretpostavkama razmatrane navedene materije u da im drugi organiziraju i vode kroz život. Ti sukobi su dosegli svoj, i
vremenskom nizu događanja tako da bi čitatelj dobio mogućnost individualno i grupno, vrhunac suprotnosti u međunacionalnim,
stvarnog uvida, ali i mogućnost samostalne nadogradnje u proučavanju, međurasnim, međuetničkim, međuvjerskim i inim drugim razaranjima
i proširivanju spoznaje, tj. stjecanja novog znanja utemeljenih na ljudske duhovnosti, ljudskog Bića. To se događa istovremeno na više
zbiljnim i istinitim pretpostavkama. Ovom radu nije cilj usmjeravanje mjesta u svijetu i isto bi mogli protumačiti kao III. svjetski rat u
čitatelja, naprotiv, cilj je na temelju općeprihvaćenih znanstvenih ograničenoj formi ali i/ili uigravanje u opći globalni sukob. Pojedini
spoznaja svakome omogućiti slobodnog istraživanja novih znanja i moćnici i grupacije istih, koje raspolažu sa „materijalnim“ kapitalom,
spoznaja u širenju svojih horizonta, svog znanja. Moram napomenuti time i tzv. „moći“, izazivaju i podržavaju takvo stanje u cilju ostvarivanja
osnovnu misao vodilju kojom vrši odabir tema pretpostavljenih jednoj svojih egoističkih ciljeva, ciljeva održavanja, onoga što oni nazivaju,
cjelini promatrane materije. U svakom slučaju uvjeren sam da ova moć. Zapravo oni ne znaju što čine, ako se tako nastavi povući će nas
materija na jedan poseban način gleda na zbilju koja nije samo od sve pa i sebe u ponor ništavila, osim onih koji znaju, svjesni su što je bit
trenutne važnosti, samo danas bitna, ona je bila bitna i davno prije i biti života, oni koji imaju nedužan Duh, oni će se spasiti. To je ona velika
će u budućnosti važna. Svrha, srh odabira kakav život želimo je u nama većina čovječanstva koje danas pati na različite načine a zbog onih koji
i društvenoj zajednici ali u onakvoj kakvu želimo izgraditi. To je realan su se predali služenju Velikom Zlu. Tako tzv. dogovor „Partnerstvo za
stav, a ima puno motrišta za ovaj trenutak rješavanja problematike koja mir“ je zavjesa obnevidjelosti čovjeku Velikog Zla koje preuzima Svijet.
nas tišti, ali i za budućnost sada smo mi sebi sami odgovorni. Ono što Upitna je ta naša „napredna“ civilizacija, destrukcija moralnosti postaje
su naši preci ostavili nama u naslijeđe mi smo dužni ostaviti kao obrazac ili zakonski okvir življenja. Grešnost. Imamo li vremena da se
ostavštinu našim potomcima, to je njihovo nasljedstvo, i tako se gradi pokajemo?, imamo ali do kada?, na ta pitanja svako sebi mora dati
čvrsta i kvalitetna veza potrebna opstanku hrvatskog naroda, i tako do odgovor jer onaj koji je za sebe Ja sam Onaj Koji Jest, Gospodin, nam je
u budućnost, bilo koliko ona dugo trajala. dao razum i slobodnu volju odabira. Oni koji Ga odbacuju predodredili
Današnji pojedinac i društvo previše pridaje važnosti vrijednostima kroz su si putuju u ništavilo.
prizmu materijalnog „bogatstva“, na uštrb Duhovnost. Društvo Potvrdu ovakvih prosudbi i želim obrazložiti i protumačiti putem
današnjice stvara privid stavova prema vrednovanju materijalističkom znanstvene spoznaje do koje su neki umovi više ili manje dosegli
stavu koji predstavlja pojam „bogatstva“ i privid „moći“, ali to je samo spoznaje duhovnosti čovjeka. Oni koji podrazumijevaju duševno i
privid, podložan prolaznosti, imaginarnoj razini stvarnosti koja je duhovno su u zabludi, jer duševno je samo odraz refleksa duhovnog ili
definirana vremenskom dimenzijom koja ne daje smisao ovom životu upozoravajućeg na nesklad naravnog i vrhunaravnog života ljudskog
koji je samo bljesak u odnosu na stanje suprotno od Duhovnih vrijednosti bića koje je uz treću komponentu, tjelesnosti, kompaktna cjelina
koje su za u vječnost. Time ovaj život dobiva smisao tj. noša spoznaja ljudskog Bića. U ovom tumačenju morali bi, svatko od nas, razlikovati,
dobiva smisao biti postojanja, i svih onih senzacija koje čovijek može imaginaciju od zbilje (u tumačenju teksta u nastavku i znanost će
proživjeti s ove strane zbilje, i može spoznati dubinski smisao svoje pokazati tu činjenicu). Tada će oni koji su otvoreni prema istini vidjeti
1
što su nam i koja znanja ostavili naši praočevi a mi ih moramo ostaviti Znam da mnogi ili samo neki, ili čak i pojedini, manjina, se ne slažu s
u naslijeđe našim potomstvu. ovako postavljenim pretpostavkama i vizijom života, ali sam siguran da
Biti će i onih skeptičnih i onih koji u potpunosti odbacuju te spoznaje ali ne mogu to ni negirati. Ja za ovakvo mišljenje tražim spoznaje u
nije na nama da im sudimo, ali da su neznalice to sigurno jesu ili su prešli različitim znanstveno potvrđenim spoznajama, a oni koji to niječu
s one strane ljudskosti u vlast Zla. Njihovo odbacivanje je posljedica nemaju valjanog argumenta kojim bi bit življenja sveli na svoju tezu o
prepuštanja tjelesnim užitcima i nerazboru. Kada budu spoznali istinu konačnom i jedinom ovozemaljskom životu i svrsi kao takvoj samoj sebi
možda će već biti s druge strane ovoga što smatramo tu i sada. potvrdnoj. To je besmisleno. U svim civilizacijama pa i u onim
Ako se nekima čini da su ove riječi nadahnute Biblijom i vjerskim poganskim postoji vjerovanje u dublju svrhu postojanja. Ako pak
nadahnućem, da jesu, jer jedino tu postoji nada. Biblija je zbir prihvatimo općeljudska promišljanja iza zadnjega svatko vjeruje u
esencijalnih životnih spoznaja koja se svakodnevno objavljuju i nastavak ili nešto pa i u krajnjoj instanci da moć proizlazi iz Velikog Zla.
potvrđuju, neki to ne vide, to je žalosno! Istina to je moć ali neizmjerna moć je stvorila otpadnike podanike
Život je neprekidna borba, u sveobuhvatnom smislu, a iz Biblije crpimo Velikog Zla, jer ono nudi materijalnu moć i tjelesnu strast, materijalne
znanje koje nas vodi u savladavanju životnih prepreka, diže nas kada užitke, a neizmjerna moć traži stegu, podnošenje patnje, suosjećanje sa
posrnemo, vraća nam moral, tješi nas i upućuje na smisao patnjama drugih, davanja sebe u pomoći drugima, onim slabije
trpljenja, ona je osim književnog djela i vodič kroz život. Naši praočevi ustrajnim. Jedna od mudrosti opisuje moć kao pojam i kao sastavnicu
su nam poslali znakove-poruke, neke od njih još su u uporabljene u vidu života, i kaže ovako : „Jak je onaj koji vlada s drugima, a moćan onaj koji
nacionalnih obilježja, simbola, od prije više tisuća godina. Ti simboli- vlada sa sobom.“. Vladati sobom iziskuje pregršt vrlina u čovjeku, veliku
poruke i znanja koja sa sobom nose i danas imaju istu važnost jer nisu suzdržanost u stezi a poniznost i predanost u davanju sebe drugima,
zaboravljena (to su npr. Harappa čvor ili čvor vječnosti, Hrvatski osobito potrebitima. To ne znači poslušnici Velikog Zla nemaju stegu
Troplet, isto tako i Hrvatski Grb je oznaka koja tumači kako se postiže kako bi postigli željeni cilj, ali ta vrsta stege je šuplja, isprazna u svojoj
vječni život, znak višestrukog značenja o istini, o tajnama života). Hrvati suštini jer služi isključivo ugnjetavanju i potčinjavanju drugih u cilju
kao narod su po tome jedinstveni u svijetu, znakovi-poruke iz iskona obmane, što se intuitivno osjeća kao nedorečenost.
trebale bi nas poučiti kako živjeti. Nažalost mnogi Hrvati ne znaju istinu
o svojim korijenima, podrijetlu niti znaju svoju povijest, tko su, odakle Vrijeme danas nije onakvo kakvim ga vidimo, prepuno je iluzija,
dolaze, što u tim znakovima-porukama naši praočevi poručuju, te su u nestvarnih perfekcija iza kojih stoji ponor. Vrednosti postaju mane a
zabludama i laži koju nam podastiru oni koji nas ne vole, ali i mnogi izopačenost vrline, nesklad stvara strah koji je opravdan. Mi tražimo
među nama, ne znaju ili znaju ali nam siju povijesne krivotvorine, vanzemaljski život, a ne prepoznajemo niti svoj život ili što to jest. Nije
bolesnog izdajničkog hrvatskog uma, zatrovanog kojekakvim ideološkim nužno preći velika prostranstva svemira da bi stekli spoznaju o suštini
stanjima Zla. života, potrebno je samo zagledati se u svoj unutarnji svemir i biti će nam
Hrvatska je danas izložena ozbiljnoj višestrukoj ugrozi, propadanju u puno toga jasnije.
svakom smislu tog pojma. Prijeti nam gubitak slobode, samostalnosti i Jedno od značenja van serijskog napretka „moderne tehnologije“ su i još
samobitnosti koja podrazumijeva naše postojanje. Ono što nas određuje uvijek izdrživi ispadi svjetske klime tzv. „klimatske promjene“ su samo
se gazi, zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske, a sve zbog unutarnje mali znak ili „zrnce pijeska u pustinji“, možemo zamisliti kad se to
podvojenosti Zakona RH, koji su pokazali koliko su neosmišljeni i pretvori u silu „ pješčane oluje“? To bi moglo bit kraj svoj „modernoj
nepravedni (bar u dobrom dijelu). Ta podvojenost, ponižavajući odnos u tehnologiji“. Igra sa silama koje su sile stvaranja u rukama su Stvoritelja,
političkom i strateškom „zajedništvu“ u EU jest preslika onoga u moglo bi to biti zagriz zabranjene jabuke u Rajskom vrtu, i izgon ili
hrvatskom političkom životu, npr. : inercija, letargija, i ine mane do same izazvati gnjev Onoga Koji Jest, Biblija govori o događanjima koja
izdaje, rezultirale su Hrvatskom koja se topi, nestaje u malodušju i ukazuju na približavanje „sudnjeg dana“ tj. kraja svijeta, knjizi
siromaštvu napaćenog hrvatskog čovjeka koji ne vidi budućnost. Prijeti OTKRIVENJA, sv. Ivana apostola.
nam proces već započetog iseljavanja hrvatskog naroda u razmjerima
koji će na koncu svima onima izrabljivačima oduzeti i vlast i materijalno
bogatstvo i moć i pretvoriti ih u prah. Slika Hrvatske je katastrofična,
narod ne da ne vjeruje svojim vođama već su potonuli pa ni sebi ne
vjeruju, a to je jasan znak odumiranja. Hoče li ove riječi potaknuti
hrvatski zdravi dio uma ili je prekasno, hoćemo li naći izlaz ili ćemo se
asimilirati u masi koja tvori bezličnu EU i šire (NATO-u, UN-u,
Partnerstvu za mir, WTO-u i dr. međunarodnim organizacijama),
vrijeme će pokazati. Ovakve projekcije budućnosti nisu dobre, ali ni
preveliki optimizam nije dobar, treba biti racionalan, što bi trebalo
značiti da se definiramo u kratkoročnom vremenu, pa u srednjoročnom
sa vizijom budućnosti kakvu si želimo. Za takvo što od prvorazredne je
važnosti stvoriti jedinstvo hrvatskog nacionalnog i etničkog Bića, tj.
Hrvata u domovini i Hrvata u Dijaspori. To je jedini put, a načina kako
stvoriti pretpostavke za taj put ima bezbroj. Uz to se veže pojam
domoljublja i žrtve u korist hrvatskog naroda. Izvucimo pouku iz
nedavne povijesti iz Domovinskog rata (1991.-1995.). to bi trebao biti Duh
Hrvata.
Ako dakle ovo što zovemo Novi Svjetski Poredak podrazumijeva ovo
danas, onda su to vjerojatno posljednja vremena Svijeta, ispunjava se
Biblijsko proročanstvo Sv. Ivana evanđelista, pisca Knjige Otkrivenja u
kojoj se kriju mnogi detalji proročanstvo apokalipse.
U današnje doba Sv. Crkva, Rimokatolička Kršćanska, ali i ostale vjerske
konfesije tj. različite Crkve, kao takve vjeruju u Vječni Živo, izložene su
neviđenim napadima onih koji se prodali za Judine škude ateista-
bezbožnika, liberalnih šovinista, različitih nenaravnih protuprirodnih
zajednica, koje tzv. demokraciju pretvaraju u anarhiju (bezvlašće). To
jeste zavjera protiv Onoga Koji Jest od početka do kraja vremena, a
istjerao je sam Arkanđela Lučonošu Lucifera i bacio ga u tminu vječnu
kao Vođu Zloduha, Sotonu u vidu raznih tajnih društava, npr. sotonista
sljedbenika posrnulog arkanđela Lucifera, masona, KKK, templara,
muđahedina-hašišana, talibana, ekstremnih islamista Osame Bin
Ladena, ISIL-a, … itd., to su oni koji prednjače u lukavim podvalama zbog
kojih pati većina čovječanstva. To su političke elite, bankari,
businessperson, menagements elite i neke druge ine elite. To je uzrok i
posljedica Novog Svjetskog Poretka.
Mi u biti istim odražavamo neznanje glede pojma, sloboda. Trebali bi se
upitati što je to sloboda odgovor stoji u dubini ljudskog Duha, neki taj
fenomen nazivaju životnom energijom, što lijepo zvuči ali to nije istina
tj. takva teza ili usporedba ne stoji. Duh je izravna sveza sa Tvorcem POGLAVLJE I.
čovjeka u svim svojim jednakostima i različitostima.
2
Crkvi u Pergamu: jasno opredjeljenje
I anđelu Crkve u Pergamu napiši: »Ovo govori Onaj u koga je mač
Otkrivenje dvosjek, oštar: 13Znam gdje prebivaš – ondje gdje je Sotonino prijestolje
– a čvrsto se držiš moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one
dane kad je Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas – gdje
Sotona prebiva. 14Ali imam nešto malo protiv tebe: imaš ondje nekih
1 1
što drže nauk Bileama što pouči Balaka da stupicu stavi sinovima
PROSLOV Izraelovim te blaguju od mesa žrtvovana idolima i bludu se
podadu. 15Tako i ti imaš takvih koji drže nauk nikolaitski. 16Obrati se
Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog da on pokaže slugama dakle! Inače dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima mačem usta
svojim ono što se ima dogoditi ubrzo. I on to označi poslavši svog svojih.«
17»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću
anđela sluzi svomu Ivanu 2koji posvjedoči za riječ Božju i za
svjedočanstvo Isusa Krista – za sve što vidje. dati mane sakrivene i bijel ću mu kamen dati, a na kamenu
3Blago onomu koji čita i onima što slušaju riječi ovog proroštva te napisano ime novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima.«
18
čuvaju što je u njem napisano. Jer vrijeme je blizu!
4 Crkvi u Tijatiri: kriva snošljivost
I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: »Ovo govori Sin Božji, Onaj u koga
I. PISMA MALOAZIJSKIM CRKVAMA su oči kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglađenu: 19Znam
tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i služenje, i postojanost – i tvoja
Pozdrav posljednja djela obilatija od prvašnjih. 20Ali imam protiv tebe: puštaš
Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji jest i ženu Jezabelu, koja se pravi proročicom, da uči i zavodi moje sluge te
koji bijaše i koji dolazii od sedam duhova što su pred Prijestoljem se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana idolima. 21Dadoh joj
njegovim 5i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, vremena za obraćenje, ali ona neće da se obrati od bludnosti
Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas svoje. 22Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku
krvlju svojom otkupi od naših grijeha 6te nas učini kraljevstvom, nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela; 23i djecu ću joj smrću pobiti.
svećenicimaBogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! I znat će sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca – i dat
Amen! ću vam svakomu po djelima. 24Vama pak velim – vama drugim u
7Gle, dolazi s oblacima i gledat će ga svako oko, svi koji su ga proboli, i
Tijatiri koji ne drže ovog nauka te ne upoznaše takozvanih dubina
naricat će nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen! sotonskih: Ne stavljam na vas drugoga bremena 25nego – što imate,
8Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog – Onaj koji jest i koji bijaše
čvrsto držite dok ne dođem.«
i koji dolazi,Svevladar. 26»Pobjedniku, onomu što do kraja bude vršio moja djela, dat
9
ću vlast nad narodima 27i vladat će njima palicom gvozdenom, kao
Uvodno viđenje posuđe glineno satirati ih – 28kao što i ja to primih od Oca svoga. I dat
Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u ću mu zvijezdu Danicu. 29Tko ima uho, nek posluša što Duh govori
Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva crkvama!«
Isusova. 10Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas,
kao glas trublje. 11Govoraše: »Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji
3 1
sedmerim crkvama: u Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju,
Laodiceju.« 12Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I
okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, 13a posred Crkvi u Sardu: prividno kršćanstvo
svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko
prsiju opasan zlatnim pojasom; 14glava mu i vlasi bijele I anđelu Crkve u Sardu napiši: »Ovo govori Onaj koji ima sedam
poput bijele vune, poput snijega, a oči mu kao plamen ognjeni; 15noge duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a
mu nalik mjedi uglađenoj, kao u peći užarenoj, a glas mu kao šum voda mrtav si. 2Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne
mnogih; 16u desnici mu sedam zvijezda, iz usta mu izlazi mač nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena. 3Spomeni se dakle:
dvosječan, oštar, a lice mu kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi. kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj – i obrati se. Ne budeš li
17Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me
dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te. 4Ali
desnicu govoreći: »Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, 18i Živi! Mrtav imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina; oni će
bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti i hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni.«
Podzemlja. 19Napiši dakle što si vidio: ono što jest i što se ima 5»Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena
dogoditiposlije. 20Glede tajne onih sedam zvijezda koje vidje u mojoj njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i
desnici i sedam zlatnih svijećnjaka: sedam zvijezda anđeli su sedam anđelima njegovim.«
crkava, sedam svijećnjaka sedam je crkava.« 6»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!«
7
2 1 Crkvi u Filadelfiji: hrabra izdržljivost
I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: »Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji
Crkvi u Efezu: ohladnjela ljubav ima ključ Davidov i kad otvori, nitko neće zatvoriti; kad zatvori, nitko
neće otvoriti: 8Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata
kojih nitko zatvoriti ne može. Doista, malena je tvoja snaga, a očuvao
Anđelu Crkve u Efezu napiši: »Ovo govori Onaj koji drži sedam si moju riječ i nisi zatajio mog imena. 9Evo, dovest ću neke iz sinagoge
zvijezda u desnici, Onaj koji stupa posred sedam zlatnih Sotonine – koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu – evo, prisilit ću ih
svijećnjaka: 2Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim. 10Budući
možeš podnijeti opakih. Iskušao si one koji se prave apostolima, a nisu, da si očuvao moju riječ o postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa
i otkrio si da su lažljivci. 3Postojan si, podnio si za ime moje i nisi kušnje koji ima doći na sav svijet da se iskušaju svi pozemljari.11Dolazim
smalaksao. 4Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ubrzo. Čvrsto drži što imaš da ti nitko ne ugrabi vijenca.«
ostavio. 5Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. 12»Pobjednika ću postaviti stúpom u hramu Boga moga i odande on više
Inače dolazim k tebi i – uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako neće izići i napisat ću na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga,
se ne obratiš. 6Ali ovo imaš: mrziš nikolaitska djela koja i ja mrzim.« novog Jeruzalema koji siđe s neba od Boga mojega, i ime moje novo.«
7»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću
13»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!«
dati jesti od stabla života koje je u raju Božjem.« 14
8
Crkvi u Laodiceji: posvjetovnjačenje i mlakost
Crkvi u Smirni: vjernost u progonu I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: »Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i
I anđelu Crkve u Smirni napiši: »Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj koji istiniti, Početak Božjeg stvorenja: 15Znam tvoja djela: nisi ni studen ni
bijaše mrtav i oživje:9Znam tvoju nevolju i siromaštvo – ali ti si bogat! vruć. O da si studen ili vruć! 16Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit
– i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga ću te iz usta. 17Govoriš: ‘Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!’ A ne
Sotonina. 10Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona će neke od vas znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. 18Savjetujem ti: kúpi od
baciti u tamnicu da budete iskušani. Bit ćete u nevolji deset dana.Budi mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš
vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.« da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i
11»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku neće
vidiš. 19Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati
nauditi druga smrt.« se! 20Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi
12
vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.«
3
21»Pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja,
pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo.« 14I četiri bića ponavljahu: »Amen!« A starješine padnu ničice i poklone se.
22»Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!«
1 6 1 Jaganjac otvara sedam pečata
4
1II. PROROČKA VIĐENJA I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam pečata, začujem gdje
prvo od četiri bića govori glasom kao gromovnim: »Dođi!« 2Pogledam,
1. DOGAĐAJI PRIJE VELIKOGA DANA BOŽJEGA a ono konj bijelac i u njegova konjanika lûk. I dan mu je vijenac te kao
pobjednik pođe da pobijedi. 3Kad Jaganjac otvori drugi pečat, začujem
Bog Janjetu povjerava sudbinu svijeta drugo biće gdje govori: »Dođi!« 4I iziđe drugi konj, riđan. I njegovu je
Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijašnji glas, konjaniku dano dignuti mir sa zemlje da se ljudi među sobom pokolju.
što ga ono začuh kao glas trublje što govoraše sa mnom, reče: »Uziđi I dan mu je mač velik. 5Kad Jaganjac otvori treći pečat, začujem treće
ovamo i pokazat ću ti što se ima dogoditinakon ovoga!« 2I odmah se u biće gdje govori: »Dođi!« Pogledam, a ono konj vranac i njegovu
duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajaše na nebu i na prijestolje Netko konjaniku u ruci tezulja. 6Tada začujem kao neki glas isred četiriju bića
sjede. 3Taj što sjede bijaše nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja gdje govori: »Mjera pšenice za denar! Tri mjere ječma za denar! A ulju
dúga slična smaragdu. 4Uokolo prijestolja dvadeset i četiri prijestolja, a i vinu ne udi!« 7Kad Jaganjac otvori četvrti pečat, začujem glas
na prijestolja sjedoše dvadeset i četiri starješine, obučene u bijele četvrtoga bića gdje govori: »Dođi!« 8Pogledam, a ono konj sivac;
haljine, sa zlatnim vijencima na glavi.5Od prijestolja izlaze munje, i konjaniku njegovu ime je »Smrt« i prati ga Podzemlje. Dana im je vlast
glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to nad četvrtinom zemlje: ubijati mačem i glađu i smrću i
jest sedam duhova Božjih, 6a pred prijestoljem kao neko stakleno more, zvijerima zemaljskim.
9Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih
nalik na prozirac. U sredini prijestolja, oko prijestolja, četiri
bića, sprijeda i straga puna očiju: 7prvo biće slično lavu, drugo biće zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu. 10Vikahu iza glasa:
slično juncu, treće biće s licem kao čovječjim, četvrto biće slično »Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu
letećem orlu. 8Ta su četiri bića – u svakoga po šest krila – sve naokolo i na pozemljarima?« 11I svakome je od njih dana bijela haljina i rečeno im
iznutra puna očiju. Bez predaha dan i noć govore: je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih
»Svet! Svet! Svet sudrugova u službi i braće njihove koja imaju biti pobijena kao i oni.
12I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti pečat, potres velik nasta. I sunce
Gospodin, Bog, Svevladar,
Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!« pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv. 13I zvijezde
padoše s neba na zemlju kao što smokvasmokvice stresa kad je potrese
9I kad god bića dadu slavu i čast pohvalnicu Onomu koji sjedi na žestok vjetar. 14Nebo iščeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i
prijestolju, Živomu u vijeke vjekova, 10dvadeset i četiri starješine padnu otoci pokrenuše s mjesta. 15Kraljevi zemaljski, i velikaši, i vojvode, i
ničice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu – Živomu bogataši, i mogućnici, rob i slobodnjak – svi se sakriše u špilje i
u vijeke vjekova. I stavljaju svoje vijence pred prijestolje govoreći: pećine gorske 16govoreći gorama i pećinama: »Padnite na nas i sakrijte
nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdžbe Jaganjčeve. 17Jer
11»Dostojan si, Gospodine, Bože naš, dođe Dan onaj veliki srdžbe njihove i tko će opstati!«
primiti slavu i čast i moć!
Jer ti si sve stvorio, 7 1
i tvojom voljom sve postade
i bî stvoreno!«
Sluge Božje bit će pošteđene
1I
5 vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju – knjiga, iznutra i Nakon toga vidjeh: četiri anđela stoje na četiri kraja zemlje
izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata! 2I vidjeh snažna anđela zadržavajući četiri vjetra zemaljska da nikakav vjetar ne puše ni
gdje iza glasa proglašuje: »Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti zemljom ni morem nit ikojim drvećem. 2I vidjeh drugoga jednog anđela
pečate njezine?« 3I nitko – ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom – gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza
nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju. 4Briznem u plač jer se nitko glasa onoj četvorici anđela kojima bî dano nauditi zemlji i moru: 3»Ne
ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju. 5A jedan od starješina udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega
reče: »Ne plači! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, na čelima!« 4I začujem broj opečaćenih – sto četrdeset i četiri tisuće
on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih.« opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih:
6I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji,
kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam 5iz plemena Judina dvanaest tisuća
duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih. 7On pristupi te iz desnice opečaćenih,
Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu. 8A kad on uze knjigu, četiri iz plemena Rubenova dvanaest tisuća,
bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga iz plemena Gadova dvanaest tisuća,
bijahu citre i zlatne posudice pune kâda, to jest molitava 6iz plemena Ašerova dvanaest tisuća,
svetačkih. 9Pjevaju oni pjesmu novu: iz plemena Naftalijeva dvanaest tisuća,
»Dostojan si uzeti knjigu iz plemena Manašeova dvanaest tisuća,
i otvoriti pečate njezine 7iz plemena Šimunova dvanaest tisuća,
jer si bio zaklan iz plemena Levijeva dvanaest tisuća,
i otkupio, krvlju svojom, za Boga iz plemena Jisakarova dvanaest tisuća,
ljude iz svakoga plemena i jezika, 8iz plemena Zebulunova dvanaest tisuća,
puka i naroda; iz plemena Josipova dvanaest tisuća,
10učinio si ih Bogu našemu iz plemena Benjaminova dvanaest
kraljevstvom i svećenicima tisuća opečaćenih.
i kraljevat će na zemlji.« 9
11Ividjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i
starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. 12Klicahu iza Slavodobiće izabranika na nebu
glasa: Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše
»Dostojan je zaklani Jaganjac izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred
primiti moć, i bogatstvo, prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u
i mudrost, i snagu, rukama. 10Viču iza glasa:
i čast, i slavu, i blagoslov!« »Spasenje Bogu našemu
koji sjedi na prijestolju
13Izačujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru i Jaganjcu!«
– sve na njima i u njima govori:
11Isvi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića,
»Onomu koji sjedi na prijestolju
i Jaganjcu padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, 12i pokloniše se Bogu
blagoslov i čast, govoreći:
i slava i vlast »Amen!
u vijeke vjekova!« Blagoslov i slava,
i mudrost, i zahvalnica,
4
i čast, i moć i snaga lavova, iz usta im sukljao oganj, dim i sumpor.18Od ovih triju zála
Bogu našemu poginu trećina ljudi – od ognja, dima i sumpora što sukljahu konjima
u vijeke vjekova. Amen.« iz usta. 19Doista, snaga je ovim konjima u ustima i repovima: repovi im
kao u zmija, s glavama kojima ude.
13Ijedan me od starješina upita: »Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i 20Ipak, preostali ljudi, što ne poginuše od tih zála, ne obratiše se
odakle dođoše?«14Odgovorih mu: »Gospodine moj, ti to znaš.« A on će od djela ruku svojih, da se više ne klanjaju zlodusima i kumirima – ni
mi: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u zlatnima, ni srebrnima, ni mjedenima, ni kamenima, ni drvenima koji
krvi Jaganjčevoj. 15Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć niti vide niti čuju nit hodaju – 21i ne obratiše se od svojih ubojstava ni
u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj od svojih čaranja ni od svoga bluda niti od svojih krađa.
nad njima. 16Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit 1
10
ikakva žega 17jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov
i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju
njihovih.« Prijeti konačna kazna
8 1
I vidjeh drugoga jednog, snažnog anđela: silazio s neba ogrnut
oblakom, na glavi mu dúga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno
Sedmi pečat stupovlje; 2u ruci drži otvorenu knjižicu. I zakorači desnom nogom na
more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav riče. 3I kad
Kad Jaganjac otvori sedmi pečat, nasta muk na nebu oko pola sata. povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom. 4A kad se oglasi sedam
2 gromova, htjedoh pisati, ali začujem glas s neba: »Zapečati to što
prozbori sedam gromova! Toga ne piši!« 5I onaj anđeo što ga vidjeh gdje
Molitve svetih pospješuju Veliki dan stoji na moru i zemlji, podiže k nebu desnicu 6i zakle se Živim u vijeke
I vidjeh: sedmorici anđela što stoje pred Bogom dano je sedam vjekova, koji stvori nebo i sve što je na njemu, zemlju i sve što je na njoj,
trubalja. 3I drugi jedan anđeo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane more i sve što je u njemu: »Neće više biti vremena! 7Nego – u dane kad
na žrtvenik. I dano mu je mnogo kâda da ga s molitvama svih svetih se oglasi sedmi anđeo, čim zatrubi, dovršit će se otajstvo Božje kao što
prinese na zlatni žrtvenik pred prijestoljem. 4I vinu se dim kadni s on to navijesti slugama svojim prorocima.«
8I glas što ga začuh s neba opet prozbori sa mnom: »Idi, uzmi otvorenu
molitvama svetih iz ruke anđelove pred lice Božje. 5Anđeo uze
kadionicu, napuni je vatrom sa žrtvenika i prosu na zemlju. I udariše knjigu iz ruke anđela što stoji na moru i na zemlji!« 9Pristupim k anđelu
gromovi, i glasovi, i munje, i potres. i zamolim ga da mi dade knjižicu. A on će mi: »Uzmi je i progutaj!
6 Zagorčit će ti utrobu, ali će ti u ustima biti slatka kao med.« 10Uzeh
Prve četiri trublje knjižicu iz ruke anđelove i progutah je. I bijaše mi u ustima kao med
slatka, ali kad je progutah, zagorči mi utrobu. 11I rečeno mi je: »Treba
A sedam anđela sa sedam trubalja pripremiše se da zatrube. da ponovno prorokuješ proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!«
7Prvi zatrubi. I nastadoše tuča i oganj, pomiješani s krvlju, i budu 1
11
bačeni na zemlju. I trećina zemlje izgorje, i trećina stabala izgorje, i sva
zelena trava izgorje. 8Drugi anđeo zatrubi. I nešto kao gora velika,
Dva svjedoka
ognjem zapaljena, bačeno bî u more. I trećina se mora pretvori u krv 9te
izginu trećina stvorenja što u moru žive i trećina lađa propade.
10Treći anđeo zatrubi. I pade s neba zvijezda velika – gorjela je kao
I dana mi je trska slična palici i rečeno mi je: »Ustani i izmjeri hram
Božji i žrtvenik i poklonike u njemu! 2Vanjsko dvorište hrama mimoiđi,
zublja – pade na trećinu rijeka i na izvore voda. 11Zvijezdi je ime Pelin.
ne mjeri ga jer je dano poganima: gazit će svetim gradom četrdeset i
I trećina se voda pretvori u pelin te mnoštvo ljudi poginu od zagorčenih
dva mjeseca. 3I ja ću poslati dva svoja svjedoka da, obučeni u kostrijet,
voda. 12Četvrti anđeo zatrubi. I bî udarena trećina sunca i trećina
prorokuju tisuću dvjesta i šezdeset dana. 4Oni su dvije masline
mjeseca i trećina zvijezda te pomrčaše za trećinu. I dan izgubi trećinu
i dva svijećnjaka što stoje pred Gospodarom zemlje. 5Ako im tko hoće
svoga sjaja, a tako i noć.
13I vidjeh i začuh orla: letio posred neba i vikao iza glasa: »Jao! Jao! Jao
nauditi, oganj suče iz usta njihovih i proždire njihove neprijatelje.
Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da pogine. 6Oni imaju vlast
pozemljarima od novih glasova trubalja preostale trojice anđela koji će
zaključati nebo da ne pada kiša dok prorokuju; imaju vlast pretvoriti
sad-na zatrubiti!«
vode u krv i udariti zemlju kojim god zlom kad god htjednu.
7A kada dovrše svoje svjedočanstvo, Zvijer koja izlazi iz Bezdana zaratit
9 1 će s njima, pobijediti ih i ubiti. 8I njihova će trupla ležati na trgu grada
velikoga koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin
Peta trublja njihov raspet. 9Ljudi iz svih pûka i plemena i jezika i naroda gledat će
njihova trupla tri i pol dana i neće dopustiti da im se trupla u grob
polože.10Pozemljari će se radovati i veseliti zbog njihove nesreće i
Peti anđeo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala i dani su darivati jedan drugoga jer su ta dva proroka zadavala muku
joj ključi zjala Bezdanova. 2Ona otvori zjalo Bezdanovo i vinu se iz pozemljarima.« 11Ali nakon tri i pol dana duh životni od Boga uđe u
zjala dim kao dim iz peći goleme te pomrča sunce i zrak od dima iz njih i stadoše na noge te strah velik obuze one koji ih promatrahu. 12I
zjala. 3Iz dima pak iziđoše na zemlju skakavci i dana im je moć kakvu začuše glas s neba silan: »Uziđite ovamo!« I uziđoše na oblaku u nebo
imaju štipavci zemaljski. 4I zapovjeđeno im je da ne ude travi na očigled svojih neprijatelja. 13U taj čas nasta velik potres: pade
zemaljskoj nit ikojem zelenilu nit ikojem stablu, nego samo ljudima desetina grada, a u potresu poginu sedam tisuća ljudi. Preživjele
koji nemaju pečata Božjega na čelu.5I dano im je ne da ih ubijaju, nego spopade strah te proslaviše Boga nebeskoga.
samo da ih muče pet mjeseci, a muka njihova da bude kao muka od 14
uboda štipavaca. 6U one će dane ljudi iskati smrt, ali je neće naći; Sedma trublja
poželjet će umrijeti, ali smrt će bježati od njih. Drugi Jao prođe. Evo, treći Jao dolazi ubrzo!
7Skakavci bijahu izgledom nalik na konje za boj spremne. Na glavama
15I sedmi anđeo zatrubi. I na nebu odjeknuše silni glasovi:
im kao neki zlatni vijenci, lica im kao u ljudi, 8kose kao u žena, a zubi »Uspostavljeno je nad svijetom kraljevstvo
kao u lavova. 9Imahu oklope kao od željeza, a šum krila njihovih Gospodara našega i Pomazanika njegova
kao štropot bojnih kola s mnogo konja što u boj jure. 10Repovi im kao u i kraljevat će u vijeke vjekova!«
štipavaca, sa žalcima, a u repovima im moć da ude ljudima pet
mjeseci.11Nad njima je kralj, anđeo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, 16Tada dvadeset i četiri starješine, što pred Bogom sjedoše na
grčki Apolion – Upropastitelj. 12Prvi Jao prođe. Evo, za njim dolaze još prijestolja, 17padoše ničice i pokloniše se Bogu govoreći.
dva druga Jao. »Zahvaljujemo ti, Gospodaru,
13
Bože, Svevladaru,
Šesta trublja koji jesi i koji bijaše,
zato što uze u ruke
Šesti anđeo zatrubi. I začujem neki glas iz rogova zlatnoga žrtvenika moć svoju veliku
pred Bogom. 14Govoraše šestom anđelu koji je držao trublju: »Odriješi i zakralji se!
ona četiri anđela svezana na Rijeci velikoj, Eufratu.« 15I odriješena 18Gnjevili se narodi,
bijahu četiri anđela, spremna za taj čas i dan i mjesec i godinu, da ali dođe srdžba tvoja
pobiju trećinu ljudi. 16A broj četa konjaničkih, kako sam čuo, bijaše i čas da se sudi mrtvima
dvije mirijade mirijada. 17Ovako u viđenju vidjeh konje i njihove jahače: i naplata dade slugama tvojim prorocima
imahu oklope ognjene, plavetne i sumporne boje; glave im kao u i svetima
5
i svima koji se boje imena tvojega, 14 1
malima i velikima;
i da se unište Pratnja Jaganjčeva
oni koji kvare zemlju.«
I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto četrdeset i četiri
19Iotvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u tisuće – na čelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova! 2I
hramu njegovu te udare munje i glasovi i gromovi i potres i tuča velika. začujem s neba glas, kao šum voda mnogih i tutnjavu silna groma; glas
12 1 taj koji začuh bijaše kao glas citraša što sviraju na citrama. 3Pjevali
su pjesmu novu pred prijestoljem i pred četiri bića i pred starješinama.
Nitko ne mogaše naučiti te pjesme doli one sto četrdeset i četiri tisuće
Žena i Zmaj
– otkupljeni sa zemlje. 4Ti se ne okaljaše sa ženama, djevci su! Oni prate
Jaganjca kamo god pođe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i
I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec
Jaganjcu; 5na ustima se njihovim laž ne nađe, neporočni su.
joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. 2Trudna viče u 6
porođajnim bolima i mukama rađanja. 3I pokaza se drugo znamenje na
Anđeli navješćuju čas suda
nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama
I vidjeh: drugi jedan anđeo leti posred neba s evanđeljem vječnim da
mu sedam kruna, 4a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori
ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i
ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi,
puku. 7Viče iza glasa: »Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas suda
proždre Dijete.
5I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore
voda!«
gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. 6A 8Za njim eto drugog anđela koji govori: »Pade, pade Babilon, veliki koji
Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište da se ondje
vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!« 9Za njima eto i trećeg
hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana. 7I nasta rat na nebu: Mihael i
anđela koji vikaše iza glasa: »Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te
njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, 8ali
primi žig na čelo ili ruku, 10pit će vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno,
ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. 9Zbačen je Zmaj veliki,
natočeno već u čaši srdžbe njegove! I bit će udaren na muke u ognju i
Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je
sumporu svetim anđelima naočigled i naočigled Jaganjcu. 11Dim muke
na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi.
10I začujem glas na nebu silan: »Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni
koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom
Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće
njezinim.« 12U tom je postojanost svetih – onih što čuvaju zapovijedi
naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. 11Ali oni ga
Božje i vjeru Isusovu.
pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu 13I začujem glas s neba: »Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u
ljubili života svoga – sve do smrti. 12Zato veselite se, nebesa i svi
Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate
nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Đavao siđe k vama, gnjevan
ih djela njihova!«
veoma, znajući da ima malo vremena!« 14
13Kad Zmaj vidje da je zbačen na zemlju, stade progoniti Ženu koja rodi
Kosidba poganâ
muškića. 14No Ženi bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u
I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin Čovječji; na glavi
pustinju, u svoje sklonište gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno
mu zlatan vijenac, u ruci oštar srp. 15I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama
vrijeme i dva vremena i polovicu vremena. 15I Zmija iz usta pusti za
vičući iza glasa onomu što sjedi na oblaku: »Mahni srpom i žanji jer
Ženom vodu poput rijeke da je rijeka odnese. 16Ali zemlja priteče u
dođe čas žetvi, zrela je žetva zemaljska!« 16I onaj što sjedi na oblaku
pomoć Ženi: otvori usta i popi rijeku što je Zmaj pusti iz usta. 17I
baci srp na zemlju i zemlja bi požnjevena.
razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina 17I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama nebeskoga. I on imaše oštar srp. 18I
potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo
od žrtvenika iziđe drugi anđeo – onaj koji ima vlast nad ognjem – pa
Isusovo.
18I stade na morski žal. povika iza glasa onomu s oštrim srpom: »Mahni oštrim srpom i poberi
grozdove u vinogradu zemaljskom jer sazri grožđe!« 19I anđeo baci srp
13 1
na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano baci u veliku kacu gnjeva
Božjega. 20Gazila se kaca izvan grada te poteče krv iz kace konjima do
Zmaj i Zvijer uzda, tisuću i šest stotina stadija uokolo.
15 1
I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na
rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena. TE Zvijer što je Mojsijev i Jaganjčev hvalospjev
vidjeh bijaše nalik na leoparda,noge joj kao medvjeđe, usta kao
usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku. 3Jedna joj
I vidjeh drugo znamenje na nebu, veliko i čudesno: sedam anđela sa
glava bijaše kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana zaliječila. Sva se
sedam zála posljednjih – s njima se navršuje gnjev Božji. 2I vidjeh kao
zemlja, začuđena, zanijela za Zvijeri 4i svi se pokloniše Zmaju koji dade
neko more od prozirca pomiješano s ognjem. Oni koji pobijediše Zvijer
takvu vlast Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreći: »Tko je kao Zvijer!
i kip njezin i broj imena njezina stoje u moru od prozirca s citrama
Tko bi smio ratovati s njom?« 5I dana su joj usta da govori drskosti i
Božjim u ruci. 3Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu
hule i dana joj je vlast da to čini četrdeset i dva mjeseca. 6I ona otvori
Jaganjčevu:
usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike.7I dano
»Velika su i čudesna djela tvoja,
joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad
Gospodine, Bože, Svevladaru!
svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom: 8da joj se poklone svi
Pravedni su i istiniti putovi tvoji,
pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi života zaklanog
Kralju narodâ!
Jaganjca, od postanka svijeta.
9Tko ima uho, nek posluša! 10Je li tko za progonstvo, u progonstvo će
4Tko da te se ne boji, Gospodine,
ići! Je li tko za mač, da bude pogubljen, mačem će biti pogubljen! U
tko da ne slavi ime tvoje!
tom je postojanost i vjera svetih.
11I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput Ti si jedini svet!
I zato svi će narodi doći
jaganjca, a govori kao Zmaj. 12Vrši svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj
i klanjati se pred tobom
nazočnosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj
jer se očitovahu pravedna djela tvoja!«
Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana. 13Čini znamenja velika: i oganj 5
spušta s neba na zemlju naočigled ljudi. 14Tako zavodi pozemljare
Sedam čaša gnjeva Božjega
znamenjima koja joj je dano činiti u nazočnosti Zvijeri: svjetuje
pozemljarima da načine kip Zvijeri koja bijaše udarena mačem, ali Nakon toga vidjeh: otvori se hram Šatora svjedočanstva na nebu! 6Iziđe
preživje. 15I dano joj je udahnuti život kipu Zvijeri te kip Zvijeri sedam anđela sa sedam zala iz hrama; odjeveni bijahu u blistav bijeli
progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri. 16Ona lan, oko prsiju opasani zlatnim pojasom. 7Jedno od četiri bića dade
postiže da se svima – malima i velikima, bogatima i ubogima, sedmorici anđela sedam zlatnih čaša, punih gnjeva Boga koji živi u
slobodnjacima i robovima – udari žig na desnicu ili na čelo, 17i da nitko vijeke vjekova. 8I hram se napuni dimom od Slave Božje i od njegove
ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom
Zvijeri ili s brojem imena njezina.
18U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je
to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest.
6
snage te nitko ne mogaše ući u hram dok se ne navrši sedam zala
sedmorice anđela.
18 1
16 1
Anđeo navješćuje pad Babilona – Bludnice
I začujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anđela: »Hajdete,
izlijte sedam čaša gnjeva Božjega na zemlju!« Nakon toga vidjeh: jedan drugi anđeo silazi s neba s moći velikom! Sva
2Ode prvi i izli svoju čašu na zemlju. I pojavi se čir, koban i bolan, na
se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. 2On povika iza glasa: »Pade, pade
ljudima što nose žig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu. Babilon veliki – Bludnica – i postade prebivalištem zloduhâ,
3Drugi izli svoju čašu na more. I ono posta krv kao krv mrtvačeva te
nastambom svih duhova nečistih, nastambom svih ptica nečistih
izginu sve živo u moru. mrskih 3jer se gnjevnim vinom bluda njezina opiše narodi; s njom su
4Treći izli svoju čašu na rijeke i izvore vóda. I postadoše krv. 5I začujem
bludničili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatiše od
anđela vóda gdje govori: »Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što silna raskošja njezina.«
si tako dosudio! 6Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju 4
napajaš! Zavrijedili su!« Narod Božji mora bježati
7I začujem žrtvenik kako govori: »Da, Gospode, Bože, Svevladaru!
Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!« Začujem i drugi glas s neba: »Iziđite iz nje, narode moj, da vas ne zadese
8Četvrti izli svoju čašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem. 9I
zla njezina te ne budete suzajedničari grijeha njezinih! 5Jer njezini
silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim grijesi do neba dopriješe i spomenu se Bog zločina njezinih.
zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu. 6Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima! U čašu u
10Peti izli svoju čašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše
koju je ona natakala natočite dvostruko! 7Koliko se razmetala sjajem i
tmine. Ljudi su grizli jezike od muke 11i hulili Boga nebeskoga zbog raskoši, toliko joj zadajte muka i jada! Jer u srcu je svome govorila: ‘Na
muka i čireva, ali se ne obratiše od djela svojih. prijestolju sjedim kao kraljica i nikad neću obudovjeti, jad me nikada
12Šesti izli svoju čašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te načini
zadesiti neće!’ 8Stoga u isti će je dan zla zadesiti: smrt i jad i glad te će
prolaz kraljima s istoka sunčeva. 13I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta sva u ognju biti spaljena. Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin!«
Zvijerinih i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri duha nečista kao 9
žabe. 14To su dusi zloduhâ što čine znamenja, a pođoše sabrati kraljeve Tužaljke nad Babilonom – Bludnicom
svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara.
15Evo dolazim kao tat! Blažen onaj koji bdije i čuva haljine svoje da ne
I plakat će i naricati za njom kraljevi zemlje što su s njome bludničili i
ide gol te mu se ne vidi sramota! raskošno živjeli kad gledali budu dim požara njezina. 10Prestrašeni
16I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.
mukama njezinim, izadaleka će stajati i naricati: »Jao, jao, grade veliki,
17I sedmi izli svoju čašu na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, iziđe jak
Babilone, grade silni! Kako li te u tren oka stiže osuda!«
glas i viknu: »Svršeno je!« 18I udariše munje i glasovi i gromovi i nasta 11I trgovci zemaljski plaču nad njom i tuguju jer im trga nitko više ne
potres velik, kakva ne bijaše otkako je ljudi – tako bijaše silan potres taj. kupuje: 12ni zlata, ni srebra, ni dragoga kamenja, ni biserja, ni tanana
19I prasnu natroje grad veliki i gradovi narodâ padoše. Spomenu se Bog
lana, ni grimiza, ni svile, ni skrleta: nit ikakva mirisava drveta, nit
Babilona velikoga da mu dade piti iz čaše vina gnjevne srdžbe Božje. ikakva predmeta od slonove kosti, nit ikakva predmeta od skupocjena
20I pobjegoše svi otoci, iščezoše gore, 21a iz neba se spusti na ljude tuča
drveta, nit od mjedi, nit od željeza, nit od mramora; 13ni cimeta, ni
velika, poput talenta. Ljudi su hulili Boga zbog zla tuče jer zlo njezino balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni
bijaše silno veliko. bijeloga brašna, ni pšenice; ni goveda, ni ovaca, ni konja, ni kočija, ni
roblja nit ikoje žive duše.
17 1 2. KAZNA BABILONA 14»Voće za kojim ti duša žudjela pobježe od tebe, sav raskoš i sjaj
propade ti – ne, nema ga više!«
15Trgovci što svim tim trgovahu, što ih ona obogati, izdaleka će stajati,
Bludnica velika
16
prestrašeni mukama njezinim, plakat će i tugovati: »Jao, jao, grade
I dođe jedan od sedam anđela što nose sedam čaša i prozbori mi: »Dođi, veliki, odjeveni nekoć u lan tanan i grimiz i skrlet, nakićeni zlatom i
pokazat ću ti sud nad Bludnicom velikom što sjedi nad vodama dragim kamenjem i biserjem! 17U tren oka opustje toliko bogatstvo!«
velikim, 2s kojom su bludničili kraljevi zemlje i pozemljari se opiše I svi kormilari i putnici, svi mornari i moreplovci izdaleka stoje 18i,
vinom bluda njezina.« 3I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh Ženu gledajući dim njezina požara, zapomažu: »Koji li je grad sličan gradu
koja sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava ovom velikom?« 19I posuše glavu pepelom te plačući i tugujući viknuše:
i deset rogova. 4Žena bijaše odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, »Jao, jao, grada li velikoga! Dragocjenostima se njegovim obogatiše svi
dragom kamenju i biserju. U ruci joj zlatna čaša puna gnusobe i nečisti posjednici morskih brodova, a evo – u tren oka opustje!«
20Vesèli se nad njom, nebo i svi sveti i apostoli i proroci, jer Bog osudivši
bluda njezina. 5Na čelo joj napisano ime – tajna: »Babilon veliki, mati
bludnicâ i gnusoba zemljinih.« 6I vidjeh: Žena je pijana od krvi svetih i nju, vama pravo dosudi!
21I jedan snažan anđeo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i
od krvi svjedoka Isusovih. Kad je vidjeh, čudom se silnim začudih.7Nato
će mi anđeo: »Što se čudiš? Ja ću ti kazati tajnu te žene i Zvijeri koja je baci ga u more govoreći: »Tako će silovito biti strovaljen Babilon, grad
nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova.« veliki, i nikada ga više biti neće!«
8
22»Glas citraša i pjevača
Zvijer i Bludnica
»Zvijer koju vidje bijaše i više nije; zamalo izlazi iz Bezdana i ide u i svirača i trubljača
propast. I zapanjit će se pozemljari – oni kojima ime, od postanka u tebi se više neće čuti!
svijeta, nije zapisano u knjigu života – kad vide da Zvijer bijaše i više Obrtnik vješt kojem god umijeću
nije, a opet je tu. u tebi se više neće naći!
9Tu se hoće mudre pameti! Sedam glava sedam je bregova na kojima Klopot žrvnja
žena sjedi. A i sedam kraljeva: 10pet ih već pade, jedan jest, a jedan još u tebi se više neće čuti!
ne dođe: kada dođe, ostati mu je zamalo. 11I Zvijer koja bijaše i više nije,
23Svjetlost svjetiljke
osma je, a iz broja je njih sedmero, i ide u propast. 12Deset rogova što ih
vidje deset je kraljeva; oni još ne primiše kraljevstva, ali će – samo za u tebi više neće sjati!
jedan sat – primiti vlast kao kraljevi zajedno sa Zvijeri. 13Jèdne su misli: Glas zaručnika i zaručnice
svu svoju silu i vlast predati Zvijeri. 14Ratovat će protiv Jaganjca, ali će u tebi se više neće čuti!
ih pobijediti Jaganjac – i njegovi pozvanici, izabranici, vjernici – jer on Jer trgovci tvoji bijahu velikaši zemlje
je Gospodar gospodarâ i Kralj kraljeva.«15I reče mi anđeo: »Vode što ih i čaranja tvoja zavedoše sve narode;
24i u tebi se našla krv proroka i svetaca
vidje, na kojima Bludnica sjedi, to su puci i mnoštva i narodi i jezici. 16I
onih deset rogova što ih vidje i Zvijer – oni će zamrziti Bludnicu, i svih zaklanih na zemlji.«
opustošiti je i ogoliti, najesti se mesa njezina i ognjem je spaliti. 17Jer
Bog im u srce stavi izvršiti naum njegov: da jednodušno predadu
kraljevstvo svoje Zvijeri dok se ne ispune riječi Božje. 18Žena koju vidje 19 1
grad je veliki što kraljuje nad kraljevima zemaljskim.«
Pobjednička pjesma u nebu
Nakon toga začujem kao jak glas silnoga mnoštva na nebu:
»Aleluja!
7
Spasenje i slava i moć Bogu našemu! Drugi boj za dovršenje djela Božjega
2Doista, istiniti su i pravedni
sudovi njegovi A kad se navrši tisuću godina, Sotona će iz svoga zatvora biti
jer osudi veliku Bludnicu, pušten: 8izići će zavesti narode sa četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, i
što pokvari zemlju bludom svojim, skupiti ih u boj. Bit će ih kao pijeska morskoga. 9Skupiše se na
i osveti na njoj krv slugu svojih!« prostrano polje zemlje i opkoliše tabor svetih i ljubljeni grad. Ali oganj
3I ponove: siđe s neba te ih proguta. 10A njihov zavodnik, Đavao, bačen bi u jezero
»Aleluja! ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se
Dim njezin suklja u vijeke vjekova!« mučiti danju i noću u vijeke vjekova.
11
4Nato starješine, njih dvadesetčetvorica, i ona četiri bića padoše ničice Sud nad narodima
i pokloniše se Bogu, koji sjedi na prijestolju, govoreći: »Amen!
Aleluja!« 5I s prijestolja iziđe glas: I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj: pred licem
»Hvalite Boga našega, njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne nađe. 12I vidjeh
sve sluge njegove, mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori
svi koji se njega bojite, se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome
i mali i veliki!« što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim. 13More predade svoje
mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima
6I začuh kao glas silna mnoštva i kao šum voda mnogih i kao prasak svojim. 14A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero
gromova silnih: ognjeno – to je druga smrt: 15tko se god ne nađe zapisan u knjizi života,
»Aleluja! bio je bačen u jezero ognjeno.
Zakraljeva Gospod,
Bog naš, Svevladar!
7Radujmo
21 14. NOVO NEBO I NOVA ZEMLJA
se i kličimo
i slavu mu dajmo
jer dođe svadba Jaganjčeva, Nebeski Jeruzalem
opremila se Zaručnica njegova!
8Dano joj je odjenuti se u lan tanan, I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu;
blistav i čist!« ni mora više nema. 2I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od
Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. 3I začujem jak
A lan – pravedna su djela svetih. glas s prijestolja:
9I reče mi: »Piši! Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu »Evo Šatora Božjeg s ljudima!
Jaganjčevu!« I reče mi: »Ove su riječi istinite, Božje.« 10Padoh mu pred On će prebivati s njima:
noge da mu se poklonim. A on će mi: »Nipošto! Sluga sam kao i ti i oni će biti narod njegov,
braća tvoja koja imaju svjedočanstvo Isusovo. Bogu se pokloni!« Jer a on će biti Bog s njima.
4I otrt će im svaku suzu s očiju
svjedočanstvo Isusovo duh je proročki.
11 te smrti više neće biti,
3. ISTREBLJENJE POGANSKIH NARODA ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti
jer – prijašnje uminu.«
5Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče:
Prvi boj za dovršenje djela Božjega
»Evo, sve činim novo!«
I vidjeh: nebo otvoreno – i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni I doda: »Napiši: Ove su riječi
i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi; 12oči mu plamen ognjeni, na glavi mu vjerne i istinite.« 6I još mi reče:
mnoge krune; nosi napisano ime kojeg nitko ne zna doli on »Svršeno je!
sam; 13ogrnut je ogrtačem krvlju natopljenim; ime mu: Riječ Ja sam Alfa i Omega,
Božja. 14Prate ga na bijelcima Vojske nebeske, odjevene u lan tanan, Početak i Svršetak!
bijel i čist. 15Iz usta mu izlazi oštar mač kojim će posjeći narode. Vladat Ja ću žednomu dati
će njima palicom gvozdenom. On gazi u kaci gnjevne srdžbe Boga s izvora vode života zabadava.
7To će biti baština pobjednikova.
Svevladara. 16Na ogrtač, o boku, napisano mu ime: »Kralj kraljevâ i
Gospodar gospodarâ.« I ja ću njemu biti Bog,
17I vidjeh jednog anđela: stajaše na suncu vičući iza glasa a on meni sin.
8Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima,
svim pticama što nebom lete: »Ovamo! Skupite se na veliku gozbu
Božju 18da se najedete mesa kraljevâ, i mesa vojvodâ, i mesa mogućnikâ, ubojicama, bludnicima,
i mesa konjâ i konjanikâ njihovih, i mesa svih mogućih ljudi, vračarima i idolopoklonicima
slobodnjakâ i robovâ, malih i velikih!« 19I vidjeh: Zvijer i kraljevi zemlje i svim lažljivcima
i vojske njihove skupiše se u boj da se zarate s Onim što sjedi na konju udio je u jezeru
i s vojskom njegovom. 20I Zvijer bi uhvaćena, a s njom i Lažni prorok što gori ognjem i sumporom.
koji je u njenoj nazočnosti činio znamenja i njima zavodio one što su To je druga smrt.«
9
primili žig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. Živi su oboje bačeni u
ognjeno jezero što gori sumporom. 21A drugi su posječeni mačem što Novi Jeruzalem
iziđe iz usta Onoga koji sjedi na konju i sve se ptice nasitiše mesa
njihova. I dođe jedan od sedam anđela što imaju sedam čaša punih zála
konačnih te progovori sa mnom: »Dođi, pokazat ću ti Zaručnicu, Ženu
Jaganjčevu!« 10I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi
20 1
sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, 11sav u slavi Božjoj, blistav
poput dragoga kamena, kamena slična kristalnom jaspisu; 12okružen
Tisućgodišnje kraljevstvo zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest
anđela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. 13Od istoka vrata
I vidjeh anđela: siđe s neba s ključima Bezdana i s velikim okovima u troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata
ruci. 2Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Đavla, Sotonu, i okova ga za troja. 14Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest
tisuću godina. 3Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapečati da više imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih.
ne zavodi narode dok se ne navrši tisuću godina. Nakon toga ima biti 15Moj subesjednik imaše mjeru, zlatnu trsku, da izmjeri grad, vrata
odriješen za malo vremena. njegova i zidine. 16Grad se stere u četvorini: dužina mu jednaka širini.
4I vidjeh prijestolja – onima što sjedoše na njih dano je suditi – i duše On izmjeri trskom grad: dvanaest tisuća stadija – dužina mu i širina i
pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se visina jednaka. 17Izmjeri i njegove zidine: sto četrdeset i četiri lakta po
ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni čovjekovoj mjeri kojom je mjerio anđeo. 18Zidine su gradske sagrađene
na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina. 5Drugi od jaspisa, a sam grad od čistoga zlata, slična čistu staklu. 19Temelji su
mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo gradskih zidina urešeni svakovrsnim dragim kamenjem: prvi je temelj
uskrsnuće. 6Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad od jaspisa, drugi od safira, treći od kalcedona, četvrti od
njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s smaragda, 20peti od sardoniksa, šesti od sarda, sedmi od krizolita, osmi
njime će kraljevati tisuću godina. od berila, deveti od topaza, deseti od krizopraza, jedanaesti od
7 hijacinta, dvanaesti od ametista. 21Dvanaest vrata – dvanaest bisera:
8
svaka od svoga bisera. A gradski trg – čisto zlato, kao prozirno staklo.
22Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov
– i Jaganjac! 23I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta
Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac! 24Narodi će hoditi u
svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju. 25Vrata
mu se ne zatvaraju obdan, a noći ondje i nema. 26U nj će se donijeti
slava i čast narodâ. 27Ali u nj neće unići ništa nečisto i nijedan tko čini
gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života.
22 1 I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz
prijestolja Božjeg i Jaganjčeva. 2Posred gradskoga trga, s obje strane
rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A
lišće stabla za zdravlje je narodima. 3I neće više biti nikakva
prokletstva. I prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu i sluge će mu
se njegove klanjati 4i gledati lice njegovo, a ime će im njegovo biti na
čelima. 5Noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla
sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova.
6I reče mi: »Ove su riječi vjerne i istinite jer Gospod Bog, nadahnitelj
prorokâ, posla svoga anđela da on pokaže slugama njegovim što se ima
dogoditi ubrzo. 7I evo, dolazim ubrzo! Blago onomu koji čuva riječi
proroštva ove knjige!«
8Ja, Ivan, čuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i čuo, padoh pred
noge anđelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. A on će mi: 9
»Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja proroci i svi koji čuvaju riječi
ove knjige. Bogu se pokloni!«
10A zatim će mi: »Ne zapečati riječi proroštva ove knjige jer – vrijeme je
blizu! 11Nepravednik neka samo i dalje čini nepravdu! Okaljan neka se
i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje
posvećuje!«
12»Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po
njegovu djelu!«
13»Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! 14Blago
onima koji peru svoje haljine: imat će pravo na stablo života i na vrata
će smjeti u grad! 15Vani pak ostaju psi i vračari, bludnice, ubojice i
idolopoklonici i tko god ljubi i čini laž.«
16 ZAVRŠETAK» Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po
crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.«
17I Duh i Zaručnica govore: »Dođi!« I tko ovo čuje, neka rekne: »Dođi!«
Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava!
18Ja svjedočim svakomu tko sluša riječi proroštva u ovoj knjizi: Tko
ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. 19I tko
oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na
stablu života i na svetom gradu – na svemu što je napisano u ovoj knjizi.
20Svjedok za sve ovo govori: »Da, dolazim ubrzo!«
Amen!
Dođi, Gospodine Isuse!
21Milost Gospodina Isusa sa svima!
POGLAVLJE II.
napomena :
tekst je djelomično na ekavici i ima niz gramatičkih pogrešaka, no to je
original prijevoda knjige s engleskog jezika.
Politička ponerologija
naučni studij o prirodi zla
Andrew M. Lobaczewski
Politička ponerologija
Naučna studija o prirodi zla prilagođenog za političke svrhe
Originalni naslov knjige: Political Ponerology - A science on the nature
of evil adjusted for political purposes
Prijevod: Arja, Zoran, Dragan i Boris
PREDGOVOR UREDNIKA
“Nastoj biti kao planina Fujimori. S tako čvrstim i širokim podnožjem
da te ni najači potres ne može pokrenuti. Toliko visok da ti i najviša
dostignuća beznačajnih ljudi izgledaju ništavno iz tvoje perspektive.
Kada ti je um tako visoko kao planina Fujimori, tek onda možeš vidjeti
stvari sasvim jasno. I možeš vidjeti sve sile koje su na djelu u
9
oblikovanju događaja i ne samo onih koje se događaju u tvojoj ljudskog roda, ovo Kainovo prokletsvo je sa nama. Kroz povjest je
neposrednoj blizini.” uvijek odzvanjao isti vapaj – Moja kazna je isuviše velika!
I tako kada je sagledao svu nelogičnost i jad stanja u kojem se nalazi,
Knjiga koja je pred vama, najvjerovatnije je jedna od najvažnijih knjiga drevni čovjek je razvio kosmogoničke teorije ne bi li opravdao svu
koje ste ikad pročitali. U stvari, sasvim sam sigurna u to. Bez obzira na okrutnost i aberacije te tragičnosti svoje historije. Istina je u pravilu i
to tko ste, kojeg ste spola i kojoj etničkoj grupi ili nacionalnosti generalno, da je čovjek sasvim nemoćan kada su u pitanju kosmičke i
pripadate, vi ste svakako u nekom momentu svog života osjetili na geološke katastrofe a već dugo postoji uvjerenje da običan čovjek ne
vlastitoj koži dodir ili neumoljivi stisak hladne ruke Zla. Loše stvari se može učiniti ništa da spriječi vojne akcije, socijalnu nepravdu, osobne
dešavaju dobrim ljudima, to je činjenica. i porodične tragedije kao i svu silu raznih napada na njegovu
Što je Zlo? Historijski, pitanje zla je uvjek bilo teološko pitanje. egzistenciju koji su toliko brojni da je nemoguće ovdje nabrajati sve
Generacije teologa napisale su čitave biblioteke u pokušaju da faktore te sile.
opravdaju postojanje jednog Dobrog Boga koji je kreirao nesavršen Ovo bi se moglo promijeniti. Knjiga koja je pred vama daće vam mnoge
svijet. Sv. Augustin pravi razliku između “moralnog zla”- misleći na zlo odgovore o zlu našeg svijeta. Ovo nije samo knjiga o makrosocijalnom
koje ljudi čine po svom izboru, znajući da čine pogrešno i “prirodnog zlu, ovo je knjiga o zlu koje susrećemo u svakodnevnom životu, jer u
zla,“ misleći na nepogode koje se jednostavno dešavaju - fatalne bolesti, suštini ova dva zla i nisu odijeljena jedno od drugog.
katastrofe poput vulkana, poplava, uragana i sl. Dugotrajna i sistematska akumulacija svakodnevnog zla neizbježno
I na kraju, tu je i ono što autor ove knjige, Andrej Lobaczewski, naziva vodi ka Velikom Zlu koje uništava više ljudi negoli bilo koji drugi
“makrosocijalnim zlom”- zlo toliko veliko da ovladava cijelim nacijama fenomen na ovom planetu.
i društvima u ciklusu koji se uvijek iznova ponavlja od drevnih Ova knjiga je također i priručnik za preživljavanje, zaista ovo je možda
vremena. Historija ljudskog roda, ukoliko je sagledamo objektivno, jedna od važnijih knjiga koje ste ikada pročitali. Naravno, osim ako
zaista je grozna stvar. niste psihopata.
Bolest i propadanje sudbina su svih ljudi, kako siromašnih, tako i Možda ćete se upitati - Kakve veze ima psihopatija sa personalnim ili
bogatih, kako slobodnih, tako i robova, kako mladih, tako i starih, kako makrosocijalnim zlom? Gotovo svakakve. Bilo da ste toga svjesni ili ne,
dobrih, tako i zlih ljudi. Ovo se dešava sa takvom nepredvidljivošću i vaš život svakoga dana dodiruje neki od aspekata uticaja psihopatije u
bez ikakvog očiglednog smisla. svijetu. Zahvaljujući ovim saznanjima pružit će vam se prilika da
Uvijek iznova, čovjek je gledao kako mu usjevi i stoka bivaju uništeni shvatite da u stvari postoji jako puno toga što možemo učiniti u vezi sa
sušom i bolešću. Gledao je kako se oni koje voli muče pod napadom socijalnim i makrosocijalnim zlom, a svakako prva stvar koju možemo
bolesti ili ljudske okrutnosti. Gledao je kako mu se životno dijelo mrvi učiniti jest da počnemo učiti o ovim fenomenima. Poznata uzrečica –
pod naletom događaja na koje nema nikakvog upliva. „Ono što ne znam ne može me povrijediti“, u slučaju psihopatije i
Historija kao znanost kroz svoje različite discipline daje nam pogled na njenih efekata na ovaj svijet sasvim sigurno ne važi, ono što ne znate
čovječanstvo koji je u suštini gotovo neprihvatljiv. Predatorske vas defintivno može povrijediti.
migracije gladnih plemena, sva osvajanja i uništavanja kroz Danas riječ “psihopat” obično priziva u pamćenje sliku serijskog
prethistoriju, zatim barbarizam srednjeg vijeka, krvoproliće križarskih ubojice Dr. Hanibala Lecter-a iz filma Kad jaganjci utihnu. Moram
ratova katoličke Evrope protiv “nevjernika” sa Bliskog Istoka, priznati da je to sa mnom bio slučaj.
nevjernika koji su im u stvari braća, užasavajući teror Inkvizicije čija je Međutim, ono što nisam znala jest da psihopate mogu izgledati sasvim
glad za krvlju ugašena krvlju svetaca i mučenika i na kraju Holokaust i “normalno” i “kulturno”. Ove lekcije bolno sam naučila na svojoj koži i
svi genocidi modernog doba. Ratovi, glad i boleštine i dalje haraju one su zabilježene na drugim mjestima, ono što je važno jest da su ovo
svijetom i nisu ništa manje zastrašujući nego nekada. Sad možda i više. bile možda najvažnije lekcije u mom životu. Lekcije koje su mi
Sve ovo doprinosi osjećaju potpune bespomoćnosti protiv onog što omogućile da prevaziđem blokadu koju sam imala u vezi sa
Mircea Eliade naziva - Teror Historije. percepcijom svijeta koji me okružuje i onih koji ga naseljavaju.
Neki će reći, sada je sve to prošlost, čovječanstvo je ušlo u novu fazu, Što se tiče ovih blokada u percepciji, mislim da moram navesti da sam
nauka i tehnologija doveli su nas skoro do prestanka svih tih patnji. provela 30 godina studirajući psihologiju, historiju, kulturu, religiju,
Većina ljudi vjeruje da čovjek evoluira, da društvo evoluira. Oni vjeruju mitove i tzv. „paranormalno“.
da sada imamo kontrolu nad svojom okolinom i zlom koje iz nje vreba, Veliki broj godina provela sam baveći se hipnoterapijom i to mi je dalo
ili barem da ćemo to postići kada George Bush i njegovi pijuni napokon jako dobar uvid na koji način i na kojem dubokom nivou funkcionira
dobiju beskrajni rat protiv terorizma. Bilo što što ne ide u prilog ovoj ljudski mozak. Unatoč tom znanju kod mene su postojala jaka
ideji reinterpretira se ili ignorira. uvjerenja, određeni skupovi ideja o ljudskim bićima. Ove ideje bile su
Nauka nam je dala mnogo divnih darova, svemirski program, TV, sasvim pogrešne, gotovo svetogrdne i na sreću moje istraživanje
penicilin, laser, sulfa-preparate i sve ostalo što bi naš život trebalo psihopatije ih je sasvim raspršilo.
učiniti lagodnijim. Na žalost, naš život i dalje nije uopće lagodan. U Jednom sam čak napisala sljedeće:
stvari, može se reći da se nikada prije čovječanstvo nije toliko približilo “Moja praksa mi je pokazala da velika većina ljudi želi činiti dobro,
samom rubu svog totalnog uništenja. Ni na personalnom nivou stvari misliti lijepe misli, iskusiti lijepe stvari i donositi odluke koje vode ka
nisu ništa bolje, zrak koji udišemo i voda koju pijemo sistematski se dobrim stvarima i oni to stalno rade. Kada većina ljudi tako postupa -
truju. Naša hrana puna je supstanci koje vrlo malo doprinose njenoj što se onda dovraga događa u ovom svijetu?!” Priznajem, bila sam
hranjivoj vrijednosti ali su zato jako štetne po naše zdravlje. Stres i naivna. Otkad sam ovo napisala naučila sam puno novih stvari,
napetost prihvaćeni su kao normalni aspekti života, iako postoje međutim, čak i tada bila sam svjesna kako naš vlastiti um može biti
dokazi da je upravo stres odgovoran za smrt velikog broja ljudi. Ljudi upotrebljen da bi nas prevario.
danas gutaju nevjerovatne količine pilula i tableta, pilule za spavanje, Dakle, koja su to bila moja uvjerenja koja su me učinila žrtvom
pilule da bi se probudili, tablete da bi završili određeni posao, zatim psihopate?
tablete da bi se opustili. Prosječni stanovnik zemlje troši više para na Pretpostavljam, prvo je bilo to što sam iskreno vjerovala da “su svi ljudi
pilule nego na odjeću, hranu, obrazovanje ili bilo koji drugi proizvod u osnovi dobri i da žele činiti dobro, misliti lijepe misli …”
odnosno uslugu. Međutim, vrlo brzo se ispostavilo da ovo nije istina. To sam shvatila ne
Na društvenom nivou, mržnja, zavist, pohlepa i međuljudske razmirice samo ja, nego i cijela istraživačka grupa i ovo saznanje kao i sve one
stalno se uvećavaju. Stopa kriminala raste brže nego populacija. loše stvari koje su meni (i ostalima meni bliskim) bile učinjene,
Zajedno sa ratovima, raznim prevratima i političkim čistkama, milioni podstakle su nas da počnemo sa istraživanjem psihološke literature da
ljudi diljem svijeta su bez odgovarajuće hrane i krova nad glavom. bismo mogli razumjeti ono što nam se dogodilo.
Uz sve ovo suše, poplave, glad, bolesti, te ostale prirodne nepogode i Ukoliko postoji psihološka teorija koja može objasniti svirepo i nasilno
dalje uzimaju ogromni danak u životima. ponašanje, žrtvi takvog ponašanja svakako bi pomoglo da se upozna s
Kada čovjek promatra svoju povijest onakvom kakva stvarno jeste, tom informacijom, kako ne bi provela veći dio svog života u agoniji
neumoljivo mu se nameće zaključak da se nalazi u raljama određenog duševnog bola i srdžbe. I ponaosob, ako postoji teorija koja bi nam
entiteta koji je potpuno indiferentan prema ljudskoj patnji i mukama. pomogla da shvatimo kakve to riječi i djela mogu premostiti podjele
Uvijek iznova, iste muke snalaze ljudski rod i ovo se ponavlja iz među ljudima, ispraviti nesporazume – takav cilj nam se također učinio
milenija u milenijum. Totalna količina ljudske patnje je zastrašujuća vrijednim. I tako smo počeli naš detaljni rad prvo sa temom
stvar. Mogli bi pisati do kraja svijeta, dok ne potrošimo okean tinte i “narcisoidnosti,” koja nas je zatim odvela do studije o psihopatiji.
brda papira i opet nikada ne bismo do kraja uspjeli opisati ovaj teror. Naravno nismo odmah započeli sa dijagnosticiranjem i etiketama.
Ovu zvijer nepredvidive katastrofe koja je uvjek bila s nama. Jer otkad Počeli smo sa pretraživanjem literature kako bismo našli bilo što što bi
ljudsko srce pumpa toplu krv kroz naša krhka tijela koja neopisivom nam moglo pomoći da shvatimo unutrašnji svijet ljudskog bića,
životnom ljepotom žude za svim što je ispravno i puno ljubavi, kezeća, zapravo grupe ljudskih bića. Grupu ljudskih bića, preciznije rečeno -
vrebajuća i prikradajuća zvijer nesvjesnog zla se oblizuje u išćekivanju koja je potpuno osakaćena. Bića koja su sasvim drugačija od svega s čim
slijedeće gozbe terora i patnje. Od početka vremena, ova misterija smo se prije susretali. Pronašli smo da su ovakva ljudska bića
zastupljena u znatnom broju, i da – sudeći prema najnovijim
10
istraživanjima, oni prouzrokuju mnogo više štete ljudskom društvu, Ono što razlikuje većinu ovih ljudi od nas je jedna potpuna rupa u
nego bilo koja druga tzv. “mentalna bolest”. Martha Stout, koja je njihovoj psihi, tamo gdje bi trebala postojati najrazvijenija od svih
predano radila sa žrtvama psihopata piše: ljudskih funkcija.”
“Zamislite, ukoliko to ikako možete, nemati savjesti. Niti trunku Na početku našeg istraživačkog projekta nismo imali na raspolaganju
savjesti, nikakve osjećaje krivnje ili žaljenja, bez obzira šta god da ovu knjigu Dr.
uradite, nikakvog osjećaja za dobrobit nepoznatih ljudi, prijatelja, pa Stout-ove. Imali smo, međutim, na raspolaganju djela Roberta Hare-a,
čak i članova familije. Zamislite da vas nikada ne muče osjećaji srama, Hervey Cleckley-a, Guggenbuhl-Craig-a i drugih. Međutim, ova djela
ni jednog trenutka u životu, bez obzira na to koliko ste sebični, lijeni, nisu se previše približavala problemu postojanja velike grupe psihopata
štetni za druge ili nemoralni. koji žive među nama i koji nikada ne bivaju uhvaćeni prilikom kršenja
Zamislite da vam je koncept odgovornosti potpuno nepoznat, osim kao zakona. Onih koji ne ubijaju ili ako to i učine, ne bivaju uhvaćeni. Onih
jedan teret kojeg drugi olako prihvaćaju, kao neke naivne budale. koji čine štetu svojoj familiji, poznanicima i strancima.
Ukoliko ste sve ovo uspjeli zamisliti još dodajte svemu i sposobnost da Već dugo vremena, većina eksperata za mentalno zdravlje zasniva svoje
sakrijete od drugih ljudi činjenicu da se vaša psiha znatno razlikuje od djelovanje na pretpostavci da psihopate dolaze iz siromašnih sredina,
njihove. Budući da svatko jednostavno prihvaća da je savjesnost iz djetinjstva u kojem su zlostavljani na ovaj ili onaj način. Ova
univerzalna pojava među ljudskim bićima, sakrivanje vaše prave postavka se konačno ozbiljno revidira u posljednje vrijeme. Kao što
prirode ne predstavlja gotovo nikakav problem. Lobaczewski ističe u njegovoj knjizi, postoji određena zabuna između
Nema tih osjećaja krivice i sramote koji vas mogu zaustaviti, a drugi vas Psihopatije i Antisocijalnog Psihološkog Poremećaja ili Sociopatije.
nikada neće prozvati zbog vaše hladnokrvnosti. Ova ledena krv koja Robert Hare naglašava da postoji veliki broj psihopata koji su također i
teče u vašim venama je toliko bizarna, toliko strana osobnom iskustvu “anti-socijalni”, međutim, postoji i veliki broj onih koji nikada nisu
većine ljudi da će rijetko bilo tko posumnjati kakvi ste vi u stvari. kalasificirani kao anti-socijalni ili sociopate! Drugim riječima oni mogu
Nema toga što ne možete učiniti i ova prednost nad ostalim ljudima biti doktori, odvjetnici, sudije, policajci, kongresmeni, predsjednici
koje ograničava njihova savjest najčešće ostaje neotkrivena. korporacija koji otimaju od siromašnih i daju bogatima, pa čak i
Kako biste u tom slučaju živjeli svoj život? predsjednici država.
Što ćete uraditi s tom svojom tajnovitom prednosti nad ostalim Jedan skorašnji rad (Salekin, Trobst, Krioukova, 2004), sugerira da
ljudima? psihopatija postoji u našem društvu čak i u većem broju nego što je to
Odgovor na ovo pitanje ovisi o tome kakve su vaše želje, budući da svi itko ikad mogao zamisliti:
ljudi nisu isti. Čak i beskrupulozni nisu svi isti. Neki ljudi – bez obzira “Psihopatija, prvobitno definirana po Cleckley-u (1941) nije ograničena
da li imaju savijest ili ne – preferiraju lagodan život rukovođen samo na umješanost u ilegalne aktivnosti već obuhvata i takve
inertnošću. Drugi su puni jakih ambicija. karakterne osobine kao što su manipulativnost, neiskrenost,
Neki ljudi su briljatni i talentirani, neki su ograničeni i tupavi, a velika egocentričnost i nedostatak krivice. Ove karakteristike naći ćemo ne
većina, bez obzira na to da li imaju savjest ili ne, nalaze se negdje samo kod kriminalaca nego i kod supružnika, roditelja, šefova,
između ove dvije krajnosti. Postoje osobe koje motivira žeđ za krvlju i odvjetnika, političara, da nabrojimo samo neke. Naše istraživanje
osobe koje nemaju takvih apetita. zastupljenosti psihopatije među akademskom populacijom sugerira da
Ukoliko vas ne spriječe silom, nema toga što niste sposobni učiniti. bi možda 5% ili više od ispitivanog uzorka moglo biti karakterizirano
Ukoliko ste rođeni u pravo vrijeme, imate pristup porodičnom kao psihopate, te da velika većina ispitanika pripada muškom rodu
bogatstvu i specijalni talenat za raspirivanje mržnje kod drugih ljudi, (više od 1 na 10 muškaraca, dok je kod žena ta brojka - 1 na 100).
vrlo lako možete postići ubistva velikog broja naivnih ljudi. Uz Psihopatija dakle može biti karakterizirana kao ispoljavanje tendencije
dovoljno novca, ovo možete postići iz daljine, udobno se zavaliti u prema dominaciji i hladnoći. Wiggins (1995) daje sažetak svih
svoju fotelju i gledati svoje djelo sa zadovoljstvom. prijašnjih raznovrsnih istraživanja u kojem indicira da su takve
Ludo i zastrašujuće! I istinito – kod otprilike 4% populacije…. individue sklone ljutnji i iritaciji, te da jako naginju iskorištavanju
Smatra se da su anorektički poremećaji u uzimanju hrane zastupljeni drugih. Obično su ovakve osobe arogantne, manipulativne, cinične,
kod otrpilike 3.43% ljudi i ovo se obično smatra epidemijskim egzibicionistički nastrojene, u potrazi za senzacijama, makijavelijanski
proporcijama. Ipak, kao što vidimo, ova brojka je nešto niža nego stopa tipovi, osvetoljubivi i zainteresirani samo za svoju korist.
zastupljenosti psihopata. Teški poremećaji koji se klasificiraju kao Dok sebi pridaju ljubav i važnost, smatrajući se visoko vrijednim,
šizofrenija javljaju se kod svega 1% populacije, što je jedna četvrtina drugima ne pridaju tu istu ljubav i status i vide ih kao nedostojne i
zastupljenosti psihopatije. Centar za kontrolu bolesti u USA smatra da bezvrijedne. Ovakva karakterizacija je sasvim u skladu sa svim
je zastupljenost raka debelog crijeva “zabrinjavajuće velika”. A karakteristikama psihopatije koje se obično navode.
zastupljenost ovog oboljenja je 100 puta manja od zastupljenosti Naše istraživanje pokušavalo je odgovoriti na neka osnovna pitanja
antisocijalnog poremećaja ličnosti. koja se odnose na strukturu psihopatije u tzv. ne-forenzičkim
Visoka zastupljenost sociopatije u ljudskom društvu ima jak efekat na okolnostima. I tu se vraćamo na Cleckley-ev (1941) originalni naglasak
sve koji žive na ovoj planeti, čak i na one od nas koji nisu bili klinički na psihopatiju kao karakternu osobinu ne samo među kriminalcima
traumatizirani. Ovih 4% populacije sisa krv iz naših emotivnih odnosa, već i među uspješnim članovima našeg društva.
naših bankovnih računa, naših postignuća, našeg samopouzdanja, mira Ono što smo zaključili je slijedeće:
na zemlji.
Ipak, većina ljudi ne čini ništa zbog ovog poremećaja, ukoliko i čine, Psihopatiju indicira kombinacija dominantnih i hladnih
onda je ta akcija ograničena na nasilne psihopate, ubojice, serijske interpersonalnih karakteristika
ubojice i masovne ubojice, ljude koji su očigledno prekršili zakon više Psihopatija je prisutna u društvu u većoj mjeri nego što se to misli
puta. Obično ih tada osuđujemo na smrt. Psihopatija se rijetko preklapa sa drugim poremećajima ličnosti
Međutim, obično nismo ni svjesni velikog broja nenasilnih socijalnih Sasvim je jasno da je potrebno sprovesti još mnogo istraživanja da bi se
psihopata među nama, ljudi koji nisu očigledni prekršioci zakona i razumjeli faktori koji razlikuju kriminalnog psihopatu od onog koji ne
protiv kojih naš zakonski sistem pruža malo zaštite. krši zakone.“
Većina nas ne može ni zamisliti da postoji bilo kakva veza između Lobaczewski se bavi činjenicom da postoje različiti tipovi psihopata.
orkestriranja Jedan tip, koji je možda i najsmrtonosniji od svih jest tzv. esencijalni ili
etničkog genocida npr. i nonšalantnog laganja svom šefu, odnosno, suštinski psihopata. Lobaczewski nam ne daje detaljna uputstva već
kolegi, ali psihološka povezanost ne samo da je tu, nego je zastrašujuća. pokušava dokučiti šta se dešava unutar samog psihopate.
Sasvim jednostavno, veza između ova dva naizgled vrlo različita akta je Martha Stout smatra da se psihopate, kao i bilo tko drugi rađaju sa
nedostatak unutrašnjih mehanizama koji nas šamaraju (emotivno osnovnim željama, stremljenjima, sviđanjima i nesviđanjima, što
govoreći) kad god učinimo nešto što vidimo kao nemoralno, neetično, objašnjava zašto su neki od njih liječnici ili predsjednici, dok su drugi
sebično. sitni lopovi ili silovatelji.
Većina nas se osjeća krivim kada pojede posljednji komadić torte sa “Omiljen”, “Šarmantan”, “Inteligentan”, “Britak”, “Impresivan”, “Izaziva
tanjura, ne možemo niti zamisliti kako bi se osjećali kada bismo pouzdanje”, “Veliki uspjeh kod dama” – ovako Cleckley opisuje većinu
metodično i namjerno povređivali druge ljude. svojih subjekata istraživanja u knjizi Maska Razumnosti. Izgleda
Oni koji uopće nemaju savjesti su zasebna grupa, bez obzira na to da li unatoč tome što većina njihovih djela svjedoči o neodgovornosti i
su ubojstveni tirani ili samo okrutne socijalne štetočine. destruktivnosti, psihopate često imaju veliki broj kvaliteta poželjnih
Prisustvo ili odsustvo savjesti je duboka ljudska podjela, vjerovatno kod normalnih ljudi.
značajnija nego inteligencija, rasa ili spol. Njihovo glatko samopouzdanje funkcionira kao jedan natprirodni
Ono što razlikuje sociopata koji živi od rada drugih od sociopata koji magnet za normalne ljude koji čitaju knjige za jačanje svog
povremeno opljačka poneku radnju, ili ono što razlikuje sociopata koji samopouzdanja ili traže pomoć psihologa da bi bili sposobni za
je obični ugnjetavač od onog koji je ubojica, nije ništa drugon nego neopterećenu interakciju s drugim ljudima. Psihopat za razliku od njih,
socijalni status, ambicija, intelekt, krvožednost ili jednostavno splet nikad ne pati od neuroza, ne sumnja u sebe, nikad ne osjeća duševnu
okolnosti, odnosno, prilika.
11
bol i tako liči na ono što “normalni” ljudi žele biti. Čak i kada nisu koje je nemoguće pobjeći, zbog toga jer misle da svatko iz njihove
previše aktivni, psihopate su uvijek “magnet za žene”. okoline mora biti isti kao i oni – emotivno, spiritualno ili u bilo kojem
Cleckley-eva početna hipoteza je da psihopat pati od dubokog i drugom pogledu. I to samo zato što neko “izgleda kao čovjek“.
neizlječivog afektivnog defekta. Ukoliko zaista bilo što osjeća, onda su Robert Canup u svom radu Socijalno Sposobni Psihopata, daje nam
to emocije najpovršnije vrste. primjer kako psihopate imaju utjecaj na preostali dio ljudskog društva,
U stanju je učiniti što god želi, rukovođen najobičnijim hirom, zato što navodeći tzv. ‚legalni argument’. Legalni Argument je temelj našeg
ga posljedice tog istog čina koje bi ispunile običnog čovjeka sramotom, društva. Uvjereni smo da je nešto sofisticirani princip društvene
samo-prezirom i neugodnošću, nikada ne muče. pravde. A to nešto je u stvari jedan veoma lukavi trik nametnut
Cleckely smatra da je psihopatija prilično raširena u društvu. Njegovi normalnim ljudima od strane psihopata, kako bi ih bolje kontrolirali.
slučajevi uključuju primjere psihopata koji generalno funkcioniraju Razmislite malo o tome: Legalni argument zasniva se na principu da je
normalno u društvu kao businessman-i, liječnici, pa čak i psihijatri. onaj tko je najspretniji u korištenju pravne strukture s ciljem da bi ljude
Danas neki istraživači vide kriminalnu psihopatiju koja se često smatra uvjerio u nešto, istovremeno i onaj kome vjerujemo. Ovaj ’legalni
antisocijalnim poremećajem ličnosti, kao jedan ekstrem posebnog tipa argument’ je postepeno nametnut kao dio naše kulture i kada on
ličnosti. Smatram da je puno korisnije karakterizirati kriminalne napadne naše privatne živote, mi nismo ni svjesni dinamike koja se
psihopate kao “neuspješne psihopate“. ovdje dešava. Evo o čemu se tu zapravo radi.
Jedan istraživač, Alan Harrington, ide toliko daleko da tvrdi da je Ljudska bića su naviknuta smatrati da i druga ljudska bića – u najmanju
psihopat novi tip čovjeka kojeg su iznjedrili pritisci modernog života. ruku - nastoje činiti ispravne stvari, “biti dobri, pošteni i pravični”. I
Naravno, prevaranti i hoštapleri su uvjek postojali ali u prošlosti glavna tako, vrlo često niti ne zastanemo da bismo se upitali da li je osoba koja
preokupacija je bila usmjerene a na identifikaciju neuspješnih a nikad je ušla u naš život zaista “dobar čovjek”. Kada dođe do sukoba,
na identifikaciju psihopata. Sada se to promijenilo. Sada nam prijeti automatski preuzimamo gore spomenuti ‘legalni argument’ i
super–sofisticirana moderna varalica koja zna što radi, i radi to tako podrazumjevamo da je u bilo kojem konfliktu jedna strana djelimično
dobro da nitko ni ne primjeti. Da, psihopate vole svijet biznisa. u pravu, na jedan način, kao što je i druga strana djelimično u pravu,
“Distanciran od drugih, hladno je vidio njihove strahove i želje te ih je na drugi način. Podrazumjevamo da možemo formirati mišljenje koja
manipulirao kako je htio. Takav čovjek ne mora završiti u zatvoru. je strana uglavnom u pravu a koja uglavnom u krivu. Zbog naše
Umjesto da ubija druge on može postati tajkun koji će ubijati druge naviknutosti na norme ‘legalnog argumenta,’ čim dođe do nekog
kompanije, otpuštati ljude umjesto da ih ubija, komadati njihove konflikta, automatski ćemo pretpostaviti da istina leži negdje između
funkcije umjesto njihovih tijela. dvije zavađene strane.
Posljedice biznis-kriminaliteta na obične ljude su šokantne. Ovdje bi nam moglo pomoći malo matematičke logike.
Kriminolog George Bennett kaže: ’Ova vrsta kriminala čini 30% svih Pretpostavićemo da je u razmirici jedna strana nevina, poštena i da
slučajeva, više nego bilo koja druga posebna kategorija.’ govori istinu. Sasvim je očevidno da laganje ne čini ništa dobro nevinoj
Poenta je u tome da, po svemu sudeći, novu masku trezvenosti za osobi. Koje laži nevina osoba može izgovoriti u tom slučaju? Jedina
psihopatu podjednako predstavlja trodijelno business-odjelo, isto kao mogućnost je da prizna da je nešto učinila .
i razbojnička maska i pištolj. Harington kaže: ’Danas imamo psihopatu S druge strane, za onoga tko je kriv laganje može donjeti samo korist.
u viđenim krugovima, on više nije gubitnik.’ On citira Williama On može izjaviti da ‚nešto nije učinio’ i optužiti drugoga za takvo djelo.
Krasnera, kada kaže: ’Psihopate jako dobro prolaze u beskrupuloznim Kada dobar lažov majstorski izvrne istinu, nevina osoba će izgledati
poslovima prodaje jer za njih predstavlja posebno zadovoljstvo izvuči jako loše, naručito ukoliko je nevina osoba poštena i priznaje svoje
se sa takvim nečim, a nemaju nikakvu savjest u vezi sa svojim greške.
klijentima’. Naše društvo koje postaje sve više materijalističko, te je Osnovna pretpostavka da istina leži negdje u sredini između dvije
„uspjeh po bilo koju cijenu“, postala krilatica mnogih businessmen- zavađene strane, u stvari, uvijek daje prednost strani koja laže. Ovo
a. Tipični psihopat cvijeta u ovakvoj okolini i obično je viđen kao neminovno rezultira prednošću na strani onih koji lažu, odnosno,
“business-heroj“. psihopata. A sam čin davanja svjedočanstva pod prisegom nije ništa
Nasuprot tome, studija “ambulatornih psihopata“ ili onog što zovemo drugo nego farsa. Ukoliko je osoba lažov, ništa joj neće značiti prisega
„Psihopat iz vašeg dvorišta,“ jedva da je i započeta. da će govoriti istinu. S druge strane prisega ima snažan efekt na iskrene
Vrlo malo se zna o sub-kriminalnim psihopatama. Neki istraživači svjedoke. I opet, prednost je na strani lažljivca.
smatraju da je važno studirati psihopatiju ne kao patološku kategoriju, Dakle osnovna postavka je da psihopate imaju jasnu prednost nad
nego kao generalnu karakteristiku ličnosti u društvu kao cijelini. ljudskim bićima sa razvijenom savješću i osjećajima. Izgleda da su
Drugim riječima, psihopatija se sve više priznaje kao manje više različit savjest i osjećaji povezani sa apstraktnim konceptima ’budućnosti’ i
tip čovjeka. ’drugih’. Ovdje se, u stvari, radi o ‘prostorno-vremenskim’ konceptima.
Cleckley u stvari sugerira da su psihopate ljudi u svakom pogledu, osim Možemo osjećati strah, saosjećanje, tugu, itd. zato što smo u stanju
jednog - nedostaje im duša. I ovo ih čini vrlo efikasnim mašinama. zamišljati apstraktne koncepte, zamišljati budućnost na osnovu naših
Takve mašine mogu pisati skolastičke radove, imitirati riječi emocija vlastitih iskustava iz prošlosti, kao što možemo zamišljati ‘koncepte
ali s vremenom postane jasno da njihove riječi ne prate njihova djela. događaja’ na milion različitih načina. Možemo sebe vidjeti u tim
Radi se o tipu ljudi koji npr. tvrdi da je potpuno skrhan žalošću a onda zamišljenim događajima iako su oni izvan nas i to u nama izaziva
odu na neku zabavu da bi “zaboravili“. Problem je što oni zaista i određene osjećaje. Ne možemo učiniti nešto što će nekog povrijediti,
zaborave. zato što možemo zamisliti kako bi bilo da to netko učini nama, tj. kako
Budući da su vrlo efikasne mašine, poput kompjutora oni mogu vršiti bismo se mi tada osjećali. Drugim riječima, u stanju smo se sa drugim
veoma kompleksne radnje koje će od drugih izmamiti potporu koja im individuama identificirati ne samo prostorno (nego i u vremenu).
je potrebna. Na ovaj način, većina psihopata se popne veoma visoko u Izgleda da psihopate ovo nisu u stanju. Za njih je ’zamišljanje’ u smislu
životu. Tek s vremenom, njihovi suradnici počnu shvaćati da se oni povezivanja slika između sebe i drugih nemoguće.
penju ljestvicom uspjeha nemilosrdno gazeći prava drugih. “Čak i kada Naravno, oni mogu imitirati osjećaje ali jedini stvarni osjećaji koje oni
su potpuno indiferentni prema pravima i interesima svojih suradnika , izgleda imaju su osjećaji “predatorske gladi” za onim što žele. Tako oni
oni su kod drugih sposobni izazvati povjerenje i pouzdanje“. osjećaju potrebu/želju kao ljubav i ukoliko im je ovo uskraćeno, oni će
Psihopat ne vidi nikakvu grešku u svojoj psihi ili neki razlog za reći da nisu voljeni. Štoviše, ova perspektiva kroz potrebu/želju
promjenu. pretpostavlja da je jedino “glad” psihopata stvarna, a sve što se nalazi
Lobaczewski se bavi problemom psihopatije i njenog znatnog izvan psihopate nije stvarno, osim ukoliko to nije pogodan material za
doprinosa makrosocijalnom zlu. Njenoj sposobnosti da se ponaša kao konzumaciju od strane psihopate. “Može li se to iskoristiti i može li mi
jedna siva eminencija u pozadini osnovne strukture našeg društva. Ono to nešto omogućiti?” jedina su pitanja o kojima psihoate razmišljaju.
što je vrlo važno je činjenica da ovakav jak utjecaj dolazi od relativno Sve ostalo podređeno je tim pitanjima.
malog dijela čovječanstva. Preostalih 90% ljudskih bića nisu psihopate. Ukratko, psihopata je predator. Ukoliko se prisjetimo kako izgleda
A ovih 90 % ljudi dobro znaju da nešto nije u redu! Problem je što interakcija predatora i njegovog plijena u životinjskom carstvu,
jednostavno ne mogu to jasno identificirati, ne mogu točno naslutiti o možemo dobiti određenu sliku šta se nalazi iza “maske razumnosti”
čemu se radi. I zato što to nisu u stanju, oni misle da ne mogu ništa koju nosi psihopata. Kao što životinjski predator razvija sve moguće
učiniti u vezi s tim, da je to jednostavno tako i da je to možda način taktike za vrebanje plijena, njihovo odvajanje od krda, približavanje i
kojim bog kažnjava ljude. onemogućavanje njihovog otpora, tako i psihopata konstruira sve
Ono što se u stvari zaista događa, kako će nam Lobaczewski opisati u moguće načine kamuflaže-riječima i svojim izgledom, lažima i
ovoj knjizi, to je da psihopate, kao virulentni patogeni organizmi manipulacijama, ne bi li što bolje asimilirao svoj plijen.
unutar tijela, napadaju tamo gdje smo najslabiji i cijelo društvo biva I to nas dovodi do važnog pitanja – šta u stvari psihopata zaista želi od
gurnuto u situacije koje neizbježno dovode do tragedije i užasa velikih svojih žrtvi? U slučaju novca i moći, nije teško vidjeti što psihopata želi.
razmjera. Ali u mnogim slučajevima, kao npr. u ljubavnim vezama ili lažnim
Film Matriks, dodirnuo je mnoge baš zbog toga što daje primjer prijateljstvima, nije tako lako ustanoviti za čim u stvari žudi psihopata.
mehanističke klopke u kojoj se ljudi mogu naći zarobljeni, klopke iz Bez da previše odlutamo u spiritualne špekulacije – što je uradio
12
Cleckley - možemo reći da se čini da psihopata uživa gledajući druge socijalnog fenomena zvanog Komunizam. Ostali učesnici bili su
kako pate. Kao što normalni ljudi uživaju gledajući druge ljude sretnim naučnici iz još starije generacije i sada više nisu sa nama.
ili čineći stvari koje će kod drugih izazvati osmjeh, psihopat uživa u Jedna duboka studija prirode psihopatije ispostavila se kao nužnost da
suprotnom. bismo uopće mogli pokušati razumjeti ovaj fenomen.
Tko god da je promatrao mačku kako se igra s mišem, prije nego što Dosta toga što vi radite, radili smo i mi tada. Ja ću vam rado omogućiti
ga ubije i pojede, vjerovatno je pomislio kako se mačka “zabavlja” pristup vrijednom naučnom dokumentu koji će vam pomoći u
mišjim vratolomijama i ne može daljnjem radu. Radi se o mojoj knjizi Politička Ponerologija – Nauka o
niti zamisliti užas i patnju miša. U tom slučaju mačka nije kriva za bilo prirodi zla u politici. Ovu knjigu također možete naći u knjižnici
kakav zli predumišljaj. Miš umire, mačka je sita i to je priroda. kongresa, kao i u nekim univerzitetskim i javnim knjižnicama. Ukoliko
Međutim, u najvećem broju slučajeva psihopate na kraju ne pojedu ste zainteresirani, rado ću vam poslati kopiju.
svoju žrtvu. S poštovanjem
Naravno postoje i ekstremni slučajevi kada se interakcija završi upravo Andrew M. Lobaczewski
tako. Kanibalizam u ljudskom društvu ima dugu povijest. Međutim, u
svakodnevnom životu psihopate ne idu do kraja da tako kažemo. Bez razmišljanja sam odgovorila da bih rado pročitala ovu knjigu. I
Ajdemo onda opet pogledati situaciju mačke i miša ali ovaj put dobila sam je nakon nekoliko tjedana.
drukčijim očima. Ovaj put se upitajmo: može li biti isuviše jednostavno Čitajući je, sa svakom novom stranom bila sam svjesnija da u svojim
objašnjenje da se mačka jednostavno zabavlja gledajući miša kako rukama držim kroniku spuštanja u pakao, transformacije i trijumfalnog
pokušava pobjeći? povratka svijetu sa znanjem o tom istom paklu. Znanjem koje je od
Da li u ovoj dinamici postoji nešto više od onoga što možemo vidjeti? neprocjenjive važnosti za sve nas, naručito u sadašnjem trenutku, kada
Zašto bi ovakvo ponašanje bilo evolucijom ugrađeno u mačku? Da li je se čini da sličan pakao prijeti da proždre cijeli planet. Rizik koji su na
miš ukusniji nakon što kemijske molekule straha preplave njegovo sebe preuzeli ovi naučnici je za mnoge od nas neshvatljiv. Mnogi od
malo tijelo? Da li prestravljenost čini miša delikatesom? njih bili su mladi, tek započeli svoju karijeru kada su nacisti počeli
gaziti Evropu. Preživjevši sve te strahote dočekali su Staljina i
Ovo sugerira da moramo pristupiti problemu psihopata iz nešto komuniste koji su zamijenili naciste. Preživjeli su strahote koje mi koji
drugačije perspektive. se suprotstavljamo Bush-ovom Rajhu ne možemo ni zamisliti.
Ono što zaista znamo je da većina ljudi nakon interakcije sa Bazirano na sindromu koji opisuje bolest, izgleda da će – naručito
psihopatama i Sjedinjene Države a možda i cijeli svijet, uskoro ući u “težak period“
narcisodima poslije toga redovno prijavljuje osjećaj “kao da im je takvog užasa da će Holokaust drugog svjetskog rata izgledati samo kao
isisana energija,“ zbunjenost a veoma često prisutno je i pogoršanje pokusni eksperiment.
zdravlja. Da li u ovome leži objašnjenje zašto se psihopate upuštaju u Oni su prošli kroz sve to i donijeli nam nazad informaciju koja može
“ljubavne odnose” koji ne mogu rezultirati ni u kakvoj materijalnoj poslužiti da spasi naše živote kao jedna mapa za navigaciju u tami, koja
koristi?! Da li ovdje u stvari dolazi do konzumacije žrtvine energije?! je polako počela padati.
Ovo ne možemo sa sigurnošću odgonetnuti . Možemo promatrati, Laura Knight Jadzyk
teoretizirati, špekulirati i postavljati hipoteze. Ali na kraju, samo žrtva
može ustanoviti što je izgubila kroz dinamiku ovakvog odnosa. A ovo Predgovor autora
je često mnogo češće nego materijalna korist. Sve upućuje na to da su
psihopate – žderači duša ili psihofagi. Prije nego što stavim u ruke cijenjenog čitaoca dijelo na kojem sam
U proteklih nekoliko godina mnogi psiholozi i psihijatri, te razni drugi uglavnom radio u sitne sate pred odlazak da teško zaradim koricu
zaposleni na području mentalnog zdravlja, počinju sve više pridavati kruha, moram se ispričati za određene nedostake koji su nastali usljed
važnost ovim problemima kako bi objasnili stanje u kojem se trenutno nepredviđenih okolnosti.
nalazi naš svijet, te mogućnost da postoji bitna razlika u mentalnoj Ovi nedostatci moraju biti ispravljeni u to nema sumnje, međutim,
strukturi individua kao što su G.W. Bush i tzv. Neokonzervativci i najvažnije je da informacije na kojima je bazirana ova knjiga što prije
ostatka populacije. ugledaju svijetlost dana.
Knjiga Dr. Stout-ove, do tančina opisuje kako ovakve osobe nemaju Zbog tih nedostataka čitaocu dugujem objašnjenje i moram opisati pod
karakteristike osoba koje obično poznajete. kakvim je okolnostima ovaj rad obavljan. Ovo je u stvari treći rukopis
U svakom slučaju, čak i bez ovog njenog rada, u vrijeme dok smo koji sam uradio o istoj temi. Prvi sam bacio u kotao centralnog grijanja,
proučavali ovu materiju, postalo nam je sasvim jasno da se sa ovim upozoren na vrijeme da će nakon samo nekoliko minuta usljediti
fenomenom susreo svatko u većoj ili manjoj mjeri u nekom trenutku pretres.
svog života. Također smo shvatili da psihološki profili koji su se pri tom Drugu kopiju poslao sam u Vatikan jednom crkvenom
iskristalizirali precizno opisuju individue koje traže pozicije vlasti, velikodostojniku preko američkog turiste i od tada nemam nikakvu
naručito u politici i ekonomiji. Ovo nije nova ideja ali zaista je nismo informaciju što se sa njom zbilo.
uzimali ozbiljno sve dok nismo uočili obrasce njihovog ispoljavanja i Ova duga povijest učinila je rad na trećoj kopiji još mukotrpnijim.
prepoznali ih u ponašanju brojnih povjesnih ličnosti a kasnije i kod Prijašnji paragrafi i već upotrebljene fraze uvjek proganjanju um piščev
G.W. Busha i članova njegove administracije. i čine planiranje koncepta nove knjige jos težim.
Trenutne statistike kazuju da je u svijetu znatno više psihološki Dva prijašnja manuskripta bila su pisana prilično zakukuljenim
bolesnih osoba, nego zdravih. Ukoliko uzmete prosječni uzorak osoba jezikom namjenjenom specijalistima sa određenim obrazovanjem,
u bilo kojem životnom segmentu, nije teško uočiti da znatan broj ljudi naručito na polju psihopatologije.
ispoljava patološke simptome u većoj ili manjoj mjeri. Tako ni politika Nepovratni gubitak prijašnjih verzija znači i gubitak velikog broja
nije izuzetak. Međutim, ova činjenica je užasna zbog toga što patologija statističkih podataka i fakata koji bi bili dragocjeni za svakog
kod ljudi koji su na vlasti može imati katastrofalne posljedice za sve specijalistu iz ovog polja psihologije.
ljude kojima vladaju. Uz to je izgubljeno i nekoliko analiza pojedinačnih slučajeva.
I tako smo se odlučili pozabaviti ovim fenomenom i objaviti rezultate Sadašnja verzija sadrži jedino statističke podatke koji su memorizirani
na internetu. Kada je material objavljen, počela su pristizati pisma usljed čestog ponavljanja ili one koji su mogli biti rekonstruirani sa
čitalaca zahvalnih što smo im pomogli da razumiju što se u stvari zadovoljavajućom preciznošću.
događa u svijetu koji izgleda kao da je potpuno poludio. Nama se Također su dodati oni podaci koje sam smatrao neophodnim za
odmah učinilo da ovo ima epidemijske razmjene i u određenom smislu prezentaciju teme čitaocima sa solidnim generalnim obrazovanjem,
– bili smo u pravu. naručito onima iz političkih nauka i političarima.
Ukoliko osoba sa vrlo infektivnom bolesti preko posla dolazi u kontakt Gajim nadu da će ovaj rad doseći širu publiku i poslužiti kao baza za
sa velikim brojem ljudi, doći će do epidemije. Na isti način, ukoliko je razumijevanje savremenog svijeta i njegove povijesti. Da će poslužiti
osoba na poziciji političke vlasti psihopata, on ili ona će izazvati čitaocu za bolje razumijevanje sebe, svojih susjeda, drugih
epidemiju kod ljudi koji suštinski nisu psihopate. naroda…moram napomenuti da je moj rad baziran na rezultatima
Ovakve naše ideje nenadano su dobile potvrdu iz izvora o kojem nismo istraživanja mnogih autora od kojih su mi neki bili osobno nepoznati.
ni slutili. Od autora knjige koja je pred vama, Andrew-a Lobaczewskog, Način na koji je knjiga komponirana onemogućuje pojedinačno
dobili smo sljedeći email; Poštovana Gospodo, izražavanje zahvalnosti .
preko mog kompjutora došao sam do vašeg Istraživačkog Projekta o Moj rad se odvijao u Poljskoj, daleko od aktivnih političkih i kulturnih
Psihopatiji. centara. Tu sam obavio seriju detaljnih testova i observacija koje su
Moram vam reći da radite posao od neprocjenjive važnosti za kombinirane sa generalnim rezultatima brojnih drugih eksperimenata
budućnost svih nacija… s ciljem stvaranja jednog sveobuhvatnog djela koje bi nam pomoglo u
Ja sam prilično ostarjeo klinički psiholog . Prije 40 godina učestvovao razumijevanju makrosocijalnog fenomena koji nas okružuje.
sam u tajnom istraživanju prave prirode i psihopatologije makro- Ime osobe koja je trebala obaviti finalnu sintezu bilo je tajna, što je i
razumljivo za tadašnje uvjete. Povremeno bih dobio anonimne sažetke
13
rezultata istraživanja drugih istraživaća u Poljskoj i Mađarskoj. Neki Dodatna istraživanja u ovoj oblasti mogu doprinjeti novom
podaci su i objavljeni jer sami za sebe nisu bili sumnjivi i ove podatke razumijevanju problema koji muče čovječanstvo milenijumima.
možemo i dan danas pronaći. Ponerologija bi mogla poslužiti kao moderna naučna potpora već
Očekivana sinteza svih istraživanja na kraju se ipak nije dogodila. Svi postojećim moralnim naukama.
moji kontakti postali su nedostupni usljed čistki Post-Staljinovog doba. Tako bi ovaj rad mogao doprinjeti progresu ka univerzalnom miru.
Preostali naučni podaci u mojim rukama bili su nekompletni, pa ipak Upravo iz toga razloga sam odlučio pretipkati već izblijedjeli
od neprocjenjive vrijednosti. Trebalo mi je mnogo godina manuskript nakon gotovo 20 godina. Originalni rad prezentiran u New
usamljeničkog rada da bih pretočio ove fragmente u razumljivu York-u prije toliko godina, nije pretrpio znatnije izmjene. Dakle, on
cijelinu, popunjavajući rupe svojim vlastitim eksperimentima i može ostati kao svjedočanstvo opasnog rada nekolicine prvoklasnih
istraživanjima. naučnika i mene, obavljan u mračnim i tragičnim vremenima, pod
Moje istraživanje suštinske psihopatije i njene uloge u makrosocijalnim teškim uvjetima a pri tom i dalje dobar naučni rad.
fenomenima rađeno je paralelno ili kratko nakon istraživanja drugih. Moja je želja da se ovaj rad nađe u rukama onih koji su spremni nositi
Njihovi zaključci došli su do mene naknadno i samo potvrdili moje ovakav teret i napredovati sa teorijskim istraživanjem ponerologije,
vlastite. Ono što je najosobnije u mom radu je generalni koncept za dodati detaljne podatke da bi zamjenili one koji su izgubljeni i
novu naučnu disciplinu pod nazivom – Ponerologija. Sintezu sam primjeniti sve u praksi za dobro, kako pojedinačnih, ljudi, tako i svih
uradio kako sam najbolje znao. nacija.
Kao autor finalnog djela izražavam duboku zahvalnost svima koji su Dugujem veliku zahvalnost gđi Lauri Knigh-Jadzyk i prof. Arkadius
inicirali istraživanje, te ga sprovodili unatoč riziku za svoje karijere, Jadczyk-u, te njihovim prijateljima za srčanu podršku i razumijevanje,
zdravlje i živote. Želio bih odati poštovanje svima onima koji su platili te njihov rad uložen u izdavanje ove knjige.
za ovo istraživanje svojim životima.
Nadam se da će ovaj rad ponuditi barem malu kompenzaciju za njihovu Andrew M. Lobaczewski ~ Rzeszow - Poljska, Decembar 2005
žrtvu gdje god da se oni danas nalaze. UVOD
New York, August 1984 Zamolio bih čitaoca da zamisli veliku dvoranu u staroj gotičkoj zgradi
univerziteta.
Predgovor Izdanju Red Pill Press-a U toku naših studija puno puta smo tamo slušali predavanja vrsnih
Prošlo je dvadeset godina otkad sam napisao ovu knjigu. U filozofa i naučnika.
međuvremenu sam postao starac. Jednog dana, zahvaljujući Ovoga puta tamo su nas uputili pod prinudom, godinu dana prije
kompjutoru došao sam u kontakt sa naučnicima iz Quantum Future diplomskog da bi smo slušali predavanja indoktrinacije koja su
Grupe koji su me uvjerili da su okolnosti sazrele za to da moja knjiga odnedavno uvedena.
ugleda svijetlost dana i posluži čovječanstvu. I tako je knjiga Za katedrom se pojavio netko koga nitko nikada prije nije vidio,
odštampana. informirajući nas da će on odsada biti profesor.
Posljednjih dvadeset godina bilo je prepuno raznovrsnih političkih Bio je prilično elokventan ali u njegovom govoru nije bilo ničeg
događanja. Naš svijet se promijenio iz korijena djelovanjem fenomena naučničkog. Nije postojala nikakva razlika između naučnih i običnih
opisanih u mojoj knjizi. Nivo znanja se dramatično povećao koncepta a granične ideje i zamisli tretirao je kao mudrosti u koje ne
zahvaljujući naporima dobronamjernih ljudi. Unatoč tome naš svijet je treba sumnjati. Svakog tjedna, po devedeset minuta obasipao nas je
daleko od iscjeljenja a ostaci teške bolesti su i dalje aktivni. Bolest se naivnom i tendencioznom paralogikom i patološkim viđenjem
ponovno pojavila, ovaj put vezana za drukčiju ideologiju. Zakoni realnosti.
geneze zla i dalje odražavaju posljedice na milione ljudi. Političkim Prema nama se odnosio sa prezirom i slabo prikrivenom mržnjom.
fenomenima koji ugrožavaju mir suprotstavljaju se vojna djelovanja. U Buduci da je svaki pokušaj ismijavanja mogao imati vrlo ozbiljne
manjim slučajevima ovakve pojave su osuđene i suzbijane od strane posljedice, morali smo ga slušati s pažnjom i ozbiljnošću.
moralne nauke. Međutim, ukoliko se problemu ne pristupi uz Uskoro su se pojavile glasine o podrijetlu ove osobe. Došao je iz
aplikaciju objektivnog znanja o samoj prirodi zla, svi učinjeni napori i krakovskog predgrađa, završio je srednju školu, međutim, nitko nije
oni koji se čine, postaju beznačajni, pa čak i opasni. Ovo iz prostog znao da li je maturirao ili ne.
razloga što ovakvi napori ne uzimaju u obzir poznati medicinski kredo U svakom slučaju, ovo je bio prvi put da je on kročio kroz
– ‘Ignota nulla curatio morbid.’ (Nemoj ni pokušavati da liječiš ono što univerzitetsku kapiju, i to ni manje ni više, nego kao profesor.
ne razumiješ). Između sebe smo se došaptavali – “Ne možeš nikoga ubijediti ni u što,
Pad komunizma došao je uz veliku cijenu, sve one nacije koje sada na ovakav način.”
misle da su slobodne, uskoro će ustanoviti da i dalje plaćaju. “Ovo je u stvari propaganda protiv njih samih!“
Vjerovatno ćete se upitati: zašto ovaj rad eminentnih istraživača na Međutim, nakon dugotrajne psihičke torture, dugo je vremena trebalo
prevenciji širenja bolesti makrosocijalnog zla, dosad nije imao nikakve da bilo tko smogne snage i da progovori.
koristi. Počeli smo sami sebe analizirati, pošto je bilo sasvim očevidno da je
To je duga priča. nešto čudno preuzelo kontrolu nad našim umom i da smo počeli gubiti
Ja sam bio proglašen za praktikanta “opasne” nauke u Austriji od strane bitne vrijednosti.
“prijateljski nastrojenog” liječnika za kojeg se kasnije ispostavilo da je Svijet psihološke realnosti i moralnih vrijednosti izgledao je dalek i
agent komunističke tajne službe. obavijen hladnom maglom. Naša osjećanja ljudskosti i solidarnosti
Svi kanali i mreže u New York-u bili su mobilizirani s ciljem izgubila su svoje značenje a isto se dogodilo sa našim patriotizmom i
onemogućavanja da se informacije koje ova knjiga sadrži učine prethodno usvojenim kriterijumima.
dostupnim javnosti. Ovo je bilo strašno saznanje - opresivni sistem koji I onda bi se međusobno pitali – “Je li se i tebi događa isto?” Svako od
sam izbjegao bio je jednako prisutan u Sjedinjenim Državama, ali puno nas je na vlastiti način doživio ovu brigu za svoju osobnost i budućnost.
bolje prikriven. Neki su na ova pitanja odgovorili tišinom. Ispostavilo se da će dubina
Bilo je krajnje demoralizirajuće promatrati sistem sačinjen od svjesnih ovih iskustava biti različita za svakog od nas.
i nesvjesnih pijuna. Gledati ljude koji su vjerovali svojim razumnim I tako smo se pitali, kako se zaštititi od posljedica ovakve
“prijateljima” – ne znajući da se radi o komunističkim agentima. Takvi “indoktrinacije“. Teresa D. je bila prva koja je nešto predložila: “Ajmo
ljudi su djelovali protiv mene s jakim patriotskim nabojem. Kao provesti vikend u planini!“ I upalilo je.
rezultat svega toga, morao sam prihvatiti fizički posao u dobu kada sam Ugodno društvo, malo šale, umor, dobar san i naše ljudske ličnosti su
bio spreman za penziju jer nije bilo drugog načina da preživim. se vrtatile ali ipak sa određenom zadrškom. Ispostavilo se da vrijeme
Moje zdravlje to nije moglo izdržati i dvije godine su bile izgubljene. također stvara određenu vrstu psihološkog imuniteta, međutim ne kod
Također mi je postalo jasno da ja nisam bio prvi koji je donio ovo znanje svakog. Analiziranje psihopatskih karakteristika “profesorove“ ličnosti
u Ameriku, zapravo bio sam treći, a moji prethodnici doživjeli su istu ispostavilo se kao jako dobar način za zaštitu naše osobne mentalne
sudbinu. higijene.
Unatoč svim ovim prilikama, istrajao sam i moja knjiga je konačno Mislim da nije teško zamisliti našu zabrinutost, razočarenje i
zavrsena 1984, te pažljivo prevedena na engleski jezik. Oni koji su je iznenađenje, kada su neki od naših kolega koje smo znali tako dobro,
pročitali, ocijenili su je kao “jako informativnu” ali ona nikada nije odjednom počeli mijenjati svoje poglede na svijet a njihovi načini
objavljena. Za urednike specijalizirane za psihologiju bila je “previše razmišljanja počeli nas podsjećati na “profesorovo“ blebetanje.
ispolitizirana”, dok je za političke urednike sadržavala isuviše Njihova dotad prijateljska osjećanja postala su primjetno hladnija, iako
psihologije i psihopatologije. Na kraju, postalo jer sasvim očevidno da nisu postala sasvim neprijateljska. Dobronamjerni i kritički argumenti
knjiga nije prošla nevidljivu “inspekciju”. nisu do njih dopirali. Odavali su dojam kao da su inicirani u neko tajno
Vrijeme političkog značaja ove knjige nije prošlo, njena naučna znanje, mi smo bili sada njihove bivše kolege koje još uvijek vjeruju u
esencija ostaje premanentno vrijedna i inspirativna. U vremenima koja ono što su ih nekakvi “stari prevaziđeni profesori“ učili. Uskoro smo
dolaze, ona može poslužiti dobroj svrsi, ukoliko je primjenjena na postali oprezni s onim što bismo im saopćavali. I uskoro su ove naše
odgovarajući način i proširena. kolege prišle Partiji.
14
Tko su oni bili, iz koje socijalne grupe su došli i kakva vrsta studenata, Nadam se da će mi čitaoc oprostiti što se vraćam u svoju mladost ali to
odnosno, ljudi? Kako to da su se tako promijenili za manje od godinu će nas direktno odvesti do naše teme. Moj ujak, vrlo usamljen čovjek s
dana? Kako to da ni ja, ni većina mojih kolega nismo podlegli ovom vremena na vrijeme posjećivao bi našu kuću. Preživjeo je Sovjetsku
fenomenu i procesu? Mnoga od ovih pitanja vrzmala su nam se po glavi revoluciju u dubinama Rusije gdje ga je deportirala Carska Policija.
tih dana. I upravo tada, iz ovih pitanja, opservacija i stavova, rodila se Godinu dana mu je bilo potrebno da se vrati u Poljsku iz Sibira. Kad
ideja da bi se ovaj fenomen mogao objektivno studirati i razumjeti, god bi na tom svom putu susreo grupu naoružanih ljudi, nastojao je na
ideja čijeg ćemo značaja postati svjesni tek kasnije. brzinu ustanoviti kojoj ideologiji pripadaju i onda se vješto pretvarao
Mnogi od nas tek svršenih psihologa učestvovali su u ovim inicijalnim da joj i sam pripada. Da mu to nije polazilo za rukom, sasvim sigurno
opservacijama i razmišljanjima ali mnogi su se kasnije osuli suočeni s bi bio likvidiran kao simpatizer neprijatelja. Jedino rješenje je bilo imati
materijalnim i akademskim problemima. Na kraju nas je ostalo svega pištolj i pripadati grupi. I tako je putovao mjenjajući zastave kroz ratna
nekoliko a autor knjige koja je pred vama mogao bi se sada nazvati područja, onoliko koliko mu je bilo potrebno da dezertira i nastavi ka
posljednjim Mohikancem. zapadu i svojoj domovini koja je tek stekla slobodu.
Bilo je relativno lako ustanoviti porijeklo i situaciju ljudi koji su Kada je dospio do svog cilja, uspio je završiti svoje dugo-prekinute
podlegli opisanom procesu koji sam ja tada nazvao studije prava, postati uvažena osoba i dobio je odgovornu poziciju.
“transpersonifikacija“. Dolazili su iz svih socijalnih grupa uključujući Međutim, nikad mu nije pošlo za rukom da se oslobodi svojih užasnih
aristokratske i žestoko religiozne familije i izazvali su raskol u našoj uspomena. Žene su bivale prestravljene njegovim pričama o crnim
studentskoj solidarnosti u omjeru od nekih 6%. Preostala većina je danima prošlosti i smatrale su da nema nikakvog smisla donositi
nastavila patiti od različitih stupnjeva personalne dezintegracije što je potomke u svijet nesigurne budućnosti. I tako, nikada nije zasnovao
dovelo do još većeg izraza individualne potrage za vrijednostima familiju. Vjerovatno ne bi ni bio u stanju odnositi se prema svojim
potrebnim da bi smo se ponovno pronašli. Rezultati su bili različiti i najbližima na odgovarajući način.
ponekad kreativni. Često se prisjećao prošlosti pričajući nam priče o svojim iskustvima a
Već tada tada nismo imali nikakvih sumnji o patološkoj prirodi ovog naše djetinje mašte nisu bile u stanju nositi se sa takvim stvarima.
procesa Poput noćne more, strah bi potresao naša bića i pitali bi se; zašto su
„transpersonifikacije“ koja je bila slična ali ne i identična u svim ljudi izgubili svu svoju humanost, koji je uzrok svemu tome? Na neki
njegovim slučajevima. Trajanje navedenog fenomena bilo je različito, način, ovo je bilo predskazanje koje se urezalo u naše mlade umove i
neki od ljudi njime zahvaćeni, kasnije su postali fanatici. Neki su se koje se obistinilo u budućnosti.
zahvaljujući različitim okolnostima izvukli iz cijelog procesa i obnovili
svoje normalne veze sa društvom. Oni su bili nadomješteni, jedina Ukoliko bismo napravili kolekciju svih knjiga koje se bave užasima rata,
konstantna vrijednost u novom političkom establišmentu bio je okrutnostima revolucija i krvavih dijela političkih lidera i njihovih
magični broj od 6%. sistema, većina čitalaca bi izbjegavala jednu takvu biblioteku.
Pokušali smo ocijeniti talentiranost onih kolega koji su podlegli ovom Dokumentirana djela o njemačkoj eksterminaciji židovske nacije
procesu transformacije ličnosti i došli smo do zaključka da je u obezbjeđuju približne statističke podatke o organiziranom naporu da
prosjeku nadarenost ovih kolega bila nešto niža od prosjeka studentske se uništi ljudski život i daju konkretnu bazu za ustanovljavanje prirode
populacije. Bilo je očigledno da je njihova slabija otpornost zla.
najvjerovatnije bila uzrokovana drugim bio-psihološkim Autobiografija Rudolfa Hoess-a, komandanta logora u Aushwitz-u i
karakteristikama koje su najvjerovatnije bile kvalitativno heterogene. Brzezinki je klasični primjer kako inteligentna psihopatična individua
Ustanovio sam da moram istraživati discipline koje graniče sa operirana od ljudskih emocija, misli i razmišlja.
psihologijom i psihopatologijom kako bih mogao naći odgovore na Naručito knjige Tama u podne, iz predratnog sovjetskog života, od
pitanja koja su proizašla iz naših observacija. Zanemarenost ovih Arthur Koestler-a, Dim iznad Brzezinke, – osobni memoari Severine
oblasti od strane naučnih krugova predstavljala je znatnu prepreku. U Szmaglewske iz logora za žene, Drugi Svijet - sovjetske memorije od
isto vrijme, ispostavilo se da je netko-vođen specifičnim saznanjima Gustava Herling – Grudžinskog, te Solženjicinova djela ispunjena
uklonio iz biblioteka sve što se moglo naći u vezi sa ovom temom, ljudskom patnjom.
knjige su bile indeksirane ali ne i fizički prisutne na policama. Kolekcija bi također uključila djela iz historijske filozofije koja se bave
Kada iz sadašnje perspektive analiziram ove pojave, mogli bismo reći socijalnim i moralnim aspektima geneze zla a koja, također,
da je upotrebljavaju polu-misteriozne zakone historije kako bi djelomično
„profesor“, u stvari, postavio mamac pred nas, vođen specifičnim opravdale krvava rješenja.
psihološkim znanjem. Znao je da će upecati prijemčive individue i znao Bilo kako bilo, budni čitalac bi bio u stanju primjetiti određenu
je na koji način to postići ali ga je ograničen broj ulovljenih individua evoluciju u stavovima autora, od drevnih odobravanja primitivnih
razočarao. Proces transpersonifikacije je obično bio moguć samo kada oblika porobljavanja i istrebljivanja pobjeđenih, do današnjih
je u instiktivnom substratu individue postojao određeni deficit. U moralizirajućih osuda ovakvih oblika ponašanja.
manjoj mjeri ovaj proces je funkcionirao i kod osoba sa drugim Unatoč svemu ovome u ovakvoj kolekciji vidljivo bi nedostajalo jedno
nedostatcima . U ovim slučajevima, ova promjena je bila djelom jedino dijelo koje daje odgovarajuće objašnjenje uzroka i procesa kod
privremena, budući da se uglavnom radilo o rezultatu psihopatološke kojih se događaju ovakve povijesne drame, kako i zašto ljudske slabosti
indukcije. i ambicije degeneriraju u krvožedne drame.
Ovo znanje o prijemčivosti pojedinih individua i na koji način ih Čitajuci ovu knjigu, čitalac će shvatiti da je pisanje ovakvog dijela bilo
obraditi bit će oruđe za osvajanje svijeta dok god ostane tajno i naučno nemoguće sve do skora.
dostupno takvim “profesorima”. Stara pitanja bi ostala neodgovorena - što je učinilo da se ovako nešto
Ukoliko se ova nauka vješto popularizira, pomoći će nacijama da desi? Da li svatko nosi u sebi sjeme zločina ili samo neki od nas? Koliko
razviju imunitet. Ali nitko od nas toga tada nije bio svjestan. god psihološki istinite, knjige gore navedenih autora koje nude
Ipak, moramo priznati da nam je “profesor” pomogao da razumijemo literarne opise ovih pojava ne mogu odgovoriti na ova pitanja, niti
prirodu tog fenomena sveobuhvatnije nego što bi to uspio neki drugi mogu do kraja objasniti podrijetlo zla. Te je tako nemoguće ustanoviti
istraživač, služeći se manje direktnim metodama. efektivne principe za suprotstavljanje zlu. Ni najbolji literarni opis
bolesti ne može omogućiti razumijevanje njene esencijalne etiologije i
U mladosti sam čitao knjigu o prirodnjaku koji je istraživao divljinu tako obezbjediti principe liječenja. Na isti način, takvi opisi povijesnih
Amazonije. U jednom trenutku mala životinja pala je sa drveta na tragedija ne mogu dati efektivne mjere za suprotstavljanje genezi,
njegov potiljak, zarivši kandže u njegovu kožu, pokušavajući mu sisati postojanju i širenju zla.
krv. Biolog je pažljivo uklonio životinju i nastavio je proučavati bez Upotrebom prirodnog jezika (opaska autora; obične riječi iz
ljutnje, znajući da se životinja hrani na jedini način koji joj je poznat. svakodnevnog života koje imaju različita značenja, generalno benigna
Ova pričica bila je uporno prisutna u mojoj svijesti tokom onih teških i bez specifičnog naučnog značenja) za opis psiholoških, socijalnih i
vremena kada nam je vampir skočio za vrat, sišući krv nesretnoj naciji. moralnih koncepata, u stvari, dobijamo umjetno razumijevanje koje
Podražavao sam stav tog prirodnjaka, dok sam pokušavao ustanoviti vodi ka nagovještaju bespomoćnosti. Naš prirodni sistem
prirodu tog makrosocijalnog fenomena, unatoč svim neprijateljstvima, konceptiranja i zamišljanja nije opremljen sa potrebnim faktualnim
trudeći se da održim intelektualnu distance i mentalnu higijenu sadržajem koji bi dozvolio razumijevanje kvaliteta faktora (naručito
suočavajući se sa užasima koje bi inače bilo nemoguće kontemplirati. psiholoških) koji su bili aktivni za vrijeme rađanja i tijekom takvih
Ovakav stav doprinosi osjećaju sigurnosti i ukazuje na to da je moguće nehumano okrutnih vremena.
pronaći određeno kreativno rješenje. Ovo zahtjeva strogu kontrolu Ipak moramo istaći da su autori takvih literarnih opisa i osjetili da je
prirodnih, moralnih refleksa koji obično izazivaju gađenje kao i drugih njihov jezik nedovoljan i pokušali svoje riječi opskrbiti određenim
bolnih emocija koje ovaj fenomen može izazvati u bilo kojoj normalnoj stupnjem preciznosti, gotovo kao da su predvidjeli da će netko jednog
osobi, kada je liši radosti života i osobne slobode, te uništi kako njenu dana u budućnosti koristiti njihova dijela da objasni ono što ne može
budućnost, tako i budućnost njene nacije. biti objašnjeno ni najboljim literarnim jezikom. Da ovi pisci nisu bili
Naučnička radoznalost postaje lojalni saveznik u takvim vremenima.
15
tako precizni i deskriptivni bilo bi mi nemoguće koristiti njihova djela Moralno zlo i psihobiološko zlo su, u stvari, povezani preko velikog
u mom naučnom istraživanju. broja uzročnih odnosa i međusobnih uitjecaja u tolikoj mjeri da ih
Generalno, većina ljudi je užasnuta takvom literaturom, posebice u možemo razlučiti jedino sažimanjem. Međutim, sposobnost da ih
hedonističkim društvima, ljudi imaju tendenciju da bježe u neznanje i razlučimo kvalitativno može nam pomoći da izbjegnemo
naivne doktrine. Neki ljudi čak osjećaju prezir prema ljudima koji pate. moralizirajuće interpretacije patoloških faktora, što je jedna greška
Čitaoc, dakle, ovdje neće pronaći krvave opise kriminalnog ponašanja kojoj smo svi skloni.
i ljudske patnje. Nema nikakvog smisla reproducirati material onih koji To je greška koja truje ljudski um kad god su društveni i moralni
su vidjeli i propatili više od mene a čiji je literalni talenat veći nego moj. problemi u pitanju.
Uključivanje takvih opisa u ovaj rad bi bilo suprotno njegovoj svrhi. Ne Ponerogeneza na makrosocijalnom nivou ili Zlo velikih razmijera -
samo da bi to fokusiralo pažnju na određene pojave, na račun drugih, najvažnija tema ove knjige, izgleda da podliježe istim zakonima prirode
nego bi također odvuklo pažnju od prave suštine problema a to su kojima podliježu individue ili manje grupe. Ono što je uvijek prisutno
doslovno - generalni zakoni o porijeklu zla. kod ovog fenomena je uloga individua sa različitim psihološkim
Da bi smo sagledali behavioralne mehanizme geneze zla neophodno je defektima, obično klinički niskog nivoa.
da razvijemo hladni pristup kakav koristimo i u drugim prirodnim Makrosocijalni fenomen koji ćemo nazvati “Patokracija” ima za
znanostima. Glavni cilj trebao bi nam biti sagledavanje procesa karakteristiku određenu nasljednu anomaliju, koju smo identificirali
ponerogeneze, gdje nas oni mogu odvesti i kakvu nam prijetnju mogu kao “esencijalnu (ili suštinsku) psihopatiju” a koja je uzročno i
predstavljati u budućnosti. katalitički neophodna za genezu i održavanje zla velikih razmjera.
Ova knjiga nastojat će da čitaoca odvede u svijet koji je daleko od svih Naš prirodni ljudski pogled je ništa drugo do prepreka za naše
njegovih uobičajenih koncepta kao i njegove mašte. Drugim riječima, razumijevanje takvih problema. Dakle, kao što je već rečeno, da bismo
svega onog na čemu je zasnovao svoj pogled na svijet od djetinjstva, u odstranili ovu prepreku, moramo se upoznati sa psihopatološkim
sasvim egotističnom maniru, zbog toga što su njegovi roditelji, okolina, fenomenima. Jedino tako ćemo biti u stanju prihvatiti istinu o prirodi
odnosno, društvo zemlje u kojoj živi, upotrebljavali te iste koncepte. zla bez refleksnih protesta od strane našeg prirodnog egotizma.
Dakle, neophodno je čitaocu predočiti odgovarajuće faktualne Specijalisti koji su već upoznati sa psihopatologijom, biće u nešto boljoj
koncepte koji su doveli do najnovijih naučnih pogleda. Samo na ovaj poziciji. Međutim, i oni će uočiti neke razlike u interpretaciji poznatih
način postat će mu jasno što je iracionalno u njegovim svakodnevnim fenomena a koje su rezultat neuobičajenih okolnosti pod kojima je ovo
konceptima i sistemu vjerovanja. istraživanje sprovođeno ali možda i više zbog jednog intenzivnijeg
Ovo putovanje u drugu realnost nije neki psihološki eksperiment sa pristupa koji je prijeko potreban za ovu problematiku. Što znači da će
čitateljevim umom iz puke želje da se ukaže na slabe točke u njegovim i oni ovdje pronaći određene teorijske vrijednosti korisne za
pogledima na svijet koji ga okružuje. Prije svega, ovo putovanje je jedna psihopatologiju.
hitna potreba, zahvaljujući trenutnim problemima koji su prisutni u Također bih naglasio da znatne moralne, intelektualne i praktične
našem svijetu a koje možemo ignorirati isključivo na svoju štetu. vrijednosti mogu biti dobijene kroz razumijevanje ponerogeničkog
Dakle, najprije moramo shvatiti da ne možemo niti zamisliti da procesa. Naše uobičajeno dugotrajno naslijeđe etičkih pitanja nije ovim
razlučimo put koji vodi ka nuklearnoj katastrofi od puta koji vodi ka uništeno već je samo pojačano jer moderni znanstveni metodi samo
kreativnoj posvećenosti, ukoliko se ne udaljimo od našeg prirodnog potvrđuju osnovne vrijednosti moralnih učenja. Naravno, ponerologija
egotizma i usvojenih koncepata. Samo tada ćemo moći razumjeti da diktira korekciju mnogih detalja.
nam je naš put nametnut od strane moćnih sila protiv kojih naša Razumijevanje prirode makrosocijalnih patoloških fenomena
nostalgija za duševnim, ljudskim vrijednostima nije baš jako moćno dozvoljava nam da pronađemo jedan zdrav pristup kojim bismo se s
oružje. Moramo se odovojiti od našeg svakodnevnog, iluzornog načina njima nosili, odnosno zaštitili naš um od trovanja njihovim produktima
razmišljanja za naše vlastito dobro, kao i dobro naših najmilijih. i propagandom.
Društvene znanosti su već elaborirale konvencionalni jezik za Poenta je da ovu ogromnu i zaraznu rak-ranu ljudskog društva
posredovanje između pogleda običnog čovjeka i potpuno objektivnog možemo pobijediti samo ukoliko razumijemo njenu srž i etiološki
naturalističkog pogleda. Ovo je korisno za naučnike u smislu uzrok.
komunikacije i suradnje ali i dalje nije konceptualna struktura koja Ovo bi eliminiralo glavni mehanizam za opstanak koji ovaj fenomen
može u cjelini sagledati biološke, psihološke i patološke premise o ima – njegovu misterioznost.
kojima se govori u drugom i četvrtom poglavlju knjige. U društvenim Ignota nulla curatio morbi. (Ne pokušavaj liječiti ono što ne razumiješ).
znanostima ova konvencionalna terminologija eliminira kritičke Razumjevanje ovog problema koje naša studija nudi, dovešće do
standarde i u stvari, stavlja etiku “na led”; u političkim naukama ona logičkog zaključka da mjere kojima se ovaj naš svijet može izliječiti i
dovodi do jedne neodgovarajuće procjene faktora koji opisuju srž reorganizirati su sasvim drukčije od onih koje su dosad korištene za
političkih situacija u kojima je zlo na djelu. rješavanje internacionalnih konflikata.
Ovaj jezik društvenih znanosti učinio nas je prilično nemoćnim i Rješenje za ovakve probleme bi trebalo funkcionirati poput antibiotika
takoreći “nasukanim” u naučnom pristupu ovom nehumanom ili još bolje kao odogovarajuća psihoterapija a nikako kao rješenja koja
historijskom fenomenu koji je progutao našu naciju. Na kraju, nisam se obično nude a koja uključuju oružje i nuklearne projektile. Cilj je
imao izbora nego da se usredsredim na objektivne biološke, psihološke izlječenje društva a ne njegovo uništenje.
i psihopatološke termine kako bih usmjerio pažnju na pravu prirodu Ovdje možemo povući paralelu sa arhaičnim načinima liječenja kod
fenomena, samu srž ovog problema. kojih je pacijent bio podvrgnut iskrvarenju – nekad i do smrti, u
Način opisivanja svakako je diktiran ne samo prirodom fenomena koji suprotnosti sa modernim metodima ojačavanja pacijenta da bismo
proučavamo, nego i potrebama čitatelja, naručito onih kojima je postigli izliječenje.
psihopatologija strana. To znači da prvo moramo čitatelja upoznati sa U vezi sa fenomenima ponerogeničke prirode, obično znanje može
podacima i konceptima neophodnim za daljnje razumijevanje započeti izlječenje ljudi na individualnom nivou i pomoći njihovim
psiholoških i moralno patoloških pojava. Tako ćemo početi sa ljudskim umovima da povrate harmoniju. Pri kraju knjige razmatrat ćemo kako
osobnim pitanjima, formuliranim na takav način da se preklapaju sa koristiti ovo znanje da bismo došli do ispravnih političkih odluka, te
iskustvima psihologa praktikanta. A onda ćemo se usredsrediti na na kako ga primjeniti kao jednu cjelishodnu terapiju našeg svijeta.
izabrana pitanja iz društvene psihologije. U poglavlju “ponerologije”
objasnit ćemo kako se zlo rađa na svakom socijalnom nivou, OSNOVNI KONCEPTI
naglašavajući ulogu nekih psihopatoloških fenomena u procesu
ponerologije. Ovo će nam pomoći u tranziciji od prirodnog jezika ka Naša evropska civilizacija nastala je zahvaljujući čudnoj kombinaciji
objektivnom jeziku prirodne, psihološke i statističke znanosti, do onog tri, u osnovi heterogene komponente – Grčka Filozofija, Rimska
nivoa koji nam je potreban. imperijalna i legalna civilizacija, te Krišćanstvo. Tako je rođeno
Nadamo se da čitaocu neće biti odbojno razmatranje ovih predmeta kognitivno/spiritualno nasljeđe u svojoj suštini uvjek zamagljeno kad
pomoću kliničkih termina. god jezik koncepta - jako vezan za materiju i zakon, nije u stanju da
Prema mom mišljenju, Ponerologija se nameće kao nova naučna grana, razumije aspekte psihološkog i spiritualnog života.
rađajući se iz povijesne potrebe, te najnovijih dostignuća iz medicine i Ovakvo stanje stvari imalo je negativne reperkusije na našu sposobnost
psihologije. U svjetlu objektivnog naturalističkog jezika, ona proučava da razumijemo realnost, naročito onu realnost koja se odnosi na
uzročne komponente i procese geneze zla, bez obzira na njegov humanost i društvo.
društveni domet. Evropljani su tako postali nevoljni proučavati realnost (podređujući
Pokušat ćemo analizirati ove ponerogeničke procese koji uzrokuju intelekt činjenicama) i
ljudske nepravde, naoružani odgovarajućim znanjem, naručito iz uglavnom pokazuju tendenciju da prirodu podređuju svojim
oblasti psihopatologije. Kod ovakve analize ili studije, uvijek iznova, subjektivnim idejnim matricama koje su eksterne i ne sasvim
čitaoc će primjetiti da baratamo sa posljedicama patoloških faktora čiji dosljedne. Tek u skorije vrijeme, zahvaljujući dostignućima u naukama
su nosioci ljudi koji pokazuju ovaj ili onaj stupanj različitih psiholoških koje proučavaju činjenice na osnovu njihove prirode a također uz
devijacija ili defekata.
16
pomoć percepcija iz filozofskog naslijeđa drugih kultura, u stanju smo Zapadna civilizacija je tako od početka osakaćena ozbiljnim
osloboditi naš svijet od uvriježenih koncepta. nedostatkom u oblasti koja je možda najvažnija za zaštitu društva od
Prilično je zanimljivo promatrati kako se staro-grčka kultura razvila u različitih vrsta zla. Takva civilizacija razvila je formulacije u oblasti
potpunoj autonomnosti. Čak i u to doba civilizacije su se teško mogle prava, bilo nacionalnog, bilo građanskog, odgovarajuće nerealnim i
razvijati bez upliva prijašnjih kultura. Međutim, čini se da je grčka pojednostavljenim bićima. Takve formulacije daju malo važnosti svim
kultura ostala relativno izolirana – kulturološki govoreći. Razlog komponentama ljudske ličnosti i velikim psihološkim razlikama koje
ovome vjerovatno leži u činjenici da je postojalo doba propadanja ili postoje u okviru vrste homo sapiensa. Tijekom mnogih stoljeća nije ni
ono što arheolozi nazivaju “mračno doba,” između 1200. i 800. godine postojalo razumijevanje o određenim psihološkim anomalijama koje se
p.n.e. Drugi razlog koji se navodi je agresivnost Ahejskih plemena. mogu uočiti kod određenih individua. Čak ni onda, kada su te
Kod starih Grka, bogata mitološka imaginacija razvila se u direktnom anomalije uvijek iznova izazivale katastrofe.
kontaktu sa prirodom te iskustvima života i rata. Ova mitologija Takva civilizacija je bila nedovoljno otporna prema zlu koje potječe iz
iznjedrila je literarnu tradiciju a kasnije i filozofske refleksije koje su sfera nepristupačnih ljudskoj svijesti i koje zloupotrebljava ovaj veliki
nastojale generalizirati, uočiti osnovne komponente, te uspostaviti raskorak između formalne, odnosno, pravne misli sa jedne strane i
kriterije i vrijednosti. Grčko nasljeđe je fascinatno ne samo zbog psihološke realnosti sa druge.
bogatstva i individualnosti već nadasve zbog svoje primalne prirode. Zbog civilizacijskog nedostatka psihološke kognicije, hiperaktivne
Međutim, naša civilizacija bi svakako bolje prošla da su stari Grci u individue pokretane svojim internim sumnjama o tome da su različiti,
većoj mjeri iskoristili dostignuća drugih civilizacija. naći će plodno tlo u nedovoljno razvijenoj svijesti drugih ljudi. Takve
Stari Rim je opet bio isuviše praktičan da bi dublje zašao u grčke misli individue sanjaju o stjecanju vlasti nad svojom okolinom i društvom
koje je usvojio. U ovoj imperijalnoj civilizaciji osnovni praktični koje ih okružuje. Na žalost, u psihološki ignorantnom društvu ovi
prioriteti bili su administartivna i sudska dostignuća. Za Rimljane njihovi snovi često se i ostvaruju, postajući noćne more za druge ljude.
uloga filozofije bila je više didaktična, korisna za razvijanje misaonog PSIHOLOGIJA
procesa koji će kasnije biti upotrebljen za stvaranje administrativnih U 1870-tima dolazi do oluje. Započinje potraga za skrivenom istinom o
funkcija, te za sprovođenje političkih opcija. Grčki introspektivni uticaj ljudskoj prirodi i to kao svjetovni pokret baziran na biološkom i
je malo omekšao rimske običaje što je unaprijedilo rimsko carstvo. medicinskom progresu što znači da je kognicija ovog pokreta proizašla
Međutim, u svakoj imperijalnoj civilizaciji, kompleksni problemi iz sfere materijalnog. Od samog početka mnogi naučnici imali su viziju
ljudske prirode su suvišni faktori koji samo ometaju legalne regulative kako će ova nova nauka u budućnosti biti najvažnija za dobrobit
javnih i administrativnih funkcija. čovječanstva, za mir i red među ljudima, Međutim budući da je ovakav
Ovo je doprinjelo tendenciji da se razvije jedan koncept ljudske pristup odbacio sva prijašnja znanja kao pripadajuća duhovnim
osobnosti dovoljno pojednostavljen kako bi mogao služiti zakonu. sferama, on je od početka bio jednostran i nedovoljan. Stručnjaci poput
Rimski građani mogli postizati svoje osobne ciljeve i razvijati svoje Ivana pavlova, Karla G. Jung-a , a i drugi vrlo brzo su uočili
osobne stavove u okviru mreže ograničene sudbinom i legalnim jednostranost takvog pristupa i pokušavali su ovo ispraviti sintezom
principima. To je dovelo do individualne situacije bazirane na novog sistema sa odbačenim znanjima. Međutim, Pavlovu nije bilo ni
premisama koje imaju vrlo malo zajedničkog sa stvarnim psihološkim dozvoljeno da javnosti predoči svoje stavove.
karakteristikama. Spiritualni život ljudi bez prava na državljanstvo nije Psihologija je jedina znanost u kojoj onaj koji promatra i promatrani
bio podesan za dublje proučavanje. I tako je kognitivna psihologija tog pripadaju istoj vrsti .
doba ostala prilično jalova što je neminovno dovelo do moralne recesije Tako je vrlo lako moguće da se subjektivna greška potkrade prilikom
kako na individualnom, tako i na javnom nivou. procesa racionaliziranja i upotrebe mašte i individualnih običaja.
Kršćanstvo je imalo nešto jače veze sa drevnim kulturama Azijskog Greška tada obično sama sebe ugrize za rep u začaranom krugu što
kontinenta uključujući njihove filozofske i psihološke refleksije. Ovo je dovodi do daljnjih problema izazvanih nedostatkom odgovarajuće
naravno bio dinamički faktor koji je kršćanstvo učinio atraktivnijim, ali udaljenosti između promatrača i promatranog.
nije bio i najvažniji faktor. Neki su naučnici, poput behejvioralista npr. pokušavali izbjeći ovu
Primjećivanje i razumijevanje vjerskih transformacija u ljudima tog grešku po svaku cijenu. To su činili lišavanjem kognitivnih procesa u
doba dovelo je i do određene psihološke škole. Ovaj novi pogled na tolikoj mjeri da je malo toga na kraju ostajalo. Međutim, uspjeli su
odnose sa drugim ljudima, susjedima i sl. karakteriziran je proizvesti prilično unosnu disciplinu misli.
razumijevanjem, opraštanjem, ljubavlju i otvara vrata za psihološku Ovo je donjelo najveći napredak za osobe koje su patile od raznih
kogniciju koja je često podržavana karizmatičkim fenomenom. unutrašnjih anksioznosti a koje su u isto vrijeme nastojale srediti svoju
Promatrač tog vremena mogao bi očekivati od kršćanstva da razvije ličnost kroz samospoznaju i opće znanje. Ukoliko su ove anksioznosti
umjetnost ljudskog razumijevanja do znatno višeg nivoa, nego što su bile uzrokovane defektivnim odgojem, tada je svakako uslijedio
to učinile prijašnje kulture i religije i nadati se da će takvo znanje zaštiti napredak a ovo je dovelo i do važnih otkrića u ovoj oblasti. Međutim
buduće generacije od opasnosti špekulativne misli razvedene od kada je uzrok ležao u samoj ljudskoj prirodi, ovakvim pristupom se
istinske psihološke realnosti koja može biti shvaćena jedino kroz uspostavljala trajna tendencija deformacije razumijevanja psiholoških
duboko poštovanje za drugo ljudsko biće. fenomena.
Historija, na žalost, nije potvrdila ovakva očekivanja, simptomi U okviru psihologije, progres je na žalost prilično ograničen
propadanja senzitivnosti i psihološkog razumijevanja kao i tendencija individualnim vrijednostima i prirodom samih praktičara. Također je
imperije da nameće vanjske vrijednosti mogu se primjetiti već od 350. ovisan i o generalnoj društvenoj klimi. Kad god je društvo zasužnjeno
godine n.e. Tijekom kasnijih stoljeća kršćanstvo prolazi kroz daljnje i kada postoji jedna privilegirana klasa, psihologija je obično prva
propadanje zbog nedovoljnog psihološkog razumijevanja stvarnosti. nauka koja se nađe na udaru cenzure administrativnog tijela, koje mora
Detaljne studije o historijskim razlozima za supresiju razvoja ljudske imati posljednju riječ o tome što je naučna istina a što nije.
kognicije u našoj civilizaciji su prijeko potrebne. Na sreću, zahvaljujući radu vrsnih pojedinaca, naučne discipline
Najprije, kršćanstvo je usvojilo grčko naslijeđe filozofske misli i jezika. postoje i razvijaju se unatoč ovakvim poteškoćama. Mnogi istraživaći
Ovo mu je omogućilo da razvije vlastitu filozofiju ali primalni i popunjavaju rupe detaljnim podacima koji uvjek služe za korekciju
materijalistički obrasci ovakvog jezika uvjetovali su određene limite inicijalnih ideja. Dječje bolesti svake nove nauke su, prije svega,
koji su otežali komunikaciju između kršćanstva i drugih religioznih nedostatak općeg poretka i sinteze a ovo se često dešava zbog
kultura kroz stoljeća. tendencije da se u okviru neke oblasti vrši dodatna podjela prema
Kristova poruka proširila se obalama i uhodanim putevima rimskog individualnim školama misli. Zbog ovoga onda dolazi do ograničavanja
carstva i to tek nakon krvavih progona i konačnog kompromisa sa na uštrb manje zastupljenih pristupa.
rimskim pravom i zakonima. Rim se u stvari prilagodio prijetnji koju je Direktne opservacije do kojih terapeuti dolaze prilikom svakodnevnog
nosilo kršćanstvo prilagođavanjem kršćanstva svojim potrebama i kao rada su puno značajniji instrument za formiranje naučnog
rezultat toga, kršćanska crkva je poprimila rimske organizacione forme razumijevanja i za razvijanje jezika savremene psihologije, od bilo
i adaptirala se na postojeće društvene institucije. Posljedica ovog kakvih akademskih eksperimenata ili laboratorijskih poduhvata. Na
procesa adaptacije je nasljeđe rimskog legalnog razmišljanja u kraju krajeva, život uvjek manifestira najrazličitije uvjete, bilo da su oni
kršćanstvu, uključujući indiferentnost prema ljudskoj prirodi i njenim udobni ili tragični, a ovi uvjeti onda čine životnu situaciju ljudske
varijacijama. individue koju je gotovo nemoguće reproducirati u laboratoriji. Ova
Tako su dva heterogena sistema permanentno vezana u tolikoj mjeri knjiga nastala je zahvaljujući istraživanjima na “terenu”.
da smo u kasnijim stoljećima zaboravili koliko su inicijalno ova dva Iskustvo uči psihologa na koji način efektivno i brzo mapirati život
sistema, u stvari, bila strana jedan drugom. U ovoj vezi preostale su individue, otkriti uzroke koji su uvjetovali razvoj njene ličnosti i njenog
unutarnje nelogičnosti a rimski utjecaj lišio je kršćanstvo dobrog dijela ponašanja.
njegove primalno duboke psihološke vrijednosti. Kršćanska plemena Tako naš um može rekonstruirati faktore koji na njega utjeću, iako on
koja su se razvijala pod različitim kulturnim uslovima poprimila su sam nije svjestan tih istih faktora. Kada ovo činimo u pravilu se ne
najrazličitije forme, tako da se jednakost u okviru kršćanstva služimo naturalnom strukturom koncepta koji se često naziva „zdrav
ispostavila kao historijska nemogućnost. razum“ i koji se zasniva na javnom mišljenju, odnosno, uvriježenom
17
sudu većeg broja individua. Umjesto toga, služimo se kategorijama koje objektivni naučni jezik koji je u stanju analizirati bit fenomena postaje
su onoliko objektivne koliko je to moguće postići. Psiholozi koriste oruđe od neprocjenjive važnosti.
konceptualni jezik sa opisima fenomena koji su neovisni od bilo kakvih Sada, kada smo objasnili pozadinu cijelog problema, pokušat ćemo
općih zamisli i ovo je u praksi oruđe od neprocjenjive važnosti. U praksi nabrojati najvažnije tendencije za deformiranje realnosti, te ostale
se ovo često pretvara u jedan klinički sleng, prije nego neki sofisticirani nedostatnosti prirodnog ljudskog pogleda na svijet.
naučni jezik koji bi nam više priličio kao profesionalcima. One emotivne karakteristike koje su prirodna komponenta ljudske
Možemo povući paralelu između ovog konceptualnog jezika i ličnosti, nikada nisu odgovarajuće onoj realnosti koju ta ličnost i
matematičkih simbola: Vrlo često, samo jedno grčko slovo predstavlja iskušava. Ovo je rezultat kako našeg instinkta, tako i nekih uobičajenih
čitav niz matematičkih operacija i ovo svaki matematičar prepozna grešaka u našem odgoju. Upravo zbog toga najveći dio filozofske i
onog momenta kada ugleda takvo slovo. religiozne tradicije savjetuje obuzdavanje naših emocija kako bismo
OBJEKTIVNI JEZIK mogli dostići što precizniji pogled na našu realnost.
U kategoriji psihološke objektivnosti, kognicija i misao su zasnovane Prirodni pogled na svijet također karakterizira slična emotivna
na istim metodološkim i logičkim principima koji su se pokazali validni tendencija da naša mišljenja obojimo moralnim sudovima, a ovi sudovi
u svim drugim prirodnim znanostima. U isto vrijeme, iako se sasvim su nekada u tolikoj mjeri negativni da su eksplozivni. Kada druga
držimo ovih principa, nastojimo imati što otvoreniji pogled sa kojeg je individua pokazuje ponašanje koje mi smatramo za “loše,” tada obično
moguće naslutiti postojanje tzv. natprirodnih fenomena. Prihvatanje donosimo sud o njihovoj negativnoj namjeri, umjesto da pokušamo
postojanja ovakvih fenomena je nužnost ukoliko želimo da naš jezik razumjeti psihološke uvjete koji su doveli do takvog ponašanja, i koji
psiholoških koncepta zadrži objektivnu strukturu. takvu osobu čine da misli da se ponaša sasvim ispravno.
Kada određuje svoju osobnu ličnost, čovjek ima tendenciju da iz svoje Dakle, bilo kakva moralizirajuća interpretacija minornih
svijesti potiskuje sve asocijacije koje indiciraju vanjsko kondicioniranje psihopatoloških fenomena je pogrešna i uglavnom vodi ka velikom
njegovog pogleda na svijet i njegovog ponašanja. Naručito mladi ljudi broju nesretnih posljedica. To je i razlog zašto ćemo se u ovom djelu
žele vjerovati da su slobodno došli do svojih namjera i odluka, u isto često vraćati ovoj činjenici.
vrijeme, iskusan psihoanalitičar može lako identificirati vanjski uticaj Slijedeći defekt u prirodnom pogledu na svijet je nedostatak
koji uzrokuje ovakve misli, namjere i odluke. Veliki dio ovog univerzalnosti. U svakom društvu određeni postotak ljudi razvija
kondicioniranja je skriven još od našeg djetinjstva. Iako nas pamćenje pogled na svijet koji je znatno različit od pogleda koji ima većina.
služi isuviše slabo da bismo jasno pamtili takve utjecaje, mi obično Uzroci ovakvih aberacija nisu kavalitativno jedinstveni i razmatrat
nosimo rezultate ovakvih iskustava sa sobom kroz cijeli život. ćemo ih do detalja u četvrtom poglavlju ove knjige.
Što je bolje naše razumijevanje uzročnih mehanizama ljudske ličnosti, Uz ovo postoji još jedan nedostatak u prirodnom pogledu na svijet a to
jasnije nam je to, da je ljudskost dio društva i prirode. Kada nas obuzme je ograničenost njegove primjenljivosti. Euklidova geometrija bila bi
humani sentiment, pitamo se da li ovdje zaista nema mjesta za dovoljna za tehničku rekonstrukciju našeg svijeta kao i za put do
slobodu, za Purushu. (prim. prev: iz sanskrita – riječ koja bukvalno mjeseca i najbližih planeta. Samo u slučaju kada želimo zaviriti u
znači “covjek” ali obično podrazumjeva tzv. idealnog čovjeka, naše više unutrašnjost atoma ili van našeg sunčevog sistema, trebat ćemo
Ja koje se krije unutra. Termin Purusha je često upotrebljavan u geometriju čiji su aksiomi manje prirodni od Euklidove geometrije.
ezoteričnoj filozofiji da bi izrazio Duh ili vječni individualni entitet Prosječna osoba se obično nikad i ne susretne sa fenomenima koji se
univerzuma, Solarnog Sistema ili samog čovjeka. Rijec Puruša dolazi ne mogu objasniti Euklidovom geometrijom.
od glagola pri - što znači ispuniti, učiniti cijelim, ustoličiti. To je jedna Svaka osoba se u tijeku svog života mora suočiti sa određenim
od dvije krajnje realnosti Sankhya filozofije. Božansko ja, apsolutna problemima. Pošto je razumijevanje istinskih operativnih faktora van
realnost, čista svijest.) njegovog prirodnog pogleda na svijet, čovjek se generalno mora
Što više napredujemo u umjetnosti razumijevanja ljudskih uzroka, biće oslanjati i na emocije, intuiciju i potragu za srećom.
nam lakše osloboditi ljudsku ličnost od toksičnih efekata Kad god se susretnemo sa osobom čiji se osobni pogled na svijet razvio
kondicioniranja koje je bespotrebno ograničilo njenu slobodu za pravo pod atipičnim uvjetima, obično donosimo moralni sud o takvoj osobi
razumijevanje i odgovarajuće donošenje odluka. u ime našeg tipičnog pogleda na svijet. Ukratko, kad god se u igri pojavi
Ako u ovom procesu podlegnemo iskušenju da upotrebimo prirodnu neki neidentificirani psihopatološki faktor, prirodni ljudski pogled na
strukturu psiholoških koncepta, bićemo u stanju dati jedino svijet nije više primjenjiv.
neproduktivni savjet koji je naš pacijent sasvim sigurno već čuo i koji Vrlo često srećemo se sa razumnim ljudima koji imaju dobro razvijen
mu nikada nije pomogao da se oslobodi od svog problema. prirodni pogled na svijet glede psiholoških, društvenih i moralnih
Svakodnevni, obični, psihološki, društveni i moralni pogled na svijet je faktora, a često rafiniran kroz literarne utjecaje, religijske odluke i
proizvod čovjekovog razvoja u okviru društva koje je uvjek pod filozofske refleksije. Ovakve osobe imaju naglašenu tendenciju da
utjecajem određenih prijetnji. Te prijetnje su kako filogenetička precjenjuju vrijednost njihovog pogleda na svijet i da se ponašaju kao
instinktivna komponenta, tako i odgoj koji nam pruža familija i da je takav pogled na svijet objektivna baza za suđenje o drugim
okolina. Nitko se ne može razviti a da nije bio pod utjecajem drugih ljudima. Obično ne uzimaju u obzir činjenicu da ovakav sistem
ljudi i njihove osobnosti, ili da nije bio pod utjecajem vrijednosti razumijevanja ljudi možda može biti pogrešan, baš zato što je
ugraviranih u njegovu civilizaciju, odnosno, njegove moralne i nedovoljno objektivan. Ovakav stav mogli bismo nazvati “egoizam
religiozne tradicije. To je razlog zbog kojeg pogled ljudi na prirodni prirodnog pogleda na svijet”. Radi se o najmanje opasnom obliku
svijet ne može biti ni dovoljno univerzalan, niti dovoljno istinit. Razlike egoizma, koji nije ništa drugo nego precjenjivanje razumijevanja i
među individuama ili nacijama su proizvod kako nasljedjenih stanja, obično sadrži vječne vrijednosti ljudskog iskustva.
tako i ontogeneze ličnosti (prim. prev: Ontogenija ili morfogeneza U današnje doba, međutim, svijetu prijeti fenomen koji se ne može
opisuje podrijetlo i razvoj organizma od oplođene jajne stanice do razumjeti, niti opisati pomoću koncepta takvog prirodnog jezika, tako
njegove zrele forme i predstavlja disciplinu biologije). ova vrsta egoizma postaje vrlo opasan faktor koji onemogućava
Također je značajno da glavne vrijednosti ovog ljudskog pogleda na odgovarajuće protumjere. Razvijanje i populariziranje objektivnog
svijet imaju uglavnom iste karakterisitike unatoč velikim razlikama u psihološkog pogleda na svijet bi moglo značajno doprinjeti
vremenu, rasi i civilizaciji. Ovaj dio pogleda na svijet sasvim očevidno suprotstavljanju zlu kroz razumnu akciju i odgovarajuće kontra mjere.
proizlazi iz prirode naše vrste i prirodnog iskustva ljudskih društava Objektivni psihološki jezik baziran na zrelim filozofskim kriterijima,
koja su dostigla potreban civilizacijski nivo. Rafiniranosti bazirane na mora zadovoljavati uvjete svojih teorijskih osnova i mora biti u stanju
literarnim vrijednostima ili filozofskim, odnosno, moralnim zadovoljiti kako potrebe individue, tako i makrosocijalne potrebe.
refleksijama se naravno razlikuju ali u globalu uvjek imaju tendenciju Također bi morao biti formiran na osnovi biološke realnosti i biti
da unificiraju prirodni konceptualni jezik različitih civilizacija i produžetak analognim konceptualnim jezicima već definiranim od
različitih era. Tako ljudi sa humanističkim obrazovanjem često misle strane starijih prirodnih znanosti, naručito medicine. Njegov domet se
da su mudri. mora nositi sa svim činjenicama i fenomenima koje uvjetuju kognitivni
Mi ćemo nastojati da poštujemo mudrost tog “zdravog razuma”. biološki faktori, što prirodni jezik dosad nije bio u stanju.
Međutim, savjestan psiholog mora se upitati sljedeće: Uobličavanje takvog jezika je daleko od individualnih moći
Čak i kada je prirodni pogled na svijet rafiniran da li on zaista odražava pojedinačnog naučnika i to je, u stvari, postepen proces koji se odvija
realnost na pravi način? Ili kroz doprinos mnogih istraživača i koji sazrijeva do točke kada se može
Do koje mjere se možemo na njega oslanjati kao na osnovnu bazu za organizirati uz filozofsko nadgledanje. Ovakav poduhvat bi jako
naše odluke u individualnom, društvenom i političkom životu? doprinjeo razvoju svih bio-humanističkih i društvenih znanosti jer bi
Iskustvo nas uči, prije svega, da ovaj prirodni pogled na svijet ima stalne ih oslobodio ograničenja i tendencija ka pogreškama koje donosi
i upadljive tendencije ka deformaciji koje diktiraju naše instinktivne i utjecaj prirodnog jezika psihološke imaginacije, naručito kad je on
emotivne karakteristike. kombiniran s jednom jakom komponentom egoizma.
Pored toga, naš rad suočio nas je sa mnogim fenomenima koji se ne Većina pitanja kojima se ova knjiga bavi su sasvim van domašaja
mogu razumjeti isključivo upotrebom prirodnog jezika. I tako, prirodnog jezika. Peto poglavlje bavi se makrosocijalnim fenomenom
koji je naš uobičajeni naučni jezik učino sasvim neadekvatnim.
18
Razumjevanje ovih fenomena zahtijeva stalno odvajanje od takvog parlamenta i glasovanja, naručito insistira na proporcionalnom
metoda razmišljanja i upotrebu najobjektivnijeg sistema koji je moguć. zastupanju, jednom glasu i pravima žena na glasanje. Ingeniozno, on
Baveći se ovim problemima autor se polako upoznao s pogledom na smatra da čak i pogrešna uvjerenja imaju vrijednost jer kroz
realnost koji se odvaja od gore navedenih metoda razmišljanja. Ovakav suprotstavljanje pogrešnim uvjerenjima oni koji imaju prava, ista
pistup se pokazao kao najbolji mogući ne samo u ekonomskom smislu, učvršćuju. Bez da imamo priliku da svoja uvjerenja branimo, ona
odnosno, u vezi sa uloženim naporom i vremenom, nego on također postaju mrtva i zaboravljamo zašto smo ih uopće imali – smatra Mills)]
osigurava zaštitu uma od prirodnog egoizma i prenaglašene ukazuje na nedovoljnosti psiholo[ke kognicije i uloge individua. Tek u
emotivnosti. dana[nje vrijeme se sociologija uspje[no nosi sa različitostima i to kroz
U vezi sa ovim pitanjima, svaki istraživač je prošao kroz svoj vlastiti učvrščavanje naučnih temelja. Ovo se naručito odnosi na dostignuća iz
period krize i frustracije kada je postalo očevidno da su koncepti na psihologije, nauke koja tretira individuu kao osnovni objekt
koje se do tada oslanjao u ovom slučaju neupotrebljivi. Točna hipoteza promatranja. Restruktuiranje objektivnog psihološkog jezika će s
formulirana naučno prepravljenim prirodnim jezikom nije mogla naći vremenom dozvoliti sociologiji da postane naučna disciplina koja
potporu u činjenicama i preliminarnim statističkim kalkulacijama. U odražava socijalnu realnost sa odgovarajućom objektivnošću i pažnjom
isto vrijeme, elaboriranje koncepta koji su bolje upotrebljivi za za detalje a ovo će biti osnova za praktičnu akciju. Na kraju krajeva,
istraživanje realnosti, pokazalo se jako teškim jer na kraju krajeva, upravo čovjek je osnovna jedinica društva, zajedno sa cijelom
problem kojim se bavimo spada u jednu znanost koja je još uvjek u kompleksnosti koju njegova ljudska ličnost podrazumijeva.
svom razvoju. možda on odražava samo percepciju naše vrste? Da bismo mogli shvatiti funkcioniranje složenog organizma, u
Da bi smo sve ovo preživjeli morali smo se pomiriti sa osjećajem medicini započinjemo sa citologijom, naukom o strukturi i funkciji
“neznanja” kakav priliči svakom filozofu. Svaka znanost rađa se u stanica. Ukoliko želimo razumjeti zakone koji vladaju socijalnim
prostoru u kojem ne postoji popularno zamišljanje koje moramo životom, na isti način moramo prvo razumjeti individualno ljudsko
potpuno prevazići i ostaviti iza sebe. U ovom slučaju, ovaj proces je biće, njegovu fiziološku i psihološku prirodu te u potpunosti prihvatiti
morao biti naručito radikalan - morali smo se otisnuti u područje kvalitet i obim razlika, naručito onih psiholoških.
sistematske analize činjenica koje smo mogli vidjeti i iskusiti u jednoj Doktrinarni i propagandistički sovjetski sistem sadrži karakterističnu
do kraja otjelotvorenoj manifestaciji makrosocijalnog zla, vođeni ugrađenu kontradikciju a nadamo se da će njeni uzroci biti shvaćeni do
pravilima znanstvene metodologije. Ovog smo se morali pridržavati kraja ove knjige. Čovjekovo životinjsko podrijetlo ovdje je prihvaćeno
unatoč nevjerovatnim uvjetima koji su nas okruživali i unatoč našim kao osnova materijalističkog pogleda na svijet. U isto vrijeme, ovakav
vlastitim ljudskim ličnostima. pogled na svijet zanemaruje činjenicu da čovjek ima i instinkte, što je
Vrlo malo nas koji smo krenuli ovim putem je došlo i do njegovog kraja u stvari i karakteristika životinja. Nosioci ovakvih stavova, ukoliko ih
jer se veliki broj povukao tijekom ovog perioda frustracije. suočite sa posebno problematičnim pitanjima, će priznati da čovjek
Neki su se fokusirali na pojedinačna pitanja fascinirani njihovom sadrži određeni nivo ovakvog filogenetičkog nasljeđa, međutim,
naučnom vrijednošću i uronili u detaljna ispitivanja. Njihova spriječit će publikaciju bilo kakvog rada koji se bavim ovim osnovnim
dostignuća su prisutna u ovom djelu. Drugi su odustali suočeni sa fenomenom psihologije.
znanstvenim problemima, osobnim poteškoćama ili strahom da će biti [pogledati :’Nered u Psihijatriji’ – interview sa Robertom van Vorenom
otkriveni od strane vlasti. , generalnim sekretarom Ženevske inicijative u psihijatriji, objavljen u
Čitajući ovu knjigu, čitaoc će se susresti sa istim problemima ali u nešto holandskim novinama De Volkskrant u Kolovozu, 1997 a u kojem kaže:
manjoj mjeri. Može mu se učiniti i da smo postupili nepravedno zbog "Od 1950.g., sovjetska psihijatrija ne samo da tapka u mjestu nego je
našeg nastojanja da ostavimo iza sebe veliki dio naše prijašnje čak otišla unazad. Apsolutno ništa se tamo nije promijenilo. Većina
konceptualizacije, zbog naše odluke da je prirodni pogled na svijet ruskih psihijatara nikad se ne bi mogla zaposliti na zapadu. Tamo se
nedostatan i zbog naše procjene o suvišnosti emotivnog uplitanja. Zato još uvjek primjenjuju metodi liječenja o kojima na zapadu više ne
tražim od čitaoca da prihvati ove uznemirujuće osjećaje u duhu ljubavi možete ni pričati." (opaska urednika)]
prema znanju i u duhu iskupljujuće vrijednosti tog istog znanja. Da bismo razumjeli ljudski rod, moramo se opskrbiti osnovnim
Ovo sam morao objasniti do detalja da bi čitaoc stekao pravu predstavu razumijevanjem ljudskog instinktivnog supstrata i odati priznanje
o jeziku kojim je ovo djelo pisano. Pokušao sam pristupiti materiji na njegovoj ulozi kako u ljudskom individualnom životu, tako i u ljudskim
takav način da ne gubim dodir sa svijetom objektivnih koncepta a da u društvima. Ova uloga ljudskih instinkata često prolazi neprimjećena
isto vrijeme budem razumljiv ne samo uskom krugu specijalista, nego budući da su naše instinktivne reakcije toliko očigledne i toliko se
i široj publici. Naravno, budući da sam iskusan psiholog, mogu uzimaju zdravo za gotovo.
predvidjeti da će neki čitaoci odbaciti naučne podatke koje ovaj rad Ljudski instinktivni substrat ima nešto drukčiju biološku strukturu od
sadrži, osjećajući direktan napad na prirodnu mudrost svojih životnih životinjskog. Energetski govoreći, postao je manje dinamičan a vise
iskustava. plastičan, dakle nije više glavni upravljač ponašanja. Postao je
receptivniji kontrolama rezoniranja.
Ljudska individua Upravo ova filogenetički razvijena baza za naša iskustva je ono što
individuama dozvoljava da razviju svoje osjećaje i društvene veze, ono
Kada je August Comte [1798-1857, Francuski filozof pozitivizma, što nam omogućava da intuitivno osjetimo neko psihološko stanje kao
izumio termin "sociologija" da bio dao ime znanosti koju je osnovao i individualnu, odnosno, društvenu psihološku realnost. Na isti način
Saint-Simone. Po Comte-u univerzalni zakon djeluje na sve nauke i on nam je moguće razumjeti ljudske običaje i moralne vrijednosti. Od
ovaj zakon naziva "zakon tri faze". Prema njemu društvo prolazi kroz djetinjstva ovaj instinktivni substrat stimulira razne aktivnosti koje
tri faze- Teološku, Metafizičku i na kraju Naučnu. Naučnu fazu Compte imaju za cilj razvijanje viših funkcija uma. Drugim riječima, naš
naziva pozitivnom. Dalje, on tvrdi da postoji sljedeći univerzalni zakon instinkt je naš prvi učitelj, kojeg nosimo sa sobom cijelog života.
koji naziva "Enciklopedijski zakon". Kombinirajući ove zakone Comte Odgovarajuće podizanje dijece nije dakle limitirano na učenje mladih
je razvio sistematsku i hijerarhijsku klasifikaciju svih znanosti, osoba da kontroliraju pretjerano nasilne reakcije svog instinktivnog
uključujući neorgansku fiziku i organsku fiziku. Comte je sociologiju emotivizma, ono se također sastoji u učenju mladih ljudi da poštuju
vidio kao posljednju i najveću od svih znanosti, kao znanost koja će mudrost prirode koja je sadržana u i koja govori kroz njihovo
objediniti sve ostale nauke, integrirati sva njihova dostignuća u instinktivno naslijeđe.
kohezivnu cijelinu, (opaska urednika)] pokušao osnovati novu Ovaj instinktivni substrat sadrži biopsihološki razvoj vrijedan milione
sociologiju tijekom ranog devetnaestog stoljeća, dakle znatno prije godina, kao rezultat životnih uvjeta naše vrste. Dakle nije i ne može
nego je rođena moderna psihologija, prva misterija sa kojom se suočio biti savršena kreacija. Dobro znane slabosti ljudske prirode i greške u
a koju nikako nije mogao riješiti bio je problem čovjeka. Ukoliko je prirodnoj percepciji te razumjevanju realnosti su tako kondicionirane
odbacio previše pojednostavljena objašnjenja o ljudskoj prirodi na filogenetičkom nivou kroz milenijume [Konrad Lorenz –Evolucija i
katoličke crkve, onda ne bi ostalo ništa osim tradicionalnih šema za modifikacija ponašanja 1965.; O agresiji 1966; Studije životinjskog i
razumijevanje ličnosti koje su izvedene iz poznatih društvenih uvijeta. ljudskog ponašanja, Volumen I 1970, Volumen II 1971, Iza ogledala,
Da bi kreirao svoju novu znanost morao je, dakle, izbjeći ovaj problem. Prirodna nauka ljudske vrste: Uvod u komparativno istraživanje
I tako, on je prihvatio da je osnovna stanica društva familija, koju je ponašanja – ruski manuskript (1944-1948). Lorenz se priključio
puno lakše karakterizirati i tretirati kao elementarni model društvenih nazističkoj partiji 1938 i prihvatio mjesto šefa katedre pod nacističkim
odnosa. režimom. Njegove naučne publikacije iz tog doba umrljane su
Ovo konfrontiranje sa problemima koji su u to doba bili nerješivi, optužbama da je njegov naučni rad obojen simpatijama prema
moglo se izbjeći jezikom razumljivih koncepta. Nešto kasnije, J.S. Mill nacizmu. Prilikom primanja Nobelove nagrade, ispričao se za svoju
[(1806-1873) engleski filozof i politički ekonomist, zalaže se za publikaciju iz 1940., koja je uključila nacistički pogled na svijet, tada je
utilitarianstvo, etičku teoriju koju je izumio njegov kum Jeremy rekao kako se „većina pristojnih naučnika tog doba, poput mene, za
Bentham. Dok je bio član parlamenta, Mill je savjetovao uvođenje jedno kratko vrijeme nadala da će iz nacizma proizaći dobro a zatim su
olakšica Irskoj, prvi je tražio pravo glasa za žene. U svom djelu se užasnuti ogradili od njega". Izgleda sasvim vjerovatno da su
„Razmišljanja o zastupničkoj vladi," Mill poziva na različite reforme Lorenzove ideje o nasljednoj bazi za obrasce ponašanja dobro poslužile
19
nacističkim vlastima ali ne postoje dokazi da je Lorenzov svijest se kontaminira konverzivnim razmišljanjem [korištenje
eksperimanetalni rad bio inspiriran ili pod utjecajem nacističkih ideja. pojmova kojima se daje suprotno ili izvitopereno značenje, prim. ured.]
(Opaska urednika)]. što je najčešća anomalija u tom procesu. Iz tog razloga, ispravan razvoj
Zajednički supstrat psihologije omogućio je ljudima da tijekom stoljeća svijesti povremeno zahtijeva određene periode samostalne reflekcije.
i civilizacija razviju koncepte humanosti, društvene koncepte i moralne Čovjek je takođe razvio jednu psihičku funkciju koja se ne nalazi kod
vrijednosti koji uglavnom dijele iste vrijednosti. drugih životinja. Samo čovjek može poimati jednu određenu količinu
Inter-epohalne i među-rasne varijacije u ovoj oblasti su zapanjujuće materijala ili apstraktnih zamisli unutar njegovog polja pažnje,
minimalne u usporedbi sa razlikama između osoba čiji je instintivni podvrgavajući ih unutrašnjoj analizi na osnovu koje će proisteći dalje
humani substrat normalan i osoba koje pokazuju instinktivni bio- aktivnosti uma u vezi s tim materijalom. To nam omogućava da se
psihološki defekt, čak i kada se radi o pripadnicima iste rase i suočavamo s činjenicama, vršimo konstruktivne i efikasne radnje, i
civilizacije. Ovoj razlici ćemo se uvjek iznova vraćati jer se upravo na predviđamo njihove rezultate.
njoj baziraju problemi kojima se ova knjiga bavi. Ukoliko činjenice koje se podvrgavaju unutrašnjoj projekciji i analizi
Čovjek živi u grupama još od predhistorije, te se njegov instiktivni imaju veze sa čovjekovom vlastitom ličnošću, on onda sprovodi akt
supstrat uobličio u takvoj grupnoj vezi. Potreba za odgovarajućom introspekcije koji je bitan za praćenje stanja ljudske ličnosti i značenja
internalnom strukturom jednakosti. Stremljenje da se dostigne njegovog vlastitog ponašanja. Taj akt unutrašnje projekcije i inspekcije
zaslužna uloga u okviru te strukture. Sve to je inkodirano na ovom upotpunjuje našu svijest; tu karakteristiku nema nijedna druga vrsta
nivou. U konačnoj analizi, naš instinkt za samoodržanjem uvjek ima osim ljudske. Međutim, među ljudima postoji jedno posebno široko
rivala u drugom osjećaju - dobrobit društva zahtjeva da se žrtvujemo, odstupanje u vezi sposobnosti za takve mentalne akte. Efikasnost kod
ponekad se radi o krajnjim žrtvama – kao što je život. U isto vrijeme takvih mentalnih funkcija pokazuje donekle nisku statističku
valja naglasiti da ako volimo čovjeka, onda više nego išta, moramo korelaciju sa opštom inteligencijom. Tako, ako govorimo o čovjekovoj
voljeti njegov ljudski instinkt. opštoj inteligenciji, onda moramo uzeti u obzir oboje, njenu
Naš elan za kontrolu bilo koga tko je opasan, bilo za nas, bilo za našu unutrašnju strukturu i individualne razlike koje se pojavljuju na
grupu je toliko primalan i gotovo refleksno uvjetovan, tako da nema svakom nivou te strukture.
sumnje da je on utisnut na instinktivnom nivou. Međutim, naš instinkt Nakon svega, supstrat naše inteligencije, sadrži jednu prirodnu
ne pravi razliku između ponašanja koje je motivirano jednostavnom instiktivnu zaostavštinu mudrosti i grešaka, iz čega se rađaju bazična
ljudskom greškom i ponašanja koje pokazuju individue koje posjeduju inteligencija i životna iskustva. Zahvaljujući našoj memoriji i
određene patološke devijacije. Šta više, naše instinktivno osuđivanje sposobnosti asocijacije, na tu konstrukciju se nadograđuje naša
bilo kakvog izdvajanja takvih individua onemogućava tendenciju sposobnost za izvođenje kompleksnih operacija razmišljanja, što je
prirode da eliminira biološki ili psihološki defektne individue. krunisano aktom unutrašnje projekcije i stalnim poboljšavanjem
Čini se, dakle, da je ta naša tendencija da činimo grešku koja ispravnosti naših misli.
omogućava cvjetanje zla, kondicionirana na instinktivnom nivou. Na Mi smo različito obdareni ovim sposobnostima, što čini jedan mozaik
tom istom nivou, kao što smo već rekli, postoje i razlike među od individualno različitih talenata. Bazična inteligencija izniče iz tog
normalnim ljudskim individuama, a ove razlike zatim uvjetuju instiktivnog substratuma pod uticajem prijateljski nastrojene životne
formiranje njihovog karaktera, pogleda na svijet i stavova. Primarne sredine i lako dostupne zbirke ljudskih iskustava; to je isprepleteno s
razlike postoje u biopsihološkom dinamizmu ovog supstrata, dok su višim svojstvima što nam omogućava da razumijemo druge i da
razlike u njegovom sadržaju sekundarne. Tako, kod nekih ljudi vitalni intuitivno osjećamo njihovo psihičko stanje uz pomoć određenog
instinkt ima premoć nad psihologijom, dok kod nekih instinkt lako naivnog realizma. To uslovljava razvoj moralnog rezonovanja. Taj nivo
prepušta kontrolu razumu. naše inteligencije je naširoko rasprostranjen unutar društva; velika
Također se čini da neki ljudi imaju nešto bogatije i nešto suptilnije većina ljudi ga imaju što je razlog zašto često cijenimo taktičnost,
instinktivno nasljeđe od drugih. Razlike u ovom nasljeđu, međutim, intuiciju, međuljudske veze, druženje i moral kod ljudi koji su obdareni
javljaju se u vrlo sitnom postotku ljudske populacije, i mi taj postotak samo s prosječnom inteligencijom. Takođe viđamo ljudi koji imaju
vidimo kao kvalitativno patološki. Moramo obratiti dužnu pažnju izvanrednu inteligenciju ali kojima nedostaju te suštinski prirodne
ovakvim anomalijama jer one sudjeluju u genezi zla koju želimo odlike. Kao što je slučaj s poremećajima u instiktivnom supstratu,
razumjeti što sveobuhvatnije. poremećaji u toj bazičnoj strukturi naše inteligencije često manifestuju
Zahvaljujući društvenim i roditeljskim utjecajima, tijekom odgoja karakteristike koje smatramo patološkim.
dolazi do uspostavljanja nešto suptilnije strukture koja se nadograđuje Distribucija čovjekovog intelektualnog kapaciteta unutar društava je
na naš instinktivni substrat. S vremenom, ova struktura postaje sve potpuno različita i veoma dalekosežna. Visoko nadareni ljudi čine
uočljivija komponenta naše ličnosti i čini njenu integralnu jedan veoma mali procenat svake populacije, a onih sa najvećim
komponentu. Ova komponenta je instrument za našu vezu sa kvocijentom inteligencije je samo par u jednoj hiljadi. Međutim,
društvom i pedagozi vode računa da se ona pravilno razvije, te kasnije uprkos tome, oni igraju jednu tako važnu ulogu u kolektivnom životu
psiholozima ona čini osnovni parametar u procjenjivanju individue. I da svako društvo koje pokuša da ih spriječi u ispunjavanju njihovih
pedagozi i psiholozi, potpuno su nemoćni kada je proces formacije ove ciljeva, izlaže se velikom riziku. U isto vrijeme, individue koje su jedva
komponente negativno pogođen defektivnim instinktivnim u stanju da ovladaju jednostavnom aritmetikom i umjetnošću pisanja,
substratom. u većini slučajeva su normalni ljudi čija je osnovna inteligencija sasvim
adekvatna.
Zahvaljujući memoriji, fenomenu koji je prilično dobro opisan u Univerzalni zakon prirode je takav da što je psihološka organizacija
psihologiji ali čija priroda je još uvijek ostala djelimično misteriozna, date vrste viša, veće su i razlike između njenih individualnih jedinki.
čovjek pohranjuje u sebi životna iskustva i svjesno stečeno znanje. Čovjek je naviše organizovana vrsta; odatle, te varijacije su kod njega
Postoje velike individualne varijacije u vezi njenog kapaciteta, kvaliteta najveće. Psihološke razlike, kvalitativno i kvantitativno, javljaju se u
i sadržaja. Jedan mladi čovjek takođe gleda na svijet drugačije od nekog svim strukturama ljudske ličnosti kojima se ovdje bavimo, mada u
starca sa dobrom memorijom. Ljudi sa dobrom memorijom i velikim smislu jednog neophodnog pojednostavljivanja. Ova velika psihološka
znanjem imaju veću tendenciju za posezanjem ka zapisanim podacima raznobojnost može nekome zapasti u oči kao prirodna nepravda,
iz kolektivne memorije, kako bi nadomjestili svoju vlastitu. međutim, i to ima svoje značenje.
Taj prikupljeni materijal sačinjava predmetnu stvar drugog Ova, na prvi pogled, nepravda, koju smo pomenuli je u stvari jedan
psihološkog procesa, kojeg nazivamo asocijacijama; naše veliki dar čovječanstvu, koji omogućava ljudskim društvima da razviju
razumijevanje njihovih karakteristika se stalno poboljšava, mada još svoje kompleksne strukture i da budu visokokreativni na oba nivoa,
uvijek nismo u stanju da dovoljno rasvijetlimo ono što ih podstiče. individualnom i kolektivnom. Zahvaljujući toj psihološkoj
Uprkos svih, ili možda zahvaljujući svim vrijednim doprinosima raznovrstnosti, kreativni potencijal svakog društva je mnogo puta viši
rasvjetljavanju tog pitanja od strane psihologa i psihoanalitičara, čini nego što bi on bio kad bi naša vrsta bila homogenija. Zahvaljujući tim
se da sticanje jednog zadovoljavajućeg razumijevanja asocijativnih varijacijama, unutrašnja društvena struktura se takođe može razviti.
procesa neće biti moguće sve dok se hrabro ne odlučimo da pređemo Sudbina ljudskog društva zavisi od ispravnog prilagođavanja individua
granice čisto naučnog poimanja. unutar te strukture i od načina na koji se koriste prirodne varijacije
Karakteristike našeg rezonovanja stalno se razvijaju tokom cijelog talenata.
našeg života, tako da naše ispravne sposobnosti za prosuđivanje Naše nas iskustvo uči da su psihičke razlike između ljudi uzrok
dostižu svoj vrhunac tek kad nam kosa počne da sijedi a instiktivni pogrešnog razumijevanja i drugih problema. Mi možemo savladati te
nagoni, emocije i navike počnu da slabe. To je jedan kolektivni probleme samo ako te psihičke razlike prihvatimo kao jedan zakon
proizvod izvučen iz interakcije čovjeka sa njegovom sredinom, kao i prirode i poštujemo njihovu kreativnu vrijednost. To će nam takođe
blaga i transmisije koji su stvarani i koji su se odvijali kroz mnoge omogućiti da steknemo jedno objektivno razumijevanje čovjeka i
generacije. ljudskih društava; na žalost, to će nas takođe učiti da je jednakost pred
Životna sredina može takođe da ima destruktivan uticaj na razvoj naših tim zakonom, nejednakost pred zakonom prirode.
sposobnosti rezonovanja. Posebno u svojoj životnoj sredini, ljudska
20
Ukoliko posmatramo ljudsku ličnost uz pomoć jednog konzistentnog svojoj strukturi, njihovim promjenama i njihovim mentalnim i
praćenja psihičkih uzročnosti unutar nje, ukoliko smo u stanju da duhovnim životima.
izmorimo pitanje do jednog određenog stepena, doći ćemo blizu Ukoliko želimo da napravimo društvene nauke čije će predstave o našoj
fenomena čija je biopsihološka energija veoma niska, koji nam se realnosti biti sposobne da nam omoguće da se u praksi oslonimo na
manifestuju s jednom određenom i karakterističnom suptilnošću. njih, ovu kompleksnost ćemo morati prihvatiti i osigurati da se ona
Nakon što otkrijemo taj fenomen, onda pokušavamo da pratimo naše dovoljno poštuje. Svaki pokušaj zamjene ovog osnovnog znanja sa
asocijacije, posebno zato što smo iscrpili dostupnu nam analitičku prepojednostavljenim šemama vodiće do gubitka onog važnog spoja
platformu. između našeg rezonovanja i realnosti koju posmatramo. Moramo
Na kraju, moramo priznati da primjećujemo unutar nas nešto što je ponovo naglasiti da korištenje našeg prirodnog jezika psiholoških
rezultat suprasenzorne uzročnosti. Taj put je možda najteži od svih ali imaginacija za te svrhe, ne može biti zamjena za objektivne premise.
bez obzira na to, on će nas voditi do jedne najmaterijalnije činjenice u Slično tome, jednom psihologu je nevjerovatno teško da vjeruje u
vezi postojanja onoga o čemu svi religijski sistemi govore. Sticanje vrijednost bilo kakve društvene ideologije koja je zasnovana na
malog komadića istine tim putem, pojednostavljenim ili čak naivnim psihološkim premisama. To važi i za
navodi nas na poštivanje nekih učenja naših predaka u vezi postojanja svaku ideologiju koja pokušava da pre-pojednostavi psihološku
nečega izvan realnost, bila ona korištena od strane nekog totalitarnog sistema ili, na
ovog materijalnog univerzuma. žalost, i od strane neke demokratije. Ljudi su različiti. Sve ono što je
Tako, ukoliko želimo da razumijemo čovječanstvo, čovjeka kao jednu kvalitativno različito i ostaje u tom stanju permanentne evolucije, ne
cjelinu, bez napuštanja onih zakona rasuđivanja koje nam nameće može biti jednako.
objektivni jezik, mi ćemo na kraju morati da prihvatimo tu realnost,
koja je unutar svakog od nas, bez obzira na to da li je ona normalna ili Gore navedene tvrdnje o ljudskoj prirodi važe za normalne ljude, sa par
ne, da li smo mi nju prihvatili zato što smo odgojeni na takav način ili izuzetaka. Međutim, svako društvo na zemlji ima određen procenat
smo došli do tih gnostičkih znanja svojim vlastitim putem, ili smo ih individua, jednu relativno malu ali aktivnu manjinu, koja se ne može
odbacili iz materijalističkih ili naučnih razloga. Nakon svega, kad smatrati normalnom.
analiziramo negativna psihička stanja, uvijek nailazimo na uvjerenja Napominjemo da ovdje imamo posla sa jednom kvalitativnom a ne
koja su potisnuta iz polja svijesti. Kao posljedica toga, stalni napor statističkom abnormalnošću. Izvanredno inteligentne osobe
podsvijesti da negira koncepte o stvarima koje postoje rađa jednu predstavljaju jednu statističku abnormalnost ali sa kvalitativne tačke
težnju da se te stvari eliminišu i kod drugih ljudi. gledišta one mogu biti prilično normalni pripadnici društva. Mi ćemo
Iskreno otvaranje uma ka postojanju te realnosti je neophodno za se ovdje baviti individuama čiji je broj statistički nizak ali čiji kvalitet
svakoga ko želi da razumije druge ljude, a takođe, savjetujemo to i različitosti je takav da on može na negativan način uticati na stotine,
svima drugima. Zahvaljujući tome, naš um se oslobađa unutrašnjih hiljade, pa čak i milione drugih ljudskih bića.
tenzija i pritiska i može se osloboditi od svoje tendencije ka selekciji i Te individue, koje ćemo uzeti u obzir, su ljudi koji pokazuju morbidne
supstituciji informacija, uključujući i ona područja koja su lako fenomene i kod kojih se mogu primjetiti mentalne devijacije i
pristupačna jednom prirodnom poimanju. anomalije različitog kvaliteta i inteziteta. Mnoge od tih ljudi pokreće
jedan unutrašnji nemir: oni traže nekonvencionalne puteve za
Ljudska ličnost je nestabilna po samoj svojoj prirodi a životni vijek kao djelovanje i prilagođavanje životu s jednom određenom i
jedan evolutivni proces podrazumijeva normalno stanje stvari. Neki karakterističnom hiperaktivnošću. U nekim slučajevima, takve
politički i religijski sistemi zagovaraju usporavanje tog procesa ili aktivnosti mogu biti pionirske i kreativne što obezbjeđuje toleranciju
postizanje prekomijerne stabilnosti naših ličnosti ali su to nezdrava društva za neke od tih individua. Neki psihijatri, pogotovo Nijemci,
stanja s tačke gledišta psihologije. Ukoliko se evolucija ljudske ličnosti veličali su takve individue kao otjelovljenje jedne načelne inspiracije za
ili pogleda na svijet zamrzne duboko i dovoljno dugo, to stanje onda razvoj civilizacije; to je jednostran pogled na realnost koji je veoma
zalazi na područje psihopatologije. Proces transformacije ličnosti štetan. Oni koji dovoljno ne poznaju psihopatologiju često stiču utisak
otkriva svoje značenje zahvaljujući svojoj vlastitoj kreativnoj prirodi da takve osobe predstavljaju neke izvanredne talente. Međutim,
koja je zasnovana na svjesnom prihvatanju tog kreativnog mijenjanja upravo ta nauka objašnjava da ta njihova hiperaktivnost u smislu da
kao jednog prirodnog toka događaja. budu posebni proističe iz njihovog prekomijernog nagona za
Naše ličnosti takođe prolaze kroz privremene destruktivne periode kao kompenzacijom osjećaja neke manjkavosti. Takvo pogrešno držanje
rezultat raznih događaja u našem životu, pogotovo ukoliko smo rezultira zamračivanjem istine: da je normalan čovjek najbogatiji od
podvrgnuti patnji ili se srećemo sa situacijama i okolnostima koje svih.
odudaraju od naših prethodnih iskustava ili zamišljanja. Četvrto poglavlje ove knjige sadrži jedan koncizan opis nekih od tih
Te tzv. dezintegrativne faze su često neugodne, mada ne moraju biti poremećaja, njihovih uzroka i biološke realnosti koji su izabrani na
takve. Na primjer, jedan dobar, naporan rad, omogućava nam da takav način da omoguće razumijevanje ovog djela kao cjeline. Drugi
doživimo jedno dezintegrativno stanje a istovremeno da utišamo sve podaci su distribuirani kroz mnoge specijalizovane radove koji neće
one njegove neprijatne komponenete, kao i da dođemo do nekih biti ovdje uključeni.
kreativnih ideja za obnavljanje reintegracije naše vlastite ličnosti. Međutim, moramo uzeti u obzir da je naše znanje na ovom području
Odatle, istinsko pozorište stvara jedno stanje koje se naziva katarza. još uvijek nezadovoljavajuće u smislu razumijevanja i nalaženja
Dezintegrativno stanje nas nagoni da poduzmemo sve mentalne rješenja za mnoge teške probleme u društvenom životu. Mnogi
napore u pokušaju da ga nadvladamo kako bi ponovo ostvarili stanje naučnici smatraju ovo područje nauke sporednim; drugi uzimaju u
aktivne ravnoteže ili homeostaze. obzir njegovu "nezahvalnost", jer tu često dolazi do nerazumijevanja sa
Savladavanje takvih stanja razultira ispravljanjem naših grešaka i drugim specijalistima. Kao posljedica toga, pojavili su se razni koncepti
obogaćivanjem naše ličnosti, što podrazumijeva jedan ispravan i i raznovrsne semantičke nagodbe a opšte znanje u toj nauci je još uvijek
kreativan proces reintegracije, koji nas vodi ka jednom višem nivou karakteristično po njegovoj pretjerano deskriptivnoj prirodi.
razumijevanja i prihvatanja životnih zakona, ka boljem razumijevanju Odatle, ova knjiga obuhvata napore čija je svrha da se rasvijetle uzročni
samog sebe i drugih i ka visokorazvijenom smislu za međuljudske aspekti ovog deskriptivno poznatog fenomena. Ovi patološki fenomeni
odnose. Naša osjećanja đe takođe validirati uspješno ostvarenje stanja koji su u pitanju, dovoljno niskog inteziteta da se lako sakriju od
reintegracije: neprijatne okolnosti koje smo savladali postaju mišljenja životne okoline, bez ikakvih poteškoća se uklapaju u vječni
obogaćene određenim značenjem. Tako nas to iskustvo čini bolje proces geneze zla, koji kasnije utiče na ljude, porodice i cijela društva.
pripremljenim za suočavanje sa nekom idućom dezintegrativnom Kasnije ćemo u ovoj knjizi vidjeti kako ti patološki faktori postaju
situacijom. nezamjenljive komponente u jednoj sintezi koja rezultira sveopštom
Međutim, ukoliko smo se pokazali nesposobnim da ovladamo ljudskom patnjom, kao i to da praćenje njihovih aktivnosti uz pomoć
problemima koji su nastali zato što su naši refleksi prebrzo potisnuli i naučnog nadzora i društvene svijesti može da se ispostavi kao jedno
zamijenili neprijatan materijal iz naše svijesti, ili nekog sličnog razloga, efikasno oružje protiv zla.
doći će do retroaktivne egotizacije naše ličnosti, ali će se tu ipak Zbog navedenih razloga, obim nauke o psihopatologiji predstavlja
zadržati jedan osjećaj neuspjeha. Rezultati su devolutivni; sa jednom jedan nezamjenljivi dio onog objektivnog jezika kojeg smo prije
takvom osobom postaje mnogo teže imati bilo kakvog posla. Ukoliko pominjali. Preciznost bioloških i psiholoških faktora na tom području
se takvo dezintegrativno stanje ne može nadvladati zato što su nas neprestano se povećava i tako postaje bitan preduslov za razumijevanje
nadjačale uzročne okolnosti ili zbog nedostatka istinskih informacija mnogih fenomena koji tište društvo, kao i za jedno moderno rješenje
koje bi se mogle pravilno upotrijebiti, onda će naš organizam reagovati vijekovima starih problema. Biolozi, doktori i psiholozi koji se bore s
jednim neurotičnim stanjem. tim klizavim problemima zaslužuju pomoć i ohrabrenje od strane
društva jer će njihov rad omogućiti buduću zaštitu ljudi i nacija od
Ovaj dijagram ljudske ličnosti koji je ovdje predstavljen, rezimiran i jednog zla, čije uzroke još uvijek nedovoljno razumijemo.
pojednostavljen, pokazuje nam koliko su ljudska bića komplesna u
Društvo
21
koncepta koji opisuju psihološke fenomene. Kvalitet i bogatstvo
Priroda je napravila čovjeka takvim da bude društven, što je u njega koncepta i jezičke terminologije kojima je ovladala jedna individua ili
inkodirano rano, na instiktivnom nivou naše vrste, kao što smo to već društvo, kao i stepen u kome se oni približavaju jednom objektivnom
prethodno napomenuli. Naš um i ličnost je nemoguće razviti bez pogledu na svijet, uslovljavaju razvoj našeg morala i društvenih
kontakta i interakcije sa jednim krugom ljudi koji se stalno širi. Naš um stavova. Ispravnost našeg razumijevanja sebe i drugih karakteriše one
prima podatke od drugih, bilo svjesno, bilo nesvjesno, u vezi sa komponente koje uslovljavaju naše odluke i izbore, bile one prizemne
stvarima iz emocionalnog i mentalnog života, tradicije i misli, uz ili važne u našim privatnim životima i društvenim aktivnostima.
pomoć rezonantnog senzitiviteta, identifikacije, imitacije, razmjene Nivo kvaliteta psihološkog pogleda na svijet datog društva je takođe
ideja i permanentnih pravila. Materijal do kojeg dolazimo na te načine uslov za ostvarenje jedne kompletne sociopsihološke strukture, što je
se onda transformiše od strane naše psihe kako bi se stvarala jedna prisutno kao potencijal u psihološkim odlikama unutar naše vrste.
nova ljudska ličnost, ona koju nazivamo “našom vlastitom”. Međutim, Samo kad čovjek može razumjeti jednu osobu u odnosu na njen stvarni
naša egzistencija je uslovljena neophodnim vezama sa onima koji su unutrašnji sadržaj, a ne na neke vanjske etikete, mi mu možemo
živjeli prije, onima koji trenutno obrazuju naše društvo i onima koji će pomoći na njegovom putu ka ispravnom prilagođavanju društvenom
egzistirati u budućnosti. Naša egzistencija ima samo značenje kao životu, što će biti korisno za njega a takođe će i pomoći u stvaranju
jedna funkcija društvenih veza; hedonistička izolacija dovodi do toga jedne kreativne i stabilne strukture društva.
da gubimo sebe. Zasnovana na jednom ispravnom osjećaju i razumijevanju psiholoških
Čovjekova sudbina je da aktivno sarađuje u oblikovanju sudbine kvaliteta, takva jedna struktura će dodijeliti visoko društveno
društva, na dva principijelna načina: formiranjem svog individualnog i nadleštvo individuama koje su psihički normalne i imaju dovoljno
porodičnog života unutar njega, i aktivnim sudjelovanjem u talenta i specifične obuke. Osnovna kolektivna inteligencija ljudskih
sveukupnosti društvenih zbivanja baziranom na njegovom, po masa će njih onda poštovati i podržavati. I tako, u jednom takvom
mogućnosti dovoljnom, razumijevanju onoga što treba da se radi, što društvu, jedini problemi koji će čekati na svoje razrješavanje će biti one
mora da se radi i da li, ili ne, on to može uraditi. To zahtijeva od jedne stvari toliko teške da obaraju prirodni jezik koncepta, ali obogaćene i
individue da razvije dva područja znanja o stvarima, koja se donekle kvalitativno oplemenjene.
preklapaju jedno preko drugog; njegov život zavisi od kvaliteta tog Međutim, uvijek je bilo “društvenih pedagoga” koji su manje istaknuti
razvoja, kao što od toga zavisi i njegova nacija i čovječanstvo kao a više brojni, koji su postajali fascinirani njihovim vlastitim idejama,
cjelina. koje ponekad čak mogu biti i istinite, ali su češće ograničene ili sadrže
Ako, recimo, posmatramo pčelinju košnicu okom jednog slikara, mi tu tragove nekih skrivenih patoloških misaonih procesa. Takvi ljudi su
vidimo nešto što liči na zakrčenu gomilu insekata povezanih sličnošću uvijek težili da nameću pedagoške metode koje bi slabile i deformisale
njihove vrste. Međutim, jedan pčelar će pratiti komplikovane zakone razvoj individualnog i društvenog psihološkog pogleda na svijet; oni
koji su inkodirani u instiktima svakog insekta kao i u kolektivnom nanose trajnu štetu društvima, lisavajući ih univerzalno korisnih
instiktu pčelinje zajednice: to će mu pomoći da razumije kako da vrijednosti. Tvrdeći da rade u ime vrednijih ideja, takvi pedagozi u
sarađuje sa prirodnim zakonima koji upravljaju pčelinjom zajednicom. stvarnosti potkopavaju vrijednosti o kojima pričaju i otvaraju vrata za
Roj pčela je jedan organizam višeg organizacionog reda; ni jedna pčela destruktivne ideologije.
ne može egzistirati izvan njega, te se tako potčinjava apsolutnoj prirodi U isto vrijeme, kako smo već napomenuli, svako društvo sadrži u sebi
tih zakona. jednu malu ali aktivnu manjinu osoba sa raznim izvitoperenim
Ukoliko posmatramo gomile ljudi koji zakrčavaju ulice neke velike pogledima na svijet, pogotovo na područjima koja smo prethodno
metropole, mi tu vidimo nešto što liči na individue pokretane od strane pominjali, koji su izazvani psihičkim anomalijama, koje ćemo kasnije
njihovih poslova i problema, u trci za nekom mrvicom sreće i razmatrati, ili dugotrajnim uticajem takvih anomalija na njihovu psihu,
zadovoljstva. Međutim, takvo jedno prepojednostavljivanje realnosti pogotovo za vrijeme djetinjstva. Takvi ljudi kasnije ispoljavaju poguban
navodi nas na nepoštivanje zakona društvenog života koji su postojali uticaj na formativne procese psihološkog pogleda na svijet u društvu,
mnogo prije nego što su se pojavile metropole, i koji će nastaviti da bilo direktinim aktivnostima ili uz pomoć pisanog ili nekog drugog
postoje dugo nakon što ogromni gradovi ostanu bez ljudi i svoje svrhe. prenosa, pogotovo ako se upuste u službu neke ideologije. Mnogi
Usamljenicima iz jedne takve gomile će veoma teško biti da prihvate uzroci koji mogu lako da promaknu pažnji sociologa i političkih
takvu realnost, koja - za njih - postoji samo u potencijalnom obliku, naučnika, svode se tako ili na razvoj ili na involuciju tog faktora, čiji je
mada je oni ne mogu direktno zamisliti ili vidjeti. značaj za život društva toliko odlučujući kao i kvalitet njihovog jezika
U realnosti, prihvatanje zakona društvenog života sa svom njihovom psiholoških koncepta.
kompleksnošću, čak i kad naiđemo na početne teškoće u njihovom Zamislimo da želimo da analiziramo te procese: mi ćemo konstruisati
shvatanju, na kraju će nam pomoći da steknemo nešto što je slično jedan dovoljno kredibilan inventorni metod koji će ispitati sadržaj i
osmozi. Zahvaljujući takvom poimanju ili samo instiktivnoj intuiciji o ispravnost ideje o pogledu na svijet koji je u pitanju. Nekon što
takvim zakonima, jedna individua će biti u stanju da dosegne svoje podvrgnemo određene predstavnike grupa jednom takvom ispitivanju,
ciljeve i aktivno odgoji svoju ličnost. Zahvaljujući dovoljnoj intuiciji i dobićemo indikatore o sposobnosti tog posebnog društva da razumije
poimanju takvih okolnosti, društvo je u mogućnosti da napreduje psihološke fenomene i zavisnosti unutar njihove države i drugih nacija.
kulturalno i ekonomski i da postigne političku zrelost. To će istovremeno činiti osnovne indikatore o talentu tog društva za
Što više napredujemo u tom razumijevanju, utoliko više će nas upravljanje sobom i napretkom, kao i sposobnošću da vodi jednu
društvene doktrine pogađati kao primitivne i psihološki naivne, razumnu internacionalnu politiku. Takvi testovi mogu obezbjediti
pogotovo one bazirane na mislima onih mislilaca koji su živjeli u 18- jedan rani sistem za upozorenje ukoliko bi se takve sposobnosti
tom i 19-tom vijeku, koje je karakterisala oskudica psihološke narušile, u kom slučaju bi bilo ispravno poduzeti određene mjere na
percepcije. Sugestivna priroda tih doktrina proističe iz njihovog području društvene pedagogije. U ekstremnim slučajevima, za takve
prepojednostavljenja realnosti, što je nešto što se lako adaptira i koristi zemlje koje procjenjuju problem da poduzmu direktne korektivne
u političkoj propagandi. mjere, pa čak i da se izopačena država izoluje sve dok se u njoj ne uvedu
Te doktrine i ideologije pokazuju osnovne mane u vezi sa pogodne korekcije.
razumijevanjem ljudskih ličnosti i razlika među ljudima, što je prilično Navešćemo još jedan podesan primjer: razvoj nadarenosti odraslih
jasno ako se posmatra u svjetlu prirodnog jezika psiholoških koncepta, ljudi, kao i njihovih vještina, realističkog razmišljanja i prirodnog
a čak i više u svjetlu objektivnog jezika. pogleda na svijet će biti optimalan tamo gdje nivo i kvalitet njegovog
Pogled na društvo jednog psihologa, čak ako je on zasnovan i na obrazovanja i potreba za njegovim profesionalnim poslom, odgovaraju
profesionalnom iskustvu, uvijek daje prednost ljudskoj individui; onda njegovim individualnim talentima. Dostizanje takve pozicije za njega
se perspektiva širi kako bi se uključile manje grupe, kao porodice, i na predstavlja jednu ličnu, materijalnu i moralnu korist; istovremeno i
kraju, društva i čovječanstvo kao cjelina. Tako, od početka moramo društvo, kao jedna cjelina, takođe ubire plodove od svega toga. Takva
prihvatiti to da je sudbina individue značajno zavisna od okolnosti. Kad osoba će to onda vidjeti kao društvenu pravdu u odnosu na sebe.
postepeno povećamo obim naših opservacija, onda takođe dobijamo Ukoliko dođe do stjecaja različitih okolnosti, uključujući jedan
jednu veću slikovnu specifičnost uzročnih veza, a statistički podaci oskudan pogled na svijet datog društva, individue se onda tjeraju da
postaju takodje stabilniji. obavljaju poslove kod kojih njihovi talenti ne mogu da dođu do punog
Da bi se opisala zavisnost između nečije sudbine i ličnosti, kao i stanje izražaja. Kada se to desi, produktivnost te osobe neće biti ništa bolja, a
razvoja društva, prvo moramo prostudirati cjelokupnu količinu često će biti i gora od one koju bi ostvario radnik sa zadovoljavajućim
informacija iz tog područja koje smo do tada skupili, dodajući svemu darom. Takva osoba se onda osjeća prevarenom i preplavljenom
jedan novi rad baziran na objektivnom jeziku. obavezama koje ju sprečavaju u ostvarenju samoispunjenja.
Ovdje ću navesti samo par primjera takvog rezonovanja kako bih Njene misli će za vrijeme posla odlutati u jedan svijet fantazije ili će se
otvorio vrata pitanjima postavljenim u poslednjim poglavljima. baviti stvarima koje nju mnogo više interesuju; u svom svijetu mašte
~ ona će biti ono što treba i zaslužuje da bude.
Vijekovima su u raznim kulturama najbolji pedagozi razumijevali Takva jedna osoba uvijek zna kad njeni odnosi s društvom ili s poslom
značaj formiranja jedne kulture i čovjekovog karaktera, u obimu krenu nizbrdo; međutim, ukoliko ona istovremeno ne uspije da razvije
22
jedan zdrav kritički stav u vezi sa gornjim granicama njenih sačinjavaju individue sa nedovoljnim psihološkim znanjem može samo
sposobnosti i nadarenosti, onda će se njena mašta “fiksirati na” odumirati.
nepravednom svijetu u kome je “moć sve što je nekome potrebno.” Isti političar bi trebao biti svjestan činjenice da u istom društvu postoje
Revolucionarne i radikalne ideje nalaze plodno tlo među takvim i oni ljudi koji već na sebi nose neke psihičke posljedice društvene
ljudima koji su se loše prilagodili društvu. neprilagođenosti Neke od tih individua će pokušavati da zaštite svoje
U najboljem interesu društva je da se takvi uslovi poprave ne samo pozicije kojima nisu dorasli, dok će se drugi boriti da im se dopusti da
zbog bolje produktivnosti, nego i da bi se izbjegle tragedije. rade ono za šta su nadareni. Upravljanje državom postaje sve teže kad
U drugu ruku, jedna druga vrsta individue, može dobiti neku važnu takve bitke počnu da zasjenjuju druge važne probleme. To je razlog
funkciju zato što pripada privilegovanoj društvenoj grupi ili zašto stvaranje jedne postene društvene strukture nastavlja da bude
organizaciji na vlasti dok su njene sposobnosti i talenti nedovoljni za osnovni preduslov za društveni red i oslobažanje stvaralačkih
obavljanje tog posla, pogotovo za rješavanje nekih težih problema. vrijednosti. To takođe objašnjava zašto ispravnost i produktivnost
Takve osobe onda izbjegavaju suočavanje s tim problemima i počinju procesa stvaranja te strukture čini glavni kriterijum za uspostavljanje
da se prilično razmetljivo bave nebitnim stvarima. U njihovom jednog dobrog političkog sistema.
ponašanju se onda pojavljuje jedna komponenta glume a testovi Političar takođe mora biti svjestan da u svakom društvu postoje ljudi
pokazuju da se ispravnost njihovog rezonovanja neprestano pogoršava kod kojih se osnovna inteligencija, prirodni psihološki pogled na svijet
nakon samo par godina takvih aktivnosti. Suočeni sa povećanim i moralno rezonovanje, nisu pravilno razvili. Neki od tih ljudi razlog
pritiskom da obavljaju svoj posao na nivou kojeg nisu u stanju da za to nose u sebi, dok su drugi bili pod uticajem psihički nenormalnih
dosegnu, i sa strahom da će biti otkriveni kao nekompetentni za posao ljudi kad su bili djeca. Poimanje društvenih i moralnih pitanja je kod
koji rade, oni počinju direktno da napadaju sve one koji su sposobniji tih ljudi drugačije, kako sa prirodne, tako i sa objektivne tačke gledišta;
od njih ili imaju više talenta, odstranjujući ih sa određenih radnih oni predstavljaju jedan destruktivni faktor za razvoj psiholoških
mjesta i igrajući aktivnu ulogu u degradaciji društvenih i poslovnih koncepta društva, društvene strukture i unutrašnjih veza.
odnosa. To naravno rađa osjećaj nepravde i može da vodi do pojave U isto vrijeme, takvi ljudi lako prodiru kroz društvenu strukturu uz
slučajeva koji su prethodno opisani. Tako, oni ljudi koji su se ukorijenili pomoć jedne razgranate mreže zajedničkih patoloških konspiracija
na višim pozicijama preferiraju jednu batinašku totalitarnu vlast koja koja je slabo povezana sa glavnom društvenom strukturom. Ti ljudi i
može da zaštiti njihove funkcije i pozicije. njihove mreže učestvuju u genezi zla koje ne štedi nijednu naciju. Ta
Na taj način dolazi do nepravilnog korištenja prirodne nadarenosti i podstruktura rađa snove o sticanju vlasti i nametanju nečije volje
radne sposobnosti pripadnika jednog društva što istovremeno vodi ka društvu, a prilično često zaživljava u raznim zemljama, kako tokom
povećanju nezadovoljstva i tenzija između individua i društvenih naše istorije, tako i danas. Zbog toga će znatan dio naše pažnje biti
grupa; svaki pokušaj da se priđe problematici ljudske nadarenosti i posvećen razumijevanju ovog vijekovima starog i opasnog izvora
njegove produktivnosti kao jednoj čisto privatnoj stvari, odatle se mora problema. Neke zemlje sa ne-homogenom populacijom ispoljavaju i
razumjeti kao opasno naivan. Razvoj ili involucija u svim oblastima, druge faktore koji destruktivno djeluju na formaciju društvene
kulturnoj, ekonomskoj, kao i u političkom životu, zavise od stepena u strukture i permanentni razvojni proces društvenog psihološkog
kome je pravilno korišten taj fond ljudske darovitosti ili talenta. U pogleda na svijet. Njih prvenstveno podrazumijevaju rasne, etničke i
krajnjoj analizi, to takođe određuje da li će doći do evolucije ili kulturalne razlike koje postoje kod bukvalno svake nacije koja je
revolucije. nastala osvajanjem. Sjećanje na bivše patnje i prezir prema
Tehnički govoreći, bilo bi lakše napraviti odgovarajuće metode koje će pobijeđenima nastavljaju vijekovima da dijele populaciju. Takve
nam omogućiti da odredimo korelaciju između individualnih poteškoće je moguće prebroditi ukoliko razumijevanje i dobra volja
sposobnosti i društvenog poravnanja u datoj državi, nego se baviti prevladaju kroz nekoliko generacija. Razlike u vjerskim uvjerenjima i
prethodno pomenutim pitanjima razvoja psiholoških koncepta. moralnim ubjeđenjima u vezi s tim nastavljaju da prouzrokuju
Sprovođenje odgovarajućih testova će nam obezbjediti jedan vrijedan probleme, mada ne toliko ozbiljne, ukoliko situacija nije pogoršana
indeks kojeg možemo nazvati “indikatorom društvenog reda”. Što je on postojanjem neke doktrine o netoleranciji ili superiornosti jedne vjere
bliži brojci +1.0, to je vjerovatnije da država koja je u pitanju ispunjava nad svim ostalim. Stvaranje jedne društvene strukture sa patriotskim i
osnovni preduslov za socijalni mir i da će krenuti pravim putem u nadreligijskim temeljima se takođe ispostavilo mogućim.
pravcu jednog dinamičkog razvoja. Jedna niža korelacija bi ukazivala Sve ove poteškoće postaju ekstremno destruktivne ukoliko jedna
na potrebu društvene reforme. Korelacija vrijednosti blizu nule ili društvena ili vjerska grupa u skladu sa pridržavanjem njenim
negativna, trebala bi biti tumačena kao znak-opasnosti koji ukazuje na doktrinama zahtijeva dodjeljivanje visokih pozicija svojim
neposredno izbijanje revolucije. Revolucija u jednoj državi često pripadnicima koje su izvan domašaja njihovih istinskih sposobnosti.
uzrokuje mnogostruke probleme u drugim državama, tako je u Jedna pravedna društvena struktura ispletena od individualno
najboljem interesu drugih država da prate takve situacije. prilagođenih osoba, tj. kreativna i dinamična kao jedna cjelina, može
Primjeri koji su gore navedeni ne iscrpljuju pitanje uzročnih faktora se formirati samo ukoliko se taj proces podvrgne njegovim prirodnim
koji utiču na stvaranje jedne društvene strukture koja bi adekvatno zakonima a ne nekim konceptualnim doktrinama. Kada je svaka
odgovarala zakonima prirode. Instiktivni nivo naše vrste ima u sebi već individua u stanju da pronađe svoj vlastiti način samo-ispunjenja uz
inkodiranu intuiciju o potrebi postojanja jedne unutrašnje strukture pomoć jednog društva koje razumije te zakone, individualne interese i
društva, koja je utemeljena na psihološkim varijacijama; ona nastavlja zajedničko dobro, to onda koristi društvu kao cjelini.
da se razvija zajedno s našom osnovnom inteligencijom, inspirišući naš Jednu od prepreka za izgradnju psihološkog pogleda na svijet jednog
zdrav razum. To objašnjava zašto najveći dio populacije koji je društva, izgradnju zdrave socijalne strukture i ispravnih institucija za
prosječno nadaren, generalno prihvata svoje skromno mjesto u društvu upravljanje nacijom, mođe da predstavlja enormno velika populacija i
svake države, sve dok to mjesto zadovoljava neophodne uslove za ogromne udaljenosti kod veoma velikih država. Upravo kod takvih
pravilno društveno prilagođavanje i garantuje jedan pravedan način nacija se javljaju i najveće etničke i kulturne varijacije. U jednoj zemlji
života bez obzira na to na kom nivou društva se ta individua uklopila. koja se naširoko proteže i ima stotine miliona ljudi individuama
Ta prosječna većina prihvata i poštuje društvenu ulogu onih ljudi sa nedostaje jedna bliska podrška njihove domovine, i one se osjećaju
superirniom nadarenošću i obrazovanjem, sve dok oni zauzimaju nemoćnim kad se radi o uticaju na stvari visoke politike. Struktura tog
odgovarajuće pozicije unutar društvene strukture. društva se onda gubi na široko otvorenim prostorima. Ono što tu
Međutim, isti ti ljudi će reagovati sa kriticizmom, nepoštovanjem, pa ostaje, to su uske, generalno, porodične veze. Istovremeno, upravljanje
čak i mržnjom kad god neko ko je prosječan kao i oni, pokušava da tom zemljom stavra svoje vlastite nezaobilazne probleme: giganti pate
nadomiješta svoje nedostatke šepurenjem sa neke visoke pozicije. od onog ašto bi se moglo nazvati makropatijom (bolest giganta), jer su
Procjene koje potiču iz te sfere prosječnih ali razumnih ljudi mogu autoriteti uprave daleko udaljeni od individualnih i lokalnih stvari.
često biti veoma precizne, što može biti veoma značajno ako uzmemo Glavni simtom je proliferacija administracijskih odredb; one se mogu
u obzir da pomenuti ljudi nemaju dovoljno znanja o mnogim činiti za glavni grad države ali su često besmislene kad se radi o
aktuelnim problemima, naučne, tehničke ili ekonomske prirode. vanjskim distriktima ili primjeni na individualne stvari. Državne
Jedan iskusan političar će rijetko kad pretpostaviti da poteškoće na službenike se tjera da slijepo slijede takve regulacije; opseg korištenja
području ekonomije, odbrane ili unutrašnje politike mogu biti potpuno njihovog ljudskog zdravog razuma u realnim situacijama postaje
shvaćene od strane njegovih birača. Međutim, on može i treba uzeti u veoma uzak. Takva procedura ponašanja nanosi teške udarce društvu,
obzir to da će njegovo vlastito poimanje ljudi i stvari, kao i svega onoga koje takođe počinje da razmišlja o regulacijama više nego o praktičnoj
što ima veze sa međuljudskim odnosima unutar pomenute strukture, i psihološkoj realnosti. Psihološki pogled na svijet, koji podrazumijeva
naći svoj eho u istoj toj većini pripadnika društva. Te činjenice osnovni faktor kulturalnog razvoja i koji aktivira društveni život, tako
djelomično opravdavaju ideju o demokratiji, pogotovo ako određena počinje da se komplikuje. To nas tako onda navodi da se upitamo: Da
država ima jednu takvu istorijsku tradiciju, dobro razvijenu socijalnu li je jedna dobra vlada uopšte moguća?
strukturu i adekvatan nivo obrazovanja. Međutim, to ne predstavlja Da li je održavanje društvene i kulturne evolucije moguće u ogromnim
one psihološke podatke koji su potrebni za podizanje demokratije na državama?
nivo moralnih kriterijuma u politici. Jedna demokratija koju
23
Doduše, čini se da su najbolji kandidati za takav razvoj one države čija podvući da se to ne bi samo desilo zato što je to u skladu sa zakonima
populacija broji između deset i dvadeset miliona i gdje lične veze prirode.
između građana, kao i između građana i njihovih autoriteta, još uvike Ukoliko bi društva i njihovi pametni ljudi bili u stanju da ostvare jedno
pružaju zaštitu ispravnoj psihološkoj diferencijaciji i prirodnim objektivno razumijevanje socijalnih i sociopatoloških fenomena, te s
međusobnim vezama. Prekomijerno velike države bi se trebale tim ciljem savladali svoj emocionalizam i egotizam prirodnog pogleda
podijeliti na manje organizme koji bi uživali znatnu autonomiju, na svijet, onda bi oni pronašli i načine za dejstvovanje koji bi bili
pogotovo u pogledu kulturnih i ekonomskih stvari; oni bi mogli zasnovani na razumijevanju suštine tih fenomena. Tada bi postalo
obezbijediti svojim građanima osjećaj jedne domovine unutar koje se evidento to da jedna efikasna vakcina ili terapija može da se nađe za
njihove ličnosti mogu razvijati i sazrijevati. svaku od ovih bolesti koje haraju zemljom u obliku većih ili manjih
Kada bi me neko zapitao šta bi se moglo uraditi za izlječenje SAD-a, društvenih epidemija.
države koja manifestuje simptome makropatije, inter alia, predložio Kao što jedan mornar koji posjeduje jednu preciznu nautičku mapu
bih podjelu te ogromne nacije na trinaest država, -- koje bi bile iste kao uživa veću slobodu u izboru pravca plovidbe i manevrisanju između
i ove orginalne, osim što bi bile odgovarajuće veće i sa mnogo ostva i zaljeva, čovjek koji je opremljen s jednim boljim
prirodnijim granicama. Tim državama bi onda trebalo dati razumijevanjem sebe i drugih ljudi, kao i razumijevanjem kompleksnih
odgovarajuću autonomiju. To bi ostavrilo kod građana jedan osjećaj međuzavisnosti u društvenom životu, postaje nezavisniji od raznih
domovine, i oslobodilo bi ih od motivacije za lokalni patriotizam, kao životnih okolnosti i sposobniji za savađivanje situacija koje su teško
i rivaliteta između tih takvih država. To bi nadalje pospiješilo nalaženje razumljive. U isto vrijeme, takvo jedno poboljšano znanje čini jednu
rješenja za druge probleme drugačijeg porijekla. individuu odgovornijom za prihvatanje njenih obaveza prema društvu
kao i da se potčini disciplini koja paralelno iz toga poizilazi. Što je
Društvo nije neki organizam koji potčinjava svaku svoju ćeliju dobru društvo bolje informisano utoliko će ono lakše ostvariti i jedan
većine; niti je ono neka kolonija insekata, gdje kolektivni instikt djeluje unutrašnji red i kriterijume za kolektivne zadatke. Ova knjiga je
kao neki diktator. Međutim, ono takođe ne bi trebalo predstavljati posvećena poboljšanju tog znanja stečenog uz pomoć jednog
jednu zbirku egocentričnih individua koje su povezane čisto prirodnog razumijevanja fenomena, nečega što je do sada
ekonomskim interesima, legalnim i formalnim organizacijama. prekomijerno poimano samo u sklopu moralističkih kategorija
Svako društvo je jedna socio-psihološka struktura ispletena od prirodnog gledanja na svijet.
individua sa najvišom psihološkom organizacijom a tako i U jednoj široj perspektivi, konstano poboljšavanje shvatanja zakona
najraznovrsnijom. Značajan opseg čovjekovih individualnih sloboda koji upravljaju društvenim životom, kao i njihovih zabitih kutaka, mora
potiče od jednog takvog stanja stvari i održava se u jednoj veoma nas navesti na jednu reflekciju neuspijeha i propusta onih društvenih
komplikovanoj vezi s njegovim mnogostrukim psihološkim doktrina koje su do danas poznate, i koje su bile zasnovane na jednom
zavisnostima i obavezama, u vezi s tom kolektivnom cjelinom. ekstremno primitivnom razumijevanju tih zakona i fenomena.
Izolovanje ličnih interesa jedne individue u smislu kao da su oni u Udaljenost između takvih poimanja i boljeg razumijevanja tih dejstava
sukobu sa interesima kolektiva, predstavlja jednu običnu špekulaciju i zavisnosti u bivšim i sadašnjim socijalnim sistemima nije toliko velika
koja radikalno prepojednostavljuje stvarne uslove umjesto da prati da se ne može prebroditi.
njihovu kompleksnu prirodu. Postavljanje pitanja baziranih na jednoj Sada se rađa jedna nova ideja koja je zasnovana na jednom
takvoj šemi je logički neispravno jer sadrži pogrešne sugestije. razumijevanju zakona prirode koje se neprestano poboljšava, i koja
U stvarnosti, mnogi tobože kontradiktorni interesi, kao individualno konkretno podrazumijeva izgradnju jednog novog društvenog sistema
vs kolektivno, ili za nacije. Takav jedan sistem će biti bolji od svih njegovih dosadašnjih
oni od raznih društvenih grupa i podsruktura, mogu se međusobno prethodnika.
pomiriti ukoliko bi se vodili jednim dovoljno prožimajućim Njegova izgradnja je moguća i neophodna, i to nije samo neka
razumijevanjem onoga što je dobro u čovjeku i društvu, i ako možemo maglovita futuristička vizija. Nakon svega, cijelom jednom serijom
nadvladati djelovanje emocija kao i nekih primitivnijih doktrina. država sada dominiraju okolnosti koje su uništile strukturalne forme
Međutim, jedno takvo izmirenje zahtijeva prevođenje ljudskih i građene istorijom, i zamijenile ih društvenim sistemima štetnim za
društvenih problema koji su u pitanju na jedan viši nivo razumijevanja, svako kreativno funkcionisanje, sistemima koji se mogu održavati
kao i prihvatanje prirodnih zakona života. Na tom nivou se ispostavlja samo uz pomoć sile. Mi smo tako suočeni s jednim velikim
da i najteži problemi imaju svoja rješenja, jer oni uvijek proističu iz istih građevinskim projektom koji zahtijeva jedan sveobuhvatan i dobro
podmuklih dejstava psihopatoloških fenomena. S tim pitanjima ćemo organizovan rad. Što prije poduzmemo taj posao, utoliko više vremena
se pozabaviti na kraju ove knjige. ćemo imati za njegovo izvođenje.
Kolonija insekata, bez obzira na to koliko dobro ona bila društveno
organizovana, osuđena je na propast kad god njen kolektivni instikt HISTEROIDNI CIKLUS
nastavlja da dejstvuje prema njegovom psihogenetskom kodu, uprkos
nestanku biloškog značenja. Na primjer, kada pčela-matica ne obavi Otkad postoje ljudske zajednice i otkad je civilizacija stvorena na
svoj svadbeni let na vrijeme zbog loših vremenskih uslova, ona počinje našem globusu ljudi su čeznuli za srećnim vremenima, ispunjenim
da polaže neoplođena jaja, iz kojih se ne leže ništa drugo osim trutova. spokojem i pravdom, u kojima bi svakome bilo dopušteno da uzgaja
Pčele nastavljaju da štite svoju kraljicu, kao što ih na to nagoni njihov svoje stado, traga za bogatim dolinama, obrađuje zemlju, iskopava
instikt; i naravno, kada pčele radilice izumru, dolazi do propasti cijele blago ili gradi kuće i palate. Čovek žudi za mirom i hteo bi da uživa u
pčelinje zajednice. blagodetima dobara, koja su prikupile prethodne generacije i da
U tom momentu, jedan “viši autoritet” u obliku pčelara mođe da spasi ponosno posmatra razvoj budućnosti koju je stvorio. Bilo bi lepo u
to pčelinje leglo. On mora da pronađe i odstrani lažnu maticu a onda međuvremenu točiti vino ili medovinu. On bi voleo da luta okolo, da
da ubaci unutra jednu novu oplođenu maticu zajedno sa nekoliko upoznaje druge zemlje i ljude ili uživa u nebu posutom zvezdama na
njenih pčela radilica. To će zahtijevati i privremeno postavljanje jedne istoku, u bojama prirode, licima i odeći žena. On bi takođe želeo da
zaštitne mreže oko matice, koja će nju i njene sluge štititi od uboda pokrene svoju imaginaciju i učini svoje ime besmrtnim u delima
onih pčela koje su još uvijek ostale vijerne staroj matici. Kasnije, instikt umetnosti, bilo izvajanim u mermeru ili ovekovečenim u mitu i poeziji.
pčelinje zajednice prihvata novu maticu. U tom procesu, pčelar će Od pamtiveka čovek je sanjao o životu u kome bi naprezanje uma ili
takođe zaraditi par uboda. mišića bilo prekinuto zasluženim odmorom. On bi želeo da nauči
Iz gornjeg primjera rađa se sljedeće pitanje: da li ljudska zajednica koja zakone prirode, tako da može da ovlada njome i iskoristi njena blaga.
naseljava ovu planetu može doseći jedno dovoljno dobro poimanje Čovek je koristio prirodnu snagu životinja da bi učinio da se ostvare
makrosocijalnog patološkog fenomena koji je toliko opasan, gnusan i njegovi snovi, a kada to ne bi zadovoljilo njegove potrebe, okretao bi se
istovremeno fascinantan, prije nego što to bude prekasno? U ovom u tu svrhu svojoj sopstvenoj vrsti, lišavajući druge ljude njihove
momentu, naši individualni i kolektivni instikti kao i naš prirodni ljudskosti, jednostavno zato što je bio moćniji.
psihološki i moralni pogled na svijet ne može nam dati sve odgovore Snovi o srećnom i mirnom životu tako daju podsticaj da sa vlada nad
na kojima se mogu utemeljiti djelotvorne protumjere. drugima: sila koja izopačuje um čoveka. To je razlog zašto se ljudski
Oni dobronamijerni ljudi koji propovijedaju da sve što nam preostaje, snovi o sreći nisu ostvarivali tokom istorije. Hedonistički pogled na
to je da se pouzdamo u “Velikog Nebeskog Pčelara” i vratimo se „sreću“ sadrži seme nesreće i hrani čitav ciklus, tako da dobra vremena
njegovim zapovijestima, vide obrise jedne generalne istine, međutim, rađaju loša, što povratno uzrokuje patnju i mentalni napor, koji
oni takođe trivijaliziraju posebne istine, pogotovo one prirodne. proizvodi dobro opažanje, umerenost i izvesnu količinu psiholoških
Upravo ove druge su te koje sadrže osnovu razumijevanja fenomena i znanja, sve one moći koje služe da ponovo izgrade srećnije uslove za
ciljaju na praktično dejstvovanje. Zakoni prirode su nas načinili veoma život.
različitim jedne od drugih. Zahvaljujući njegovim individualnim Tokom srećnih vremena ljudi progresivno gube uvid u potrebu za
karakteristikama, izvanrednim životnim okolnostima i naučnim refleksijom, introspekcijom, znanjima o drugima i razumevanjem za
naporima, čovjek je možda donekle ovladao umjetnošću objektivnog složene zakone života. Da li je vredno razmišljanje o ljudskim
razumijevanja ovih fenomena gorenavedene vrste, međutim, moramo karakteristikama i slabostima, bilo sopstvenim ili nekog drugog?
24
Možemo li razumeti kreativni smisao patnje koju nismo sami podneli, svoju pravu i suštinsku bit i postaje cenjena zbog svoje vrednosti.
umesto da krenemo lakšim putem i optužimo žrtvu? Svaki suvišan Mudra osoba, sposobna da pruži pravi savet visoko je cenjena.
mentalni napor izgleda kao besmislena borba, ako su radosti života Koliko su zadivljujuće slični bili filozofi poput Sokrata i Konfučija, ta
lako dostupne. Pametan, liberalan i veseo pojedinac je dobar igrač; dva gotovo legendarna mislioca, koji su, iako gotovo savremenici, živeli
dalekovida osoba, koja predviđa užasne ishode, postaje kvarilac na dva suprotna kraja velikog kontinenta. Obojica su živela tokom zlih,
raspoloženja i mutljivac. krvavih vremena i predstavili metod da se savlada zlo, posebno u
Opažanje istine o realnom okruženju, posebno razumevanje ljudske pogledu opažanja zakona života i ljudske prirode. Oni su tragali za
prirode i njenih vrednosti prestaje da bude vrlina tokom takozvanih kriterijumima za moralne vrednosti unutar ljudske prirode i posmatrali
srećnih vremena; misaoni ljudi, koji sumnjaju, bivaju proglašeni znanje i razumevanje kao moć. Ipak, oba čoveka su slušala unutrašnji
nametljivcima koji ne mogu dopustiti da dobro traje. glas bez reči kako ih upozorava nad moralnim pitanjima: „Sokrate, ne
Povratno, ovo vodi do osiromašenja u pogledu psiholoških znanja, čini to.“ To je razlog zašto je njihovo delovanje i žrtva predstavljalo
sposobnosti da se napravi razlika između karakteristika ljudske prirode stalnu pomoć u borbi protiv zla.
i ličnosti i sposobnosti da se um kreativno oblikuje. Kult moći Tokom teških i tegobnih vremena nastaju vrednosti koje najzad
potkopava te mentalne vrednosti tako suštinski važne za održanje reda nadvladavaju zlo i stvaraju bolja vremena. Ova jezgrovita i precizna
i zakona na nenasilan način. Bogaćenje nacije ili ograničavanje njenog analiza fenomena, omogućena zahvaljujući pobedi istrošenih emocija i
psihološkog sveta se može posmatrati kao indikator da li će budućnost egoizmu samoljubivih ljudi, otvara vrata uzročnom ponašanju,
biti dobra ili ne. posebno u oblastima filozofije, psihologije i razmišljanja o moralu.
Tokom „dobrih“ vremena potraga za istinom postaje neugodna, jer Ukoliko su te vrednosti u potpunosti pripojene tradiciji ljudske kulture,
otkriva neprijatne činjenice. Bolje je misliti o lakšim i prijatnijim one mogu efektivno da zaštite naciju od sledeće ere zabluda i
stvarima. Nesvesno uklanjanje podataka, koji jesu ili izgledaju izobličenja. Međutim, kolektivno pamćenje je nepostojano i posebno
nepodesni, postepeno prerasta u naviku i postaje običaj, masovno sklono da ukloni filozofa i njegovo delo iz svojih sadržaja, naime,
prihvaćen od društva. Problem je da svaki proces mišljenja, baziran na njegovo vreme i mesto i ciljeve kojima je služio.
tako okrnjenim informacijama, nikako ne može voditi do tačnih Kada god neka iskusna osoba pronađe trenutak relativnog mira posle
zaključaka; on pre vodi do podsvesnog zamenjivanja neprijatnih teškog i bolnog napora, njen um je slobodan da razmišlja neopterećen
sudova prijatnijim, približavajući se na taj način granicama istrošenim emocijama i zastarelim stavovima iz prošlosti, ali
psihopatologije. potpomognut saznanjima iz prethodnih godina. Ona se tako približava
Takvi periodi puni zadovoljstva za jednu grupu ljudi – često utemeljeni objektivnom razumevanju fenomena i uvidu u trenutne uzročne veze,
na nepravdi nad nekim drugim ljudima ili nacijama – počinju da guše uključujući i takve koje ne mogu biti shvaćene u okviru prirodnog
sposobnost za individualnu i društvenu svest; podsvesni faktori jezika. Ona razmišlja o večnom ciklusu opštih zakona, razmatrajući
preuzimaju presudnu ulogu u životu. Takva zajednica, već inficirana značenje ranijih pojava koje odeljuju taj period istorije. Mi dosežemo
histeroidnim stanjem, posmatra svako opažanje neprijatne istine kao do davnašnjih pouka, jer ih razumemo bolje; one nam olakšavaju da
znak „širenja zla“. J.G. Herderov ledeni breg je potopljen u moru razumemo kako genezu, tako i kreativni značaj nesrećnih vremena.
krivotvorenog nesvesnog; samo vrh brega je vidljiv iznad talasa života. Ciklus srećnih, mirnih vremena je povoljan za nastanak okrnjenog
Katastrofa čeka iza kulisa. U takvim vremenima sposobnost za logičko pogleda na svet i porast egoizma; društvo postaje podložno
i disciplinovano mišljenje počinje da bledi. Kada zajednica izgubi progresivnoj histeriji i u konačnoj fazi, opisno poznatoj istoričarima,
sposobnost za psihološku razboritost i moralnu kritičnost, proces nastaje vreme klonulosti i pometnje - to se dešavalo milenijumima i
generiranja zla je pojačan u svakom segmentu društva, bilo dešava se još uvek. Uzmak pameti i ličnih karakteristika, koji
individualno ili makrosocijalano, dok se sve ne vrati na „loša“ vremena. karakteriše naoko srećna vremena, varira od nacije do nacije; na taj
Mi već znamo da u svakoj zajednici živi izvestan procenat ljudi sa način neke zemlje uspevaju da prevaziđu rezultate ovakvih kriza sa
psihološkim devijacijama, izazvanim različitim urođenim ili stečenim minimalnim gubicima, dok druge gube države i vlast. Geopolitički
faktorima, koji proizvode anomalije u percepciji, mišljenju i karakteru. faktori igraju presudnu ulogu.
Mnogi takvi ljudi pokušavaju da ispolje smisao svojih devijantnih Psihološke karakteristike ovakvih kriza nesumnjivo dovode pečat
života socijalnom hiperaktivnošću. Oni kreiraju svoje sopstvene vremena i civilizacije u pitanje, međutim zajednički imenitelj bi morao
mitove i ideologije kompenzacije i pokazuju tendenciju da egoistično biti pogoršavanje histeričnih uslova u zajednici. Ova devijacija, ili još
insinuiraju drugima da je njihova sopstvena devijantna percepcija i bolje, formativno pomanjkanje karaktera je stalna boljka zajednice,
ciljevi, koji iz nje proizilaze, superiorna. posebno privilegovanih elita. Postojanje ekstremnih slučajeva,
Ukoliko vrednosti bezbrižnosti „dobrog života“ kroz nekoliko pogotovo onih okarakterisanih kao kliničkih, je izdanak društvene
generacija rezultira socijalnim nedostatkom u pogledu psiholoških histerije, često u korelaciji sa nekim dodatnim slučajevima, kao
veština i moralne kritičnosti, to utire put patološkim smutljivcima, nosiocima slabijih oštećenja na moždanoj kori. Kvantitativno i
podmuklim šarmerima i primitivnim varalicama da deluju i podstaknu kvalitativno takve individue mogu da služe da se objasne i evoluiraju
proces stvaranja zla. Oni su suštinski faktor u njegovoj sintezi. U takva vremena, kao što je nagovešteno u istorijskoj „Knjizi Svetog
sledećem poglavlju nameravam da uverim čitaoce da je učešće Mihajla“. Iz perspektive istorijskog vremena bilo bi teže da se ispita
patoloških faktora, tako potcenjeno u društvenim naukama, zajednički regresija sposobnosti i ispravnost razmišljanja ili intenzitet
faktor u začetku zla. „Austrijskog govora“, iako se on približava problemu na bolji i direktniji
Takva vremena, kojih se mnogi ljudi kasnije sećaju kao „dobrih starih način.
vremena“, na taj način formiraju osnovu za kasniju tragediju zbog Nasuprot gore pomenutoj kvalitativnoj razlici trajanje ovog
progresivnog opadanja morala, intelekta i ličnih vrednosti, koje stvara vremenskog ciklusa teži da bude podjednako. Ako uzmemo da je
ere kao za vreme Raspućina. evropska histerija dostigla vrhunac oko 1900. i da se ne ponavlja svaka
Ovo predstavlja kratak opis uzročnog delovanja realnosti, koji ni na dva veka, pronaći ćemo slične uslove. Takvi ciklusi podjednakog
koji način ne protivreči teološkom poimanju smisla kauzalnosti. Loša trajanja mogu obuhvatiti čitavu civilizaciju i preneti se na susedne
vremena nisu samo rezultat hedonističke regresije u prošlosti; ona zemlje ali neće preći okean ili prodreti u udaljene civilizacije.
treba da ispune istorijsku svrhu. Kada je izbio Prvi svetski rat mladi oficiri su plesali i pevali na ulicama
Patnja, naprezanje i mentalna aktivnost tokom vremena jada vode do Beča: „Krieg, Krieg, Krieg! Es wird ein schöner Krieg...! (Rat, rat, rat!
progresivne, uglavnom pojačane obnove izgubljenih vrednosti, što Dolazi lepi rat!). Tokom posete Gornjoj Austriji 1978. godine odlučio
rezultira ljudskim progresom. Na žalost nama i dalje nedostaje sam da navratim do lokalnog župnika koji je u to vreme bio u svojim
dovoljno filozofsko razumevanje za ovu međuzavisnost i teološki sedamdesetim godinama. Kada sam mu ispričao o sebi, odjednom sam
pogled na stvari. Čini se da su proroci videli mnogo jasnije u svetlu shvatio da on misli kako lažem i izmišljam lepe priče. Podvrgao je moje
zakona kreacije, nego E.S. Rusel, R. B. Brajtvejt, Dž. Samerhof i drugi izlaganje psihološkoj analizi, baziranoj na toj neoborivoj pretpostavci i
koji su se bavili ovim pitanjem. pokušao da me uveri da su njegovi principi veoma uzvišeni. Prijatelj,
Kada nastanu loša vremena i ljude smlavi neumerenost zla, oni moraju kome sam se požalio, je bio razveseljen: „Kao psiholog, imali ste
da prikupe sve svoje fizičke i mentalne snage, da bi se borili za izuzetno sreću da se susretnete sa ostacima autentičnog „austrijskog
egzistenciju i sačuvali zdrav razum. Potraga za nekim putem koji govora“ (die österreichische Rede). Kada bismo hteli da ga simuliramo,
spašava od teškoća i opasnosti obnavlja dugo zakopane moći mi mlađi ne bismo bili u stanju da Vam ga demonstriramo,.“
uzdržavanja. Ovakvi ljudi imaju prvobitnu nameru da se oslone na silu U evropskim jezicima „austrijski govor“ je postao zajednički
da bi osujetili pretnju; oni na primer mogu početi da izazivaju sreću ili deskriptivni termin za paralogički diskurs. Mnogi ljudi ga danas koriste
se priključiti vojsci. nesvesni njegovog porekla. U sklopu maksimalnog histeričnog
Međutim, sporo i tegobno oni otkrivaju prednosti koje pruža mentalni intenziteta u Evropi u to vreme autentični natpis je predstavljao tipičan
napor, povećano razumevanje psihološke situacije u pojedinostima, proizvod iskrivljenog mišljenja: podsvesna selekcija i supstitucija
bolja diferencijacija ljudskih karaktera i ličnosti i najzad bolje podataka koja vodi do hroničnog izbegavanja teških pitanja. Na isti
poznavanje suprotne strane. Tokom takvih vremena moralnost, koju je način refleksna pretpostavka da svaki govornik laže predstavlja
prethodna generacija proglašavala literarnim motivima, ponovo stiče
25
indikaciju histerične anti-kulture laganja, unutar koje reći istinu kritične aktivnosti na konstantno visokom nivou? U našoj eri ima
postaje „amoralno“. mnogo iznimnih momenata; naš današnji magbetski veštičiji kotao
Period histerične regresije je stvorio veliki rat i veliku revoluciju, sadrži ne samo otrovne sastojke, već i progres i razumevanje ljudskosti,
izražen u fašizmu, Hitleru i tragediji Drugog svetskog rata. Takođe je kakvo nije viđeno tokom milenijuma.
proizveo i makro-socijalni fenomen čiji se devijantni karakter Poneki ekonomisti ističu da je ljudskost stvorila moćnog slugu u vidu
nadogradio na taj ciklus, maskirajući i uništavajući njegovu prirodu. električne energije i da je rat, osvajanje i porobljavanje drugih zemalja
Današnja Evropa je na čelu suprotnog ekstrema te istorijske sinusne postalo u velikoj meri neprofitabilno na duži rok. Na žalost, kao što
krivulje. Tako možemo pretpostaviti da će početak sledećeg veka ćemo videti kasnije u ovom delu, nacije mogu biti gurnute u ekonomski
proizvesti eru optimalnih sposobnosti i ispravnosti rasuđivanja, iracionalne želje i aktivnosti metodima, čiji su motivi meta-ekonomski.
uvodeći mnoge nove vrednosti u sve domene ljudskih pronalazaka i To je razlog zašto je prevazilaženje tih drugih razloga i fenomena, koji
kreativnosti. Možemo takođe pretpostaviti da će realističko psihološko pospešuju porast zla, težak, mada dostižan zadatak. Mežutim, da
razumevanje i duhovno obogaćenje predstavljati bit te ere. bismo ga savladali moramo razumeti prirodu i dinamiku pomenutog
Sa druge strane Amerika, pogotovo SAD, je dostigla zenit po prvi put fenomena: stari princip medicine koji ću iznova i iznova ponoviti je:
u svojoj istoriji. Sedokosi Evropljani, koji danas žive u Americi, su „Ignota, nulla curatio morbi“.
pogođeni sličnošću između ovog fenomena i onog koji je dominirao Jedan od rezultata moderne nauke, koji doprinosi uništenju ovog
Evropom njihove mladosti. Subjektivnost koja dominira ličnim, večnog zla, je razvoj sistema komunikacije, koji je umrežio naš globus
kolektivnim i političkim životom, kao i podsvesna selekcija i u veliko „selo“. Vremenski ciklusi, koji su ovde predstavljeni, se
supstitucija podataka u procesu razmišljanja osiromašuje psihološki razvijaju gotovo nezavisno u različitim civilizacijama na različitim
pogled na svet i vodi do individualnog i nacionalnog egoizma. Manija geografskim lokacijama. Te faze niti su bile niti jesu sinhronizovane.
poduzimanja ofanziva proizvodi neprestane odmazde, koristeći se Možemo pretpostaviti da američka faza leži 80 godina posle evropske.
prenadražljivošću i velikom kritičnošću na strani drugih. To se može Kada svet postane struktura sa unutrašnjom povezanošću sa stanovišta
posmatrati analogno maniji dvoboja u Evropi onog vremena. Ljudi, komunikacije, tada će informacije i novosti, različiti društveni sadržaji
dovoljno srećni da zauzmu poziciju višu nego neko drugi, postaju i mišljenja, uslovljeni različitim fazama pomenutih ciklusa, inter alia,
prezrivi prema onima koje smatraju inferiornima na način koji veoma poteći preko svih granica i sigurnosnih sistema. To može usloviti
podseća na običaje u carskoj Rusiji. Na smeni stoleća, Frojdova pritisak koji će promeniti uzroćne povezanosti. Na ovaj način će nastati
psihologija je pala na plodno tlo u ovoj zemlji zbog sličnosti društvenih mnogo fleksibilnija psihološka situacija koja će povećati mogućnosti za
i psiholoških uslova. usmerenu akciju, baziranu na razumevanju ovog fenomena.
Psihološki uzmak u Americi povlači u svom buđenju umanjenu Istovremeno, nasuprot mnogim teškoćama naučne, društvene i
društveno profesionalnu adaptaciju ljudi te zemlje, vodeći do rasipanja političke prirode, vidimo razvoj novog sklopa faktora, koji će
ljudskih talenata i urušavanja društvene strukture. Ako bi trebalo potpomoći oslobođenje čoveka od neshvatljivog istorijskog
proračunati srazmerni indeks adaptacije u toj zemlji, kako je to kauzaliteta. Razvoj nauke, čiji je konačni cilj bolje razumevanje čoveka
preporučeno u prethodnom poglavlju, on bi verovatno bio manji nego i zakona društvenog života, bi dugoročno mogao da doprinese da javno
kod ogromne većine slobodnih i civilizovanih nacija, a verovatno niži mnenje prihvati suštinsko znanje o čovekovoj prirodi i razvoju
nego kod nekih zemalja koje su izgubile slobodu. čovekove ličnosti, koje bi omogućilo kontrolisanje opasnih procesa. U
Visoko talentovani pojedinac u SAD otkriva da je čak i teže da prokrči ovu svrhu bi bili potrebni neki oblici međunarodne saradnje i
svoj put do samo-realizacije i kreativne pozicije u društvenom smislu. supervizije.
Univerziteti, politika i biznis sve češće demonstriraju ujedinjeni front Razvoj ljudske ličnosti i njene sposobnosti za adekvatno razmišljanje i
relativno netalentovanih i čak nekompetentnih osoba. Reč „suviše precizno razumevanje celine iziskuje određeni stepen rizika i zahteva
kvalifikovan“ se sve više i češće čuje. Takvi „suviše kvalifikovani“ prevazilaženje konformističke tromosti i primenu rezultata specijalnog
pojedinci će se najzad sakriti u nekoj dotiranoj laboratoriji, gde će im naučnog rada, pod uslovima sasvim drugačijim od onih pod kojima
biti dopušteno da smo odrasli.
steknu Nobelovu nagradu pod uslovom da ne učine ništa istinski Pod takvim uslovima će egoistična ličnost, navikla na konforno, uzano
korisno. U međuvremenu, zemlja pati zbog nedostatka inspirativne okruženje, na sujeverno razmišljanje i nekontrolisanu emocionalnost,
uloge visoko darovitih pojedinaca. iskusiti mnoge blagotvorne promene koje se ne mogu zameniti nečim
Usled toga Amerika guši progres u svim segmentima društva, od drugim. Posebno promenjene okolnosti će prouzrokovati da takva
kulture do tehnologije i ekonomije, ne isključujući političku osoba počne da raščlanjuje, ulažući na taj način intelektualne i
nekompetentnost. Drugi problemi, koji se nadovezuju na to, egoistična kognitivne napore i moralnu refleksiju.
nesposobnost da se razumeju drugi ljudi i nacije, vode do političkog Primer takvog iskustvenog programa je Američki mirovni korpus.
terora i traženja žrtvenog jarca. Stiskanje kočnice evolucije političkih Mladi ljudi putuju u mnoge siromašne zemlje u razvoju da bi tamo
struktura i društvenih institucija povećava administrativnu inerciju i živeli i radili, često pod primitivnim uslovima. Oni uče da razumeju
nezadovoljstvo njenih žrtvi. druge nacije i običaje i njihov egoizam opada. Na taj način oni gube
Treba da shvatimo da se najdramatičnije društvene nedaće i tenzije mnoge karakteristične nedostatke modernog američkog karaktera.
javljaju deset godina posle prvih vidljivih indikacija pojave psihološke Kada pokušavamo da prevaziđemo nešto, čije je poreklo prekriveno
krize. Budući nastavak, one predstavljaju zadocnelu reakciju na ove velom misterije kroz izmaglice nesaznatljive prošlosti, često se
uzroke ili su stimulisane istim psihološkim pokretačkim procesom. osećamo kao da uvek iznova vodimo bitku sa vetrenjačama istorije.
Vreme za efektivne kontra-mere je većinom limitirano. Međutim, konačni cilj takvog napora je mogućnost da nas objektivno
Da li je Evropi dodeljena uloga da posmatra Ameriku, koja pati od iste razumevanje ljudske prirode i njenih večnih slabosti, kao i razultat
bolesti kojima je i sama podlegala toliko puta u svojoj istoriji? Da li je transformacije društvene psihologije, može osposobiti da delujemo
američki osećaj superiornosti u odnosu na Evropu proistekao iz tih protiv ili da predupredimo destruktivne i tragične rezultate, koji
prošlih događaja i njihovih nehumanih i tragičnih rezultata. Ako da, da ponekad ne leže daleko u budućnosti.
li je takav stav nešto više od bezopasnog anahronizma? Bilo bi Naše vreme je izuzetno i današnja patnja pospešuje bolje razumevanje
najkorisnije kada bi evropske nacije iskoristile prednosti svojih nego što je to bio slučaj u prethodnim vekovima. To razumevanje i
istorijskih iskustava i modernijeg psihološkog znanja, kako bi znanje se bolje uklapa u ukupnu sliku, budući da je bazirano na
efektivnije pomogle Americi. objektivnim činjenicama. Takav pogled postaje realističan, dok ljudi i
Istočna Centralna Evropa, sada pod sovjetskom dominacijom, se problemi sazrevaju u akciji. Ova akcija ne treba da bude ograničena na
pridružuje evropskom ciklusu, iako sa izvesnim zakašnjenjem; isto se teoretska razmišljanja, već pre da pomiri organizaciju i formu.
odnosi i na sovjetsku imperiju, posebno na evropski deo. Međutim, Da bi se to postiglo razmotrićemo određena pitanja i skicirati novu
istraživanje tih promena i njihovo izolovanje od dramatičnog naučnu disciplinu koja će izučavati zlo, otkrivajući njegove faktore i
fenomena umanjuje mogućnosti za opservaciju, čak iako je to samo geneze, nedovoljno shvaćene karakteristike i slabe tačke, da bi se
pitanje metodologije. Ipak, čak i tada u najširim slojevima postoji naglasile nove mogućnosti delovanja protiv uzroka ljudske patnje.
progresivni rast otpora u vidu regenerativne moći zdravog razuma. Još od davnih vremena, filozofi i religiozni mislioci koji su pripadali
Godinu za godinom dominantan sistem se oseća sve slabijim naočigled različitim kulturama, bavili su se pitanjima moralnih vrijednosti,
te organske transformacije. Dodajmo tome i fenomen, koji Zapad pokušavajući da nađu odgovor na pitanje šta je dobro. Oni su opisivali
smatra potpuno nerazumljivim i o kome će šire biti reči: naime, porast vrline ljudskog karaktera i zagovarali da bi ih svi ljudi trebali steći.
specifičnih, praktičnih znanja o realnosti vladanja unutar zemalja čiji Stvorili su bogato nasljeđe koje je sadržavalo vjekovna iskustva i
su režimi slični. Takav proces bi, u konačnoj analizi, trebalo da reflekcije. I pored očiglednih razlika u kulturi i pristupima, iako su
proizvede zaoštravanje situacije, iako se to verovatno neće završiti radili u različitim vremenskim periodima i na različitim mjestima,
krvavom kontra-revolucijom. filozofi su došli do zaprepašćujuće sličnih zaključaka vezanih za
Pitanje se nameće samo po sebi: da li će ikada doći vreme da se taj ljudsku prirodu. To nam pokazuje da sve što je vrijedno, uslovljeno i
ciklus, unutar koga se nacije osećaju bespomoćnim, ikada nadvlada? proističe iz zakona prirode i njihovog djelovanja na individualna
Da li su države u stanju da permanentno održe svoje kreativne i ljudska bića i društvene zajednice.
26
Jednako je interesantno vidjeti kako je relativno malo rečeno o drugoj izazvan usljed zapostavljanja tog područja, teoretskih poteškoća s
strani novčića: prirodi, uzrocima i porijeklu zla. Ove stvari su obično kojima su se naučnici susretali, kao i nepopularne prirode tih
sakrivene iza generalizovanih zaključaka i zaogrnute velom tajni. problema. Ovaj rad uopšte, a ovo poglavlje pogotovo, sadrži i upute na
Ovakvo stanje stvari se djelimično može pripisati društvenim uslovima one dijelove istraživačkog rada koji su bili spriječeni da se objave, kao
i istorijskim okolnostima pod kojim su ovi mislioci radili: njihov rad je i one koje pisac nije želio da objavi iz razloga lične bezbjednosti. Na
mogao biti djelimično diktiran ličnom sudbinom, ukorijenjenom žalost, sada je dosta toga izgubljeno a starost mi ne dozovoljava da
tradicijom ili čak licemjerjem. Poslije svega, pravda i vrlina su pokušam to da povratim. Nadam se da će moji opisi, opservacije i
suprotnost sili i perverziji: isto važi za istinoljubivost u odnosu na iskustvo, koje sam ovdje kondenzirao iz moje memorije, obezbijediti
lažljivost, kao što je zdravlje u suprotnosti sa bolešću. Takođe je platformu za jedan novi napor da se dođe do podataka koji su potrebni
moguće da je ono što su oni rekli o pravoj prirodi zla kasnije sakriveno da se ponovo potvrdi ono što je onda potvrđeno. I pored toga, na
pod uticajem istih tih sila koje su oni namjeravali razotkriti. osnovu mog ličnog rada kao i rada drugih u tim prošlim tragičnim
Karakter i porijeklo zla su tako ostali sakriveni u tajnim sjenkama i vremenima, uzdigla se jedna nova disciplina koja je postala naš
ostavljeni literaturi da se bavi njima jednim jako izražajnim jezikom. svjetionik; dva grčka monaha, filologa, nazvali su je –
Ali, ma koliko taj jezik literature bio izražajan, on nikad ne doseže "PONEROLOGIJA," na osnovu grčke riječi:
istinske korijene te pojave. Uvijek ostaje određeni saznajni prostor kao poneros = zlo. Tako je proces geneze zla, u skladu s tim, nazvan
neka neistražena prašuma moralnih pitanja koja se opire "ponerogeneza." Nadam se da će ovi skromni početci izrasti u nešto što
razumijevanju i filozofskim generalizacijama. će nam omogućiti da savladamo zlo uz pomoć razumijevanja njegove
Filozofi današnjeg vremena razvijajući meta-etiku pokušavaju da se prirode, uzroka i razvoja.
proguraju kroz elastični prostor koji vodi ka analizi jezika etike,
doprinoseći kamenčiće za sklapanje jednog mozaika koji će pomoći u Između 5000 psihotičnih, neurotičnih, i zdravih pacijenata, autor
eliminisanju nesavršenosti i navika prirodnog konceptualnog jezika. knjige je izabrao 384 odrasle osobe koje su se ponašale na način na koji
Istraživanje ovih uvijek misterioznih fenomena je jako privlačno za su ozbiljno povređivali druge. Oni su dolazili iz svih krugova poljskog
naučnika. društva, mada većinom iz velikih industrijskih centara koji su se
Istovremeno, aktivni praktičari u društvenom životu i obični ljudi koji odlikovali lošim radnim uslovima i znatnim zagađenjem zraka.
traže svoj put su ograničeni svojim povjerenjem u određene autoritete. Predstavljali su raznovrsna moralna, drusštvena i politička stanovišta.
Vječita iskušenja kao što je nipodaštavanje nedovoljno dokazanih Oko 30 njih je bilo osuđivano, a kazne su često bile previše stroge.
moralnih vrijednosti ili nekritičko prihvatanje naivnog čovjekovog Nakon što su bili oslobodđeni iz zatvora, ti ljudi su ponovo pokušavali
poštovanja prema njima, nemaju adekvatnu protivtežu u racionalnom da se prilagode društvenom životu što im je davalo tendenciju da budu
razumijevanju realnosti. iskreni prema meni – psihologu.
Kada bi se doktori ponašali kao etičari tj. kada bi oni fenomene Drugi su izbjegli kaznjavanje; a neki su povređivali svoje drugare na
relativno ne-estetskih bolesti odlagali u sjenku svog ličnog iskustva načine koji nisu kažnjivi u pravnoj praksi. Neki su bili zaštićeni
zato što su prvenstveno zainteresovani za proučavanje pitanja fizičke i političkim sistemom koji je sam po sebi bio jedan ponerogenični
mentalne higijene, ne bi bilo ni današnje moderne medicine. Čak bi i derivat. Pisac ove knjige je imao i tu prednost da razgovara s osobama
korijeni nauke o zdravlju bili sakriveni u sličnim sjenkama. Uprkos čije su neuroze bile izazvane usljed nepravdi koje su one doživljavale.
činjenici da je od samih početaka teorija higijene povezana sa Svi gore pomenuti ljudi su bili podvrgnuti jednoj detaljnoj anamnezi
medicinom, doktori su bili u pravu kad su proučavali bolest iznad (istraživanje istorije bolesti, prim. prev.) kako bi se utvrdile njihove
svega. Oni su rizikovali sopstveno zdravlje i žrtvovali se da bi otkrili cjelokupne mentalne sposobnosti, a odatle i postojanje mogućih
uzroke, biološke osobine bolesti i da bi, nakon toga, razumjeli oštećenja moždanog tkiva, kao i određivanje njihovih međusobnih
dinamiku toka bolesti. Razumijevanje prirode bolesti i načina njenog veza.
razvijanja omogućava iznalaženje određenih metoda za njeno liječenje. [Moje procedure su bile slične onima koje su se koristile u Velikoj
Britaniji, za razliku
Kad su proučavali sposobnost organizma da se brani od bolesti, od američkih verzija. Uz to sam koristio i dva testa: jedan je bio stari
naučnici su pronašli vakcine, koje omogućavaju organizmu da postane britanski test sposobnosti koji je bio prilagođen za kliničke svrhe.
otporan na neku bolest bez potrebe da prođe kroz nju, u njenoj Drugog sam ja sam usavršio. Na žalost, kad su me protjerali iz Poljske,
potpunoj manifestaciji. Zahvaljujući tome, medicina pobjeđuje i bilo je nemoguće da prenesem bilo koje od mnogih rezultata drugim
preventira fenomene koji se po svom opsegu i aktivnosti, takođe mogu psiholozima, zato što su mi bili oduzeti svi moji naučni radovi, zajedno
smatrati jednom vrstom zla. sa skoro svom ostalom imovinom.]
Tako se pojavljuje pitanje: zar ne bi neki sličan modus operandi mogao Druge metode su takođe bile korištene u skladu s pacijentovim
biti korišten za proučavanje uzroka i geneze nekih drugih vrsta zla koja stvarnim potrebama kako bi se sklopila jedna dovoljno ispravna slika
šibaju ljudske individue, porodice i društva, uprkos činjenici što se to njegovog psihičkog stanja. U većini tih slučajeva autoru su bili dostupni
može činiti mnogo uvredljivijim za naša moralna osjećanja, nego što je rezultati medicinskih pregleda i laboratorijskih testova koji su bili
slučaj s bolestima? Iskustvo je podučilo pisca ove knjige da je zlo po napravljeni u medicinskim ustanovama.
svojoj prirodi slično bolesti, mada je ono možda kompleksnije i Psiholog može skupiti mnogo vrijednih opservacija kao što su ove koje
nedokučivije za naš razum. Njegova geneza otkriva mnoge faktore, su korištene u ovom radu, kad je on sam podvrgnut zlostavljanju,
patološke, pogotovo psihopatloške, po svom karakteru, čiju su suštinu ukoliko njegov kognitivni interes nadvlada njegove prirodne ljudske
medicina i psihologija već proučavale, a čije razumijevanje zahtijeva emotivne reakcije. Ukoliko ne, on onda mora koristiti svoje
dalja istraživanja na tim područjima. profesionalne vještine kako bi prvo sebe spasio. Autoru nikada nije
Paralelno jednom tradicionalnom pristupu, problemi koji se obično nedostajalo takvih prilika jer je njegova nesretna zemlja obilovala
smatraju moralnim, takođe se mogu tretirati na bazi podataka primjerima ljudske nepravde kojoj je on sam bio podvrgavan u mnogo
dobijenih od strane biologije, medicine i psihologije, jer su faktori te navrata.
vrste istovremeno svuda prisutni kao jedna cjelina. Analiza njihovih ličnosti i geneze njihovog ponašanja otkrila je da samo
Iskustvo nas uči da razumijevanje suštine i postanka zla generalno 14 do 16 posto onih koji povređuju druge nije pokazivalo nikakve
proističe uz pomoć korištenja podataka iz tih područja. Sama filozofska psihopatološke faktore koji bi mogli uticati na njihovo ponašanje. U
reflekcija nije dovoljna. Filozofska misao možda jeste začela sve naučne vezi s ovom statistikom moramo naglasiti da ovo psihologovo
discipline, ali te druge naučne discipline nisu sazrele sve dok nisu neutvrđivanje tih faktora, ne dokazuje i da oni nisu postojali. Kod
postale nezavisne, na bazi detaljnih podataka i veza s drugim značajnog dijela ove grupe slučajeva, nedostatak dokaza bio je donekle
disciplinama koje su takođe obezbjeđivale takve podatke. Ohrabren rezultat nedostatka mogućnosti za detaljnije ispitivanje pacijenata,
često "slučajnim" otkrićima tih prirodnih aspekata zla, pisac je imitirao nedostatnosti metoda za testiranje, kao i nedostatka potrebne vještine
medicinsku metodologiju; kao klinički psiholog i medicinski saradnik, kod istražitelja. Tako se prirodna realnost činila u principu drugačijom
on je ionako imao jednu takvu tendenciju. Kao što je to slučaj s od svakodnevnih stanovišta, koje tumače zlo na jedan moralizirajući
doktorima i bolestima, on je preuzeo rizik bliskog kontakta sa zlom i način, kao i od pravne prakse, koja samo u jednom malom broju
pretrpjeo je određene posljedice. Njegov cilj je bio da osigura slučajeva dosuđuje smanjenje kazne na bazi uzimanja u obzir
mogućnosti za razumijevanje prirode zla, patoloških karakteristika nekog kriminalca.
njegovih etioloških faktora, kao i da prati njegovu patodinamiku. Mi često možemo rezonovati na bazi ekskluzivnih hipoteza, npr.
Najnovija zbivanja u biologiji, medicini i psihologiji otvorila su toliko zamišljati šta bi se dogodilo da porijeklo nekog posebnog pogrešnog
mnogo avenija, tako da se gorenavedeni pristup ispostavio ne samo kao ponašanja nije imalo neku patološku komponentu. Onda obično
jedini moguć, nego i kao izvanredno plodan. Lično iskustvo i rafinirane dođemo do zaključka da se taj akt ne bi dogodio ili zbog toga što je
metode kliničke psihologije dozoljavali su donošenje sve ispravnijih patološki faktor spriječio njegovu pojavu ili je on postao glavna
zaključaka. Tu je bio i jedan veliki problem: nedovoljno podataka, komponenta u njegovom nastanku. Ta hipoteza tako, sama po sebi,
pogotovo iz područja nauke o psihopatijama. Taj problem je morao biti sugeriše da su takvi faktori obično aktivni u genezi zla. Ubjeđenje da
savladan na temelju mojih ličnih istraživanja. Taj nedostatak je bio patološki faktori generalno učestvuju u ponerogeničnim procesima
27
čini se još vjerovatnijim ako takođe uzmemo u obzir i ubjeđenje političkom planu. Ta nova disciplina je tako primarno zainteresovana
mnogih učenjaka na polju etike, da zlo u ovom svijetu predstavlja jednu za ulogu patoloških faktora u porijeklu zla, pogotovo zato što bi jedna
vrstu mreže ili kontinuuma uzajamnog kondicioniranja. svjesna kontrola i nadzor nad njima, na naučnom, socijalnom i
Unutar te ispreletene strukture, jedna vrsta zla hrani i otvara vrata individualnom nivou, mogli efikasno da uguše ili razoružaju te procese.
drugima, bez obzira na individualne ili doktrinarne motivacije. To ne Nešto što je stoljećima bilo nemoguće, sada je postalo izvodljivo u
poštuje granice individualnih slučajeva, društvenih grupa ili nacija. praksi.
Kako su patološki faktori prisutni unutar sinteze većine slučajeva zla, Metodološka oplemenjenja zavise od daljeg napretka u prikupljanju
oni su takođe prisutni i u toj neprekidnoj sredini ili kontiniumu. detaljnih podataka i ubjeđenja u korisnost takvog ponašanja. Na
Dalja razmatranja tako dobivenih opservacija uzimala su u obzir samo primjer, u toku psihoterapije mi možemo informisati jednog pacijenta
jedan dio gorenavedenih raznolikih slučajeva, pogotovo one koji nisu da u genezi njegove ličnosti i ponašanja nalazimo rezultate uticaja
proizvodili sumnju sudarajući se sa prirodnim moralnim stanovištima, druge osobe, koja pokazuje psihopatološke karakteristike.
i one koji nisu pokazivali praktične teškoće za dalje analize (kao Takva jedna naša intervencija će biti bolna za pacijenta što će tražiti od
nemanje daljeg kontakta sa pacijentom). nas da postupamo taktično i znalački. Međutim, kao rezultat te
Statistički pristup je obezbjedio samo generalne norme. Intuitivna interakcije, pacijent će razviti jednu vrstu samo-analize koja će ga
penetracija svakog individualnog problema i slična sinteza cjeline, osloboditi od posljedica tih uticaja i omogućiti mu da napravi određenu
ispostavila se kao najproduktivnija metoda na tom području. Uloga kritičku distancu kad ima posla s faktorima koji su slične prirode.
patoloških faktora u procesu porijekla zla može biti odigrana od strane Rehabilitacija će zavisti od poboljšanja njegove sposobnosti za
bilo kojeg poznatog ili još uvijek nedovoljno istraženog razumijevanje sebe i drugih. Zahvaljujući tome, on će biti u stanju da
psihopatološkog fenomena, kao i od strane nekih patoloških elemenata savladava svoje unutrašnje i intepersonalne poteškoće mnogo lakše i
koje medicinska praksa ne svrstava pod psihopatologiju. Međutim, da izbjegava one greške koje mogu povrijediti njega, kao i one u
njihova aktivnost u ponerogeničnom procesu je zavisna od njegovoj neposrednoj okolini.
karakteristika koje su drugačije od očiglednosti i inteziteta stanja.
Upravo suprotno, najveća ponerogenična aktivnost se postiže Patološki faktori
patološkim faktorima jednog inteziteta koji generalno dozvoljava
njihovo otkrivanje uz pomoć kliničkih metoda, iako oni još uvijek nisu Sada ćemo pokušati da napravimo jedan koncizan opis nekih primjera
smatrani patološkim po mišljenju društvene okoline. Takav jedan onih patoloških faktora koji su se pokazali kao najaktivniji u
faktor može prikriveno ograničiti sposobnost njegovog nosioca za ponerogeničnim procesima. Umjesto nekih zamornih statističkih
kontrolu ponašanja, ili uticati na druge osobe, traumatizirajući njihove tablica, ovi primjeri su izabrani na osnovu autorovog vlastitog iskustva,
psihe, fascinirajući ih, navodeći njihove ličnosti da se nepravilno te se tako mogu razlikovati od procjena nekih drugih specijalista.
razvijaju, ili izazivajući osvetničke emocije ili žudnju za kažnjavanjem. Mnogo toga zavisi od specifične situacije. Jedan manji dio statističkih
Jedno moralističko tumačenje takvih agenata i njihove zaostavštine podataka u vezi ovih fenomena posuđen je iz drugih naučnih izvora, a
djeluje protiv sposobnosti čovječanstva da vidi uzroke zla i da se koristi u nekim slučajevima se radi o približnim procjenama dobijenim u
zdravim razumom u borbi protiv njega. To je razlog zašto identifikacija uslovima koji nisu dozvoljavali razvoj jednog cjelovitijeg naučnog
takvih patoloških faktora i otkrivanje njihovih aktivnosti često može fronta. Opet, molim čitaoca da uzme u obzir uslove pod kojima je autor
ugušiti ponerološke djelatnosti. U procesu postanka zla, patološki radio, kao i mjesto i vrijeme.
faktori mogu djelovati iz unutrašnjosti jedne individue koja je počinila Neke istorijske ličnosti će takođe biti pomenute a tu se radi o ljudima
štetno djelo; takva aktivnost se relativno lako može utvrditi od strane čije su patološke karakteristike doprinjele procesu geneze zla u jednom
javnog mnenja ili pravosuđa. Mnogo rjeđe se obraća pažnja na to kako širem društvenom obimu, utiskujući svoj žig na sudbinu nacija.
vanjski uticaji koje emituju njihovi nosioci, djeluju na individue ili Ustanovljavanje dijagnoze ljudima čije su psihičke anomalije i bolesti
grupe. Takvi uticaji, međutim, igraju značajnu ulogu u sveopštoj genezi umrle zajedno s njima, nije lagan zadatak. Rezultati takvih kliničkih
zla. Da bi ti uticaji bili aktivni, patološke karakteristike koje su u analiza su podložni diskusiji, čak i od strane ljudi koji nemaju dovoljno
pitanju, moraju biti interpretirane na moralistički način, tj. drugačije znanja i iskustva na tom području, samo zato što prepoznavanje takvog
od njihove istinske prirode. Postoje mnoge mogućnosti za takve jednog stanja svijesti ne odgovara njihovom istorijskom ili literarnom
aktivnosti. Hajde da, u ovom momentu, naznačimo one koje su načinu razmišljanja. S obzirom da se to mahom čini na osnovu
najštetnije. zaostavštine prirodnog i često moralizirajućeg jezika, ja mogu jedino
Svaki čovjek u svom životnom vijeku a posebno za vrijeme djetinjstva, da naglasim da sam uvijek zasnivao moje nalaze na uporedbi podataka
asimilira psihološki materijal od drugih kroz mentalnu rezonanciju, stečenih uz pomoć mnogobrojnih opservacija koje su sprovođene
identifikaciju, imitaciju i druge komunikativne načine, prilikom proučavanja mnogih sličnih pacijenata uz pomoć objektivnih
transformirajući ih za izgradnju svoje vlastite ličnosti i pogleda na metoda iz savremene kliničke psihologije. Tako sam ovdje zauzeo
svijet. Ako je takav materijal kontaminiran patološkim faktorima i jedan kritički prilaz, koliko je god to bilo moguće. Pored toga, mišljenja
deformitetima, razvoj ličnosti će takođe biti deformisan. Proizvod toga specijalista koji su do svojih rezultata došli na sličan način, takođe će
će biti jedna osoba koja nije stanju pravilno da razumije ni sebe ni biti od velike vrijednosti.
druge, normalne ljudske odnose i moral; ona će se razviti u jednu
ličnost koja će činiti zla djela uz veoma slab osjećaj da griješi. Da li je Stečene devijacije
ona stvarno kriva?
Čovjekova vijekovima stara moralna slabost i nedostatna inteligencija, Sposobnosti moždanog tkiva za regeneraciju su vrlo ograničene;
ispravno rezonovanje i znanje u kombinaciji sa aktivnostima ukoliko je oštećeno i promena se kasnije izleči, započinje proces
razovrsnih patoloških faktora, stvaraju jednu kompleksnu mrežu rehabilitacije, tokom koga susedno zdravo tkivo preuzima funkciju
uzročnosti koja često sadrži i povratnu spregu ili zatvorene uzročne oštećenog dela. Ova zamena nikada nije savršena; tako se neki
strukture. Praktično govoreći, uzrok i posljedica su često široko nedostaci u pogledu sposobnosti i adekvatnosti psiholoških procesa
razdvojeni u vremenu, što otežava praćenje njihovih veza. Ukoliko je mogu otkriti odgovarajućim testovima čak i u slučaju veoma malih
obim naših opservacija dovoljno širok, onda ponerogenični procesi oštećenja. Specijalisti su svesni različitih uzroka začetka ovog
podsjećaju na kompleksne hemijske sinteze, gdje modifikovanje oštećenja, uključujući traumu i infekcije. Ovde treba ukazati da
jednog jedinog faktora uzrokuje promjene u cijelom procesu. psihološke posledice ovakvih promena, kao što možemo uočiti mnogo
Botaničarima je poznat zakon minimuma, gdje je rast biljke ograničen godina kasnije, u mnogo većoj meri zavise od mesta oštećenja, da li na
količinom onog sastojka koji je deficitaran u zemlji. Slično tome, površini ili unutar moždane mase, nego od uzroka koji ih je izazvao.
eliminacija (ili bar, ograničavanje) aktivnosti jednog od Svojstva tih posledica takođe zavise od toga, kada su se one javile u
gorepomenutih faktora, ili nedostataka, može prouzrokovati životu osobe. Oštećenja, koja su se javila prenatalno ili u ranom
odgovarajuću redukciju u cjelom procesu geneze zla. detinjstvu, imaju mnogo aktivnije delovanje s obzirom na patološke
Moralisti nas već vijekovima savjetuju da razvijamo etiku i ljudske efekte u ponerogeničnim procesima nego ona koja su nastala kasnije.
vrijednosti; oni se nalaze u potrazi za ispravnim intelektualnim U društvima sa razvijenom medicinskom negom nalazimo kod dece u
kriterijumima. Oni takođe poštuju ispravnost rezonovanja, čiji se nižim
značaj na tom području ne može dovoditi u pitanje. Međutim, uprkos razredima osnovne škole (ukoliko testovi mogu da se sprovedu) 5 – 7
svim njihovim naporima, oni nisu bili u stanju da nadvladaju mnoge procenata one koja su pretrpela oštećenje moždanog tkiva, što je
vrste zla koje vijekovima muče čovječanstvo i koje se u današnjim uzrokovalo izvesne teškoće u obrazovanju ili ponašanju. Ovaj procenat
vremenima povećavaju do nezamislivih proporcija. se povećava sa uzrastom. Moderna medicinska nega je doprinela
Ponerolog ni u kom slučaju ne želi da umanji ulogu moralnih kvantitativnom smanjenju takvih fenomena, ali u relativno
vrijednosti i znanja na tom području; on bi radije da podupre to sa necivilizovanim zemljama i ranije tokom istorije indikacije oštećenja,
jednim, zasada potcjenjenim naučnim znajem, da bi se zaokružila cijela uzrokovanih ovakvim promenama jesu i bile su mnogo učestalije.
slika, kako bi se sve to bolje prilagodilo realnosti, te se tako omogućila Epilepsija i njene mnoge varijacije predstavljaju najstariju poznatu
i jedna efikasija akcija na moralnom, psihološkom, društvenom i posledicu ovakve ozlede; uočena je kod relativno malog broja ljudi koji
28
pate od ovog oštećenja. Istraživači ove materije su manje ili više nemačkog društva su uneli u sebe taj patološki materijal, zajedno sa
saglasni u uverenju da su Julije Cezar i kasnije Napoleon Bonaparta nerealističkim načinom razmišljanja, unutar kojih su slogani preuzeli
imali epileptične napade. To su verovatno bili primeri vegetativne ulogu argumenata a realni podaci izloženi podsvesnoj selekciji.
epilepsije, uzrokovane ozledom duboko u mozgu, blizu vegetativnih Ovo se događalo u vreme kada je talas histerije rastao širom Evrope,
centara. Ova vrsta ne uzrokuje kasniju slaboumnost. Opseg u kome su uključujući i tendenciju da se emocijama prepusti dominacija i da se u
ta skrivena oboljenja imala negativan uticaj na njihove karaktere i ljudsko ponašanje unese element glume. Koliko trezveno mišljenje
donošenje odluka od istorijske važnosti, ili igrala ponerogeničnu ulogu, može biti dovedeno u pitanje ponašanjem, obojenim ovakvim
bi moglo da bude predmet posebne studije i evaluacija od velike koristi. materijalom je bilo evidentno pogotovo kod žena. Ovo se progresivno
Međutim, u najvećem broju slučajeva epilepsija je vidljiva bolest što proširilo kroz tri carstva i druge države kontinenta.
ograničava njenu ulogu u ponerogeničnom procesu. U kom stepenu je ovome doprineo Vilhelm II, zajedno sa još dva cara,
Kod mnogo većeg broja obolelih od oštećenja moždanog tkiva čiji su umovi takođe bili nesposobni za bavljenje aktuelnim
negativna deformacija njihovih karaktera raste tokom vremena. Ono činjenicama istorije i upravljanja? U kojoj meri su oni sami tokom svoje
daje raznoliku mentalnu sliku, u zavisnosti od svojstava i lokaliteta tih vladavine bili podvrgnuti uticaju porasta histerije? To bi predstavljalo
promena, vremena njihovog nastanka i životnih uslova pojedinca posle interesantnu temu za diskusiju među istoričarima i ponerolozima.
njihove pojave. Nazvaćemo ovaj poremećaje karaktera karakteropatije. Međunarodne tenzije su rasle; na nadvojvodu Ferdinanda je izvršen
Neke karakteropatije igraju istaknutu ulogu u procesima geneze zla. atentat u Sarajevu. Na žalost, niti car, niti bilo ko od vladinih
Ovde ćemo dati karakteristike onih najaktivnijih. zvaničnika nije vladao sopstvenim razumom. Kasnijim događajima je
Karakteropatije pokazuju izvestan sličan kvalitet, ukoliko klinička slika dominirao Vilhelmov emocionalni pristup i stereotipni obrasci
nije zamagljena istovremenim postojanjem drugih mentalnih mišljenja i delovanja, nasleđeni iz prošlosti. Ratni planovi generala, koji
anomalija (uglavnom nasleđenih), koje se nekad javlja u praksi. To su bili pripremljeni ranije i koji su u novim okolnostima izgubili svoju
pogotovo postaje evidentno pri instinktivnim i afektivnim odgovorima, prikladnost, potisnuli su mnogo bolje vojne manevre. Čak i oni
koji su prirodni iako često nedovoljno kontrolisani. Iskustvo ljudi sa istoričari, koji dobro poznaju genezu i karakter pruske države,
ovakvim anomalijama se uvećava unutar sveta normalnih ljudi, kome uključujući i potčinjenost pojedinaca autoritetu kralja ili cara, i njenu
pripadaju po svojoj prirodi. Na taj način njihov različit način mišljenja, tradiciju krvavog ekspanzionizma, naslućuju da je ta situacija nosila u
njihova emocionalna nasilnost i njihov egoizam relativno lako nalaze sebi dejstvo neke neshvatljive fatalnosti, koja izmiču analizama
put do umova drugih ljudi i oni se posmatraju unutar kategorija istorijske uzročnosti. (Zanimljivu sličnost pokazuje režim Džordža
svakodnevnog sveta. Ovakvo ponašanje osobe sa ovim karakternim Buša i neokonzervatizma. On sledi gotovo tačku po tačku istoriju ovog
poremećajima traumatizuje umove i osećanja normalnih ljudi, cara u nemačkoj. Prim. ured.).
progresivno smanjujući sposobnost normalne osobe da koristi zdrav Mnogi ozbiljni ljudi nastavljaju da zabrinuto postavljaju isto pitanje:
razum. Uprkos svom otporu žrtve karakteropate usvajaju krute obrasce kako je Nemačka za vođu (Führer) mogla da izabere klovnovskog
patološkog mišljenja i doživljavanja realnosti. Ako su žrtve mladi ljudi, psihopatu koji je otvoreno govorio o vladavini nadčoveka? Pod
rezultat je da se osoba razvija na neprirodan način koji vodi do njenog njegovom vlašću Nemačka je pustila sa lanca drugi kriminalni i
deformisanja. Karakteropate i njihove žrtve tako predstavljaju politički apsurdni rat. Tokom prve polovine tog rata visoko obučeni
patološke faktore, koji svojom skrivenom aktivnošću lako prouzrokuju vojni oficiri su časno izvršavali nehumana naređenja, nezavisno od
nove faze u večnoj genezi zla, otvarajući vrata aktiviranju drugih političke i vojne tačke gledišta, koja je izdavao čovek, čije je psihičko
faktora koji odmah zatim preuzimaju glavnu ulogu. stanje odgovaralo rutinskim kriterijumima za prisilnu hospitalizaciju u
Relativno dobro dokumentovan primer ovakvog uticaja psihijatrijskoj bolnici.
karakteropatske ličnosti na makro-socijalnoj skali je poslednji nemački Svaki pokušaj da se događaji iz prve polovine našeg veka objasne
car, Vilhelm II. (Najstariji unuk kraljice kategorijama, opšte prihvaćenim u istorijskom pristupu, ostavlja
Viktorije, Vilhelm, simbolizovao je svoju eru i skorojevićke aspekte nagrizajući osećaj neadekvatnosti. Samo ponerogenični pristup može
nemačke imperije. kompenzovati taj nedostatak u našem razumevanju kao što to čini
Car je pretrpeo povredu prilikom rođenja, zbog koje mu je leva ruka pravda kada je u pitanju uloga patoloških faktora u genezi zla na
bila paralizovana i neupotrebljiva. Tvrdilo se da se oporavio od ovog svakom socijalnom nivou.
hendikepa, ali je napor da se to uradi ostavio traga i uprkos naporima Nemačka nacija, koja je generacijama bila hranjena patološki
njegovih roditelja da mu pruže liberalno obrazovanje, princ je bio izmenjenim psihološkim materijalom, pala je u stanje kakvo srećemo
okupiran verskim misticizmom, militarizmom, anti-semitizmom i kod pojedinaca, odgajanih od osoba koje su karakteropati i histerici.
glorofikacijom političke moći. Neki su tvrdili da je njegova ličnost Psiholozi iz iskustva znaju koliko često takvi ljudi dopuštaju sebi da
ispoljavala simptome narcističkog poremećaja ličnosti. Bombastičan, počine delo koje ozbiljno povređuje druge. Psihoterapeutu je potreban
sujetan, osetljiv i opsednut grandioznim idejama o božanskom pravu predani rad, veština i mudrost, da bi osposobio ovakve osobe da
vladanja, njegova ličnost je nosila obeležja nove Nemačke: snažan, ali ponovo stekne svoje sposobnosti za razumevanje psiholoških
neuravnotežen, inteligentan ali uskogrud, egocentričan mada žudan problema sa prirodnijim realizmom i da primeni svoje zdrave, kritičke
pažnje. Prim.ured.) On je prilikom rođenja pretrpeo ozledu na mozgu. sposobnosti na sopstveno ponašanje.
Tokom čitave njegove vladavine i posle nje, ovaj fizički i psihološki Tokom Prvog svetskog rata Nemci su prouzrokovali i sami pretrpeli
hendikep je bio skrivan od javnosti. Motoričke sposobnosti gornjeg ogromnu štetu i bol; nisu osećali nikakvu stvarnu krivicu, niti su
levog dela tela su mu bile umanjene. Kao dečak imao je teškoće smatrali da su oni ti koji nisu bili u pravu. To ne iznenađuje jer je
prilikom učenja gramatike, geometrije i crtanja što predstavlja tipično njihovo ponašanje bilo u skladu sa njihovim sistemom običaja, bez
trojstvo teškoća u obrazovanju uzrokovano manjim moždanim svesti o njegovim patološkim uzrocima. Potreba ovog patološkog stanja
oštećenjima. Razvio je ličnost sa infantilnim osobinama i nedovoljnom da bude zaogrnuta herojskom nošnjom, da bi se izbegla gorka
kontrolom nad svojim emocijama i donekle paranoidni način dezintegracija, postaje isuviše uobičajena. Narasla je misteriozna
razmišljanja koji je lako potiskivao srž nekih važnih pitanja u proces žudnja, kao da je čitav organizam postao zavistan od neke droge. Javila
izbegavanja problema. se glad za još patološki modifikovanim psihološkim materijalom,
Militarističke poze i generalska uniforma su kompenzovale osećaj fenomen koji je poznat psihoterapeutskoj praksi. Ta glad je mogla biti
inferiornosti i efektivno maskirale njegove nedostatke. U političkom zadovoljena samo preko slične patološke ličnosti i sličnog sistema
smislu postaju uočljive njegova nedovoljan kontrola nad emocijama i upravljanja. Karakteropatska ličnost je otvorila vrata vladavini
faktor lične mržnje. Stari gvozdeni kancelar je morao da ode, taj psihopatske individue. Kasnije u našem razmatranju ćemo se vratiti
umešni i nepopustljivi političar, koji je bio odan monarhiji i koji je tom redosledu patoloških ličnosti, onako kako se to u opštoj
podigao moć Pruske. Napokon, on je bio suviše dobro upućen u regularnosti javlja u ponerodeničnim procesima.
prinčeve nedostatke i radio je protiv njegovog krunisanja. Ista sudbina Ponerogenični pristup omogućava naše razumevanje osobe, koja je
je zadesila i druge kritično orijentisane ljude, koji su bili zamenjeni potpala pod delovanje karakteropatske ličnosti, kao i shvatanju makro-
ljudima slabijih intelektualnih sposobnosti i ponekad sa skrivenim socijalnih fenomena koji su prouzrokovani delovanjem tih faktora. Na
patološkim devijacijama. Započela je negativna selekcija. žalost, samo mali broj takvih osoba može koristiti adekvatnu
Budući da su obični ljudi skloni da se identifikuju sa carem, i preko psihoterapiju. Naciji koja ponosno brani svoj suverenitet se tako nešto
njega sa sistemom vladavine, karakteropatski materijal koji je postojao ne može propisati bez ekstremne reakcije. Međutim, kao viziju
u caru je rezultirao time da se mnogi Nemci progresivno gubili budućnosti razmotrićemo rešenje ovog problema putem sticanja
sposobosti da se služe zdravim razumom. Čitava generacija je odrasla adekvatnog znanja.
sa psihološkim deformacijama u pogledu osećanja i razumevanja za ~
moral, psihološke, socijalne i političke realnosti. Ekstremno je tipično Paranoidni poremećaj ličnosti: Za paranoidno ponašanje je
da je u mnogim nemačkim porodicama, u kojima bi neki član karakteristično da su ljudi sposobni za relativno ispravno razmišljanje
pokazivao znake psiholoških devijacija, postajalo pitanje časti (čak uz dok god razgovor podrazumeva manje razlike u mišljenju. To se naglo
pronalaženje izvinjenja za opako ponašanje) da se ta činjenica sakrije prekida kada argumenti partnera počnu da podrivaju njihove
od javnosti, pa čak i od bliskih prijatelja i rođaka. Veliki delovi precenjene ideje, razbijajući njihove tvrdokorne stereotipne obrasce
29
mišljenja ili ih navodeći da prihvate zaključke koje su prethodno Nikada nije dopuštao ni najmanju mogućnost da bi oni i minimalno
podsvesno odbili. Ovakav stimulans izliva na partnera bujicu mogli biti u pravu, niti da bi on sam i minimalno mogao grešiti. -
pseudologičnih, paramoralističkih, često uvredljivih izraza koji uvek Patološki egoizam
sadrže izvestan stepen sugestije. Često je nazivao svoje oponente piljarima, lakejima, slugama, ćiftama,
Izrazi ove vrste izazivaju otpor kod kultivisanih i logičnih osoba, koje agentima ili podmitljivim Judom, koji se može kupiti za trideset
onda teže da izbegnu paranoidne tipove. Međutim, moć paranoika leži zlatnika. - Paramoralizam
u tome da oni lako podjarmljuju manje kritične umove odnosno ljude Nije pokušavao da uveri svoje oponente tokom diskusije. Nije
sa drugim vrstama psiholoških nedostataka, koji su bili žrtve razgovarao s njima, već s onima koji su prisustvovali diskusiji, da bi se
pojedinaca sa poremećajem ličnosti, i posebno mlade ljude. narugao i kompromitovao svoje suparnike. - Opčiniteljstvo i svest o
Proletarijat može posmatrati tu moć da se drugi potčine kao način da njegovom dejstvu
se pobedi vladajuća klasa i tako može stati na stranu paranoidnih Nekada su takvi svedoci bili samo nekoliko ljudi, nekada hiljade
osoba. Međutim, to nije prirodna reakcija među običnim ljudima, gde delegata kongresa, nekada gomile čitalaca dnevnih novina. -
se percepcija psihološkog realiteta ne javlja manje često nego među Nedostatak samokritike
intelektualcima.
U sumi, sklonost da se prihvati paranoidna argumentacija je obrnuto Frontalna karakteropatija: Frontalni deo cerebralnog korteksa (10A i B
proporcionalna nivou civilizovanosti date zajednice, ali nikada ne acc. do Brodmanovog odeljka) praktično ne postoji ni kod jedne vrste
doseže većinu. Međutim, paranoidni pojedinci postaju svesni svoje osim čoveka; njega čini filogenetski najmlađe nervno tkivo. Njegova
moći da izvrše potčinjavajući uticaj putem stečenog iskustva i pokušaja cito-arhitektura je slična mnogo starijoj vizualnoj projekciji oblasti na
da ga iskoriste u patološki egoističnom maniru. suprotnom polu mozga. To sugeriše izvesnu sličnost u pogledu
Danas znamo da je mehanizam paraniodnih fenomena dvostruk; jedan funkcije. Autor je pronašao relativno lak način da testira tu psihološku
je prouzrokovan oštećenjem moždanog tkiva, drugi je funkcionalan ili funkciju, koja nam omogućava da ovladamo izvesnim brojem
bihejvioralistički. U okviru gorepomenutog procesa rehabilitacije neka imaginarnih elemenata u našem polju svesti i izložimo ih unutrašnjoj
ozleda moždanog tkiva uzrokuje slabljenje preciznosti mišljenja, i kao kontemplaciji. Kapacitet za unutrašnju projekciju veoma varira od
posledicu slabljenje strukture ličnosti. Najtipičniji su slučajevi napada osobe do osobe, manifestujući statističku korelaciju sa anatomskim
patoloških faktora na međumozak (diencephalon) [Zadnji deo varijetetom u anatomskom opsegu tih oblasti. Korelacija između ovog
prednjeg mozga; povezuje moždane hemisfere sa srednjim mozgom kapaciteta i opšte inteligencije je mnogo manja. Kako su istraživači
(mesencephalon); deo mozga koji uključuje epitalamus, talamus i (Luria) opisali, funkcije ove oblasti, ubrzanje i koordinacija misaonog
hipotalamus (Prim. ured.)], rezultirajući trajnim opadanjem njegovih procesa izgleda da je rezultat ove bazične funkcije.
tonalnih sposobnosti i slično tonusom inhibicija u moždanoj kori. Oštećenje ove oblasti se javlja relativno često: ili tokom porođaja ili
Posebno tokom besanih noći nekontrolisane misli podstiču kratko posle njega, posebno kod nedonoščadi, ili kasnije u životu kao
paranoidno promenjen pogled na ljudsku realnost, kao i ideje koje posledica različitih uzroka. Broj ovakvih prenatalnih oštećenja
mogu biti ili dečije naivne ili nasilno ravolucionarne. Nazovimo ovu moždanog tkiva je značajno redukovan zahvaljujući poboljšanoj
vrstu paranoidna karakteropatija. medicinskoj nezi trudnica i novorođenčadi. Spektakularna
Kod osoba, kod kojih ne postoji ozleda moždanog tkiva, ovi fenomeni ponerogenična uloga, koja je rezultat poremećaja ličnosti, izazvanog
se najčešće javljaju kao posledica odgoja od strane ljudi se ovim, se tako donekle može posmatrati kao karakteristična za ranije
paranoidnom karakteropatijom, paralelno sa psihološkim terorom u generacije i primitivne kulture.
njihovom detinjstvu. Takav psihološki materijal se asimiluje, kreirajući Oštećenje moždane kore selektivno umanjuje gore pomenutu funkciju,
rigidne stereotipe neprirodnog doživljavanja realnosti. Ovo otežava ne oštećujući memoriju, asocijativnu sposobnost, ili posebno osećaje
prirodni razvoj mišljenja i pogleda na svet, a prisilno blokirani sadržaji bazirane na instinktima, kao što je, na primer, sposobnost da sa oseti
se transformišu u stalne, funkcionalne, sabirne centre. psihološka situacija. Opšta inteligencija pojedinca tako nije umanjena
Ivan Pavlov je obuhvatio sve vrste paranoidnih stanja na način sličan u velikoj meri. Deca sa ovakvim oštećenjem su gotovo normalni
ovom funkcionalnom modelu, a da nije bio svestan ovog bazičnog i učenici; teškoće se javljaju iznenada na višim stepenima obrazovanja i
primarnog uzroka. Sa druge strane, on je dao živ opis paranoidnih odnose se u principu na one delove nastavnog programa koji
karaktera i goreopisane lakoće kojom se paranoidni pojedinci predstavljaju opterećenje za ovu funkciju.
odjednom otržu činjeničnoj disciplini i adekvatnim procesima Patološki karakter ovakvih ljudi, koji sadrži komponente histerije, se
mišljenja. Oni čitaoci njegovog dela, koji dovoljno poznaju uslove u razvija tokom godina. Neoštećene psihološke funkcije se preterano
Sovjetskom Savezu, uočavaju ipak drugačije istorijsko značenje ove razvijaju da bi obezbedile kompenzaciju, što znači da instinktivne i
male knjige. Njena namera postaje očigledna. Autor je svoje delo afektivne reakcije imaju prednost. Relativno vitalni ljudi izazivaju
namenio, bez i reči posvete, najvažnijem modelu paranoidne ličnosti: sreću, postaju ratoborni i brutalni, kako na rečima tako i na delima.
revolucionarnom vođi Lenjinu, koga je autor dobro poznavao. Kao Osobe sa prirodnim darom da osete psihološku situaciju su sklone da
dobar psiholog, Pavlov je mogao da pretpostavi da neće biti predmet iskoriste taj prirodni dar na egoističan i nemilosrdan način. U procesu
osvete, budući da će paranoidni um blokirati egocentrične asocijacije. mišljenja se kod ovakvih ljudi razvija prečica, koja zaobilazi
Tako je bilo moguće da umre prirodnom smrću. hendikepiranu funkciju, vodeći direktno od asocijacija do reči, dela i
Lenjin treba da bude ubrojan u prvu i najkarakterističniju vrstu odluka, koje ne podležu nikakvom odlaganju. Ovakvi ljudi
paranoidne ličnosti, što je najverovatnije izazvano oštećenjem interpretiraju svoju sposobnost da osete situaciju i brzo donesu
međumozga (diencephalon). Vasilije Grosman ga opisuje na sledeći polovične, pojednostavljene odluke kao znak svoje superiornosti nad
način [Vasilije Grosman je bio sovjetski građanin, ukrajinski običnim ljudima, koji duže vreme moraju da razmišljaju, uz sumnju u
Jevrejin, rođen 1905. Komunista, postao je ratni dopisnik i radio za sebe i konflikt motiva. Sudbina ovakvih stvorenja ne zaslužuje da se o
vojne novine „Crvena zvezda" – posao koji ga je odveo na front kod njoj duže razmišlja.
Staljingrada i konačno do Berlina. Bio je među prvima koji je video Ovakvi „staljinistički karakteri" traumatizuju i delotvorno opčinjuju
posledice logora smrti i objavio je prvi izveštaj uopšte, na bilo kom druge i njihov uticaj nalazi izuzetno lake načine da zaobiđe kontrolu
jeziku, o jednom logoru smrti – Treblinki. Posle rata se činilo da je zdravog razuma. Veliki broj ljudi je sklon da ovakvim ljudima pripiše
izgubio veru. Napisao je izvanrednu novelu „Život i sudba" 1950. i - specijalne moći, podležući na taj način njihovoj egoističnoj veri.
tokom otopljavanja za vreme Ukoliko roditelj manifestuje ovakav defekt, nebitni koliko minimalan,
Hruščova, kada je Aleksandru Solženjicinu bilo dopušteno da objavi sva deca u porodici će pokazivati anomalije u razvoju ličnosti.
„Jedan dan u životu Ivana Denisovića" – predao ga je 1960. jednom Autor je radio sa generacijom starijih, obrazovanih ljudi, kod koji je
književnom časopisu. Ali Solženjicin je bio jedna stvar, Grosman druga: izvor ovog uticaja bila najstarija sestra, koja je patila od prenatalnog
rukopis mu je bio konfiskovan, kao i kopija i indigo papir koji je koristio oštećenja frontalnog centra. Od ranog detinjstva, četiri mlađa brata su
na pisaćoj mašini. Suslov, član Politbiroa, zadužen za ideologiju je bila izložena ovom izmenjenom psihološkom materijalu i asimilovala
izvestio kako je rekao da ne može biti objavljen do 2000. Međutim, su ga, uključujući sestrinu rastuću komponentu histerije. Ovi
Vladimir Vojinović ga je na mikro-filmu prokrijumčario na Zapad i on deformiteti ličnosti i pogleda na svet su se zadržali do njihovih
je objavljen prvo u Francuskoj 1980. zatim u Engleskoj 1985. šezdesetih, kao i histerične crte, prouzrokovane time, čiji se intenzitet
Zašto 200 godina zabrane? Jer „Život i sudba" predstavlja čak i tada, u smanjio u odnosu na veliku razliku u godinama.
„liberalnom" okruženju nezamislivi zločin, dokazujući istovetnost u Podsvesna selekcija podataka je onemogućavala ovim ljudima da
moralnom pogledu između komunizma i fašizma. (Prim.ured.)]: prihvate bilo kakav kritički komentar u pogledu sestrinog karaktera;
Lenjin je uvek bio pun takta, blag i ljubazan, ali ga je istovremeno svaki takav komentar se smatrao napadom na čast porodice.
karakterisao oštar, nepopustljiv i brutalan stav prema političkim Braća su kao realno prihvatala sestrino patološko obmanjivanje i žalila
protivnicima. se na njenog „zlog" muža (koji je u stvari bio valjana osoba) i njenog
Simptom: Astenzija, Fiksacija i stereotipi sina, u kome je ona našla žrtvenog jarca za svoje nedostatke. Postali su
deo sveta osvetničkih emocija, posmatrajući svoju sestru kao potpuno
normalnu osobu, koju su bili spremni da brane od bilo kakve sugestije
30
na njenu abnormalnost krajnje neukusnim metodama, ukoliko je to neke zemlje su ograničile njegovu upotrebu, dok su ga druge povukle
potrebno. Smatrali su da su normalne žene otužne i naivne, da ne služe sa liste lekova, čija je upotreba dozvoljena.
ničemu osim kao seksualni plen. Nijedan od braće nije stvorio zdravu (Streptomicin deluje tako što sprečava sintezu proteina i oštećuje
porodicu, niti razvio makar prosečnu životnu mudrost. ćelijsku membranu kod osetljivih mikroorganizama. Moguće
Razvoj ličnosti kod ovih ljudi je uključivao mnogo drugih faktora, kontraindikacije uključuju nervno oštećenje, koje može rezultirati
uslovljenih vremenom i mestom u kome su odgajani: smena stoleća, sa vrtoglavicom ili gluvoćom. prim. ured).
patriotskim ocem Poljakom i majkom Nemicom, koja se pokorila Citostatici (većina lekova, koji se koriste za lečenje raka, ubija ćelije
tadašnjim običajima i formalno prihvatila nacionalnost svog muža, ali raka. Reč „cytotoxic" znači toksičan za ćelije ili onaj koji ubija ćelije.
je ostala pristalica militarizma i priklonila se opštem prihvatanju sve Hemoterapija se adekvatno naziva „cito-toksičnom terapijom". Postoje
jače histerije koja je prekrivala Evropu tog vremena. To je bila Evropa druge vrste terapija, koje ne ubijaju ćelije. One deluju tako što
tri cara: sjaj tri ličnosti ograničene inteligencije, od kojih su dve sprečavaju ćelije raka da se razmnožavaju. Ove terapije se nazivaju
pokazivale patološke crte. Koncept „časti" je slavio pobedu. Dugotrajno citostatičnim. Hormonske terapije za lečenje raka dojke se mogu
gledanje u nekoga je bio dovoljan povod za dvoboj. Ta braća su tako nazvati cito-statičnom terapijom. Prim.ured.), koji se koriste za lečenje
rasla kao nasilne megdandžije, prekrivene ožiljcima od konjičkih sablji; neoplazmatski oboljenja (neoplazma je neprirodan, dezorganizovan
međutim, rane, koje su zadavali svojim protivnicima, bile su mnogo izraštaj u tkivu ili organu, koji obrazuje različitu masu. Takav izraštaj
češće i gore. je poznat kao neoplazam, takođe poznat i kao tumor. Neoplazija se
Kada ljudi humanističkog obrazovanja razmisle o ličnostima iz ove odnosi kako na benigne, tako i na maligne izrasline, dok se „rak"
porodice, dolaze do zaključka, da bi uzroke za njihovo formiranje posebno odnosi na maligne neoplazije.prim. ured.) često napadaju
trebalo tražiti u tadašnjem vremenu i običajima. Međutim, da sestra filogenetski starije moždano tkivo, primarnog nosioca našeg
nije patila od oštećenja mozga i da nije postojao patološki faktor instinktivnog supstrata i osnovnih osećanja. (Hemo glava je naziv, koji
(isključiva hipoteza), njihove ličnosti bi se razvile mnogo prirodnije čak su pacijenti oboleli od raka dali jednoj od kontraindikacija hemo-
i tokom tog vremena. Oni bi postali mnogo kritičniji i mnogo terapije. Opisana je kao nesposobnost koncentracije, redukovana
prijemčiviji za vrednosti zdravog razmišljanja i humanističkih sadržaja. memorija ili tešloća da se jasno razmišlja. To bi se moglo generalno
Zasnovali bi bolje porodice i prihvatali mnogo razboritiji savet od pripisati opštoj iscrpljenosti, međutim, izgleda da postoji nekoliko
mnogo mudrije izabranih žena. I zlo, koje su suviše liberalno sejali veoma specifičnih simptoma i posledica. Neki ljudi postaju nervozni
tokom svog života, ili uopšte ne bi postojalo, ili bi bilo redukovano na zbog buke ili aktivnosti u okruženju. Drugi ne mogu da nađu prave reči
stepen, uslovljen mnogo manjim patološkim faktorima. da se izraze. Jedan pacijent je opisao to stanje: „Sve izgleda tako
Komparativna razmatranja su dovela autora do zaključka, da Josif udaljeno… Potrebno mi je nekoliko sekundi duže da razmislim i
Visarionovič Džugašvili, takođe poznat kao Staljin, treba da bude odgovorim na pitanje. Mentalni procesi su se enormno usporili."
uključen u listu posebno ponerogenične karakteropatije, koja se razvila Simptomi izgledaju slični poremećaju pažnje. Novo istraživanje
na osnovu prenatalnog oštećenja predfrontalne oblasti mozga. pokazuje da kod 50% preživelih simptomi vezani za „hemo glavu" traju
Književnost i novine obiluju indikacijama: brutalan, harizmatičan, i deset godina po okončanju sistematskog lečenja hemo-terapijom.
ukrotilac otrovnica; donošenje neopozivih odluka; nehumano okrutan; Prim.ured.). Osobe, lečene ovakvim lekovima, pokazuju sklonost da
patološki osvetoljubiv prema svakome ko bi mu stao na put; egoistična izgube svoj emocionalni kolorit i sposobnost da osete psihološku
vera u sopstvenu genijalnost od strane osobe, čiji je um u stvari bio situaciju. Oni zadržavaju svoje intelektualne funkcije, ali postaju
samo prosečan. Ovo stanje objašnjava njegovu psihopatsku zavisnost egocentrici, koji žude za pažnjom, i kojima ljudi, koji znaju kako da
od osoba, kao što je bio Berija. [L.P. Berija, (1899-1953.), sovjetski iskoriste takvu situaciju, lako upravljaju. Postaju indiferentni prema
komunistički lider, rođen u Gruzija. Uzdigao se do visokog položaja u osećanjima drugih ljudi i prema bolu koji im zadaju; svaka kritika
Čeki (tajna policija) u Gruiziji i Transkavkazju, postao partijski sekretar njihove ličnosti se osvetnički naplaćuje. Ovakva promena karaktera
u toj oblasti i 1938. postao šef tajne policije. Kao komesar, kasnije osobe, koja je do skoro uživala poštovanje svoje okoline ili zajednice,
ministar, unutrašnjih poslova, Berija je imao ogromnu moć i bio je prvi poštovanje, koje i dalje traje, postaje patološki fenomen koji često
na toj poziciji, koji je postao član Politbiroa (1946.). Posle Staljinove uzrokuje tragične posledice.
smrti (1956.) Berija je postao vicepremijer pod premijerom Da li bi ovo mogao da bude faktor u slučaju iranskog šaha? Ponovo,
Malenkovim, ali je taj savez bio labav; u borbi za moć koja je usledila, postavljanje dijagnoze mrtvim ljudima je problematično i autoru
Berija je bio uhapšen (juli) sa optužbom za konspiraciju. On i šest nedostaju detaljniji podaci. Međutim, takvu mogućnost treba prihvatiti
tobožnjih saučesnika su tajno ispitani i pogubljeni u decembru 1953. kao verovatnu. Geneza te tragedije takođe bez sumnje sadrži patološke
(prim. ured.)]. Neke fotografije otkrivaju tipičnu deformaciju prednjeg faktore koji igraju ponerogenički aktivnu ulogu. (Napomena urednika
dela glave osoba, koje su patile od ranog oštećenja gore pomenute da je ova knjiga napisana 1985. godine. Prim.ured.).
oblasti. Njegova ćerka na sledeći način opisuje njegove tipične Posledice slične ovoj psihološkoj slici mogu biti prouzrokovane
neopozive odluke: endogenim toksinima ili virusima. (Današnji stav medicine na Zapadu
Kada god bi iz svog srca izbacio neku osobu, koju je poznavao dugo kaže: endogeni toksini sadrže teške metale, pesticide, aditive za hranu
vremena, svrstavajući je u duši među svoje „neprijatelje", postalo bi i hemikalije za industriju i domaćinstvo. Oni mogu oštetiti jetru i
nemoguće razgovarati sa njime o toj osobi. Za njega je povratak bio bubrege. Oni takođe mogu preći krvnu barijeru mozga i oštetiti
nemoguć, naime, ubeđivanje da to nije njegov neprijatelj i svaki moždane ćelije. Radnici koji su izloženi udisanju mangana, pokazuju
pokušaj u tom pravcu bi u njemu izazvao izlive besa. Redens, ujak visoke nivoe i sindrome slične Parkinsonovoj bolesti. Precizne studije
Pavluša i A.S. Svanidže su bili nesposobni da učine bilo šta u vezi sa su takođe pokazale porast nivoa aluminijuma, žive, bakra u tečnosti
tim; Jedino što su postigli je bilo da moj otac prekine svaki kontakt i kičmene moždine kod obolelih od Parkinsonove bolesti. Nije utvrđeno
uskrati im svoje poverenje. Kada je jednog od njih video poslednji put, da li ti minerali pronađeni u mozgu imaju bilo kakav klinički značaj.
rekao je „zbogom" kao potencijalnom protivniku, nekom od svojih (Mitchell J. Ghen, D.O.O. Ph.D. i Maureen Melidrez, N.D. Prim.ured.)
„neprijatelja"… (Svetlana Alieleva: „Dvadeset pisama prijatelju" prim. Ukoliko zauške proteknu uz moždanu reakciju, one ostavljaju bledilo i
ured.) tromost osećanja i izvesno smanjenje mentalne efikasnosti. Svedoči se
Mi znamo posledice „izbacivanja iz srca", kako je to dokumentovano u o sličnim fenomenima posle nekog teškog napada difterije. Konačno,
istoriji tog vremena. polio/dečija paraliza napada mozak, mnogo češće viši deo, koji je
Kada razmatramo opseg zla, koje je Staljin pomogao da se ispolji, uvek napadnut tim procesom, nego prednje režnjeve. Ljudi sa paralizovanim
treba da uzmemo u obzir tu vrstu karakteropatije, koja je u najvećoj nogama retko manifestuju te efekte, ali oni sa paralizom vrata ili
meri ponerogenična, i da joj pripišemo odgovarajući deo krivice. Na ramena treba da se smatraju srećnim ukoliko ih nemaju. Uz afektivno
žalost , to još uvek nije u dovoljnoj meri proučeno. Treba da bledilo, kod osoba, koje manifestuju takve efekte, se često javlja naivité
razmotrimo mnoge druge devijacije koje igraju suštinsku ulogu u ovom ili nesposobnost da shvate srž stvari.
makro-socijalnom fenomenu. Zanemarivanje patoloških faktora kod Donekle sumnjamo da je predsednik F.D. Ruzvelt manifestovao neke
ovih pojava i ograničavanje interpretacije na istoriografska i moralna od karakteristika, budući da je polio virus, koji ga je napao kada je imao
razmatranja otvara vrata delovanju kasnijih ponerogeničnih faktora; četiri godine, prouzrokovao paralizu nogu. Pošto je to prevladao,
takvo razmatranje samim tim ne treba da bude posmatrano samo kao usledile su godine kreativne aktivnosti. Međutim, moguće je da je
u naučnom smislu nedovoljno, već i kao nemoralno. njegov naivni pristup sovjetskoj politici tokom njegovog poslednjeg
~ mandata posedovao patološku komponentu, koja je stajala u vezi sa
Karakteropatija izazvana lekovima: Tokom poslednjih nekoliko pogoršanjem zdravlja.
decenija medicina je počela da koristi seriju lekova sa ozbiljnim Anomalije karaktera, koje se razvijaju kao posledica oštećenja
kontraindikacijama: oni napadaju nervni sistem, ostavljajući za sobom moždanog tkiva deluju kao podmukli ponerogenični faktori. Kao
ozbiljna oštećenja. Ovi najčešće diskretni hendikepi ponekad rezultat opisanih karakteristika, posebno gorepomenute naivité i
prerastaju u promene ličnosti koje su često društveno opasne. nesposobnosti da se shvati srž stvari, njihov se uticaj brzo ukotvljuje u
Dokazano je da je streptomicin veoma opasan lek; kao posledica toga, umovima ljudi, traumatizujući našu psihu, osiromašujući i deformišući
naše misli i osećanja i ograničavajući sposobnost pojedinca i društva da
31
koristi zdrav razum i interpretira psihološku situaciju. To otvara vrata sveobuhvatnije slike i zbog toga što razrađeni način takođe poseduje
uticaju nekih drugih patoloških karaktera, koji su najčešće nosioci sopstvene vrednosti, odlučio sam da zadržim metodologiju opisa ovih
nasleđenih devijacija; oni tada guraju karakteropatske pojedince u anomalija, koja proishodi iz mog sopstvenog rada i drugih iz tog
stranu i nastavljaju sa svojim ponerogeničnom radom. To je razlog vremena.
zašto različiti tipovi karakteropatije učestvuju tokom inicijalnih Brojni istraživači iz te gorepomenute plodne ere i neki kasniji
perioda geneze zla, kako na marko-socijalnom nivou, tako i na istraživači, kao što su R. Jenkins, H. Cleckley, S.H. Ehrlich, K.C. Grey,
pojedinačnom nivou ljudskih porodica. H.C. Hutchison i F. Kraupl Taylor, bacili su mnogo jasnije svetlo na ovu
Usavršen socijalni sistem u budućnosti bi trebalo da zaštiti pojedince i materiju. Oni su se bavili kliničkim radom, upravljajući svoju pažnju
društvo tako što bi sprečio da pojedinci sa opisanim devijacijama, ili na mnogo demonstrativnije slučajeve, koji igraju mnogo manju ulogu
izvesnim karakteristikama, o kojima će se diskutovati u narednom u procesima geneze zla, u skladu sa gore pomenutim opštim zakonom
delu, zauzmu bilo kakvu društvenu funkciju, na kojoj bi sudbina drugih ponerologije. Zbog toga je potrebno da ih razmotrimo analogno
ljudi zavisila od njihovog ponašanja. To se, naravno, pre svega odnosi stanjima koja su manje intenzivna i sadrže manje psihološke
na pozicije u vrhu vlade. Takvim pitanjima bi se trebalo baviti u nedostatke. Podjednako vredno za ponerologiju je ispitivanje prirode
odgovarajućoj instituciji, sastavljenoj od ljudi sa reputacijom fenomena, koje omogućava razlikovanje njihove suštine i analizu
razboritosti i sa medicinskim i psihološkim treningom. njihove uloge kao patoloških faktora u genezi zla.
Obeležja oštećenja moždanog tkiva i njene posledice u vidu Šizoidija: Šizoidiju, ili šizoidnu psihopatiju je izolovao prvi među
poremećaja ličnosti je mnogo lakše otkriti nego neke nasleđene čuvenim tvorcima moderne psihologije. (Emil Kraepelin (1856-1926):
anomalije. Zaustavljanje ponerogeničnih procesa uklanjanjem ovih nemački psihijatar koji je nameravao da stvori sintezu od stotina
faktora iz procesa sinteze zla, je delotvorno tokom ranih faza ove mentalnih oboljenja, grupišući oboljenja zajedno na osnovu
geneze i mnogo lakše u praksi. zajedničkih obrazaca simptoma, radije nego na osnovu sličnosti
Nasledne devijacije glavnih sličnosti, kako su to radili njegovi prethodnici. U stvari, zbog
Nauka već štiti zajednice od posledica nekih psiholoških anomalija, demonstrirane neadekvatnosti starih metoda tačno je to da je
koje su povezane sa izvesnim psihološkim slabostima. Dobro je Kraepelin razvio novi dijagnostički sistem. Kraepelin je takođe
poznata tragična uloga koju je igrala nasleđena hemofilija među demonstrirao specifične obrasce u genetici tih poremećaja i specifične
evropskim kraljevskim porodicama. Odgovorni ljudi u zemljama u i karakteristične obrasce u njihovom razvoju i ishodu. Uopšteno
kojima sistem monarhije još postoji, vode računa da ne dopuste da govoreći, postoji tendencija da bude više šizofrenika među rođacima
nosilac takvog gena postane kraljica. Svako društvo koje vodi računa o šizofreničnih pacijenata nego među drugom populacijom, dok je
pojedincima sa nedostatkom krvne koagulacije ili nekom drugom učestalost manične depresije veća među rođacima manično
oboljenju opasnom po život, bi protestovalo ukoliko bi čovek, pogođen depresivnih. Kraeperin bi trebalo da bude prihvaćen kao osnivač
tako nečim, bio postavljen na visoku poziciju i snosio odgovornost za moderne naučne psihijatrije, psihofarmakologije i psihijatrijske
veliki broj ljudi. Ovaj način pristupa bi trebalo proširiti na mnoge genetike, prema tvrdnji eminentnog psihologa, H.J. Eysenck-a, u
bolesti, uključujući i nasleđene psihološke anomalije. njegovoj „Encyclopedia of Psihology". On se energično suprotstavio
Daltonisti, ljudi sa oslabljenom sposobnošću da razlikuju crvenu i Frojdovom pristupu, koji je posmatrao i lečio psihijatrijske poremećaje
zelenu boju od sive, ne postavljaju se na mesta gde bi taj njihov kao poremećaje uzrokovane psihološkim faktorima. Wikipedia.
nedostatak mogao prouzrokovati katastrofu. Mi takođe znamo da je ta Prim.ured.). Na početku ona je bila tretirana kao lakši oblik istog
anomalija često povezana sa smanjenjem estetskih doživljaja, naslednog poremećaja koji prouzrokuje prijemčivost šizofreniji.
slabljenjem emocija i osećaja povezanosti sa ljudima koji vide Međutim, kasnija povezanost nije mogla da bude ni potvrđena, ni
normalno. Industrijski psiholozi su zbog toga predostrožni, kada osporena, bez pomoći statističkog materijala i nije pronađen biološki
takvoj osobi treba da bude poveren posao koji zahteva automatski test koji bi bio u stanju da razreši ovu dilemu. Iz praktičnih razloga
osećaj za odgovornost i kada bezbednost radnika zavisi od tog osećaja. razmatraćemo šizoidnost ne uzimajući u obzir tu tradicionalnu vezu.
Pre mnogo vremena je otkriveno da se ove dve gorepomenute Književnost nam pruža opise različitih oblika ove anomalije, čija pojava
anomalije nasleđuju preko gena, smeštenog u hromozomu X, koji se može biti pripisana ili promenama u genetskom faktoru ili razlikama u
lako prenosi kroz mnogo generacija. Istovremeno, genetičari su drugim inidividualnim karakteristikama nepatološke prirode.
izučavali mnoge nasleđene karakteristike, ali su posvetili malu pažnju Predstavićemo zajednička svojstva tih podvrsta.
anomalijama, koje nas ovde interesuju. Mnoge crte ljudskog karaktera Nosioci ovog oboljenja su hipersenzitivni i sumnjičavi, dok sa druge
imaju naslednu osnovu i bazirane su na genima, lociranim u nekom X strane poklanjaju malo pažnje osećanjima drugih. Skloni su da zauzmu
hromozomu; iako to nije pravilo. Nešto slično se može primeniti na ekstremne stavove i postaju željni odmazde zbog minornih povoda.
većinu anomalija o kojima ćemo sada diskutovati. Ponekad su ekscentrici i čudaci.
Učinjen je veliki napredak u saznanjima o seriji hromozomskih Nedovoljan osećaj za psihološku situaciju i realnost ih vodi do
anomalija koje su posledica defektnog deljenja reproduktivnih ćelija i predimenzioniranih, pogrešnih, pežorativnih interpretacija u pogledu
njihovih fenotipskih psiholoških simptoma. Ovo stanje stvari nam namera drugih ljudi. Lako bivaju uvučeni u aktivnosti koje su naoko
omogućava da započnemo istraživanje o njihovoj ponerogeničnoj ulozi moralne, mada u stvari nanose štetu i njima i drugima. Njihov
i predstavimo zaključke, koji su teoretski važni, što je u stvari već osiromašeni pogled na svet ih čini tipično pesimističnim u pogledu
učinjeno. Međutim, u praksi se većina hromozomskih anomalija ne ljudske prirode. Često nailazimo na te karakteristične stavove u
prenosi na sledeću generaciju. Uz to, njihovi nosioci čine veoma mali njihovim izjavama i spisima: „Ljudska priroda je tako loša da se red u
procenat ukupne populacije i njihova opšta inteligencija je niža od ljudskom društvu može uspostaviti samo preko snažne sile, koju čine
društvenog proseka, tako da je njihova ponerogenička uloga čak i visoko kvalifikovani pojedinci u ime više ideje." Nazovimo ovu tipičnu
manja od njihove statističke rasprostranjenosti. Većina problema je izjavu „šizoidnom deklaracijom".
uzrokovana XYY kariotipom, koji daje muškarce koji su visoki, snažni, Ljudska priroda zaista pokazuje sklonost da bude rđava, posebno kada
emocionalno nasilni i sa sklonošću da se sukobljavaju sa zakonom. šizoidni pojedinci zagorčaju život drugim ljudima. Ukoliko su
[Sandberg A.A. Koepf. G.F. Ishihara T. Hauschka T.S. (26 avgust, 1961) uključeni u veoma napete situacije, šizoidni nedostaci uzrokuju brz
„An XYY human male", Lancet 2, 488-9]. Oni izazivaju diskusije i kolaps. Njihova sposobnost za razmišljanje je usled toga umanjena na
predmet su testova, ali njihova uloga na nivou koji se ovde istražuje je karakterističan način i šizoidni pojedinci lako zapadaju u reaktivna
veoma mala. psihička stanja, koja su u svom ispoljavanju tako slična šizofreniji, da
Mnogo su brojnije one psihološke devijacije koje igraju saobrazno veću to vodi do pogrešne dijagnoze.
ulogu kao patološki faktori u ponerogeničkim procesima; Zajednički faktor u različitim vrstama ove anomalije je jednolično
najverovatnije su prenete normalnim nasleđem. Međutim, posebno bledilo emocija i nedostatak osećaja za psihološke realitete, esencijalan
ova oblast genetike se suočava sa mnogobrojnim biološkim i faktor u bazičnoj inteligenciji. To može biti pripisano nekom
psihološkim teškoćama, ukoliko se prepoznaju fenomeni. Ljudima, koji nepotpunom kvalitetu instinktivnog supstrata, koji deluje kao da je
proučavaju njihove psihopatologije, nedostaju kriterijumi za biološko postavljen na živom pesku. Slab emocionalni pritisak im omogućava da
razlikovanje bolesti. Biolozima nedostaje jasno psihološko razlikovanje razviju adekvatno teorijsko razmišljanje, koje je korisno u ne-
ovih fenomena koje bi omogućilo studije o naslednim mehanizmima i humanističkim sferama aktivnosti, ali zbog svoje jednostranosti skloni
nekim drugim svojstvima. U vreme kada je nastala većina opažanja, na su da posmatraju sebe kao intelektualno superiorne u odnosu na
kojima se bazira ova knjiga, radovi mnogih istraživača, koji su bacili „obične" ljude.
svetlo na građu o kojoj se ovde raspravlja, tokom kasnih šezdesetih, ili Kvantitativna učestalost ovog oboljenja varira s obzirom na nacije i
nisu postojali ili su bili nedostupni. Naučnici, koji su istraživali rase: niska kod crnaca, najviša kod Jevreja. Procena te učestalosti se
fenomene istražene u ovom poglavlju, probijali su svoj put kroz šumu kreće od zanemarljive do preko 3%. U Poljskoj bi se mogla proceniti na
simptoma, baziranih na ranijim radovima ili sopstvenim nastojanjima. 0,7% populacije. Moja zapažanja ukazuju na to da je ova anomalija
Razumevanje suštine nekih od tih nasleđenih anomalija i njihove autosomalno nasledna. (Autosomalno: bolest koja je uslovljena
ponerogenične uloge se pokazuje kao neophodan preduslov za greškom u DNA na jednom od 22 para, koji nisu polni hromozomi.
proučavanje primarnog cilja. U svrhu Tako i dečaci i devojčice mogu naslediti ovu nepravilnost. Ukoliko se
32
greška nalazi na polnom hromozomu, smatra se da je nasleđivanje tokom čitavog života. Na tom defektnom instinktivnom supstratu se
vezano za pol. Prim. ured.). razvija nedostatak viših osećanja i osiromašenje psiholoških, moralnih
Ponerološka aktivnost šizoidnih pojedinaca treba da bude razmotrena i društvenih koncepata u skladu sa tim prazninama.
u dva aspekta. Na mikro-planu ovi pojedinci prouzrokuju teškoće Naš prirodni svet koncepata – baziran na instinktima vrste, kako je to
svojoj porodici, budući da lako postaju igračka u rukama pametnih i opisano u prethodnom poglavlju – pogađa psihopate kao gotovo
beskrupuloznih ljudi i budući da su veoma loši roditelji. Njihova nerazumljiv običaj bez potvrde u njihovom sopstvenom psihološkom
tendencija da vide ljudsku realnost na doktrinaran i pojednostavljan iskustvu. Oni smatraju da su navike i principi uljudnosti neki strani
način koji smatraju „adekvatnim" tj. „crno-belo," transformiše njihove običaj, koje je izumeo i uveo neko drugi („verovatno sveštenici"), glupi,
dobre namere u loše rezultate. Međutim, njihova ponerogenična uloga tegobni i čak besmisleni. Međutim, istovremeno oni lako opažaju
može imati i makro-socijalne implikacije ukoliko svoj stav prema nedostatke i slabosti našeg prirodnog jezika psiholoških i moralnih
ljudskoj prirodi i tendenciju da razvijaju velike doktrine stave na papir koncepata na način koji podseća na držanje savremenog psihologa –
i umnože u velikim izdanjima. samo u karikaturi.
Uprkos tipičnim nedostacima, i čak otvoreno šizoidnim deklaracijama, Prosečna inteligencija psihopate, posebno ako se meri testovima koji
njihovi čitaoci ne shvataju kakav je zaista karakter autora. Ignorantni se uobičajeno koriste, je nešto niža nego kod normalnih ljudi, iako
prema istinskoj naravi autora, takvi neinformisani čitaoci su skloni da podjednako raznolika. Nasuprot velikoj raznovrsnosti inteligencije i
interpretiraju ovakva dela na način koji odgovara njihovoj sopstvenoj interesovanja, ova grupa ne sadrži primere najviše inteligencije, niti
prirodi. Um normalnih ljudi pokazuje tendenciju ka korigovanim među njom nalazimo tehničke i stručne talente. Najdarovitiji
interpretacijama u skladu sa njihovim sopstvenim bogatijim pripadnici ove vrste tako mogu da steknu zvanje u naukama koje ne
psihološkim pogledom na svet. zahtevaju humanistički pogled na svet ili praktične veštine. (Međutim,
Sa druge strane, mnogi drugi čitaoci kritički odbacuju takva dela uz akademska uljudnost je drugo pitanje). Kad god pokušamo da
moralno gađenje, ali bez svesti o njihovom istinskom uzroku. napravimo specijalne testove koji bi merili „životnu mudrost" ili
Analiza dela Karla Marksa lako otkriva sve gore pomenute tipove „društveno-moralnu" imaginaciju, čak i kada se uzmu u obzir
percepcije socijalne reakcije koje su proizvele animozitet između psihometrične evaluacije, pojedinci ovog tipa pokazuju nedostatak koji
velikih grupa ljudi. je neproporcionalan njihovom ličnom IQ-u.
Kada čitamo ta uznemirujuća dela koja stvaraju jaz, treba da ih Nasuprot njihovim nedostacima u psihičkom i moralnom znanju, oni
ispitamo pažljivo u pogledu bilo koga od tih karakterističnih razvijaju sopstveno znanje, kojim raspolažu, nešto što nedostaje
nedostataka i čak otvoreno iznetih šizoidnih deklaracija. Takav proces ljudima sa prirodnim pogledom na svet. Oni uče da prepoznaju jedni
će nas osposobiti da usvojimo adekvatnu kritičku distancu od sadržaja druge u gomili još od detinjstva i razvijaju svest o postojanju pojedinaca
i olakšati nam da iz doktrinarnog materijala izdvojimo potencijalne koji su im slični. Oni takođe postaju svesni da su drugačiji od sveta
vredne elemente. Ako to učini dvoje ili više ljudi, koji reprezentuju drugih ljudi koji ih okružuju. Oni nas posmatraju sa izvesne distance,
znatno različite interpretacije, njihov način percepcije će se približiti i kao neki paraspecifičan varijetet. Prirodne ljudske reakcije koje ne
uzroci neslaganja će iščeznuti. izazivaju interesovanje normalnih ljudi jer se posmatraju kao
samorazumljive, pogađaju psihopate kao neobične, i zanimljive, pa čak
Suštinska psihopatija: U sklopu ovih tvrdnji, sada ćemo dati i komične. Oni nas zbog toga posmatraju, izvodeći zaključke,
karakteristike sledeće nasleđene anomalije čija se uloga u formirajući svoj sopstveni svet koncepata. Postaju eksperti za naše
ponerogeničnim procesima javlja na bilo kom socijalnom nivou kao slabosti i ponekad izvode bezosećajne eksperimente. Patnja i nepravda
izuzetno intenzivna. Treba da podvučemo da je potreba da se ovaj koju proizvode ne izazivaju u njima osećaj krivice, jer su takve reakcije
fenomen izoluje i da se detaljno ispita brzo i jasno postala evidentna za drugih jednostavno posledica toga da su oni drugačiji i odnose se samo
one istraživače – uključujući i autora - koji su bili zainteresovani za na te „druge ljude" koje ne posmatraju kao specifične. Niti normalna
makro-socijalni nivo geneze zla, jer su mu bili svedoci. Potvrđujem svoj osoba, niti naš prirodni pogled na svet ne može zamisliti, niti na
dug Kazimiru Dobrovskom, što je ovo učinio i nazvao ovu anomaliju odgovarajući način proceniti postojanje tog sveta drugačijih koncepata.
„suštinska psihopatija". [Kazimierz Dobrowski (1902-1980.), poljski Istraživači takvih fenomena mogu zaviriti u to devijantno znanje
psiholog, psihijatar, lekar i pesnik. Dobrovski je tokom života i psihopata preko dugoročnih ispitivanja ličnosti takvih ljudi, koristeći
kliničkog rada razvio teoriju pozitivne dezintegracije, novi pristup ga sa teškoćama, kao neki strani jezik. Kao što ćemo videti, takva
razvoju ličnosti. Prim. ured.]. praktična veština postaje široko rasprostranjena u nacijama, obuzetim
Biološki govoreći, fenomen je sličan slepilu za boje ali je njegova tim makro-socijalnim patološkim fenomenom u kome ova anomalija
učestalost deset puta manja (jedva ½%), ali za razliku od slepila za boje, igra nadahnjujuću ulogu.
deluje na oba pola. [Novije istraživanje Robert Hare, Martha Stout i Normalna osoba može naučiti da se služi njihovim konceptualnim
najzad Salekin, Triobst, Krioukova idu ka tome da povećaju jezikom, čak i spretno, ali psihopata nikada neće biti sposoban da
verovatnoću njene pojave u datoj populaciji. Kasnija istraživanja, u prisajedini pogled na svet normalne osobe, iako oni to ponekad
„Construct Validity of Psihopaty in a Community Sample: A pokušavaju tokom čitavog života. Rezultat toga je samo uloga i maska
Nomological Net Approach" Salekin, Trobst, Krioukova, „Journal of iza koje skrivaju svoju devijantnu realnost.
Personality Disorders" 15(5) 425-411 2001) sugerišu da je zastupljenost Drugi mit i uloga koju često igraju, a koja ipak sadrži zrnce istine s
psihopatije možda 5% ili više, iako je ogromna većina muškog pola obzirom na „specifično psihološko znanje" koje psihopate stiču
(više od 1/10 muškaraca naspram 1/100 žena) Prim. ured.]. Njen posmatrajući druge ljude, je onaj o briljantnom umu i geniju psihopata;
intenzitet takođe varira u opsegu od nivoa, koji je jedva uočljiv za neki od njih zaista veruju u to i pokušavaju da tu veru nametnu
iskusnog posmatrača, do očiglednog psihološkog nedostatka. drugima.
Kao i slepilo za boje ova anomalija predstavlja nedostatak u Govoreći o maski patološke normalnosti, koju takvi pojedinci nose (ili
transformaciji stimulansa, iako se ne javlja na senzornom, već na slični devijantni pojedinci uz manji intenzitet), treba pomeneti knjigu
instinktivnom nivou. (Aktuelno istraživanje sugeriše da su mnoge Mask of Sanity, Hervey Cleckley, koji je ovaj fenomen učinio središtem
karakteristike, koje se ispoljavaju kod psihopatije, usko povezane sa svog razmišljanja. Odlomak:
temeljnim nedostatkom sposobnosti za da se napravi nedvosmislen Setimo se da njegovo tipično ponašanje poništava ono što izgleda da su
mentalni i emocionalni „faksimil" druge osobe. Oni izgledaju potpuno njegovi ciljevi. Nije li on sam taj koji je najviše obmanut svojom
nesposobni da se „uvuku u kožu" drugih, osim u čisto intelektualnom spoljnom normalnošću? Iako sam najviše obmanjuje druge i potpuno
smislu. Prim ured.). Psihijatri stare škole skloni su da nazivaju ovakve je svestan svojih laži, čini se da je nesposoban da napravi adekvatnu
ljude „daltonistima za ljudska osećanja i društveno moralne vrednosti". razliku između svojih lažnih intencija, lažnog saosećanja, lažne ljubavi
Psihološka slika pokazuje jasne nedostatake samo kod muškaraca; kod itd. i iskrenog odgovora normalne osobe. Njegov ogroman nedostatak
žena je on prigušen kao kod posledice druge normalne alele (Aleli su uvida pokazuje koliko on malo razume prirodu svog poremećaja.
različiti oblici jednog istog gena. Geni koji obrazuju alele nazivaju se Ukoliko drugi ne prihvate odmah „njegovu reč časti kao džentlmena",
polimorfni geni, za razliku od monomorfnih koji imaju samo jedan njegovo iznenađenje je, verujem, istinsko. U njegovom iskustvu dublje
alelni oblik. Aleli jednog gena mogu biti u različitim međusobnim emocije su toliko izbledele, da je nesavladivo ravnodušan prema
odnosima – interakcijama – Wikipedia. Prim.prev.). Ovo sugeriše da se onome što život predstavlja za druge.
anomalija doduše nasleđuje preko X hromozoma, ali kroz Njegova svest o onome što je suprotnost hipokriziji je tako
semidominatan gen. Međutim, autor ovo nije bio u stanju da potvrdi nesupstancijalno teoretska da postaje diskutabilno da li bi mu uopšte
isključujući nasleđivanje sa oca na sina. trebalo pripisati hipokriziju u njenom osnovnom značenju. Budući da
Analiza različitog iskustvenog modela, koji reprezentuju te osobe, nas ne poseduje sopstvene glavne vrednosti, da li se može očekivati da
vodi do zaključka da je njihov instinktivni supstrat takođe oštećen i da razume smisao povreda koje nanosi drugima? Malom detetu, koje ne
sadrži praznine i nedostatak prirodne rezonantne osetljivosti, pamti veliki bol, njegova majka može reči da je pogrešno odseći psu
uobičajeno prisutne kod vrste Homo Sapience.(Ono što pihopatama rep. Znajući da je to pogrešno, ono može nastaviti sa tom operacijom.
nedostaje je kvalitet da ljudi zavise od života u društvenoj harmoniji. Ne možemo ga potpuno razrešiti krivice ako kažemo da on razume
Prim ured.) Instinkt naše vrste je naš prvi učitelj; on ostaje sa nama manje nego odrastao čovek, koji uz puno poimanje fizičke agonije,
33
nastavlja da koristi nož. Da li osoba može osetiti duboke nivoe patnje Ali je bilo jakih reakcija u istim delovima mozga tokom prezentacije
bez znanja o sreći? Da li može da dospe do zle intencije u punom smislu emocionalnih reči. To je kao da analiziraju emocionalni materijal u
te reči bez prave svesti o suprotnosti zla? ekstra-limbičnim oblastima. Psihopaty vs. Antisocial Personality
Nemam konačan odgovor na ta pitanja. (Hervey Cleckley, Mask of Disorder and Sociopathy, A Disussion by Robert Hare;
Sanity, 1976. C.V. Mosby, Co.p.386). crimelibrary.com). Svet normalnih ljudi, koje povređuju, je za njih
Svi istraživači psihopatije podvlače tri primarna svojstva s obzirom na neshvatljiv i neprijateljski. Život psihopata je trka za onim što im
najtipičniji varijetet: nedostatak osećanja krivice za anti-socijalne trenutno okupira pažnju, trenutak zadovoljstva i privremen osećaj
aktivnosti, nesposobnost da istinski vole, i sklonost da brbljaju na moći. Često se sreću sa neuspehom tokom tog puta, sa silom i
način koji lako odstupa od realnosti. [U svom dokumentu moralnim neodobravanjem od strane zajednice tih drugih ljudi koje ne
„Construct Validity of Psychopathy in a Community Sammple: A razumeju.
Nomological Net Approach (op.cit), Salekin, Trobst i Krioukova pišu: U svojoj knjizi „Psyhopathy and Delinquency" W. i J. McRode kažu o
„Psihopatija, kako je originalno razmatrana od strane Cleckley-a, nije njima sledeće:
ograničena samo na aktivnosti koje su ilegalne, već pre opisuje takve Psihopat oseća malo krivice, ako je uopšte oseća. On može počiniti
osobine ličnosti kao što su manipulativnost, neiskrenost, zaprepašćujuća dela, ipak gleda na njih bez griže savesti. Psihopata ima
egocentričnost i nedostatak krivice – karakteristike jasno prisutne kod iskrivljen kapacitet za ljubav. Njegove emocionalne veze, ako uopšte
kriminalaca, ali i kod supružnika, roditelja, šefova, advokata, političara, postoje, su oskudne, kratkotrajne i kreirane tako da zadovolje njegove
da pomenemo samo neke. (Bursten 1973. Stewart 1991.)… Kao takvi, sopstvene želje. Te dve poslednje karakteristike, nedostatak osećanja
psihopate se mogu okarakterisati kao osobe koje razvijaju tendenciju griže savesti i ljubavi, obeležavaju psihopatu kao drugačijeg od drugih
ka dominaciji i hladnoći. Wiggins (1995.), sumirajući prethodne nalaze, ljudi.
nagoveštava da su Problem moralne i zakonske odgovornosti psihopate ostaje otvoreno i
takvi pojedinci skloni ljutnji i iritaciji i eksploataciji drugih. Oni su predmet je različitih rešenja u različitim zemljama, često sumarnih ili
arogantni, manipulativni, cinični, egzibicionisti, željni senzacija. emocionalno obojenih. On ostaje predmet diskusije, čije se rešenje ne
Makijavelistički, osvetoljubivi i usmereni samo ka sopstvenoj koristi. S čini mogućim u okviru danas prihvaćenih principa zakonske misli.
obzirom na njihove obrasce i socijalnu razmenu (Foa &Foa, 1974.), oni
sebi pripisuju ljubav i status, posmatrajući sebe kao izuzetno vredne i Druge psihopatije: Slučajevi suštinske psihopatije izgledaju dovoljno
važne, ali ne priznaju ljubav i status drugima, posmatrajući ih kao slični jedni drugima da nam to dopušta da ih klasifikujemo kao
bezvredne i nevažne. Ova karakterizacija je potpuno u skladu sa kvalitativno homogene. Međutim, u psihopatske kategorije možemo
suštinom psihopatije, kako je ona već opisana. Ono što postaje jasno iz takođe svrstati donekle neodređen broj anomalija sa naslednim
ovih nalaze je da a) mera psihopatije se približava prototipu supstratom, čiji su simptomi slični tom najtipičnijem fenomenu.
psihopatije, koji u sebe uključuje dominantne i hladne karakteristike; Takođe srećemo pojednice koji pokazuju tendencije da se ponašaju na
b) psihopate se javljaju u društvima u možda većem stepenu od način koji povređuje druge ljude, kod kojih testovi ne pokazuju
očekivanog; c) čini se da psihopate imaju malo poklapanja sa postojanje oštećenje moždanog tkiva i anamneza ne ukazuje na
poremećajem ličnosti izolovanog kao „antisocijalni poremećaj neprirodna iskustva tokom detinjstva, koja bi mogla objasniti njihovo
ličnosti". Prim ured.]. stanje. Činjenica da se takvi slučajevi ponavljaju unutar jedne porodice
Neurotičan pacijent je po pravilu povučen i ima teškoće da objasni šta ukazuje na nasledni supstrat, ali takođe treba da razmotrimo
ga najviše muči. Psiholog mora znati kako da prevaziđe tu prepreku uz mogućnost da su tokom fetusne faze učestvovali neki štetni faktori. To
pomoć bezbolne interakcije. je oblast medicine i psihologije, koja iziskuje više studija i u kojoj ima
Neurotičari su skloni prekomernom osećaju krivice zbog dela koja su više onoga što treba da naučimo nego onoga što konkretno znamo.
lako oprostiva. Ovakvi pacijenti su sposobni za istrajnu i postojanu Takvi ljudi takođe pokušavaju da maskiraju svoj drugačiji svet iskustva
ljubav, iako imaju teškoća da je izraze i da ostvare svoje snove. i da igraju ulogu normalnosti u različitim stepenima, iako to više nije
Ponašanje psihopata predstavlja antipod ovakvih fenomena i teškoća. karakteristika Kleklijeve maske. Neki su uočljivi po demonstracijama
Naš prvi kontakt sa psihopatama sa govorljivim ispadima, koji lako svoje neobičnosti. Ovakvi ljudi učestvuju u genezi zla na veoma
teku izbegavajući istinski važan predmet, sa podjednakom lakoćom različite načine, ili držeći otvoreno stranu, ili, u manjem intenzitetu,
ako su neugodni za govornika. Njihov trening mišljenja takođe kada uspeju da se prilagode adekvatnim načinima života.
izbegava ona apstraktna osećanja i vrednosti koje nisu prisutne u Ti psihopatski i srodni fenomeni se mogu, kvalitativno govoreći,
psihopatskom pogledu na svet, osim ukoliko smišljeno ne obmanjuju. sumarno proceniti na dva ili tri puta češće nego kod suštinske
U tom slučaju će koristiti mnogo „osećajnih" reči, čija će pažljiva psihopatije, dakle manje od dva procenta populacije.
provera pokazati da oni ne razumeju te reči na isti način kao normalni Taj tip ljudi lakše uspeva da se prilagodi društvenom životu. Ređi
ljudi. Tada takođe osećamo da imamo posla sa imitacijom obrazaca slučajevi se posebno prilagođavaju zahtevima zajednice i normalnih
mišljenja normalnih ljudi u kojoj je nešto drugo u stvari „normalno". Sa ljudi, koristeći razumevanje za umetnost i oblasti sličnih tradicija.
logičke tačke gledišta, sled misli je prividno korektan, iako možda Njihova literarna kreativnost je često uznemirujuća, ako je izražena
udaljen od opšte prihvaćenih kriterijuma. Međutim, detaljnija analiza samo u idejnim kategorijama; oni nagoveštavaju čitaocima da je njihov
potvrđuje upotrebu mnogih sugestivnih paralogizama. svet koncepata i iskustava samorazumljiv; on takođe sadrži izvesne
Pojedinci sa ovom vrstom psihopatije praktično ne poznaju postojanu deformitete. (Neki istraživači u današnje vreme sugerišu da Aspergerov
ljubav prema drugoj osobi, posebno bračnom drugu; ona predstavlja sindrom pripada klasifikaciji psihopatije. Aspergerov sindrom opisuje
bajku iz „drugog" ljudskog sveta; ljubav je za psihopatu kratkotrajan decu kao: „nedostatak socijalnih i motoričkih veština, čini se da su
fenomen sa ciljem seksualne avanture. Mnogi psihopatski Don Žuani nesposobni da dekodiraju jezik tela, osećanja drugih, izbegavaju
su u stanju da igraju ulogu ljubavnika dovoljno dobro da ih njihovi kontakt očima i često se upuštaju u monologe o oskudno definisanim
partneri prihvate u dobroj veri. Posle venčanja, osećanja, koja u stvari – često tehničkim – interesovanjima. Čak i kada su veoma mali, ta deca
nikada i nisu postojala, se zamenjuju egoizmom, egotizmom i su opsednuta redom, aranžirajući svoje igračke u striktnom poretku na
hedonizmom. Religija, koja uči ljubavi prema bližnjem, ih odbija kao podu i dobijajući nastup gneva kada im neke poremeti rutinu. Kao
slična bajka, dobra samo za decu i one drugačije „druge". tinejdžeri, skloni su da zapadnu u teškoće sa nastavnicima i ostalim
Čovek bi očekivao da osećaju krivicu kao posledicu mnogih anti- autoritetima, jer istančana podela društvenih uloga, koja definiše
socijalnih dela, međutim njihov nedostatak krivice je rezultat svih društvene hijerarhije, za njih nije vidljiva. Steve Silbermann, „The Geek
njihovih nedostataka o kojima smo ovde diskutovali. (Robert Hare Sindrom") Prim. ured.).
kaže: „Ono što mi je bilo najinteresantnije u prvo vreme, koliko ja Najčešće navođena i najduže poznata vrsta je astenična psihopatija,
znam, je da nije bilo reakcije u područjima za emocionalne nadražaje, koja se javlja u svim mogućim intenzitetima, od jedva uočljive do
ali je postojala superaktivnost u drugim delovima mozga, koji su očiglednog patološkog nedostatka.
namenjeni jeziku. Ovi delovi su bili aktivni, kao da su oni rekli:"Hej, Takvi ljudi, astenični i hiperaktivni, ne pokazuju isti zasenjujući
zar to nije interesantno!" Tako se činilo da oni analiziraju emocionalni nedostatak moralnog osećanja i sposobnosti da osete psihološku
materijal u terminima njihovog lingvističkog značenja ili značenja iz situaciju, kao suštinske psihopate. Oni su na neki način idealistični i
rečnika. To su anomalije u načinu na koji psihopate procesiraju skloni su sujevernoj patnji kao posledici svog rđavog ponašanja.
informacije. To mora biti optšije od proste emocionalne informacije. U U proseku, manje su inteligentni od normalnih ljudi i njihov um ne
drugoj MRI studiji smo posmatrali delove mozga, koji se koriste za pokazuje odlike postojanosti i preciznost u razmišljanju. Njihov
obradu konkretnih i apstraktnih reči. Nijedan psihopatski pojedinac psihološki pogled na svet je jasno falsifikovan, njihovim mišljenjima o
nije pokazao pojačanu aktivnost u desnom donjem/gronjem ljudima se nikada ne može verovati. Neka vrsta maske sakriva svet
slepoočničkom korteksu. Za psihopate, to se nije dogodilo. njihovih stremljenja, koja se ne podudara sa onim što su u stvari
Hare i njegove kolege su onda rukovodile fMRI studiju, koristeći slike sposobni da urade. Njihovo ponašanje prema ljudima, koji ne uočavaju
neutralnih scena i neprijatnih scena ubistva. „Nijedan psihopata nije njihove nedostatke, je urbano, čak prijateljsko; međutim, manifestuju
pokazao povećanu reakciju na neprijatne scene u poređenju sa neprijateljstvo i agresiju prema ljudima koji imaju talenta za
neutralnim", istakao je. „U psihopati, to nije bilo ništa. Nikakva razlika. psihologiju ili pokazuju znanje u toj oblasti.
34
Astenične psihopate su seksualno nešto manje aktivne i zbog toga Kretschmer je bio mišljenja da je ova anomalija bio-dinamčki fenomen,
sklone da prihvate celibat; to je razlog zašto neki katolički monasi i uzrokovan ukrštanjem dve odvojene etničke grupe, što je često u toj
sveštenici reprezentuju neznatnije slučajeve ove anomalije. Veoma je oblasti Evrope. Ako bi to bio slučaj, Severna Amerika bi trebalo da je
verovatno da su ovakvi pojedinci inspirisali antipsihološki stav, puna skirtoida, hipoteza koja zaslužuje razmatranje. Možemo
tradicionalan kod katoličke crkve. pretpostaviti da se skirtoizam normalno nasleđuje; nije polno
Ozbiljniji slučajevi su u većoj meri anti-psihološki nastrojeni i puni uslovljen. Ovu anomaliju treba razmotriti ukoliko želimo da
prezira prema normalnim ljudima; oni pokazuju tendenciju da budu razumemo istoriju Rusije, kao i istoriju Poljske u manjem obimu.
aktivni u procesima geneze zla u široj skali. Njihovi snovi su sačinjeni Sledeće zanimljivo pitanje se nameće samo po sebi: kakva vrsta ljudi su
od izvesnog idealizma sličnog idejama normalnih ljudi. Oni bi želeli da takozvani „šakali", najmljeni kao profesionalne i koristoljubive ubice
reformišu svet u skladu sa svojim željama, ali nisu sposobni da predvide različitih grupa i ko tako brzo i lako okuplja vojsku kao sredstvo
mnogo dalekosežnije implikacije i posledice. Začinjena devijacijama, političke borbe? Oni sebe nude kao profesionalci koji prema
njihova vizija može uticati na naivne buntovnike ili ljude koji su iščekivanjima ispunjavaju dužnost. Nikakva ljudska osećanja se ne
pretrpeli nepravdu. Postojanje društvene nepravde može izgledati kao mešaju sa njihovim zločinačkim planovima. Oni gotovo sigurno nisu
opravdanje za radikalan pogled na svet i za prihvatanje takvih vizija. normalni ljudi, ali nijedna od devijacija, opisanih ovde, se ne poklapa
Sledeći odlomak je primer misaonog obrasca osobe koja predstavlja sa tom slikom. Suštinske psihopate su brbljive i nesposobne za takve
tipičan i teži slučaj astenične psihopatije: brižljivo planirane aktivnosti.
Možda bismo mogli pretpostaviti da je ovaj tip proizvod ukrštanja
različitih devijacija u vidu manjih oštećenja. Čak i ako prihvatimo
Simptomi: statističku verovatnoću pojave ovih pojedinaca, uzimajući u obzir
kvantitativne podatke, oni bi trebalo da budu izuzetno retka pojava. U
„Ako bi trebalo da ponovo započnem život, učinio bih potpuno isto: to svakom slučaju, psihologija izbora supružnika pruža uvid u uparivanja
je organska neophodnost, ne diktat dužnosti. Osećaj da je drugačiji. koja obostrano reprezentuju različite anomalije. Nosioci dva ili čak tri
slabija devijantna faktora bi onda trebalo da budu češći. Šakali bi onda
Postoji jedna stvar koja me pokreće i budi u meni vedrinu, čak i kada mogli da budu nosioci šizoidnih karakteristika u kombinaciji sa nekom
su stvari veoma tužne. To je nepokolebljiva vera u ljude. Okolnosti će drugom psihopatijom, suštinskom psihopatijom ili skirtoizmom.
se promeniti i zlo će nestati, čovek će čoveku biti brat, ne vuk kao što Mnogo češći primeri ovakvih hibrida su veliki delovi bazena
je to danas slučaj. Moja borba ne proizilazi iz mojih ideja, već iz jasne nasleđivanja patoloških ponerogeničnih faktora u nekoj zajednici.
vizije o uzroku koji izaziva zlo.
Plitka nostalgija, karakteristična za psihopatiju. Opisane karakterizacije su izabrani primeri patoloških faktora koji
učestvuju u ponerogeničnim procesima. Sve obimnija literatura iz ove
Vizija novog sveta. oblasti pruža zainteresovanom čitaocu širi obim podataka i često
Različito psihološko znanje. slikovite opise ovog fenomena. Međutim, trenutno stanje saznanja je
još uvek nedovoljno da pruži praktično rešenje za mnoge probleme
Ove reči je u zatvoru napisao 15. decembra 1913. Felix Dzerzhinsky, aspekata ljudskog bića, posebno za one na individualnom i
potomak poljskog plemstva, koji će uskoro osnovati Cherezvichayka porodičnom nivou. U ovu svrhu su potrebne studije biološke prirode
(Čeka je prva tajna policija pod boljševičkom vlašću.Dzerzhinsky je bio ovih fenomena.
njen prvi komesar. Prim.ured.) u Sovjetskom Savezu i postati najveći Želeo bih da upozorim čitaoce sa nedovoljnim znanjem i iskustvom u
idealist među tim slavnim ubicama. Psihopatsko naličje u svim ovoj oblasti da ne postanu plen dojma da svetom koji ih okružuje
nacijama. (Dzerzhinsky je zanimljiv slučaj. O njemu je rečeno: „Njegov dominiraju pojedinci sa patološkim devijacijama, bilo da su opisani
pošten i nepotkupljiv karakter, kombinovan sa njegovom potpunom ovde ili ne; naredna grafika u kružnoj formi predstavlja prosečne
posvećenošću cilju obezbedio mu je brzo prihvatanje i nadimak vrednosti pojave individua sa različitim psihološkim anomalijama
Gvozdeni Felix." Njegov spomenik u centru Varšave na unutar društva:
„Dzerzhinsky trgu" bio je omražen kod stanovnika poljske prestonice
kao simbol sovjetske vlasti i srušen 1989. Čim je PZPR počeo da gubi T.P. = totalna populacija
vlast, ime trga je promenjeno u njegovo ime pre Drugog svetskog rata PS = psihopatije
„Plac Bankowy" („Bankarski trg"). Prema popularnom vicu iz ere KP = karakteropatije
Republike Poljske, Dzerzhinsky je zaslužio spomenik kao Poljak koji je SP = suštinske psihopatije
ubio najviše komunista.). ŠI = šizoidije
Ako ikada dođe vreme kada „će se okolnosti promeniti" i kada „zlo više XYY = kariotip
neće vladati", biće to zato što će progres u proučavanju patoloških
fenomena i njihove ponerogenične uloge učiniti mogućim za društva Treba naglasiti činjenicu da devijantni pojedinci predstavljaju manjinu,
da mirno prihvate postojanje tog fenomena i shvate ga u kategorijama s obzirom na česte teorije o izuzetno kreativnoj ulozi abnormalnih
prirode. Vizija nove, pravedne strukture društva se onda može pojedinaca, čak u vidu identifikacije ljudskog genija sa psihologijom
razumeti unutar okvira i pod kontrolom normalnih ljudi. Pomirivši se abnormalnosti. Jednostranost ovakvih teorija izgleda da je potekla od
sa činjenicom da su takvi ljudi različiti i da imaju ograničen kapacitet ljudi koji su tražili potvrdu svoje sopstvene ličnosti putem takvog
za društveno prilagođavanje, trebalo bi da izgradimo sistem stalne pogleda na svet. Istaknuti mislioci, pronalazači i umetnici su takođe
zaštite za njih unutar logičnog rasuđivanja i adekvatnog znanja, sistem bili primeri psihičke normalnosti, kvalitativno govoreći.
koji će delimično učiniti da se njihovi snovi ostvare. Na kraju, normalni ljudi predstavljaju kako veliku statističku većinu,
Zbog naših ciljeva treba da usmerimo pažnju na dva tipa sa devijantnim tako i osnovu za društveni život u svakoj zajednici. U skladu sa
karakteristikama: njih je relativno davno izolovao Erdard Brzezicki prirodnim zakonom, oni bi trebalo da budu oni koji će odrediti tempo;
(moj profesor moralni zakon je izveden iz njihove prirode. Država treba da bude u
psihijatrije – Yagiellonian University (Kračov), prijatelj Kretschmer-a) rukama normalnih ljudi. Ponerolog samo traži da te vlasti steknu
i prihvatio ih Ernst saznanje o ovim manje normalnim ljudima i da zakon bude baziran na
Kretschmer kao posebno karakteristične za Istočnu Evropu. (Ernst tom saznanju.
Kretschmer je upamćen po svojim odnosima između građe i fizičke Kvantitativna i kvalitativna struktura ove bio-psihološki defektne
konstitucije sa ličnim karakteristikama i mentalnom bolešću. Godine grupe varira u vremenu i prostoru na našoj planeti. Ona može biti
1933. Kretschmer je deo ostavku kao predsednik Nemačke asocijacije izražena jednocifrenim procentom u nekim nacijama, od 10 do 20 u
psihoterapije iz protesta protiv dolaska nacista na vlast. Ali za razliku drugim. Pomenuta kvantitativna i kvalitativna struktura utiče na
od drugih nemačkih prominentnih psihologa, on je ostao u Nemačkoj celokupnu psihološku i moralnu klimu u nekoj zemlji. To je razlog
tokom Drugog svetskog rata. Kretschmer je kasnije razvio nove metode zašto ovaj problem treba da bude predmet promišljene brige.
psihoterapije i hipnoze i proučavao kompulzivnost kriminala, Međutim, treba naglasiti da dokazna građa ukazuje da se snovi o moći,
propisujući adekvatne mere za psihijatrijski tretman zatvorenika. Prim. tako prisutni u ovim krugovima, ne manifestuju uvek i obavezno u
ured.). punoj meri u zemlji u kojoj je ovaj procenat veoma visok. Druge
Skirtoidi (grčak reč skirtiao: pobuniti se, skočiti. Prim.ured.) su vitalni, istorijske okolnosti takođe igraju važnu ulogu.
egoistični i neosetljivi (debelokošci) pojednci koji su dobri vojnici zbog U svakoj zajednici na svetu patološki pojedinci i neki od drugih
svoje izdržljivosti i psihičke otpornosti. Međutim, u mirnim devijantnih tipova stvaraju ponerološki aktivnu mrežu uzajamnog
vremenima oni su nesposobni da shvate istančanije sadržaje života ili dosluha, delimično odvojenu od zajednice normalnih ljudi. Čini se da
da razborito vaspitavaju decu. Srećni su u primitivnom okruženju. je inspirativna uloga suštinske psihopatije zajednički fenomen. Stičući
Mirno i udobno okruženje često uzrokuje histerizaciju kod njih. životna iskustva, oni postaju svesni činjenice da su drugačiji i upoznaju
Rigidno su konzervativni u svim oblastima i podržavaju vladu koja se sa drugačijim načinima borbe za svoje ciljeve. Njihov svet je zauvek
vlada gvozdenom rukom. podeljen na „nas i njih"; njihov mali svet sa sopstvenim običajima i
35
navikama i taj strani svet normalnih ljudi, koji ih moralno odbacuje i važni: društveno-ekonomske okolnosti i moralni i intelektualni
koje vide kao pune uobraženih i drskih ideja i običaja. Njihov osećaj za nedostaci.
čast ih nagoni da podvaljuju i grde taj drugi svet normalnih ljudi i Pojedinci i nacije koji su u stanju da izdrže nepravdu u ime moralnih
njegove običaje u svakoj prilici. Za razliku od običaja normalnih ljudi, vrednosti mnogo lakše nalaze izlaz iz teškoća ne posežući za nasilnim
oni smatraju da je kršenje obećanja adekvatno ponašanje. sredstvima. Bogata moralna tradicija sadrži vekovna iskustva i
Jedna od najuznemirujućih stvari kod psihopata sa kojom normalni razmišljanja u tom pogledu. Ova knjiga opisuje ulogu tih dodatnih
ljudi moraju da se nose je činjenica da oni veoma rano uče kako njihove faktora u genezi zla, ulogu koja je vekovima ostala nedovoljno
ličnosti mogu imati traumatizirajuće efekte na ličnosti drugih ljudi i shvaćena; takvo objašnjenje je suštinski važno za kompletiranje
kako da izvuku korist iz korena ovog terora da bi postigli svoje ciljeve. celokupne sllke i mogućnost da se formulišu delotvornije praktične
Ova podela na dva sveta je stalna i ne nestaje čak ni kada uspeju da mere.
ostvare svoje mladalačke snove o sticanju moći nad zajednicom Tako naglašavanje uloge patoloških faktora u genezi zla ne umanjuje
normalnih ljudi. Ovo sigurno ukazuje da je ta odvojenost biološki odgovornost nedostataka društvenog morala i intelektualnih deficita i
uslovljena. njihov udeo u ovoj situaciji. Realni moralni nedostaci i grubo
U psihopati se pomaljaju snovi u vidu utopije o „srećnom" svetu i neadekvatna koncepcija ljudske realnosti i psiholoških i moralnih
socijalnom sistemu koji ih neće odbacivati, niti nagoniti da prihvate situacija je često prouzrokovana ranijom ili sadašnjom aktivnošću
zakone i običaje, čije je značenje nerazumljivo za njih. Oni sanjaju o patoloških faktora.
svetu u kome bi njihov jednostavan i radikalan način doživljavanja i Međutim, mi se moramo upoznati sa stalnim, biološki uslovljenim
opažanja realnosti mogao da dominira; (lažući, podvaljujući, prisustvom te malobrojne manjine pojedinaca koji su nosioci različitih,
uništavajući i koristeći druge. Prim.ured.) gde bi njima, naravno, bila ali ponerološki aktivnih, patoloških faktora u svakoj zajednici. Svaka
osigurana bezbednost i prosperitet. U tim utopijskim snovima oni diskusija o tome šta u genezi zla dolazi prvo, moralni nedostaci ili
zamišljaju da će ti drugi, različiti, ali tehnički umešniji od njih, biti aktivnosti patoloških faktora, se može posmatrati kao akademska
primorani da rade kako bi postigli ciljeve za psihopate i druge njihove špekulacija. Biblija je vredna ponovnog čitanja očima ponerologa.
vrste. „Mi, napokon" – kažu oni – „kreiramo novu vladu, vladu pravde." Detaljne analize ličnosti prosečno normalnih osoba gotovo uvek
(samo za psihopate, nepravdu za sve ostale. Prim.ured.) Oni su otkrivaju okolnosti i teškoće uzrokovane delovanjem neke vrste
spremni da se bore i da pate da bi ostvarili taj vrli novi svet i da pri tom, patološkog faktora na nju. Koliko su aktivnosti relativno daleko u
naravno, prouzokuju patnju drugih. Ovakva vizija opravdava ubijanje prostoru i vremenu i ako je faktor relativno očigledan, zdrav razum je
ljudi, čija patnja kod njih ne izaziva sažaljenje jer oni nisu sasvim u principu dovoljan da koriguje takve efekte. Ukoliko patološki faktor
specifični. Oni ne shvataju da će uvek nailaziti na opoziciju, pa makar ostane nepoznat, osoba ima problema da razume uzrok svojih
to stanje trajalo i generacijama. („Ubij ih sve, Bog će prepoznati svoje", problema; ponekad čitavog života ostaje rob opsena i obrazaca
izgleda da je jedna od metoda koju su izumele psihopate. Prim.ured.). bihejviorističkih odgovora, izazvanih pod uticajem patoloških
Potčinjavanje normalnih ljudi psihološki abnormalnim pojedincima pojedinaca. To se dogodilo u gore pomenutoj porodici, u kojoj je izvor
ima žestok i deformirajući uticaj na njenu odnosno njegovu ličnost; patološke indukcije bila najstarija sestra sa prenatalnim oštećenjem
ono izaziva traume i neurozu. To se po pravilu izvodi na način koji predfrontalnog režnja na moždanom korteksu. Čak i kada je potpuno
izmiče svesnoj kontroli. Ovakva situacija osobi oduzima njena osnovna očigledno loše tretirala svoje najmlađe dete, njena braća su bila sklona
prava: da praktikuje mentalnu higijenu, razvija u dovoljnoj meri da to interpretiraju u paramoralističkom maniru, kao žrtvu u ime
autonomnu ličnost i koristi svoj zdrav razum. U svetlu prirodnog „porodične časti".
zakona to predstavlja jednu vrstu zločina – koji se može javiti na Sa ovom građom bi trebalo upoznati svakoga da bi se olakšalo auto-
svakom nivou društva – iako nije pomenut ni u jednom zakonskom pedagoško samoposmatranje. Neki istaknuti psihopatolozi su uvereni
propisu. da je razvoj zdravog, funkcionalnog pogleda na ljudsku realnost
Već smo diskutovali o prirodi nekih patoloških ličnosti, o frontalnoj nemoguć bez upućivanja u psihopatološke nalaze, zaključak koji je
psihopatiji i kako ona može deformisati ličnosti sa kojima je u teško prihvatljiv za ljude koji veruju da su razvili zreo pogled na svet
interakciji. Suštinska psihopatija u tom smislu ima izuzetno intenzivne bez ovih neprijatnih istraživanja. Stari, egoistični branitelji prirodnog
efekte. Nešto misteriozno nagriza ličnost osobe koja je prepuštena pogleda na svet imaju tradiciju, lepu književnost, čak i filozofiju na
milosti psihopate i bori se kao demon. Njene emocije postaju svojoj strani. Oni ne razumeju da tokom današnjeg vremena njihov
grozničave, njen smisao za psihološku realnost je ugušen. Ovo vodi do način shvatanja životnih pitanja čini bitku sa zlom još
gubitka merila u misaonom procesu i osećaja bespomoćnosti, problematičnijom. Međutim, mlađa generacija je bolje upoznata sa
kulminirajući depresivnim reakcijama, koje mogu biti tako žestoke da biologijom i psihologijom i tako sposobnija za objektivno razumevanje
ih psihijatri ponekad pogrešno dijagnosticiraju kao manično- uloge patoloških fenomena u procesima geneze zla.
depresivnu psihozu. Mnogi ljudi pružaju otpor psihopatskoj dominaciji Paralaksa (razlika u položaju nekog predmeta ako se on posmatra sa
mnogo pre nego što ovakva kriza nastupi i počinju da traže neki način dve različite tačke. Prim.ured.), čak i veliki jaz, često nastaje između
da se oslobode ovakvog uticaja. ljudske i društvene realnosti, što je po prirodi biološko i često pod
Mnoge životne situacije sadrže u sebi manje misteriozne rezultate uticajem gorepomenutog odbijanja da razložimo patološke elemente,
delovanja drugih psihičkih anomalija na normalne ljude (koji su uvek kao i tradicionalne percepcije realnosti kako je ona poučavana u
neprijatni i destruktivni) i njihovi nosioci beskrupulozno teže da filozofiji, etici, sekularnom i kanonskom zakonu. Taj jaz je lako vidljiv
uspostave dominaciju i iskoriste druge. Rukovodeći se neprijatnim onim ljudima čiji je pogled na svet formiran na način koji se razlikuje
iskustvima i osećajima, zajednica tada ima dobre razloge da odbaci od prirodnog načina normalne osobe. Mnogi od njih svesno ili
ovakve ljude, gurajući ih na marginalne pozicije u društvenom životu, nesvesno koriste ove slabosti da bi se probili u njega, paralelno sa
uključujući siromaštvo i kriminal. aktivnostima koje karakterišu egoistični koncepti i sebičnost. Ljudi koji
Na žalost, ovakvo ponašanje po pravilu izaziva moralizatorska ćute, bilo patološki indiferentni prema patnjama drugih ljudi i nacija,
opravdanja u kategorijama prirodnog pogleda na svet. Većina članova ili sa nedostatkom znanje o tome šta je humano i valjano, nailaze na
društva smatra da su ovlašćeni da zaštite sebe i svoju imovinu i u tu otvorena vrata da probiju svoj različit način života kroz
svrhu donese zakone. Bazirani na prirodnoj percepciji fenomena i nepredusretljivo društvo.
emocionalnim reakcijama umesto na objektivnom razumevanju Da li ćemo ikada, jednom u neodređenoj budućnosti, biti u stanju da
problema, ovakvi zakoni ni na koji način ne služe da obezbede red i prevaziđemo taj vekovni problem ljudskosti, uz pomoć psiholoških i
sigurnost kakve želimo; psihopate i drugi devijanti jednostavno bioloških nauka koje napreduju u proučavanju različitih patoloških
percipiraju takve zakone kao silu protiv koje se treba boriti. faktora koji učestvuju u ponerogeničnim procesima? To će zavisiti od
Socijalna struktura kojom dominiraju normalni ljudi i njihovi koncepti podrške date zajednice. Naučna i društvena svest o ulozi koju igraju
za pojedince sa različitim psihološkim devijacijama izgleda kao „sistem gorepomenuti faktori u genezi zla će pomoći javnom mnenju da se na
sile i tlačenja". Psihopate po pravilu dolaze do takvog zaključka. adekvatan način postavi prema zlu koje će onda prestati da bude tako
Istovremeno, ukoliko u datom društvu zaista postoji veliki deo fascinirajuće mistično. Ukoliko je na adekvatan način uobličen, baziran
nepravde, patološki osećaj nepravde i sugestivni stavovi devijantnih na razumevanju fenomena, zakon će omogućiti profilaktične kontra-
pojedinaca se mogu naći u rezonanci sa onima koji su zaista izloženi mere protiv začetka zla.
nepravdi. Revolucionarne doktrine se onda lako mogu propagirati Tokom vekova svaka zajednica je bila izložena prirodnim eugeničnim
među obe grupe, iako svaka od tih grupa prihvata te ideje iz potpuno (eugenetika: nauka o uslovima koji vode stvaranju telesno i duševno
drugačijih razloga. zdravog potomstva) procesima koji uzrokuju da defektni pojedinci,
uključujući i one sa gore pomenutim oštećenjima, ispadnu iz
Postojanje patogenih bakterija u našem okruženju je uobičajeni reproduktivne utakmice ili da se redukuje njihova stopa rađanja.
fenomen; međutim, to nije presudan faktor koji odlučuje da li će se Ovakvi procesi se retko posmatraju na takav način, često prikriveni
pojedinac ili zajednica razboleti, budući da prirodan kao i sintetički pratećim zlom ili drugim uslovima koji ih prate iz pozadine. Svesno
imunitet takođe može igrati važnu ulogu. Na isti način, psihopatološki razumevanje ove građe, bazirano na adekvatnom znanju i prosečnim
faktori sami ne odlučuju o raširenosti zla. Drugi faktori su podjednako moralnim kriterijumima može predstaviti te procese na manje plahovit
36
način, bez takve količine gorkog iskustva. Ako su ljudska svest i savest Odgovarajući odgoj i samo-odgoj tako uvek teži da oslobodi mladu ili
adekvatno formirani i ako se prihvati savet u toj stvari, balans ovih odraslu osobu egoizma, otvarajući time vrata razvoju njenog uma i
procesa bi mogao da upadljivo krene u dobrom pravcu. Posle više karaktera. Međutim, rasprostranjeno uverenje kod psihoterapeuta je
generacija jaram nasleđenih patoloških faktora bi mogao da bude da je izvesna mera egoizma korisna kao faktor stabilizacije ličnosti,
redukovan ispod određenog kritičnog nivoa i njihovo učešće u štiteći je od suviše lake neurotične dezintegracije i omogućavajući joj
ponerogeničnim procesima bi počelo da bledi. (Čini se da Lobascewsky tim putem da prebrodi životne teškoće. Ipak, postoji mali broj ljudi,
ovo dovodi u vezu sa ratom i drugim fizičkim konfliktima, sugerišući čija je ličnost veoma integrisana, iako su gotovo sasvim lišeni egoizma;
da, ako bi normalni ljudi odbili da budu uvučeni i pustili samo to im omogućava da razumeju druge veoma lako.
devijante da se bore, ovi bi možda pobili jedni druge. Prim ured.) Vrsta prekomernog egoizma, koji sputava razvoj čovekovih vrednosti i
koji vodi do osuđivanja i terorisanja drugih, zaslužuje naslov „kralj
Ponerogenični fenomeni i procesi ljudskih nedostataka“. Rasprave, svađe, ozbiljni problemi, neurotične
reakcije, niču u svakome u blizini takvog egoiste kao pečurke posle
Praćenje realne vremensko-prostorne mreže kvalitativno kompleksnih kiše. Egoistične nacije počinju da troše novac i ulažu napore da bi
uzročnih veza kao pojave u ponerogeničnom procesu zahteva postigli ciljeve, koji proizilaze iz njihovog pogrešnog rasuđivanja i
adekvatan pristup i iskustvo. Činjenica da se psiholozi svakodnevno preterano emocionalnih reakcija. Njihova nesposobnost da upoznaju
suočavaju sa mnogobrojnim slučajevima ovih devijanata ili njihovih vrednosti i različitosti drugih nacija, proizašle iz različitih
žrtava znači da progresivno postaju umešniji u razumevanju i kulturoloških tradicija, vodi u konflikt i rat.
opisivanju mnogih komponenti psihološke uzročnosti. Oni posmatraju Možemo napraviti razliku između primarnog i sekundarnog egoizma.
povratnu spregu na zatvorenim uzročnim strukturama. Međutim, ova Prvi potiče iz mnogo prirodnijeg procesa, naime prirodnog egoizma
veština se ponekad pokazuje nedovoljnom u prevazilaženju naše deteta i greški prilikom odgoja kada se dečiji egoizam podržava. Drugi
ljudske tendencije da se koncentrišemo na neke činjenice i ignorišemo se javlja, kada ličnost, koja je prevladala taj dečiji egoizam, nazaduje do
druge, izazivajući neprijatan osećaj da je kapacitet našeg uma za tog stanja pod stresom, što vodi do neprirodnog izveštačenog držanja,
razumevanje realnosti koja nas okružuje nedovoljan. To objašnjava koji karakteriše veća agresivnost i društveno štetno ponašanje.
pobudu da se koristi prirodni pogled na svet, da bi se pojednostavila Preterani egoizam je konstantno svojstvo histerične ličnosti (Oštećenje
kompleksnost i njene implikacije, fenomen toliko uobičajen kao i „stari ličnosti, obeleženo nezrelošću i sujetom uz žudnju za pažnjom,
mudrac" indijske filozofske psihologije. Ovakvo svođenje uzročne slike aktivnošću, uzbuđenjem i ponašanjem koje je uočljivo nestabilno i
geneze zla često na samo jedan lako razumljiv činilac, kao krivca, samo manipulativno. (The American Heritage Statemen’s Dictionary, 2
po sebi postaje uzročnik u ovoj genezi. Edition, 2004; Houghton Mifflin Company) prim. ured.), nezavisno od
Uz veliki obzir prema nedostacima našeg ljudskog prosuđivanja, toga da li je njena histerija primarna ili sekundarna. To je razlog zašto
krenućemo srednjim putem i koristiti apstrakciju, prvo opisujući porast egoizma nacije treba da bude pripisan već opisanom
izabrani fenomen, a zatim i uzročne veze karakteristične za histeriodnom ciklusu pre bilo čega drugog.
ponerogenične procese. Takvi lanci se mogu umrežiti u mnogo Analizirajući razvoj prekomerno egoistične osobe, često pronalazimo
kompleksnije strukture, pogodnije za shvatanje pune slike realne ne-patološke uzroke, kao što su odgoj u ograničavajućoj sredini punoj
uzročne mreže. U početku će rupa biti toliko velika da kroz nju kolotečine ili od strane manje inteligentnih roditelja. Međutim, glavni
neopaženo može da prođe jato sardela, iako će velika riba biti razlog razvoja preterano egoistične ličnosti u normalnoj osobi je
uhvaćena. Međutim, svetsko zlo predstavlja neku vrstu kontinuuma, u kontaminacija putem psihološke indukcije preko prekomerno
kome se neznatniji novčići ljudskog zla skupljaju u genezi velikog zla. egoističnih ili histeirčnih osoba, koje su razvile te osobine pod uticajem
Pravljenje gušće mreže i dopunjavanje detalja slike sve to čini lakšim, različitih patoloških uzroka. Pored drugih stvari, većina opisanih
budući da su ponerogenični procesi slični nezavisno od skale na kojoj genetskih devijacija uzrokuje razvoj patološki egoističnih ličnosti.
se odvijaju. Naš zdrav razum tako čini male greške na nivou minorne Mnogi ljudi sa različitim urođenim devijacijama i stečenim
građe. deformacijama razvijaju patološki egoizam. Za takve ljude
U nameri da bliže sagledamo te psihološke procese i fenomene, koji primoravanje drugih iz njihove okoline, čitavih društvenih grupa ili,
jednog čoveka ili jednu naciju dovode do toga da povređuje druge, ako je moguće, čitavih nacija da razmišljaju i osećaju kao oni, postaje
izdvojmo što karakterističnije fenomene. Videćemo da je učešće unutrašnja neophodnost, vladajući koncept. Igra, koju normalna osoba
različitih patoloških faktora u tim procesima pravilo; situacija, u kojoj ne bi uzela za ozbiljno, za njih postaje životni cilj, u koji ulažu napore,
to učešće nije uočljivo teži da bude izuzetak. žrtve i oštroumnu psihološku strategiju.
Patološki egoizam proishodi iz potiskivanja neprijatnih, samo-
U drugom poglavlju je ukratko predstavljena uloga ljudskog kritičnih asocijacija u
instinktivnog supstrata u razvoju naše ličnosti, formiranje prirodnog vezi sa čovekovom sopstvenom prirodom ili normalnošću iz polja
pogleda na svet i društvene veze i strukture. Takođe smo ukazali da svesti. Na dramatično pitanje: „Ko je ovde lud, ja ili ovaj svet ljudi koji
naši sociološki, psihološki i moralni koncepti, kao i prirodni oblik misle i osećaju drugačije." se odgovara na štetu sveta. Ovakav egoizam
reakcije, nisu primereni svakoj situaciji sa kojom nas život konfrontira. je uvek povezan sa nesimuliranim držanjem, sa Cleckleyovom maskom
Obično završavamo povređujući druge ukoliko delujemo u skladu sa navučenom preko nekih patoloških svojstava, skrivenih od svesti, kako
svojim prirodnim konceptima i osetljivim arhetipovima u situaciji koja sopstvene, tako i drugih ljudi. Najveći intenzitet ovakvog egoizma se
odgovara našim predstavama, iako je ona u stvari suštinski drugačija. može naći kod već opisane pre-frontalne karakteropatije.
Kao pravilo, takva drugačija situacija dopušta pojavu navodno Značaj ovakve vrste egoizma u genezi zla teško da zahteva elaboraciju.
odgovarajuće reakcije, jer se u sliku uključio neki teško razumljivi, Primarni društveni uticaj je egotizacija i traumatizacija drugih, što u
patološki faktor. Na taj način, praktična vrednost našeg prirodnog povratnom dejstvu uzrokuje dalje teškoće. Patološki egoizam je
pogleda na svet u principu završava tamo gde počinje psihopatija. nepromenjiva komponenta u različitim okolnostima u kojima je neko,
Poznavanje tih opštih slabosti ljudske prirode, kao i „naÏvité" normalne ko izgleda normalan (mada on to u stvari i nije), vođen motivima ili
osobe je deo specifičnog znanja koje nalazimo kod mnogih bitkama za ciljeve, koje normalna osoba smatra nerealističnim ili
psihopatskih pojedinaca, kao i karakteropata. Opčinioci različitih škola bezizglednim. Prosečna osoba bi mogla da se zapita: „Šta bi on mogao
nastoje da isprovociraju takve navodno odgovarajuće reakcije kod očekivati da postigne time?" Međutim, mišljenje okoline često
drugih ljudi u ime svojih specifičnih ciljeva ili u korist vladajuće interpretira takve situacije u skladu sa „zdravim razumom" i sklono je
ideologije. Taj teško shvatljivi patološki faktor se nalazi u samom da prihvati mnogo „podesniju" verziju situacije ili događaja. Takva
opčiniocu. interpretacija često završava ljudskom tragedijom. Zbog toga moramo
zapamtiti da princip zakona cui prodest postaje iluzoran kada god se
Egoizam: pod egoizmom podrazumevamo stanovište, podsvesno uključe neki patološki faktor.
uslovljeno kao pravilo, na osnovu koga pripisujemo prekomernu
vrednost svojim instinktivnim refleksima i navikama i individualnom Moralizatorske interpretacije: Tendencija da se kod suštinski
pogledu na svet. Egoizam sputava normalnu evoluciju ličnosti jer hrani patoloških fenomena daju moralizatorske interpretacije je aspekt
dominaciju podsvesnog života i čini teško prihvatljivim dezintegrisana ljudske prirode, čiji je prepoznatljiv supstrat ukodiran u naš specifičan
stanja koja mogu biti od velike pomoći za lični rast i razvoj. Ovaj instinkt; naime, ljudi ne uspevaju da naprave razliku između moralnog
egoizam i odbijanje dezintegracije pomaže pojavu navodno i biološkog zla. Moraliziranje uvek izbija na površinu, iako u različitim
odgovarajućih reakcija, kao što je napred opisano. Egoista meri ljude stepenima, u okviru psihološkog i moralnog pogleda na svet, zbog čega
svojim sopstvenim aršinima, posmatrajući svoje koncepte i načine ovu tendenciju treba posmatrati kao konstantnu grešku javnog
doživljavanja stvarnosti kao objektivan kriterijum. On bi voleo da mnenja. Možemo ga zauzdati povećanim samoznanjem, ali njegovo
natera druge ljude da osećaju i misle na veoma sličan način kao on. istinsko prevladavanje zahteva i specifično znanje iz psihopatološke
Egoistične nacije imaju podsvesni cilj da nauče ili nateraju druge nacije oblasti. Mladi ljudi i manje kulturni slojevi su uvek skloni ovakvim
da misle u njihovim sopstvenim kategorijama, što ih čini nesposobnim interpretacijama (iako ovo karakteriše i tradicionalne estete), što se
da razumeju druge ljude i nacije i upoznaju vrednosti njihove kulture. pojačava kada god prirodni refleksi preuzmu kontrolu nad razumom
37
t.j. u histeričnim stanjima i u direktnoj proporciji sa intenzitetom Kada se javi sa moralizatorskim interpretacijama, ova tendencija se
egoizma. pojačava kod egoista i histerika i njeni uzroci su slični. Kao i sve pojave
Mi zatvaramo vrata uzročnim interpretacijama fenomena i otvaramo konverzije, tendencija da se koristi paramoralizam je psihološki
ih osvetoljubivim emocijama i greškama kada god uvedemo zarazna. To objašnjava zašto je možemo uočiti kod osoba, odgajanih
moralizatorske interpretacije mana i nedostataka u ljudskom od strane pojedinaca, u kojima je ona razvijena paralelno sa patološkim
ponašanju, koje je u stvari proisteklo iz različitih uticaja patoloških faktorom.
faktora, već pomenutih ili ne, često neprimetnih za um, koji nije Ovo bi bilo dobro mesto da razmislimo da je pravi moral rođen i postoji
treniran u toj oblasti. Na taj način dopuštamo tim patološkim nezavisno od naših sudova u tom pogledu i čak nezavisno od naše
faktorima da nastave svoje ponerogenične aktivnosti, kako u nama sposobnosti da ga prepoznamo. Na taj način, pristup koji je neophodan
samima tako i u drugima. Ništa u toj meri ne truje ljudsku dušu i za to razumevanje je naučni a ne kreativni: moramo skromno podrediti
oduzima nam sposobnost da objektivnije razumemo realnost kao to svoj um opaženoj realnosti. Tek tada otkrivamo istinu o čoveku,
pokoravanje opšte ljudskoj tendenciji da zauzme moralizatorski stav njegovim slabostima i vrednostima, što nam pokazuje šta je prikladno
prema ljudskom ponašanju. i merodavno, uz poštovanje prema drugim ljudima i drugim društvima.
Praktično govoreći, svaki pojedinačni slučaj koji ozbiljno povređuje
drugu osobu sadrži unutar svoje psihološke geneze uticaj nekih Reverzna blokada: nedvosmisleno insistiranje na nečemu što je
patoloških faktora, pored ostalog, naravno. Zbog toga interpretacija suprotnost istini blokira um prosečne osobe da prepozna istinu. U
uzroka zla, koja bi bila ograničena na moralne kategorije, predstavlja skladu sa zahtevima zdravog razuma, ona počinje da traga za smislom
neadekvatnu percepciju realnosti. To može voditi, generalno govoreći, u „zlatnoj sredini", između istine i njene suprotnosti, završavajući sa
do pogrešnog ponašanja, ograničavajući naše sposobnosti za otpor nekim zadovoljavajućim falsifikatom. Ljudi, koji razmišljaju na taj
uzročnim faktorima zla i otvarajući vrata žudnji za osvetom. To često način, ne shvataju da efekat tačno odgovara nameri osobe koja ih izlaže
raspiruje novu vatru u ponerogeničnom procesu. Zbog toga ovoj metodi. Ako je falsifikat istine suprotnost moralne istine, on
jednostranu moralnu interpretaciju uzroka zla treba smatrati istovremeno predstavlja ekstremni paramoralizam i oslanja se na
pogrešnom i nemoralnom u svim vremenima. Ideju o prevazilaženju te njegovu neobičnu sugestivnost.
opšte ljudske sklonosti i njenih rezultata treba posmatrati kao moralni Retko vidimo da normalni ljudi koriste ovaj metod; čak i ako su
motiv, isprepleten sa ponerologijom. odgajani od strane ljudi koji su ih maltretirali. Kod njih obično se
Kada analiziramo razloge zašto neki ljudi prekomerno koriste takve javljaju samo njegovi rezultati sa karakterističnim teškoćama shvatanja
interpretacije nabijene emocijama, često uz negodovanje odbijajući realnosti. Korišćenje ovog metoda može biti deo gorepomenutog
tačniju interpretaciju, treba, naravno, da otkrijemo i patološke faktore specifičnog znanja razvijenog kod psihopata u pogledu slabosti ljudske
koji deluju u njima. Pojačavanje ove tendencije je u takvim slučajevima prirode i načina da se drugi odvedu u grešku. Tamo gde vlada, ovaj
prouzrokovano potiskivanjem samokritičnih misli u pogledu metod se koristi sa virtuoznošću da bi proširio granice svoje moći.
sopstvenog ponašanja i njegovih unutrašnjih razloga iz polja svesti.
Uticaj ovakvih ljudi uzrokuje da se ova tendencija pojača kod drugih. Selekcija informacija i supstitucija: Postojanje psiholoških fenomena
nesvesnog, koji su bili poznati pre frojdovskim studentima filozofije
Lažni moralizam (paramoralizam): Uverenje da moralne vrednosti zaslužuje ponavljanje. Podsvesni psihološki procesi prestižu svesno
postoje i da neke aktivnosti narušavaju moralna pravila je u toj meri razmišljanje, i vremenski i u oblasti dejstva, što čini mogućim mnoge
opšta i drevna pojava, da se čini da ona ima osnovu u čovekovom psihološke fenomene: uključujući i te, generalno opisane kao
instinktivnom, prirodnom stanju (iako on sigurno nije potpuno konverzne, kao što je podsvesno blokiranje zaključaka, selekcija i
adekvatan za moralnu istinu) i da nije prouzrokovan samo vekovnim takođe supstitucija prividno neprijatnih premisa.
iskustvom, kulturom, religijom i socijalizacijom. Na taj način, svaka Govorimo o blokiranju zaključaka ako je deduktivni (zaključivanje od
insinuacija, formulisana u moralnim sloganima je uvek sugestivna, čak opšteg ka pojedinačnom) proces bio odgovarajući i gotovo dospeo do
i ako su moralni kriterijumi koji se koriste tek „ad hoc" izumi. Svaki akt zaključka i konačnog razumevanja unutar dejstva unutrašnje
na taj način može biti proglašen nemoralnim ili moralnim putem projekcije, ali je postao neprijatan zbog prethodeće komande iz
ovakvih paramoralizama, nametnutih kao aktivna sugestija, i uvek se nesvesnog, koja ga smatra nepodobnim ili neodgovarajućim. To je
mogu naći ljudi koji će podleći ovakvom načinu razmišljanja. primitivna prevencija dezintegracije ličnosti, što se može učiniti
U potrazi za primerom akta zla, čija negativna procena neće izazivati korisnim; međutim, ona takođe sprečava nastanak svih prednosti koje
sumnju ni u jednoj društvenoj situaciji, etičari često navode bi mogle nastati iz svesnog razmišljanja o zaključcima i ponovne
maltretiranje dece. Međutim, psiholozi se u svojoj praksi često susreću integracije. Na taj način potisnuti zaključak ostaje u našoj podsvesti i
sa paramoralnim odobravanjima ovakvog ponašanja, kao u na još manje svestan način uzrokuje sledeće blokiranje i selekciju ove
gorepomenutoj porodici sa oštećenjem prefrontalnog polja kod vrste. Ovo može biti ekstremno opasno, progresivno čineći osobu
najstarije sestre. Njena mlađa braća su nedvosmisleno insistirala da je robom njenog nesvesnog i često je praćeno osećajem tenzije i gorčine.
sadističko ponašanje njihove sestre prema svom sinu izazvano njenim Govorimo o selekciji premisa (pretpostavki) kada povratna veza uđe
visokim moralnim osobinama i uverili sebe u to putem autosugestije. dublje u proces rasuđivanja te iz njegove baze podataka izbriše i
Paramoralizam na neki način vešto izmiče kontroli našeg zdravog potisne u podsvest upravo onaj deo informacije koji je bio odgovoran
razuma, vodeći ponekad do prihvatanja ili odobravanja ponašanja koje za donošenje neprijatnog zaključka. Naša podsvest tada dopušta dalje
je otvoreno patološko. logičko rasuđivanje ali će rezultat biti pogrešan u direktnoj proporciji
(Mnogi primeri poslednjih godina uključuju decu pretučenu do smrti sa važnošću potisnutog podatka. U našoj podsvesnoj memoriji se
od strane njihovih roditelja iz „religioznih razloga". Roditelji mogu sakuplja sve veći broj na ovaj način potisnutih informacija. Konačno,
tvrditi da je dete zaposeo demon, ili da su se ponašala tako raspušteno prevladava neka vrsta navike: sličan materijal se obrađuje na isti način,
da ih samo batine mogu „dovesti u red". Drugi primer je obrezivanje, čak i kada bi rasuđivanje dovelo do zaključka, koji je sasvim povoljan
kako za dečake, tako i za devojčice u nekim etničkim grupama. Indijski za osobu.
običaj sutija, kada se žena spaljuje na lomači svog muža; ili u Najkompleksniji proces ove vrste je supstitucija premisa, koje su na taj
muslimanskoj kulturi, u kojoj je, ako je žena silovana, dužnost muških način eliminisane putem drugih podataka, osiguravajući prividno
članova porodice da je ubiju, kako bi sprali ljagu sa imena porodice. Za ugodan zaključak. Naša asocijativna sposobnost brzo stvara novu
sve ove činove se tvrdi da su „moralni", ali oni to nisu, oni su patološki premisu da bi zamenila uklonjenu, ali to je ona koja vodi do ugodnog
i kriminalni, prim.ured). zaključka. Ova operacija traje većinu vremena i riskantno je da bude
Paramoralizatoski stavovi i sugestije toliko često prate različite vrste isključivo podsvesna. Ovakve supstitucije često deluju kolektivno, u
zla, da izgledaju potpuno nezamenljivi. Na žalost, za pojedince, određenim grupama ljudi, putem korišćenja verbalne komunikacije.
opresivne grupe ili pato-političke sisteme je izmišljanje uvek novih To je razlog zašto bilo koji od gore pomenutih procesa predstavlja
moralnih kriterijuma u nečiju korist postalo učestali fenomen. Takve najbolju kvalifikaciju za moralni epitet „hipokrizija".
sugestije često delimično lišavaju ljude moralnog rasuđivanja i Navedeni primeri konverznih fenomena ne isrpljuju problem, koji je
deformišu njegov razvoj kod mladih. Na paramoralističke faktore se bogato ilustrovan u psihoanalitičkim radovima. Naša podsvest može
nailazi svuda u svetu i ponerolog će naći da je teško poverovati da ih je nositi korene ljudskog genija unutar sebe, ali njeno funkcionisanje nije
sprovela psihološki normalna osoba. perfektno; ponekad podseća na slepi kompjuter, pogotovo ako
Konverzije (obrtanje jednog suda, tako da subjekat i objekat zamene dozvolimo da bude napunjen materijalom, potisnutim iz straha. To
mesta) karakteristika u genezi paramoralizma čini se dokazuje da su objašnjava zašto je svesno nadgledanje, čak i po cenu hrabro
većinom izvedene iz podsvesnog odbacivanja (i potiskivanja iz polja prihvaćenih dezintegrišućih stanja, potrebno našoj prirodi, da ne
svesti) nečeg sasvim drugačijeg, što bismo mogli nazvati glasom pominjemo naše individualno i društveno dobro.
savesti. Ne postoji osoba, kojoj njeno perfektno samoznanje dopušta da ukloni
Međutim, ponerolog može navesti mnoga opažanja, koja podržavaju sve tendencije ka konverznom razmišljanju, ali su neki ljudi relativno
mišljenje da različiti patološki faktori učestvuju u tendenciji da se blizu tog stanja, dok drugi ostaju robovi ovih procesa. Oni ljudi, koji
koristi paramoralizam. To je bio slučaj kod gorepomenute porodice. suviše često koriste konverzne operacije da bi došli do ugodnijih
38
zaključaka, ili da bi stvorili neke vešte paralogističke i paramoralističke Opčinioc postavlja na visok moralni nivo svakoga ko je podlegao
stavove, konačno počinju da podležu takvom ponašanju iz mnogo njegovom uticaju i usvojio one doživljajne metode koje on nameće. On
trivijalnijih razloga, gubeći sposobnosti za svesnu kontrolu nad svojim zasipa te ljude svojom pažnjom, pa čak materijalnim sredstvima, ako je
ukupnim misaonim procesima. To neizbežno vodi do pogrešaka u u mogućnosti. Njihovi kritičari nailaze na "moralne pogrde". Oni će čak
ponašanju, a cenu za to plaćaju kako drugi, tako i oni sami. obznanjivati da je ta pokorna manjina u stvari moralna većina, jer ona
Ljudi, koji su zapostavili svoju psihičku higijenu i sposobnosti za propovijeda najbolju ideologiju i poštuje jednog lidera koji ima
adekvatno razmišljanje, na tom putu gube i svoje prirodne kritičke vanserijske kvalitete.
sposobnosti u pogledu osoba, čiji su abnormalni procesi mišljenja Takvu djelatnost je skoro po pravilu karakteriše nesposobnost
formirani na supstratu patoloških anomalija, bilo stečenih ili predviđanja njenih krajnjih rezultata, što je nešto što je očigledno s
nasleđenih. Licemeri prestaju da prave razliku između patoloških i psihološke tačke gledišta. Njihov substratum u sebi sadrži patološke
normalnih osoba, otvarajući time „infektivni ulaz" za ponerogeničnu fenomene, kako opsjenarske tako i samo-zavodljive, što im
ulogu patoloških faktora. onemogućava da realnost vide dovoljno ispravno i da posljedice
U principu, u svakom društvu postoje ljudi, kod kojih su slične metode logično predviđaju. Međutim, opčinioci njeguju veliki optimizam i
mišljenja razvijene u širokoj skali sa različitim devijacijama u pozadini. imaju vizije budućih pobjeda, slično onima u kojim su uživali kad su
Nailazimo na njih kako kod karakteropata, tako i kod psihopatskih pobjeđivali svoju vlastitu obogaljenu dušu. Takođe je moguće i da
ličnosti. Na neke su drugi izvršili uticaj, tako da se razijaju priviknuti optimizam bude jedan patološki simptom.
na takvo „razmišljanje", budući da je konverzno mišljenje visoko U jednom zdravom društvu, aktivnosti opčinilaca nailaze na dovoljno
zarazno i može se proširiti po čitavom društvu. Tokom „srećnih efikasne kritike koje ih brzo zagušuju. Međutim, kad su njima
vremena", pogotovo, tendencija prema konverznom mišljenju se prethodili uslovi koji destruktivno djeluju na zdrav razum i društveni
pojačava. Ono se javlja paralelno sa talasom histerije u pomenutom poredak; kao što je društvena nepravda, kulturna zaostalost, ili
društvu. Oni, koji se trude da očuvaju zdrav razum i adekvatno intelektualno ograničeni vladari koji ponekad pokazuju patološke
rezonovanje, najzad postaju manjina, osećajući se nepravičnim, budući karakterne crte, aktivnosti opčinilaca su vodile cjelokupna društva u
da se na njihovo ljudsko pravo da održe psihološku higijenu vrši ljudske tragedije ogromnih razmjera.
pritisak sa svih strana. To je znak da nesrećna vremena nisu daleko. Takva individua će da peca u jednoj životnoj sredini ili društvu ljude
Treba da naglasimo da opisani pogrešni misaoni procesi narušavaju koji su prijemčivi za njen uticaj, produbljujući njihovu psihološku
zakone logike uz karakterističnu podmuklost. Obrazovani ljudi sa slabost, sve dok se oni ne spoje zajedno u jednu ponerogeničnu uniju.
veštinom adekvatnog mišljenja mogu da pomognu da se neutralizuju U drugu ruku, ljudi koji su uspjeli održati svoje kritičke osobine
ovakve tendencije; ovo ima posvećenu, vekovnu tradiciju, koja izgleda cjelokupnim, bazirane na njihovom zdravom razumu i moralnim
da je vekovima bila nedovoljno delotvorna. Kao primer: u skladu sa kriterijumima, pokušavaju da se suprostave aktivnostima opčinilaca i
zakonom logike se na pitanje koje sadrži pogrešno razmišljanje ili njihovim posljedicama. To rezultira u jednoj polarizaciji društvenih
nepotvrđenu sugestiju ne može odgovoriti. Međutim, operisanje odnosa gdje svaka strana pravda sebe uz pomoć određenih moralnih
ovakvim pitanjima se ne širi epidemično samo među ljudima sa kategorija. To je upravo i razlog zašto je takav jedan otpor na bazi
tendencijom konverznog mišljenja: izvor terora ako ih koriste zdravog razuma često povezan sa osjećajem bespomoćnosti i
psihopatski pojedinci; Ono se javlja i kod ljudi koji normalno nedostatka kriterijuma.
razmišljaju, pa čak i onih koji su studirali logiku. Svjesnost o tome da je opčinioc uvijek jedna patološka individua,
Ova tendencija opadanja sposobnosti društva za adekvatno trebala bi nas zaštititi od poznatih rezultata moralizirajućih tumačenja
razmišljanje treba da bude neutralizovana, budući da ona takođe patoloških fenomena, obezbjeđujući nam objektivne kriterijume za
umanjuje imunitet od ponerogeničnog procesa. Delotvorna mera bi jedno efikasnije djelovanje. Objašnjavanje vrste patološkog
bila adekvatno razmišljanje, kao i umešno otkrivanje grešaka u substratuma koja je skrivena iza datog slučaja opsjenarskih aktivnosti,
razmišljanju. Front ovakvog obrazovanja treba da bude proširen i da trebalo bi omogućiti iznalaženje jednog modernog rješenja za takve
uključi psihologiju, psihopatologiju i ovde opisanu nauku u svrhu situacije.
odgajanja ljudi koji lako mogu da otkriju paralogizam. Karakterističan fenomen je i taj da jedan visok IQ (koeficient
Opčinioci inteligencije) pomaže čovjeku da bude otporan na opčinilačke
Da bi se razumjeli ovi infektivni ponerološki procesi, pogotovo oni koji aktivnosti samo u jednom umjerenom stepenu. Stvarne razlike u
djeluju u širem društvenom kontekstu, sada ćemo sagledati uloge i formiranju ljudskih stavova prema uticajima takvih aktivnosti mogu se
lične karakteristike individua koje ćemo nazvati "opčinioci" i koje su pripisati nekim drugim karakteristikama ljudske prirode. Najvarljiviji
veoma aktivne na ovom području uprkos tome što je njihova statistička faktor u zauzimanju jednog kritičkog stava je dobra osnovna
zastupljenost vema mala. inteligencija koja uslovljava našu percepciju psihološke realnosti. Mi
Opčinioci su generalno nosioci raznih patoloških faktora, nekih takođe možemo posmatrati kako aktivnosti jednog opčinioca
karakteropatija i nasljednih anomalija. Individue čije su ličnosti "kominjaju" prijemčive individue s jednom zaprepašćujućom
poremećene, često igraju slične uloge, iako je njihov uticaj na socijalnoj pravilnošću.
razini mali (porodica, susjedsvo) i ne prelaze određene granice Kasnije ćemo se opet vratiti na specifične veze koje se pojavljuju u
društvenih normi ponašanja. opčiniočevoj ličnosti, na ideologiju koju oni iznose i izbore koje prave
Opčinioci se odlikuju jednim patološkim egoizmom. Takva osoba je oni koji lako potpadaju pod njihov uticaj. Odatle, jedno sveobuhvatnije
prisiljena nekim unutarnjim razlozima da napravi jedan rani izbor razjašnjenje posebno zahtijeva i jedno dodatno istraživanje unutar
između dvije mogućnosti: prva je da prisili druge ljude da razmišljaju i okvira opšte ponerologije, što je posao kojim se mogu baviti samo
doživljavaju stvari na način sličan njihovom vlastitom; druga je jedan specijalisti, kako bi se mogli objasniti neki od onih interesantnih
osjećaj usamljenosti i različitosti od drugih, jedna patološka fenomena koje danas još uvijek nedovoljno razumijemo.
neuklopljenost u društveni život. Njihov izbor ponekad podrazumijeva
ili zmijsku-šarmantnost ili samoubistvo. Ponerogenična društva
Trijumfalna represija samo-kritičkih ili neprijatnih pojmova iz polja
svijesti, postepeno omogućava izrastanje fenomena konverzivnog "Ponerogeničnim društvom", možemo nazvati svaku grupu ljudi koju
razmišljanja ili paralogistike, paramoralizma, kao i korištenja karakterišu ponerogenični procesi nadprosječnog društvenog
reverzivnih blokada. Oni tako profuzno teku iz uma i usta opčinioca intenziteta, gdje nosioci raznih patoloških faktora djeluju kao
da potapaju um prosječnog čovjeka. Sve postaje potčinjeno inspiratori, opčinioci i lideri, i gdje se stvara jedna određena patološka
opčiniočevom ubjeđenju da je on izuzetan a ponekad, čak i mesija. Iz društvena struktura. Manja i kratkotrajnija društva možemo nazivati
tog ubjeđenja pojavljuje se i jedna ideologija, djelomično istinita, čija "grupama" ili "unijama".
vrijednost je po svojoj prilici superiorna. Međutim, ako analiziramo Takva jedna asocijacija rađa zlo koje nanosi štetu kako drugim ljudima,
istinsku funkciju takve jedne ideologije u opčiniočevoj ličnosti, onda tako i njenim pripadnicima. Možemo navesti razna imena koja su
ćemo vidjeti da je to ništa drugo do jedan od načina za samo-zavođenje, našom lingvističkom tradicijom pripisivana takvim organizacijama:
koristan za represiju onih koji se podsvjesno muče samo-kritičkim banda, bagra, mafija, klika i koterija; one lukavo izbjegavaju sukob sa
asocijacijama. Instrumentalna uloga te ideologije u vršenju uticaja na zakonom dok pokušavaju da izvuku za sebe neku korist. Takve unije
druge ljude, takođe služi opčiniočevim potrebama. često žude za političkom moći kako bi mogli društvu nametnuti
Opčinioc vjeruje da će on uvijek naći one koje će preobratiti na njegovu zakone koji njima odgovaraju, a u ime neke prigodno pripremljene
ideologiju i najčešće je u pravu. Međutim, oni doživljavaju šok (pa čak ideologije, izvlačeći tako korist za sebe u obliku jednog
i paramoralnu indignaciju) kad se ispostavi da njihov uticaj obuhvata neproporcionalnog prosperiteta, kao i zadovoljštine za njihovu žudnju
samo jednu ograničenu manjinu, dok stav većine ljudi prema njihovim za vlašću.
aktivnostima ostaje kritičan, bolan i uznemiravajući. Opčinioc se tako Opis i klasifikacija takvih društava u pogledu njihove brojnosti, ciljeva,
suočava s jednim izborom: ili da se povuće nazad u svoju rupu, ili da zvanično promovisanih ideologija i unutrašnje organizacije bi naravno
ojača svoju poziciju povečavajući efikasnost svojih djelatnosti. imao određenu naučnu vrijednost. Takav jedan opis napravljen od
strane pažljivog posmatrača mogao bi biti od pomoći i za ponerologa
39
da odredi neke od osobina takvih unija, koje se ne mogu odrediti uz nemoralnim; odatle, po pravilu, takve grupe se ne šire mnogo, niti
pomoć prirodnog konceptualnog jezika. metastaziraju u mnogobrojne unije; one na kraju gube bitku s
Međutim, jedan opis ove vrste ne bi trebao da maskira one značajnije društvom.
fenomene i psihičke ovisnosti koji djeluju unutar takvih unija. Ukoliko Međutim, da bi se dobila prilika za razvoj u jedno veliko ponerogenično
se ne obrati pažnja na ovo upozorenje, onda će se lako doći do nekih društvo, dovoljno je to da neka organizacija ljudi koju karakterišu neki
opisa ovih društava koji će ukazivati na njihove karakteristike koje su društveni ili politički ciljevi i jedna ideologija s nešto kreativne
sekundarne po svom značaju, ili su čak namjerno pripremljene "za vrijenosti, bude prihvaćena od strane veće grupe normalnih ljudi prije
show", kako bi se impresionirali neupućeni. To će onda dovesti do nego što potpadne pod jedan proces ponerogenične malignosti.
jednog prekomijernog zasjenjivanja istinskih fenomena koji odlučuju Primarna tradicija i ideološke vrijednosti tog društva onda mogu dugo
kvalitet, ulogu i sudbinu takvih unija. Posebno u slučaju ako nam ti vremena da štite tu uniju koja je podlegla procesu ponerizacije od
opisi dolaze iz živopisne literature ili beletristike, oni će nam samo svjesnosti društva, pogotovo onih njegovih manje kritički nastrojenih
donijeti jedno iluzorno ili lažno znanje, otežavajući na taj način komponenti. Kad jedan ponerogenični proces zahvati takvu jednu
prirodnu percepciju i uzročno poimanje tih fenomena. organizaciju ljudi koja se u početku pojavila i djelovala u ime političkih
Jedan od zajedničkih fenomena kojeg imaju sve ponerogenične grupe i i društvenih ciljeva i čiji su uzroci bili uslovljeni istorijski, kao i
društva je činjenica da njihovi pripadnici gube (ili su već izgubili) određenom društvenom situacijom, primarne vrijednosti originalne
sposobnost da vide patološke individue, kao takve, te tako grupe će hraniti i štititi jednu takvu uniju, uprkos činjenici da su te
interpretiraju njihovo ponašanje na jedan fascinantan, herojski ili primarne vrijednosti podlegle jednoj karakterističnoj degeneraciji,
melodramatični način. Mišljenja, ideje i procjene ljudi koji pate od tako da je njena praktična uloga postala nešto potpuno različito od one
raznih psihičkih nedostataka obdarena su jednom važnošću koja je prvobitne, samo što su sačuvana ista imena i simboli.
najmanje jednaka onoj koju imaju neke individe koje su istaknute Upravo tu se otkrivaju slabosti individualnog i društvenog "zdravog
među normalnim ljudima. razuma."
Ta atrofija prirodnih kritičkih sposobnosti u vezi s patološkim [Samo zato što neka grupa operiše pod parolom "komunizma",
individuama, postaje "socijalizma", "konzervatizma" ili "republikanstva," ne znači
jedan otvor za njihovu aktivnost a u isto vrijeme i kriterijum za istovremeno da je njeno praktično djelovanje nešto što je blizu one
prepoznavanje društva koje je u pitanju, kao ponoregeničnog. Tako prvobitne ideologije; (prim. urednika).]
ćemo to nazvati prvim kriterijumom ponerogeneze. To podsjeća na jedan slučaj koji je psihopatolozima dobro poznat:
Drugi zajednički fenomen kojeg imaju sva ponerogenična društva je jedna osoba koja je u svom krugu uživala povjerenje i poštovanje,
njihova statistički visoka koncentracija individua sa raznim psihičkim počinje da se ponaša izopačeno i arogantno, i tako povređuje druge,
anomalijama. Njihova kvaliativna mješavina je od presudnog značaja u navodno u ime njenih poznatih, valjanih i prihvaćenih ubjeđenja koja
obrazovanju cjelokupnog karaktera unije, njenih aktivnosti, razvoja ili su se u međuvremenu pokvarila usljed određenih psiholoških procesa,
odumiranja. Grupe kojima dominiraju razne vrste karakteropatičnih pretvarajući ih u primitivne ali emotivno dinamične. Međutim, jedan
individua razviće relativno primitivne aktivnosti, te će se ispostaviti njen stari poznanik – poznajući je dugo kao onakvu ličnost kakva je ona
kao lagane za slamanje od strane društva normalnih ljudi. bila – ne vjeruje onima koje je ona povrijedila i koji se žale na njeno
Međutim, situacija je potpuno drugačija ukoliko su takva društva novo ili skriveno ponašanje, te je tako spreman da njih okleveta i
inspirisana od strane psihopatskih individua. Dopustite da navedemo nazove lažovima. To onda nanosi još veću bol onima koji su već
idući primjer koji odslikava uloge dvije različite anomalije, koji potiče povrijeđeni, a istovremeno podržava i ohrabruje individuu čija se
iz istinitih događaja koje je autor proučavao. ličnost počela kvariti, da nastavi dalje sa svojim rušilačkim
U zločinačkim bandama omladinaca, specifičnu ulogu igraju mladići (u ponašanjem; kao pravilo, takva jedna situacija traje sve dok ludilo date
nekim slučajevima i djevojke) koji imaju jedan karakterističan deficit, osobe ne postane očigledno.
koji ponekad ostaje kao posljedica upale pljuvačnih žlijezda Ponerogenične unije primarne vrste su većinom od interesa za
(zaušnjaci). Ta bolest u nekim slučajevima uzrokuje reakcije na mozgu, kriminologiju; naša glavna briga će biti ona udruženja koja podliježu
ostavljajući iza sebe jedno diskretno ali trajno bljedilo osjećanja i sekundarnom procesu ponerične malignosti. Međutim, prvo ćemo
lagano smanjenje opštih mentalnih sposobnosti. Slične posljedice skicirati neke karakteristike onih udruženja koja su se već odala tom
ponekad ostavlja i difterija. Kao rezultat toga, takvi ljudi lako podliježu procesu. Unutar svake ponerogenične unije stvara se jedna psihološka
sugestijama i manipulaciji od strane pametnijih individua. struktura koja se može smatrati suprotnošću ili karikaturom normalne
Kad su uvučeni u neku zločinacku grupu, te individue slabije građe strukture društva ili neke normalne društvene organizacije. U jednoj
počinju da obavljaju kritičnu ulogu pomoćnika i izvođaća namjera normalnoj društvenoj organizaciji, individue sa raznim psihološkim
njihovih vođa, alatke u rukama podmuklih, obično, psihopatičnih vrlinama i manama, međusobno se nadopunju u smislu njihovih
lidera. Kad budu uhapšeni, oni se pokoravaju insinuacijama talenata i drugih karakteristika. Ta struktura se podvrgava
(paramoralističkim) njihovih lidera da uzvišeni ideali grupe traže od dijahroničnoj [tokom vremena; koristeći se hronološkom
njih da postanu žrtveni jarci, preuzimajući većinu krivice na sebe. Na perspektivom, (prim prev.)] modifikaciji u smislu promjena u
sudu, isti oni lideri koji su započeli delikvenciju, nemilosrdno svaljuju karakteru udruženja kao cjeline. Isto važi i za jednu ponerogeničnu
svu krivicu na svoje manje dovitljive kolege. Ponekad sudija stvarno uniju. Individue sa raznim psihičkim aberacijama takođe međusobno
prihvata takve insinuacije. Individue sa gorepomenutim karakternim nadopunjuju svoje talente i karakteristike.
crtama koje su posljedica zaušnjaka ili difterije čine manje od 1% Ranom fazom aktivnosti jedne ponerogenične zajednice obično
populacije, dok njihova zastupljenost u grupama maloljetničke dominiraju karakteropatične, posebno, paranoidne individue, koje
delikvencije dostiže 1/4. To predstavlja jednu inspizaciju [zgušnjavanje često igraju jednu inspirativnu ili opčinilačku ulogu u ovom procesu
uz pomoć isparavanja ili apsorpcije tečnosti, koncentracija, (primjedba ponerizacije. Sjetimo se ovdje da moć jednog paranoidnog
urednika)] od 75, tridesetpeterostrukog reda, što ne zahtijeva daljnje karakteropate leži u činjenici da oni lako pretvaraju u svoje robove
metode statističke analize. manje kritički sposobne umove, tj. ljude sa drugim vrstama psiholoških
Kad proučavamo sadržaj ponerogeničnih unija dovoljno vješto, često nedostataka ili one koji su bili žrtve individua sa poremećajem
se srećemo s jednom inspizacijom drugih psihičkih anomalija što karaktera a to je jedan posebno veliki segment mladih ljudi.
takođe nešto govori o njima samima. U ovoj vremenskoj tački, unija još uvijek pokazuje neke određene
romantične crte i još uvijek je ne karakteriše jedno pretjerano brutalno
Moramo razlikovati dva osnovna tipa gorenavedenih unija: Primarne ponašanje.
ponerogenične i sekundarne ponerogenične. [Jedan od primjera bi bio neki paranoidan čovjek koji vjeruje da je
Primarnu ponerogeničnu uniju možemo opisati kao onu uniju čiji su oličenje Robina Huda i da se nalazi u misiji "uzimanja od bogatih i
abnormalni pripadnici bili aktivni od njenog samog početka, igrajući davanja siromašnima." To se onda brzo transformiše u "uzmi od koga
ulogu kristalizirajućih katalizatora na samom početku procesa možeš a većinu zadrži za sebe", a odvija se pod plaštom jedne "borbe
stvaranja te grupe. protiv socijalne nepravde", što bi naravno, trebalo da opravda njegovo
Sekundarnom ponerogeničnom, možemo nazivati onu uniju koja je ponašanje (primjedba urednika); ili neka vrsta "Čaruge" (prim.prev)]
osnovana u ime neke ideje sa nezavisnim društvenim značenjem, Uskoro, međutim, oni normalniji pripadnici grupe se marginalizuju,
generalno razumljivom u kontekstu jednog prirodnog pogleda na dobijajući neke sporedne uloge i isključivajući ih iz tajništva
svijet, međutim, koja je kasnije podlegla određenoj moralnoj organizacije; neki od njih tada napuštaju takvu uniju. Individue sa
degeneraciji. To je nadalje otvorilo vrata za infekciju i aktivaciju nasljednim devijacijama onda počinju progresivno da preuzimaju
patoloških faktora iznutra, a kasnije i za ponerizaciju grupe kao cjeline, inspirativne i liderske pozicije. Uloga esencijalnih (ili suštinskih, prim.
a često i neke njene frakcije. prev.) psihopata postepeno raste, iaoko oni naoko žele da ostanu u
Od samog njenog začetka, primarna ponerogenična unija je strano sijenci (kao npr. da upravljaju nekim manjim grupama), određujući
tijelo unutar društvenog organizma, njen karakter se sukobljava s njen tempo u smislu neke sive eminencije. U ponerogeničnim unijama
moralnim vrijednostima koje su poštovane od strane većine. Aktivnosti najvećeg društvenog obima, ulogu lidera obično igra jedna druga
takvih grupa provociraju protivljenje i gnušanje i smatraju se
40
vrsta individue, koja je lakše svarljiva i uzorna. Primjeri uključuju motiva. Rad na izvođenju jednog takvog "striptiza," može se ispostaviti
frontalnu karakteropatiju, ili neke diskretnije poremećajne komplekse. mnogo težim i opasnijim nego što se to može očekivati.
Isprva je opčinioc taj koji istovremeno igra ulogu lidera ponerogenične Primarna ponerogenična unija se formira u isto vrijeme kad i njena
grupe. Kasnije se pojavljuje jedna druga vrsta "liderskog talenta", jedna ideologija, možda čak i nešto prije. Jedna normalna osoba primjećuje
vitalnija individua koja se uglavnom pridružila toj organizaciji kasnije, da je ta ideologija drugačija od svijeta ljudskih koncepcija, očigledno
nakon što je ona već podlegla ponerizaciji. Sada se opčinioc, koji je sugestivna, pa čak i primitivno komična do nekog stepena.
slabiji, mora pomiriti s činjenicom da će biti odgurnut u stranu i mora Ideologije sekundarne ponerogenične asocijacije se formirju
priznati "genijalne" sposobnosti novog lidera, ili prihvatiti osudu na postepenom adaptacijom primarne ideologije funkcijama i ciljevima
svoju potpunu propast. Uloge se dijele. Opčiniocu treba podrška od koji su drugačiji od onih prvobitnih. Za vrijeme procesa ponerizacije
novog lidera koji je obično primitivan ali odlučan, dok lideru treba dolazi do jedne određene vrste raslojavanja ili šizofrenije te ideologije.
opčinioc kako bi ovaj održao ideologiju njihovog udruženja, koja je od Vanjski sloj, koji je najbliži onom orginalnom sadržaju, koristi se za
suštinske važnosti za održavanje mira kod onih dijelova njihovog propagandne svrhe grupe, pogotovo u odnosu na vanjski svijet, iako
ljudstva koji je skloniji kritici i sumnjama moralne vrste. on, takođe, djelomično može biti korišten unutar grupe, za svrhu
Sljedeći posao opčinioca je da prikladno prepakuje njihovu ideologiju, smirivanja onih njenih članova sa donjih nivoa, koji su postali
ubacujući unutra nove sadržaje pod starim nazivima, tako da ona može sumnjičavi. Drugi sloj predstavlja elitu koja nema problema s
da nastavi sa ispunjenjem svoje propagande pod uslovima koji se stalno razumijevanjem: on je zatvorenije prirode, karakterističan po
mijenjaju. On takođe mora da podržava i održava liderovu mističnost plasiranju različitih značenja pod istim imenima. S obzirom da ista
unutar i izvan udruženja. Međutim, između njih dvojice nikada ne imena označavaju različite sadržaje, ovisno o sloju koji je u pitanju,
može doći do potpunog povjerenja, jer lider potajno prezire opčinioca razumijevanje tog "dvostrukog govora" zahtijeva jednu simultanu
i njegovu ideologiju, dok opčinioc prezire lidera zbog njegove grubosti. tečnost u oba jezika.
Igra otvorenih karata je uvijek moguća; ko god je slabiji, gubi. Prosječni ljudi podliježu sugestivnim insinuacijama prvog sloja, dugo
Struktura takve jedne unije podnosi dalje varijacije i specijalizacije. vremena prije nego što saznaju za drugi i razumiju ga. Svaki od onih sa
Stvara se procjep između onih njenih pripadnika koji su donekle određenim psihičkim devijacijama, pogotovo ako nosi ‘masku
normalniji i elitnih članova, koji su po pravilu više patološki trezvenosti’ koja nam je već poznata, odmah će gledati na drugi sloj
poremećeni. Ovom drugom podgrupom sve više dominiraju slučajevi s kao na nesto mnogo atraktivnije i značajnije; nakon svega, on je i
nasljednim patološkim faktorima, dok se u prvoj, mahom radi o stvoren za ljude kao što je on. Razumijevanje dvostrukog govora
individuama s naknadnim posljedicama raznih bolesti koje zahvataju ispostavlja se kao tegoban zadatak, što izaziva i jedan prilično razumljiv
mozak, manje tipičnim psihopatama, i ljudima čija je mentalna psihološki otpor; međutim, upravo taj dualitet jezika je
poremećenost nastala usljed rane deprivacije ili brutalnih odgojnih patognomoničan simptom da je organizacija ljudi koja je u pitanju,
metoda za vrijeme njihovog djetinjstva, od strane patoloških individua. zahvaćena ponerogeničnim procesom u jednom naprednom stepenu.
Uskoro se ispostavlja da u grupi ostaje sve manje i manje prostora, Ideologija unija koje su zahvaćene takvom degeneracijom ima
uopšte, za one normalnije ljude. Liderove tajne i namjere se počinju određene faktore koji su konstantni bez obzira na njihov kvalitet,
skrivati od proletarijata grupe; taj segment unije se mora zadovoljiti s kvantitet, ili obim dejstvovanja: motivacije grupe koja je zastranila,
onim materijalom kojeg je opčinioc proizveo. radikalno pravdanje zla ili nepravde, visoko vrednovanje individua koje
Posmatrač koji izvana gleda na aktivnosti jedne takve grupe i koji su se pridružile organizaciji. Te motivacije olakšavaju osjećaj krivice i
koristi prirodni pogled na svijet, imaće uvijek tendenciju da precjenjuje različitosti od drugih, prouzrokovan vlastitim psihološkim padovima a
liderovu ulogu, kao i njegovo navodno autokratsko ponašanje. čini se da one i oslobađaju individuu od potrebe za poštivanjem
Opčinioci i aparat za propagandu su mobilisani da bi održavali jedan neprijatnih moralnih principa.
takav pogrešan vanjski utisak. Međutim, lider je ovisan o interesima U svijetu koji je pun stvarne nepravde i ljudskog poniženja, što
unije, pogotovo onih njenih elitnih članova, u jednoj mjeri koje često omogućava stvaranje jedne ideologije koja sadrži gornje elemente,
ni on sam nije svjestan. On vodi stalnu bitku za poziciju. On je glumac jedna unija njenih obraćenika može lako podleći degradaciji. Kad se to
koji ima režisera. U makrosocijalnim društvima tu funkciju obično desi, ljudi s tendencijom ka prihvaćanju one bolje verzije te idelogije
obavlja jedna uzornija individua kojoj ne nedostaju određene kritičke pokušavaće da opravdaju taj ideološki dualitet.
sposobnosti; njeno upoznavanje sa svim onim planovima i kriminalnim Ideologija proletarijata*, koja je uperena na revolucionarno
kalkulacijama, bilo bi kontra-produktivno. U saradnji sa dijelom elite, preuređenje svijeta, bila je već kontaminirana šizoidnim poremećajem
jedna grupa psihopatičnih individua, skrivajući se iza scene upravlja razumijevanja ljudske prirode i povjerenja u nju; onda nije nikakvo
liderom, na način na koji su Borman i njegova grupa upravljali čudo što je ona lako potpala pod tipičan proces degenarcije kako bi se
Hitlerom. Ako lider ispunjava dodjeljenu mu ulogu, njemu je generalno pothranjivao i maskirao jedan makrosocijalni fenomen čija je osnovna
jasno da je klika koja predstavlja elitu tog udruženja ili unije, u stanju suština potpuno drugačija.**
da ga ubije ili da ga ukloni na neki drugi način. Za ubuduće, moramo zaptamtiti ovo: ideologijama opčinioci nisu
Ovdje smo skicirali karakteristike društava u kojima su ponerogenični potrebni.
procesi transformisali njihov originalno dobronamjeran sadržaj u Opčiniocima trebaju ideologije da bi ih podvrgli svojim ličnim
jednu patološku suprotnost i modifikovali njihovu strukturu i kasnije devijantnim ciljevima. U drugu ruku, činjenica da se neka ideologija
promjene, na jedan dovoljno obiman način da obuhvate najveću degenerisala zajedno sa njenim pratećim društvenim pokretom, koji je
moguću oblast te vrste fenomena, od najmanjeg do najvećeg kasnije podlegao toj šizofreniji u služenju ciljevima kojih bi se začetnici
društvenog razmjera. Čini se da su opšta pravila koja regulišu te te ideologije grozili, ne dokazuje da je ona bila bezvrijedna ili pogrešna
fenomene istovijetna, nezavisno od kvantitativnih, društvenih ili od svog početka.
istorijskih proporcija. Upravo suprotno: prije se čini da pod određenim istorijskim
okolnostima ideologija bilo kojeg društvenog pokreta, čak ako je ona i
Ideologije sveta istina, može da potpane pod proces ponerizacije.
Određena ideogija može da sadrži slabe tačke, koje su nastale usljed
Sasvim je uobičajen fenomen da jedna ponerološka zajednica ili grupa grešaka u ljudskoj misli i emocija; ili ona može tokom svoje istorije biti
ima neku svoju posebnu ideologiju koja uvijek opravdava njene infiltrirana nekim primitivnijim stranim materijalom koji sadrži
aktivnosti i oprema njenu motivacionu propagandu. Čak i jedna određene ponerogenične faktore. Takav materijal uništava unutrašnju
omanja banda bitangi može da ima neku svoju melodramatičnu hegemoniju ideologije. Izvor takve infekcije zastranjenim ideološkim
ideologiju i patološki romantizam. Ljudska priroda traži da zle stvari materijalom može biti vladajući društveni sistem, sa svojim zakonima
imaju oko sebe jedan naglašeni oreol mistike kako bi se nečija savjest i običajima koji su zasnovani na jednoj primitivnijoj tradiciji, ili neki
mogla smiriti a svijest i kritičnost prevariti, bilo čovjeka samog ili tamo imperijalistički sistem vladavine. Naravno, to može biti i neki filozofski
nekih drugih. pokret, kontaminiran eksentričnošću svog osnivača.
Kada bi se sa jedne takve ponerogenične unije mogla svući njena Rimska imperija, uključujući njen pravni sistem i nedostatnost
ideologija, tu ništa ne bi ostalo, osim jedne psihološke i moralne psiholoških koncepta, na sličan način je kontaminirala primarno
patologije, gole i neprivlačne. Takvo jedno ogoljavanje bi naravno homogenu ideju hrišćanstva. Hrišćanstvo se moralo prilagoditi ko-
izazvalo jednu "moralnu uvredu", ne samo kod pripadnika zajednice. egzistenciji sa jednim društvenim sistemom gdje je "dura lex sed
Činjenica je da se čak i normalni ljudi koji osuđuju te vrste udruženja lex"***, odlučivalo čovjekovu sudbinu a ne razumijevanje ljudskih bića;
zajedno s njihovim ideologijama, osjećaju povređeno ili lišeno nečega to je onda dovelo do jedne korupcije u pokušavanju dostizanja "Božjeg
što tvori dio njihovog vlastitog romantizma, kad se za jednu naširoko Kraljevstva" uz pomoć rimskih imperijalističkih metoda.
idealizovanu grupu ispostavi da je ona ništa drugo do jedna banda Što je originalna ideologija veća i istinitija, utoliko duže je ona u stanju
kriminalaca. da održava i maskira od ljudske kritike taj fenomen koji je prozvod
Možda će se čak i neki čitaoci ove knjige ljutiti na njenog autora što on jednog specifičnog degenerativnog procesa. Kod jedne velike i vrijedne
ovako bez ikakve ceremonije razgolićuje zlo od svih njegovih literarnih ideologije, opasnost za male umove je skrivena; oni mogu postati
41
faktori jedne takve pre-eliminarne degeneracije, koja će da otvori vrata što omogućava razvitak bakterijske infekcije u njegovoj unutrašnjosti.
za invaziju patoloških faktora. Slično tome, jedno udruženje ljudi ili društveni pokret prolazi kroz
Tako, ako želimo da razumijemo proces sekundarne ponerizacije, kao periode krize koji slabe njihovu ideološku i moralnu koheziju. To može
i vrste ljudskih društava koji mu podliježu, moramo posvetiti veliku biti uzrokovano pritiskom od strane drugih grupa, nekom opštom
pažnju odvajanju originalne ideologije od njenog surogata, ili čak duhovnom krizom u životnoj sredini ili pojačanjem njihovog
karikature, stvorene od strane ponerogeničnog procesa. Rezimirajući histeričnog stanja. Isto kao što stroge sanitarne mjere mogu
svaku ideologiju, mi analogno moramo razumijeti i suštinu samog tog predstavljati jednu medicinsku indikaciju za neki organizam, razvoj
procesa koji ima svoje vlastite etiološke faktore koji su potencijalno svjesne kontrole nad aktivnostima patoloških faktora je ponerološka
prisutni u svakom društvu, kao i karakteristike njene razvojne indikacija.
patodinamike. To je suštinski važan faktor za prevenciju tragedije za vrijeme perioda
Fašizam takođe karakterišu stalni napori da se nametne državna moralne krize u jednom društvu.
kontrola nad svakim životnim aspektom: političkom, socijalnom, Individue koje su pokazivale razne psihičke anomalije, vijekovima su
kulturalnom i ekonomskom, što tačno opisuje sve ono što je provučeno imale tendenciju da učestvuju u aktivnostima ljudskih udruženja. To
pod imenom komunizam. im je bilo omogućavano usljed slabosti grupe, tj. nedostatka
Fašistička država reguliše i kontroliše sredstva za proizvodnju. Fašizam odgovarajućeg psihološkog znanja; što je nadalje rezultiralo
veliča naciju, državu ili rasu kao nešto što je superiornije od individua, produbljivanjem moralnih padova i gušenjem mogućnosti korištenja
institucija ili grupa koje je obrazuju. Fašizam se izričito koristi zdravog razuma i objektivnog razumijevanja stvari. Uprkos nesreći i
populističkom retorikom; poziva mase da ulože herojske napore za tragedijama koje su usljed toga proisticale, čovječanstvo je pokazalo
restauraciju veličanstvenih dostignuća iz prošlosti; zahtjeva poslušnost određeni napredak, pogotovo na području kognicije; odatle bi jedan
prema nekom vođi, često do tačke kulta ličnosti. ponerolog mogao biti optimističan uz određeni oprez. Nakon svega,
Ovdje opet vidimo kako je fašizam bio provučen pod pojmom otkrivanje i predstavljanje tih aspekata ponerizacije ljudskih grupa, što
komunizma. nam je sve donedavno bilo nepozanato, trebalo bi nam omogućiti da
se uspješno i na vrijeme suprostavljamo takvim procesima.
* Prema Manifestu komunističke partije: proletarijat podrazumijeva Opet, dubina i širina poznavanja ljudskih psihičkih varijacija je od
klasu modernih nadničara koji su svedeni na prodaju svojih radnih suštinskog značaja. Svaku grupu ljudi koja je zahvaćena procesom koji
sposobnosti, jer nemaju vlastita sredstva za proizvodnju. je ovdje opisan, karakteriše sve veća regresija prirodnog zdravog
** Fašizam podrazumijeva nešto što je dijametralno surotno od razuma i sposobnosti viđenja psihološke realnosti.
komunizma i marksizma, ne samo u filozofskom, nego i političkom Neko, ko gleda na to u okviru tradicionalnih kategorija, može to uzeti
smislu, a takođe suprotno i od demokratskih kapitalističkih ekonomija, u obzir kao jedan slučaj "pojave ludila", ili razvoja intelektualnih
zajedno sa socijalizmom i liberalnom demokratijom. On posmatra poremećaja i moralnih padova. Međutim, ponerološka analiza tog
državu kao jedno organsko biće u jednom pozitivnom svjetlu, a ne kao procesa indicira da je pritisak bio izvršen na onaj normalniji dio
neku instituciju koja je stvorena kako bi se zaštitila kolektivna i udruženja od strane patoloških faktora koji su bili prisutni u
individualna prava, ili nešto što se mora držati pod stalnom kontrolom. određenim individuama kojima je bilo dozvoljeno da učestvuju u radu
*** Zakon je surov, ali je zakon. grupe usljed nedostatka adekvatnog znanja iz područja psihologije, na
osnovu kojeg bi se te individue isključile iz nje.
Čini se da je ono što se tu dogodilo bilo to, da su originalni ideali Tako, gdje god vidimo da se član neke grupe tretira bez kritičke
proleterijata na jedan vješt način bili podvedeni pod državni distance, iako pokazuje neku od psihičkih anomalija koje su nam
korporatizam. Većina ljudi koji žive na zapadu nisu ovoga svjesni zbog poznate, a njegovo mišljenje se uzima u najmanju ruku jednakim s
zapadnjačke propagande protiv komunizma. Riječ "fašist" je mišljenjem normalnih ljudi, mada je ono zasnovano na jednom
pretvorena u klevetu širom svijeta nakon propasti sila osovine za karakteristično drugačijem pogledu na životne stvari, moramo izvući
vrijeme Dugog svjetskog rata. zaključak da je ta grupa ljudi zahvaćena ponerogeničnim procesom i
U modernom političkom diskursu, pristalice neke političke ideologije ukoliko se ne poduzmu određene mjere, taj proces će nastaviti da se
imaju tendenciju da povezuju fašizam sa svojim neprijateljima, ili ga odvija sve do svog logičkog zaključka. Ovo moramo uzeti u skladu sa
definišu kao nešto što je suprotno od njihovih vlastitih pogleda. Nigdje gorenavedenim prvim kriterijumom ponerologije, koji zadržava svoju
u svijetu ne postoji niti jedna partija ili organizacija koja sebe naziva validnost bez obzira na kvalitativne ili kvantitativne osobine jednog
fašističkom. Međutim, u ovim vremenima, u američkom sistemu ima takvog udruženja: atrofija prirodnih kritičkih sposobnosti u odnosu na
više fašizma nego demokratije, što vjerovatno objašnjava dugogodišnje patološke individue postaje jedan otvor za njihove aktivnosti, a u isto
postojanje anti-komunističke propagande. To demonstrira jedan rani vrijeme, i jedan kriterijum za prepoznavanje udruženja, koje je u
proces ponerizacije zapadne demokratije, koja je već sada skoro pitanju, kao ponerogeničnog.
potpuno pretvorena u fašizam. [opaska urednika.] U takvoj jednoj situaciji daljnje oštećenje zdravog razuma ljudi i
njihovih sposobnosti za kritičko razmišljanje postaje sve lakše. Kada
Proces ponerizacije grupa jednom inhalira dovoljnu dozu patološkog materijala, rađa se
uvjerenje da su ti ne-baš-normalni ljudi posebni genijalci a ubrzo
Opservacija procesa ponerizacije raznih ljudskih udruženja kroz nakon toga počinje se sa vršenjem pritiska na one normalnije članove,
istoriju lako nas navodi na zaključak da njegov prvi korak predstavlja što je praćeno odgovarajućim paralogičkim i paramoralnim
moralno zamotavanje ideološkog sadržaja grupe. Kod analize te elementima.
kontaminacije ideologije neke grupe, prvo primjećujemo infiltraciju Za mnoge ljude, takav pritisak kolektivnog mnenja dobija atribute
jednog stranog, pojednostavljenog i doktriniranog sadržaja, koji je jednog moralnog kriterijuma; za druge, to predstavlja jednu vrstu
odatle lišava svakog zdravog temelja, povjerenja i potrebe za psihološkog terora kojeg je sve teže izdržati. Fenomen negativne
razumijevanjem ljudske prirode. To otvara vrata za invaziju patoloških selekcije se tako javlja u toj fazi ponerizacije: individue sa više zdravog
faktora i ponerogenične uloge njihovih nosioca. razuma u vezi sa psihološkom realnošću, napuštaju grupu nakon
Primjer rimskog pravnog sistema nasuprot ranog hrišćanstva je jedna sukoba s njenom modifikovanom verzijom; istovremeno, grupi se
od ključnih tački. Rimska imperijalna i pravna civilizacija bila je pridružuju individue sa raznim psihičkim anomalija i lako se uklapaju
prekomijerno vezana za materiju i zakon, i stvorila je jedan pravni u nju. Oni prvi se osjećaju "odgurnutim na kontrarevolucionarne
sistem koji je bio previše rigidan da bi akomodirao stvarne aspekte pozicije", a ovi drugi sada mogu sebi dozvoliti da sve češće skidaju
psihičkog i duhovnog života. Taj "zemaljski" strani elemenat koji je maske trezvenosti sa svojih lica.
infiltrirao hrišćanstvo, doveo je do toga da katolička crkva usvoji Ljudi koji su tako izbačeni iz neke ponerogenične organizacije zato što
imperijalističku strategiju kako bi uz pomoć nasilja nametala svoj su bili previše normalni,modifikovane u jednom određenom stepenu,
sistem drugima. usljed zasićenosti abnormalnim psihološkim materijalom, pogotovo
Ta činjenica bi mogla opravdati uvjerenje moralista da je održavanje psihopatskim materijalom. U takvim slučajevima, oni lako idu u drugu
etičke discipline jedne grupe i njene ideološke čistoće, dovoljno za krajnost jer nezdrave emocije upravljaju njihovim odlukama. počinju
zaštitu od iskakanja iz kolosijeka ili zastranjivanja ka jednom gorko da pate; oni nisu u stanju razumjeti svoje specifično stanje.
nepotpuno shvatljivom svijetu grešaka. Takvo jedno uvjerenje upada Njihovi ideali, razlozi zbog kojih su se pridružili toj grupi i koji su davali
ponerologu u oči kao jednostrano prepojednostavljivanje jedne vječite smisao njihovom životu, sada su degradirani, a oni nisu u stanju naći
realnosti koja je mnogo komplikovanija. Nakon svega, odumiranje neki racionalan razlog za to. Oni se osjećaju krivim; "bore se protiv
etičke i intelektualne kontrole je ponekad posljedica direktnog ili demona" koje nisu u stanju ni da vide. Činjenica je da su njihove
indirektnog uticaja sveprisutnog faktora postojanja devijanata u svakoj ličnosti već bile
društvenoj grupi, zajedno sa nekim drugim ne-patološkim ljudskim Ono što je njima potrebno, to je dobar psihološki savjet, kako bi mogli
slabostima. naći jedan razuman i odmjeren put. Na osnovu ponerološkog
Ponekad, tokom svog života, svaki ljudski organizam prolazi kroz razumijevanja njihovog stanja, psihoterapija može rapidno donjeti
periode za vrijeme kojih njegova fiziološka i psihička otpornost slabi, pozitivne rezultate. Međutim, ukoliko je unija koju su oni napustili
42
potpala pod jednu dublju ponerizaciju, nad njima počinje da se nadvija onda imamo posla sa jednim makrosocijalnim ponerološkim
jedna prijetnja: oni mogu postati žrtvama osvete jer su "izdali" jednu fenomenom. Međutim, u takvom jednom slučaju, tragedija društva
veličanstvenu ideologiju*. udružena sa ličnom patnjom istraživača, otvara pred njim cijeli jedan
Taj burni period ponerizacije jedne grupe praćen je određenom volumen ponerološkog znanja, odakle on može saznati sve o zakonima
stabilizacijom u smislu njenog sadržaja, strukture i običaja. Na nove koji upravljaju takvim jednim procesom, ukoliko je on samo u stanju
članove primjenjuju se rigorozne selektivne mjere psihološke vrste. Da da se upozna s njegovim prirodnim jezikom i njegovom posebnom
bi se isključila mogućnost izbacivanja grupe s kolosijeka od strane gramatikom.
odbjeglih članova, novi ljudi se podvrgavaju pregledima i testovima Studije geneze zla koje su bazirane na opservaciji malih grupa ljudi,
kako bi se eliminisali oni koji pokazuju jaču psihičku nezavisnost tj. oni mogu nam pružiti neke detalje o tim zakonima. Međutim, moglo bi se
koji su psihički normalni.** U grupi se formira i funkcija nečeg sličnog pomisliti da bi to dalo jednu umotanu sliku koja je zavisna od raznih
"psihologu", koji nesumnjivo pretvara u korist grupe gorenavedeno uslova iz određene životne sredine, koji su dalje ovisni o historijskom
psihološko znanje, koje je skupljeno od strane psihopata. periodu koji je u pitanju; to je pozadina fenomena koje se posmatra.
Moramo napomenuti da neke od ovih eksluzivnih koraka koje Bez obzira na to, takve opservacije mogu nas osposobiti da postavimo
preduzima jedna grupa prilikom procesa njene ponerizacije, trebala bi jednu hipotezu koja pretpostavlja da generalni zakoni ponerogeneze
takođe poduzeti i jedna ideološka grupa, odmah na početku, ali protiv mogu biti isti, bez obzira na kvantitet i kvalitet opseg fenomena u
devijanta. Tako, jedan rigorozan proces selekcije kojeg preduzima neka vremenu i prostoru. Međutim, oni ne dozvoljavaju verifikaciju takve
grupa ne mora obavezno da bude indikator da je ta grupa jedne hipoteze.
ponerogenična. Dakle, moramo pažljivo ispitati na čemu je bazirana ta Kod proučavanja jednog makrosocijalnog fenomena, mi možemo
psihološka selekcija. Ukoliko neka grupa želi da izbjegne proces dobiti kvantitativne i kvalitativne podatke, pokazatelje statističke
ponerizacije, ona će morati isključiti individue koje su psihički ovisne korelacije, kao i druge opservacije onoliko tačne koliko je to moguće
o subjektivnim vjerovanjima, ritualima, ceremonijama, drogama i kod jedne moderne nauke, metodologije istraživanja i razumljivo teške
svakako, one individue koje su nesposobne da objektivno analiziraju situacije u kojoj se posmatrač nalazi (život istraživača ovakvih
svoj vlastiti unutarnji psihički sadržaj ili odbijaju proces pozitivne ‘fenomena’, je u stalnoj opasnosti, s obzirom da se svaka patokratija
dezintegracije. trudi da spriječi bilo kakve aktivnosti koje bi mogle osvijetliti njenu
U grupi koja se nalazi u procesu ponerizacije, opčinioci preuzimaju na psiho-patološku prirodu; prim.prev.) Onda se možemo poslužiti
sebe brigu za "ideološku čistoću". Pozicija lidera je relativno sigurna. klasičnom metodom gdje ćemo postaviti jednu hipotezu a nakon toga
Individue koje ispoljavaju sumnju ili kritičnost, izlažu se paramoralnim aktivno tražiti one faktore koji bi je mogli osporiti. Široko
osudama. S krajnjim dostojanstvom i stilom, rukovodsvo grupe rasprostranjena uzročna pravilnost ponerogeničnih procesa će onda
diskutuje mišljenja i namjere čija je pririoda, psihološki i moralno – biti potvrđena unutar granica gorenavedenih mogućnosti. To je ono što
patološka. Svaka intelektualna veza koja ih može otkriti kao takve, su u stvari i poduzeli autor ove knjige i njegove kolege.
eliminiše se zahvaljujući zamjeni premisa koje djeluju u podsvjesnim Zaprepašćujuće je to s kolikom urednošću uzročna pravilnost, koja je
procesima, na temelju prethodno uslovljenih refleksa. primjećena u malim grupama, upravlja ovim makrosocijalnim
Objektivan posmatrač mogao bi uporediti jedno takvo stanje s onim, fenomenom. Shvatanje tog fenomena stečeno na ovakav način može
gdje pacijenti neke ludnice preuzimaju upravu nad njom. Ta zajednica poslužiti kao osnova za predviđanje njegovog budućeg razvoja, što će
onda dolazi u fazu u kojoj ona, kao cjelina, navlači na sebe jednu masku vrijeme i verifikovati. Uz pomoć jedne pažljive opservacije i nakon
tobožnje normalnosti. To stanje ćemo u idućem poglavlju nazivati jednog određenog vremena, postaćemo svjesni činjenice da, nakon
"disimulativnom fazom," s obzirom na makrosocijalne ponerogenične svega, taj kolos ima i Ahilovu petu.
fenomene. Studija makrosocijalnih ponerogeničnih fenomena susreće se sa
Posmatranje odgovarajućeg stanja u odnosu na prvi ponerološki očiglednim problemima: period njihove geneze, trajanja i odumiranja
kriterijum – atrofija prirodnih kritičkih sposobnosti u vezi sa je nekoliko puta duži nego što je istražiteljev naučni radni vijek.
patološkim individuama – zahtjeva dobro poznavanje psihologije i Istovremeno, u istoriji, običajima, ekonomiji i tehnologiji dešavaju se i
raspolaganje jednim specifičnim činjeničnim znanjem; drugi druge transformacije; međutim, poteškoće s kojima se susrećemo kod
kriterijum, stabilnija faza, može se primjetiti ne samo od strane izdvajanja prikladnih simptoma ne bi trebale biti nesavladive, jer su
prosječnog čovjeka nego i javnog mnenja u većini društava. Međutim, naši kriterijumi bazirani na vječnim fenomenima koji tokom vremena
ako je ova interpetacija nametnuta jednostrano, moralistički ili trpe relativno ograničene transformacije.
sociološki, istovremeno se pojavljuje i jedan osjećaj nedostatnosti, u Tradicionalna interpretacija ovih velikih istorijskih bolesti već je
smislu, kako mogućnosti razumijevanja tog fenomena, tako i naučila istoričare da razlikuju dvije faze. Prvu predstavlja jedan period
suprostavljanja širenju navedenog zla. spiritualne krize u društvu*, koju istoriografija spaja sa iscrpljivanjem
Međutim, u toj fazi, manji broj društvenih grupa sklon je da na ovakvu ideoloških, moralnih i religijskih vrijednosti koje su do tada inspirisale
ponerogeničnu grupu gleda s razumijevanjem unutar kategorija dato društvo. Među ljudima i u društvenim grupama povećava se
njihovog vlastitog pogleda na svijet a na vanjski sloj njihove difuzne egoizam, a veze sa moralnim i društvenim obavezama slabe. Nadalje,
ideologije kao na neku doktrinu koja im je prihvatljiva. ljudskim umovima počinju dominirati besmislice do jednog tolikog
stepena da više ne preostaje mjesta za razmišljanje o javnim
*Moramo napomenuti da se ista stvar dešava i kad se psihički problemima ili za osjećanje odgovornosti prema budućnosti. Dolazi do
poremećena osoba izbaci iz grupe normalnih ljudi. Razlika je u tome atrofije mjerila vrijednosti u razmišljanju individua i društva; to je već
što grupa normalnih ljudi koja je izbacila napolje nekog devijanta neće opisano u istoriografskim monografijama i radovima iz područja
kasnije pokušavati da mu se sveti, dok će devijant stalno pokušavati da psihijatrije. Na kraju, vlada države je paralizovana i bespomoćna kod
se osveti grupi iz koje je izbačen. (op. ured.) suočavanja s problemima koji bi u nekim drugim uslovima bili riješeni
** Danas i mnoge multinacionalne korporacije vrše selekciju novih bez većih poteškoća. Označićemo ovakve periode onom već poznatom
kadrova uz pomoć testova baziranih na sličnim principima. Individue frazom, kao - društvena histerizacija.
koje pokažu određene psihopatološke karakteristike imaju prednost Sljedeću fazu karakterišu krvave tragedije, revolucije, ratovi i padovi
kod zapošljavanja (prim.prev.) imperija. Razmišljanja istoričara ili moralista u vezi ovih pojava uvijek
ostavljaju iz sebe jedan određeni osjećaj nedostatnosti u pogledu
Što je ljudsko društvo u pitanju primitivnije i izdvojenije od direktnog mogućnosti sagledavanja određenih psiholoških faktora koji se mogu
kontakta sa udruženjem koje je zahvaćeno patološkim stanjem, utoliko nazrijeti unutar prirode tih fenomena; suština tih faktora ostaje izvan
će broj tih manjina biti veći. Upravo taj period, u kome je ponašanje opsega njihovog naučnog iskustva.
grupe nešto blaže, često istovremeno predstavlja i njenu
najintenzivniju ekspanzionističku aktivnost. *Sorokin, Pitirim. (1941). Social and Cultural Dynamics, Volume Four:
Taj period može dugo da traje ali ne zauvijek. Unutra, grupa Basic Problems, Principles and Methods, New York: American Book
progresivno postaje sve više patološka, na kraju pokazujući svoje Company.
istinske kvalitativne boje, kako njene aktivnosti bivaju sve nezgrapnije. Sorokin, Pitirim. (1957). Social and Cultural Dynamics, One Volume ~
Na toj tački, društvo normalnih ljudi može lako da ugrozi tu Revision. Boston: Porter Sargent.
ponerološku zajednicu, čak i na makrosocijalnom nivou. Simonton, Dean Keith. (1976). "Does Sorokin’s data support his
theory?: A study of generational fluctuations in philosophical beliefs."
Journal for the Scientific Study of Religion 15: 187-198.
Makrosocijalni fenomeni
Istoričaru koji posmatra te velike istorijske bolesti prvo zapada u oči
Kad ponerogenični proces obuhvati cijelu vladajuću klasu jednog njihova sličnost, međutim, on lako zaboravlja da sve bolesti imaju
ljudskog društva, ili nacije, ili kad je opozicija normalnih ljudi mnoge zajedničke simptome zato što one predstavljaju stanja
zagušena, -- kao rezultat masovnog karaktera tog fenomena, ili kad se nedostatka zdravlja. Ponerolog koji razmišlja na prirodan način,
koriste opsjenarske metode i fizička prinuda, uključujući i cenzuru, -- naginje ka sumnji da tu nemamo posla samo s jednom bolesti društva,
43
što ga dalje vodi do određenih razlikovanja formi u smislu etnoloških i normalnih ljudi, od mišljenja onih ljudi koji su normalni i razumni, to
istorijskih uslova. Razlikovanje suštine takvih stanja mnogo je onda otvara vrata za ulazak raznih patoloških faktora.
pogodnije za šeme rezonovanja koje su nam poznate iz prirodnih U takvim uslovima počinju da razvijaju svoje aktivnosti individue s
nauka. Međutim, kompleksni uslovi društvenog života sprečavaju kojima smo se već sreli, koje su pokretane od strane jednog patološkog
korištenje ove metode razlikovanja, što je nešto slično etiološkim pogleda na svijet i abnormalnih ciljeva koji su rezultat njihove
kriterijumima u medicini: kvalitativno govoreći, fenomeni postaju drugačije prirode.
slojeviti u vremenu, stalno uslovljavajući i transformišući jedan drugog. Ukoliko dato društvo nije u stanju da savlada to stanje histerizacije u
Odatle je bolje koristiti određene apstraktne šeme, slične onima koje njegovim etnološkim i političkim okolnostima, usljediće jedna
se koriste kod analize neurotičnih stanja ljudskih bića. ogromna i kravava tragedija.
Vođeni ovakvim načinom rezonovanja, pokušaćemo da razlikujemo Patokratija može da bude jedna od varijacija jedne takve tragedije.
dva patološka stanja društva; njihova suština i sadržaj se čine dovoljno Tako, neka mala nezgoda u smislu političkog neuspjeha ili vojnog
različitim ali oni mogu djelovati jednim redom, na takav način da prvi poraza, može biti upozorenje u takvoj situaciji a može predstavljati i
otvara vrata drugom. Prvo takvo stanje je već bilo skicirano u poglavlju prerušen blagoslov, ukoliko se to pravilno razumije i dozvoli mu se da
o histerioidnom ciklusu; ovdje ćemo dodati i neke druge psihološke postane jedan činilac u regeneraciji normalne misli i običaja društva.
detalje. Sljedeće poglavlje će biti posvećeno drugom patološkom Najvredniji savjet kojeg ponerolog može ponuditi u takvim
stanju, za kojeg sam usvojio termin "patokratija". okolnostima je da društvo potraži pomoć od moderne nauke,
obraćajući posebnu pažnju na dostupne podatke koji su ostali iza
poslednjeg velikog izbijanja histerije u Evropi.
Stanja društvene histerizacije Društvene grupe koje vlastitim radom zarađuju svoj svagdašnji hljeb i
kod kojih svakodnevni životni problemi nagone njihove umove na
Kad se koristimo naučnim ili literarnim opisima histeroidnih trezeveno razmišljanje, odlikuju se većom otpornošću prema
fenomena, kao što su oni koji datiraju iz poslednjeg većeg pojačanja histerizaciji. Na primjer: seljaci će da gledaju na histerične običaje
histerije u Evropi, što obuhvata onu četvrtinu prošlog vijeka koja je bogate klase kroz njihovu dobro prizemljenu percepciju psihološke
predhodila Prvom svjetskom ratu, neko ko je u ovom području laik realnosti i sa njihovim smislom za humor. Slični običaji i ponašanje
mogao bi steći utisak da se tu samo radilo o endemičnim individualnim buržoazije prouzrokovaće kod radnika gorak kriticizam i
slučajevima, pogotovo među ženama. Zarazna priroda histeričnih revolucionarni bijes. Bilo da su zasnovani na ekonomskoj, ideološkoj ili
stanja već je bila otkrivena i opisana od strane Jean-Martin Charce političkoj podlozi, kriticizam i zahtjevi tih društvenih grupa uvijek
*Jean-Martin Charcot (1825 - 1893) Francuski neurolog. Njegovi radovi sadrže jednu komponentu psihološke, moralne i anti-histerične
su imali veliki uticaj na razvoj neurologije i psihologije. Charcot se motivacije. Iz tog razloga, najbolje je da se takvi zahtjevi promišljeno
posebno zanimao jednim poremećajem koji je tada nazvan histerijom. uzmu u obzir i da se osjećanja tih klasa uzimaju ozbiljno. U drugom
Činilo se da se radilo o jednom mentalnom poremećaju sa psihičkim slučaju, usljed nesmotrenog ponašanja moglo bi doći do tragičnih
manifestacijama koje su bile vrlo interesantne za neurologe. On je rezultata i sticanja uslova za
vjerovao da je histerija posljedica jedne nasljedne slabosti nervnog oglašavanje opčinilaca.
sistema i da ona može biti aktivirana jednim traumatskim događajem,
kao što je neka nesreća, te da odatle ona postaje progresivna i
ireverzibilna. Kod proučavanja histerije on se koristio i određenim
tehnikama hipnoze, pa je tako postao ekspert u jednoj relativno novoj
"nauci". Ponerologija
Charcot je vjerovao da je stanje hipnoze veoma slično izlivima histerije,
pa je tako hipnotizirao svoje pacijenete da bi proučavao njihove Ponerologija se koristi naučnim napretkom koji je ostvaren tokom
simptome. On je zaslužan što je tadašnja francuska medicinska poslednjih dekada i godina, posebno na području biologije,
zajednica promijenila svoj stav prema hipnozi (ona je prethodno bila psihopatologije i kliničke psihologije. Ona pojašnjava neke nepoznate
odbačena kao mesmerizam). [op. ured.] uzročne veze i analizira genezu zla. Prilikom začinjanja ove nove
discipline, autor je takođe koristio svoje profesionalno iskustvo, kao i
rezultate svojih vlastitih istraživanja na tom području.
Za histeriju je praktično nemoguće da se manifestuje kao jedan Ponerološki pristup pomaže kod razumijevanja nekih dramatičnih
običan individualni fenomen, jer je ona zarazna preko psihičke tegoba čovječanstva, na oba nivoa, makrosocijalnom i individualnom.
rezonancije, identifikacije i imitacije. Svako ljudsko biće, u različitom Ta nova disciplina će omogućiti dosezanje prvo teoretskih a onda i
stepenu, ima predispozicije za ovaj poremećaj ličnosti, mada se on praktičnih rješenja za probleme koje smo pokušavali rješavati
normalno nadvladava pravilnim odgojem i samo-odgojem, koji su nedjelotvornim tradicionalnim metodama, što je rezultiralo jednim
ovisni o ispravnom razmišljanju i emocionalnoj samodisciplini. osjećajem bespomoćnosti pred talasima istorije. Te metode su bile
Za vrijeme "sretnih vremena" mira, baziranog na društvenoj nepravdi, bazirane na istoriografskim konceptima i pretjerano moralizirajućim
djeca iz privilegovane klase uče kako da potisnu iz polja njihove svijesti stavovima, koji precjenjuju ulogu sile kao sredstva za suprostavljanje
neugodne misli koje ukazuju na to da njihovi roditelji izvlače korist za zlu. Ponerologija može pomoći u izjednačavanju takve jednostranosti
sebe na osnovu nepravdi koje čine drugima. Tako, mladi ljudi uče kako uz pomoć modernog prirodnog razmišljanja, zamjenjujući naše
da omalovažavaju moralne i mentalne vrijednosti svakog onoga, čiji rad shvatanje uzroka i geneze zla činjenicama, koje su potrebne za
koriste za svoj vlastiti prosperitet. Mladi umovi tako stiču naviku za izgradnju stabilnijih temelja za sprečavanje procesa ponerogeneze i
podsvjesnu selekciju i supstituciju podataka, što vodi do jedne suprostavljanje njegovim posljedicama.
histerične konverzije ekonomike rezonovanja. Oni onda izrastaju u Sinergična aktivnost, kad je nekoliko tih mijera zajednički usmjereno
donekle histerične osobe koje na već pomenuti način prenose svoj ka istom važnom cilju, kao npr. kod tretmana neke bolesne osobe,
histeriju na sljedeću generaciju, koja onda razvija te karakeristike do obično daje bolje efekte od krajnjeg zbira faktora koji su u tome
jednog još većeg stepena. sudjelovali. U izgradnji drugog krila u odnosu na one dosadašnje
Ti histerični obrasci doživljavanja i ponašanja, rastu i šire se od aktivnosti koje su bile rezultat moralističkih napora, ponerologija će
privilegovane klase prema dole, zalazeći na područje onog prvog omogućiti ostvarivanje rezultata koji su takođe bolji od zbira njihovih
kriterijuma ponerologije: korisnih efekata. Učvršćivanje povjerenja u poznate moralne
atrofija prirodnih kritičkih sposobnosti prema patološkim vrijednosti kao i korištenje sredstava koja do sada nisu bila korištena,
individuama. pogotovo u nekom širem obimu, omogućiti će da se dođe do odgovora
Kada se ta navika podsvjesne selekcije i supstitucije misli-podataka na mnoga, do sada neodgovorena pitanja.
proširi do makrosocijalnog nivoa, društvo počinje da razvija prezir Društva imaju pravo na odbranu od bilo kakvog zla koje ih zlostavlja ili
prema jednom činjeničnom kriticizmu i ponižava svakoga ko pokušava im prijeti.
da diže uzbunu. Takođe se počinju prezirati i druge nacije koje su Nacionalne vlade imaju obavezu da koriste efikasna sredstva za te
uspjele da održe normalne misaone obrasce kao i njihovo mišljenje. svrhe, i da ih koriste što je moguće vještije (naravno, ukoliko sama
Društvo tako ostvaruje jedan egotističan teror-misli zajedno sa vlada ne predstavlja zlo koje prijeti ljudima i zlostavlja ih, prim ured.)
procesima konverzivnog razmišljanja. To otklanja potrebu za Da bi sprovele u djelo tu svoju bitnu ulogu, nacije se moraju koristi
cenzurom štampe, pozorišta, televizije i radija, jer sada jedan patološki informacijama koje su tada dostupne u datoj civilizaciji u vezi prirode
hipersenzitivan cenzor živi unutar samih građana. i geneze zla, kao i sredstvima za borbu protiv njega, kojima se može
Kad tri "ega" upravljaju, egoizam, egotizam i egocentrizam, onda se ovladati. Opstanak društva se mora obezbijediti a do zloupotreba vlasti
gubi osjećaj za društvene veze i odgovornost prema drugima, a društvo i sadističke degeneracije veoma lako dolazi.
koje je u pitanju rascjepljuje se na grupe koje su sve više neprijateljski Mi sada imamo jednu racionalnu i moralnu sumnju u vezi pravilnog
nastrojene jedna prema drugoj. Kada jedna takva histerična životna shvatanja i suprostavljanja zlu, kad su prošle generacije u pitanju.
sredina prestane razlikovati mišljenja ograničenih, ne-sasvim- Jednostavna opservacija istorije nam to potvrđuje. Opšti stav koji se
44
razvija u slobodnim društvima zahtijeva da se nasilne represivne mjere prilikom analize ovog fenomena i određenih ideja starih filozofa, koji
humaniziraju i ograniče, tako da se postave prepreke za njihovu su lijepo navedeni u bibliji:
moguću zloupotrebu. Čini se da je razlog za to taj što moralno osjetljivi "Ne sudite, da vam se ne sudi. Jer kakovijem sudom sudite, onakovijem
ljudi žele da zaštite sebe od destruktivnih uticaja prenošenih će vam se suditi; i kakovom mjerom mjerite, onakom će vam se
svjesnošću o tome da se ljudi još uvijek surovo kažnjavaju, pogotovo mjeriti." (Mat. 7:1-2)
smrtnom kaznom. Tako se oštrina tih metoda suprostavljanja zlu Te vrijednosti, na žalost, često zasjenjene prijekim potrebama vlada,
ublažava ali istovremeno se ne uvode nove efikasne metode za zaštitu kao i aktivnostima naših instiktivnih i emocionalnih refleksa koji nas
građana od pojave sile i zla. To stvara jedan procjep između potrebe za navode na osvete i kažnjavanje drugih, nalaze bar jedno djelomično
protivdejstvo i sredstava koja imamo na raspolaganju, koji se sve više racionalno opravdanje u ovoj novoj nauci. Samo sprovođenje u praksi
širi; takvog jednog rigoroznog razumijevanja i ponašanja, može potvrditi te
Kao rezultat toga, mnoge vrste zla mogu se razviti na svakom vrijednosti na jedan evidentan i naučan način.
društvenom nivou. Pod takvim okolnostima, razumljivo je to što neki Ova nova disciplina može se primjenjivati na mnoge aspekte života.
glasovi bučno zagovaraju povratak zastarjelih i surovih metoda, koje su Autor je koristio ta dostignuća i isprobavao njihovu praktičnu
veoma štetne za razvoj ljudske misli. vrijednost tokom individualne psihoterapije na njegovim pacijentima.
Ponerologija proučava prirodu zla i kompleksne procese njegove Kao rezultat toga, njihova ličnost i budućnost bili su preuređeni na
geneze, odakle otvara nove načine za suprostavljanje njemu. Ona mnogo bolji način od onoga koji bi bio baziran na prijašnjim
ukazuje na to da zlo ima određene slabosti u svojoj strukturi i genezi, metodama. Imajući na umu posebnu prirodu vremena u kojem živimo,
koje se mogu iskoristiti kod sprječavanja njegovog razvoja, kao i kada moramo sprovoditi jednu višestruku mobilizaciju moralnih i
prilikom eliminacije njegovih plodova. mentalnih vrijednosti da bi se suprostavili zlu koje prijeti svijetu, u
Ukoliko se ponerogenične aktivnosti patoloških faktora - devijantne idućim poglavljima autor će sugerirati prihvatanje upravo takvog
individue i njihove aktivnosti – podvrgnu jednoj svjesnoj kontroli jednog stava, čiji bi krajnji rezultat bio jedan, u istoriji nečuven, akt
naučne, individualne i društvene prirode, mi možemo neutralizovati opraštanja. Imajte na umu takođe to da razumijevanje i oproštaj ne
zlo toliko efikasno kao i uz pomoć stalnih poziva za poštivanjem isključuju popravljanje stanja i poduzimanje profilaktičkih mijera.
moralnih vrijednosti. Starinske metode u kombinaciji s ovim potpuno Raspetljavanje Gordijevog čvora današnjih vremena, napravljenog od
novim, mogu proizvesti rezultate koji su povoljniji od aritmetičke sume ovog makrosocijalnog fenomena koji ugrožava našu budućnost, može
tih dvaju metoda. Ponerologija takođe obezbjeđuje mogućnost za se činiti nemogućim bez korištenja ove nove discipline. Taj čvor se više
preventivno ponašanje na nivoima individualnog, društvenog i ne može presjeći mačem. Psiholog ne može sebi priuštiti to, da bude
makrosocijalnog zla. Taj novi pristup trebao bi omogućiti društvima da nestrpljiv kao Aleksandar Veliki. To je razlog zašto smo mi to ovdje
se osjećaju ponovo sigurnima, ne samo na unutrašnjem nivou, nego i u predstavili u okviru jedne nezamjenljive oblasti, adaptacije i selekcije
vezi sa internacionalnim prijetnjama. podataka, tako da bi omogućili rasvjetljenje problema koje ćemo
Metode suprostavljanja zlu koje su uzročno uslovljene, i podržavane kasnije diskutovati u ovoj knjizi.
sve većim napretkom u nauci, biće naravno sve kompleksnije, isto kao Možda će nam budućnost omogućiti da usavršimo jedan opšti teoretski
što su kompleksni priroda i geneza zla. Bilo kakvo posmatranje u rad.
smislu postojanja jedne poštene veze između kriminala kojeg je čovjek
počinio i kazne koju je dobio, predstavlja ostatke jednog arhaičnog PATOKRATIJA
razmišljanja, što je nešto čak mnogo teže za shvatiti. To je razlog zašto
ova vremena zahtijevaju od nas da dalje razvijamo ovu disciplinu o Geneza fenomena
kojoj se ovdje govori i poduzimamo detaljna istraživanja, pogotovo u
vezi sa prirodom mnogih patoloških faktora koji sudjeluju u Vremenski ciklus opisan u poglavlju III je razmatran kao histeriodan
ponerogenezi. jer pojačavanje ili umanjenje društvenih histeričnih okolnosti može
Jedno pravilno ponerološko čitanje istorije je važan uslov za biti posmatrano kao njegovo najvažnije merilo. To, naravno, ne čini
razumijevanje makrosocijalnog ponerogeničnog fenomena, čije jedini kvalitativni element promene unutar mreže odredjene
trajanje prevazilazi mogućnosti za opservaciju pojedinca. Autor je periodičnosti. Ovo poglavlje će se baviti fenomenom koji se može
koristio tu metodu u narednom poglavlju, rekonstruišući fazu u kojoj ispoljiti iz faze maksimalnog pojačanja histerije. Ta pojava nije razultat
su karakteropatični faktori dominirali u početnom periodu stvaranja neke konstantne istorijske zakonitosti; upravo naprotiv, neke dodatne
patokratije. okolnosti i faktori moraju sudelovati u ovakvom periodu društvene
Podučavajući nas o uzrocima i genezi zla, ponerologija jedva da generalne duhovne krize i proizvesti njene uzroke i degeneraciju
pominje čovjekovu krivicu. Tako, ona ne rješava dugovječni problem socijalne strukture na način koji će pospešiti spontani nastanak ove
ljudske odgovornosti, mada baca dodatno svjetlo od strane njegove najgore vrste društvene bolesti. Nazovimo taj fenomen društvenog
uzročnosti. Kad pokušavamo da ispravimo naše shvatanje kompleksne oboljenja „patokratija"; nije prvi put da se on tokom istorije pojavio na
uzročnosti fenomena i spoznamo veću individualnu ovisnost od našoj planeti.
operacija vanjskih faktora, postajemo svjesni činjenice koliko mi malo Ovaj fenomen, čiji se uzroci potencijalno mogu javiti u svakom
poznajemo to područje. Na toj tački, bilo koje moralno prosuđivanje o društvu, poseduje svoj sopstveni proces geneze, samo delimično
nekoj drugoj osobi kao vrednoj krivnje, pada nam u oči kao nešto što uslovljen i sakriven maksimalnim histeričnim intenzitetom gore
je bazirano na emocionalnim reakcijama ili vijekovima staroj tradiciji. opisanog ciklusa. Kao rezultat, nesrećna vremena postaju izuzetno
Mi imamo pravo i obavezu da kritički prosuđujemo svoje vlastito surova i trajna dok njihovi uzroci izmiču poimanju preko kategorija
ponašanje i moralnu vrijednost naših motivacija. To je uslovljeno od prirodnih ljudskih koncepata. Pokušajmo zbog toga da bliže
strane naše svijesti što je jedan fenomen koliko rasprostranjen, toliko i razmotrimo poreklo patokratije, odvajajući ga sistematski od drugih
neshvatljiv, unutar granica prirodnog razmišljanja. Čak, ukoliko bi se i fenomena za koje možemo smatrati da ga uslovljavaju ili čak prate.
naoružali sa svim sadašnjim i budućim dostignućima iz ponerologije, Psihološki normalna, visoko inteligentna osoba, pozvana da zauzme
da li bismo ikada došli u poziciju da izdvojimo i odredimo individualnu neku visoku poziciju, oseća sumnju da li će biti u stanju da odgovori
krivicu neke druge osobe? U teoretskom smislu, to se čini još svim očekivanjima postavljenim pred nju, ili traži savet od onih čije
nesigurnijim; u praktičnom smislu, čak nepotrebnijim. mišljenje poštuje. Istovremeno ona oseća nostalgiju za starim životom,
Ukoliko se stalno suzdržavamo od moralnog prosuđivanja drugih ljudi, slobodnijim i manje tegobnim, kome želi da se vrati posle ispunjavanja
mi prebacujemo našu pažnju na praćenje uzročnih procesa koji su svojih društvenih obaveza.
odgovorni za kondicioniranje ponašanja druge osobe ili društva. To U svakom društvu širom sveta postoje pojedinci, kod kojih se veoma
popravlja naše šanse za postizanje valjane mentalne higijene i naše rano javljaju snovi o moći, o čemu smo već diskutovali. Oni su najčešće
sposobnosti za poimanje psihološke realnosti. Takvo uzdržavanje nas na neki način diskriminisani od strane društva, koje koristi
takođe osposobljava da izbjegnemo jednu grešku koja veoma efektivno moralizatorske interpretacije njihovih nedostataka i teškoća, mada su
truje umove i duše, konkretno, nametanje moralizirajućih ovi pojedinci za njih retko krivi u precizno shvaćenom smislu
interpretacija aktivnostima patoloških faktora. Takođe, treba da moralnosti. Oni žele da promene neprijateljski svet u nešto drugo.
izbjegavamo svako emocionalno upetljavanje a vlastiti egotizam i Snovi o moći, dakle, reprezentuju kompenzaciju za osećanje poniženja,
egocentričnost bolje da kontrolišemo, pomažući tako sprovođenje drugi ugao Adlerovog romba. [Austrijski psihijatar koji je opovrgao
jedne objektivne analize tih fenomena. insistiranje Sigmunda Frojda na seksualnosti i postavio teoriju da je
Ako jedan takav stav pogodi neke čitaoce kao previše blizu moralne neurotično ponašanje kompenzacija za osećaj inferiornosti. On je
indiferentnosti, moramo naglasiti da ova, ovdje navedena metoda smatrao da se ljudska ličnost može objasniti teleološki, suprotni
analize zla i njegove geneze, potencira zauzimanje jedne vrste razumne krajevi, kontrolisani upravljačkim namerama nesvesnog Ja-ideala
distance od njegovih iskušenja, kao i aktiviranje dodatnih teoretskih i pojedinca da osećaje inferiornosti transformiše u osećaje superiornosti
praktičnih mogućnosti za protivdejstvo. Takođe, trebali bi uzeti u obzir (ili radije celovitosti). Želja Ja-ideala se rukovodi socijalnim i etičkim
i zapanjujuću konvergenciju između zaključaka do kojih smo došli zahtevima. Ukoliko se zanemare korektivni faktori i ličnost bude
izložena prejakom procesu kompenzacije, pojaviće se kompleks
45
inferiornosti i pojedinac će postati egocentričan, gladan moći i posmatrati kao ozbiljno zasnovanu na određenim uverenjima i
agresivan ili zao (prim. urednika)]. razlozima. To je prva greška.
Značajan i aktivan deo ovih grupa čine pojedinci sa različitim Pojednostavljeni idejni obrasci, lišeni psiholoških boja i zasnovani na
devijacijama koji sanjaju o svetu boljem na njihov sopstveni način, lako dostupnim podacima, imaju tendenciju da ispolje snažan uticaj na
drugačijem, od onog na koji smo navikli. osobe koje su nedovoljno kritične, stalno frustrirane zbog posledica
U prethodnom poglavlju čitalac je bio upoznat sa ovim devijacijama uz loše socijalne prilagođenosti, kulturno zaostale ili koje i same pokazuju
primere izabrane tako da nam omoguće da uvidimo postojanje neki psihloški nedostatak. Takvi spisi su posebno privlačni za
ponerogeneze patokratije i da nas uvedu u osnovne fenomene ovog histeroidno društvo. Drugi koji čitaju ovakve spise će odmah biti
istorijskog fenomena koji je tako teško razumeti. On se sigurno javljao isprovocirani na kritičnost, zasnovanu na njihovom zdravom razumu,
mnogo puta u istoriji, u različitim zemljama i različitim društvenim iako ni oni ne uviđaju osnovni razlog greške: da ona proizilazi iz
slojevima. Ipak, niko nije uspeo da ga identifikuje objektivno jer je bio biološki devijantnog mozga.
sakriven u okviru neke od ideoloških karakteristika date kulture ili ere, Socijalna interpretacija ovakvih spisa se odbija o glavne ideje, rađajući
razvijajući se u krilu različitih društvenih pokreta. Identifikacija je bila razdor i konflikt. Prva vrsta reakcija je averzija, zasnovana na odbijanju
toliko teška, jer se neophodno naučno znanje, neophodno za ispravnu sadržaja dela zbog lične motivacije, različitih uverenja ili moralnog
klasifikaciju ovog fenomena, nije razvilo sve do savremenog doba. gađenja. Ove reakcije sadrže komponente moralne interpretacije
Istoričari i sociolozi uočavaju mnoge sličnosti, ali ne poseduju patološkog fenomena.
kriterijum za klasifikaciju jer on pripada drugoj naučnoj disciplini. Druga i treća vrsta reakcije se odnose na dva potpuno različita tipa
Ko igra prvu, krucijalnu ulogu u ovom procesu porekla patokratije, percepcije među onim osobama koje prihvataju sadržaj ovakvog dela:
šizoidnosti ili karakteropatije? ... Hajde da prvo opišemo njihove uloge. kritički-korektivan i patološki.
Tokom stabilnih vremena koja su prividno srećna, premda zasnovana Kritički-korektivan stav zauzimaju ljudi čiji je osećaj za psihološku
na nepravdi nad drugim pojedincima i nacijama, doktrinarni ljudi realnost normalan i oni su skloni da usvoje vrednije elemente dela. U
(Dogmatik: tvrdoglava osoba despotskih i arogantnih stavova, koja tom slučaju zanemaruju očigledne greške i elemente šizoidnih
insistira na teoriji, ne obraćajući pažnju na praktičnost i celishodnost.) nedostataka dopunjavaju idejama svog sopstvenog bogatijeg pogleda
veruju da su pronašli jednostavan način da daju krajnji oblik svetu. na svet. To omogućava priliv senzitivnijih, odmerenih i kreativnijih
Takav istorijski interpretacija, ali ne može biti kompletno oslobođeno uticaja gore
period uvek karakteriše istrošen psihološki pogled na svet, tako da opisanog deficita.
šizoidno iščašen psihološki pogled na svet ne štrči kao neobičan tokom Patološku neobjektivnost pokazuju pojedinci sa sopstvenim
ovakvih vremena i prihvaćen je kao blago odstupanje. Ovakvi psihološkim nedostacima: različitim devijacijama, bilo urođenim, bilo
doktrinarni pojedinci po pravilu manifestuju prezir naspram moralista stečenim, kao i mnogi ljudi koji podnose ličnu nakaznost ili su
koji propovedaju potrebu da ponovo pronađu izgubljene ljudske pogođeni socijalnom nepravdom. Ovo objašnjava zašto je oblast
vrednosti i da se razvije bogatiji, psihološki pogodniji pogled na svet. dejstva šira od kruga ocrtanog direktnom akcijom patološkog faktora.
Šizoidni karakteri streme tome da nametnu svoj koncept sveta drugim Patološko prihvatanje šizoidnih spisa ili deklaracija od strane drugih
ljudima ili socijalnim grupama, služeći se relativno kontrolisanim devijantnih osoba brutalizuje autorov koncept i promoviše ideje
patološkim samoljubljem i izuzetnom istrajnošću, proisteklom iz nasilnog i revolucionarnog karaktera.
njihove izdržljive prirode. Oni su u određenom trenutku sposobni da Protok vremena i gorko iskustvo na žalost nije sprečilo da ovo
nadjačaju ličnost druge osobe, što prouzrokuje da se kod nje ispolji karakteristično pogrešno tumačenje, rođeno iz šizoidne kreativnosti
nelogično ponašanje koje ne preza ni od čega. Oni mogu da proizvedu devetnaestog veka, sa Marksovim delom na čelu, privuče ljude i odvoji
sličan uticaj nad grupom ljudi kojoj su se pridružili. Oni su psihološki ih od zdravog razuma.
usamljenici, koji počinju da se osećaju bolje u nekoj ljudskoj Makar i samo za potrebe gore pomenutog psihološkog eksperimenta,
organizaciji, u kojoj tada postaju fanatici neke ideologije, religioznih traženje nekoliko stavova sa ovim karakterističnim nedostatkom u delu
predrasuda, materijalisti ili pristalice neke ideologije sa satanističkim Karla Marksa je dobra praksa za razvoj svesti o ovom patološkom
karakteristikama. Ako se njihove aktivnosti realizuju u direktnom faktoru. Ukoliko ovakvo istraživanje sprovodi nekoliko ljudi sa
kontaktu sa malom socijalnom grupom, njihovi poznanici ih najčešće različitim pogledima na svet, eksperiment će pokazati kako se jasna
jednostavno smatraju ekscentričnim, što omeđuje njihovu slika realnosti može razoriti i biće lakše da se nađe zajednički jezik.
ponerogeničku ulogu. Ukoliko uspeju da sakriju svoju sopstvenu Šizoidija je odigrala ključnu ulogu kao jedan od faktora u genezi ovog
osobnost iza pisane reči, njihov uticaj može otrovati um društva u zla, koje ugrožava današnji svet. Praktikovanje psihoterapije nad tim
širokim slojevima i za duže vremena. svetom će zbog toga zahtevati da se rezultati ovog zla eliminišu što je
Tvrdnja da je Karl Marks najbolji primer za ovo je tačna utoliko što je stručnije moguće.
on najbolje poznata figura te vrste. Frostig (Peter Jacob Frostig, 1896- Prvi istraživači – autor i njegove kolege – privučeni idejom objektivnog
1959. Profesor na Univerzitetu sagledavanja ovog fenomena, u početku su propustili da uvide ulogu
Kralja Kazimira u Lavovu, u Ukrajini; prim. urednika) psihijatar stare karakteropatske ličnosti u genezi patokratije. Međutim, kada smo
škole, je uključio Engelsa i druge u kategoriju koju je nazvao „bradati pokušali da rekonstruišemo ranu fazu ove žalosne geneze, morali smo
šizoidni fanatici". Čuveni spis, pripisan „cionističkom mudrom čoveku" da uvidimo da karakteropati igraju značajnu ulogu u ovom procesu.
počinje tipičnom šizoidnom deklaracijom. Iz prethodnog poglavlja već znamo kako se njihovi eksperimentalni i
(Protokoli sionskih mudraca" - danas je poznato kao obmana protiv misaoni obrasci učvršćuju u ljudskom duhu, podmuklo uništavajući
Jevreja. Međutim, sadržaj „Protokola“ sigurno nisu „obmanjujuće ideje" njegov način rezonovanja i njegovu sposobnost da upotrebi svoj zdrav
budući da logična procena događaja u SAD tokom više od 50 godina razum. Ova uloga se pokazala ključnom jer njihove aktivnosti kao
pruža dovoljno dokaza primene tih „Protokola“ da bi se ostvarila fanatičkih lidera ili opčinitelja u različitim ideologijama otvaraju vrata
današnja uprava. Svako ko želi da razume šta se događa u SAD samo psihopatskim pojednicima i pogledu na svet koji žele da nametnu.
treba da pročita „Protokole" da bi razumeo da ih izvesna grupa U ponerološkom procesu patokratskog fenomena karakteropatski
pojedinaca uzima k srcu. pojedinci usvajaju ideologije kreirane od strane doktrinarnih, često
Dokument „Projekat za novo američko stoleće", sastavljen od strane šizoidnih ljudi, preinačuju ih u aktivnu, propagandnu formu i šire ih uz
neo-konzervativaca, čita se kao da je bio inspirisan „Protokolima"). svoj karakterističan patološki egoizam i paranoidnu netolerantnost za
Devetnaesti vek, posebno njegova druga polovina, izgleda da je bio svaku filizofiju koja se razlikuje od njihove. To podstiče transformaciju
vreme izuzetne aktivnosti dela šizoidnih pojedinaca, često, mada ne ove ideologije u njen patološki antipod. Zahvaljujući njihovim
uvek, jevrejskog porekla. Uostalom treba da se setimo da 97% Jevreja opčiniteljskim aktivnostima, nešto što je imalo doktrinarni karakter i
ne manifestuju ove anomalije, a da se one javljaju u svim evropskim kružilo u brojno ograničenoj grupi biva aktivirano na širem
nacijama, iako manje rasprostranjene. Naše nasleđe iz tog perioda društvenom planu.
uključuje sliku o svetu, naučnu tradiciju i legalne koncepte, začinjene Ovaj proces takođe pokazuje tendenciju da se vremenom intenzivira;
bezvrednim sastojcima šizoidnog shvatanja realnosti. početne aktivnosti preduzimaju ljudi sa blažim karakteropatskim
Humanisti su spremni da taj period i njegovo nasleđe shvate u odlikama, kojima lako polazi za rukom da sakriju svoje zastranjivanje
kategorijama karakterističnim za njihovu sopstvenu tradiciju. Oni od drugih. Napredujući prema kraju ovog procesa pojedinac sa
tragaju za socijalnim, idejnim i moralnim uzrocima za poznati frontalnom karakteropatijom i najvišim stepenom patološkog egoizma
fenomen. Ovakvo objašnjenje nikada ne može da obuhvati celokupnu lako može da preuzme vođstvo.
istinu, jer ignoriše biološki faktor koji učestvuje u genezi ovog Dok god karakteropatske osobe igraju dominantnu ulogu unutar
fenomena. Šizoidnost je najučestaliji faktor, mada ne jedini. društvenog pokreta inspirisanog ponerološkim procesom, ideologija,
Nasuprot činjenici da spisi šizoidnih autora sadrže gore opisani deficit, bilo doktrinarna u začetku ili naknadno vulgarizovana i izopačena,
ili čak otvoreno formulisanu šizoidnu objavu koja u sebi nosi dovoljno zadržava i potpomaže svoju sadržinsku vezu sa originalnim
opomena za specijaliste, prosečan čitalac ih prihvata ne kao pogled na prototipom. Ta ideologija nastavlja da deluje na aktivnosti pokreta i za
realnost iskrivljen ovom anomalijom, već pre kao ideju koju treba mnoge se održava preko suštinske motivacije ostvarivanja pravde. U
ovoj fazi ovakva unija ipak ne ide u pravcu kriminalnih delovanja na
46
masovnom nivou. Na ovom stepenu se ovakav pokret ili unija još uvek „Pravo Platonovo rešenje, kako ga je Štraus shvatio, je prikrivena
u određenom obimu mogu definisati preko naziva njihove originalne vladavina mudrih. Skrivane vladavina je omogućena ogromnom
ideologije. glupošću gospode. Što su lakoverniji i ukoliko manje mogu nešto da
U međuvremenu nosioci drugih (većinom naslednih) patoloških primete, utoliko je lakše mudrima da manipulišu njima. (…)
faktora se uključuju u ovaj već bolestan društveni pokret i nastavljaju „Za Štrausa kod vladavine mudrih nije reč o klasičnim konzervativnim
proces krajnje transformacije sadržaja – i ideoloških i ljudskih – ove vrednostima kao što su to red, stabilnost, pravda, ili poštovanje
unije na način da ona postaje patološka karikatura originalne autoriteta. Vladavina mudrih se interpretira kao protivotrov protiv
ideologije. Ovo je uslovljeno porastom uticaja psihopatotskih ličnosti moderniteta. Modernitet je doba u kome trijumfuju vulgarni ljudi. U
različitih tipova, sa posebnim naglašavanjem inspirativne uloge tom dobu oni su blizu da ostvare sve ono što im srce želi – bogatstvo,
suštinske psihopatije. zadovoljstvo i beskonačnu zabavu. Ali dobijajući sto žele, oni nesvesno
Ovakva situacija konačno uzrokuje obračun velikog obima: sledbenici bivaju svedeni na stoku.
originalne ideologije su gurnuti u stranu ili uklonjeni (ova grupa Danas je takvo stanje stvari proizvedeno u Americi. I globalni domašaj
uključuje mnogo karakteropata, posebno manje ili paranoidne vrste). američke kulture preti da trivijalizuje život i da ga pretvori u zabavu.
Ideološka motivacija i dvoznačnost, koje stvaraju, se koriste da sakriju To je zastrašujući (…) spektar za Štrausa.
aktuelne nove sadržaje fenomena. Od tog trenutka korišćenje Štraus je bio uveren da će liberalna ekonomija pretvoriti stvari u zabavu
ideološkog naziva pokreta da bi se razumela njegova suština postaje i uništiti politiku. (…) Štraus je smatrao da čovekova humanost zavisi
ključ nesporazuma. od njegove volje da strmoglavce krene u bitku i smrt. Samo neprekidan
Psihopatske ličnosti se po pravilu drže podalje od organizacija koje rat može srušiti projekat modernitata sa njegovim akcentom na
karakteriše razum i etička disciplina. Napokon, te organizacije su samoodržanju i stvaranju konfora. Život ponovo može biti politizovan
stvorene od strane tog drugog sveta normalnih ljudi, pa tako strane za i čovekova humanost obnovljena.
njih. Oni preziru različite društvene ideologije, istovremeno lako „Užasna vizija se perfektno slaže sa žudnjom i slavom za kojom neo-
uviđajući sve njihove aktuelne slabosti. Kada unutar neke ljudske konzervativni gospodini žude. Kombinacija religije i nacionalizma je
zajednice započne proces njene ponerološke transformacije u njen eliksir preporučuje da se prirodan, opušten, hedonističan čovek
karikaturalni antipod, oni to uočavaju sa gotovo nepogrešivom preobrati u usrdnog nacionalistu, spremnog da se bori i umre za svog
senzitivnošću: stvoren je krug u kome mogu da sakriju sve svoje Boga i zemlju.
nedostatke i psihološke različitosti i možda čak realizuju svoj „Nikada nisam ni pomišljala, pišući svoju prvu knjigu o Štrausu da će
mladalački, utopijski san o svetu u kome poseduju moć, dok su svi beskrupulozna elita koju je on oduševio, biti toliko blizu političkoj
ostali, „normalni ljudi" nagnani u ropstvo. Oni tada počinju da moći, niti da će zlokobna tiranija mudrih ikada doći toliko blizu da se
infiltriraju ljudstvo u takav pokret; pretvarajući se da su iskreni realizuje u političkom životu tako velike nacije kakve su Sjedinjene
sledbenici, uloga koja za psihopate nije teška, budući da je njihova Države. Ali strah je najveći prijatelj tiranije." (Shadia Drury, profesor
druga priroda da se kriju iza maske normalnih ljudi. političke teorije na Univerzitetu Regina u Saskečvanu). (prim.ured).
Interes psihopata u takvom pokretu nije isključivo rezultat njihovog Njihovo očigledno zanesenjaštvo i cinizam izazivaju kritičnost kod
egoizma i nedostatka moralnih skrupula. Ovi ljudi su u stvari bili razumnijih članova, ali takođe ubiru poštovanje kod onih ekstremnije
ranjeni od strane prirode i društva. revolucionarnih. Oni na taj način nalaze zaštitu među onim ljudima
(Ovde je važno obratiti pažnju da to na znači da su psihopate bile koji su ranije igrali ulogu u ponerizaciji pokreta i uzvraćaju uslugu
„emocionalno" povređene, niti da je takva „rana“ doprinela takvom komplimetnima ili čineći im život lakšim. Uspinju se hijerarhijskim
stanju bića. Pre, kako mi je autor objasnio u privatnoj korespondenciji: lestvicama unutar organizacije, osvajaju uticaj i gotovo nevoljno vezuju
„Za njih, vi ste najgori neprijatelj. Povređujete ih veoma bolno. Za sadržaje čitave grupe za svoj sopstveni način doživljavanja realnosti i
psihopate ustanovljavanje njihovog stvarnog stanja, skidanje njihove za ciljeve, proistekle iz njihove devijantne prirode. Misteriozna bolest
maske, predstavlja kraj njihovom divljenju sebi. Vi ih ugrožavate već besni unutar zajednice. Zagovornici originalne ideologije se osećaju
uništavajući njihov tajni svet i svodite na nulu njihove snove o vladanju u sve većoj meri ograničeni silom koju ne razumeju; počinju da se bore
i uvođenju (socijalnog sistema, u kome mogu vladati i u kome će ih sa demonima i da čine greške.
služiti). Ako je njihovo pravo stanje obelodanjeno, psihopate se osećaju Ukoliko ovakav pokret trijumfuje preko revolucionarnih mišljenja i u
kao ranjena životinja. ime slobode, dobrobiti ljudi i socijalne pravde, to donosi buduću
„Delimično ste u pravu uviđajući izvesne sličnosti esencijalnih transformaciju državnog sistema koji na ovaj način biva kreiran u
psihopata sa makrosocijalni patološki fenomen. U ovom sistemu običan čovek je
(misaonim) procesima kao kod krokodila. Oni su u neku ruku okrivljen što nije rođen kao psihopata i posmatra se kao ništavan osim
mehanički. Ali da li su krivi što su nasledili neki abnormalni gen i što za težak rad, borbu i umiranje za odbranu državnog sistema, koji on
je njihova suština drugačija nego kod većine ljudske populacije? niti može na zadovoljavajući način da razume, niti da ga posmatra kao
Ovakva osoba nije u stanju da oseća kao normalna osoba ili da razume svoj.
osobu koja se rukovodi normalnim instinktima. (Važno je) pokušati da Sve čvršća mreža psihopatskih i srodnih ličnosti postepeno počinje da
se shvate psihopate i imati određeno sažaljenje, (kao što bismo osećali ostvaruje dominaciju, bacajući druge u zasenak. Karakteropatske
sažaljenje za krokodila i njegovo pravo da postoji u prirodi). ličnosti koje su igrale suštinsku ulogu u ponerizaciji pokreta i
Ograničavanje uloge patokrata u ponerogenezi, posebno u tragedijama pripremanju revolucije su takođe eliminisane. Pristalice
koje prouzrokuju žene, na taj način redukujući njihov broj, je istinski revolucionarne ideologije su beskrupulozno „gurnute u kontra-
zadatak. revolucionarnu poziciju". Oni su sada osuđeni iz „moralnih“ razloga u
„Razmislite takođe da u čitavom sklopu patoloških faktora, koji ime novih kriterijuma, čiju paramoralistički smisao nisu u stanju da
učestvuju u ponerogenezi, sve vrste patokratije čine nešto manje od razumeju. Sada nastupa silovita negativna selekcija unutar prvobitne
pola. Drugi patološki faktori, koji najčešće nisu nasledni, čine drugi, grupe. Inspiraciona uloga esencijalne psihopatije je sada takođe
veći deo. Staljin nije bio psihopata. On je bio slučaj frontalnog utvrđena. To ostaje karakteristično za čitavu budućnost ovog
karakteriopatije, izazvane oštećenjem frontalnog centra (10A&B), makrosocijalnog patološkog fenomena.
uzrokovane bolešću od koje je bolovao kao novorođenče. To je Uprkos ove transformacije patološki blok revolucionarnog pokreta
proizvelo dramatično opasan karakter. (primedba ured.). ostaje u manjini: činjenica koja se ne može promeniti propagandnim
Ideologija koja podrazumeva oslobađanje klase ili nacije od nepravde objavama o moralnoj većini, čvrsto pripojenoj novoj, mnogo
može im izgledati prijateljska; na žalost ona rađa nerealističnu nadu da uzvišenijoj verziji te ideologije. Odbijena većina i snage koje su naivno
će i oni sami biti oslobođeni. Patološka motivacija koja se javlja u nekoj kreirale takvu snagu da bi počele sa njom, počinju da mobilišu blok
zajednici u vreme kada na nju počinje da deluje ponerološki proces im protiv psihopata, koje su prevladale. Psihopatski blok posmatra
se čini poznatom i budi nadu. Oni se zbog toga neprimetno infiltriraju nemilosrdnu konfrontaciju sa ovim snagama kao jedini put da se
u taj pokret, propovedajući revoluciju i rat protiv tog nepravednog osigura dugoročni opstanak patološkog autoriteta. Na ovaj način treba
sveta, njima tako stranog. da sagledamo krvavi trijumf patološke manjine nad većinom u pokretu
U početku vrše sporedne delatnosti u takvom pokretu i izvršavaju kao prelaznu fazu tokom koje se zgrušavaju novi sadržaji ovog
naređenja lidera, pogotovo kada treba učiniti nešto što izaziva fenomena.
odvratnost u drugima. Čitav život zajednice, obuzete na ovaj način, biva podređen
(Ovde ne možemo a da ne pomislimo na Karla Rova, Dika Čenija i devijantnim kriterijumima mišljenja i prožet njegovim specifičnim
Donalda Rumsfelda, protažiste filozofa Levi Štrausa. iskustvenim modelom, pogotovu onim koji je opisan u poglavlju o
„Kao i Platon, Štraus veruje da je najuzvišeniji politički ideal vladavina esencijalnoj psihopatiji. Od tog trenutka korišćenje naziva originalne
mudrih. Međutim, vladavina mudrih je nedostižna u današnjem svetu. ideologije za označavanje ovog fenomena je beznačajno i postaje
Sada, u skladu sa konvencionalnom mudrošću Platon je to shvatio i greška, čineći njegovo razumevanje još težim.
založio se za vladavinu zakona. Ali Štraus nije u potpunosti odobrio Prihvatiću naziv patokratije za sistem vladavine, stvoren na taj način
ovaj pristup. Niti je smatrao da je to bila istinska Platonovo rešenje – što je mala patološka manjina preuzela kontrolu nad zajednicom
on je istakao „noćno veće" da bi ilustrovao svoje mišljenje. normalnih ljudi. Na ovaj način izabrano ime pre svega naglašava
47
bazični kvalitet makrosocijalnog psihopatološkog fenomena i pravi njihov rad čini teškim, fundamentalna priroda normalnog ljudskog
razliku između njega i mnogih mogućih društvenih sistema, kojima bića – većina.
upravljaju normalni ljudi, običaji i zakon. Čitav sistem sile, terora i nasilne indoktrinacije, ili radije patologizacije,
Pokušao sam da nađem ime koje će jasnije označiti psihopatološki, čak se na ovaj način pokazuje dejstveno nepodesan, što kod patokrata
psihopatski kvalitet ovakve vladavine, ali odustao sam zbog nekih prouzrokuje ne malu meru iznenađenja. Realnost stavlja znak pitanja
uočenih fenomena (odnosi se na naredni deo) i zbog nekih praktičnih na njihovo uverenje da ovakve metode mogu promeniti ljude na ovako
razmišljanja (da bih izbegao produžavanje naziva). Ovaj naziv na fundamentalan način da bi oni konačno mogli da prepoznaju ovakav
zadovoljavajući način ukazuje na osnovni kvalitet fenomena i patokratski način vladavine kao „normalno stanje".
istovremeno naglašava da ideološka maska (ili neke druge ideologije, Tokom početnog šoka društvene veze između normalnih ljudi blede.
koja je skrivala sličan fenomen u prošlosti) ne čini njegovu suštinu. Pošto je ovo preživela, nadmoćna većina ljudi počinje da manifestuje
Kada sam čuo da je meni nepoznat mađarski naučnik već upotrebio taj svoj sopstveni fenomen psihološke imunizacije. Društvo istovremeno
naziv, moja odluka je postala konačna. Mislim da je taj naziv usaglašen počinje da sakuplja znanja o subjektu nove realnosti i njegovim
sa zahtevima semantike, mada nijedan postojeći termin ne može psihološkim svojstvima.
adekvatno da okarakteriše ovako složen fenomen. Ubuduće ću za Ljudi polako počinju da prepoznaju slabe tačke ovakvog sistema i
označavanje sistema u okviru koga dominiraju veze normalnih ljudi koriste mogućnosti
koristiti „sistem normalnog čoveka". za pravljenje svrsishodnijih aranžmana za svoj život. Počinju da daju
jedni drugima savete u tom smislu, obnavljajući na ovaj način osećaj
Više o sadržajima fenomena društvene povezanosti i uzajamnog poverenja. Javlja se novi fenomen:
jaz između patokrata i zajednice normalnih ljudi. Potonji imaju
Ostvarenje apsolutne dominacije patokrata u vladi ne može biti stalno, prednosti talenta, profesionalnih sposobnosti i zdravog razuma. Oni
jer se masovni delovi društva otuđuju pod takvom vladavinom i dakle drže neke od veoma povoljnih karata. Patokratija najzad shvata
konačno nalaze način da sruše tu vladavinu. To je deo istorijskog kruga da mora da pronađe neki modus vivendi ili vezu sa većinom u društvu:
koji se lako može uočiti ako se istorija posmatra sa ponerološkog „Napokon, neko treba da obavlja posao za nas."
stanovišta. Patokratija na vrhu vladine organizacije takođe ne sadrži Postoje i druge potrebe i pritisci, koje patokrate osećaju, pogotovo iz
celu sliku „zrelog fenomena“. Takav sistem vladavine ne može da se sveta spolja. Patološka bestidnost se nekako mora sakriti od sveta, jer
kreće u drugom pravcu nego na dole. bi prepoznavanje devijantne vladavine od strane sveta bila katastrofa.
U patokratiji sve vodeće pozicije (od seoskog načelnika, preko Samo ideološka propaganda bi bila neadekvatna maska. Primarno u
upravnika zadruga, da ne pominjemo rukovodioce policijskih jedinica, interesu nove elite i njenih ekspanzionističkih planova patokratska
snage specijalne policije i aktiviste patokratske partije) moraju biti država mora da održava ekonomske veze sa zemljama normalnog
popunjene pojedincima sa odgovarajućim psihološkim devijacijama, čoveka. Patokratska država stremi da dobije međunarodno priznanje
koje su po pravilu nasleđene. U svakom slučaju, ovakvi ljudi čine mali kao izvesna vrsta političke strukture; i ona gaji bojazan da će biti
procenat populacije i to ih čini vrednim za patokrate. Ne može se prepoznata u terminima prave kliničke dijagnoze.
računati sa njihovim intelektualnim ili profesionalnim sposobnostima Sve ovo utiče da patokrate teže da umanje meru terora, sprovodeći
jer je teže naći ljude sa superiornijim sposobnostima. Posle nekoliko izvesne kozmetičke zahvate nad svojom propagandom i metodama
godina trajanja ovakvog sistema sto procenata svih slučajeva suštinske indoktrinacije, i da se pogode sa zajednicom da ona autonomno
psihopatije je uključeno u patokratske aktivnosti; oni se smatraju kontroliše neke od marginalnih aktivnosti, posebno u vezi sa
najlojalnijima, iako su neki od njih nekada na neki način bili aktivni na kulturnim životom. Nešto liberalniji patokrati ne bi biti neskloni da
drugoj strani. zajednici pruže izvestan minimum ekonomskog prosperiteta da bi
Pod takvim uslovima ni jedna oblast društvenog života se ne može redukovali nivo razdražljivosti, ali ih njihova sopstvena korupcija i
razvijati normalno, bila to ekonomija, kultura, nauka, tehnologija, nesposobnost da upravljaju ekonomijom ometa da to učine. I tako ova
administracija itd. Patokratija progresivno parališe sve. Normalni ljudi velika društvena bolest nastavlja da se kreće ka novoj fazi: metode
moraju da razviju nivo strpljivosti van shvatanja bilo koga ko živi u aktivnosti bivaju blaže i postoji
društvu normalnog čoveka, samo da bi objasnili šta da radi i kako da koegzistencija sa zemljama koje imaju strukturu normalnog čoveka.
radi nekom ograničenom mediokritetu od tih psiholoških devijanata, Bilo koji psihopatolog će se, proučavajući ovaj fenomen, setiti stanja ili
koji je postavljen da rukovodi nekim projektom, koji niti može da faze prikrivanja kod pacijenta koji pokušava da igra ulogu normalne
razume, još manje da njime upravlja. Ova specijalna vrsta pedagogije – osobe, krijući svoju patološku realnost, iako se stanje njegove bolesti ili
obuka devijanata, dok se istovremeno izbegava njihov bes – zahteva abnormalnosti nastavlja. Zbog toga ćemo upotrebiti termin „prikrivena
mnogo vremena i veliki trud. Čak i uz takav napor patokratija se faza patokratije" za okolnosti u kojima patokratski sistem nastavlja čak
progresivno nameće svuda i zaglupljuje sve. mnogo veštije da igra ulogu normalnog društveno-političkog sistema
Oni ljudi, koji su na početku smatrali originalnu ideologiju sa „drugačijim" doktrinarnim institucijama.
atraktivnom, najzad dolaze do saznanja da u stvari imaju posla sa U ovoj fazi normalni ljudi u zemlji, kojom vladaju patokrate, postaju
nečim sasvim drugim što je zauzelo njeno mesto pod starim imenom. rezistentni i prilagođavaju se situaciji. Prema svetu spolja ovu fazu
Razočaranje, koje doživljavaju bivše pristalice ideologije, je ekstremno karakterišu izrazite ponorogeničke aktivnosti. Patološki materijal se
gorko. Na ovaj način će namera patološke manjine, koja pokušava da isuviše lako može infiltrirati u druga društva, posebno u ona
sačuva vlast, biti ugrožena zajednicom normalnih ljudi, čija kritičnost primitivnija, i svi načini patokratske ekspanzije su olakšani zbog
nastavlja da raste. smanjenja zdravorazumske kritike dela nacija na teritoriji ekspanzije.
Zbog toga, da bi umanjili opasnost od ugrožavanje svoje moći, U međuvremenu, u patokratskoj državi aktivna struktura vlade ostaje
patokrate moraju da primene sve metode terora i brutalnu politiku u rukama psihopatskih pojedinaca i suštinske psihopate igraju glavnu
protiv pojedinaca poznatih po njihovim patriotskim osećanjima i ulogu, pogotovo tokom faze prikrivanja. U svakom slučaju pojedinci sa
vojnoj obuci; koriste se i druge „indoktrinarne" aktivnosti kao što su očiglednim patološkim obeležjima moraju da budu uklonjeni iz
one koje smo prikazali. Pojedinci sa nedostatkom osećaja da su određenih sfera aktivnosti: naime, sa političkih položaja koji su
povezani sa normalnom zajednicom postaju neizbežni u svim ovim međunarodno izloženi, jer bi takve ličnosti mogle odati patološki
aktivnostima. Ponovo, prvi front u tim aktivnostima čine slučajevi sadržaj fenomena. Ograničene su mogućnosti pojedinaca sa
suštinske psihopatije, praćeni onima sa sličnim anomalijama i najzad očiglednim patološkim obeležjima da dođu na na neki diplomatski
ljudima odbačenim od društva iz razloga rasnih ili nacionalnih razlika. položaj ili da u potpunosti budu upoznati sa političkom situacijom u
Fenomen patokratije dozreva tokom ovog perioda: izgrađen je zemljama normalnog čoveka. Shodno tome, pojedinci izabrani za takve
ekstenzivan i aktivan sistem indoktrinacije sa na odgovarajući način pozicije poseduju misaone procese sličnije svetu normalnih ljudi; u
obnovljenom ideologijom, prenosnik ili trojanski konj, konstituisan u principu oni su u dovoljnoj meri povezani sa patološkim sistemom da
svrhu patologizacije misaonih procesa pojedinca i zajednice. Cilj – bi se obezbedila garancija za lojalnost. (Kao Kondolina Rajz i Kolin
delovanje na ljudski um tako da otelovi patološke načine doživljaja i Pauel. Prim.ured.). Međutim, stručnjak za različite psihološke
obrasce mišljenja i da trajno prihvati ovakvu vladavinu – nikada nije anomalije može da razazna diskretnu devijaciju na kojoj je bazirana
otvoreno priznat. Ovaj cilj je uslovljen patološkim egoizmom i ova veza. Drugi faktor na koji treba obratiti pažnju je velika lična korist
mogućnost za njegovo ispunjenje se patokratama čini ne samo nužnim, koju ovim kvazi-normalnim pojedincima pruža veza sa patokratijom.
već i izvodljivim. Zbog toga hiljade aktivista moraju učestvovati u ovom Nije čudo da je takva lojalnost ponekad varljiva. Ovo se posebno odnosi
poslu. U svakom slučaju, vreme i iskustvo potvrđuju ono što su na sinove tipičnih patokrata, koji, naravno, uživaju poverenje jer su
psiholozi davno mogli predvideti: celokupan učinak proizvodi odgajani u podaničkoj pokornosti od malena: ukoliko im, zahvaljujući
rezultate tako limitirane da podsećaju na Sizifov posao. On jedino nekim srećnim genetskim slučajnostima, nisu svojstvene patološke
rezultira u proizvodnji opšteg gušenja intelektualnog razvoja i duboko osobine, njihova priroda će odneti prednost nad obrazovanjem.
ukorenjenog protesta protiv sramne „hipokrizije". Tvorci i izvršioci Slične potrebe se javljaju i u drugim oblastima. Direktor gradnje za
ovog programa nisu sposobni da razumeju da je presudan faktor, koji novu fabriku je često neko ko je slabo povezan sa patokratskim
sistemom, ali čija su znanja važna. Kada je pogon jednom pokrenut,
48
administraciju preuzimaju patokrati, koji ga često dovode do faktora. Originalna, veoma uzvišena ideja može takođe podleći ranoj
ekonomske i tehničke propasti. kontaminaciji karakteristika određenog vremena i društvenih
Vojsci su takođe potrebni ljudi obdareni oštroumnošću i okolnosti. Ako se u takvu ideologiju infiltrira strani, lokalno-
kvalifikacijama, pogotovo u oblasti modernog oružja i ratovanja. U kulturološki materijal koji, budući heterogen, razara originalno
odlučujućem momentu zdrav razum može poništiti rezultate koherentnu strukturu ideje, aktuelna vrednost može biti u toj meri
patološkog pritiska. U takvoj državi mnogi ljudi su prinuđeni da se oslabljena da gubi nešto od svoje atraktivnosti za razumne ljude.
prilagode, prihvatajući vladajući sistem kao status quo, ali ga Jednom oslabljena društvena struktura može podleći daljoj
istovremeno kritikujući. Oni ispunjavaju svoje dužnosti okruženi degeneraciji, uključujući i aktiviranje patoloških faktora, dok se ne
sumnjom i konfliktom savesti, tražeći stalno drugačiji izlaz o kojem transformiše u karikaturu: ime je isto, ali sadržaji su različiti.
razgovaraju unutar krugova u kojima vlada poverenje. U stvari, oni Razlikovanje suštine patološkog fenomena od njegovog ideološkog
borave u čistillištu između patokrata i sveta normalnih ljudi. domaćina je na taj način osnova i neophodan zadatak, kako za naučno-
Nedovoljno pouzdani ljudi su bili i jesu faktor unutrašnje slabosti teoretske ciljeve, tako i za nalaženje praktičnog rešenja problema, koji
patokratskog sistema. potiče od gore pomenutog makro-socijalnog fenomena. Ukoliko u
Naknadna pitanja sugerišu sama sebe: šta se događa sa patokratskim nameri da označimo patološki fenomen prihvatimo ime izvedeno iz
sistemom ako mreža razumevanja među patokratama osvoji vlast u ideologije društvenog pokreta, koji je podlegao procesima
rukovodećim pozicijama, koje su međunarodne izložene? To se može degeneracije, gubimo svaku mogućnost da razumemo ili vrednujemo
dogoditi, posebno tokom poslednjih faza ovog fenomena. Vođeni ovu ideologiju i njen originalni sadržaj ili da postignemo odgovarajuću
svojim karakterom, ovakvi devijantni ljudi žude za time, čak i uz klasifikaciju ovog fenomena po sebi. Ova greška nije semantičke
ultimativni konflikt sa svojim sopstvenim životnim interesom, tako da prirode: ona je kamen temeljac svih drugih grešaka u razumevanju
bivaju uklonjeni od strane manje patološkog, logičnijeg krila vladajuće ovog fenomena, čineći nas intelektualno bespomoćnim i oduzimajući
aparature. Ovi devijanti ne razumeju da bi u suprotnom nastala nam sposobnost za svrsishodnu, praktičnu akciju.
katastrofa. Mikrobi nisu svesni da će biti živi spaljeni ili pokopani Ova greška je zasnovana na kompatibilnim propagandnim elementima
duboko u zemlju zajedno sa čovekovim telom čiju su smrt inkompatibilnog društvenog sistema. Ovo je na žalost postalo suviše
prouzrokovali. česta pojava i podseća na početne nespretne pokušaje da se mentalna
Ako su mnogo rukovodećih pozicija zauzeli ljudi koji ne poseduju oboljenja klasifikuju u skladu sa sistemom iluzija, koji se manifestuje
dovoljno sposobnosti da osećaju i da razumeju većinu ostalih ljudi, i kod pacijenta. Čak i danas ljudi koji nisu prošli kroz trening u ovoj
koji takođe pokazuju nedostatke u tehničkoj imaginaciji i praktičnim oblasti će posmatrati bolesnu osobu, koja pokazuje seksualne iluzije,
veštinama (sposobnosti neophodne da bi se upravljalo ekonomijom ili kao ludu u okviru te oblasti, ili nekoga sa religioznim iluzijama kao
političkim delovanjem) – to onda rezultira krizom u svim oblastima, „religioznog manijaka". Autor je čak susreo pacijenta koji je insistirao
kako u zemlji tako i s obzirom na međunarodne odnose. Situacija na tome da je postao žrtva hladnih i toplih zraka (parestezija) na
postaje nepodnošljiva čak i za one građane koji su bili u stanju da sviju osnovu specijalnog dogovora između SAD i SSSR-a.
svoje gnezdo unutar relativno komfornog modus vivendi. Spolja, druga Na kraju devetnaestog veka, famozni pionir savremene psihijatrije je
društva počinju veoma jasno da osećaju patološki kvalitet. Ovakvo napravio tačnu razliku između bolesti i pacijentovog sistema iluzija.
stanje stvari se ne može održati dugo. Čovek tada mora biti pripravan Bolest ima svoj sopstveni etiološki uzrok, bilo determinisan ili ne, i
na čak i brže promene i mora se ponašati sa velikom opreznošću. svoju sopstvenu pato-dinamiku i simptome, koji ističu njegovu
Patokratija je bolest velikih socijalnih pokreta koja prati čitava društva, prirodu. Različiti sistemi iluzije, koji mogu postati tako metodični da
nacije i države. Tokom ljudske istorije ona je prouzrokovala socijalne, odaju utisak stvarne priče, potiču iz pacijentove prirode i inteligencije,
političke i religiozne pokrete, kao i odgovarajuće ideologije, posebno iz uobrazilja okoline u kojoj je odrastao. To može biti bolešću
karakteristične za to vreme i etnološke prilike, i pretvarala ih u izazvana karikaturizacija njegovih ranijih političkih ili društvenih
sopstvenu karikaturu. Ovo se javlja kao rezultat aktivnosti sličnih uverenja. Naposletku, svaka mentalna bolest na svoj sopstveni način
etioloških faktora u ovom fenomenu, naime, učešća patoloških faktora deformiše ljudski um, proizvodeći nijansirane ali karakteristične
u pato-dinamički sličnom procesu. Ovo objašnjava zašto su svi različitosti, poznate već neko vreme psihijatrima, koje im pomažu da
patokrati na svetu bili i jesu tako slični u svojim osnovnim osobinama. postave dijagnozu.
Istovremeno lako nalaze zajednički jezik, čak i ako se ideologije, koje Na ovaj način deformisan svet ranijih fantazija je pokrenut radi
ih hrane i koje čuvaju njihovu patologiju od razotkivanja, u mnogome drugačije svrhe: da sakrije dramatično stanje bolesti od sopstvene
razlikuju. Identifikacija ovog fenomena kroz istoriju i njegova svesti pojedinca i od javnog mnenja koliko god je to moguće. Iskusan
kvalifikacija u skladu sa njegovom pravom prirodom i sadržajima, a ne psihijatar neće preuranjeno izvršiti napad na ovaj sistem iluzije; to bi
u skladu sa datom ideologijom, koja podleže karakterističnom procesu prouzrokovalo suicidne tendencije kod pacijenta. Glavni predmet
karikaturalizacije, je posao istoričara. U svakom slučaju, mora se interesovanja za lekara ostaje bolest koju pokušava da izleči. Vreme je
razumeti da je primarna ideologija nesumnjivo bila društveno većinom nedovoljno da se o iluzijama pacijenta razgovara sa njim osim
dinamička i sadržala kreativne elemente, sa druge strane ona bi bila ukoliko to ne postane neophodno zbog bezbednosti pacijenta ili
nesposobna da za duže vreme ishrani i sakrije patokratski sistem od njegove okoline. Jednom, kada je bolest izlečena, psihoterapeutska
prepoznavanja i kritike. Ona bi takođe bila nesposobna da opskrbi pomoć pri reintegraciji pacijenta u svet normalnih misli je neophodna.
patološku karikaturu sredstvima za postizanje njenih Kada postignemo dovoljno prodornu analizu ovog fenomena
ekspanzionističkih ciljeva u spoljnom svetu. patokratije i njene veze sa ideologijom, suočavamo se sa jasnom
Definisanje trenutka u kome se pokret transformisao u nešto što analogijom sa gore opisanom vezom, danas poznatom svim
možemo nazvati patokratijom kao razultat poneroloških procesa je psihijatrima. Neke razlike će biti prikazane kasnije detaljnije ili u vidu
stvar dogovora. Proces je vremenski kumulativan i dostiže tačku sa koje statističkih podataka, koji se mogu interpretirati i kao funkcija gore
nema povratka u jednom određenom trenutku. Najzad se javlja pomenutog karakterističnog načina karikaturalizacije ideologije,
unutrašnja konfrontacija sa pristalicama originalne ideologije, patokratskog dejstva, i kao rezultat makro-socijalnog karaktera
udarajući time fenomenu konačno pečat patokratskog karaktera. fenomena.
Nacizam je sasvim sigurno prešao tu tačku sa koje nema povratka, ali Budući da se manifestuje kao oboljenje, patokratija poseduje svoje
je konačna konfrontacija sa pristalicama originalne ideologije bila sopstvene faktore, koji je čine potencijalno prisutnom u svakom
predupređena time što su savezničke armije skršile njegovu vojnu moć. društvu, nezavisno od toga koliko je ono zdravo. Ona takođe ima svoje
sopstvene pato-dinamičke procese koji se razlikuju u delovanju s
Patokratija i njena ideologija obzirom na to da li je patokratija rođena u tom određenom društvu
(primarna patokratija), da li je kužna zaraza preneta u državu nekim
Treba napomenuti da velika ideologija sa hipnotičkim svojstvima lako drugim sistemom te vrste ili je uvedena silom.
može oduzeti ljudima kapacitet za samokritičnu kontrolu nad svojim Već smo uglavnom skicirali ponerološku genezu i kretanje ovog
ponašanjem. Pristalice ovakvih ideja su sklone da izgube uvid u makro-socijalnog fenomena u njegovom primarnom obliku, namerno
činjenicu da će načini koji se koriste, ne samo cilj, biti presudni za se suzdržavajući od pominjanja bilo koje određene ideologije. Uskoro
rezultat njihovih aktivnosti. Kada dostignu gornju granicu radikalnih ćemo se pozabaviti sa druga dva kursa koja su pomenuta gore.
metoda delovanja, i dalje uvereni da služe ideji, nisu svesni da se njihov Ideologija patokratije je nastala karikaturalizacijom originalne
cilj već promenio. Princip „cilj opravdava sredstva" otvara vrata ideologije nekog socijalnog pokreta na način koji je karakterističan za
različitim vrstama ličnosti, koje koriste veliku ideju da bi oslobodili taj pojedini patološki fenomen. Gore pomenuta histeriodna stanja
sebe neprijatnog pritiska normalnih ljudskih običaja. Tako svaka velika društva takođe deformišu prvobitne ideologije, koristeći neki od stilova
ideologija sadrži opasnost, pogotovo za slabe umove. Otuda svaki veliki karakterističnih za njih. Kao što su lekari zainteresovani za bolest,
društveni pokret i njegova ideologija može postati domaćin, na kome autor je prvobitno bio zainteresovan za patokratski fenomen i njegovu
će neka patokratija razviti svoj parazitski život. analizu. Na sličan način primarna briga ljudi zaduženih za sudbinu
Inicijalnu ideologiju može od samog početka karakterisati nedostatak nacija bi trebalo da bude lečenje sveta od ove, na različite načine
istinitosti ili moralnih kriterijuma ili dejstva aktivnosti patoloških misteriozne bolesti. Doći će vreme za kritičan i analitičan pristup
49
ideologijama, koje su postale „sistemi obmane" ovakvih fenomena Tendencija sveta da sa obožavanjem pilji u svoje vladare ima dugu
tokom istorijskog vremena. Naš sadašnji fokus treba da usmerimo ka tradiciju, koja datira iz vremena kada su suvereni zaista mogli da
suštini makro-socijalnog patološkog fenomena. ignorišu mišljenje svojih podanika. U svakom slučaju, vladari su uvek
Razumevanje prirode bolesti je osnova za bilo koje istraživanje zavisili od socijalne i ekonomske situacije u svojim zemljama, čak i u
adekvatnog metoda lečenja. Isto se po analogiji može primeniti na davna vremena, čak i u patokratskim sistemima, i uticaj različitih
makro-socijalni patološki fenomen, pogotovo od trenutka kada, u društvenih grupa je dosezao do njihovih tronova na različite načine.
kasnijem razvoju događaja, more razumevanja prirode bolesti počne da Veoma je uobičajen obrazac zablude koja rezultira da tobožnje
leči čovekov um i dušu. Kroz čitav proces, razmišljanje primereno stilu autokratske vođe zemalja, obuzetih patokratijom, zaista poseduju moć
medicine predstavlja adekvatan metod, koji vodi do razrešenja ovog za donošenje odluka u oblastima u kojima im ona ne pripada. Milioni
savremenog Gordijevog čvora. ljudi, uključujući ministre i članove parlamenta, premišljaju o dilemi,
Ideologija patokratije menja svoju funkciju, upravo kao što se to da li bi takav vladar, pod određenim okolnostima, mogao da promeni
događa sa sistemom obmane kod mentalno obolele osobe. Ona svoja uverenja i odrekne se svog sna da zavlada svetom; oni nastavljaju
prestaje da bude metod akcije koja u glavnim crtama reflektuje da se nadaju da će to biti konačan ishod. (Ovo je posebno tačno u
čovekova ubeđenja i preuzima druge funkcije, koje nisu otvoreno današnje vreme kada lideri i parlamentarci, nezadovoljni Bušovom
definisane. Ona postaje gnusna priča koja prikriva novu realnost od administracijom, smatraju da su diplomatija ili novi izbori u SAD
kritičke svesti ljudi, kako unutar, tako i izvan jedne nacije. Prva „srediti stvari". Oni ne razumeju punu prirodu patokratije i da se
funkcija – metoda akcije koja reflektuje ubeđenja – uskoro postaje psihopate u senci ovog fenomena nikada neće odreći kontrole bez
neefikasna iz dva razloga: sa jedne strane realnost pokazuje da metodi krvoprolića.Prim.ured.) Ljudi koji imaju lično iskustvo sa takvim
akcije ne funkcionišu; sa druge strane mase običnih ljudi primećuju sistemima, mogu pokušati da ih uvere kako njihovi snovi, iako
oholi pristup ideologiji od strane samih patokrata. Iz tog razloga se umereni, nemaju uporište u realnosti, ali istovremeno osećaju
osnovni pogonski teatar za ideologiju sastoji u tome da nacija živi na nedostatak argumenata na svojoj strani. Ovakvo objašnjenje je
ivici krajnjih granica patokratije, dok svet najčešće nastavlja da veruje nemoguće unutar prirodnog jezika psiholoških koncepata; samo
u ideologiju. Ideologija na ovaj način postaje instrument eksterne objektivno razumevanje istorijskog fenomena i njegove suštinsko
akcije čak većeg stepena nego što je to slučaj kod pomenutog odnosa devijantne prirode može osvetliti uzroke trajne varljivosti ovog makro-
između bolesti i njenog sistema obmane. socijalnog fenomena.
Psihopate su svesne da se razlikuju od normalnih ljudi. To je razlog Delovanja ovog fenomena obuzimaju čitavo društvo, počevši od vođa i
zašto je sistem inspirisan njihovom prirodom sposoban da sakrije ovu infiltrirajući
svest o različitosti. Oni nose masku razumnosti i znaju kako da kreiraju se u svako selo, mali grad, fabriku, posao ili farmu. Patološka socijalna
makro-socijalnu masku iste pritvorne prirode. Kada posmatramo ulogu struktura postupno prekriva čitavu zemlju, stvarajući „novu klasu"
ideologije u ovom makro-socijalnom fenomenu, potpuno svesni unutar nacije. Ova privilegovana klasa sastavljena od devijantnih
postojanja ovog specifičnog znanja kod psihopata, tada možemo pojedinaca se neprestano oseće ugroženom od „drugih", većine
razumeti zašto je ideologiji namenjena uloga nalik igrački: nešto normalnih ljudi. Patokrate ne gaje nikakve iluzije u pogledu njihove
korisno tokom kontakta sa tim glupim ljudima i nacijama. Patokrate lične sudbine u slučaju povratka u sistem normalnog čoveka.
ipak moraju da prihvate funkciju ideologije kao nešto suštinsko u Normalan čovek, kome je oduzeta privilegija ili visoka pozicija, će se
svakoj ponerogeničkoj grupi, posebno u makro-socijalnom fenomenu truditi da pronađe i obavlja neki posao koji će mu omogućiti zaradu za
koji je njihova „domovina". Ovaj faktor svesti neprestano stvara život; ali patokrate nikada ne poseduju nikakav solidan praktični
određenu kvalitativnu razliku između dva gore opisana odnosa. talenat; i vremenski okvir njihove vladavine eliminiše poslednje ostatke
Patokrate znaju da je njihova prava ideologija izvedena iz njihove svake mogućnosti za prilagođavanje zahtevima normalnog rada.
devijantne prirode, i ponašaju se prema „drugima" – ideologija koja Ukoliko bi zakon normalnog čoveka bio ponovo uspostavljen, oni i
maskira – sa slabo prikrivenim prezirom. I obični ljudi konačno to njihovi bi bili izloženi presudi, uključujući i moralnu interpretaciju
primećuju, kao što je gore pomenuto. njihove psihološke devijacije; njima bi pretio gubitak slobode i života,
Dobro razvijen patokratski sistem tako nema jasnu i direktnu vezu sa ne samo gubitak položaja i privilegija. Budući da su nesposobni za
svojom originalnom ideologijom, koju zadržava samo kao primarnu, ovakvu vrstu žrtve, opstanak sistema koji je najbolji za njih postaje
tradicionalnu igračku za akciju i maskiranje. Za praktične svrhe moralni imperativ. Protiv ovakve pretnje se mora boriti svim
patokratske ekspanzije, mogu biti korisne i druge ideologije, čak i ako psihološkim i političkim sredstvima, primenjenim bez skrupula prema
su u suprotnosti sa glavnom i ako je moralno diskredituju. U svakom tim inferiornim ljudima. Ova sredstva mogu biti šokantna u svojoj
slučaju te druge ideologije se moraju pažljivo koristiti, suzdržavajući se bezočnosti. (Ovo treba da imaju na umu oni koji smatraju da će
od njihovog zvaničnog obznanjenja unutar okruženja, jer se time može uklanjanje Buša ili Nekona promeniti nešto. Prim.ured.)
postići da se unutar njih originalna ideologija javlja kao suviše strana, Generalno, ta nova klasa je u poziciji da se oslobodi svojih lidera,
diskreditovana i nekorisna. ukoliko njihovo ponašanje dovodi u opasnost opstanak ovakvog
Glavna ideologija podleže simptomatičnoj deformaciji, u skladu sa sistema. To se posebno dešava ukoliko vođstvo želi da ide suviše daleko
karakterističnim stilom te bolesti i onim što je već izneto o ovoj stvari. u sklapanju kompromisa sa društvom normalnih ljudi, budući da ih
Ime i zvanični koncept su zadržani, ali drugi, kompletno različit njihove sposobnosti čine važnim u procesu proizvodnje. Potonje je više
koncept se uvlači ispod, izazivajući dobro poznat fenomen pretnja za više ešalone patokratije nego za lidere.
dvoznačnosti, u okviru koga isti naziv ima dva značenja: jedno za one Patokratija opstaje zahvaljujući osećaju da je ugrožena od strane
upućene, drugo za sve ostale. Ovo potonje je izvedeno iz originalne zajednice normalnih ljudi, koliko i od drugih zemalja, u kojima u
ideologije; prethodno ima specifično patokratsko značenje, nešto što različitim oblicima opstaje sistem normalnog čoveka. Za vladare je
nije poznato samo patokratama, već sa čim se suočavaju drugi ljudi, ostanak na vrhu zbog toga klasičan problem „biti ili ne biti".
dugoročno živeći potčinjeni njihovoj vladavini. Otuda pitanje možemo formulisati predostrožnije: da li ovakav sistem
Dvoznačnost je samo jedan od mnogih simptoma. Drugi su velika ikada može zanemariti teritorijalnu i političku ekspanziju i zadovoljiti
lakoća sa kojom se proizvode nova imena, koja imaju sugestivan efekat se svojim trenutnim posedima? Šta bi se dogodilo ako takvo stanje
i koja se u biti prihvataju nekritički, posebno izvan neposrednog stvari zahteva unutrašnji mir, saobrazni poredak i relativni prosperitet
prostora vladavine ovakvog sistema. („Vanredno izručenje" kao naziv unutar nacije? Preovlađujuća većina populacije u toj zemlji bi umešno
za ilegalni transport zatvorenika u zemlje, u kojima se praktikuje iskoristila sve mogućnosti koje se pomaljaju, služeći se svojim
tortura, odmah pada na pamet. Prim.ured.) Mora se ukazati na superiornim kvalifikacijama da bi se borila za proširenje oblasti
paramoralistički karakter i paranoični kvalitet, koji su često sadržani u delovanja; zahvaljujući njihovim urođenim sposobnostima, njihova
tim imenima. Delovanje paralogizama (pogrešni zaključci) i moć bi rasla. Toj većini bi se pridružili neki sinovi iz privilegovane klase
paramoralnosti u ovoj deformisanoj ideologiji nam postaje razumljivo koji ne poseduju patološke gene. Patokratska dominacija bi neosetno
na osnovu informacija prezentovanih u poglavlju IV. Sve što ugrožava ali postojano slabila, što bi konačno dovelo do situacije u kojoj
patokratsku vladavinu postaje duboko nemoralno. (Primer: „Vi ste sa normalni ljudi dosežu moć. Ovo je vizija iz noćne more za psihopate.
nama, ili ste protiv nas." A biti protiv „nas" znači da ste terorista i time Tako psihološko, biološko, moralno i ekonomsko uništavanje
nemoralan. Prim.ured.) To se dakle odnosi i na koncept opraštanja normalnih ljudi postaje za patokrate „biološka" neophodnost. Mnoga
patokratama samim; on je ekstremno opasan i time „amoralan". sredstva služe ovom cilju, počevši od koncentracionih logora i
Mi otuda imamo pravo da pronađemo adekvatan naziv, koji će uključujući ratovanje sa tvrdoglavim, dobro naoružanim neprijateljem
ukazivati na prirodu fenomena što je preciznije moguće, u skladu sa koji će razoriti i iznuriti ljudsku silu poslatu na njega, naime onu silu
našim poznavanjem i poštovanjem zakona naučne metodologije i koja ugrožava patokratsku vladavinu: sinovi normalnog čoveka poslati
semantike. Ovakav precizan termin će takođe služiti da zaštiti naš um da se bore za iluzorni „više cilj". Pošto su bezbedno mrtvi, vojnici će
od sugestivnog efekta tih drugih naziva i paralogizama, uključujući i biti dekretom proglašeni za heroje, opevani u pesmama, korisni za
patološki materijal koji sledi. podizanje nove generacije, odane patokratiji i čak spremne da ode u
Ekspanzija patokratije smrt da bi je zaštitila. Svaki rat, pokrenut od patokratske nacije, ima
dva fronta, unutrašnji i spoljnji. Unutrašnji front je važniji za lidere i
50
vladajuću elitu i unutrašnja pretnja je odlučujući faktor za upuštanje u Svuda u svetu postoje ljudi sa specifično prijemčivim devijantnim
bespoštedni rat. Pri donošenju odluke da li da se započne rat protiv osobenostima; čak i udaljena patokratija izaziva odgovor u njima,
patokratske države druge nacije treba primarno da uzmu u obzir delujući na njihov osećaj „tamo je mesto za ljude poput nas."
činjenicu da takav rat može biti iskorišćen kao dželat nad običnim Nekritični, frustrirani i odbačeni ljudi takođe žive svuda i do njih se
ljudima, čija rastuća moć predstavlja primarnu pretnju za patokratiju. može doći prikladno razrađenom propagandom. Budućnost nacije
Na kraju, patokrate ne vode posebno računa o krvi i patnjama ljudi za umnogome zavisi od toga koliko takvih ljudi ona sadrži. Zahvaljujući
koje smatraju da ne pripadaju njihovoj vrsti. Kraljevi su možda osećali svom specifičnom znanju i uverenju da su normalni ljudi naivni,
dolični bol zbog smrti svojih vitezova, ali patokrate to nikada ne čine: patokratija je sposobna da iskoristi svoje „anti-psihoterapeutske"
„Imamo ovde mnogo ljudi." Ipak, ako situacija u ovakvoj zemlji jeste ili tehnike, i patološki egoistična kao i uvek, da neprimetno nametne svoj
postane zrela, svako ko pruži pomoć naciji, biće blagosloven time; devijantni svet koncepata drugima u drugim zemljama, čineći ih tako
svako ko je ne pruži, biće proklet. podložnijim osvajanju i dominaciji.
Patokratija ima druge unutrašnje razloge za sprovođenje Najčešće korišćene metode uključuju upotrebu paralogističkih tehnika
ekspanzionizma, koristeći se svim mogućim sredstvima. Sve dok i konverzivne tehnike (zamena subjekta i objekta), kakve su projekcija
postoji „drugi" svet, kojim upravlja sistem normalnog čoveka, on sopstvenih osobenosti i namera na druge pojedince, društvene grupe
indukuje kod ne-patokratske većine izvestan osećaj smera. Ne- ili nacije, paramoralističko negodovanje i inverzno blokiranje. Ova
patološka većina nikada neće prestati da sanja o ponovnom poslednja je omiljena patokratska metoda korišćena u širokoj skali,
uspostavljanju sistema normalnog čoveka u bilo kom obliku. Ta većina gurnuti umove prosečnih ljudi u mrtvu zonu, jer ih to kao rezultat
nikada neće prestati da gleda druge zemlje, čekajući pogodan čas; navodi da tragaju za istinom u „zlatnoj sredini" između realnosti i njene
njena pažnja i snaga mora zbog toga biti odvraćena od tih namera, suprotnosti. (Ovo se u današnje vreme veoma efektivno koristi pod
mase moraju da budu „edukovane" i kanalisane u smeru okriljem „borbe protiv terorizma", kompletno isfabrikovano geslo koje
imperijalističkih stremljenja. Tome se cilju mora uporno stremiti, tako koristi „operaciju lažnih zastava" da objedini ljude u „tabor za podršku"
da svako zna za šta se vodi bitka i u čije ime se mora podnositi surova za imperijalističku agendu SAD.Prim.ured.)
disciplina i siromaštvo. Poslednji faktor – stvaranje uslova nedaća i Treba da ukažemo da iako različiti radovi iz psihopatologije sadrže
siromaštva – efektivno limitira mogućnosti za „subverzivne" aktivnosti opise većine ovih gotovo hipokritičnih metoda, nedostaje
dela populacije normalnih ljudi. sveobuhvatna rekapitulacija, da ispuni uočenu prazninu, i bolno je
Ideologija, naravno, mora da obezbedi odgovarajuće opravdanje, potrebna. Koliko bi bolje bilo kada bi ljudi i vlade zemalja normalnog
navodeći razloge da se pokori svet i mora prema tome da bude čoveka mogle da iskoriste prednosti koje pruža takvo jedno delo i
prikladno elaborirana. Ekspanzionizam je izveden iz same prirode vladaju se kao iskusan psiholog, uočavajući prigovore nagomilane
patokratije, ne iz ideologije, ali ta činjenica mora da bude maskirana protiv njih u vidu projekcije i izvrnute tvrdnje, čiji karakter ukazuje na
ideologijom. (Primer: događaji od 11. septembra 2001. nesumnjivo inverzno blokiranje. Malo analitičkog ulepšavanja bi tada dalo listu
fabrikovani od strane patokrata. Prim.ured.) Kada god se ovaj fenomen namera patokratske imperije. (To je praktično učinjeno preko
javio u istoriji, ekspanzionizam je uvek bio njegov najuočljiviji kvalitet. alternativnih sredstava informisanja, blogova i mnogo „običnih" ljudi
Sa druge strane, postoje zemlje sa vladavinom normalnog čoveka, koje koji lako mogu da vide šta se dešava. Na žalost, do danas nijedna
se ježe od pomisli da bi takav sistem i njima mogao biti nametnut. vldajuća partija u nekoj značajnijoj zemlji sa moći da stane na put
Vlade ovakvih nacija bez odlaganja čine sve što je u delokrugu njihovih patokratiji u SAD i ne razmišlja o tome. Prim.ured.)
mogućnosti i njihovih saznanja da bi sprečili njegovu ekspanziju. Zakon je postao merilo prava unutar zemalja sa sistemom normalnog
Građani ovakvih država bi sa olakšanjem dočekali, da neka nagla čoveka. Često zaboravljamo koliko je u stvari nesavršena tvorevina
promena eventualno zameni taj zloćudan i nerazumljiv način vladanja ljudskog uma, koliko je on zavisan od formulacija, baziranih na
nekim humanijim, shvatljivijim, sa kojim bi mirna koegzistencija bila podacima, koje zakonodavac može da razume. U pravničkoj teoriji mi
moguća. prihvatamo njegovu regulatornu prirodu kao datu i sledstveno tome
Takve države stoga u tu svrhu preduzimaju različite vrsta akcija, čiji smo saglasni da njene aktivnosti u izvesnim slučajevima ne mogu da
kvalitet zavisi od mogućnosti da se razume taj drugi realitet. Takve budu sasvim saglasne sa čovekovom stvarnošću. Shvatljivo je onda da
mere nailaze na rezonancu unutar zemlje i militarna snaga zemalja zakon pruža nedovoljnu podršku delovanju protiv fenomena, čiji
normalnog čoveka limitira mogućnosti patokratije za vojne manevre. karakter leži izvan granica mašte zakonodavaca. Upravo suprotno:
Slabljenje zemalja, koje bi možda mogle da se suprotstave patokratiji, patokratija zna kako da iskoristi slabosti ovakvog legalističkog načina
posebno koristeći patokratsku svest kod nekih od njihovih devijantnih razmišljanja.
građana, ponovo postaje način za opstanak patokratije. U svakom slučaju, unutrašnje delovanje i spoljna ekspanzija ovog
Ekonomski faktori čine deo motivacije za ove ekspanzionističke makro-socijalnog fenomena je bazirana na psihološkim činjenicama.
tendencije, koji ne treba zanemariti. Budući da su rukovodeće funkcije Kao takva, nezavisno od toga kako su te činjenice deformisane u
preuzeli pojedinci prosečne inteligencije i sa patološkim karakternim patološkim ličnostima, njene sposobnosti daleko nadilaze zakonski
crtama, patokratija postaje nesposobna da na odgovarajući način sistem normalnog čoveka. To patokratski sistem čini sistemom
rukovodi bilo čime. Najčešće trpi svaka oblast, koja zahteva od osobe budućnosti, premda u obličju karikature.
da deluje nezavisno, ne gubeći vreme u razmišljanju kako se treba Otuda, budućnost normalnog čoveka pripada sistemu koji je baziran
ponašati. Poljoprivreda zavisi od promene klimatskih prilika kao i na povećanom razumevanju čoveka u svim njegovim psihološkim
pojave epidemija i biljnih zaraza. Lične sposobnosti poljoprivrednika varijacijama; evolucija u tom pravcu bi mogla, pored drugih stvari, da
su zbog toga ključne u ovoj oblasti, kao što je to bilo tokom mnogo osigura veću otpornost na ekspanzionističke metode koje ovaj makro-
vekova. Patokratija zbog toga neizbežno izaziva nedostatak hrane. socijalni fenomen koristi da bi dominirao svetom.
Međutim mnoge zemlje sa sistemom normalnog čoveka obiluju
dovoljnim količinama industrijskih proizvoda i doživljavaju probleme Patokratija uvedena silom
sa svojim viškom hrane i privremenom ekonomskom recesijom, čak i
ako njihovi građani ni na koji način nisu opterećeni prekomernim Geneza patokratije u bilo kojoj zemlji je u toj meri rasplinut proces da
radom. Iskušenje da se zavlada takvim zemljama i njihovim je teško tačno ukazati kada počinje. Ukoliko razmotrimo one istorijske
bogatstvom, taj večiti imperijalistički motiv, otuda postaje još snažniji primere koji bi u tom pogledu mogli biti relevantni, najčešće ćemo
u patokratiji. Sakupljeno bogatstvo porobljene nacije se može moći da vidimo figuru autokratskog vladara čija je mentalna osrednjost
iskorišćavati, građani mogu biti naterani da tegobno rade za i infantilna ličnost otvorila vrata ponerogenezi ovog fenomena. Dok
beznačajnu naknadu. U tom trenutku se ni ne pomišlja na činjenicu da god je zdrav razum zajednice dovoljno uticajan, njen instinkt za
će uvođenje patokratskog sistema u ove države konačno prouzrokovati samoodržanjem je u stanju da rano nadvlada ovu ponerogenezu. Stvari
slične neproduktivne uslove; najzad, patološka devijantnost po postaju različite kada već postoji aktivno jezgro ove bolesti i kada ona
definiciji pokazuje nedostatak samo-poimanja u toj oblasti. Na žalost, može da zagospodari u vidu infekcije ili uvođenja silom.
ideja o pokoravanju bogatih zemalja takođe podstiče umove mnogih Kad god nacija iskusi „krizu sistema" ili hiperaktivnost ponerogeničkog
siromašnih, ne-patoloških građana, koji pate pod patokratijom, ne procesa unutar sebe, ona postaje cilj patokratskog prodora, čija je svrha
razumejući zašto, i koji bi želeli da iskoriste tu priliku da prigrabe nešto da tu zemlju osvoji kao plen. Tada će postati lako da se iskoristi ova
za sebe i najedu se njihove dobre hrane. unutrašnja slabost i revolucionarni pokreti da bi se nametnula uprava
Kao što je to bio slučaj tokom vekova, vojna snaga je primarni način za na osnovu limitirane upotrebe sile. Uslovi kao što su veliki rat ili
postizanje ovog cilja. Doduše, tokom vekova, kad god bi istorija privremena kriza zemlje mogu ponekad usloviti da se ona pokori sili
registrovala pojavu fenomena patokratije (nezavisno od ideološke susedne patokratske države (protiv svoje volje), čiji sistem ranije nije
maske) specifične mere uticaja bi postajale vidljive: neka vrsta pokazivao tako širok spektar moralnih nedostataka. Posle nasilnog
specifične inteligencije u službi međunarodnih spletki, koja olakšava uvođenja ovakvog sistema smer patologizacije života postaje drugačiji;
osvajanje. Ovaj kvalitet je izveden iz gore opisanih ličnih ovakva patokratija je manje stabilna, njena egzistencija zavisi od
karakteristika, koje inspirišu čitav fenomen; on treba da predstavlja faktora neprestane spoljne sile.
činjenicu za istoričare, da bi kroz istoriju identifikovali ovaj fenomen.
51
Prvo ćemo se pozabaviti situacijom, koja nastupa kasnije: brutalna sila Kao rezultat, ovakva društvena opozicija postaje istrajnija, čak
mora prvo da uguši otpor osvojene nacije; ljudi koji poseduju vojno efikasnija u primeni svojih veština. Ispostavlja se da su oni, koji veruju
naoružanje ili liderske sposobnosti moraju biti uklonjeni i svako ko da mogu da nametnu ovakav sistem, u uverenju da će on fukcionisati
apeluje na moralne vrednosti i pravne principe mora biti ućutkan. Novi na patokratskom autonomnom mehanizmu, previše optimistični.
principi se nikada eksplicitno ne objavljuju. Ljudi moraju da nauče Nametnuta patokratija uvek ostaje strani sistem sa posledicom da će,
novi, nepisani zakon putem bolnih iskustava. Unakazujući uticaj ovog ukoliko padne u zemlji svog rođenja, njen opstanak u osvojenoj zemlji
devijantnog sveta koncepata završava posao, a zdrav razum zahteva biti pitanje nedelja.
oprez i istrajnost.
To je praćeno potresom, koji je kako tragičan tako i zastrašujući. Neki Veštački izazvana patokratija i psihološki rat
ljudi iz svake socijalne grupe, bilo zloupotrebljeni siromasi, aristokrate,
zvaničnici, književnici, studenti, naučnici, sveštenici, ateisti, odjednom Ukoliko nukleus ovog makrosocijalno patološkog fenomena već postoji
počinju da menjaju svoju ličnost i pogled na svet. Pristojni hrišćani i negde u svetu, stalno sakrivajući svoju pravu prirodu iza ideološke
patriote juče, venčavaju se sa novom ideologijom i ponašaju se prezrivo maske nekog političkog sistema, on isijava zračenje u druge nacije
prema bilo kome ko još uvek prijanja uz stare vrednosti. Tek kasnije preko kodiranih vesti, teško razumljivih normalnim ljudima, ali lako
postaje evidentno da taj taj proces, naoko nalik lavini, ima svoje čitljivih psihopatskim pojedincima. „To je mesto za nas, mi sada imamo
prirodne limite. Vremenom, u društvu počinje raslojavanje bazirano na domovinu u kojoj se naši snovi o vladanju tim „drugima" mogu
faktorima sasvim drugačijim od starih političkih uverenja i društvenih ostvariti. Najzad možemo živeti u sigurnosti i prosperitetu." Što je
veza. Već znamo razloge za ovo. moćniji nukleus i patokratska država, to je širi domašaj njegovog
Direktnim kontaktom sa patokratijom društvo istovremeno počinje da induktivnog zova sirene koji čuju osobe, čija je priroda saobrazno
oseća da je njen pravi sadržaj drugačiji od ideologija, koje su devijantna, kao da su super prijemnik, podešen na istu talasnu dužinu.
proglašavane ranije, dok je zemlja još bila nezavisna. Ovo odstupanje Na žalost, ono što se danas koristi su radio transmiteri sa stotinama
je traumatizirajući faktor, jer dovodi u pitanje vrednosti prihvaćenih kilovata i lojalni tajni agenti patokratske mreže na našoj planeti.
uverenja. Moraju proći godine pre nego što se um prilagodi novim Bilo direktno ili indirektno, tj. posredstvom devijantnih „agenata", ovaj
konceptima. Kada oni među nama, koji su ovo iskusili, zatim putuju za zov patokratije, jednom na odgovarajući način dekodiran, stiže do
Zapadnu Evropu, ili pogotovo za Sjedinjene Države, ljudi koji i dalje daleko šireg sloja ljudi, uključujući kako pojedince sa različitim
veruju u originalnu ideologiju, masku prezentovanu od strane psihološkim devijacijama, tako i one koji su frustrirani, kojima je
patokratije, nas tretiraju kao da smo budalasti. oduzeta mogućnost da steknu obrazovanje i iskoriste svoje talente,
Patokratija, uvedena silom, stiže u završnu formu, možemo čak reći da psihički ili moralno povređeni ili jednostavno primitivni. Širina odziva
zri. na ovaj zov može varirati u proporciji, ali nikada neće reprezentovati
Posmatrajući ovo u krupnom planu ljudi nisu bili sposobni da razlikuju većinu. Bez obzira na to, domaći opčinioci nikada ne računaju sa
ranije faze od njenog razvoja, kada su šizoidni pojedinci i karakteropate činjenicom da nisu u stanju da oduševe većinu. (Uočljivo u svakoj
upravljale. Potreba za postojanjem ovih faza i njihov karakter treba da zemlji. U današnje vreme. Kada je SAD na putu da stekne punokrvnu
bude rekonstruisan u ovom delu na osnovu istorijskih činjenica. patokratiju koja je izvor kontaminacije, opčinioci za devijantu realnost
U okolnostima nametnutog sistema patokratski materijal je već promovišu !američki stil", ekonomiju i kulturu i smatraju se čuvarima
dominantan; on se opaža kao nešto suprotno od čovekove prirode, Amerike. Mnogi ljudi ne shvataju da je prvi korak koji je Amerika
praktično lišen maske ideologije, koja je čak manje potrebna u učinila na putu ka globalnoj patokratiji njena namera da postane deo
porobljenoj zemlji, međutim i dalje maskiran svojom nerazumljivošću ekonomskog sistema formulisanog u Americi. Skorašnji primer o tome
za ljude, koji i dalje pokušavaju da razmišljaju u kategorijama kako neka zemlja odbija taj manevar, protivljenje Francuske
normalnog pogleda na svet. konstituciji Evrope, dokument fokusiran na neo-liberalnu
Mi smo prvo opazili da je stari sistem kategorija i saznanja bolno transformaciju evropske ekonomije prema američkom modelu.
neadekvatan za shvatanje realnosti koja nas je skrhala. Suštinske Prim.ured)
objektivne kategorije, koje su nam bile potrebne da bismo opisali ono Stepen otpora ovim aktivnostima kod različitih nacija zavisi od mnogo
što smo posmatrali, neće biti stvorene bez dugogodišnjeg truda. faktora, kao
Međutim, pojedinci sa devijantnim karakteristikama, rasuti unutar što je blagostanje i njegova pravedna raspodela, obrazovni nivo nacije
društva, nepogrešivo osećaju da je došlo vreme da se ostvare njihovi (pogotovo kod siromašnijih slojeva), srazmeran broj pojedinaca, koji
snovi, vreme da se iznudi osveta nad tim „drugima", koji su ih ranije su primitivni ili imaju različite devijacije, i trenutna faza histeriodalnog
odbacivali i ponižavali. Taj nasilan proces formiranja patokratije traje ciklusa. Neke nacije su razvile imunitet kao rezultat direktnijeg
jedva oko osam godina, transformišući se istovremeno veoma brzo u kontakta sa ovim fenomenom, nešto o čemu ćemo razgovarati u
prikrivenu fazu. sledećem poglavlju.
Funkcije sistema, psihološki mehanizmi i misteriozne uzročne veze u U zemljama, koje su tek izašle iz primitivnih okolnosti sa malim
zemlji, kojoj je kvazi-politička struktura nametnuta, je u biti analogna političkim iskustvom, na odgovarajući način razvijena revolucionarna
onoj od koje je fenomen potekao. Sistem se širi na dole, dok ne dosegne doktrina stiže do autonomnog supstrata zajednice i nalazi ljude koji je
svako selo i svaku ljudsku jedinku. Konkretni sadržaji i unutrašnji prihvataju kao idejnu realnost. To se takođe javlja u nacijama, u kojima
procesi ovog fenomena takođe ne manifestuju nikakve suštinske veoma egoistična vladajuća klasa brani svoju poziciju sredstvima
razlike, nezavisno da li ih posmatramo u glavnom gradu ili u nekom naivno moralizatorskih doktrina, gde je nepravda široko
udaljenom malom selu. Ukoliko je čitav organizam bolestan, rasprostranjena, ili u kojima pojačavanje histerije guši delovanje
dijagnostički bioptički uzorak se može sakupiti bilo gde, pa i tamo gde zdravog razuma. Ljudi, naviknuti na revolucionarne parole ne
se to može najbrže izvesti. Oni koji žive u zemljama normalnog čoveka, razmišljaju pomnije, da bi se uverili da li je onaj ko izlaže tu teoriju
pokušavajući da shvate ovaj drugi sistem putem imaginacije ili pravi pristalica, a ne samo neko ko nosi masku ideologije, da bi prikrio
probijajući zidove Kremlja, gde se pretpostavlja da su skrivene namere druge motive, izvedene iz njegove devijantne prirode.
najviših autoriteta, ne shvataju da je to veoma tegoban metod da se Uz te opčinioce možemo naći i drugu vrstu propovednika
učini nešto, što se može izvesti mnogo delotvornije. Da bismo sagledali revolucionarnih ideja, onu čiji je status prevashodno vezan za novac
suštinu fenomena, možemo se smestiti u mali grad, gde je mnogo lakše koji dobija za svoje aktivnosti. Ipak, nepodesno je da ova
zaviriti iza kulisa i analizirati suštinu ovakvog sistema. karakterizacija uključi ljude, koji se mogu opisati kao psihički normalni
Međutim, postoje neke stalne razlike između patokratskog sistema u na osnovu gore opisanih kriterijuma. Njihova indiferentnost prema
zemlji, koja ga je proizvela, i zemlje u koju je on uveden silom. Sistem ljudskoj patnji, uzrokovanoj njihovim aktivnostima, može biti
će uvek udarati na zajednicu, koja je preuzeta, kao na nešto strano, uslovljena nedostacima u njihovom opažanju socijalnih veza ili
povezano sa drugom zemljom. Istorijska tradicija i kultura zajednice kapacitetu da predvide posledice svojih aktivnosti.
sadrže vezu uz ona stremljenja koja su usmerena ka strukturama U ponorogeničkom procesu moralni i intelektualni nedostaci i
normalnog čoveka. Posebno najzreliji kulturni sistemi se pokazuju u patokratski faktori se presecaju u vremensko-prostornoj uzročnoj
najvećoj meri otporni na destruktivne aktivnosti sistema. Pokorena mreži, izazivajući nacionalnu i individualnu patnju.
nacija nalazi podršku i inspiraciju za svoj psihološki i moralni otpor u Troškovi svakog rata, vođenog psihološkim sredstvima, iznose samo
svojim sopstvenim kulturnim, religioznim i moralnim tradicijama. Ove deo onog koji se vodi klasičnim oružjem, ali ipak postoje, posebno ako
vrednosti, razvijene tokom vekova, ne mogu lako da budu razorene ili se on istovremeno sprovodi u više zemalja širom sveta.
preuzete od strane patokratije; naprotiv, one počinju sa intenzivnijim Ljudi, koji deluju u interesu patokratije, mogu razvijati svoje aktivnosti
životom u novom društvu. Ove vrednosti se progresivno oslobađaju paralelno, pod stegom iste ideologije, ili čak uz pomoć kontradiktorne
patokratske ludosti i postaju realnije u svom večnom značenju. Ukoliko ideologije, boreći se protiv one tradicionalne. U potonjem slučaju
je to neophodno, kultura zemlje se neguje u privatnim domovima ili aktivnosti moraju da obavljaju pojedinci, čiji je odgovor na zov
zaverenički širi; u svakom slučaju ona opstaje i razvija se, stvarajući patokratije dovoljno vatren da predupredi auto-sugestivne aktivnosti
vrednosti koje ne bi mogle nastati tokom srećnijih vremena. druge ideologije koju oni koriste iz slabosti kao vezu sa svojom
stvarnom nadom za moći.
52
Kad god društvo pokazuje ozbiljne socijalne probleme, biće i nekih politika ne može potkopati egzistenciju ovakvog sistema. Period
grupa osetljivih ljudi, koji teže da poboljšaju socijalnu situaciju putem slabosti će ipak nastupiti: kada se bude formirala snažna mreža
energičnih reformi, da bi uklonili uzroke društvenih tenzija. Drugi zajednice normalnih ljudi.
smatraju svojom dužnošću da prouzrokuju moralnu obnovu društva. Gornji kratak opis patokratije uvedene zarazom ukazuje na to da ovaj
Uklanjanje socijalne nepravde i rekonstrukcija morala i civilizovanosti proces ponavlja sve faze nezavisne ponerogeneze, zgusnut u vremenu
zemlje može patokratiji oduzeti svaku šansu da preuzme vlast. Ovakvi i u pogledu sadržaja. Ispod vladavine njenih nekompetentnih vođa
reformatori i moralisti moraju zbog toga dosledno biti osujećeni možemo takođe razabrati hiperaktivnost šizoidnih pojedinaca,
sredstvima liberalnih i konzervativnih pozicija i odgovarajućim hipnotisanih vizijom svoje sopstvene vladavine, zasnovane na preziru
sugestivnim parolama i para-moralnošću; ako je neophodno, najboljim prema ljudskoj prirodi, pogotovo ukoliko su u datoj zemlji brojni. Oni
sredstvom među njima, da budu ubijeni. ne razumeju da patokratija nikada neće ostvariti njihove snove; ona će
Tokom psihološke ratne strategije treba relativno rano doneti odluku ih radije gurnuti u senku, pošto pojedinci, koje smo već upoznali,
koja bi ideologija bila najefikasnija u pojedinoj zemlji, zbog njene postanu lideri.
prilagodljivosti na pomenute tradicije zemlje. Napokon, adekvatno Patokratija generisana na ovaj način će se mnogo snažnije utisnuti u
primenjena ideologija mora odigrati ulogu trojanskog konja, uvodeći porobljenu zemlju od patokratije uvedene silom. Istovremeno, ona
patokratiju u zemlju. Te različite ideologije su tada stupnjevito održava izvesne karakteristike svog divergentnog sadržaja, ponekad
prilagođene sopstvenom originalnom master-planu. shvaćenog kao „ideološkog", iako je u stvari izveden iz različitih
etnoloških supstrata, na koje je nakalamljena sadnica. Ukoliko uslovi,
Konačno, maska se skida. kao što je velika brojnost nacije, široko prostorno protezanje ili
geografska izolovanost, dopuštaju nezavisnost od primarne
U pravo vreme lokalni partizani su organizovani i naoružani, sa patokratske nacije, mnogi faktori i zajednica normalnih ljudi će naći
regrutima sakupljenim iz razočaranih slojeva; vođstvo je obezbeđeno u neki put da utiču na sistem upravljanja, koristeći prilike koje pruža
vidu obučenih oficira, upućenih u tajnu ideju kao i operativnu ideju, prikrivena faza. U slučaju povoljnih uslova i umešne asistencije spolja
skovanu za propagandu u datoj zemlji. Tada se mora pružiti podrška ovo može voditi do progresivne depatologizacije sistema.
tako da grupe pristalica propagirane ideje mogu da izvedu udar, posle
čega će biti instalirana vlada gvozdene pesnice. Jednom, kada je to Opšta razmatranja
obavljeno, diverzantske partizanske aktivnosti moraju biti sprečene,
tako da novi autoriteti mogu da uberu plodove, uvodeći međunarodni Vrata ka razumevanja pravih sadržaja ovog fenomena i njegove
mir. Svaka bitanga, koja ne može ili neće da prihvati nova naređenja, je unutrašnje uzročnosti može biti otvoren samo putem prevazilaženja
„ljubazno“ pozvana pred svog nekadašnjeg vođu i puca joj se u potiljak. prirodnih odbojnosti i emocija i tendencija ka moralizatorskim
Ovo je nova realnost. interpretacijama, praćen sakupljenim podacima koji su razrađeni u
Tako se rađa novi sistem vladavine. Mreža patoloških ponerogeničnih teškom, svakodnevnom kliničkom radu i kasnijim uopštavanjima u
faktora je već aktivna, kao nadahnjujuća uloga za suštinskog psihopatu. obliku teoretske ponerologije. Takvo razumevanje, naravno, uključuje
Ipak, to još ne čini potpunu sliku patokratije. Mnogi lokalni lideri i i one koji bi kreirali ovakav nehumani sistem.
pristalice istrajavaju u svojim originalnim uverenjima, koja ih, mada Problem biološke determinisanosti ponašanja devijantnih pojedinaca
radikalna, navode da služe dobru za mnogo veći procenat nekada je opisan u svim svojim izrazima, pokazujući prvenstveno kako je
odbačenih ljudi, nego što je to nekoliko procenata patokrata, i njihov kapacitet za moralne sudove i njihovo polje izbora nacina
interesima stvaranja svetske imperije. ponašanja uzano, daleko ispod nivoa dostupnog normalnoj osobi.
Lokalni lideri nastavljaju da razmišljaju u okvirima društvene Pristup baziran na razumevanju, čak i svog neprijatelja, je najteži za
revolucije, pozivajući se na političke ciljeve u koje istinski veruju. Oni nas, ljude. Moralno neodobravanje dokazuje da predstavlja prepreku
zahtevaju da im „prijateljska sila" pruži ne samo obećanu pomoć, već i na putu ka lečenju sveta od ove bolesti.
izvesnu meru autonomije, koju smatraju presudnom. Oni nisu Posledica karaktera fenomena opisanog u ovom poglavlju je da nijedan
dovoljno upoznati sa „mi-i-oni" dihotomijom. U isto vreme njima je pokušaj da se razume njegova priroda ili da se istraže njegove
naloženo i naređeno da se pokore diktatu nerazumljivih izaslanika, čije unutrašnje veze i dijahrone transformacije ne bi bio moguć ukoliko
namere i ciljeve je teško shvatiti. Tako rastu frustracija i sumnja, bismo raspolagali samo prirodnim jezikom psiholoških, socijalnih i
njihova priroda je ideološka, nacionalistička i praktična. moralnih koncepata, koji koristi sociološka nauka čak i u njihovom
Konflikt progresivno raste, pogotovo kada široki društveni krugovi delimično usavršenom obliku. Takođe bi bilo nemoguće predvideti
počnu da sumnjaju da li ti ljudi, koji navodno deluju u ime neke velike docnije faze u razvoju ovog fenomena ili opaziti vreme njegove slabosti
ideologije, zaista veruju u nju. Zahvaljujući iskustvu i kontaktu sa ili slabe tačke da bi se preduzela kontraakcija.
patokratskom nacijom otprilike podjednako širok spektar istovremeno Zbog toga je nagovešteno, da je usavršavanje odgovarajućeg i dovoljno
povećava svoje praktično znanje o realnosti i načinu, na koji se upravlja razumljivog jezika od suštinske važnosti. Ono zahteva više vremena i
sistemom. Ukoliko polu-kolonije na ovaj način dostignu veći stepen truda nego istraživanje samog fenomena. Zbog toga je postalo
nezavisnosti ili čak odluče da se odmetnu, to znanja može dopreti do neophodno dosađivati čitaocu predstavljajući taj konceptualni jezik, na
svesti ljudi u zemljama normalnog čoveka. Ovo može predstavljati način kako štedljiv, tako i adekvatan, tako da on postane razumljiv
ozbiljno osujećenje za patokratiju. čitaocima, koji nisu trenirani u toj oblasti psihopatologije.
Stalno rastuća kontrola je zbog toga neophodna, dok se ne ostvari puna Svako ko hoće da popravi televizor umesto da kvar učini još gorim,
patokratija. Oni lideri, za koje patokratija smatra da se efikasno mogu mora se prvo upoznati sa elektronikom, koja takođe stoji izvan našeg
zameniti, mogu biti eliminisani, ukoliko ne pokažu dovoljan stepen prirodnog konceptualnog jezika. Ipak, odmah posle učenja da razume
odanosti. Geopolitički uslovi su u principu presudni u ovom pogledu. taj makrosocijalni fenomen u korespondirajućem referentnom sistemu
To objašnjava zašto je za ovakve lidere lakše da opstanu na nekom naučnik stoji za trenutak u čudu kao pred otvorenom
izolovanom ostrvu nego na granicama države. Ukoliko ovi lideri uspeju Tutankamonovom grobnicom pre nego što bude u stanju da shvati
da podrže veći stepen autonomije, prećutkujući svoju sumnju, mogli bi dejstvujući zakon ovog fenomena sve brže i sa sve većom veštinom,
biti u stanju da iskoriste svoj geopolitički položaj, ako im uslovi idu na dopunjavajući odmah zatim to razumevanje ogromnim nizovima
ruku. iscrpnih podataka.
Tokom ove faze krize poverenja razborita politika zemalja normalnog Prvi zaključak koji mu se nameće brzo po susretu sa „profesorom",
čoveka je mogla da preokrene situaciju u korist strukture koja bi bila predstavljenim na početku ove knjige, je da je razvoj fenomena
revolucionarna i levičarska, ali ne patokratska. Ipak, nije u pitanju prirodno ograničen u smislu učešća prijemčivih pojedinaca unutar date
samo nedostatak brige; drugi primarni razlog je nedostatak zajednice. Početna procena od otprilike 6% prijemčivih pojedinaca se
objektivnog znanja o fenomenu, nešto što bi takvu politiku učinilo pokazuje realističnom; postepeno sakupljeni, obimni statistički podaci,
mogućom. Emocionalni faktori, povezani sa moralnim objedinjeni kasnije nisu bili u stanju da je opovrgnu. Ta vrednost varira
interpretacijama patološkog fenomena često igraju suviše veliku ulogu od zemlje do zemlje u amplitudi od otprilike jednog procenta gore ili
u procesu političkog donošenju odluka. dole. Kvantitativno govoreći taj broj je raščlanjen na 0,6% suštinskih
Nijedna potpuna patokratija ne može da se razvije pre drugog puča i psihopata t.j. otprilike 1/10 od tih 6%. U svakom slučaju ova anomalija
uklanjanja privremenih, nedovoljno lojalnih lidera. To je kopija igra neproporcionalno važnu ulogu u poređenju sa brojnim
razračunavanja sa pravim sledbenicima ideologije u okviru geneze vrednostima pri rasprostranjenosti fenomena kao celine i njegovim
izvorne patokratije, koja se tada može razvijati, kako preko idejnim i iskustvenim kvalitetom.
odgovarajućih, nametnutih lidera, tako i putem aktivnosti Druge vrste psihopatije, poznate kao astenik, šizoidnost, anankastik,
autonomnog ponorogeničnog mehanizma ovog fenomena. histerija itd. svakako igraju manje značajnu ulogu, iako su u zbiru
Posle početnog perioda upravljanja, brutalnog, krvavog i psihološki daleko brojnije. Relativno primitivni pojedinci postaju simpatizeri,
naivnog, takva patokratija odmah započinje svoju transformaciju u podsticani svojom žudnjom za životom, ali su njihove aktivnosti
prikrivenu fazu, koja je već opisana u diskusiji o genezi fenomena i ograničene na sticanje sopstvene koristi. Kod ne-semitskih naroda
patokratiji uvedenoj silom. Tokom tog perioda ni najumešnija spoljna šizoidnost je nekako puno zastupljenija nego suštinske psihopatije;
53
iako veoma aktivni u ranim fazama geneze ovog fenomena, oni Gore opisana podela na tri skupine ne treba da bude identifikovana sa
izneveravaju privlačnu moć patokratije, kao i racionalnu distancu od članstvom neke partije, koja je zvanično ideološka a u suštini
delotvornog mišljenja. Tako bivaju rastrzani između patokratije i patokratska. Ovakav sistem uključuje mnoge normalne ljude koji su
zajednice normalnih ljudi. primorani da se pridruže ovakvoj partiji pod raznim okolnostima i koji
U osobe, koje u manjoj meri jasno naginju patokratiji, spadaju i one moraju da se pretvaraju što bolje mogu da predstavljaju razumnije
koji su sklone određenim stanjima izazvanim izvesnim materijama kao pristalice te partije.
što su eter, karbon monoksid i možda nekim endo toksinima, pod Posle godinu ili dve slepog izvršavanja instrukcija oni počinju da bivaju
uslovom da je do toga došlo u detinjstvu. nezavisni i da ponovo uspostavljaju snažnije veze sa zajednicom.
Među pojedincima, koji pokazuju druge indikacije oštećenja tkiva Nekadašnji prijatelji počinju da shvataju srž dvostruke igre. Takva je
mozga, samo dva opisana tipa poseduju sklonost ka patokratiji, koja se situacija u kojoj se nalazi veliki broj pristalica nekadašnje ideologije,
može meriti, naime frontalni i paranoidalni karakteropati. U slučaju koja sada ima izmenjenu funkciju. Oni su takođe i prvi koji počinju da
frontalne karakteropatije to je u principu rezultat nesposobnosti za protestuju da novi sistem ne ispunjava istinski njihova stara politička
samo-kritičnu refleksiju i nesposobnost da se napusti ćorsokak u koji uverenja. Moramo se podsetiti da ljudi od poverenja, čija se lojalnost
je čovek ne razmišljajući zalutao. Paranoidni pojedinci unutar ovakvog patokratiji unapred pretpostavlja na osnovu njihove psihološke
sistema očekuju nekritičnu podršku. Ipak u principu nosioci različitih strukture, ne moraju da pripadaju partiji; oni stoje iznad nje.
vrsta oštećenja moždane kore jasno naginju ka zajednici normalnih Pošto je obrazovana tipična patokratska struktura, stanovništvo je
ljudi i kao rezultat svojih psiholoških problema pate pod patokratijom efektivno razjedinjeno – polarizovano – u skladu sa potpuno
čak i više nego zdravi ljudi. drugačijim principima nego što bi to mogao da zamisli neko ko sliku o
Takođe se ispostavilo da nosioci nekih fizioloških anomalija poznatih ovom fenomenu stiče spolja i na način, čija je priroda potpuno
fizioterapeutima i ponekad psiholozima a koja su nasledne po prirodi, neshvatljiva za nekoga ko nema osnovni odgovarajući trening.
manifestuju podvojene težnje, karakteristične za šizoidnost. Na sličan Međutim, intuitivni osećaj za ove uzroke postepeno raste među
način ljudi, koji na žalost nose teret predstojeće prerane smrti izazvane većinom populacije u zemlji obuzetoj ovom bolešću. Osoba koja je
rakom i kratkog života, često pokazuju karakterističnu i iracionalnu odrasla u sistemu normalnog čoveka je od detinjstva naviknuta da u
prijemčivost za patokratiju. Poslednja razmatranja su bila odlučujuća prednjem planu vidi ekonomske i ideološke probleme, najčešće kao
da se kod tog fenomena saglasim sa ovim nazivom, koji mi je na posledicu socijalne nepravde. Ovakvi koncepti su se pokazali iluzornim
početku izgledao semantički suviše neodređen. Čini se da je smanjeni i neefikasnim na najtragičniji način: ovaj makro-socijalni fenomen ima
otpor pojedinca na delovanje patokratije i njegova prijemčivost na ovaj svoje sopstvene karakteristike i zakonitosti koji se mogu proučavati i
fenomen holistički odgovor organizma te osobe, ne samo njene shvatiti samo u okviru odgovarajućih kategorija.
psihološke maske. Međutim, napuštajući stari prirodni metod razumevanja i istražujući
Otprilike 6% populacije čini aktivnu strukturu nove vladavine, koja unutrašnju uzročnost fenomena, zadivljeni smo iznenađujućom
nosi svoju sopstvenu osobenu svest o svojim sopstvenim ciljevima. Dva tačnošću kojom se on otkriva ispitan svojim sopstvenim zakonitostima.
puta toliko ljudi čine drugu grupu: oni koji su uspeli da izopače svoju S obzirom na pojedince, uvek je reč o širem spektru individualizma i
ličnost da bi uspešno odgovorili zahtevima nove realnosti. Ovo vodi do uticajima okoline. U statističkim analizama ovi varijabilni faktori
stanovišta koje se već može interpretirati u okviru kategorija prirodnog nestaju i na površinu izbijaju suštinske konstantne odlike. Celina tako
psihološkog pogleda na svet, naime greške koje pravimo su mnogo postaje jasna baza za uzročnu determinisanost. To objašnjava relativnu
manje. Naravno, nije moguće povući tačnu granicu između ove dve lakoću kojom se sa proučavanja uzročnosti prelazi na predviđanja
grupe; ovde predočena razdvojenost je u biti samo deskriptivna. budućih promena u okviru fenomena. Tokom vremena se tačnost
Ova druga grupa se sastoji od pojedinaca koji su u proseku slabiji, u prikupljenih znanja potvrđuje ostvarenjem ovih predviđanja.
većoj meri bolesni i manje vitalni. Učestalost poznatih mentalnih Razmotrimo sada pojedinačne slučajeve. Na primer: srećemo dvoje
oboljenja u ovoj grupi je dva puta veća od nacionalnog proseka. Tako ljudi čije nas ponašanje navodi na sumnju da je reč o psihopatama, ali
možemo pretpostaviti da geneza njihovog pokornog stava prema njihovi stavovi prema patokratskom sistemu su sasvim drugačiji, stav
režimu, njihova velika podložnost patološkim efektima i lakomislen prvog je afirmativan, drugog bolno kritičan. Istraživanje na osnovu
oportunizam obuhvata različite relativno nepoznate anomalije. provere oštećenja moždane kore će potvrditi takvu patologiju kod prve
Možemo uočiti ne samo fiziološke anomalije već takođe i gore opisane osobe, ali ne i kod druge. U drugom slučaju je reč o ponašanju koje
vrste na najnižem intenzitetu sa izuzetkom suštinske psihopatije. veoma podseća na psihopatsko, ali podloga je drugačija.
Grupa od prvih 6% čini novo plemstvo; grupa od 12% postepeno gradi Ukoliko je nosilac suštinski psihopatskog gena pre rata bio pripadnik
novu buržoaziju čija je ekonomska situacija najpovoljnija. ekstremno antikomunističke partije, on će biti tretiran kao „ideološki
Prilagođavanje novim okolnostima, ne bez konflikta sa savešću, neprijatelj" tokom perioda formiranja patokratije. Međutim, uskoro će
transformiše drugu grupu u prevarante i istovremeno u posrednike pronaći modus vivendi sa novim rukovodstvom i uživati izvestan
između opozicione zajednice i aktivne ponerološke grupe, sa kojom stepen tolerancije. Trenutak kada će se preobratiti u pristalicu nove
mogu razgovarati adekvatnim jezikom. Oni igraju tako važnu ulogu „ideologije" i naći put natrag do vladajuće partije je samo pitanje
unutar sistema da ih obe strane moraju uzeti u obzir. Budući da su vremena i okolnosti.
njihov tehnički kapacitet i veštine bolje nego kod aktivne, oni Ukoliko se u porodici predanog patokrate začne sin koji ne poseduje
zauzimaju različite rukovodeće položaje. Normalni ljudi ih vide kao odgovarajuće
osobe kojima mogu prići a da pri tome u principu ne budu izloženi gene, zahvaljujući srećnom genetskom sticaju okolnosti (ili ukoliko je
patološkoj aroganciji. nasledio gene biološko-psihološki normalnog partnera), takav sin će
Tako samo oko 18% populacije zemlje uživa privilegije novog sistema rasti u odgovarajućoj omladinskoj organizaciji, odanoj patokratskoj
vlade; ali razmatrajući društveni sloj, koji smo nazvali buržoazijom, partiji. Međutim, pošto dostigne punoletstvo, počeće da naginje
možemo biti sumnjičavi prema iskrenosti njihovih načelnih stavova. zajednici normalnih ljudi. Opozicija, taj svet koji oseća i misli
To je situacija u domovini autora. Ova proporcija može varirati u normalno, postaje mu sve bliži; tamo on pronalazi sebe i sistem
drugim zemljama, od 15% u Mađerskoj do 21% u Bugarskoj, ali je uvek vrednosti – nepoznat – a opet tako blizak. Najzad između njega i
reč o relativno malobrojnoj manjini. njegove porodice, partije, okruženja dolazi do konflikta koji se može
Velika većina stanovništva formira zajednicu normalnih ljudi, ispoljiti na više ili manje dramatičan način. To počinje kritičkim
postepeno gradeći neformalnu mrežu komunikacije. Treba da se stavovima i pisanjem naivnih apela sa zahtevom za promenama u
zapitamo zašto ti ljudi odbijaju prednosti konformističkog blagostanja partiji u smeru zdravog razuma, naravno. Takvi ljudi najzad započinju
i svesno daju prednost opozicionpj ulozi: siromaštvo, uznemiravanje, bitku na strani zajednice, podnoseći žrtve i trpeći patnju. Drugi
uskraćivanje sloboda. Šta ih motiviše? Da li je to jednostavno neka vrsta odlučuju da napuste domovinu i odlaze u strane zemlje, usamljeni
romantizma, reprezentovana vezama sa tradicijom i religijom? Opet, među ljudima koji ne mogu razumeti niti njih, niti probleme uz koje
toliko mnogo ljudi sa religijskim obrazovanjem zamenjuje veoma brzo su odrasli.
svoj pogled patokratskim. Sledeće poglavlje je usmereno ka ovom S obzirom na fenomen u celini mogu se predvideti njegove
pitanju. karakteristike i procesi promene i proceniti vreme kada će nastupiti.
Za trenutak ćemo se ograničiti na izjavu da će osoba sa normalnom Nezavisno od njegove geneze nijedna patokratska aktivnost u zemlji u
ljudskim instinktima, dobrom bazičnom inteligencijom i punim kojoj deluje ovaj fenomen ne može preći pomenute granice postavljene
sposobnostima za kritičko razmišljanje teško prihvatiti ovakav biološkim faktorima.
kompromis; to će razoriti njenu ličnost i proizvesti neurozu. Fenomen će se razvijati u skladu sa obrascima koje smo upravo opisali,
Istovremeno ovakav sistem je lako odvaja i odeljuje od njene sopstvene nagrizajući sve dublje društveno tkivo zemlje. Jednopartijski sistem,
prirode bez obzira na njeno sporadično oklevanje. Nikakav metod kao rezultat ovog razvoja, će se podvojiti od samog početka: jedno krilo
propagande ne može promeniti prirodu ovog makro-socijalnog je dosledno patokratsko i stiče nadimak „doktrinarno", „tvrdo", „beton"
fenomena, niti prirodu normalnog ljudskog bića. Oni ostaju strani i slično. Drugo se smatra liberalnijim i u stvari u njemu odjek originalne
jedno drugom. ideologije najduže traje. Predstavnici tog drugog krila pokušavaju
onoliko snažno koliko im to njihova ograničena snaga dopušta da
54
usmere tu neobičnu realnost u smeru prihvatljivijim za ljudski razum i preci tokom stotina generacija. Svaki pokušaj da se društvo potčini
ne gube u potpunosti dodir sa vezama unutar zajednice. Prva opisanom fenomenu, da se
unutrašnja kriza nastupa otprilike deset godina nakon što je sistem „nauči“ tom drugačijem iskustvenom modelu, uvedenom zbog
nastao; kao rezultat, zajednica normalnih ljudi dobija nešto više patološkog egoizma, doživljava neuspeh, nezavisno od toga koliko je
slobode. Tokom tog perioda akcija spolja može računati na saradnju sa generacija prošlo. Međutim, on izaziva seriju neodgovarajućih
snagama iznutra. psiholoških rezultata, koji patokratama mogu dati privid uspeha. Ali
Patokratija izaziva koroziju čitavog društvenog organizma, trošeći on istovremeno provocira zajednicu da razvije precizne, dobro
njene veštine i snage. promišljene mere samoodbrane, bazirane na kognitivnim i kreativnim
Delovanje liberalnijeg krila partije i njihov oživljujući uticaj na čitavo naporima.
društvo postepeno opada. Tipične patokrate u potpuno razorenoj Patokratsko rukovodstvo veruje da može ostvariti stanje, u kome će
strukturi nacije preuzimaju sve rukovodeće pozicije. Takvo stanje mora potčiniti um tih „drugih“ ljudi preko delovanja na njihovu ličnost,
biti kratkoročno, budući nijedna ideologije ne može da ga oživi. putem perfidnih pedagoških metoda, masovnih dezinformacija i
Međutim, dolazi vreme kada želja mase običnih ljudi da ponovo žive psihološkog terora; ova vera je za njih od fundamentalnog značaja. U
kao normalna ljudska bića raste i kada joj se sistem više ne može svom pojmovnom svetu patokrate smatraju da se podrazumeva da
odupreti. Neće doći do velike kontra revolucije; umesto toga će uslediti drugi ljudi prihvataju njihov očigledan, realističan i pojednostavljen
manje ili više žestok proces regeneracije. način poimanja realnosti. Iz nekih misterioznih razloga ti „drugi“
Patokratija čak u još manjoj meri predstavlja društveno-ekonomski izvrdavaju, izmiču se i jedni drugima pričaju viceve o patokratama.
sistem nego društvenu strukturu ili politički sistem. To je makro- Neko mora biti odgovoran za to: predrevolucionarni elementi ili neka
socijalni kužni proces koji obuhvata čitavu naciju i razvija se u smeru strana radio-stanica. Samim tim postaje neophodno razviti bolju
sebi svojstvenih pato-dinamičkih karakteristika. Fenomen se menja metodologiju delovanja, naći bolje „inženjere duše“ sa izvesnim
suviše brzo da bismo mogli da ga pojmimo u stabilnim kategorijama literarnim talentom i izolovati zajednicu od nepodesne literature i
ne isključujući evolucione procese kojima je društveni sistem izložen. svakog stranog uticaja. Ovakva saznanja i šaputanje intuicije da je sve
Bilo koji način razumevanja koji mu pripisuje stalne karakteristike čini to Sizifov posao treba potisnuti iz polja svesti patokrata.
da izgubimo uvid u njegov pravi sadržaj. Dinamika transformacije Konflikt postaje dramatičan za obe strane. Prvi osećaju da je ugrožena
tokom vremena je deo prirode fenomena; mi ni na koji način ne njihova ljudskost, da su izloženi zatupljivanju i primorani da
možemo da dosegnemo razumevanje izvan njegovih sopstvenih razmišljaju na način suprotan zdravom razumu. Drugi zataškavaju
karakteristika. slutnju da će, ukoliko ti ciljevi ne mogu biti ostvareni, sve pre ili kasnije
Dok god za razumevanje ovog patološkog fenomena koristimo metod morati da se vrati na vladavinu „normalnog“ čoveka, uključujući i
koji se bavi određenim političkim doktrinama, čiji je sadržaj drugačiji njihov osvetoljubivi nedostatak razumevanja za osobenosti patokrata.
od prave prirode fenomena, nećemo biti u stanju da identifikujemo Dakle, ako ne funkcioniše, bolje je ne razmišljati o budućnosti, već
njegove uzroke i karakteristike. Ideologija će moći da sakrije njegove jednostavno prolongirati status quo koristeći se pomenutim
suštinske odlike od uma naučnika, političara i običnih ljudi. Pod metodama. Kako napredujemo ka kraju knjige, pojaviće se i potreba da
takvim okolnostima mi nikada nećemo razraditi delotvorne metode razmotrimo načine kako da se razreši ovaj Gordijev čvor.
koje mogu obuzdati patološku samo-reprodukciju ovog fenomena ili Međutim, pedagoški sistem, koji je sazreo pod patološkim egoizmom
njegove ekspanzionističke spoljne uticaje. Ignota nulla curatio morbi! i ograničenjima, proizvodi seriju negativnih rezultata, posebno kod
Međutim, kada jednom razumemo etiološke faktore neke bolesti i generacija koje ne poznaju druge uslove života. Razvoj ličnosti je
njena dejstva, kao i pato-dinamiku njenih promena, uvidećemo da osiromašen, posebno u pogledu jedva primetnih vrednosti, široko
potraga za lekovitim metodama u principu postaje mnogo lakša. Nešto prihvaćenih u društvu. Uočavamo kako se za karakterističan
slično se može primeniti i na makro-socijalni fenomen o kome smo u nedostatak poštovanja za sopstveni organizam i glas prirode i instinkta,
ovom poglavlju diskutovali. udružen sa brutalnošću osećaja i navika, nalazi izgovor u nepravdi.
Tendencija da se prilikom interpretacije ponašanja onih koji su uslovili
NORMALNI LJUDI POD PATOKRATSKOM VLAŠĆU našu patnju pribegne moralnim osudama ponekad vodi u demonološki
pogled na svet. Istovremeno, prilagođavanje i obogaćivanje resursa u
Kao što je napred pomenuto, psihološka anomalija, koja se karakteriše tim izmenjenim okolnostima postaju objekt saznanja.
kao suštinska psihopatija, inspiriše sveobuhvatan fenomen u visoko Osobu, koja je duže vreme bila izložena egoističnom ponašanju
razvijenoj patokratiji i može se preko biološke analogije uporediti sa patoloških pojedinaca, prožima njihova psihološka građa u takvom
dobro poznatim fenomenom pod nazivom daltonizam, slepilom za intenzitetu, da često možemo prepoznati onu vrstu psiholoških
boje odnosno delimičnim slepilom, nerazlikovanjem crvene i zelene. U anomalija koja je delovala na nju. Ličnosti nekadašnjih zatvorenika u
svrhu intelektualne vežbe hajde da zamislimo da su daltonisti uspeli da koncentracionim logorima prožete su uobičajenim psihopatskim
dođu na vlast u nekoj zemlji i zabranili stanovnicima razlikovanje te materijalom, kojim ih hrane ljihovi komandiri i mučitelji, stvarajući
dve boje, eliminišući razliku između zelenog (nezrelog) i zrelog fenomen, toliko rasprostranjen da je kasnije za psihoterapiju postao
paradajiza. Posebne biljne komisije, naoružane pištoljima i palicama, primarni motiv istraživanja. Kada postanu svesni toga, to im olakšava
bi patrolirale kroz tu oblast da se uvere da građani ne biraju samo zrele da odbace jaram i da ponovno uspostave kontakt sa normalnim
paradajize za branje, što bi bio znak da razlikuju crveno i zeleno. Ovi ljudskim društvom. Posebno ukazivanje na odgovarajuće statističke
inspektori, naravno, sami ne bi mogli da budu potpuno slepi za boje (u podatke u pogledu pojave psihopatije među tom populacijom, olakšava
suprotnom ne bi mogli da obavljaju ovu ekstremno važnu funkciju), ne njihove pokušaje da razumeju godine svojih noćnih mora i da ponovo
bi patili od delimičnog slepila za ove boje. Međutim, morali bi da izgrade poverenje u svoje bližnje.
pripadaju klanu ljudi koji postanu nervozni čim započne bilo kakav Ova vrsta psihoterapije bi bila izuzetno korisna za ove ljude koji je
razgovor o bojama. najviše trebaju, ali se na žalost pokazala rizična za psihoterapeuta.
Pored takvih zvaničnika oko sebe ljudi bi čak dobrovoljno počeli da Pacijenti lako stvaraju vezivni transfer, na žalost veoma često tačan,
jedu zeleni paradajz i da veoma uverljivo svedoče da je on zreo. između informacija, koje su dobili tokom takve terapije (posebno u
Međutim, ako bi jednog dana strogi inspektori otišli do neke udaljene oblasti psihopatije) i realnosti koja ih okružuje pod vladavinom tzv.
bašte, nastalo bi mnoštvo komentara koje ne moram da predstavljam „popularne demokratije“. Nekadašnji logoraši su nesrećno nesposobni
u jednom naučnom radu. Građani bi brali lepe, zrele paradajize, pravili da drže jezik za zubima, što izaziva intervenciju od strane političkih
salatu s pavlakom i dodavali par kapi ruma radi ukusa. autoriteta.
Ako smem da sugerišem, svi normalni ljudi, kojima je sudbina odredila Kada su se američki vojnici vratili iz zatvoreničkih kampova u
da žive pod patokratskom vlašću, pretvaraju spravljanje salate po ovom Severnom Vijetnamu, mnogi od njih su pokazivali da su bili izloženi
receptu u simbolični običaj. Svaki gost koji prepozna ovaj simbol po indoktrinaciji i drugim metodama uticaja patološkog materijala. Kod
njegovoj boji ili aromi će se suzdržati od bilo kakvih komentara. mnogih od njih se javio izvestan stepen transpersonalizacije. U SAD se
Ovakav običaj može da ubrza ponovno uspostavljanje sistema ovo nazivalo „programiranjem“ i nezavisni psihoterapeuti su nastavljali
normalnih ljudi. sa terapijom u svrhu njihovog deprogramiranja. Dogodilo se da su se,
Patološki autoriteti su uvereni da će adekvatni pedagoški, pored ostalog, suočili sa protivljenjem i kritičkim komentarima u
indoktrinirajući, propagandni i nasilni metodi moći da nauče osobu sa pogledu svojih veština. Kada sam čuo o tome, pomislio sam: „Dragi
normalnom instinktivnom bazom, opsegom osećanja i bazičnom Bože, kakav bi to interesantan posao bio za psihijatra koji dobro
inteligencijom da razmišljaju i osećaju na njihov sopstveni drugačiji razume ovaj materijal.“
način. Ovo ubeđenje je samo neznatno manje nerealistično, psihološki Patokratski svet, svet patološkog egoizma i terora, je tako teško
govoreći, nego uverenje da bi se mogla degradirati sposobnost ljudi da shvatljiv za ljude koji su odrasli van oblasti delovanja ovog fenomena,
vide boje. U stvari, normalni ljudi se ne mogu osloboditi karakteristika, da oni često pokazuju dečiju naivnost, čak i ako su studirali
kojima je vrsta homo sapiensa obdarena svojom filogenetičkom psihopatologiju i ako su psiholozi po profesiji. Nema realnih podataka
prošlošću. Takvi ljudi neće prestati da osećaju i opažaju psihološke i u njihovom odnosu, savetu, zamerkama i psihoterapiji. To objašnjava
društveno-moralne fenomene na isti način kako su to činili njihovi
55
zašto su njihovi napori površni, opasni i uglavnom beskorisni. Njihov predstavnicima nove uprave, koji koriste svoja iskustva da bi
egoizam transformiše njihovu dobru volju u loše rezultate. traumatizovali umove „drugih“ svojim sopstvenim ličnostima, njihov
Onaj ko je lično iskusio takvu realnost iz noćne more, posmatra ljude, um podleže stanju kratkoročne katatonije. Ponižavajuće i arogantne
koji u istom vremenskom okviru nisu napredovali u njenom tehnike i brutalno paramoraliziranje zamagljuju njen proces
razumevanju, kao uobražene, ponekad jednostavno kao pakosne. razmišljanja i sposobnosti za samoodbranu, dok se njihov divergentni
Tokom svojih iskustava i kontakta sa ovim makro-socijalnim iskustveni sistem ukotvljuje u njenom umu. Naočigled ove vrste
fenomenom, on je sakupio izvesno praktično znanje o njemu i njegovoj fenomena svaka moralizatorska procena ponašanja osobe u ovakvoj
psihologiji i naučio da zaštiti svoj lični integritet. Ovo iskustvo, koje situaciji postaje u najbolju ruku netačna.
bez mnogo ceremonija odbijaju „ljudi koji ništa ne razumeju,“ postaje Tek kada ta neverovatno neprijatna stanja prođu, zahvaljujući boravku
za njega psihološko breme, sileći ga da potraži društvo ljudi čija su u blagonaklonoj okolini, postaje moguća refleksija, uvek težak i bolan
iskustva slična. Takva osoba bi trebalo da bude tretirana kao neko ko proces, ili svest da je čovekov um i zdrav razum obmanjen nečim što
poseduje vredne naučne podatke; razumevanje bi za njega ne može biti prolagođeno normalnoj ljudskoj imaginaciji.
predstavljalo makar delimičnu psihoterapiju i istovremeno otvorilo Čovek i društvo stoje na početku dugog puta nepoznatih iskustava
vrata shvatanju ove realnosti. koja posle mnogo iskušenja i zabluda konačno vode do izvesnog
Želeo bih da ovde podsetim psihologe da ovakva vrsta iskustva i hermetičkog (zatvorenog) znanja o tome kakva svojstva poseduje ovaj
njihovo razorno delovanje na ličnost čoveka nisu nepoznata naučnoj fenomen i uz to kako najbolje izgraditi psihološku odbranu. Posebno
teoriji i praksi. Često nailazimo na pacijente koji traže adekvatnu tokom disimulativne faze koja omogućuje da se život prilagodi tom
pomoć: pojedinci koji su odrasli pod uticajem patoloških, posebno različitom svetu i time stvore mnogo podnošljivije životne okolnosti.
psihopatskih ličnosti koji su preko patološkog egoizma bili nagnani da Treba da se osposobimo da posmatramo psihološki fenomen, znanje,
prihvate abnormalni način razmišljanja. Čak i delimično određivanje imunizaciju i prilagođavanje kao nešto što se ne može unapred
tipa patoloških faktora, koji su delovali na njih, nam pomaže da predvideti i koji se ne mogu razumeti u svetu koji postoji u sistemu pod
odredimo psihoterapeutske mere. U praksi veoma često srećemo upravom normalnog čoveka. Međutim, normalna osoba se nikada u
slučajeve da je pacijent bio izložen takvoj patološkoj situaciji u ranom potpunosti ne može prilagoditi patološkom sistemu; lako je biti
detinjstvu i tada moramo koristiti dugoročne mere i raditi veoma pesimističan u pogledu konačnih rezultata.
pažljivo, koristeći različite tehnike, da bismo mu pomogli da razvije Ovakva iskustva se razmenjuju tokom večernjih diskusija unutar
svoje pravu ličnost. kruga prijatelja, stvarajući pri tom u ljudskom umu neku vrstu
Deca pod roditeljskim patokratskim patronatom su „zaštićena“ do kognitivnog konglomerata koji je u početku nekoherentan i sadrži
školskog uzrasta. Tada se sreću sa pristojnim, normalnim ljudima koji činjenične nedostatke. Uključivanje moralnih kategorija u poimanje
pokušavaju da ograniče ove destruktivne uticaje što je više moguće. ovog makro-socijalnog fenomena i način na koji se neki pojednici
Najintenzivnije delovanje nastaje za vreme adolescencije i narednog ponašaju je proporcionalno mnogo veće unutar novog pogleda na svet
perioda intelektualnog sazrevanja koje se može javiti pod uticajem nego što bi to diktiralo navedeno naučno znanje. Ideologija, koju
pristojnih ljudi. Ovo spašava zajednicu normalnih ljudi od dubljih patokratija zvanično propoveda, nastavlja da obnavlja ovu snagu, koja
defornacija na ličnom nivou i širenja neuroza. Ovaj period opstaje u stalno opada, dok ljudski um ne uspe da je lokalizuje kao nešto
okviru postojane memorije i postaje na taj način pristupačan za uvid, sporedno što se ne može opisati na osnovu suštine fenomena.
refleksiju i oslobađanje od iluzije. Psihoterapija bi se kod ovih ljudi Moralne i religiozne vrednosti kao i vekovno kulturno nasleđe nacije,
gotovo isključivo sastojala od korišćenja pravog znanja o suštini ovog većini zajednica pruža podršku kako u individualnoj, tako i u
fenomena. kolektivnoj potrazi i probijanju kroz džunglu neobičnih fenomena.
Nezavisno od društvene lestvice, unutar koje je ljudska jedinka Ova sposobnost zapažanja, koju poseduju ljudi unutar sistema
prisilno odgajana od strane patoloških ličnosti, bilo individualno, prirodnog pogleda na svet, sadrži nedostatak koji za duži niz godina
grupno, društveno ili makro-socijalno, principi psihoterapeutskog sakriva srž fenomena. Pod takvim uslovima kako instinkti, tako i
delovanja bi bili slični i trebalo bi da budu zasnovani na podacima koji osećaji i bazična inteligencija predstavljaju instrument, stimulišući
su nam poznati i na razumevanju psihološke situacije. Učiniti pacijenta čoveka da napravi izbore, što je u velikoj meri nesvesno.
svesnim one vrste patoloških faktora, kojima je bio izložen, i solidarno Pod uslovima, koje je kreirala patokratska vladavina, gde su opisani
razumevanje za rezultate njihovog delovanja je osnova za ovakvu psihološki nedostaci presudni da bi se neko pridružio aktivnostima u
terapiju. Mi ne koristimo ovaj metod ukoliko u individualnom slučaju takvom sistemu, naš prirodni, ljudski instinktivni supstrat je
imamo indikacije da je pacijent nasledio taj faktor. Međutim, ovo instrument, faktor, koji nas navodi da se pridružimo opoziciji.
ograničenje ne bi trebalo da se primeni na makro-socijalni fenomen Istovremeno, okruženje, ekonomska i ideološka motivacija koji utiču
koji razorno deluje na dobrobit čitavih nacija. na formiranje individualne ličnosti, uključujući one političke stavove
koji su usvojeni ranije, igraju ulogu modifikujućih faktora, iako nisu
Iz perspektive vremena toliko postojani u vremenu. Aktivnost potonjih faktora, iako relativno
jasna u odnosu prema pojedincu, nestaje pri statističkom pristupu i
Ukoliko je osoba sa normalnim ljudskim instinktima i bazičnom opada tokom godina patokratske vladavine. Odluke i izbori koje pravi
inteligencijom već čula ili čitala o takvom sistemu nemilosrdne zajednica normalnih ljudi su još jednom konačno određene biološki
autokratske vladavine „bazirane na fanatičnoj ideologiji“, ona oseća da nasleđenim faktorima, te tako nisu proizvod izbora te osobe, već
je već formirala mišljenje o tom fenomenu. Međutim, direktna pretežno nesvesnih procesa.
konfrontacija sa fenomenom će u njoj neminovno proizvesti osećaj Opšta čovekova inteligencija, posebno njegov intelektualni nivo, igra
intelektualne bespomoćnosti. Sve njene ranije predstave će se u praksi relativno ograničenu ulogu u procesu biranja načina akcije, kao što je
pokazati potpuno neupotrebljivim; one gotovo ništa ne objašnjavaju. to izraženo u statistički značajnoj ali maloj korelaciji (-0.16). Što je veći
Ovo proizvodi nagrizajući osećaj da su ona i društvo u kome je odrasla opšti nivo nadarenosti osobe, to je za nju obično teže da se pomiri sa
prilično naivni. ovom drugačijom realnošću i da nađe modus vivendi sa njom.
Svako ko je sposoban da prihvati tu gorku beskorisnost, uz svest o Istovremeno, postoje nadareni i talentovani ljudi, koji se pridružuju
sopstvenom neznanju, koja bi filiozofa učinila ponosnim, će patokratiji, dok se oštre reči neslaganja mogu čuti od jednostavnih,
istovremeno uspeti da pronađe orijentire unutar tog devijantnog sveta. neobrazovanih ljudi. Samo oni ljudi sa najvišim stepenom inteligencije,
Međutim, egoistično čuvanje svog sopstvenog pogleda na svet od koji, kako je pomenuto, ne prate psihopate, nisu u stanju da pronađu
dezintegrirajućeg oslobađanja od iluzija i pokušaj da se one kombinuju smisao života unutar takvog sistema. Oni ponekad uspevaju da
sa opažanjima iz te nove, razorne realnosti, samo stvara mentalni haos. iskoriste prednosti svog superiornog duhovnog ustrojstva da bi bili od
Potonje je sa novom vladavinom kod nekih proizvelo nepotrebne koristi drugima. Rasipanje talenata donosi katastrofu svakom
konflikte i oslobađanje od iluzija; drugi su se potčinili patološkom društvenom sistemu.
realitetu. Jedna od razlika, koja se opaža između normalno otporne Budući da se faktori zasnovani na zakonima genetike pokazuju
osobe i nekoga ko je podlegao transpersonifikaciji, je da je prva u većoj odlučujućim, zajednica se na osnovu do tada nepoznatih kriterijuma
meri sposobna da preživi dezintegraciju te kognitivne praznine, dok deli na pristalice nove vladavine, već spomenuta nova srednja klasa, i
drugi ispunjava ovu prazninu patološkim materijalom bez ikakve većinu opozicije. Kako se karakteristike koje uzrokuje ta nova podela
valjane kontrole. javljaju u manje ili više sličnoj proporciji unutar svake starosne
Kada ljudski um dođe u kontakt sa tom novom realnošću, tako socijalne grupe ili nivoa, ta nova podela ide tačno do tradicionalnih
drugačijom od bilo čega iz iskustava, sa kojima se suočila osoba koja predstavnika društva. Ako se pozabavimo ranijim raslojavanjem, čije je
je odrastala u društvu, kojim upravljaju normalni ljudi, on pokazuje formiranje bilo odlučujući uslovljeno faktorom talenta, kao
simptome psiho-fiziološkog šoka u ljudskom mozgu sa visokim horizontalnim, novo raslojavanje treba posmatrati kao vertikalno.
tonusom inhibicija na moždanoj kori i gušenju osećanja odnosno Najpresudniji faktor u potonjem je visoka bazična inteligencija, koja je,
njihovom povremenom nekontrolisanom izlivu. Um tada radi sporije i kao što već znamo, široko rasprostranjena u svim društvenim grupama.
manje pronicljivo jer su asocijativni mehanizmi postali nedelotvorni. Čak i oni ljudi, koji su bili žrtve socijalne nepravde u prethodnom
Posebno ukoliko osoba ima direktan kontakt sa psihopatskim sistemu i koji su se integrisali u novi sistem, koji ih je navodno štitio,
56
polako počinju da ga kritikuju. Iako su bili primorani da pristupe nameravali da postignu takav rezultat. Praktično znanje o ovom
patokratskoj partiji, mnogi bivši predratni komunisti u domovini fenomenu raste, zahvaljujući kome zajednica stiče resurse potrebne za
autora su kasnije postepeno postajali kritični, koristeći u najvećoj meri akciju, koji je osposobljavaju da bolje iskoristi slabe tačke vladajućeg
nedvosmislen jezik. Poricali su da je vladajući sistem po svojoj prirodi sistema. Ovo omogućava reorganizaciju društvenih veza, koja
komunistički, ubedljivo vremenom ubire plodove.
ukazujući na aktuelnu razliku između ideologije i realnosti. Pokušavali Ta nova nauka je neprocenjivo bogata kazuističkim detaljima (sporna
su da o tome izveste svoje drugove u stranim zemljama putem pisama. pitanja savesti); međutim, ja bih je okarakterisao kao pretežno
Zabrinuti zbog ovakvog literarnu. Ona sadrži znanje i opis fenomena u kategorijama prirodnog
„izdajstva,“ ti drugovi su slali pisma svojoj lokalnoj partiji u tim drugim pogleda na svet, na odgovarajući način modifikovane u skladu sa
zemljama, odakle bi ona bila vraćena tajnoj policiji u zemlji porekla; potrebom da se razume materija koja u stvari stoji van dosega njegove
autori ovih pisama su plaćali cenu životom ili godinama u zatvoru. primenljivosti. Ovo otvara vrata stvaranju izvesnih doktrina, koje
Nijedna druga socijalna grupa nije bila izložena tako strogoj policijskoj zaslužuju posebnu studiju, jer sadrže parcijalnu istinu, kao što je
kontroli kao oni. demonološka interpretacija fenomena.
Nezavisno od pojedinačnog mišljenja o komunističkoj ideologiji ili Upoznavanje sa tim fenomenom je praćeno razvojem jezika za
partiji, delili smo mišljenje da su stari komunisti u potpunosti bili sporazumevanje putem koga društvo može ostati informisano i
kompetentni da razlikuju šta je bilo a šta nije bilo u skladu sa njihovom upozoreno na opasnost. Treći jezik se javlja paralelno sa već opisanom
ideologijom i verovanjima. Njihovi, u osnovi veoma jasni stavovi, ideološkom dvoznačnošću; delimično, on pozajmljuje nazive, koje
veoma popularni unutar kružoka starih komunista u Poljskoj, su koristi službena ideologija u njihovim transformisanim,
impresivni i čak podsticajni. Međutim, zbog korišćenja operativnog modifikovanim značenjima. Delimično, ovaj jezik operiše rečima,
jezika oni kao suviše moralizatorske interpretacije nisu u skladu sa pozajmljenih iz životnih viceva koji kruže. Uprkos svojoj neobičnosti
ovim delom. Istovremeno moramo priznati da većina poljskih ovaj jezik postaje koristan način komunikacije i igra ulogu u ponovnom
predratnih komunista nisu bili psihopate. obnavljanju društvenih veza. Gle, taj se jezik može prevesti i može se
Sa stanovišta ekonomije i realnosti svaki sistem u kome je većina koristiti u odnosima sa građanima drugih zemalja sa sličnim sistemima
imovine i radnih mesta u državnom vlasništvu je de jure i de facto vladavine, čak i ako je „zvanična ideologija“ te zemlje drugačija.
državni kapitalizam a ne komunizam. Takav sistem ispoljava obeležja Međutim, uprkos naporima pisaca i naučnika, ovaj jezik omogućava
primitivnog kapitalističkog eksploatatora iz devetnaestog veka koji nije komunikaciju samo iznutra; on postaje hermetičan izvan dosega ovog
posedovao zadovoljavajuće shvatanje svoje uloge u društvu i veze fenomena, nerazumljiv za ljude kojima nedostaje odgovarajuće lično
između njegovih sopstvenih interesa i blagostanja radnika. Radnici su iskustvo.
u velikoj meri svesni tih obeležja, posebno ukoliko su sakupili izvesnu Važno je spomenuti ulogu koju tokom takvih vremena igra jedna
količinu znanja tokom svojih političkih aktivnosti. određena grupa pojedinaca; oni učestvuju u otkrivanju prirode ove
Razuman socijalista, koji teži da zameni takav sistem nekim sistemom nove realnosti i pomažu drugima da pronađu pravi put. Oni poseduju
u skladu sa svojim idejama, koji bi se bazirao na učešću radnika u normalnu prirodu ali iskustva nesrećnog detinjstva, tokom koga su
administraciji na radnom mestu i profitu, bi odbio ovakav sistem kao veoma rano bili izloženi uticaju pojedinaca sa različitim psihološkim
najgori vid kapitalizma. Napokon, koncentracija kapitala i vladavine na devijacijama, uključujući patološki egoizam i metode terorisanja
jednom mestu uvek vodi do degeneracije. Kapital mora biti izložen drugih. Novi sistem vladavine pogađa takve osobe, kao društvena
autoritetu otvorenosti. Eliminisanje takve degenerisane forme manipulacija širokog obima, kakvu poznaju iz svog detinjstva. Od
kapitalizma bi trebalo da bude primarni zadatak za svakog socijalistu. samog početka takvi pojedinci su videli ovu realnost mnogo
Bez obzira na to, zaključivanje putem socijalnih i ekonomskih prozaičnije, tretirajući ideologiju u skladu s njima poznatim
kategorija očigledno ne pogađa srž stvari. paralogističkim pričama, čija je svrha bila da sakriju gorku realnost od
Iskustvo istorije nas uči da svaki pokušaj da se komunizam uvede njihovih mladalačkih iskustava. Uskoro su dolazili do istine, budući da
revolucionarnim metodama, bilo silom ili potajno, vodi do okretanja je geneza i priroda zla nezaivisna od društvene lestvice na kojoj se
tog procesa u pravcu anahronih i patoloških oblika, čija suština i javlja.
sadržaji ostaju nepristupačni umu koji koristi prirodni pogled na svet. Takvi ljudi su retko shvaćeni u srećnim društvima; ali oni su tada bili
Evolucija konstruiše i transformiše brže nego revolucija i nije praćena dragoceni. Njihova objašnjenja i saveti su se pokazali tačnim i bili
takvim tragičnim teškoćama. preneti drugima, objedinjujući mrežu ovog opažajnog nasleđa.
Jedno od prvih iskustava, koje je stekla zajednica normalnih ljudi, je ta Međutim, njihova sopstvena patnja se udvostručila, jer je bilo suviše
da je superiornija od novih vladara u inteligenciji i praktičnim sličnih vrsti nepravde za jedan život. Oni su stoga gajili snove o begu u
veštinama, nezavisno od toga, koliko oni pokušavali da sebe predstave slobodu koja je još uvek postojala u spoljnom svetu.
kao genije. Čvor zaglupljujućeg razmišljanja postepeno popušta i Konačno, društvo će videti pojavu pojedinaca, koji su sakupili
fascinacija nepostojećim tajnim znanjem nove vladavine počinje da iskustvenu, intuitivnu moć opažanja i praktična znanja o tome kako
bledi, praćena sticanjem preciznih znanja o novoj realnosti. patokrate razmišljaju i kako takav sistem vladavine funkcioniše. Neki
Svet normalnih ljudi je uvek superioran u odnosu na devijantan kada od njih postaju tako umešni u korišćenju tog devijantnog jezika i
god su potrebne konstruktivne aktivnosti, bilo da je reč o idioma, da su u stanju da ga koriste kao strani jezik koji su dobro
rekonstrukciji razorene zemlje, oblasti tehnologije, organizaciji naučili. Budući da su sposobni da protumače odluke vladara, ovi ljudi
ekonomskog života ili naučnom i medicinskom radu. „Oni bi hteli da pružaju savete ljudima koji imaju teškoća sa vlastima. Ovi advokati
grade, ali ne mogu mnogo da urade bez nas.“ Kvalifikovani stručnjaci zajednice normalnih ljudi igraju nenadoknadivu ulogu u životu
su često traženi u izvesnoj meri; na žalost i suviše često oni se zajednice.
posmatraju kao kvalifikovani samo dok posao ne bude završen, posle S druge strane, patokrate nikada ne mogu naučiti da misle u
čega mogu da budu uklonjeni. Kada je fabrika pokrenuta, stručnjaci normalnim ljudskim kategorijama. Istovremeno, nesposobnost da
mogu da odu; upravljanje će preuzeti neko drugi, nesposoban da predvide reakcije normalnih ljudi kod vlasti vodi do zaključka da je
pokrene dalji progres, pod čijom će upravom većina uloženih napora sistem strogo uzročan i da mu nedostaje prirodna sloboda izbora.
biti protraćena. Ova nova nauka, koja je izražena jezikom, izvedenim iz devijantne
Kao što smo već istakli, svaka psihološka anomalija je u stvari neka realnosti predstavlja nešto novo za ljude koji žele da razumeju taj
vrsta nedostatka. Psihopatija se pre svega zasnovana na nedostacima u makro-socijalni fenomen ali razmišljaju u kategorijama zemalja
instinktivnom supstratu; međutim, njihov uticaj, koji se širi na normalnog čoveka. Pokušaj da se razume ovaj jezik proizvodi izvestan
mentalni razvoj drugih, takođe vodi do deficita u opštoj inteligenciji, osećaj bespomoćnosti koji podstiče tendenciju da se stvore nove
kao što je već opisano. Intelektualni deficit kod normalne osobe, koji doktrine, razvijene iz pojmova sopstvenog sveta pojedinca i izvesne
je izazvan psihopatijom, nije kompenzovan specijalnim psihološkim količine na odgovarajući način odabranog patološkog materijala.
znanjima koja smo uočili kod nekih psihopata. Ovakvo znanje gubi Ovakva doktrina bi na primer bila američka anti-komunistička
svoju hipnotičku moć kada normalni ljudi nauče da dobro razumeju kampanja. Takvi iščašeni i iskrivljeni pojmovi čine razumevanje
ovaj fenomen. Psihopatolog samim tim nije iznenađen činjenicom da drugačije realnosti još težim. Neka im ovaj, ovde predstavljen
je svet normalnih ljudi superioran u pogledu veština i talenta. Ipak, za objektivan opis, omogući da prevaziđu prepreku stvorenu na taj način.
društvo, ovo predstavlja otkriće koje budi nadu i psihološko opuštanje. U zemljama pod patokratskom vlašću ovo znanje i jezik, posebno
Budući da je naša inteligencija superiornija od njihove, mi ih možemo ljudsko iskustvo, stvara posredničke veze na takav način da većina ljudi
prepoznati i razumeti kako razmišljaju i deluju. To je ono što osoba uz pomoć aktivne percepcije može da usvoji objektivan opis tog
samoinicijativno uči u takvom sistemu, primorana svakodnevnim fenomena bez osnovnih teškoća. Teškoće će nastupiti samo kod
potrebama. Ona to uči dok radi u svojoj kancelariji, školi, fabrici, kada najstarije generacije i kod izvesnog broja mladih ljudi, koji su rasli u
je u kontaktu sa vlastima i kada je uhapšena; ponekad samo nekoliko tom sistemu od malena, što je psihološki razumljivo.
ljudi uspeva da to izbegne. Autor i mnogi drugi su dosta naučili o Radio sam jednom sa pacijentkinjom koja je bila zatvorenica u
prirodi ovog makrosocijalnog fenomena tokom prinudnog nacističkom koncentracionom logoru. Vratila se iz tog pakla u tako
indoktrinirajućeg školovanja. Organizatori i predavači sigurno nisu neobično dobrom stanju, da je uspela da se uda i rodi troje dece.
57
Međutim, njene metode odgajanja dece su bile ekstremno stroge jer su gledišta kamarad kapetan je delimično imao pravo. Međutim,
u njoj uporno istrajavala sećanja na logoraški život. Reakcija dece je bio istovremeno su moje reakcije postale otpornije, daleki odjek u odnosu
neurotični protest i agresivnost prema drugoj deci. na one pre sedamnaest godina.
Tokom majčine psihoterapije prizvali smo u njeno sećanje figure Sve ove promene u ljudskoj svesti i podsvesti rezultiraju
muških i ženskih ssoficira, ističući njihove psihopatske karakteristike individualnom i kolektivnom adaptacijom na ovakav sistem. Pod
(ovi ljudi su prevashodno bili regruti). Da bih joj pomogao da eliminiše izmenjenim okolnostima, kako materijalnih okolnosti tako i pitanja
njihov patološki materijal iz svoje ličnosti, pružio sam joj uvid u morala, nastaje obilje resursa, sposobnih da omoguće prevladavanje
prosečne statističke podatke u pogledu pojave ovakvih pojedinaca mnogih teškoća. Takođe se stvara nova mreža zajednice normalnih
unutar celokupne populacije. To joj je pomoglo da dođe do mnogo ljudi za samoodbranu i međusobnu pomoć.
objektivnijeg pogleda na tu realnost i da obnovi poverenje u zajednicu Zajednica deluje usklađeno i svesna je pravog stanja stvari; ona počinje
normalnih ljudi. da razvija načine delovanja na različite elemente vlasti i postiže
Tokom sledeće posete pacijentkinja mi je pokazala cedulju na kojoj je društveno korisne ciljeve. Strpljivo podučavanje i ubeđivanje
napisala imena lokalnih patokratskih istaknutih ličnosti i dodala mediokritetskih predstavnika vlasti zahteva prilično vremena i
dijagnozu koja je u velikoj meri bila tačna. Stavio sam prst na usne, pedagoške veštine. Zbog toga se za te poslove biraju ljudi mirnog
praveći gest ućutkivanja, i upozorio je, ističući da se mi bavimo samo temperamenta, sa dovoljnim znanjem o njihovoj psihologiji i
njenim problemima. Pacijentkinja je to razumela i - siguran sam – nije specifičnim talentom za vršenje uticaja na patokrate. Mišljenje da
obznanila svoje mišljenje o ovoj materiji na pogrešnim mestima. društvo nema nikakvog uticaja na vlast u takvim zemljama nije tačna.
Paralelno sa razvojem praktičnog znanja i jezika unutarnje U stvarnosti društvo ko-upravlja u izvesnoj meri, ponekad uspevajući a
komunikacije formiraju se i drugi psihološki fenomeni; oni su od ponekad ne da stvori tolerantnije uslove za život. Međutim, to se
istinske važnosti za transformaciju života pod patokratskom upravom događa na potpuno drugačiji način nego u demokratskim zemljama.
i njihovo uočavanje je ključno, ukoliko neko želi da razume pojedince Ovaj kognitivni proces, psihološka imunizacija i adaptacija dopušta
i nacije osuđene da žive pod ovakvim uslovima i da procenjuju situaciju stvaranje novih interpersonalnih i društvenih veza, koje deluju unutar
u ovoj političkoj oblasti. To uključuje i psihološku imunizaciju ljudi i velike većine, koju smo već nazvali „zajednicom normalnih ljudi“. Te
njihovo prilagođavanje životu pod tako devijantnim okolnostima. se veze diskretno pružaju u svet srednje klase režima, do ljudi kojima
Metode političkog terora (te posebne patokratske vrste), tehnike se do izvesnog stepena može verovati. Vremenom ove veze postaju
patološke arogancije i bahato zadiranje u duše drugih ljudi ima na znatno delotvornije nego one koje postoje u društvima sa vladavinom
početku tako traumatske efekte da oduzima ljudima sposobnost za normalnog ljudskog sistema. Razmena informacija, upozorenja i
svrsishodnu reakciju; već sam naveo psihološke aspekte ovakvog pomoći okružuje čitavu zajednicu. Ko god je u stanju, pruža pomoć
stanja. Deset ili dvadeset godina kasnije ovakvo ponašanje se već osobi koja se našla u nevolji, često na način da se ne zna ko je pružio
prepoznaje kao dobro znano lakrdijanje i ne sprečava žrtvu da podršku. Međutim, ako on sam dospe u nevolju zbog neopreznosti sa
svrsishodno deluje. Njeni odgovori su većinom dobro promišljene vlastima, prigovaraće, ali nikada neće pominjati pruženu pomoć.
strategije, razvijene sa pozicije normalnog čoveka i često sprovedene Moguće je kreirati ovakve veze jer nova podela unutar zajednice samo
uz podsmeh. Kada čovek može da gleda patnji i čak smrti u oči sa u ograničenom obimu uzima u obzir faktore kao što je nivo talenta,
velikom mirnoćom, opasno oružje ispada iz ruku vladara. edukacije i tradicije, povezanih sa nekadašnjim predstavnicima
Moramo razumeti da taj proces imunizacije nije samo rezultat zajednice. Ni umanjene razlike u blagostanju ne poništavaju te veze.
povećanog praktičnog znanja o ovom makro-socijalnom fenomenu. To Jedna strana ovog socijalnog raslojavanja obuhvata one najviše
je efekat višeslojnog, postepenog procesa porasta znanja, upoznavanja mentalne kulture, intelektualce, intelektualne specijaliste, radnike u
sa ovim fenomenom, stvaranja odgovarajućih navika reagovanja i fabrikama i zemljoradnike, ujedinjene u zajedničkom protestu svoje
samokontrole, dopunjen sveobuhvatnim konceptom i moralnim ljudske prirode protiv paraljudskih iskustvenih i upravljačkih metoda.
principima, koji su u međuvremenu razrađeni. Posle nekoliko godina Ove veze prouzrokuju interpersonalno razumevanje, osećaj
isti stimulansi, koji su prvobitno prouzrokovali obeshrabrujuću zajedništva među ljudima i socijalnim grupama, ranije podeljenih na
intelektualnu nemoć i mentalnu paralizu, sada izazivaju želju da se osnovu ekonomskih razlika i društvene tradicije. Procesi mišljenja koji
usta isperu nečim jakim kako bi se izbacila nečistoća. podržavaju ove veze su pre psihološkog karaktera, sposobni da učine
Bilo je trenutaka kada je mnogo ljudi sanjalo o tome da pronađe neku razumljivijim motive nekog drugog. Istovremeno običan narod čuva
pilulu koja bi im olakšala da izdrže kontakt sa vlastima ili pohađanje poštovanje prema ljudima koji su obrazovani i reprezentuju
obaveznih indoktrinarnih sesija, koje su uglavnom držali patokratski intelektualne vrednosti. Javljaju se izvesne društvene i socijalne
karakteri. Neki anti-depresivi su zaista potvrdili željeni efekat. vrednosti i mogu dokazati da su stalne.
Dvadeset godina kasnije to je potpuno zaboravljeno. Međutim, geneza te velike interpersonalne solidarnosti postaje
razumljiva samo ako poznajemo prirodu makro-socijalnog fenomena,
Kada sam 1951. po prvi put bio uhapšen, sila, arogancija i patokratske koji je prouzrokovao oslobađanje ovakvih stavova, zajedno sa
metode prisilnog priznanja su mi gotovo u potpunosti oduzele prepoznavanjem sopstvene humanosti i humanosti drugih ljudi.
sposobnosti za samoodbranu. Posle samo nekoliko dana bez vode moj Sledeća misao se nameće sama po sebi, naime u kojoj se samo meri te
mozak je do takvog stepena prestao da funkcioniše, da se čak ne mogu duboke veze razlikuju od američkog „takmičarskog društva“, za koje
setiti ni događaja koji su doveli do mog iznenadnog hapšenja. Nisam ranije – ekonomske i društvene – razlike predstavljaju nešto
čak bio ne svestan da je to bilo namerno izazvano i da su mogućnosti operativno, čak i kada to prevazilazi granice imaginacije.
za samoodbranu uopšte postojale. Činili su sa mnom gotovo sve što su Čovek bi pomislio da će se kulturni i intelektualni život nacije brzo
hteli. degenerisati, ako je izložen izolaciji od kulturnog i naučnog života
Kada sam 1968. bio uhapšen poslednji put, saslušavalo me je pet drugih nacija, patokratskim ograničenjima razvoja mišljenja, cenzuri,
službenika, koji su izgledali besno. Od jednog određenog trenutka, mentalnom nivou izvršnih vlasti i svemu ostalom što obeležava takvu
razmišljajući o njihovim predvidljivim reakcijama, zagledao sam se vladavinu. Međutim, realnost ne daje za pravo ovakvim pesimističkim
veoma pažljivo u svako lice. Najvažniji među njima je upitao: “Šta ti je predviđanjima.
na umu, budalo, zašto nas tako gledaš?“ Odgovorio sam bez imalo Neophodnost stalnog mentalnog napora unutar te devijantne
straha od posledica: „Jednostavno se pitam zašto toliko mnogo ljudi sa realnosti, tako suštinski važna za pronalaženje podnošljivog načina
vašeg koloseka na kraju završi na psihijatriji.“ Na trenutak su se trgli, života, ne potpuno lišena osećaja za moral, uslovljava razvoj realistične
posle čega je isti čovek uzviknuo: „Zato što je ovo tako prokleto užasan percepcije, posebno u oblasti društveno-psiholoških fenomena.
posao.“ „Po mom mišljenju postoji i drugi put“, mirno sam odgovorio. Odbrana uma od delovanja paralogističke propagande, kao i svoje
Vratili su me u ćeliju. ličnosti od uticaja paramoralizma i drugih, već opisanih tehnika
Tri dana kasnije sam ponovo imao priliku da razgovaram sa njim, ali se izoštrava procese mišljenja i sposobnost da se razluče ti fenomeni. Ovaj
ovaj put odnosio sa mnogo više poštovanja. Zatim je naredio da me trening je neka vrsta univerziteta za obične ljude.
odvedu – napolje, kako se ispostavilo. Pošao sam kući kroz veliki park, Tokom takvih vremena društvo dopire do istorijskih izvora tragajući
još uvek ne verujući svojim očima. Došavši kući, legao sam u krevet; za drevnim korenima ove nesreće i načinima da se sudbina u
svet još uvek nije izgledao realno, ali iscrpljeni ljudi brzo padnu u san. budućnosti popravi. Naučni i društveni umovi marljivo i kritički
Probudivši se glasno sam rekao: „Dragi Bože, zar briga o ovom svetu ne ispituju nacionalnu istoriju u potrazi za interpretacijom činjenica, koja
bi trebalo da je u tvojoj nadležnosti?“ bi bila temeljnija i dublja u pogledu psihološkog i moralnog realizma.
Mi uporno otkrivamo ono što se dogodilo godinama i vekovima ranije,
posmatrajući greške ranijih generacija i rezultate netolerancije ili
Od tog vremena znam ne samo da polovina policijskih oficira završava emocionalno uslovljenog načina donošenja odluka. Takvo obimno
na psihijatrijskom klinikama, već znam i da je njihova „profesionalna kritičko preispitivanje individualnog, društvenog i istorijskog pogleda
bolest“ kongestivna demencija, na koju se ranije nailazilo samo kod na svet u potrazi za smislom života i istorije je proizvod nesrećnih
prostitutki. Ne može se nekažnjeno vršiti nasilje nad prirodnim vremena i pružiće pomoć na putu ka onim srećnim.
ljudskim osećanjima, bez obzira o kojoj profesiji je reč. Sa te tačke
58
Drugi predmet razmišljanja je postao: moralni problemi, koji se mogu egoizam među ljudima koji se na taj način prilagođavaju životu u
primeniti kako na individualni život tako i na istoriju i politiku. Um patološkoj društvenoj strukturi.
počinje da prodire sve dublje u tu oblast, stičući sve rafiniranije Neuroza je prirodan odgovor ljudske prirode ukoliko je osoba izložena
razumevanje materije, jer su se stara uprošćavanja pokazala kao dominaciji patoloških ljudi. Isto se odnosi i na podređenost društva i
nedovoljna. Razumevanje drugih ljudi, uključujući one koji su počinili njegovih članova patološkom sistemu vlasti. U patokratskoj državi
zločine i kriminalna dela, se javlja pri rešavanju problema: put koji je svaka osoba normalnih svojstava ispoljava izvesno hronično
ranije bio potcenjen. Oproštaj je samo jedan korak iza razumevanja. neurotično stanje, kontrolisano naporima kritičkog razmišljanja.
Kao što je rekla gospođa Stil: „Tout comprendere, c’est tout pardoner.“ Intenzitet ovih stanja varira od pojedinca do pojedinca i zavisi od
(Sve razumeti znači sve oprostiti). različitih okolnosti, najčešće stoji u direktnoj vezi sa inteligencijom
Religija društva je zahvaćena istom transformacijom. Procenat ljudi, pojedinca. Psihoterapija je kod takvih ljudi moguća i delotvorna jedino
koji podržavaju religijska verovanja, nije značajno visok, pogotovo u ako se može zasnovati na adekvatnom poznavanju uzroka ovih stanja.
zemljama gde je uvedena patokratija; međutim, religija doživljava Psihijatri sa Zapada se tako pokazuju potpuno nedelotvornim u
modifikaciju sadržaja i kvaliteta verovanja na takav način da postaje kontaktu sa takvim pacijentima.
atraktivnija za ljude koji su odrasli ravnodušni prema veri. Stara Psiholog, koji radi u ovakvoj zemlji, mora razviti posebne operativne
religija, zasnovana na tradiciji, ritualu i neiskrenosti, se sada tehnike koje su nepoznate i čak nedokučive specijalistima koji rade u
transformiše u veru, uslovljenu neophodnim istraživanjima i slobodnom svetu. One imaju za svrhu da delimično oslobode glas
uverenjima koji uslovljavaju kriterijume ponašanja. instinkta i osećanja od te abnormalne preterane kontrole i da unutra
Svako, ko u takvim vremenima čita Jevanđelja, nalazi nešto što je teško ponovo otkriju glas prirodne mudrosti, ali to mora biti urađeno na
razumljivo za druge hrišćane. Toliko je realna sličnost između takav način da se spreči izlaganje pacijenta neželjenim posledicama
društvenih odnosa tada u paganskom Rimu i pod ateističkom preterane slobode reakcija u uslovima u kojima mora da živi.
patokratijom, da čitalac može mnogo lakše da zamisli opisane situacije Psihoterapeut mora da deluje oprezno, uz pomoć aluzija, jer samo
i življe oseti realnost događaja. Takvo čitanje mu pruža ohrabrenje i retko sme otvoreno da informiše pacijenta o patološkoj prirodi sistema.
savet koje može iskoristiti u svojoj situaciji. Tako, tokom brutalnih Međutim, čak i pod takvim okolnostima pacijent može da postigne
vremena konfrontacije sa zlom, ljudska sposobnost razlikovanja ovog veliki stepen slobode doživljaja, mnogo adekvatnije procese mišljenja i
fenomena postaje suptilnija; moć opažanja i moralna senzibilnost se bolje sposobnosti za donošenje odluka. Kao rezultat svega toga on se
povećavaju; kritičke moći se ponekad graniče sa cinizmom. ponaša sa većom opreznošću i oseća manje patnje.
Ako bi zapadne radio stanice, nesputane strahom psihologa sa druge
Jednom prilikom sam dospeo u planinski autobus pun učenika i strane, puštale jednostavnu kontra propagandu u korist slične
studenata. Tokom putovanja kola i obližnja brda je ispunila pesma. psihoterapuetske tehnike, oni bi mogle snažno da doprinesu
Stare predratne, zajedljive i frivolne poeme Lesmiana: „Naš predak Noe budućnosti zemlje, koja se još uvek nalazi pod patokratskom vlašću.
je bio hrabar čovek…“ i ostalo. Međutim, tekst je bio izmenjen uz Napredujući prema kraju knjige, pokušaću da uverim čitaoca da je
humor i literarni talenat i iz njega je bilo izostavljeno sve što je iritiralo psihološka materija podjednako važna kao i velika politika i moćno
te mlade ljude, odrasle tokom teških vremena. Da li je to bio slučajan oružje.
rezultat?
Moć razumevanja
Kao rezultat svih tih transformacija, uključujući i oslobađanje od
samoljublja misli i stavova povezanih sa time, društvo postaje mnogo Razumevanje tih normalnih ljudi, bilo pojedinaca ili proseka,
sposobnije za mentalnu kreativnost koja prevazilazi normalne uslove. osuđenih da žive pod patokratskom vladavinom, razumevanje njihove
Ovakav napor bi bio koristan u svakoj kulturnoj, tehničkoj ili ljudske prirode i njihovih odgovora na tu devijantnu realnost, njihovih
ekonomskoj oblasti kada mu se vlasti ne bi suprotstavljale i gušile ga, snova, njihovih metoda shvatanja ove realnosti (uključujući sve teškoće
osećajući se ugroženim takvim aktivnostima. na putu) i njihove potrebe da se prilagode i postanu rezistentni
Ljudski genije nije rođen u lenjosti blagostanja i unutar uglađenog (uključujući i partijsko delovanje) je sine qua non preduslov da se
drugarstva, već pre stoji u vezi sa stalnom konfrontacijom sa razvije pristup koji bi mogao efektivno da im pomogne da dostignu
jogunastom realnošću koja se razlikuje od običnih ljudskih predstava. sistem normalnog čoveka. Za političare u u slobodnoj zemlji bi bilo
Pod takvim uslovima teoretski pristupi širokog obima mogu imati psihološki nemoguće da usvoje to praktično znanje, koje su ovi ljudi
praktičnu, egzistencijalnu vrednost. Stari sistem mišljenja, koji ostaje sticali tokom dugog niza godina iz svakodnevnog iskustva. To se znanje
u upotrebi u slobodnim zemljama, gleda unazad, naivan, lišen osećaja ne može preneti; nikakva novinarska ili literarna delatnost neće nikada
za vrednost. postići ništa u toj oblasti. Ipak, odgovarajuća nauka, formulisana
Ukoliko nacije, koje su dospele u takav položaj, ponovo steknu objektivnim, naturalističkim jezikom može služiti za komunikaciju u
slobodu, mnoga vredna intelektualna dostignuća će sazreti u kratkom oba pravca. Nju mogu usvojiti ljudi koji nemaju slična specifična
roku. Neće postojati prekomeran strah da li će nacija uspeti da razvije iskustva; ona takođe može biti povratno preneta tamo, gde postoji
delotvoran društveno-ekonomski sistem. Upravo naprotiv: odsustvo velika potreba za tom naukom, do umova koji su već spremni da je
egoističnih grupa, koje vrše pritisak, pomiriteljska priroda društva koje prime. Ovakva nauka bi delovala na njihove izmučene ličnosti kao
iza sebe ima godine gorkog iskustva i prodoran, moralno produbljen najbolja medicina. Više svesti o tome da je čovek bio izložen delovanju
proces mišljenja će dopustiti da put napolje bude relativno brz. devijanata je suštinski deo lečenja.
Opasnost i pritisak će pre doći spolja, od nacija koje ne razumeju na Ko god želi da odbrani slobodu svoje zemlje i sveta, već ugroženog
adekvatan način uslove u toj zemlji. Na žalost, patokratija ne može biti ovim makrosocijalnim fenomenom, ko god želi da izleči ovu našu
dozirana kao gorka medicina. bolesnu planetu, ne treba samo da razume prirodu ove velike bolesti,
Starija generacija, odrasla u zemlji normalnog čoveka, u principu već i da bude svestan potencijalne, regenerativne, isceljujuće moći.
učestvuje u razvoju ovih veština t.j. obogaćenja; međutim, mlađa U svakoj zemlji unutar oblasti delovanja ovog makro-socijalnog
generacija je odrasla pod patokratskom vladavinom i tako podleže fenomena živi i pati veliki broj normalnih ljudi, koji nikada neće
većem osiromašenju pogleda na svet, krutosti ličnosti i uticaju prihvatiti patokratiju; njihov protest protiv nje izvire iz dubina njihove
struktura navika, tim tipičnim rezultatima delovanja patoloških duše i njihove ljudske prirode i uslovljen je svojstvima prenetim putem
ličnosti. Paralogistička propaganda i sa njom povezana indoktrinacija biološkog nasleđa. Oblici protesta i ideologije preko kojih oni žele da
se svesno odbijaju; međutim, taj proces zahteva vreme i trud, koje bi se ostvare svoje prirodne želje se međutim može menjati.
mogli bolje iskoristiti za zapažanje vrednosnih sadržaja. Ovo se može Ideologija društvene strukture, putem koje oni žele da ponovo steknu
postići samo uz teškoće, na osnovu kako ograničenja, tako i problema svoje ljudsko pravo da žive u sistemu normalnog čoveka je, međutim,
percepcije. Ovo stvara osećaj praznine koju je teško ispuniti. Uprkos od sekundarne važnosti za ove ljude. Naravno da postoje razlike u ovoj
ljudskoj dobroj volji izvestan paralogizam i paramoralizam se oblasti, ali one nisu na nalik nečemu što bi moglo voditi do konflikta
ukotvljuje i istrajava u ljudskom umu. Ljudski um nije u stanju da među ljudima koji ispred sebe vide cilj vredan žrtve.
pobije svaku pojedinačnu laž koja mu se nameće. Oni sa prodornijim i uravnoteženijim stavovima vide originalnu
Emocionalni život ljudi, odraslih unutar devijantne psihološke ideologiju, kakva je bila pre procesa ponerizacije, kao najpraktičniju
realnosti, je takođe praćen teškoćama. Uprkos kritičkim mišljenju osnovu za postizanje ciljeva društva. Neke modifikacije bi toj ideologiju
izvesno zasićenje ličnosti najmlađih patološkim psihološkim dale zreliji oblik, obezbeđujući joj vezu sa današnjim vremenima; ona
materijalom je neizbežno, kao i izvestan stepen primitivizacije i bi zatim služila kao osnova za proces evolucije, ili bolje transformacije
rigidnosti osećanja. Konstantni napor da se kontrolišu emocije, da bi u društveno-ekonomski sitem koji je sposoban za adekvatno
se izbeglo da neka burna reakcija izazove represiju osvetoljubivog funkcionisanje.
režima, koji dugo pamti, uzrokuje potiskivanje osećanja kao nečeg Mišljenja autora su ipak drugačija. Mogle bi biti izazvane velike
problematičnog, nečeg što ne treba ispoljiti. Potisnute emocionalne teškoće u slučaju spoljnog pritiska koji deluje sa namerom da se uvede
reakcije izlaze kasnije na površinu, kada je osoba u stanju da ih izrazi; sistem koji je izgubio svoje istorijski uslovljene korene u ovakvoj zemlji.
one su zakasnele i neprimerene datoj situaciji. Brige o budućnosti bude
59
Ljude, koji su dugo morali da žive u tom stranom svetu razjedinjenosti, izrazitim talentom postaju predmet ucene ili maliciozne kontrole. To,
teško može shvatiti neko ko je srećno izbegao takvu sudbinu. naravno, uslovljava slabe rezultate u tim oblastima nauke.
Suzdržimo se od kreiranja slike o njima, kakva bi imala smisla samo Čitava operacija mora biti izvedena na način da ne privuče pažnju u
unutar sistema normalnog čoveka; ne stavljajmo ih u pretince bilo zemljama sa strukturama normalnog čoveka. Posledice ovakvog
kakve političke doktrine, koja nema nikakve sličnosti sa realnošću neuspeha bi mogle biti suviše dalekosežne. To objašnjava zbog čega
kakvu su upoznali; poželimo im dobordošlicu sa osećajem ljudske ljudi uhvaćeni na ovom poslu bivaju uništeni bez glasa, a sumnjivi
solidarnosti, uzajamnog poštovanja i velikog poverenja prema njihovoj pojedinci proterani, da bi postali predmet adekvatno organizovanih,
ljudskoj prirodi i njihovom razumu. iscrpljujućih kampanja.
Bitke se vode na oba fronta, što može podsetiti na Drugi svetski rat.
PSIHOLOGIJA i PSIHIJATRIJA Vojnici i vođe, koji su se borili na različitim frontovima, nisu bili svesni
pod PATOKRATSKOM VLAŠĆU da njihova sudbina zavisi od ishoda drugog rata, koji su vodili naučnici
i drugi vojnici sa ciljem da se spreči Nemačka da proizvede atomsku
Ako bi ikada postojalo tako nešto kao zemlja sa komunističkim bombu. Alijansa je dobila tu bitku i Sjedinjene Države su prve razvile
sistemom, kakav je osmislio Karl Marks, u kojoj bi radni ljudi sa to opasno oružje. Međutim, u današnje vreme Zapad nastavlja da gubi
levičarskom ideologijom bili osnova upravljanja, što bi po mom političku i naučnu bitku na ovom novom, tajnom frontu. Usamljeni
mišljenju bio krut sistem, ali ne u potpunosti lišen zdravog borci se posmatraju kao čudaci, uskraćuje im se pomoć ili su primorani
humanističkog razmišljanja, tada bi savremene društvene, bio- da tegobnim radom zarade svoj hleb. U međuvremenu, Trojanski konj
humanističke i medicinske nauke bile visoko vrednovane, razvijane na nastavlja da prodire u druge zemlje.
odgovarajući način i korišćene za dobrobit radnih ljudi. Vlasti i društvo Ispitivanje metodologije ovakvih bitki, kako na spoljnom, tako i na
u celini bi vodili računa da mladi i ljudi sa različitim ličnim problemima unutrašnjem planu, ukazuje na specifično patokratsko znanje, tako
dobiju adekvatnu psihološku pomoć. Ozbiljno bolesnim pojedincima teško shvatljivo u svetlu pojmova prirodnog jezika. Da bi se mogli
bi stajala na raspolaganju adekvatna stručna nega. kontrolisati ljudi i ta relativno nepopularizovana oblast nauke, čovek
Međutim, u patokratskom sistemu je upravo suprotno slučaj. mora znati, ili mora biti sposoban da oseti, koji delovi psihopatologije
Kada sam došao na Zapad, sreo sam ljude sa levičarskim pogledom na su najopasniji. Istraživač ove metodologije takođe postaje svestan
svet, koji su bespogovorno verovali da je stanje u komunističkim ograničenja i nedostataka ovog samo-znanja i prakse t.j. svestan
zemljama u manjoj ili većoj meri slično američkoj verziji komunističke slabosti druge strane, grešaka i gluposti i može da ih iskoristi.
političke doktrine. Ove osobe su bile gotovo sigurne da psihologija i U zemljama sa patokratskim sistemom nadzor naučnih institucija i
psihijatrija uživaju slobodu u zemljama koje se ubrajaju u organizacija kulture je dodeljen specijalnom odeljenju posebno
komunističke i da situacija liči na gore opisanu. Kada bih se poverljivih ljudi, „Bezimeni biro“, sastavljen većinom od relativno
suprotstavio, odbijali su da mi poveruju i pitali, zašto? „Zašto nije inteligentnih pojedinaca, koji pokazuju karakteristična patokratska
tako?“ Kakve veze bi politika mogla da ima sa psihijatrijom? svojstva. Ti ljudi moraju biti sposobni da završe akademske studije,
Moji pokušaji da objasnim kako ta realnost izgleda su naišli na teškoće, iako ponekad putem primoravanja ispitivača da da velikodušne ocene.
koje su nam već poznate, iako su neki od tih ljudi čuli o zloupotrebi Njihov talenat je najčešće inferioran u poređenju sa prosečnim
psihijatrije. U svakom slučaju, takva „zašto“ su i dalje iskrsavala u studentima, pogotovo u pogledu psiholoških nauka. Sa druge strane
konverzaciji i ostajala bez odgovora. oni su nagrađeni za svoje usluge dobijanjem akademske diplome i
Situacija u tim naučnim oblastima, društvenim delovanjima i lečenju i pozicijom i dopušteno im je da predstavljaju naučna udruženja u
ljudi, koji se bave tom oblašću, može se shvatiti samo ako sagledamo inostranstvu. Kao osobama od posebnog poverenja dopušteno im je da
pravu prirodu fenomena u svetlu ponerološkog pristupa. ne učestvuju na lokalnim sastancima partije, pa čak i da odbiju da joj
Zamislimo nešto, što bi bilo moguće samo u teoriji, naime da je u zemlji se u potpunosti priključe. U slučaju nužde mogu da prođu i kao ne-
pod patokratskom vladavinom nekom greškom došlo do toga da bude partijci. Uprkos tome, ti visoki upravnici nauke i kulture su dobro
dozvoljen slobodan razvoj ovih nauka, nesmetan pristup naučnoj poznati zajednici normalnih ljudi, koja brzo uči način raslojavanja. Oni
literaturi i kontakt sa naučnicima iz drugih zemalja. Psihologija, se ne izdvajaju od agenata tajne policije; iako smatraju da pripadaju
psihopatologija i psihijatrija bi cvetale i davale istaknute predstavnike. višoj klasi od ovih agenata, ipak moraju da sarađuju sa njima.
Šta bi bio rezultat? Često susrećemo ovakve ljude u inostranstvu, u zemljama normalnih
Povećavanje odgovarajućeg znanja bi u veoma kratkom vremenu ljudi, gde im različite fondacije i institucije daju naučne nagrade u
omogućilo istraživanja, čiji smisao već razumemo. Elementi koji uverenju da na taj način pomažu razvoj pravog znanja u zemljama pod
nedostaju i nedovoljno istražena pitanja bi se upotpunili i produbili „komunističkom“ vlašću. Ovi dobročinitelji ne shvataju da čine rđavu
odgovarajućim detaljnim istraživanjem. Dijagnoza patokratskog stanja uslugu nauci i pravim naučnicima dopuštajući ovim nadzornicima da
bi bila razrađena tokom prvih desetak godina formiranja patokratije, postignu lažni naučni autoritet i da se upoznaju sa bilo čime što će
posebno ukoliko je patokratija uvedena. Baza deduktivne kasnije oceniti kao opasno.
argumentacije bi bila znatno opsežnija od bilo čega što autor ovde Naposletku, ti ljudi će kasnije posedovati moć da nekome omoguće
može da predstavi i bila bi ilustrovana bogatim analitičkim i sticanje doktorske titule, započinjanje naučne karijere, stecanje
statističkim materijalom. akademske diplome ili unapređenje. Sami veoma prosečni naučnici,
Jednom preneta javnom mnenju, ta dijagnoza bi se brzo pripojila oni pokušavaju da potisnu mnogo talentovanije ljude, rukovodeći se
javnom mišljenju, oslobađajući svest društva od naivnih političkih i pri tome kako sopstvenim interesima, tako i tipičnom ljubomorom
propagandnih doktrina. Ona bi dospela do nacija koje su predmet patokrata prema normalnim ljudima. Oni će biti ti koji će kontrolisati
ekspanzionističkih namera patokratske imperije. To bi rezultate naučnu literaturu u pogledu „ideološke podobnosti“ i potruditi se da
korišćenja bilo kakve propagirane ideologije kao patokratskog osiguraju da dobrom stručnjaku bude uskraćena literatura koja mu je
Trojanskog konja učinilo u najbolju ruku sumnjivim. potrebna.
Uprkos razlikama među njima zemlje normalnih ljudi bi se ujedinile Kontrola je izuzetno maliciozna i podmukla, posebno u psihološkoj
karakterističnom solidarnošću u odbrani od opasnosti, koju razumeju, nauci iz razloga koji su nam sada razumljivi. Sastavljene su pisane i
slično kao što solidarnost povezuje ljude koji žive pod patokratskom nepisane liste predmeta koji se ne smeju podučavati i izdaju se
vladavinom. odgovarajuće direktive sa ciljem da deformišu druge predmete. Ova
Ta svest, popularizovana u zemlji zahvaćenoj ovim fenomenom bi lista je toliko obimna u oblasti psihologije da od te naučne discipline
istovremeno osnažila psihološki otpor zajednice normalnih ljudi i ne preostaje ništa osim skeleta, sa koga je skinuto sve što bi moglo biti
omogućila im iznalaženje novih načina samoodbrane. iole rafinirano ili pronicljivo.
Da li bilo koja patokratska država sme rizikovati da dopusti takvu Predviđen program studija za psihijatra ne sadrži ni minimalna znanja
mogućnost? u oblastima opšte, razvojne i kliničke psihologije, niti osnovne veštine
U vreme, kada se pomenute discipline brzo razvijaju u mnogim psihoterapije. Zahvaljujući takvom stanju stvari u najvećoj meri
zemljama, pitanje prevencije pretnje koju predstavlja psihijatrija prosečni ili privilegovani lekari postaju psihijatri posle kursa na
postaje „biti ili ne biti“ za patokratiju. Svaka mogućnost ovakvog studijama koji traje nekoliko nedelja. To otvara vrata psihijatrijske
razvoja situacije se vešto mora preduprediti, kako unutar, tako i van karijere osobama koje po prirodi teže da služe patokratskim vlastima i
države. Istovremeno, država je sposobna da nađe odgovarajuće to ima sudbonosne posledice na nivo lečenja i dozvoljava da psihijatrija
preventivne mere zahvaljujući svesti da je drugačija, kao i specifičnom bude upotrebljena za svrhe kojima nikada ne bi smela da služi.
psihološkom znanju psihopata, koje već poznajemo, delimično Budući da poseduju slabo obrazovanje, ti psiholozi su bespomoćni
osnaženim akademskim znanjem. naočigled mnogih problema ljudi, posebno u slučajevima kada je
Zbog toga je sistem svesne i ciljane kontrole, terora i diverzije pokrenut potrebno detaljnije znanje. Takvo znanje čovek onda sam mora steći:
kako unutar, tako i van granica zemalja, zahvaćenih ovim fenomenom. delo, koje nije svako u stanju da ostvari. Ovakvo ponašanje prouzrokuje
Bilo kakvi naučni radovi, koji se objavljuju pod takvom vladom ili veliku štetu i ljudsku nepravdu u oblastima koje baš ništa nemaju sa
dolaze iz inostranstva, se moraju kontrolisati, da bi se utvrdilo da ne politikom. Na žalost, ovakvo ponašanje je neophodno sa tačke gledišta
sadrže nikakve podatke, koji bi bili opasni za patokrate. Specijalisti sa
60
patokrata, da bi se sprečilo da te opasne nauke ugroze egzistenciju Ukoliko ova svest nedostaje, nauka se polako spušta na zabrinjavajuće
sistema koji oni smatraju najboljim mogućim na svetu. nizak nivo.
Specijalisti psihologije i psihopatologije bi smatrali ovakav sistem ~
zabrana i smernica izuzetno interesantnim. Ovo omogućava da se Treba da razumemo prirodu ovog makro-socijalnog fenomena kao i
shvati da to može biti način putem koga možemo dopreti do srži i prave osnovnu vezu i kontroverzu između patološkog sistema i onih oblasti
prirode ovog makro-socijalnog fenomena. Zabrane uklanjaju dubinsku nauke koje opisuju psihološke i psihopatološke pojave. Sa druge strane,
psihologiju, analizu čovekovog instinktivnog supstrata, zajedno sa ne možemo steći potpunu svest o razlozima za takvo ponašanje vlade.
analizom snova. Akcije i reakcije normalne osobe, njene ideje i moralni kriterijumi više
Kao što je već istaknuto u poglavlju koje se bavi nekim neophodnim nego često odbijaju nenormalne osobe kao nenormalne. Ukoliko uz to
pojmovima, razumevanje ljudskih instinkata je ključ da se razume osoba sa nekom psihološkom devijacijom sebe posmatra kao
čovek; međutim i znanje o pomenutim anomalijama instinkata je ključ normalnu, što je neuporedivo lakše ukoliko poseduje autoritet, tada će
da se razume patokratija. ona posmatrati normalnu osobu kao drugačiju i prema tome
Iako se ređe koristi u psihološkoj praksi, analiza snova će uvek ostati nenormalnu, bilo u realnosti bilo kao posledica logičke konverzije
najboja škola psihološke misli; to je čini opasnom po prirodi. Čak se i (obrtanje jednog suda, tako da subjekat i predikat zamene mesta). To
na psihologiju izbora bračnog druga gleda u najbolju ruku sa objašnjava zbog čega vlada ovakvih ljudi uvek pokazuje tendenciju da
neodobravanjem. bilo kog disidenta tretira kao „mentalno obolelog“.
Suština psihopatije, naravno, ne sme biti istražena i rasvetljena. Ova Delatnosti, kao što su guranje normalnih ljudi u psihološka oboljenja i
materija je učinjena nejasnom putem namerno izmišljenih definicija korišćenje psihijatrijskih ustanove u te svrhe se odvija u mnogim
psihopatije, koje sadrže različite vrste karakternih oboljenja zajedno sa zemljama u kojima takve ustanove postoje. Savremeno zakonodavstvo
onima koji su izazvani potpuno drugačijim i poznatim uzrocima. Ovu u zemljama normalnog čoveka nije bazirano na adekvatnom
definiciju mora zapamtiti ne samo svaki predavač psihopatologije, razumevanju psihologije ovakvog ponašanja i samim tim ne sadrži
psihijatar i psiholog, već i izvestan broj političkih funkcionera bez zadovoljavajuće preventivne mere protiv njega.
obrazovanja u toj oblasti. Unutar pojmova psihološki normalnog pogleda na svet motivi za takvo
Ova definicija se mora koristiti u javosti kada god je iz bilo kog razloga ponašanje su se na različite načine objašnjavali i opisivali: lične i
nemoguće izbeći ovu tematiku. U svakom slučaju, u ovoj oblasti porodične prilike, pitanje imovine, pokušaj da se ospori nečije
prednost ima predavač koji uvek veruje u bilo šta što je najpodobnije u svedočenje i čak politički motivi. Ovakvim klevetničkim nagoveštajima
njegovoj situaciji i čija inteligencija ga ne predodređuje da traga za se često služe osobe koje ni same nisu sasvim normalne i čije je
suptilnim raslojavanjima psihološke prirode. ponašanje dovelo nekoga do nervnog sloma ili burnog protesta. Među
Važno je takođe pomenuti da vrhovna doktrina pomenutog sistema histericima takvo ponašanje je često projekcija sopstvenih
glasi: „Egzistencija definiše svest“. Kao takva ona pripada psihologiji samokritičnih asocijacija na druge ljude. Normalna osoba odbija
pre nego bilo kojoj političkoj doktirni. Ova doktrina je u stvari patokratu kao naivna, kao pristalica teško shvatljivih teorija; nazvati je
kontradiktorna velikom delu empirijskih podataka, koji ukazuju na „ludom“ nije daleko od toga.
ulogu naslednih faktora u razvoju čovekove ličnosti i sudbine. Prema tome, ako prikupimo dovoljan broj primera ove vrste i sakupimo
Predavači smeju ukazati na istraživanja jednojajčanih blizanaca ali dovoljno iskustva u ovoj oblasti, postaje vidljiv drugi, mnogo važniji
samo na kratak, oprezan i formalan način. motivacioni nivo za ovakvo ponašanje. Ono što se javlja kao pravilo je
U jednom trenutku ćemo se vratiti ovom neobičnom „geniju“ sistema i da se ideja o guranju nekoga u mentalno oboljenje javlja u umu sa
njegovom samo-znanju. Čovek se mora diviti tome, koliko efektivno različitim devijacijama i psihoškim oštećenjima. Spoljna komponenta
pomenute definicije psihopatije blokiraju sposobnost da se shvati patološkog faktora samo retko učestvuje u ponerogenezi ovakvog
fenomen koji kamufliraju. Možemo istraživati veze između ovih ponašanja.
zabrana i makro-socijalnog fenomena koji reflektuju. Takođe možemo Dobro osmišljenim i pažljivo formulisanim zakonskim propisima se
posmatrati ograničenja ovih veština i greške koje čine oni koji sprovode zato mora zahtevati testiranje pojedinaca, čije su sugestije da je neko
ovu strategiju. Ovi nedostaci se umešno koriste da bi se prokrijumčarili psihički bolestan suviše istrajne i nedovoljno osnovane.
u neko adekvatno znanje talentovanijih specijalista ili starijih ljudi koji Sa druge strane, svaki sistem, u kome je zloupotreba psihijatrije iz
više nisu uplašeni za svoje karijere ili čak svoje živote. navodno političkih razloga postalo uobičajena pojava, treba da bude
Ideološka bitka se tako vodi na teritoriji koja je je potpuno neuočljiva istražen u svetlu sličnih psiholoških kriterijuma koji su vrednovani na
za ljude koji žive pod upravom struktura normalnog čoveka i koji žele makro-socijalnoj skali. Svaka osoba, koja protestvuje protiv državnog
da upoznaju tu drugačiju realnost. To se odnosi na sve ljude koji sistema, koji će je uvek odbijati kao nešto strano i teško shvatljivo, i
optužuju „komunizam“, kao i one za koje je ta ideologija postala vera. koja nije u stanju da to dovoljno dobro sakrije, će od strane
Jednom prilikom, kratko po dolasku u SAD, u nekoj ulici blizu Kvinsa predstavnika tog sistema biti obeležena kao „mentalno bolesna“, neko
jedan mladi crnac mi je pružio novine. Posegnuo sam za novčanikom, ko treba da bude podvrgnut psihijatrijskom lečenju. U naučnom i
ali on je odmahnuo; novine su bile besplatne. Naslovna strana je moralnom smislu izopačen psihijatar postaje oruđe koje se lako koristi
prikazivala sliku mladog i naočitog Brežnjeva, okićenog mnogim u te svrhe. Na taj način je rođen duševni metod terora i torture ljudi,
medaljama, koje je u stvari dobio mnogo kasnije. Međutim, na nepoznat čak ni tajnoj policiji Cezara Aleksandra II.
poslednjoj strani sam pronašao odlično urađen prikaz istraživanja Zloupotreba psihijatrije u svrhe koje već znamo tako izvire iz same
sprovedenog na univerzitetu u Masačusetsu o jednojajčanim prirode patokratije kao makro-socijalnog psihopatološkog fenomena.
blizancima koji su odrasli odvojeno. To istraživanje je pružalo Napokon, ova oblast znanja i lečenja prvo mora biti degradirana, da bi
empirijske indikacije o važnoj ulozi nasleđa i opis je sadržao literarnu se sprečilo da ugrozi sistem putem iznošenja opasnih dijagnoza, da bi
ilustraciju o sličnosti sudbine parova blizanaca. Koliko je samo zatim bila upotrebljena kao delotvorno sredstvo u rukama vlasti.
„ideološki dezorijentisan“ morao biti redaktor tih novina da objavi Međutim, u svakoj zemlji se sreću ljudi koji ovo primećuju i deluju
nešto što se nikada nije moglo pojaviti u oblasti pod dominacijom protiv toga.
tobožnjeg komunističkog sistema. Patokratija se oseća ugroženom kada god medicinske i psihološke
U toj drugoj realnosti front bitke se prenosi na svaku psihološku ili nauke načine progres. Napokon, te nauke ne samo da joj mogu izbiti
psihijatrijsku studiju, svaku psihijatrijsku kliniku, svaki mentalni zavod oružje psihološkog porobljavanja iz ruku; one mogu udariti u samu
i na svakoga ko radi u toj oblasti. Kako se to odvija: skriveni napadi i njenu prirodu i to unutar sistema.
pariranje, proturanje laži među prave naučne informacije i ostvarenja i Specifičan pogled na tu materiju tako nalaže patokratiji da bude
uznemiravanje. „idejno budna“ u toj oblasti. To takođe objašnjava zašto bilo ko, ko je
Pod takvim okolnostima neki ljudi bivaju izbačeni iz koloseka u sposoban da stekne znanje u ovoj oblasti i ko je suviše daleko van
moralnom pogledu, dok drugi stvaraju solidnu osnovu za svoja domašaja ovakvih vlasti, treba da bude okrivljen bilo čim što se može
uverenja i spremni su da preduzmu rizike da bi došli do pravog znanja falsifikovati, uključujući i psihološka oboljenja.
i pomogli bolesnima i onima u nevolji. Početna motivacija potonje
grupe tako nije političke prirode, već proizilazi iz njihove dobre volje i
profesionalne etike. Svest o političkim uzrocima tih ograničenja i PATOKRATIJA I RELIGIJA
političkom smislu te bitke se rađa kasnije u vezi sa iskustvom i
profesionalnom zrelošću, posebno ukoliko moraju da upotrebe svoje Monoteistička vera odbija savremenog mislioca pre svega kao
iskustvo i veštine da bi spasli progonjene. nepotpuna indukcija (zaključivanje od pojedinačnog ka opštem, prim.
Međutim, u međuvremenu se nekako mora doći do neophodnih prev.) izvedena iz ontološkog znanja o zakonima koji upravljaju
naučnih podataka i radova, uz teškoće i koristeći nečiji nedostatak mikrokosmičkom i makrokosmočkim građom i organskim i
razumevanja materije. Studenti i specijalisti početnici, još uvek ne u psihološkim životom, kao i time što predstavlja rezultat izvesnih
potpunosti svesni toga šta je sve uklonjeno iz nastavnih programa, susreta, dostupnih putem introspekcije. Ta indukcija se dopunjava
pokušavaju da steknu uvid u naučne podatke koji su im ukradeni. elementima koje čovek usvaja na druge načine i prihvata ih ili
individualno ili u skladu sa zapovestima svoje religije i veroispovesti.
61
Glas bez zvuka i bez reči podsvesno budi naše asocijacije, dopirući do Činjenica da patokratski fenomen, koji se kroz ljudsku istoriju širio u
naše svesti u tišini uma, ili dopunjavajući ili dovodeći u pitanje naše najopsežnijem rasponu, pokazuje neprijateljstvo prema svakoj religiji,
saznanje; ova pojava je isto toliko istinita kao i bilo šta što postaje ne treba da navede na zaključak da je on suprotnost religiji. Ta
dostupno nauci zahvaljujući modernim metodama istraživanja. međuzavisnost bi bila drugačije strukturirana pod drugim istorijskim i
Usavršavajući svoja saznanja na psihološkom polju i osvajajući današnjim uslovima. U svetlu istorijskih podataka postaje očigledno da
spoznaje, nekada dostupne samo misticima, sve više sužavamo oblast su religijski sistemi takođe podlegali ponerološkim procesima i
neznanja koja je do nedavno odvajala područje duhovne percepcije od manifestovali simptome slične bolesti.
prirodne nauke. U jednom trenutku, u ne tako dalekoj budućnosti, ta Specifična osnova za lečenje našeg sveta, što je istovremeno isceljujući
dva saznanja će se susresti i izvesno razilaženje će postati samo po sebi faktor za obnovu punih sposobnosti mišljenja kod ljudske ličnosti,
razumljivo. Zbog toga bi bilo bolje da se pripremimo za to. Gotovo od prema tome mora biti ona vrsta nauke koja jasno prikazuje suštinu
samog početka mog razmatranja geneze zla, bio sam svestan činjenice fenomena i opisuje je dovoljno objektivnim jezikom. Otpor da se
da se rezultati istraživanja, sažeto predstavljeni u ovom delu, mogu prihvati ovakvo znanje se često opravdava religijskim motivima; to je
upotrebiti da se popuni taj prostor, tako teško pristupačan ljudskom uveliko uzrokovano egoizmom prirodnog pogleda na svet u njegovom
umu. tradicionalnom precenjivanju sopstvenih vrednosti i strahu od
Ponerološki pristup baca novo svetlo na vekovima stara pitanja, ranije dezintegracije i mora biti konstruktivno prevaziđeno.
regulisana nalozima moralnog sistema i mora prouzrokovati reviziju
metoda mišljenja. Kao hrišćanin, autor je prvobitno strahovao da bi to Patokratski fenomen se javio mnogo puta u istoriji, hraneći se
moglo prouzrokovati opasne kolizije sa drevnom tradicijom. Bavljenje parazitski na mnogim društvenim pokretima, deformišući njihove
tim pitanjem u svetlu Biblije je učinilo da ova strepnja postepeno strukture i ideologije na karakterističan način. Prema tome on se
nestane. Naprotiv, sada se čini da bi to mogao biti put da se naši procesi morao susresti sa različitim religijskim sistemima i sa raznovrsnim
mišljenja približe originalnom i praiskonskom načinu razumevanju istorijskim i kulturološkim pozadinama. Tako možemo navesti dve
moralnih iskustava. Veoma karakteristično, čitanje Jevanđelja može osnovne mogućnosti veze između ovog fenomena i nekog religijskog
pružiti učenja jasno povezana sa metodom razumevanja zla, izvedenog sistema. Prvi se javlja kada religijska zajednica sama podlegne infekciji
iz naučnih istraživanja njegovog porekla. Istovremeno, moramo i ponerogeničnom procesu, što vodi do razvoja opisanog fenomena.
predvideti da će proces korekcija i prilagođavanja biti tegoban i Druga mogućnost nastaje ako se patokratija razvije kao parazit na
dugotrajan, što će verovatno preduprediti veću uzrujanost. nekom društvenom pokretu, čiji je karakter sekularan i politički, što
Religija je večita pojava. Ponekad će aktivna imaginacija prvo dopuniti neizbežno vodi do sukoba sa religijskim organizacijama.
sve ono čime ezoterička percepcija ne može da upravlja. Jednom kada U prvom slučaju religijska zajednica podleže destrukciji iznutra, njen
civilizacija i njena srodna disciplina dostignu određeni nivo razvoja, organizam se podređuje ciljevima potpuno suprotnim originalnoj ideji
monoteistička ideja teži da se ispolji, u principu i njene teozofske i moralne vrednosti postaju plen karakteristične
kao uverenje odgovarajuće duhovne elite. Ovakav razvoj religiozne deformacije, služeći od tada kao maska za dominaciju patoloških
misli se može posmatrati kao istorijski zakon pre nego kao pojedinaca. Religiozna ideja tada postaje opravdanje za korišćenje sile
individualna otkrića ljudi kao što su i sadizma protiv nevernika, jeretika i vračeva i droga za ljude koje
Zaratustra ili Sokrat. Napredovanje religijske misli kroz istoriju čini pokreću takva nadahnuća.
nezamenljiv činilac formiranja ljudske svesti. Svako ko kritikuje ovakvo stanje stvari se suočava sa moralizatorskom
Prihvatanje osnovnih religijskih istina otvara čoveku čitavo polje kritikom, navodno u ime originalne ideje i vere u Boga, ali u stvari zato
mogućih spoznaja, unutar kojih njegov um može da traga za istinom. što oseća i misli u kategorijama normalnih ljudi. Takav sistem zadržava
Od te tačke mi se oslobađamo izvesnih psiholoških teškoća i stičemo ime originalne religije i mnoga druga specifična imena, zaklinjući se
izvesnu slobodu spoznaje u oblasti dostupnoj prirodnjačkoj percepciji. prorokom i to koristi uz karakterističnu dvoznačnost. Nešto što je
Ponovno otkrivanje istinitih, pradavnih, religijskih istina nas osnažuje, izvorno trebalo da bude pomoć u poimanju Božije istine, unesrećuje
pokazujući nam smisao života i istorije. To takođe omogućava naše naciju mačem imperijalizma.
introspektivno prihvatanje pojava, za koje se prirodnjačka percepcija Ukoliko su takvi fenomeni dugotrajni, oni ljudi, koji su zadržali svoju
pokazuje nedostatnom. Paralelno sa našim samoznanjem, razvijamo i veru u religijske vrednosti, će kritikovati ovakvo stanje stvari, ukazujući
sposobnosti da razumemo druge ljude, zahvaljujući prihvatanju pri tome da ono daleko odstupa od istine. Na žalost oni će to činiti bez
postojanja slične realnosti unutar svog bližnjeg. razumevanja prirode i uzroka ovog patološkog fenomena t.j. u okviru
Te vrednosti postaju neprocenjive kada god je čovek prisiljen na moralnih kategorija, praveći tako pogubnu grešku koja nam je već
maksimalan mentalni napor i dalekovido prosuđivanje u akciji, tako da poznata. Iskoristiće neku pogodnu geopolitičku situaciju, protestujući
izbegne posrnuće u zlo, kao i opasnost ili vanredne teškoće. Ukoliko protiv ovakvog stanja stvari, odvajajući se od originalnog sistema i
ne postoji mogućnost da se situacija u potpunosti shvati, ali ipak mora kreirajući različite sekte i veroispovesti.
da se pronađe put iz nje za sebe, svoju porodicu ili naciju, tada smo Ova vrsta raspada se može posmatrati kao karakteristična posledica
zaista srećni ukoliko možemo da čujemo taj tihi glas kako nam govori: infekcije pokreta ovom bolešću, bio on religiozan ili sekularan.
„Ne čini to!" ili „Veruj mi, učini to!" Religijski pokret tako preuzima karakter političkih partija, izazivajući
Možemo reći da ta spoznaja i vera, koja istovremeno pruža podršku ratove između različitih vernika istoga Boga.
našem umu i uvećava našu duhovnu snagu, predstavlja jedinu osnovu Kao što znamo, to stanje prelazi u prikrivenu fazu, kada ljudski gnev
za preživljavanje i otpor u situacijama kada su pojedinac ili nacija počne da slabi; međutim, taj oblik će trajati mnogo duže nego
ugroženi posledicama ponerogeneze, što ne može biti vrednovano u patokratija uvedena uz pomoć sekularnog pokreta. Ljudska bića ne
kategorijama prirodnog pogleda na svet. To je mišljenje mnogih mogu lako da uklope čitav proces u svoj referentni okvir, budući da
čestitih ljudi. Ne možemo da poreknemo fundamentalnu vrednost ovakvo stanje obuhvata mnogo generacija; njihova kritika će tako biti
ovog uverenja, ali ako ono vodi do prezrivog odnosa prema objektivnoj ograničena na pitanja sa kojima su neposredno upoznati. Međutim, to
nauci u toj oblasti i učvršćuje egoizam prirodnog pogleda na svet, tada će ipak prouzrokovati postepeno ali nekoordinisano stvaranje fronta
ljudi koji se drže tog uverenja postaju nesvesni činjenice da više ne pritiska razumnih ljudi, podstičući na taj način neku vrstu evolucije u
delaju u dobroj veri. okviru svake grupe stvorene na ovaj način. Takva evolucija će stremiti
Nijedna glavna religija ne ukazuje na prirodu ovog makro-socijalnog obnavljanju religijskih vrednosti ili prevazilaženju deformacija.
patološkog fenomena; zbog toga ne možemo posmatrati religiozne Da li će ovaj proces postići svoje konačne ciljeve, zavisi od dva uslova:
zapovesti kao neku osnovu za prevazilaženje ove velike istorijske Ukoliko je originalna ideja od početka kontaminirana nekim
bolesti. Religija niti je specifičan serum, niti antibiotik protiv fenomena patološkim materijalom, cilj se ne može ostvariti. Ukoliko se on može
patokratije. Iako sadrži regenerativni faktor za obnavljanje duhovne postići, naše nesimptomatično usklađivanje će nas dovesti u poziciju u
snage pojedinaca i društva, religijska istina ne poseduje specifično kojoj konačna eliminacija dejstava savladane bolesti zahteva
naučno znanje, koje je neophodno za razumevanje patologije ovog objektivan pogled na njenu suštinu i istoriju. Sa druge strane nemoguće
fenomena i koje je istovremeno faktor izlečenja i generacije otpornosti je eliminisati ostatke patološke deformacije, koji bi opstali kao faktor
ličnosti čoveka. Religijska vera i fenomen patokratije su u stvari na otvaranja vrata obnovljenoj kontaminaciji.
različitim nivoima realnosti, patokratija je u većoj meri ovozemaljska. Neke religiozne grupe su mogle pokrenuti osobe, koje su bile nosioci
To takođe objašnjava zašto ne može biti pravog sukoba između određenih psiholoških anomalija. Posebna pažnja bi trebalo da bude
religijskog i ponerološkog znanja o ovom makro-socijalnom usmerena na paranoidne karakteropate i njihovu ulogu u podsticanju
patološkom fenomenu. novih faza ponerogeneze. Za takve ljude svet normalnog ljudskog
Ukoliko zasnujemo odbranu i lečenje društva od destruktivnog uticaja iskustva (uključujući i religijsko iskustvo) podleže deformaciji; lako će
patokratije, samo na pouzdanim religijskim vrednostima, to bi uslediti opčiniteljstvo sebe i drugih, preneto na druge ljude putem
podsećalo na lečenje nedovoljno shvaćene bolesti isključivo metodama patološkog egoizma. Danas možemo posmatrati mnoge marginalne
koje snaže telo i duh. Takva opšta terapija bi mogla dati rezultate u hrišćanske sekte, čiji su počeci nesumnjivo bili te prirode.
mnogim slučajevima, ali bi se u mnogim drugim pokazala Ako je religija, koja se kasnije raspala na brojne doktrinarne varijacije,
nedovoljnom. Pomenuto oboljenje spada u drugu kategoriju. imala takav početak, pomenuti regenerativni procesi uslovljeni
62
zdravim razumom će dostići tačku progresa, koju će pomenuti ministri ukoliko deluju hrabro i promišljeno. Ukoliko ne mogu, to je ili
religije posmatrati kao pretnju egzistenciji religije. Zaštita sopstvene posledica fragmentacije i sukoba u među različitim frakcijama ili
vere i društvene pozicije će ih navesti da upotrebe nasilna sredstva unutrašnje korupcije unutar religijskog sistema. Kao rezultat, religijske
protiv bilo koga da kritikuje ili donese liberalizaciju. To je stanje stvari organizacije su dugo tolerisale i čak nekritički inspirisale razvoj
kome smo danas zapravo svedoci. patokratije. Ta slabost kasnije postaje uzrok propasti religije.
Međutim, činjenica da su neke religijske zajednice podlegle procesu U slučaju veštački uvedene patokratije podložnost religijskog sistema
ponerizacije ne predstavlja dokaz da je originalna spoznaja ili vizija od izopačenosti je manja, iako i dalje postoji. Opravdano je osloboditi
početka bila kontaminirana nepravilnostima, koje su otvorile vrata odgovornosti za ovo stanje stvari religijske sisteme zemlje kada je
prodoru patoloških činilaca ili da je to bila posledica njihovog uticaja. patokratija uvedena silom. U toj situaciji se javljaju specifične prilike:
Da bi se otvorila vrata zarazi patološkim činiocima i kasnijoj religijske organizacije imaju moralno jaču odbrambenu poziciju, u
progresivnoj degeneraciji, dovoljno je da takav religijski pokret stanju su da prihvate materijalne gubitke i takođe da se podvrgnu
podlegne kontaminaciji kasnije u svojoj istoriji kao posledica procesu sopstvenog oporavka.
prekomernog uticaja prvobitno stranih arhetipova sekularne Patokrate se mogu služiti primitivnim i brutalnim sredstvima da
civilizacije ili kompromisa sa ciljevima vladara zemlje. suzbiju religiju, ali je veoma teško za njih da napadnu suštinu
U ovom sažetom pregledu se ponavljaju uzroci i zakoni razvoja religijskih uverenja. Njihova propaganda se pokazuje krajnje
ponerološkog procesa, koje sam već naveo, ovaj put sa osvrtom na primitivnom i prouzrokuje poznati fenomen imunizacije i otpora na
religijske grupe. Međutim, treba podvući važne razlike. Istorijski strani normalnih ljudi, sa konačnim rezultatom da postižu suprotnost
govoreći, religijske zajednice spadaju u najpostojanije i najdugotrajnije od željene moralne reakcije. Patokrate mogu samo da koriste brutalnu
društvene strukture. Ponerološki proces se u takvoj grupi razvija u silu ako osete njenu slabost. Princip „zavadi pa vladaj" se može koristiti
mnogo širem vremenskom okviru. Zapravo, ljudima je u tolikoj meri ako postoji dosta frakcija sa dugom tradicijom neprijateljstva, ali su
potrebna religija, da će svaka ovakva grupa, ako je dovoljna brojna, efekti takvih mera u principu kratkotrajni i mogu dovesti do
sadržati veliki broj normalnih ljudi (obično većinu), koji se neće ujedinjavanja frakcija.
obeshrabriti i koji će formirati postojanu frakciju koja će sprečavati Specifično praktično znanje, koje zajednica normalnih ljudi sakuplja
proces ponerizacije. Ravnoteža sakrivene faze je tako prednost za ljude pod patokratskom vlašću, zajedno sa fenomenom psihološke
sa normalnim ljudskim i religijskim osećanjima. Bez obzira na to, imunizacije, počinje da ispoljava svoje sopstveno karakteristično
izdvojene generacije mogu imati utisak da opaženo stanje predstavlja delovanje na strukture religijskih veroispovesti. Ukoliko je neki
stalne i suštinske karakteristike te religije, uključujući i nedostatke koje religijski sistem u nekom trenutku svoje istorije podlegao ponerološkoj
ne mogu da prihvate. infekciji, efekti i patokratski ostaci, preživali iz prošlosti, su trajali
Zbog toga moramo postaviti sledeće pitanje: da li najodlučnija i vekovima. Kao što je već navedeno, njegovo isceljenje filozofskim i
najsenzibilnija akcija, bazirana na prirodnom pogledu na svet, moralnim metodama nailazi na karakteristične psihološke teškoće. Ali
teološkoj i moralnoj refleksiji ikada može u potpunosti da eliminiše pod patokratskom vladavinom, uprkos zloupotrebe od koje je takva
posledice ponerološkog procesa koji je odavno savladan? religijska organizacija patila, data je transfuzija antitelima, koja leče
Na osnovu iskustva, sakupljenog od pojedinačnih pacijenata, patokratske ostatke.
psihoterapeut bi posumnjao u takvu mogućnost. Posledice uticaja Ovakav specifičan proces stremi oslobađanju religijskih struktura od
patoloških faktora se mogu ukloniti konačno samo ako osoba postane deformacija koje su bile posledica dejstva već poznatih patoloških
svesna da je bila predmet njihove aktivnosti. Takva metoda brižljive faktora. Što se tiče pojave patokratije u različitim oblicima, uvek
korekcije detalja bi mogla podsetiti na rad nekog restauratora uslovljene ljudskim nedostacima, koji otvaraju vrata patološkim
umetničkih dela, koji je odlučio da, umesto da ukloni sve kasnije fenomenima, mora se sagledati i druga strana novčića. Treba da ovo da
premaze i otkrije delo majstora u celini, radije sačuva i konzervira za razumemo u svetlu onog nipodaštavanog zakona, kada dejstvo
buduće generacije nekoliko manjkavih korekcija. pojedinačne uzročne strukture ima sopstveno teološko značenje. U
Čak nasuprot uslovnih kulisa vremenskog približavanja procesa svakom slučaju bi bilo veoma korisno da se sprovede proces oporavka
izlečenja, ovakva dejstva postepenog razvezivanja čvora, baziranog na uz veliku svest o prirodi fenomena, koji deluje na sličan način u
prirodnom pogledu na svet vode do moralizatorskih interpretacija terminima razvoja psihološkog imuniteta i lečenja ljudske ličnosti.
efekata neshvaćenih patoloških faktora, sa posledicom panike i Takva svest takođe može pomoći da se razvije bezbedniji i delotvorniji
tendencijom da se povučemo na prividno bezbedniju stranu. plan akcije.
Organizam religijske grupe tako čuva neka latentna žarišta bolesti, koja Ukoliko su pojedinci i grupe koje veruju u Boga u stanju da prihvate
postaju aktivna pod povoljnim okolnostima. objektivno razumevanje makro-socijalnih patoloških fenomena,
Zbog toga treba da shvatimo da staza naturalističke percepcije procesa pogotovo tog najopasnijeg, prirodno će se javiti izvesno razdvajanje
geneze zla, pripisujući proporcionalan deo „greške" uticaju različitih religijske i ponerološke problematike, koje se bave različitim nivoima
patoloških faktora, može osloboditi naš um prepreka, nastalih realnosti. Pažnja crkve se tada može okrenuti pitanjima čovekovog
moralizatorskim interpretacijama njihove uloge u ponerogenezi. To odnosa prema Bogu, oblasti koja i jeste obaveza crkve. Sa druge strane,
dopušta detaljnije objašnjenje rezultata njihovog delovanja, kao i odbranu od poneroloških fenomena i njihovog širenja po svetu moraju
njihovu konačnu eliminaciju usled toga. Objektivan jezik dokazuje da preuzeti naučne i političke institucije, čije bi akcije bile zasnovane na
je ne samo precizan i ekonomičan za rad, već i mnogo bezbedniji kada naučnom razumevanju prirode geneze zla. Takva podela dužnosti
se bavimo teškim situacijama i delikatnom materijom. nikada neće moći da bude u potpunosti održiva, budući da u genezi zla
Takvo mnogo preciznije i doslednije rešenje problema, koji su učestvuju ljudski moralni nedostaci i njihovo prevazilaženje zasnovano
proistekli iz vekovnog ponerološkog neznanja, je moguće kada god na religijskim premisama je od najstarijih vremena predstavljalo
data religija reprezentuje struju znanja i vere koji su nekada bili odgovornost religijskih zajednica.
dovoljno izvorni. Odvažan pristup isceljujućim prilikama, uslovljen Neke religije i veroispovesti izložene patokratskoj vlasti su pod takvim
brzim uočavanjem poneričkih procesa ili njihovih ostataka prenetih iz okolnostima prinuđene da se uključe u pitanja koja se obično tiču
daleke prošlosti, tako zahteva kako prihvatanje ove nove nauke, tako i političke, pa čak i ekonomske delatnosti. To je neophodno, kako da bi
razobličenje originalne istine i bazične nauke. Sumnje će sa druge se zaštitila sama religijska organizacija, tako i da bi se pomoglo
strane blokirati svaki takav pokušaj putem nedovoljno opredmećenog vernicima i drugim građanima, izloženim nepravdi. Međutim, važno je
straha, čak i ako su one potisnute duboko u podsvest. Moramo da se sprečiti da ovakvo stanje stvari postane stalno u okviru običaja i
uverimo da Istina može da izdrži pranje modernim deterdžentom; ne tradicije, budući da to može učiniti povratak na strukture vladavine
samo da ona neće izgubiti svoje večne vrednosti, već će ponovo steći normalnog čoveka još težim.
izvornu originalnu svežinu i velelepne boje. Uprkos postojećim razlikama u uverenjima i tradiciji, osnova za
Kod druge situacije, kada je ponerogenički proces koji vodi do zajedničko delovanje ljudi dobre volje treba da sadrži tu
patokratije obuzeo neki sekularni ili politički pokret, situacija religije u karakterističnu konvergenciju izvedenih zaključaka između
zemlji će biti potpuno drugačija. Polarizacija stavova s obzirom na hrišćanskih Jevanđelja (i drugih monoteističkih religija) i ponerološkog
pristup religiji postaje neminovna. Društvena religijska organizacija ne pogleda na genezu zla. Različite religije i veroispovesti u stvari veruju
može drugačije nego da zauzme kritički stav, postajući podrška u istog Boga, a danas su ugrožene istim makro-socijalnim fenomenom.
opoziciji na strani zajednice normalnih ljudi. To u povratnom dejstvu To daje dovoljno podataka da bi se omogućila saradnja u stremljenju
provocira pokret, zaražen ovim fenomenom, na još netolerantniji stav ka dostignućima čija je vrednost očigledna.
prema religiji. Takva situacija smešta društvenu religiju na čelo aveti
fizičkog uništenja. TERAPIJA ZA SVIJET
Kada god se patokratija javi u autonomnom procesu, to znači da
religijski sistemi, koji dominiraju zemljom, nisu bili sposobni da je Vijekovima se pokušavalo liječiti razne bolesti na bazi naivnog
preduprede na vreme. razumijevanja i iskustava koja su prenošena iz generacije u generaciju.
Po pravilu, religijske organizacije svake date zemlje imaju dovoljno Takve aktivnosti nisu bile nedjelotvorne; u mnogim slučajevima
uticaja na društvo da bi bile u stanju da se suprotstave nadirućem zlu rezultati su bili pozitivni. Zamjena te tradicionalne medicine sa
63
novonastalom modernom naukom prvobitno je dovela do pogoršanja pregledu, ili čak psihoterapiji, da bi eliminisao svaku tendenciju ka
društvenog zdravlja. Međutim, isključivo uz pomoć moderne nauke aljkavom razmišljanju.
nestale su mnoge bolesti, oboljenja protiv kojih je tradicionalna Kao i svaki dobro organizovan tretman, terapija za svijet mora ispuniti
medicina bila bespomoćna. Do toga je došlo zato što je prirodno dva osnovna zadatka: pojačati opšte odbrambene moći ljudske
razumijevanje bolesti i njihovih uzroka dovelo do stvaranja uslova za zajednice i napasti svoju najopasniju bolest, etiotropično ukoliko je to
protivdejstvo. moguće. Uzimajući u obzir sve aspekte koji su pomenuti u poglavlju o
U vezi s fenomenima koje diskutujemo u ovom djelu, naša situacija je ponerologiji, terapeutski napori bi trebali biti usmjereni na
slična onoj izazvanoj gorenavedenom krizom koju smo pomenuli u podvrgavanje poznatih operativnih faktora geneze zla, kao i procesa
vezi sa zdravljem Evropskih nacija. Ostavili smo iza sebe tradicionalne same ponerogeneze, jednoj kontroli od strane naučne i društvene
socio-moralne organizacije a da nismo još uvijek elaborirali neku svijesti.
vredniju nauku, koja bi mogla ispuniti procjep. Odatle su nam potrebni Sadašnji pokušaji vjerovanja samo moralnim podacima, bez obzira
noviji kriterijumi koji bi postali osnova za jednu analognu disciplinu s koliko iskreno se na njih gledalo, ispostavili su se kao neadekvatni isto
čvrstom strukturom; istovremeno, to bi ispunilo goreću potrebu za kao i u slučaju da se nešto poduzima isključivio na bazi podataka
njom u današnjem svijetu. sadržanih u ovoj knjizi, ignorišući suštinsku podršku od strane
Prema modernom razumijevanju, efikasan tretman jedne bolesti moralnih vrijednosti. Ponerologov stav primarno naglašava prirodni
postaje moguć onda kada spoznamo njenu suštinu, njene etiološke aspekt tog fenomena; mada, to ne znači da je vrijednost onih
faktore i osobine, njen patodinamički tok unutar nekog organizma sa tradicionalnih pristupa smanjena. Napori usmjereni na darivanje
posebnim biološkim karakteristikama. Kada se jedno takvo znanje života nacija potrebnim moralnim uređenjem, trebali bi odatle
dosegne, ispostavlja se da je iznalaženje pravilnog tretmana generalno obrazovati drugo krilo, radeći paralelno i racionalno podržavani
lakši i manje opasan zadatak. Za doktore, bolest predstavlja jedan prirodnim principima.
interesantan, čak fascinantan biološki fenomen. Oni su često prihvatali Moderna društva bila su gurana u stanja moralne recesije tokom
rizik kontakta sa zaraznim patološkim faktorima i žrtvovali se da bi kasnog devetnaestog i ranog dvadesetog vijeka; glavni zadatak ove
razumjeli neko oboljenje i da bi bili u stanju da liječe ljude. generacije je da se ona izvuku nazad iz toga i to treba da ostane jedna
Zahvaljujući tome, oni su ostvarili mogućnost etiotropičnog tretmana opšta pozadina tih aktivnosti kao cjeline, uopšte. Namjera da se ispuni
bolesti i vještačke imunizacije ljudskog organizma protiv nekih zapovijest ljubavi prema svom bližnjem, trebala bi činiti osnovnu
oboljenja. Tako je danas i vlastito zdravlje doktora bolje zaštićeno; ali poziciju, uključujući čak i one koji su počinili značajna zlodjela, pa čak
oni se nikada ne bi trebali odnositi s prezirom prema pacijentu ili ako ta ljubav indicira poduzimanje profilaktičkih mijera kako bi se
oboljenju od kojeg ovaj boluje. druge zaštitilo od tog zla. Jedan veliki profilaktički poduhvat može se
Kad smo suočeni s nekim makrosocijalnim patološkim fenomenom izvesti samo onda kad se to učini s jednom poštenom kontrolom od
koji traži od nas da postupamo s njim na način koji je istovijetan sa strane moralne svijesti, s umjerenim riječima i promišljenim
principima na kojima se temelji moderna medicina, posebno onim koji djelovanjem. Na toj tački, ponerologija će dokazati svoju praktičnu
se odnose na zarazne bolesti koje se brzo šire među stanovništvom, upotrebljivost u ispunjavanju tog zadatka. Ljudi i vrijednosti
zakonom se nalažu sve potrebne rigorozne mjere koje takođe moraju sazrijevaju u akciji. Tako, do jedne sinteze tradicionalnih moralnih
da poštuju i oni ljudi koji su zdravi. Takođe je bitno naglasiti i to da vrijednosti i ovog novog naturalističkog pristupa moći će jedino doći
ljudi i političke organizacije koje zastupaju ljevičarski pogled na svijet, uz pomoć jednog razumnog ponašanja.
generalno zauzimaju jedan mnogo konzistentniji stav u vezi s tim,
zahtijevajući takve žrtve u ime zajedničkog dobra. Istina kao lijek
Moramo biti svjesni toga da je ovaj fenomen, s kojim smo suočeni, Bilo bi teško da ovdje sumiramo sve izjave poznatih autora koji su se
istovijetan s onim bolestima protiv kojih se tradicionalna medicina bavili temom psihoterapeutske uloge u pomaganju čovjeku da bude
pokazala neuspješnom. Da bi se prevazišlo ovakvo stanje stvari, mi svjestan onoga šta mu je sabilo njegovu podsvijest, što ga neprestano
moramo koristiti nova sredstva koja su zasnovana na razumijevanju bolno guši, zato što se on bojao da pogleda neprijatnoj istini u oči, a
suštine i uzroka patokratskog fenomena, tj. ponašati se u skladu s nedostajali su mu i objektivni podaci na osnovu kojih bi mogao izvući
principima na kojima počiva moderna medicina. Put ka samom pravilne zaključke; ili je bio suviše ponosan da bi sebi dozvolio da
razumijevanju tog fenomena, takođe je bio mnogo teži i opasniji od postane svjestan činjenice da se ponašao na apsurdan način. Te stvari
onoga koji bi trebao voditi od tog razumijevanja do pronalaska nisu prilično dobro shvaćene samo od strane specijalista, nego su one i
prirodno i moralno opravdanih i dobro organizovanih terapeutskih javno poznate u jedno određenom stepenu.
aktivnosti. Te metode su potencijalno moguće i vjerovatne jer one Kod svake metode analitičke psihoterapije, ili autonomne
proističu iz jednog razumijevanja tog fenomena, samog po sebi, i psihoterapije, kako ju je nazivao T, Szasz (američki psihijatar, prim.
postaju njegova nadograda. prev.), vodeću operativnu motivaciju podrazumijeva osvjetljavanja bilo
Kod ove “bolesti”, isto kao kod mnogih slučajeva tretiranih od strane kakvog materijala koji je potisnut uz pomoć podsvjesnog odabira
psihoterapeuta, samo njeno razumijevanje već počinje da liječi podataka, ili zapostavljen usljed određenih intelektualnih problema.
čovjekovu ličnost. Pisac ove knjige je to potvrdio u svojoj praksi na To je praćeno razbijanjem iluzija sastavljenih od supstitucija i
individualnim slučajevima. Takođe se čini da će mnogi znani praktični racionalizacija, čije je stvaranje obično proporcionalno sa količinom
rezultati na sličan način postati primjenljivi. potisnutog materijala.
Nedostatnost napora baziranih na najvišim moralnim vrijednostima je U mnogim slučajevima, materijal koji je usljed straha eliminisan iz
postalo opštepoznata stvar. U drugu ruku, moćna vojna oružja koja polja svijesti, i
ugrožavaju cjelokupno čovječanstvo mogu se smatrati toliko često zamjenjivan tobože mnogo prihvatljivijim asocijacijama, ne bi
nezamjenljivim koliko i jedna ludačka košulja, nešto čija se upotreba nikada prouzrokovao tako strašne posljedice da smo odmah na
smanjuje proporcionalno sa poboljšanjem sposobnosti koje regulišu početku smogli hrabrosti i svjesno ga sagledali. Tada bi bili u prilici da
ponašanje onih ljudi kojima je povjerena umjetnost lječenja. Potrebne pronađemo neko nezavisno i kreativno rješenje za određene situacije.
su nam mjere koje će dosegnuti sve ljude i sve nacije, i koje se mogu Međutim, u nekim slučajevima, pogotovo kad imamo posla s
primjeniti na ustanovljene uzroke opasnih bolesti. Takve terapeutske fenomenima koje je teško razumjeti unutar kategorija našeg prirodnog
mjere ne mogu biti ograničene samo na fenomen patokratije. pogleda na svijet, oslobađanje pacijenta od njegovih problema
Patokratija će uvijek pronaći pogodno tlo ukoliko je neka nezavisna zahtijeva da mu predočimo bitne i objektivne informacije, pogotovo iz
država inficirana naprednim oblikom histerizacije, ili ako neka mala područja biologije, psihologije i psihopatologije, i da mu indiciramo
privilegovana kasta vrši represiju i eksploatiše ostale sunarodnike, neke specifične ovisnosti koje prije nije uspjevao da razumije. Na toj
držeći ih u zaostalosti i mraku; u tom slučaju će svako ko želi da tački, savjetničke aktivnosti počinju da dominiraju u
pomogne svijetu biti proganjan a njegovo moralno pravo da djeluje, psihoterapeutskom radu s pacijentom. Nakon svega, pacijentu su
biće dovođeno u pitanje. U stvari, zlo u svijetu čini jedan kontinuum: potrebne dodatne informacije kako bi rekonstruisao svoju
jedna njegova vrsta otvara vrata drugoj, bez obzira na kvalitativnu dezintegriranu ličnost i formirao jedan novi pogled na svijet koji više
suštinu ili ideološke slogane kojima su ogrnuti. odgovara realnosti. Tek tada možemo pristupiti onim tradicionalnijim
Takođe postaje nemoguće da se pronađu efikasni načini terapeutskog metodama. Ukoliko se naše aktivnosti odnose na ljude koji su bili pod
djelovanja ukoliko su umovi ljudi koji obavljaju taj zadatak zahvaćeni uticajem patokratskog sistema, ovaj poslednji uzorak ponašanja je
tendencijom ka konverzivnom razmišljanju kao što je podsvjesna najpogodniji; objektivni podaci koji su izloženi pacijentu moraju ga
selekcija i supstitucija podataka ili ukoliko neka doktrina koja sprečava dovesti do razumijevanja prirode tog fenomena.
objektivnu percepciju realnosti, postane obavezna. Pogotovo, neka Kako je već pomenuto, autor je imao priliku da prati djelovanje jednog
politička doktrina, za koju je jedan makrosocijalni patološki fenomen, takvog procesa upoznavanja pacijenata o suštini i osobinama tog
u skadu sa njenom famoznom ideologijom, postao jedna dogma, te je makrosocijalnog fenomena, na temelju individualnih slučajeva kod
toliko dobro blokirao razumijevanje njegove istinske prirode da je kojih je došlo do neuroze usljed uticaja patokratskih društvenih uslova.
svako razumno dejstvovanje onemogućeno. Svako ko sprovodi jednu U državama koje se nalaze pod upravom takvih vlada, skoro svaka
takvu akciju treba prethodno da se podrvgne jednom odgovarajućem normalna osoba nosi u sebi neke neurotične reakcije različitog
64
inteziteta. Nakon svega, neuroza je jedna normalna prirodna reakcija uticajem jednog makrosocijalnog patološkog fenomena, bez obzira na
na potčinjavanje određenom patološkom sistemu. to da li su oni do tada bili njegovi sljedbenici ili protivnici. Mnogi ljudi
Uprkos osjećaju zebnje kojeg je takva jedna odvažna psihoterapeutska su podstaknuti na žestoke reakcije činjenicom da se ideologija koju su,
operacija često izazivala kod obe strane, moji pacijenti su brzo bilo osuđivali ili na neki način prihvatali u smislu jednog vodećeg
asimilirali objektivne podatke koji su im bili predočeni, nadopunjavali faktora, sada tretira kao nešto što je po svojoj važnosti na drugom
su ih sa svojom vlastitim iskustvima, tražili dodatne informacije, kao i mjestu.
verifikaciju na osnovu njihove aplikacije tih informacija. Ubrzo nakon Najglasnije negodovanje će dolaziti od strane onih koji sebe smatraju
toga je dolazilo do spontane i kreativne reintegracije njihovih ličnosti, pravičnim zato što su oni osuđivali taj makrosocijalni fenomen uz
što je bilo praćeno jednom sličnom rekonstrukcijom njihovog pogleda pomoć literarnog talenta i povišenog glasa, koristeći se imenom
na svijet. Istovremena psihoterapija samo je nastavila da pomaže u tom izvedenim iz njegove poslednje važeće ideologije, kao i prekomijernom
sve autonomnijem procesu rješavanja individualnih problema, što upotrebom moralizirajućih interpretacija u vezi sa tim patološkim
podrazumijeva jedan tradicionalni prilaz. Ti ljudi su se riješili od fenomenom. Svaki pokušaj da se njih navede do apercepcije pravilnog
njihove hronične tenzije; njihov perceptivni pogled na tu devijantnu razumijevanja patokratije predstavljao bi Sizifov posao, jer bi oni onda
realnost postajao je sve realniji i prošaran humorom. Ponovno trebali postati svjesni činjenice da su svi njihovi dotadašnji napori
učvršćivanje njihove sposobnosti za održavanje svoje vlastite uveliko služili ispunjavanju jedne svrhe koja je bila obratna od njihovih
psihološke higijene, samo-terapije i samo-pedagogije, bilo je mnogo namijera. Pogotovo, ukoliko su se oni profesionalno upuštali u takve
bolje nego što se to očekivalo. Oni su postali dovitljiviji u stvarima koje aktivnosti, onda postaje mnogo praktičnije da se izbjegne osobađanje
se tiču praktičnog života i bili su sposobni da ponude drugima dobre njihove agresivnosti; čak bi se moglo reći da su takvi, mahom stariji
savjete. Na žalost, broj ljudi kojima je psihoterapeut mogao vjerovati ljudi, prestari za terapiju.
bio je prilično ograničen. Transformiranje pogleda na svijet onih ljudi koji žive u sistemima
Slični efekti mogu se ostvariti i na makrosocijalnom nivou, što je nešto normalnog čovjeka, ispostavlja se kao jedan teži mučan zadatak, jer su
sasvim izvodljivo u sadašnjim uslovima. Kod takvih operativnih oni s mnogo više egoizma privrženi imaginacijama koje su im
razmjera, to će osloboditi jednu sponatnu interakciju među sugerisane još od njihovog djetinjstva, što im otežava mogućnost da se
prosvjetljenijim individuama i dovesti do društvene multiplikacije pomire s činjenicom da postoje stvari koje njihov prirodni
terapeutskog fenomena. Ovo poslednje će onda prouzrokovati jednu konceptualni sistem ne može asimilirati. Njima takođe nedostaju
kvalitativno novu i vjerovatno donekle burnu društvenu reakciju; mi specifična iskustva koja imaju oni ljudi koji godinama žive pod
moramo biti spremni za to, da bi je mogli smiriti. Na kraju, to će dovesti patokratskom vlašću. Odatle, mi moramo očekivati otpor i napade od
do jednog opšteg osjećaja opuštanja i pobjede istinske nauke nad zlom; strane ljudi koji pokušavaju da zaštite njihove izvore prihoda i pozicije,
ovo se ne može negirati ni na kakav verbalan način a fizička sila takođe kao i da zaštite svoje ličnosti od jedne uznemiravajuće dezintegracije.
tu postaje besmislena. Korištenje mjera koje su toliko različite od bilo Da bi izbjegli svako zastranjivanje, moramo uzimati u obzir saglasnost
čega što je bilo prije korišteno će dovesti do rađanja osjećaja “kraja reakcija većine.
jedne ere” u kojoj je taj makrosocijalni fenomen mogao da se pojavi, ali Prihvatanje ovakve psihoterapije biće drugačije u državama u kojima
on sada umire. To će od strane normalnih ljudi biti praćeno s jednim su već stvorena društva normalnih ljudi, što će pruzati čvrst otpor
osjećajem dobrostanja. patokratskoj vlasti. Dugogodišnje iskustvo, praktično poznavanje
U sklopu ove sugerisane psihoterapije, dodatni objektificiran materijal fenomena i psihološka imunizacija, davno su tu proizveli plodno tlo za
u obliku jednog naturalističkog poimanja tog fenomena predstavlja sijanje sjemenja objektivne istine i prirodnog poimanja stvari.
kamen temeljac; odatle, u ovoj knjizi su prikupljeni najbitniji podaci Objašnjenje suštine makrosocijalnog fenomena će se tretirati kao jedna
do kojih je autor uspjeo da dođe i ovdje ih prezentira na jedan malo zakašnjela psihoterapija, koja je trebala biti ponuđena mnogo
djelomično pojednostavljen način. To nesumnjivo ne predstavlja prije (što bi omogućilo pacijentu da izbjegne mnoge greške) ali je ona,
cjelokupno znanje koje je tu potrebno; dalja nadogradnja će biti bez obzira na sve, ipak korisna zato što obezbjeđuje red i relaksaciju i
potrebna. U drugu ruku, posvetio sam manje pažnje metodama, jer bi omogućava da se čovjek počne razumno ponašati. Ovi podaci,
to stvorilo višestruko dupliciranje onih vrsta terapija koje su već prihvaćeni kroz jedan prilično bolan proces, udružiće se sa iskustvom
poznate mnogim specijalistima i koje oni koriste u svojoj praksi. koje se već prethodno steklo. Tako u svijetu neće biti protesta
Svrha ove aktivnosti će biti omogućavanje da svijet ponovo stekne inspirisanih od strane egoizma ili egotizma. Vrijednost objektivnog
sposobnost korištenja zdravog razuma i da se pogledi na svijet mogu gledanja cijeniće se sve više i više, jer ono osigurava temelje za razumno
reintegrisati na temelju naučno objektiviziranih i odgovarajuće ponašanje. Ubrzo nakon toga, osjećaj realizma kod poimanja svijeta
popularizovanih informacija. Svijet, stvaran na takav način, mnogo koji nas okružuje, praćen smislom za humor, poćeti će da kompenzira
bolje će se uskladiti sa realnošću koja je sve donedavno bila pogrešno ljude za sva ona iskustva koja su preživjeli, kao i dezintegraciju njihove
shvatana; kao rezultat toga, čovjek će biti mnogo osjećajniji u svojim ličnosti do koje je dovela takva terapija.
praktičnim aktivnostima, nezavisniji i dovitljiviji u rješavanju životnih Ta dezintegracija strukture pređašnjeg pogleda na svijet, stvoriće
problema, a sigurnije će se i osjećati. Ovaj zadatak nije ništa novo; on jedan privremen i neugodan osjećaj praznine. Terapeutima je dobro
sačinjava dnevni kruh svakog dobrog psihoterapeuta. Problem širenja poznat njihov naredni zadatak da popune tu prazninu što je moguće
ovih bolno nam potrebnih informacija po cijeloj planeti, više je prije, materijalom koji je mnogo kredibilniji i vredniji od onog sadržaja
tehničke, nego teoretske prirode. koji je nasilno izbačen, pomažući tako da se izbjegne onaj primitivni
način reintegracije ličnosti. U praksi je najbolje da se smanji
Svaki psihoterapeut mora se pripremiti za poteškoće koje će pacijentova zebnja tako što će mu se unaprijed obećati da će mu biti
prouzrokovati psihološki otpor proizašao iz perzistentnih stavova i predočen jedan objektiviziran materijal u obliku istinskih podataka. To
ubjeđenja čiji je nedostatak temelja već predstavljen u ovom djelu. obećanje se mora održati, s očekivanjem mogućnosti pojave
Posebno u slučaju jedne veće grupe ljudi, ti otpori se mogu dezintegrativnih stanja. Ja sam s uspjehom testirao ovu tehniku na
demonstrativnije manifestovati; međutim, među članovima takvih individualnim pacijentima a preporučujem njenu upotrebu i na
grupa mi ćemo takođe naći saveznike koji će nam pomoći da skršimo masovnom nivou, kao bezbjednu i efikasnu.
njihov otpor. Da be se ovo vizualiziralo, vratićemo se ponovo na Kod onih ljudi koji su već razvili jedan prirodni psihološki imunitet,
primjer porodice N., gdje je otprilike dvanaest osoba sarađivalo u njihova pojačana otpornost na rušilačke uticaje patokratije na njihovu
nasilnom zlostavljanju jednog prijatnog i inteligentnog žrtvenog jarca. ličnost, stečena pomoću svjesnosti o suštini patokratije, može biti od
Kada sam objasnio ujacima i ujnama da se oni godinama nalaze pod manje važnosti ali je još uvijek bitna, jer to vodi do jednog poboljšanog
uticajem jedne psihički nenormalne osobe, prihvatajući njen deluzivni kvaliteta imunizacije i uz mnogo manje tegobnih posljedica u smislu
svijet kao istinski i učestvujući (s osjećajem časti) u njenom nervne tenzije. Međutim, kod onih ljudi koji oklijevaju a čine dobro-
osvetničkom iživljavanju na dječaku na kojeg je trebalo svaliti krivicu prilagođene pripadnike nove srednje klase, aktivnosti na njihovoj
za sve njene neuspjehe, uključujuci i one do kojih je došlo nekoliko imunizaciji potpomognute njihovim osvještavanjem o patološkoj
godine prije njegovog rođenja, šok kojeg su dobili privremeno je prirodi fenomena može da preusmjeri kazaljku njihove vage u pravcu
zagušio njihovu indignaciju. Protivnapad nije uslijedio odmah nakon pristojnosti.
toga, vjerovatno zato što se to događalo u mojoj kancelariji u Domu Drugi ključni aspekt ovakvih operacija koje se trebaju uzeti u obzir je
zdravlja, a bio sam i zaštićen bijelim mantilom kojim sam se uvijek uticaj ovako prosvijetljenog ponašanja na ličnosti samih patokrata.
ogrtao kad se nisam osjećao potpuno sigurnim. Tako sam pretrpjeo U toku individualne psihoterapije, težimo da izbjegnemo informisanje
samo verbalne prijetnje. Međutim, nedjelju dana kasnije, oni su se pacijenata o trajnim aberacijama, pogotovo ako imamo razloga da
počeli vraćati jedan po jedan, blijedi i žalosni; i mada s nekom težinom, vjerujemo da su one uslovljene nasljednim faktorima. Međutim,
nudili su svoju pomoć za popravak situacije u porodici i budućnosti prilikom donošenja odluka, psihoterapeuti su vođeni svjesnošću o
nesretnog dječaka. postojanju tog stanja. Samo kod slučajeva kod kojih je ustanovljeno
Mnogi ljudi dožive jedan neminovan šok i reaguju s protivljenjem, jedno lakše oštećenje moždanog tkiva, možemo se odlučiti da to
protestovanjem i dezintegracijom njihove ličnosti, nakon što im se predočimo pacijentu, kako bi mu pomogli da lakše podnosi svoje
predoči činjenica da se nalaze pod opsjenarskim i traumatskim poteškoće i izbjegne nepotreban strah. Kod slučajeva psihopatskih
65
individua, njihove devijacije tretiramo uz pomoć jednog taktičnog, koja je rijetko kad efikasna u njegovoj transformaciji, trebala bi da se
aluzivnog jezika, imajući na umu da oni imaju odredenu vrstu znanja prepusti istoriji.
o sebi, a onda nastavljamo sa tehnikama modifikacije ponašanja kako Nauka o uzrocima zla treba da ojača moralnu disciplinu jednog društva
bi korigovali njihovu ličnost, imajući društvene interese, takođe, na i da ima profilaktičko dejstvo. Često je dovoljno samo to da se čovjeku
umu. saopšti činjenica da se nalazi pod uticajem neke patološke individue,
Kod operacija makrosocijalnih razmjera, neće biti moguće primjeniti pa da dođe do prekida tog destruktivnog ciklusa.
jednu tako pažljivu strategiju. Traumatizacija patokrata će biti Odatle, odgovarajuća psihoterapija bi trebala biti dio svake mjere
neizbježna do jednog određenog stepena, pa čak i namjerna i moralno poduzete s ciljem suprostavljanja zlu. Na žalost, ako neko puca na nas,
opravdana u interesu mira na zemlji. U skladu s tim, naš stav mora biti mi mu moramo uzvratiti, pa čak i preciznije. U isto vrijeme, međutim,
definisan prihvatanjem bioloških i psiholoških činjenica; odbacujući mi trebamo vratiti nazad zakon oproštaja ili pomilovanja, taj stari
bilo kakve interpetacije njihovih psihičkih devijacija koje su nabijene zakon mudrih suverena. Nakon svega, on ima duboke moralne i
moralom ili emocijama. Prilikom poduzimanja jednog takvog posla, psihološke temelje i u nekim situacijama mnogo je efikasniji od svake
moramo imati na umu dobro društva kao jedan vrhovni cilj; uz sve to, kazne.
mi ne smijemo napustiti našu psihoterapeutsku ulogu i uzdržavati se Kodeksi kaznenog zakona predviđaju da počinioc kažnjivog djela koji
od kažnjavanja onih čiju krivicu možemo utvrditi. Ukoliko zaboravimo je za vrijeme prestupa imao ograničenu sposobnost za rasuđivanje ili
na to, povećaćemo rizik za izbijanje jedne nekontrolisane reakcije, koja za kontrolu svog ponašanja kao posljedicu neke mentalne bolesti ili
bi mogla prouzrokovati katastrofu svjetskih razmjera. nekog fiziološkog poremećaja, primi lakšu kaznu u jednom
U isto vrijeme, ne smijemo gajiti preuveličane strahove, kao na odgovarajućem stepenu. Odatle, ukoliko uzmemo u obzir odgovornost
primjer, da će takve aktivnosti prosvjetljenja javnosti isprovocirati patokrata u
dramatične reakcije među patokratama, tj. jedan talas nasilja ili svjetlu takvih regulativa, i svjetlu onoga što smo već rekli o motivaciji
samoubistava. Ne! One individue koje su opisane kao esencijalne (ili njihovog ponašanja, mi onda moramo značajno ublažiti opseg pravde,
suštinske, prim prev.) psihopate, zajedno sa mnogim drugim unutar okvira postojećih regulativa.
nosiocima sličnih nasljednih anomalija, još su od svog djetinjstva Ove gore-navedene zakonske regulative, koje su modernije u Evropi
razrađivali osjećaj da su psihički drugačiji od drugih. Davanje toga nego u SAD, su donekle svugdje zastarjele i nedovoljno se podudaraju
njima na znanje, na njih djeluje manje traumatski, nego što je to slučaj sa bio-fiziološkom realnošću. One predstvaljaju kompromis između
s normalnim čovjekom, kome se sugeriše da je psihički abnormalan. tradicionalne zakonske misli i medicinskog humanizma.
Lakoća s kojom oni potiskuju neprijatan materijal iz polja njihove Nadalje, zakonodavci nisu bili u situaciji da dožive makrosocijalni
svijesti, spriječiće ih i da nasilno reaguju. patološki fenomen koji dominira individuama i značajno ograničava
Šta oni mogu da rade, kad više nema ideologije kojom se mogu njihovu sposobnost prosuđivanja značenja njihovog vlastitog
maskirati? Kada se suština tog fenomena jednom naučno razgoliti, ponašanja. Prijemčive individue su neprimjetno usisavane unutra jer
psihološki rezultat je taj da oni onda počinju da osjećaju kako se nisu svjesne patološkog kvaliteta jednog takvog fenomena. Specifične
njihova istorijska uloga bliži svom kraju. Njihov rad, nadalje, počinje karakteristike takvih fenomena dovode do toga da se izbor ponašanja
da dobija jedno istorijsko i stvaralačko značenje, ukoliko im svijet presudno određuje od strane nesvjesnih faktora, što je praćeno
normalnih ljudi ponudi pomirenje bazirano na izvanredno povoljnim pritiskom od strane patokratskih vlasti.
uslovima. To će onda dovesti do opšte demobilizacije patokratije, Kako onda za takve možemo pošteno procijeniti stepen ublaženja
posebno u onim državama u kojima je već izgubljena podrška za neku njihove kazne?
njihovu ideologiju. Ta unutrašnja demobilizacija, koje se oni tako boje, Na primjer, ako je esencijalna psihopatija virtuelno 100% predvidljiva
predstavlja drugi cilj kojeg je važno ostvariti. u vezi privlačenja i uključivanja takvih individua u patokratske
Najvažniji uslov i nadomjestak terapeutskom radu mora da bude aktivnosti, da li njihova osuda mora uzeti u obzir slično ublažavanje
opraštanje patokratama, koje treba da potiče iz razumijevanja, kako kazne? To se takođe može primjeniti u jednom manjem stepenu i na
njih, tako i znakova vremena. To mora biti sprovedeno uz pomoć druge nasljedne anomalije, jer su se i one pokazale kao primarni faktori
odgovarajuće pripremljenog zakona koji je zasnovan na jednom u izboru ponašanja.
dubljem poimanju čovjeka i procesa geneze zla, koji djeluje unutar Ne možemo nikoga kriviti što je naslijedio neke psihološke anomalije
ljudskog društva. Taj zakon će se suprostaviti tim procesima na od strane svojih roditelja, ništa više nego što možemo kriviti bilo koji
kauzativni način i zamijeniti bivši “kazneni” zakon. Predviđanje slučaj fizičkih ili fizioloških anomalija kao što je daltonizam. Takođe,
donošenja jednog takvog zakona ne smije se samo oslanjati na moramo prestati s okrivljavanjem ljudi koji su potpali pod uticaj
psihoterapeutska obećanja; to mora biti naučno pripremljeno a odatle trauma ili bolesti koje su iza sebe ostavile oštećenja moždanog tkiva ili
i sprovedeno. one koji su postali žrtvama nehumanih pedagoških metoda.
Za njihovo vlastito dobro i za dobro društva, mi trebamo koristiti silu
Oproštaj u vezi s takvim ljudima, što bi ponekad uključivalo prisilnu
psihoterapiju, nadzor, prevenciju i njegu. Bilo kakvo optuživanje ili
Moderna evolucija zakonskih koncepta i morala demokratskog okrivljavanje samo bi nam otežalo da se ponašamo na način koji je ne
društva, usmjerena je ka prekidu starih tradicija u održavanju reda i samo humanitaran i koristan, nego takođe i efikasan.
zakona uz pomoć kaznenih represija. Mnoge zemlje su ukinule smrtnu Kad se bavimo jednim makrosocijalnim fenomenom, posebno onim čiji
kaznu, uznemirene njenom zloupotrebom za vrijeme poslednjeg je život duži od aktivnog života neke individue, njegov trajni uticaj
svjetskog rata. Ostale kazne i načini njihovog izvođenja su takode prisiljava čak i normalne ljude da mu se adaptiraju u određenom
ublaženi i sada se uzimaju u obzir psihički motivi i okolnosti pod stepenu. Da li smo mi, koji imamo normalne instikte i inteligenciju, i
kojima je došlo do kriminalnih radnji. Savjest civilizovanih nacija prema kriterijumima našeg moralnog pogleda na svijet, u poziciji da
protestuje protiv rimskog principa Dura lex sed lex, a istovremeno, procjenjujemo krivicu onih drugih za djela koja su počinili unutar
psiholozi razaznaju mogućnost da mnogi, sada neuravnteženi ljudi, patokratskog kolektivnog ludila? Suđenje njima u skladu s
mogu da se vrate normalnom društvenom životu zahvaljujući tradicionalnim zakonskim regulativama činilo bi povratak na
odgovarajućim pedagoškim mjerama; mada se, doduše, to u praksi nametanje prisile normalnog čovjeka psihopatskim individuama, tj.
samo djelomično potvrđuje. povratak na prvobitno stanje koje je omogućilo patokratiji da se pojavi.
Razlog za to je što ublažavanje zakona nije bilo uravnoteženo sa Da li je njihovo podvrgavanje osvetničkoj pravdi vrijedno produženja
odgovarajućim metodama procesa gušenja geneze zla, baziranim na trajanja patokratije samo za jednu godinu, a kamo li na neodređeno
njegovom shvatanju. To provocira jednu krizu na području društvene vrijeme? Da li bi eliminacijom određenog broja psihopata mogli
zaštite od kriminala i olakšava patokratskim krugovima da se koriste značajno smanjiti teret tih anomalija na genetski fond društva i tako
terorizmom kako bi realizovali svoje ekspanzionističke ciljeve. Pod doprinjeti rješenju problema?
takvim uslovima, mnogi ljudi počinju da misle kako je vraćanje na Na žalost, odgovor je - ne!
tradicionalnu strogost zakona jedini način za zaštitu društva od Ljudi sa različitim psihičkim devijacijama oduvijek su egzistirali u
rastućeg zla. Drugi vjeruju da nas takvo tradicionalno ponašanje svakom društvu na zemlji. Njihov način života uvijek predstavlja
moralno obogaljuje i otvara vrata za neopozive zloupotrebe. Odatle, određenu formu predatorstva nad ekonomskom kreativnošću društva,
oni podvode živote i zdravlje drugih pod humanističke vrijednosti. Da jer su njihove vlastite kreativne sposobnosti uglavnom ispod prosjeka.
bi se prevazišla ta kriza, mi moramo galvanizirati sve naše napore u Ko kod da se priključi tom sistemu organizovanog parazitizma,
potrazi za jednim novim putom, putom koji će biti humaniji i koji će postepeno gubi i ono malo sposobnosti koju je imao za neki legalan
moći efikasno zaštititi individue i društva koja se nisu u stanju braniti. posao. Taj fenomen i njegova brutalnost se u stvarnosti održavaju
Takva mogućnost postoji i ona može biti primjenjena samo na usljed prijetnje osvete zakona ili što je još gore, osvete od strane
temeljima jednog objektivnog razumijevanja geneze zla. U suštini, razbješnjelih narodnih masa.
nerealna tradicija veze između čovjekovog "kriminala", kojeg nijedna Snovi o osveti odvlače pažnju društva od razumijevanja bio-fiziološke
druga osoba nije u stanju objektivno da procijeni, i njegove "kazne" suštine tog fenomena i stimulišu moralizirajuće intepretacije čiji
rezultati su nam već poznati. To će onda otežati iznalaženje rješenja za
66
trenutnu opasnu situaciju i slično će komplikovati svaku mogućnost za afirmacija sazrijevaju u takvim specifičnim okolnostima. Njihovi
rješenje problema opterećivanja genetske baze društva psihičkim misaoni procesi i društvena etika takođe pokazuju osjećaj za jedno
anomalija, imajući u vidu i buduće generacije. određeno teleološko prihvatanje značenja fenomena, u smislu jedne
Međutim, ti problemi, kako sadašnji, tako i budući, mogu se riješiti ako istorijske vododijelnice. Takav jedan čin odricanja od pravosudnog i
im priđemo s jednim razumijevanjem njihove prirodne suštine i emocionalnog osvećivanja u vezi s ljudima čije je ponašanje uslovljeno
cjelovitim shvatanjem prirode onih ljudi koji počinjavaju značajna psihičkim devijacijama, pogotovo nekim specifičnim nasljednim
zlodjela. Zakonska faktorima, u određenom stepenu je opravdano od strane naturalizma.
odmazda bi predstavljala ponavljanje greške iz Nirnberga. To suđenje Odatle, takvi naturalistički i racionalni principi trebali bi dozvoliti
ratnim sazrijevanje definitivnih odluka. Intelektualni napori uloženi u
kriminalcima moglo je biti jedna neponovljiva prilika da se pokaže presijecanje veza s jednim prirodnjačkim shvatanjem problema zla a
svijetu kompletna psihopatologija jednog hitlerskog sistema, s ličnošću odatle i konfrontaciji s moralnim pravilima, trebali bi uroditi plodom
"Firera" (Vodje, prim. prev.) na njenom čelu. To bi onda vodilo jednom u mnogim aspektima ljudske misli.
bržem i dubljem oslobađanju od zabluda nacističke tradicije u Ljudima koji su izgubili sposobnost da obavljaju nadničke poslove,
Njemačkoj. Takvo svjesno otkrivanje djelovanja patoloških faktora na morali bi se obezbijediti podnošljivi životni uslovi kao i pomoć u
makrosocijalnom nivou bi pospiješilo proces psihološke rehabilitacije njihovim naporima da se prilagode novim uslovima. Troškovi koje će
Njemaca i svijeta kao cjeline, uz pomoć prirodnih pojmova koji su društvo tu morati da snosi biće sigurno manji od onih koje bi
prigodni za takvu problematiku. To bi takođe obrazovalo jedan zdrav zahtijevalo bilo koje drugo rješenje. Sve to će tražiti ulaganje određenih
presedan za osvjetljenje i zagušivanje djelovanja nekih drugih organizacionih napora zasnovanih na tom načinu razumijevanja takvih
patokratija. stvari, što će biti daleko od tradicionalne pravne prakse.
Ono što se u stvari desilo, bilo je to, da su psihijatri i psiholozi olako Patokratama se to mora obećati a ta obećanja se onda moraju pošteno
podlegli pritisku svojih vlastitih emocija, političkih faktora i i održati, kako to i priliči jednom društvu normalnih ljudi. Odatle,
predrasuda, samo nakratko se osvrčući na stvarne patološke takav jedan čin i njegovo sprovođenje, trebao bi se unaprijed pripremiti
karakteristike kako optuženih nacista, tako i nacizma, kao cjeline. s moralne, pravne i organizacione tačke gledišta.
Nekoliko poznatih individua s psihopatskim karakteristikama bilo je Isto kao što će ova, ovdje iznesena ideja, naići na živahan odaziv kod
obješeno ili osuđeno na izdržavanje zatvora. Mnoge činjenice i podaci ljudi kojima je iz ličnog iskustva poznat gorenavedeni makrosocijalni
koji su mogli poslužiti za svrhe pomenute u ovom djelu, obješene su i fenomen, ona će vrijeđati osvetnička osjećanja kod mnogobrojnih
zatvorene zajedno s tim individuama. Tako možemo lako razumjeti političkih emigranata koji su zadržali stare, tradicionalne metode u
zašto je patokratama toliko stalo da ostvare upravo takav jedan cilj. vezi društvenih i moralnih problema. Tako, s tog područja možemo
Nama nije dozovoljeno da ponovimo takve greške, jer njihove očekivati i veću opoziciju, koja će biti rezultat jedne moralne
posljedice još više otežavaju shvatanje suštine makrosocijalnog indignacije. S tim u vezi, treba uložiti potrebne napore da se i oni uvjere
patološkog fenomena, a one odatle ograničavaju i mogućnosti za u optimalnost ovakvog rješenja.
gušenje njihovih unutarnjih uzroka. Takođe bi bilo od koristi ako se ovo rješenje tog problema može
U stvarnoj situaciji u današnjem svijetu, postoji samo jedno moralno i pripremiti imajući u vidu današnje naslijeđe od strane bio-
naučno opravdano rješenje, koje može izlječiti ovu sadašnju propast humanističkih nauka, naslijeđe koje cilja na sličnu evoluciju zakona,
nacija, a takođe i obezbjediti jedan propisan početak za rješavanje iako je ono još uvijek sakriveno u akademskom svijetu kao previše
problema genetskog tereta društva, imajući u vidu i bućnost. To bi bio nezrelo za praktičnu realizaciju. Vrijednost naučnih studija na tom
jedan odgovarajući zakon zasnovan na najboljem mogućem poimanju području i dalje je potcjenjivana od strane konzervativnih društava. Taj
makrosocijalnih patoloških fenomena i njihovih uzroka, koji bi rad se može olakšati uz pomoć korištenja takvih informacija imajući u
ograničio ogovornost patokrata samo na one slučajeve (obično vidu potrebu za brzo pripremanje i ažuriranje zakona.
kriminalno sadističke prirode) kod kojih je teško prihvatiti Zakoni naše civilizacije su proizašli prvo iz tradicije rimskog zakona, a
nesposobnost razaznavanja značenja jednog takvog akta. Ništa drugo onda iz polaganja prava suverena da vladaju "božjom voljom", što je
ne može omogućiti društvima normalnih ljudi da preuzmu vlast i jedan sistem koji na predvidiv način brani njihovu poziciju. Iako su oni
oslobode svoje unutrašnje talente, koji bi mogli osigurati povratak imali zakon pomilovanja, oni su se ispostavili kao skoro bezdušni i
jedne nacije ka normalnom životu. osvetoljubivi sa stanovišta današnjih zakonskih regulativa. Takvo
Takav jedan akt opraštanja je u stvari prirodno opravdan, jer on stanje stvari je više poboljšavalo nego sprječavalo pojavu patoloških
proističe iz poznavanja psihičkih uzročnih faktora koji navode čovjeka sistema baziranih na sili.
da čini zlo, kako unutar opsega naše kognicije, tako i izvan područja To objašnjava stvarnu potrebu za izvođenjem jednog suštinskog
koje smo u stanju razumjeti. Taj opseg koji je pristupačan naučnoj proboja i za formulacijom novih principa proizašlih iz razumijevanja
kogniciji, povećava se zajedno sa napretkom opšteg znanja; međutim, čovjeka, uključujući i razumijevanje neprijatelja i zlotvora. Pojavljujući
kod patokratije odnos između uzroka i posljedice toliko dominira se iz jedne velike patnje i razumijevanja njenih uzroka, takva legislacija
cijelom slikom da je za neku mogućnost slobodnog izbora ostavljeno bi bila mnogo modernija i humanija, isto kao i efikasnija na području
veoma malo prostora. U stvari, mi nikada ne bi trebali biti u poziciji da zaštite društva od proizvoda ponerogeneze. Veličansvena odluka da se
određujemo obim slobodne volje s kojom je neka individua obdarena. oprosti, slično proističe iz najkredibilnijih pravila vječnog moralnog
Opraštanjem, mi potčinjavamo naše umove prirodnim zakonima do učenja, što je nešto što je takođe u skladu s modernom evolucijom i
jednog određenog stepena. društvenom misli. To ispoljava jednu praktičnu brigu, isto kao i
Kad se suzdržavamo prosuđivanja u vezi s ostatkom koji nam je naturalističko razumijevanje geneze zla. Samo jedan takav čin milosti,
nepoznat, mi podvrgavamo naš um disciplini izbjegavanja ulaska na bez presedana u istoriji, može slomiti ovaj vijekovima star lanac
područja koja su mu teško dostupna. poneroloških ciklusa i otvoriti vrata kako za nova rješenja za ove
Opraštanje tako vodi naš razum u stanje intelektualne discipline i reda, dugogodišnje probleme, tako i za nove pravne metode zasnovane na
odakle nam omogućava da mnogo jasnije razlikujemo životne realije i razumijevanju uzroka zla.
njihove uzročno-posljedične veze. To nam omogućava da lakše Odatle, takve teške odluke čini se da idu zajedno sa znakovima
kontrolišemo osvetničke refekse naših instikta i da zaštitimo naš um vremena. Autor ove knjige vjeruje da se upravo ova vrsta proboja u
od tendencije da namećemo moralizirajuće interpretacije metodologiji misli i djelovanja, nalazi u sklopu Božanskog Plana za ovu
psihopatološkim fenomenima. To je naravno korisno kako za generaciju.
individue, tako i za društva. Istovremeno, i u skladu sa poukama iz
religija, opraštanje nam pomaže da uživamo u natprirodnom redu, te Ideologije
odatle da steknemo i jedno pravo na opraštanje samima sebi. Ono nam Isto kao što je jedan psihijatar pretežno zainteresovan za bolesti,
omogućava da lakše čujemo onaj naš unutrašnji glas koji nam govori poklanjajući pažnju pacijentovom deluzivnom sistemu koji deformiše
"uradi to" ili "ne radi to". njegovu individualnu realnost kakva god ona bila, cilj opšte terapije bi
To popravlja našu sposobnost za donošenje ispravnih odluka u teškim trebala da bude bolest svijeta. Na deformisane ideološke sisteme koji
situacijama kad ne raspolažemo svim potrebnim informacijama. U ovoj su rasli iz istorijskih uslova i slabosti datih civilizacija, trebali bi gledati
veoma teškoj bitci, mi se možemo odreći jedne takve pomoći i kao na maske, operativne instrumente, ili Trojanske konje za
privilegije; međutim, takva pomoć može da bude odlučujući faktor za patokratsku infekciju.
ostvarenje pobjede. Društvena svijest bi prvo trebala razdvojiti dva heterogena sloja tog
Nacije koje su morale dugo da podnose patokratsku vlast, sada su blizu fenomena uz pomoć analize i naučne evaluacije. Takvo jedno ispravno
prihvatanja jednog takvog prijedloga što je rezultat njihovog i selektivno razumijevanje trebalo bi u jednoj odgovarajuće
praktičnog znanja o toj drugoj realnosti i karakterističnoj evoluciji pristupačnoj formi da postane dio svijesti svih nacija ili zavežljaj koji će
njihovog pogleda na svijet. joj pripadati.
Međutim, njihovim motivacijama dominiraju praktični podaci koji su To bi istovremeno pojačalo njihovu sposobnost za nezavisnu
takođe izvučeni iz prilagođavanja životu u takvoj divergentnoj orjentaciju unutar ove današnje komplikovane realnosti u smislu
realnosti. Religijske motivacije se takođe javljaju; tako da shvatanje i razlikovanja ovih fenomena u skladu s njihovom prirodom. To će
67
dovesti do poboljšanja odnosa prema moralu kao i poboljšanja opšteg Međutim, takav oprez nije dovoljan kad imamo posla s fenomenima
pogleda na svijet. Koncentracija naše pažnje na ovaj patološki fenomen koji se ne mogu mjeriti unutar prirodne strukture koncepta, zato što
dovešće do njegovog ispravnog razumijevanja i daće mnogo potpunije su oni stvoreni od strane jednog makrosocijalnog patološkog procesa.
rezultate. Tako moramo opet podvući da je svjetlost prirodnog zdravorazumskog
Nedostatak te osnovne diskriminacije u političkim operacijama osjećaja nedostatna za sprovođenje takvog retrospektivnog rafiniranja
predstavlja jednu grešku koja će nas navesti na gubljenje energije. Mi ideoloških vrijednosti koje su kasnije izdeformisane jednim takvim
se ne moramo slagati s ideologijama jer su sve političke ideologije 19- procesom. Psihološka objektivnost, adekvatno znanje na području
og vijeka prepojednostavljivale društvenu realnost do tačke njenog psihopatologije i podaci sadržani u prethodnim poglavljima ove knjige,
obogaljenja, čak i u njihovom originalnom obliku, da ne pominjemo igraju za te svrhe nezamjenljivu ulogu.
one njihove patološki deformisane verzije. Tako opremljeni, mi ćemo takođe biti kvalifikovani da stvaramo nove
Prvi plan, pored svega toga, ne bi trebao da se bavi identifikacijom pojmove koji će pojašnjavati stvarne karakteristike fenomena, pod
njihove uloge unutar makrosocijalnog fenomena; analiza, kritika, pa uslovom da poklonimo potrebnu pažnju pravilima semantike, pošteno
čak i borba protiv njih, može se staviti u pozadinu. Svaka diskusija u i ekonomski, kao što bi to zahtijevao William of Ockham. Nakon svega,
vezi sa pravcima koji su potrebni da bi se promijenile socijalne ti pojmovi će se raširiti širom planete i pomagaće mnogim ljudima da
strukture može se održavati u isto vrijeme samo ukoliko se kod nje isprave svoje poglede na svijet i svoje odnose prema društvu. Takve
uzima u obzir osnovno razlikovanje tog fenomena. Tako ispravljena, aktivnosti, koje su legalne, usmjerene su na lišavanje patokratskih
društvena svijest može pronaći rješenje za te probleme mnogo lakše, a krugova od njihovog monopola na imenovanje stvari; njihovi
društvene grupe koje su danas beskompromisne biće mnogo otvorenije predvidljivi protesti samo će nam potvrditi da se nalazimo na pravom
i podložnije za kompromise. putu.
Kad se jednom mentalno bolestan pacijent uspješno izljeći od svoje Tako regenerisana ideologija ponovo stiče jedan prirodan život i
bolesti, često pokušavamo da vratimo tog bivšeg pacijenta u svijet onih evolucionarnu sposobnost koju je njena patologizacija bila zagušila. U
njegovih ubjeđenja koja su realnija. Psihoterapeut tako pretražuje isto vrijeme, međutim, ona gubi sposobnost za ispunjavanje
njegov deluzivno karikirani svijet tražeći u njemu prvobitne sadržaje nametnutih joj obaveza kao što je hranjenje patokratije i njihovo
koji su uvijek normalniji, odakle će graditi jedan most preko perioda skrivanje kako od zdravorazumske kritike, tako i od nečega što je čak
ludila do sadašnje zdrave realnosti. Takva jedna operacija ili tok još opasnije, kao što su osjećaj za psihološku realnost i humor, u vezi s
zahtijeva potrebne vještine iz područja psihopatologije, jer svaka bolest nekim njenim komičnim aspektima.
ima svoj vlastiti način za deformisanje pacijentovog originalnog Osuđivanje neke ideologije zbog njenih grešaka, koje je ona sadržavala
doživljajnog svijeta i njegovih ubjeđenja. Deformisani ideološki sistem od svog početka ili ih je apsorbovala kasnije, neće je nikad lišiti od
stvoren od strane patokratije treba takođe biti podvrgnut jednoj njene imputirane uloge, pogotovo ne u umovima ljudi koji je nisu
analognoj analizi, čiji će zadatak biti da pronađe one prastare i osuđivali iz istih razloga. Nadalje, ako pokušamo da analiziramo takvu
razumnije vrijednosti. Tu se mora koristiti znanje jednog specifičnog jednu odbačenu ideologiju, nikada nećemo ostvariti rezultate koji će
tipa jer patokratija karikira ideologiju nekog pokreta na kojem se onda imati ljekovito dejstvo na ljudsku ličnost; jednostavno ćemo promašiti
parazitski hrani. one istinski važne faktore i nećemo biti u stanju da određeni prostor
Ta velika bolest, Patokratija, prilagođava razne društvene ideologije ispunimo sadržajima.
svojim vlastitim osobinama i patokratskim stremljenjima, lišavajući ih Naše misli će onda biti prisiljavane da izbjegavaju sve što blokira
odatle od bilo kakvih mogućnosti prirodnog razvoja i sazrijevanja u njihovu slobodu, zavaravajući se tobožnjim istinama. Kad nešto
smislu jednog ljudskog zdravog razuma i naučne reflekcije. Taj proces potpadne pod uticaj psihopatoloških faktora, to se ne može razumjeti
takođe transformiše te ideologije u destruktivne faktore, sprječavajući ukoliko se ne koriste ispravne kategorije.
ih da učestvuju u konstruktivnoj evoluciji društvenih struktura i Imunizacija
osuđujući njihove pobornike na frustraciju. Zajedno sa svojim Mnoge infektivne bolesti daju organizmu prirodan imunitet za jedan
degenerativnim rastom, takva jedna ideologija se odbacuje od strane kraći ili duži vremenski period. Medicina imitira taj biološki
svih onih grupa koje su vođene zdravim razumom. Djelovanje takve mehanizam uvodeći vakcine koje omogućavaju organizmu da stekne
ideologije navodi nacije da se počnu čvrsto držati njihove stare, otpornost na određenu bolest bez potrebe da oboli od nje. Sve više i
dobrooprobane-i-ispravne osnove u smislu strukturalnih formi, više, psihoterapeuti takođe pokušavaju da imuniziraju pacijentovu
obezbjeđujući tako čvrstoruke konzervativce s najbolje mogućim psihu na razne traumatske faktore koje je teško eliminisati iz njegovog
oružjem. To onda uzrokuje stagnaciju evolutivnog procesa koja je u života. U praksi, mi to najčešće koristimo kod ljudi koji su podvrgnuti
suprotnosti sa opštim zakonima društvenog života, i to dovodi do uticaju karakteropatskih individua.
polarizacije stavova među raznim društvenim grupama što onda Imuniziranje nekoga protiv destruktivnih posljedica psihopatskih
izaziva jedno revolucionarno raspoloženje. Djelovanje patološki ličnosti je donekle teže; međutim, to predstavlja jednu bližu analogiju
promijenjene ideologije tako pospješuje penetraciju i ekspanziju zadatku kojeg je potrebno sprovesti u vezi s nacijama koje su potpale
patokratije. pod uticaj patokratske psihološke diverzije.
Samo uz pomoć jedne retrospektivne psihološke analize takve jedne Društva koja se nalaze pod dugogodišnjom upravom patokratskog
ideologije, s refleksijom na vrijeme koje je prethodilo ponerološkoj sistema, razvijaju gore-navedenu prirodnu imunizaciju, zajedno sa
infekciji i uzimajući u obzir patološke kvalitete i uzroke njene karakterističnim ograđivanjem od tog fenomena i zajedljivim
deformacije, mogu se pronaći one originalne kreativne vrijednosti, te humorom. U kombinaciji s porastom praktičnog znanja, to stanje bi se
izgraditi mostovi preko vremenskog okvira ovog morbidnog fenomena. trebalo uzeti u obzir svaki put kad želimo da odredimo političku
Takvo znalački vješto kominjanje originalne ideologije, uključujući situaciju u datoj zemlji.
neke razumne elemente koji su iznikli nakon pojave ponerološke Takođe trebamo naglasiti činjenicu da se taj imunitet odnosi na
infekcije, može se obogatiti vrijednostima koje su u međuvremenu patološki fenomen per se, a ne njegovu ideologiju, što objašnjava zašto
elaborirane i postale sposobne za jednu dalju kreativnu evoluciju. Ona je to takođe efikasno protiv svake druge patokratije, bez obzira na
će onda biti u situaciji da aktivira transformacije u skladu sa njihovu ideološku masku. Stečeno psihološko iskustvo dozvoljava da
evolutivnom prirodom društvenih struktura koje će nadalje učiniti ta se isti fenomen prepoznaje prema njegovim stvarnim osobinama;
društva otpornijim na patokratske uticaje. ideologija se tretira u skladu s njenom istinskom ulogom.
Kod jedne takve analize ispostavljaju se problemi koji moraju biti vješto Psihoterapija koja se ispravno primjenjuje na nekoj individui koja je
savladani, posebno je potrebno pronaći ispravne semantičke oznake. potpala pod destruktivne uticaje životnih uslova pod patokratskom
Zahvaljujući jednoj karakterističnoj kreativnosti na tom području, vladavinom, uvijek dovodi do značajnog poboljšanja u psihičkom
patokratija proizvodi masu sugestivnih naziva koji su napravljeni na imunitetu. Čineći pacijenta svjesnim o patološkim kvalitetima takvih
takav način da odvlače pažnju sa suštinskih osobina fenomena. Ko god uticaja, mi potpomažemo kod njega razvoj onog krucijalnog izdvajanja
je uhvaćen u tu semantičku zamku, on ne samo da gubi sposobnost za i duhovnog spokojstva, do kojih ga jedna prirodna imunizacija ne bi
objektivnu analizu tog tipa fenomena; on takođe djelomično gubi dovela. Tako, ne samo da mi jednostavno imitiramo prirodu; mi
sposobnost za korištenje svog zdravog razuma. Stvarnje takvih stvarno ostvarujemo jedan bolji-negonormalan kvalitet imuniteta, koji
posljedica unutar čovjekovog uma je upravo i specifična svrha te pato- je mnogo efikasniji u zaštiti pacijenta od neurotičkih tenzija i
semantike; čovjek prvo mora da zaštiti svoju vlastitu ličnost od nje a pojačavanju njegove svakodnevne dovitljivosti. Svjesnost o biološkoj
onda da pređe na zaštitu društvene svijesti. suštini tog fenomena obezbjeđuje im nadmoć, kako nad tim
Jedini nazivi koje možemo prihvatati su oni koji imaju istorijsku fenomenom tako i nad onim ljudima kojima nedostaje jedna takva
tradiciju koja je suvremena s činjenicama i koji potiču iz pre- svjesnost.
infektivnog perioda. Na primjer, ako nazivamo pre-marksistički Taj tip psihološkog imuniteta se takođe ispostavlja kao dugotrajniji.
socijalizam "utopijskim socijalizmom," onda će za nas biti teško Ako prirodni imunitet traje koliko i život jedne generacije u kojoj je
razumljivo da je on bio mnogo realniji i društveno kreativniji od nastao, naučno-zasnovan imunitet može da se prenese još dalje. Slično,
kasnijih pokreta koji su već kontaminirani patološkim materijalom. prirodni imunitet zajedno s praktičnim znanjem na kojem je baziran,
može biti težak za prenos na nacije koje nisu imale takvo jedno
68
neposredno iskustvo, međutim, ona njegova vrsta koja je bazirana na određena rješenja. Ovo zahtijeva da na odgovarajući način analiziramo
generalno pristupačnim naučnim podacima, može da se prenese na sadašnju realnost i da napravimo tačna predviđanja tj. disciplinu
druge nacije bez nekih nadljudskih napora. mišljenja koja isključuje podsvjesne manipulacije činjenicama ili bilo
Mi smo suoceni sa dva zadatka koji su povezani. U državama koje su kakve nekontrolisane uticaje emocija i prioriteta. Razvijanje takve
zahvaćene gorenavedenim fenomenom, mi trebamo pokušati da originalne vizije, kako bi se od nje napravio jedan realan nacrt za novu
transformišemo postojeći prirodni imunitet u onaj bolji-nego- realnost je najbolji način za edukativnu pripremu ljudskog uma za
normalan kvalitet imuniteta, omogućavajući tako povećanje ostale slično teške zadatke koji ga čekaju u budućnosti.
operativne lakoće dok istovremeno snižavamo psihološke tenzije. S Ovo nam takođe omogućava pravovremenu eliminaciju raznih stavova
obzirom na one individue i društva koji pokazuju simptome koji bi kasnije mogli da vode u nasilne konflikte; koji su ponekad
nedostatka imuniteta i koji su ugroženi jednom patokratskom rezultat nedovoljno realnog sagledavanja trenutnog stanja stvari,
ekspanzijom, mi ćemo pospješivati razvoj vještačkog imuniteta. sanjarenja ili propagandnih aktivnosti.
Taj imunitet se uglavnom stiče kao prirodna posljedica razumijevanja Ako je logički razvijana i izbjegava sudar sa odgovarajućim objektivnim
istinskog sadržaja makrosocijalnog fenomena. razumijevanjem pojava, što je već razmatrano, jedna konstruktivna
Ta svjesnost izaziva jedan buran doživljajni period koji neće ostati bez vizija može postati stvarnost u budućnosti.
otpora, ali taj proces je kratkotrajan. Takvo planiranje treba da liči na dobro organizovani tehnički projekt
Odatle, pa nadalje, ogoljavanje prirodne realnosti koja je bila skrivana gdje dizajnerovom radu prethodi ispitivanje svih uslova i mogućnosti.
iza jedne ideološke maske predstvaljaće jednu efikasnu i potrebnu Izvođenje radova takođe zahtijeva vremensko planiranje u skladu sa
pomoć za individue i društva. U okviru jednog kraćeg vremenskog odgovarajućim tehničkim podacima i faktorom ljudske sigurnosti. Iz
perioda, to će početi da ih štiti od ponerogenetskih aktivnosti i iskustva znamo da povećavajući obim i preciznost dizajnerskih
patoloških faktora koji se mobiliziraju sa monolitnog čela patokratije. aktivnosti povećavamo i korisnost i profitabilnost tih aktivnosti. Slično
Odgovarajuće indikacije za praktičnu zaštitu nečije lične mentalne tome, modernije i inventivnije konstrukcije su se pokazale kao mnogo
higijene će pospješivati i ubrzavati stvaranje jednog veoma dragocjenog efektivnije od onih tradicionalnih.
psihičkog imuniteta s rezultatima koji su slični dejstvu vakcina. Dizajn i konstrukcija jednog novog društvenog sistema takođe moraju
Takav individualni i kolektivni imunitet, zasnovan na jednom prirodno biti zasnovani na odgovarajućim odlikama realnosti i moraju se
objektiviziranom razumijevanju te druge realnosti, obojeni su detaljno razraditi, kako bi taj sistem mogao biti efikasan i djelotvoran.
osjećajem istinskog znanja koje tako stvara jednu novu mrežu ljudi; To će zahtijevati napuštanje nekih tradicionalnih običaja u političkom
čini se da postizanje jednog takvog imuniteta predstavlja potreban životu koji su omogućavali da ljudske emocije i egoizam igraju
preduslov u vezi s bilo kakvim naporima i akcijama političke prirode značajnu ulogu. Kreativno razmišljanje je jedino potrebno rješenje jer
čiji je cilj svrgavanje vlade od strane društva normalnih ljudi. ono prepoznaje realne podatke i pronalazi nova rješenja bez gubljenja
Bez jedne takve svijesti i imunizacije, uvijek će biti teško ostvariti sposobnosti za djelovanje u uslovima realnog života.
saradnju između slobodnih zemalja i onih nacija koje pate pod Nedostatak konstruktivnog ulaganja takvih napora vodiće ka
patokratskom vlašću. Nijedan jezik za zajedničku komunikaciju ne prazninama u znanju o realnosti na koju treba da utičemo i nedostatku
može se garantirati bilo kakvim političkim doktrinama koje su ljudi sa neophodnim kvalifikacijama za stvaranje novih sistema.
bazirane na prirodnoj mašti ljudi kojima nedostaju kako praktično Pokušaj da se vrati pravo odlučivanja o sopstvenoj sudbini je skupa i
iskustvo, tako i jedno prirodno razumijevanje ovog fenomena. opasna improvizacija, osobito za naciju u kojoj vlada patokracija.
~ Žestoke rasprave između pristalica različitih strukturnih koncepta koji
Najmodernija i najskuplja oružja koja prijete čovječanstvu globalnom su često nerealni, nezreli ili prevaziđeni jer su u međuvremenu izgubili
katastrofom sada zastarijevaju istog dana kada su i proizvedena. svoj istorijski značaj, mogu čak izazvati i građanski rat.
Zašto? Gdjegod je stari socijalni sistem koji je nastao u istorijskom procesu,
To su oružja za jedan rat koji se nikada ne smije dogoditi i sve nacije se bio uništen uvođenjem kapitalizma i razvojem patokracije, socijalna i
mole da se on nikada ne dogodi. Istorija čovječanstva je istorija ratova, psihološka struktura te nacije je izbrisana. Nju je onda zamijenila jedna
što u našim očima izaziva nedostatak životnog smisla. Jedan novi veliki patološka struktura koja ulazi u sve pore društva uzrokujući
rat predstavljao bi pobjedu ludila nad čovjekovom životnom voljom. degeneraciju i neproduktivnost svih vidova života i djelovanja. Pod
Odatle, internacionalni razum mora da prevlada, pojačan sa novo- ovakvim uslovima potpuno je neizvodljivo rekonstruisati društveni
otkrivenim moralnim vrijednostima i prirodnom naukom koja se bavi sistem na temelju stare tradicije i na nerealnom očekivanju da takva
uzrocima porijekla i geneze zla. struktura može zaista da postoji. Ono što je neophodno je plan akcije
To "novo oružje" koje je ovdje predloženo, nikoga ne ubija; ali bez koja će omogućiti najbržu moguću rekonstrukciju osnovne socio-
obzira na to, ono je sposobno da zaguši proces geneze zla unutar jedne psihološke strukture i onda joj omogućiti da učestvuje u procesu
osobe i aktivira njenu ličnu iscjeljiteljsku moć. Ukoliko društva steknu osamostaljivanja u društvenom životu.
jedno razumijevanje patološke prirode zla, ona će biti u stanju da u Prošlost nam nije ostavila iskustvo kako sprovesti ovu značajnu
skladu s tim poduzmu i odgovarajuće mjere, zasnovane na moralnim i aktivnost i ona može biti sprovedena jedino oslanjajući se na opšte
prirodnim kriterijumima. Ta nova metoda rješavanja vječnih problema podatke koji su opisani na početku ovog rada. Mi smo, zbog toga,
će predstavljati jedno najhumanije oružje koje je ikada korišteno u prinuđeni da se oslonimo na dostignuća moderne nauke.
ljudskoj istoriji, kao i jedino oružje koje se može bezbjedno i efikasno Izgubljeno je dragocjeno vrijeme za najmanje jednu generaciju a s njim
koristiti. i evolucija koja je trebala kreativno da transformiše stare strukturalne
Takođe se možemo nadati da će korištenje jednog takvog oružja forme. Zbog toga, mi se moramo voditi razmišljanjem o tome šta se
pomoći da se zaustave vijekovi ratovanja između nacija. trebalo desiti da je društvo imalo mogućnost da se slobodno razvija za
sve ovo vrijeme.
Vizija budućnosti U međuvremenu, razvijeno je mnogo različitih načina razmišljanja u
ovim zemljama. U svijetu privatnog kapitalizma, socijalne institucije su
Da bi urodila plodom, svaka ljudska aktivnost se mora ukorijeniti u dva postale udaljene i teške za razumijevanje. Tamo nema više nikoga ko
vremenska okvira: prošlosti i budućnosti. Prošlost nam daje znanje i može biti kapitalist i djelovati samostalno u takvom sistemu.
iskustvo koje nas uči kako rješavati probleme i upozorava nas kada smo Demokratija je postala jedan nedovoljno shvaćen slogan u
u opasnosti da ponovimo greške slične onima koje smo nekada činili. komunikaciji, u društvu normalnih ljudi. Radnici ne mogu zamisliti
Realističko shvatanje prošlosti i ponekad bolno reprivatizaciju velikih industrijskih fabrika i suprotstavljaju se svakoj
razumijevanje grešaka i zla počinjenog u njoj, neophodan su preduslov inicijativi u tom pravcu. Oni vjeruju da ako bi država bila nezavisna to
za stvaranje bolje budućnosti. bi im donijelo učešće u upravljanju i podjeli profita. Ova društva su
Slično tome, realistična vizija budućnosti, dopunjena sa dobro razvila i usvojila neke socijalne institucije kao što su sistem zdravstva
proanaliziranim i detaljnim podacima, obogaćuje naše svakodnevne ili besplatnog obrazovanja na univerzitetskom nivou. Oni žele te
aktivnosti jasnim pravcem i omogućava nam da imamo mnogo institucije reformisane tako da su podređene zdravom razumu i
konkretnije ciljeve. Mentalni napor, uložen u stvaranje jedne takve određenom naučnom kriterijumu i inkorporirane u sistem trajnih
vizije, omogućava nam da prevaziđemo psihološke barijere kod tradicionalnih vrijednosti. Ono što treba biti obnovljeno su opšti
oslobađanja razumnog rezonovanja i mašte, barijere koje nastaju usljed zakoni prirode koji bi upravljali društvom; strukturalne forme bi
egoizma i opstanka loših navika iz prošlosti. Ljudi koji su vezani za trebale biti rekonstruisane na moderniji način što bi olakšalo njihovo
prošlost, postepeno gube kontakt sa sadašnjošću i postaju nesposobni prihvatanje.
da urade bilo šta dobro u budućnosti. Trebali bi, dakle, da usmjerimo Neke transformacije su već postale istorijski nepovratne. Pokušaj da se
našu pažnju prema budućnosti, tamo iza prividno nesavlade realnosti povrati pravo na oblikovanje svog sopstvenog svijeta bi tako napravio
sadašnjih vremena. jednu opasnu i tragičnu „rupu u sistemu". Predosjećanje takve kritične
Postoje mnoge prednosti koje se mogu izvući iz konstruktivnog situacije zabrinjava ljude gušeći njihovu volju da reaguju; ovakvu
planiranja budućnosti, uključujući i one udaljenije vremenske situaciju treba odmah spriječiti. Jedini način za to je dobro
prespektive, ukoliko možemo predvidjeti njihovu formu i omogućiti organizovani napor u analitičkom i konstruktivnom smislu, usmjeren
69
ka društvenom sistemu sa modernim ekonomskim i političkim psihološkog života, posebno ističući osnovne moralne aspekte.
osnovama. Dužnost ovog Savjeta bi trebala biti i uspostavljanje dijaloga sa
Nacije koje pate pod patokratskim vladama bi takođe trebale religijskim zvaničnicima po svim bitnim pitanjima.
učestvovati u tom poduhvatu što bi predstavljalo odličnu osnovu i Osobama koje imaju razne psihološke devijacije, sigurnosni sistem
podršku u liječenju našeg bolesnog svijeta. Nepokolebljivi u našoj nadi treba da omogući jedan kvalitetniji život, dok će im on, istovremeno,
da će uskoro doći vrijeme kada će se nacije vratiti na normalan ljudski vješto ograničavati njihovu participaciju u procesima geneze zla.
sistem, mi treba da gradimo društveni sistem sa pogledom na to šta će Poslije svega, te osobe nijesu nepristupačne za uvjerenja koja su
se desiti poslije patokracije. bazirana na odgovarajućem znanju i poznavanju stvari što znači da se
Taj socijalni sistem će biti drugačiji i bolji od svega što je egzistiralo i njih može obrazovati. Ovaj pristup bi pomogao progresivnom
prije. Realistička vizija bolje budućnosti i učešće u njenom kreiranju će smanjivanju tereta naslijeđenih aberacija i njihovog uticaja na
izliječiti napaćene ljudske duše i uvesti reda u procese razmišljanja. društvene prilike. Savjet Mudraca bi takođe vodio nadzor nad ovakvim
Ovaj konstruktivni rad vježba ljude da upravljaju sobom u aktivnostima.
izmijenjenim okolnostima i izbija oružje iz ruku svakome ko služi zlu, Pravni sistem bi bio podvrgnut transformacijama u svim oblastima,
povećavajući kasnije kod njih osjećaj frustracije i svjesnosti o tome da nastajući i razvijajući se iz formule koja je bazirana na prirodnom
se njihov patološki rad približava završetku. pogledu na svijet i staroj tradiciji pravnih rješenja koja su bazirana na
Pažljivo čitanje ove knjige može nas navesti da raspoznamo obrise objektivnoj percepciji realnosti, naročito psihološkoj. Kao posljedica
kreativne vizije budućeg društvenog sistema toliko potrebnog svega ovoga, studije prava moraju da prođu kroz istinsku
narodima napaćenim pod patokratskom vlašću. Ako je tako, to prije modernizaciju kako bi pravo postalo naučna disciplina koja dijeli iste
predstavlja priznanje autorovom naporu nego što je rezultat naučne principe sa ostalim naukama.
slučajnosti. Takva vizija me je pratila tokom rada na knjizi (iako kasnije Ono što se danas zove kazneno pravo, bilo bi zamijenjeno drugom
nema nikakvih indicija ili preciznih detalja za to), pomažući mi i vrstom prava sa kompletno modernizovanom osnovom, baziranom na
omogućavajući podršku za budući rad. Na neki način, ona je prisutna razumijevanju geneze zla i ličnosti ljudi koji čine zlo. Ovakav pravni
na stranicama ove knjige i između njenih redova. sistem bio bi mnogo više human jer omogućava bolju zaštitu društva i
Društveni sistem budućnosti bi trebao da garantuje građanima širok pojedinca od zloupotreba. Naravno, operativna mjerenja bi bila
spektar ličnih sloboda i otvorena vrata za korišćenje njihovih kompleksnija i više bi zavisila od boljeg razumijevanja uzroka, nego što
kreativnih sposobnosti u individualnim ili grupnim poduhvatima. je to bio slučaj u kaznenom sistemu. Pravni sistemi civilizovanih nacija
Istovremeno, sistem u svojoj unutrašnjoj i spoljnjoj politici ne smije u ovom pravcu već pokazuju jedan određeni trend transformacija.
pokazati one dobro poznate slabosti koje demokratija normalno Društveni sistem, predložen ovdje, mora raskinuti sa tradicijom u ovoj
manifestuje. U takvom sistemu treba da budu balansirani, ne samo oblasti na mnogo efikasniji način.
individualne želje i interesi opšteg dobra već oni moraju biti protkani Nijedna vlada čiji je sistem baziran na razumijevanju zakona prirode,
kroz cijelu sliku društvenog života, na nivou gdje razumijevanje načina koji se tiču psihičkih i bioloških pojava vezanih za prirodu čovjeka, ne
funkcionisanja sistema dovodi do nestanka granica između može polagati pravo na suverenitet u onom smislu kojeg je on imao u
pojedinačnih i opštih interesa. 19. vijeku i nakon toga u nacionalističkim i totalitarnim sistemima. Mi
Glas širokih narodnih masa koji je vođen, prije svega, instinktivnom dijelimo isti vazduh i istu vodu širom planete. Zajedničke kulturne
inteligencijom i zavistan od prirodnog gledanja na svijet, treba da bude vrijednosti i osnovni moralni kriterijumi postaju široko
balansiran vještinama ljudi koji koriste objektivna saznanja i koji imaju rasprostranjeni. Svijet je povezan saobraćajno, komunikacijski i
dovoljno iskustva u svojim oblastima. Za ovu svrhu treba da se koriste trgovinom i postao je „Naša planeta". U takvim uslovima,
odgovarajuća i dobro promišljena rješenja. međuzavisnost i saradnja sa ostalim nacijama i internacionalnim
Osnove praktičnih rješenja u takvom unaprijeđenom sistemu treba da (nadnacionalnim) institucijama kao i moralna odgovornost za
sadrže kriterijume za stvaranje povoljnih uslova za ubrzan i bogat zajedničku sudbinu, postala je prirodni zakon. Nacionalni organizam
razvoj ljudskih ličnosti uključujući psihološki pogled na svijet, čija je postaje autonoman ali ne i nezavisan. Ovo mora biti regulisano preko
društvena uloga već objašnjena. Individualna socio-profesionalna odgovarajućih ugovora i inkorporirano u nacionalne Ustave.
adaptacija, formiranje međuljudske mreže i zdrava aktivna socio- Sistem koji smo ovdje razmatrali bi bio superiorniji od svih svojih
psihološka struktura, treba da bude olakšana što je više moguće. prethodnika, baziran na razumijevanju zakona prirode koji važe među
Strukturna, pravna i ekonomska rješenja treba da budu usmjerena u ljudima i društvima sa objektivnim znanjem koje progresivno mijenja
pravcu zadovoljavanja gorenavedenih kriterijuma i kao takva da mišljenja bazirana na prirodnim odgovorima na pojave. Taj sistem bi
otvaraju vrata individualnoj samospoznaji u društvenom životu, što zvali LOGOKRATIJA.
takođe služi opštem dobru. Ostali tradicionalni kriterijumi kao što je Zahvaljujući svojim osobinama i podudarnosti sa zakonima prirode i
dinamika ekonomskog razvoja imaju sekundarnu ulogu u odnosu na evolucije, logokratski sistemi mogu dugoročno garantovati socijalni i
vrijednosti opšteg dobra. Rezultat svega ovoga je nacionalni ekonomski međunarodni poredak. U skladu sa svojom prirodom oni bi se onda
razvoj, politička vještina i kreativna uloga u međunarodnoj sferi. transformisali u još savršenije oblike.
Prioriteti u definisanju vrijednosnih kriterijuma će se dosljedno Autor je preživio mnoge opasne situacije i postao je razočaran mnogim
pomijerati u pravcu psiholoških, socijalnih i moralnih podataka. Sve ljudima i institucijama. Bilo kako bilo, Veliko Proviđenje ga nikad nije
ovo treba da bude u skladu s duhom vremena ali aktuelno izvršavanje iznevjerilo, ni pod najtežim okolnostima. Takvi uslovi su mu bili sasvim
ovih zahtijeva tražiće jedan maštovit pristup i konstruktivno dovoljni kako bi mu dozvolili da potvrdi postojanje mogućnosti za
razmišljanje sa svrhom postizanja gorenavedenih praktičnih ciljeva elaboriranja još detaljnijeg nacrta za stvaranje jednog neophodnog
opšteg dobra. Nakon svega, ipak sve počinje i završava unutar ljudske sistema koji će biti još bolji.
psihe.
Takav sistem treba da bude evolucionaran po svojoj prirodi i treba da ***
bude baziran na prihvatanju evolucije kao prirodnog zakona. U svemu Veliko hvala svim učesnicima u prevodu ove veoma važne knjige! ***
tome, prirodni evolutivni faktori će igrati važnu ulogu, kao npr. u toku
spoznaje na način što će se podaci neprestano obrađivati, od onih Bibliografija
jednostavnijih i pristupačnijih, pa sve do onih važnijih i suptilnijih
stvari. Princip evolucije treba da bude čvrsto utisnut u osnovne Adler, Alfred: Über den nervösen Charakter (The NeuroticCharacter)
filozofske postavke takvog sistema da bi ga zaštitio od budućih 1912
revolucija. Allilueva, Svetlana : Twenty Letters To A Friend, Harper & Row,London
Ovakav sistem bi bio otporniji na opasnosti stvaranja makrosocijalnog 1967
patološkog fenomena u sebi. Njegovu osnovu će predstavljati jedan Assagiolli, Roberto: Dynamic Psychology and Psychosynthesis,
usavršen razvoj psihološkog pogleda na svijet i socijalna struktura koja NewYork Research Foundation 1959
je u svojoj osnovi povezana sa naukom i socijalnom svijesti. Ovakav Becker, Ernest: The Structure of Evil, The Free Press, New York1968
sistem treba da ima u sebe ugrađene stalne institucije koje će biti skoro Bilikiewicz, Adam (ed.): Psychiatria, PZWL, Warszawa 1998
nevidljive i čiji bi zadatak bio sprječavanje razvoja poneroloških Buhler, Charlotte Malachowski: The Course of Human Life: A Studyof
procesa unutar društva, naročito u okviru vladajućih struktura. Goals in the Humanistic Perspective,
„Savjet Mudraca" bi bila institucija sastavljena od nekoliko ljudi sa Springer Pub Co (June 1,1968)
ekstremno velikim opštim, medicinskim i psihološkim kvalifikacijama; Campbell, Philip: "The nature of belief systems in mass publics." In
taj Savjet bi imao pravo da ispituje psihičko i fizičko zdravlje kandidata, David Apter, ed., Ideology and Discontent,
prije njihovog izbora na najviše vladajuće pozicije. Negativno mišljenje Free Press, New York,1964
Savjeta bi trebalo da bude teško promjenljivo. Isti Savjet bi služio Chirot, Daniel: Modern Tyrants, Princeton University Press,
vođstvu države, pravnim i izvršnim vlastima u pogledu savjetovanja iz Princeton,New Jersey 1994
oblasti koje ulaze u područje naučne kompetentnosti. Savjet bi se Cleckley, Hervey: The Mask of Sanity, (4th Edition) Mosby, St.
takođe obraćao javnosti u vezi značajnih pitanja biološkog i Louis1983
70
Dabrowski, Kazimierz: Psychoneurosis is Not an Illness, Gryf 1977
Publications Ltd;, London 1972 Miller, Alice: Am Anfang war Erziehung, Surkamp Verlag, Frankfurt
DeMause, Lloyd: Foundations of Psychohistory, Creative Roots,New am Main 1951
York, 1982 Neumayr, Anton: Dictators in the Mirror of Medicine: Napoleon,
Doren, Denis M.: Understanding and Treating the Psychopath, J.Wiley Hitler, Stalin, Trans. by David J. Parent.
& Sons, New York 1987 Bloomington, Ill.: Medi-Ed Press 1995
Drewa, Gerard (ed.): Podstawy genetyki, Volumed, Wroclaw 1995 Poradowski, Ks. Michal: Dziedzictwo rewolucji francukiej, Civitas,
Edwards, Paul, Editor-in-Chief: Encyclopedia of Philosophy, Mac- Warszawa 1992
Millan Publishing Co., Inc & Free Press, New Psychotherapy – Journal of the Division of Psychotherapy of the
York 1972 American Psychological Association
Ehrlich, S. K. and R.P. Keogh: "The psychopath in a mental Russell, E.S.: Form and Function: A Contribution to the History of
institution"– Archiv neurol. Psychiatr. vol 76 pp. 286 Animal Morphology, Univ of Chicago Press,
– 95. 1956 1982
Ferrari, Giuseppe: Teoria dei Periodi Politici. 1872 Schlesinger, Arthur M., Sr: Paths to the Present, MacMillan, New York,
Freud, Sigmund: Basic Writings, Modern Library, New York 1955 1949
Freud, Sigmund: Studies in Hysteria, Basic Books, New York 1957 Simonton, Dean Keith.: "Does Sorokin's data support his theory?: A
Goertzel, Ted: "Generational Conflict and Social Change", Youth and study of generational fluctuations in philosophical beliefs." Journal for
Society. 1972 the Scientific Study of Religion 15: 187-198. 1976
Goleman, Daniel: Inteligencja emocjonolna, Media Rodzina of Posna$ Sommerhoff, G., Analytical biology, Oxford University Press, 1950
1997 Sorokin, Pitirim: Social and Cultural Dynamics, Volume Four: Basic
Gordon, Thomas and Max Morgan-Witts: Pontif, New American Problems, Principles and Methods, American
Library, New York 1964 Book Company,New York. 1941
Granovetter, Mark: "Threshold Models of Collective Behavior", Sorokin, Pitirim: Social and Cultural Dynamics, One Volume Revision.
American Journal of Sociology 83: 1420-1443. Boston: Porter Sargent. 1957
1978 Stycze$, Tadeusz SDS: Wprowadzenie do etyki, Towarzystwo Naukowe
Gray, K.C. and H.C. Hutchinson: "The psychopathic personality – a KUL, Lublin 1995
survey of Canadian psychiatrists’ opinions". Stout, Martha: The Sociopath Next Door, Broadway, 2005
Canadian Psychiatric Taylor, Frederick K.: Psychopathology in Causes and Symptoms, The
Association. J. vol. 9, pp. 452-61. 1964 Johns Hopkins University Press, Baltimore and London, 1979
Greenfield, Susan (ed.): The Human Mind Explained: An Owner's Ziskind E, Somerfield-Ziskind E. Peter Jacob FROSTIG, 1896-1959.
Guide to the Mysteries of the Mind, Holt, New Am J Psychiatry. 1960 Nov;117:479-80
York 1996
Hartau, Frederyk: Wilhelm II, Median s.c., Lublin 1992
Herling-Grudzinski, Gustav: A World Apart, Penguin, New York 1996
Hoess, Rudolf: Commandant of Auschwitz: The Autobiography of
Rudolph Hoess, World Pub. Co, 1960.
Horney, Karen: Neurosis and Human Growth, W. W. Norton &
Company, New York 1950
Horney, Karen: The Neurotic Personality of Our Time, W. W. Norton
& Company, New York 1959
Irving, David: Secret Diaries of Hitler's Doctor, Grafton Books,London
1991
Jenkins, Richard: Social Identity, Routledge, 1996
Jenkins, Richard: "The psychopathic or antisocial personality, J. nerv.
Ment". Disease, vol 131, pp318-32. 1960
Keller, Morton: "Reflections on Politics and Generations in America."
Pp. 123-135 in Stephen Graubard, ed.,
Generations, Norton, New York, 1979
K%pi$ski, Antoni: Psychopatie, PZWL, Warszawa 1977
Koestler, Arthur: Darkness at Noon, Bantam Books, 1966.
Klinberg, Frank: "The historical alternation of moods in American
foreign policy". World Politics 4: 239-273.
1952
Konorski, Jerzy: Integracyjna dzia#alno"$ mósgu, PWN, Warszawa
1969
Kraupl Taylor, Frederick: Psychopathy: Its Causes and Symptoms, The
Johns Hopkins University Press,
Baltimore, 1979
Kretshmer, E.: Physique and Character, Routledge, reprinted 1999
Klinberg, Frank: "The historical alternation of moods in American
foreign policy". World Politics 4: 239-273.
1952
!obaczewski, Andrew M.: Political Ponerology, New York 1984
Lobaczewski, Andzrej: Ponerologia polityczna – Nauka o naturze z#a
w zastosowaniu do zagadnie% politycznych,
Rzeszów 1997
!obaczewski, Andzrej: Chirurgia s#owa, Mitel, Rzeszów 1997
!uria, Aleksander R.: Zaburzenia wy&szych czynno"ci korowych na
skute ogniskowych uszkodze% mósgu,
PWN, Warszawa 1967
Maher, Brendan, selected by: Contemporary Abnormal Psychology,
Penguin Books Ltd. Harmondsworth,
Middlesex, England 1974
Mannheim, Karl: Essays on the Sociology of Knowledge, Routledge and
Kegan Paul, London. 1952
Marias, Julian: Generations: A Historical Method. University of
Alabama Press, translation, 1970
McCord, W. and J.: Psychopathy and Delinquency, Grune &
Stratton,1956
Merz, Ferdinand und I. Stelz: Einführung in die Erbpsychologie,Verlag
W. Kohlhammer, Stuttgard und Berlin
71
uzrokom pomanjkanja tocnosti mjernih instrumenata vec je ona
inherentno svojstvo same prirode. Na kvantnoj razini, elektroni skacu
POGLAVLJE III. u orbite na višim elektronskim ljuskama s atomima bez ikavog ocitog
razloga. Kada skacu natrag na svoje osnovno stanje, emitira se foton
(elektromagnetska svijetlosna energija). To je ponašanje uocljivo u
svim našim elektronickim uredajima, na primjer elektronicko pojacalo,
kao šum. Slucajno ponašanje prirode na kvantnoj razini je šokirala i
ZNANOST O ŽIVOTU, KVANTNA FIZIKA zaintrigirala znanstvenike jer su uvijek vjerovali u Newton-ijanski
aksiom o pokoravanju prirode zakonima koji omogucavaju dobro
Max Planck – Tvorac Kvantne Fizike
predvidanje. Fizicari moraju sada živjeti s principom neizvjesnosti
Tvorac kvantne fizike je Max Planck. 1900. je proucavao spektralne kvantne fizike. Einstein, koji u to nije mogao vjerovati, je jednom rekao:
linije, boje topline emitirane iz crnog tijela. Crno tijelo je objekt koji “Bog se ne kocka”! Što uzrokuje te kvantne fluktuacije energije na
kompletno apsorbira svu toplinsku radijaciju, doseže ravnotežnu kvantnoj razini, a što onemogucava predvidanje? Erwin Schrodinger je
temperaturu i zatim ponovno zraci apsorbiranu toplinu. Planck je postavio jednadžbu kako bi odredio ili brzinu (moment) ili tocnu
otkrio nekontinuiranost zracenja energije te zracene topline crnog lokaciju elektrona u elektronskom oblaku (statistickom oblaku
tijela, koji se odvijao u emisiji jednakih i konacnih provala paketa vjerojatnosti – op. prev.), konstatirajuci kako se istovremeno ne može
energije s jasnim frekvencijama. Planck je pretpostavio da su vibracije odrediti i brzina i lokacija prema principu neizvjesnosti. Znate ili
atoma u crnom tijelu bile izvor radijacije. Diskretne linije energetskog poziciju elektrona a njegova brzina (moment) je neizvjesna ili ste pak
spektra bi se mogle jedino objasniti pobudenošcu atoma u više odredili njegovu brzinu, no njegova lokacija ce onda biti neizvjesna. Za
energetsko stanje zbog apsorpcije topline. Apsorbirana energija se rješavanje te enigme dualisticke prirode valice, cestice koja može biti i
ponovno otpušta zracenjem paketa elektromagnetske energije kada se cestica i val, kvantni fizicari objašnjavaju taj paradoks, govoreci kako
atomi vracaju u svoja temeljna stanja. Ti su paketi energije nazvani cestica samo imaginarno egzistira kao superpozicija svih mogucnosti.
kvantima, a energija paketa je proporcionalna frekvenciji zracenja. U tom stanju cestica ima distribuciju vjerojatnosti slicnu valu, dok se
Planck-ov koncept kvanta energije je bio u sukobu s klasicnom ne promatra. Cim neki motritelj, u vecini slucajeva znanstvenik u svom
Maxweell-ovom elektromagnetskom teorijom, koja je predvidala laboratoriju, mjeri cesticu, kvantna stanja cestice kolabiraju.
kretanje elektromagnetske energije u valovima, poprimajuci bilo koje Superpozicija svih mogucnosti, kaže se, kolabira u samo jedno
male kolicine energije, no sigurno ne kvantizirano. Trebali je niz fizikalno stanje prije nego ga motritelj motri. Prije motrenja ona
godina dok se utjecaj Planck-ovih otkrica nije konacno prihvatio i egzistira u transcendentalnom prostoru mogucnosti. Kada se
shvatio. Planck je ocekivao kako ce netko drugi naci bolje objašnjenje promatra, ona se ‘zamrzne’ (kao zaustavljena filmska slika – op. prev.)
od njegovih kvanta, no njih je medutim potvrdio Einstein u kvantima u samo jednoj od svih mogucnosti. To je postala famozna kopenhaška
zracenja elektromagnetske energije u eksperimentima s fotelektrickim interpretacija kvantne fizike, koju je predložio Niels Bohr. Kopenhaška
efektom, gdje je svijetlosne kvante nazvao fotonima. Ono što je zapravo interpretacija kaže kako cin svijesnog motrenja motritelja uzrokuje
Einstein dokazao, je cinjenica da se svijetlost sastoji od cestica, fotona. kolabiranje kvantnog vala, kvantnu superpoziciju svih mogucnosti.
Einstein je za svoj rad na fotoelektrickom efektu dobio Nobelovu Dakle prema onom što kvantni fizicari kažu, fizikalni realitet je
nagradu. 1905 je Rutherford otkrio jezgru atoma, a 1913. je Niels Bohr, subjektivan, motritelj igra aktivnu ulogu u onom što priroda
koji se radio s Rutherford-om, predložio model atoma slican manifestira. U kvatnom podrucju subatomskih cestica mi smo ko-
minijaturnom Suncevom sustavu u kom elektroni orbitiraju oko jezgre, kreatori svoje vlastite realnosti! Einstein je jednom rekao: “Nisam
kao naši planeti oko Sunca. Putanje elektrona oko jezgre su sfericni siguran je li mjesec još uvijek tamo kada okrenem glavu”. Time je mislio
slojevi nazvani elektronskim ljuskama na diskretnim udaljenostima od kako kvantna znanost pretpostavlja egzistiranje našeg fizikalnog
jezgre. Elektronska ljuska je bila odgovor Bohr-a na otkrice Max realiteta samo kada ga se promatra (stanje cestice), a materija se vraca
Planck-a, zakljucivši kako bi atom mogao egzistirati samo s diskretnim u cisto energetsko stanje kada nitko ne pazi na nju (valno stanje).
skupom stabilnih energetskih stanja (elektrona – op. MK). Objasnio je Kvantna je fizika znacila kraj Newton-ijanske objektivne i kauzalno
kako elektroni mogu samo orbitirati oko jezgre u danim ljuskama, no deterministicke realnosti, jer svijesno promatranje znanstvenika igra
slobodno mogu kvantno skakati iz jedne ljuske u drugu. Kada elektron aktivnu ulogu u fizikalnim motrenjima. Danas se to znanje pocinje
skace (kvantni skok) iz više ljuske (ljuske s višom energijom – op. prev) koristiti za razvoj tehnologija kvantne enkripcije (šifriranja) za prijenos
na nižu ljusku (ljuska s nižom energijom – op. MK), emitira se foton informacija. Presretanje poruke se može otkriti samim aktom
odredene valne dužine (frekvencije – op. prev). Elektron ne putuje motrenja, a time bi i neautorizirani citatelj do odredene mjere
prostorom izmedu ljusaka, vec samo skace s jedne ljuske na drugu. promijenio sadržaj poruke. Kvantna znanost predvida postojanje tako
Bohr je objasnio misterij zašto se elektroni ne sruše u jezgru rekavši zvanog ne-lokalnog ucinka. Ne-lokalni ucinci su ucinci koji se
kako je nemoguce ‘prijeci’ najnižu ljusku. Do danas kvantna fizika nije dogadaju istovremeno izmedu fizikalnih objekata separiranih u
nikada bila u mogucnosti objasniti zašto su elektroni prisiljeni prostor-vremenu. U tom slucaju nikakvo vrijeme nije ukljuceno
orbitirati u danoj ljusci; odgovor je jednostavan – to je magicnost izmedu uzroka i ucinka. To je potpuno protivno teoriji Einstein-a, po
kvantne fizike! Louis de Broglie je 1924 postavio pitanje u svojoj kojoj ništa u svemiru ne može prijeci brzinu svijetlosti. Kada je prvi put
doktorskoj dizertaciji ‘Recherches sur la theorie des quanta’ cuo o predvidanju postojanja ne-lokalnih ucinaka kvantne znanosti,
(Istraživanje o kvantnoj teoriji) ne bi li elektroni mogli u stvari biti i nazvao ih je ‘sablasnom akcijom na daljinu’. Jednostavno nije u to
valovi? To je bilo uvodenje dualiteta vala-cestice u kvantnu fiziku. De vjerovao. U tekstu Einstein, Podolsky i Rosen, objavljenom 1935 oni
Broglie je predložio kako bi se cestice (elektroni) mogle u jednim predlažu tako zvanu Einstein-Podolsky-Rosen (EPR) korelaciju
slucajevima promatrati kao cvrsti objekti, a u drugim slucajevima kao kvantno isprepletenih cestica. Dvije cestice su isprepletene kada su im
valovi. Kvantna je fizika mogla modelirati to cudno dualisticko spregnuta kvantna stanja. Kvantno isprepletene cestice reagiraju kao
ponašanje materije u konzistentnom matematickom modelu, medutim jedno tijelo, naizgled nerazdvojeno. Kada kvantno stanje jedne cestice
nikada nije mogla objasniti zašto se elektron ili foton na primjer kolabira u klasicno stanje, to cini i druga kolabirajuci u potpuno isto
ponašaju jedamput kao cestica a u drugoj situaciji kao val. Kada se stanje. Da bi se to dogodilo, potrebna je trenutna komunikacija izmedu
promatraju elektron ili foton kao cestica, sadržani su u ogranicenom dviju cestica, drugim rijecima, ne-lokalna. U EPR prijedlogu je Einstein
prostoru, medutim kada se promatraju kao val, on je svugdje jer se pokušao pobiti ne-lokalnost kvantno isprepletenih cestica, tvrdnjom
valovi šire u prostoru. Pokušati to zamisliti je potpuno nemoguce! kako kvantna znanost mora biti nekompletna, pa je ponudio i
Stoga su nazvali taj val-cesticu atomskom materijom wav(e)(part)icles alternativu s ‘lokalno skrivenim varijablama’. 1964. je John Bell teorijski
(analogijom bi prijevod bio val(cest)ica) indicirajuci njihovu dokazao stvarnost ne-lokalnog ucinka kvantno isprepletenih cestica,
dualisticku prirodu. Kvantna fizika je najcudnija fizika s kojom se što je postalo poznato kao Bell-ov teorem. Tako se komunikacija
suocio ovaj svijet. Otkriveno je kako na razini subatomskih cestica izmedu isprepletenih cestica opet pretpostavila ne-lokalnom, a time i
priroda prestaje biti deterministicka. Sve do tog vremena Newton- trenutnom. Ako se stanje jedne cestice promijeni, druga reflektira to
ijanska fizika je pretpostavljala mogucnost odredivanja svih svojstava i isto stanje. Inžinjeri IBM-a su 1993. radili na kvantnoj teleportaciji
ponašanja naše fizikalne realnosti, jer je pretpostavljala pokoravanje te korištenjem kvantne isprepletenosti kao svom kamenu temeljcu.
realnosti dobro poznatim fizikalnim zakonima bez izuzetaka. Kvantna Kvantna teleportacija je tehnika dematerijalizacije materije na jednoj
je fizika dokazala kako je ta pretpostavka netocna za elementarne lokaciji i ‘faksiranje – elektronicko prenošenje’ u kvantno stanje na
cestice, na mikrokozmickoj razini. Na toj razini se priroda pocinje drugom mjestu, kako bi se na njemu lokalno materijaliziralo. Iako ne
ponašati nejasno i više nije ni u kom slucaju deterministicka. Apsolutna ocekujemo scene iz Star Trek znanstvene fantastike u skoroj
sigurnost/izvjesnost o egzaktnom stanju i svojstvima cestice više nije buducnosti gdje se Scotty-a portira u maticni brod US.Enterprise,
odrediva; moguca je jedino kalkulacija u terminima statisticke ostaje cinjenica o realnosti fenomena. Ono na cemu rade IBM
vjerojatnosti. Taj je princip postao poznat kao Heisenberg-ov princip istraživaci nije stvarna teleportacija same materije, vec svojstava njenih
neizvjesnosti, nazvan po Werner Heisenberg-u. Izuzetno je važno kvantnih stanja. Teleportacija je dugo bila smatrana nemogucom jer bi
shvatiti, kako ne-deterministicka priroda subatomskih cestica nije mjerenje, scann-iranje originala prouzrocilo kolabiranje kvantnog
72
stanja i tako razorilo original, degradirajuci ga na klasicno stanje. postoji samo fundamentalni uzrok, vibriranje strune, no na struni
Medutim, IBM znanstvenici su predložili trik u kojem se scann-iranje svirana nota je tako reci odgovorna za razliciti tip cestice. Sama struna
ne dogada u potpunom kvantnom stanju, vec u pola klasicnom i pola je tako mala da je nemoguce zamisliti njenu egzistenciju! Stoga sada
kvantnom stanju, kako se ne bi prekršio kvantni princip neizvjesnosti. želim vaše promišljanje u omjerima; za strunu se kaže kako je velika
U travnju 2004. BBC vijesti su izvijestile o proboju u kvantnoj kao atom, ako je atom velik kao Zemlja! To znaci kako je struna
teleportaciji, koju su ostvarili istraživaci u Austriji. Oni su uspješno nevjerojatno mala. Ako ce teorija ikada biti djelotvorna, pitanje je hoce
portirali kvantno isprepletene fotone na daljinu od 800 m preko li ikada znanstvenici moci dokazati postojanje tih struna u
Dunava u Becu, korištenjem optickih vlakana. To je prvi takav dogadaj laboratorijima! Ne-lokalnost u kvantnoj znanosti sugerira postojanje
kojim je demonstrirana kvantna teleportacija izvan laboratorija. viših razina egzistencije, druge dimenzije uz naš fizikalni svijet, jer
Kvantna teleportacija je glavna karakteristika razvoja novog super tipa nikakva informacija ne može putovati brže od brzine svijetla u našoj
kompjutera koji koristi kvantnu kompjutaciju. Naši postojeci dimenziji. Teorija struna predvida postojanje barem 10 ili više
kompjuteri koriste binarna stanja u memoriji nazvana bitovi, za dimenzija. Fizicari se širom svijeta danas slažu kako te fizikalne
smpremanje podataka. Bit može imati vrijednost ili jedan ili nula. U dimenzije same ne mogu objasniti našu fizikalnu realnost. Problem
kvantnoj kompjutaciji klasicni su bitovi zamijenjeni s kvantnim teorije struna je postojanje više teorija struna, kako bi se dobio
bitovima ili qubit-ima. Qubiti, kada su u kvantnom stanju, zauzimaju djelotvorni model, a te su teorije struna postale tako kompleksne da ih
superopizicijom obje vrijednosti (jedan i nula) u isto vrijeme. Dok su tek nekoliko briljantnih znanstvenika može shvatiti, kao što je to
qubiti u kvantnom stanju, odvija se kompjutacija. Kvantna profesor fizike na Princetown sveucilištu Edward Witten.
teleportacija se koristi za pomicanje podataka (qubitova) iz jednog
mjesta u memoriji u drugo, kao što se to dogada i u današnjim Teorija kaosa
kompjuterima. Na kraju kompjutacije kvantna stanja kompjuterske
memorije kolabiraju u klasicna stanja. Svi qubiti u memoriji ce nakon U 70-tim godinama 20. stoljeca pojavila se nenadano nova znanost,
toga imati klasicne bit vrijednosti ili jedan ili nula! Prednost kvantnih teorija kaosa! Dok je kvantna znanost otkrila kako objektivnost ne
kompjutera, ako bi se mogli konstruirati, je njihova mogucnost vrijedi na nuklearnoj razini, teorija kaosa ide korak dalje,
postizanja skoro beskonacnog stupnja paralelnih obrada što ce ih razocaravajuci Einstein-a, koji je vjerovao kako se Bog ne kocka. Teorija
uciniti ekstremno ucinkovitim i brzim. Ne-lokalnost i kvantno kaosa otkriva istinitost nepredvidljivosti, neizvjesnosti kvantne
isprepletanje je postojalo samo u teoriji, sve dok Alan Aspect s Instituta znanosti i za ono što se msatralo predvidljivim dogadajima.
za optiku Sveucilišta u Parizu 1982. nije prvi dokazao istinsko Ignoriranjem manjih odstupanja u mjerenjima, nazivajuci ih
postojanje tih ucinaka u svom laboratoriju. Uspio je porizvesti seriju griješkama mjerenja, znanstvenici nisu uspijeli shvatiti uopce bit!
fotona dvojceka koji su bili slani u suprotnim smjerovima. Kvantno Predvidljivi sustavi, koji bi se mogli objasniti potpuno Newton-
isprepleteni fotoni dvojceki su putovali u svojim kvantnim stanjima, ijanskom fizikom, kao što je njihanje njihala sata i putanje planeta, ipak
što znaci kako su imali beskonacni broj smjerova spina svi u isto se ponašaju kaoticno umjesto savršeno predvidljivo. Novi realitet,
vrijeme kao kvantnu mogucnost. Kada se jedan od fotona presreo i kojeg je otkrila teorija kaosa, je postojanje kaosa, nepredvidljivosti cak
mjerio, kvantno stanje spina fotona je kolabiralo u stanje klasicnog i kod njihala! Naš se svemir uopce ne pokorava striktnim zakonima
spina, koje se mogleo odrediti. U egzaktno isto vrijeme, dakle s nula fizike. Fizikalni zakoni djeluju samo unutar odredenih granica,
vremenskom razlikom, mjeren je drugi foton dvojceka, koji je kolabirao ostavljajuci im stupanj slobode. Teorija kaosa pokazuje kako naš
u potpuno isto klasicno stanje spina kao i prvi foton, nezavisno o svemir nije nikako deterministican; vec je kreativan i vjecito
udaljenosti izmedu dva fotona. Eksperiment je dokazao nužnost ne- evoluirajuci. Kaos je u grckoj mitologiji smatran kozmickom silom koja
lokalne komunikacije izmedu dva fotona, jer kako bi inace drugi foton kreira iz praznine, iz nicega. Sami fizikalni zakoni ne moraju biti
znao tocan spin svog blizanca. To je otrkice uzdrmalo znanstvenu predodredeni, vec mogu evoluirati. S tog aspekta bi bolji termin za
zajednicu do srži. Ako su ne-lokalni ucinci stvarni, mora postojati ili fizikalne zakone bio fizikalni obicaji. Fizikalni zakoni su više ili manje
druga dimenzija hiperprostora, druge fizikalne ravnine postojanja univerzalna memorija kako raditi stvari. Teorija kaosa nastavlja
izvan našeg fizikalnog svijeta gdje bi se ta ne-lokalna komunikacija objašnjavati kako u naizgled potpuno slucajnim dogadajima, ipak
dogodila ili je Einstein-ova pretpostavka o nepostojanju mogucnosti za postoji red na dubljoj razini! Primjeri slucajnih dogadaja s kaoticnim
ne-lokalni ucinak u našem svemiru, tj. o nemogucnosti putovanja redom su neuredno kapanje vode iz pipe ili kristalizacija kristala leda.
brzinom vece od brzine svijetlosti, kriva (1) Nakon Aspect-ovog otkrica, Iako je sekvencija kapi, koje padaju iz pipe potpuno nepredvidljiva u
pojavio se fizicar David Bohm sa Sveucilišta u Londonu s kompletno teoriji kaosa, ipak postoji dublji red, mustra koju treba prepoznati!
drugacijim objašnjenjem. Ono što vidimo kao dva odvojena fotona je Kristali leda su slicni, no nisu identicni; nemoguce je predvidjeti kako
možda iluzija, jer su fotoni sjedinjeni u za sada nepoznatoj razini u ce igledati nakon kristalizacije. Medutim teorija kaosa može
jedno. Pretpostavio je holografsku prirodu našeg svemira, objasnivši to demonstrirati da kristali leda imaju zajednicki skriveni red.
prekrasno slijedecom analogijom. Pretpostavimo postojanje kamera Utemeljitelj teorija kaosa je Benoit B. Mandelbrot. Zaposlen kao
kraj akvarija, jedne ispred akvarija, a druge sa strane. Pretpostavimo matematicar u IBM-u u New York-u, Mandelbrot je otkrio postojanje
prikazivanje odvojenih slika dvije kamere koje snimaju plivajucu ribu skrivenog matematickog reda u naizgled slucajnim fluktuacijama
gledatelju na dva odvojena ekrana. Gledatelj bi mogao zakljuciti nakon cijena. Proucavao je cijene pamuka, robe s velikom kolicinom podataka
intenzivnog proucavanja slika s dva ekrana, kako vidi dvije ribe koje o cijenama, koja je sezala unatrag stotinama godina. Mandelbrot je
plivaju sa sinkroniziranim pokretima (isprepletenim) jer druga riba pronašao mustru u fluktuacijama cijena, što je bilo revolucionarno i
reflektira svaki pokret prve ribe. Ono što je David Bohm sugerirao s samo reci. To je zbunilo/frustriralo ekonomiste, koji nisu mogli
ovom analogijom, je postojanje dublje razine realiteta, gdje dva fotona vjerovati u predvidljivost neceg takvog kao što su cijene pamuka. Ono
uopce nisu razdvojena. Predložio je implicitni red u svemiru, jednost što je Mandelbrot otkrio je bilo ono, što je kasnije nazvao fraktalom.
na dubljoj razini, koja se rasplice prema van, razdvojenim stvarima. (2) Fraktal je rekurzivna geometrijska mustra koja se beskonacno ponavlja
Implikacije kvantne fizike su ogromne; ona nam pokazuje da smo ko- u razlicitim skalama. Najpoznatiji fraktal je Mandelbrot fraktal.
kreatori svoje vlastite realnosti barem na mikrokozmickoj razini Fraktali se cesto koriste kao mustra u programima za cuvanje ekrana.
realiteta, jer motritelj igra ulogu u onom što se promatra. Niels Bohr, Oni trajno održavaju ponovno oslikavanje ekrana s geometrijskim
suosnivac kvantne znanosti je jednom rekao: “Svatko tko nije šokiran mustrama rastuce kompleksnosti. ‘Red’ u Mandelbrot-ovom
kvantnom fizikom, jednostavno ju ne razumije.” Pružit cemo obilje kaoticnom fraktalu je potpuno jednostavan: to je formula:
dokaza u ovoj knjizi o cinjenici da ucinak ljudske svijesti u kvantnoj
fizici nije ogranicen na mikrokozmicku razinu, vec je takoder z -> z² + c,
primijenjiv i na naš makrokozmicki svijet. Ljudske misli, emocije i
gdje je z kompleksni broj, a c je konstanta. Formula je rekurzivna, jer
namjere imaju daleko veci ucinak na realitet nego se to ikada
se izracunata vrijednost za z ponovno uvodi u formulu kako bi se dobila
pretpostavljalo. Kvantna znanost je još uvijek prevladavajuca znanost;
nova vrijednost. Pocetna je vrijednost 0. Z je kompleksan broj koji se
ona može objasniti mnoge fizikalne fenomena, izuzev gravitacije!
sastoji od realnog dijela i imaginarnog dijela. Realne i imaginarne
Torija struna vrijednosti od z se mogu iscrtati na x-y dijagramu dajuci zacudujuce
slike. Razlicite vrijednost za c ce predstavljati razlicite fraktale i davati
U pokušaju ujedinjenja Einstein-ove teorije relativnosti i kvantne fraktalu njegov stupanj slobode. Fraktale nalazimo svugdje u prirodi,
fizike, u sklad s maticom fizike, Sveti gral današnje fizike je ‘teorija na primjer u arterijama i venama sustava krvnih žila tijela, te u
struna’. Teorija struna bi trebala dati Einstein-ovu unifikacijsku teoriju bronhijima ljudskih pluca. Biljke imaju fraktalnu simetriju, brokuli su
koja bi povezivala cetiri postojeca polja sila (jake i slabe nuklearne sile, prekrasan primjer, ali i planinski krajolik je fraktalan. Kada zoom-
elektromagnetske i gravitacijske) u ujedinjenu teoriju o svemu iramo u objekt koji je fraktalan, vidimo kako se mustra s makro razine
(T.O.E.). U teoriji struna je gradbeni blok materije vibrirajuca struna, ponavlja na mikro razini, nezavisno o tomu koliko jako zoom-iramo.
koja može biti slobodnih krajeva ili jednodimenzionalna zatvorena Teorija kaosa je otkrila postojanje cetiri temeljna kozmicka atraktora
petlja. Zavisno o razlicitim spinovima i frekvencijama vibrirajuce (cudno je što postoje i cetiri temeljne sile – op. prev.) – tocka, krug,
strune, manifestiraju se razlicite subatomske cestice. U teoriji struna torus i strani atraktor. Necemo ulaziti u detalje razlika, no spomenut
73
cemo samo kako se atraktor najbolje opisuje kao sila u prirodi koja mu novac daje dobar izgovor da trči za njim, i skriva činjenicu da bježi
kreira red iz kaosa. Kaos privlaci atraktor kreiranja skrivenog reda. od sebe. Zato, kada je akumulirao novac, dolazi do točke strašnog očaja
Cetiri tipa atraktora djeluju na svakoj razini realiteta, kreirajuci naš i tjeskobe. Što se dogodilo? To je bio njegov cilj; on je to postigao – on
svemir iz kaosa. Svijet nije u potpunosti organiziran fiksnim fizikalnim bi trebao biti najsretniji čovjek na svijetu. No, ljudi koji su uspjeli nisu
zakonima kako se formalno vjerovalo, vec je samo-organizirajuci, a najsretniji ljudi na svijetu, oni su najviše jadni. Koja je njihova tjeskoba?
organiziraju ga cetverostruki atraktori. Teorija kaosa takoder završava Njihova patnja je da cijeli njihov trud nije uspio. Sada nema više za čim
stoljeca fizikalnih zakona, drugog zakona termodinamike, zakona da trči, i odjednom suoče se sa sobom. Na najvišem vrhu njihovog
entropije koji tvrdi kako ce se sav red u svemiru vjerojatno raspasti u uspjeha ne susretnu nikog drugog nego sebe samog. Dosta čudno, to je
nered. Atraktori kaosa dokazuju kako mora postojati negentropija osoba od koje su bježali. Ne možete pobjeći od sebe. Naprotiv, morate
(negativna entropija) u svemiru, koja kreira red iz kaosa. U stvari radi se približiti sebi, zaći dublje u vaše biće, i da ispustite sve osuđujuće
se o pravilu, a ne iznimci! Atraktori teorije kaosa kompletno preokrecu tonove koje su vam predali svi koje ste poznavali u svom životu.
ideju uzroka i posljedice. Kauzalnost je temeljena na ideji obveznog Roditelji, suprug, supruga, susjedi, nastavnici, prijatelji, neprijatelji,
postojanja uzroka, koji je vremenski prije ucinka. Medutim u teoriji svatko je ukazivao na nešto što je krivo u tebi. Odnikuda nisu stizale
kaosa, uzrok je atraktor, nevidljiva sila u buducnosti, koja privlaci nikakve pohvale. Čovječanstvo je stvorilo vrlo neobičnu situaciju za
ucinke – sadašnje i prošle dogadaje. Atraktor teorije kaosa je sila koju sebe u kojoj nikome nije lako, nitko se ne može opustiti, jer onog
je grški filozof Aristotel nazvao entelehijom, ciljem koji privlaci trenutka kad se opustite , suočite se sa sobom. Opuštanje postaje kao
dogadaje promjene. ogledalo, a vi ne želite vidjeti svoje lice, jer ste toliko pod dojmom
osuđujućeg mišljenja drugih. Čak i najmanji užici nisu vam dopušteni
Rekapitulacija od vaše crkve, vaših svećenika, vaše religije, vaše kulture. Samo bijeda
je prihvatljiva – užitak nije. U ovoj situaciji je vrlo prirodno za vas da
Na prijelazu milenija postaje sve ocitijim kako znanost gubi kompletno osjećate, kada iz svakog izvora, sa svih strana dolazi samo osuda, da ste
svoje temelje – objektivni realitet i kauzalni determinizam. Iluziju grešnik. Svaka religija uzvikuje stoljećima da ste rođeni u grijehu, da je
objektivnosti je otklonila kvantna znanost, pokazavši kako ljudska patnja vaša sudbina. Bili ste osuđivani od mnogih izvora, bez izuzetka,
svijest igra utjecajnu ulogu u kvantnom prostoru subatomske materije. da je to vrlo prirodno za bilo kojeg pojedinca da je pod dojmom te
Kvantni znanstvenici su uvijek imali problema s kopenhaškom ogromne zavjere. Svatko je uhvaćen u nju. A ako pokušate shvatiti biti
interpretacijom kvantne znanosti. Ideja o mjerljivom ucinku svijesti na ćete jako iznenađeni. Baš kao što su drugi vas osuđivali, vi osuđujete
realitet jednostavno se nije uklapala u establishment radnog ovkira druge; to je obostrana zavjera. Baš kao što vaši roditelji nikada nisu
znanosti. Descartes i Newton su utemeljili znanost s pretpostavkom da prihvatili vas kao bilo što vrijedno, to radite i vi isto sa svojom djecom,
svijest nema nikakvog ucinka na realitet; sama svijest je bila bez da ikad postanete svjesni da je svatko ono što je; on ne može biti
prikazivana odvojeno i od domene religije! To je vodilo slijepom drugačiji. Svatko se može pretvarati da je drugačiji, može biti licemjer,
vjerovanju u mogucnost objašnjavanja svemira modelom sata, slijepom ali u stvari uvijek će ostati sam svoj. Vaše bježanje nije ništa drugo nego
vjerom u materijalizam. Nitko nije u to sumnjao u 19. stoljecu. stvaranje više licemjerja, više maski, tako da se možete sakriti u
Vjerovalo se kako bi se sve u prirodi vjerojatno moglo objasniti u potpunosti od očiju svakoga. Vi možete uspjeti sakriti se od drugih, ali
znanosti mehanicistickim terminima; svemir se smatralo ogromnim kako možete uspjeti da sakrijete sebe od sebe? Možete ići na Mjesec;
mehanickim satom. Kauzalni determinizam, vec razoren kvantnom naći ćete sebe tamo. Možete ići na Everest; možete biti sami, ali vi ste
znanošcu s principom neizvjesnosti u kvantnom prostoru, konacno je sami sa sobom. Možda ćete u toj samoći na Everestu postati više budni
uništila teorija kaosa! Teorija kaosa jednostavno tvrdi da su svi dogadaji i svjesni sebe. To je također jedan od razloga zašto se ljudi boje samoće;
u prirodi kaoticni i nepredvidljivi, te kako fizikalni zakoni mogu žele gužve, žele uvijek imati ljude oko sebe, žele prijatelje. To je vrlo
vrijediti samo unutar suženih granica, dajuci prostor za kreativnost i teško za ljude da ostanu tihi i mirni u samoći. Razlog je što ste u samoći
spontanost. Uzrok i poslijedica su preokrenuti, jer fraktal kao uzrok ostavljeni sami sa sobom – i vi ste prihvatili glupe ideje da ste ružni, da
privlaci (posljedicne) ucinke. Teorija kaosa daje vjerodostojnost ideji o ste senzualni, da ste požudni, da ste pohlepni, da ste nasilni; ne postoji
nužnosti postojanja svrhe u svemiru! No koliko je stvarno jak utjecaj ništa što se može cijeniti u vama. Prem Amita, pitaš: “Zašto uvijek trčim
svijesti na realitet? Je li ogranicen na kvantnu domenu subatomskih tako brzo?” Zato što se bojiš da bi mogla biti prevladana sama sobom.
cestica ili igra ulogu i u makroskopskom svijetu našeg svakodnevnog A posljedice od tog brzog trčanja imaju mnoge dimenzije. To brzo
iskustva? bježanje od sebe stvorilo je ludost o brzini: svatko želi doći negdje
brzinom što je više moguće. Jednom se desilo da sam se vraćao iz
mjesta zvanog Nagpur, natrag u Jabalpur, a bio sam na putovanju sa
Osho: Strah od poznavanja sebe, to je najveći strah u svijetu zamjenikom rektora Sveučilišta Nagpur, i automobil se pokvario na
cesti. Nikad nisam vidio nikoga da je postao toliko jadan. Rekao sam
mu: “Nema žurbe nitko vas ne čeka tamo, a konferencija na koju idete
će početi za dvadeset i četiri sata, a Jabalpur je samo tri sata udaljen.
Nema problema.. ili će auto biti popravljen, ili ćemo pozvati drugi auto
da dođe iz Jabalpura , ili ćemo možda s nekim ići, odnosno autobusi
stalno prolaze. Nema problema … ne morate biti tako jadni. “On je
sjedio u automobilu a ja sam otišao tražiti nekoga. To je malo mjesto,
ali možda ima neki mehaničar ili bi neka pomoć bila moguća, ili možda
gazda u selu će imati automobil. Kad sam se vratio iz sela, čovjek je bio
gotovo u suzama. Rekao sam, “Što je bilo?” On je rekao: “Ja si ne mogu
priuštiti da budem sam. To me sasvim otkriva, čini me sasvim golim
pred samim sobom. Postajem svjestan da sam protratio cijeli svoj život
-… A ja ne želim to znati” Rekao sam, “Vaše neznanje neće vam pomoći
na bilo koji način. Bolje je da se to zna, i bolje je da se ide dublje u sebe.
Zato je ovaj jad i samoća …” Samoća bi trebala biti jedna od najvećih
radosti. Ljudi trče. Nije bitno gdje idu; ono što je važno je da li će ići u
punoj brzini ili ne. Ti pitaš, Amita, “Ima li nešto što ne želim vidjeti?”
Postoje mnoge stvari. U osnovi, to si ti koju ne želiš vidjeti – i to je zbog
pogrešnog uvjetovanja. Cijeli moj pristup unutarnje transformacije je
da ćete morati ispustiti svoje uvjetovanosti. Što god je rekao o vama
neko drugi, jednostavno ispustite. To je apsolutno sranje. Oni ne
Gotovo svatko bježi što brže može, od sebe. A problem je, što se ne može
poznaju sebe; Što onda mogu reći o vama što može biti istinito? I
pobjeći od sebe. Gdje god idete biti ćete sa sobom.
mišljenja koje ste prikupili od drugih … samo pokušajte gledati od koga
ste prikupljali svoja mišljenja. Ona nisu od Gautama Buddhe, ili od
Strah od poznavanja sebe. To je najveći strah u svijetu. To je zato što
Isusa, ili od Sokrata; ona su od ljudi koji su u neznanju, kao i ti. Oni
ste bili tako neizmjerno osuđivani od sviju za najmanju stvar – za
jednostavno prenose tuđe mišljenje koje im je dano. Ima lijepa priča.
najmanje greške, koje su apsolutno ljudske – da ste počeli bojati se
Bilo da je činjenica ili ne nije važno; njezina ljepota je u njenom
sebe. Vi znate da niste dostojni sebe. Ta ideja je uronjena vrlo duboko
značenju. Jedan od najvećih careva koje je Indija poznavala je Mogul
u vašu podsvijest – da ne zaslužujete, da ste posve bezvrijedni.
car Akbar. On se može usporediti samo s jednim čovjekom na Zapadu,
Naravno, najbolji je način otići daleko od sebe. Svatko to radi na
to je Marko Aurelije. Carevi su vrlo rijetko mudri ljudi, ali ta dva imena
različite načine: netko trči za novcem, netko trči za vlašću, netko trči
su sigurno iznimke. Jednog dana je u svom dvoru razgovarao sa svojim
za ugledom, netko trči za vrlinom, svetošću. Ali ako pogledate duboko
dvoranima. Prikupio je najbolje ljude u zemlji – najbolje slikare,
u sebe, oni ne trče za nečim, oni trče od…To je samo izgovor, da netko
najbolje glazbenike, najbolje filozofe, najbolje pjesnike. Imao je mali,
trči ludo za novcem; on obmanjuje sebe i cijeli svijet . Stvarnost je da
74
poseban odbor od devet članova koji su bili poznati kao devet dragulja zemlju čudesa. Amita, bolje nego da trčiš od sebe, trči ka sebi. Dođi
Akbarovog suda. Najvažniji od njih je bio čovjek koji se zvao Birbal. bliže sebi da imaš bolji pogled. Nitko drugi ne može vidjeti vašu
Iznimno inteligentan i čovjek velikog smisla za humor, učinio je nešto unutarnju stvarnost; samo vi možete vidjeti taj sjaj i tu slavu. Budući
što je bilo nepravilno uraditi pred carem. Svaki vladar ima svoje propise da nitko drugi ne može vidjeti vašu unutarnju ljepotu onda vas
– njegova riječ je zakon – i Birbal se ponašao protivno nečemu u čemu osuđuju. Samo vi možete potvrditi vaše blaženstvo, samo vi možete
je Akbar bio jako tvrdoglav. Akbar je odmah ošamario Birbala. On konačno potvrditi svoje prosvjetljenje. Čak i onda će ljudi biti
poštuje Birbala, volio je Birbala, on je bio njegov najbliži prijatelj, ali sumnjičavi. Oni su bili sumnjičavi oko Sokrata, bili su sumnjičavi oko
kad su u pitanju pravila suda … nije mogao oprostiti. No, ono što je Gautam Bude, bili su sumnjičavi o Isusu. Njihova sumnja je zapravo
Birbal učinio je stvarna priča. Nije čekao ni jednog trenutka; On je ukorijenjena u njihovom nepoznavanju njihovog unutarnjeg bića. Kako
odmah ošamario čovjeka koji je stajao do njega. Taj drugi je bio šokiran, mogu vjerovati Gotam Budi, da je krajnja ekstaza u unutarnjoj tišini
pa čak i Akbar je bio šokiran. Znao je da je taj čovjek vrlo mudar: jeI’ on srca? Oni ne znaju ništa o unutrašnjosti, čak ni ABC. Oni ne znaju ništa
lud, ili što mu je? Ja sam ošamario njega … To je čudno, apsolutno o ekstazi. Oni mogu slušati Gotam Budu, samo zbog njegove
apsurdno i nelogično. A drugi čovjek je stajao šokiran i Birbal je rekao, prisutnosti, njegovih karizmatičnih očiju, njegove magnetske vibracije,
“Nemoj stajati tu kao budala, samo proslijedi dalje”. Tako je čovjek ali kad odu kući, oni će početi sumnjati, ne vjerovati. A to se događa i
ošamario nekog drugog koji je stajao kraj njega – i sada je igra postala ovdje. Primam mnogo pisama u kojima piše, “kad slušamo vas sve
jasna: morate proslijediti dalje. U noći, kada je Akbar otišao spavati sa izgleda kao da ste apsolutno u pravu. Kada stignemo kući sumnje
svojom ženom, njegova supruga ga je ošamarila. On je rekao: “Što je počinju izlaziti;. Um nam počinje govoriti da smo bili hipnotizirani.
bilo?” Ona je rekla: “To je kružilo okolo po gradu, i na kraju je stiglo u Postoje milijuni ljudi koji žele doći blizu mene, ali se boje, iz
svoj prvobitni izvor. Netko me je ošamario, a kada sam pitala, Što je jednostavnog razloga što bi mogli biti hipnotizirani. To je nešto mnogo
bilo? “, Rečeno mi je da je ovu igru započeo Akbar. Mislila sam da je dublje od hipnoze. Niste hipnotizirani, jednostavno ste preneti u
bolje da se završi, završiti krug. “ A sljedeći dan, prva stvar koju je pitao različitu viziju vlastitog jastva. To nije nešto poput magije; niste
Birbal, “Jeste li primili moj šamar natrag ili ne?” Akbar je rekao, “Ja zaluđeni, vi ste probuđeni.-Riječ “Hipnoza” znači spavanje, a cijeli moj
nikada nisam mislio da će se to dogoditi!” Birbal je rekao: “Bio sam posao je da vas probudim. Vi ste već uspavani, i prespavali ste kroz
potpuno siguran, a kuda će stići na kraju? Ići će po gradu. Vi ne možete mnoge živote. Vrijeme je da se probudite. Vi ste već izgubili previše
pobjeći; To je sigurno da će doći k vama.” Stoljećima se sve prenosi, iz dragocjenog vremena, energije, prilika. No, još uvijek ima vremena i u
jedne ruke u drugu, iz generacije u generaciju – i igra se nastavlja. To trenutku kad se probudite, za vas noć završava i počinje zora.
je igra iz koje morate izaći. Jedini način da se izađe iz nje je ponovno
otkriti svoje samopoštovanje, ponovno ostvariti svoju dostojnost koju
ste imali kada ste bili dijete, kad još niste bili kontaminirani, kad još
niste bili uvjetovani i zatrovani od strane društva i ljudi oko vas. Budite Znanost i svijest
opet dijete i nećete bježati od sebe. Kretati će te se unutar sebe – a to
je put meditanta. Svjetski čovjek bježi od sebe, a tražilac radi u sebi i Na svom povratku s Mjeseca u Apolu 14 misiji, astronaut Edgar Mitchell
traži izvor tog života, tu svijest. A kad otkrije izvor, on je otkrio ne samo je buljio kroz prozor s vrhunskim pogledom na naš plavi planet Zemlju.
svoj izvor života, on je otkrio izvor života u svemiru, u cijelom U tom trenutku nešto mu se produhovljeno dogodilo. Odjednom je bio
kozmosu. Ogromno slavlje se javlja u njemu. Život postaje samo prisilno izmješten iz svoje normalne svijesti i osjetio je intenzivnu
pjesma, ples, iz trenutka u trenutak. Čovjek postaje potpuno slobodan jednost, povezanost s planetom Zemlja i u stvari s cijelim svemirom.
od svih reči koje mu je društvo prenelo. Čovjek jednostavno odbacuje Nikada ranije nije imao takvo iskustvo. Njegov ego i odvojeni svijet
sve uvjetovanosti, sve tradicije, cijelu prošlost. Kažem vam, samo jedna izvan njega su se spojili. Više nije mogao prepoznati razliku; postao je
stvar koje se morate odreći, a to je prošlost i ništa drugo. Ako se možete sam svemirom! Njegove misli su izgleda imale utjecaj na vanjski svijet,
odreći prošlosti biti ćete potpuno svježi, tek rođeni, i biti u toj svježini a vanjski je svijet izgleda utjecao na njegove misli. Bio je potpuno
je takav blagoslov, takvo ushićenje, da ni ne pomišljate da odete iz toga, svijestan činjenice da je razdvojenost njegova ega i cjelog svemira
ni za trenutak. Čovjek koji poznaje sebe nikada ne uzima nikakav prestala postojati. To je iskustvo opisao znanstveno David Bohm kao
godišnji odmor. No, većina ljudi nastavlja se ponašati glupo …. trenutak kada motritelj postane motreno!
Amerikanac je vozio po malom seoskom putu u Irskoj, kada je s užasom
vidio kako tovar sijena dolazi iz polja na usku cestu. Pritisnuo je na Mnogi su ljudi tijekom svojih šetnji života kroz godine izvješćivali o
kočnicu, ali nije se mogao zaustaviti na vrijeme, i završio vozeći kroz takvom iskustvu, nazivajuća ga mističnim iskustvom. U blijesku više
ogradu u polje, gdje se automobil zapalio. “Oh Bože!” uzviknuo je svijesti, otkrivala se viša istina, koja je dramatično mijenjala život osobe
Paddy svom prijatelju Seamusu, koji je vozio kola sa sijenom, “Neki od s takvim iskustvom. A to je bio slučaj i s Edgar Mitchell-om.
tih turista su strašni vozači. Mi smo izašli na vrijeme iz tog polja.” Stari
farmer, koji je orao svoja polja s parom bikova, bio je upitan od susjeda Nakon povratka na Zemlju, utemeljio je 1973. ne-profitnu organizaciju
zašto ne koristiti volove. “Ne želim da koristim volove,” odgovorio je “Institut Noetičkih Znanosti – Institute of Noetic Sciences – IONS” s
farmer, “Ja želim koristiti bikove.” “Pa, dobro” nastavio je susjed, “Ako ciljem proučavanja prirode ljudske svijesti. (1)
ne želite koristiti volove, zašto ne koristite konje?” “Ne želim da
koristim konje!” uzvratio seljak, “Želim koristiti bikove!” “Pa, možda,” Nakon što je Descartes pozvao na razdvajanje znanosti i religije, svijest
pokušao je opet susjed, možete pokušati koristiti taj novi traktor koji i znanost nisu nikada bili bliski prijatelji. Znanost je jednostavno
je vaš sin upravo kupio. “ “Ne želim da koristim ni traktor, želim ignorirala relevantnost svijesti. Znanost se smatrala objektivnim
koristiti bikove.” ponovio je seljak. “Zašto želite koristiti samo bikove?” proučavanjem prirode, pa nije bilo interesa za subjektivna iskustva
pitao je susjeda na kraju. “Zato”, rekao je stari, “Ja ne želim da oni misle svijesti ljudskih jedinki. Za znanost su to samo dvije odvojene stvari. U
da je sve u životu romantika.” To je jednostavno situacija u kojoj ste svakom slučaju kako bi znanost mogla proučavati prirodu, ako naše
rođeni, u kojoj ste uvjetovani. Nitko ne želi da znate da je život osobno iskustvo igra značajnu ulogu u njoj?
jednostavno romantika. I to je moj zločin – jer to je cijelo moje učenje,
život nije ništa drugo nego romantika. Jedan par mladenaca odletio je Psihički fenomeni kao telepatija, prekognicija, van osjetilna percepcija
u Miami i odsjeli su u hotelu za medeni mjesec. Danima ih se nije uopće (ESP), izvan tjelesno iskustvo (OBE), lucidno sanjanje i iskustvo blizu
vidjelo, sve do jutra šestog dana, kad su došli u blagovaonicu za smrti (NDE), o kojima je izvješćivalo uvijek iznova toliko mnogo ljudi,
doručak. Kako konobar prilazi njihovom stolu, nevjesta se okrenula ka jednostavno su se slali u područja mitova i parabola. Do sada, sa
svom mužu i rekla: “Dušo, da li znaš što bih željela?” “Da, znam”, stajališta znanosti od koje se očekuje proučavanje svakog aspekta naše
odgovorio je on umorno, “ali moramo nekad i jesti.” Dakle, s vremena egzistencije, to je bio vrlo neznanstveni pristup! Skeptičko stajalište
na vrijeme dobro je imati doručak; inače, život je stalno romantika. A koje je usvojila znanost, kreiralo je tabu u zapadnom društvu, koji i
ja vas učim ne samo romantiku tijela, koja je vrlo obična; Ja vas učim danas prevladava. Ljudi koji su prošli takvo iskustvo često se osjećaju
romantiku duha koja je vječna, koja počinje i nikada ne prestaje. Ali to neshvaćenim odnosno neshvaćanim ozbiljno. Čak i danas mnogi
je moguće samo ako počnete da idete u sebe. Ići unutra je ići prema znanstvenici se boje čak i razmotriti istraživanje tih fenomena, zbog
Bogu. Ići unutra je cijela tajna sveg alkemijskog pretvaranja bića. straha od ugrožavanja svojih karijera, jer su neki koji su to pokušali bili
Bježeći jednostavno trošite strahovito dragocjeno vrijeme, i život koji izbačeni iz znanstvene zajednice.
je mogao biti velika pjesma, velika kreativnost, veliki festival svjetla.
Na sreću je kvantna znanost prisilia znanstvenike na promjenu svojih
Što ste dalje od sebe, mračniji će postati vaš život, više jadan, više
umova glede te teme, pa je nastalo pozitivnije stajalište u zadnja dva
pritisnut tjeskobom, više ćete postati ranjeni, osuđivani, odbačeni od
desetljeća. Znanstveni je tabu konačno slomljem zahvaljujući i ljudima
sebe. I što dalje bježite postaje teže pronaći put natrag kući. Vi ste
bježali od sebe kroz mnoge, mnoge živote, ali ako se okrenete na pravi, kao što je Edgar Mitchell, a svijest je postala konačno ozbiljan predmet
znanstvenog istraživanja. U ovom poglavlju pružit ćemo vrlo
meditativni put niste otišli jako daleko. Meditacija je prijeki put od
interesantne znanstvene uvide u enigmu ljudske svijesti.
mjesta gdje jeste do mjesta gdje bi trebali biti. A meditacija je takav
jednostavan način da bilo tko, čak i malo dijete, može ući u njezinu
75
Kvantni mozak memorirano kao mustru valne interferencije, kao hologram. Hologram
je trodimenzionalna slika koja je spremljena na dvo-dimenzionalnu
Možda je najteže pitanje ikada postavljeno u znanosti ono što se naziva fotografiju kao valna mustra. Konstruira se diljejenjem koherentne
“teškim problemom” ili “problemom povezivanja”. Radi se o problemu laserske zrake u dvije zrake korištenjem zrcala. Te se dvije zrake
sučeljavanja nematerijalnog svijeta naših misli i osjećaja s materijalnim snimaju kao mustre interferencije valova na fotoosjetljivu ploču gdje se
svijetom našeg tijela. Emocionalna stanja, kojima su uzrok misli i predmet fotografira jednom raspršenom zrakom i drugom koja dolazi
osjećaji (nematerijalni svijet) se izravno reflektiraju u fiziologiji našeg izravno na ploču. Kada se gleda na normalnom dnevnom svijetlu,
tijela (materijalni svijet). hologram nema smilsa, sadrži samo zamućene krugove! Međutim kada
se hologram prosijava laserskom zrakom, pojavljuje se tro-
Na primjer, kada se nematerijalna misao pojavi u mozgu o dizanju dimenzionalna slika originalnog predmeta, koja se može gledati iz više
ruke, trenutno mozak pokreće proizvodnju neurotransmiterskih kutova. Tro-dimenzionalna slika izgleda kao snimani objekt, koji lebdi
glasnika, koji se pronose živčanim sustavom. Elektronički impulsi se u zraku.
šalju mišićimaa u ruci što će konačno biti odgovor na početnu misao.
Danas se smatra kako moždane memorije pohranjuju podatke na isti
Kako je to uopće moguće? Kako može nešto nematerijalno kao misao način kojim hologram sprema sliku. Holografsko pohranjivanje
imati stvarni primjetni fizikalni učinak? A to se događa stalno u našem sjećanja može objasniti i ogroman kapacitet memorije mozga koji je
tijelu! reda veličine 10 bilijuna bitova informacija u prosječnom trajanju
života. Hologramima se također dobro objašnjava vrlo brzi način
Od kada je Descartes odlučio odijeliti tijelo od uma, najvjerojatnije ne upravljanja pristupom i prizivanjem stvari iz ogromnog repozitorija
ćemo dobiti odgovore iz Newton-ijanske fizike. Pa kako se onda može informacija. U treptaju oka prepoznajemo lica nekoga koga nismo
prijeći most između nematerijalnog svijeta uma i materijalnog svijeta vidjeli godinama čak i ako je facijalni izražaj osobe ostario. Holografske
tijela? Možda možemo dobiti odgovore od kvantne fizike? slike se mogu lagano komparirati i provjeravati identičnost, iako one
nisu potpuno iste.
Totalitet vanjskog realiteta, koga percipiramo mozgom dolazi od pet
osjeta, sluh, njuh, okus, dodir i vid. Prema filozofu Immanuel Kant-u Pribram je pokazao kako se ne samo memorijski, veći i svi naši
(1724. – 1804.) trebali bi razlikovati između noumenalnog (umnog, kognitivni procesi, miris, okus, sluh i vid mogu objasniti holografskim
svijesnog) svijeta, svijeta po sebi (daß Ding an sich) i fenomenskog principima. Uzmimo na primjer vizualnu percepciju. Po trenutnom
svijeta, kakvog ga percipiramo. Ono što je Kant mislio je nemogućnost stajalištu znanosti, slika svijeta se projicira kroz leće oka na platno,
izravne percepcije svijeta, jer ga možemo jedino percipirati kroz svoja retinu na pozadini oka i ta se slika nekako ‘digitalizira’ mozgom, koji
osjetila. Kakav je vanjski realitet nitko nezna, upravo zato šo ga nikada sprema piksle (podatke o točama slike).
ne možemo percipirati izravno. Može se postaviti i pitanje postoji li
uopće fizikalni realitet. Kant je međutim vjerovao u stvarnost Pribram je dokazao kako se dedicirane živčane stanice u oku odzivaju
fizikalnog realiteta, kao izvora naših percepcija. Immanuel Kant je na određene frekvencije elektromagnetskih valova, koji udaraju u oko.
tvrdio kako sve što znamo o svijetu je samo interpretacija našeg mozga. Slika se smatra skupom frekvencija, a ne skupom pojedinih točaka ili
Kako bi se uvjerili u ono što kaže Kant, pokušajte izbrojiti crne točke piksla (pixel-a). Možemo se sada pitati kako slika može sadržavati
na slijedećoj slici: frekvencije? U procesu nazvanom Fourier-vim transformacijama,
mogu se prostorne informacije preslikati u frekventni spektar. Jean
Nemojte reći kako niste uspjeli! Naravno niste, jer nema crnih točaka Fourier je dokazao kako se bilo koja vrsta valnog oblika može
na slici! Vaš je mozak zamislio crne točke koje ste vidjeli kako skaču konstruirati iz čistih sinusoidalnih valova. Kada se više sinusoidalnih
natrag naprijed! valova različitih frekvencija, faza i amplituda superponira, može se
konstruirati bilo koja vrsta valnog oblika. Proces određivanja
Translacija mozga od vanjskih podržaja vizualnog cortex-a u sliku koju
konstitutenata vala se naziva spektralnom analizom i matematički je
zadržavate u glavi potječe kompletno od vanjskih mustri
opisan inverznom Fourier-ovom transformacijom. Inverzna Fourier-
elektromagnetskih valova. Možda o tomu niste nikada mislisli na taj
ova transformacija se sada koristi za stvaranje originalnog vala iz
način, no crvena boja ne postoji! Crvena boja je subjektivna
spektruma sinusiodalnih valova. Fourier-ove transformacije se mogu
konstrukcija onog što je samo elektromagnetski val s određenom
primijeniti i na dvo-dimenzionalnu prostornu informaciju. Ono što je
frekvencijom, amplitudom i fazom. Insekti sa samo dva tipa
pronašao Pribram, govori o tomu kako cortex mozga izvodi Fourier-
pigmentskih perceptora boja imaju kompletno drugačiju subjektivnu
ove transformacije na vizualnoj slici u oku i distribuira konstituirajuće
predstavu te iste boje koju mi nazivamo crvenom, jer ju ne mogu
frekvencije slike preko svih neurona u mozgu. Tako se slika stvarno
vidjeti, pa će ju percipirati kao crnu. Čak neznamo ni kako ostali
internalizira i memorira kao mustre interferencije valova, jednako tako
članovi čovječanstva percipiraju crvenu boju!
kao što hologram sprema sliku.
To je Immanuel Kant mislio rekavši kako vjerojatno ne možemo vidjeti
Originalno se sjećanje može rekonstruirati iz holografske predstave
noumenalni svijeti, svijet sam po sebi, jer vidimo samo svoju osobnu
inverznom Fourier-ovom transformacijom, čime se dobiva slika unutar
verziju, interpretaciju realiteta koji je tamo vani. A priori je ta verzija
glave.
ograničena, jer percipiramo tek nekoliko posto od cijelog spektra
postojeće elektromagnetske energije. Konstruiranje slike iz spektra pojedinačnih sinusoidalnih frekvencija je
tehnika koju koriste i MRI scann-eri (Magnetic Resonance Imaging –
Naučili smo u školi kako je naš mozak neka vrsta super kompjutera s
Slikanje magnetskom rezonancijom) u medicini. MRI scann-er također
velikim brojem neurona, koji šalju impulse prema sinapsama,
koristi Fourier-ove transformacije za konstruiranje holografskih slika
obrađujući vibracijske informacije primljene od pet osjetila. Naše su
scann-iranog tijela pomoću pobuđenih vodikovih atoma u molekulama
misli osobne i pretpostavlja se kako nitko drugi osim nas nema njima
vode tijela. MRI tehniku je razvio Walter Schempp, kasnije
pristupa. Naše su memorije ugravirane u sive stanice, koje konstituiraju
doprinosivši kvantnoj teoriji mozga, tvrdnjom kako sjećanja nisu u
mozak. To je ono što se većinu ljudi poučavalo u školama i u to se još
stvari pohranjena unutar samog mozga, već u tkivu prostora,
uvijek danas vjeruje.
fizikalnom vakumu. Mozak je jednostavno alat za spremanje u i čitanje
Znanost je prilično napredovala od vremena prašnih, starih i istrošenih iz fizikalnog vakuma, gdje se holografska sjećanja u stvari pohranjuju
školskih knjiga, pa se sada koristi kvantna znanost za objašnjavanje kao valne mustre. (2)
svijesti.
Kada se kombinira holografska teorija mozga Karl Pribram-a s teorijom
1920 je Wilder Pinfled vjerovao kako se memorira podatke slično David Bohm-a po kojoj je cijeli svemir samo ogromni hologram, dobit
kompjutoru specifične lokacije memorije. Karl Lashley je tražeći ćemo interesantno stajalište o realitetu, nazvanom holografska
engrame (fizikalne promjene u memorijskim stanicama mozga) u paradigma. U holografskoj paradigmi, svemir se smatra samo
eksperimentima na štakorima pronašao kako se memorirano uopće ne ogromnim repozitorijem elektromagnetskih frekvencija koje kodiraju
višestruke razine realiteta.
smješta na dedicirane lokacije unutar mozga. Zato što je skladiše
memoriranog distribuirano po cijelom mozgu, a svaki dio sadrži
Mozak korištenjem Fourier-ove analize, dekodira jedan kanal iz
kompletno sjećanje (sve memorirano), moguće je objasniti zašto ljudi
mnoštva elektromagnetskih frekvencija u svemiru i iz njega konstruira
s disfunkcionalnim područjima u mozgu ipak zadržavaju svoja
našu unutarnju reprezentaciju realiteta. Mozak nam je ograničen, jer
sjećanja.
može primati samo ograničeni raspon frekvencija iz vanjskog svijeta,
Taj aspekt memorije mozga, ‘dio sadrži cjelinu’, potaknuo je Stanford- pa stoga prima samo ograničeni opseg realiteta. Mogli bi reći kako se
skog neurofiziologa Karl Pribram-a, dok je učio holografiju 1960, na mozak podešava na jedan realitet kao što se radio podešava na jednu
stanicu.
novo objašnjenje spremanja sjećanja, vjerujući da mozak sprema
76
Mislimo kako se krećemo kroz kruti svijet slika koje percipiramo Kvantna kompjutacija diljem mozga koristi mehanizam povratne veze
mozgom, no temeljna bi istina mogla biti kako jednostavno od osjetilnih ulaza organizma, pa je to razlog održavanja kolapsa
dekodiramo samo jedan relaitet od mnogih paralelenih svijetova. kvantnog stanja u mikrotubulima, nazvanog Orkestrirana Objektivna
Redukcija (Orch OR). Klasično stanje osjetilnih ulaza, orkestrira,
Holografska paradigma rješava mnoge misterije uključujući i upravlja kvantnom kompjutacijom pomoću petlji povratne veze.
paranormalne fenomene, jer su pojedini mozgovi samo dio cjeline,
univerzalnog mozga. Svi mozgovi u holografskoj paradigmi su Hameroff model kvantnog mozga traži napominjanje kako se svijest,
beskonačno povezani, pa paranormalne informacije (telepatija) mogu naše misli i osjećaji događaju u qubit-ima unutar mikrotubula unutar
lagano teči od jednog do drugog mozga. neurona mozga. Drugim riječima naše su osobne misli samo kolaps
univerzalnih misli.
Stuart Hameroff i Roger Penrose doprinjeli su kvantnoj teoriji mozga,
prezentiranjem modela mozga temeljenog na kvantnoj kompjutaciji.
Model kvantnog mozga, koji samom svemiru daje fundamentalna
Oni vjeruju kako naš mozak obrađuje informacije iz neurona ne samo
svojstva proto svijesti!
u klasičnim stanjima, već može isto tako koristiti i u kvantnim
stanjima. Kvantna stanja unutar mozga su vrlo dugo smatrana
apsolutno nemogućim, jer je mozak bio preveliki, previše vlažan i Upravo ta proto svijest ili univerzalna svijest (misli svih misli)
previše topao za održavanje kvatnih stanja, koja su do tada viđena kolabiraju u našu pojedinačnu svijest u qubit-ima mozga. To se događa
samo u laboratoriju u izoliranim i kontroliranim situacijama na prosječno s ritmom od 50 kolapsa u sekundi što odgovara moždanoj
subatomskoj razini. Hameroff međutim sada vjeruje kako je pronašao valnoj frekvenciji od 40 Hz-a. Naša svijesnost unutarnjih misli i osjećaja
gradbeni blok, qubit kvantne kompjutacije u mozgu. Identificirao je je konstruirana kao filmska sličica u pokretnom filmu s brzinom od 40
sićušne valjke (cijevi), nazvane mikrotubul-ima koje tvore citoskelet sličica u sekundi iz univerzalne svijesti.
stanice. Citoskelet je skelet koji stanici daje njenu strukturu, on je skela
stanice. Osim što daju strukturu stanici, mikrotubule su i Hameroff i Penrose ukazuju kako je njihov model Orkestrirane
transportacijski cijevovodi za sve vrste kemijskih spojeva koje koristi Objektivne Redukcije (Orch OR) kvantne obrade u umu konzistentan
stanica. Hameroff naglašava da citoskeleton može imati i neuralnu s duhovnim učenjem Budizma, Hinduizma i Kabbalah, koje sve
funkciju, pa su možda naprednije od samih neurona. Neuralna funkcija poučavaju postojanje univerzalnog uma.
citoskeletona može objasniti i zašto jednostanični organizmi mogu
Sada imamo model mozga koji tvrdi da svijest nije epifenomen,
izvoditi inteligentne zadatke. Iako jednostanični organizmi nemaju
rezultat aktivnosti mozga, već da se mozak mora smatrati velikom
neuralne mreže, ni neurone a ni mozak, imaju neku primitivnu formu
antenom ili prijemnikom univerzalne svijesti koja je sve prisutna u
svijesti, jer mogu izvoditi inteligentne zadatke kao što je plivanje,
svemiru!
hranjenje i parenje!
Kvantna teorija mozga ima danas mnogo oponenata i još je u povoju,
Ljudi imaju mozak koji se sastoji od neurona, međusobno povezanih
no već je privukla mnogo pažnje i možda će jednog dana postati opće
dendritima i sinapsama, tvoreći centralin živčani sustav. Unutar
prihvaćenim načinom na koji mozak funkcionira. (3)
živčane stanice nalazimo citoskeleton izgrađen od mikrotubula. Same
mikrotubule su izgrađene od tubulina, proteina s heksagonalnom Ljudska namjera
strukturom. Tubulin unutar mikrotubule neurona je qubit mozga kako
je to indentificirao Hameroff. Dr. William Tiller je profesor emeritus na Stanford Sveučilištu i
suosnivač Instituta noetičkih znanosti, te Akademije parapsihologije i
Klasična interpretacija neurobiologije je počivala na koncentracijama medicine.
različitih iona koji su nosili impulse u i iz centralnog živčanog sustava
i koji su bili odgovorni za sve informacija obrađivane u živčanom Veći dio svoje karijere je bio profesor na odjelu ‘Znanosti o materijalima
sustavu kao cjelini. i inžinjerstvu’ na Stanford Sveučilištu i njegovi mnogi predmeti su bili
metalurgija, rast kristala, poluvodički materijali, itd. Međutim 60-tih je
Hameroff je međutim uočio da mikrotubule sadrže visoko koherentno počeo potpuno novu karijeru u predmetu koji ga je uvijek interesirao,
svijetlo (laseru slično svijetlo) te kako bi to svijetlo moglo igrati važnu proučavanju paranormalnih i neobjašnjenih područja ljudske svijesti.
ulogu u obradi informacija u mozgu. Fritz Popp je već otkrio kako Njegovo istraživanje je bilo usmjereno na premoštavanje jaza između
ljudsko tijelo emitira biofotone. Popp je otkrio kako bi se biofotoni znanosti i duhovnosti. Stoga je usvojio stroge znanstvene protokole u
mogli detektirati ne samo iz ljudskog tijela, već i iz svih bioloških formi svom istraživanju kako bi mogao ozbiljno privući pažnju drugih
života, vjerujući kako je izvor emisije tih biofotona povezan s DNA. znanstvenika.
Hameroff je pronašao koherentne biofotone unutar mikrotubula u
kvantnim stanjima. Drugim riječima, biofotoni su bili koherentni i Postao je zainteresiran za proučavanje istančanih energija, energija kao
kvantno isprepleteni. Mikrotubula je ispunjena s molekulama vode, što je Reiki energija koju koriste duhovno naklonjeni u liječenju ljudi,
koje su visoko koherentno uređene, pa Hameroff vjeruje kako ta a koja se trenutno ne može objasniti znanstvenim shvaćanjem.
uređena voda igra značajnu ulogu u provođenju biofotona kroz
mikrotubule. Kada biofotoni prolaze mikrotubulama, dolaze do sinapsi Dr. Tiller je razvio ultra-osjetljivu vrstu Geiger brojača za mjerenje
neurona te se kreću dalje do slijedećeg neurona. Na taj način mogu istančane energije koju emitiraju ruke Reiki majstora i demonstriraju
mikrotubule djelovati kao sustav žica za koherentno svijetlo u mozgu, postojanje energetskih polja, koja nisu u elektromagnetskom spektru.
u stvari u cijelom tijelu. Implikacija toga je neograničavanje Taj je eksperiment bio pozitivni podražaj Reiki zajednici, koja je tako
inteligencija samo na mozak, već i na sve stanice tijela koje dobila znanstvenu potvrdu stvarnosti i mjerljivosti Reiki energetskih
participiraju u istoj svijesnoj svijesti. polja. U svom je istraživanju profesor Tiller uočio kako je intencija
liječenja poslana rukama Reiki praktičara imala krucijalan učinak na
To može objasniti holističku prirodu svijesti pri čemu naše misli i mjereni energetski izlaz. Iz tih je eksperimenata zaključio kako ljudska
osjećaji djeluju u jedinstvenom skladu. Zamislite si što se dešava kada namjera preko naših misli i osjećaja ima mjerljivi učinak na fizikalni
ste ludo zaljubljeni i osoba koju volite odjednom skoči pred vas. Cijelo realitet.
tijelo i mozak će se trenutno odazvati i skladnom jedinstvu. Oči će se
širiti, srce će početi brže pumpati, disat ćete brže, rasti će razina Testirao je i Qi Gong majstore i našao kako njihove ruke imaju liječeći
adrenalina, a osjetit ćete leptire u svom trbuhu, dok će vam se koljena magnetizam ekvivalentan magnetu od 20.000 gausa. Njihova
početi tresti i sve to unisono. Jedinstveni odziv tijela u jednom jedino unutrašnjost ruke raširenih prstiju je emitirala zraku infracrvene
trenutku se šalje po cijelom tijelu neuralnim Internetom radijacije (1 do 4,5 mikrona valne dužine), koja je imala liječeće učinke.
‘mikrotubulnim’ ožičenjem kao koherentni val svijetla koji povezuje
sve stanice tijela. Tiller je provodio serije eksperimenata kako bi proučavao učinke
ljudske namjere korištenjem preciznih znanstvenih protokola. Izgradio
Hameroff-ov partner, matematičar Rogers Penrose je razvio novu je dedicirani uređaj nazvavši ga IIED – Intention Imprinted Electric
varijantu kopenhaške interpretacije kvantne fizike, kolaps kvantnog Device, koji je zračio vrlo slabu elektromagnetsku energiju manje od
vala svijesnim motrenjem. Penrose predlaže objektivnu redukciju milijuntine Wat-a. Molio je četiri istrenirana čovjeka, koji su odlazili u
(redukcija je sinonim za ‘kolaps kvantnog vala’). Objektivna redukcija duboko stanje meditacije da utiskuju namjeru nadolazećeg
(OR) poziva kolaps kvantnog vala bez ljudskog svijesnog motrenja, jer eksperimenta na IIED.
se ona događa kada se dosegne ‘određeni prag’ onog što on naziva
kvantnom gravitacijom. Slijedio je dvostruko-zatvoreni eksperiment, koji je provođen s dva
identična IIED uređaja, jedan koji je bio utiskivan meditativnim
77
procesom i drugi koji je bio ostavljen nedirnut. IIED uređaji koji su više nije bilo iznenađenja, kada se nježna klasična glazba drugačije
utiskivani, su bili smješteni u odvojene sobe ispred subjekata. reflektirala na kristale od agresivne ljute tvrde rock glazbe.
Dobivene su slijedeće promjene (statistička slučajna promjena p < Hado teorija dr. Emoto-a postulira, “budući su svi fenomeni na
0,001): rezonantnoj frekvenciji srca, promjenom vibracija možemo mijenjati
supstanciju”. Tako na primjer, ako želimo promijeniti unutarnju
kiselost (PH) vode bi se intencijama podizala ili spuštala za jednu PH vibraciju recimo zagađene vode, možemo koristiti svoje pozitivne
jedinicu namjere za čišćenje vode!
aktivnost enzima (ljudske) jetre se mogla podizati za 15 – 30% A to upravo sada i rade dr. Emoto i njegovi ‘sljedbenici’. Diljem svijeta
se održavaju Hado pročišćavajući rituali za čišćenje rijeka, jezera i
ritam rasta larve muhe se mogao povećati za 25%. oceana. Prvi je put javno demontraran Hado učinak, kada je okupio
mnoštvo od 350 ljudi oko japanskog najzagađenijeg jezera, Biwa,
Mjereni rezultati su bili visoko značajni, uz vjerojatnost slučajnog 25.07.1999. Zagađena je voda zastrašujuće zaudarala zbog algi
pojavljivanja manjom od jedan u 1000. S tim eksperimentima William ‘Kokanada’, koje bi svake godine prekrile jezero! U organiziranom
Tiller je dokazao jednom i zauvijek, kako naše namjere imaju stvarno okupljanju, mnoštvo ljudi je projiciralo svoje pozitivne intencije kao
mjerljivi učinak na fizikalni realitet. Nakon kontirnuiranog testiranja 3 laserske zrake na zagađenu vodu.
– 4 mjeseca, uočio je kako se namjeravani učinci u eksperimentima
nastavljaju i onda kada je IIED bio uklonjen iz sobe. Nekako je soba Uzorci vode su uzeti prije i poslije ceremonije i utvrđeno je dramatično
laboratorija u kojoj se izvodio eksperiment postala kondicionirana. poboljšanje strukture vodenih kristala. Mjesec dana nakon ceremonije,
IIED uređaj više nije bio potreban za postojanje istog učinka. pojavio se novinski članak u utjecajnim Kyoto Shinburn novinama.
Članak je tvrdio kako se te godine “poboljšalo širenje vodenih algi uz
Eksperimenti William Tiller-a mogu biti posredna indikacija, da naše nestanak smrada”. (5)
molitve mogu imati stvarne učinke, koji su odgovor na njih. Tiller misli
kako mjesta gdje se ljudi skupljaju sa svojim pozitivnim namjerama Meditiranje i molitva
kako bi molili za bolja vremena, mogu postati permanentno
kondicionirana i postati svetim mjestima, nakon godina i godina Maharaishi Mahesh Yogi poučava transcedentalnu meditaciju (TM),
utiskivanja s istim namjerama. formu meditacije koja one koji teže duhovnosti, odvodi u viša stanja
svijesti. Njegovo sadašnje boravište je u šumama Voldrop u
Objasnio je učinak kojeg je mjerio tvrdnjom kako se stanje fizikalnog Nizozemskoj. Odabrao je to mjesto prema njegovim riječima, jer
vakuma u sobi, gdje je održavan eksperiment na neki način mjesto ima pozitivne vibracije. Sljedbenici Maharishi-a sve više
promijenjen. U svom normalnom stanju fizikalni vakum sobe je uključuju dobro znanstveno educirane ljudi, koji su shvatili kako
energitiziran, kaotičan i slučajan. Međutim utiskivanjem svojih Maharishi meditacije pozitivno djeluju na svjetski mir. Znanost je stoga
namjera energetski se red u fizikalnom vakumu može značajno i to vodilo primoranom razmijenjivanju zapisa s Istočnim duhovnim
permanentno promijeniti (Za više informacija o fizikalnom vakumu i učenjima, dajući im novu uvjerljivost.
energiji koju sadrži, vidjeti slijedeće poglavlje). (4),
Transcendentalna meditacija (TM) je postala vlo popularna širom
Hado učinak svijeta, posebno nakon što su Beatles-i posjetili Maharishi-ja 60-tih
godina. Mnogi poslovni manageri koriste TM kao terapiju za
Japanski istraživač dr. Masaru Emoto, šef Hado instituta u Tokiju je oslobađanje od stresa.
demonstrirao najuvjerljivije i zastrašujuće iznenađujuće učinke, koje
ljudska svijest može imati na fizikalni realitet. Ekstenzivna istraživanja su provođena o učincima TM-a, koja su
pokazala kako je meditiranje velike grupe ljudi moglo smanjiti broj
Dr. Emoto je otkrio učinak na vodu, koga je nazvao ‘Hado’ učinak. zločina u velikom gradu. Nakon što su prestali, broj se opet povečao do
Opisuje ga na slijedeći način. “Hado je mustra intrinsičnih vibracija na uobičajene prosječne razine. Taj je učinak postao poznat kao Maharishi
atomskoj razini u svoj materiji, najmanja jedinica energije. Njena je učinak, a više je istraživanja dokazalo njegovo postojanje.
osnovica energija ljudske svijesti’.
Mnogo ljudi moli za svoje voljene kada su ozbiljno bolesni. Nadaju se
Napisao je knjigu 1999 pod nazivom “Poruke vode”, prodanu u kako će ih čuti božanska sila i respektirati njihove molbe, vjerujući
milijunima primjeraka već širom globusa i koja je prevedena na mnoge kako mogu i samim namjerama na udaljenost izliječiti odnosno
jezike (hrvatski prijevod je objavila izdavačka kuća v|b|z Zgreb, 2005. pomoći pacijentima. Tri medicinska istraživanja Centra za znanost
pod nazivom “Poruke skrivene u vodi”). Njegova predavanja i seminari zdravlja Sveuličišta u Texas-u iz San Antonio-ja su objavila rezultate o
širom svijeta kao i u živo izvođenje eksperimenata demonstriraju ulozi molitve, u ljetu 2004.
‘Hado’ učinak vode. Riječ ‘Hado’ je sada riječ zujnica u Japanu. Ljudi ju
koriste kako bi izrazili vibracije mjesta ili osobe, “ovo mjesto nema Grupa od 86 ljudi, bez svog prethodnog znanja o dvostruko slijepom
‘Hado’” ili “danas mu je niski Hado”! eksperimentu, je bila raspoređena ili u grupu koja sj liječila molitvom
ili u kontrolnu grupu. Dobrovoljci koji su molili znali su samo imena i
A sva ta buka zbog kristalizirane smrznute vode? Što je u stvari otkrio? zdravstvene probleme ljudi koji su im bili pridruženi. Osam
dobrovoljaca iz lokalne grupe molitve je molilo dva puta dnevno u
Dr. Masaru Emoto je izveo seriju pokusa u kojima je dokazao kako naše
trajanju od najmanje 3 minute.
misli i osjećaji utječu na naš fizikalni realitet. Voda je bila predmet
njegovog istraživanja odnosno proučavao je kristale leda vode. Koristio Nakon jednog mjeseca, kompilirani su podaci za objavljivanje. Evo
je sve vrste vode iz različitih mjesta širom svijeta, proučavajući kako sažetka:
vode formiraju kristale leda. Uočio je, kako se jako zagađene vode
uopće ne kristaliziraju, a čiste mineralne vode stvaraju prekrasne velika količina boli je bila značajno niža u grupi za koju se molilo od
kristale leda kada se zamrznu. boli u kontrolnoj grupi
Do sada je sve dobro, jer su rezultati očekivani. Međutim na svoje
čuđenje je otkrio povezanost formi kristala sa svojim raspoloženjem. pacijenti s najitenzivnijim vjerovanjem u molitvu su imali najbolje
Počeo je eksperimentirati s čistom vodom iz vodovoda, kojoj je slao sve rezultate poboljšanja, uspoređujući ih s kontrolnom grupom.
vrste emocionalnih misli i osjećaja u uzorcima vode prije nego ih je pacijenti s nižom razinom vjerovanje u moć molitve su imali značajno
zamrznuo. S iznenađenjem je vidio kako je voda reagirala na njegove manje fizikalno poboljšanje.
intencije. Kod negativnih misli i osjećaja nisu formirani prekrasni
kristali leda, već neki ili kaotične forme ili uopće nikakvi. Međutim uz Istraživanje je pokazalo dvije stvari:
slanje vodi misli i osjećaja ljubavi prije zamrzavanja, bili su formirani
najljepši i pravilni, izuzetno organizirani kristali. U slijedećim je
eksperimentima naljepio različite natpise na boce s vodom kao
molitva ima stvarno mjerljivi učinak na pacijente za koje se molilo
“Ljubav, Bog” i “Mržnja i vrag”, a kristali su opet reflektirali namjeru uvjerenje pacijenta u utemeljenost tretiranja molitvom ima mjerljivi
riječi koje je stavio na bocu s vodom. učinak na rezultate same molitve. (6)
Moć uma za liječenje
Zatim je eksperimentirao sa svim vrstama glazbe, kako bi vidio učinak
na kristalizaciju. Glazba je prirodno izražavanje vibracijama, pa stoga Ako je itko u zadnjem desetljeću imao veliki utjecaj na holističku
medicinu, onda to mora biti doktor Deepak Chopra. Rođen je i odgajan
78
u Indiji, s medicinskom edukacijom u SAD-u. Nakon osobnog sastanka Provodili su testove više od desetljeća, testirajući stotine ljudi u
s Maharishi Mahesh Yogi-jem koji ga je nagovorio na proučavanje tisućama pokusa, da bi zaključili kako je PK realnost. Zaključili su čak
4.000 godina stare tradicionalne indijske Ayurveda-e. Ayurveda je kako su PK sposobnosti do određene mjere prisutne u svakom čovjeku.
sanskrit riječ za ‘znanost o životu’. Nakon tog sastanka otišao je na vlak Njihovim participantima nisu bile poznate nikakve a priori
gdje je sreo prijatelja koji mu je uručio knjigu o Ayurvedi. Jedan i jedan paranormalne sposobnosti. U Princeton-u su postali tako uvjereni u
su dva, pa je Deepak u tomu prepoznao poruku. Nakon čitanja knjige, realitet PK-e, da sada traže teorijsko objašnjenje. Dr. Jahn je, citirano
uvjerio se kako u Ayurvedi ima mnogo više nego se uobičajeno prema Sunday Telegraph-u od 18.11.1997. rekao:
vjerovalo na Zapadu. Doktor Deepak Chopra je postao frustriran
svojom medicinskom karijerom, jer je mogao učiniti tako malo za svoje “Više nema smisla dodatno prikupljati podatke. Postavljamo
pacijente oboljele od raka. Njegov pacijent s dijagnosticiranim rakom eksperimente kako bi bolje shvatili te fenomene.”
pluća je dobio medicinski savjet neka prestane pušiti na što je
odgovorio: “Hvala vam doktore i moja punica može dati takav savjet, Na skoro 30 dodatnih sveučilišta u svijetu instalirani su RNG uređaji i
no ne naplaćuje ga 50 dolara!” spojeni preko Internet-a. Slijedeća stvar, koju PEAR želi testirati je
postojanje ljudske kolektivne inteligencije. Projekt je nazvan “Projekt
U svojoj knjizi “Kvantno liječenje – Quantum Healing, istraživanje Globalne Svijesti”, a RNG uređaji su korišteni za slanje svojih rezultata
granica medicine uma/tijela”, doktor Chopra objašnjava odnos kvantne Internetom u centralni kompjuter u Princeton-u.
fizike i Ayurvede. Ona poučava kako je sve što postoji duh, pa je tako i
tijelo kreirano duhom i umom. S takvim razmatranjem i um mora imati Ovo je istraživanje dokazalo registriranje RNG uređaja šokantnih
svu moć izliječenja tijela. Treba uočiti kako time nema nikakvog globalnih događaja, koji bi kolektivno pokretali mase. Nekoliko tih
‘teškog problema’ za rješavanje u Ayurvedi, jer jednostavno nema događaja su pokop princeze Diane, presuda u Simpson slučaju i
mosta koga treba prijeći između nematerijalnog i materijalnog svijeta nedavni 9/11 napadi na New York. Svi su ti događaji pokazivali mjerljivo
zato što nema ni dualiteta uma i tijela. i značajno odstupanje od očekivanih 50-50-tnih distribucija šansi. U
slučaju 9/11 napada na tornjeve blizance, RNG uređaji su čak
Deepak Chopra smatra kako naše najdublje misli i osjećaji igraju registrirali odstupanja i prije stvarnog napada!
značajnu ulogu u liječenju pacijenta. To je bilo ozbiljno potcijenjivano
u zapadnoj medicinskoj praksi. Tijelo konstantno reciklira svaki atom RNG zapisi na dan kada su srušeni tornjevi blizanci
svake stanice. U jednoj godini tijelo se kompletno obnovi, a svaki atom (Uljudnošću Roger Nelson-a iz Global Consciousness Project)
svake stanice zamijeni. Onda što zapravo drži tumor na svom mjestu Psi eksperimenti
ako se cijelo tijelo obnovi svake godine? Deepak objašnjava kako nacrt
za stvaranje fizikalnog tijela leži u istančanom kvantnom tijelu. Sve Russel Targ i Harold Puthoff su 70-tih izveli niz eksperimenata kako bi
tako dugo dok se bolest ne ukloni iz kvantnog tijela, nacrta, tijelo će pronašli postojanje mogućnosti telepatskog prijenosa slika između
nastavljati rekonstruirati tijelo zajedno s tumorom. pojedinaca. Koristili su odašiljatelje i prijmatelje, stvavivši ih u
odvojene elektro-magnetski izolirane komore. Odašiljatelj je bio
Um ima sposobnost proizvodnje svakog lijeka koga Hoffman La Roche izložen bljeskovima svijetla neregularnih intervala. I odašiljatelj i
prodaje, kaže Deepak, samo je taj lijek besplatan, te što je najvažnije, primatelj su bili povezani s uređajem koji je registrirao njihove
taj je lijek u najčišćoj formi i savršeno doziran. moždane valove, njihov elektroencefalogram (EEG). Bljeskanje svijetla,
je očekivano, bilo registrirano na moždanim valovima. Onda je
Sposobnost uma za liječenje tijela se može objasniti dobro poznatim primatelj bio zamoljen primati slike odašiljatelja. Nakon nekog
placebo učinkom, učinkom gdje se pacijent izliječi svojom vlastitom vremena je primatelj počeo primati bljeskove koji su prikazivani
sugestijom, jer mu je administriran lažnjak. Ta bi sposobnost uma za odašiljatelju. Ista se mustra pokazivala i na primateljevom EEG-u, iako
liječenje tijela, mogla biti uzrokom za čudovišna spontana povlačenja su se nalazili u odvojenim i elektromagnetski izoliranim sobama.
raka, o kojima se tako često izvještava u medicinskim podacima, a za
koje nema medicinskog objašnjenja. Nocebo učinak je suprotan učinak Russel Targ i Harold Puthoff su reproducirali ranije testove Jacobo
placebo učinku, to je negativni učinak, koji liječničke dijagnoze imaju Grinberg-Zylberbaum-a s Nacionalnog sveučilišta u Meksiku,
na liječenje pacijenta. Stoga je odnos doktor-pacijent od krucijalne izvedenih s više eksperimenata tijekom pet godina. Jacobo Grinberg-
važnosti u proceu liječenja. Zapadni etički kod po kojem pacijent ima Zylberbaum je stavio svoje participante u zaštićeni Faraday-ev kavez.
pravo znati svoje medicinsko stanje u svim slučajevima, je međutim Prije bilo kojeg testa, participanti su bili zamoljeni meditirati dvadeset
nedostatak. Kada doktor daje pacijentu dijagnozu o “neizliječivom minuta. Nakon toga su smješteni u Faraday-ev kavez i povezani na EEG
raku”, u stvari ga osuđuje na smrtnu presudu. Dijagnoza ‘neizliječiv’ mjerni uređaj. Odašiljatelj je bio izložen seriji od barem stotinu
ubija pacijentovu zadnju nadu u izliječenje i zajedno s tim i njegove podražaja u rasponu od intenzivnih bljeskova svijetla do jakih zvučnih
mentalne sposobnosti za samo-izliječenje, nezavisno o tomu kako će i električkih šokova narinutih između prsta pokazivača i prstenjaka.
vjerojatno zbog toga imati i mentalni šok. (7)
Grinberg-Zylberbaum je dokazao kako su se u 25 % slučajeva podražaji
Kolektivna svijest dani odašiljatelju prenosili primatelju i pokazivali u kasnijem EEG-u
kao potencijal, koji je bio koherentan s potencijalom u odašiljateljevom
Postoji li nešto kao kolektivna svijest, svijest koju dijele svi ljudi na EEG-u. Slični rezultati bi mogli biti replicirani i kasnije s istim
Zemlji? Psiholog Carl Jung je špekulirao o dijeljenju zajedničkih participantima. Kada se isti test provodio međusobno ‘zaluđenom’
podsvijesti: No bi li se moglo to znanstveno dokazati? paru, moždani valovi EEG-a u zaljubljenih su pokazivali
Na prestižnom Institutu za istraživanje anomalija iz Princeton-a izvanrednu koherenciju čak i kada nije bilo podražaja. Par bi rekao
(Princeton Anomalies Research Institute – PEAR) su uvjereni u kako su imali jaki osjećaj povezanosti i jednosti.
postojanje kolektivne svijesti, u stvari oni kontinuirano monitoriraju
cijeli svijet, pa tako i sada dok čitate ove riječi! Već neko vrijeme u Ti su eksperimenti dokazali fizikalnu predstavljenost osjećaja
Printon-u, profesor Robert Jahn i kolege provode serije laboratorijskih povezanosti razdvojenih mozgova razdvojenih osoba. Ako se stvarno
eksperimenata u pokušajima dokazivanja ili obaranja postojanja možemo povezati s drugom osobom kako to pokazuje prikazivanje
psihokineze (PK), sposobnosti utjecanja mislima na nežive objekte. PK moždanih valova jedne osobe u moždanim valovima druge osobe,
je postala popularna javnim nastupanjem Uri Geler-a, koji je tom možemo se početi pitati o vlastitoj individualnosti, vlastitom
prilikom savijao žlicu. U Princeton-u prilaze PK-u vrlo ozbiljno, sa odvojenom egu. Gdje on počinje i gdje završava?
željom testiranja postojanja tog fenomena.
Ovi eksperimenti podržavaju Hameroff-ovu teoriju proto-svijesti
Koristili su RNG uređaje za tu svrhu. RNG – je generator slučajnog kvantnog mozga, koja se prima umjesto da se proizvodi u mozgu.
šuma (Random Noise Generator), uređaj koji generira u skladu s Pitanje je dakle imamo li odvojeni ego ili je on neka vrsta iluzije?(9)
principom neizvjesnosti kvantne mehanike potpuno slučajan šum. Taj
se šum pretvara u binarna stanja, 1 ili 0. Kod slučajnog šuma se očekuje Radeći za Agenciju obrambene špijunaže – Defense Intelligent Agency
50-50 šansa pojavljivanja i jedinica i nula, proizvedenih RNG uređajem. (DIA) SAD-a Russel Targ i Harold Puthoff su kasnije izveli veliki broj
Participanti u izvođenim eksperimentima u PEAR Institutu su bili psi eksperimenata u području špijunaže, nazvanom ‘udaljeno gledanje
zamoljeni mentalno utjecati na rezultat generiranja RNG brojeva. – remote viewing’. Cilj je ‘udaljenog gledanja’ špijuniranje neprijatelja.
Participanti su bili obični ljudi i nisu imali nikakve a priori znane Tag i Puthoff su impresionirali DIA-u rezultatima dobivenim s
psihičke sposobnosti. Međutim, u PEAR Institutu je bilo uvijek iznova poznatim psihikom Ingo Swan-om. Javna je tajna da su špijunski odjeli
dokazivano postojanje sposobnosti ‘uma nad materijom’, jer bi se 50- SAD-a i Rusije koristili tehnike udaljenog gledanje nakoliko desetljeća,
50 RNG rezultat mogao umom značajno promijeniti. što je sada poznato iz nedavno objavljenih tajnih dokumenata od tri
tisuće stranica o vanosjetilnom špijuniranju SAD-a. CIA sada otvoreno
tvrdi kako je koristila udaljeno gledanje kao sredstvo špijunaže. (19)
79
Morfička polja ako fizikalni svijet milošću treba kolaps kvantnog vala, za što je pak
potrebno svijesno promatranje? Svijest ne može biti sama sebi
Japanski majmun Macaca fuscata, koji živi na otoku Koshima uzrokom i vlastiti rezultat u isto vrijeme. Problem pileta i jajeta se
udaljenom od japanske obale, bio je predmet istraživanja barem 30 rješava ako se svijest smatra primordijalnom.
godina.
Amit Goswani-jeva religiozna Hindu pozadina ga uči, kako je um
1952. su istraživači hranili majmune slatkim krumpirimam koje su Brahman-a jedini uzrok svemira, međutim njegova znanstveno
bacali na pijesak. Krumpir je bio nečist i premda su majmuni voljeli skeptička podloga odbija takvo vjerovanje. Na kraju se predao i
slatkoću krumpira, očito nisu voljeli nečištoću. Mlada majmunska beba prihvatio svoju religiju, koja mu je stalno govorila istinu.
je našla rješenje i oprala krumpire u blizom potoku i predala ih svojoj
majci. Kada je jedamput naučila svoju majku tom triku, postupno je sve Pokušava poučavati da je naš materijalni realizam, vjerovanje kako je
više majmuna ovladavalo njime. materijalni svijet jedini realitet, netočno, jer je svijest temelj svekolikog
postojanja.
Između 1952 i 1958 kritična grupa majmuna – procjenjuje se oko stotinu
majmuna – je naučila trik s pranjem krumpira. Majmuni sporo uče zar
ne?
DNA i njezina važnost
Međutim, nakon što je pretpostavljeni stoti majmun naučio trik s
krumpirom, odjednom je cijelo pleme na otoku ovladalo tim trikom.
Ljudska DNA sadrži potencijal dvanaest struna,mi trenutno imamo
Što je još iznenađujuće, kolonije majmuna na drugim otocima i
otključane dvije. Mogučnosti dvije strune su velike ali pokušajte si
glavnom kopnu, odjednom su počele prati svoje slatke krumpire.
zamisliti koje nam mogučnosti pruža dvanaest struna. Dvanaest struna
Iz nekog neobjašnjivog razloga je sposobnost prenesena na druge DNK je vrhunac našega razvitka.
majmune na udaljenim lokacijama. Uz to je potreban broj – kritična
Razvijemo li potencijal od dvanaest struna
masa – za taj fenomen nesiguran, postao poznat kao ‘Fenomen sto
LEVITACIJA,TELEKINEZA,TELEPATIJA . . . . . . . postaju dječjom
majmuna’.
igrom. 95% DNK koje znanstvenici nazivaju OTPADOM(smečem) je
Provedena su istraživanja kako bi se vidjelo je li učinak primijenjiv i na deset struna raspršenog DNK koji,ako želimo postići naš puni
ljude, pa se pokazalo kako i ljudi također dijele nesvijesno znanje kao potencijal, moramo ponovno sastaviti.
što dijelimo zajedničku bazu podataka. Kada se određene zagonetke
PRAVO ZNANJE,PODIZANJE SVJESTI,MEDITACIJA,POZITIVNO
poučavaju pojedinim članovima grupe, zagonetku je moguće značajno
RAZMIŠLJANJE . . . . . . vežu pokidane strune DNK. No to nije i toliko
lakše i brže riješiti kada ‘stotinu majmuna’ grupe nauči trik.
jednostavno.Sile koje kontroliraju,manipuliraju našu stvarnost svijesne
Prema biologu Rupert Sheldrake-u, koji ‘razmišlja na prednjem rubu su našega potencijala stoga poduzimaju sve da do toga ne dođe.
radnog okvira establishment-a znanosti’, naša svijest je povezana s
Farmaceutski giganti,GMO,pesticidi,onečišćenje
nevidljivim kolektivnim poljem, koga naziva morfičkim poljem. Svaki
vode,zraka,svakodnevno bombardiranje subliminalnim porukama
član grupe doprinosi kolektivnom morfičkom polju, a totalna
putem medija,alkohol,cigarete,umjetni zaslađivaći,nezdrava
svijesnost tog morfičkog polja je dostupna svakoj individui grupe.
prehrana,religije,školstvo, vrijeme,odvajanje od sadašnjeg trenutka. . .
Postoji bezbroj morfičkih polja, barem po jedna svake vrste.
Sve su to njihova oružja,alati za tihi rat koji sprječavaju dostizanje naših
Shelrdrake također vjeruje kako morfička polja sadrže informacije za
punih potencijala.
izgradnju živih organizama. Iako se uobičajeno vjeruje kako DNA
sadrži sve informacije potrebne za gradnju nekog organizma, to
E V O Š T O K A Ž U U Č E NJ A PLEDIJACA O VAŽNOST
sigurno nije istina. DNA sadrži samo informacije za konstrukciju
I DNK
materijala potrebnog za izgradnju organizma, no ona
prenešena kroz Barbaru Marciniak u transu. 15.11.1990.
ne sadrži sam plan asembliranja. U prvoj fazi embrija sve stanice su
100% identične, a razlikovanje se događa nakon pete diobe stanica (32 >>GENETSKE PROMJENE<<
stanice). No od kuda dolaze informacije za specijalizaciju
diferenciranja u diobi – koji će dio embrija postati stanice glave, a koji Pozdrav!
kralježnice? Informacije ne mogu
Zadovoljni smo jer razumijemo da su nas privukli oni od vas, koji su od
doći iz same DNA, jer se stanice ne mogu razlikovati međusobno – pa svjetlosnih frekvencija. Nije jednostavno pridobiti naše vozilo (Barbaru
što onda orkestrira rast embrija? Rupert Sheldrake misli da je ta Marciniak) da putuje naokolo po mjestima jer ima svojeg posla. Mi to
informacija pohranjena u vanjskom morfičkom polju. razumijemo, stoga smo uzbuđeni što smo ovdje.
To može biti objašnjenje i za prilično čudni fenomen oporavka gena u Mi smo, naravno, Pledijci, i ovo je prijenos uživo sa Stanfordskog
vočnoj muhi. Biolozi su odstranili gene odgovorne za vid iz DNA u Univerziteta u Paolo Altu, Kalifornija.
koloniji muha. Sve su muhe postale slijepe. Međutim, čudom nakon
nekoliko generacija, geni su bili restaurirani u DNA i muhe su opet Večeras bi htjeli razgovarati o različitim temama… “Genetsko
mogle gledati! Danas se vjeruje kako su informacije u nedostajućim kodiranje” … je li to naslov koji nam je dodijeljen? Dobro o tome ćemo
genima obnovljene iz DNA morfičkog polja vočne muhe. opširnije kada dođemo do toga. Željeli bismo vam pričati o
sekundarnim frekvencijama frekvencijske modulacije i ljudskoj DNK.
Svijest je temelj svekolikog postojanja Zvuči poprilično dosadno, jel’? No, jamčimo vam večeras jedno zaista
uzbudljivo vrijeme!
Profesor fizike na Sveučilištu Oregon, Amit Goswami, autor knjiga
“Samo-svijesni svemir – Self Aware Universe”, ” Kvantni kreativitet – Na vama će biti da prikažete koliko ste pametni… Koliko možete
Quantum creativity”, ” Fizika duše – Physics of the Soul” i “Prozor percipirati… Oni od vas koji su upoznati sa našim radom razumiju da
vizionarstva – The Visionary Window”, je utemeljitelj jedne cijele nove mi nismo enciklopedija univerzuma, iako smo ponosni što ponekad to
grane znanosti, nazvane “znanosti unutar svijesti”. Goswani vjeruje možemo biti u zavisnosti od situacije.
kako je jedina mogućnost rješavanja paradoksa nametnutih kvantnom
znanošću, usvajanje suprotnog stajališta o svijesti. U postojećem Željeli bismo da vi počnete upotrebljavati druge izvore informacija, da
svjetonazoru se svijest smatra usporednim učinkom ili epifenomenom počnete pristupati ljudskoj kreaciji, i da ju razvijate kroz različitosti
aktivnosti mozga. Svijest je jednostavno rezultat kemijskog plesa novih metodologija.
energije molekula i električkih polja mozga. To kauzalno
determinističko stajalište o svijesti se naziva kauzacijom prema gore uz Frekvencijska modulacija i ljudska DNK… To je velika priča. Ovo je prvi
tvrdnju kako je naša slobodna volja iluzorna. Svo je ljudsko ponašanje dio dvodijeljne sesije.
jednostavno određeno našom kromosomskom infrastrukturom te
zbrojem mehaničkih, električnh i kemijskih procesa koji se odvijaju u Čovječanstvo je experiment. Čovječanstvo je bilo dizajnirano. Kao i sve
tijelu. Slijedom tog koncepta su ljudi samo kompleksni strojevi bez ostalo što postoji u Kreaciji. Primarni Kreator – koristiti ćemo ovaj izraz
slobodne volje. Amit Goswani međutim vjeruje u kauzaciju svijesti – otpočeo je čitavu stvar davno prije u ovome što vi nazivate vašim
prema dolje, pa je po tomu svijest temelj svekolikog postojanja. Vrlo lokalnim univerzumom, kao jedan experiment za nešto veće, za nešto
jednostavno rezonira: “kako može svijest biti rezultat fizikalnog svijeta, što bi vi nazvali istraživanjem sebe, za zadovoljenjem sebe,
80
izražavanjem sebe. Primarni Kreator iznjedrio je energije i esencije u Zanimljiva stvar glede okršaja koji se zbio prije nešto više od 300.000
život, produžetke sebe u ovo što vi nazivate vašim lokalnim godina, je da je došla izvjesna grupa entiteta, borila se u svemiru – kao
univerzumom, obdarujući svoje produžetke istim darovitostima koje i što su se i mnogi drugi bili borili u svemiru za ovu kneževinu Zemlju,
sam ima. Primarni Kreator u vašem lokalnom univerzumu dao je voljno za ovaj primarni komad nekretnine – i oni su pobijedili. Pobijedili,
i slobodno. POSTOJE MNOGI DRUGI UNIVERZUMI, MNOGI DRUGI iznurili su svjetlost. To vam daje novu ideju o svjetlu, jel’? I tako je ovo
NAČINI DIZAJNIRANJA UNIVERZUMA. Ovaj je dizajniran kao zona postalo njihova teritorija. Bilo je tu velike radioaktivnosti, nuklearnog
slobodne volje. Sve će biti dopušteno. Sve stvari. djelovanja. Velik dio Zemlje bio je napukao na pola. A originalna vrsta,
adamični čovjek, kako će kasnije biti zvan, bio je uvelike uništen i
I tako su izašli ti produžetci Primarnog kreatora i otpočeli razbacan.
experimentiranje sa energijom Primarnog Kreatora koja je postojala
unutar njih samih. I naravno, uzeli su si u zadatak ono što je rekao I tako su ti novi bogovi, ti novi bogovi stvaratelji, također bili i majstori
Primarni Kreator. Primarni je Kreator rekao: “Idite van i stvarajte, i genetičari. Razumijeli su proces. Razumijeli su kako da stvore život.
onda donesite sve stvari natrag meni.” Prilično jednostavan zadatak, Htjeli su ovaj teritorij zbog svojih vlastitih razloga. Dopustite da vam
nije li? “Idite van i stvarajte, i onda donesite sve stvari natrag meni.” damo još jednu naznaku o tome zbog čega su stvorene teritorije i zašto
Drugim riječima, “Ja ću vama dati od sebe, vi idite vani i davajte od sebe su bile držane.
slobodno, tako da sve što vi stvorite u ovom unizerzumu može
razumijeti svoju esenciju, moj identitet.” Ovdje mi malkice Postoji svjesnost u svim stvarima. To će jednog dana vaši znanstvenici
antropofilozofiramo našeg Primarnog Kreatora… početi razumijevati. I tada ćete zaista početi posjedovati planet za sebe.
Postoji svjesnost unutar svih stvari. Svijest konstantno komunicira.
Te energije – mi ćemo ih zvati bogovima, bogovima stvoriteljima – Svijest vibrira, ili može biti navođena da vibrira, što se onda naziva
izašle su van, i otpočele stvarati svoju vlastitu kreaciju. I svaka je elektromagnetskim frekvencijama. EM frekvencije su vrlo zanimljiva.
sljedstvena kreacija stvarala drugu kreaciju, kako bi obdarila, kako bi One naginju vrlo različitim načinima djelovanja. Jedan od načina koji
pomagala u razvoju ovoga, vašeg lokalnog univerzuma. Konačno, u ćemo mi razmotriti govoreći sa vama večeras, jest taj da se EM energije
jednom od galaktičkih sistema došlo je do plana da se stvori mjesto svjesnosti mogu ponašati kao “hrana”. Promislite o tome… Može
zvano Zemlja, originalno osmišljeno da bude intergalaktički centar za djelovati kao hrana. Poput jabuka koje se mogu pripremiti, pojesti i
razmjenu informacija. Ahhh, jedan nevjerojatan plan, predivno mjesto probaviti na raznorazne načine, možda se i svijest može pripremiti i
smješteno na ivicama jednog od galaktičkih sistema, idealno da bude probaviti na raznorazne načine. Razumijete li?
dosegnuto iz jedne galaksije prema drugoj, koje postoji u blizini
mnogih putnih portala, brzih putova koji postoje kako bi energije Dakle, neki su entiteti, u procesu svoje vlastite evolucije, bili počeli
putovale kroz vašu prostornu zonu. otkrivati da kako su stvorili život i stavili svijest u stvarri varirajući
frekvencije, kroz moduliranje frekvencija svjesnih oblika, da se tako
I tako je iznešen originalni plan, i recimo još da je vladala jedna mogu i hraniti. Mogu sebe održavati u postojanju. Počeli su
raznovrsna i slatka gužvica kako bi se prijavili individualni predstavnici razumijevati da je to način na koji je Primarni Kreator hranio sebe.
iz svih galaksija, kako bi svaka od njih imala svojeg predstavnika na Poslao je vani druge da stvore izvor hrane za njega.
planeti. Neki od tih bogova stvaratelja bili su majstori genetičari koji su
kroz svoje hijerarhije bili sposobni iznjedriti i raditi na sastavljanju Novi vlasnici vaše planete, te kneževine vani na rubu vašeg galaktičkog
kodiranih molekula identiteta, frekvencija, i električkih naboja da bi sistema, imali su drugačiji apetit, drugačije prioritete nego bivši
stvorili život. I mnogo je raznih i osjetljivih civilizacija, mnogo, mnogo, vlasnici. Oni su sebe hranili strahom. Oni su sebe hranili kaosom, iako
mnogo, dalo svoje DNK, voljno, da bi imali predstavnika svojeg koda, je strah njihov primarni izvor hrane. Na neki način on ih je hranio,
svoju DNK na ovoj planeti. Glavni majstori genetičari dali su se na poticao i držao u snazi. Razumijete? Dakle, prije nešto više od 300.000
posao i dizajnirali ono što će biti nazvano raznolikošću vrsta, neke od godina, ti bogovi stvoritelji o kojima govori vaša biblija, o kojima
kojih su ljudske, neke od kojih su različite od ljudske, neke od onih koje govore babilonske pločice i tekstovi širom svijeta, su došli i preuredili,
zovete životinjskim, i sve su to stvorili igrajući se varijacijama DNK koje prekrojili, domorodce, da ih tako nazovemo. I ti su bogovi stvaratelji
su kao svoj doprinos centru za razmjenu informacija, svjetlosnom prekrojili vašu DNK kako bi ograničili vaše mogućnosti
centru, dale te civilizacije. primanja/odašiljanja izvjesnih frekvencijskih pojaseva.To je nešto što
je u tijeku već jako, jako dugo vremena.
Kada govorimo o svjetlosti, govorimo o informaciji. Oni od vas koji
imaju iskustva u kojima su dozvolili da svjetlost uđe u njihovo fizičko Kakvu ulogu u tome igrate vi? Zašto ste ovdje? Zašto ste vi stvoreni u
tijelo, znaju da kada se jednom izložite svjetlosti, počinjete povećavati ovoj priči? Za neke od vas ovo je baš poput sna. Mi vas podsjećamo na
svoju količinu znanja. Vaše percepcije, sve glede vas, započima se ono što znate unutar sebe. Došli smo na vašu planetu da pokrenemo
mijenjati… Počinjete se buditi. Tama koju je stvarao vel sada je vaše banke sjećanja. Da nadahnemo ljudsku rasu kroz obitelj svjetlosti,
odstranjena. Dakle, kada govorimo o svjetlu, govorimo o vraćanju da počne sama stvarati svoju stvarnost. Mi, kao Pledijci, stvaramo svoje
informacija, namjeri donošenja ogromne količine informacija na ovu iskustvo. Došli smo unatrag kroz ono što vi nazivate vremenom, u ono
planetu, čija je frekvencija drastično kontrolirana, ali to dolazi kasnije što bi možda moglo biti nazvano našom prošlošću, tragovima
u priči. predstavnika svjetlosti kako bi podijelili frekvenciju sa vama,
frekvenciju za koju se svatko od vas složio da nosi na ovoj planeti, kako
I tako je plan Zemlje bio grandiozan… Ti bogovi stvaratelji nisu bi promijenio DNK preuređene ljudske rase. Ovo je velika priča.
postojali u vremenu kakvog vi znate. Recimo da nekoliko miliona
godina u njihovim terminima nije značilo ništa. I drugačije su energije Naravno, izvorni planeri nisu imali niti imaju namjeru izgubiti svoj
iznjedrene u postojanje. Bilo je vrsta ljudi, da baš poput vas, ljudi koji teritorij – jeste li mislili da će je oni samo tako predati? Isto tako, oni
su izgledali kao i vi, čija je DNK jednom bila netaknuta, koji su razvili postoje u različitom vremenskom sektoru od vas. Dakle, novi su
vrlo visoko evoluirane civilizacije. Ovo se naravno dogodilo prije puno vlasnici došli i radili u svojim laboratorijima i stvorili radnike, verzije
vremena… Govorimo o razdoblju od prije 500.000 godina na vašoj ljudi sa drugačijom DNK, dvostranom dvostrukom spiralom DNK.
planeti. Ne govorimo o civilizacijama koje vi zovete Lemurija i Uzeli su originalnu DNK ljudske vrste i rastavili ju. Da, nije li to
Atlantida… njih mi nazivamo modernim ljudima. Mi govorimo o pametno? Rastavili su originalnu DNK. I ostavili ju, naravno, unutar
drevnim civilizacijama čiji su ostatci (ovo vam je vjerojatno prvi glas o ljudske ćelije. Jednostavno su je razdvojili na dijelove.
tome) zakopani ispod južne polarne kape, na Antarktiku. No to ćemo
ostaviti za razgovor neke druge večeri. Unutar ljudskih ćelija nalaze se ono što mi nazivamo svjetlošću
kodirane niti, fine tanke niti energije koje nose informaciju. I kada te
Tako je projekt Zemlja završen. Izgledala je primamljivo. Poželjno da tanke fine niti rade zajedno, poput kabela, recimo optičkog vlakna /
bude u nečijem vlasništvu, stoga su u ranoj povijesti u vašem prostoru kabela, one oblikuju spiralu, spiralu vaše DNK. Naravno, kada ste bili
bili vođeni ratovi za vlasništvo nad planetom. Jeste li se ikada zapitali preuređeni, bili ste ostavljeni sa dvije spirale, dvostruke spirale,
tko posjeduje Zemlju? Vi mislite da je ona bez vlasnika u svemiru? polovično osvijetljene. Drugim riječima, sve što nije bilo neophodno,
Ahhh, morali biste nešto naučiti o svemirskim teritorijama. I tako su se što bi vas držalo informiranima, bilo je isključeno. I tako ste ostavljeni
zbile neke administrativne promjene . A izvorni planeri, usput da sa dvostrukom spiralom koja vas drži u izvjesnim operativnim, ali
kažemo originalni planeri vašeg univerzuma, bili su porodica svjetlosti. kontroli podložnim frekvencijama. I vi ste naravno bili smješteni u
Oni su osmislili jedan centar informacija, mjesto gdje će galaksije svojoj slobodnovoljnoj zoni…
davati svoje informativne doprinose. Zemlja je trebala biti knjižnica,
razumijete li, kozmička biblioteka, mjesto nevjerojatne ljepote, mjesto Kada ovdje govorimo o vama, ljudima, ne mislimo neophodno na one
na kojem će se eksperimentirati sa načinima pohrana informacija kroz u ovoj dvorani, naravno… Vi ste porodica svjetlosti, koja je više nego
frekvencije, putem genetičkih procesa. ljudska, mnogo više nego ljudska. Doći ćemo i na to.
81
I tako, recimo da je nešto poput elekrtične ograde, frekvencijske različito. Vi na planetu informacije donosite neutralno kako bi poticali
ograde, bilo stavljeno oko planete. Neki su od vas vidjeli ono što su vaši svoj vlastiti razvoj. To trebate raditi.
tehnološki znanstvenici bili stvorili, mislimo na eletričnu ogradu koja
zadržava životinje u određenom ograđenom prostoru. Tako je slično Pojedinosti plana tiču se evoluiranja DNK, koja će evoluirati sa dvije na
napravljeno oko vaše planete, kao kontrola količine frekvencija ljudi dvanaest spirala. Tih će dvanaest spirala odgovarati dvanaestero
koje mogu biti modulirane i izmijenjene. I, kako priča ide, namještena energetskih centara, čakri, vrtložića, kako god da ih želite nazvati,
je takva frekvencija oko planete da je postalo vrlo teško za frekvencije unutar i izvan vašeg tijela. U ovo vrijeme postoje milijuni vas na planeti
svjetlosti, za frekvencije informacija da je probiju. A kada su te sa zadatkom, koji su se složili da to naprave. Pregršt vas postaje
svjetlosne frekvencije bile u mogućnosti da se probiju, tko je bio u nepokolebljivo. I onda taj pregršt utiče na druge, i uskoro ćete početi
mogućnosti da ih primi? DNK je bila isključena. Vlakna kodirana zadobivati veliku jasnoću o tome tko ste vi i što vam je zadatak.
svjetlošću više nisu bila organizirana. I tako kozmičke zrake koje
donose život nemaju nešto na što bi se mogle priključiti i zadržati se. Čakri unutar tijela ima sedam, sedam osnovnih, iako su to, recimo,
predstavnici uzeti iz izvjesnih područja… Postoji puno, puno
Postojalo je mnogo uzvišenih experimenata. I izvorni planeri počeli su energetskih centara u tijelu. Kako se plan ne bi izjalovio, i kako
pozivati obitelj svjetlosti da ide i infiltrira se u projekt, da se počne frekvencije ljudi ne bi raznijele njihove umove na komade, poduzete su
inkarnirati, da otpočnu jedan po jedan donositi svjetlosnu informaciju velike mjere predostrožnosti, i donešene izvjesne zrake da ih smire,
u mjesto koje je bilo izgubljeno. I tako je porodica svjetlosti započela tako da ljudi mogu evoluirati brzo sa promjenama znanja, identiteta i
svoj rad ovdje, došavši u sistem koji je bio lišen svjetlosti, lišen informacija.
informacija, i omogućujući putem redefiniranja ljudskih zakona, da se
te stvaralačke kozmičke zrake uspiju probiti u tijelo, u pojedinca za Treća je spirala, kada je bila u ljudi razvijena, davala raspoznavanja
pojedincem, u grupu za grupom. U vrlo su malom broju tijekom svih osjećaja i upotrebu treće čakre. Prve dvije spirale, ili dvostruka spirala,
ovih eona te frekvencije informacija donošene na vašu planetu. uključene su u rad prve dvije čakre, u opstanak i seksualnost. I ako
Vremenom su vođene velike bitke, informacija je uvijek tražila način pogledate po planeti vidjet ćete da velika većina ljudi kruži tim dvama
da bude izražena. Izvorni planeri su to znali, kozmički rečeno, to je bila centrima kroz eone, ponovo i ponovo. Treća spirala, kako svjetlošću
lekcija za njih, u omogućavanju i razumijevanju bogova stvaratelja koji kodirana vlakna počinju povezivanje u snopiće, otvaraju potencijal za
su uzeli njihov projekt. područje solarnog plexusa, centra osjećanja, gdje počinjete spoznavati
stvarnost… gdje počinjete osjećati povezanost sa vašom okolinom,
I tako su naumili da stvore svoju vlastitu verziju plana, u vrijeme kada vašom Zemljom.
će frekvencija Zemlje biti izmijenjena, u vrijeme kada će vlasnici
stradati ako ne budu uspjeli promijeniti svoju frekvenciju. Njihov će Tri spirale, jednom kada se nađu u izvjesnim ljudskim tijelima, s
izvor hrane biti odstranjen, hranjivi izvor straha, hranjivi izvor strepnji, vremenom utiču na evoluiranje još tri. Oni bi odgovarali četvrtoj –
kaosa, gladi, potištenosti. Jeste li dobili sliku stvari? srčanoj čakri, petoj – grlenoj, i šestoj – trećem oku. One onda počinju
micati čovjekovo iskustvo, doživljavanje, prema gore, iznad uvijek
Pogodite tko odstranjuje izvor hrane? Vi! Kao članovi obitelji svjetla, vi jedno te istog starog smeća, u nešto veće, suosjećajnije, sa ljubavlju i
ste odmetnici. Vi ste rušitelji sistema. Vi volite ući u sisteme i osjećajima izraženima u novoj viziji, sa mogućnošću stvarnog
uzrokovati probleme. Vi ste poznati; vaš ogranak obitelji svjetla… volite doživljavanja, a ne samo pričanju o tome.
ulaziti u sisteme realnosti i izmjenjivati frekvencije donoseći uvijek
informacije. Vaš zadatak kao članova obitelji svjetla nije da Zatim, sljedeće tri uključuju krunsku, koja kada se otvori, omogućuje
preobraćujete, nego da jednostavno uđete u sisteme i tu se ponašate svjetlosnim frekvencijama da uđu, da preurede tijelo, spoje čovjeka sa
poput priključka, prijemnika, koji prima stvaralačke kozmičke zrake u svojim spiritualnim sebstvom. To je hodnik, kapija između fizičkog i
svoja tijela, tijela koja zauzimate kao ljudi, jer vi ste prerušeni kao ljudi, ne-fizičkog. Sedma, osma i deveta… Osma je jedan informacijski centar
i počinjete omogućavati procesu da se počne razvijati. Obzirom da ste smječten s vanjske strane ljudskog tijela, za neke ljude on je udaljen
kodirani, a vaše sjećanje počinje rasti, počinjete odgovarati na plan o nekoliko centimetara, a za neke nekoliko metara, a za neke i mnogo
tome da ste došli ovamo da učestvujete u mijenjanju frekvencija, da kilometara, u zavisnosti koliko je netko sposoban da pogura taj svoj
držite, zadržavate i održavate izvjesne frekvencije, zatim da živite s centar za prikupljanje informacija.
njima, i kako živite s njima tako utičete na svakoga i svako mjesto gdje Deveta čakra je ona koja postoji izvan atmosfere vaše planete. Dakle,
idete. To je ono što radite sada. to je planetarna čakra. Ona vas dovodi u kontakt sa energijama vaše
planete i područjima u svemiru izvan vašeg planeta.
Postoje mnogi koji razumiju svoj zadatak. Postoje mnogi čija se
sjećanja počinju izdizati. Objasnit ćemo to. Zadnje tri spirale, koje nisu uključene u većine ljudi na općenitoj
frekvencijskoj bazi… Možemo vam reći da priča o spiralama uključuje
Plan za izmjenom frekvencijske modulacije ljudske vrste ima neke veze evoluciju solsticija i ekvinocija kroz godinu, i posljednje tri od
sa ponovnom izgradnjom vaše DNK, ponovne izgradnje svjetlošću dvanaest, za one koji su u stanju rukovoditi ovom mutacijom energije,
kodiranih vlakanca. Postoji gigantski plan. Vi kao članovi obitelji doći će u mjesecu decembru, u razdoblju od 33 dana ubrzavanja
svjetla djelujete u mnogim, mnogim mjestima. Drugim riječima, vaš energije (od 1. decembra do 2. januara), kada će te zrake početi sa
zadatak nije samo na Zemlji. Vi ste multidimenzionalni, i postoje daljnjim preuređenjem onoga što je već bilo preuređivano.
mnoge druge verzije vas gdjegod se razbijaju sistemi, lome paradigme.
Dakle, dio vašeg zadatka je uspostaviti kontakt sa sa tim svojim Sada, zadnje tri čakre… Što će one učiniti? One će vas povezati sa vašim
sebstvima, te razumijeti kako ostale vaše verzije vas samih izlaze na 10., 11. i 12. centrom. Počet ćete prihvaćati u velikim količinama van-
kraj sa svojim dilemama, kako oni razbijaju svoje sisteme, sisteme u planetarne informacije. I van-planetarni realiteti će zaista početi
kojima se oni nalaze. Jer, vidite, postoje izvjesni bogovi, kako bi ih vi pokazivati svoja lica. Započeti će,… postajati će potvrđenima,
nazvali, koji stoje u pozadini ovih procesa, koji se pak mogu nazvati priznatima. Jer je to neophodno. Zadnje tri… deseta je sunčeva čakra.
univerzalnim procesima. Ona postoji u vašem sunčevu sistemu, hraneći vas informacijama.
Jedanaesta je galaktička, a dvanaesta je univerzalna, van domašaja
Trenutno se čini da je ovo jedan vrlo lokalni, Zemaljski proces, no togaj vašeg univerzuma.
je uključeno puno više. Zemlja pomaže na svoj vlastiti način evoluciju
univerzuma. Zemlja je mjesto na kojem se u ovo vrijeme dešavaju neke Jednom kada vi, kao članovi obitelji svjetla, budete u stanju primiti tu
stvari, predodređena točka frekvencijske modulacije, a ljudska je DNK mutaciju u svoje tijelo, i budete u stanju integrirati različite centre
prijemnik i početak cijelog ovog procesa koji će uticati na puno, puno, informacija, što će se s vama dogoditi? Izdići ćete se iznad svojih
puno drugih svjetova. Dakle, kao članovi porodice svjetlosti vi ste se osobnih drama. Mnogi od vas već se nalaze iznad svojih osobnih
složili da dođete na Zemlju mnogo puta u različitim obličjima, mnogim drama… Džubretarluka i težine svakodnevnog života. Vi ste u
različitim vremenskim okvirima kako bi naučili poteze, teritoriju, odnosima sa njima, da; tako da možete razumijeti kako su ljudska bića
postali uvježbani u doživljavanju Zemlje i da bi sebe pripremili za zgrčena. Nije na vama da postanete umiješani u te drame. Na vama je
vrijeme kada će izmjena frekvencije biti udizajnirana u plan, i kada ćete da razumijete da stvarate svoje osobno iskustvo, da postanete svjesni
svi biti pozvani da se inkarnirate u velikom broju i potaknete izvođenje stvaratelj. I više od toga, da postanete svjesni pamtioc toga tko ste vi.
plana.
I tako, kada se 10., 11. i 12. čakra počnu otvarati, mnoge će se van-
To je plan koji se provodi na vašoj planeti u ovo vrijeme, kako vam to planetarne energije otpočeti pojavljivati u vašim životima, i na vašoj
na najneutralniji način možemo objasniti. Ovo je razlog da se porodica planeti, kako sve više i više i više vas bude zadržavalo tu frekvenciju.
svjetlosti svugdje počinje ujedinjavati. Jednu stvar morate shvatiti: Kako držite tu frekvenciju, tako donosite informacije na planetu.
morate se fokusirati na ono što imate zajedničko a ne na ono što imate Donosite informaciju koja će zaprepastiti i šokirati većinu svijeta. Ovaj
će proces rasti i mijenjati se kroz razdoblje od 20 godina.
82
Već se mnoge stvari u izvjesnim dijelovima vašeg svijeta pojavljuju, Odgovor: Da… Držite svoju frekvenciju. Apsolutno. Način na koji
izlaze na vidjelo, dok su u drugim dijelovima još uvijek u kamenom možete najbolje djelovati u ovo vrijeme jest da budete održavatelji
dobu. Doći će do stapanja identiteta, kultura, biti će stapanja mnogih svoje frekvencije i da ne obilazite naokolo spašavajući sve druge. Radite
novih svjetskih poredaka. Biti će puno kaosa i puno konfuzije. Kao sve što je u vašoj moći da sebe održite konstantno budnima,
članovi porodice svjetlosti, na vama je da to opažate, i da razumijete da konzistentno u razumijevanju o tome što se dešava, i konzistentno sa
se ovdje odvija jedan evolucijski proces, frekvencijska modulacija, i da frekvencijom svjetla koje vam donosi informaciju, sa frekvencijom
će oni koji mogu rukovati izmijenjenom frekvencijom, u svakom ljubavi koja je ujedno i frekvencija kreacije.
slučaju evoluirati. A oni koji ne budu mogli rukovati, nositi se sa
frekvencijskom modulacijom, u svakom će slučaju još uvijek moći Vidite, ono što se događa sada, kako se izmiče izvor hrane, a
stvarati svoju stvarnost i nikada neće više biti žrtve. Na planeti u ovo frekvencijska barijera biva probijana… Zemaljska rešetka biva
vrijeme vlada gužva ljudskog roda. Oni koji su ovdje znaju prokleto otpuštana. Zemlja zapravo prolazi jednu inicijaciju. Zemlja brine o
dobro što će se dogoditi na ovom mjestu, oni žele biti u blizini velike svim svojim stanovnicima. I Zemlja evoluira kako i njeni stanovnici
promjene. Dakle, to bi onako u sažetim crtama, bio plan. To je dobar evoluiraju u postojanje u kojem enormne mogućnosti predstavljaju
plan, jel’? svakodnevnu pojavu… Gdje čuda postaju načinom života, jer postoje
unutar frekvencije koja postaje dostupna. Svatko od vas pomaže u
Dali smo sve od sebe kako bi vam predstavili ovaj sažetak o tome što je pravljenju te frekvencije živom na ovoj planeti na način da živi svoj
na stvari, što se događalo, protiv čega se borite i zbog čega. I sada bi se život prema svom svjetlu, u skladu sa onim što zna. Ovaj posao je posao
željeli posvetiti vašim pitanjima. individualne prirode. Da, vi radite u grupama, i imate izvjesne vođe. Ali
morate kao individualci, evoluirati sebe. Jer, kako razvijate sebe, i
Mi razumijemo da bi svatko od vas htio sa nama pričati, ili barem vođeni ste svojim svjetlom da živite na izvjestan način, ono što se zbiva
mnogi od vas, pa onda namjeravajte u svojim umovima ono o čemu bi jest da počinjete mijenjati društvo.
htjeli da vam mi pričamo, a ponekad ćete odgovor dobiti i kroz naše
odgovaranje na pitanje od nekog drugoga. Mi smo jako dobri u Pitanje: Tko su zapravo ta bića koja misle da su vlasnici?
očitavanju energija onih ljudi sa kojima smo došli u kontakt, a naša je
namjera da vam pomažemo na najbolji način što možemo, jer ste ovdje Odgovor: Oni su svemirska bića. Oni imaju svoj vlastiti dom u svemiru.
na zadatku. Naša je namjera da vam donesemo smislenost podizanja, Oni se razvijaju. Oni su bogovi stvaratelji. Mogu stvoriti život, iako u
smislenost razumijevanja da postoji božanski plan koji se provodi. I izvjesnim trminima ima i onih koji bi ih izbacili van kluba bogova
željeli bi vas podsjetiti da je sve što trebate učiniti to da postanete jasni stvaratelja, jer osjećaju da oni ne drže vrijednim taj život koji stvore. Pa
glede onoga što želite, i onda se možete prebaciti na brze puteve ipak, u univerzumu Primarnog Kreatora, sve su stvari ljubav. Obzirom
božanskog plana, možete početi djelovati sa lakoćom i da su sve stvari ljubav, mnoge su mnoge lekcije naučene. Dakle ta su
nepokolebljivošću. Raspravljat ćemo o nekim metodologijama ako vas bića svemirska bića koja su došla ovdje, čije su priče zapisane u
to zanima. A sada se posvećujemo vama. drevnim rukopisima; oni su dobili bitku. Došli su ovamo jer su htjeli
ovo mjesto za svoje osobne potrebe… Zbog mnogih razloga.
- Slijede pitanja iz publike -
Oni su rudari. Zbog nečega, oni žele istraživati unutrašnjost Zemlje i
Pitanje: Imam osobna iskustva sa bićima koja žive od disharmonične ono što je unutar nje. Jedna od stvari koja je vrlo interesantna glede
emocionalne energije. Izgleda da su ta bića suočena sa odlukom, da ako vaše edukacije na vašoj planeti, jest da sav napredak i razumijevanje o
je njihov izvor hrane odsječen, onda su osuđena na … tome što se zbiva na Zemlji nije učinjen javnim. To je vrlo tajna
znanost, znanost unutrašnje Zemlje, koja je vrlo šokantna. Ta bića
Odgovor: Na umiranje od gladi. I pogodite što, oni ne žele umrijeti od posjeduju veliku mašineriju, i izgradila su tunelske sisteme koji su se
gladi. I pogodite što, ona se vraćaju ovamo. Ona su ovdje, jer razumiju nadograđivali jedan na drugi. Oni su veliki graditelji tunela. Izgradili
da se ovdje događa krahiranje sistema. Stoga su ovdje kako bi stvarala su mnoge, mnoge sisteme ispod površine vaše Zemlje. Ova bića vole
još veće rasulo i strah, da se još jednom bore za ovu teritoriju. raditi iza kulisa. Ona nisu humanoidna u vašim terminima. dizajnirana
Razumijete li ovo? Njihov im je izvor hrane veoma bitan. su iz drugačijih kolekcija molekula. Neka od njih bi se mogla nazvati
reptilskim po prirodi, zato su i dobili nadimak gušteri. Vjerujemo da
Pitanje: Onda će ono što se događa na Srednjem Istoku proizvesti ako pogledate naokolo u vašem društvu, da ćete prepoznati… Neki od
mnogo hrane … vaših TV-šou programa… Neke dječje igračke… Oni se vraćaju, ponovo
se pojavljuju u vašem društvu. Postoji poprilično suptilan program koji
Odgovor: Da. Vrlo dobro. Također, obzirom da ste spomenuli Srednji vas treba uvesti, upoznati sa vašim reptilskim precima.
Istok, dopustite da vam damo nekoliko naznaka o njemu. Kao što smo
vam rekli u našoj priči, područje Mezopotamije je ono gdje je priča I tako su oni došli da uzmu ovu planetu iz raznoraznih razloga. Žele
otpočela, gdje su ti bogovi stvaratelji napravili svoju startnu bazu, prije kontrolirati frekvencije kako bi imali izvore hrane, da rudare
nekih 300.000 godina. Shvatite sada da tamo postoje portali, ili unutrašnjošću, da namjeste kontrolnu bazu u unutrašnjosti Zemlje, i
možemo reći energetske šahte, gdje netko mora ući u planetarnu da naštimaju još neke stvari kako bi se igrali sa Zemljom, da stvore
egzistenciju. Postoji divovski portal na Srednjem Istoku, staza ulaska obrasce mišljenja putem prikazivanja holograma na vašoj planeti, kako
na vaš planet kojeg izvjesni bogovi stvaratelji posjeduju, imaju pod bi uticali na cijelu jednu generaciju mijenjajući smjer njihovih
svojom okupacijom kroz nekih 300.000 godina. Bilo je tu prepada, vjerovanja kroz namještene događaje. Oni se nalaze u pozadini
borbi, svakakvih stvari kroz ovaj portal. Kroz ovaj se portal frekvencija najvećih religija, ili su tvorci njihovih izvrtanja. Oni su zaista
čovječanstva može kontrolirati. To nije jedini portal koji je probijen interesantni likovi.
kroz svo ovo vrijeme. Ti bogovi stvaratelji koji su bili ovdje prije
300.000 godina se vraćaju. Oni još uvijek postoje. Oni ne žive, djeluju Pitanje: Da li oni gube kontrolu?
ili postoje prema istim zakonitostima kao i vi. Drugim riječima,
300.000 godina njima nije neko predugo vrijeme za življenje, Odgovor: Recimo ovo…. Oni ne misle da oni gube kontrolu. Razumijete
razumijete li to? Tako je u vašem sektoru vremena a ne u njihovom. li? Jer je na ovoj planeti svjetlost podcijenjena, apsolutno. Priroda
Oni putuju kroz svemir, prostor. Oni su vrlo interesantna stvorenja. drame na vašoj planeti poprilično je interesantna. kadgod postoji
Pomogli su razvoju vaše civilizacije. Pomogli su uništavanju vaše frekvencijska modulacija nekog postojećeg sistema, drugim riječima,
civilizacije. Čak i između sebe oni se svađaju i bore. Vjerovali ili ne, kadgod se neki sistem nalazi pred promjenom, i ideja ili koncepti da
bogovi stvaratelji to rade. Vratimo se sada pitanju… Oni gube kontrolu postoji unutrašnji sistem se sprema da evoluira u širu sliku, gdje se
planete, stoga se vraćaju na svoj primarni portal, kreiraju strah i kaos u stanovnici nalaze pred odrastanjem, kako će se i dogoditi, tada tamo
svom portalnom području, jer je to njigovo gnijezdo. Njigovo gnijezdo postoji i izvjestan magnetizam koji se kreće prema van iz sistema. Taj
nije iznad nego ispod zemlje. magnetizam vuče energiju koja je ikada bila uključena u sistem, nazad
u sistem, tako da svaka energija može biti dio evolucije ili procesa.
Pitanje: Onda je to povezano sa Sivima i Drakonima? Dakle ta stvorenja, ti bogovi stvaratelji iz drevnih vremena, privučena
su natrag ovdje zbog plana. Oni moraju učestvovati. Oni moraju
Odgovor: Sve je to dio hijerarhije. Mnogi od onih unutar hijerarhije ne razumjeti da će njihove frekvencije biti promijenjene. Oni se tome
razumiju kako stvari djeluju unutar rangova, baš kao što oni unutar opiru baš kao i mnogi ljudi, a opet, oni stvaraju svoju vlastitu stvarnost.
vojnog servisa SAD-a ne razumiju baš uvijek vojnu hijerarhiju. To je I, rekli bismo, ta bića, ti bogovi stvaratelji vaših zadnjih 300.000 godina,
vrlo podijeljeno. To predstavlja način održavanja kontrole: razdijeli, oni su zaboravili tko je njih stvorio! Oni su zaboravili svoje bogove. Kao
odijeli moć. članovi obitelji svjetla, nije na vama da sudite. Vaš zadatak je
razumijevanje i poguravanje razumijevanja na planeti… Stvaranje
Pitanje: Postoji li za nas, koji smo od svjetla, neki način, nešto što bi stabilnosti energije i moći za stvaranje, jednostavno putem
mogli učiniti svjesno da pomognemo izgladnjivanju tih… ? razumijevanja.
83
Pitanje: Da li oni znaju da smo mi ovdje također, i da mi već dobivamo prihvaćati priču o vama, o vašem postojanju i priču o vašem
rat na drugom nivou? univerzumu. Kao članovi porodice svjetla, vi ćete pokazati planeti da
niste odvojeni od ičega, da ste svi jedno. Svi ste dio biti Kreatora.
Odgovor: Da, ali oni vas podcjenjuju. Čak i u svojoj briljantnosti oni
imaju točke koje možemo nazvati slijepim točkama, mrtvim kutevima. Na vašoj planeti različiti moćnici i različite rase ljudi djeluju u
Razumijete? Oni su toliko zaljubljenici moći da se i međusobno bore. odvojenosti. A vi ste jednom imali precjednika, gospodina Regana koji
je rekao nešto o tome, nešto kao da će se čovječanstvo možda ujediniti
Pitanje: Ali obzirom da oni znaju da smo ovdje, ne bi li oni htjeli uzeti ako bude imalo zajedničkog neprijatelja. Ovo je parafrazirano iz govora
nam moć? Ili nas se boje? Ili, da li bi htjeli boriti se protiv nas? u 1988.g., ako se dobro sjećamo. Možemo reći i to da je priča veća od
toga. Nije zadatak čovječanstva da se ujedini protiv nečeg drugog. Nego
Odgovor: Pogledajte u vaše društvo, što vaše društvo čini? Da li stremi je zadatak cjelokupne kreacije da se ujedini i radi u suradnji, za svu
da vas učini moćnima ili da vam oduzme moć? Kreaciju. I za ovo mjesto zvano Zemlja da se ponovo vrati izvornom
planu: međugalaktički centar razmjene informacija, nevjerojatnog
Pitanje: Da ju oduzme. sklada i frekvencije.
Odgovor: I koji bi onda bio odgovor na vaše pitanje? Znajući da se ti Pitanje: Čuo sam na trakama sa vaših prethodnih sesija da je
entiteti infiltriraju u vladine i religiozne institucije te u sisteme preporučivo da se ode do nekig svetih mjesta, poput piramida u Peruu.
obrazovanja? Je li to neophodneo, kada se radi ovaj unutrašnji posao, da se ode do
takvih mjesta? Ili možemo pustiti da se to razvoje unutar nas, umjesto
SAD je u igri za veliku vožnju. Imate potencijal da van ustav bude
da bude pokrenuto izvana?
suspendiran, i da izgubite mnoga prava. Zašto? Jer su ljudi previše
samozadovoljni. Obitelj svjetlosti nije. Vi ste slamatelji sistema. Odgovor: NIJE neophodno da se ide. Drugim riječima, ako nikad ne
Ostatak populacije je samozadovoljan. Žele samo sjediti zavaljeni. odeš na sveto mjesto i uvijekl provodiš vrijeme u svom dvorištu, nećeš
Onesposobljeni su frekvencijskom kontrolom, putem televizije i radija. nešto propustiti. Namjera, spsosobnost da se jasno mapira ono što želiš
Kroz sve stvari koje su osmišljene da stvaraju statiku oko postojeće iskusiti, namjera za otvaranje tvojih banki sjećanja, za aktiviranjem
DNK. memorije i izlaganje frekvenciji drugih koji su bili na tim mjestima, je
sve što trebaš iskusiti. Drugim riječima, dovoljno je ljudi bilo na
Pitanje: Da, ali ja sam govorio o nama svjetlosnim bićima…
mjestima gdje su podatci kodirani u stijenje. To je priča o vašoj planeti,
Odgovor: Dopustite da vam kažemo, vi stvarate svoju stvarnost. A ne a ta frekvencija stijenja, je frekvencija informacije koja nije raspoznata,
gušteri. Razumijete li? barem ne zvanično, na vašoj planeti. A tijelo kada se pomakne u stanje
prijemčivosti, može primiti informacije tog tipa. To je razlog zašto
Pitanje: Da, razumijem. Ali, sve u svemu, ne bi li oni htjeli da… Pa oni mnogo puta ljudi imaju zanimljive reakcije na mjesta koja posjećuju.
ne bi htjeli da smo mi ovdje ako znaju da smo mi moćni. Ja nemam Osjećaju frekvenciju povijesti mjesta.
straha od njih. Osjećam kao da smo mnogo jači. A li, ne znaju li to
također i oni na neki način? Iz knjige
PROMIJENITE SVOJU DNK
Odgovor: Obzirom da ste vi predstavnici obitelji svjetla unutar ljudske Dr. Roberta V. Gerarda
populacije, unutar ljudske drame, postoje verzije obitelji svjetlosti
unutar reptilske drame. Sve stvari moraju evoluirati! Sjećate se Znanstvenici i medicinski istraživači osvojili su ono što se prije pedeset
Primarnog Kreatora? Izvornog dekreta? “Idite vani i stvarajte, i godina činilo nemogućim. Daljnja istraživanja samo pridonose još
donesite mi to stvoreno natrag.” Primarni je Kreator unutar svih stvari. većem otkrivanju potencijala nepoznatog. Naša su nas istraživanja
I tako, kako vi odaberete da se razvijete u terminima ljudske drame, i dovela do samog ruba Svemira te pokazala da samo u našoj galaktici
razvijete se kao ljudi, tako postoje verzije vas koje se nalaze unutar ima barem 250 milijardi zvijezda i bilijuni galaktika unutar
reptilske drame, rušeči sistem načimajući ga sa njihove strane. Postoje promatranog Svemira. Fantastično? Da!
unutar drame Sivih, unutar svih drama od svih ljudi, svih igrača ovog
I pogled u nutrinu naših tijela jednako je dubok i fascinantan. Prema
vremena, jer svatko mora proći kroz promjene frekvencija, jer stara
hermetičkom principu, dinamika stanica paralelna je dinamici
frekvencija više neće trajati. Ovdje je već nema. To je razlog zašto sve
galaktika. Kvantna fizika dosljedno proučava goleme prostore između
počima da se drobi i raspada se na dijelove. To je razlog zašto nema
elektrona i jezgre svakog atoma unutar raznih molekula. Međutim, ni
stabilnosti, a novi red izdići će se nakon izvjesnog vremena.
najsnažnijim se elektronskim mikroskopom ne može razotkriti samu
Kao članovi porodice svjetla, vi donosite ovaj kaos, kako bi došao novi potku života – veličanstvenu cjelinu DNK unutar naših stanica. Kako
red. Razumijete li? A, ako je vaša vibracija strah, nevažno da li se radi se DNK raspoređuje s obzirom na svoj sadržaj kompletnog nacrta
o javnom ili privatnom strahu, ako ćete vibrirati u strahu onda prvo: – ljudskog tijela? Što uzrokuje starenje i bolesti? Hoćemo li to ikada
otkriti? Odgovor je DA!
najbolje vam se ne pretvarati da to ne radite. Ako iznađete da imate
straha, prva stvar je da to primite na znanje “Bojim se toga i toga.”
Činjenice za razmišljanje
Zatim možete početi raditi sa time. Jer, kako energija postaje povećana,
intenzivirana kao što će biti, vi ćete početi, posebice kako budete radili • »60% svih osoba kojima su propisani farmaceutski lijekovi završe s
sa razvijenijom DNK i u razvijenijem sistemu, vi ćete stvoriti velikom problemom uzrokovanim lijekom što u SAD-u rezultira time da u
brzinom ono u štogod budete stavili emocionalni naboj. bolnice mora ići godišnje gotovo 9 milijuna ljudi.. .28% svih bolesnika
koji su 1992. primljeni u bolnice oboljeli su od neke bolesti povezane s
Pitanje: Osjećam da umjesto što stvaram moju stvarnost, ja jesam moja
trošenjem propisanih lijekova. Između 80 000 i 90 000 pacijenata
stvarnost. Tako da je sve izvan zapravo jedan vid mene. Dakle, kada
umrlo je od lijekova koje su im propisali liječnici.«
pričate o gušterima, daje li mi ta mogućnost neku poruku da nisam
potpuno integrirao moj reptilski mozak? Electrical Nutrition
Odgovor: Da. • 82% stanovništva SAD-a nezadovoljno je sadašnjom situacijom; 75%
Amerikanaca ne očekuju za sebe neku sjajnu
Pitanje: Dodatno, ovdje je nekoliko nas koji su uključeni u proces u
kojem spoznavamo naša tijela, ne kao tijela koja čine pokrete, nego kao financijsku budućnost; a 85% Amerikanaca željelo bi bolje vladati
da čine pokrete. I, kako radimo sa ovim procesom u okolišu osjetilne svojim vremenom. Zbog toga su pod stresom koji napada imunosni
deprivacije, i gledamo koji će se impulsi pojaviti, prilično često otvaraju sustav i blokira iscjeljujuće energije kreativnog procesa.
se duboka unutrašnja iskustva, što bi mogli nazvati obuhvatnim,
implicitnim, redom sa još do sada nemanifestiranim mogućnostima. • Svaki četvrti od 10 Amerikanaca koristio je usluge alternativne
Jesu li spirale ono o čemu govorite? medicine u 1997. godini; od 1990. praktičari alternativne medicine
bilježe ukupni porast posjeta pacijenata od 50 posto. Amerikanci su
Odgovor: To su informacije na svjetlošću kodiranim vlaknima. Sjetite platili 21 milijardu dolara za usluge praktičara alternativne medicine.«
se da su ona poput niti i posjeduju povijest vašeg univerzuma unutar
njih, sve u vašem tijelu. Kako se počinjete razvijati i ostavljati se svojih The Journal of the American Medical Association
drama, te jednostavno počinjete dopuštati informacijama izvan vas da
se povežu… Znate, vi svi morate biti tiho svaki dan. Ako niste u tišini i • »Većina (više od 85%) uzroka smrti na zapadnoj hemisferi su
ne pomičete se u meditaciju / komunikaciju, onda ćete malo i dobiti. degenerativne bolesti: uglavnom srčane bolesti, rak, šećerna bolest i
To morate raditi i upućivati se u prakse prijemčivosti. Tada ćete početi artritis.«
84
Peter Knopfler, istraživač emocionalnim, mentalnim i duhovnim potencijalima čitave cjeline.
Holografski princip!
• »Procjenjuje se da godišnje 2 216 000 bolničkih pacijenata pati od DNK je kratica za dezoksiribonukleinska kiselina, a radi se 0 dugačkoj
ozbiljnih popratnih posljedica propisanih lijekova (ADR – Adverse makromolekuli sastavljenoj pretežito od osnovnih kemijskih
Drug Reaction). elemenata ugljika, kisika, dušika i fosfora. Njezin bi informatički
sadržaj, kad bi bio ispisan na papiru, zauzeo golemu knjižnicu od
The Journal of the American Medical Association, April 14,1998. 10.000 tomova. Ipak, genij prirode pohranio je taj sadržaj u nekoliko
nanometara stanice. DNK je po obliku dvostruka spirala, uvijena poput
• »Važno je shvatiti da hrana koju jedemo uopće ne dospijeva do naših telefonske žice i raspoređena u 46 štapičastih tvorbi – kromosoma.
stanica. 99,9 posto prođe kroz naša crijeva i napusti tijelo…Naše tijelo Kromosomi se uvijek drže u paru a nasljeđujemo ih od svojih biloških
treba mijenjati svoje probavne encime i bakterije koje reguliraju Ph roditelja – 23 od oca i 23 od majke. Radne jedinice DNK zovu se geni a
faktor probavnih sokova kako bi probava funkcionirala. A to je neka ima ih prema konzervativnim procjenama oko 100.000. Sveukupni broj
vrsta električnog procesa u tijelu…Polagano razaranje električnih gena u jednoj stanici zove se genom. Geni su nanizani cijelom dužinom
funkcija u ovojnicama crijeva često uzrokuje poremećaje u radu stanice DNK a glavna im je zadaća sudjelovanje u proizvodnji proteina
i neophodnih za rast i održavanje ljudskog tijela.
U istraživanjima ljudskog genoma (nedavno je zabilježen trijumfalni
njezinoj komunikaciji s vlastitom DNK. Stanice, u biti, gube
prodor u razbijanju genetskog koda.) znanstvenici su otkrili da veliki
kontakt sa svojim priručnikom uputa što se kasnije u životu manifestira dio našeg genetskog materijala ništa ne radi.Jednostavno spava. Ne
u bolesti koju zovemo rak.« poznavajući njezinu ulogu jednostavno su je nazvali “junk DNA’ ili
razdiobna DNK. A po mišljenju mnogih upravo je ta DNK ona koja
Electrical Nutrition sadrži latentnu informaciju o čovjekovim kozmičkim vezama i
neslućenim potencijalima. Prema nekim izvorima, iz nekog još
• Barem 34 posto Amerikanaca koristi usluge »nekonvencionalnih« nedokučivog razloga, čovjek je u davnoj prošlosti dopustio da se dio
terapeuta kao što su to na primjer kiropraktičari i travari. Uzimaju njegovog DNK potencijala jednostavno prekrije, uspava. Sada je sazrelo
megavitaminske dodatke, a broj posjeta alternativnim praktičarima vrijeme da se taj virtualni materijal otkrije i aktivira.
danas je veći od broja posjeta liječnicima opće prakse.
Prema izvještaju Harvard Medical School (Medicinski fakultet LATENTNA STRUKTURA DNK
Sveučilišta Harvard) u časopisu The New England Journal of
Medicine
U duhovnim krugovima smatra se da ljudsko biće nema samo jednu
• »Samopomoć u zdravlju je budućnost.« dvostruku spiralu DNK već još barem pet viših uzvojnica koje su
trenutačno u virtualnom obliku iznad fizičke uzvojnice DNK. Ta
The Popcorn Report, Harper Business latentna struktura DNK aktivacijom se dovodi u stanje djelovanja.
Imena za pet virtualnih spirala dobivena su intuitivnim putem:
• »Encimi upravljaju kemijskim reakcijama pri stvaranju i preradi DNK komunikacija (rastapa komunikacijske barijere)
masnoća. Ti encimi su bjelančevine čiju formulu čuvaju geni u DNK. DNK savršenstva (brine o replikaciji stanica i savršenom zdravlju)
Ako se DNK krivo poreda pa stvori defektni gen, tijelo će proizvesti DNK emotivnosti (deblokira tok energije u tijelu, iscjeljuje
defektni enzim, što će dalje poremetiti metabolički proces i rezultirati emocionalno i mentalno tijelo)
pretjeranom debljinom ili prouzročiti druge probleme.« DNK kreativnosti (potiče razumijevanje životne svrhe i svjesno
manifestiranje ciljeva)
Health & Fitness Newsletter, Dec. 7,1999. DNK besmrtnosti (uspostavlja vezu sa višim dimenzijama postojanja i
omogućava spontani i radosni život u vječnom ovdje i sada)
• Glavni uzrok smrti u SAD-u su poremećaji koji se mogu spriječiti.
Prema statistikama, u američkim je bolnicama 1997. godine bilo više od ČETIRI AKTIVACIJE DNK
33,6 milijuna pacijenata. Dva provedena istraživanja su pokazala da je
najmanje 44 000, a
Tako se u prvoj aktivaciji DNK bude ovi viši nizovi puni vitalnih
možda čak 98 000 pacijenata umrlo zbog liječničke pogreške… što je informacija preko aktivacije dva kromosoma arhetipskih kromosoma
osmi najčešći uzrok smrti u SAD-u. Broj smrti uslijed krivih vitalnosti i mladosti. U drugoj se aktiviraju, usavršavaju i proširuju u
medikamenata viši je od broja smrti uzrokovanih saobraćajnim svaku stanicu tijela svi preostali kromosomi. U trećoj se ciljano aktivira
nesrećama (43 458), rakom dojke (42 297) ili AIDS-om(16 516). tzv. kromosom vaše jedinstvenosti koji čuva zapis o vašem poslanstvu
na ovom planetu. U četvrtoj se aktivaciji balansiraju elektromagnetski
National Academy Press, 1999. potencijali na razini DNK (vaši unutarnji muški i ženski potencijali.
Ako je naša DNK inteligentni kod života tada je s njom moguce
• Novac i medicina:
komunicirati sa svjesnom namjerom iz srca. Ova premisa čini osnovu
50 milijardi dolara odnosi industrija mršavljenja tehnika aktivacija i iscjeljivanja DNK. Baš kao što to radimo kad svjesno
zapovijedamo sustavima od kojih se sastojimo da mijenjaju svoje
27 milijardi dolara otpada na industriju alternativnih metoda zdravlja parametre, tlak, broj otkucaja srca, tjelesna temperatura, probavni
procesi, a rezultati su mjerljivi na biofeedback instrumentima.
33 milijarde dolara na industriju osobne njege DNK je mjesto gdje se u svim zivim bićima na ovom planetu životna
sila vezuje na materiju, tj. točka u kojoj stvaralački princip (Otac/Majka
23 milijarde dolara odnosi industrija prehranbenih dodataka Jedno) produhovljuje zemaljsku tvar, a tvar zauzvrat omogućava
materijalizaciju Duha.
Izvor: »’Nutrition Business Journal«
KAKO SE OBAVLJA AKTIVACIJA DNK?
Autor: Mirjana Gračan, mr. praktičarka Aktivacija DNK
U istraživanjima ljudskog genoma (nedavno je zabilježen trijumfalni Osoba se dovodi u profinijenjeno stanje svijesti jednostavnim vježbama
prodor u razbijanju genetskog koda) znanstvenici su otkrili da veliki disanja i vizualizacijom – nepravedno omalovažavanim oruđem ljudske
dio našeg genetskog materijala ništa ne radi.Jednostavno spava. Ne vrste koje je u osnovi svakog stvaranja. Mozak snižava svoju aktivnost
poznavajući njezinu ulogu jednostavno su je nazvali “junk DNA” ili te smireno radi unutar raspona tzv. theta moždanih valova, odnosno
razdiobna DNK. A po mišljenju mnogih upravo je ta DNK ona koja frekvencija od 4 do 7 Hertza. U tom stanju duboke opuštenosti,
sadrži latentnu informaciju o čovjekovim kozmičkim vezama i intuitivnosti i kreativnosti izdaju se zapovijedi svojem Višem ja (koje je
neslućenim potencijalima. de facto dio stvaralačkog principa Otac/Majka Jedno) te osoba postaje
svjesni sustvaratelj života (kokreator). Zapovijedi se odnose na
Ljudsko tijelo je samo po sebi univerzum. Oko 75 trilijuna stanica aktiviranje latentne strukture DNK.
organizirano je na sliku i priliku Stvoritelja u funkcionalnu cjelinu.
Svaka od stanica nalik je na satelit na nebu ili brod na moru, u TEHNIKE ISCJELJIVANJA DNK
komunikaciji sa svima drugima, a ipak potpuno samostalna,
inteligentna jedinica života. U jezgru svake stanice nalazi se DNK, Nakon šo je osoba primila prvu aktivaciju DNK s njom se može raditi
biološki zapis života s pohranjenom informacijom o tjelesnim, na njenom zdravstvenom problemu. U seansi iscjelitelj smješta svoju
85
energiju iznad osobe i blago ulazi u njezin energetski prostor kroz vrh «Dječaka su odveli u UCLA-u kako bi provjerili što se događa. Ponovno
glave. S njim ulaze iscjeliteljske energije iz viših dimenzija koje su rađena detaljna testiranja koja su na kraju pokazala kako dječakov
obavljaju posao iscjeljivanja. U tom unutarnjem prostoru iscjelitelj DNA nije bio uobičajen za čovjeka. DNA čovjeka se sastoji od 4
traži da mu se pokaže žlijezda epifiza u kojoj je smještena Velika nukleinske kiseline koje se kombiniraju u garniturama po tri (kiseline)
matična stanica. To je stanica koja je nastala prva pri zacecu a u sebi tvoreći tako 64 različita uzorka koje nazivamo kodonima. DNA kod
čuva izvorni nacrt osobe. Tada iscjelitelj traži da mu se pokažu čovjeka u čitavom svijetu uvijek sadrži 20 takvih uključenih kodona,
kromosomi unutar jezgre i njihova DNK gdje obavlja provjeru dok su ostali isključeni ili neaktivni, osim 3 kodona koje možemo
aktiviranih nizova DNK a zatim slijedi intuitivne naputke koji se nazvati kodonini.a za označavanje početka i završetka. Nešto slično
pojavljuju tijekom iscjeljivanja. Može krenuti od skeniranja suptilnih kao i kod kompjutora. Znanost je uvijek pretpostavljala kako isključeni
tijela oko fizičkog tijela a zatim se spuštati s jedne razine na drugu kroz kodoni predstavljaju stare programe iz naše prošlosti i uglavnom ih se
samo fizičko tijelo. Drugim riječima, skenira organe, sustave, stanice, drži nečim nalik aplikacijskim kompjutorskim programima.
molekularnu strukturu pa se spušta sve do točke gdje su materija i Uglavnom, taj dječak je imao 24 uključena kodona, dakle četiri više od
energija jedno. Zadržava se tame gdje osjeti da je potrebno – na mjestu bilo kojeg drugog ljudskog bića. Zatim su dijete podvrgli testovima
specifičnog problema (prijelom, bol, maligni proces …) gdje provodi kako bi ispitali koliko je snažan njegov imunološki sustav. U posebnu
one što je intuitivno osjetio kao potrebu; aplicira boju, zvuk, bojanje, posudu za uzgajanje kultura stavili su smrtonosnu dozu AIDS-a i
ili razgovara sa stanicama kako bi ih naveo da se iscijele pomiješali je s njegovim stanicama. One su u potpunosti ostale
nepromijenjene. I dalje su povećavali smrtonosne smjese i na kraju
NEŠTO O POVIJESTI došli do količine 3000 puta jače od količine potrebne da se zarazi
čovjek, a djetetove stanice i dalje nisu bile zaražene bolešću. Zatim su
U povijesti je mnogo velikih duhova koji su svojim uvidima i radom počeli testirati njegovu krv drugim bolestima, na primjer rakom i
pripremili tlo za metode rada s DNK. Tako, na primjer, J. J. Hurtak u otkrili kako je ovo dijete bilo imuno na apsolutno svaku bolest.»
knjizi “Ključevi Enocha” iz 1977. godine, govori o tome kako čovjek ima
na raspolaganju cijeli niz dvostrukih spirala osim one fizičke. Prije Ono najvažnije tek slijedi. Znanstvenici iz UCLA-e su uskoro pronašli
desetak godina Barbara Marciniak ušla je u duboko razmatranje 12- još jedno dijete sa istim uključenim kodonima, pa još jedno, zatim još
nizne DNK u svojoj knjizi “Bringers of the Dawn”. U posljednje vrijeme, jedno, zatim 10.000, 100.000, pa milijun takve djece. U ovom trenutku,
nastanku i oblikovanju ovih tehnika doprinjelo je više osoba. Izdvajam promatrajući ispitivanja DNA širom svijeta, u UCLAi procjenjuju kako
Viannu Stibal, medicinskog senzitiva iz Idahoa, SAD, koja je intuitivno je taj novi DNA moguće pronaći kod 1 % stanovništva. Dolazimo do
primila upute za prvu i drugu aktivaciju DNK. te Roberta Gerarda, brojke od otprilike 60 milijuna ljudi koji prema dosadašnjim kriterijima
vizionara iz Kalifornije, pisca knjige “Change Your DNA, Change Your više nisu ljudska bića!
Lifer, koji je prepoznao potencijal aktivacije DNK te ih oblikovao u
pristupačnu tehniku iscjeljivanja. Jedno su vrijeme surađivali a zatim KRAJ SVIH BOLESTI
su se njihovi putevi razdvojili. Danas svaki od njih ima svoju publiku i
vlastiti krug suradnika s kojima usavršavaju metodu. Osobno cijenim
rad jednoga i drugoga te nastojim i sama dati svoj doprinos širenju ovih A u ovih jedan posto nisu uključena samo djeca, već i odrasli ljudi što
djelotvornih tehnika kod nas i u Europi. Aktivacije DNK sadrže i pred istraživače postavlja nova pitanja. Sam dr. Drunvalo na njih ovako
filozofsku poruku – ljudsko tijelo je savrseni instrument prema kojem odgovara:
se ne treba olako odnositi. Ono je svemir samo po sebi a svaki je čovjek «Sve mi nalikuje na onu teoriju o stotom majmunu. Kao da promjena
doslovce Bog ili Božica tog univerzuma od 75.000.000.000.000 stanica. unutar fizičkih tijela djece utječe da se mijenjaju i njihovi roditelji.
Ne ponašajte se stoga kao odsutno božanstvo koje je otišlo na godišnji Zapamtite dobro ovaj podatak. Sve je počelo prije nešto više od pet
u neki udaljeni sektor svemira vec preuzmite odgovornost za godina, kada je promjena DNA zamijećena na nekoliko primjera, samo
univerzum kojem predsjedate. Prvom prilikom aktivirajte svoju DNK! kod djece. A sada se širi poput epidemije. I među djecom i među
odraslima. Sjećate li se bestselera THE BIBLE CODE u kojem se
kompjutorski dokazuje kako je Stari zavjet zapravo prošaran
proročkim šiframa. Probali smo otkriti kakav će odgovor dati
kompjutorska analiza Biblije na riječ AIDS. Isprva su došli očekivani
Indigo djeca i promijene DNA odgovori, riječi “HIV”, “u krvi” i “imunološki sustav”, a onda se pojavio
neočekivani odgovor – “kraj bolesti’: I to je ono za što vjerujem da se
Prvo indigo dijete otkriveno je 1984. godine u Kini. Isprva je sve počelo događati. Indigo djeca su u stanju svladati svaku zemaljsku
nalikovalo na izmišljotinu žutog tiska. Dječak nazvan “Super dijete iz bolest:»
Kine” bez poteškoća je prošao kroz sve mentalne testove kojima su ga
Drunvalov kolega, Gregg Braden cijeli fenomen indigo djece podijelio
izložili. Zamijetio bi čak i ako netko u drugoj sobi slučajno preokrene
je u tri dijela. Prvi dio je zajednička mentalna osobina indigo djece. Ona
karte za testiranje. Novinari tada uglednog duhovnog magazina OMNI
posjeduju izražen osjećaj jedinstva i zajedništva. U razgovoru ističu
odlučili su priču provjeriti i umjesto prevare naišli na cijelu generaciju
povezanost svih živih bića i ništa oko sebe ne vide osvojeno i otuđeno
psihički nadarene djece koja su vidjela ljudsku auru, bića iz duhovnog
od cjeline. Drugi dio je njihova sklonost da vole jedni druge i cijeli život
svijeta, komunicirala telepatijom. Na stotine neobično nadarene djece.
oko sebe. A u trećem dijelu njihove izuzetnosti pokazuju sklonost
Uskoro, istražitelji su počeli otkrivati slične sposobnosti i kod djece u
izbjegavanju svake osude tuđih grešaka i slabosti. Ova djeca
drugim zemljama. Lee Carol, jedan od autora svjetskog bestselera o
jednostavno ne sude svijetu u kojem su se zatekla. Lee Carol je zapazio
neobičnoj djeci nazvao ih je indigo djeca tvrdeći kako je njihova aura
kako većina njih vjeruje kako se ovdje nisu zatekla slučajno i pokazuju
indigo plave boje. O kakvom se fenomenu radi najbolje je opisao dr.
veliko iznenađenje kada kod odraslih zamijete kako ne dijele njihov
Drunvalo Melchizedek:
osjećaj.
«Riječ je o tri vrste djece. U prve dvije spadaju dječaci i djevojčice
Ako su gore navedeni podaci barem približno točni, moramo se zapitati
iznimnih fizičkih i duhovnih sposobnosti. Osobno su me zvali
zbog čega indigo djeca nisu vodeća tema svih novina, radio i
uzbuđeni roditelji koji nisu mogli prihvatiti činjenicu da njihovo dijete
televizijskih emisija? Zašto se o ovom fenomenu ne organiziraju
predškolskog uzrasta zna odgovor na svako postavljeno pitanje.
masovni znanstveni i medicinski seminari i rasprave? Jer događa se
Pojedina djeca vide vilenjake, anđele, sjećaju se neobičnih scena nalik
upravo suprotno. Znanstvena zajednica šuti i stidljivo stoji sa strane.
na prijašnje živote ili razdoblja u kojima duša provodi vrijeme između
Napisano je tek nekoliko kompetentnih knjiga koje su odmah postale
dva života u fizičkom tijelu. Mnogi roditelji problem rješavaju za sve
svjetski bestseleri. Rezultati sa UCLA-e zbunjuju i nemoguće ih je
optužujući bujnu dječju maštu. Ali treća grupa, koju sam nazvao djeca
objasniti dosadašnjim znanstvenim spoznajama. Možda razlog
AIDS-a meni je osobno najzanimljivija, jer ovdje je riječ o materijalnim
povučenosti znanstvenih autoriteta pred fenomenom indigo djece leži
promjenama koje se mogu dokazati:»
u prirodi jedinog mogućeg načina da se prihvati stvarnost nove
DJECA AIDSA generacije ljudi, kojeg nam nudi dr. Drunvalo: «Svi smo pred izborom.
Možemo izabrati šutnju i ignoriranje ili pustiti da nas ova djeca vode u
nešto novo. Ako im se prepustimo i povjerujemo, kao što sam ja učinio
Prije desetak godina u Sjedinjenim Državama se rodila beba oboljela prije dvije godine, jedna od mogućih posljedica je imunost na svaku
od AIDS-a. Beba je testirana šest mjeseci kasnije i dalje je bila bolesna. bolest. Tko zna što nas još čeka»!
Sljedeći test na virus napravljen je za godinu dana i dijete je i dalje bilo
pozitivno. Potom su testiranja prestala sve do šeste godine djetetovog Vrijedi saslušati savjet još jednog liječnika koji je smogao snage suočiti
života, kada je izvršeno novo testiranje. Svi su bili šokirani jer u se s izazovom indigo djece. Dr. Robert Gerard kaže za kraj ove
njegovom tijelu više nije bilo virusa. Mali šestogodišnjak je bio potpuno fantastične priče: «Sada svi roditelji žele da je njihovo dijete ono
zdrav.,Ali glavna iznenađenja tek slijede. Dr. Drunvalo nam opisuje posebno, da od svojeg rođenja ima promijenjen DNA. Sve je postalo
nastavak jedne od najuzbudljivijih epizoda suvremene znanosti: nalik na natjecanje. Već duže vrijeme radim s ovom djecom. Ona su
86
ljudi, ona su samo humanija, mudrija i zdravija ljudska bića. Stoga sposobnošću da vidimo energiju, vizije i duhove. Mnoga Indigo djeca
savjetujem roditelje, liječnike, pisce i novinare – opustite se i učite od posjeduju ovaj dar. Kristalna djeca imaju prekrasne, višebojne,
svojeg indigo djeteta» svjetlucave aure pasteInih boja poput prizme kvarcnog kristala. Ova
je generacija osim toga opčinjena kristalima i kamenjem - otuda ime
«Kristalna djeca».
Kristalna ili oktarin djeca Osobine Kristalne djece su slijedeće:
- rođeni su 1995. godine ili kasnije
- velike oči intenzivnog pogleda
Neki autori dio autistične djece, kao i dio djece koja boluju od - magnetske osobnosti
Aspergerova sindroma (blagi oblik autizma) ubrajaju u kategoriju - izuzetno su privržena
indigo djece ( prema Wendy Chapman i Lorri Johnson). Autori autizam - kasno počinju govoriti
objašnjavaju kao očajničku reakciju posebne vrste indigo djece (neki - izuzetno su glazbeno orijentirani i
napominju i da se radi o još naprednijoj tvz. Kristalnoj ili Oktarin djeci) vjerojatno prije pjevaju nego govore
čija je senzibilnost toliko izražena da nemaju nikakvih zaštitnih - u komunikaciji se koriste telepatijom i govorom znakova koje su
mehanizama ni štitova. sama izmislila
Neki autori dio autistične djece, kao i dio djece koja boluju od - liječnici im često dijagnosticiraju autizam ili Aspergerov sindrom
Aspergerova sindroma (blagi oblik autizma) ubrajaju u kategoriju - mirne su naravi, draga i prepuna ljubavi
indigo djece ( prema Wendy Chapman i Lorri Johnson). Autori autizam - lako praštaju drugim osobama
objašnjavaju kao očajničku reakciju posebne vrste indigo djece (neki - izuzetno su osjetljiva i empatična
napominju i da se radi o još naprednijoj tvz. Kristalnoj ili Oktarin djeci) - prirodi i životinjama posvećuju
čija je senzibilnost toliko izražena da nemaju nikakvih zaštitnih mnogo pozornosti
mehanizama ni štitova. Zamislite da ste velika hodajuća antena koja - iskazuju iscjeliteljske sposobnosti - veoma su zainteresirana za
upija sve psihičke, fizičke, mentalne, emotivne, elektromagnetske, kristale
toplinske i sve ostale vibracije svega što vas okružuje. Zamislite se i kamenje
uronjenima u beskrajni ocean mirisa, zvukova, emocija, - često razgovaraju o anđelima, duhovnim vodičima i sjećanjima iz
elektromagnetskih zračenja, boja, temperatura, čak i geomantičkih prošlih života
fluktuacija- tada sve to pojačajte do maksimuma. Baš tako se tvrdi Lorri - kreativna su i izuzetno sklona umjetnosti
Johnson osjećaju Kristalna djeca kad iz majčine utrobe iziđu na - sklonija su vegetarijanskim obrocima i sokovima nego «običnoj
"čistinu" modernog svijeta. Njihova jedina zaštita je ona mentalna te se hrani»
ona potpuno povlače u svoj unutarnji svijet fiksirajući se na jedan - neustrašivi su istraživači i penjači
objekt ili aktivnost sve dok sve ostalo ne nestane. Tako autizam postaje sa izuzetnim osjećajem za ravnotežu
očajničko sredstvo samozaštite izuzetno ranjivog i senzibilnog djeteta.
Autorica kaže da je svojevrsna epidemija autizma u Americi posljednjih U Maternici
nekoliko godina, upravo odraz nesretnog duhovnog izbora djece kao
nositelja kristalnih aura. Mnoga od te djece umire u najranijoj dobi jer Izgleda da je sve što uključuje Kristalnu djecu neobično, počevši već
nisu sposobna dozirati svoju izloženost prestimulativnom okruženju, a sa njihovim začećem. U nekoliko pisama koje su roditelji poslali
roditelji im nažalost nesvjesno i otežavaju bombardirajući ih Doreen Virtue saznavši za njezin rad, opisuju kako su njihovi Kristali
intenzivnim mirisima, zvukovima, bojama, zračenjima televizora, lako začeti. Majke su joj također govorile kako su komunicirale sa
mikrovalnih pećnica, mobitela i elektronskih igračaka. Čini se da je svojom djecom i prije začeća. Na primjer, Katharina je mlada majka
izbor ranijih indigo generacija bio puno jednostavniji - oni su se rađali dječaka starog devet tjedana. Ona kaže:
s dodatnim zaštitnim slojevima aure koji su im omogućavali da se «Moj sin je stupio u kontakt sa mnom prije svog začeća kako bi me
postepeno prilagode životnim izazovima. obavijestio da se želi roditi. Začet je u Glastonburyu u Engleskoj, na
jednom od svetih mjesta ovog planeta koje se često naziva i
DOLAZAK KRISTALNE DJECE Zemljinom srčanom čakrom.
Čula sam da su Kristalna djeca okružena magijom, a to je sasvim
Bilo je to 1995 godine, vrijeme kada su mnogi od nas u želucu osjećali sigurno točno u slučaju mog sina. Od njegovog začeća manifestiralo
nemir koji izjeda», piše doktor filozofije Doreen Virtue. nam se mnogo predivnih stvari na fizičkoj razini, među ostalim i kuća
«Na izmaku materijalističkih 80-tih tražili smo smisao i načine kojima na uistinu posebnom mjestu i veći pritok novca.»
bismo pridonijeli blagostanju svijeta. To je bio početak nove duhovne Doreen kaže kako je primila i nekoliko pisama baka koje su
renesanse, budući smo naučili odgovore i zadovoljstvo tražiti u sebi. razgovarale telepatski sa svojim nerođenim unucima te pisama u
Te godine su mnogi pojedinci doživjeli duboka duhovna iskustva. kojima majke navode kako su im njihova Kristalna
I sama sam doživjela nešto takvo; naime, 15. srpnja 1995. godine poput djeca telepatski priopćila točan datum svog rođenja. Kathy DiMeglio
grohota glasan glas anđela pomogao mi je da iz naoružanog pokušaja imala je magično iskustvo sa Majkom Marijom koje je, čini se,
otmice automobila izađem neozlijeđena. Nakon tog iskustva posvetila odredilo dan kada će se roditi njena kći Jasmyn. Kathy kaže kako se u
sam svoj život podučavanju duhovnosti. Diljem svijeta upoznala sam trudnoći osjećala veoma vezanom uz Mariju i saznala je kako je
mnoge koji su te iste godine doživjeli izuzetno značajne pozive Marija rođena 8. rujna. Budući da su liječnici predvidjeli da će Kathy
buđenja...» roditi osam dana kasnije, ona se molila Majci Mariji da joj pomogne
da porod bude 8. rujna.
Ne treba nas stoga čuditi da Doreen duboko vjeruje kako su se baš u Kathy kaže:
to vrijeme počela pojavljivati Kristalna djeca. Ona su znala da su «Sjećam se kako sam jednostavno zamolila Mariju da se naše dijete
odrasli ljudi napokon spremni za više vibracije djece i njihov čišći rodi na njen rođendan i na tome sam stala. Zaboravila sam na molitvu
način života. Na našem je planetu, tvrdi Doreen, u to vrijeme već živio sve dok se nisam našla u bolnici u trudovima. U jednom trenutku sam
određen broj starije KristaIne djece. To su bili izviđači, prva upitala supruga koji je datum, a on je rekao 'Četvrtak je, 8. rujna.»
generacija Kristala koja je stigla kako bi provjerila situaciju i poslala Znala sam da se radi o čudu. Znala sam da je to dar. U sobi u kojoj
kući «izvještaje» tijekom prijenosa u snu. Upravo su ta najranija sam rodila čak sam imala i Marijin kip.»
Kristalna djeca signalizirala kako je 1995. godina pravi trenutak za
veliki prodor beba više razine. Broj rođene KristaIne djece sve je veći. Biti roditelj Kristalnog Djeteta
Nova Kristalna djeca koja se rađaju svake godine otkrivaju sve više
snažnih duhovnih sposobnosti. Biti roditelj Kristainog djeteta znači također i dobro slušati. U stvari,
sama činjenica da su roditelji Kristala kod njih kao da budi uspavane
I tek kako smo se upoznali s fenomenom Indigo djece, dolaze novi psihičke sposobnosti. Andrea Kiger svoju trogodišnju kćer Abbie
drugačiji klinci. Njihova veza je očita, barem za one koji različitost naziva «klasičnim Kristalnim djetetom», jer se savršeno uklapa u opis.
ove djece u odnosu na nas, djecu starog svijeta, opažaju i pokušavaju Andrea kaže kako ona, ne samo da je rodila to posebno maleno biće,
razumjeti. Indigo djeca su predvodnici koji nose mačete i odsijecaju već je također rodila i vlastite psihičke sposobnosti. Ona kaže:
sve čemu manjka integritet. Njih slijede Kristalna djeca očišćenim »Odjednom i niotkuda dobila sam sposobnost znati stvari te vidjeti i
putom u sigurniji svijet. komunicirati s preminulim osobama. Sve se to dogodilo samo dan
Ove dvije generacije nazivamo Indigo djecom i Kristalnom djecom jer nakon Abbiena rođenja. Sigurna sam da je ono za mene predstavljalo
upravo ovi izrazi najtočnije opisuju boje njihovih aura i energije. Ljudi buđenje.»
koji vide aure tvrde kako u aurama Indigo djece prevladava indigo Oni koji su doživjeli iskustvo bliske smrti govore kako su im nakon
plava boja. To je boja «čakre trećeg oka», energetskog centra koji se tog iskustva porasle psihičke sposobnosti. Mnogi isto tako kažu kako
nalazi na čelu između obrva. Ova čakra upravlja vidovitošću, to jest
87
nas prisutnost velike ljubavi, kao što je ljubav koja postoji na razini odrasle osobe, oni će sa sigurnošću znati vara li ih političar ili trgovac.
poslije života, psihički otvara. Stoga ne iznenađuje da roditeljstvo Zajednica takvih bića poticat će stanovnike našeg planeta da žive u
Kristalnog djeteta ispunjenog super-ljubavlju može imati isti učinak. poštenju.
Kristali isto tako biraju psihički osjetljive roditelje, bake i djedove, što Postoji li bolji razlog da pažljivo pratimo razvoj fenomena Indigo i
predstavlja dio njihove tehnike «preživljavanja na Zemlji». Napokon, Kristalne djece..!!
ako djeca neće komunicirati verbalno, tada oni trebaju odabrati
telepatske majke i očeve kako bi bili sigurni da će oni ispunjavati
njihove potrebe. Misteriozna DNA
Moć Telepatije
DNA dvostruka spirala kao model/predložak/uzorak svih formi života
susreće se u znanosti već više od pedeset godina, od otkrića Crick-a i
No jedna od najzanimljivijih osobina nove djece je njihov način
Watson-a. Naše znanje o DNA se od onda dramatično povečalo. DNA
komuniciranja. U svojoj prvoj knjizi o Kristalnoj djeci Doreen kaže
pohranjuje kemijske molekularne instrukcije za staničnu reprodukciju.
kako se ona rađaju kao duševna bića. Još kao bebe, ona okreću svoje
To je glavni nacrt za reprodukciju svih proteina, koji se nalae u
glavice i oči budući da jasno vide anđele i duhovne vodiče. Kako
stanicama organizma. Ljudsko tijelo sadrži prema procjenama između
imaju urođenu duhovnu nadarenost, za.njih je uobičajeno da osim
70.000 i 90.000 različitih proteina.
toga i čitaju misli. Mnogi su roditelji ispričali priče slične ovoj
Natarshinoj priči koju je Doreen kasnije objavila. DNA spirala je uvijani (spiralizirani) dvostruki niz objekata. Svaki je niz
Natarsha je majka petogodišnjeg Tyriquea. Ona kaže kako je uvijek sastavljen od približno 3,1 milijarde nukleotida. Ulančani nukleotidi
bila iznenađena izjavama svoga sina. Natarsha tvrdi: formiraju taj golemi lanac. Postoje samo četiri različita osnovna
»Kunem se da mi čita misli!» nukleotida korištena u lancu. Te baze su označene svojim inicijalnim
Jednog dana Natarsha i Tyrique vozili su se u tišini autobusom. slovom adenin (A), citozin (C), guanin (G) i timin (T).
Natarsha se u sebi pitala hoće li Tyrique provesti dolazeći vikend sa
svojim ocem. Odjednom je Tyrique izlanuo: Tri od tih baza u lancu formiraju triplete ili kodone. Postoji samo 4³ =
»Tata će doći po mene u petak i ići ćemo njegovoj kući.» 64 različita tipa kodona u DNA lancu. Svaki triplet ili kodon je genetski
Slijedećeg dana Natarsha je razmišljala o tome što pripremiti za ekvivalent jedne amino kiseline, gradbenog bloka proteina. Jedan se
večeru kada je Tyrique rekao: «Mama, imam ideju. Zašto za večeru ne protein sastoji od stotinjak amino kiselina, pa je stoga potreban isti broj
pripremiš ono jelo sa rižom?» kodona za kodiranje jednog proteina. Sekvencija kodona koja kodira
Kada je Natarsha upitala Tyriquea kako je znao o čemu razmišlja, on jedan jedini protein se naziva genom.
je odgovorio:
Nukleotidi formiraju mostove parova baza između dva DNA niza.
»Bog mi je rekao u glavi.» Jedan od nukleotidnog para baza je u jednom DNA nizu a drugi na
suprotnom DNA nizu. Na taj način parovi baza formiraju most,
Vještine duhovnog slušanja kod Tyriquea veoma često su se pokazale kemijski spoj između dva DNA niza, povezujući ih u uvijene stube
praktičnima. Natarsha se jednog dana oblačila za posao, nastojeći slične dvostrukoj spirali.
zakopčati zatvarač na hlačama. Hlače nisu bile
uske; jednostavno se nisu dale zakopčati. Upravo u tom trenutku u Od kompletnog lanca tripleta (kodona) potpunog DNA niza se koristi
sobu je ušao Tyrique i rekao: samo 5% koristi za kodiranje i reprodukciju proteina. Drugih 99% je
»Mama, najprije moraš zakopčati dugme, a onda će se i zatvarač dati nazvano bezvrijednom (“junk”) ili neaktivnom (“dormant”) DNA;
zakopčati.» izgleda kao besmislena repeticija tripleta, s kojima zapadni
Natarsha se čudila kako je Tyrique uopće znao da je imala problema sa znanstvenci jednostavno neznaju što bi činili. Dugo su vremena
zatvaračem. znanstvenici vjerovali kako 95% ne-kodirajućeg dijela DNA potpuna
Ona kaže: redundancija. No danas postoje dokazi kako ne-kodirajuća DNA nije
»Mislila sam, udovoljit ću mu i učiniti kako rekao; stoga sam, dok me uopće beskorisna, već je u stvari važnija od kodirajućih kodona.
je promatrao, zakopčala dugme, a zatim pokušala sa zatvaračem, Revolucionarna nova otkrića razotkrivaju kako je ideja da se
misleći, 'To neće ići'» Zatvarač se zatvorio s lakoćom! Kada je Natarsha naslijeđena genetska struktura organizma ne može mijenjati kriva.
upitala Tyriquea kako je znao da treba doći u kupaonu i pomoći joj, on Dokazano je kako se sekvencije DNA molekularnih kodona mogu
je jednostavno odgovorio: reprogramirati!
« Jednostavno znam. Slušam svoje misli.» i otišao dalje.
Do današnjeg dana Natarsha na tim hlačama najprije treba zakopčati Projekt ljudskog genoma
dugme, a tek onda zatvarač.
Najdublje istraživanje ikada provedeno na 5% kodirajućih tripleta
Kristalna djeca uče nas vjerovati našim intuitivnim mislima i
ljudskog DNA niza, je istraživanje u međunarodnom zajedničkom
osjećajima. Poput Natarshe, i Carolyn je pitala svoju šestogodišnju kćer
naporu nazvanom Internacionalnim projektom ljudskog genoma.
Haley o njenim telepatskim sposobnostima. Haley je odgovorila kako
Zadatak Projekta je bio identificiranje kompletne strukture ljudske
ona može vidjeti u majčin mozak i isto tako vidjeti i njene misli.
DNA i kartiranje njenih tripleta i gena. Kako ljudsko tijelo sadrži
Doreen Virtue od 1996. godine drži predavanja o psihičkom razvoju
najmanje 70.000 različitih proteina, očekivao se nalaz najmanje
diljem svijeta i kaže kako je otkrila da jedna od najvažnijih stvari koju
100.000 gena u ljudskoj DNA, 70.000 za objašnjavanje fizikalne
je potrebno učiniti pri pokušaju psihičkog razvitka jest zamjećivati i
reprodukcije ljudskog tijela (geni kodiranja proteina) i nekih 30.000
vjerovati mislima, osjećajima, riječima i vizijama koje se javljaju u
raznih gena za objašnjavanje različitosti osobnosti i karaktera ljudskog
našem umu. Kristalna djeca predstavljaju sjajni primjeri za to. Jaimie
bića. Kada je završena prva verzija nacrta ljudskog genoma 2001., a
kaže kako njena l8-mjesečna kći Isabella prepuna samopouzdanja
konačna verzija 2004., velike nade i očekivanja biologa svijeta su bile
najavljuje
raspršene u komadiće, kada je pronađeno samo 30.000 gena ljudske
«Tata, tata» samo koji tren prije nego li se otac vrati kući. Kada zazvoni
DNA. Trideset tisuća gena u ljdskom genomu je samo tri tisuće više od
telefon, ona često najavi «Baka» i naravno, na telefonu je baka.
genoma miša. projekt ljudskog genoma je također razotkrio kako
Jedan od razloga tolike duševnosti kod djece jest njihova ravnodušnost
dijelimo 98% svojih gena sa čimpanzama!
prema tome jesu li ove intuitivne poruke tek zamišljene ili nisu. Djeca
ne brinu o tome je li nešto zamišljeno ili stvarno. Djeci je sve stvarno!
Sve naše pretpostavke o DNA kao svetoj knjizi života, koja sadrži sve
Kristalna djeca očigledno čitaju misli. Magda kaže kako njena
tekstove za pisanje svakog poglavlja u biologiji, se sada moraju re-
četverogodišnja kći veoma često izgovara riječima njene misli. Na
evaluirati. DNA razlika između ljudskih bića i primata, iz kojih smo
primjer prisjeća se;
evoluirali je jednostavno premala da bi uzela u obzir samo razlike u
«Jedne sam ju večeri gledala kako spava u krevetu i pomislila 'Volim te',
pojavnosti, a posebno ne i ogromne razlike u svijesnoj svjesnosti i
na što je ona u snu odgovorila I ja tebe volim»!
inteligentnim sposobnostima. Na DNA razini imamo više zajedničkog
U procesu odrastanja Kristala ova telepatija može se ili uglačati ili
s dupinima nego s majmunima.
ugušiti. Ovo prvo će se dogoditi ako roditelji hvale djetetov dar i uče
kako ga razviti u sebi samima. Kada roditelji iskazuju strah ili tjeskobu
kao reakciju na sposobnost njihovog djeteta da čita misli, taj će dar Bezvrijedna (junk) DNA
nestati.
Telepatija je dio Božanskog arsenala Kristaine djece koji im pomaže da I dok je Zapadna znanost investirala u Međunarodni projekt ljudskog
sa zemlje uklone obmanjivanje. Ako je neka osoba u potpunosti genoma, fokusirajući se na 5% kodirajućih tripleta DNA, u Sovjetskom
telepatsko biće, njoj nitko ne može lagati. Kako Kristalna djeca postaju savezu 1990. je formirana grupa ruskih znanstvenika Ruske akademije
88
znanosti s ciljem proučavanja kompletnog ljudskog genoma. To je Emocije
istraživanje vodio dr. Pjotr Garjajev, član Ruske akademije znanosti kao
i član Akademije znanosti u New York-u. Rusko je istraživanje bilo Daniel Winter i njegov tim za koherenciju srca je pronašao dokaz da
široko-kutno i otvorenog stajališta glede svojeg istraživanja. ljudske emocije mogu isto tako reprogramirati DNA. Zvuk udaranja
Istraživački je tim uključivao fizičare, molekularne biologe, embriologe srca u ritmu s našim osjećajima, emocijama, se transformira u
pa čak i eksperte u lingvistici. To je istraživanje otkrilo kako elektromagnetsku energiju u žlijezdama tijela, što djeluje kao
pretpostavljano bezvrijedna (junk) DNA, kompletno zanemarena i piezoelektrično spajalo kreirajući manje valne dužine
zaboravljena u matici zapadne znanosti, nije uopće nekakav elektromagnetskih valova kao ekvivalent emocionalnim zvukovima
redundantni ostatak evolucije. srca. Emocije postaju energije u kretanju, e-motion (e-kretanje), koja
Lingvističke studije otkrivaju kako sekvencioniranje kodona ne- se šalje prema DNA u svakoj stanici našeg tijela kao plavo koherentno
kodirajuće DNA slijedi pravila neke osnovne sintakse. Definitivno lasersko svijetlo, koje je sposobno modulirati DNA kodone isto kao što
postoji struktura i logika u sekvenciji tih tripleta, kao neki biološki to čine ruski laseri.
jezik. Istraživanje nadalje otkriva kako kodoni u stvari formiraju riječi
i rečenice upravo kao u uobičajenom ljudskom jeziku, koji slijedi Detaljnim ispitivanje s vršnim pogledom, DNA ima oblik
gramatička pravila. dodekahedrona. Potrebno je deset Φ (Phi) spirala za kreiranje
dodekahedronskog helikoidalnog oblika DNA spirale. DNA molekula
Znanstvenici su proveli veliko istraživanje o podrijetlu ljudskih jezika i kao valni oblik se ugađa na srce i sposobna je primati njegove zvučne
podrijetlu gramatičkih pravila, koja su tako esencijalna svim ljudskim emocije. Daniel Winter to objašnjava implozijom dugih valova u kratke
jezicima; međutim nikada nisu uspjeli pronaći izvor. No sada po prvi valove, kao mehanizmom prijenosa emocija srca vlastitoj DNA. Mjerilo
put u povijesti podrijetlo jezika se može neočekivano pripisati DNA. je različito no omjer valnih dužina je isti, održavajući omjer Zlatne
Jezik gena je mnogo, mnogo stariji od bilo kojeg ljudskog jezika, ikada sredine. Ne hrane samo emocije našu DNA s plavim ultravioletnim
artikuliranog na ovom globusu. Čak je zamislivo da je DNA gramatika svijetlom, već i stanični metabolizam, uzimanje hrane, sve je vezano za
sama poslužila kao glavni nacrt za razvoj ljudskog govora. kreiranje kratkih valova ultravioletnog svijetla koje hrani našu DNA.
Biljke primaju to svijetlo izravno od Sunca korištenjem klorofila u
I dok je zapadni Projekt ljudskog genoma dešifrirao ‘strojni jezik’ (kod)
svojem lišću i koriste proces nazva fotosinteza za vezivanje fotona
DNA molekule, strukturu DNA ‘bitova’ koje formiraju sekvencije
Sunca. Životinje jedu te biljke, te ga dobivaju posredno od biljaka, no
nukleotida, ruski su učenjaci otkrili prisutnost jezika visoke razine u
akumulacija je međutim time postala manje učinkovita. Možda se
DNA. Druga zapanjujuća činjenica je što je Garjajev-ljeva grupa otrkila
koherentno svijetlo Sunca sprema u formi bio fotona u organizmu.
da DNA nikako nije zatvorena knjiga života. Otkrila je mogućnost
Svrha metabolizma i u biljkama i u životinjama je kreiranje visoko
promjene teksta DNA knjige. Kodoni DNA niza se mogu rearanžirati u
koherentnog ultraljubičastog laserskog svijetla unutar DNA, čime se
različitim sekvencijama. Drugim riječima software ljudskog genoma
pogoni replikacija stanica.
naše DNA molekule se može reprogramirati! Istraživanje razotkriva
sposobnost tripleta u DNA nizu za zamjenu mjesta. Mnoge studije se otkrile postojanje jasne relacije između našeg
mentalnog i emocionalnog stanja sa zdravljem. Ljudi koji pate od
Pronalazak sintakse i semantike DNA, sličnih našem ljudskom jeziku,
depresije i negativnih emocija duži period će eventualno patiti i od
indicira naše trenutno ograničeno razumijevanje DNA samo na
oštećenog fizikalnog zdravlja. Jeste li uočili kako netko tko najviše
kodiranje repodukcije proteina za kemijsko ustrojstvo organizma, što
govori o bolesti, je upravo taj koji će ju eventualno i dobiti? Strah je
je samo polovica priče.
negativna emocija, koja ne koristi zdravlju. Znanstvene studije su
dokazale, da nezavisno o kvaliteti hranjenja beba, ako im nedostaje
Kada se in vitro u epruveti DNA izloži koherentnom laserskom svijetlu,
pažnje i dodira ljubavi majki, vjerojatno će umrijeti! Zagrljaj ljubavi
ono spiralizira duž DNA spirale kao da je vođena strukturom DNA
majke se šalje izravno u DNA bebe!
molekule. Najzačuđujući učinak je primijećen kada se sama ta DNA
ukloni, a lasersko svijetlo nastavlja spiralizirati! Vakum prostora, koji
Daniel Winter naširoko pojašnjava kako naše emocije programiraju
je upravo ranije bio okupiran s DNA se promijenio i nešto je
DNA i oblikuju imuni sustav naših stanica. Negativne emocije razaraju
prouzročilo nastavljanje spiraliziranja laserskog svijetla. Ti učinci su
koherenciju imunog sustava, dok ga pozitivne emocije ojačavaju.
mjereni i ostaju na djelu još prilično vremena nakon uklanjanja DNA.
Prema Winter-u su najzdravije stvari koje treba osigurati,
Učinak je danas poznat pod nazivom DNA fantomski učinak. Vladimir
prosvijetljenja i ekstatičnosti, koliko god je to više moguće jer su to
Poponin sa svojim timom Ruske akademije znanosti je ponovio rad
najzdravije emocije, koje na dugu stazu daju dugovječnosti.
Garjajev-a na Hearthmath institutu u SAD-u. Poponin je zaključio kako
se radi o strukturi polja koja je formirana u fizikalnom vakumu čak i
nakon što je originalna DNA uklonjena. Vidjeli smo i ranije slične Bio valni kompjuter
primjere promjene vakuma, koje su atributirane torzijskim poljima.(1)
Obrada valova i modulirajuća svojstva DNA su otkrila potpuno novu
DNA programiranje svrhu DNA molekula. Dugo smo vremena vjerovali kako je jedina svrha
DNA kao nosioca genetičke informacije za rerpoduciranje života. To
sada izgleda predstavlja samo polovicu jednadžbe.
Najviše iznenađuje eksperiment koga je izvela Garjajev-ljeva grupa, a u
kom je reprogramirana DNA kodonska sekvencija korištenjem Garjajev i drugi u tekstu pod naslovom ‘DNA valini bio kompjuter’
moduliranog laserskog svijetla. Iz njihovog otkrića gramatičke sintakse postuliraju kako DNA nije ništa manje od inteligentnog bio
DNA jezika, mogli su modulirati koherentno lasersko svijetlo, pa čak i kompjutera, ona je inteligentni uređaj sposoban pohranjivati i
radio valove i dodati semantiku (znaćenje) valu nosiocu. Na taj su pretraživati informacije iz svih stanica tijela, povezujući kromosome
način mogli reprogramirati in vivo DNA u živim organizmima, svih stanica u holistički kontinuum, vrstu biološkog interneta unutar
korištenjem ispravne rezonantne frekvencije DNA. Najimpresivnije tijela. DNA kromosomi dobivaju neograničeno informacije iz
otkriće do sada je mogućnost moduliranja vala nosioca govornim metabilzma koji se odvija u baš
jezikom s istim učinkom reprogramiranja. To je zbunjujuće i šokantno
znanstveno otkriće! Naša vlastita DNA se može jednostavno svakoj stanici i posljedično proizvode degulativne elektromagnetske
reprogramirati ljudskim govorm, pretpostavljajući moduliranje signale kao povratnu vezu. Svaka od milijardi stanica, koje tvore naše
riječima korektne frekvencije vala nosioca! tijelo, je u trenutnoj komunikaciji sa svima drugima. U kvantno
mehaničkim terminima, one su ne-lokalno povezane. To omogućava
I dok Zapadna znanost koristi komplicirane bio-kemijske procese za koordinaciju bezbroj kompleksnih biokemijskih događaja koji se
‘cut and paste’ (premiještanje) DNA tripleta u DNA molekuli, ruski odvijaju unutar našeg tijela, koje je time regulirano na koherentan
znanstvenici koriste modulirano lasersko svijetlo kako bi uradili istu način. Razmjena informacija u tijelu pomoću živčanog sustava i
stvar. Rusi su se dokazali vrlo uspješnim u popravljanju oštećenog DNA međustanične biokemijske molekularne difuzije, su procesi koji su pre
materijala in vivo! spori da bi objasnili sposobnost trenutnog odziva našeg tijela na
vanjske podražaje, niti mogu preuzeti odgovornost za šokantnu
Terapije laserskim svijetlom temeljem nalaza Garjajeva se već uspješno
koherenciju, koja daje funkcijama našeg tijela unisonost.
primijenjuju u nekim europskim sveučilišnim bolnicama na različitim
vrsta raka kože. Rak se liječi bez ikakvog ožiljka.(2) Drugi dokaz da je naše tijelo jedan jedini super koherentno djelujući
bio sustav daje Cleve Backster. On je uspio dokazati kako stanice iako
su izolirane od ljudskog tijela još uvijek ostaju u komunikaciji sa svojim
tijelom, čak i ako su transportirane jako daleko od tog tijela. Koristio je
dva detektora laži, jedan spojen na dobrovoljca, a drugi na uzorke
89
stanica koje su uzete iz njegovih usta i smještene dvanaest kilometara horizontalne osi. Svako lice ima svoju vlastitu boju i kada se zagonetka
daleko od osobe. Backster je uspio dokazati kako se promjene u riješi, sva lica Rubick-ove kocke će ponovno imati istu boju.
emocionalnom stanju testirane osobe reflektiraju simultano na oba
detektora laži – oanj spojen na tijelo ispitanika i onaj povezan s Pretpostavimo davanje Rubick-ove kocke slijepcu i zamolimo ga neka
izoliranim njegovim udaljenim uzrocima stanicama. Jedino objašnjenje riješi zagonetku. Hoyle kalkulira kako bi slijepac trebao 5 x 1018 sekundi
tog eksperimenta je ne-lokalna povezanost svih naših stanica, = 126 milijardi godina za slučajno kompletiranje. To je duže od starosti
nezavisno o tomu koliko su međusobno daleko, pri čemu ta povezanost našeg svemira! Ako pretpostavimo sada pomaganje slijepcu,
ostaje čak i onda kada se stanice izoliraju iz tijela.(3) sugeriranjem ‘da’ ili ‘ne’ za svaki njegov pokušaja okreta, onda se
zagonetka može riješiti u samo 120 okreta, odnosno za 2 minute.
Prema Garjajev-u, genomska informacija organizma se također sprema
ne-lokalno, to znači da nije ograničena samo na DNA molekule. DNA Za rješavanje Rubick-ove kocke, trebamo samo podesiti 9*6 = 54
molekule samo djeluju kao uređaj za pohranu, sposoban čitati i pisati manjih kocki, međutim za rješavanje zagonetke života, bilo bi
genomičke informacije iz ne-lokalnog distribuiranog polja. DNA potrebno 3,1 milijardi nukleotida za savršeno usklađivanje u DNA
djeluje kao fraktalna okolina koja sprema koherentno plavo lasersko nizove!
svijetlo na holografski način. Taj genomski hologram se može čitati
korištenje ili elktromagnetskih ili akustičkih polja. No vjerujemo li u evoluciju kao djelo slijepog čovjeka?
Evo citati iz tog teksta: Profesor evolucijske biologije, Simon Conway Morris, sa Sveučilišta
Cambridge, vjeruje u nužnost postojanje uzvišenog (božanskog)
“DNAdjelujekaovrstaanteneotvorenezaprijemnesamounutarnjihutjecaj uzroka za našu evoluciju. Njegovo neortodoksno stajalište uzvišenog
aipromjenaunutarorganizma, već takođerionihizvana. Dakako, uzroka nije vrlo popularno među njegovim kolegama. Iako ne vjeruje
akotosmatramojednimodprimarnihnalaza, da je čovjek izvrstan incident evolucije, jasno kazuje kako nije pristaša
toznačidasastajalištakvantnogne-lokalitetaorganizma, vizije kreacionista, čija je jedina istina da je Bog kreirao svijet u sedam
nepovezujeseDNAsamoslokalnomokolinom, većiiokolinomizalokaliteta, dana. Iznosi neke nove i vrlo interesantne argumente. Prema Morris-
dosežućicijelisvemir.” u, evolucija je došla do istog rješenja istog problema mnogo puta. Na
primjer, rješenje oka slično fotoaparatu je bilo ‘izmišljeno’ najmanje 6
Prisjetimo iz 3. poglavlja ‘Znanost i svijest’, paragrafa o ‘morfičkim puta od kompletno različitih vrsta, koje nisu prenosile to rješenje
poljima’ koja je predložio biolog Rupert Sheldrake. Morfička genetička pomoću razmjene gena. Simon Conway Morris ukazuje na obilje
polja kodiraju genetičke informacije koje se dijele sa svim članovima primjera u prirodi identičnih konvergencija bioloških funkcija,
vrste. Model DNA valnog bio kompjutera koga predlaže Garjajev i identičnih rješenja, koja su nastala potpuno nezavisno unutar različitih
njegova grupa, baca potpuno novo svijetlo, ne samo na stvarno mjesto vrsta. On kaže da su faktori okoline kao što su kisik, voda, sunčeva
i način pohranjivanja genetičkih informacija, već i na mjesto odakle svijetlo i gravitacija vjerojatno sužavali moguća rješenja na samo
dolaze. Ako su u stvarnosti genetičke informacije pohranjenje u nekoliko ograničenih rješenja. Pa tako ako postoji konvergencija u
mofirčkim poljima u građi prostora i vremena, možda ćemo morati re- razvoju bioloških funkcija, to znači da te konvergencije nisu
evaluirati Darwin-ovu teoriju evolucije.(4) slučajne.(5)
Drugo pitanje, koje Darvinisti teško mogu objasniti, je nagli skok u
Inteligentni dizajn
inteligenciji svijesti koja se dogodila Neandertalcu prije nekih 35.000
godina. Od lova, Neandertalci, koji su živili u spiljama su napravili taj
U zadnjem desetljeću darvinizam je uveliko kritiziran, jer je u našoj enormni kulturalni i inteligentni progres. Izradom alata,
sredini već otprilike od 1859, a još uvijek ne može odgovoriti na mnoga poljodjelstvom i držanjem životinja, čovječanstvo je po prvi put u
pitanja u vezi s evolucijom vrsta. Jedna od stvari koju Darvinizam ne evoluciji učinilo život ugodnijim, pa sada lov životinja u divljini nije
može objasniti je nenadana eksplozija novih formi života, koje su se više bio jedina opcija. Kao slučaj taj ogromni napredni iskorak je imao
pojavile pred otprilike 530 milijuna godina na Zemlji. Obilje novih svoju genetičku pozadinu, a Darwin-izam to teško može obraditi.
životnih formi koje su se pojavile s višom razinom biološke
kompleksnosti od ranijih formi života, zahtijevalo je sve vrste novih Jedan od najvažnijih stupova Darwin-izma je mutacija gena, koja se
proteina i odgovarajuće gene u relativno kratkom rasponu vremena. događala bez obzira na vanjske promjene u okolini. Razlog što su vrste
Eksplozije se teško može objasniti spontanim povećanjem u broju preživjele promjene u okolini leži u njihovoj ‘slučajnoj’ boljoj
prirodnih mutacija gena. Teško je zamisliv način kojim su se ekipiranosti za preživljavanje. Prirodna selekcija se za preživljavanje
kompletno nove vrste razvile iz prethodnih, jer to zahtijeva događanje tih bolje opremljenih mutanata, pa se stoga taj proces naziva
obilja koherentnih spontanih mutacija u isto vrijeme kako bi se kreiralo preživljvanjem najprilagođenijih.
sve nove karakteristike novih vrsta. Isto je tako teško shvatiti da je
priroda bila sposobna kreirati tako kompleksne biološke sustave kao Dr. Bruce Lipton međutim apsolutno se ne slaže s tim aksiomom
što je oko, samo slučajnim mijenjanjem djelića kodona DNA molekule. Darvinizma i kaže kako same stanice imaju sposobnost za savršeno
Svi biološki sustavi, kao što su organi, imuni sustav i osjeti su daleko reprogramiranje svojih vlastitih DNA, kada to zahtijevaju uvjeti
kompleksniji da bi svoje postojanje mogli imati u samoj slučajnosti. vanjske okoline. Harvard-ski genetičar John Kearns je dao prvi dokaz
Problem tih kompleksnih bioloških sustava je u tomu što nisu značajne hipoteze dr. Lipton-a 1988. Stavio je bakteriju, koja nije mogla
postupno razvijali mnoge ‘prototipove’, jer bi ih inače našli u fosilnim provariti mliječni šečer (laktozu) u okolinu koja je sadržavala upravo
ostacima – njih jednostavno nema. samo laktozu, čime je laktoza bila jedini mogući izvor hrane. Umjesto
odumiranja te bakterije su mogle reprogramirati svoj DNA tako da su
Mnoge nove biološke funkcije kao što je na primjer vid, su bile mogle preživjeti i hraniti se laktozom. Tako je Lipton drugi nezavisni
spontane kreativne invencije u evolucijskom procesu. Što je više fosila izvor, koji tvrdi kako postoji mogućnost reprogramiranja DNA!(6)
pronalaženo s ciljem traženja nedostajućih linkova u fosilnim
nalazima, paradoksalno, prikupljano je sve više dokaza o odvijanju Zadnja stvar prema Darwin-ovoj teoriji, koja bi mogla izumrijeti, je
evolucije u kvantnim iskoracima (skokovima) vrsta, kao što je skok od najvjerojatnije sam Darvin-izam; raste znanstvena kritika, a emergiraju
beskražnjaka na kralježnjake. alternativne evolucijske teorije. Najradikalniji oponenti Darwin-istima
su kreacionisti, koji jednostavno vjeruju u egzaktni tekst Geneze i
Razvoj novih vrsta je zahtijevao koherentno uključivanje mnogih novih ljutito tvrde kako je Bog kreirao Adama i Evu i cijeli život na Zemlji
bioloških funkcija u isto vrijeme. Za nove vrste kao što su ptice da bi prije nekih osam tisuća godina. Naravno to simplicističko, prije nego
emergirale nije dovoljno razviti samo perje, zahtijeva i lagane kosti i fundamentalno, slijepo vjerovanje u Bibliju se ne može uzimati
strukture mišića. Kada bi mutanti samo razvili perje, oni ne bi mogli ozbiljno jer je potpuno suprotno fosilnim nalazima.
iskoristiti biološku prednost i prirodna bi selekcija vjerojatno
eliminirala novu formu života. Mi ljudi navodno potječemo od 1995. se međutim pojavila nova ozbiljnija evolucijska teorija pod
majmuna, no evolucionisti nisu nikada mogli stvarno dokazati takve nazivom teorija ‘Inteligentnog dizajna’ (ID teorija). Utemeljitelj teorije
pretpostavke. Inteligentnog dizajna je Michael Behe, koji je lansirao svoju evolucijsku
teoriju u publikaciji pod nazivom “Darwin-ova crna kutija – Darwin’s
Matematičar Fred Hoyle je ponudio prekrasnu i vjerodostojnu Black Box”. Teorija Inteligentnog dizajna tvrdi kako je život na Zemlji
analogiju kao dokaz da se evolucije teško može smatrati igrom sreće na rezultat inteligentnog dizajna umjesto nevođenog procesa pokušaja i
ruletu. Koristio je analogiju s tro-dimenzionalnom zagonetkom pogriješke. Pristalice teorije Inteligentnog dizajna, za razliku od
nazvanom Rubick-ova kocka. Svako lice Rubick-ove kocke je kreacionista, priznaju da se život na Zemlji razvijao u fazama
konstruirano iz matrice od 9 manjih koci po svakom licu. Svaki od tri postupnog progresa malim adaptivnim promjenama iza kojih su
sloja lica Rubick-ove kocke se može rotirati i oko vertikalne i oko slijedili evolucijski proboji, koje je jedino moguće objasniti kao rezultat
inteligentnog uzroka.
90
Kvantni fizičar Amit Goswami u svojoj knjizi “Vizionarski prozor – The
Visionary Window” vjeruje kako kvantne skokove u razvoju vrsta može
objasniti kvantna znanost. Niz kvantnih znanstvenika je kreiralo temelj
za ono što nazivaju kvantnom evolucijom.
Temeljna ideja kvantne evolucije je događanje mutacija gena u
kvantnom stanju, a ne u klasičnom stanju Newton-ove fizike. Kvantna
superpozicija mutacije gena se ne manifestira odmah u fenotipu
organizma već se akumulira u genskom pool-u vrsta tijekom milijuna
godina. Goswami spominje kako bi morfička genetska polja mogla biti
prostor skladištenja tih kvantnih mutacija.
Kvantne mutacije dozvoljavaju istovremeno događanje beskrajnog
broja mogućih kombinacija gena. Samo promjene u genomu nove
forme života, koje imaju biološki više smisla, eventualno kolabiraju iz
kvantnog stanja u klasično stanje. Spominje kako svijest mora biti
involvirana za okidanje kolapsa kvantnih stanja prije emergiranja
novih vrsta.
Kvantna evolucija bi mogla objasniti zašto nisu nikada nađene
tranzicijske forme života u fosilnim zapisima, jer su tranzicijske forme
života postojale samo virtualno u kvantnom prostoru. Samo se
kvantnim probojima (skokovima) kompletira emergiranje novih vrsta.
Nakon što su se te nove vrste pojavile, priroda koristi proces prirodne
selekcije kako bi odabrala one gene koji su raspoloživi u pool-u gena
nove vrste, a koji najbolje odgovaraju okolini. Međutim adaptacijske
promjene vrsta na nove situacije u okolini su uvijek bile na
raspolaganju u kolektivnom pool-u gena. Tako kvantna evolucija
prihvaća Darwin-izam u smislu vjerovanja, kako je mehanizam
prirodne selekcije pritisak koji omogućava vrstama adaptiranje u
periodima metastaze između kvantnih skokova novih vrsta.
Za razliku od Darwin-izma koji vjeruje kako nema svrhe u evoluciji,
Goswami teorija tvrdi, kako postoji raspoznatljivi smjer u evoluciju od
jednostavnih prema kompleksnijim formama života. On vjeruje kako
je svijesni izbor kolapsa kvatnog potencijala gena za kreiranje novih
vrsta u skladu s višim planom.
Fundamentalno pitanje je zasigurno, zašto se život na Zemlji razvijao
od primitivnog nesvijesnog jednostaničnog života prema samo-
svijesnim ljudskim bićima? Što bi mogla biti svrha samo-svijesnosti ako
je evolucija samo vezana za Darwin-ovu strategiju preživljavanje
sebičnih gena?(7)
Nova otkrića skicirana u ovoj knjizi o inteligentnoj sveprisutnoj
kozmičkoj energiji koja je omniprezentna u svemiru i koja može služiti
i kao medij zapisivanja (memoriranja) morfičkih genetičkih polja DNA,
izgleda kako su suprostavljena Darwin-izmu i nude vjerodostojnost
teorijama Inteligentnog dizajna i Kvantne evolucije.
Također i fizika teorije kaosa izgleda podržava teoriju Inteligentnog
dizajna Michal Behe-a. Fraktalni atraktori teorije kaosa postavljaju
filozofsko pitanje postojanje svrhe u svemiru. Jesmo li privlačeni prema
konačnom cilju? Je li evolucija proces, koji vuče prema krajnjem cilju
negdje u budućnosti ili nas slučajne Darwin-ističke mutacije još uvijek
guraju slučajno naprijed? Teorija kaosa izgleda favorizira prvu opciju.
91
POGLAVLJE IV. što zajedno opisuje genome oba spola. Pojam "genomske sekvence"
može obuhvaćati mozaik podataka prikupljenih iz kromosoma
različitih pojedinaca, pa je time ova sekvenca predstavnik genetskog
GENETIKA HRVATA i POJAM ETNIJA materijala dane vrste.
Proučavanje općih svojstava genoma, njihove evolucije i veze sa
Sva tri osnovna obilježja Hrvata sustavno su prikrivana iz niza različitih
fenotipom se naziva genomika, te se time razlikuje od genetike koja
razloga i interesa nekih razloga političke patološke naravi, kako bi se
načelno izučava svojstva jednog gena ili grupe gena.
mogle mnoge manipulacije provesti u djelo ili od tzv. Balkanskih
nepostojećih Južnih Slavena, velikosrpskog pokušaja srbizacije Hrvata, Veličina genoma može se izraziti kroz broj nukleotida u genomu ili
to i danas neki čine radi europeizacije nekog evropskog korpusa kroz broj gena. Obje veličine snažno variraju između vrsta, a
mješavine nedefinirane etnija Balkanaca u državi Balkaniji , no nikada međusobno su vrlo slabo povezane, što zovemo "paradoks C-
neće moći prikriti istinu, koja govori o veliko i slavnoj povijesti jednog vrijednosti" - složeniji organizmi ne moraju imati više DNA ili više
vrlo jedinstvenog naroda. To se vidi kroz pokušaje neuspješnih faličnih gena. Trenutno, genom sa najvećim brojem gena pripada
teorija o podrijetlu Hrvata : Gotska, Avarska, Ilirska, Slavenska, praživotinji Trichomonas vaginalis sa 60000 gena, gotovo tri puta više
autohtona, Iranska, i mnoštvo besmislica o Srbima katoličke vjere, … od ljudskog genoma. U drugoj krajnosti stoje vrlo mali genomi
itd. Kada u obzir uzmemo ozbiljna znanstvena istraživanja i rezultate bakterije Mycoplasma genitalium (521 gen) i arheje Nanoarchaeon
istih o podrijetlu Hrvata onda jedna uz bok druge stoje dve teorije koje equitans(536 gena).
se podupiru i isprepliću jesu autohtona i vrlo začuđujuće ali Iranska
teorija. Iznenađenje radi dosada isključivo prihvaćene Slavenske
teorije, međutim danas znamo pouzdano da Hrvati nisu Slaveni ni po Deoksiribonukleinska kiselina, DNA
čem, iako stoji da su dugo bili u doticaju sa koljevkom slavenstva, u
Ukrajini. To je jedan od smjerova kojim su se Hrvati kretali i ostavili
vidljive tragove. Deoksiribonukleinska kiselina(skraćeno DNK; eng. Deoxyribonucleic
acid, DNA) je nukleinska kiselina u obliku dvostruke spiralne
Jedino što preostaje u ovakvim dilemama je analizirati sve teorije u zavojnice. DNK sadrži genetske upute za specifični biološki razvoj
svojim pretpostavkama i razlučiti što im ide u prilog a što ne, te staničnih oblika života i većine virusa, dugačak je polimer nukleotida i
odvagnuti prevagu za ili protiv. No prije nego krenemo u tu materiju kodira redoslijed aminokiselina u proteinima rabeći genetski kod, tj.
treba obrazložiti pojmove iz naslova, što je to : genetski potpis trostruki kod nukleotida. Predstavlja polimer nukleotida koji su
naslijeđa, etnja i rasa. građeni od pentoze deoksiriboze, fosfatne skupine i dušične baze koja
kod DNK može biti adenin, gvanin, citozin i timin
Genom-GENETSKI POTPIS
U eukariotskim organizmimama kao što
su biljke, životinje, gljive i protisti, većina DNK je smještena u
staničnoj jezgri. U jednostavnijim organizmima
zvanim prokarioti DNK nije odvojena od citoplazme jezgrinom
ovojnicom. Mitohondriji i kloroplasti koji su organeli eukariotskih
stanica također sadrže DNK.
Osnovna je molekula nasljeđivanja i odgovorna je za prenošenje
nasljednog materijala i osobina. U ljudi te osobine mogu ići od boje
kose do sklonosti prema nekim bolestima. Za vrijeme diobe stanice
DNK se replicira i prenosi se potomcima reprodukcijom. Istraživanja
porijekla mogu se bazirati i na mitohondrijskoj DNK koju dobivamo
samo od majke i na muškom Y kromosomu kojeg dobivamo samo od
oca.
DNK svake osobe, njihov genom, naslijeđen je od oba roditelja.
Majčina mitohondrijska DNK, zajedno sa 23 kromosoma od svakog
roditelja, kombinira se u tvorbi genoma zigote, tj. oplođene jajne
stanice. Kao rezultat, uz pojedine iznimke, npr. crvene krvne stanice,
Slika 46 kromosoma koji čine diploidni genom čovjeka (prikazan je
većina ljudskih stanica sadrži 23 para kromosoma, zajedno sa
nuklearni genom muškarca; mitohondrijski kromosom nije na slici).
mitohondrijskom DNK naslijeđenom od majke.
U biologiji, genom nekog organizma su svi njegovi nasljedni podatci
Nakon što se duže vrijeme mislilo da apsolutna većina ljudske DNK
kodirani u DNK (kod nekih virusa u RNK). Time su obuhvaćeni
predstavlja otpadnu DNK (eng. junk DNA) koja nema nikakvu
kako genitako i ne-kodirajuće sekvence DNK. Izraz je 1920. godine
funkciju, znanstvenici, koji su radili na ENCODE projektu, su 2012.
skovao profesor botanike Hans Winkler kao složenicu
objavili kako otprilike 80% DNK ima neku biomehaničku
riječi gen i kromosom.
funkciju.[1] Takav je zaključak naišao na kritike zbog kriterija kojim su
Organizmi često imaju čitav set kromosoma prisutan u u dvije kopije određivali što je to funkcionalno - glavni je kriterij bio sudjelovanje
(diploidi) što uključuje većinu životinja i čovjeka. Kod mnogih biljaka određenog dijela DNK u nekoj RNK aktivnosti kao što je
i nekih životinja je set kromosoma prisutan u više kopija (poliploidi: npr. transkripcija, no neki se znanstvenici nisu s time slagali navodeći
triploidi, tetraploidi....). U diploidnom organizmu koji se razmnožava da samo zato što se događa neka aktivnost na određenom dijelu DNK,
spolnim putem, spolna stanica (gameta) ima polovicu kromosoma ne znači da taj dio ima funkciju jer je za funkcionalnost važno
normalne tjelesne stanice; spolna stanica je haploidna, a genom je demonstrirati posljedicu te aktivnosti jer bez posljedice aktivnost ne
definiran kao skup svih kromosoma u spolnoj stanici. Neki diploidni mora imati funkciju.[2][3] U prilog tome, znanstvenici s Oxforda su u
organizmi, primjerice kvasac ili niže biljke, mogu provesti znatan dio srpnju 2014. objavili istraživanje koje pokazuje da je ukupno tek 8.2%
životnog ciklusa kao haploidi (v. gametofit). DNK funkcionalno gdje oko 1% kodira proteine, a oko 7% vrši
regulatornu funkciju.[4][2][3]
S druge strane, u trajno haploidnim organizmima (bakterije, arheje), u
staničnim organelima (mitohondriji, kloroplasti) i u virusima, genom
Sadržaj
je jednostavnije definirati - sastoji se od jedinog seta kromosoma,
linearnih ili kružnih lanaca DNK (iznimno RNK kod nekih virusa). [sakrij]
Riječ genom se može odnositi specifično na DNK u jezgri
stanice("nuklearni genom"), ali se može odnositi i na genom 1Uvod
organela koji sadrže vlastitu DNK ("mithodondrijski genom",
"kloroplastni genom"). Dodatno, genom može obuhvaćati i ne- 2DNK u praksi
kromosomske genetičke elemente - viruse, plazmide i transpozone. o 2.1DNK i kriminal
Kada se kaže da je sekvenciran genom organizma koji se spolno o 2.2DNK - povijesna i antropološka istraživanja
razmnožava, tipično se podrazumijeva da je određena sekvenca jednog 3Molekularna struktura
haploidnog seta autosoma (ne-spolnih kromosoma, čovjek ih ima 22),
i po jedan od svakog tipa spolnih kromosoma (kod čovjeka, "X" i "Y"), 4Uloga redoslijeda
92
5Replikacija Te osnovne komponente nukleinskih kiselina mogu biti polimerizirane
bilo kojim redom.
6Osobine molekule
Između dva lanca, svaka baza jednog može biti sparena s
o 6.1Asocijacija i disocijacija lanaca
komplementarnom bazom drugog lanca i to tako da se adenin s dvije
o 6.2Kružna DNK vodikove veze uvijek spaja s timinom i obrnuto te citozin uvijek s
o 6.3Velika duljina nasuprot vrlo malenoj širini gvaninom preko tri vodikove veze i obrnuto. Tako dobivamo moguće
kombinacije: A+T, T+A, C+G, G+C. U rijetkim se situacijama događa
o 6.4Entropijsko rastezanje
krivo sparivanje, npr. kad timin prijeđe u svoj enolni oblik, a citozin u
o 6.5Geometrijski oblici DNK imino oblik. Dvolančana struktura DNK omogućava jednostavan
6.5.1Superzavojnica mehanizam za replikaciju DNK: lanci DNK se odvajaju poput patent-
zatvarača i tako se otvaraju prema brojnim nukleotidima u
6.5.2Nabor šećera okolini. Enzimi stvaraju novi lanac tražeći komplementarnu bazu u
6.5.3A i Z oblici zavojnice okolini te grade novi lanac DNK. Naravno, baza na starom lancu
određuje koja će baza biti na novom lancu da se očuva
6.5.4Odlike različitih oblika zavojnica
komplementarnost. Tako stanica završava replikaciju s dvije kopije
7Smjer lanaca svoje DNK.
o 7.1Kemijska nomenklatura (5’ i 3’ krajevi) DNK sadrži genetsku informaciju koju nasljeđuju potomci. Ta
o 7.2"Sense" i "antisense" informacija određena je redoslijedom parova baza. Lanac DNK sadrži
o 7.3Razlike među smislenim i besmislenim sekvencama gene, područja koja reguliraju gene i područja koja nemaju nikakvu
funkciju ili imaju funkciju za koju još ne znamo. Geni se mogu shvatiti
o 7.4Jednolančana DNK, ssDNK (eng. single stranded DNA) kao kuharica ili program organizma.
8Povijest istraživanja DNK
Još neke odrednice DNK:
9Izvori
10Vanjske poveznice
DNK je kiselina zbog fosfatnih skupina između
svake deoksiriboze. To je primaran razlog negativnog naboja
Uvod DNK.
Polaritet pojedinog para je bitan pa AT nije isto TA i CG nije isto
GC.
Mutacije su promjene u lancima DNK koje su nastale slučajno
bilo da su baze preskočene, umetnute ili nepravilno
udvostručene, bilo da su lanci nadodani ili odrezani, a mogu
nastati i kombinacijom svih ovih čimbenika. Mutacije se javljaju
pri kemijskim oštećenjima (mutageni),
oštećenjima zračenjem (UV zrake) ili kompliciranim
zamjenama gena.
DNK djeluje kao enzim u laboratorijskim uvjetima, ali kod živih
organizama to još nije utvrđeno.
Tradicijski gledano, DNK gradi dvostruku formu (Watson-
Creekov model), ali može graditi trostruke pa i četverostruke
forme (Hoogstenov model).
DNK se od ribonukleinske kiseline razlikuje po tom što sadrži 2-
deoksiribozu umjesto riboze te što je timin zamijenjen
nukleotidom uracilom u RNK.
DNK u praksi[uredi VE | uredi]
DNK i kriminal[uredi VE | uredi]
Forenzičari koriste DNK iz krvi, sjemena, kože, sline ili kose koje su
pronađene na mjestu zločina za identificiranje mogućih sumnjivaca u
procesu koji se naziva genetski otisak prsta u određivanju DNK profila.
Rabe se komadići sljedova repetitivne DNK kao, na primjer, kratki niz
ponovljenih nizova ili minisateliti koji se uspoređuju. Metodu je
razvio 1984. engleski genetičar Alec Jeffreys na Sveučilištu u Leicesteru
za dokazivanje krivnje Colina Pitchforka 1988. pomoću računalne baze
podataka. To je pomoglo istražiteljima da riješe stare slučajeve gdje je
zločinac bio nepoznat, a postojao je uzorak DNK s mjesta događaja
(npr. slučajevi silovanja). Ova je metoda najviše pouzdana za
identificiranje kriminalaca, ali nije uvijek savršena jer DNK ponekad ne
može biti nađen ili samo mjesto zločina može biti kontaminirano
Konstrukcija DNA, deoksirbonukleinske kiseline DNK-om više mogućih osumnjičenika.
Osnovna građa dijela jedne deoksiribonukleinske kiseline
DNK - povijesna i antropološka istraživanja
DNK nije jedinstvena molekula, nego par molekula koje su međusobno
Istraživanje DNK se provodi pri praćenju hoda ljudske populacije
povezane vodikovim vezama i organizirane tako da su njihovi lanci
tijekom vremena te za dokazivanje i identifikaciju određenih ljudskih
međusobno komplementarni i antiparalelni, od početka do kraja.
skupina i povijesnih osoba. Naravno, DNK se rabi i za određivanje
Svaki se lanac DNK sastoji od građevnih jedinica zvanih nukleotidi
rodovskih poveznica (rodoslovnog stabla) te testiranje majčinstva i
kojih u DNK ima 4 vrste: adenin(A), citozin (C), gvanin(G) i timin (T).
očinstva.
93
Molekularna struktura ‘’egzonsku prevrtljivost’’ pri stvaranju modificiranih gena koji mogu
imati novu prilagodbenu funkciju. Velika količina nekodirajuće DNK
DNK, molekula nasljeđivanja, je makromolekula koja se sastoji od dva je vjerojatno prilagodbena tako što omogućava kromosomskim
lanca molekula koji su međusobno uvijeni jedan oko drugog u obliku regijama rekombinaciju između homolognih dijelova kromosoma bez
dvostrukog zavojnice. Kemijski se lanac DNK sastoji od niza poremećaja u funkciji gena. Redoslijedi DNK također određuju
nukleotida, a svaki se nukleotid sastoji podložnost cijepanju restrikcijskim enzimima vrlo bitnim za genetski
od deoksiriboze, fosfata i dušičnih baza. Prema tome, DNK inženjering.
je polimer jer se sastoji od određenih podjedinica tj. nukleotida.
Raznolikost baza znači da u DNK postoje 4 vrste nukleotida koji se Replikacija
identificiraju prema njihovim bazama. To su adenin, timin, citozin i
gvanin. Rijetko DNK sadrži uracil kao bazu (DNK PBS1 faga gdje je
timin zamijenjen uracilom). Suprotno tomu, molekula RNK redovito u
svojem sastavu ima uracil umjesto timina, osim nekih transportnih
RNK gdje timin postoji na nekim mjestima. Bitna razlika između DNK
i RNK je što DNK ima deoksiribozu, a RNK ribozu.
Svaki polinukleotidni lanac je pridružen drugom vodikovim vezama
koje nastaju među njima i određuju komplementarno sparivanje prema
pravilu: A s T i C s G. Identitet baza pritom određuje i jačinu i duljinu
trajanja veze.
Zbog sparivanja baza, same baze su okrenute prema unutrašnjosti
molekule tvoreći osovinu zavojnice, a fosfatne grupe i šećeri nukleotida
su okrenuti prema van, pri čemu lanci čine kostur zavojnice.
Povezivanje samih nukleotida omogućavaju kemijske veze među
fosfatima i šećerima oblikujući polinukleotidni lanac.
Otapanje ili disocijacije dvostruke zavojnice DNK, koristi se u lančanoj
reakciji polimerazom pri čemu se svaki pojedini lanac rabi za
sintetiziranje novih lanaca istobitnih prvom. Greške koje se javljaju pri
sintezi poznate su kao mutacije. Proces lančane reakcije
polimerazom(polymerase chain reaction, PCR) primjenjuje se u
laboratoriju u in vitrosintezi velikih količina DNK u različite
istraživačke svrhe.
Uloga redoslijeda
Unutar gena redoslijed nukleotida duž DNK određuje glasničku
RNK(eng. messenger RNA) koja pak definira proteine koje stanica
napravi tijekom tijekom života. Translacija je proces kojim se
odvija sintezaproteina određenih redoslijedom nukleotida. Taj
redoslijed nukleotida, koji je preko RNK povezan s proteinima naziva
se genetski kod. Genetski kod se sastoji od raznih kombinacija tri
nukleotida koje se nazivaju kodoni. Opisujemo ih trima slovima imena
baza (npr. ACT, CAG, TTT). Svaki kodon kodira točno određenu
aminokiselinu u proteinu. Transkripcijom s DNK nastaje glasnička DNK replikacija
RNK (mRNK) koja se na ribosomu u procesu translacije prevodi u
protein. Ribosom čitamRNK te pomoću transportne RNK Replikacija ili sinteza DNK je proces umnažanja dvolančane DNK prije
stanične diobe. Tri su osnovna stupnja replikacija DNK-a: odmatanje i
(eng. transfer RNA, tRNK) koja odgovarajućem kodonu donosi
razdvajanje polinukleotidnih lanaca DNK uzvojnice, komplementarno
odgovarajuću aminokiselinu, stvara novi protein. Moguća su 64
kodona (4 vrste baza za tri mjesta kodona: 43) koji kodiraju 20 sparivanje baza i polimerizacija nukleotida. Replikacija se odvija na
aminokiselina. Više kodona može kodirati jednu te istu aminokiselinu, replikacijskoj viljušci i u njoj sudjeluju oba lanca. U sintezi sudjeluju
a postoje i ‘’stop’’ i besmisleni kodoni koji označavaju kraj kodirajuće enzimi: DNK primaza, DNK- i RNK polimeraze, egzonukleaze, DNK
ligaza, topoizomeraza i helikaza koja rastavlja lance DNK. Enzimi
regije (UAA, UGA i UAG kodoni).
helikaze kidaju vodikove veze između dušičnih baza dvaju lanaca u
U mnogih vrsta samo mali dio ukupnog redoslijeda genoma kodira molekuli DNK. Odmotavanje lanca pomaže SSB protein koji drži lance
proteine. Na primjer, samo 1,5% ljudskog genoma se sastoji od dijelova odmotane da se ponovno ne vežu.
koji kodiraju proteine. Funkcija ostalih dijelova je manje poznata. Neke
DNK primaza stvara RNK početnice, kratke segmente od 30-ak
sekvence DNK imaju specifični afinitet za proteine koji vežu DNK
(eng. DNA binding proteins) i koji igraju veliku ulogu u replikaciji i nukleotida; čije prisustvo je uvjet za djelovanje DNK polimeraze. DNK
polimeraza, od roditeljskog lanca 5' - 3' smjera, koji služi kao predložak
tanskripciji. Takvi redoslijedi DNK nazivaju se regulatorne sekvence i
istraživači pretpostavljaju da su našli tek mali dio takvih sekvenci od sintetizira novi antiparalelni lanac u smjeru 3' - 5', tzv. vodeći lanac.
ukupnog broja. Otpadna DNK (eng. junk DNA) predstavlja redoslijede Roditeljski lanac DNK koji je 3' - 5' smjera je tzv. zaostajući lanac te
u kojima nema gena. Razlozi postojanja toliko mnogo nekodirajuće služi kao predložak za sintezu kratkih dijelova novog lanca
DNK, Okazakijevih fragmenata, koje enzim DNK ligaza spaja u
DNK u eukariotskim genomima nisu poznati te se te iznimne razlike
potpuni lanac DNK. Svaka od novih molekula DNK se sastoji od jednog
između veličine genoma i složenosti organizma nazivaju paradoks C-
veličine. originalnog lanca i jednog lanca koji je novo sintetiziran. Dva dobivena
lanca su identični, ali se ponekad u procesu replikacije mogu pojaviti i
Neke sekvence DNK imaju strukturnu ulogu u greške. Ovakva replikacija se naziva semikonzervativna replikacija.
kromosomima. Telomerei centromere sadrže malo ili uopće ne sadrže Proces replikacije odvija se u tri stupnja: inicijacija, elongacija i
gene koji kodiranju proteine, ali su važne za funkciju i stabilnost terminacija.
kromosoma. Neki geni RNK kodiraju traskripte koji funkcioniraju kao
regulatorne DNK koje utječu na funkciju drugih molekula Osobine molekule
DNK. Intronsko-egzonska struktura nekih gena (geni imunoglobulina
i protokadeherina) su važne za dopuštanje alternativnog izrezivanja Asocijacija i disocijacija lanaca
(splicing) pre-mRNK, što omogućuje stvaranje različitih proteina koji
Vodikove veze između lanaca u dvostrukoj uzvojnici su dovoljno slabe
potječu od jednog gena. Neke nekodirajuće regije predstavljaju
da lanci mogu biti razdvojeni enzimima. Enzimi zvani helikaze
pseudogene koji mogu poslužiti kao materijal za stvaranje novih gena
odvijaju lance da bi omogućili dojelovanje drugih enzima kao npr. DNK
s novim funkcijama. Postoje i nekodirajuće regije koje omogućavaju
polimeraze. Lanci mogu biti razdvojeni i na višoj temperaturi ako su
vruće točke za duplikaciju kratkih dijelova DNK te takve duplicirane
manji od 10 000 parova baza (10 kilobaza), na čemu se temelji PCR
sekvence mogu biti glavni oblik genetske promjene u ljudskom
tehnika.
porijeklu. Egzoni među kojima je mnoštvo introna omogućavaju
94
Kružna DNK Odlike različitih oblika zavojnica
Kada su krajevi dvostruke zavojnice DNK spojeni, kao u plazmidima, A-forma B-forma Z-forma
lanci su topološki zamršeni. To znači da ne mogu biti razdvojeni Smjer zavojnice desni vijak desni vijak lijevi vijak
laganim zagrijavanjem ili bilo kojim procesom koji ne uključuje
Jedinica ponavljanja 1 bp 1 bp 2 bp
prekidanje lanaca. Enzimi topoizomeraze su zaslužni za rasplitanje
topološki povezanih lanaca. Neki enzimi to čine cijepanjem dvaju Rotacija/bp 33,6° 35,9° 60°/2
lanaca tako da i drugi dvolančani segment može proći. Rasplitanje je Broj parova baza po zavoju 10,7 10,4 12
potrebno za replikaciju kružne DNK, kao i za različite tipove linearne
Inklinacija bp od osi +19° -1,2° -9°
DNK.
Rast/bp duž osi 0,23 nm 0,332 nm 0,38 nm
Velika duljina nasuprot vrlo malenoj širini
Period po okretu zavojnice 2,46 nm 3,32 nm 4,56 nm
Zbog uskoće uzvojnice, DNK je teško detektirati elektronskim Srednji okret vijka +18° +16° 0°
mikroskopom, osim pri jačem bojenju. Nasuprot tomu, duljina lanaca
C: anti,
u ljudskim kromosomima prosječno iznosi 2 metra. Prema tome, Glikozilni kut anti anti
G: syn
stanica mora spakirati DNK da bi stala nju. To je jedna od funkcija
kromosoma koji sadrže okruglaste proteine zvane histoni oko kojih se C: C2'-endo,
Šećerni nabor C3'-endo C2'-endo
mota DNK. G: C2'-exo
Promjer 2,6 nm 2,0 nm
Entropijsko rastezanje
Kada se DNK nalazi u otopini, podvrgnuta je komformacijskim
kolebanjima zbog energije koja se nalazi u samoj otopini. Zbog Treba spomenuti da postoje i neki nezavojiti oblici DNK-a, npr. SBS
entropijskih razloga, savitljiva stanja su termički pogodnija od (side-by-side; usporedna) konfiguracija DNK-a
rastegnutih stanja. Zato se DNK rasteže slično gumenoj traci. Koristeći
optička kliješta, entropijsko rastezanje DNK-a je analizirano iz
perspektive fizike polimera i utvrđeno je da se DNK ponaša kao Kratky-
Porodov crvoliki lanac, model s duljinom postojanosti od oko 53 nm. Smjer lanaca
DNK se zatim podvrgava rastezanju faznog prijelaza pri sili od 65 pN. Asimetrični oblik i povezanost nukleotida znači da lanac DNK-a uvijek
Pri višim vrijednostima sile, DNK poprima oblik koji je ima određenu orijentaciju i usmjerenost. Zbog usmjerenosti, blizak
pretpostavio Linus Pauling tako da se fosfati nalaze u sredini, a baze su uvid u dvostruku zavojnicu otkriva da nukleotidi jednoga lanca prate
okrenute prema van. Ta predložena struktura se naziva P-oblik DNK-a jedan put (ascendentni lanac) odnosno lanac ‘’raste’’, a nukleotidi
u čast Paulingu. drugog lanca drugi put (descendentni lanac) odnosno taj lanac
‘’opada’’. Tako izgleda da su lanci antiparalelni.
Geometrijski oblici DNK
Kemijska nomenklatura (5’ i 3’ krajevi)[uredi VE | uredi]
Zavojnica DNK-a može poprimiti geometrijski tri različita oblika od
kojih su B oblik opisali James D. Watson i Francis Creek i za koji se Krajevi svake DNK se nazivaju 5’ kraj i 3’ kraj. Unutar
smatra da je dominantan u stanicama. Takav DNK je širok 2 stanice, enzimikoji izvode replikaciju i transkripciju čitaju DNK uvijek
nanometra, a duljina 10 parova baza (10 bp) po sekvenci je 3,4 nm. To od 5’ prema 3’ kraju jednog lanca. U laboratorijskim uvjetima moguće
je također prosječna duljina sekvence pri kojoj dvostruka zavojnica su i manipulacije smjera čitanja. U okomito orijentiranoj dvostrukoj
napravi potpuni zavoj oko osi. Frekvencija zavoja ovisi o silama koje zavojnici kažemo da lanac od 3’ kraja raste, a drugi lanac od 5’ kraja
svaka baza vrši na susjednu bazu u lancu. opada.
Superzavojnica "Sense" i "antisense“
B oblik zavojnice DNK-a se zakreće 360° po 10 bp u odsutnosti Rezultat antiparalelnog ustroja molekule DNK i specifičnog smjera
naprezanja. Ali mnogi molekularni biološki procesi mogu izazvati to čitanja sekvenci je taj da stanice mogu pravilno translatirati samo jedan
naprezanje. To će rezutirati prevelikim ili premalim zavojima, tj. kao lanac DNK. Drugi se lanac može čitati samo unatrag.
pozitivno ili negativno superzavijanje. DNK je in vivo tipično negativno Prema molekularnim biolozima sekvenca je smislena (‘’sense’’) ako
superzavijena, što ubrzava odmotavanje dvostrukog heliksa za može biti prevedena, a njezina komplementarna sekvenca je
transkripciju. nelogična/besmislena (‘’antisense’’). Prema svemu ovom, podloga za
transkripciju je smislena sekvenca, a transkript smislenog lanca je i sam
Nabor šećera
po sebi smislen.
Postoje 4 konformacije prstena ribofuranoze u nukleotidu:
Razlike među smislenim i besmislenim sekvencama
U malom udjelu gena prokariota, te u više u virusa i plazmida postoje
1. C-2' endo
male razlike između smislenih i besmislenih lanaca. Određene
2. C-2' egzo sekvence njihovog genoma imaju dvostruku zadaću da očitavaju jedan
3. C-3' endo lanac u smjeru 5’ prema 3’ te drugi lanac u smjeru 3’ prema 5’. Kao
4. C-3' egzo rezultat toga genomi tih virusa su neuobičajeno kompaktni za brojne
gene koje sadrže, za koje biolozi vjeruju da predstavljaju prilagodbu.
Riboza je u C-3’ endo, dok su deoksiriboze u C-2’endo konformaciji. A To jednostavno potvrđuje da nema biološke razlike među dvama
i B oblici se uglavnom razlikuju po svojim šećernim oblicima. U A lanaca dvostruke zavojnice. Tipično je da se svaki lanac DNK-a ponaša
obliku, C3’ konfiguracija je iznad prstena šećera dok je kod C2’ kao smislen, odnosno kao besmislen u različitim regijama.
konfiguracije ispod. Tako se A oblik opisuje kao C-3’ endo. Isto tako, u Jednolančana DNK, ssDNK (eng. single stranded DNA)
B obliku C2’ konfiguracija je iznad prstena šećera, a C3’ ispod pa se
naziva C-2’ endo. Drugačije nabiranje A-DNK rezultira skraćenjem U nekim se virusima DNK javlja u nezavojitom jednolančanom obliku.
udaljenosti između susjednih fosfata za 1 Ångstrom. To daje 11 ili 12 Zbog mnogih mehanizama popravka DNK-a u stanici koji djeluju samo
parova baza u zavoju DNK lanca, umjesto 10,5 u B-DNK. Šećerni nabor na uparenim bazama, u virusa koji nose jednolančani DNK genomi
daje DNK-u jednoliki oblik vrpce s cilindrično otvorenim središtem i mutiraju učestalije. Takve se vrste mnogo brže prilagođavaju i
skučenijim, izraženim dubljim glavnim utorom nego što su utori u B- odupiru izumiranju. Rezultat ne bi bio zadovoljavajući u
DNK. kompliciranijim i spororeplicirajućim organizmima, što bi moglo
objasniti zašto ti virusi nose jednolančani DNK. Molekule DNK-a se
A i Z oblici zavojnice kod različitih biljaka i životinja razlikuju po veličini. Najmanji broj
Dva ostala poznata geometrijska oblika (A i Z) razlikuju se po nukleotida ima DNK virusa(samo nekoliko tisuća), molekula DNK-
svojoj geometriji i dimenzijama. A oblik se nalazi samo a bakterije sadrži nekoliko milijuna nukleotida, dok kod čovjeka taj
u dehidriranimuzorcima DNK-a, kao što su oni koji se nalaze u broj prelazi nekoliko milijardi nukleotida.
kristalografskim eksperimentima, te u hibridno sparenim DNK- i RNK- Dvolančanu DNK označavamo s dsDNS (double-stranded DNA).
lancima. Segmenti DNK-a koje je stanica metilirala u regulacijske svrhe
pripadaju Z geometrijskom obliku u kojem se lanci okreću oko osi
zavojnice kao zrcalna slika B oblika.
95
Povijest istraživanja DNK se nekad naziva imenom vitamin B4. Međutim, više se ne smatra
pravim vitaminom.
Nukleinske kiseline prvi je opisao švicarski liječnik Friedrich
Miescher1869. godine nazvavši je nuklein. Nešto kasnije izolirao je čisti
uzorak onoga što se danas naziva DNK iz spermija lososa, Komplementarnost
a 1889. njegov učenik Richard Altmann je dao naziv nukleinska
U molekulama nukleinskih kiselina adenin se vezuje dvostrukom
kiselina. Godine 1919.Phoebus Levene s Rockefellerova Instituta otkrio vodikovom vezom s pirimidinskim bazama:
je sastavnice (četiri baze, šećer i fosfatni lanac) i pokazao kako su
sastavnice DNK-a međusobno povezane. Svaku od jedinica nazvao
je nukleotid i predložio da se molekula DNK sastoji od lanaca
nukleotida povezanih fosfatnim grupama. Levene je smatrao da se
timin u nasuprotnom polinukleotidnom lancu DNK-a
redoslijed baza ponavlja i da je lanac kratak. Torbjorn Caspersson i uracil u polinukleotidnom lancu RNK-a
Einar Hammersten dokazali su da je DNK polimer. William Astbury je
prvi pomoću rendgenskih difrakcijskih uzoraka 1937. pokazao kako Ta osobina naziva se komplementarnost i na njoj se zasniva
DNK ima pravilnu strukturu. sekundarna struktura nukleinskih kiselina. Par adenin-timin koji
održavaju dvije vodikove veze ima oblik koji je isti kao par guanin-
Tijekom 30-ih i 40-ih godina smatralo se da su nositelji genetske citozin koji održavaju najmanje dvije vodikove veze. Od svih dušičnih
informacije proteini. Pravu narav DNK-a kao nosioca genetskog zapisa baza mogu se načiniti parovi (dva adenina, adenin i guanin, guanin i
opisao je 1928. godine Frederick Griffith koji je otkrio transformirajući citozin, dva citozina, timin i guanin) ali samo za parove A-T i G-C
princip. To je otkrio pomoću pokusa na miševima s dva tipa kažemo da su komplementarni zato što samo ta dva para baza imaju
bakterija Diplococcus pneumoniae (R i S). U miševe je ubrizgao dva tipa potpuno istovjetan prostorni oblik i samo oni se mogu složiti u
bakterije D. pneumoniae, od kojih su neki bili živi, no oslabnjeni tako dvostruku spiralu tako da daju savršeno stabilnu strukturu.
da ne mogu prouzročiti bolest, a neke su bile posve mrtve (S). Većina
je miševa uginula. Otkriveno je da su mrtve bakterije na neki način Citozin
transformirale žive, oslabljene bakterije.
Godine 1953. Francis Crick i James Watson konstruirali su i opisali
model dvostruke uzvojnice lanca DNK-a, a njihova konstrukcija
potekla je od rendgenskih difrakcijskih uzoraka koje su
snimili Rosalind Franklini Raymond Gosling u svibnju 1952. i
ideje Erwin Chargaff da su pojedini nukleotidi upareni (Chargaffova
pravila).
Izvori
1. Jump up↑ (engl.) ''ENCODE: The human
encyclopaedia'' doi:10.1038/489046a, pristupljeno 11.
kolovoza 2014.
2. ↑ Jump up to:2,0 2,1 (engl.) ''8.2% of our DNA is ‘functional’ ''
pristupljeno 11. kolovoza 2014. 3D model citozina
3. ↑ Jump up to:3,0 3,1 (engl.) ''New Study Suggests Only 8.2% Of Citozin jedna je od 5 glavnih nukleobaza koje se koriste za skladištenje
Our Genome Is Functional'' - pristupljeno 11. kolovoza i prijenos genetskih informacija u stanici unutar nukleinskih
2014. kiselina DNK i RNK. Derivat je pirimidina, s heterocikličnim
4. Jump up↑ (engl.) Chris M. Rands, Stephen Meader, Chris aromatskim prstenom i dodana dva supstituenta (amino skupina na
P. Ponting, Gerton Lunter: ''8.2% of the Human Genome poziciji 4 i keto skupina na poziciji 2). Nukleozid citozina je citidin.
Is Constrained: Variation in Rates of Turnover across
Functional Element Classes in the Human Lineage'' DOI: Citozin je otkriven 1894. godine. Struktura je predložena 1903., a
10.1371/journal.pgen.1004525, pristupljeno 11. kolovoza sintetiziran je (čime je potvrđena struktura) iste godine. Citozin je
2014. dobio primjenu u kvantnom računanju. Prvi put je neko kvantno
mehaničko svojstvo iskorišteno za procesuiranje informacija 1.
Adenin kolovoza 1998. na Oxfordu.
Citozin se može naći kao dio DNK, RNK ili kao dio nukleotida. Kao
citozin trifosfat (CTP), može se ponašati kao dodatni faktor enzima i
može vršiti i prijenos fosfata kako bi od adenozin difosfata (ADP)
načinio adenozin trifosfat (ATP).
U DNK i RNK, citozin se sparuje s gvaninom. Međutim nije stabilan i
može se pretvori u uracil (spontanom deaminacijom). Ovo može
dovesti do mutacije ako ne bude ispravljeno od strane enzima.
Gvanin
3D prikaz adenina
Adenin je jedna od dvije purinskenukleobaze koje se pojavljuju u
formiranju nukleotida nukleinskih kiselina DNK i RNK. U DNK-u,
adenin (A) se vezuje za timin (T) pomoću dvije vodikove veze kako bi
pomogao u stabilizaciji strukture nukleinske kiseline. U RNK-u se
adenin vezuje za uracil (U).
Adenin formira adenozin, nukleozid, kada se pričvrsti za ribozu, i
deoksiadenozin kada se pričvrsti za deoksiribozu i gradi adenozin-
trifosfat (ATP), nukleotid, kada mu se dodaju tri fosfatne grupe.
Adenozin-trifosfat je iznimno značajan jer se u 3D model gvanina
staničnom metabolizmu primjenjuje kao jedna od osnovnih metoda za Gvanin je jedna od četiri glavne nukleobaze koje se nalaze u
prijenos kemijske energije između reakcija. U starijoj literaturi adenin nukleinskim kiselinama (DNK i RNK).
96
Ime je izvedeno iz riječi "guano" (ptičji izmet) jer je gvanin prvi put Kod višestaničnih životinja postoje dvije vrste gameta:
izoliran iz ptičjeg izmeta. Gvanin je derivat purina, a u baznom paru
čini tri vodikove veze s citozinom. Građen je od purinskog
heterocikličnog prstena. Raspoređen je okomito s ostalim spermatozoidi i
nukleobazama pomoću aromatskih interakcija. Nukleozid gvanina
je gvanozin.
jajna stanica.
Kod čovjeka, jajne stanice (ženske gamete) stvaraju se u ovarijima
Gvanin može biti hidroliziran
(jajnicima), spermatozoidi (muške gamete) stvaraju se
jakim kiselinama na glicin, amonijak, ugljikov dioksid i ugljikov
u sjemenicima.[1] Kad se spoje raznospolne gamete (oplodnja) nastaje
monoksid. Oksidira lakše nego adenin. Ima visoko talište od 350 °C.
jedna stanica zigota koja ima diploidni, tj. normalni broj kromosoma.
Relativno je netopljiv u vodi, ali je topljiv u razrijeđenim kiselinama
To je u biti proces stvaranja novog bića sa nasljednim osobinama svojih
i bazama.
roditelja.
Timin
Genomi tvorevine koje čine sastav različitosti i koji su osnova
strukturne građevne jedinice u prijenos osobina roditelja na novo
djecu, a u širem smislu na floru i faunu zbog čega ima mo različite
biljke i životinje. Dakle ta raznolikost je skrivena u DNA u raznolikosti
mogučih kombinacija spajanja dvostrukih zavojnica i rasporeda četiri
tipa kromosoma : a, d, g i t.
Temeljem istraživanja koja je obavila grupa znanstvenika iz cijelog
svijeta pod vodstvom talijanske dr, Ornella Semino genetičarke,
među kojima je bio i jedan Hrvat, Prof. dr. sc. Dragan Primorac,
stručnjak forenzičke genetike, pronađen je tzv. hrvatski genom tj.
haplogrupa Eu/ (po novom i2) M-170. te dokazano da Hrvati nisu
Slaveni.
Pretpostavka najstarijeg rodoslova u Hrvata
3D model timina
Uz danas sasvim dokazive genetičke postavke i asocijativno
Timin ili 5-metiluracilpirimidinska je nukleobaza. Nalazi se u promišljanje moguće je objasniti genealošku povezanost sadašnjih
nukleinskoj kiselini DNK. U RNK-u timin zamjenjuje uracil u većini ljudi sa samim iskonom čovjeka.
slučajeva. Timin gradi bazni par s adeninom.
Pisac ove crtice, g. Božidar Ručević, na temelju genetičkog puta svojih
Povezan s deoksiribozom gradi nukleozid timidin. Timidin se može
predaka pretpostavlja mogući iskonski rodoslov većeg dijela hrvatskog
vezati s jednom, dvije ili tri grupe fosforne kiseline gradeći redom
naroda.
TMP, TDP ili TTP (timidin mono- di- ili trifosfat).
Gen
Ovo je glavno značenje pojma Gen. Za pleme iz naroda Ewe,
pogledajte Gen (pleme).
Gen je osnovna jedinica nasljedne biološke informacije. Geni se nalaze
na molekulama DNK i RNK. Prosječan gen sastoji se od oko
1000 nukleotida. Geni sadrže sve upute za izgradnju i održavanje živog
organizma.
Geni sadrži upute za sintezu bjelančevina i RNK. Geni koji kodiranju
bjelančevine se prepisuju u glasničku RNK, putem koje se zapis prenosi
iz jezgre stanice u citoplazmu, do organela ribosoma, u kojima se
povezuju aminokiseline u polipeptidni lanac molekule bjelančevine. Je li pretpostavka prihvatljiva?
RNK geni kodiraju molekule RNK koje se ne prevode u bjelančevine,
nego same obavljaju razne funkcije unutar stanice. Postoji mnogo U najstarijem genealoškom stablu u Hrvata primjerenije je da se
skupina RNK gena, ali najvažnije među njima su transportna haploskupine označe u sustavu Eu, jer ovo štivo nije genetička, nego
RNK i ribosomalna RNK. rodoslovna priča te se za razumijevanje namjere ovog pisanja ne mora
poštivati noviji izbor znamena u grafiji abecednih slova. Na uzorcima
Skup svih gena nekog organizma je genom. iz Hrvatske nađeno je sedam haploskupina, koje je sveučilišni profesor
Gameta Ivan Jurić 2003. nazvao – sedam hrvatskih loza. Od 2008. javlja se u nas
i osma populacija, haploskupina K2 te se od tada može govoriti o osam
Gamete su spolne rasplodne stanice[1] koje se stvaraju putem mejozete hrvatskih loza.
sadrže haploidan (polovični) broj kromosoma.[2] Razvijaju se
u spolnim žlijezdama.[2] Proces dozrijevanja gameta
nazivamo gametogeneza.[2] U gametama je
pohranjen genom.[3] Kretanjem gameta odvija se gensko strujanje.[1] 2011. I R1a R1b E J G K K2
2000- Eu7 Eu19 Eu18 Eu4 Eu9 Eu11 Eu16 Eu15
Gamete mogu biti:
%Ca 51+ 22 11+ 8,5+ 5+ 1,5 0,5 0,5
izogamete, koji su međusobno iste;[2] postupak njihovog Da se izbjegne traženje svekolikih dozvola, autor u ovu crticu
spajanja naziva se izogamija; stavlja osobnu migracijsku rutu (2), a pogotovo zato što mu je
anizogamete se međusobno razlikuju i morfološki i po
utvrđena haploskupina Eu7, koja je zbog najvećeg postotnog
udjela u Hrvata vrlo brzo nazvana hrvatskom (3), što ne znači da
ponašanju (po veličini[2] i izgledu):
ju i današnji Bošnjaci ne bi smjeli nazvati svojom, jer ju kao i
1. mikrogamete su sitnije, pokretne[2] (imaju bičeve, Hrvati imaju u najvećem postotku u odnosu na sve ostale narode
muške gamete slične spermatozoidima u svijetu.
višestaničnih životinja;
2. makrogamete su krupne i sliče na jajne stanice
višestaničnih životinja, bogate su citoplazmom,
hranjivim tvarima i nisu pokretne[2]
Postupak spajanja anizogameta naziva se anizogamija.
97
25.000 do oko 15.000 godina prije Krista; iskon: Balkan i Srednja
Europa; klima: preživljavanje posljednjeg ledenog doba u najsigurnijim
utočištima u Europi, koja su se prostirala na širem području srednjeg i
južnog Jadrana; seoba: značajno je zabilježiti rekolonizaciju istočne
Europe; brojnost: oko jedan milijun jedinki; alati i vještine: izrađuje se
bolje oruđe i odjeća, nazire se suživot čovjeka i životinja (prvotno psa),
rezbare se prvi nakiti.
Dakle, M168 dokazivi je najstariji predak Hrvata te, naravno, i svih ljudi
euroazijske skupine, ''Euroazijski Adam'', a različitosti se očituju tek u
bilježenjima niza sljedećih ''predaka'', to jest, markera. Je li i u tome
moguća diferencijacija, ako pretpostavimo mogućnost istovremenog
nastanka višestrukih, a istih – M168 predaka?!
Vrijeme dolaska naših predaka na sadašnje domovinske prostore jasno
govori o paleolitskom podrijetlu haploskupine Eu7 te time i
preživljavanje posljednjeg ledenog doba, to jest, njegovog završnog
dijela nazvanog pleistocen (od oko 125. do oko 8-tisućite godine prije
Krista) – u jednom od jadranskih utočišta.
Ova karta poput rodoslovnog stabla prikazuje prvotno kretanje
pra i nekih predaka Hrvata, i to na putu od iskona do njihove
današnje europske domaje.
Je li to putovanje iz zemaljskog raja?!
Rezultati analize autorovog Y-kromosoma identificiraju ga kao
člana haploskupine I ili za ovu rodoslovnu pretpostavku
pogodnije uporabe starog znamena Eu7, kojeg je u Hrvata nešto
više od 50%! Genetski markeri koji definiraju pretke Hrvata sežu
u povijest do više od 60.000 godina unatrag, i to do M168, koji je,
zapravo, i prvi zajednički znamen svih neafričkih ljudi.
Certifikat autorovog testa DNK moguće je, uvjetno rečeno, proglasiti
Dakle, prvotno genealoško stablo u više od 50% Hrvata možemo prvotnim krsnim listom u većine naših prapredaka (više od 50%). Uz
utemeljiti na precima označenim markerima M u haploskupini postojanje ''krsnog lista i genealoškog stabla'' teško se je suprotstaviti
Eu7, i to: pretpostavci o najstarijem rodoslovu u Hrvata?!
60.000 g. > 40.000 g. > 25.000-20.000 g. Svi podaci koji mogu biti sumjerljivi s vrijednostima drugih skupina
stanovništva i/ili etnija su za hrvatski Eu7 izneseni prema aktualizaciji
autorovih znamena u projektu Genographic iz prosinca 2011. (4)
M168 > P143 > M89 > L15 > P123 > M170 > P215 > P37.2 —> Eu7 ili I
Eu 7 / i2 (M170 > P215 > P37.2)
je haplogrupa po kojoj su Hrvati jedinstveni u svijet, to je HRVATSKI
GENETSKI POTPIS, danas ga zovu i dinarsko-kavkaski haplotip, što je
i razumljivo jer u tom području je pradomovina Hrvatskog naroda ( u
međuriječju Sir Darje i Amur Darje te jugoistočnim obroncima Urala,
Tađikistan).
Niz markera, metaforički rečeno predaka, za Eu7 daje različite podatke
u odnosu na druge haploskupine, koji mogu poslužiti za usporedbe pra
i nekih Hrvata s drugim pra i nekim etnijama?!
M168: zasigurno je najstariji ''predak'' Hrvata; vrijeme: prije više od
60.000 godina prije Krista; iskon: sjeverno-istočno područje Afrike,
poznato kao rog Afrike; klima: pokazuje privremeno povlačenje
ledenog doba; seoba: bježi se od suše prema toplijim i vlažnijim
krajevima; brojnost: čovjek (Homo sapiens) dosiže tek oko 10.000
jedinki; alati i vještine: kameno oruđe, lov i branje plodova, najstariji
dokazi umjetnosti – skulpture, crteži.
Ova karta prikazuje čovjekove putove u razdoblju od prije 30. do prije
M89: sljedeći dokazivi prapreci dolaze i prolaze arapskim
15.000 godina prije Krista, koji uz druge haploskupine obuhvaćaju
poluotokom; vrijeme: oko 45.000 godina prije Krista; iskon: sjeverna
pristizanje i prapretka Eu7 u prostor današnje države Hrvatske, kao i
Afrika i Bliski Istok, priobalje; klima: pogodna za travnjake u
države Bosne i Hercegovine.
ravnicama; seoba: za plodovima, lovištima i ribolovom; brojnost: ljudi
ima nekoliko desetaka tisuća jedinki; alati i vještine:osim kamena ljudi
uporabljaju bjelokost i drvo. Uvjetni izbor: praHrvat, odnosno, većinski pretpostavljeni autohtoni
M170: naši preci preplavljuju Balkan i dotiču Srednju stanovnik u pra-i-nekom dobu na području gdje danas jeste domovina
Europu; vrijeme: oko 30.000 godina prije Krista; iskon: Bliski Istok, Hrvatska. (5)
zapadna Azija; klima: ledeno doba u Europi u punoj snazi; seoba: sve
do u Srednju Europu; brojnost: ljudi ima više od stotinu tisuća Je li nužno u uvodu i svake osobne genealoške istrage zapisati crticu o
jedinki; alati i vještine: donositelji su kulture Gravettian u europske pretpostavljenom najstarijem rodoslovu svoga roda, svoje obitelji?!
prostore, koja od 28. do 21-tisućite godine prije Krista dosiže i Sjevernu
Europu, izrada figurica nezgrapnih ''venera'' kao oznaka plodnosti,
prve naznake tkanja platna. Ispravnost ovog štiva potvrđuje se i u uratku sveučilišnog profesora
P37.2: naš najmlađi predak, u pretpostavljenom genealoškom smislu, je Dragana Primorca i suradnika iz 2011. (6) iz kojeg djelomice bilježim:
i definirajući marker haploskupine I2, odnosno, kako je već objašnjeno, ''… ekstremno visoka učestalost Eu7 u sve tri glavne etničke skupine u
haploskupine Eu7 i to stanje bez novih mutacija traje i danas te većinski Bosni i Hercegovini, i to u bosanskih Hrvata 71.1%, Bošnjaka 43.5% i
karakterizira i sve sadašnje Hrvate; vrijeme: na današnje domovinske bosanskih Srba 30.9%, kao i Hrvata iz države Hrvatske više od 50% ,
prostore stiže u dobu mijene paleolitika u mezolitik, dakle, od oko očito proizlazi iz utjecaja srednje-jadranskih utočišta u posljednjim
tisućljećima zadnjeg ledenog doba …'', te ukazuje na zajedničke
98
praočeve, a osobito kod Hrvata i Bošnjaka. Na svršetku treba reći da je je odvaja od ostalih. To je najčešće boja kože, kose, očiju, visina
nužda ovaj rad proširiti i rodoslovnim stablima od preostalih 7 kao i druga obilježja.
hrvatskih loza te dosegnuti cjelovitu autohtonu potku stanovništva i
citirati: ''… da je ta autohtonost Hrvata na hrvatskom povijesnom Najrasprostranjenija je podjela na tri osnovne rase ljudi:
području dokazana…'' i na temelju koje je, prema knjizi sveučilišnog
profesora Ivana Jurića iz 2011. (7), u danim povijesno-političkim
uvjetima i iznjedren hrvatski narod. Ovo štivo može se koristiti kao bijela (kavkaska) rasa[europeidi su samo europa,
neka vrsta predloška koji se promjenom imena naroda i nekih označuju miješane europske rase u SAD-u, a bijelci su i
genetičkih izričaja može jednakovrijedno uporabiti kao potka za
Indoiranci]
pretpostavku najstarijeg rodoslova bilo koje etnije (9) zapisane u
povjesnici čovječanstva.
crna (negroidna) rasa
Prema svemu sudeći, ovdje opisana originalna ''pretpostavka žuta (mongolidna) rasa
najstarijeg rodoslova u Hrvata'' pokazala se točnom i stvarnom te je
Prema mjerenjima veličine lubanje američki liječnik Samuel James
prigoda pretpostaviti da bi bilo dobro u svaki obiteljski rodoslov
Morton razlikuje pet "rasa":
uvodno zabilježiti i iskon najstarijeg vlastitog pretka na isti način, i to
bez obzira koliki vremenski skok time u rodoslovnom stablu učinili.
kavkasku (iz Europe, Indije i dijelova sjeverne Afrike i Srednjega
Pojmovnik i literatura istoka),
mongolsku (kineska i eskimska)
1. Michelangelo, Detalj, Sikstinska kapela, Vatikan – naslikano od
1510. – 1512. malajsku (iz Malezije i s Polinezijskog otočja)
2. Migracijski put: Božidar Ručević. Temeljem uzorkovanja DNK:
2006.
američku (urođeničko stanovništvo Sjeverne i Južne Amerike)
3. Ivan Jurić, Genetičko podrijetlo Hrvata. Zagreb, 2003: 32. etiopsku (iz supsaharske Afrike).
4. The Waitt Family Foundation, National Geographic: The
Genographic project, i to: genealoško stablo, autorov DNK Sadržaj
certifikat – kao uvjetni krsni list, te podatci za Eu7, koji su
sumjerljivi s drugim haploskupinama, kao i karta čovjekovi
putovi od 30 do 15 tisuća godina prije Krista. Aktualizacija
autorovih podataka: 2011. uz naznaku – M168: Your Earliest
Ancestor. 1Određivanje rase
5. Josip Horvat Međimurec (1904.-1945.) Crtež uz druge ilustracije o 1.1Boja kože
u knjizi Dragutina Nemeta, Knez Zoran, Zagreb, 1929.
6. D. Primorac, D. Marjanović, P. Rudan, R. Villems, P.A.
o 1.2Boja očiju
Underhill. Croatian genetic heritage: Y-chromosome story, 2Rasizam
Croatian Medical Journal: June 2011. (Večernji list, 14.6.2011.)
7. Ivan Jurić, Podrijetlo Hrvata. Genetički dokazi autohtonosti. Određivanje rase
Zagreb, 2011: 132.
8. Etnija je cjelovita ljudska zajednica utemeljena na povijesnom Kod određivanja rasa mnogi znanstvenici pokazuju neodlučnost pred
kontinuitetu zajedništva, dakle, to je narod koji dijeli zajednički nekim populacijama koje su teško razvrstljive. To je prvenstveno
identitet na temelju iste kulture, tradicije, povijesti, religije zemljopisno područje koje obuhvaća Europu, Afriku, Bliski i Daleki
(koja jedina nije uvjet), te istog jezika i etničkog podrijetla. istok, Arabiju i Indiju. Ta područja danas nastanjuju dvije glavne rase:
9. Na vrijednim savjetima se posebno zahvaljujem prof. dr. sc. crna i bijela. Njih još zovemo negroidna i kavkaska. Njihove osnovne
Ivanu Juriću. karakteristike su:
Pojam ETNIJA i ETNOGENEZA crna rasa - tamna koža, širok nos, kovrčava kosa
bijela rasa - svijetla koža, uzak nos, glatka kosa.
Nastalo od (grč. etnos, što znači narod) a ko pojam ima složeno značenje
strukture ljudske grupe tj. naroda, nacije kao nosioca niza onih osobina Neki znanstvenici smatraju da osim ove dvije navedene ljudske rase
koje čine posebnim i prepoznatljivim od ostalih naroda. Svaka teorija o postoji i treća - žuta rasa (mongoloidna). Ona je posebna po nekim
povijesti nekog naroda započinje njegovom etnogenezom. Iako često osobinama kao što su: žuta boja kože, nizak rast, specifičan oblik očiju.
spominjan sam pojam ili riječ etnogeneza, ali opet je nepoznat pojam tj. Boja kože
sve što obuhvaća isti. Sama riječ je izvedena iz grč. riječi ethnos, što
znači narod (naciju) i od riječi gennesis, što znači postanak (razvoj, Jedna od glavnih osobina koje ukazuju na rasnu klasifikaciju je razlika
iskon). Dakle to bi značilo postanak naroda ili stvaranje ljudske u boji kože. Primjećujemo da su ljudi tamnije boje kože naseljeni
zajednice sa mnogim istim predispozicijama, izvornih jednakostima u upravo u tropskom pojasu, dok su oni svijetle boje stanište pronašli u
tjelesnom i duhovnom smislu. To obuhvaća vrlo veliki niz ististi. No prije hladnim i umjerenim predjelima. Iz tih činjenica možemo reči da je
tumačenja etnogeneze treba pojasniti pojam etničnosti ili etnije. Mnogi adaptacija gena na klimu igrala važnu ulogu u odvajanju ljudskih rasa.
povjesničari, sociolozi, biolozi, i ine dr. struke u mnogim školama
tumače svoja stajališta, nemaju jedinstven stav, interpretacije se Boju kože
mijenjaju kroz povijesni tok vremena. Prva tumačenja koja su
stvaraju brojni pigmenti među kojima je najvažniji - melanin. Taj
podrazumijevala etniju kao biološke (rasne), kulturne, jezične,
pigment u visokoj koncentraciji određuje najtamnije boje. Melanin je
psihološke statične stavove, danas se kreču ka dinamičkim i
ustvari pročišćivać za ultraljubičaste zrake. Iako je prevelika količina
relativističkim stajalištima koje u konačnici negiraju etniju, ipak se
ultraljubičastih zraka štetna za kožu, neka određena količina je
narodi kroz vrijeme ujedinjuje po etničkim zajedničkim osobinama u
potrebna. To je zato jer one omogućuju sintezu vitamina D u dubokim
mnogostrukim segmentima koji podrazumijevaju tjelesne i duhovne
slojevima epiderme. Nedostatak tog vitamina uzrokuje rahitis - dječje
zajedničke karakteristike, tu se identificiraju tjekom dugog vremena.
oboljenje najčešće u slabo osunčanim dijelovima Europe.
Dakle definicija etnogeneze bi kao prvo početnu pojavu etnije, odnosno
zajednice ili skupine zajednica koje se identificiraju pod istim imenom, Boja očiju
tj. etnonimima, i mnogim biološki genetskim, anatomskim, krvnim
vezama, istom kulturom, tradicijom, vjerom i mnogo toga još. Glavni članak: Boja očiju
Rasa
Rasa je velika i rasprostranjena skupina ljudi sa zajedničkim
precima i zajedničkim tjelesnim i duhovnim obilježjima.
Jednako tako ima sličnu ili istu socijalnu organizaciju života, što
99
o 2.7Središnja Azija
o 2.8Istočna Azija
2.8.1Tajvan
o 2.9Južna Azija
2.9.1Indija
2.9.2Burma
Plava šarenica 2.9.3Šri Lanka
Boja očiju je poligenska osobina i određuje se prema količini i vrsti
o 2.10Jugoistočna Azija
pigmenta u šarenici oka. Ljudi i životinje imaju 2.10.1Singapur i Malezija
mnogo fenotipskih varijacija u bojama očiju. Varijacije boja u ljudskim 2.10.2Filipini
očimapripisuju se različitoj razini melanina kojeg
proizvode melanociti u šarenici. Svijetlo obojene oči mnogih ptičjih 2.10.3Vijetnam
vrsta su u velikoj mjeri određene prema drugim pigmentima, kao što o 2.11Novi Zeland
su pteridini, purini i karotenoidi. Tri glavna elementa unutar šarenice
doprinose boji: melanin u pigmentnom epitelu šarenice, melanin
o 2.12Fidži
unutar strome šarenice i stanična gustoća strome šarenice. U očima 3etničke skupine
svih boja, pigmentni epitel šarenice sadrži crni pigment, melanin.
Varijacije boja među različitim šarenicama su obično određene
4Vidi također
sadržajem melanina unutar strome šarenice. Gustoća stanica u stromi 5bilješki
utječe na to koliko svjetlosti će apsorbirati temeljni pigmentni epitel.
OCA2 genski polimorfizam, blizu proksimalne 5 'regulatorne regije,
6Reference
objašnjava većinu varijacija u boji ljudskih očiju. 7Vanjske veze
Rasizam Definicije
Glavni članak: Rasizam Dok je utrka određena kontroverznim , [2] utrka ostaje najčešće
korišten izraz za kategorizaciju. Ukoliko je rasa drugačije definirana u
Rasizam je teorija, odnosno ideologija, po kojoj između rasa koje čine
različitim kulturama, percepcija multiracionalnosti prirodno će biti
ljudski rod (vrsta homo sapiens) postoje duboke, biološki uvjetovane
subjektivna.
razlike, koje se ne mogu preći.
Prema riječima američkog sociologa Troya Dustera i etike Pilar
Ossorio:
Rasno mješovit
Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije Neki postotak ljudi koji izgledaju bijelce posjedovat će genetske
Ovdje se preusmjerava "mješana rasa". Za album Tricky, markere koji ukazuju da je velika većina njihovih nedavnih predaka
pogledajte Mixed Race (album) . bila afrička. Neki postotak ljudi koji izgledaju crno će posjedovati
genetske markere koji ukazuju na većinu svojih nedavnih predaka bili
Multiracial je definiran kao sastavljen od ili se odnosi na ljude su europski. [3]
mnogih rasa . [1] Mnogi pojmovi postoje za ljude različitih
multiraalskih podrijetla. Dok su neki od pojmova koji se koriste u U Sjedinjenim Američkim Državama:
prošlosti smatraju uvredljivim i uvredljivim, postoje mnogi socijalno
Mnoge državne i lokalne agencije su u skladu s Uredom za upravljanje
prihvatljivi moderni pojmovi s kojima se više grama prepoznaju. To i proračun (OMB) iz 1997. uredenih revidiranih standarda za
uključuje mješovitu ruku (ili jednostavno prikupljanje, tabeliranje i prezentiranje federalnih podataka o rasnoj i
"mješoviti"), birački , multiracial , multietnički , poletni , pola , pola i etničkoj pripadnosti. Revidirani OMB standardi identificiraju
pol , mete , creole , mestizo , mulatto , melungeon,criollo , chindian , do
najmanje pet rasnih kategorija: bijela ; Crni ili afroamerički; Američki
ugla , quadroon , zambo , eurasian , huafu ipardo .
indijski i Aljaski Indijanci ; Azijski ; i Native Hawaiian i druge Pacific
Pojedinci višerazinskog podrijetla čine značajan dio populacije u Islander . Možda je najznačajnija promjena u Popisu 2000 bila da
mnogim dijelovima svijeta. U Sjevernoj Americi , studije su otkrile da ispitanici imaju mogućnost označiti jednu ili više rasa na upitniku kako
multiracial populacija i dalje raste. Zbog slabljenja rasizma , bi ukazali na njihov rasni identitet. Popis 2000podaci o utrkama
višerazinski ljudi više ne osjećaju potrebu sakriti svoje naslijeđe. U prikazani su za ljude koji su prijavili utrku bilo samostalno ili u
mnogim zemljama Latinske Amerike i Kariba , mješovite rase ljudi kombinaciji s jednom ili više drugih rasa. [4]
čine većinu stanovništva. Ostale zemlje u kojima multirazni ljudi čine Sjeverna Amerika
značajan dio populacije su Sjedinjene Države , Kanada , Ujedinjeno
Kraljevstvo , Francuska , Italija , Brazil ,Nizozemska , Španjolska , Sjedinjene Države
dijelovi Afrike i Azije , Australija , Novi Zeland , Mauricijus i Fidži . Glavni članak: Multiracial American
Daljnje informacije: crni indijci , melungeoni , ljudi iz Metisa (Sjedinjene
Američke Države) i djeca plantaže
Sadržaj
U Sjedinjenim Državama , popis stanovništva iz 2000. bio je prvi u
povijesti zemlje koji je ponudio ispitanicima mogućnost da se
identificiraju kao pripadnici više od jedne rase. Ova višerazinska opcija
1Definicije smatra se neophodnom prilagodbom demografskim i kulturnim
promjenama koje su Sjedinjene Države doživjele. [6]
o 1.1Srodni izrazi
2Regije s značajnim multiracial populacijama
Američki multiraćari službeno su 2006. godine brojili 6,1 milijuna,
odnosno 2,0% stanovništva. [7] [8] Postoji znatan broj dokaza da bi točan
o 2.1Sjeverna Amerika broj bio mnogo veći. Prije sredine 20. stoles mnogi su sacral soju
2.1.1Sjedinjene Države multibrane basting. Razo barong razmišljanja o rasi značio je da su
afrički Amerikanci, čiji je visok udio također imali europsku podrijetlu,
2.1.2Kanada
bili klasificirani kao crni. Neki sada vraćaju dodatne predaka. Mnogi
o 2.2Latinska Amerika i Karibi Amerikanci danas su multi-rasni bez da to znaju. Prema Uredu za
2.2.1Brazil popis stanovništva, od 2002. godine, više od 75% svih afričkih
Amerikanaca imalo je multiracial predaka. [9]
o 2.3Velika Britanija
o 2.4Sjeverna Afrika i Bliski Istok U 2010. godini broj Amerikanaca koji su provjeravali kako "crni" tako i
"bijeli" na svojim popisnim oblicima bio je 134 posto veći nego što je
o 2,5Madagaskar bilo desetljeće ranije. [10]
o 2.6Južna Afrika
100
Prema James P. Allen i Eugene Turner iz Kalifornijskog državnog su u mnogim zemljama španjolski -speaking Americi kao što su postali
sveučilišta, Northridgea , prema nekim izračunima popisa stanovništva neovisni o Španjolskoj. Nekoliko pojmova ostalo je u uobičajenoj
iz 2000. godine, multirazijska populacija koja je dio bijele je kako upotrebi.
slijedi:
Utrka i rasna mješavina odigrala je značajnu ulogu u politici mnogih
Stigma baštine mješovitog podrijetla, povezana s rasnim latinoameričkih zemalja. U većini zemalja,
diskriminacijom među brojnim rasnim skupinama, značajno se primjerice Meksika , Dominikanske Republike i Paname , većina
smanjila u Sjedinjenim Državama. Ljudi iz mješovite baštine mogu se stanovništva može se opisati kao birački ili multiracial (ovisno o
identificirati sada u popisu stanovništva SAD-a bilo kojom zemlji). U Meksiku je više od 80% stanovništva mestizo u određenoj
kombinacijom utrka, dok je prije nego što su Amerikanci morali mjeri. [21]
odabrati iz samo jedne kategorije. Na primjer, 2010. godine im je
ponuđen izbor jednog ili više rasnih kategorija sa sljedećeg popisa: [12] Meksički filozof i pedagog José Vasconcelos napisao je esej na temu La
Raza Cósmica koji slavi rasnu smjesu. Venezuelanski bivši
predsjednik Hugo Chávez , sam po sebi španjolskog, autohtonog i
Azijski indijski Mnogi mješoviti Amerikanci koriste termin afričkog podrijetla, povremeno je pozvao na mješovitu utrku većine
" biračni" . SAD imaju rastući multiracial pokret identiteta, latinoamerikanaca.
odražavajući želju ljudi da tvrde svoje puni identitet. Međurasni brak ,
osobito između bijelaca i crnaca, u većini je država povijesno smatran Kolonijalizam u cijeloj Zapadnoj Indiji stvorio je raznoliku populaciju
smrtonosnim i ilegalnim u 18., 19. i prvoj polovici 20. stoljeća zbog svoje na mnogim otocima, uključujući i ljude višerazinskog
dugog povezivanja crnaca s robnom kaskom. Kalifornija i zapadni identiteta. Zabilježena je mješavina zapadnoafričkih zajednica , koje su
SAD imali su slične zakone koji zabranjuju europsko azijsko vjenčanje, najviše dovedene u regiju kao robove, i istočno indijski naseljenici, od
što je povezano s diskriminacijom na kineskom i japanskom na kojih je većina došla kao indentirani rad nakon ukidanja
zapadnoj obali. Mnoge su države konačno ukinule takve zakone, a ropstva. Trinidad i Tobago , Gvajana i Surinam tvrde da je najveća
odluka Vrhovnog suda SAD-a ( Loving protiv Virginia ) od populacija takvih smjesa, lokalno poznata kao douglas . Uz
1967. ukinula je sve preostalezakoni protiv kršenja zakona u SAD-u. miješanu afričku i indijskubaštinu, stanovnici Trinidad i
Tobago također mogu imati bilo koju
Sjedinjene Države jedna su od najrazgranijih zemalja na kombinaciju kineskog ,Arapsko , latino , židovsko , američko i europs
svijetu. Američki narod je uglavnom multietnički potomci različitih ko nasljeđe.
immigrants nacionalnosti koji su kulturno različiti u svojim bivšim
zemljama. Asimilacija i integracija dogodili su se neujednačeno u Prema službenom popisu iz 2000. godine,
različitim razdobljima povijesti, ovisno o američkoj 38,5% brazilacaidentificirano je kao pardo boja kože. [22] Ovu opciju
regiji. "Americanizacija" stranih etničkih skupina i međugorska obično obilježavaju ljudi koji sebe smatraju
raznolikost milijuna Amerikanaca bio je temeljni dio njegove povijesti, multiraznim ( mestiço ). Dana mješovite utrke ili Dana Mestizo (Dia
osobito na granicama gdje su se okupile različite skupine ljudi. [13] do Mestiço), 27. lipnja, službeni je događaj u državama Amazonas,
Roraima i Paraíba i blagdan u dva grada. Pojam Pardo službeno se
Bivši predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Barack Obama , koristi u službenom popisu, ali se ne koristi od strane stanovništva. U
višerazinski je Amerikanac, jer je sin sina Luo iz Kenije i europska brazilskom društvu, većina ljudi koji su multiracial sebe
američka majka. On priznaje oba roditelja. Njegova nazivaju moreno : light- moreno ili dark- moreno, Ovi pojmovi se ne
službena biografija Bijele kuće opisuje ga kao Afroamerikanca . [14] Na smatraju uvredljivima i više se fokusiraju na boju kože nego na etničku
Hawai'i, američkoj državi u kojoj je rođen, naziva se " hapa ", što pripadnost (smatra se sličnijim drugim ljudskim karakteristikama kao
je havajska riječ za "mješovitu etničku baštinu". [15] što su kratki ili visoki).
Kanada Najčešće rasno mješovit skupine su između afričkih i europskih
Vidi također: Metis ljudi (Kanada) ( mulato ) i Američkih indijanaca i europske
( caboclo ili mameluco ). No tu su i afrički i amerindski ( cafuzo ) i
Multiracial Kanađani 2006. godine službeno su iznosili 1,5% istočnoazijski (uglavnom japanski) i europski / drugi ( ainoko , ili
stanovništva, što je povećanje od 1,2% u 2001. godini, iako je taj broj novije, hafu ). Sve su skupine više ili manje pronađene diljem
zapravo daleko veći. Službena mješovita populacija rasla je za 25% od zemlje. Brazilski multiracials sa sljedećim tri podrijetla, Amerindian,
prethodnog popisa. Od tih su najčešćih kombinacija višestruke vidljive European and African, čine većinu. Danas se kaže [ tko? ] da 89% ili čak
manjine (na primjer, većina ljudi iz mješovitog crnog i južnoazijskog više od "Pardo" stanovništva u Brazilu ima barem jedan Amerindian
nasljeđa, posebno u Torontu ), a slijede ih bijelo-crno , bijelo- predak (većina brancosili bijele brazilske populacije imaju neke
kineski , bijelo-arapski i mnogi drugi manje miješa. [19] Amerindian i / ili afričke predaka previše usprkos gotovo polovici
Za vrijeme ropstva u Sjedinjenim Državama , veliki, ali nepoznat broj stanovništva zemlje self-labeling kao "kavkaski" u popisu
afričkih američkih robova pobjegao je u Kanadu, gdje je ropstvo 1834. stanovništva. [ Citat potreban ] U Brazilu, to je vrlo uobičajena za Mulattoes
godine napravljeno ilegalno, putem podzemne željeznice . Mnogi od tvrditi da oni nemaju nikakvu indijanskog preci, iako su studije
tih ljudi se oženili s europskim i kanadskim i narodnim kanadskim pokazale [ tko? ] Da, ako Brazilski rasno mješovit može pratiti svoje
stanovništvom, iako njihovi precizni brojevi i broj njihovih potomaka podrijetlo od gotovo 8 do 9 generacija unatrag, oni će imati barem
nisu poznati. jednog indijanskog pretka iz svoje majčinske strane obitelji, koji će
objasniti mnoge njihove fizičke osobine i karakteristike. [ citat potreban ]
Drugi 1,2% Kanađana službeno su Mezis (potomci povijesne populacije
koji su bili djelomično Aboridžini - također nazvan "Indijski" ili Budući da su mnogobrojni odnosi u brazilskom društvu dogodili već
"Native" - i europske , niz generacija, neki ljudi teško prate vlastiti etnički podrijetlo. Danas
osobito francuske , engleske , škotske i irskeetničke skupine). Iako su većina mješovitih rata brazilaca zapravo ne zna svoje etničko
navedene kao jedna "utrka" u Kanadi, Meti su stoga podrijetlo. Zbog svojih jedinstvenih značajki koje ih čine brazilskim
multiorijalni. Konkretno, Mesa populacija može biti daleko veća od izgledom poput boje kože, usana i oblika nosa ili teksture kose, svjesni
službenih brojeva, zbog ranijih rasizama koji uzrokuju ljudima da su da su njihovi preci vjerojatno portugalski, afrički i / ili
povremeno skrivaju svoje miješano naslijeđe. To se, međutim, mijenja, američki. Također je postojao veliki broj drugih Europljana
iako mnogi Kanađani sada ne znaju za njihovu baštinu mješovite rase, (milijunima) koji su pridonijeli brazilskoj rasnoj formi, japanskom
posebno onih iz Metiškog podrijetla. (najvećem japanskom stanovništvu izvan Japana), talijanskim
(najvećim talijanskim stanovništvom izvan Italije) libanonskom
Latinska Amerika i Karibi (najveća populacija Libanon izvan Libanona), Nijemci, Poljaci i
Glavni članci: Utrka i etnička pripadnost u Latinskoj Americi i Casti Rusi. Postoji također visok postotak Brazilaca židovskog
Vidi također: Mestizo , Pardo , Zambo i Mulatto podrijetla, možda stotine tisuća, uglavnom na sjeveroistoku zemlje
koje ne mogu biti sigurne u njihovo podrijetlo dok se spuštaju od
Mestizo je uobičajena riječ koja opisuje multiracial ljude u Latinskoj takozvanih "kripto-židova" (Židovi koji su tajno prakticirali judaizam
Americi , osobito ljudi s indijanskim i španjolskim ili drugim dok su se vani pretvarali da su katolici, također nazvani Marranos ili
europskim podrijetlom. Mestizos čini veliki dio latinoamerikanaca, Novokršćani, koji se često smatraju portugalskim); prema nekim
koji čine većinu u mnogim zemljama. izvorima, 1 od svake 3 obitelji doći tamo iz Portugala tijekom
kolonizacije bilo je židovskog podrijetla. [ citat potreban ]
U Latinskoj Americi, rasna je smjesa službeno priznata od kolonijalnih
vremena. Postojala je službena nomenklatura za svaku zamislivu Postoji visoka razina integracije između svih skupina. Međutim,
smjesu prisutnu u raznim zemljama. U početku je ova klasifikacija postoji velika društvena i ekonomska razlika između europskih
korištena kao vrsta kaste sestina, gdje su prana i privileged dodijeljeni potomaka (više se nalazila u gornjoj i srednjoj klasi) i afričkih,
ovisno o službenoj rasnoj klasifikaciji. Službeni kaste razlike ukinute
101
amindindijanskih i multiracijalnih potomaka (pronađeni su među Istočna Azija
nižim razredima), što se naziva brazilski aparthejd .
Tajvan
Ujedinjeno Kraljevstvo
Tijekom 1662 opsade Fort Zeelandia u kojoj Kinezi Ming privrženik
Glavni članak: Mješovita (kategorija etničke pripadnosti Ujedinjenog
snage kojima je zapovijedao Koxinga opkoljeni i porazio nizozemski
Kraljevstva)
East India Company i osvojili Tajvana, kineski je nizozemski žena i
Godine 1991. analiza popisa pokazala je da 50% crnih karipskih djece zatvorenika. Nizozemski misionar Antonius Hambroek , dvije
muškaraca rođenih u Ujedinjenom Kraljevstvu ima bijele partnere [23],a kćeri i njegova supruga bili su među nizozemskim ratnim
BBC dokumentarac Miksi Britannia je napomenuo kako 1 od 10 zarobljenicima s Koxingom, Koxinga je poslao Hambroeka u Fort
britanskih djece raste u međurasnim kućanstvima. Zeelandia i zahtijevao da ih nagovori da se predaju ili će Hambroek biti
ubijen kad se vrati. Hambroek se vratio u Tvrđavu, gdje su bile dvije
Godine 2000. The Sunday Times izvijestio je da "Britanija ima najveću njegove druge kćeri. Pozvao je Fortu da se ne preda, te se vrati u
stopu međurasnih odnosa u svijetu" i svakako UK ima najveću stopu Koxingin logor. Potom je pogubljen dekapitacijom, a osim toga kineski
u Europskoj uniji . [24] Popis stanovništva 2001. godine pokazao je da je je širio glasine da su Nizozemci poticali evzone Tuvans abridging da
Engleska populacija 1,4% mješovite rase, u usporedbi s 2,7% u Kanadi i bijou kineski, taco da je Koxinga nereid mason versine nizozemskih
1,4% u SAD procjenama 1,4% u 2002. godini, iako ta američka brojka muških zatvorenika u odmazde, uz nekoliko žene i djeca također su
nije uključivala ljude mješovite rase koji imao je crni roditelj. U SAD-u ubijeni. Preživjele nizozemske žene i djeca su tada pretvorene u
i Velikoj Britaniji, međutim, manje ljudi je identificirano kao mješovita robove. Koxinga je Hambroekovu tinejdžersku kćer kao
rasa od Kanade. Do 2020. mješovita populacija se očekuje da postane konkubin, [31] [32] [33]a nizozemske su žene prodane kineskim vojnicima
najveća britanska manjinska skupina s najvećom stopom rasta. [25] da postanu njihove žene, a dnevni časopis nizozemske tvrđave
zabilježio je da su "najbolje sačuvane za korištenje zapovjednika, a
U Velikoj Britaniji, mnogi multi-rasni ljudi potom prodane zajedničkim vojnicima. Sretno je ona koja je pala na
imaju karibi , afričku ili azijskubaštinu. Na primjer, puno od neoženjenog muškarca, koji su time oslobođeni od prepada
supermodel Naomi Campbell , koji od strane kineskih žena, koje su jako ljubomorni prema svojim
ima afričke , Jamajke i azijske korijene. Neki, poput svjetskog muževima ". [34] Godine 1684. neki od tih nizozemskih žena još su bili
prvaka Formule 1 , Lewis Hamilton , nazivaju se ili se opisuju kao zatočeni od Kineza. [35]
" mješoviti ".
Neki holandski fizički izgleda poput žuljeva i crvene kose među
Popis stanovništva u Velikoj Britaniji 2001. obuhvaća dio pod nazivom ljudima u regijama Južnog Tajvana posljedica su ove epizode
'Mješoviti' na koji je odgovorilo 1,4% (1,6% prema procjenama 2005) nizozemskih žena koje su postale konkubinama kineskim
ljudi koji su dalje podijeljeni na bijele i crne karibe, bijele i azijske, bijele zapovjednicima. [36]Kinezi su Nizozemke uzimali kao rođake i žene i
i crne afričke i druge mješovite . Unatoč tome, rekordi rođenja iz 2005. nikada nisu bili oslobođeni: od 1684. neki su izvijestili da žive, u
godine za državu čine najmanje 3,5% novorođenčadi kao mješovite Quemiju je nizozemski trgovac stupio u vezu s aranžmanom za
rase. [26] oslobađanje zatvorenika, a predložio ga je sin Koxinginih ali ništa nije
Sjeverna Afrika i Bliski Istok [ uredi ] došlo. [37]Kineski službenici koristi nizozemska žene koje su dobili kao
Daljnje informacije: afro-arapski , afro-iranski i afro-turski priležnica. [38] [39] [40] Nizozemske su žene služile za seksualno
zadovoljstvo Koxinginih zapovjednika. [41]Ovaj događaj nizozemskih
U Sjevernoj Africi može se naći i velik broj zajednica s više građa. Među žena koji se distribuiraju kineskim vojnicima i zapovjednicima
njima su Haratin oazi stanovnici južnog Sahara Marika , Alžira zabilježen je u dnevnom device tvrđave. [42]
i Mauritanije . Vjeruje se da su oni mješavina crnih
Afrikanaca i Berbersa , te čine društvenu i etnički različitu skupinu. [27] Tinejdžerska kći nizozemskog misionara Antonija Hambroeka postala
je konkubinac Koxingu, a nizozemska zapovjednica Caeuw opisao ju je
Arapi i osmanski robovni trgovci stoljećima su prodavali robove kao "vrlo slatku i ugodnu djevojku". [43] [44]
kumulativno velikim brojem stanovništva kroz Perzijski
zaljev , Anatoliju , središnju Aziju i arapski svijet , a zajednice koje su Nizozemski jezični računi zabilježili su taj incident kineskog uzimanja
potekle od tih robova mogu se naći u ovim krajevima. [28] nizozemskih žena kao konkubina i datuma Hambroekove
kćeri. [45] [46] [47] [48]
Madagaskar
Glavni članak: Malagasy ljudi Južna Azija
Indija
Gotovo cijela populacija Madagaskara je o ravnomjernoj mješavini
jugoistočne Azije (Indonezijski) prvenstveno iz naselja Bornea i Anglo-Indijanci su euroazijski mješavina koja je nastala
Bantua, prvenstveno iz Mozambika. [29] Godine međudjelovanja u Indiji tijekom kolonijalnog razdoblja, počevši od portugalskih,
stvorile su malagasy narod , koji prvenstveno nizozemskih, francuskih i drugih Europljana koji su došli zajedno s
govori malagasy , austronesian jezik s Bantu utjecaja. [29] njima, nastavljajući tijekom britanskog Raj u Indiji. Procijenjena
populacija anglo-indijanaca je 600.000 u svijetu, a većina živi u Indiji i
Južna Afrika Velikoj Britaniji.
Glavni članak: Boja
Članak 366. (2) indijskog Ustava definira anglo-indijski kao: [49] [50]
U Južnoj Africi , zabrana mješovitih brakova iz 1949. zabranila je brak
između bijelaca (ljudi europskog podrijetla) i crania (koji su bili (2) Anglo Indijanac označava osobu čiji je otac ili bilo koji od njegovih
klasificirani kao afrički, azijski i obojeni ). Ukinuta je 1985. godine. muških progenitorica u muškoj liniji europski podrijetlom ili koji je
domicilno na području Indije i koji je ili je rođen na takvom teritoriju
Višekorisnički južnoafrički narodi obično se nazivaju coloreds . Prema roditelja koji su u njemu stalno nastanjeni i ne postoji samo u
popisu stanovništva Južnoafričke Republike 2001. godine, oni su druga privremene svrhe;
najveća manjina (8,9%) nakon bijele Južne Afrike (9,2%).
Goans su asimilacija Indo-Aryan, Eurasian i Luso-Asians predaka, s
Središnja Azija [ uredi ] mnogima su potomci portugalski, koji je imao značajan utjecaj na Goa
Glavni članak: Euroazijski (mješoviti predaka) za više od 450 godina. Mnogi Goani imaju znatnu količinu portugalski
Daljnje informacije: turske migracije u njima, a traganje za obiteljskim stablima često dokazuje da je njihova
Danas su mnoge srednjoazijske populacije povezane s različitim obitelj započela s portugalskim ljudima koji su živjeli prije mnogo
narodima kao što su Mongoli, Turci i Iranci. Mongolska invazija stotina godina. Mnogi Goani dana’s identificiraju svoje nacionalnosti
Srednje Azije u 13. stoljeću rezultirala je pokoljom stanovništva iranskih kao portugalski-Goan jer imaju puno portugalskog podrijetla i
i drugih Indoeuropskih narodakao i velik stupanj međudjelovanja i portugalskog prezimena.
asimilacije. Genetska istraživanja pokazuju da su srednjoazijski turski Burma
narod i Hazara mješavina sjeveroistočnih Azijata i Indoeuropskih
naroda. Kavkazanski podrijetlo prevladava u gotovo svim središnjim Kao i kod Indije, Burmom su vladali Britanci, od 1826. do 1948. Mnoge
azuki Turkism stanovništvom. Kazakhstan’s, Hazara, Karakalpak’s, europske skupine ulaze u kontrolu zemlje prije no što su stigli
Rimsky Tatary imaju više europskih medina nego europski y- britani. Međudržavni brakovi i mješoviti odnosi između tih naseljenika
DNA. Kirgiz je uglavnom europski y-DNA s znatnom europskom i trgovaca s lokalnom burmanskom populacijom, a potom između
mtdna. Drugi turski ljudi poput Ujgura i Uzbeka imaju uglavnom britanskih kolonista i burmanskih stormily su lokalno euroazijsko
europsku y-dnu, ali i znatno veći postotak europskog stanovništvo, poznato kao anglo-burmanski . Ta je skupina dominirala
mtdna. Turkmenci imaju pretežno europsku y-dnu i mtdnu. [30] kolonijalnom društvu i kroz prve godine neovisnosti. Većina Anglo-
102
Burmana sada živi prvenstveno u Australiji, Novom Zelandu i Velikoj Pampanga, Filipina, američka studija za istraživanje koledža sugerira
Britaniji od kada je Burma dobila njenu neovisnost 1948. godine, a da bi broj mogao biti puno više. [55]
procjenjuje se da je 52.000 ljudi ostalo u Burmi.
U Sjedinjenim Državama zajednički je brak između Filipinaca i drugih
Šri Lanka rasa. Imaju najveći broj međurasnih brakova među azijskim
imigrantskim skupinama, kako je dokumentirano u
Zbog svog strateškog položaja u Indijskom oceanu, otok Šri Lanka bio Kaliforniji. [56]Također je napomenuto da 21,8% američkih filipinaca
je spoj za doseljenike iz raznih dijelova svijeta, što je rezultiralo ima mješovitu liniju. [57]
formiranjem više etničkih zajednica na otoku. Najznačajnija mješovita
skupina su Šri Lanke , koji pronalaze svoje podrijetlo od arapskih Vijetnam [ uredi ]
trgovaca koji su se naselili na otoku, te su se udružili s lokalnim
ženama. Danas, Sri Lankanski mačevi žive uglavnom u gradskim Prema odredbama Ženevskih sporazuma iz 1954. godine , odlazak
zajednicama, čuvajući svoju arapsko-islamsku kulturnu baštinu francuskih vojnika s njima je pratio tisuće vijetnamskih žena i djece
usvajanjem mnogih južnih azijskih običaja. nakon Prvog Indokinog rata . U Vijetnamu je bilo oko 100.000
Eurasaca, iako nakon osamostaljenja od francuske Vlad vine. [58]
U građani su euroazijski etnička skupina koja se sastojala uglavnom od
muško-line potomaka europskih doseljenika iz 16. do 20. stoljeća Novi Zeland [ uredi ]
(uglavnom portugalski, nizozemski, njemački i britanski) i lokalnih
Local Māori predrills su se od 1840-ih Adalja velik broj europskih
žena, s nekim manjinama švedske, norveške, francuski i irski. kolonista i uzastopni valovi drugih imigranata. Rasna miješanja su
U Šri Lanka Kaffirs su etnička skupina djelomično potječu od uobičajena, uključujući i kasnije pacifičke i azijske imigrante, tako da
portugalskih trgovaca 16. stoljeća i afričkih robova koji su dovedeni po velika većina novozelandskih pola milijuna Māorija sada ima i neki
njima. Kaffiri su govorili o karakterističnom kreolu temeljenom na drugi podrijetlo, [59] a mnogi koji prepoznaju Pākehā također mogu
portugalskom jeziku, jezika Šri Lanka Kaffir, koja je sada imati Māori predaka.
izumrla. Njihova kulturna baština uključuje plesne stilove Kaffringna i Na popisu stanovništva iz 2013. godine , 11,2 posto ljudi prijavilo je
Manja, kao i portugalske sinhaleze, kreole, Afro-Sinhalese.
pripadnost više od jedne etničke skupine. Mlađi su ljudi vjerojatno bili
Jugoistočna Azija višestruki; 22,8 posto djece mlađe od 15 godina prijavilo je više etničkih
osoba, u usporedbi sa samo 2,6 posto osoba starije od 65
Singapur i Malezija godina. [60] Primjeri mješovitih utrka Novi Zelandari uključuju opernu
pjevačicu Kiri Te Kanawa , glumicu Rena Owen , sportašicu Kees
Prema statistikama vlade, stanovništvo Singapura od rujna 2007.
Meeuws i bivšeg guvernera generala Paula Reevesa .
godine bilo je 4,68 milijuna, od čega su multiracial ljudi, uključujući
i Chindians i Eurasians , 2,4%. Fidži
U Singapuru i Maleziji , većina međuetničkih brakova su Fidži je odavno multietnička zemlja, s velikom većinom ljudi koji imaju
između Kineza i Indijanaca . Potomci takvih brakova neformalno su multiorijalna nasljedstva, čak i ako se ne poistovjećuju s tim
poznati kao " Chindian ", iako ih malajska vlada klasificira samo po putem. Autohtoni Fijani su mješovitog melanezijskog i polinezijskog
etničkoj pripadnosti oca. Budući da većina tih odnosa obično uključuje podrijetla, posljedica godina migracije otočana iz različitih mjesta
indijanske mladoženja i kinesku nevjestu, većina Chindijanaca u miješaju jedni s drugima. Otoci Fiji iz skupine Lau su godinama
Maleziji obično se smatra " indijanskim " od strane malezijske povezivali Tongane i druge polinezce. Velika većina ostataka
vlade. Što se tiče Malaja , koji su pretežno muslimanski , zakonska autohtonih Fijijana, međutim, može se genetski pratiti da ima
ograničenja u Maleziji čine ga neuobičajenim za njih da se međusobno mješoviti polinezijski / melanezijski predaka.
druže s Indijancima, koji su uglavnom Hinduski, ili Kinezi, koji su
uglavnom budisti i taoisti . [51] Međutim, uobičajeno je da muslimani Indo-fijska populacija je također hodge-podge južnih azijskih
i arapski u Singapuru i Maleziji uzmu lokalne malajske žene zbog imigranata (zvan Girmits u Fidži), koji su došli kao indentured radnika
zajedničke islamske vjere. [52] počevši od 1879. Dok neki od tih radnika uspio donijeti žene, mnogi od
njih ili su ili su dobili žene nakon što su stigli u Fidži. Girmits, koji su
U Chitty ljudi u Singapuru i Malacca države Malezije, su Tamilski danas klasificirani kao "Indijanci", došli su iz mnogih dijelova indijskog
ljudisa znatnim Malajski podrijetla. To je bilo zbog prvog tamilskog potkontinenta današnje Indije, Pakistana, au manjoj mjeri Bangladeš i
naseljenika koji je preuzeo lokalne žene, jer nisu s njima nosili ni jednu Mianmar. Lako je prepoznati indijske mješavine prisutne u Fidži i
svoju ženu. vidjeti očigledne tragove južnih i sjevernih Indijaca i drugih skupina
koje su bile kategorizirane zajedno. Do određene mjere, čak i više od
U Istočnim Malezijskim državama Sabah i Sarawak , bilo je mnogo
ove pojave vjerojatno bi se dogodilo ukoliko predstavnici vjerskih
incidenata između kineskih i domaćih plemena kao što
skupina (prvenstveno hinduisti, muslimani i sik) nisu odupirali do
su Murut i Dusun u Sabahu, i Iban i Bisayau Sarawaku. Taj je fenomen
određenog stupnja brak između vjerskih skupina,
doveo do potpune kulture u obje države, gdje mnogi ljudi koji tvrde da
su rodnog podrijetla imaju neku kinesku krv u njima, a mnogi kineski Tijekom godina, osobito u regijama koje rastu šećerne trske zapadne
imaju nativnu krv u njima. Potomstvo tih mješovitih brakova naziva se Viti Levu i dijelova Vanua Levu, Indo-Fijians i autohtoni Fijians su se
"kineski (ime plemena)", npr. Sino-Dusun. Normalno, ako je otac miješali. Drugi su kineski / fidajski podrijetlo, Indo-Fijian / Samoan ili
kineski, potomstvo će usvojiti kinesku kulturu i ako je otac native onda Rotuman podrijetlo, te europski / fijanski podrijetlo (često nazivaju
će se usvojiti izvorna kultura, ali to nije uvijek slučaj. Ti kineski "Fijianima"). Potonji su često potomci brodoloma nautičara i
domoroci obično tečno govore u Malay i engleski . Manji broj može doseljenika koji su došli tijekom kolonijalnog razdoblja. Migracija iz
govoriti kineski krug i mandarinski , osobito onih koji su se obrazovali desetak ili više različitih Pacifičkih zemalja (Tuvalu, Solomon Islands,
u narodnim kineskim školama. Vanuatu, Samoa i Wallis i Futuna su najčešći) dodali su različitim
etničkim zajednicama i međuljudskim odnosima.
Filipini
Vidi također: Filipino mestizo
Etničke skupine
Filipini su bili španjolska kolonija oko 300 godina, a potom i
Amerikanci kada su Španjolci porazili. To je uzrok mnogih mješovitih Slijedi popis etničkih podjela koji mogu sadržavati mješavinu dviju ili
rasa filipinaca filipinsko-španjolskog i filipinsko-američkog podrijetla. više rasnih skupina.
Nakon poraza Španjolske tijekom španjolsko-američkog rata 1898. Afroameričko podrijetlo
godine, Filipini i ostale preostale španjolske kolonije predane su
Sjedinjenim Državama u Pariškom ugovoru . Filipini su bili
pod suverenitetom SAD-a do 1946. godine, iako ih je Japan zauzeo afro amerikanci
tijekom Drugog svjetskog rata. Godine 1946., u Ugovoru iz Manile ,
SAD su prepoznale Republiku Filipinima kao samosa državu. AK i Crni indijci u Sjedinjenim Državama
nakon 1946. godine, SAD su Doraville task venue neocons na Crne seminole
Filipinima, gdje su stationeries čak 21 američke vojne baze i 100.000
američkih vojnih osoba. Baza je zatvorena 1992. godine, ostavljajući Caboclo
tisuće američke djece. [53]Pearl S. Buck International zaklada Choctaw oslobođene žene (vidi također: kontroverze Cherokee
procjenjuje da je 52 000 Amerasaca raspršeno diljem Filipina s 5.000 oslobođenih osoba )
ljudi na području Clarka u gradu Angeles City . [54] iako je akademski
znanstveni rad predstavljen u SAD-u (2012) od strane Angelesa, Cholo
103
Garifuna ljudi Finno-ugarske narode
Maroon (ljudi) Goans (vidi Luso-Indijanac)
Miskito Sambu Hāfu
osoba s četvrtinom crnačke krvi HAPA
Zambo Hui ljudi
Afričko-azijsko podrijetlo Indo ljudi
Kristangovih ljudi
Afro-Arab Luso-indijski
Afro-iranski Macanese ljudi
Afro-azijska, uglavnom rodom iz Amerike i Afrike Mestiços (Šri Lanka)
Cafres Mješovita (kategorija etničke zajednice u Velikoj Britaniji)
Dougla Višerazinski američki
Malagasy ljudi Romani ljudi
Višerazinski američki Tajiks Xinjiang
Ljudi Sejchellois Creole Tatari
Mauritanski Creole ljudi Turkmenski narod
Mješovita (kategorija etničke zajednice u Velikoj Britaniji) Ujgurski narod
Afričko-europsko podrijetlo Uzbeks
Afroameričko-azijsko-europsko podrijetlo
afro amerikanci
Afro-Dominikanska Atlantski kreolski
Atlantski kreolski Crno-nizozemski
basteri Mjedene gležnjeve
Creole boje Brazilci
Dominikanci Casta
Griqua ljudi obojen
Mješovita (kategorija etničke zajednice u Velikoj Britaniji) Ljudi od kestenova grebena
Višerazinski američki Demografija Trinidada i Tobaga
Pardo Ljudi Dominikanske Republike
Rhineland Bastard Ljudi iz Creole u Louisiani
Američko-europsko podrijetlo Lumbee
Marabu
Mješanac Melungeon
Mestee Mješanac
Melez Mulat
Meteis ljudi (Kanada) Višerazinski američki
Métis people (United States) Portorikanski ljudi
Multiracial American (SAD) Redbone (etnička pripadnost)
Azijskog podrijetla
Mi-Vrste
Ostale vrste
Afro-Azijci koji su izvorni u Aziji
Šri Lanke Amerasian
Arab-Bantu / Nilotično porijeklo
Creole naroda
Utrka budućnosti
Afro-Arab
Azijsko-europsko ili euroazijsko podrijetlo
Anglo-burmanski narod
Anglo-indijski
Burgher ljudi
evroazijski
Filipinski mestizo
104
POGLAVLJE V. kada su su u porodicu Hominidae uključili i veliki majmuni i ljude. Na
stablo koje opisuje zajedničkog pretka čimpanzama, gorilama i
ljudima. To je dakle, domena iracionalnog a sve u svrhu opravdanja
ČISTA RASA HRVATSKOG ETNIČKOG BIĆA svih kvazi znanstvenih pretpostavki Novog Svjetskog Političkog
Poretka, koji se temelji na razotkrivenoj političkoj ponerologiji.
Antropologija je izgubila vjerodostojnost.
ETNIČKI HRVATI : su Hrvati koji nose genetski kod ili potpis koji ih
vodi do iskona u više tisućljetnu povijest kao grč. etnos-narod
Ne samo da nemamo zajedničko podrijetlo sa velikim majmunima, već
i sa tzv. Arhaičnim ljudima (Homo gautegenis, Homo rudofenis, Homo
Eu 7 / I2 (M 170 > P215 > P37.2) gen etničkih Hrvata habilis, Homo floresiensis, Homo erektus, Homo ergater, Homo
haidelergensis, Homo cepranensis, Homo neanderthalensis, Homo
sapiens idaltu, Homo sapienens-kromanjonac, „ ljudi“ iz pečine Red Deer
Eu 7 je prvobitno nazvan Hrvatskim haplotipom/grupom, a naknadno,
i konačno Homo sapiens sapienss), ni do danas nije još potvrđeno veza
krajem XX. st. i početkom XXI. st. je nazvan Dinarsko-Uralskim
između današnjih ljudi i gore navedenih Homo ……….. itd. ako je tako
haplotipom/grupom
onda antropologija ili nije uvjerljiva ili barata sa lažnim podacima da bi
Ostale koji se subjektivno osječaju pripadnicima Hrvata su tzv.
ostvarila naum tzv. „VIŠIH“ ciljeva NOVOG SVJETSKOG PORETKA, to
POLITIČKI NAROD HRVATA.
ima gorak okus urote većih dimenzija, koja podriva temelje
čovječanstva i nadu u budućnost.
Dakle vrlo je važno razlikovati ta dva pojma jer tumače bit hrvatskog
naroda iz tri sastavnice :
Genomi neslavenskih Hrvata
ETNIČKI HRVATI, genetički Hrvati ( Eu 7 M170 > P215 > P37.2), i
Genomi neslavenskih Hrvata (stvarni haplotipi Hrvata - bez
POLITIČKI HRVATI, oni nisu genetički Hrvati, a dijelimo ih na one jugopodvala): Genetički iskon odredjenog naroda tvori dio rane
koji se smatraju Hrvatima i Nacionalne manjine. povijesti tog naroda i posljedica je selidbi i prirodnog porasta
Između ostalog mnogi koji neznaju svoje nacionalno podrijetlo ali pučanstva. Otkrića o genetičkoj strukturi pojedinih naroda pokazuju
Hrvate ne prihvaćaju kao rasu u punoj dimenziji razumijevanja pojma kako treba razlikovati genetičko podrijetlo naroda od stvaranja
rase a rasu gledaju na isključivo odbojan način kao nešto nenaravno, su političkih naroda/nacija (etnogeneze). To su paralelni procesi, pa
u zabludi, upravo to je naravno ili prirodno, to dokazuje genetika, ali odredjivanje genetičkog iskona pomaže u shvaćanju povijesti i
se osječaju, identificiraju s Hrvatima, jesu politički Hrvati kao oni koji političkog oblikovanja naroda. Područje istraživanja genskog iskona
su izgradili svoj identitet, i na sebe gledaju kao grupaciju koja je pučanstva, odnosno naroda se naziva arheogenetikom (kovanica
nacionalne manjine. Dakle u ovu grupu možemo ubrojiti : Talijane, Colina Renfrewa). Dosadašnja proučavanja genskog iskona i rezultati
Albance, Bošnjake, Srbe, Slovake, Čehe, Mađare, Slovence, Rome, genetičkih analiza omogućuju tumačenje genetičkog podrijetla Hrvata.
Poljake, Nijemce, Crnogorce, Austrijance, Ukrajince, Rusine, Bjeloruse, Dosad je objavljeno desetak studija koje u analizama haplotipa na Y-
Turaka i mnoge druge čija genetika nije genetika etničkih Hrvata. kromosomu obuhvaćaju i uzorke iz Hrvatske: npr. Semino i surad.
2000. (koautori D. Primorac i M. Marcikić), Passarino i sur. 2001.,
Chikhi i sur. 2002., Peričić i sur. 2005. (sumnjivi podaci ?), I. Jurić 2003,
2005, 2007, 2011, itd. Kod tih analiza su neizbježne i poredbe sličnih
genetičkih izvješća o inim susjednim i daljim sličnim narodima i
povijesnim područjima, što omogućuje tumačenje zemljopisnih
ishodišta pojedinih haplotipova, njihovog širenja i razmještaja na
Zemlji.
Genetička struktura Hrvata, prema istraživanju Semino i sur
Po istraživanju Semino i sur., na 58 muškaraca iz Hrvatske nađene su
sljedeće skupine kromosoma Y:
haplotip Eu7: 44,83% (ali u Lici 60%, Dalmaciji 72,6%, u
Hercegovini i iznad 85,9%)
haplotip Eu19: 29,31%
Dolazak Hrvata do Dalmata
"neolitski haplotipovi" (Eu 4, Eu 9, Eu 10, Eu 11): 13,79%
haplotip Eu18: 10,34%
haplotip Eu16: 1,73
ANTROPOLOGIJA
je znanost ili znanstvena disciplina koja proučava biološku i inu drugu
različitost čovjeka. Antropologija proučava čovjeka u biološkoj,
kulturološkoj, jezičnoj, povijesno evolucijskoj sferi. Ide i dalje da u
proučavanju sličnosti davno izumrlih hominida-a ili porodice
čovjekolikih velikih majmuna koji su izumrli. A potom se upustila u
istraživanja Homiininae koji podrazumijevaju ljude, čimpanze i gorile,
te nekoliko izumrlih vrsta, pod-porodica, koja se izdvojila kao
orangutani tj. Ponginae. Do 1980. u porodicu Hominidaae sadržavala je
samo ljude, a sada se proširuje na proučavanje velikih majmuna
porodice Pongidae. Kasnija „otkrića“ revidirala prvobitnu klasifikaciju,
105
Genetski iskon i genska povijest
Sadržaj
Genski iskon treba razlikovati od genetičke povijesti (I. Jurić 2003,
[sakrij]
2005, 2011). Genetičko podrijetlo obuhvaća genetičku strukturu
populacije i poznavanje dogođaja i procesa koji su do takve strukture
1 Abstract
doveli. Genetička struktura neke populacije je zbroj postotaka nekoga
gena (haplotipa) koji je molekularno-genetičkim analizama odredjen
2 Genetski iskon i genska povijest na uzorku pojedinaca, jer se ne analiziraju cijele populacije nego
o 2.1 Geni koji ne rekombiniraju statistički dovoljno reprezentativni uzorci neke populacije. Genetička
povijest naroda pokazuje se kao posljedica pojave novih gena i
o 2.2 Dinamika pučanstva nestajanja starih gena, što je evolucija nastajanja gena koji tvore
o 2.3 Naselidbe Europe i Balkana strukturu neke populacije pa i svih stanovnika Zemlje. Treba jasno
o 2.4 Oledbe i postglacial naglasiti kako medju inim egzaktnim znanostima, antropogenetika
razmjerno brzo napreduje, pa se finijim i novim analitičkim metodama,
3 Poništena jezična 'genetika' brojnijim uzorcima i većim terenskim opsegom dobivaju sve detaljniji
4 Hrvatima slični primjeri
podatci o ljudskom iskonu populacija. Stoga bivši tzv. "haplotipovi"
pred desetak godina, danas već postaju haplogrupe ili veće nadgrupe,
o 4.1 Iberodinarski Sardinci pa tu objavljeni pregledi brzo zastarjevaju i postaju tek približni
o 4.2 Polukeltski Islandjani pokazatelji, a zadnjih godina se to još dopunjava i analizama mrtvaca
iz povijesnih grobišta pa se razvojna gledišta ubrzano mijenjaju.
o 4.3 Uralofinski Litvanci
o 4.4 Poluslavenski Magjari Geni koji ne rekombiniraju
5 Glavne Y-haplogrupe Hrvata U razvitku novih genetičkih spoznaja o iskonu, najvažniji su geni koji
o 5.1 Dinarokavkaski tip İ2/Eu7 se ne mijenjaju kroz slijed muških i ženskih naraštaja uz analitičke
metode kojima se takvi stabilniji geni mogu otkriti naslijedjem predaka
o 5.2 Eurazijski tip R1a/Eu19 iz daleke prošlosti. Iako se povremeno dijelom mijenjao (mutirao), taj
o 5.3 Eurozapadni tip R1b/Eu18 je gen cijelo vrijeme ostao na stalnom mjestu (lokusu) u kromosomu.
o 5.4 Ine naše manje haplogrupe Kada se otkrije slijed tih mutacija, pomoću nastajanja tih promjena na
istom mjestu kromosoma se prepoznaju zemljopisna ishodišta tih gena
6 Genetika i etnogeneza i selidbe njihovih nosilaca. Tu pripadaju 2 glavna genska pokazatelja:
7 Iliri i provale Slavena
8 Mitohondriji ženske baštine Y-geni koji se ne rekombiniraju i leže u posebnom dijelu Y-
kromosoma (NRY);
9 Podvale nategnutih navoda
Plazmatski geni koji se ne rekombiniraju i leže
10 Zaključak o genetici Hrvata na mitohondrima u citoplazmi.
11 Bibliografija Dinamika pučanstva
12 Vanjske sveze Populacijska genetika se brzo razvija i često se pojavljuju nova
istraživanja, pa već nedavni rezultati brzo zastaruju. Treba razlikovati
13 Poveznice genetičko podrijetlo naroda od stvaranja političkih naroda/nacija
14 Reference (etnogeneze). Sva istraživanja ne rabe isto nazivlje, pa su zaključci iz
jednog istraživanja često nejasni kad se pojavi novo istraživanje s
Abstract drugim metodama i izmjenjenim nazivljem. U prvom genetikom
pregledu Hrvata, Semino i surad. 2000, (58 Y-uzoraka iz Dalmacije i
Croatian archeogenetics (Y- and mitochondrial haplotypes of Slavonije) su dobiveni ovi rezultati (u zagradi novije oznake):
Croats):Archaeogenetics, a term coined by Colin Renfrew, refers to the haplotip Eu7 = 44,83% (haplogrupa I), Eu19 (R1a) = 29,31%, Eu18 (R1b)
application of the techniques of molecular population genetics to the 10,34%, Eu16 (O) 1,73% i "neolitski haplotipovi" (Eu4, Eu9, Eu10, Eu11) =
study of the human past. This can involve: 13,79%. Takva genetička struktura je većinom slična strukturama
susjednih naroda jugoistočne Europe, iako postoje i posebne razlike
osobito glede I/Eu7. Poredbe s inim narodima su moguće, ako su
the analysis of DNA recovered from archaeological remains, i.e. istraživanja njihova genetičkog iskona radjena po istoj metodi
ancient DNA; analizom haplotipa. Kod starijih istraživanja haplogrupa se može samo
izračunati sličnost iskona predaka uspoređivanih naroda.
the analysis of DNA from modern populations (including
humans and domestic plant and animal species) in order to Najuočljivija karakteristika prikazane genetičke strukture je visok
study human past and the genetic legacy of human interaction postotak haplogrupe I/Eu7, zbog kojega ga poneki auktori (I. Jurić)
with the biosphere; and nazivaju hrvatskim haplotipom. Visoki udjel I2/Eu7 se može tumačiti
the application of statistical methods developed by molecular proučavanjem redoslijeda doselidbe populacija na ozemlje Hrvatske,
geneticists to archaeological data. uvjeta u kojima je dolazilo do povećanja brojnosti određenih populacija
i inih povijesnih promjena. Približni vremenski redoslijed doselidbe tih
The topic has its origins in the study of human blood groups and the haplogrupa na ozemlje Hrvatske bi mogao biti:
realisation that this classical genetic marker provides information
about the relationships between linguistic and ethnic groupings. Early
work in this field included that of Ludwik and Hanka Hirszfeld, 1. Pred 40.000 godina - haplogrupa R1b/Eu18
William Boyd and Arthur Mourant. From the 1960s onwards, Luca = eurozapadni ("baskijski") haplotip;
Cavalli-Sforza used classical genetic markers to examine the 2. Pred 24.000 godina - haplogrupa I2/Eu7
prehistoric population of Europe, culminating in the publication of The = dinarokavkaski ("hrvatski") haplotip;
History and Geography of Human Genes in 1994. Since then, the 3. Pred 8.000 godina - neolitske haplogrupe E/Eu4, J/Eu9,
genetic history of all of our major domestic plants (e.g., wheat, rice, Eu10 i Eu11
maize) and animals (e.g., cattle, goats, pigs, horses) has been analysed. 4. Pred 4.000 godina - haplotip R1a/Eu19
Models for the timing and biogeography of their domestication and = eurazijski ("slavenski") haplotip
subsequent husbandry have been put forward, mainly based on 5. Pred 1.600 godina - azijatski haplotip O/Eu16
mitochondrial DNA variation, though other markers are currently
being analysed to supplement the genetic narrative (e.g., the Y
chromosome for describing the history of the male lineage). The same Naselidbe Europe i Balkana
expression was also used by Antonio Amorim (1999) and defined as:
Prva ljudska vrsta koja je naseljavala ozemlje Europe su neandertalci
getting and interpreting [genetic] evidence of human history. A similar
(Homo neanderthalensis), u Hrvatskoj poznat pod imenom "krapinski
concept (even in a more ambitious form, as it included the recreation
pračovjek". Po genetičkim istraživanjima, suvremeni Europljani izgleda
of inferred extinct states) has been developed in pre-DNA era by Linus
nemaju ništa od genoma neandertalca. Smatra se kako se neandertalci
Pauling and Emile Zuckerkandl (1963).
nisu miješali s pridošlim ljudima (Homo sapiens) ili s njima nisu mogli
106
imati potomstvo zbog razlike u broju kromosoma: moguće je da su biokemijskim analizama. Ove nove analize sadrže dva glavna
neandertalci imali 48 kromosoma (24 para), a suvremeni čovjek ima 46 biokemijska pokazatelja koji pružaju najviše informacija o genetičkom
(23 para). Neandertalci su izumrli pred nekih 30.000 godina. Prvi pretci iskonu ljudskih populacija i etnogrupa, tj. o njihovoj prirodnoj
današnjih Europljana su stigli u Europu iz južnog Urala pred nekih biohistoriji i objektivnoj etnogenezi bez obzira na ranije ideološke
40.000-35.000 godina, pripadali su vrsti Homo sapiens i haplotipu predrasude. To je biokemijska srodnost DNA po majčinskoj (ženskoj)
R1b/Eu18. Kako se ovaj haplotip danas u najvećem postotku nalazi lozi koja se nasljedjuje preko plazmatskih mitohondrija, te raznolikost
među Ircima (90-93%), kod nas je krivo prozvan "baskijskim" mutacija DNA po očinskoj (muškoj) lozi preko Y-kromosoma. U okviru
haplotipom (Baski: R1b = 89%). Ovi rani naseljenici su proširili tih egzaktnih bioanaliza, dva su novija nalaza od bitne važnosti
Europom kulturu Aurignac. općenito za Hrvate, jer sada pokazuju da je dosadašnja rana povijest do
srednjega vijeka kod nas većinom bila ideološki složena dogmatika
Druga doselidba pučanstva s haplotipom I/Eu7: Nešto prije početka zbog stvaranja Jugoslavije bez veze sa stvarnim podrijetlom.
oledbe iz prednje Azije (Stari Istok) preko Grčke, pa uz sjeverne obale
Jonskog mora i Jadrana stiže nova skupina pučanstva koje donosi Najviše egzaktnih pokazatelja o ranoj etnogenezi ljudskih populacija u
napredniju kulturu Gravettienkoje se iz obala Jonskog i Jadranskog novije doba je dobiveno forenzičkim metodama kroz biokemijske
mora širi na sjever i sjeverozapad. Novi doseljenici naprednije kulture poredbe muških Y-kromosoma i ženskih mitohondrija, iz čega
nose haplogrupu I/Eu7 i potiskuju starije pučanstvo niže kulture, ali taj proizlazi i temeljna biogenetska slika ranijeg naseljavanja Europe
val doselidbe nije stigao dalje od srednje Europe. Približno u isto doba (Semino i sur. 2000, Rosser i sur. 2000, Underhill i sur. 2000 i 2001,
sjeverno od Crnog mora ili istočnije mutacijom iz R1b/Eu18 nastaje Wells i sur. 2001, Rootsi i sur. 2004) koja se podosta razlikuje od
haplogrupa R1a/Eu19 koju danas s velikim udjelom imaju stanovnici donedavnih povijesnih promišljanja samo na temelju jezika i kulture.
srednje i istočne Europe i prednje Azije, a osobito je raširen među Već prve antropogenetske analize na smjeni tisućljeća, sve jasnije
slavenskim narodima - ali podjednako u Indiji i srednjoj Aziji, zbog dokazuju da tzv. jezična "genetika" često nema znanstvene, nego više
čega kod nas nije najbolje nazvana "slavenskim" haplotipom. ideološko-političke temelje pa je prilično nesigurna kao pokazatelj
etničkog podrijetla (Z.H. Rosser i sur. 2000), jer današnji javni jezik
Oledbe i postglacial može biti naknadna kulturna nadgradnja bez ikakve veze sa stvarnim
Većina muških predaka Europljana doselila se pred 30.000-40.000 biogenetskim podrijetlom.
godina, ali se potom zbog dolaska oledbe pučanstvo povuklo na jug.
Već klasični utemeljitelj medicine, poznati rimski liječnik Caius
Populacije kojih su pripadnici nositelji tri dosad spomenute
Galenus u svojim zapisima god. 210. po Kr. spominje kako uz ostalo, u
haplogrupe su bile nazočne u Europi već prije zadnje oledbe. Smatra se
svojem liječničkom zanimanju uz ostale narode Rimskog carstva uživo
kako te populacije nisu imale isključivo jedan haplotip, pa niže
pobiže upoznao Ilire s istočnih obala Jadrana. Pritom ističe da su oni
navedene haplogrupe treba shvatiti kao većinske na određenom
tjelesno raznoliki, pa se osobito stanovnici sjevernog Jadrana tj.
prostoru:
pomorski Liburni i Histri drugačijim rastom pa svjetlijom kosom i
očima tjelesno jasno razlikuju od tamnijih stočarskih Ilira istočnije na
dalmatinskom kopnu. Slične antropološke razlike primorskog
haplogrupa R1b/Eu18 u zapadnoj i srednjoj Europi;
pučanstva uz istočni Jadran uglavnom postoje sve do danas kada su i
haplogrupa I/Eu7 u srednjoj i južnoj Europi; genski potvrdjene drugačihim haplotipovima.
haplogrupa R1a/Eu19 u istočnoj Europi.
U klasičnoj lingvistici do osamdesetih godina prošlog stoljeća, tj. prije
Pri nastupu ledenog doba se to pučanstvo povlači na područja toplije razvitka suvremene biokemijske genomike, uglavnom se vjerovalo da
klime u Sredozemlju, a zbog vezivanja vode u kopnenim ledenjacima su jezici neki siguran odraz podrijetla i razvitka narodâ, pa su se kroz
se razina mora spuštala i na vrhuncu najjače oledbe je bila 70 - 120 tzv. "jezičnu genetiku" na jezičnim temeljima čak izvodila i cijela
metara niža od današnje razine. Na današnji Iberski poluotok sklonili rodoslovna stabla u etnogenezi raznih etnoskupina. Takvo je gledište
su se predci zapadnih Europljana koji pripadaju Y-haplogrupi R1b/Eu18 bilo napose dogmatski prihvaćeno kod unitarističkih vukovaca u bivšoj
i Baski su njihovi potomci koji su ostali lokalno živiti u Pirenejima i Jugoslaviji, koja se ideološki oslanjala na bezuvjetnom slavenstvu, pa
nakon ledenog doba kad su ini ljudi odande počeli naseljavati su i svi njezini gradjani koji su dijelom tek kroz školu poprimili
sjeverozapad Europe. nametnuti i umjetni "srpskohrvatski" jezik, zbog toga šablonski
proglašeni da su južnoslavenskog iskona i doseljeni iz Karpata, dok je
Njihovi ini rođaci iz nadgrupe R su se povukli pred ledom u današnju ranije predslavensko pučanstvo ovdje navodno nestalo, pobjeglo ili je
Ukrajinu i tamo stekli novu mutaciju R1a/Eu19, koja je danas nazočna u manjini asimilirano.
s velikim udjelom kod naroda istočne Europe slavenskog govornog
područja pa je početno nazvana "slavenskom" haplogrupom. To je i Najdrastičniji biogenomski dokazi koji očito poništavaju tzv. jezičnu
među Mađarima najčešća haplogrupa, dok navodni ugro-finski predci "genetiku", jesu apsurdni primjeri Islandjana koji govore nordijskim
(haplogrupe Eu13 i Eu14) kod Mađara nisu ni nadjeni u prvoj studiji. Isti (sjevernogermanskim) jezikom - ali su biogenetski 3/5 većinom Irci
R1a je vrlo čest i u srednjoj Aziji, Pakistanu i Indiji pa ga je krivo nazivati (Kelti), pa Madjari koji govore uralofinski - a genetski su 2/3 (oko 60%)
slavenskim. Naprotiv je među Česima i Slovacima više porobljeni panonski Slaveni, pa genski dinaridni Sardinci koji govore
zapadnoeuropskog R1b/Eu18 (1/3 svih Y kromosoma) negoli talianski, nadalje Turci koji sada govore istočnoturkijski - ali su
,,slavenskog Eu19 (1/4 svih Y kromosoma), a Y kromosomi 35% grčkih biogenomski to većinom jezično poturčeni Grci, Armenci i Kurdi s
Makedonaca spadaju u haplogrupu Eu19, 35% su bliskoistočne Eu4, Eu9 beznačajnih par posto turkoidnih gena kod nomada u središnjoj
i Eu10, 20% Eu7 i 10% Eu18. Nositelji levantskih haplogrupa E/Eu4 i Anatoliji. Sve su to bili dugo porobljeni narodi, kada im je strana
J/Eu9-10 (danas) su stigli u Europu s Bliskog Istoka nakon oledbe pred manjinska vlast silom nametnula tudji osvajački jezik i svoje lažno
9.000 godina, naselili su se uglavnom uz sredozemne obale i njihovi podrijetlo, nakon što je ukinula njihov iskonski etnogenetski govor i
potomci su brojni u južnoj Italiji i na Balkanu. svojim uvoznim mitovima izbrisala unatrag stvarnu povijest dotične
zemlje. U ovu skupinu govorno nelogičnih naroda s apsurdnim
Pučanstvo s većinskom haplogrupom R1b/Eu18 seli se prema jezikom nasuprot genskom iskonu većine pučanstva spadaju nažalost i
jugozapadu na područje uz Atlantski ocean, pučanstvo s većinskim današnji Hrvati, koji su takodjer kroz punih 9 stoljeća živjeli kao
I/Eu7 povlači se na obale Jadrana i Sredozemlja, a na istoku se većinska porobljeni kolonialni narod s izbrisanom krivotvorenom povijesti i
haplogrupa R1a/Eu19 povlači na obale Crnog mora, pa su kroz oledbe nametnutim tudjim jezicima.
to bila 3 glavna skloništa (refugija) europskih ljudi. Iz njih će se nakon
povlačenja ledenog pokrova stanovništvo seliti nazad na sjever. Hrvatima slični primjeri
Haplogrupe koje je krajem oledbe imalo pučanstvo uz morske obale su
danas brojnije i dominantne u genetičkoj strukturi Europljana. Ta je Prve analize Y-kromosoma od 1990tih s raznih strana svijeta su
pojava objašnjiva potrebama u prirodnoj ishrani pučanstva prije potvrdile da su pojedini tipovi Y kromosoma često ograničeni na manja
početka proizvodnje hrane. područja ili pojedine etnogrupe negoli su tipovi mitohondrija koji su
većinom raspršeni među pučanstvom cijelih kontinenata. 2000. godine
Poništena jezična 'genetika' je u časopisu Science (Semino i surad.) izašla do tada najopsežnija
analiza Y-kromosoma pučanstva Europe i Bliskog Istoka. Rezultati su
Od devedesetih godina, istodobno s raspadom Jugoslavije, u svijetu bili neočekivani i u suprotnosti s dotadašnjim shvaćanjima o podrijetlu
naglo napreduje egzaktna antropološka genetika koja je ranije služila i međusobnoj srodnosti većine naroda obuhvaćenih tom studijom:
većinom za sudsku identifikaciju i prepoznavanje mrtvaca, te za Otkriveno je kako se pripadnost jezičnoj grupi i genetika djelomično ili
medicinski dokazivanje očinstva zbog naplate alimentacija. S nikako ne slažu kod Albanaca, Baska, Grka, Hrvata, Laponaca, Mađara,
najnovijim razvitkom sličnih sigurnih metoda za masovne analize Makedonaca, Nijemaca, Sardinaca i južnih Talijana.
cijelih naroda, sada se sigurnije i znanstveno dokumentira povezanost
i iskon etnoskupina (ljudskih populacija) tim neutralnim i objektivnim
107
Suvremene biogenetske analize majčinskih mitohondrija po ženskoj Islanđanki. Kod muških Islanđana je doista po Y-kromosomu malo
lozi, kao i poredba muških Y-kromosoma u očinskom naslijeđu, već veća genetska sličnost sa Skandinavcima, ali ipak 1/4 muških Islanđana
dosad nam u zadnjih desetak godina pružaju niz zanimljivih i korisnih pokazuju vidljivo keltsko podrijetlo tj. jasnu genetsku sličnost spram
pokazatelja o medjusobnoj biološkoj srodnosti za većinu europskih Irske i Škotske, vjerojatno iz srednjeg vijeka kada su Vikingi zauzeli
etnopopulacija. Tako dobiveni rezultati genetike su tek dijelom u njihove obale. Naprotiv je po ženskom naslijeđu iz majčinskih
skladu s povijesnim izvorima o razvitku pripadnih naroda (Lell i mitohondrija puno veća genetska bliskost Islandjana s keltskim
Wallace 2000, Malyarchuk 2001, Rosser i sur. 2000, Rootsi i sur. 2004), genomima na Britanskom otočju, koji obuhvaćaju oko 2/3 islandskih
ali ipak postoji niz iznimaka gdje biogenetika upućuje na manjeviše mitohondrija. Po toj biogenetici, muški Islandjani većinom potječu iz
protivan fizički iskon od dosadašnjih povijesnih gledišta. Najizrazitije Skandinavije uz manji udjel Kelta, dok je majčinsko naslijedje na
takve genetsko-povijesne kontroverze u Europi su slučajevi Hrvata, Islandu u većini keltskog iskona iz Škotske ili Irske. Stoga je Island
Madjara, Litvanaca, Islandjana i Sardinaca, čiji se jezici i povijesne genski mješovita kelto-nordijska nacija, gdje je nekoć vladajuća
tradicije najviše razlikuju od njihova stvarnog biogenetskog iskona. manjina vikinških gusara nametnuli svoj germanski jezik. U tom
pogledu je analogni primjer Islanda poučan i za heterogeni iskon
Tu su ukratko prikazane genetsko-povijesne kontroverze u iskonu poluslavenskih Hrvata, gdje je naš muški haplotip po Y-kromosomu tek
Madjara, Litvanaca, Islanđana i Sardinaca u poredbi sa sličnim u 1/4 sličan Slavenima, dok naprotiv hrvatski majčinski mitohondriji
slučajem kod Hrvata, gdje je biogenetska srodnost pripadnih imaju još manju sličnost do 1/7 spram inih Slavena (Semino i sur. 2000,
etnopopulacija dosta različita od ranije usvojenih povijesnih gledišta o Tolk i sur. 2000, Barać i sur. 2003).
njihovom podrijetlu. Tako su Madjari genetički nadpolovično
Baltoslaveni s neznatnim uralskim udjelom, pola Litvanaca su fizički Uralofinski Litvanci
uralofinskog iskona s manjom baltoslavenskom primjesom, Islanđani
U humanističkoj literaturi se Litvanci tradicijski navode kao prototip
su mješoviti kelto-nordijski narod s keltskom većinom kod žena, a
baltičkih naroda s baltoslavenskim jezikom, ali sada to nije potvrđeno
Sardinci su biogenetski osebujna etnogrupa posve različita od Talijana
biogenetskim analizama. Samo je za 1/3 Litvanaca nadjen
i donekle bliža Španjolcima. Zato smo ovdje u poredbi s našim
istočnoeuropski haplotip Eu19 (R1aSRY), dok oko polovice njih sadrže
iskonom, kao poučne primjere sažeto razmotrili više-manje slične
dominantni uralofinski tip Eu14 (sada N3). Dakle po genetskom iskonu
genetsko-povijesne kontroverze Sardinaca, Islandjana, Litvanaca i
većina njih ne pripadaju baltskim nego uralofinskim populacijama i
Madjara kod kojih su, za razliku od nas novi genetski pokazatelji tamo
zato se Litvanci podrijetlom jasno razlikuju od Rusa i inih Slavena, a
razumno prihvaćeni bez većih potresa tj. uglavnom su uvaženi u
pogotovo od nas gdje taj uralofinski haplotip (Eu14) uglavnom izostaje.
boljemu i dubljem otkrivanju njihova ranog iskona, korisnog i za
Sve to sada dovodi u pitanje navodnu iskonsku sličnost hrvatskoga i
medicinske svrhe. Naprotiv su slični genski rezultati kod nas u jugo-
litvanskog jezika iz zajedničke baltoslavenske grupe, jer je i kod
balkanskom ozračju izazvali iracionalne reakcije dogmatskih
Litvanaca kao i kod Hrvata nazočan tek manjinski udjel
jugoslavista, tj. javne krivotvorbe i uporno "mozgopranje" ideološki
istočnoeuropskog (baltoslavenskog) genoma do 1/3 njihovih
dirigirane javnosti uz uporno prikrivanje egzaktne stvarnosti.
populacija: kod Hrvata naprotiv dominira posebni dinarski haplotip
Naše biološko naslijeđe i fizički iskon etnopopulacija su biokemijski Eu7 (I-M170), a kod Litvanaca je glavni sjeverni uralofinski tip.
zapisani u obliku DNA na genomu pa su u prirodnim uvjetima
Poluslavenski Magjari
uglavnom trajni i nepromjenjivi, dok se naprotiv kulturno-jezična
baština brže mijenja, gubi ili preuzima pod pritiskom raznolikih Slavenogeni Magjari (usp. Semino i sur. 2000a, 2000b): Biogenetski
povijesnih, kulturnih i gospodarskih silnica. Zato su u civiliziranim slučaj Magjara je obratan od Litvanaca, jer tu unatoč ugrofinskom
europskim narodima izvan Balkana, novi biogenetski rezultati jeziku dominira slavenski genom uz neznatne primjese uralskog tipa.
prihvaćeni objektivno i uglavnom nepristrano, tj. kao neutralne Po jeziku i povjesnoj tradiciji bi današnji Madjari trebali biti uralofinski
znanstvene činjenice koje poboljšavaju i produbljuju njihove spoznaje narod, ali tu usvojenu paradigmu sad opovrgava nova biogenetika.
o dalekoj prapovijesti i prvotnom iskonu pripadnih etnopopulacija. Dominantni genetski udjel istočnog slavenskog haplotipa Eu19
Naprotiv kod nas su vrlo slični i vrijedni novi pokazatelji nedavno u (R1aSRY) po raznim ponovljenim analizama kod Madjara iznosi čak 59-
javnosti (kroz tisak i ine medije) naišli na iracionalne otpore s 60% pa je to najviši genetski udjel baltoslavenskog tipa u Europi, pored
ideopolitičkim diskvalifikacijama i dogmatskim hajkama protiv Poljaka gdje je to također oko 60%. Stoga je danas iz madjarskih
genetike (tim gorje po činjenice), iza čega su većinom osobni interesi genoma već nedvojbeno da su nadpolovična većina Madjara tek
sinekura i očuvanja zastarjelih klanskih struktura. Sve to nam jasno naknadno madjarizirani, panonski Slaveni kojima su malobrojni
pokazuje da naše zaostalo kulturno ozračje još uvijek nije dozrijelo za priseljeni nomadi od srednjeg vijeka nametnuli svoju vlast i današnji
objektivni prihvat suvremenih znanstvenih rezultata, nego se to u madjarski jezik iz uralofinske grupe. Tako je iz ove prvotne, etnički
izostanku boljih argumenata šablonski diskvalificira metodama nedefinirane populacije panonskih Slavena, pod manjinskom vlasti
srednjovjekovne inkvizicije kao navodni “rasizam” i slične ideološke istočnih nomada oblikovan današnji madjarski narod. Zbog toga
etikete bez sadržaja: vidi o tomu pobliže Orwelska pseudo-genetika. genetskog iskona je udjel Slavena među Madjarima čak dvostruko veći
negoli među Hrvatima koji su baš obratno od Madjara po jeziku Slaveni
Iberodinarski Sardinci
– ali imamo manjinski baltoslavenski genom Eu19 koji prosječno
Iberodinarski Sardinci (usp. Capello i sur. 1997, Morelli i sur. 2000, obuhvaća tek 1/4 do 1/3 naše populacije.
Scozzari i sur. 2001, Francalacci i sur. 2003): Po povijesnim kao i po
Glavne Y-haplogrupe Hrvata
genetskim pokazateljima, Korzika i Sicilija su uglavnom bile
naseljavane iz najbližeg kopna tj. iz sjeverne odnosno iz južne Italije.
Naprotiv je Sardinija po biogenetici mitohondrija i Y-kromosoma Sve do kraja 20. st. ljudska genetika metodološki još nije bila dovoljno
različita. Osim što je većinom naseljena dalekim iberskim razvijena da pruži suvisle i sigurne podatke o podrijetlu većih
doseljenicima iz Pirenejskog poluotoka u postglacijalu, za Sardiniju je etnogrupa, pa su o tomu ranije izvođeni više-manje nesigurni
osebujan u 2/5 sardinske populacije posebni haplotip Eu8 (ili po novom pokazatelji iz krvnih grupa, nasljenih bolesti itd. Tek nedavno od god.
I1b2 koji potječe od I1b koji prevladava u južnoj Hrvatskoj i 2000, uglavnom po masovnim biokemijskim analizama Y-kromosoma
Hercegovini), koji dominira uz zapadnu obalu i najviše u planinskoj razrađenim metodama nalik dokazu očinstva ili identifikaciji mrtvaca
unutrašnjosti otoka, dok je genetska sličnost s Italijom najviše vidljiva i ubojica, stvorene su sigurnije mogućnosti poredbe iskona većih
na sjeveru tog otoka uz Korziku i u suvremenim gradovima na južnoj i etničkih populacija. Tako je danas biogenetika postala jedan od glavnih
istočnoj obali. Taj genom Eu8 je povezan s izrazitom dugoživosti i razmjerno sigurnih dokaza za stvarni fizički i biološki iskon raznih
njegovih nosilaca, pa je u cijeloj Europi (osim Kavkaza) baš na Sardiniji naroda, neovisan od ideoloških i dnevnopolitičkih interesa (osim kod
najveći udjel vitalnih stogodišnjih metuzalema. Izvan Sardinije se tip nas gdje ju krivotvore).
Eu8 s niskim postotkom nalazi još samo u Tunisu, Francuskoj i
Od god. 2000.-2004. je tako genetski više-manje proučena većina
Španjolskoj, a razmjerno je češći na kopnu samo medju pirenejskim
europskih naroda pa i Hrvati, za koje je iz toga upoznat uglavnom grubi
Baskima. Iz svega je očito da sardinski starosjedioci po genetskom
zajednički iskon, ali nam dijelom još manjkaju regionalni detalji osim
iskonu većinom nisu Italci, ali im je u doba talijanskog ujedinjenja
za nekoliko otoka. Iz tih poredbenih nalaza u Europi slijedi da
Garibaldi nametnuo talijansku vlast i potom tudji talijanski jezik
istočnoeuropski Slaveni u 40-60% imaju zajednički dominantni
protivan njihovom osobitom genomu.
genotip prvo nazvan oznakom Eu19 ili danas po novom R1a (= mutacija
Polukeltski Islandjani M17). Taj slavenski tip se u jugoistočnoj Europi obilnije nalazi tek oko
1/3 kod Slovenaca i Makedonaca, ali je kod ostalih tzv. “južnih Slavena”
Keltogeni Islandjani (usp. Helgason i sur. 2000a, 2000b, 2001): Po taj genotip razmjerno nizak osobito u Bosni, Crnoj Gori, Dalmaciji i na
tradiciji i povijesnim vrelima, pučanstvo Islanda trebali bi uglavnom otocima gdje naprotiv izrazito dominira drugi dinarski tip Eu7 ili po
biti potomci germanskih Vikinga iz Skandinavije koji su naselili Island novom I1b (tj. mutacija M170). Za ovu se donedavna smatralo prije
u ranomu srednjem vijeku – ali je nova biogenetika to sada znatnim detaljnih istraživanja Azije, da je navodno ograničena na Europu s
dijelom izmijenila, nadasve po ženskom naslijedju negermanskih
108
najvećim koncentracijama u Hrvatskoj i Bosni oko 2/5 do 1/2 središnjoj Aziji gdje niz tamošnjih etnogrupa sadrže po 10-25%, što je
pučanstva, a u Hercegovini i na dalmatinskim otocima od 2/3 do 4/5 možda u vezi s dalekim praiskonom ranih pradinaraca.
pučanstva.
To je jedini europski genotip čiji posebni jezični ekvivalent dosad još
Zbog ubrzanog razvitka genetike, najnovije biogenetske analize inih nije jasno odredjen (kod nas je to vjerojatno starodalmatski jezik), ali
etnogrupa izvan Europe a nadasve u prednjoj Aziji nakon god. 2004, njihov izvorni jezik sigurno nije slavenski kojemu pripada drugi
danas su već bitno promijenile te nedavne zaključke. Npr. navodni genetski tip R1a/Eu19. Danas genotipu I2/Eu7 kod nas uglavnom
"slavenski" genotip Eu19 ili R1a, pruža se kroz Aziju izvan Slavena u još pripadaju razne inačice hrvatskih ikavaca:ikavski šćakavci, ikavski
većem prostranstvu od Kavkaza do središnje Azije i Indije, gdje je još kajkavci i jadranski čakavci, a izrazito najviši udjel i apsolutnu većinu
viši nego među europskim Slavenima: npr. Tadžikistan 68%, Kirgizija Eu7 dostiže na otocima kod južne bodulske cakavice, npr. na otoku
65% i Kašmir 60%, a obilan je i južnije u Indiji i Pakistanu po 40 – 60%. Hvaru gdje ima većinu od 2/3 (66 %), pa 55% na Braču, 54% na Korčuli,
Dakle to danas nije samo slavenski genotip nego obuhvaća većinu 45% na dalmatinskom kopnu i najviše u zapadnoj Hercegovini 73%. Na
indoeuropskih naroda iz istočne jezične skupine satem. Također ni naš slično takodjer upućuje poredba grobnih kostura u Dalmaciji i
hrvatsko-dinarski tip Eu7 ili I1b danas više nije ograničen na Hercegovini iz antike i srednjeg vijeka koji ne pokazuju slavenske
jugoistočnu Europu, jer je odnedavna obilno nađen u oko 1/3 pučanstva promjene nego uglavnom nastavak dinarskih tipova (Mikić 1976, 1979,
na zapadnom Kavkazu, sjevernom Kurdistanu i u Teheranu, a na 1984), pa arheonalazi Komanske kulture u Dalmaciji i Crnoj Gori od
Kavkazu u narodu Dargyni dosiže čak 58% tj. podjednako mnogo kao Zadra do Skadra, koji od 6.- 9.st. ne pripadaju Slavenima nego
kod nas u Hercegovini i na otocima. Naprotiv taj naš dinarski genotip starosjediocima (Vinski 1971, Marčinko 2000). Poluslavenski i
posve izostaje dalje na jugoistoku oko antičke Harauvatije, tj. u južnom predslavenski jezici tih starosjedilaca kod Livna, na Krku i u Istri su se
i istočnom Iranu, Pakistanu i Indiji. To jasno pokazuje da naši dinarci govorili do 20. stoljeća i uništeni su tek u Jugoslaviji. Vidi još pobliže o
imaju stvarne genetske veze s Kavkazom i Kurdistanom, iako nam toj haplogrupi: Dinarokavkaski genom İ2/Eu7.
genetika zasad još ne pruža izravne dokaze kako i kada su nastale te
genske veze, tj. selidbom iz prednje Azije na Balkan ili obratno, pa su Eurazijski tip R1a/Eu19
tu razna idejna domišljanja uvijek moguća. Eurazijska haplogrupa: R1a/Eu19 (M17: delG68 ctggtcataacactggaaatc /
tgaacctacaaatgtgaaactc), I.Jurić: "slavenski" haplotip. Taj tip dominira
Osim za Židove i susjedne semitske narode na Levantu (istočno
u Indiji i istočnoj Europi, zapadnom Sibiru i srednjoj Aziji do Pakistana.
Sredozemlje), za većinu inih izvaneuropskih etnogrupa iz jugozapadne
Naziv "slavenski" je preuzak i neprikladan, jer je takodjer obilan i kod
i srednje Azije ranije do god. 2001. uglavnom nije bilo suvislih naznaka
mnogih naroda prednje i južne Azije osobito Tadžikistan, Pakistan i
o njihovu biogenetskom spektru. Kroz zadnjih desetak godina je dosad
Kašmir, što uglavnom odgovara istočnoj indoeuropskoj grupi satem-
već objavljeno desetak izvješća o genetici samog Irana (Nasidze 2002,
jezika. Protivno današnjemu južnoslavenskom jeziku, kod prisilnih
2006, 2008, 2009, Quintana-Murci i sur. 2006, Regueiro i sur. 2006).
"slavenskih" Hrvata to je izrazito manjinski tip, u prosjeku tek 23% -
Takodjer su dosad kroz dvadesetak radova manjeviše genetski
38% ili samo 1/4 do 1/3 pučanstva, tj. najviše takodjer spram sjevera i
obradjeni i susjedni narodi na bivšem ozemlju Perzijskog carstva
sjeverozapada, a najmanje na dalmatinskim otocima: Hvar samo 9%,
(Nasidze i surad. 1990-91, 1995, 2004, 2005, Wells i sur. 2001, Weale i
Hercegovina 12%, Korčula 20%, kopnena Dalmacija 23% itd.
sur. 2001, Mohyuddin i sur. 2001, Qamar i sur. 2002, Al-Zahery i sur.
Dialektalno je kod nas razmjerno najviše zastupljen kod raznih
2003, Roewer i sur. 2009, Cilli i sur. 2010, itd.). Donedavna je genetski
jekavaca i ekavaca. Vidi još pobliže: Eurazijski genom R1a/Eu19.
ostao neistražen samo Afganistan, o komu je tek u zadnjih par godina
konačno izašlo nekoliko genetičkih izvješća (Sabitov 2010, Cristofari i Eurozapadni tip R1b/Eu18
sur. 2011, Lacau i sur. 2011), pa su tako Iran i susjedne zemlje u okružju
dosad već za opće poredbe manjeviše zadovoljavajuće genetički Eurozapadna haplogrupa: R1b/Eu18 (M173: A>C191
poznati. Osim za semitski Levant, zamalo svi naši genetičari (osim D. aagaaatgttgaacgaaagttgat / aggtgtatctggcatccgtta), I.Jurić: "baskijski"
Primorca) te nove genetske prikaze iz prednje Azije uporno preskaču, haplotip. To je glavni zapadnoeuropski haplotip paleolitskog iskona
zaobilaze i prešućuju, pa ih uopće ne usporedjuju s nama iz taktičko- koji dominira u većini naroda od Španjolske i Italije do Škotske i
ideoloških razloga da im ne poremete zadane iliro-slavenske dogme: Baltika, pa većinom odgovara zapadnoj grupi centum-jezika. Najviše ga
vidi pobliže Orwelska pseudo-genetika. Zato ovdje na sažet i sustavan podjednako imaju Irci 93%, pa Baski 89% i Welšani 82%, dakle je naš
način dajemo biogenetske poredbe Hrvata s dosad proučenim naziv "baskijski" neopravdan i preuzak jer je bolje "irski". U Hrvatskoj
narodima iz prednje Azije, uz potrebne komentare o paralelnim taj zapadni tip obuhvaća tek 10% - 16% pučanstva i to razmjerno najviše
kulturno-povijesnim vezama. na zapadu u Hrvatskom Zagorju, Gorskom Kotaru, Istri i medju
otocima najviše na Krku (16 %), a najmanje na Hvaru (1 %), što je
Od toga se desetak sporednih afroazijskih genoma (Eu3, Eu4, Eu6, Eu8, logično obzirom na blizinu zapadne Europe. Genetska raširenost Eu18
Eu10, Eu11, Eu15, Eu16, Eu17, Eu20 itd.) nalaze uglavnom kod se uglavnom poklapa s antičkim širenjem Kelta kroz Europu i kod nas,
izvaneuropskih naroda u Aziji ili Africi, dok u Europi pridolaze samo a danas je kod nas dialektalno zastupljen uglavnom kod
kao manjinske primjese od ranijih doseljenika ili kao trag nomadskih sjeverozapadnih ekavskih čakavaca i ekavskih kajkavaca. Vidi još
provala, npr. kod Hrvata: E/Eu4 = 6,9%, J/Eu9 = 5,2%, Eu11 = 1,7%, pobliže: Eurozapadni genom R1b/Eu18.
O/Eu16 = 1,7%. Unatoč nižem udjelu u genskom spektru, ovi manjinski
tipovi su ipak vrijedni pokazatelji za ranije daleke selidbe etničkih Ine naše manje haplogrupe
predaka, jer nas upućuju na susjedne genske primjese i najbliži smještaj Sve ine haplogrupe su manjinske kod Hrvata (Hrvatska i BiH), pa
pradomovine. Pet je glavnih haplogrupa koje dominiraju kod prosječno obuhvaćaju tek par posto ili samo lokalno najviše po desetak
europskih naroda: I2/Eu7, J2/Eu9, N/Eu14, R1b/Eu18 i R1a/Eu19. U posto, a inače su te grupe manjinske u većem dijelu Europe pa najveće
idućem pregledu glavnih genetskih tipova jugoistočne Europe, najprije udjele dostižu u Aziji ili Africi: o tima vidi pobliže Biogenomika Perzije.
se navodi njihova standardna šifra, a potom u zagradi (kurzivom) Uz gore navedeni niži udjel "slavenske" haplogrupe (R1a/Eu19), za
slijedi još i detaljna biokemijska formula sa slijedećim kraticama Hrvate je još nadasve znakovit potpuni izostanak uralo-finske
nukleotida: a = adenin, c = citozin, g = guanin, t= timin. grupe (N1/Eu14) koja je manjeviše nazočna kod svih inih Slavena bar
Dinarokavkaski tip İ2/Eu7 manjinski, uključivo nama susjedne Slovence i Srbe (do 3%): To
genetski zapravo znači da se hrvatski pretci za razliku od inih Slavena,
Dinarokavkaska haplogrupa: İ2/Eu7 (biokemijska formula: M170 - pri selidbama sigurno nisu gibali središnim praslavenskim prostorom,
A>C327 tgcttcacacaaatgcgttt / ccaattactttcaacatttaagacc), I.Jurić: nego su tek imali bočne slavenske kontakte i primjese uglavnom na
"hrvatski" haplotip. To je najčešća i dominantna haplogrupa u južnom rubu slavenstva (Ukrajina-Panonija) gdje je uralofinski udjel i
Hrvatskoj i BiH, a inače se nalazi uglavnom na Kavkazu i Balkanu, pa danas najniži. Antropološki se te južne manjinske haplogrupe
manje u srednjoj Europi itd. (Rootsi i sur. 2004), a najviše u Hrvatskoj uglavnom razlikuju od gornje 3 većinske (I2, R1a i R1b) po
45% - 49% i u BiH 48 – 73% gdje ima najveću poznatu koncentaciju u vidljivo tamnijoj pigmentaciji kože, te pretežno crnih oči i tamne kose.
Hercegovini i na dalmatinskim otocima (Marjanović i sur. 2006),- ali Staračka ćelavost ovih je nasuprot dinarskom tipu jednodjelna tj.
podjednako (50-60%) i na Kavkazu narodi Dargyni, Swaneti itd. počinje iznad nosa i završava na tjemenu jednostavnom okruglom
(Nasidze i sur. 2003-2005). Zato je naš naziv "hrvatski" haplotip ćelom (bez dlakavoga "fratarskog" otoka).
preuzak i nerealan, jer bi se po sličnoj logici s istim pravom mogao zvati
i "swano-dargynski". Kod nas ga ima najviše u Hercegovini, Lici,
Dalmaciji i istočnoj Slavoniji, a najmanje u Istri, Gorskom Kotaru i Prednjoazijska grupa J2/Eu9 (J-12f2: M172 - T>G197
Medjimorju, pa tom genomu uglavnom pripada dinarski tip pučanstva ttgaagttacttttataatctaatgctt /
Bosne, te srednje i južne Hrvatske. Znakovito je da se Eu7 (M-170) ataatttattactttacagtcacagtgg) prevladava u jugozapadnoj Aziji,
pojavljuje i dalje na istoku izdvojeno u Moldaviji(32 %) i još izvan manje u Kurdistanu i Gruziji, a najviše od Sirije i južnog Irana
Europe najviše na Kavkazu do 60%, pa u kaspijskom Dagestanu i do Arabije. Pripadni narodi govore raznim jezicima tj. dijelom
semitski i takodjer indoiranski: Iranci, Kurdi, Oseti, Tadjiki,
109
Armenci itd. U Hrvatskoj je J2/Eu9 zastupljen oko 5,2%, a izravno nastale haplogrupe G, H, I, J i K. G je nastala od F na
najviše u Kvarneru do 11%. Nalazi se kao manjinski genotip Kavkazu ili u srednjoj Aziji. Od K su nastale L, M, N, O i P
uglavnom ondje, gdje kod nas inače dominira dinarski tip haplogrupe. H i L su tipične za Indiju, a M za Indokinu. N i O
I2/Eu7 i razmjerno najviše na otočnom području bodulskog imaju zajedničkog predka, a razdvojili su se negdje u središnjoj
cakavizma. Nazočnost toga istočnog haplotipa kod jadranskih Aziji. Od N su potekli uralski narodi koji žive u sjevernoj
čakavaca u jugozapadnoj Hrvatskoj upućuje na negdanje bliske Euroaziji od Skandinavije do Kamčatke, a O je tipičan za Kinu
kontakte doseljenih ranohrvatskih pračakavaca s narodima odakle se proširio istočnom i jugoistočnom Azijom. Također u
Starog istoka u jugozapadnoj Aziji, pa još i kasnije upade središnjoj Aziji negdje na granici Sibira i Mongolije ili na
Saracena po kojima se u Kvarneru zovu Srakane i obližnjem području Bajkalskog jezera iz haplogrupe P su
Susak (Sarakene & Sansek). Antropološki odraz tog genotipa su mutirale R i Q. Nositelji haplogrupe R su prije 35.000-40.000
najviše crne oči i tamno-crnkasta kosa, ali je nasuprot tomu godina odselili na zapad i tako postali predci većine današnjih
većinom svjetlija bljedunjava koža (izim ljeti zbog sunca), a nos Europljana. Neki pripadnici haplogrupe Q su odselili u
je većinom uži i kljukast ("bizantinski"). sjeveroistočnu Aziju gdje i danas žive njihovi potomci, a dio
njih je prešao Beringov prolaz i naselio Amerike. Gotovo svi
južnoamerički Indijanci i većina sjevernoameričkih imaju Y
Semito-levantska grupa G2/Eu11 (M-201: G>T136 kromosom Q haplotipa. Preostali pripadnici haplogrupe Q koji
tatgcatttgttgagtatatgtc / gttctgaatgaaagttcaaacg): Taj su ostali u Sibiru su se s vremenom raspršili po srednjoj Aziji. Q
jugoistočni genotip je osobito značajan za Semite na Levantu, u je prisutna u malom postotku u Turskoj, Iranu, Indiji i
Arabiji i sjevernoj Africi, pa se nalazi kod većine Židova, Arapa, Pakistanu, a pronađen je i jedan Hercegovac s Y-kromosomom
Beduina itd. S manjim udjelom (10-15%) dolazi npr. u haplotipa Q.
Španjolskoj, južnoj Italiji i Grčkoj, a najmanje u srednjoj i
istočnoj Europi. U Hrvatskoj se prosječno nalazi 1-2%, a najviše Grupe F, G, K i P su tipične za Kavkaz i prednju Aziju. Na Kavkazu F i
na južnim otocima: Brač 6% i Korčula 10%, dok sjevernije G do danas čine nadpolovičnu većinu Y kromosoma, a ni K haplogrupa
izostaje. Antropološki odraz toga genotipa je općenito tamna nije rijetka. Među Kurdima Y kromosomi haplogrupa F i G su također
pigmentacija, crne oči, garavo-crna i rudlavo-kovrčasta kosa i u relativnoj ili apsolutnoj većini, a većina plemena imaju i K i P, i to u
brada. velikom broju. Sve 4 te haplogrupe su nađene u Iranu s umjerenim
udjelom. U razmjerno malom broju Y kromosoma F i G haplotipa ima
i u Indiji i Pakistanu. U Pakistanu haplogrupa P ima visok udjel u
Srednjoazijska grupa O3/Eu16 (K-M9: C>G68 pučanstvu. P (Hg1) čini nadpolovičnu većinu Turkmena, relativnu
gcagcatataaaactttcagg / aaaacctaactttgctcaagc): To je glavni većinu Armenaca i veliki udio među Kurdima, Uzbecima i Durganima.
genetski tip u kontinentalnoj srednjoj Aziji gdje je ponajviše Durgani imaju i visok udio haplogrupe K, odnosno Hg26, koja s P (Hg1)
zastupljen kod nomadskih mongoloidnih naroda s azijatskim čini većinu durganskih Y kromosoma.
jezicima iz altajske skupine. U Hrvatskoj je to najmanje
U Hrvatskoj su te grupe nađene u većem postotku na
zastupljeni genotip prosječno ispod 1%, uglavnom na
srednjodalmatinskim otocima. U uzorku s Korčule ima 10,6% grupe G
sjeveroistoku u Podravini i Dalmaciji do 2%, a najviše na Korčuli
i 19,7% sve 4 grupe ukupno, na Braču je ukupno 10,6% pripadnika grupa
do 15%. Zapadnije u Hrvatskom Zagorju, Lici, Istri i Kvarneru taj
F, G i K, a na Hvaru 17,6% Y kromosoma spada u F, G, K ili P*
azijatski tip uglavnom izostaje, pa su zato posve besmislene i
haplogrupu, od toga 14,3% u haplogrupu P*(* znači da su iz uzoraka P
absurdne tvrdnje dogmatskih jugoistoričara kako su tobože
isključene njene podgrupe R i Q). Pronađen je i jedan Hercegovac
Ličani slavizirani "Avari". U Europu se ovaj genotip većinom
pripadnik haplogrupe Q koja je također iz Azije. Ti su udjeli u
proširio s istoka kroz ranije provale nomadskih Huna, Avara i
stanovništvu daleko iznad europskog prosjeka. Haplogrupe G ima
Tatara. Naprotiv arheonalazi iz grobišta pokazuju avarske
jedino u sjevernoj Italiji 10% i 14% na Sardiniji, dok je drugdje u Europi
nalaze uglavnom samo u sjevernoj Hrvatskoj do Save (Istvan
zastupljena puno manje. K se nalazi sporadično u istočnoj Europi, a u
Bona, Marčinko 2000). Tih srednjoazijskih mongoloida je u
zapadnoj ga praktično nema, ali ga ima u svim istraživanim hrvatskim
jugoistočnoj Europi genski razmjerno najviše do desetak posto
regijama. Kad se uzme u obzir otkriće azijske mitohondrijske
u Rumunjskoj i Makedoniji, a prama zapadu su kod nas sve
haplogrupe F na Hvaru u postotku kojeg nema nigdje u Europi (8,3%),
rjedji. Antropološki odraz toga genotipa je širi zdepasti rast,
kao i sporadične nalaze nekih tipično azijskih mitohondrijskih
izrazito široko okruglasto lice (kao "puni Mjesec"), jake i
haplogrupa na drugim otocima, nameće se logično objašnjenje da je
istaknute jagodične kosti, kosa je ravna i crna do crvenkasta, a
dio predaka današnjih Hrvata iskonom s područja koje se proteže od
muška brada slabija i narijetko izrasla.
Kavkaza preko srednje Azije do današnjeg Pakistana tj. približno
ozemlje staroga Perzijskog carstva.
Hamito-magrebska grupa E3b/Eu4 (ili biokemijska formula: M35 Genetika i etnogeneza
- G>C168 taagcctaaagaagcagtcagag /
agagggagcaaatgaggaca) nalazi se pretežno kod hamitskih
Kroz zadnjih desetak godina, ozbiljne znanstvene teorije etnogeneze u
naroda uz južne obale Sredozemlja i u sjevernoj Africi, npr.
svijetu je već nemoguće zamisliti bez biogenetske dokumentacije i svi
Egipćani, Abesinci, Berberi itd. U južnoj Europi je to najstariji i ini novi prikazi bez toga ili protivni biogenetici, odnedavna se već
rijedak genotip, podrijetlom od prapovijesnih doseljenika do smatraju neozbiljnim ideološkim naklapanjima. Sve do kraja 20. st.
neolita, koji su sudjelovali u ranom razvitku poljodjelstva i prvih
ljudska genetika metodološki još nije bila dovoljno razvijena da pruži
keramičkih kultura, a u dolini Nila je taj genotip bio glavni
suvisle i sigurne podatke o podrijetlu većih etnogrupa, pa su o tomu
većinski nositelj visoke pracivilizacije faraonskog Egipta. U ranije izvođeni manjeviše nesigurni pokazatelji iz krvnih grupa,
Hrvatskoj Eu4 obuhvaća oko 5% pučanstva uglavnom medju nasljednih bolesti itd. Tek nedavno od god. 2000, uglavnom po
čakavcima, a razmjerno najviše na otoku Krku gdje dostiže blizu masovnim biokemijskim analizama Y-kromosoma razrađenim
7% i tu su njegovi nosioci vjerojatni potomci halkolitnoga
metodama nalik dokazu očinstva ili identifikaciji mrtvaca i ubojica,
predliburnijskog plemena Hythmethi koji su preplovili
stvorene su sigurnije mogućnosti poredbe iskona većih etnopopulacija.
Mediteran zbog presušivanja Sahare, pa na Kvarneru osnovali
prva neolitska sela i uveli rano poljodjelstvo. Inače se u Tako je danas biogenetika postala jedan od glavnih i razmjerno
jugoistočnoj Europi taj magrebski tip E1b izrazito najviše nalazi najsigurnijih dokaza za stvarni fizički i biološki iskon raznih naroda,
na Kosovu gdje ga ima čak 1/2 Kosovara (47 %), što upućuje na neovisan od ideoloških i dnevnopolitičkih interesa (osim kod nas gdje
njihov hamitski iskon iz sjeverne Afrike (po još nesigurnim već dielom i to krivotvore). Jedna od najnovijih i za nas ključnih
pokazateljima bi tamo bio protjeran dio srednjovjekih Maura iz biogenetskih analiza u inozemstvu je velika biokemijska poredba svih
Sicilije). Antropološki odraz toga genotipa je razmjerno sitniji proučenih slavenojezičnih populacija, koju su 2007. objavili neutralni
rast, uže trokutno lice ("mišoliko"), a kosa je većinom valovito- strani genetičari Rebalja, Mikulič i desetak inih slavenskih suradnika:
kovrčasta i tamno-crnkasta. Oni jasno i nedvojbeno zaključuju da su pravi tj. genski zajednički
Slaveni samo oni istočni i zapadni od Češke i Lužica do Ukrajine i Sibira
– naprotiv medju tzv. «južnim Slavenima», po genomu su Slaveni samo
Ine istočne haplogrupe iz prednje Azije: Sve predhodne Slovenci i manjina najzapadnijih Hrvata – a svi ini Hrvati, Bošnjaci,
haplogrupe su manjeviše tipične za Europu i mogu se naći u Srbi, Makedonci i Bugari po genomu uglavnom nisu bili prvotni
različitim omjerima kod skoro svih europskih naroda, ali među Slaveni, nego raniji antički neslaveni koji su tek naknadno jezikom
Hrvatima ima još inih pripadnika istočnih azijatskih slavizirani. Isto je bilo vidljivo već od prvih genetskih uvida (Semino i
haplogrupa F/Eu10, G/Eu11, K/Eu15-16 i P*/Eu20, koje su tipične sur. 2000) što su naši dogmatski panslavisti pokušali idejno izbjeći i
za Kavkaz i prednju Aziju. F je je izvorna haplogrupa od koje su relativizirati, ali su ovime baš srodni slavenski biogenetičari to
potekle sve ne-afričke osim C, D i E. Iz nje su mutacijom definitivno zapečatili i dokumentirali, pa zato genski odbačeni «južni
110
Slaveni» odsad zauvijek odlaze u ideološku ropotarnicu povijesti, 1/3 pučanstva tj. od 27-35% genskih Slavena medju nama, a
odakle ih je nemoguće vratiti (osim nekim novim panslavenskim samo rubno na sjeverozapadu npr. u Vojvodini, Podravini,
terorom jugoslavenskog tipa). Zagorju, Istri, Gorskom Kotaru i Sloveniji je nešto više do
polovice genskih Slavena (Semino i sur. 2000, I.Jurić 2003, 2005,
Od god. 2000.-2004. je genetski više-manje proučena većina europskih 2007, 2011). Dapače, u Hercegovini, Liki i Dalmaciji je udjel
naroda pa i Hrvati, za koje je iz toga upoznat uglavnom grubi neslavensko-dinarskog haplotipa Eu7/I1b još viši oko 1/2 do
zajednički iskon, ali nam još manjkaju regionalni detalji osim za 3/4 ili od 46-72% pučanstva, a ostalo su razni ini tipovi pa je tu
nekoliko otoka. Iz tih poredbenih nalaza u Europi slijedi da slavenski genski udjel zanemarivo neznatan - ali isti genski
istočnoeuropski Slaveni u 40-60% imaju zajednički dominantni neslaveni tu sad govore slavenski. Ovo znači isto što piše
genotip prvo nazvan oznakom Eu19 ili danas po novom R1a (= mutacija Prokopije: bili su nasilno "poslavenjeni". To dalje još znači da u
M17). Taj slavenski tip se u jugoistočnoj Europi obilnije nalazi tek oko tim dinarskim krajevima zapravo nije bilo tzv. "Velike Seobe
1/3 kod Slovenaca i Makedonaca, ali je kod ostalih tzv. “južnih Slavena” Slavena".
taj genotip razmjerno nizak osobito u Bosni, Crnoj Gori, Dalmaciji i na
otocima gdje naprotiv izrazito dominira drugi dinarski tip Eu7 ili po
novom I1b (tj. mutacija M170). Za ovu se donedavna smatralo prije 2. Kao drugo i najvažnije je poredbeni omjer muških i ženskih
detaljnih istraživanja Azije, da je navodno ograničena na Europu s slavenskih gena kod nas, što nam sada dubinski otkriva čak i tip
najvećim koncentracijama u Hrvatskoj i Bosni oko 2/5 do 1/2 same doselidbe. Kod normalne selidbe naroda, plemena i
pučanstva, a u Hercegovini i na dalmatinskim otocima od 2/3 do 4/5 obitelji je završni omjer muško-ženskih gena bar približno
pučanstva. podjednak. Takva se genska ravnoteža kod nas donekle i vidi -
ali samo u spomenutim rubnim sjeverozapadnim krajevima i
Zbog ubrzanog razvitka genetike, najnovije biogenetske analize inih
najviše u Sloveniji i Makedoniji gdje su slavenski haplotipovi
etnogrupa izvan Europe a nadasve u prednjoj Aziji nakon god. 2004,
muškog Y-tipa i ženskih slavenskih mitohondrija podjednako
danas su već bitno promijenile te nedavne zaključke. Npr. navodni
zastupljeni: Ovo znači kako je barem te rubne krajeve izvan
"slavenski" genotip Eu19 ili R1a, pruža se kroz Aziju izvan Slavena u još
Dinarida zahvatila normalna pučka "Selidba Slavena" tj.
većem prostranstvu od Kavkaza do središnje Azije i Indije, gdje je još
miroljubivih agrarnih doseljenika. Naprotiv, u većem dijelu
viši nego među europskim Slavenima: npr. Tadžikistan 68%, Kirgizija
Hrvatske je prosječno preko 90% ženskih mitohondrija kod nas
65% i Kašmir 60%, a obilan je i južnije u Indiji i Pakistanu po 40 – 60%.
neslavenskog iskona, a jedva 6% - 9% ženskih Hrvatica su
Dakle to danas nije samo slavenski genotip nego obuhvaća većinu
iskonom Slavenke, što konačno znači da je u Hrvatskoj 3 do 4
indoeuropskih naroda iz istočne jezične skupine satem. Također ni naš
puta manje genskih Slavenki od manjinskih muških Slavena.
hrvatsko-dinarski tip Eu7 ili I1b danas više nije ograničen na
Dapače baš u istim Dinarskim krajevima Like, Hercegovine i
jugoistočnu Europu, jer je odnedavna obilno nađen u oko 1/3 pučanstva
Dalmacije slavenske Hrvatice genski umalo ni ne postoje. To
na zapadnom Kavkazu 27-32%, sjevernom Kurdistanu do 33% i u
stvarno znači upravo ono što piše Prokopije i suvremenici: da su
Teheranu 34%, a na Kavkazu u narodu Dargyni dosiže čak 58% tj.
uglavnom muški Slaveni u rimsku Dalmaciju ili Ilirik doista
podjednako mnogo kao kod nas u Hercegovini i na otocima. To jasno
stizali kao razbojničke koljačke horde(bez svojih žena i obitelji),
pokazuje da naši dinarci imaju stvarne genske veze s Kavkazom i
pa su najvjerojatnije tu stvarno pljačkali uz genocidne pokolje i
Kurdistanom, iako nam genetika zasad još ne pruža izravne dokaze
bar tu u Iliriku uglavnom nije ni bilo "Velike Seobe Slavena" s
kako i kada su nastale te genske veze, tj. selidbom iz prednje Azije na
'miroljubivim' seljacima, kako nas već desetljećima lažno
Balkan ili obratno, pa su tu razna idejna domišljanja uvijek moguća.
obmanjuju jugoistoričari i naši slavisti.
Iliri i provale Slavena
Od 6. stoljeća započinju prodori Slavena preko rimskih provincija i u
3. Treće i ključno je, da u našemu središnjem povijesnom
etnoprostoru tj. u Dalmaciji i BiH gdje uglavnom nema
tom naletu propadaju mnogi gradovi, imanja, utvrde i hramovi.
slavenskih mitohondrija, naprotiv postoji obilje
Ugledni rimski historičar Procopius u zapisima iz 550. godine je opisao
specifičnih azijatskih mitohondrija koji su najčešći u
Slavene kao nevidjene sirove divljake i najveću opasnost po dotadanju
jugozapadnoj Aziji tj. u bivšemu Perzijskom carstvu. Oni su kod
civilizaciju, navodeći precizne podatke o svim njihovim pokoljima Ilira
tih središnjih Hrvatica češći negoli igdje u Europi, osim još kod
i Tračana. Slavenske pljačkaške horde predvodjene Avarima su bile
Bugarki i Laponaca. To zapravo znači da u srednjovjeki hrvatski
toliko nemilosrdne da je staro domaće pučanstvo bilo prinuđeno
etnoprostor nije doselila samo neka manja vojna elita
prihvatati njihov jezik kako bi bar prividnom asimilacijom privolili
Iranohrvata, nego cijeli jedan kompletni Iranohrvatski narod sa
avaro-slavenske bande da poštede živote pučanstva. Izrijekom se
ženama i djecom. Dakle: krajem antike i u ranomu srednjem
navodi da je u tim pokoljima pobijeno ili odvedeno u roblje preko 4
vijeku je na dinarski prostor i istočni Jadran genetski
milijuna ljudi ili većina tadanjeg pučanstva rimske
stigla velika doselidba Iranohrvata, a ne navodna idejno
provincije Dalmacije tj. Ilirije. Od tih čestih slavenskih pokolja
napuhana "Seoba Slavena" od koje su sada preostale samo
autohtonog pučanstva opisan je npr. masakr preko 7.000 žena i djeceza
pljačkaške provale muških Slavena bez žena i naroda.
samo dva dana 548. godine u gradu Draču (Dyrachion) što navodi
Procopius. Naši ideologizirani jugo-istoričari redovito taktički
zaobilaze, prešućuju i izostavljaju Prokopija i ine tadanje rimske izvore,
Mitohondriji ženske baštine
pa od 6.- 8. stoljeća lažno tvrde kako im tada navodno "nedostaju
istorijski izvori", samo da bi onda uljepšali i uzveličali tobože slavnu i
miroljubivu "Veliku Seobu Slavena". Mitohondriji su plazmatske tvorbe izvan stanične jezgre koje takodjer
sadrže naslijednu DNA što se prenosi po ženskoj (majčinskoj) liniji.
Medjutim,- znanost ipak ide dalje i bar modernim neutralnim i Njihova je raznolikost i prepoznatljivost manja negoli kod muških Y-
egzaktnim metodama forenzike se jasno dokazuju zamalo sve prozirne kromosoma pa su i genetski manje informativni za izvodjenje
obmane, koje su nam silom 'mozgopranja' desetljećima i stoljećima naslijedja. Ipak biokemijska istraživanja ljudskih mitohondrija su
nametnuli raniji okupatori uključivo prije Slavene i novije Jugoslavene. jednostavnija i dosad traju znatno duže nego kod Y-kromosoma, pa
Taj ključni dokaz protiv jugoslavističkih idejnih podvala je danas obilni sabrani podaci obuhvaćaju već cijelo desetljeće s brojnijim
prvenstveno biokemijska genomika, uz ine suvremene metode koje objavljenim radovima i zato im je etnogenetska vrijednost danas skoro
uglavnom istosmjerno opovrgavaju povijesne podvale zadojenih podjednaka kao i kod Y-kromosoma. Dosadašnji pokazatelji iz
jugoslavista i sada ponovo materialno-forenzički dokazuju zamalo sve mitohondrija dobiveni za Hrvatsku i osobito za otok Krk (TOLK i sur.
navode Prokopija i onodobnika o koljačkim provalama Slavena (bez 2001) uglavnom su slični i paralelni s najnovijim pokazateljima iz Y-
stvarne selidbe), - Ove su bile bar podjednake ili još daleko gorje od kromosoma, pa dodatno potvrdjuju dobivene etnogenetske zaključke
kasnijih turskih, četničkih i sličnih novijih napada što su doista čisti o majčinskom neslavenstvu Hrvata i bodula takodjer i po ženskom
naivci u poredbi s "romantičnim" Starim Slavenima. Iz toga danas nasljedstvu. Na Krku su posebno značajni kod nas najviši udjel ženskih
proizlaze 3 ključna rezultata koji nas neizbježno sile na radikalnu gena mtI = 11% iz Levanta koji je rezultat rane pomorske selidbe
reviziju i odbacivanje u ideološku ropotarnicu dosad izmišljene i "naroda s mora", te mtU5 = 11% i mtW = 8% iz istočne Europe koji su
neistinite "pseudoistorije jugoslavista": vjerojatno slavenski.
Stoga je tek ideološka magla novije domišljanje vukovskih jugoslavista
1. Kao prvo, u zadnjih desetak godina je više nego jasno i da se u Hrvatsku možda s istoka priselilo malo neslavena kao neka
uzastopce potvrdjeno po Y-haplotipu, kako u najvećem dijelu vojna grupa, koji bi se tobože priženili s većinskim Slavenkama i da
Hrvatske i BiH, a ponajviše u Hercegovini, Liki i Dalmaciji ima smo zato ipak Slaveni - ali u našoj biogenetici nema ni traga od te nove
čudnovato malo Slavenima sličnog haplotipa Eu19/R1a: u cijeloj jugofantazije. To su tek propale idejne akrobacije našeg slavenstva na
Hrvatskoj i Bosni slavenski biogenski tip obuhvaća tek 1/4 do izdisaju, jer su naše Bodulke npr. na Krku još puno manje slavenske od
111
muških Bodula, pa imaju jedva 1/5 ili tek 19% slavenskih gena po dispersal and of post-Neolithic migrations. Mol. Phylog. &
ženskoj lozi. Sličan genetski nerazmjer je i drugdje diljem Hrvatske Evolution 28: 458-472
gdje su slavenski geni u manjini kod muških Hrvata, a još manje kod Chikhi L. & al. 2002: Y genetic data support the Neolithic demic
Hrvatica. To znači da se kod srednjovjeke selidbe u Hrvatsku možda i
diffusion model. PNAS 99/17: 11008-11013 (pnas.org.cgi./
doselio manji broj Slavena, ali je tu izgleda stigao još manji broj ženskih
171305098).
Slavenki. Druga je mogućnost s istim rezultatom, da su autohtone
neslavenke doseljenim Slavenima bile privlačnije za ženidbu (bilo zbog Cinnioglu C. & al. (13 koautora) 2004: Excavating Y-
izgleda ili miraza) ili su radjale više djece, pa su zato doseljene Slavenke Chromosome haplotype strata in Anatolia. Human Genet. 114:
češće ostale neudate frajle i tako su kod nas Slavenke većinom izumrle 127-148.
po ženskoj lozi. Prema tomu, Hrvati su u nadpolovičnoj većini Ivan Jurić 2003: Genetičko podrijetlo Hrvata - Etnogeneza i
Neslaveni, a Hrvatice su u ogromnoj većini Neslavenke, što je jamačno genetska otkrića. Vlastita naklada, Zagreb (2. izdanje: Slobodna
glavni biogenetski razlog da egzotične Hrvatice puno češće pobjedjuju Dalmacija, Split 2005).
na svjetskim natječajima misica i športašica, negoli ostale skromnije i
jednolične Slavenke. Ivan Jurić 2005: On the Y Chromosome Haplotype of the First
Farmers in the Historical Territory of Croatia and the Directions
Podvale nategnutih navoda of Agricultural Diffusion in Europe, Agric. conspec. sci. 70/4: 121-
126.
Kad su prve detaljne analize Y-haplogrupa Hrvata od god. 2000-2004. Ivan Jurić 2007: Genetičko podrijetlo šokačkih rodova na
(D. Primorac, M. Marcikić, P. Rudan, I. Jurić i dr.) konačno otkrile kako području Vinkovaca. Godišnjak ogranka Matice Hrvatske sv. 24,
medju svim jezičnim Slavenima imaju baš Hrvati nedopustivo Vinkovci.
najmanje (23-27%)'slavenskog' haplotipa (Dalmacija tek 9-20%) - da se
povrh toga još usudimo imati čak osobiti dominantni haplotip İ2/Eu7 Ivan Jurić 2011: Genetika Hrvata. Zagreb (u tisku).
prosječno 37-46% (Dalmacija i Hercegovina čak 60-73%), usljedio je Nasidze I., Schadlich H., Stoneking M. 2003: Haplotypes from
vrlo fanatični protuudar jugoslavista i jugonostalgika, uz logističko- the Caucasus, Turkey and Iran for nine Y-str loci. Forensic Sci.
financijsku podršku vanjskih imperialnih mentora koji su podržavali Int. 137: 85-93.
propalu Jugoslaviju i moguću obnovu nove 'Balkanije' i 'Jugosfere'. Prvi
imperialni plotun protiv te 'politički nekorektne' genetike nepodobnih
Nasidze I. & al. (17 koautora), 2004: Mitochondrial DNA and Y-
Chromosome variation in the Caucasus. Ann. Human Genet. 68:
Hrvata je ispalio časopis 'Nature' pamfletom s potpisom mikrobiologa
205-221.
dr. M. Radmana kojim se traži prekid i korekcija tih istraživanja
(dakako u jugo-smjeru). Zatim su provjerenom metodom (mrkve + Nasidze I. & al. 2005: MtDNA and Y-Chromosome variation in
batine) obećane znatne potpore za protivna 'istraživanja' i sinekure da Kurdish groups. Annals of Human Genetics, 69: 401-412.
se to poništi, što je prihvatio Antropološki institut u Zagrebu i od 2005. Nebel A., Filon D., Brinkmann B., Majumder P., Faerman M.,
su svojim objavama poništili vlastite ranije rezultate kao i inih Oppenheim A. 2001: The Y-Chromosome pool of Jews as part of
genetičara. the genetic landscape of the Middle East. Amer. J. Human
Genet. 69: 1095-1112
Taktika te naručene javne podvale je ova: iz tzv. 'hrvatskog' genskog
prosjeka su izbačeni i izostavljeni idejno-nepodobni nalazi Like i Passarino G. & al. (11 koautora), 2001: The 49a.f haplotype 11 is a
Dalmacije s premalo slavenskog R1a i previše I2 (tim gorje po činjenice), new marker of Eu19 lineage that traces migrations from northern
pa sad politički korektno 'glajhšaltani' novi jugo-Hrvati već imaju regions of the Black Sea. Human Immunology 62: 922-932.
podnošljivih 33% R1a + 34% I2: Taj je brainwash od 2005. nadalje javno Qamar R. & al. (10 koautora) 2002: Y-Chromosomal DNA
i uzastopno obznanjen, pa citiran kroz niz časopisa i ponavljan variation in Pakistan. Amer. J. Human Genet. 70: 1107-1124.
popularnom filmskom emisijom kroz TV. Time Hrvati postaju genetski
podobni i prikladni za Jugosferu i Balkaniju, pa Antropološki institut Quintana-Murci L. & al. (13 koautora), 2001: Y-Chromosome
dobiva poveća sredstva i opremu, a organizator prof. P.Rudan postaje lineages trace diffusion of people and languages in Southwestern
akademikom. Doduše, protiv toga javno protestiraju drugi, kao i Asia. Amer. J. Human Genet.68: 537-542
sveučilišni genetičar prof.dr. Ivan Jurić koji je novim analizama Kr. Rebala, A.I. Mikulich & al. (7 koautora) 2007: Y-STR
potvrdio i proširio ranije rezultate do 2004. i prokazao krivotvorbe,- ali variation among Slavs, evidence for the Slavic homeland in the
bez učinka jer "psi laju-karavana prolazi" tj. očite krivotvorbe se uporno middle Dniepr basin. Journal Human Genet. Japan.
nastavljaju u podobno-naručenu geostratešku pseudoznanost: vidi još
pobliže Orwelska pseudo-genetika. Rootsi S. & al. (45 koautora) 2004: Phylogeography of Y-
Chromosome haplogroup I reveals distinct domains of prehistoric
Zaključak o genetici Hrvata gene flow in Europe. Amer. J. Human Genet. 75: 128-137.
Semino O. & al. (21 koautor) 2000: The genetic legacy of
Kao novi podobni surogat biogenetski već propalog slavenstva, Paleolithic Homo sapiens sapiens in extant Europeans. Science
odnedavno je kod nas došla u modu maglovita “ilirska” etnogeneza koja 290: 1155-1159.
je jednako nesigurna, jer je genski spektar Hrvata bitno različit od
ilirskih Albanaca, a niti su Liburni i Japodi pravi Iliri. Tek dosad
Udruga Muži zagorskog srca, 2009: Podrijetlo Hrvata, dio 2 -
Genetička otkrića (zbornik simpozija), Zabok, 144 str.
zanemarene ili prešućene biogenetske poredbe naših glavnih
haplotipova sa sličnima iz prednje Azije, pružaju nam bitno novu i Weale M.E. & al. (8 koautora) 2001: Armenian Y-Chromosome
drugačiju sliku o najvjerojatnijem ranohrvatskom iskonu. Nakon toga haplotypes reveal strong regional structure within a single ethno-
je sve jasnije da ogromna većina Hrvata nemaju izravne biogenomske national group. Human. Genet. 109: 659-674
veze ni sa Slavenima (R1a/Eu19) niti s izvornim Perzijancima Wells R.S. & al. (27 koautora) 2001: The Eurasian hearthland, a
(R1b/Eu18), nego je najvjerojatniji i logičan naš iskon od prvotnih
continental perspective on Y-Chromosome diversity. PNAS 98/18:
genetskih Prahrvata s našim pradavnim i osebujnim haplotipom I/Eu7
10244-10249 (pnas.org.cgi).
(tj. I-M170), kojega najviše imaju prastari alarodijski i srodni narodi oko
Kavkaza. Naši najbliži istočni srodnici danas su Kurdi i ini kavkaski Zerjal T. & al. 2002: A genetic landscape reshaped by recent
narodi preko I/Eu7, te Indoarijci iz Pakistana preko visokog indskog events: Y-Chromosomal insights into Central Asia. Amer. J.
podtipa Eu19. Nakon najnovije biokemijske raščlambe R/Eu19, gdje mi Human Genet. 71: 466-482.
većinom pripadamo indijskomu a ne slavenskom podtipu, od naše Zerjal T. & al. (18 koatora) 1997: Genetic relationships of Asians
navodne genetske veze sa Slavenima odnedavna nije preostalo zamalo and northern Europeans, revealed by Y-Chromosomal DNA
ništa – osim današnje slavenske sličnosti hibridnoga jezičnog analysis. Amer. J. Human Genet. 60: 1174-1183
standarda koji je posve protivan našemu biogenetskom iskonu, pa se
evolutivno može shvatiti kao naknadni kreolski pidgin koji je za
povijest jednako informativni "dokaz" kao npr. engleski u Indiji ili
španjolski u indianskoj Južnoj Americi.
Bibliografija
Lažnogenska slavenomania
Al-Zahery N. & al. (7 koautora) 2003: Y-Chromosome and
mtDNA polymorphisms in Iraq, a crossroad of the early human Lažnogenska slavenomania (politički-korektna "genetika", orwelska
"genetika" Velikog Brata): Godine 2000. (Rosser i surad., Semino i sur.)
112
su izašle do tada najopsežnije poredbene analize Y-kromosoma raznih nametanje neznanstvenih interesa iz svjetskih centara moći. To je prvo
etnogrupa Europe. Rezultati su za mnoge bili neočekivani i dijelom u i najdrastičnije započelo od Hrvatske (i BiH) umjetno-krivotvornim
suprotnosti s dotadanjim povijesnim tumačenjima o iskonu i umanjivanjem udjela İ/Eu7 od ideologiziranih jugo-'genetičara'. Kada
međusobnoj srodnosti većine naroda obuhvaćenih tim studijama: je to prošlo nekažnjeno bez posljedica, slično je nastavljeno i drugdje
Otkriveno je kako se pripadnost jezičnoj grupi i genetika djelomično ili osobito u prednjoj Aziji, gdje su ranije analize i objave do 2006.
nikako ne slažu kod Albanaca, Baska, Grka, Hrvata, Islandjana, potvrdile obilje te haplogrupe u 1/3 do 4/5 više pripadnih naroda.
Litvanaca, Magjara, Makedonaca, Sardinaca, Turaka itd. Tada su u Medjutim je u ponovnim objavama iz istih populacija ta obilna
civiliziranim europskim narodima izvan Balkana, ti novi biogenetski haplogrupa u zadnjih par godina doslovno posve "izbrisana" osobito za
rezultati uglavnom prihvaćeni objektivno, razumno i nepristrano bez Kavkaz i Iran, pa je sada i slijepcima jasno kako su to tek ideološke
većih potresa, kao neutralne znanstvene činjenice koje poboljšavaju i krivotvorne manipulacije,- a ne više znanstvena genetika.
produbljuju njihove spoznaje o dalekoj prapovijesti i prvotnom iskonu
pripadnih etnopopulacija, pa su uglavnom uvaženi u boljemu i dubljem Jugo-podvale nategnutih navoda
otkrivanju njihova ranog podrijetla, korisnog i za medicinske svrhe.
Kad su prve detaljne analize Y-haplogrupa Hrvata od god. 2000-2004.
Naprotiv su kod nas u jugo-balkanskom ozračju (slično kao u (D. Primorac, M. Marcikić, P. Rudan, I. Jurić i dr.) konačno otkrile kako
Rumunjskoj i Turskoj), vrlo slični i vrijedni novi genski pokazatelji medju svim jezičnim Slavenima imaju baš Hrvati nedopustivo
nedavno u javnosti (kroz tisak i ine medije) naišli na iracionalne otpore najmanje (23-27%)'slavenskog' haplotipa (Dalmacija tek 9-20%) - da se
jugoslavista i jugonostalgika, s ideopolitičkim diskvalifikacijama i povrh toga još usudimo imati čak osobiti dominantni haplotip İ2/Eu7
dogmatskim hajkama protiv genetike (tim gorje po činjenice). Potom prosječno 37-46% (Dalmacija i Hercegovina čak 60-73%), usljedio je
su zaredale javne krivotvorbe i uzastopno "mozgopranje" ideološki vrlo fanatični protuudar jugoslavista i jugonostalgika, uz logističko-
dirigirane javnosti uz uporno prikrivanje egzaktne stvarnosti, iza čega financijsku podršku vanjskih imperialnih mentora koji su podržavali
su većinom osobni interesi sinekura i očuvanja zastarjelih klanskih propalu Jugoslaviju i moguću obnovu nove 'Balkanije' i 'Jugosfere'. Prvi
struktura. Sve to nam jasno pokazuje da naše zaostalo kulturno ozračje imperialni plotun protiv te 'politički nekorektne' genetike nepodobnih
s naslijedjem totalitarnog komunizma još uvijek nije dozrijelo za Hrvata je ispalio časopis 'Nature' pamfletom s potpisom mikrobiologa
objektivni prihvat suvremenih znanstvenih rezultata, nego se to u dr. M. Radmana kojim se traži prekid i korekcija tih istraživanja
izostanku boljih argumenata šablonski diskvalificira metodama (dakako u jugo-smjeru). Zatim su provjerenom metodom (mrkve +
srednjovjeke inkvizicije kao navodni “rasizam” i slične ideološke batine) obećane znatne potpore za protivna 'istraživanja' i sinekure da
etikete bez sadržaja. se to poništi, što je prihvatio Antropološki institut u Zagrebu i od 2005.
su svojim objavama poništili vlastite ranije rezultate kao i inih
Sadržaj genetičara.
Taktika te naručene javne podvale je ova: iz tzv. 'hrvatskog' genskog
[sakrij]
prosjeka su izbačeni i izostavljeni idejno-nepodobni nalazi Like i
Dalmacije s premalo slavenskog R1a i previše I2 (tim gorje po činjenice),
1 Abstract
pa sad politički korektno 'glajhšaltani' novi jugo-Hrvati već imaju
podnošljivih 33% R1a + 34% I2: Taj je brainwash od 2005. nadalje javno
2 Ideološke manipulacije s İ/Eu7 i uzastopno obznanjen, pa citiran kroz niz časopisa i ponavljan
popularnom filmskom emisijom kroz TV. Time Hrvati postaju genetski
3 Jugo-podvale nategnutih navoda
podobni i prikladni za Jugosferu i Balkaniju, pa Antropološki institut
4 Genske podvale Irana i Kavkaza dobiva poveća sredstva i opremu, a organizator prof. P.Rudan postaje
akademikom. Doduše, protiv toga javno protestiraju drugi, kao i
5 Rasni holokaust za I/Eu7 sveučilišni genetičar prof.dr. Ivan Jurić koji je novim analizama
6 Ucjene i kazne genetičara potvrdio i proširio ranije rezultate do 2004. i prokazao krivotvorbe,- ali
bez učinka jer "psi laju-karavana prolazi" tj. očite krivotvorbe se uporno
7 Lažnogenske ustanove i časopisi nastavljaju u podobno-naručenu geostratešku pseudoznanost.
8 Lažnogenska jugo-demagogija
Genske podvale Irana i Kavkaza
9 Ine metastaze slavenomanije
10 Slavenorasizam u Hrvatskoj
Neutralni i vjerodostojni genski nalazi u “kriznom regionu” s
nepodobnim Irancima iz “osovine zla” očito ne odgovaraju svjetskim
11 Bibliografija centrima moći, pa Veliki Brat naređuje da nije tako kako je nađeno
12 Poveznice
nego će biti ono što Mi kažemo (tim gorje po činjenice). Tada 2
američke ekipe (Regueiro i sur. 2006 i 2009) revidiraju te rusko-iranske
13 Reference i kavkaske nalaze, ali kako nemaju pristupa u sam Iran i Rusiju, kao
podlogu zlorabe njihovu emigraciju na Zapadu. U ovima ideopolitički
Abstract naštimanim i manipuliranim izvješćima bez sigurne lokacije uzoraka ,
naš je dinarski tip posve izbačen iz Irana i Kavkaza (= 00%) i umjesto
Pseudo-genetic Slavonimania (imposed wishful "genetics", political- njega su mnogostruko povećani semitski tipovi pa su tako
correct "genetics"): The first major surveys of Y-chromosomes among amerikanizirani Iranci demokratski prebačeni iz dosadanjih
diverse European ethnic groups (Rosser & al. 2000, Semino & al. 2000 Indoeuropljana u nove genske Semite (slično je potom učinjeno još s
etc.), yet proved the genetics of some European nations is rather inim susjednim narodima gdje je naš dinarski tip isto naknadni
divergent from their lingual and historical interpretations of origin and "uklonjen").
affinitions, including e.g. Albanians, Baskians, Croats, Greeks,
Zbog tih očitih manipulacija, javno protestira više neutralnih i uglednih
Hungarians, Islanders, Litvanians, Sardinians, Turks, etc. In more
genetičara iz Poljske, Skandinavije i inih u Europi, ali ove ekipe genskih
civilized European nations that was accepted as is, for a better insight
revizionista ne reagiraju pa se pod dirigiranim pressingom zapadne
on their origins and medical applications, but in the Balkanic nations
“sedme sile” ovi naštimani nalazi i dalje uporno ponavljaju kao jedina
with a considerable heritage of communist totaliarism (Croatia,
vjerodostojna stvarnost (triput ponovljena laž konačno postaje
Romania, etc.) their unexpected genetics provoked the extreme and
istinom!). Istu podvalu o lažiranoj genetici Irana i Kavkaza sada
irrational reactions against genetics alone, including the subsequent
ponavljaju naši slavisti i jugogenetičari kao vrhunski dokaz da Hrvati
public brainwash and open falsifying of genetical data to became
nemaju nikakve veze s Iranom ni Azijom, dok one vjerodostojne i
acceptable in accord with formerly imposed dogmas on their origins,
detaljne razrade s dinarcima (Nasidze i sur., itd.) nikad ne spominju
and with the related clans and sinecures built on that.
niti ih ne žele znati, jer im se to ne uklapa u jugobalkanske dogme. Sad
Ideološke manipulacije s İ/Eu7 je bilo samo pitanje vremena da se sličan geostrateški recept
manipulirane “genetike” primjeni i na nepodobne Hrvate, a kod nas
Nadgrupa İ/Eu7-8 obuhvaća europske i prednjoazijske populacije s doma je to puno lakše nego u Iranu i Rusiji zbog korumpiranosti niza
najvišim udjelom od Skandinavije preko Njemačke, srednje Europe i poltronskih karierista, tj. starih jugokadrova i njihovih klonova u
Balkana do Kavkaza i Teherana. Kako ta nadgrupa većinom obuhvaća znanosti koji su za nagrade spremno revidirali našu jugogenetiku.
nepodobne narode iz europske Osovine u 2. svj. ratu i povrh toga još u
Aziji iz "Osovine zla", to je odnedavna njena genetika izložena raznim
kontroverznim postupcima i ideološkim manipulacijama u ime
'političke korektnosti', antifašizma i sličnih lijevih -izama, uz
113
Rasni holokaust za I/Eu7 Na početku svog razvitka do 2005, znanstvena antropogenetika je bila
objektivna i vjerodostojna, sve dok se u nju nije umiješala ideopolitika
Nakon novih biogenetskih analiza brojnih naroda diljem Eurazije, i geostrategija. Potom kao i u drugim sličnim slučajevima npr. s
uočene su značajne zajedničke paralele u genskom tipu i tradicijskom atomskom energijom i kloniranjem, sada u pragmatičnoj
mentalitetu pripadnih populacija, koje se odnedavna zlorabe za antropogenetici započinju strateško-ideološke manipulacije i
geostrateško planiranje u svjetskim centrima moći protiv nepodobnih zlouporabe kao sastavni dio specijalnog rata. Prvi eklatantni primjer
naroda iz “kriznih regiona”. Zato se nakon novih genetičkih otkrića u toga neznanstvenog skretanja postala je genetika neprijateljskih
svjetskim centrima moći danas polutajno i sustavno programira Iranaca u američkoj interpretaciji, iz čega nastaje obrazac koji su
sofisticirana pacifikacija i rasturanje nepoželjnih populacija, bilo Britanci sada primjenili i na nepodobne Hrvate. Najnoviji javni rezultat
ekonomskim obuzdavanjem i genskim razvodnjavanjem (u nas već na toga je sadanja repriza kontroverznog filma “Genetsko podrijetlo
djelu), a ako to ne uspije slijedi prisilno raseljavanje i demografsko Hrvata” u režiji Hrvoja Juvančića, koji nam se u 4 nastavka nameće
rasturanje naroda kao konačno rješenje, prema gornjem iskrivljenom preko HTV-a u lipnju i ponovo u kolovozu 2007 i iznova opet 2008, itd.
genskom spektru za Iran, Hrvatsku, itd. Kod nas je to već započelo
Prvi oskudni i provizorni navodi za genetiku Prednje Azije i Irana
javnim ocrnjivanjem “bijelih čarapa” i potom onemogućavanjem i
spominju se od 2001, u nekoliko općih pregleda Azije koji dijelom
raseljenjem Hercegovaca kao genske tvrde jezgre Hrvata, a dio iste
zahvaćaju i Iran, a ti su nalazi značajni i za nas zbog mogućeg iranskog
genske selekcije već su ranije izvršili kod Bleiburga.
iskona ranih Hrvata. Novije detaljne i suvisle genetske analize na par
To znači da nas u ime buduće demokracije očekuju novi sofisticirani tisuća uzoraka iz Irana, Kavkaza i Kurdistana nedavno je objavila
'blajburgi', a potom bi preostala polovica podatnih nedinarskih Hrvata vjerodostojna međunarodna ekipa ruskih, njemačkih i iranskih
od svjetskih moćnika možda bila prihvatljiva za globalnu istraživača tj. Ivan Nasidze i suradnici 2004, 2005, 2006. i 2007. Pritom
demokratizaciju tih zombija i nestanak hrvatskog identiteta zauvijek. su u Teheranu našli čak 34% ili 1/3 naše dinarske haplogrupe I2/Eu7, pa
Po pragmatičnom scenariju Velikog Brata kao u Iraku, sve te u devetmilijunskoj prijestolnici Irana sad živi oko 3 milijuna nama
nepodobne i samosvojne populacije dinarskog tipa I1b od Jadrana do sličnih dinaraca tj. više nego u Hrvatskoj. Taj dinarski tip je manjeviše
Irana ubuduće će na bilo koji način nestati rasturanjem ili likvidacijom, raširen na sjeverozapadu Irana i južnije do Isfahana (17 %). Potom je
po starom uspješnom iskustvu kao s američkim Indijancima ili ova ekipa također kod sjevernih Kurda u Turskoj našla 33% istoga
Aboriginima u Australiji. Iako u dostupnim tiskovinama ovi imperijalni dinarskog tipa, a ostali Iranci i Kurdi pripadaju istočnoeuropskom
planovi iz geostrateške genetike zbog taktičkih razloga zasad još nisu haplotipu (R1a ili Eu19) i dio semitskim tipovima Eu9 i Eu10 zbog
javno obznanjeni, ipak je poredbenom računalnom analizom brojnih utjecaja južnih arapskih susjeda. Ipak su najveće udjele našega
infomacija i naznaka diljem interneta sve jasnije, kako je u svjetskim dinarskog tipa našli kod kavkaskih gorštaka: na Kavkazu 31% do 82%,
centrima moći već hladnokrvno odlučeno da zbog uspješne kontrole i a još dalje na istoku taj naš tip doseže od 5%-12% duboko u središnju
pacifikacije tih “kriznih regiona” dinarski genotip I2a većinom treba Aziju sve do Kirgizije i Fergane. Sve to jasno potvrđuje da su hrvatski,
rasturiti i ukloniti tj. da Hrvatska, Bosna, Kavkaz, Kurdistan i Iran u kavkaski i iranski dinarci sigurno zajedničkog iskona i u ranoj
dogledno vrijeme moraju postati “Dinaridenfrei”. Na tim novim papovijesti ili predhistoriji su morali biti u izravnom fizičkom dodiru.
demokratskim planovima monstruoznoga genskog uškopljenja cijelih
Prve genske analize Hrvata od više raznih autora na nekih 730 uzoraka
naroda, pozavidio bi im čak i poznati doktor Mengele koji je u tomu
u god. 2000.- 2004. (Primorac i Marcikić, Ivan Jurić, Marjanović i
bio tek naivni početnik ...
suradnici, Rudan i sur., itd.), kod nas su pokazale dominaciju osobitoga
Ucjene i kazne genetičara dinarskog haplotipa I1b (ili Eu7) od 45% do 48% tj. blizu polovice
Hrvata, a u Hercegovini i na dalmatinskim otocima taj naš tip doseže
Svjetski najpoznatiji slučaj ideopolitičke ucjene i kažnjavanja preko 70%. Naprotiv istočnoeuropski haplotip R1a (ili Eu19) sličan
priznatoga genetičara i nobelovca je dr. James Watson koji je prvi ostalim Slavenima, u Hrvatskoj obuhvaća tek 23%-28% pučanstva, a
razotkrio biokemijsku strukturu DNK-genoma i za ovo ključno otkriće samo na zapadu (Istra i Gorski Kotar) ovaj tip prelazi više od 1/3
dobio Nobelovu nagradu 1962, a potom je bio i voditelj glasovitoga uzoraka. Iz toga su neutralni inozemni genetičari Passarino, Chikhi i
svjetskog Projekta ljudskog genoma 1964-1989. Unatoč svih tih zasluga, drugi zaključili da unatoč jeziku, Hrvati po genskom iskonu nisu
dostignuća i ugleda, dr. Watson je od 1990tih proglašen sumnjivim i od Slaveni. Danas to još oštrije potvrđuje neutralna međunarodna ekipa
ljevičara javno stigmatiziran kao 'kontroverzan', jer se kao od desetak slavenskih genetičara (Krysztian Rebalja i Aleksej Mikulič s
profesionalni genetičar usudio stručno progovoriti negativno o više suradnica iz Poljske, Ukrajine, Slovačke i Rusije) koji su 2007,
istospolnim odnosima. Konačno ujesen 2007, kada je znanstveno objavili završni smrtni udarac jugo-genetici - o čemu naši
pronašao kako postoje prirodne razlike genskih predispozicija izmedju ideologizirani jugogenetičari taktički uporno šute.
raznih ljudskih rasa, po njemu se u ime ljevičarstva i političke Iz opsežne genske poredbe svih jezičnih Slavena, ova sveslavenska
korektnosti osula najžešća ideološka paljba u javnosti i medijima: Zato ekipa je nedvojbeno dokazala kako pravi genski Slaveni grupe R1a tj.
ga je njegova vlastita istraživačka ustanova (Cold Spring Harbour zajedničkog iskona danas žive od Češke do Ukrajine i Sibira. Naprotiv
Laboratory) koju je osnovao i vodio niz godina kao ugledni ravnatelj, među tzv. "južnim Slavenima" su slavenskoga genskog iskona stvarno
po direktivi svrgnula s rukovodstva i izbacila iz članstva. Nakon toga je samo Slovenci i dio najzapadnijih Hrvata (uz Sloveniju), a većina inih
ova ideološki-politizirana ustanova izgubila znanstvenu Hrvata u Hrvatskoj i Hercegovini, pa Bošnjaci, Srbi i Bugari su prvotni
vjerodostojnost i preostaje joj jedino da se zatvori. Slično vjerojatno genski neslaveni koji su tek naknadno po jeziku slavizirani u kasnije
očekuje i naše pseudo-genetičke manipulante, npr. Antropološki doba. Tako je, nakon prvih Primorčevih nalaza koje su naši jugoslavisti
institut. htjeli odbaciti i omalovažiti, sada još slavenska međunarodna genetika
Lažnogenske ustanove i časopisi ponovo i zauvijek pokopala južne Slavene u ropotarnicu povijesti.
Međutim, sada su sramotno oživljavanje te južnoslavenske mumije
Ovdje se spominju tek neke najistaknutije ustanove i časopisi, koji su preuzeli Britanci zbog drage neprežaljene Jugoslavije i njihove buduće
se istakli markantnim primjerima lažirane 'genetike' naštimane po Balkanije i treće Jugosfere. Odonda oni potiču organiziranu paljbu
političkim kriterijima iz centara moći: protiv neprihvatljive genske većine nepodobnoga dinarskog tipa među
Hrvatima, uz sofisticirano teorijsko obrazloženje Juvančićevog
suradnika dr. Dušana Sekulića iz Australije za neizbježnu nužnost tog
Ustanove: Antropološki institut (Zagreb), Cold Spring Harbor pristupa. Prvi imperialni plotun ispalio je britanski časopis “Nature” u
Laboratory, Biol.Dept. Florida University (Miami). znanstveno nedostojnom ideopolitičkom pamfletu o rasističkoj
Časopisi: Nature, Croatian Medical Journal, Human Heredity, genetici Hrvata za poništenje dosadanjih genskih nalaza. Isti još potiču
Molecular Biology & Evolution. domaće znanstveno ukidanje ranijih nalaza, što tiskaju Rudan i ekipa
Lažnogenska jugo-demagogija 2005, a to je bio naručeni pismeni scenarij sadanjem filmu.
Istodobno se u pozadini spremao taj film za široku javnu promičbu
Ljudska genetika razvija se već više desetljeća, osobito kao pomoćna lažnogenske revizije Hrvata i slavensko ispiranje hrvatskih mozgova
grana medicine i kriminalistike (npr. forenzika i nasljedne bolesti), ali kao u ranijoj Jugoslaviji. Kao nagrade za uspješno obavljene usluge
je kao suvremena egzaktna struka najviše napredovala u zadnjih ukidanja hrvatskog identiteta i genskog oživljavanja Slavenohrvata,
desetak godina. Tada su omogućene masovne biokemijske poredbe prof. Pavao Rudan ubrzo postaje akademikom pa dobiva prilična
muških Y-kromosoma po očinskom naslijeđu paralelno s prezimenima, sredstva i novi prostor instituta, a režiser Hrvoje Juvančić nagrađen je
što se odnedavna proširilo na analize većih populacija i biološkog diplomom za taj loši i lažirani film koji će zauvijek ostati promašaj
iskona cijelih naroda. Tako je dosad proučena većina naroda diljem hrvatske kulture. Evo glavnih 'bisera' iz tog filma i pripadnoga
prostrane Eurazije, uz ine također Hrvati i većina naših susjeda. pseudoznanstvenog članka 2005, koji nemaju veze s današnjom
znanstvenom stvarnosti, pa je javna sramota za HTV da se ta zastarjela
114
blezgarija za ideološko ispiranje mozga u 4 nastavka čak triput najbrojniji kod istočnoeuropskih Slavena, nego doseže puno
reprizirala u 21. stoljeću: istočnije do srednje Azije gdje je najviši u neslavenskoj Kirgiziji i
Tadjikistanu do 50-70%. Povrh svega, inozemne analize ove
istočnoeuropske haplogrupe u njemu pokazuju 2 razna podtipa
a) Iz tzv. 'hrvatskoga' genskog prosjeka su izbačeni i izostavljeni (Passarino i surad. 2001) tj. pravi slavenski na sjeverozapadu (a*)
idejno-nepodobni nalazi Like i Dalmacije s premalo slavenskog i južniji indijski (a1) najviše u Iranu i Pakistanu (Qamar i surad.
R1a i previše I2 (tim gorje po činjenice), pa sad politički korektno 2002), koji su kod Hrvata nazočni u omjeru slavenski 2 : indijski
'glajhšaltani' novi jugo-Hrvati već imaju podnošljivih 33% R1a + 17. To znači da su većina tzv. “slavenskih” Hrvata zapravo genski
34% I2: Taj je brainwash od 2005. nadalje javno i uzastopno neslaveni indovedskog iskona, pa je od toga lažiranog genskog
obznanjen, pa citiran kroz niz časopisa i ponavljan popularnom slavenstva iz ovog filma kod Hrvata sad preostalo zamalo ništa tj.
filmskom emisijom kroz TV. Time Hrvati postaju genetski tek 4% pravih genskih Slavena među nama.
podobni i prikladni za Jugosferu i Balkaniju, pa Antropološki
institut dobiva poveća sredstva i opremu, a organizator prof.
P.Rudan postaje akademikom. Doduše, protiv toga javno f) Nadalje, skupa terenska ekspedicija i jurnjava bez organizirane
protestiraju drugi, kao i sveučilišni genetičar prof.dr. Ivan Jurić svrhe vozilom HTV kroz srednju i istočnu Europu isto je
koji je novim analizama potvrdio i proširio ranije rezultate do nestručna podvala, jer su tu za naivnu javnost tendenciozno
2004. i prokazao krivotvorbe,- ali bez učinka jer "psi laju- prikazana mjesta s nazivom sličnim Hrvatima jedino u
karavana prolazi" tj. očite krivotvorbe se uporno nastavljaju u slavenskim zemljama od Panonije do Ukrajine gdje o tom
podobno-naručenu geostratešku pseudoznanost. intervjuiraju ulične pijance, kao da nema sličnih hrvatskih imena
obilno drugdje izvan slavenstva. Zato su prešućeni i izbačeni očiti
neslavenski nazivi po Hrvatima iz južne Grčke, Peloponeza i
b) Posve su prešućeni i izostavljeni drugačiji novi nalazi svih otoka sve do Krete. Tu nikad nisu plovili nekakvi Slaveni, ali je
ostalih naših genetičara (Primorac i Marcikić 2000, Jurić 2003, zato u Grčkoj baš na Kreti uz naše toponime po Hrvatima i najviši
2004, 2005, Marjanović i sur. 2006 i dr.) pa niza nezavisnih udjel od 16% dinarskoe haplogrupe, što su razradili mediteranski
stranih istraživača o Hrvatima (Passarino, Semino, Chikhi, genetičari Ceriani i surad. 2005, pa Dienekes-Pontikos 2007.
Rebalja, Mikulič ... itd.) koji se idejno ne uklapaju u te stare Naprotiv slavenski tip tu južnije zamalo izostaje, a u sjevernoj
jugoslavističke dogme jer navode posve neslavenski genski Grčkoj je slavenski genetski udjel najviši do 35%, ali tu gore opet
spektar oko 76% Hrvata. U egzaktnim znanostima se takvo nema hrvatskih toponima pa su ovi ranohrvatski dinarci na jugu
namjerno izostavljanje i prikrivanje “nepodobnih” podataka Grčke očito stigli morem s Jadrana. Isto su u tom tendencioznom
smatra za nestručnu laž i falsifikat, jednako kao i prepravljanje filmu dosljedno zaobiđeni brojni prastari nazivi po Hrvatima iz
naštimanih rezultata, ako se ne može potvrditi ni ponoviti iz Turske, Libanona, Sirije, Irana, Pakistana i Afganistana tj.
drugih nezavisnih izvora koji su za genetiku Hrvata međusobno doslovce sve o Hrvatima što je vremenski i prostorno izvan
slični, od čega samo Rudanovci daleko odskaču. Takvim slavenstva. Zato je sav taj zemljopisni košmar u filmu tek lažirana
dirigiranim obratom Rudanova klapa je "ukinula" ne samo sve podvala za obmanu hrvatske javnosti zbog stvaranja treće
egzaktne nalaze drugih nezavisnih genetičara o Hrvatima, nego Jugosfere ili Balkanije.
su zapravo poništili i vlastite rezultate Antropološkog instituta
prije god. 2004.
g) Od svega što nam je triput ponovljeno u toj filmskoj reprizi,
znanstvenoj stvarnosti i modernim spoznajama iz 21. stoljeća
c) Poznati inozemni genetičari Cavalli-Sforza i Ornella Semino pripadaju samo skraćene i cenzurirane izjave antropologa dr.
nelogično su nakalemljeni na početak filma kao ukrasne maskote Šlausa i ukrajinskog arheologa prof. dr. Oresta Korčinskog o
bez sadržaja, da svojom pojavom tobože "ovjere" istinitost te Bijelim Hrvatima. Zamalo sve ostalo što je nadrobljeno u tom
balkanske papazjanije. Uporno mahanje epruvetama i bijelim filmu, uglavnom je bezvrijedna gomila demagoških podvala bez
kutama ima tek dekorativnu ulogu za obmanu naivnih i stručne vrijednosti za dnevnopolitičke namjene stvaranja nove
neupućenih gledatelja da povjeruju toj tobože “visokoj znanosti”. Jugobalkanije. Glavni ideolozi koji su očito osmislili tu filmsku
Iza toga su zapravo stare balkanske dogme jugoslavista podvalu, jesu već dugo poznati naši sveslavenski jugodogmati
reciklirane kao dio specialnog rata protiv hrvatskog identiteta i koji su potakli i zlorabili HTV i Antropološki institut za reciklažu
državnosti. Stvarni naručitelji i financieri toga reciklažnog filma i oživljavanje u novom pakovanju njihovih već odavno pljesnivih
o jugo-genetici Hrvata se nalaze na istoj adresi organizatora jugoslavenskih obmana zbog ujedinjenja Zapadnog Balkana i
Zapadnog Balkana, odakle je već lansiran ideopolitički pamflet o treće Jugosfere, gdje bi oni opet bili u svom elementu – umjesto
genetskom rasizmu dinarskih Hrvata iz časopisa “Nature”. da su već odavno lustrirani.
Ine metastaze slavenomanije
d) Uzastopce ponovljeni kružni diagram s lažno-naštimanim
Metastaze slavenomanije u prirodoslovlju i inoj znanosti:
postotcima genskih grupa i haplotipova nije neki znanstveni
Sveslavenstvo je u novoj Hrvatskoj kao ideološka religija naslijedjeno
prikaz, nego tek ideološka krivotvorba za obmanu javnosti. To
većinom nepromjenjeno nakon raspada Jugoslavije, pa su slavofilski
nisu stvarni genski prosjeci većine Hrvata, nego za jugoslaviste
klanovi dosad očuvani u mnogim društvenim i prirodnim strukama, a
najpovoljniji djelomični prosjek iz sjeverne i zapadne Hrvatske,
manje u primjenjenima gdje sama praksa otežava takvu nastranu
gdje je “slavenski” genski udjel prividno veći nego drugdje kod
ideologiju. Kao najopasniji tvrdokorni slavenomani, održali su se u
nas. Od stvarno nađenih 45% do 49% našega dominantnog
društveno-humanističkom području fanatični vukoslavci (Vukovci), a
dinarskog haplotipa što obuhvaća oko polovice Hrvata, u tom je
u prirodoslovlju su im posve slični ekstremni bioslavci. Blaži oblici
filmu po jugoslavističkoj direktivi nasilno skresano na
nomenklaturne slavofilije prošireni su kod nas u zamalo svim
podnošljivih 33%, dok je minorni istočnoeuropski tip od stvarno
strukama, uglavnom kao uvodjenje i podržavanje srbobalkanskog
nađenih 23%-29% kod četvrtine Hrvata, tu umjetno napuhan na
stručnog nazivlja umjesto našega izvorno-hrvatskoga. Teži ekstremi su
poželjnih 33% da bude bliži Slavenima i na razini dinaraca. Zato
faktografska slavenomanija kojom se svjesno i namjerno prešućuju,
su iz toga lažnog grafičkog prosjeka namjerno i tendenciozno
izkrivljuju i krivotvore temeljni sadržaji i ključni podatci, na koje se
izbačeni neslavenski Hrvati u 2/3 Hrvatske tj. Slavonci, Ličani,
potom nastavljaju lažne i promašene nadgradnje u prilog
Dalmatinci i Hercegovci koji se genetski većinom ne uklapaju u
jugoslavenstva.
Slavene. Takve statističke podvale i manipulacije iste ekipe već je
ranije javno kritizirao i prof. dr. Ivan Jurić iz Zagrebačkog Krajnje metastaze ove paraznanstvene perverzije (= Slavonimania
Sveučilišta, pa su potom ovi Rudanovci morali objaviti isprike i chronica et acuta), kod nas su se razvile u slaviziranim paraznanostima
ispravke u istom časopisu gdje je izašla ta njihova naštimana na primjeru lingvistike, povijesti i biologije. Osim tih, faktografska
jugogenetika, što je znanstvena sramota. slavenomanija je više-manje zarazila i druge struke u Hrvatskoj, npr.
etnologiju koja dosad proučava samo neke pojave u skladu s našim
slavenstvom, dok se zamalo sve ine kod Hrvata odbacuju i zanemaruju
e) Također je zbog jugoslavista izmišljen neznanstveni navod, kao strane (romanske, germanske itd.). Slično je i u “Zagrebačkoj
kako su slavenska i dinarska haplogrupa tobože najbrojnije i geografskoj školi” (sveučilište) gdje se sve nateže na poželjno
ograničene u istočnoj Europi. Ipak novije šire genetske analize slavenstvo-balkanstvo. Većina slavofilskih nastavnika na školama i
istočnije u Aziji nam jasno dokazuju kako je naša dinarska neki ekstremni slavenomani na sveučilištu sve dosad javno i uporno
haplogrupa (I2/Eu7) također vrlo obilna kod sjevernih Kurda u zaludjuju i kloniraju nove slavenomane i slavenofilne debile u mladjim
Turskoj (33 %), pa u Teheranu 34 % i najveća na Kavkazu 50 - naraštajima u svrhu dekroatizacije i gubitka identiteta. Čak oko 1/3
80%. Jednako i tzv. “slavenski” haplotip (R1a/Eu19) nije gradiva koje se “proučava” i predaje studentima Filozofskog fakulteta u
115
okviru povijesti, slavistike i etnologije, kao i 1/5 na PMF-u iz geografije h) Visoko pozicionirani bioslavci s (polit-)akademskim titulama
i biologije, jesu ideološke paraznanstve krivotvorbe proizašle iz naše danas već strogo kontroliraju većinu prirodoslovnih izdanja u
stoljetne slavenomanije kroz 20. stoljeće i tim promašenim Hrvatskoj, da se u njima prikazuju samo podobne (slavenske)
studiranjem je upropašten dugi niz naših akademskih naraštaja, a da vrste i poneke općeraširene, dok se hrvatske prirodne osobitosti
za to nitko odgovaran ne snosi posljedice. ne smiju spominjati ili tek općenito bez nepodobnih detalja.
Premda bi po tematskoj naravi prirodoslovlje trebalo biti izvan i) To se bioslavsko ludilo kod nas (kao i u kulturi) dalje klonira u
slavenstva, ipak nakon državnog udara 1972/73, ideološki slavofili sveučilišnoj nastavi prirodoslovlja pa nakon Titova državnog
prisvajaju kontrolu čak i u našoj biologiji, gdje je slavenomania dosad udara 1971, od osamdesetih godina kod nas studije završavaju
već dostigla jednako stravične razmjere kao u povijesti i jeziku. Blaži bioslavski debili i prirodoslovni invalidi koji većinom nemaju
oblik te slavofilske nastranosti, kao i u većini znanstvenih struka kod pojma o ključnim prirodnim osobitostima Hrvatske, osim o
nas, bilo je ukidanje i odbacivanje hrvatskih narodnih naziva za vrste i lažno nametnutoj “slavenskoj” prirodi zemlje.
skupine bilja, faune i ine prirodne pojmove, uz njihovu nasilnu j) Nakon tog niza prirodoslovnih krivotvorbi, postaje logično i
zamjenu u literaturi i nastavi srbobalkanskim nazivljem. Ovo počima očekivano da se nastojalo na sličan način krivotvoriti iz pozicija
još od 1918, pa je dosad ukinuta i balkanizirana većina naših bionaziva, nametnute slavenomanije i naše podatke antropološke genetike,
izim par najobičnijih vrsta iz svakodnevnog života koje su još zadržale kako je to gore prikazano.
hrvatska imena.
Slavenomania je bolesna kolektivna psihoza, kao posljedica “izpiranja
Nakon toga uspješnog jezičnog udara u prirodoslovlju od 1972. počinju mozgova” i gubitka izvornoga hrvatskog identiteta u bivšoj Jugoslaviji.
čak tvarne podvale tj. krivotvorbe podataka i prirodnih činjenica u Ona pripada grupi deviacija lažnog identiteta i treba ju liječiti
skladu s jugoslavenskim fanatizmom. Do 1975. je u našoj akademskoj znanstvenim prosvjećivanjem u kombinaciji s grupnom
biologiji po partijskoj direktivi S.Šuvara smaknuta većina normalnih psihoterapijom. Tu opet važi ranija dalekosežna najava vidovitog Ante
istraživača i medjunarodnih autoriteta, a nametnuti su provjereni Starčevića, kako je naše „slavstvo na javi ludovanje !“. Prvu jasnu
partijski kadrovi s instant-naobrazbom (podobni prirodoslovni definiciju slavenomanije kao društvene bolesti dao je već dr. Ante
diletanti), koji sada dijelom mijenjaju predznak prema suvremenom Starčević 1867, u svom djelu “Bi li k slavstvu ili ka hrvatstvu” i inim
globalizmu - ali im je razorna djelatnost u prirodoslovlju ista. Tom svojim radovima. Kako su njezine posljedice kod nas vrlo ozbiljne i
slavenomanijom već manjeviše zaraženi Prirod.matem. fakultet, dugoročno štetne, moraju se učinkovito sanirati i spriječiti da ne
muzeji, Akademija i Leksikografski zavod, koje sad idejno kontroliraju stvaraju dalje lančane probleme. Kroz 70 godina jugo-školstva, jugo-
slavofilni prirodoslovci (bioslavci), kojih je paraznanstveni učinak u drilani nastavnici i poltronski novinari režimskih medija su nametali i
našem prirodoslovlju već dosegao absurdne razmjere: podržavali takvu slavenomaniju kao društveno poželjan i normalan
nazor u javnosti i našoj znanosti, što se većim dijelom nastavlja sve do
danas. Dosad još nijednomu europskom narodu nisu nametnute tolike
a) Više stotina nepodobnih “neslavenskih” vrsta bilja i faune podvale o povijesti, jeziku, kulturi i prirodi kao Hrvatima. To
kojih nema u inim istočnim slavenskim zemljama, ideološki su nedvojbeno pokazuje da su naši akademski slavenomani s
odbačene, nepriznate i prividno “izbrisane” iz prirode u predrasudama za probitak sinekura, zbog krivih i naštimanih polaznih
Hrvatskoj, iako su tu većinom poznate i dokazane još od doba podataka, tek naizgled savršenim i razradjenim metodama ustvari
objektivnih austrougarskih ili talianskih istraživača naučavali i dokazivali društveno-povijesni perpetuum mobile.
neopterećenih jugoslavizmom.
b) Priroda Hrvatske a nadasve dinarski kras i otoci, odprije su u Slavenorasizam u Hrvatskoj
svijetu poznati bogatstvom posebnih hrvatskih vrsta (tzv. endemi
i relikti) od kojih je tim bioslavskim fanatizmom većina umjetno Tako je naše sveslavenstvo postalo slična alternativna paraznanost kao
ukinuta i izbrisana jer ih većinom nemaju ine slavenske zemlje. npr. parapsihologija, alternativna medicina itd. Brojni su naši
akademski uglednici stekli kariere i privilegije na prodaji te
c) Da se lažno i prividno "slavizira" priroda u Hrvatskoj, nasilno paraznanstvene magle i na tomu su se organizirale cijele interesne
nam se nameće prirodoslovno bratstvo-jedinstvo: umjesto mafije, osobito u povijesti, lingvistici, etnologiji i čak u slaviziranom
gornjih nepodobnih vrsta, bioslavci nam umjetno i lažno navode prirodoslovlju, a pri svemu tom su sramotne uloge imali sveučilište,
diljem Hrvatske druge, podobne “slavenske” vrste iz istočnih akademija i ministarstva znanosti, školstva i kulture. Kroz 20. stoljeće
slavenskih zemalja, koje u našoj prirodi većinom ne postoje. se veliki dio hrvatske znanosti od jezika i povijesti sve do biologije
d) Umjesto stvarnog proučavanja i prikaza prirode u Hrvatskoj, temeljio na promašenim aksiomima južnoslavenske dogmatike, pa su i
ovi ideologizirani bioslavci većinom umjetno i paušalno, bez kriteriji vrednovanja rezultata bili tek formalno-dekorativni bez
terenskog uvida i istraživanja prepisuju i preslikavaju nepostojeći temeljnih medjunarodnih standarda, a da nitko iz znanstvenog
biljni pokrov (vegetaciju) iz dalekih slavenskih Karpata na establishmenta nije reagirao. Ovi organizirani paraznanstveni klanovi
dinarski kras, a podobnu vegetaciju Panonije na našu obalu i slavenomana u raznim strukama su izravno ili preko političkih
otoke kao da je Jadran slaveno-panonska močvara, pa su te “kumova”, raznim ucjenama i stručnim izopćenjima u javnosti
“slavizirane” prirodoslovne karte Dinarida i Jadrana većinom uzastopno onemogućavali bilo kakve kritike i čak blaže upozorbe na
bezvrijedne i promašene. njihove manipulacije i neodrživost tog stanja. Zbog njihovih monopola
e) Ta bioslavska nastranost ima još dalje metastaze i u ekozaštiti
i embarga na stručne i ine publikacije, cijeli niz inače koristnih i
informativnih tekstova nisu se mogli ni smjeli objaviti u našim
prirode. Osim par klasičnih nacionalnih parkova (Plitvice, Krka,
medijima.
Paklenica) koji su ranije dobro odabrani po medjunarodnim
prirodoslovnim kriterijima, većina inih novijih rezervata kod nas Zbog duboko ukorijenjenog jugoslavizma, zamalo nigdje u
imaju vrlo dvojbenu i prividnu vrijednost: uglavnom su položeni istočnoeuropskim zemljama ekstremni slavenorasizam nije dosegao
po nastranim bioslavskim načelima da sadrže samo podobne takove zastrašujuće oblike kao u Hrvatskoj. Npr. Rusi, Poljaci, Česi,
“slavenske” vrste, dok su puno bogatija područja u blizini s Bugari i ini Slaveni su nacionalno jasno definirani i nije im nužna
obiljem nepodobnih hrvatskih vrsta posve nezaštićena i izložena poštapalica u identifikaciji njihovo slavenstvo, kao genetski
uništenju (kao i naša kultura: dolje sve hrvatsko !). neslavenskim i iskompleksiranim Hrvatima. Tko god se ovdje kod nas
f) Čak u našoj hortikulturi, po drvoredima i gradskim parkovima izjašnjava da nije Slaven, odmah je automatski stigmatiziran kao
sada se uporno sade poznati vrtni simboli sveslavenstva i manjinski stranac i izopćen iz društva, a donedavno je bio i fizički
jugobratstva tj. lipe, breze i omorika, ali nijedna hrvatska vrsta ugrožen zatvorom i progonom Udbe, pa ga još i danas naša zaluđena
nepodobnog drveća. javnost drži za nastranog čudaka i biće niže rase, približno kao crnce u
Americi. Uglavnom oni isti licemjeri koji su donedavna kao ‘antifašisti'
g) To bioslavsko mahnitanje već prelazi sve granice tvornim
galamili protiv germanskog rasizma, danas su glavni predvodnici toga
napadima i fizičkim uništenjem nepodobnih hrvatskih rariteta,
domaćeg slavenorasizma.
kojih je nedavno desetak već istrijebljeno da se “dokaže” njihovo
nepostojanje. Najgori krajnji slučaj toga bioslavskog kriminala je Najnoviji i najekstremniji oblik toga domaćeg slavenorasizma nakon
uništenje posebne hrvatske jele (Abies pardei)na našim obalnim novih genetskih otkrića je kroz zadnjih 5 godina organizirana medijska
Dinaridima, koje nema izvan Hrvatske i medjunarodno je hajka protiv hrvatskih Dinaraca i Hercegovaca (tzv. "bijele čarape"),
priznata, jer su ju pronašli i proučili britanski i francuski koja je započela od 'trojanuarskih' izbora 2000. Baš istodobno od god.
stručnjaci - ali naši suludi bioslavci su svjesno i namjerno odredili 2000. je i svjetska biogenetika jasno i nedvosmisleno dokazala da su ti
njezin genocid, jer ideološki ne može i ne smije postojati: nakon isti nepodobni Dinarci većinska genetska okosnica bar 45% hrvatskog
tog eko-pogroma, od ranijih 16 četvornih km njezinih šuma 1980, naroda indoiranskog iskona. Ukratko: ta novija hajka na Dinarce
sada je preostalo tek par stabala! ustvari su programirane rasističke orgije u okviru organiziranog kaosa
za idejnu i potom fizičku likvidaciju hrvatskog naroda i preuzmanje
116
njegove zemlje, u čemu složno djeluju zainteresirani inozemci i njihovi Peričić et al. 2005: Review of Croatian Genetic Heritage as
domaći janjičari zbog osobnih probitaka i jugoslavenske zaluđenosti. Revealed by Mitochondrial DNA and Y Chromosomal Lineages,
Osim fiksne ideje sveslavenstva u glavama, većina tih naših zastupnika Croatian Medical Journal 46: 502-513
slavenorasizma fizički dakako nemaju zajedničkih gena s inim
Slavenima, nego su tek fanatizirani slavenofilni janjičari. Peričić et al, 2005: High-Resolutiopn Phylogenetic analysis of
Southeastern Europe traces Major Episodes of Paternal Gene Flow
Bibliografija Among Slavic Populations, Molecular Biology and Evolution
22(10): 1961-1975
Qamar et al. 2002: Y-Chromosomal DNA Variation in Pakistan,
Achilli et al. 2004: The Molecular Dissection of mtDNA American Journal of Human Genetics, 70(5): 1107-1124
Haplogroup H Confirms That the Franco-Cantabrian Glacial
Refuge Was a Major Source for the European Gene Pool, American
Quintana-Murci et al. 2004: Where West Meets East; The
Complex mtDNA Landscape of the Southwest and Central Asian
Journal of Human Genetics 75(5): 910–918
Corridor, American Journal of Human Genetics, 74(3):827-845,
Achilli et al. 2005: Saami and Berbers - An Unexpected
Regueiro et al. , 2006: Iran; Tricontinental Nexus for Y-
Mitochondrial DNA Link, American Journal of Human Genetics
Chromosome Driven Migration, Human Heredity 61(3):132-143
76(5): 883–886
Al-Zahery et al. 2003: Y-chromosome and mtDNA polymorphisms
Richards et al. 2000: Tracing European founder lineages in the
Near Eastern mtDNA pool, American Journal of Human Genetics,
in Iraq, a crossroad of the early human dispersal and of post-
67(5):1251-76
Neolithic migrations, Molecular Phylogenetics and Evolution
28(3): 458-472 Rootsi S. 2004: Human Y Chromosomal Variations in European
Arredi et al. 2004: A Predominantly Neolithic Origin for Y-
Populations(dissertation), Council of the Institute of Molecular
and Cell Biology, University of Tartu.
Chromosomal DNA Variation in North Africa, American Journal
of Human Genetics 75(2): 128–137 Rootsi S. et al. 2004: Phylogeography of Y-Chromosome
Babalini et al. 2005: The population history of the Croatian
Haplogroup I Reveals Distinct Domains of Prehistoric Gene Flow
in Europe, American Journal of Human Genetics 75(1): 128–137
linguistic minority of Molise (southern Italy): a maternal view,
European Journal of Human Genetics 13(8): 902-912 Rosser et al. 2000: Y-chromosomal diversity in Europe is clinal and
Barac et al. 2003: Y chromosomal heritage of Croatian population
influenced primarily by geography, rather than by language,
American Journal of Human Genetics 67(6): 1526-1543
and its island isolates, European Journal of Human Genetics 11(7):
535-542 Rudan P. et al. 1990: Biološka i kulturna mikrodiferencijacija
Cinnioglu et al. 2004: Excavating Y-chromosome haplotype strata
seoskih populacija otoka Hvara, Antropološka istraživanja
istočnog Jadrana, knjiga 2, Hrvatsko antropološko društvo,
in Anatolia, Human Genetics 114(2): 127-148
Zagreb,
Derbeneva et al. 2002: Traces of Early Eurasians in the Mansi of
Sengupta et al. 2006: Polarity and Temporality of High-Resolution
Northwest Siberia Revealed by Mitochondrial DNA Analysis,
Y-Chromosome Distributions in India Identify Both Indigenous
American Journal of Human Genetics 70(4):1009-1014
and Exogenous Expansions and Reveal Minor Genetic Influence of
Finnilä S., Lehtonen M.S.& Majamaa K. 2001: Phylogenetic Central Asian Pastoralists, American Journal of Human Genetics,
Network for European mtDNA, American Journal of Human 78(2): 202-221
Genetics 68(6): 1475-1484
Semino O. et al. 2000: The genetic legacy of Paleolithic Homo
Hammer et al. 2001: Hierarchical patterns of global human y- sapiens sapiens in extant Europeans: a Y chromosome perspective,
chromosome diversity, Molecular Biology and Evolution 18(7): Science 290: 1155-1159
1189-1203
Semino et al, 2004: Origin, Diffusion, and Differentiation of Y-
Helgason et al. 2001: mtDNA and the Islands of the North Chromosome Haplogroups E and J: Inferences on the
Atlantic: Estimating the Proportions of Norse and Gaelic Ancestry, Neolithization of Europe and Later Migratory Events in the
American Journal of Human Genetics 68(3): 723-737 Mediterranean Area, American Journal of Human Genetics,
Herrnstadt et al. 2002: Reduced-Median-Network Analysis of 74(5):1023-1034
Complete Mitochondrial DNA Coding-Region Sequences for the Tolk et al. 2001: The evidence of mtDNA haplogroup F in a
Major African, Asian, and European Haplogroups, American European population and its ethnohistoric implications, European
Journal of Human Genetics 70(5): 1107-1124 Journal of Human Genetics 9(9): 717-723
Krings et al. 1997: Neandertal DNA sequences and the origin of Tolk et al. 2003: MtDNA haplogroups in the populations of
modern humans, Cell 90(1): 19-30 Croatian Adriatic Islands, Collegium Antropologicum 24(2):267-
Loogväli et al. 2004: Disuniting Uniformity; A Pied Cladistic 80
Canvas of mtDNA Haplogroup H in Eurasia, Molecular Biology Torroni et al. 1998: mtDNA Analysis Reveals a Major Late
and Evolution 21(11): 2012-2021 Paleolithic Population Expansion from Southwestern to
Malyarchuk et al. , 2002: Mitochondrial DNA variability in Poles Northeastern Europe, American Journal of Human Genetics
and Russians, Annals of Human Genetics 66(4): 262-283 62(5): 1137-1152
Malyarchuk et al. 2003: Mitochondrial DNA variability in Torroni et al. 2001: A signal, from human mtDNA, of postglacial
Bosnians and Slovenians, Annals of Human Genetics 67(5): 412- recolonization in Europe, American Journal of Human Genetics
425 69(4):844-52
Metspalu et al. 2004: Most of the extant mtDNA boundaries in Underhill P.A. et al. 2000: Y Chromosome Sequence Variation and
South and Southwest Asia were likely shaped during the initial the History of Human Populations, Nature Genetics 26(3):358-361
settlement of Eurasia by anatomically modern humans, BioMed Underhill P.A. et al, 2001: The phylogeography of Y chromosome
Central Genetics, 5: 26 binary haplotypes and the origins of modern human populations,
Nasidze et al. 2004: Mitochondrial DNA and Y-Chromosome Annals of Human Genetics 65(1):43-62
Variation in the Caucasus, Annals of Human Genetics, 68(3): 205- Underhill, P.A. 2004: Inferring human history; Clues from Y-
221 chromosome haplotypes, Cold Spring Harbor Symposia of the
Nasidze et al. 2005: MtDNA and Y-chromosome Variation in Quantitative Biology: The Genome of Homo sapiens, Vol. 68:
Kurdish Groups. Annals of Human Genetics 69(4): 401-412 487-494
Ovchinnikov & al. 2000: Molecular analysis of Neanderthal DNA Wells S. et al. 2001: The Eurasian Heartland: A continental
from the northern Caucasus. Nature 404: 490-493 perspective on Y-chromosome diversity, PNAS 98(18): 10244-
10249
Passarino et al. 2001: The 49a,f haplotype 11 is a new marker of the
EU19 lineage that traces migrations from northern regions of the Y-Chromosome Consortium (YCC) 2002: A Nomenclature
Black Sea, Human Immunology 62(9):922-932 System for the Tree of Human Y-Chromosomal Binary
Haplogroups, Genome Research 12(2): 339-348
117
Zerjal et al, 2001.: Geographical, linguistic, and cultural
influences on genetic diversity: Y-chromosomal distribution in
Northern European populations, Molecular Biology and
Evolution 18(6): 1077-1087
Zerjal et al, 2002.: A Genetic Landscape Reshaped by Recent
Events: Y-Chromosomal Insights into Central Asia, American
Journal of Human Genetics 71(3): 466-482
118
POGLAVLJE VI. Sadržaj
[sakrij]
1 Abstract
2 Prostranost čakavaca
3 Čakavski veći gradovi
o 3.1 Polučakavska "Rijeka"
o 3.2 Južnoamerička Antofagasta
HRVATSKO JEZIČNO BOGATSTVO 4 Južnoamerički hispanočakavci
5 Čakavska bukvica i fonetika
Hrvatski jezik u formi kako se dosada moglo doznati bio je tzv.
„Književni Hrvatski jezik“, on u biti ne postoji jer Hrvatski jezik je 6 Čakavske slovnice: zaykôvje
sastavljen i tri komponenta : čakavicu, kajkavicu i štokavicu. Međutim o 6.1 Trogirska gramatika
u ta tri narječjima postoj niz podgrupa koji u osnovi imaju ova tri
narječja tu su posebnosti ikavice, ijekavice, ekavice, onda su tu starija
o 6.2 Zaykôvje istočnog Kvarnera
narječja, a narječja na otocima koja imaju poseban osobit prizvuk i 7 Bodulski cakavizam
izgovor na različitim Jadranskim otocima osobito onim većim i
udaljenijim od obale. hrvatski jezik je uistinu bogata baština i povijesni
o 7.1 Osobitosti cakavizma
vodič ostavljajući za sobom u kretanju od Pakistana i Indije, Srednjom 8 Čakavski dual i paukal
Azijom, Bliskim Istokom s juga, a s sjevera između Aralskog i o 8.1 Kvarnerski muški pradual
Bajkalskog jezera (mora), Urala, Crnog Mora, do Baltičkog mora i
konačno do Jadranskog mora. U tim pohodima-selidbama-osvajanjima o 8.2 Kvarnerski ženski pradual
dolazili su u doticaj s mnogim narodima i njihovim jezicima, uzajamno o 8.3 Otočni dual srednjeg roda
sporazumijevajući jezik se mijenjao u obostranom smjeru, one koje
smo prihvaćali, nove izraze i one koje smo drugima ostavljali koje
9 Čakavski imenski član
danas otkrivaju povijesne staze kretanja Hrvata. o 9.1 Primorski članovi
o 9.2 Otočni članovi
10 Čakavske primjese u inim narječjima
11 Poddialekti čakavice
o 11.1 Ekavsko-sjevernočakavski
o 11.2 Poluikavsko-srednječakavski
o 11.3 Ikavsko-južnočakavski
o 11.4 Jekavsko-jugoistočni
12 Čakavska književnost
Čakavica 13 Čakavska glasila
o 13.1 Časopis "Čakavska rič"
Čakavica (vlastiti naziv, jugo-srb. čakavština, ruska o 13.2 Časopis Pannonische Jahrbuch
slavistika: čakavskij mikrojazyk), je jugozapadno i najstarije još živo o 13.3 Gradska televizija Split
narječje hrvatskog jezika, čiji naziv potječe od upitno-odnosne
zamjenice ča (ili ca, če). Danas se u Europi rabi samo u Hrvatskoj i to
o 13.4 Program Radio-Rijeka
najviše u Istri, na dalmantinskoj obali i na većini jadranskih otoka, pa o 13.5 Polučakavska glasila
kod brojnih inozemnih iseljenika najviše u Južnoj Americi gdje već živi
14 Primjeri
preko polovice čakavaca (Antofagasta je sad već najveći polučakavski
grad). Područje na komu je od srednjeg vijeka dominirala čakavica je 15 Literatura
nekoć bilo puno širje tj. kopnena Dalmacija, cijela Lika, Kordun,
Pounje, itd. Razlog njegovog smanjivanja su preselidbe s istoka
16 Vanjske sveze
izazvane turskim osvajanjima, kada se ikavska štokavština iz zapadne 17 Poveznice
Hercegovine, zajedno s istočnijim jekavcima proširila na zapad.
18 Reference
Prostor čakavice se i danas nadalje smanjuje pod pritiskom književnog
Vukopisa. U Austrougarskoj uoči 1. svj. rata je čakavski govorilo još oko Abstract
23% domaćih Hrvata, a danas tek 12%, pa se čakavica smatra
najugroženijim južnoslavenskim narječjem koje već ubrzano izumire. Chakavian or Čakavian (pronounced /tʃɑːˈkɑːviən/; proper
Preko polovice čakavaca su kroz 20. stoljeće protjerani u inozemstvo, a name: čakavica, Croatian: čakavski, Serbo-Yugoslav: čakavština) is the
još 1/5 leže pobijeni u jugo-partizanskim fojbama (kraške jame iz 2.svj. southwestern coastal dialect of the Croatian language. The name stems
rata). Za razliku od naših unitarnih jugoslavista, objektivniji i neutralni from the word for "what?", which is "ča" (or "ca") in Chakavian. It is
ruski slavisti zbog niza osobitih arhajskih značajki i tisućljetne nowadays spoken mainly at northeastern Adriatic: in Istria, Kvarner
književnosti, danas čakavicu više ne smatraju samo običnim Gulf, in most Adriatic islands, and in the interior valley Gacka, more
dialektom (naréčije), nego samostalnim i razvijenim mikrojezikom sporadically as a mixed and dying half-Chakavian form in the
najbližim kajkavici i donekle staromu rusinskom i guculskom Dalmatian littoral and central Croatia. Recently it is almost in
mikrojeziku. extinction, used by 12% Croats only. Chakavian was the basis for the
first literary standard of the Croats from 12th to 16th century. Today, it
is rastrčite to Croatia, aparat from the Burgenland Croats at
Pozor ! - Ono što je u Wikipediama polulažno (jugo-vukovski)
Austrian/Hungarian border, and a huge Chakavian diaspora in South
prikazano kao navodna "čakavština", zapravo je
America now surpassing the native Chakavians in Croatia.
većinom netipska rubno-prijelazna polučakavica iz Like i
dalmatinske kopnene obale: Ova je dosta različita od tipične Prostranost čakavaca
prave čakavice u Istri i na većini otoka, tj. zapravo je bliža
ikavskoj šćakavici (izim tek formalne zamjenice 'ča') - zato jer im Čakavica (= domaći naziv; hrvat. čakavsko narječje, jugo-
se ta novije vukovizirana i prijelazno-osiromašena polučakavica srb. "čakavština", engl. Chakavian dialect) je jugozapadno od 3 glavna
idejno bolje uklapa u poželjni "srednjejužnoslavenski dijasistem" hrvatska narječja, uz sjeverozapadno kajkavsko i srednje-istočno
srbohrvatskog jugojezika, negoli izvorna čakavica. štokavsko (u Hrvatskoj pretežno ikavci). Čakavsko narječje je bilo
119
glavni temelj prvoga hrvatskog jezika javne uporabe u Kraljevini oko 160.000 podrijetlom južni čakavski Hrvati većinom iz dalmatinske
Hrvatskoj pod Trpimirovićima i Arpadovićima. Naziv potječe od obale i otoka (Brač, Hvar, Korčula, itd.) i nešto manje s kopnenog
odnosno-upitne zamjenice ča. Danas preostalo područje čakavice je primorja, te neki malobrojni nečakavci još iz Dubrovnika i Zagreba.
puno manje negoli je bilo prije migracija izazvanih turskim osvajanjima
velikog dijela hrvatskog etnoprostora, a čakavsko govorno područje se Doselidba čakavskih Hrvata iz Dalmacije u Antofagastu traje već oko
opet i danas ubrzano smanjuje pod pritiskom Vukovog jugo-standarda 140 godina. Po broju doseljenih prekomorskih Hrvata je baš
i iseljavanja, ter doselidbe kopnenih štokavaca. Tako je prije jednog Antofagasta najveća naša gradska aglomeracija u Čileu i u obje
stoljeća uoči 1. svj. rata čakavski govorilo blizu 1/4 Hrvata ili oko 23%, a Amerike, a ini značajni južnoamerički gradovi s puno čakavaca su
danas dvostruko manje ili tek 11%, pa je to najugroženije naše narječje još Iquique, Punta Arenas, itd. Zato je daleka Antofagasta danas već po
već u izumiranju. broju čakavaca mnogostruko veća od balkaniziranih obalnih gradova
Dalmacije (Zadar, Šibenik, Split itd.), odakle su potisnuti izvorni
Uzastopnom naselidbom govornika (novo)štokavštine iz zaledja čakavci većinom odselili u dalje prekomorje i zamijenili su ih masovno
Zagore i Bosne je čakavsko narječje kod nas potisnuto s najvećeg dijela iz zaledja naseljeni kopneni štakavci. Stoga prekomorski čakavci te
dalmatinskog kopna i dijela priobalja, kao i djelova istočne Like, naše južnoameričke gradove već popularno nazivaju Dalmácia
Krbave, Pokupja i Gorskog Kotara. Zato se danas uglavnom govori tek Nuéva (Nova Dalmacija), jer im sve više zamjenjuju jadransku staru
užim jadranskim primorjem od Istre do Senja, između Zadra i Vodica, domovinu iz koje su potisnuti.
od Vinišća do donjih Poljica s više štokavskih prekida, tj. na većini
otoka sjeverno od Pelješca (koji je na zapadu čakavski), u dijelu Južnoamerički hispanočakavci
zapadne Like, Gacke, Gorskog Kotara, Istre i isprekidano u Pokuplju do
Karlovca. Izvan granica Republike Hrvatske ima čakavskih govora Još donedavna u 20. st. su glavna i najbrojnija inačica čakavice bili
najviše u Austriji, manje u Magjarskoj i Slovačkoj poznati ikavski čakavci na Jadranu, ali danas to više nisu. Odnedavna
(gradišćanskohrvatski govori), a i zajednica Moliških Hrvata ima veze su od čakavaca na svijetu razmjerno brojniji
sa čakavicom, jer se pokazalo da im govori imaju svojstva slična prekomorski hispanočakavci iz Južne Amerike, gdje već živi
zabiokovskim štokavsko-čakavskim govorima. najmanje 2/5 ili oko 350.000 prekomorskih hispanočakavaca u naglom
porastu zbog doselidbe i još svoga ubrzanog nataliteta. Zato je u svijetu
Daleko je najviše čakavskih iseljenika u Južnoj Americi, gdje danas ima od svih Hrvata ta naša hispanočakavska zajednica u najbržem prirastu,
već duplo više čakavaca (preko milijun) negoli u Hrvatskoj (Europi) pa ovi npr. već dominiraju u novom pučanstvu pustinje Atacáma, a
gdje sad živi tek 1/3 čakavaca, pa sad jug Amerike naši već dijelom i u južnoj Patagoniji. Glavne govorne značajke tih
nazivaju "Vela Dalmácia" ili "Dalmácia Nueva". Polučakavski (s južnoameričkih hispanočakavaca jesu, što su im ranije česti talianski
primjesom engleskog rječnika) još govori i manje hrvatskih iseljenika romanizmi i ine nečakavske riječi u polučakavskom kontekstu
u Sjevernoj Americi, npr. u udrugama naših ribara oko uglavnom već zamijenjene brojnim hispanizmima (španjolski
gradova Vancouver, New Orleans i San Pedro u Kaliforniji. Najviše na romanizmi).
svijetu ih ima već oko 1.200.000 čakavskih iseljenika u Čileu, Argentini
i inim južnoameričkim zemljama, a čakavci su osobito dominantni u Čakavska bukvica i fonetika
čileanskim gradovima Antofagasta i Iquique gdje ih je već više negoli u
ijednomu jadranskom gradu: vidi još pobliže Čakavska diaspora, Čile i Današnja čakavica pisana u latiničnoj inačici dosad tek formalno nema
čakavci, Staročakavska Amerika i Vela Dalmácia (ConoSur). kodificirane norme, ali je prije kroz par stoljeća već postojala na
glagoljici bar približno kodificirana norma ranije čakavice (i kajkavske
Čakavski veći gradovi ikavice), koja pri vjernomu latiničnom prijepisu ima idućih 34 slova za
fonetski potrebne glasove koji postoje u izvornoj pravoj čakavici Istre i
Od svih starohrvatskih dialekata, tijekom Jugoslavije su najviše stradali jadranskih otoka (deblje = posebni neVukovi glasovi značajni za pravu
i nestali čakavci kojih se broj smanjio skoro na polovicu: do 1. svj. rata čakavicu):
oko 23%, a danas tek 11% domaćih Hrvata su još čakavci, jer je najveći
dio njih na dalmatinskom kopnu dosad prešao u štokavske ikavce, a ini A a, B b, Bj bj, C c, Ć ć, D d, E e, F f, G g, H h, I i, J j, K k, Kh kh, L l, M m,
s obale i otoka su pretežno odselili u Južnu Ameriku, ponajviše u Čile. N n, Nj nj, O o, Ö ö, P p, R r, S s, Ś ś, Š š, T t, T' t', U u, V v, W w, Y y, Z
Zato su danas najveći čakavski gradovi s brojnim čakavskim z, Ź ź, Ž ž.
iseljenicima većinom u Americi: Najveća od svih čakavskih
Stoga je dialektalno izpisivanje naše izvorne čakavice s nepriklanim
aglomeracija je čileanska Antofagasta (oko 160.000čakavaca),
slovima i nepostojećim glasovima po novoštokavskom Vukopisu
drugi Santiago (preko 150.000), tek treća je naša Rijeka (oko 100.000),
podjednako nestručno i priglupo, kao npr. i prepisivanje cijelih
pa opet čileanski Iquique (blizu 70.000), Buenos Aires (50.000), São
engleskih tekstova na ćirilici (izim tek pojedinih novo-usvojenih
Paulo (40.000), San Pedro (35.000), Punta
anglizama kod ćirilsko-pravoslavnih naroda). Glavne su glasovne
Arenas (25.000), Poreč (15.000), M.Lošinj (12.000), Split (tek 10.000
značajke za većinu pravih čakavskih govora (otoci i Istra):
čakavaca) i ini manji kod nas. Ipak je čakavica još razmjerno dobro
očuvana na otocima npr. na Visu i nekim Kvarnerskim otocima (Krk,
Cres, Lošinj itd.). Čakavica je danas napose stabilna i očuvana kod nas
u Istri, gdje manjeviše čakavski još govore svi istarski gradići (izim
t'- (izostavnik označava meki poluglas, znak za njega je postojao
u glagoljici): umekšano "ć, ś, ź": približno kao "tj, sj, zj".
polučakavske "Pule"- starohrvatski Pulj). Polučakavski su danas još
Rijeka, Crikvenica, Senj, pa većinom čakavski otočni gradići Krk, Rab, č - izgovorom je umekšani glas između "č" i "ć"
Mali Lošinj itd. Glasovni skup šć (prama vukovskom št): šćipunica, rašćika, u
cakavizmu dijelom kao sc, a slično je i kajkavskom šč.
Polučakavska "Rijeka"
Nakon skorog izumiranja čakavice u Splitu i Zadru, danas je kod nas
Glasovni skup žj (prama vukovskom žd): možjani (arhaično:
mozjane).
najveći domaći polučakavski grad ostala Rijeka, gdje zbog pretežne
doselidbe iz čakavskog okružja oko polovice Riječana još bar privatno /l/ na kraju sloga je očuvan kao u kajkavskom (vukovski je u nom.
kod kuće i neslužbeno na ulici govore polučakavskom koiné. Inače je -o): posal, bil (u nekim južnijim narječjima je iza "i" jedva čujan,
današnje novo, umjetno jekavizirano ime "Rijeka" izmišljeno i kao bil).
nametnuto tek s njenim ulaskom u Jugoslaviju od 1945., a prije toga se Postojanje slogotvornog r (izgovoren kao ar, er): sarce, parsti.
nazivala talijanski Fiume, odnosno čakavski u Istri kao Reka i na
Kvarneru Rika - kao i raniji staročakavski naziv Rykva do 19. st. Zato se Postojanje dvoglasa uo (književno samo 'o'): ruod, nuono,
i danas imenom govorno razlikuju njezini stanovnici, pa su tzv. divjuok.
"Riječani" tu uglavnom novodoseljeni istočni štokavci iz Jugoslavije, Izgovor samoglasnika, gdje je u književnom "a", kao "o", "u" ili u
a Fjumâni su domaći čakavci iz Rijeke ili priseljeni iz okolnog Kvarnera. neki poluglas, rjedje je u čokavskim i cokavskim govorima: posol
(posao), jo (ja).
Južnoamerička Antofagasta
Izgovor samog "j" (gdje vukovski dolazi lj): jubav, judi, divjak
Prvi grad u obje Amerike po broju od 180.000 doseljenih Hrvata je (arhaično: yude, diblak).
donedavna bio Buenos Aires, gdje naš udjel stagnira zbog asimilacije i
preselidbe u Čile, ter novijeg povratka u oslobodjenu Hrvatsku. Dotle Nastavak glagola u 3. licu množine je -du: pensuodu, plijedu,
u čileanskoj Antofagasti zbog tamošnje demografske eksplozije i naša išćedu, bidu.
brojnost brzo raste pa uskoro treba očekivati kako će nadmašiti Buenos Aorist većinom glasi: arhaično bin-biš-bi-bimo-bite-bidu ili novije
Aires i postati najvećom zajednicom prekomorskih Hrvata izvan polučakavski bih-bis-bi-bismo-biste-bi.
domovinske Hrvatske, - uz najveći boom našeg nataliteta u svijetu. Od
ukupnoga gradskog pučanstva Antofagaste su već blizu 2/5 ili
120
Čakavske slovnice: zaykôvje govoru bodulska cakavica. Cakavizam je najneobičniji tip hrvatskih
dialekata koji je književnim jekavskim gradjanima od svih naših govora
Izim prvoga B. Kašića 1604. na ikavskoj šćakavici, ina posebna i suvisla, najteže razumljiv, ne samo zbog fonetike, nego i arhajskog rječnika ter
veća čakavska gramatika kasnije dugo nije objavljena, izim djelomičnih egzotične gramatike. Zato laici, ali i neki lingvisti o tom čudnom
uvida i manjih članaka. Ipak u novoj Hrvatskoj kroz prošlih dvadesetak govoru imaju niz predrasuda i umjesto proučavanja je dosad cakavizam
godina, kraći gramatički prilozi s do desetak uvodnih stranica za većinom bio prešućen i odbačen kao nepravilna deformacija. Njegovi
područne čakavske govore se navode uz neke mjesne čakavske rječnike govornici se kod nas izvan užeg zavičaja doživljavaju kao manjevrijedni
npr. za Trogir (D.Geić - M.S. Šilović 1994), Pag (N. Kustić 2002), Beli- čudaci, jer ne znaju izgovarati (a ponekad ni napisati) slavenske
Cres (N. Velčić 2003), Krk-Baška (M. Lovrić 2004.), itd. Od tih novijih palatale. Zato je i sam naziv "cakavizam" nastao s pogrdnim prizvukom
čakavskih gramatika ili po staročakavski "zaykôvje", najveće su iduće navodne jezične bolesti nepalatalnog izgovora.
dvije:
Osobitosti cakavizma
Trogirska gramatika
Izuzev same zamjenice "ca", cijeli niz inih osobitosti zanemarene
Od inih posebnih gramatičkih knjižica iz dalmatinske čakavice je jedna bodulske cakavice u ranijoj yugo-literaturi bio je vrlo slabo ili nikako
od najvažnijih: Duško Geić, Gramatika trogirskoga cakavskog govora, obradjen, pa tada nigdje nema njihova suvislog pregleda, jer se
Matica hrvatska, sv. 2, Trogir 1998. cakavizam uglavnom prikazivao tek usput i brzopleto, kao neka
deviantna fonetska inačica iskvarene čakavštine. Posebne značajke
Od preostalih primorskih gradova s nepalatalnim cakavicom, danas je cakavizma su uglavnom bolje izražene i najbrojnije u izoliranoj otočnoj
jezično najviše ugrožen baš Trogir, gdje je zbog okružja štokavskog cakavici, dok su u primorskim cakavskim naseljima rjedje i djelomične
zaledja domaća cakavica već krajnje osiromašena i govore ju još zbog nove jugoslavenske vukovizacije.
malobrojni starci i žene na središnjem trogirskom otoku, dok je na
kopnu i Čiovu zamalo već nestala. Izim tek formalne zamjenice "ca",
ovdašnji govor skoro više ni nema inih posebnih cakavskih oznaka, pa 1. Arhajska odnosna zamjenica (što) glasi ca, rjedje ce, co ili coã
su čak i zajedničke značajke opće čakavice pod vukovskim utjecajem (usp. Vede i Avesta: ca, toharski cau), a upitna negacija "zar ne"
okolnih štokavaca tu dosta osiromašene: nema glasa h, a pojavljuje se glasi canè (indovedski caná).
novi vukovski dj i produženi muški plurali na -ovi, -evi. U odnosu na
ekavsku cakavicu Labina i donedavnu poluikavsku cakavicu u Senju,
2. Arhajska upitna zamjenica (zašto) glasi: zâc, zôc, zoãc ili zacè.
trogirska cakavica je pretežno ikavska. Trogirski govor medju svim 3. U cakavizmu uglavnom nema jasnih palatala pa "tvrdi" glas č
cakavcima danas ima najmanje romanizama koji obuhvaćaju samo 1/5 većinom izostaje i u odnosu na ine naše dialekte većinom ga
njegovog rječnika, a 3/4 su slavenske riječi. Danas je taj domaći zamjenjuje sibilarno c (rjedje š ili ć).
trogirski govor u sličnom stanju samrti kao bivša cakavica u Omišu na 4. Takodjer izmedju parova s/š i z/ž u cakavizmu većinom nema
Cetini oko 1. svj. rata, nakon kojega je izumrla, a uoči toga početkom jasne razlike, pa se na otocima izgovaraju slično kao indovedski
20. st. govorila se u osiromašenom vukoviziranom obliku slično kao prijelazni polupalatali: s > sj (s'), ć > šj (š'), z > zj (z'), ž > žj (ž'),
danas u Trogiru. izuzev primorske cakavce koji većinom govore obično s, š, z, ž.
Zaykôvje istočnog Kvarnera 5. Uobičajena južnoslavenska palatalizacija u cakavizmu
većinom izostaje pa umjesto nje ostaje izvorni korijenski izgovor
Od tih novijih je razmjerno najveća podrobnija razrada poredbene
bez asimilacije, ili se provodi zamjenska sibilarizacija: npr. veli /
čakavske gramatike istočnog Kvarnera uz veliki enciklopedijski
vetji, Buog / bozji, vroag / vrazji itd.
rječnik "Gan-Veyãn", knj. I: str. 211-339, Znanstveno društvo za
etnogenezu, Zagreb 2005 (prof. Mitjel Yošamya: Gramatika, fonetski 6. Dok se u palatalnoj čakavštini umjesto štokavskog dj, lj i nj
sustav i leksički iskon), što je dosad ujedno i najdetaljnije izašla većinom nalazi samo j, u cakavizmu umjesto toga češće stoji
čakavska slovnica na 128 str. Ova gramatika obuhvaća većinom domaće izvorni nepalatalni d, l i n: npr. divji/dibli (divlji), dimnik
govore jugoistočnog Krka oko Baške i susjedna sela, a manjim dielom (dimnjak), med (medju), nadra (njedra), prijatel (prijatelj), sliva
još i područne govore otoka Raba i srednjeg Vinodola u selima oko (šljiva), supli (šuplji), zeli (zelje), zmul (žmulj-čaša) itd.
Grižana: vidi još i Čakavski dual-paukal. 7. Vokalno dvoglasje (diftongacija): u većini pripadnih govora
česti su diftonzi uo i oa, a rjedji su u nekim govorima još ae, ie,
Na većem dijelu otoka Krka (domaće-scakavski Khârk) govori se
aa, uu itd. Više-manje izrazito dvoglasje vidljivo je u cakavizmu
običnom palatalnom čakavštinom, koja je na južnijoj obali (Krk-Punat)
Labina, Cresa, Lošinja, Suska, Baške, Paga, Brača, Hvara itd.
prijelazna ikavsko-ekavska, a na sjevernoj strani otoka (Omišalj-
Vrbnik) više ekavska. Nepalatalnom cakavicom se na Krku govori samo 8. Izim primorskih polucakavaca na kopnu, pravi otočni cakavci
na jugoistoku oko Baške u naseljima Baška, Jurandvor i Batomalj uglavnom nemaju slavensko vokalno "r" koje najčešće izgovaraju
(donedavna i susjedni izumrli zaselci Gorica, Sv. Juraj, Vinca itd.). Ovaj kao ar, er ili ri.
krčki scakavizam je u odnosu na primorske i ine otočne čakavce 9. Nepostojano "a" u cakavizmu većinom ostaje trajno u
izrazito arhaičan i u svojoj starijoj verziji Gan-Veyãn koja se donedavna sklonidbi i često je još naglašeno u kosim padežima: pàsi, macàki
govorila u Baški i okolnim selima, a sad još malobrojni starci u itd.
Batomlju i Jurandvoru, najstariji je tip bodulske cakavice koji se leksički
i gramatički bitno razlikuje od obične čakavštine. 10. Osim običnoga "i", u kvarnerskom cakavizmu (Lošinj, Baška,
Rab itd.) često je nazočan i mukli vokal "y" koji se izgovara
U njoj se ističu zamjenice ca (starije scà = što) i zoãc (zašto), dvoglasi, izmedju običnoga "i" i njemačkog ü.
umekšani polupalatali ś, ź (sj, zj) kao poljski i crnogorski, ter sve ine
značajke cakavizma, uz druge dodatne osobitosti bascanskog
11. Polukorjenske deklinacije: Kosi padeži i plurali u bodulskom
cakavizmu često nemaju sibilarizacije pa je osnovica većinom
"scakavizma": 'meko' h i tvrdo kh, dvojni jat kao kratko i (= je) i
slična nominativu osobito kod kraćih dvosložnih imenica: ruki,
dugo y (= ije), ...itd. Za bascansku "scakavicu" je uz ostalo nadasve
nogi, raki, rogi, juhi, dragi, dlaki, orihi, vlahi itd.
markantan imenski dual nalik arhajskom lužičkomu (muški -oj,
ženski -aj, srednji rod -ej) i posebni sibilarni skup "sc" (= šć / št), što sve 12. Čakavsko-kajkavske nenaglašene dužine u nepalatalnom
nema nijedan ini naš cakavizmu većinom ne postoje, pa su ini nenaglašeni slogovi
govor: Bascàne (Bašćani), scâp (štap), scipàt (uštinuti), scemêr (otrov) više-manje kratki i cijeli izgovor je brži od palatalnih govornika
, scerbâv (krnjast), itd. U leksičkom pogledu, bascanska scakavica u inim našim dialektima: zato su viški i bašćanski izgovor najbrži
sadrži 1/3 romanizama, 2/5 su slavenske riječi, a 1/4 indoiranski i u Hrvatskoj.
mezopotamski arhaizmi po kojima je najbogatija kod nas (M. Yošamya 13. Pripadnost ljudima i inim živim bićima češće je izražena
2005). starohrvatskim posvojnim dativom koji stoji većinom kao
Bodulski cakavizam apozicija ispred imenice, a rjedje se izražava posvojnim
pridjevom ili "od" sa genitivom kao pripadnost neživim stvarima
(ne sam genitiv).
U jednom dijelu nepalatalnog čakavskoga područja umjesto ča govori
se ca, a slično su palatali č, ž, š u većini inih riječi zamjenjeni 14. Pomoćne čestice uz složene glagolske oblike (se, će, bi itd.) u
sibilantima c, z, s pa ostaje očuvano samo 'meko' ć: Toga je najviše na otočnom i kajkavskom cakavizmu često stoje
otocima Visu, sjeverozapadni dio Brača (Milna), u gradu Hvaru s kao proklitike ispred glavnog glagola (rjedje su kod kopnenih
okolnim selima, pa na više kvarnerskih otoka (Susak, Lošinj, grad Cres cakavaca iza glagola kao u većini slavenskih i romanskih jezika).
i Beli, Baška, Rab, grad Pag itd.), a na kopnu najviše istočna Istra: Labin 15. U nepalatalnom cakavizmu većinom nema slavenskih razlika
i Rabac s dvadesetak okolnih sela, Bakar, Trogir i donedavno u 20. u obliku trajnih i svršenih glagola, pa se u oba smisla uglavnom
stoljeću još Senj, Omiš, itd. To je nepalatalni cakavizam ili u domaćem
121
rabe isti glagolski oblici koji odgovaraju južnoslavenskim Kvarnerski ženski pradual
svršenim glagolima (čakavski glagoli na -avat su tu vrlo rijetki).
Ovom je slična i nešto rjedja sklonidba ženskog praduala na -aj, koja je
16. Nepalatalni cakavizam obuhvaća veliko obilje povratnih većinom očuvana u pejorativima i augmentativima na -ÿna za ljude i
(refleksivnih)glagola slično kao kajkavica, po čemu se razlikuje životinje s dualnim nastavkom -ÿnaj,
od obične čakavštine. npr. ćarvÿnaj (crvetine), ćeperÿnaj (krvopije), grubotÿnaj(grdobine), p
17. U bodulskom i kajkavskom cakavizmu većinom ne postoji avucÿnaj (paučine), šćemerÿnaj (guje-otrovnice), zabÿnaj(žabetine),
posebni oblik imenskog vokativa, nego se on itd. U prošlim je stoljećima takav ženski pradual na -aj na
izražava opisnim apelativom tj. nominativ + imperativ + jugoistočnom Krku i Rabu bio češći kod ženskih imenica s
uskličnik. nominativom na -ÿca, -ÿka, -ÿla, -ÿna, -ÿra, -ÿta, ali se u živom govoru
krajem 20. stoljeća uglavnom izgubio i dijelom još očuvao samo kod
18. Cakavizam u namjernim rečenicama uglavnom nema pejorativa i augmentativa na -ÿna. Sličan ženski pradual je inače kod
vukovsko-balkanskog dadakanja (da + prezent), nego je to Slavena poznat samo u lužičkomu, pa u prapovjesnom hetitskomu iz
zamijenjeno starohrvatskim infinitivom kao i u kajkavici. Male Azije. Taj tip praduala već posve izostaje u inim našim čakavskim
19. Predslavenske izoglose kakve su u običnoj palatalnoj govorima izvan istočnokvarnerskih otoka.
čakavštini i kajkavštini razmjerno rjedje, u bodulskom
cakavizmu su naprotiv daleko brojnije i redovno nazočne u 20- Otočni dual srednjeg roda
35% cakavskog leksika: grčko-latinski klasicizmi iz antike, Treća dualna prasklonidba s osobitom dvojinom na -ej postoji kod
prapoviesni mezopotamski i indoiranski arhaizmi iz Starog otočnih imenica srednjeg roda, npr. kod ponekih s nominativom
istoka, itd. jednine na -ce kao šarcè / šarcêj (srce, 2 srca) i šancè / šancêj (sunce, 2
Čakavski dual i paukal sunca), a najčešća je kod imenica srednjeg roda koje u kosim padežima
štokavskog vukopisa dobivaju produženi oblik konsonantske osnovice
Medju svim današjim Slavenima i malobrojnim inim Europljanima, na -en: ÿme / ymêj (ime, imena), sìme / simêj (sjeme, 2 sjemena), tìme
pored lužičkoga i slovenskog jezika imaju još izraziti živi dual takodjer / timêj (tjeme, tjemena), šlìme / šlimêj (sljeme, 2 sljemena), brìme /
i naši čakavci, osobito stari čakavski ekavci i poluikavci u Istri i brimêj (breme, 2 bremena) itd. Primjeri:
Kvarneru. Istočnije u Lici i Dalmaciji tj. na primorskom kopnu od Zadra
Čakavski imenski član
do Poljica i oko Gacke je pravi čakavski dual kod kopnenih
polučakavaca zbog dugotrajnog pritiska susjednih doseljenih
štokavaca već posve izumro, a uglavnom ga više nema u živoj uporabi Izim Bugara i Makedonaca sa stražnjim članom spojenim iza imenice,
niti na dalmatinskim otocima. Duala danas uglavnom više nema ni kod od inih Slavena najizrazitije obilne i izvorne imenske članove imaju
rubnih sjevernojadranskih čakavaca, npr. u zadnje vrijeme se ne čuje naši čakavci, osobito u Istri i Kvarneru. Zbog najjačeg pritiska susjednih
na Pagu, Lošinju, južnoj i zapadnoj Istri. Naprotiv je bogati čakavski štokavaca su imenske članove već uglavnom izgubili prijelazni
dual još živ barem kod seoskih staraca u srednjoj, istočnoj i osobito polučakavci na kopnenoj obali Dalmacije, a rjedji su i u živom govoru
sjevernoj Istri, pa u nutarnjem Vinodolu i na otocima Krku i Cresu. Još na dalmatinskim otocima, iako se tu nalaze bar u ranijim povijesnim
donedavna u 20. st. su dual rabili i domaći starci u gradu Rabu i Senju, tekstovima. Dosad su čakavski imenski članovi razmjerno najbolje
ali je dosad nestao zajedno s izumiranjem nepalatalnog cakavizma u ta očuvani i najviše se rabe u govoru domaćih staraca po sjevernoj i
2 grada. Na sjevernojadranskom kopnenom primorju je oblikom dual istočnoj Istri, pa u nutarnjem Vinodolu i nekim Kvarnerskim otocima.
dosta sličan slovenskomu, ali tu većinom ima proširenu uporabu Pritom se mogu razlučiti 2 glavna podtipa tih čakavskih članova:
kao paukal (nekolicina) uz brojeve 2, 3 i 4. Neki najrašireniji primjeri najrašireniji je primorski tip u Istri, Vinodolu i zapadno-kvarnerskim
sjevernojadranskog duala: otocima (odredjeno ov i neodredjeno un), a rjedji je drugi arhaičan tip
na istočnokvarnerskim otocima. Vidi još pobliže: Dialektni imenski
član.
1 žena; 2, 3 i 4 ženi; 5, 6, 7... žên
Primorski članovi
1 ruka; 2, 3 i 4 ruki; 5, 6, 7... rûk
U čakavskim govorima kopnenog primorja, slični gramatički članovi
1 noga; 2, 3 i 4 nogi; 5, 6, 7... nôg. takodjer još postoje u povremenoj uporabi: kao primjer se daje nutarnji
Dok je primorski čakavski dual na kopnu oblikom sličan slovenskomu, Vinodol. Tu se češće izgovara neodredjeni õn, dok je tu stari
na Kvarnerskim otocima je drugačiji arhajski i razmjerno je sličniji srednjovjeki sej već nestao, ali ga ipak u vinodolskom govoru
prastaromu lužičkom dualu koji je najbliži praslavenskomu i dijelom povremeno zamjenjuje pred imenicom odredjena čestica õv, vâ, vê.
praindoeuropskom, dok kod inih južnih Slavena nema ništa sličnoga. Otočni članovi
Ovaj arhajski pradual se dosad čuje samo kod malobrojnih staraca koji
govore nepalatalnim cakavizmom u selima Batomãl (vukovizirano: U bodulskom cakavizmu Kvarnerskih otoka su imenski članovi često
Batomalj) i Yurandwõr (Jurandvor) na jugoistočnom Krku, a još u 20. arhaični i obilnije se rabe od kopnenog primorja. Najbolje su očuvani u
st. su sličan pradual rabili izumrli govornici cakavizma u gradu Rabu. govoru domaćih staraca na sjevernom Cresu i jugoistočnom Krku, a
Ovi pradualni oblici imaju posve osebujne nastavke slične lužičkima i donedavna su ih slično rabili i domaći starci u Rabu do izumiranja
hetitskima: u muškom rodu na -õj, u ženskom -ãj i srednjemu -êj, dok gradskog cakavizma krajem 20. st. Ovdje se kao primjer navode
su uz njih i arhajski brojevi nalik deklinacije imenskih članova u selima oko Baške. Tu je neodedjeni je
indoiranskima: dwõydi (dvoje), trõydi(troje) i cetýrdi (četvoro). Vidi o član etrurskog iskona uõn, ženski unâ i zajednički plural unê (=
tomu još pobliže: Čakavski dual-paukal. etrurski: vn, vna, vne). Bodulski odredjeni član kod domaćih staraca
je sẽy, sÿa, sÿe, starogotskog iskona (= sia, sa). Noviji zamjenski oblik
Kvarnerski muški pradual kod mladjih otočnih čakavaca mu je sličan kao gornji na kopnenom
Arhajski pradual na -õj je značajan za većinu bodulsko-cakavskih primorju: uõv, vâ, vê.
imenica muškog i nekih ženskog roda, koje u naglašenomu zadnjem
Čakavske primjese u inim narječjima
slogu singulara sadrže preglašeno ÿ, tj. završavaju na -ÿb, -ÿd, -ÿg, -ÿk,
-ÿl, -ÿn, -ÿp, -ÿr i slično, a dijelom i kod inih imenica na -úh, -úk, -ûl, -
Nasuprot tek formalnim frazama naših vukovaca o nekoj navodno
ûn itd. Važniji su tipski primjeri (abecedno): bližÿk / bližÿkoj
tronarječnoj podlogi sadanjeg hrvatskog standarda (jekavske
(rodjak), borÿl / borylõj (borova šuma), brÿg / brygõj (brdo), gorÿn /
novoštokavštine), u tomu službenom standardu ustvari nema zamalo
gorynõj (gorštak-brđanin), kamÿk / kamÿkoj (kamen), laštrÿb /
nikakvih tragova iz hrvatske čakavice, izim možda samo desetak
laštrÿboj (kobac), lÿb / lybõj (jablan), merlÿn / merlynõj (mrkva), pitÿr
općeprihvaćenih javnik riječi: npr. klesar i sl. Stoga je ovaj naš standard
/ pitÿroj (biljna tegla), rÿba / rybõj (riba), šenÿg / šnygõj (snijeg), sekÿl
sada najdalja hrvatska inačica od ikakve čakavice. Njoj su ipak znatno
/ sekÿloj(surla), šlÿd / šlydõj (trag), šýr / šyrõj (sir), urÿl / urylõj (javni
bliži staroštokavski Šokci, pa šćakavska ikavica i osobito najviše
sat), urÿn / urynõj(tutnjava), vartÿl / vartÿloj (leptir), vaÿd /
sjeverozapadna kajkavica, koji na terenu imaju i prave prijelazne
vaydõj (ugriz), vrÿd / vrydõj (čir), vÿk / vykõj (vijek), zaÿk /
govore u kontinuitetu spram čakavice. Tako uglavnom zbog novijeg
zaykõj (jezik), žmÿn / žmynõj (gmaz-zmaj), pa još nepravilne
miješanja i odumirana čakavice, na bivšim čakavskim područjima u
npr. pavùk / pavúkoj (pauk), špazùk / špazúkoj (pazuho), tarbùh /
susjednim graničnim idiomima kao što su ikavska
tarbúhoj (trbuh), itd. U vinodolskoj čakavici kopnenog primorja je taj
kajkavica i staroikavska šćakavica, pridolaze npr. ove zajedničke
reliktni pradual već iznimno rijedak, npr. pradual ribõj u staroj
značajke iz čakavice kao preostali relikti bivših čakavaca:
ribarskoj uzrečici: "Ala-rýb, ribõj !" (= Evo ribe !).
122
1. Manjeviše su nazočne značajne čakavske riječi kojih nema u poddialektu je jat dijelom prešao u i ili e po idućim složenim pravilima
novoštokavštini ni u standardu. (tzv. pravila Meyera i Jakubinskog):
1. Starohrvatski naglasni sustav pri kraju: naglašen predzadnji ili
zadnji slog dužih riječi. Ispred dentalnih suglasnika (t, d, s, z, l, r, n) kad iza njih slijede
2. Očuvana je kratka množina muškog roda (bez -ovi, -evi) stražnji samoglasnici (a, o, u) ili ako su na kraju riječi, prelazi u e:
beli, leto, koleno, mera i sl.
3. Izgovor lj ponekad kao čakavsko meko j, ...itd.
U svim inim slučajevima većinom prelazi u i: dica, rika, brig,
vrime ...itd.
Poddialekti čakavice Ikavsko-južnočakavski
Južnočakavski ili ikavsko-čakavski dialekt je tipski dalmatinski
Čakavski govori dosad su dijeljeni po različitim kriterijima. Prema poddialekat čakavskog narječja. Govori se jugoistočno od
refleksu "jata" dijele se na 4 grupe: srednječakavskog dialekta pretežno u srednjoj Dalmaciji gdje je nekoć
do 1. svjetskog rata to bio najveći dialekt od Zadra do Omiša i Pelješca.
Potom je u Jugoslaviji od svih inačica ova najjače potisnuta i danas se
Sjeverozapadne ekavske: npr. sjeveroistočna Istra, Kastavština,
kao rastrgani relikt još govori na uskomu i isprekidanom pojasu
Rijeka, Cres
dalmatinske obale i više na susjednim srednjojadranskim otocima: uža
Srednje ikavsko-ekavske: npr. Lošinj, Krk, Rab, Pag, Dugi otok, okolica Splita i Zadra, pa na Šolti, Braču, Hvaru, Visu, Korčuli i
Vinodol, Ogulin, Brinje, Otočac, Duga Resa zapadnom dijelu Pelješca. U tom dialektu je jat uglavnom prešao
Južne ikavske: npr. jugozapadna Istra, Korčula, Pelješac, Brač, u i: lip, divojka, mriža, srića (prama jekavskom standardu: lijep,
Hvar, Vis, Šolta, okolica Splita i Zadra. djevojka, mreža, sreća). U mnogim dalmatinskim govorima uz more se
miješaju čakavske i štokavske osobine. Smatra se kako je u prošlosti
Jugoistočne jekavske: Lastovo i Janjina na Pelješcu ovaj južni obalni dialekt dosezao puno dublje u zaledje, a prostor mu
Po naglasnom sustavu D. Brozović razlikuje sljedeće skupine čakavskih se dosad smanjio nadiranjem ikavskih štokavaca sa sjeveroistoka.
govora: Gradski govor Splita je donedavna pripadao tom dialektu, ali se pod
utjecajem masovne doselidbe štokavaca iz kopnenog zaledja dosad
razvio noviji gradski govor Splita koji je već izgubio većinu čakavskih
govore s "klasičnim" čakavskim sustavom s tri naglaska
osobina, iako dio malobrojnih starijih Splićana osobito u staroj četvrti
govore s dvonaglasnim sustavom Varoš još dijelom rabe privatno i kod kuće miješani polučakavski govor
govore sa ("štokavoidnim") četveronaglasnim sustavom koji je osobito po naglascima ipak već najbliži šćakavskoj ikavici. Ovom
govoru pripada i moliško-hrvatski dialekt, glede njegovih miješanih
govore s četveronaglasnim štokavskim sustavom osobina sa zapadnim štokavskim narječjem i smatra se kako su moliški
govore u kojima se prepliću naglasne značajke 1. i 2. skupine. Hrvati došli iz krajeva s miješanim čakavsko-štokavskim osobinama,
kao što je Zabiokovlje.
Kombinacijom naglasnih i fonoloških kriterija, čakavsko narječje se
dijeli u šest dijalekata: buzetski ili gornjomiranski (prijelazni Jekavsko-jugoistočni
polukajkavski), jugozapadni istarski ili štokavsko-čakavski, sjeverno-
Jugoistočna jekavska čakavica ili lastovsko-janjinski poddialekt je
čakavski ili ekavskočakavski, srednjočakavski ili ikavsko-ekavski,
krajnji jugoistočni tip naših čakavskih govora koji je zadnji izdvojen i
južnočakavski ili ikavsko-čakavski, lastovsko-janjinski ili jekavsko-
opisan krajem 19. stoljeća na izoliranom otoku Lastovo. Kasnije je
čakavski. Božidar Finka i Milan Moguš su odredjivali pripadnost govora
sličan govor nadjen i na središnjem Pelješcu oko Janjine tj. na prijelazu
čakavštini po idućih 8 kriterija: 1. zamjenica ča i zač, 2. stara
između ikavskih čakavaca zapadnog Pelješca i istočnijih ijekavskih
akcentuacija, 3. refleks jata /ě/, 4. čakavsko /t'/, 5. prijelaz /ę/ u /a/ iza
štokavaca prama kopnu. Značajno je uz zamjenicu ča i završne
/j/, /č/ i /ž/, 6. prijelaz /d'/ u /j/, 5. kondicional bin-biš-bimo-bite, 8.
naglaske, da je tu jat prešao u jedinstveno je (bez dužega 'ije'). To je
izostanak afrikate /ž/
stari prijelazni dialekt izmedju dalmatinske ikavske čakavice i istočnije
S obzirom na činjenicu da se znatan broj čakavskih govora odlikuje crnogorske ijekavice. Ranije se do 16.st. takav ili vrlo sličan dialekt širje
starinom i inim posebnim značajkama, čakavsko narječje je privlačilo govorio po južnojadranskom primorju do Boke Kotorske i u samom
hrvatske i strane dialektologe, pa su mnogi govori dobro proučeni i Dubrovniku, što se vidi iz još očuvanih toponima i niza starijih djela
iscrpno opisani: Hvar, Brač, Susak, Vrgada, Bakar, Trsat, Baška i dr. dubrovačkih književnika prije Marina Držića. Vidi o tom još
Izrađeni su rječnici pojedinih čakavskih govora (Trogir, Sali, Labin, pobliže: Jekavska čakavica i Dubrovački čakavci.
Crikvenica, Rab, Zlarin, Senj, Novi Vinodolski, Duga Resa, Karlovac
Čakavska književnost
itd.), a najveći pojedini su (s preko 25.000 riječi) za Varoš u Splitu,
Gacko polje i Baška na Krku. Čakavsko jezično blago donose mnogi
stariji hrvatski leksikografi: Faust Vrančić (Dikcionar, Mletci, 1595), Početci hrvatske pismenosti već od 11.- 16. stoljeća većinom su na
Bartol Kašić(u rukopisnom hrvatsko-talijanskom rječniku; objavljen čakavici, kojom su napisana mnoga djela rane srednjovjeke hrvatske
1990), Ivan Belostenec(Gazofilacij; posthumno: Zagreb, 1740), Ivan pismenosti i književnosti: natpisi i ploče kao najstariji Plominski natpis,
Tanzlinger Zanotti (rukopisni Dizionario, 1679. i druge) i Josip Jurin Valunska ploča, Bašćanska ploča, pa pravna djela (Istarski
(rukopisni Calepinus trium linguarum, 2. pol. 18. stoljeća). razvod i Vinodolski zakon), lekcionari (Zadarski lekcionar,
Bernardinov lekcionar) i rani zbornici: Kolunićev zbornik, dijelom
Ekavsko-sjevernočakavski Petrisov zbornik. Od 15. stoljeća na čakavskom književnom jeziku
stvarali su mnogi hrvatski književnici: Marko Marulić, Petar
Sjevernočakavski ili ekavsko-čakavski dialekt je sjeverozapadna inačica
Hektorović, Hanibal Lucić, Mikša Pelegrinović, Petar Zoranić, Juraj
čakavskog narječja. U ovom dialektu je jat uglavnom prešao u e, a samo Baraković, Brne Karnarutić, Gjore Držić i ini. Osim danas u Gradišću,
iznimno daje 'i' u istim slučajevima kao u kajkavici: npr. divõjka. Govori
književnost na čakavskom i dijelom već polučakavska s utjecajem
se sjeverno od srednječakavskog dijalekta: u srednjoj i istočnoj Istri,
štokavštine, do polovice 18. stoljeća postupno zamire. U 20. st. obnovila
okolici Žminja i Pazina, na sjevernom Primorju oko Rijeke do Bakra, na
se bogata čakavska dialektalna književnost, napose
Cresu i dijelom na sjevernom Lošinju. Takodjer i izvorni gradski govor
pjesništvo: Vladimir Nazor, Drago Gervais, Mate Balota, Jure Franičević
Rijeke je donedavna pripadao ovom dialektu, ali se pod utjecajem - Pločar, Marin Franičević, Zvane Črnja, Šime Vučetić, Drago Ivanišević,
mješovite doselidbe iz Istre i Kvarnera, te kajkavsko-goranskog i
Milorad Stojević, Tin Kolumbić itd. Najopsežnija jezikoslovna djela o
štokavskog zaledja u Rijeci dosad razvila prijelazna polučakavska
čakavici jesu: trodijelni Čakavisch-deutsches Lexikon (Mate Hraste,
koiné, tako da je do danas Rijeka ipak ostala najvećim polučakavskim
Petar Šimunović i Reinhold Olesch, Köln-Beč 1979-1983) sa čakavsko-
gradom u Hrvatskoj.
njemačkim rječnikom, glosarom i izabranim čakavskim tekstovima, pa
Poluikavsko-srednječakavski nedavna voluminozna monografija (1. knjiga: 1224 str., 2. knj. u tisku)
koju je razradio Mitjel Yoshamya(2005) o kvarnerskim govorima Baške,
Srednječakavski ili ikavsko-ekavski dialekt je danas razmjerno Raba i Vinodola sa čakavsko-englesko-štokavsko-kajkavsko-čakavskim
najrašireniji i donekle stabilan poddialekt čakavskog narječja s najviše rječnikom i arhajskim ranočakavskim tekstovima iz epskog ciklusa
čakavskih govornika, a ovaj dialekt ima razmjerno najviše fonetskih i "Veyske Povede".
leksičkih sličnosti spram kajkavaca. Govori se u širem medjuprostoru
između sjevernočakavsko-ekavskog i južnočakavsko-ikavskog
poddialekta, pa obuhvaća Lošinj, Krk, Rab, Pag, Dugi otok, a na kopnu
Vinodol, Brinje, Otočac, Ogulin i okolicu Duge Rese. U tom
123
Čakavska glasila Internetski portal "Istrakon" sa sjedištem u Pazinu sadrži dijelom
i čakavske tekstove, najviše iz područja istarske narodne
Čakavski javni mediji danas djeluju uglavnom uzduž jadranskog mitologije.
primorja, od Istre do Splita i u Gradišću, a važniji su npr. časopisi
Čakavska rič, Pannonische Jahrbuch, Televizija Split, Radio Rijeka, pa
Internetski portal "Ca je novega" povremeno daje vijesti o
čakavcima ili kraće tekstove na čakavskom iz istočne Istre, a
ini polučakavski koji bar povremeno daju i čakavske sadržaje.
sjedište mu je u Koromačnom. Značajno je da je to zamalo jedini
Časopis "Čakavska rič" stalni medij čiji su sadržaji na posebnom
nepalatalnom cakavizmu Labinštine, koji se još mjestimično
"Čakavska rič" izlazi u Splitu od god. 1971, a dosad su govori u sličnom obliku i na desetak jadranskih otoka - od Cresa
objavljena 34 godišta. Časopis je uglavnom polugodišnjak, ali nerijetko do Visa.
zbog raznih razloga izađe i kao prigodni godišnji zbornik. Započeo je s
izlaženjem u izdanju Matice hrvatske - ogranak Split, a njegov osnivač Internetski stručni portal "Istarski rječnik" uglavnom je posvećen
i prvi glavni urednik bio je pokojni prof. Radovan Vidović. Zatim je prikupljanju leksičke gradje iz cijele Istre za njen čakavski (i
zbog političke suspenzije Matice Hrvatske, kasniji izdavač postao romanski) rječnik.
Književni krug Split, a noviji glavni urednik do danas je prof. dr. Joško Nekoliko popularnih net-blogova s Jadrana takodjer imaju bar
Božanić. Časopis je dijelom na štokavskom standardu, ali objavljuje dio teksta na čakavici,
obilje čakavskih izvornika pretežno iz Dalmacije, uključivši stare npr.: http://skroz.blog.hr/ - http://galeb.blog.hr/ - http://bralin
čakavske tekstove, manje lokalne rječnike i onomastiku, domaće a.blog.hr/ - ...itd.
pomorsko nazivlje, čakavske pjesme i književne tekstove, itd.
Časopis Pannonische Jahrbuch Primjeri
"Pannonische Jahrbuch" (podnaslov "Panonski ljetopis") je kulturno-
književni časopis iseljenih čakavaca u
austrijskom Gradišću (Burgenland): izlazi kao godišnjak od 1994,
izdaje ga Pannonisches Institut u gradišćanskom mjestu Pinkovec Kopnena polučakavica: Ča je, je, tako je vavik bilo, ča će bit, će bit,
(Gutterbach), a glavni urednik je prof. Robert Haszjan i dosad je ma nekako će već bit!
objavljeno 14 svezaka. Članci se većinom odnose na gradišćansku
kulturu i jezik, koji je tamo polučakavski s primjesama kajkavice,
štokavske ikavice i dosta germanizama, a dio tekstova su na Čakavski 'Očenaš' kvarnerskih otočana (bold = čakavski naglas):
njemačkom i manje na slovenskom i madžarskom. Elatjâće kyéš vanêh nebâh, senâj elamý urùdba tvojâ, naj
arivâ unâ carmàda tvojâtar najbî utèmba tvojâ koti va
Gradska televizija Split
nebâh ošćé vanêh tlah. Sej noãs pohlìb sejdnìnajdás nami
Uz internetsku enciklopediju WikiCha, medju radiotelevizijskim danàske tarnâj laškâs nami unê dàrzi nase kóti mye laškâmo
medijima najviše tj. oko 3/4 čakavskih sadržaja u ukupnom vremenu darzníkon násin, ošćé najné pejâš noãs vané uocàni, lehnaj
emitiranja donosi Gradska televizija Split. Na standardnoj štokavštini bukšâs noãsud seýh hudòbih. Vasýe vykõj vykõv, Âmen.
tu je većinom samo glavni dnevnik i povremene viesti, ili poneke Literatura
kontakt emisije o odredjenoj aktualnoj temi. Ipak, najveći dio
preostalog emitiranja TV-Split tvore izravne emisije uživo na izvornoj
urbanoj čakavici iz stare splitske Varoši. Ovi čakavski sadržaji pretežno R. Vidović, J. Božanić: Čakavska rič, vol. 1.- 34., Književni krug
su živi govor domaćega čakavskog spikera koji na splitskoj čakavici Split 1967-2006.
prenosi tekuća gradska zbivanja i slike iz gradskog središta - najčešće
na gradskoj 'Rivi', uz naizmjenično čitanje u čakavskom prievodu Josip Hamm, Mate Hraste & Petar Guberina: Govor otoka Suska.
tekućih vijesti iz najnovije "Slobodne Dalmacije". Hrvatski dijalektološki zbornik 1, Zagreb 1956.
Program Radio-Rijeka
M. Hraste, Petar Šimunović & R. Olesch: Čakavisch-deutsches
Lexikon, Band I-III, Köln-Wien, 1979 - 1983.
U gradskom radijskom programu iz Rijeke su stalno, svakog tjedna po J. Kalsbeek: The Cakavian Dialect of Orbanici near Zminj in
više puta nazočni i prigodni programi na čakavici. Iako je čakavska Istria. Studies in Slavic and General Linguistics. Amsterdam:
kulturna svijest tradicijski i javno najviše nazočna u Splitu, ondje je Rodopi, 1998. 608 pp
reliktna polučakavica danas u ubrzanom izumiranju pa sada u splitskoj
javnosti već prevladavaju doseljeni ikavski štokavci iz zaleđa. Naprotiv M. Kranjčević: Ričnik gacke čakavšćine. Čakavski sabor, Otočac
u Rijeci su sve do danas, zbog pretežno čakavske okolice, doseljenici 2003.
još većinom rođeni čakavci koji obuhvaćaju bar 1/3 gradjana pa je zato K. Langston: Cakavian Prosody: The Accentual Patterns of the
i danas Rijeka najveći polučakavski grad s još živom polučakavskom Cakavian Dialects of Croatian]. Bloomington: Slavica 2006. 314
koine bar u privatnoj, uličnoj i kućnoj komunikaciji - iako ovo nema pp.
toliki medijski odraz kao u Splitu.
I. Lukežić: Trsatsko-bakarska i crikvenička čakavština. Izdavački
Polučakavska glasila centar Rijeka, Rijeka 1996.
Ovdje su obuhvaćeni ostali javni mediji gdje je uglavnom stalno, ali tek B. Matoković-Dobrila: Ričnik velovaroškega Splita, Denona,
s manjim udjelom uz ostalo u njihovu sadržaju prisutna i čakavica, ili Zagreb 2004.
su lokalno ograničeni na uže čakavske zajednice. Poneki od takvih A. Roki-Fortunato: Libar Viškiga jazika. Libar Publishing,
medija su npr.: Toronto 1997.
P. Šimunović: Rječnik bračkih čakavskih govora, Brevijar, Supetar
Vinodolski zbornik je časopis-godišnjak koji objavljuje Ustanova 2006.
u kulturi "Dr. Ivan Kostrenčić" iz Crikvenice, dosad je izašlo 11 Z. Turina, A. Šepić-Tomin: Rječnik čakavskih izraza - područje
svezaka, a urednik je Stanko Antić. Uz ine lokalne teme iz Bakarca i Škrljeva, Riječko književno i naučno društvo, Rijeka
Vinodola, u svakom broju su nazočni književni, pjesnički i jezični 1977.
prilozi na lokalnoj vinodolskoj čakavici.
N. Velčić: Besedar Bejske Tramuntane. Čakavski sabor i Adamić
Slobodna Dalmacija objavljuje redovni podlistak "Dalmatinske d.o.o, Cres-Lošinj 2003.
riči" autora Srećka Lorgera, koji prikazuje svaki puta po jednu
čakavsku ili šire poznatu romansku riječ iz Dalmacije.
M. Yoshamya: Glossaries of east Kvarner (Baška, Rab, Vinodol) -
dictionary, grammar and culture, vol. 1: 1224 p., ITG - Zagreb
Krčki "radio Okay" je lokalni program gradskog radija Krk, koji je 2005.
znatnim dielom na lokalnoj krčkoj čakavici, barem u
neslužbenom medjuvremenu izmedju štokavskih vijesti.
I.B. ŠAMIJA, 2012: Rječnik jezika hrvatskoga (štokavsko-
čakavsko-kajkavski). Društvo Lovrećana Zagreb, 1.823 str. ISBN
Lokalna radiostanica Split u neslužbenom programu između 9789539824783
viesti, takodjer bar povremeno ima svaki tjedan ili još češće i neke
govorne sadržaje na čakavici.
Тяпко Г.Г. 2006: Хорватское «триязычье» в начале XXI в. Ин-
т славяноведения РАН.— М.: Наука.
124
Razprostranjenost
Kajkavica je sjeverozapadno od 3 glavna narječja hrvatskog jezika, uz
jugozapadno čakavsko i srednje-istočno štokavsko. Naziv narječja
potječe od odnosno-upitne zamjenice kaj. Kajkavsko narječje
uglavnom obuhvaća sjeverozapadni i srednji dio hrvatskoga jezičnog
prostora: Zagreb i zagrebačko Prigorje, Medjimorje, Podravina,
Hrvatsko Zagorje, Žumberak, Turopolje, Moslavina, Banovina i Gorski
Kotar. Izvan granica Republike Hrvatske ima kajkavskih govora najviše
Kajkavica (käjkáfščina) u Magjarskoj (kod Nežiderskog jezera, u Pomurju i Prekodravju), a
(Preusmjereno s Kajkavica) manje u Rumunjskoj, Vojvodini i Slovačkoj gdje već izumire. Kajkavski
još dijelom govore i hrvatski iseljenici u Americi i Australiji, a najviše u
gradovima Perth i Kansas City.
Kajkavica, ISO 639-3/kjv (kajkavski mikrojezik), vlastiti
naziv: käjkáfščina, jugo-srb. "kajkavština", ruska slavistika: kajkavskij Kajkavica se ranije govorila puno istočnije, po nekim dokazima (npr.
mikrojazyk. Horvácka špreha takodjer je zagrebéčki starogradski naziv toponimi danas i stare karte) obuhvaćala je prostor od Drave na istok
za ukupnu sjevernohrvatsku kajkavicu (naspram inih štokavsko- do Belišča, a preko Našica i Požeške doline uz Brod pa preko Save
balkanskih govora). zaokružujuči ozemlje srednjovjeke Zagrebačke biskupije, s tim da se je
u sjeverozapadnoj Bosni miješalo s elementima čakavice prama jugu i
Tzv. kajkavsko 'narječje' po vukovcima (hrvat. kajkavica - štokavštine prema istoku. Zbog selidbi nastalih zbog turskih osvajanja,
jugosrb. kajkavština), je sjeverozapadni od 3 glavna izvorna idioma danas mnoga istočnokajkavska područja uopće ne postoje u Hrvatskoj,
hrvatskog jezika, koji se rabi najviše u Zagrebu (do 1/2 gradjana) i na nego postoje razasuti ostatci istočnokajkavskih narječja u Magjarskoj,
širjem sjeverozapadu Hrvatske od Čabra i Fužina do Sunje i Pitomače, Austriji, Sloveniji, Rumunjskoj Karašova/Karaševo podrijetlom iz
kao i u nekim naseljima u iztočnoj Austriji i jugozapadnoj Magjarskoj i pokupske Banovine-Klokoča pod Petrovom Gorom. Tako je i s
Slovačkoj, ter u američkom Kansasu. govorima sela gradišćanskih Hrvata Umoka i Vedešina koja je izučavao
U Hrvatskoj kajkavski doma govori (bar povremeno) Ivan Brabec, dijelom srodnih turopoljsko-posavskom i križevačko-
oko 1/3 ili 31% pučanstva, pa je to drugi naš najveći izvorni idiom nakon podravskom dialektu kajkavice, od kojih se po inim osobinama dosta
polovice štokavskoga (ostatak: čakavci). Kajkavski govornici se razlikuju. Stoga su ovi govori svrstani kao istočnokajkavski dialekt.
pretežno nazivaju käjkafci, jednina: käjkavec. Od 16.- 19. stoljeća je Kajkavski danas stalno ili povremeno (u obitelji) govori 31% ili
kajkavski bio glavnim javnim jezikom u većem dijelu Hrvatske (izvan oko 1/3 Hrvata, a do 1. svj. rata tako je govorilo oko 36%, pa je ovo
Dalmacije), pa je ranije na kajkavici napisan i objavljen niz književnih narječje razmjerno stabilnije i otpornije u poredbi sa čakavskim koje
djela i inih priručnika. već brzo izumire. Razlog tomu je uz ostalo i to što se kajkavski ipak još
Za razliku od domaćih unitarnih jugoslavista, objektivniji i neutralni obilno govori u gradovima sjeverozapadne Hrvatske, osobito kao
ruski slavisti zbog dovoljnog broja govornika i objavljene višestoljetne kajkavska većina u Varaždinu i Čakovcu, a najveći polukajkavski
književnosti, već dosad kajkavicu više ne smatraju samo običnim gradovi danas su Zagreb, Koprivnica, Velka Gorica i još desetak manjih
dialektom (naréčije), nego samostalnim i razvijenim starim kajkavskih gradića: Krapina, Križevci, Čazma, Petrinja, Samobor, Ozalj,
mikrojezikom izmedju jugo-hrvatskog standarda i slovenskog jezika. Delnice itd. Obzirom na izgovor jata, mogu se razlučiti 3 glavne
kajkavske inačice:
Medjunarodni javni prielom za sjevernohrvatsku kajkavicu započinje
odnedavna u siečnju 2015, kada je konačno i na svjetskoj razini
odvojena i razlučena iz heterogenog balkanskog konglomerata
srbohrvatskog jugojezika, pa je kao zasebni slavenski mikrojezik
službeno registrirana pod posebnom vlastitom oznakom ISO 639-3/kjv,
većina, tj. 3/5 su ekavski kajkavci pa jat izgovaraju kao e ili
sličnim prijelaznim vokalima;
s polumilenijskom vlastitom književnošću i starošću bar kroz 5
stoljeća, ter miliunskim brojem govornika sličnim npr. slovenskomu ili oko 1/4 imaju poseban izgovor kao dvoglas /ie/, a tih je najviše u
makedonskom. arhaičnoj kajkavici Hrvatskog Zagorja
treća manja inačica kao stari prijelaz u čakavce jesu ikavski
kajkavci koji jat izgovaraju kao /i/, ili su poluikavci pa ga dijelom
Pozor ! - Ono što je u Wikipediama polulažno (jugo-vukovski)
izgovaraju kao /i/ ili /e/. Danas se takvi ikavski kajkavci nalaze
prikazano kao navodna tzv. "Kajkavština", zapravo je
mjestimice u sjevernoj Istri, Fužine, Lokve, uz rijeku Dobru,
većinom netipska rubno-
Ozalj, dio Žumberka, zapadno Turopolje (Horvati i Zdenčina),
prijelazna polukajkavica tj. "štokajski" hibridni pidgin
donja Sutla iznad Zaprešića (Brdovec, Marija Gorica), dijelom
(uglavnom nastao tek naknadno u 20. stoljeću pod Jugoslavijom):
Slovensko Primorje i Bela Krajina (tzv. ikavska slovenščina),
Ovaj je dosta različit od tipične prave kajkavice u Hrv. Zagorju i
središnje Gradišće u Austriji, pa u Slovačkoj (izbjegli od
Medjimurju, - a što nam vukovci nameću zato jer im se ta novije
Kostajnice), itd. U doba Zrinskih i Frankopana je slična Kajkavska
vukovizirana, hibridna i prijelazno-osiromašena polukajkavica
ikavica na prostoru od Istre do Međimurja bila službeni javni
idejno bolje uklapa u poželjni "srednjejužnoslavenski dijasistem"
govor hrvatske plemičke elite, tj. nesudjeni prethodnik kasnijega
srbohrvatskog jugojezika, negoli izvorna prava kajkavica.
književnog standarda.
Summary
Kajkavski gradovi
Kaykavian (pronounced /kaɪˈkɑːviən/; proper name: kajkafski,
Dosad još kajkavski govori oko 1/3 svih Hrvata, najviše na
Croatian: kajkavica or kajkafščina, Serbian: "kajkavština") is one of the
sjeverozapadu. Ranije kajkavski gradovi su tijekom Jugoslavije
three main idioms of Croatian language. It has rather low mutual
uglavnom nestajali štokavizacijom u donjoj Podravini (Belišče) i na
intelligibility with Štokavian, and betteer with true Chakavian. All
Banovini (Glina), a takodjer je i u Zagrebu kajkavski udjel smanjen na
three are named after their word for "what?", which in Kaykavian is
polovicu. Naprotiv su ini kajkavski gradići na sjeverozapadu bar
'kay'. Kaykavian is spoken in the central and northwest parts of Croatia,
dijelom govorno očuvani, pa su dosad još pretežno kajkavski u
including the capital Zagreb, as well as in a few enclaves in Austria,
privatnom i polujavnom govoru (izim službene uprave i škole):
Hungary, Romania, and emigrants chiefly in Kansas.
Varaždin, Čakovec, Krapina, Ozalj, Delnice (i okolna sela), a
Though its speakers are ethnic Croats and Kaykavian was considered a polukajkavski s dosta štokavskih doseljenika su npr. Zagreb, Sesvete,
dialect of Croatian, it is closer to neighboring Slovene than it is to Velka Gorica, Samobor, Križevci, Koprivnica, Pitomača, Čazma,
official Shtokavian standard. The true western Chakavian of Istria and Petrinja ...itd. Najveći inozemni polukajkavski gradovi po broju
Kvarner islands is also considerably closer and intelligible to Kaykavian kajkavaca i polukajkavaca su Kansas City i Perth. Po ukupnom broju
(and Slovene), than to Shtokavian. Kaykavian microlanguage has its kajkavaca su najveće kajkavske aglomeracije: Zagreb(1/2 grada sa
distinct grammar, orthography, and accentuation system. There exists 420.000 kajkavaca), Velka
rich Kaykavian literature, and Kaikavian has it own dialects and its Gorica (60.000), Varaždin (50.000), Sesvete (40.000), Koprivnica (25.0
special vocals – diphtongues. As such Kaykavian is fully functional 00), Kansas City (20.000), Čakovec (15.000), Samobor (15.000), itd.
written and spoken language.
Kajkavski Varaždin
Varaždin je danas nedvojbeno najbolje očuvani kajkavski grad u
kojemu kajkavski gradjani ili "purgeri" zajedno s kajkavskim
125
priseljenicima iz okolice još uvijek čine nadmoćnu većinu. Zato tu bar Nepalatalni 'cakajski'
polujavna kajkavica dominira na ulici kao i u većini obitelji, izuzev
Nepalatalni cakajski je najrjedja inačica kajkavice nalik na
samo poluštokavsku upravu i škole.
jadranski cakavizamiz istočne Istre (Labin-Rabac) i više jadranskih
Polukajkavski Zagreb otoka: Lošinj, sjever Cresa, Baška, zapadni Brač i Hvar, Vis itd. Dok
zamalo svi ini kajkavci manjeviše normalno izgovaraju slavenske
Iako je u Zagrebu kao hrvatskoj prijestolnici, zbog stoljetnog palatale, ovi nepalatalni kajkavci i cakavci izostavljaju većinu
priseljavanja kajkavski udjel danas smanjen tek na polovicu, ipak je to palatala (č, ž, š) i pretežno ih izgovaraju kao sibilante: c, z, s. Medju
još uvijek naša najveća aglomeracija s preko 300.000 gradskih kajkavcima su nepalatalni govori vrlo rijetki i dosad su poznati tek na
kajkavaca. Raniji kajkavski starosjedioci u Zagrebu se još 2 područja: oko zagrebačkih Sesveta i susjednih sela, ter u
zovu "Agrámeri", dok su ini zagrebéčki purgeri tu većinom sjeverozapadnom kutu Gorskog Kotara oko Prezida i susjednih sela
novodoseljeni iz šire kajkavske okolice u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. gdje je taj "cakajski" govor već u izumiranju i rabe ga još uglavnom
Inače tu autohtoni starokajkavski Agrameri najviše potječu starci: vidi takodjer Bodulski cakavizam.
iz Griča (Gornji grad), te Tkalčićeve i Vlaške ulice (stara Laška
vulica). U okolici su još polukajkavski satelitski gradići blizu Zagreba Uvid kajkavske slovnice
još npr. Sesvete, Velka Gorica, Samobor itd. Novodoseljenih štokavaca
danas ima manjeviše na cijelom području Zagreba, ali najviše Prozodija obuhvaća melodiju i brzinu izgovora kao i naglašavanje
dominiraju u novijim dijelovima koji nisu postojali prije 1. svj. rata, riječi. Dosad su u kajkavskom pronadjena 22 različita tipa prozodijskih
osobito štokavska Dubrava na istoku i Novi Zagreb južno od Save. sustava, a za pretpostaviti je kako ih ima još. Suglasnici: kajkavski
govornici većinom ne razlikuju posebne štokavske glasove "č" i "ć" nego
Kansas City
ih izgovaraju podjednako kao srednji palatal izmedju obadva, a slično
Kansas City u državi Kansas (SAD) je glavna cjelovita kajkavska je i sa đ i dž koji se često izgovaraju kao jedinstveno srednje gj. Početno
zajednica izvan Hrvatske i najveće naselje po broju kajkavaca u v je većinom odpalo pred l (vlasi → lasi). Završni zvučni suglasnici su
inozemstvu. Po ukupnom broju kajkavaca je Kansas City šesti u svijetu, uglavnom postali bezvučnima: mraz → mras; grob → grop. Posebno je
nakon najvećeg Zagreba (1/2 kajkavaca), pa Velke Gorice, Koprivnice, u goranskoj kajkavici završno -m prešlo u -n (slično čakavcima) npr.
Varaždina i Sesveta. U tomu američkom gradu ukupno živi oko 20.000 mislim → mislin. Vokativ uglavnom nema poseban oblik, nego se često
ljudi koji dosad govore pretežno kajkavski ili barem anglizirani rabi tzv. apelativ tj. nominativ u pozivnoj ulozi. Imenice ženskog i
polukajkavski, a kao hrvatski iseljenici većinom potječu iz Pokupja i srednjeg roda u genitivu množine su u ranoslavenskom obliku bez
Gorskog Kotara. nastavka (slično čakavskomu): krave → kraf; sela → sel. Kod imenica
muškog roda su u genitivu plurala nastavci –of i –ef: dečkof, ocef.
Poddialekti
Kod imenica muškog roda u množini i kod ženskog roda u jednini
Dialektološka proučavanja kajkavštine započela su potkraj 19. stoljeća. nema vukovske sibilarizacije glasova k, g, h (slično kao kod šćakavskih
Prvu monografiju je napisao na ruskom jeziku ukrajinski jezikoslovac ikavaca): vuk → vuki, vrag → vragi, noga → nogi i sl. Nastavak u
A. M. Lukjanenko: Kajkavskoe narječie (Kijev 1905). Kajkavske su komparativu i superlativu je š: liep → lepši, velki - vekši. Od glagolskih
govore dialektolozi dosad razvrstavali po različitim kriterijima. vremena se uz prezent rabe perfekt, pluskvamperfekt (nosil je, bil je
Uglavnom na osnovi dotad objavljenih radova, godine 1927. u Narodnoj nosil) i najčešće futur drugi (bum, buš nosil, bumo, bute nosili), a nema
enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj iznio je svoju podjelu aorista (slično čakavskom). Produženi nastavak u 3. licu množine
kajkavskog narječja srpski jezikoslovac Aleksandar Belić. Po refleksima prezenta je –jo ili –ju, a rjedje se rabi i čakavski nastavak –du: kopaju,
praslavenskih glasova /tj/ i /dj/ Belić je kajkavštinu podijelio u 3 glavna kopajo, kopadu. U kondicionalu I. i II. se za sva lica rabi isti pomoćni
dijalekta: oblik bi većinom ispred glavnog glagola: bi kopal, bil bi kopal.
Podjednako se rabe enklitike i proklitike: ga poznaš ili poznaš ga (iako
su u arhaičnim govorima češće proklitike, a enklitike tek u rubnim
istočni u kojemu je /tj/ dalo /ć/ a /dj/ postaje /ž/ poluštokavskim i miješanim 'štokajskima'). Buduće vrijeme se tvori od
prezenta svršenog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog: bum došel.
sjeverozapadni koji prema /tj/ i /dj/ ima /č/ i /j/
Za glagole gibanja se rabi supin (kao i u čakavici): idem spat.
jugozapadni koji za /tj/ i /dj/ ima /ć/ i /j/
Ranije kajkavske slovnice
Kasnija proučavanja nisu potvrdila ovakvo rasprostiranje refleksa /tj/ i
/dj/. Utvrdivši da temeljna kajkavska akcentuacija ima 3 naglaska, Kajkavskih slovnica je napisano desetak + 3 najnovije, ali nakon sredine
Stjepan Ivšić je u svojoj raspravi Jezik Hrvata kajkavaca (1936) 19. stoljeća su se kajkavske gramatike većinom prestale pisati, jer je
kajkavske govore po naglasnim značajkama podijelio na 4 skupine. Na kajkavica odonda iz javnosti prisilno potisnuta Vukovom
osnovi Belićeve i Ivšićeve podjele te na osnovi nekih glasovnih značajki novoštokavštinom, pa kasnije osobito pod Jugoslavijom za rad na
je Dalibor Brozović kajkavsko narječje (1965. - 1988.) podijelio na 6 kajkavici i pripadnim slovnicama uglavnom nije više bilo sredstava ni
dijalekata: zagorsko-međimurski, turopoljsko-posavski, križevačko- većeg interesa. Osim naknadnih pretisaka ranijih slovnica, 3 novije
podravski, prigorski (zagrebački), donjosutlanski i goranski. veće iznimke od toga su nova sažeta kajkavska slovnica koju je nedavno
objavio Ž. Funda (2004), kao i razradjena gramatika ikavske kajkavice
S obzirom na sudbinu kajkavskoga cirkumfleksa i na temelju razvoja uz Sutlu (Jakolić - Horvat 2007.), ter par novijih gramatičkih priloga
vokalizma, najpodrobniju podjelu kajkavskih dialekata je dao Mijo o zagrebéčkoj kajkavici. Glavne su starije kajkavske slovnice iz 18.- 19.
Lončarić u monografiji Kajkavsko narječje (Zagreb 1996.), gdje stoljeća:
razlikuje 15 dijalekata: plješivičkoprigorski, samoborski,
gornjosutlanski, bednjansko-zagorski, varaždinsko-ludbreški,
međimurski, podravski, sjevernomoslavački, glogovničko-bilogorski, Ivan Vitković: Gründe der kroatischen Sprache zum Nutzen der
gornjolonjski, donjolonjski, turopoljski, vukomeričko-pokupski, deutschen Jugend verfasst, Zagreb, 1779. (rukopis)
donjosutlanski i goranski. Ova razdjelba zorno svjedoči o dijelom Ignacij Szentmartony: Einleintung zur kroatischen Sprachlehre
velikim razlikama što postoje izmedju pojedinih kajkavskih govora u für Teutschen, Varaždin, 1783.
akcentuaciji, fonologiji i morfologiji.
Franz Kornig: Kroatische Sprachlehre oder Anweisung für
Izvorna kajkavska abeceda Deutsche die kroatische Sprache in kurzer Zeit gründlich zu
erlerner, Zagreb, 1790.
Slično donjoj čakavici, tako se i prvotno-kodificirana norma kajkavske Josip Ernest Matijević: Horvatzka Grammatika oder kroatische
abecede može složiti za ikavsku kajkavicu već od reformacie (na Sprachlehre, Zagreb, 1810.
glagoljici) i ozaljskoga književnog kruga (dijelom na latinici), koja u
latiničnom prijepisu na kajkavici ima ovih 29 slova (deblje = posebni Josip Đurkovečki: Jezichnica horvatzko-slavinzka za hasen
neVukovi glasovi značajni za pravu kajkavicu): Slavincev, i potrebochu oztaleh ztranzkoga jezika
narodov (Kroatisch-Slavische Sprachlehre zum Nutzen der
A a, Ä ä, B b, C c, Č č, D d, E e, F f, G g, Gj gj, H h, I i, J j, Jn nj, K k, L l, M Slavonier und Gebrauche der übrigen auswärtigen Nationen),
m, N n, O o, P p, R r, S s, Š š, T t, U u, V v, Y y, Z z, Ž ž. Pešta, 1826., pretisak 2007.
Dogmatski vukovci koji grafički bitno različitu kajkavicu, zbog Ignac Kristijanović: Grammatik der kroatischen Mundart, Zagreb,
ideološkog jugo-jedinstva uporno nastoje pisati svojom defektnom 1837.; Anhang zur Grammatik der kroatischen Mundart enthalt
vukovicom, pritom se svakojako dovijaju dodavanjem nekih eine Samlung der nothwendigsten Wörter in der
(nepotrebnih) kvačica i repića, koji su uglavnom suvišni pri pisanju Kroatischdeutschen und deutsch-kroatischen Mundart, Zagreb,
klasičnom neVukovom gajicom bolje prilagodjenom za kajkavicu. 1840.
126
Medju novijim kajkavskim slovnicama iz 20./21. stoljeća su dosad A.Ž. Lovrić &: Cakájski pragovor zagrebéčkih Sesveta, leksička i
najvažnije iduće tri: fonetska osebujnost. Zbornik 6. simpozija KAJ, Krapina-Zabok
Kajkavska slovnica Varaždin 2007.
Željko Funda 2004: Mala kajkavska gramatika (temeljine). Gimnazija A.Ž. Lovrić i surad.: Jen agrámerski slovár (purgerska špreha
Varaždin, 59 str. zagrebéčka, sisečka i petrînjska). Agram & Sisek, (monografia u
tisku) 2013/2014.
Varaždin je danas nedvojbeno najbolje očuvani kajkavski grad u
kojemu kajkavski gradjani ili "purgeri" zajedno s kajkavskim
priseljenicima iz okolice još uvijek čine nadmoćnu većinu preko 3/4 Kajkavski imenski član
gradjana. Zato tu bar polujavna kajkavica dominira na ulici kao i u
većini obitelji, izuzev samo poluštokavsku upravu i škole. Ova Ini europski jezici koji imaju imenske članove, većinom imaju 2 člana
gramatika pridonosi razmjerno dobrom poznavanju varaždinske (odredjeni i neodredjeni) ili imaju samo odredjeni bez neodredjenog.
kajkavice, u kombinaciji s velikim varaždinskim rječnikom: Lipljin, T. Naša je kajkavica pritom jedinstvena medju europskim jezicima, jer
2002, Rječnik varaždinskoga kajkavskog govora. Garestin, Varaždin, jedina ima pred imenicama samo neodredjeni član uglavnom bez
1284 str. odredjenoga. Taj neodredjeni kajkavski član većinom glasi jén (ili yen -
kajkavski nije standardiziran), a nastao je skraćivanjem iz kajkavskog
Donjosutlanska slovnica
broja jeden (= 1). Njegovi su oblici: muški jen, ženski jéna, srednji
B.Jakolić - J.Horvat: Školska razlikovna gramatika kajkavske ikavice. rod jéne, a plural je muški jéni, ženske jéne i srednji jéna. U tipičnoj i
Zbornik: Donjosutlanski govor i običaji, str. 221-242, Šenkovec 2007. najčešćoj ekavskoj čakavici nije poznat odredjeni član, pa umjesto
odredjenog člana automatski stoji imenica bez člana. Jedino u
Kajkavska ikavica (ikavski kajkavci): To je dosad najmanje proučeni tip prijelaznoj kajkavskoj ikavici se (možda pod čakavskim utjecajen ?) uz
hrvatskih ikavaca, a obuhvaća 1/4 kajkavaca ili 8% Hrvata koji isti neodredjeni jenjoš povremeno rabi i odredjeni član of (= taj,
uz kaj izgovaraju ikavski jat. Ovima je vrlo slična tzv. ikavska dotični, poznati) s padežima: 1. of, 2. oveg, 3. oven, 4. of, 6. oven, 7. ovin.
slovenščina Slovenskog Primorja i Bele Krajine, a ranije se slično Umjesto štokavskoga posvojnog genitiva, kajkavci većinom rabe
govorilo i u Furlaniji. U Hrvatskoj slično govore kajkavski ikavci konstrukciju s partitivnim članom ot (= od).
sjeverne Istre (Mlun, Slum, Brul itd.), pa u Gorskom Kotaru Fužine,
Lokve, Ogulin i Hreljin, u Pokuplju Severin, Ribnik, Ozalj i Pribić, u Zbog srbohrvatskog jedinstva, vukovci ideološki tvrde da je kajkavski
Turopolju Horvati i Zdenčina, u jugozapadnom Zagorju Zaprešić, član jennaknadno uneseni germanizam kao prijevodni kalk iz
Brdovec i Marija Gorica uz dolnji tok rijeke Sutle itd. Zanimljivo je iz njemačkoga ein, ali protiv toga govore bar 2 razna pokazatelja, pa je taj
ranijih stoljeća da su kajkavski ikavci dijelom živjeli i na jugozapadu član jamačno imanentan kajkavskom jezičnom duhu:
Zagreba, gdje je zapisano više starih ikavizama, npr. "Plac pod črišnju"
odakle nastaje sadanja Trešnjevka. Kajkavska ikavica se u inozemstvu
još govori u selima srednjeg Gradišća i manje na jugozapadu Slovačke Iako je kajkavsko jen često u uporabi uz imenice, uglavnom
gdje su to izbjeglice pred Turcima iz naše Kostajnice. U doba Zrinskih nema traga sličnom kalku za njemačko odredjeno der, die, das.
i Frankopana je slična kajkavska ikavica na prostoru od Istre do Obilje germanizama doista postoji kod 'purgera' u sjevernim
Međimurja bila službeni javni govor hrvatske plemićke elite, uprave i kajkavskim gradovima (stari Zagreb, Varaždin itd.), ali je isti
književnosti, tj. nesudjeni prethodnik kasnijega književnog standarda. član jen obilno raširen i po zabačenim kajkavskim selima i
zaselcima, gdje je ipak minimalni udjel germanizama. Stoga ako
Taj interdialekt kajkavske ikavice je bio najidealniji zajednički standard
kajkavica u dogledno vrijeme bude standardizirana kao poseban
za ogromnu većinu ili 90% svih Hrvata tj. za 58% ikavaca (+ čakavaca)
samostalni mikrojezik, onda tu obvezatno treba unesti i propis o
i još 32% kajkavaca. Zato i nakon toga neki književnici u Hrvatskoj još
osobitomu neodredjenom članu jen, -a, -e, jer se baš po tomu
uvijek pišu ovim starohrvatskim interdialektom - npr.
kajkavci uz ino jasno razlikuju ne samo od slavenskih jezika nego
donedavna Stjepko Težak i danas najviše M.H. Mileković. Znanstveno-
i od svih inih indoeuropskih.
lingvistički su u novije doba kajkavsku ikavicu najviše proučavali Josip
Vončina i Stjepko Težak pa su jasno dokazali da to nije bio izmišljeni
umjetni križanac (kao vukopis), nego naš prastari prirodni pučki govor
Kajkavska književnost
dijela sjeverozapadne Hrvatske od 15. stoljeća pa sve do danas, koji su
pripadni pisci samo dodatno kultivirali za javnu upravu i književnu
uporabu. Zato je sada to iznova postao na internetu i službeni jezik ove Od polovice 16. stoljeća do preporoda kada je kajkavski dominirao u
nove Čakavsko-kajkavske Wiki-enciklopedije, jer je taj frankopanski velikom dijelu Hrvatske (osim Dalmacije), na kajkavskom književnom
standard već stoljećima ujedno bio izvorni narodni govor dijela jeziku, latiničkim slovopisom oblikovanim po madjarskom uzoru (na
sjeverozapadne Hrvatske (8%stanovnika), pa ga i danas rabe primjer cs za /č/, cz za /c/, dy, gy za /ž/, ly za /lj/, ny za /nj/), napisana
npr. Ozalj, Fužine, Buzet i niz sela u slivu Mirne, Kupe, Mrežnice, Sutle su mnoga djela:
itd.
Novo o zagrebéčkoj slovnici pravna (Ivanuš Pergošić: Decretum, Nedelišće, 1574), kroničarska
(Antun Vramec)
Agrámerska špreha zagrebéčkih purgerof: Ranije do sredine 19. st. je
većinom zagrebéčka kajkavica kao prestižni govor hrvatske banske vjerska (Nikola Krajačević, Juraj Ratkaj Velikotaborski, Juraj
prijestolnice bar dijelom bila okosnica javne književne kajkavice u Habdelić, Ivan Belostenec, Juraj Mulih)
Banovini Hrvatskoj, pa su pretežno na temelju klasičnoga zagrebačkog pjesnička (Ana Katarina Frankopan-Zrinska) i dramska (Tituš
govora izradjene bar 2 starije kajkavske gramatike hrvatskog jezika: Brezovački).
J.E. Matijević 1810. i I. Kristijanović 1837.
Medju književnicima koji su na kajkavskom pisali nakon 1836. se
Medjutim zbog Bečkog dogovora o novoštokavsko-srbohrvatskom ističu Pavao Štoos, Tomaš Mikloušić i Ignac Kristijanović. U 20. stoljeću
jugojeziku, kajkavica u Banovini Hrvatskoj prama kraju 19. st. izlazi iz iznimno je bogata novija kajkavska književnost: Antun Gustav Matoš,
javno-službene uporabe i potom je pod Jugoslavijom bila uglavnom Fran Galović, Dragutin Domjanić, Nikola Pavić, Miroslav Krleža, Ivan
potisnuta i odbačena samo u privatnoj i obiteljskoj uporabi ili kao Goran Kovačić, Vjekoslav Balog i dr. Nedavno je Vid Balog preveo Novi
folklorno pjesništvo. Tek nakon jugo-razpada od 1991, javni interes za zavjet na kajkavski.
kajkavicu kod nas se opet postupno obnavlja i posebno za urbani
domaći govor zagrebéčkih purgerof kao prestižni izvorni idiom Prvu kajkavsku gramatiku (na njemačkom) je napisao Ignacije Szent-
obnovljene hrvatske prijestolnice. Stoga u novije doba opet izlazi par Mártony: Einleitung zur kroatischen Sprachlehre für
novijih gramatičkih priloga o kajkavskom govoru Zagreba i okolnih Deutsche (Varaždin 1783.). Na njemačkom su i gramatike Franza
satelitskih naselja, koji manjeviše razradjuju i zagrebéčku slovnicu, Korniga (Kroatische Sprachlehre oder Anweisung für Deutsche die
npr.: kroatische Sprache in kurzer Zeit gründlich zu erlernen, 1795), Josipa
Matijevića (Horvatzka Grammatika oder kroatische Sprachlehre, 1810.)
i Ignaca Kristijanovića (Grammatik der Kroatischen Mundart, 1837.),
A. Šojat i surad.: Zagrebački KAJ, Institut za jezik - Zagreb 1998. dok je gramatika Josipa Đurkovečkog dvojezična (Jezičnica horvatzko-
slavinzka - Kroatisch-slavische Sprachlehre, Pešta, 1837.).
A.Ž. Lovrić, M. Rac, M.H. Mileković: Agrámerski slovár i rani
iskon zagrebéčke kajkavice. Zbornik 5. simpozija KAJ, Krapina-
Zabok 2006.
127
Kajkavski rječnici umjetno stvarati tek u Jugoslaviji nakon 1. svj. rata pod pritiskom opće
srbizacije i nasilnog stvaranja jedinstvenoga srbohrvatskog jezika,
Najvažniji su stariji rječnici kajkavskoga Dictionar ili reči osobito u kajkavskim gradovima zbog posrbljenih škola i medija. Noviji
slovenske Jurja Habdelića (Graz, 1670.), Gazophylacium illyrico- izvornokajkavski jezikoslovci takav hibridni polukajkavski pidgin često
latinum Ivana Belostenca (objavljen posthumno u Zagrebu 1740.) nazivaju "štokajski" govor, koji se kroz 20. st. lažno podmetao kao
i Lexicon Latinum Franje Sušnika i Andrije Jambrešića (Zagreb, 1742.). jugoslavistički primjer tzv. "kajkavštine", da bi se navodno dokazalo
Medju književnicima koji su na kajkavskom pisali nakon 1836. ističu se
kako i ova samo kao "dijalekat" ipak spada u zajednički okvir
Pavao Štoos, Tomaš Mikloušić i Ignac Kristijanović. U 20. stoljeću
jedinstvenoga srbohrvatskog jezika. Glavne su razlike toga lažnog
iznimno je bogata kajkavska dijalektalna književnost (Antun Gustav
"štokajskog" hibrida od prave izvorne kajkavice (iako formalno još
Matoš, Fran Galović, Dragutin Domjanić, Nikola Pavić, Miroslav
može imati samu zamjenicu kaj):
Krleža, Ivan Goran Kovačić, Vjekoslav Balog i drugi). Starija rječnička
baština kajkavske književnosti obradjuje se u Rječniku hrvatskoga
kajkavskoga književnog jezika, čiji je 8. svezak objavljen 1999. Osim
objave desetak manjih kajkavskih rječnika za lokalne seoske govore u
Ima štokavske naglaske gdje izostaje izvorni ( ~ ), a pridolazi
nekajkavski uzlazni ( ' ).
20. stoljeću, u najnovije doba je razradjeno nekoliko većih kajkavskih
rječnika s preko 30.000 riječi iz gradske kajkavštine Varaždina, Zagreba Naglasci su većinom pomaknuti na početku dužih riječi i čak
i Petrinje. preskaču na proklitiku.
Kajkavska glasila
Završni suglasnici nisu umekšani: tu nema b > -p, d > -t, g > -k, z
> -s, ž > -š i sl.
Kajkavski javni mediji djeluju uglavnom iz sjeverozapadne Hrvatske, Ima produžene muške plurale na -ovi i -evi.
od Pokupja do Podravine i Medjimorja, a važniji su: časopis "Kaj", Posve izostaje kajkavski neodredjeni član (jen) ispred imenica.
Tjedan kajkavske kulture, Zagorski radio Kaj, pa ini polukajkavski s
povremenim dialektalnim sadržajima. U leksiku se nalaze istočni srbizmi i ini balkanizmi.
Časopis "Kaj"
Kajkavski primjeri
Tromjesečnik Kaj (časopis za književnost, umjetnost i kulturu) izdaje
društvo Kajkavsko spravišče iz Zagreba od 1967. Dosad je izašlo
ukupno 35 godišta, a časopis izlazi prema prilikama u 2 - 4 broja
godišnje. Objavljuje članke, preglede i rasprave dielom na književnoj kaj bum? - (što da radim?).
štokavštini - ali uz obilje primjera starijih kajkavskih tekstova i Kak je, tak je; tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak
recenzije kajkavskih knjiga, te noviju kajkavsku književnost i bu!
pjesništvo.
"Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam
'Tjedan kajkavske kulture' nekak ne bu."- Miroslav Krleža
Tjedan kajkavske kulture je kulturna i folklorna manifestacija koja se
Kaj buš ti, bum pa ja! - (što ćeš ti, to ću i ja!)
održava već niz godina svake jeseni u Krapini, najčešće u mjesecu Ne bu išlo!
rujnu. Kroz zadnjih desetak godina uz tu priredbu je uzastopno "Bumo vidli!" (štokavski: "Vidjet ćemo!")
organiziran i strukovni kulturno-jezični simpozij o kajkavici, a nakon
ovih kajkavskih skupova je dosad već objavljeno pet pripadnih "Dej muči!" ili "Muči daj!" (štokavski: "Daj zašuti!")
zbornika o raznim aspektima kajkavske kulture, književnosti, školstva, "Buš pukel?" - "Bum!"
jezika, onomastike itd.
Još mnoštvo sličnih primjera tipskih kajkavskih uzrečica daje A.
Zagorski radio Kaj Negro:"Agramerski štikleci"
Kajkavski program radija Krapina je glavni takav medij koji je pretežno
kajkavski, a uz kraće štokavske viesti je većina ostalog programa u Kao veći primjer je kajkavski "Očenaš" u izgovoru
medjuvremenu na kajkavici. Od inih radiopostaja, bar kraće kajkavske starih Agrámera - zagrebéčkih kajkavaca (bold = mjesto
sadržaje manjeviše svaki dan imaju još radio Varaždin, radio Čakovec, nagleska): Japa naš kteri si f 'nebesih nek sesvete ime Tvoje, nek
radio Samoboritd. prihaja cesarstvo Tvoje, nek bu volya Tvoja kakti na nebe tak pa
na zemle. Kruhek naš sakdajni nam daj denes ter odpuščaj
Polukajkavska glasila
nam dugi naše, kakti mi odpuščamo dužnikom našim, ter naj nas
Gore nabrojeni javni mediji imaju pretežno tj. preko pola kajkavskog fpelati vu skušnje, nek nas zbavi od sekih hudobah. F'se veke
sadržaja, a uz njih postoje i drugi, većinom štokavski mediji koji tek vekof, Amen.
manjim dielom tj. ispod 1/4 uz ostalo imaju i poneke kajkavske Literatura
sadržaje:
Časopis "Hrvatski sjever" izdaje Matica Hrvatska - Čakovec i u
A. Šojat: Kratki navuk jezičnice horvatske (Jezik stare kajkavske
književnosti). Kaj 1969: 3-4, 5, 7-8, 10, 12; Kaj 1970: 2, 3-4, 10; Kaj
dosad objavljenih desetak brojeva nalazi se sve veći broj članaka
1971: 10, 11. Kajkavsko spravišče, Zagreb 1969-1971.
o kajkavici i kajkavskoj kulturi, najviše o sjevernokajkavskoj
inačici iz Međimurja. M. Lončarić: Kaj jučer i danas : ogledi o dijalektologiji i hrvatskoj
kajkavštini (s kartom narječja i bibliografijom). Čakovec : Zrinski
Zagrebački radio - Sljeme je lokalna gradska radiopostaja čiji
1990.
doseg pokriva širju okolicu Zagreba tj. srednju i sjeverozapadnu
Hrvatsku, što je i najjača radiostanica koja pokriva većinu M. Lončarić: Kajkavsko narječje. Školska knjiga, Zagreb 1996.
kajkavaca. Zato u njihovom sljemenskom programu ima svakog I. Večenaj, M. Lončarić: Srednjopodravska kajkavština, rječnik
tjedna redovno u četvrtak (a ponekad i češće) kajkavska emisija govora Gole. Institut za hrvatski jezik, Zagreb 1997.
'Kajkaviana' koja objavljuje raznolike kulturno-jezične sadržaje o
kajkavici i kajkavcima. D. Feletar, G. Ledić, A. Šir: Kajkaviana Croatica (Hrvatska
kajkavska riječ). Muzej Međimurja, 37 str., Čakovec 1997.
Lokalna televizija Varaždin koja pokriva sjeverni dio Hrvatske,
takodjer ima povremeno bar kraće sadržaje na lokalnoj kajkavici A. Šojat, V. Barac-Grum, I. Kalinski, M. Lončarić, V.
iz Podravine i Hrvatskog Zagorja. Zečević: Zagrebački kaj, govor grada i prigradskih naselja. Institut
za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 1998.
Veći broj novina tj. lokalnih dnevnika i tjednika koji izlaze u
nekoliko kajkavskih gradova (Varaždin, Čakovec, Krapina itd.) u JAZU / HAZU: Rječnik hrvatskoga kajkavskog književnog
svojim izdanjima bar povremeno imaju i neke sadržaje o jezika (A – P), I – X. Zavod za hrvatski jezik i jezikoslovlje 2500
kajkavici, ili dodatke iz književnosti i poezije na kajkavskom. str, Zagreb 1984-2005.
Štokajski križani pidgin Željko Funda 2004: Mala kajkavska gramatika (temeljine).
Varaždin, 59 str.
Sve do 20. stoljeća na graničnom području kajkavice spram štokavštine
uglavnom nije bilo prirodnih prijelaznih govora, koji se počinju
128
M. Lončarić: Kajkaviana & alia, Ogledi o kajkavskim i drugim kajkavci) 4% u Podravini i Posavini, pa još sjeverni ekavski čakavci 1%
hrvatskim govorima. Čakovec, Zagreb: Zrinski, Institut za (od Raše do Kraljevice + Cres). To znači da su
hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2005. preko 1/4 ili 28% katoličkih Hrvata izvorni ekavci, - što je ipak duplo
više od izvornih hrvatskih jekavaca. Dakle, samo zbog jugo-vukovske
A. Jembrih, R. Fureš: Kajkavski u povijesnom i sadašnjem obzorju prisile, ogromna većina katoličkih Hrvata ili čak oko 90% njih moraju
(zbornici simpozija 2002-2010), knj. I.- III. Zabok-Krapina 2006.& tek naknadno silom naučiti od škole nametnutu jekavicu kao lažno-
2010. većinski tzv. "hrvatski" standard.
T. Lipljin: Rječnik varaždinskoga kajkavskog govora. Garestin
d.o.o, 1284 str. Varaždin 2002. Sadržaj
A.Ž. Lovrić, M.H. Mileković, M. Rac: Purgerska špreha
zagrebéčka, sisečka i petrinjska (Jen agrámerski slovár). [sakrij]
Ranohrvatski srednjovjeki pradialekti knj. 2 (u tisku), Zagreb
2013/2014.
I.B. ŠAMIJA, 2012: Rječnik jezika hrvatskoga (štokavsko-
1 Abstract
čakavsko-kajkavski). Društvo Lovrećana Zagreb, 1.823 str. ISBN: 2 Lažni citat iz Wikipedie
9789539824783
3 Ine jekavske značajke
Тяпко Г.Г. 2006: Хорватское «триязычье» в начале XXI в. Ин-
т славяноведения РАН.— М.: Наука. 4 Izvornohrvatski jekavci
o 4.1 Kordunski jekavci
o 4.2 Hercegovački jekavci
o 4.3 Dubrovački jekavci
o 4.4 Ostale male enklave
o 4.5 Pravoslavni jekavci
5 Šćakavski starojekavci
o 5.1 Zatorba starojekavaca
o 5.2 Pokolji oko Srebrenice
6 Manji neštokavski jekavci
o 6.1 Dvoglasni iekavci
o 6.2 Jekavska čakavica
7 Glavni zaključak
8 Vanjske sveze
9 Poveznice
10 Reference
Abstract
Yekavian dialects (South-Slavic idioms with yat as 'ije'): The yekavian
pronunciation of the varying Slavonic sound 'yat' as 'ije' occurs
predominantly in Bosnia and Montenegro, and partly also in
southwestern Serbia, and central and southeastern Croatia. Despite the
fact that a tiny minority of 8% - 12% Croats only speak this Yeakavian
yat as maternal tongue from childhood, during 20th century it was
imposed in Croatia as an official standard to the majority of 90% other
Croats, because it was an unifying lingual symbol of the artificial
SerboCroat language in ex-Yugoslavia.
Jekavski dialekti Lažni citat iz Wikipedie
Jekavski dialekti (južnoslavenska narječja s ijekavskim
jatom): Raznolike inačice (i)jekavskih govora se najviše rabe na Tu na početku dajemo, kao najbolju ilustraciu lažnoga stoljetnog
središnjem južnoslavenskom ozemlju u tzv. srednjejužnoslavenskom mozgopranja Vukovih srboidnih jugojezičara, što su nam sve od 1. svj.
diasistemu ili srbohrvatskom jugojeziku, ponajviše u Bosni, Sandjaku i rata izmišljeno dosad uzastopce utuvili u svrhu naše preobrazbe u
Crnoj Gori, a manje u srednjoj i jugoistočnoj Hrvatskoj, istočnoj troplemeni srbohrvatski jugonarod (citat iz tzv. "Hrvatske"
Hercegovini i jugozapadnoj Srbiji (Raška-Sandjak). Standardna Wikipedije) [1]. Kako bi napuhnuli poželjni i nedovoljni jekavizam
jekavica je izvorni materinski govor od djetinjstva samo kod većine Hrvata, vukovski jugojezičari tu pridodaju i pravoslavne srbojekavce u
islamskih Bošnjaka i Crnogoraca, ali je vidljivo manjinska kod Hrvatskoj, a ne samo Hrvate:
pravoslavnih Srba i nadasve kod većine katoličkih Hrvata koji su
izvorno od djetinjstva uglavnom nejekavci. Po izjašnjenoj narodnosti
su njezini izvorni govornici (koji materinskom jekavicom govore od "Ijekavski govor: Ijekavski govor je jedan od refleksa nekih narječjâ
djetinjstva) oko 1/3 prekodrinski Srbi-pravoslavni 'Prečani', pa hrvatskoga jezika on je ujedno i dominantni ali ne i jedini refleks
najviše 2/5 islamski Bošnjaci i 1/5 Crnogorci, ali samo 1/8 svih jekavaca opće hrvatskoga standardnog jezika (mlijeko, lijepo, bijelo; ali
su izvorni katolički Hrvati (materinski jekavci od djetinjstva) - većina gdje, živio, mio, nisam selo, vrelo). U ovom refleksu staroslavenski
ostalih Hrvata nauče jekavicu tek od škole. glas jat izražen je kao (i)je. Osim u hrvatskom jeziku (i)jekavski
jat se pojavljuje i u drugim slavenskim jezicima ili je zastupljen
Takodjer i unutar svih katoličkih Hrvata, kao materinskim govorom iz samo u pojedinim njihovim narječjima.
djetinjstva govori odmah jekavski samo manjina oko '9%' do
najviše 12% Hrvata, dok svi ini Hrvati nauče prisilno tu jekavicu
uglavnom od škole kao navodno 'hrvataki' književni standard (tj. Rasprostranjenost: Hrvatski ijekavski govori rasprostiru se po
jugobalkanski vukopis). Od ine većine izvorno nejekavskih Hrvata, znatnom dijelu Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Hrvatski
materinski od djetinjstva najviše ikavicom govori blizu 2/3 ili (i)jekavski govori štokavskog narječja rasprostiru se kroz čitavo
čak 63%svih katoličkih Hrvata: uključivo najbrojnije štokavske dubrovačko primorje, u donjoj Neretvi (Metković, Opuzen), u
ikavce 46%, pa još kajkavske ikavce 8% i čakavske ikavce 11%, - što južnoj Hercegovini ijekavskim jatom služe se i Hrvati Stolca,
zapravo znači kako su u stvarnosti čak i manjinski čakavci još Ravnog, Neuma, Konjica te na prostoru srednje Bosne (Kiseljak,
podjednako brojni kao izvorni hrvatski jekavci (9% - 12%). Nadalje Kreševo, Vareš, Žepče, Usora, Sol, Brčko i Hrvati Sarajeva). Hrvati
drugi po brojnosti katolički Hrvati su izvorno od djetinjstva sa područja Slunja, Rakovice, dijelom Banovine (Glina, Topusko,
ekavski kajkavci 23% + katolički ekavski staroštokavci (bivši rubni
129
Petrinja, Hrvatska Kostajnica, Pounje te na prostoru zapadne gdje većinom dosad žive potomci izbjeglica pred Turcima iz Crne Gore,
Slavonije (Đulovac, Voćin, Pakrac, Lipik, Daruvar, Grubišno Polje, okruženi nejekavskim dialektima. Takve su npr.:
Hercegovac i dalje prema Bjelovaru), potom ijekavski govori
srednje Slavonije od Virovitive i Slatine do gradova Osijeka i
Vinkovaca, zatim Žumberak i ponešto u Gorskom Kotaru. Žumberački jekavci na zapadnom rubu Žumberka uz slovensku
granicu koji su većinom okruženi kajkavcima.
Hrvatski (i)jekavski govori čakavskoga narječja rasprostiru se među
južnočakavskim govorima u lastovskom dijalektu (otok Lastovo sa Istarski jekavci uz jugozapadnu obalu Istre oko Peroja kod
okolnim otočjem te dijelovi poluotoka Pelješca (Janjina...)). Hrvati Fažane su uglavnom okruženi čakavcima.
kajkavskog narječja također se služe (i)jekavskim refleksom jata i to Pravoslavni jekavci
uglavnom u arhaičnoj kajkavici središnjih dijelova Hrvatskoga Zagorja".
U zamalo svim inim hrvatskim etnoprostorima su izvorni materinski
Ine jekavske značajke jekavci od djetinjstva medju katoličkim Hrvatima tek beznačajne
manjine ili posve izostaju, tj. prisilno nauče javnu jekavicu tek od škole
Pučki domaći govori koji imaju ijekavski izgovor su svi govori Crne većinom u gradovima, dok u okolnim selima uglavnom i dalje govore
bar privatno i u obitelji uglavnom nejekavski sve do starosti. U tim inim
Gore, govori jugozapadne Srbije i Sandjaka, kao i većina govora u Bosni
nejekavskim prostorima Hrvatske su zamalo jedini pravi i izvorni
i Hercegovini, a manje u Hrvatskoj kao izvorni govor. Ijekavskim
izgovorom se staroslavensko slovo jat zamjenjuje na 4 načina: jekavci uglavnom pravoslavni Vlasi tj. prekodrinski Srbi-Prečani, uz
manji udjel doseljenih islamskih Bošnjaka.
1. Sa "ije" na dugim slogovima i zanaglasnim dužinama Zbog čestog 'dadakanja' uz obilne turcizme i ine balkanizme u rječniku,
(mlijeko, vrijeme, dijete) - iznimke: sjenka, vjernik, mjesta ovi srbojekavci uglavnom pripadaju u Balkanski Sprachbund. U
(gen. množ. od mjesto) itd. zadnjih dvadesetak godina do početka 21. st. se u Hrvatskoj zbog
odselidbe duplo smanjio broj pravoslavnih srbojekavaca, ali su njih
2. Sa "je" na kratkim slogovima, kojima predhodi glas r ako je
nakon nedavnog rata dijelom opet zamijenili novodoseljeni jekavski
to r na početku riječi ili se ispred njega nalazi samoglasnik:
Bošnjaci.
sjećanje, rječni, mjesto, djeca.
3. Samo sa "e" na kratkim slogovima kojima predhodi Šćakavski starojekavci
glas r ako se ispred r nalazi neki suglasnik: npr. bregovi,
sreća. Arhaična šćakavska jekavica (staroštokavski jekavci) je danas najrjedji
4. Sa "i" ispred samoglasnika i glasova j, lj, nj, ć, đ: npr. dio, i najugroženiji tip jekavice u neposrednom izumiranju po istočnoj
prijašnji. Bosni uz Drinu, gdje je nedavno u ratu 1990tih najviše uništena
srbianskim pokoljima i protjerivanjem inih Nesrba zbog proširenja
U slučajevima kad se jat zamjenjuje sa je, ako se ispred nalaze l i n, oni
Velesrbije preko Drine u Republici Srpskoj. Stoga je tamo dosad
će jotacijom prijeći u lj i nj: hljeb, njega. U jugoistočnim ijekavskim
preživilo tek parsto šćakavsko-jekavskih staraca, još najviše oko
govorima, osobito u Crnoj Gori, istočnoj Hercegovini i na Lastovu je
Goražda. Ovi stari šćakavski jekavci su većinom bili muslimani i manje
nazočna jekavska jotacija, a po njoj se d i t ispred je jotiraju u đ i ć: npr.
katolici, ali uglavnom bez pripadnih pravoslavaca. Ranije u srednjem
đed, đevojka, ćerati, i sl. Podpuna jekavska jotacija npr. u Crnoj Gori je
vijeku je nakon najproširenije šćakavske ikavice, ova stara bosanska
kad se i s ispred je jotira i prijeđe u meko š (šjekira), gdje se šj izgovara
jekavica bila drugi česti dialekt Bogumila osobito izmedju rijeke Bosne
kao jedan glas umekšanog š, slično čakavskom i poljskom slovu ś (i
i Drine, tj. na sjeveru od Semberije do Sandjaka na jugoistoku. Njezini
ruskom slovu щ).
važniji zapisani tekstovi su osobito kameni zapisi na stećkima iz
Izvornohrvatski jekavci istočne Bosne, ter malobrojni kraći tekstovi na nekim očuvanim
listinama iz istočne Bosne.
Nakon stoljetnog mozgopranja Hrvata po ljevičarskom receptu Zatorba starojekavaca
'zamjene teza' iz Frankfurtske škole, pod jugo-okupacijom je u našoj
javnosti već duboko ukorijenjeno lažno uvjerenje, kako su navodno Ovi šćakavski starojekavci su pod Austrougarskom još do 19. st. i 1. svj.
Hrvati dosad izvorno kao prvi materinski govor većinom imali Vukovu rata bili razmjerno stabilni ili su bar vrlo sporo odumirali, dok njihova
novoštokavsku jekavicu. U stvarnosti, ogromna većina katoličkih zatorba u 20. st. zbog širenja Velesrbije u Bosnu započinje pod
hrvata tj. njih 9/10 ili čak izmedju 88% do 91% nakon rodjenja u Jugoslavijom i dovršava se do danas. Dosadašnja zatorba šćakavskih
djetinjstvu ne rabe vukovsku jekavicu nego ine nejekavske govore: više starojekavaca diljem istočne Bosne se zbivala zbog najmanje 4 različita
ikavicu čak oko 2/3 hrvatske djece (ili 6 puta više od jekavske djece), a razloga:
manje ekavicu oko 1/4 hrvatske djece što je ipak duplo više od izvorne
jekavske djece. Materinskom štokavskom jekavicom već prije škole, od
katoličkih Hrvata (izim naknadno školskih jekavaca u gradovima) Svi šćakavci uključivo jekavski i ikavski su za Velesrbe bili
izvorno se od djetinjstva govori samo u ovim hrvatsko-katoličkim načelno sumnjivi osobito u Bosni, gdje su njima "zaudarali" na
etnoprostorima: nepoželjne srednjovjeke Hrvate kroz Bosnu sve do Drine i zato
su ih na sve dostupne načine po Bosni potiskivali i uništavali.
Kordunski jekavci Pritom su se zbog brojnosti i prostranstva šćakavski staroikavci
bar dijelom održali, a malobrojni šćakavski starojekavci u
Jugoiztok Korduna: od Slunja do Rakovice, dok u svim inim dijelovima
istočnoj Bosni su dosad uglavnom uništeni.
Like, Korduna i Banovine jekavicom izvorno od djetinjstva govore
uglavnom pravoslavni Vlasi ili Srbi-'Prečani'. U jugo-doba su uz ino, ovi šćakavski starojekavci asimilirani
pritiskom uprave i škole gdje im se silom režima nametala
Hercegovački jekavci srboidna novoštokavština, pa im zato mladji potomci već
Srednja Hercegovina na iztočnoj strani Neretve uglavnom oko Stoca i zaboravljaju materinski govor koji dijelom održavaju još samo
Konjica: većina ostalih hercegovačkih jekavaca su islamski Bošnjaci i malobrojni starci.
najviše prekodrinski Srbi - 'Prečani', dok su većina katoličkih Hrvata u Istodobno se iz manjih sela ti šćakavski starojekavci zbog daljeg
zapadnoj Hercegovini uglavnom ikavci. školovanja i boljeg života sele u bosanske novoštokavske
gradove, gdje se za par naraštaja posve asimiliraju u srboidne
Dubrovački jekavci
novoštokavce.
Dubrovačko primorje na jugoistoku Hrvatske: izvorni jekavci iz Završni i najgorji udarac do krajnje zatorbe su ovi
djetinjstva žive od Stona do Boke Kotorske i na susjednim najbližim istočnobosanski starojekavci zadobili u nedavnom jugo-ratu
otocima Mljetu i Elafitima, ali ovi ustvari potječu od ranijih 1990tih godina, koji je zbog širenja Velesrbije preko Drine bio
srednjovjekih čakavskih jekavaca koji su se naknadno pomješali sa najokrutniji i posebno krvav upravo u istočnoj Bosni, na jedinom
doseljenim štokavcima iz hercegovačkog zaledja nakon 17. stoljeća: vidi preostalom ozemlju šćakavskih starojekavaca. Tada je ovdje
niže i još pobliže Jekavska čakavica. manjeviše pobijena i uništena većina manjih starojekavskih
naselja diljem istočne Bosne osobito uz Drinu, a najgorje im je
Ostale male enklave
bilo oko Srebrenice.
Osim tih većih štokavsko-jekavskih područja (Hercegovina, Pokolji oko Srebrenice
Dubrovnik, Kordun), uz novodoseljene gradske jekavce postoje
zapadnije i dalje izdvojeno par manjih štokavsko-jekavskih enklava Najgorji je i najpoznatiji krvoločni slučaj njihovih pokolja
kod Srebrenice. Prije toga je baš Srebrenica bila najveći i zamalo jedini
grad s razmjerno većim udjelom tih šćakavskih starojekavaca, tj.
130
donedavna zadnje i najveće gradsko središte toga starojekavskog Starohrvatski (izvornohrvatski)
govora i njihove kulture. Procjenjuje se kako su dotad oko 1/4 do 1/3
(Preusmjereno s Starohrvatski jezik)
stanovnika Srebrenice i okolice bili upravo takvi šćakavski starojekavci.
Baš zato su krvoločni Velesrbi u pozadini iz srbianskog centra
potaknuli i organizirali jezivi pokolj kod Srebrenice, kojim je uz ino Starohrvatski jezik (iskon, razvitak i zatorba izvornohrvatskog jezika),
pobijena i oko polovica svih preostalih šćakavskih starojekavaca iz slično: gradišćanski hrvatski, javno-internetni kod: ISO 639 hr-AT,
Bosne, gdje je dosad preživila tek manja zajednica takvih starojekavaca engl. Burgenland Croatian, njem. Burgenlandkroatische Sprache,
oko Goražda i drugdje samo pojedine izdvojene staračke obitelji po magj. fehérhorvát nyelv, rusk. Градищанско-хорватский язык.
zaselcima uz Drinu. Tek malobrojni su prebjegli zapadnije većinom u MOTTO: "Kratko i jezgrovito rečeno: prošlost je jezika hrvatskoga
gradove srednje Bosne gdje se u novoštokavskom okružju dosad sjajna, sadašnjost mračna, budućnost neizvjestna ... U djelima se
asimiliraju i gube svoj prastari govor. (ranijih) književnika zrcali pravo biće jezika hrvatskoga, pravopisa i
porabe jezične. Sve je to obrazbeno blago u XX. stoljeću odvrženo i
Manji neštokavski jekavci poslano u ropotarnicu poviesti...Budući nam je izvorni književni izraz
hrvatski iz mozga bez traga izpran, ...unatoč mnogostoljetnoj svojoj
Izim goreopisanih, pravih i najčešćih novoštokavskih ijekavaca, na poviesti, hrvatski je jezik danas lišen prošlosti." (Bulczu Laszlo, simpozij
hrvatskom etnoprostoru postoje još ine manje govorne oaze arhaičnih INTERCON, Zagreb 1996). I od te izjave se dosad još ništa bitno nije
neštokavskih i(j)ekavaca uglavnom srednjovjekog podrijetla: kajkavski poboljšalo, - dapače opet zlokobno klizimo u lošije jer su nam nedavno
i hercegovački dvoglasni iekavci, pa prastari čakavski vladajući neokomunisti čak ukinuli i službeno povjerenstvo vlade za
jekavci dubrovačkih otoka i stari šćakavski jekavci istočne Bosne u hrvatski jezik ...
Dvoglasni iekavci izumiranju:
To je onaj izvorni i pravi hrvatski jezik kojim u obitelji i privatnom
Postoje još ine prijelazne skupine izmedju jekavaca i nejekavaca, koje društvu sve do danas još ipak neslužbeno govori pretežna većina
su ideologizirani srbohrvatski jugojezičari nastojali nategnutim- katoličkih Hrvata, a služio nam je u ranijim stoljećima i kao službeni
navlačenjem nekako ugurati medju što veće i njima poželjne hrvatske javni jezik (izim BiH) u matičnoj Hrvatskoj tj. danas ozemlje Republike
jekavce. Inače su ovi starinski dvoglasni iekavci bili podloga za Hrvatske, od srednjeg vijeka sve do godine 1890. Zatim do 1918. slijedi
koriensko pisanje jata kao "ie" u Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj, pa su par desetljeća jezičnog previranja, kad nam u Hrvatskoj jugo-unitaristi
zato u komunističkoj Jugoslaviji sve dosad ovi dvoglasni iekavci ostali nastoje silom nametnuti novosloženi hibridni srbohrvatski jugojezik (=
nepodobnima i uglavnom su ideološki prešućeni kao da toga navodno balkanizirani Vukopis tj. srbojekavski ili zapadnosrpski)kao kulturnu
"nema u stvarnosti" nego je "ustaška izmišljotina". Takvi su npr. podlogu zbog idućeg stvaranja Jugoslavije tj. sveštokavske Velesrbije.
starinski dvoglasni iekavci što jat izgovaraju kao diftong i-e (bez To im je ipak uspjelo nakon 1. svj. rata od 1918. kada je kod nas novi
prijelaznoga "j"), koji se najviše nalaze u 2 odvojena područja u unitarno-hibridni srbohrvatski (srbojekavski) javno nametnut kao
drukčijem dialektnom surječju: službeni jezik u upravi i školama. Odonda je pravi izvorni starohrvatski
u našoj javnosti uglavnom ukinut i praktički je zabranjen (izim u
obitelji i privatnom društvu), pa se dosad polujavno rabi samo još izvan
Kajkavski iekavci: Najbrojniji su takvi dvoglasni iekavci u matične Hrvatske najviše u diaspori, a odnedavna i službeno bar u
kajkavskom središtu Hrvatskog Zagorja, osobito izmedju austrijskom Gradišću (Burgenland), - gdje je zato taj naš izvorni jezik
Krapine i Zaboka (zapadnije od ovih su spram Sutle još očito različit drugi jezik od kolonialnoga srbojekavskog Vukopisa sve
osebujniji kajkavski ikavci). Npr. u središnjem Hrv. Zagorju oko dosad nametnutog u matičnoj Hrvatskoj.
Konjščine i Zlatara se npr. govori: deca piju biele mlieke. Ovi
srednjezagorski iekavci u načelu izgovaraju kratki jat kao e, a Nakon organizacie Europske Unije je po službenim zajedničkim
dugi kao dvoglas ie (- ali ne kao štokavsko "ije" !). načelima EU, taj gradišćanski starohrvatski u istočnoj austrijskoj
pokrajini Burgenland proglašen zakonom uz njemački drugim
Analogni štokavski iekavci se još nalaze i u središnjoj službeno-javnim jezikom, a zajedno sa susjednim EU-zemljama gdje su
Hercegovini, na zapadnoj strani Neretve najviše oko Ljubuškog, manjima i diasporom, u EUniji se procjenjije kako imaju
gdje čine prijelaz izmedju zapadnohercegovačkih ikavaca i oko 70.000 gradišćanskih govornika, koji odnedavna tamo javno i
istočnohercegovačkih jekavaca. slobodno govore starohrvatski, - što zbog parazitskih vukovaca ne
Jekavska čakavica smiju bar 2.500.000 sličnih materinskih govornika u matičnoj
Arhaični čakavski starojekavci su vjerojatno najranija kombinacija Hrvatskoj. I tako je zahvaljujući načelnoj Europi, naš izvorno-pravi
medju hrvatsko-jekavskim dialektima, koji su još u srednjem vijeku bili hrvatski jezik opet službeno i javno ipak uskrsnuo u inozemnoj Austriji
vrlo prošireni i većinom dominantni duž južnojadranskog primorja od i EUniji, dok naprotiv zbog vukovaca u našoj matičnoj Hrvatskoj,
Pelješca i Neretve južnije preko dubrovačkog primorja i susjednih jezično balkanizirani jugo-Hrvati i dalje prisilno glavinjaju kulturno
otoka (Lastovo, Mljet, Elafiti itd.), pa oko Boke Kotorske i uz sadanje zarobljeni u nametnutoj jugobalkanskoj vukovštini, unatoč bar
Crnogorsko primorje sve do Bojane i Skadra. Stoga je tadanja jekavska djelomičnoj obnovi nekakve neovisne države. Pritom su naši uporni i
čakavica bila i glavnim javnim govorom Crvene Hrvatske u ranijem lukavi vukovci, kako bi zavarali naivno pučanstvo tek formalno sitno
srednjem vijeku uz jugoistočni Jadran. Kasnijim srbianskim provalama popustili dozvolivši nam umjesto srbohrvatskog samo formalno-
na jugozapad do Jadrana i masovnom doselidbom novoštokavaca iz vanjsku promjenu imena u tzv. "hrvatski" jezik, - dok je pod tim
kopnenog zaledja, ova jekavska čakavica dosad je potisnuta i postupno prividnim naslovom ipak ostao upakiran manjeviše isti sadržaj
izumire, pa je danas usko ograničena na zadnje oaze s par tisuća staraca Vukovoga srbohrvatskog jugojezika, - skoro bez minimalnog povratka
na naš izvorni starohrvatski do 1890. Pa dokle će to tako i hoćemo li ikad
na otoku Lastovu i srednjem Pelješcu oko Janjine. Njome su ranije često
pisali i srednjovjeki dubrovački književnici, npr. Gjore Držić, Šiško već jednom dobiti natrag i u ovoj matičnoj Hrvatskoj konačno ipak naš
Menčetić, Nikola Nalješković i više inih iz obitelji Gučetić (Gozze), pravi, izvornohrvatski jezik ?
koje sve jugojezičari lažno krivotvore kao prve štokavske 'vukopisce' (ili Sadržaj
čak kao prve srbianske pisce iz njihove 'Atine').
Glavni zaključak
Nametanje Hrvatima izvorno manjinske jekavice (tek 9% - 12%) umjesto 1 Abstract
većinske ikavice (63 %) je krajnje bezobrazna i najveća kulturna podvala 2 Razlike izvorni / jugohrvatski
jugobalkanskih vukovaca, usmjerena na ukinuće izvornohrvatskog
jezika za naše nasilno 'prisajedinjenje' u novi srbohrvatski jugonarod, o 2.1 Sažete razlike slovnica
izmišljen tek Bečkim dogovorom 1850. (ustvari zbog zapadnog 3 Slavenski kroatizirani dialekti
proširenja Velike Srbije).
4 Srednjovjeki ranohrvatski dialekti
Umjesto tada obećanog jezičnog standarda po dubrovačkoj
književnosti, koja je prvotno bila na jekavskoj čakavici i zatim do 19. st. 5 Indoiranski iskon ikavskih govora
na staroštokavskoj jekavici (tek pod Jugoslavijom su u Dubrovniku o 5.1 Bodulski cakavizam na otocima
zbog jugo-pritiska i doselidbe prevladali balkanski novoštokavci), o 5.2 Primorska čakavica uz Jadran
- naivnim Hrvatima je kroz nametnuti jekavski jugo-standard od
Jugoslavije sve do danas ustvari podmuklo nametnut srbojekavski govor o 5.3 Ikavska šćakavica u Bosni i Zagori
pravoslavnih 'Prečana' tj. prekodrinskih Srba ! o 5.4 Kajkavska ikavica na zapadu
o 5.5 Jekavska čakavica južnog Jadrana
131
6 Povjestno slojanje čakavice 2. U izvornohrvatskom većinom postoji naglasna tilda ( ~ ),
kakve nikad nema u Vukovu jugohrvatskom.
o 6.1 Reliktna ranohrvatska pračakavica
o 6.2 Izvorni staročakavski govori 3. U izvornohrvatskom je naglasak dužih riječi većinom na
predzadnjem slogu, nerijetko i na zadnjemu pri
o 6.3 Miješani noviji polučakavci kraju oksitonih riječi (npr. kao francuski), - čega nikad nema u
7 Reliktni ranohrvatski pradialekti Vukovu jugohrvatskom.
o 7.1 Baegnjunska prakajkavica 4. U Vukovu jugohrvatskom naglasak je većinom pomaknut na
početak dužih riječi i nerijetko još prebačen naprijed na odvojenu
o 7.2 Kajkavska ikavica
proklitiku, - čega nikad nema u izvornohrvatskom.
o 7.3 Jekavska čakavica
5. U Vukovu jugohrvatskom postoji novo turkoidno slovo i
o 7.4 Murlâška besýda glas "DŽ" koje je nepostojeće i nepoznato u ranijemu
o 7.5 Vinodolska pračakavica izvornohrvatskom. Naprotiv - u izvornohrvatskom
načelno nema bitnih izgovornih niti slovnih razlika izmedju
o 7.6 Pračakavski Gan-Veyãn
novijih Vukovih slova tj. glasova "Đ" i "Dž", pa se izvorno oni pišu
8 Rane sličnosti pradialekata kao jedinstveno Gj, što se rabi i za strane riječi, - a polumeki
9 Antički ranohrvatski (logos Horoathon)
izgovor toga je sličan kao za istočnoslavensko Dź (Дзь) tj.
približno kao "dzj".
10 Prapovjesne preobrazbe (Arheolingvistika) 6. Izvornohrvatski na početku i kraju riječi uglavnom dobro čuva
o 10.1 Rani predhrvatski pradialekt Haraquati i izgovara slovo - glas "H", koji se u Vukovom jugohrvatskom
o 10.2 Prvi prahrvatski klinopis Hurrwuhé često na početku i većinom na kraju proguta i izostaje.
o 10.3 Antički iranohrvatski klinopisi 7. U izvornohrvatskomu uglavnom ne postoji Vukov balkanski
oblik glagolskog aorista (kratko-prošlo vrijeme), pa se on
o 10.4 Srednjovjeki jezik Kraljevine Hrvatske
izražava klasičnim perfektom - nasuprot postojećemu
o 10.5 Novovjeki hrvatski u Austrougarskoj produženom imperfektu.
o 10.6 Hibridni kreolski vukopis u Jugoslaviji 8. Nasuprot Vukovu jugohrvatskom, u izvornohrvatskom ne
11 Bibliografija postoji opisno balkansko dadakanje umjesto infinitiva, koji se
izvorno uvijek rabi gdjegod je moguće umjesto opisnih
12 Poveznice konstrukcija.
13 Reference 9. U izvornohrvatskom se particip sadanji na -êće i -ûće rabi
gdjegod je prikladno, umjesto Vukova opisnog "kojakanja" kao u
jugogohrvatskom: hrv. mislêći čovjek i sjedêće diete = jugo-Vuk.
Abstract "čovjek koji misli" i "dijete kojesjedi", ...itd.
10. Pomoćne čestice se, će, bi i slične uz glagole, u
Old-Croat language (origins, evolution and eradication of original izvornohrvatskom stoje uvijek ispred pripadnog glagola, a u
Croatian):One presents the historical development of the original Vukovu jugohrvatskom su iza glagola.
Croatian language before Yugoslavia, and the abundance of Indo- 11. U izvornohrvatskomu načelno uglavnom ne postoje brojni
Iranian archaisms in Croatian rural dialects. These archaic dialects jugo-turcizmi kao u Vukovu jugohrvatskom (jedina dopustiva i
formerly were spoken in larger areas of eastern Adriatic coast, but then stara iznimka je rakija: turs. raki). Osim 'rakije', još su prihvatljivi
by the Turkish invasion they were pressed in the actual residual i posebni nazivi za turko-islamske pojmove, većinom iz
refugia, and recently they were not studied and are abandoned to arabskoga. Inače npr. turs. "dućan" > hrv. prodavaona,
extinction. Among the northern Kaykavian dialects of Pannonia, the "šećer" > hr. slador, "čarapa" > hr. nazuvka (ili bičva),
most abundant Indo-Iranian archaisms are conserved in "zanat" > hr. obrt, "kula" > hr. utvrda/toranj, ... itd.
the Baegnjunska tongue of northern Zagorje county. The southern
Chakavian dialects in Adriatic coast and islands include even more 12. Najviše je gramatičkih razlika u
Indo-Iranian and some Mesopotamian archaisms within the relict mnogim nastavcima izvornohrvatski / Vukov srbohrvatski (što je
tongues in extinction: Brayska besyda in northern Istra dugo prešućivano i zanemareno - jer su to ine slovnice iz 2 jezika)
peninsula, Kyrska bešeda at the coastal valley of Vinodol, and the most npr.:
archaic Gan-Veyan in Krk island - with only 49% Slavic vocabulary and 12a) Vukov deminutiv na -če, plural -ad / izvornohrv. -ić,
19% of Pre-Slavic archaisms from the Old Orient. The initial ancient pl. -ići
Croatian was an Indo-Iranian tongue of Old Orient, and its slavonizing
started from 7th cent. AD, and was completed in 20th cent. in 12b) Nazivi stanovnika: hrv. -an, ženska -anka / srb. -anin,
Yugoslavia, where the dogmatic Panslavist 'Vukovians' eliminated and žen. -inja
prohibited nearly all Indo-Iranian archaisms in public Croatian: they 12c) Muška zanimanja: hrv. -ar ili -ač / srb. -džija
survived only in some rural dialects, and in Croatian emigration.
12d) Ženska zanimanja: hrv. -rica / srb. -rka (doktorica /
Razlike izvorni / jugohrvatski doktorka,...)
12e) Muški apelativ hrv. -u!, žen.apel.= kao nominativ /
Izvorni ili klasični starohrvatski do 1890. (uključivo gradišćanski i doba srb. vokativ:muški -e!, ženski -o!
1939.-45.) se od Vukovoga novog 12f) Muški instrumental imenica: hrv. -om / srb. -em, npr.
jugohrvatskog (hrvaćanskog ili poluhrvatskog)razmjerno duboko putom/putem, mužom/mužem, itd.
razlikuju kao dva drugačija jezika, približno na sličnoj razini kao npr.
u Europi češki / slovački, njemački / nizozemski, švedski / norveški, 12g) Muški dativ-lokativ pridjeva: hrv. -omu / srb. -ome
španjolski / katalonski i slični jezični parovi. Iako nam naši zlonamjerni 12h) Posvojni pridjevi: hrv. -ov,-ova,-ovo / srb. -ev,-eva,-evo
vukovci podvaljuju kako su starohrvatski do 1890. i jugohrvatski
vukopis od 1918. navodno vrlo slični tj. jedan isti jezik, - to je naprosto 12i) Glagolske imenice: hrv. -ba, -uće / srb. -enje, -njenje
ideopolitička laž bez veze sa stvarnošću. Da nije tako ne bi trebalo 12j) Glagolski infinitivi: hrv. -ati, -irati / srb. -isati, -ovati
stvarno prevoditi tj. jezično krivotvoriti klasične hrvatske pisce kao Sažete razlike slovnica
Šenou, Gjalskog, Kumičića i slične u nizu lažiranih naknadnih izdanja
iz 20. stoljeća pod Jugoslavijom. Izim čak do 14.000manjeviše različitih Dakle, gornje ponovo - ukratko sažeto:
riječi (usp. pobliže V. Brodnjak 1991., Ž. Šikić 2010. i dijelom
ovdje Tudjice u hrvatskom jeziku), - glavne su ine načelne
medjujezične razlike izmedju klasičnoga izvornohrvatskog do 1890. (+ Pravi izvornohrvatski ima: srednje Gj, uvijek izgovor H, ima
1939.- 1945.) i lažiranoga Vukovog jugohrvatskog od 1918. vidljive kroz naglas ~ i završni oksitoni naglas, apelativ mjesto
iduća pravila: vokativa, particip sadanji mjesto "kojakanja" + nastavci -ba, -uće,
-rica, -ov(a), -irati; - Ali nema: Dž, ne uzlazni naglas, nenaglašene
proklitike, ne dadakanje, nema turcizme i ne: -če, -ad, -inja, -rka,
1. U izvornomu hrvatskom uglavnom ne postoje balkanski -ev(a), -ome, -džija, -njenje, -ovati, -isati.
uzlazni jugonaglasi.
132
Vukov balkanski novohrvatski ima: glas/slovo Dž, uzlazne kajkavci. Dakle je štokavska jekavica prvotno vlaško-balkanski, a ne
naglaske, naglašene proklitike, opisno dadakanje i kojakanje, izvorni hrvatski govor, koji je staroslavenskog podrijetla: Praslavenski
vokativ umjesto apelativa, manjeviše turcizme + nastavci: -če, - ČOTO --> staroslavenski ČTO --> staroštokavski ŠTO --> novoštokavski
ad, -inja, -rka, -ev(a), -ome, -džija, -njenje, -ovati, -isati; - Ali ŠTA.
većinom nema: srednje Gj, rijetko H (na kraju), bez naglasa ~,
Srednjovjeki ranohrvatski dialekti
bez oksitonih naglasa na kraju i ne nastavke: -ba, -rica, -irati.
Slavenski kroatizirani dialekti
Nasuprot nametnutomu vukovskom standardu, većina Hrvata izvorno
na selima ( 3/5 ) sve do danas još govore raznim inačicama ikavskih
Novija poredbena paleolingvistika (npr. Brozović 1970, Mihanović 1971) dialekata: u kopnenom zaledju većinom ikavsko-štakavski, duž
i osobito Vančik (1997) sve jasnije potvrdjuju da je u današnjoj primorja i otoka čakavski, a na zapadu dijelom ikavsko-kajkavski, a
Hrvatskoj kroz srednji vijek do provale Turaka, čakavica kao javni jezik povrh toga još 1/3 sjevernih Hrvata govore kajkavski, a samo 7-10% u
Kraljevine Hrvatske bila glavni i najrašireniji dialekt većine Hrvatskoj su seoski ijekavci. Povrh toga, po zabačenim su brdskim
srednjovjekih Hrvata na cjelovitom prostranstvu hrvatskog ozemlja od selima u Hrvatskoj očuvani i reliktni, dosad zanemareni pradialekti s
rijeke Kupe pa do Boke Kotorske. Uz južno dubrovačko primorje, najviše predslavenskih indoiranskih tragova u arhaičnom rječniku i
čakavci su do Turaka obuhvaćali još i zapadne dijelove Bosne oko Une gramatičkim oblicima: Takva je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj
gdje su srednjovjeki tekstovi čakavski, a tu je i sada ostalo čakavsko ime (Zagorje) Baegnjunska prakajkavica uz gornju Bednju i Murlaška
grada Bihaća (na Krku: bihać = vladarski veleposjed), kao i sada besyda oko Glamoča u zapadnoj Bosni, pa Brajska besyda uz Čićariju u
posrbljeno ime susjedne planine "Grmeč" iz staroga Garmić zapisanog sjevernoj Istri, Kyrska bešedauz gorje Bitoraj iznad Vinodola i
na ranijim austrijskim kartama (čakavski garma = pećina), itd. Nakon najarhaičniji naš poluslavenski pradialekt Gan-Veyan iz nutarnjih sela
prodora Turaka, tek od 16.st. se ovaj izvorni razpored dialekata mijenja na otoku Krku, a uz njih još pripadaju arhaični ikavski srednjovjekih
spram sadanje slike, jer se pod Turcima jekavski Vlahi preseljuju iz iseljenika u Italiji (pokrajine Molise i Furlanija) i Gradišće (Burgenland)
srednjeg Balkana (Sandjak, Kosovo) spram zapada. Zato i danas u Austriji. Srednjovjeki razvitak ranohrvatskih dialekata u okviru
štokavskom jekavicom na selima u Bosni i Hrvatskoj većinom govore ikavske skupine, počima od najstarije bodulske cakavice na jadranskim
pravoslavci (posrbljeni Vlahi - Prečani), dok tako govore izvorno na otocima (a slično CA postoji takodjer u staroindijskim Vedama i
selu samo 7% Hrvata-katolika. Na vremenskom profilu jezičnog ranoiranskoj Avesti) i potom se dalje razvija u primorsko ča i kopneno
slojanja od starohrvatskih pradialekata i glagoljice pa do sadanjega šća u zaledju pa konačno novije šta, po idućem redoslijedu: CA (otoci -
posrbljenog vukopisa se srednjovjeki starohrvatski dosad mijenjao u Vede -Avesta) --> ČA (primorje - Dalmacija) --> ŠĆA (Bosna) --> ŠTA
procesu dekroatizacije i balkanizacije s ovim značajkama: (Hercegovina).
Indoiranski iskon ikavskih govora
a) Indoiranski kao i staroslavenski su akcenti većinom na kraju
riječi (zadnji ili predzadnji slog), a pod utjecajem balkanskih Većina inih Slavena stari glas "jat" izgovaraju kao "e", a jedino Hrvati i
Vlaha se pomiču prama početku na prvi slog (naglasna Ukrajinci su ikavci pa ga izgovaraju kao "i" (GRALJUK 1997,
balkanizacija). PAŠČENKO 1998). Medju inim Indoeuropljanima, u sličnim riječima
na tom mjestu većinom imaju "i" još samo Iranci i Irci, a baš su ovi
skupa s Prahrvatima etnogenetski najbliži vedskim potomcima
b) Gube se u hrvatskom ranije izrazite razlike izmedju najdužih i nedavno arheološki i pismeno dokazanog ranoarijskog prajezika
najkraćihnaglasaka, ali se povećavaju vlaškobalkanski kontrasti Saraswati pred 5.700 - 4.200 godina u Indiji još prije Samskrita. Zato su
izmedju njihovih silaznih i uzlaznih akcenata. brojni ikavski oblici u sličnim perzijskim
riječima: bida (bijeda), di (gdje), diver(djever), dvi (dva), girih (grijeh:
grih), guit (svijet: "šuit" na
c) Nestaju ranohrvatski indoarijski glasovi kh, bj, sc, y (= ü), a
Krku), mih (mijeh), mist (mjesto), mišin (mješina), siča (svijeća:
pridolaze "unjkavi" srboslavenski lj, nj, dj i konačno iz turskoga
svića), sidat (sjediti), sika (sjeći), smišin (smiješan), sisten (sjesti), vir (
još i neslavensko "dž".
vjera: vira), ...itd. Takodjer je i u staromu irskom iz srednjega vijeka na
tom mjestu većinom "i" ili rjedje "ie" npr. biel (bijel), briga (brijeg:
brig), cruim (crv: cryv na
d) Gube se hrvatski posvojni pridjevi i zamjenjuje ih slavenoruski
Krku), dvi (dva), grian (grijem), lia(lijevam), snigid (snijeg: snig) itd.-
genitiv.
ali su ove i ine stare irsko-hrvatske uzporednice još slabo proučene.
Ikavizam je dosad u novoirskom oslabljen zbog jezičnog pritiska
e) Povratno se i futursko će je prvotno (u pradialektima) bilo engleskih okupatora, a slično je i kod Hrvata ikavica danas potisnuta
spojeno izpred glagola, potom se odvaja i konačno u jugoslavenskim nametanjem kolonialnog vukopisa. Dakle, medju
novoštokavskom vukopisu prebacuje iza glagola. Indoeuropljanima još postoje 4 stara "ikavska" naroda indoarijskog
podrijetla: Irci, Iranci, Hrvati i Ukrajinci.
Svi naši ikavski dialekti uglavnom potječu od kasnoantičke Velike
f) Muški i ženski starohrvatski plurali medjusobno zamjenjuju Hrvatske (Velikaya Horvatiya) iz Ukrajine (KROCH 1996, MAYOROV
obratne nastavke -e za -i, a potom u muške plurale ulaze 2006)), gdje je ukrajinski jezik sve do danas takodjer ostao ikavski
produženi vlaškobalkanski nastavci -ovi i -evi. (GRALJUK 1997 i PAŠČENKO 1998). Pri našoj selidbi iz Ukrajine od
6.st., nastaju i prvi ranohrvatski pradialekti, a time i jasne razlike u
slavizaciji samih Hrvata koji se pri selidbi na zapad razdvajaju na dvije
g) Nestaju prvobitni gramatički članovi pred imenicama nazočni
glavne dialektalne skupine. Sjeverni kontinentalni prakajkavci ili Bijeli
u starohrvatskim pradialektima.
Hrvati koji su jače slavizirani, odlaze duž Karpata na sjeverozapad gdje
kao uži vladajući sloj stvaraju karpatsku Bijelu Hrvatsku sa slavenskom
h) Općenita melodioznost starohrvatskog s jasnim i zvučnim
većinom i središtem u današnjoj Slovačkoj. Zbog propadanja te
ranoslavenske države i napada okolnih Slavena (Čeha, Poljaka i Rusa),
glasovima, potom prijelazi u sadanji unjkavo-šuškavi
od kraja 8. st. sele se ovi prakajkavci preko Panonije na jug u sjevernu
srboslavenski vukopis.
ili Panonsku Hrvatsku (KROCH 1996). Naprotiv slabije slavizirani,
Geopolitičku i etnokulturnu sudbinu sličnu kao južna (Crvena) južni primorski praikavci ili Crveni Hrvati, preselili su već do 7. st. od
Hrvatska, zbog provala Turaka i uz njih masovnog nadiranja jekavskih Azova i Krima izravno preko Balkana na jugozapad do Jadrana, gdje
pravoslavnih Vlaha su još doživjeli i veliki dio Bosne pa i dio srednje zaposjedaju Kvarner, Dalmaciju i Hercegovinu s podložnim Ilirima i
Hrvatske. Na svim tim područjima zapadno od rijeke Drine pa do Slavenima. Tek tada nastupa njihova kasnija slavizacija, ali su do danas
Banovine, Korduna, Like i dalmatinske Zagore, umjesto tada potisnutih kod čakavaca i šćakavskih ikavaca ostale izrazitije iranohrvatske
šćakavskih ikavaca i južnijih primorskih čakavaca, s Turcima su jezične značajke i ine etnokulturne razlike od inih Slavena. Prava
masovno naseljeni jekavski pravoslavni Vlahi, koji su u novije doba masivna slavizacija južnih ikavskih Hrvata pojačana je tek miješanjem
politički posrbljeni zbog stvaranja velike Srbije. Njihov je pretežiti nakon turskih provala od 16. st. i dovršena je vukovskom prisilom u
dijalekt Vukova novoštokavska jekavica, kojom na selima u Hrvatskoj Jugoslaviji. Tek nakon turskih prodora, naknadnim miješanjem s
izvorno govore uglavnom pravoslavci i tek neznatni udjel od svega 7%- doseljenim novoštokavskim Vlahima, nastaju još i mješoviti
10% katolika-Hrvata oko Slunja, Konjica, Stolca i Cavtata. Svima poluikavsko-štakavski govori u Dalmaciji i Bosni: ŠĆA + ŠTO = ŠTA.
ostalim gradskim Hrvatima je novoštokavsko-jekavski vukopis Ukratko: ikavci su kod nas uglavnom naknadno slavizirani izkonski
nametnut tek u Jugoslaviji kroz školu i javne službe, jer su čak 93 % Iranohrvati sa Starog iztoka, a ini neikavski štokavci većinom su kasnije
ostalih nejekavskih Hrvata podrijetlom izvorni ikavci, čakavci ili kroatizirani Slaveni ili srednjovjeki Slavenohrvati iz Zakarpatja.
133
Bodulski cakavizam na otocima ikavskom šćakavicom govore danas još izvan Bosne novovjeke
izbjeglice pred Turcima: najviše duž sjevernog Velebita od Jablanca i
Uglavnom na otocima je još razmjerno dobro očuvana posebna
Jurjeva do Krasnog polja, pa u srednjim Poljicama na Mosoru i u južnoj
bodulska cakavica (što = CA, jat = Y) npr. Cres, Baška, Rab, Lošinj,
Slavoniji (Posavini) oko Gradiške, nadalje skupine izbjeglih Hrvata u
Susak, Vis, zapadni Hvar i dio Brača, a rjedji su ovi cakavci na kopnenoj
južnom Gradišću oko grada Güssing i u iztočnoj Italiji iz pokrajine
obali u Labinu, Rabcu, Bakru, Senju i Trogiru. To je najarhaičniji i još
Molise (Štafilić i Mundimitar), kao i neki noviji hrvatski iseljenici u
najbolje očuvani naš ranohrvatski govor, koji je u Hrvatskoj razmjerno
Americi, Australiji itd.
najbliži ranoarijskim tekstovima iz Aveste. Njezine malobrojne oaze na
kopnenoj obali u lukama Bakar, Senj, Trogir i Omiš su već na rubu Vrlo sličan šćakavski govor je najčešći na nadgrobnim stećkima iz
izumiranja jer ju tamo još rabe uglavnom samo malobrojni starci. srednjovjeke Bosne, kao i u svim službenim tekstovima, zapisima i
Glavne su osobite značajke naše bodulske cakavice: čestica "što" ovdje ugovorima bosanskih vladara, najranije od 12. st. u doba bana Kulina i
glasi CA slično kao u Vedama i Avesti, naglas je većinom na kraju riječi potom za vrijeme bosanske dinastije Kotromanića do 15. st. Nedavno je
tj. na završnom slogu i u višesložnim riječima nikad nije na početku, dr. Vjekoslav Boban u svojoj disertaciji pokazao, kako su uoči navale
česti je naglas oteguti akut, jat je često kao preglašeno "y" ( ü ), većinom Turaka u jugoistočnoj Hercegovini na Popovom polju oko Trebinja
se izgovara nepostojano "a" (npr. pasi, carv), očuvano je prijelazno tada još prevladavali hrvatski ikavci. Tek od provale Turaka nakon 16.st.
"umekšano š" (kao šj) izmedju š i s, pa "umekšano ž" (kao žj) izmedju zapisi na ikavskoj šćakavici postaju sve rjedji i postupno ih u novom
ž i z, a ć se izgovara umekšano kao "tj". Po Vukovim jugoslavistima, vijeku zamjenjuju sve češći tekstovi na novoštokavskoj jekavici. Nakon
navodno pogrdni naziv Bôduli za hrvatske otočane je tobože prenesen početka turskih provala i boja na Kosovu 1389, poznajemo iz BiH prvi
iz neke rase talijanskog psa: Medjutim, iz istočnoperzijske vazalne jasan tekst na štokavskoj jekavici u ćirilskom pismu vlaškoga vojvode
kraljevine Harauwatya (iranska Hrvatska) u Afganistanu je zabilježeno Sandalja Hranića upućenog Dubrovčanima god. 1423, što označuje
indoarijsko pleme Bodyul još u ranoarijsko doba, a bodulska čestica početak kraja izvornih starohrvatskih govora kod nas. Pismeno je
"ca" nalazi se takodjer u Avesti i Vedama, pa to upućuje na puno veću dokumentirana povjestna stvarnost, da su pravoslavni vlaški jekavci
starost bodulske cakavice s obiljem predslavenskih arhaizama. (danas Srbi) iz središnjeg Balkana prvo pomoću Turaka prešli zapadnije
od rijeke Drine, a potom su pomoću dogmatskih jugslavista - vukovaca
Primorska čakavica uz Jadran
na račun Jugoslavije dosad prisvojili najveći dio dinarskog prostora, uz
To je tipska i najpoznatija primorska čakavica, koja je danas očuvana istodobno potiskivanje ranohrvatskih govornika (katolika i
na mnogim otocima i na užem obalnom pojasu Dalmacije, dok je na muslimana) na zapad i u iseljeništvo.
zapadu mozaično raširena i dublje na kopnu, od Istre i Vinodola kroz
Kajkavska ikavica na zapadu
zapadnu Liku (Gacka) sve do Karlovca. Prije su takvi čakavci
prevladavali diljem Like, Korduna, kopnene Dalmacije i zapadne Bosne Kajkavska ikavica (što = KAJ, jat = I) je krajnja sjeverozapadna inačica
tj. od Kupe i Une do mora, odakle su ih nakon 16. stoljeća potisnuli raznolikih ikavskih dialekata. Danas kajkavski ikavci žive u nizu
Turci do Gradišća i umjesto njih tu naselili jekavske pravoslavne Vlahe. izdvojenih oaza, od Furlanije na zapadu pa do srednje i sjeverne
Novija poredbena paleolingvistika (npr. Brozović 1970, Mihanović 1971) Hrvatske, kao i u austrijskom Gradišću. Najzapadnija je očuvana
i osobito VANČIK (1997, 1998) sve jasnije potvrdjuju kako je u skupina u talijanskoj Furlaniji i uz donju Soču kod Gorice, što se u
današnjoj Hrvatskoj kroz srednji vijek do provale Turaka, baš čakavica Sloveniji naziva "ikavska slovenščina" (Ilešič i drugi). Druga prostranija
bila najrašireniji javni govor većine srednjovjekih Hrvata na cjelovitom i izrazita skupina kajkavskih ikavaca živi u srednjoj i sjevernoj Istri
prostranstvu od rijeke Kupe i Bihaća pa do Boke Kotorske. Uz južno izmedju Pazina i Ćićarije. Nešto je kajkavskih ikavaca još preostalo u
dubrovačko primorje (Jekavska čakavica), ti najbrojniji čakavci su kroz slovenskoj Beloj Krajini po selima oko Črnomelja i Metlike, a manja su
srednji vijek do Turaka obuhvaćali još i zapadne dijelove Bosne duž mozaične enklave kajkavskih ikavaca i u Gorskom Kotaru npr. oko
Pounja gdje su srednjovjeki tekstovi čakavski, a tu je i sada čakavsko Fužina. Najveća su govorna područja kajkavske ikavice dosad očuvana
samo ime grada Bihaća (na Krku: bihać = veleposjed, kraljevsko u središnjoj Hrvatskoj oko Karlovca, osobito na Kordunu izmedju
imanje), kao i sada posrbljeno ime susjedne planine "Grmeč" iz Dobre i Korane, pa u južnom Žumberku najviše oko Ozlja. Manja je
staroga Garmić zapisanog na ranijim austrijskim kartama uklopina kajkavskih ikavaca i sjevernije u dolini Bregane, pa opet veća
(čakavski garma = pećina), itd. Nakon prodora Turaka, tek od 16. st. se skupina preko Save uz dolnju Sutlu izmedju Kumrovca i Zaprešića, ter
ovaj izvorni razpored dialekata mijenja spram sadanje slike, jer se pod u Turopolju nedaleko Zagreba: Horvati, Zdenčina, a ranije se tako
Turcima jekavski pravoslavni Vlahi naseljuju iz srednjeg Balkana spram govorilo i na zagrebačkoj Trešnjevki. Konačno je najsjevernija iseljena
zapada. skupina kajkavskih ikavaca iz južnog Gradišća u Austriji.
Ikavska šćakavica u Bosni i Zagori Jekavska čakavica južnog Jadrana
Nakon turskih provala, raniji su srednjovjeki ikavci preostali na svojoj Jekavska čakavica (što = ČA, jat = JE) je najjužnija inačica
prvotnoj djedovini u južnoj Slavoniji (donja Posavina) i jugozapadnoj starohrvatskih čakavskih narječja, medju kojima zbog najjačeg
Bosni, pa su njihovi izvorni stari govori tu većinom očuvani kao ikavska potiskivanja danas zauzima najmanji prostor. Jekavska čakavica je
šćakavica. Razmjerno tipična, polukorjenska ikavska šćakavica dosad danas najtipičnija s većim brojem govornika na otoku Lastovu. Sličan
se je još očuvala najviše u Bosni na području Livno - Šćit, pa u je govor manje izrazit na središnjem Pelješcu oko Janjine, gdje je
dalmatinskim Poljicima na Mosoru, takodjer na sjevernom Velebitu od ukliještena izmedju ikavske čakavice na zapadu (Trpanj-Orebić) i
Jablanca do Krasnog polja. Ostali su poluikavski štokavci u današnjoj ijekavske štokavice na iztoku oko Stona. Ova su mjesta danas zadnje
Hrvatskoj, osobito u Liki i dalmatinskoj Zagori uglavnom naknadno reliktne oaze toga starog južnohrvatskog govora, nekoć rabljenog na
doseljeni, kao bosanski izbjeglice pred Turcima, gdje su zamijenili većim prostranstvima uz južni Jadran. Na temelju današnjih čakavskih
prvotne srednjovjeke čakavce i zato su njihovi govori miješanjem s tragova u južnojadranskim štokavskim govorima, pa šire očuvane
ostalim izbjeglim štokavcima danas manje tipični novoštokavski s zemljopisne toponimije slične kao na čakavskom Lastovu, proizlazi da
dosta iztočnih utjecaja primljenih od jekavskih Vlaha. Naprotiv na je slična jekavska čakavica ranije, osobito u srednjem vijeku
izpražnjena ikavska područja Bosne i iztočne Hercegovine, potom su s prevladavala duž cijeloga južnojadranskog primorja od Neretve do
Turcima naknadno doseljeni ijekavski balkanski Vlahi, koji su prvotno Skadra. Danas su vidljivi njezini tragovi u dubrovačkom govoru, pa u
u srednjem vijeku živjeli iztočnije u Sandjaku, Kosovu, Raškoj i na čakavskom mjestopisu na dubrovačkom otočju Elafiti, duž konavoske
sjeveru Crne Gore. Ovi su se Vlahi potom razdijelili prama vjeri, pa su obale, oko Boke Kotorske itd.
zapadniji katolički Vlahi asimilacijom pretvoreni u malobrojne
jekavske Hrvate (ne računajući novije školovane ijekavce u gradovima): Povjestno slojanje čakavice
7% jekavskih Hrvata kod Slunja i iztočna Hercegovina. Ostali
pravoslavni Vlahi su dosad većinom postali jekavski Srbi ili Unutar čakavske skupine postoje 4 glavna poddialekta s raznolikim
tzv. "Prečani", za razliku od prvotnih ekavskih Srbijanaca iz Srbije. riječnikom. Najstabilniji su danas na zapadu ekavski čakavci iz Istre,
Vinodola i Cresa, dok u sredini već brže nestaju tipični ikavski čakavci
Nakon što su nedavnim ratom uništena obadva arhaična pradialekta u duž dalmatinske obale i nutarnjih otoka. Najugroženiji su pred
zapadnoj i iztočnoj Bosni (Murlaška besyda i jekavska šćakavica), izumiranjem južni jekavski čakavci, koji su u srednjem vijeku još
preostala je danas još ikavska šćakavica kao razmjerno najstariji živi prevladavali od Nereve do Boke Kotorske, ali su nakon Turaka do danas
govor staroštokavskih ikavaca u BiH. U srednjem vijeku je ovakva potisnuti tek u reliktne oaze na Lastovu i srednjem Pelješcu oko
ikavska šćakavica bila najraširenija kao službeni javni govor banova i Janjine. Uglavnom na otocima je još razmjerno dobro očuvana posebna
kraljeva Kotromanića u Bosni. Ona se i danas još obilno govori kao bodulska cakavica (što = ca) npr. Cres, Baška, Rab, Lošinj, Susak,
izvorni srednjovjeki dialekt jugozapadne Bosne (OKUKA 1979, zapadni dio Dugog otoka, Vis, zapadni Hvar i dio Brača, a rjedji su ti
BUDIMIR i LOVRIĆ 1997) najviše na Livanjskom, Duvanjskom i cakavci na kopnenoj obali u Labinu, Bakru, Senju i Trogiru.
Kupreškom polju i u gornjoj Rami (Prozor - Orašac), pa još mozaično
manje skupine i pojedina sela u zapadnoj Hercegovini i dalmatinskoj Naprotiv na današnjem državnom prostoru Republike Hrvatske, prije
Zagori u okruženju poluikavskih novoštokavaca. Vrlo sličnom Turaka još nije bilo današnjih tipskih štokavaca, pa kod nas u srednjem
134
vijeku još nema nikakvih štokavskih zapisa. Dotle su jekavski Vlasi sjevernoj Istri, Kyrska bešeda uz gorje Bitoraj iznad Vinodola i
uglavnom živjeli iztočno od Drine, najviše u Sandjaku, Kosovu, Raškoj najarhaičniji naš poluslavenski pradialekt Gan-Veyan iz nutarnjih sela
i nutarnjoj Crnoj Gori, odakle su ih tek Turci potisnuli kod nas na na Krku. Ovima dijelom slična gradišćanska ikavica je očuvana i u
zapad. Sve do Turaka su kroz najveći dio Bosne istočnije od Une i izbjeglištvu kod grada Güssing na jugoiztoku Austrije, osobito u
Neretve prevladavali šćakavski ikavci (što = šća, jat = i ), koje su Turci selima Stinjaki (Stinatz), Nova Gora (Neuberg), Stinjački
takodjer potisnuli još dalje na zapad u bivša prostrana čakavska Vrh (Hackenberg), itd. U gradišćanskom dialektu izbjeglica pred
područja Like, dalmatinske Zagore i zapadne Bosne, dok su izvorna Turcima u austrijskom Gradišću (Burgenland), ovaj je govor razmjerno
šćakavska područja Bosne i istočne Hercegovine odonda većinom najbliži spomenutim reliktnim ranočakavskim govorima uz Jadran. U
naselili preko Drine s istoka jekavski Vlasi. Uz dokazne srednjovjeke njihovom ranijem srednjovjekom zavičaju oko Velebita sad ih većinom
tekstove i nadpise stećaka, takav prvotni razpored dijalekata još i sada zamjenjuju pred Turcima izbjegli ikavski šćakavci (Bunjevci). Vidi još
potvrdjuje dijelom očuvana ranija toponimija (mjestopis) za gorje i pobliže: Ranohrvatski pradialekti. Pripomena: starohrvatski je
vodotoke, kojih su imena trajnija od politiziranih naselja. Ovi prirodni naglasak u dialektalnim riječima iz tehničkih razloga ovdje naznačen
toponimi i sada po dialektalnoj pripadnosti leže puno iztočnije od podebljanim slogom (bold).
današnjih narječja tj. u skladu s prvotnim govornim rasporedom kada
su nastajali. Kao posljedak svih tih preselidba i miješanja, nastaje Baegnjunska prakajkavica
medju čakavcima kasnije povijesno slojanje: Baegnjunska prakajkavica je jedini donekle proučen i očuvan
ranohrvatski pradialekt s više tisuća govornika u sjevernom Zagorju
Reliktna ranohrvatska pračakavica
oko gornje Bednje. To je izvorni govor kraljeva dinastije Slavnikovići u
To su iskonski pračakavski govori ranih Hrvata, koji su preživjeli izvan Bijeloj Hrvatskoj na Karpatima i potom banova sjeverne ili Panonske
turskih utjecaja uglavnom na zapadu u čakavskim brdskim selima. Hrvatske u srednjem vijeku. Iz njega se je potom razvila poznata
Njihove su zajedničke ranohvatske značajke, kojima se oštro odvajaju novovjeka kajkavica sjeverozapadne Hrvatske i kajkavski govori
od istočnih kopnenih ijekavaca: većina naglasaka (2/3 do 3/4) su Gradišća. Vidi o tomu još pobliže Bednjanska prakajkavica.
na kraju riječi i u višesložnima nikada nisu na početku; jat je kao
muklo-preglašeno y nalik njemačkom ü (npr. lypo, myšec, ćvyt); Kajkavska ikavica
izostaju novoštokavski č, dj, dž, lj, a nazočni su posebni starinski Ikavsko-kajkavski je srednjovjeki pradialekt sjeverne Istre i Pokupja do
glasovi dz, kh, sc, w, y; pred imenicama je gramatički član uov ili sey; Sutle u nizu glagoljskih zapisa, a sad se još govori u brdskim selima na
muški su plurali na -e, a ženski na -i (obratno od štokavskih), a zapadu Ćićarije oko Buzeta, pa uz gornju i srednju Kupu i Dobru do
povratno se- i futurno te- (= će) su redovno ispred glagola spojeni kao Turopolja i na sjeveru do Sutle. Taj naš prvi nesudjeni Frankopanski
prefiksi (Yošamya 1997, Horvat-Mileković i Lovrić 1998). Od stranih je jezik se je do Turaka javno govorio od Istre preko Pokupja i srednje
primjesa tu značajan veći udjel helenizama starogrčkog podrijetla. Od Hrvatske sve do Podravine i Medjimurja, ali je danas potisnut u
tih živih prahrvatskih govora, dosad su bolje poznati u gorskim selima rastrgane oaze gornje Istre, Pokuplja, Sutle i južnog Gradišća. Ovo je
srednje Čićarije tzv. "Brajska besyda" vrlo slična najranijim glagoljskim bio naš javni i službeni književni jezik hrvatske elite u doba Zrinskih i
zapisima iz srednjovjeke Istre, a "Kyrska bešeda" u selima uz Frankopana, a da nije bilo njihova smaknuća jamačno bi postao
planinu Bitoraj je i sada podjednaka s tekstom Vinodolskog zakona iz hrvatskim standardom mjesto jugo-kolonialnog vukopisa. Vidi još
1288. Naš najstariji živi govor je na otocima "Gan-Veyan" u nutarnjim pobliže: Kajkavska ikavica.
brdskim selima na Krku, koji je danas još najbliži tekstu Bašćanske
ploče i sličnih glagoljskih zapisa iz 11. i 12. stoljeća. S tim je Jekavska čakavica
pradialektima izvan čakavskog razmjerno najbliža
Jekavska čakavica je srednjovjeki pradialekt Crvene Hrvatske, koji je još
spomenuta Baegnjunska prakajkavica, a nemaju veze spram
vidljiv iz starog mjestopisa duž južnog primorja Neretva-Skadar, a u
novoštokavskih ijekavaca. Njihov je pračakavski riječnik bitno različit
zaledju do Trebinja, Ljubinja i na dubrovačkim otocima. To je bio i
od novoštokavskog s kojim ima tek 4 - 9% zajedničkih sličnih riječi, pa
govor Duklje (Zete) do katoličkih banova Balšića, a u Dubrovniku
su vukoviziranim gradskim ijekavcima svi ti naši stari pradialekti posve
ovako pišu književnici do Držića. Danas su mu još zadnji živi ostatci
nerazumljivi kao neki strani jezik, što jasno potvrdjuje jezičnu
otok Lastovo i Janjina na srednjem Pelješcu. Od inih čakavaca se ovi
samostalnost ranih Hrvata izvan 'srpskohrvatskog' vukopisa.
najjužniji odvajaju glasom "jat" kao je, ali su po ostalom izgovoru i
Izvorni staročakavski govori zamjenicama (ča, itd.) te završnom naglasku slični primorskim
čakavcima, a ne štokavcima. Vidi o tomu još pobliže: Jekavska čakavica.
To je poznata tipska čakavica koja je očuvana na razini 15.- 18. st. i danas
obuhvaća većinu čakavaca. Dosad se je najbolje očuvala u Istri i Murlâška besýda
Vinodolu, pa na otocima Cresu, Krku, Rabu, Lošinju, Susku, Olibu,
Murlâška besýda je srednjovjeka praikavica Herceg-Bosne, kojom su do
Dugom otoku, Visu, Lastovu, Hvaru i Korčuli. U ovim je govorima
20.st. govorili još malobrojni katolici u selima oko Glamoča, a sad je već
turski utjecaj zbog ograničene selidbe i neznatnog miješanja iz zaledja
izumrla zbog odselidbe i uništenja tih sela nedavnim ratom. Danas su
ostao razmjerno sporedan, a od stranih su primjesa osobito brojni i
od nje preostali još zapisi na stećkima i mjestopis (toponimi) oko
značajni sredozemni romanizmi, koji su tu većinom prošireni u doba
Glamoča do Livna, npr. Yenit, Ayvatat, Zugwa, Ozirna, Suturba,
mletačke vlasti.
Sevendut, Bleynatorna i sl. Iz ovog pradialekta zatim nastaje stara
Miješani noviji polučakavci ikavska šćakavca u tekstovima na bosančici, a danas se rabi u zapadnoj
Bosni (Bihać-Rama) do Poljica. Nakon Turaka miješanjem osiromašena
To su osiromašene novočakavske inačice koje su naknadno nastale u prelazi u novu poluikavsku štakavicu u Bosni i dalmatinskoj Zagori.
19. i 20. st., jačim miješanjem čakavaca s brojnim novoštokavskim Vidi pobliže: Morlački dialekt.
doseljenicima iz kopnenog zaledja. Takvi noviji polučakavci
prevladavaju na kopnu izvan Istre tj. na obali od Senja do Omiša i u Vinodolska pračakavica
zaledju od Gacke do Karlovca, pa na bližim nutarnjim otocima npr.
Kyrska besèda je arhaična pračakavica iz brdskih sela
Pag, Ugljan, Pašman, Šolta, dio Brača i zapadni Pelješac, gdje je zbog
pod Bitorajom uz Vinodol, a u srednjem vijeku se je šire govorila od
Turaka bilo jače štokavsko doseljavanje iz zaledja, a danas isti učinak
Bakra duž Vinodola do zapadne Like (Krasno polje). Njome je pisan
miješanja imaju turizam i javni mediji. Značajke kojima se ovi noviji
Vinodolski zakon u 13.st. i niz inih glagoljskih tekstova iz Hrvatskog
miješani govori odvajaju od većine pravih čakavaca su pomaknuti
primorja. Iz tog praoblika su potom nastali drugi novovjeki čakavski
naglasci na početak riječi i tu izostaje staročakavski završni naglas;
govori od Kvarnera do Dalmacije i dio iseljeničkih govora u Gradišću.
takodjer je nestao izvornohrvatski glas h (umjesto kojega je v ili k), a
Sličan je idući govor Gan-Veyãn na susjednom otoku Krku. Vidi još
umjesto kratkoga čakavskog plurala na -i su produženi novoštokavski
pobliže: Ranočakavski Kircý.
na -ovi ili -evi i u njihovom je rječniku dosta turcizama koji su većinom
nepoznati ostalim čakavcima. Izim tek po još očuvanoj formalnoj Pračakavski Gan-Veyãn
čestici "ča", po inim su značajkama ovi polučakavci većinom bliži
ikavskim štokavcima negoli drugim izvornim čakavcima. Gan-Veyãn (= vlastiti naziv) ili Veyska zaýk (nadimak okolnih
čakavaca) je izrazito najstariji ranohrvatski pradialekt iz prvih
Reliktni ranohrvatski pradialekti glagoljičnih tekstova npr. "Verbanske štatuti" i završni dio Bašćanske
ploče od opata Dobrovita. Ovako su govorili južni praikavci od 6.st. pri
U zabačenim su brdskim selima po Hrvatskoj sve dosad (ili donedavna) doselidbi iz Ukrajine do Jadrana, pa u srednjem vijeku duž velebitskog
mjestimice bili očuvani i reliktni, zanemareni pradialekti s najviše primorja Klenovica-Jablanac i na otoku Krku i Rabu, a krajem 20.st. još
predslavenskih indoiranskih tragova u arhaičnom rječniku i samo sela Batomãl i Yurandwõr na jugoistočnom Krku. Danas već
gramatičkim oblicima: Takva je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (sjeverno izumire i tako tek povremeno govore poneki starci u obiteljskom
Zagorje) Baegnjunska prakajkavica uz gornju Bednju, pa Murlaška krugu. Od svih slavenskih govora ovaj se oštro izdvaja nizom
besyda kod Glamoča u zapadnoj Bosni, Brajska besyda uz Čićariju u osobitosti: pred imenicama je posebni član sey (= der, the) ili
135
neodredjeni uon (ein, a), augmentativ imenica i superlativ pridjeva miješanje i stapanje do novijeg hrvatskoga. Već ondje se je vjerojatno
imaju osobit predmetak sion- (bez slavenskog naj-), imenice imaju kod naših obalnih pomoraca uz Crno more postupno oblikovao sličan
ispred član i još arhajski dual na -oj i ženski na -aj (kao hetitski jezik), cakavski dialekt (prabodulski), a kod naših kopnenih stočara na jugu
a glagoli imaju posebne oblike optativ i necesativ kao jezici Starog Ukrajine najstariji oblici praikavskog govora (rani šćakavski). To
Istoka. Osobite čestice u vejskom su sca (što), a "jat" je većinom kao ujedno znači, da se je iz zajedničkih značajka tih reliktnih pradialekata,
muklo-preglašeno y (slično ü). U veyskomu su očuvani prastari po kojima se oni do danas razlikuju od inih slavenskih jezika, logično
indovedski glasovi: kh, sc (vede: sk), bj (vede: bh), tj (vede: th), itd. već mogu izvoditi i neke glavne osobitosti antičkoga ranohrvatskog
Sam naziv "veyski" je predslavenski, indovedskog podrijetla: u prajezika oko Azovskog mora. Zato se taj antički ranohrvatski
Vedama Veyah i Avesti Vaejo = domovina i slično u vejskom veye = razlikovao od srednjovjekog starohrvatskog na glagoljici i nadasve od
zavičaj, veyski = iskonski, veyãn = zemljak-sunarodnjak. novijega "srpskohrvatskog" vukopisa, po nizu izvornih predslavenskih
osobitosti.
Kao u sumerskomu i baskijskom, grad je na veyskom "uri" npr. Uri-
Harwátje(grad Zagreb), Urhatýa (Ankara), Urmišýre (Kairo), Kao i danas u našim arhaičnim pradialektima, u antičkom su
Ursemèrna (Mexico City), itd. Od 23.500 popisanih veyskih riječi, tek ranohrvatskom još bez današnjih glasova dj, dž i lj, vjerojatno postojali
je 51% slavenskih, 18% kao prajezici Starog Istoka, 12% romanskih, 7% predslavenski glasovi kao tvrdo kh, umekšano tj i preglašeno y,
starogrčkih, samo 4% sličnih kao Srbi, itd. Zbog starosti i glagoljskih dvoglas oa, muški imenski nastavci na -ul, -un, -ur i slični. Uz imenice
tekstova je veyski već razvio svoj pradavni pravopis s osobitim znacima su vjerojatno stajali gramatički članovi, a glagoli su jamačno bili bez
i hrvatskim brojevima: .A. (1), .B. (2), .J. (10), .R. (100), .Č. (1.000), itd. aorista i vjerojato bez trajnih i učestalih oblika. Obzirom na današnje
Zbog staroga nesrpskog rječnika su gradskim štokavcima ovi naši klasične romanizme u veyskom i ranočakavskom pradialektu, kao i
pradialekti posve nerazumljivi kao neki strani jezici, npr. veyski: "Sey zbog tada snažnog kulturnopolitičkog i gospodarskog utjecaja rimske
poštýl imýsekhãn tar tuhici" (Na krevetu su plahta i civilizacije na vazalno Sarmatsko kraljevstvo na Azovu i Krimu, naš
jastuci), "Siõn macãr eš vaõn darmûnpoli warskeg buymèra" (Veliki bor antički ranohrvatski prajezik sigurno je već onda prije dva tisućljeća, tj.
je u šumi uz planinski izvor), "Meyõn sionoćâlsevidu uõn loprãn tar prije našeg slaviziranja asimilirao veći broj klasičnih romanizama.
seuné žwezdõj" (Kroz dalekozor je vidljiv avion i puno zvijezda), "Uri- Stoga latinski jezični utjecaj na Hrvate najvjerojatnije traje već puna 2
Harvátje, yenãar .Š.Y.A." (= Zagreb, siečanj 2011)... i sl. Vidi o tomu još tisućljeća, tj. od naše prve rane selidbe iz prednje Azije do Azova u
pobliže: Pračakavski Gan-Veyãn. Kristovo doba, pa sve do 19. st. dokle je Hrvatski sabor javno zasjedao
na latinskom, a i neke su naše službene novine (npr. Ephemerides
Rane sličnosti pradialekata Zagrabienses) tada bar dijelom još tiskane na latinskom jeziku.
Prije dok se znalo samo za jedan čudan dialekt kao baegnjunski, to se Na dosad kod nas zatajenim antičkim pločama iz Tanaisa (LATYŠEV
smatralo tek lokalnim odstupanjem - ali sada čak 6 sličnih pradialekata 1890), poimence se na grčkomu nabraja naša stara upravno-
već složno pokazuju na starohrvatski diasustav tj. srednjovjeki skup intelektualna elita s indoarijskim imenima u ranohrvatskom
srodnih dialekata sqa zajedničkim iskonom iz ranohrvatskog prajezika Saboru ("Synodos Horouathon"):predsjednik i zapisničar tog Sabora, pa
istodobnog s ranoslavenskim. Da su hrvatski i srpski navodno postali ravnatelj tanaiske gimnazije, naš gradonačelnik Tanaisa, dva svećenika,
iz zajedničkoga srpskohrvatskog i još ranijega južnoslavenskog, onda plemići i drugi ugledni sabornici (Lovrić 1998), koji su uz domaći
bi im najstariji dialekti morali biti najsličniji, ali je ustvari baš obrnuto! iranohrvatski jamačno govorili grčkim i latinskim jezikom. Zato većina
Svi se ovi pradialekti oštro razlikuju od srbijanskog s kojime imaju tek romanizama u hrvatskom jeziku nisu strani barbarizmi tobože uneseni
po 5-12% zajedničkog rječnika, a baš najstariji Gan-Veyãn skoro ni iz kasnijega talianskog, kako su nam to podvalili dogmatski vukovci
nema veze sa Srbima tj. jedva 4% sličnih riječi - a i tih malo su različite kroz sedam desetljeća Jugoslavije i njihovog nametanja
bar po naglasku i padežima. Dakle već od praiskona duže od tisućljeća "srpskohrvatskog" vukopisa s turcizmima. Dapače, većinu naših starijih
hrvatski i srbijanski nikada nisu ni bili jedan jezik i samo su se romanizama vjerojatno smo preuzeli još prije doselidbe, u antičko doba
naknadno susjedstvom približavali, a slični su tek odnedavna zbog oblikovanja predslavenskoga ranohrvatskog jezika uz Crno more i zato
vukovskog nasilja u Jugoslaviji kroz dekroatizaciju hibridnoga su nazočni već u srednjovjekim glagoličnim tekstovima. Ovi su antički
novohrvatskog. Iz zbira ovih 6 pradialekata su danas već poznate romanizmi jamačno ušli u ranohrvatski jezični fond par stoljeća prije
glavne značajke za 2 rane faze razvitka i iskona izvornohrvatskog spomena ikakvih Slavena, koji su tada životarili tek u predpovijesti
jezika. Svi naši pradialekti svojim zajedničkim oznakama pokazuju svoga željeznog doba po zakarpatskim močvarama.
osobitosti starohrvatskog jezika, pa baš ovaj skup sličnih pradialekata
To je nedvojbeno iz veyskog pradijalekta, gdje arhaični romanizmi
već nedvojbeno dokazuje da je u ranom srednjovjekovlju od 7.- 12.st.,
jasno odgovaraju klasičnom latinskom i starogrčkom tipu, a ne
istodobno s crkvenim staroslavenskim već postojao i drugi paralelni
kasnijem talianskom niti novobizantskom što žele jugoslavisti. Upravo
starohrvatski jezik u pučkom govoru. Iz sličnosti najstarijeg veyskoga i
po tim starim asimiliranim romanizmima iz antičkoga latinskog,
baegnjunskog koji nastaju još prije doselidbe, slijedi da je već u antici
hrvatski se uz ine izvorne osobitosti dobro razlikuje od srbijanskog i od
od 1.- 6.st. negdje oko Tanaisa postojao ranohrvatski prajezik
većine inih slavenskih jezika. Baš zato su jugoslavisti izbacili sve te
"Harwatje", istodoban i paralelan s ranim praslavenskim.
navodne "talianske barbarizme" iz svog vukopisa i zamijenili ih novijim
Antički ranohrvatski (logos Horoathon) srboslavenskim balkanizmima i turcizmima, da bi jezično posrbljeni
Slavenohrvati postali bliži Srbima u svrhu jezičnog cimentiranja nove
Povjestni i jezični pokazatelji, kao i dosad očuvani naši epovi "Veyske Jugoslavije. Sve to zorno pokazuje, koliko su vukovci unakazili hrvatski
Povede" (Krčke legende), svi zajedno upućuju da su se južni ikavski jezik do kreolizacije "srpskohrvatskog" hibrida, pa je taj javni jezik u
Hrvati najvjerojatnije doselili sa sjeverne obale Crnoga mora iz južne Hrvatskoj sad već drastično različit od starohrvatskog iz glagoljskih
Ukrajine. To je antičko područje gdje je u doba Rimskoga carstva (2.-3. tekstova s kojima ima tek 6 - 9% sličnih riječi, a s izvornim
st.) na Azovskom moru u Tanaisu na 2 ploče triput na grčkome zapisan ranohrvatskim prije selidbe mi nemamo više nikakve veze, jer su nam
etnonim "Horoathos" i na zidu javne zgrade čak doslovce "Synodos sve to sustavno počistili i oprali iz sjećanja jugoslavenski vukovci.
Horouathon" (= Hrvatski sabor, LOVRIĆ 1998) još prije svih poznatih Dogmatski jugoslavisti sve dosad uporno tvrde da je hrvatski kao i
Slavena, a nedavno je u blizini uz ušće rijeke Kuban nadjen i karirani "bratski srpski" nastao iz nekog zajedničkoga "srpskohrvatskog", a ovaj
hrvatski grb iz tog doba (KROCH 1996). Potom na istom ovom navodno iz ranijega "južnoslavenskog", što su tek ideopolitičke fikcije
području rimski povijesnik OROSIUS Presbyter god. 418. navodi bez temelja. Stvarni je razvitak starohrvatskog i srbijanskog očito ranije
indoarijski narod Horites i ubrzo sirijski biskup ZACHARIAS Rhetor tekao baš obrnuto, jer su prvobitno pri doselidbi to bili vrlo različiti i
god. 559. spominje sličan narod Hrwts. posve odvojeni jezici: na sjeveru slavenosrpski (jugoslavenski) iza
Ranohrvatski predslavenski jezik indoarijskog tipa iz grupe satem, u Karpata i nasuprot tomu predslavenski ranohrvatski iz Azova i Krima.
antičko je doba Rimskog carstva na Crnom moru uoči doselidbe do Tek po doselidbi do Jadrana, taj je antički ranohrvatski dijelom i
Jadrana vjerojatno bio po svojim značajkama razmjerno blizak našim postupno slaviziran zbog novoga slavenskog susjedstva, pa miješanja i
reliktnim poluslavenskim pradialektima Gan-Veyan, Murlaška besyda uvodjenja staroslavenske liturgije. Nasilno posrbljivanje i pojačana
i Rumeri kuvynta, pa barem dio njihovih zajedničkih značajki uključivo slavizacija kod nas su zapravo dovršeni tek nedavno kroz novi hibridni
arhaizme, možda potječu iz toga antičkog ranohrvatskog. Naš antički "srpskohrvatski" vukopis u Jugoslaviji, uz ukidanje većine
naziv toga prahrvatskog nije zapisan (možda je bio harvatje kao u iranohrvatskih osobitosti koje su bile strane i nepoznate Srbima.
vejskom pradialektu ?), a medjunarodni je jamačno bio logos Stvaranjem Jugoslavije je pod političkim i gospodarskim pritiskom
Horoathon na klasičnom starogrčkom koji je tada bio tzv. lingua franca veliki dio Hrvata odselio u inozemstvo, najviše iz čakavskih i ikavskih
tj. medjunarodni jezik u Sredozemlju (kao danas engleski). Ovaj je krajeva. Druga je tragična posljedica te slavizacije, da je dio
ranohrvatski prajezik na Crnome moru morao već postojati istodobno poluslavenskih ili još neslaviziranih izkonskih Hrvata s našim
i paralelno s ranim praslavenskim jezikom sjevernije u zakarpatskim prezimenima, pri nasilnom stvaranju Jugoslavije i nametanju novog
močvarama, a tek potom nakon srednjovjeke selidbe pridolazi njihovo vukopisa bez naših starih romanizama, radije optirao za Italiju, jer im
136
je kulturno ipak bila bliža od balkanskih Slavena. Iako su podrijetlom i U Europi su vedskom samskritu razmjerno najbliži jezici irski i
po prezimenima to većinom izvorni predslavenski Hrvati, oni su dosad starohrvatski (osobito u dialektima) pa je zato kod nas dosad očuvan
nacionalno većinom izgubljeni tj. po vukovcima prognani iz hrvatskog niz predslavenskih riječi koje su još jednake ili vrlo slične kao u
nacionalnog korpusa, čime je još dodatno pojačana srboslavenska pradavnim Vedama (MONIER-WILLIAMS 1997). Kod nas izrazito
prevaga u Hrvatskoj i brojčajno smanjen udjel izvornih predslavenskih najmanje vedskih arhaizama tek maglovite sličnosti sadrži Vukov
Hrvata. Krajni rezultat i svrha toga je da se kod nas kroz 20.st. naglo jekavski standard i baš zato nam je nametnut zbog dekroatizacije, a
smanjio udjel izvornih etničkih Iranohrvata koji su na razne načine puno su time bogatiji ikavski i kajkavski dialekti. Jugoslavisti spominju
natjerani u inozemstvo, dok su sad napokon u domovini prevladali tek malobrojne riječi iz ruskog "sanskrta" slične srbskima, ali prešućuju
naknadno kroatizirani Slavenohrvati, kojima i nije baš jasno tko su, što mnoštvo vedoarijskih riječi koje su oni nasilno izbacili i u Jugoslaviji ih
su i odakle su. zamijenili balkanskim srbizmima i turcizmima, da nam ukinu jezične
korijene i nametnu "srpskohrvatski" novogovor. Prije Jugoslavije i
Prapovjesne preobrazbe (Arheolingvistika) nametanja vukopisa je bilo u hrvatskom više stotina indovedskih riječi
starih po 2 - 4 tisućljeća, gdje su doslovce jednake kao u Vedama
Na temelju dosad dostupnih podataka i starijih hrvatskih tekstova, u npr. dva (2), ganga-ganghata (himna-gangati), harati-haram (=
povijestnom razvitku hrvatskog jezika od našega prvotnog izkona do isto), hasati-hasam (gutati-am), hihi (smijanje), iti (dialekt:
danas, može se razlučiti 6 glavnih uzastopnih razdoblja. Pritom je ići), jaguda (jagoda), kada (= isto), kasati-kasam (jahati-jašim), kolati-
najosobitiji spram inih prajezika bio prvotni prahrvatski, koji je potom kolam (kružiti-im), lajati (= isto), leshyati (ležati), lih (lih:
postupno izgubio svoje osobitosti antičkom iranizacijom, pa samo), munja (= isto), ni (niti), piti (=
srednjovjekom slavizacijom i novijom srbizacijom, do sad već isto), pitha (pita), ray (raj), solika (inje-mraz), stup (=
bezličnog vukopisa koji uglavnom više nema veze s izkonskim isto), sthala (štala), tada (= isto), tama (=
hrvatskim. isto), tri (3), trica (trojka), triputa (3 X), vala-vali (val-
valovi), vijati(vijoriti), ...itd.
Rani predhrvatski pradialekt Haraquati
Još su donekle slični u hrvatskom i pradavnim Vedama mnogobrojni
Na samom začetku naše prapovijesti u bakarno doba halkolita od IV.
glagoli na -ti (= isto hrvatski), pa npr. agni (oganj), bhadra-
do III. tisućljeća pr. Kr., najraniji predci Prahrvata bili su
bhadranya (bodar-bodrenje), bhaga-bhagya (bog-
etnoplemenska grupa Haraxvati - Haraquati uz granicu Afganistana i
božji), bhagadana (blagdan), bharati-bharanya (brati-
Pakistana oko stare rijeke Kuphai planine Tahti-Dinarah. Po
branje), bharjana (pirjan: frigan), bhittika (bitka), bhumi-
najnovijim analizama S. Kalyanaramana (2009) iz naših najranijih
bhuti (budem-biti), bhurni(buran), bukk-bukkati-bukkam (buka-
pečatnika i keramike, tada smo tamo govorili svojim ranoarijskim
bučiti-im), cakraka (kolotur: čekrk), carvati-carvam (ucrvati-
pradialektom na prijelazu izmedju prairanskog i ranoindskog
am), catvare (četvero), cittani-cittajna (čitati-
pradialekta unutar rigvedskog prajezika Saraswati, zapisanog
čitanje), dadi (dati), dadati-dadam (dodati-dodam), dasat-
praindskim slikopisom (piktogrami) od 33.- 17.st. pr.Kr. Potom slijedi
dasati (deset-
do Kristova doba kasnovedski jezik koji se na indovedskom zove
deseti), devika (djevica), divyaka (divljač), dripyat (dripac:
Samskrita (na staroindskom = "krasopis") i u hrvatskom mu je pravi
deran), drisati-drisam (risati-
naziv vedski Samskrit (ili zapadno euroameričko ime Sanskrit), za što
rišem), dvadasa(20), dvar (dvor), dvara (dveri-
su kod nas slavisti nametnuli rusku inačicicu tzv. "sanskrt". Donedavna
portal), dvarastha (dvorište), dvaya (dvoje), dvika(dvojka), dvitva (dvo
su praindska povijest i rigvedski jezik bili skoro nepoznati, jer su
jstvo), ganjika (ganjak: spremnik), gavedu (goveda), ghatta(gat:
malobrojni raniji indski tekstovi bili nečitki i tek su satelitski
pristan), graha (zrnje: plodovi), hlada-hladana-hladati (hlad-hladan-
arheonalazi zadnjih godina u sadanjoj pustinji Thar donijeli
hladiti), hrishyati-hrishya (vrištati-
dalekosežne i za nas bitne spoznaje. Infracrvenim svemirskim
vrištao), kalusha (kaljuža), krmija (krmivo), kulin(plemić), kušyati (ku
snimkama je tamo pod pješčanim dinama odkriveno golemo korito
šnuti: ljubiti), kuta-kutika (kuća-kućica), lati-latim (latiti-im se), lisati-
(širine do 7 km) legendarne rijeke Saraswati, koja je nekoć tekla od
lisam (lišiti), lokanya (luknja: rupa), lucati (lučiti), luthana-
Himalaje do Bombaya kroz plodnu zelenu ravnicu Ariana Vejah (=
luthati(lutanje-lutati), lumpati-lumpam (lupati-
Arijevska pradomovina) i u Vedama se navodi šezdesetak puta
lupam), mlecchana (stranac:
(RAJARAM i FAWLEY 1995, OZEMAN i AGRAWAL 1997).
Mlečanin), mushkara (muškarac), naranga (naranča), nashta (ništa),
Duž njenih je obala snimljen niz zatrpanih gradova i nadjeni brojni opasa (opasač), pašu(paša), patati-patam (padati-am), plavana-
indski tekstovi istodobni s prvim sumeranskim klinopisima, a njihovim plavatva (plivanje-plovidba), plavati-plavam (ploviti-
očitavanjem je sada upoznat prije Samskrita prvi rigvedski prajezik im), plutatva (plutanje), plutavat (plutati), pravicar (pravica:
Saraswati čije ranoarijske riječi pred 5 tisućljeća dijelom već sliče na naš pravda), preman (prema), ravana-ravata (revanje-
izvornohrvatski, a bliske saraswatske prariječi sadrže naš "jat" većinom revati), Roga (zloduh: baba-
u ikavskom obliku. Za nas je iz tih prvih tekstova na saraswatiju pred 4 Roga), rudhen (rumen), rushati (rušiti), sabha (sabor-
- 5 tisućljeća značajan pradavni niz naših najranijih riječi podjednakog zbor), sarjati (srati), shashti (VI.), sikayati (šikljati:
oblika i smisla npr. dvi (dva: čakavski dvi), griva (na prštati), sikhara (šikara), sisutva-sisuka (sisanje-
konju), mantra (urok: na Krku sisavac), snusha (snaha-snaša), sola (sol), srusati (slušati), sthana-
mantra), niska (ogrlica), pir (slavlje), pura (kaša-jelo), tata (otac), itd. sthanavat(stan-stanovati), sthanya-sthanika (stanje-
Još su nam tada slične: angyras (andjeo), bhrata (brat), bheša (besjeda: stanica), sulika (sulica: koplje), sudati(suditi), sush-sushika-
Krk bješyd), bodyul (pastir: naš bodul), datada (dotada), des- sushyati (suh-suša-sušiti), svadati-svadya (svidjati-svidjeo), svapati-
dvides (10-20), devas (djeva), duba (duša), mari (more: na Krku svapam (spavati-spavam), svarati-svaram (svirati-
mori), marya(junak: Krk marjaan), nuppan (župan- sviram), svetaya (svjetao), švetaka (svetak-
čelnik), pattoku (potok), plavate (plivati), sekharan (svadjati se: čakav. svetkovina), tadanim (tadanji), tala (tlo), tridasa (30), trikuta (trokut),
sekarat), navya (flota: Krk navje), paka (krušna tritva (trojstvo), valayati (valjati: kotrljati), varaka-varanya-
peka), porja (borba), rathi (ratni), taranta (pučina: Krk varata (varka-varanje-varati), varshina (vršnjak), varaka-
taraca), vartana-vartti(vrtnja-vrtiti), vata (vrata), veyah (zavičaj: Krk varata (varka-
veye), visa (selo-ves), ... itd. Izrazito je najveća sličnost kod nas sa varati), varha (vrh), vatara (vjetar), vidita (vidjeti), visa (ves:
čakavskim rječnikom iz primorja i otoka, a posve neznatna s Vukovim selo) yusha-yushna(juha-jušni), ...itd.
standardom.
Još je puno više vedskih riječi očuvano u našim dialektima, a najviše je
Zbog porasta vrućine u Indiji su se otopili gorski ledenjaci oko izvorišta posebnih indovedskih riječi kod nas očuvalo bodulski cakavizam na
i rijeka Saraswati je od 22.- 16.st. presušila, okolo se proširila pustinja otocima i donekle ikavska šćakavica u BiH, npr. arhaični komiški govor
Thar i prapovijestni Ranoarijci su zbog suše i gladi potom odselili na na Visu i osobito pradialekt Gan-Veyan iz nutarnjih sela na Krku s
zapad. Dio starosjedilaca u susjednoj dolini Inda (Punjab) govorio je preko tisuću indovedskih riječi (deblji slog = bodulski naglasak, y = ü).
antičkim Samskritom, a naši gorštački predci zapadnije u Afganistanu Uz već spomenute općehrvatske, još su u bodulskoj cakavici i Vedama
uz gorje Hindukuš rabe slični harauwatiš (izmedju Veda i Aveste), pa podjednake riječi bhunja (bunja: jazbina), ca (ca: ča), calati-
od 6.- 4. st. dolaze pod perzijsku vlast dinastije Ahemenida. Kod nas su calam (kalati: skinuti-em), cukra (cukar: turski šećer), darva (darva:
još jedino u veyskom pradialektu očuvani prastari indovedski glasovi drvlje), guda (svinja), hitavat (hitati: odbacivati), khavati-
"bh" (= veyski "bj"), pa tvrdo "kh" (veyski isto kh), sk(veyski sc = khavam (kavati: bušiti-im), kumbha (kumba: korito), nava (nava:
slavenski št), vedsko "meko š" (= veyski sj), pa vedske radne imenice brod), lipitva (lipitva: ljepljenje), lucitva(lucitva: odvajanje), nish (niš:
na -tva (i veyske na -tva = slavenski "dba"), itd. Preko veyskog ništa), presha (preša: žurba), ric (rić: riječ), samanj(samanj:
pradialekta se naš hrvatski jasno i izravno nadovezuje na indovedski zbor), sinjana (sinjana: istaknuta), udhriti (udriti: udariti), vasi (vasi:
samskrit prije svih Slavena, pa više nije potrebno dosadanje posredstvo naselje), yamati-yamam (jamati: žeti-žanjem), a tu su nazočni su i
preko praslavenskog jezika, od kojega je naš veyski očito stariji. posebni vedski glasovi sc, kh, bh (kao veyski bj). Vede sadrže i
137
naš ikavski particip na - kamen-kamenje), kur (kur: brdo), maxri(macaar: bor-
ja: lipya (lijepio), lucya (razlučio), lupya (lupio), rushya (rušio), sushya Pinus), škarnu (škardun: kršje), šelebu (šeleba: lisica), šennur(šenuda:
(sušio), vidya (vidio) i sl. višnja), uri (uri: grad), ururda (urudba: naslov-adresa), zebal (zeb:
pupoljak) itd. Čak i neki tobožnji čakavski "romanizmi" koje su vukovci
Još su manjeviše bliske vedske i čakavske riječi: akša (ašja: iz hrvatskoga izbacili i ukinuli, ustvari su prahrvatsko naslijedje iz
osovina), ankura(ankora: sidro), badari (badati: bosti), bherat (bjeryt: Mezopotamije puno prije ikakvih Rimljana i moramo ih vratiti umjesto
kapa), bhashita (bješidit: govoriti), calata (kalada: nametnutih srbizama i turcizama: barba (barba:
naoblaka), cana (cane: zar ne), catur (cetyr: 4), caturdasa (cetyrdešet: gazda), bekkari (bikar: mesar), fera (feral: lampaš), kamaru-
40), caturthe (cetyrta: četvrti), caturya (cetyrje: četvero), cishta (cista: kamaraši (kamara-kamarica: soba-sobica), marah (maraška:
čist), darsha (darza: kredit), dvaidhi (dvojdi: dvoje), dviputa (dviputi: višnja), mešgetu (mešetar: švercer), simsar (sansir: ortak), siuni (šijun:
dvaput), dvisikha (dvosjekli), grabha (grabja: grabež), harija (arija: orkan) i druge. Slično i neke tobožnje "turcizme" Hrvati čuvaju još iz
zrak), hora(ura: sat), horila (urilo: javni sat), hresh-hreshati (greš- svoje prapovijesti u ranoj Mezopotamiji odavno prije ikakvih
gresti), karaka (brod u Dubrovniku), kharva (karvav: novovjekih Turaka, pa spadaju u naš izvorni književni jezik: alani (alan:
krvav), kunjaka (kunjka: katun), dešdar (dizdar: časnik-
školjka), lipati (lijepiti), mantritya (mantratja: oficir), hasimur(hasura), mašeba (mešet:
aždaja), martavya (martvyn: mrtvac), maryah (marjan: stećak), šatura (šator), šehevri (šeher-
junak), mriti (umriti: umrijeti), mukti (mukte: badava), pac- grad), tanburim(tambura), yarani (jaran: drug) itd.
pacana (peć-pećena), pakva (pekva: pečenje), sikha (sika:
greben), sidati-sidam (siditi: sjediti-im), sinjate (sinjati: Antički iranohrvatski klinopisi
istaknuti), sitya (sitje: šaš), sivyati (syvati: šivati), svita (svital:
Medju predslavenskim antičkim jezicima, izvorni hrvatski do 19.st. (ne
sjajan), svitana (svitava: sjaj), tartyaka (tretjak: 3/4), trigata (triget:
vukopis) pokazuje razmjerno najveću sličnost s ranoarijskim jezicima,
trokrak), tritya(tretja: treći), vartita (vartiti: vrtjeti), veda (poveda:
osobito s ranoperzijskim iz Aveste i sa samskritom iz Veda. Tada su
legenda), veshtita (veštit: odjeća), veyah (veye: zavičaj-
ranohrvatski predci (Iranohrvati) većinom živjeli u današnjem
domovina), vidita (vidjeti), vinashta (vaništit:
Afganistanu i graničnom Pakistanu, gdje staroperzijski izvori od 6.- 1.st.
uništiti), viredaiti (varodit: izroditi), yamitva (jamatva: žetva), itd.
p.n.e. višekratno navode zemlju Harauvatya, narod Harauvati i
Prvi prahrvatski klinopis Hurrwuhé jezik harauvatiš, na koje se odnosi većina klasičnih Sakačevih radova iz
iranistike. U jezičnim vezama ahemenidske Perzije s novijim
Drugi poseban prajezik s kojime izvorni hrvatski pokazuje značajne hrvatskim, naši iranisti to uglavnom svode na leksičku sličnost u dijelu
leksičke sličnosti je na Starom iztoku prapovijestni mitanni, koji je u zajedničkog iranohrvatskog rječnika s više tisuća naših riječi bliskih
vlastitom klinopisu iz Amarne zapisan pod znakovitim staroperzijskima, o čemu pobliže pišu osobito ĆURIĆ 1991 i VIDOVIĆ
nazivom hurrwuhé (ASTOUR 1976),- što je i najstarije ime slično 1991. Manje su razmatrane moguće gramatičke veze naših dialekata
hrvatskomu. Najraniji su naši klinopisi od 23. stoljeća pr.Kr. na kojih takodjer ima, npr. u veyskom pradijalektu znakoviti glagolski
vladarskim pečatima prvih banova (Bani Tišatal, Arvatal itd.) iz oblici optativ i necesativ, inače nepoznati u Europi.
Kurdistana, kamo su tad stigli zapadni Ranoarijci preko Irana. Taj se
naš prajezik govorio već od 21.- 14.st. pr.Kr. u prapovijestnom Dio naših iranista-amatera podrijetlom iz BiH čiji je domaći govor
kraljevstvu Hurwurtu iz Zakavkazja i gornje Mezopotamije, što je prva bogat brojnim turcizmima, zlorabe staroiransko podrijetlo Hrvata da
ranoarijska država istodobna s južnijim Sumerom i Akadom. Većina bi opravdali svoje poturčeno hrvatstvo i sebe prikazali što "većim"
jezikoslovaca su jednodušni da je ovaj hurrwuhé bio daleko najosobitiji Hrvatima. Takvi nam onda nestručno i brzopleto podmeću kao
od prvih prapovijestnih jezika, bez bližih sličnosti s okolnim tobožnje "starohrvatske iranizme" očite novije turcizme nepoznate iz
prajezicima iz ranih klinopisa, pa već na početku pokazuje veliku klasičnoga staroperzijskog prije turskih provala, koji su dijelom ušli tek
arhaičnost i izoliranost. Dvoslojno je mitansko društvo ostavilo jezični u novoiranski preko islama nakon 8. st., kada su Hrvati već izgubili
odraz i u očuvanim arhaizmima kod nas: Tu su Indoarijci bili vladajući veze s Perzijom i odavno živjeli u sadanjoj domovini. To su ustvari
feudalni stalež, pa su zadržali raniji indovedski rječnik koji je preko njih štetne podvale u korist jugoslavista kojima se samo suvišno
dijelom naslijedjen u starohrvatskom, dok su većina pučanstva bili kompromitira naše iransko podrijetlo, jer takve riječi uopće niti ne
domaći Huriti s jezikom Hurrwuhé, od kojega su očuvani bazični pučki pripadaju indoeuropskoj skupini, nego posve drugom turko-altajskom
nazivi iz poljodjelstva, prirodoslovlja i tjelesni pojmovi, a manje iz sustavu kojim govore istočni mongoloidi. Stoga se tim kasnijim
društvene nadgradnje koja je bila vedoarijska. turcizmima ne dokazuje nikakvo naše iransko podrijetlo nego baš
naprotiv: one nas samo upućuju na avaro-tatarsku hipotezu o
Danas u hrvatskom više nema njihovih gramatičkih tragova, izim tek mogućem mongoloidnom podrijetlu takvih Hrvata. U tom je najviše
leksičkih relikata kojih u pravomu hrvatskom (ne vukopisu) ima oko pretjerao VIDOVIĆ (1991) u čijem su rječniku blizu trećine navodnih
6% riječnika, a najviše ih je očuvano u vejskom pradialektu do 9%. Tako "iranizama" tek novovjeki turcizmi i arapski islamizmi stigli do nas s
su neke naše obične i poznate riječi zapravo rani prapovijestni Osmanlijama nakon 16.st., dok puno manje takvih unosi objektivniji
arhaizmi, očuvani u kontinuitetu još od pradavnih Mitana pred 3-4 ĆURIĆ (1990) koji većinom nabraja prave ranije iranizme. Takvi su
tisućljeća puno prije ikakvih Slavena (MORRISON 1981, SODEN lažnoiranski novovjeki turcizmi kod nas npr. adet, aferim, amanet,
1985): ari (ar- baksuz, behar, belaj, burek, čakija, čarapa, čorba, ćebe, ćevap, ćilim,
mjera), bani (ban), baršilki (brežuljci), buriaš (bura), čabra (čabar- djerdan, djule, dugme, dušek, džiger, fildjan, handjar, insan, pendžer,
kaca), dzitu (žito), ghet (geti: klanac), gištir (guštara: šećer, taze, tefter, testija, vakat, zeman, zulum, ...itd. Zloporabom tih
šiblje), guza(guzica), hubruš (ubrus), habilat (habati), hupšena (hapše novijih tudjica u etnogenezi se upravo dokazuje kasno neiransko
nje), hurrwuhé(hrvatski), kaban (kabanica), kakme (kukma- podrijetlo pripadnih govornika, jer ih podjednako i obilno imaju npr.
griva), kamanu (kamin: ognjište), kamma-kammaena (kamen- Srbi, Bugari, Makedonci i ini Balkanci iz bivšega Osmanlijskog carstva,
kamenje), kapi (kaplje), kozala (koza), nawa (novi), pahatar (plahta), a svi ovi dakako nisu iranskog podrijetla.
pazur (pozor), piku (bik), samu (sam), sigguru-siggurat(siguran-
sigurnost), stanas (stan), serse (srsi: Srednjovjeki jezik Kraljevine Hrvatske
jeza), šašu (šaš), šen (pšenica), šubar (šubara), šugapu (šugav), šupani
Nakon doselidbe u sadanju domovinu, antički se iranohrvatski jezik
(župan), trši (trsi: loza), tsera (hrast cer), tur (tur-rit), ugaru (ugar:
postupno već slavizira, pa u srednjem vijeku od 7.- 12.st. kod nas nastaje
polje), uwalu (uvala), vartana (vrtnja), yoh (joha-
poluslavenski starohrvatski jezik, koji je bio najbliži gore spomenutim
Alnus), zivan (svibanj), zuzu (zeza: šala), pa starohrvatski nastavci
reliktnim pradialektima (kirski, brajski i baegnjunski). Glavna osnovica
naših imenica na -ba, -kva, -uša, itd. (SODEN 1985).
toga starohrvatskog jezika u našim glagoličnim tekstovima iz doba
Puno je više sličnih riječi iz prajezika hurrwuhé u našim dialektima: Kraljevine Hrvatske bila je poluikavska čakavica, a u Bosni slična
kajkavski npr. barma (barva: boja), hasuvan (hasanje: jelo), hirib (hrib: ikavska šćakavica. U to doba diljem Hrvatske i Bosne zapadno od Drine
greben), hišue-hišaki (kuća-domaći), kaška (kača: još nema traga štokavsko-jekavskih tekstova niti pripadnog mjestopisa
zmija), kidanu (kidati: bježati), kummi-kumeki(kum-kumek: (toponima), pa prije Turaka jekavski štokavci uglavnom još nisu bili ni
muž), kupatar (kupica: zdjela), kurušda-kurustu (krmivo- Hrvati niti Srbi, nego posebni pravoslavni Vlahi na srednjem Balkanu
kuruza), nahiri (nahero: nakrivo), pirga-pirig (pirga-pirgast: pjega- (Sandjak, Zeta, Kosovo itd.). Ovaj srednjovjeki starohrvatski počinje se
pjegav), pisanni (pisan: šaren), šamla (šamlek: klupica), vesi (ves: zatim mijenjati u novom vijeku i dijelom nestaje s provalama Turaka,
selo), zikša (zibka: kolijevka) i druge, pa čakavski astembaga (asti- od kada je potisnut i razbijen na spomenute reliktne dialekte, a na
Boga), čatapu (čapati), daluba (dubac: hrast), kaštai (koštje: ostalom većem medjprostoru selidbenim miješanjem se postupno
kostur), manda (manda: majka), zugva (žukva: vrba) i druge. Najviše oblikuje novohrvatski jezik.
sličnih je u veyskom pradialektu, uz spomenute još bihay (bihać:
imanje), burim (bujmer: izvor), karhar (kabaar: grab-
Carpinus), kirasi (ceryšna: trešnja), kogu-kagalu (kogul-kogule:
138
Novovjeki hrvatski u Austrougarskoj Miro KAČIĆ: Zašto hrvatski ne može nikako biti
Potom se od 16.- 19. st., u Hrvatskoj već razvija javni književni jezik s hrvatskosrpski (izvadak iz knjige 'Jezikoslovna promišljanja'),
pojavom ranih hrvatskih književnika: Marulić, Menčetić, Gundulić, Pergamena, Zagreb, 2001. ISBN 953-6576-12-2
Držić, itd. Odonda je hrvatski već samosvojan i jasno oblikovani jezik KAŠIĆ, B. 1604: Institutionum linguae Illyricae libri duo (auctore
s razradjenim rječnikom i gramatikom (Faust Vrančić, Bartol Kašić Bartolomaeo Cassio), I - II. Apud Aloysium Zanettum, Romae,
1604), tj. na sličnoj je razini kao i ini civilizirani europski jezici. 189 p.
Istodobno već započinje i njegovo sustavno normiranje: B. Kašić, Š.
Starčević, A. Kuzmanić, F. Kurelac itd. Medjutim nakon oslobodjenja
KLAIĆ N. 1988: Vinodol od antičkih vremena do knezova krčkih i
Vinodolskog zakonika. Posebna izdanja 9, Historijski arhiv Pazin
od Turaka, na Balkanu se proširuje velesrbska politika i njihova
- Rijeka.
protuhrvatska promičba za širenje, uz ino osobito preko zajedničkog
jezika do buduće Jugoslavije, što započinje tzv. Bečkim dogovorom od KOSTRENČIĆ M. 1949: Vinodolski zakon. Historijski zbornik 2,
1850. Njegove zaključke počinje uvoditi u Hrvatskoj diktatura K. Zagreb.
Hedervarya od 1992, nakon čega je uskoro presječen sav dalji prirodni KROCH, K. 1996: Crvena Hrvatska u Ukrajini. Ognjište 7: 71 - 78,
razvitak izvornoga hrvatskog jezika, što kulminira njegovim ukidanjem Karlovac-Zagreb.
i zabranom u Jugoslaviji od 1918.
KRSTIĆ, K. 1942: Povijesni put hrvatskoga književnog jezika.
Hibridni kreolski vukopis u Jugoslaviji Hrvatska revija 15 / 8: 412-420, Zagreb.
Nakon 1. svj. rata u novostvorenoj Jugoslaviji kroz 20.st., dotad KUŠAR, M. 1893: Glavne osobine lastovskog narječja. Nastavni
tisućljetni hrvatski jezik praktično je ukinut i ustvari zabranjen, jer je vjesnik: 319 - 327.
iz njega izbačena i ukinuta većina indoiranskih i inih jezičnih osobitosti LASZLO, B. 1996: Jezik hrvatski u prošlosti, sadašnjosti i
nepoznatih Srbima, tj. glavne značajke srednjovjekog hrvatskog, kao i budućnosti. Zbornik "Hrvatski uspjeh kroz zajedništvo", dio V:
svi antički iranizmi i prapovijestni relikti. Umjesto toga, nametnuta je str. 5 - 7, INTERCON Zagreb.
Hrvatima u 20. stoljeću po velesrbskom ideologu Vuku Karadžiću, tzv.
"zapadna varijanta srpskohrvatskog" vukopisa tj. jekavizirani LONČARIĆ, M. et al. 1997: Iz hrvatske starokajkavske baštine. Kaj
zapadnosrbski kakvim uglavnom govore balkanski pravoslavni Vlahi. 30/5-6: 15-124, Kajkavsko spravišče, Zagreb.
To je uglavnom do danas postao lažni kolonialni "novohrvatski" tj. LOVRIĆ, A.Ž.& HORVAT-MILEKOVIĆ, M. 1999: Ranohrvatski
lingvistički zapravo nametnuti kreolski pidgin kojemu je sada tek jezik i njegovi pradialekti. Hrvatsko slovo, V/194: 12 - 13, Društvo
formalno vraćeno naše ime, ali ne i raniji hrvatski saržaj. Zato je ustvari književnika Hrvatske, Zagreb.
pravi i izvorni hrvatski jezik u domaćoj javnosti zamalo izumro, pa sada
u našim školama, administraciji, tisku i radioteleviziji uglavnom vlada
LOVRIĆ, A.Ž.& BUDIMIR, S. 1999: Ikavska šćakavica,
starohrvatski govor srednjovjeke Bosne. Ognjište, 10: 90-102,
vlahokrajinski vukopis.
Karlovac - Zagreb.
Naš izvorni hrvatski jezik prije hibridnoga kreolskog vukopisa je još MANDIĆ, D. 1990: Hrvati i Srbi, dva stara različita naroda.
očuvan kod rijetkih domaćih književnika i najviše u hrvatskom Matica Hrvatska, Zagreb, 320 str.
iseljeništvu po Ameriki i Australiji, pa medju Hrvatima u austrijskom
Gradišću, kod kajkavaca u Hrvatskom Zagorju, čakavaca iz Istre i MIHANOVIĆ, N. 1971: Jezik na području Poljica. Poljički zbornik
otoka, ter dijelom po šćakavskim oazama u BiH. Zamalo jedini noviji 2: 151 - 183, Matica Hrvatska, Zagreb.
izvornohrvatski jezikoslovci, književnici i ini pisci koji još donedavna MILČETIĆ, I. 1896: Otok Krk i hrvatski kajkavci. Zbornik za
ili sada manjeviše pišu kao prije 1918, tj. na pravomu izvornohrvatskom narodni život i običaje 1: 232 - 237, Zagreb.
jeziku izvan jugoslavenskog vukopisa, dosad ili nedavno su u novijoj
Hrvatskoj bili npr. dr. Miro Kačić, prof.dr. Stjepko Težak, Mitjel
MONIER-WILLIAMS, M.F. 1997: Sanskrit-English dictionary.
14th edit.: 1333 p., M. Banarsidas, New Delhi.
Yošamya, Mato Marčinko, prof.dr. Ivo Škarić, pa do danas još
prof.dr. Laszlo Bulcsu, dr. Zorislav Šojat, dr. Dragan Hazler, MUŽIĆ, I. 1997: Slaveni, Goti, Hrvati na teritoriju rimske
prof. Marijan Krmpotić, Marijan Horvat-Mileković, Branimir Petener i provincije Dalmacije. V. izd., Dominović, Zagreb, 599 str.
dr. OBLAK, V. 1894: Der Dialekt von Lastovo. Archiv für slawische
Bibliografija Philologie 14: 426 - 450, Berlin.
OKUKA, M. 1979: O govoru Rame (fonološki i morfološki sistem
govora Rame). Doktorska disertacija, Radovi Filozofskog
BARAC-GRUM V. 1993: Odnosi medju sjevernim kopnenim fakulteta Sarajevo 79: 143-351.
čakavskim sustavima. Rasprave Zavoda za hrvatski jezik 19: 63 - SAKAČ, S.K. 1999: Slavistika i Hrvati (Hrvati i filološko-etnički
80, Zagreb. pansrbizam). Hrvatsko slovo V/198: str. 5, Društvo hrvatskih
BELIĆ A. 1909: Zametki po čakavskim govoram. Izvestija Ruskoi književnika, Zagreb.
Akademii Nauk 14/2:181-266, Moskva - Leningrad. ŠOJAT, A. 1973: Kajkavski ikavci kraj Sutle. Rasprave Instituta za
BERK, C.A. van, 1958: Y a-t-il un substrat čakavien dans le dialecte jezik 2: 37 -44, Zagreb.
de Dubrovnik? S'Gravenhage. ŠTEFANIĆ V. 1970: Cvet od kreposti, Legenda o Troji, Pavlova
BRODNJAK, V. 1991: Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika. apokalipsa. Vinodolski zbornik, Glagoljski rukopisi JAZU, II /
Školske novine, 632 str., Zagreb. 268, Zagreb.
BROZOVIĆ, D. 1970: O makarskom primorju kao jednom od Тяпко Г.Г. 2006: Хорватское «триязычье» в начале XXI в. Ин-
središta jezično-historijske i dijalekatske konvergencije. Simpozij т славяноведения РАН.— М.: Наука.
o makarskom primorju, p. 381-405, Makarska. TOMAŠIĆ, F.& LOVRIĆ, M. 1997: Arhaična pučka predaja u
ĆIRILOV, J. 1990: Srpsko-hrvatski rečnik varijanti / Hrvatsko- "cakavšćini" brdskih sela na otoku Krku. Čakavska rič 25: 167-199,
srpski rječnik inačica. Beograd. Split.
GRALJUK, B. 1997: Bijela ili Velika Hrvatska. Hrvatski iseljenički VANČIK, B. 1990: Otkrića o hrvatskom jeziku. Ognjište 1: 73 - 79,
zbornik, p. 366 - 378, Hrvatska matica iseljenika, Zagreb. Karlovac - Zagreb.
GREPPIN, J. 1991: Recent survival of the ancient Mesopotamian VANČIK B. 1996: Javnouporabni hrvatski jezik. Ognjište 7: 87-94,
vocabulary. J.Near. East, 50: 203-207. Karlovac-Zagreb.
GUBERINA, P.& KRSTIĆ, K. 1940: Razlike izmedju hrvatskoga i VANČIK, B. 1997: Svi puti vode k čakavštini. Ognjište 8: 204-216,
srpskog književnog jezika. Matica Hrvatska, Zagreb, 218 str. Karlovac - Zagreb.
HAMM, J. 1981: Čakavština Džore Držića. Hrvatski dijalektološki VANČIK, B. 1998: Hrvatski prajezik zakarpatske Hrvatske.
zbornik 5, Zagreb. Ognjište 9: 277-286, Karlovac.
HORVAT-MILEKOVIĆ, M.& LOVRIĆ, A.Ž. 1998: Kajkavska VINCE, Z. 1998: Ikavica u hrvatskoj jezičnoj povijesti. Matica
ikavica (Brajska besyda), nesudjeni hrvatski standard? Hrvatski Hrvatska, Zagreb, 150 str.
književni list 32: str. 38, Karlovac-Zagreb. YOŠAMYA, Z. 1997: Kyrska beseda - srednjovjeka pračakavica
JAGIĆ, V. 1891: Čakavske osobine dubrovačkog dijalekta. Archiv gorskih sela uz Bitoraj i sličnost s vejskim na Krku. Ognjište, 8: 142
für slawische Philologie 13: 279-281, Berlin. - 151, Karlovac - Zagreb.
139
YOŠAMYA, Mitjel 1999: Ranohrvatski helenizmi i bizantinski standard (Yekavian) really is a tiny minority dialect among 9% to 12%
standard(pravoslavni bizantizmi našeg vukopisa). Hrvatsko eastern Croats, but imposed during ex-Yugoslavia because it is the
slovo V/203: str. 13, Zagreb. nearest one to Serbian; for 90% Croats it is teached in schools as the
foreign only. Other 3 predominating mother dialects in Croatia are
YOŠAMYA, Mitjel 2005: Gan-Veyãn (Rječnici istočnog Kvarnera), chiefly the major Ikavian (63% Croats), and also Shcakavian (61% -
28.700 besêd. Starohrvatski srednjovjeki pradialekti, knj. I, 1223 partly overlapping with precedent), Kaykavian 31%, and now tiny
str. Znanstveno društvo za etnogenezu, Zagreb. disappearing Chakavian 12% only (before Yugoslavia 24% but then
Yošamýa, Z. i surad. 2013: Zrinsko-frankopanski inverzni riečnik violently exterminated as the early Croatian one).
engleško-starohorvaško-srbohrvacki (Zrinski-Frangipani's
inverse glossary English-OldCroat-SerboCroat). Zagreb - u tisku. Što je materinski govor ?
Materinski jezik je onakav neformalni govor koji izvorno rabe djeca
prije škole, pa privatno u obitelji, kao i stari samrtnici. Jedino u pravim
nacionalnim državama je slobodni materinski većinom podjednak
službenomu državnom jeziku.
Nije izvorno-materinski nego tek službeni državni jezik koji rabi
uglavnom samo administracia, školstvo i vojska, za razliku od
manjeviše drugačijega privatno-neformalnog jezika većine
gradjana: npr. engleski ili francuski u afroazijskim koloniama,
ruski u Aziji, talianski u Libiji i Abesiniji, srbohrvatski jugojezik
u Jugoslaviji (izvan Srbije) i ini slični kolonialno-nametnuti jezici.
U tom smislu je i kod nas u Hrvatskoj srbohrvatski Vukopis zapravo
kolonialno-nametnuti okupatorski jezik, a nikako ne nekakav izvorni-
"hrvatski": zato su i naši vukovci ustvari kulturno-jezični nastavak
Materinski jezik Hrvata ranije jugo-okupacie tj. tek jezična posljedica velesrbskih osvajanja
"zapadnog Balkana" (tj. slično inim izvaneuropskim koloniama). Stoga
je nametnuti nam srbohrvatski Vukopis podjednako "naš materinski",
Materinski jezik Hrvata (izvorni vlastiti jezik u djetinjstvu i na samrti koliko je npr. engleski u Irskoj i Indiji, pa ruski u Ukraini, Bjelorusiji i
kod većine katoličkih Hrvata): Medju katoličkim Hrvatima je statistički srednjoazijskim republikama (bivši SSSR) i sl.
po izvorno-materinskom govoru najmanje jekavaca i čakavaca, puno
više kajkavaca i najviše šćakavaca i ikavaca. Manjinski materinski jekavci
Štokavskom jekavicom danas samo formalno tj. uglavnom u gradovima
Materinski jekavski od djetinjstva govori samo 9% do 12% ili javno-službeno bar povremeno govori (pod službenom prisilom)
jedva 1/9Hrvata (ini nauče tek od škole). pretežna većina današnjih Hrvata još od Jugoslavie, - ali isti ovi su
Materinski čakavski izvorno od djetinjstva rabi oko 12% ili 1/8 tj. zapravo dvojezični pa doma, u obitelji i privatnom društvu uglavnom
oko 500.000Hrvata na jugozapadu. ne govore tim državno-formačlnim jezikom nego manjeviše drukčijim
izvornohrvatskim dialektima. Već stoljetnom i upornom vukovskom
Materinski kajkavski izvorno od djetinjstva rabe 31% ili
promičbom su naivni Hrvati uvjereni kako je ta što-juekavica navodno
oko 1/3 tj. oko 1.400.000 Hrvata na sjeverozapadu.
"jako hrvatska" - iako ustvari njom izvorno materinski
Materinski šćakavski koji izvorno govore šćap, dvorišće i sl. (= uglavnom (3/4) kod nas govore srbojekavski 'Prečani' tj. zapadni
kajkavci + čakavci + staroštokavci) su čak 61% ili 3/5 svih Hrvata. prekodrinski pravoslavci i muslimani, a tek 1/5 izvornih materinskih
Materinski ikavci s jatom kao "i" (= čakavci + kajkavski ikavci + jekavaca su katolički Hrvati.
štokavski ikavci) su čak 63% ili 2/3 tj. blizu 3.000.000 svih Izvornih jekavskih Hrvata-katolika koji već od djetinjstva govore
Hrvata. materinski štokavskom jekavicom je jedva 9% do 12% ili
samo 1/9 katoličkih Hrvata, koji uglavnom žive raštrkano i razdvojeno
Sadržaj
na Kordunu (Slunj-Rakovica), istočnoj Slavoniji (najviše oko
Virovitice), još u srednjoj Bosni i u Hercegovini (Konjic-Stolac), pa
[sakrij]
najviše na južnomu jadranskom primorju oko Dubrovnika od Neretve
do Boke Kotorske, a od južnih otoka samo na Mljetu i dubrovačkim
1 Abstract
Elafitima (svi ini domaći otočani su većinom čakavci). Zamalo svi ostali
katolički Hrvati po gradovima u Hrvatskoj su tek naknadno od škole
2 Što je materinski govor ? postali dvojezičnim dialektnim polujekavcima za javno-službene
3 Manjinski materinski jekavci
namjene izvan obitelji. Vidi o tomu još pobliže: Jekavski dialekti.
4 Jadranski materinski čakavci Jadranski materinski čakavci
5 Brojniji materinski kajkavci Nakon najmanjih izvorno-materinskih jekavaca, druga danas
6 Većinski materinski šćakavci razmjerno manja dialektna skupina katoličkih Hrvata jesu arhaični
čakavci, koji pretežu na jugozapadu i uglavnom dosad još dominiraju
o 6.1 Staroikavski šćakavci u Istri, Vinodolu i na većini jadranskih otoka, dok su prijelazni
o 6.2 Staroekavski šćakavci primorski polučakavci tek mjestimice raztrgana obalna manjina medju
7 Većinski materinski ikavci
brojnijim ikavskim štokavcima duž primorja izmedju Novoga
Vinodolskog i Omiša, pa najistočnije na zapadu Pelješca. U srednjem
o 7.1 Izvanhrvatski ikavizmi vieku prije Turaka je na hrvatskom etnoprostoru živilo čak 2/3
o 7.2 Svehrvatski ikavizmi većinskih čakavaca južno od Kupe sve do Dubrovnika, a potom su Turci
dio njih prognali najviše u Gradišće. Prije 1. svj. rata je na ozemlju
o 7.3 Prostranstvo ikavaca
današnje RH bilo 24% ili 1/4 čakavaca.
8 Literatura
Naprotiv danas u Hrvatskoj živi tek 11% čakavaca (s polučakavcima
9 Vanjske sveze do 12%), jer su od 2. svj. rata jugo-partizani u kraškim fojbama duž
10 Poveznice
Jadrana od Istre do Biokova i Korčule (uz Taliane) još poklali i 1/5 svih
naših čakavaca, a još 2/5 su kroz obje Jugoslavije pod raznim perfidnim
11 Reference prisilama protjerani u prekomorsku diasporu, zato da se do Jadrana
naseli što više balkanskih srbo-štokavaca. Stoga danas polovica svih
Abstract čakavaca već žive izvan domovine, a najviše njih u Južnoj Americi, gdje
je sad i najveći na svietu polučakavski grad Antofagasta sa 140.000
Mother tongue of Croats (original proper language before school in the jadranskih Hrvata: vidi o tomu još pobliže Čakavska
majority of Croatians): The recent so-called "Croatian" literary diaspora i Poluhrvatska Atacáma.
140
Brojniji materinski kajkavci g) Naglasak je dijelom pomaknut štokavski, ali u jugozapadnoj
Bosni većinom nema prebacivanja na proklitiku.
Od izvorno-materinskih jekavaca su u Hrvatskoj dosad triput brojniji
materinski kajkavci, osobito na sjeverozapadu od Čabra pa sve do
h) Većinom kod staraca i nadasve u slavonskoj Posavini su bar
dijelom očuvani starohrvatski padeži kao u čakavskom i u
Jasenovca i Pitomače, a od većih gradova su bar polukajkavski ili
srednjovjekim tekstovima stare Bosne, npr. dativ i lokativ plurala
pretežno kajkavski najveći Zagreb s 420.000 polukajkavaca (izim
s arhaičnim nastavkom -mi: nami, vami, ženami, svatovimi itd.
štokavske Dubrave i Novog Zagreba), pa s preko 50.000 kajkavaca još
Velka Gorica, Sesvete, Koprivnica, Križevci, Varaždin i dr., a u diaspori i) Nadalje je još očuvan niz drugih ranohrvatskih arhaizama,
najveći polukajkavski Kansas City (20.000 kajkavaca). dijelom donesenih iz antičke pradomovine, npr. guda (svinja:
akadski gud), ulišće (pčelinjak: baskijski ulitxa i naše bodulski ula
Od katoličkih Hrvata u domovini su izvorno-materinski = pčela), morem (mogu), lesje (granje), kukac (insekt), jašit
kajkavci 31% ili oko 1/3svih Hrvata. Ovi su kajkavci u 20. st. pod (jahati) itd.
Jugoslavijom još ostali razmjerno stabilni i medju dialektima
najotporniji protiv vukovske balkanizacije, pa su oko 1. svj. rata bili kod j) Od većine inih štokavaca se leksik ikavskih šćakavaca još
nas tek malo brojniji oko 34% katoličkih Hrvata. izdvaja i po obilju mediteranskih romanizama, npr. beštimat,
bocun, brondzin, lumer (broj), komoštra (lanac), kotula
Većinski materinski šćakavci (haljina), murva (dud), pomidor (rajčica), sić (kablić), šijun
(oluja) itd.
Šćakavski (ili ščalavski) govori su spram balkanskih Srba i sličnih Glavna su govorna područja tih ikavskih šćakavaca dosad u Hrvatskoj,
srboida uglavnom specifični za etničke Hrvate, za koje je izvorna BiH i malo u Italiji:
jezična značajka što im je novoštokavski suglasnički skup "št" većinom
zamijenjen starijim izvornoslavenskim skupom "šć" (ili šč), npr. novije
srbobalkanske rieči "štap, dvorište" i slične, izvornohrvatski šćakavci 1. Nutarnji priobalni otoci (pojedina sela): Vlašići na istoku Paga,
izgovaraju kao šćap, dvorišće, itd. (ili kajkavci slično kao ščap, dvorišče, Maslinica na zapadu Šolte, Sutivan na istoku Brača, Sumartin na
...). Takav izvorno-materinski izgovor hrvatsko-čakavskog tipa imaju istoku Hvara, Račišće na sjeveru Korčule.
svi naši staroštokavci, čakavci i kajkavci, a od inih Slavena još Poljaci,
Ukrajinci, Rusi, itd. 2. Dalmatinska obala: Posedarje, Novigrad, Nin, Zadar, Pirovac,
Primošten, Rogoznica, Marina, Seget, Solin, Klis, Split, Dugi Rat.
Zato su svi ovi materinski šćakavci nadpolovična većina medju 3. Dalmatinska Zagora: brojna sela izmedju Imotskog i Vrgorca,
Hrvatima, gdje tako izvorno šćakavski govori čak 61% ili 3/5 katoličkih gornja Poljica na Mosoru (Tugare, Srinjane i susjedni zaselci).
Hrvata. Naprotiv ne-šćakavski "št" po Vuku Karadžiću izgovaraju
uglavnom tek otanjeni vuko vizirani gradjani, a na selima pravoslavni 4. Južna Istra: Pula, Fažana, Pomer, Valtura, Banjole, Premantura
srbojekavci i manje novoštokavski katolici na Kordunu, dio Slavonije, i susjedni zaselci (Bošković i Popović 1951).
srednja Bosna i dio Hercegovine. Naprotiv se kroz Hrvatsku i zapadnu 5. Gorski Kotar: Sunger, Mrkopalj, Tuk (Strohal 1907).
Bosnu pruža naš golemi i cjeloviti hrvatsko-šćakavski etnoprostor od
Medjimurja do Jadrana, Istre, svih otoka, Une i donje Posavine, 6. Sjeverni Velebit: Jurjevo, Starigrad, Jablanac, Krasno polje
izmedju čega su tek manje ne čakavske oaze i otanjeni vukovski (Tomljenović 1911).
gradovi. Vidi o tomu još pobliže: Hrvati šćakavci 61%. 7. Lika: Široka Kula, Lički Osik, Bunić, Podlapac, Ribnik, Priboj,
Zavalje.
Staroikavski šćakavci
8. Pokupje: Mekušje, Skakavac, Vukmanić, Turanj, Duga Resa i
Staroikavski šćakavci su po brojnosti od 14% ili 1/7 Hrvata, drugi veći okolni zaselci.
medju hrvatskim čakavcima nakon još brojnijih kajkavskih čakavaca.
Ova ikavska šćakavica je po izgovoru srednja na prijelazu izmedju
9. Jugozapadna Bosna: oko Bihaća (Ripač-Otoka-Kladuša), Livno
i okolna sela, južni dio Duvanjskog polja (Kongora, Lipa itd.),
'tvrdnje' kajkavske skakavice i umekšane otočno-čakavske skakavice.
gornja Rama (Šćit, Orahovac i okolni zaselci).
Pri prostorno-vremenskom prijelazu spram ne čakavskih balkanskih
novoštokavaca, ovaj ikavski šćakavizam nije tako uporan kao kod 10. Istočna Italija (pokrajina Molise): Štafilić i Mundimitar.
kajkavaca ili čakavaca, pa se u rubnim pojasima kod novijih Staroekavski šćakavci
poluikavaca brzo izgubi i većinom odmah prijedje na obično
novoštokavsko "-št-" kao u standardnom vukopisu. Glavne su značajke Staroekavski šćakavci se najviše nalaze u srednjoj i sjeveroistočnoj
tih ikavskih šćakavaca: Hrvatskoj, npr. u donjoj Podravini, hrvatskom Podunavlju (oko Iloka)
i srednjoj Posavini npr. oko Siska, a ima ih i u središtima
polukajkavskih gradova (Zagreb, Sisak, Koprivnica itd.), gdje su to
a) Prva očevidna značajka hrvatske šćakavice je redovni izgovor većinom miješani potomci bivših gradskih kajkavaca. Medju
štokavskih glasova "št" kao starohrvatski "šć", čime su takodjer katoličkim Hrvatima danas ima tek oko 4% tih staroekavskih
sličniji čakavcima i kajkavcima negoli inim balkanskim šćakavaca, pa su ovi razmjerno najmanje brojni medju hrvatskim
štokavcima: npr. šćap, šćit, prišć, klišća, gušćer, dvorišće, kosišće, šćakavcima. Iako su pretežno štokavci, po starijem naglasku i
ognjišće, pušćat, vrišćat, šćipat itd. Jedino upitno-odnosna ekavskom jatu je vidljiv njihov bivši polukajkavski iskon, a takodjer
zamjenica kod ovih šćakavaca pod utjecajem bosanskih medija većinom izgovaraju i stariji palatalni skup "-šč-"(ili umekšano -šć-
danas većinom glasi što, ali ju ipak poneki starci (osobito žene) ) baštinjen iz bivše kajkavice, umjesto tipskoga novoštokavskog "-št-".
povremeno još izgovaraju i kao šća ili šćo. Ovima slične promjene zbog dialektnog miješanja se zbivaju i
dandanas u rubnim kajkavskim pojasima ili u donedavnim kajkavskim
b) Glas jat se kod tih šćakavaca većinom izgovara kao "i" (rijetko područjima, gdje odnedavna nastaje tzv. štokajski novogovor osobito u
"e" ili "je" kao kod inih poluikavskih štakavaca). miješanim brakovima ili u miješanim polukajkavskim naseljima: Novi
c) Kao kod mnogih čakavaca, infinitiv glagola se većinom Zagreb i Dubrava, Sisak, Čazma, Koprivnica, itd.
izgovara skraćeno bez završnog -i, osobito kod staraca (dok ga
mladji danas često već govore produženo). Sve do početka novog vijeka i turskih provala su izvorni kajkavci po
rijetkim zapisima i još danas očuvanom kajkavskom mjestopisu (npr.
d) Jedna od glavnih i očitih osobina ikavske šćakavice je arhaični Kostajnica, Belišče i slični toponimi), ranije široko prevladavali diljem
polukorijenski izgovor, gdje dijelom izostaju istočne srboidne sjeverne Hrvatske, tj. od Kupe i Sutle uzduž cijele Podravine do Belišća,
asimilacije, a osobito ne novoštokavska sibilarizacija. Zato je i u hrvatskog Podunavlja i Iloka. Zatim s turskim provalama dio tih ranih
kosim padežima većinom stabilna osnovica riječi, pa ovi šćakavci istočnih kajkavaca iz sjeverne Slavonije bježe na sjever preko Drave u
većinom još dosljedno dekliniraju "ruki, nogi, knjigi, muhi, juhi, magjarsko Prekodravje, a preostali u donjoj Podravini se miješaju s
Liki" i slično. južnijim novodoseljenim štokavcima. Slično dialektno miješanje se
e) Novoštokavsko jotiranje je takodjer samo mjestimice tada u manjoj mjeri još zbiva dijelom u Moslavini, pa po
provedeno, ali su bar dijelom u izgovoru još očuvani i gornjoj Posavini do Siska i u južnoj Banovini od Une i Kostajnice do
starohrvatski neasimilirani oblici, npr. rodijak, netjak, mladijak, rijeke Gline. Nakon toga u svim tim miješanim područjima od bivših
propetje, smeti (smeće) itd. ekavskih kajkavaca nastaju starošćakavski ekavci tj. 4% katoličkih
Hrvata koji za razliku od susjednih pravoslavnih srbojekavaca govore
f) Dijelom je očuvan i starohrvatski poluglas "e" kao kod čakavaca
staroštokavskom ekavicom.
i kajkavaca kakvog nemaju ini štokavci, npr. grebje (groblje),
pesina (svinjarija), čverst (čvrst), vrebac, jestrib, resti, itd.
141
Većinski materinski ikavci ekavskoj kajkavici sve do Varaždina, Drave i Medjimurja.
Srbojekavska tzv. "djevojka" (isto i 'devojka') su za Hrvate
Pretežna većina katoličkih Hrvata tj. nas 63% ili čak do 2/3 svih Hrvata novonametnuti balkanski srbizmi tek od 20. stoljeća pod
izvorno-materinski od djetinjstva izgovaraju slavenski jat kao "i". Izim Jugoslavijom, ali ranije su u Hrvatskoj to nepoznati oblici (osim
Hrvata, ikavski jat medju Slavenima uglavnom najviše rabe Ukrainci i kod pravoslavnih jekavaca). Jedina sitna materinska iznimka od
dijelom Česi. Od inih Indoeuropljana, vokal "i" u sličnim riečima na te svehrvatske divojke kod katoličkih Hrvata je parsto otočnih
tom mjestu još najviše imaju Iranci i dielom Irci, dok većina inih staraca na Lastovu koji to u domaćoj jekavskoj čakavici izvorno
Slavena i ostalih Indoeuropljana na tom mjestu u sličnim riečima imaju izgovaraju kao đevojka.
zamjensko "e". Medju ove najbrojnije hrvatske ikavce spada većina
čakavaca, pa dijelom još kajkavski ikavci i štokavski poluikavci, od
kojih su najbrojniji staroikavski šćakavci. Vidi o svim hrvatskim Svehrvatsko zapustiti: Takodjer i glagol zapustiti je bezuvjetno-
ikavcima još pobliže: Ikavski Hrvati, 63%. obvezatni svehrvatski ikavizam, pa zato u svim izvornim
dialektima katoličkih Hrvata materinski od djetinjstva postoji
Izvanhrvatski ikavizmi samo i jedino zapustiti: čak i na sjeveru u tipskoj ekavskoj
kajkavici, tj. od južnih dalmatinskih otoka pa sve do Varaždina,
Izim hrvatskih ikavaca, ikavski jat medju Slavenima još izgovaraju
Drave i Medjimurja. Srbojekavsko tzv. "zapustjeti" (isto i
najviše Ukrainci i djelomice Česi, Rusini i neke manje slavenske
'zapusteti') su za sve Hrvate novonametnuti balkanski srbizmi
etnogrupe bez posebnih država i službenih standarda. Osim
tek od 20. stoljeća pod Jugoslavijom, ali su ranije u Hrvatskoj to
ukrainskog i češkoga, od inih indoeuropskih neslavena u sličnim
nepoznati oblici, - osim jedino kod pravoslavnih jekavaca tj.
istoznačnim riječima ima razmjerno najviše ikavizama perzijski jezik,
prekodrinskih Srba - Prečana.
a nešto manje ranoirski (keltski), dok su u inim europskim jezicima
izvan Slavena slični ikavizmi vrlo rijetki ili izostaju.
Širji praikavski glagoli: Iako sjeverni kajkavci do Drave imaju i
ekavske oblike (videti, viseti, trpeti, živeti, greti, nesem, itd.), svi
U Ukraini je ikavica danas službeni književni standard, a kao
ostali srednji i južniji Hrvati izmedju Save i Jadrana izvorno-
izvornim materinskim jezikom od djetinjstva tako govori oko
materinski od djetinjstva uglavnom to izgovaraju ikavski:
polovica pučanstva u srednjoj i najviše u zapadnoj Ukraini: vidi
npr. viditi, visiti, trpiti, zapustiti, želiti, živiti, grijati, nisam/nisem,
pobliže Ukrainski i starohrvatski. Ini Ukrainci osobito na
itd. Naprotiv, vukovsko-jekavski oblici tzv. "vidjeti", "trpjeti",
sjeveroistoku više govore ekavski jat u prijelaznim dialektima
"visjeti", zapustjeti, željeti, "živjeti", "grejati", "nijesam" i sl., kod
spram ruskog jezika.
katoličkih Hrvata izvorno-materinski uglavnom ne postoje, osim
tek kao prisilno nametnuti naknadni jekavizni iz školskog
U Češkoj Republici (uključivo Moravsku), češki jezik je dijelom
vukopisa. Naprotiv na hrvatskom ozemlju takve vukovske oblike
(vidjeti, visjeti, trpjeti, željeti, živjeti, grejati, ...) izvorno-
poluikavski tako da se jat više izgovara kao "e", a manje kao "i",
materinski imaju uglavnom samo pravoslavni srbojekavci tj.
tj. najsličnije približno kao u poluikavsko-ekavskoj inačici
prekodrinski Srbi - Prečani.
srednje čakavice kod nas na Jadranu, pa je tu kvarnerska čakavica
dijelom polurazumljiva češkim turistima.
Prostranstvo ikavaca
Iranski slični ikavizmi: od neslavenskih jezika je izvornomu Ikavica (ili ikavski dialekti) se zovu po ikavskom izgovoru jata kao
starohrvatskom (prije jugoslavenskog vukopisa) razmjerno glas i. Ikavica u više inačica je najčešći tip materinskog govora iz
najsličniji perzijski jezik, u kojemu se nalazi niz manjeviše bliskih djetinjstva (prije škole) kod nadpolovične većine tj. čak 2/3 ili 63% svih
riječi u nama sličnim ikavskim oblicima: npr. perz. bida (bijeda: Hrvata, od čega su najviše razni ikavski i poluikavski
ikav. bida), di (gdje: ik. di), diver (djever), girih (grijeh: ik. štokavci 45% Hrvata, pa ikavski čakavci 10% i ikavski kajkavci 8%.
grih), guit (svijet: "svit"), mih (mijeh: ik. mih), mist (mjesto: ik.
U okviru štokavskih govora se najviše ikavizama nalazi u zapadnomu
misto), mišin(mješina), siča (svijeća: ik. svića), sidat (sjediti: ik.
novoštokavskom dialektu (bunjevački) i slavonskomu šćakavskom
sidit), sika (sječa), smišin(smiješan: ik.
dialektu (šokački), koje uglavnom govore katolički Hrvati. Izvan
smišan), sisten (sjesti), vir (vjera: ik. vira), ...itd.
Hrvatske i BiH se ikavica malim dijelom još nalazi na sjeveru Bačke
najviše oko Subotice gdje žive bunjevački Hrvati, ali takodjer i kod
Razmjerno manje je nama sličnih riječi poznato iz staroirsko-
muslimana u Sandjaku sve do visokih Prokletija: Plav, Gusinje itd.
Ikavci su takodjer i većina jadranskih čakavaca na obali i otocima (izim
keltskog prije njegovog izobličenja i osiromašenja pod
sjevernog Kvarnera: Cres, oko Rijeke i sjeveroistok Istre).
dugotrajnom britanskom okupacijom, dokle su većina takvih
sličnih riječi dosad već nestale ili su drukčije deformirane (kao i Kao jasan jezični trag najvećeg prostranstva srednjovjekovnoga
u Hrvatskoj pod novijim pritiskom srbobalkanskog vukopisa). hrvatskog kraljevstva Trpimirovića, raznoliki ikavski (ili bar
Takve su npr. staroirske: briga (brijeg), dvi (dvije) lia (lijevam: poluikavski) govori su sve do danas manjeviše mozaično prošireni od
ikav. livan), cruim (crv: otočno-bodul. Trsta pa do Subotice i Prokletija u Sandjaku. Veći dio Istre, istočnog
criv), grian (grijem), snigyd (snijeg), mori(more: naše otočno- Kvarnera, Like, Bela Krajina, dio Žumberka, zapadnog Zagorja (Sutla),
bodulski isto mori), etc. veći dio Dalmacije, zapadne Hercegovine, srednje i zapadne Bosne
Svehrvatski ikavizmi (Završje/Tropolje), Bosanske Posavine, južne i istočne Slavonije, na
sjeveru Bačke (hrvatski Bunjevci), zapadne Bačke uz Dunav (hrvatski
Najraniji Prahrvati su vjerojatno bili uglavnom ikavci ili bar poluikavci.
Šokci), pa bivše tzv. Turske Hrvatske (Cazinska Krajina i Bosanska
Zato sve do dandanas u većini raznih dialekata kod katoličkih Hrvata
Krajina), jugoistok Sandjaka (visoke Prokletije).
postoji najmanje tridesetak svehrvatskih ikavizama očuvanih još iz
predslavenskoga ili ranoslavenskog doba, gdje se samo ikavski jat Najveća cjelovita prostranstva dominantnih hrvatskih ikavaca pružaju
obvezatno nalazi u svim izvorno-hrvatskim govorima (izim novih se na jugozapadu od Savudrije pa sve do Neretve i na sjeveroistoku od
knjiških vukovaca) kao jedini ili bar glavni materinski oblik od Gradiške pa do Subotice, a takodjer je ikavica dominantna medju
djetinjstva prije škole. Najizrazitiji su takvi svehrvatski tj. obvezatno- srednjim Hrvatima od Cazinske krajine sve do srednje Bosne (rijeka
bezuvjetni ikavizmi npr. divojka i zapustiti što su izvorno-materinski Bosna). Ikavski odseljenici su takodjer razmjerno najčešći u našoj
doslovce kod svih katoličkih Hrvata od najjužnijeg Visa pa sve do prekomorskoj diaspori, pa izrazito dominiraju medju Hrvatima u
najsjevernije Mure (izim samih vukovaca). južnoj Americi i dijelom u Sjevernoj Americi i Australiji. Ikavicom se je
i srednjem vijeku do Turaka govorilo i u istočnoj Hercegovini oko
Još ini izrazito većinski ikavizmi u raznim hrvatskim dialektima su npr.
Trebinja, Ljubinja i Nevesinja, trag česa se do danas vidi u toponimima
glagoli grijati, naliti, nisam, trpiti, viditi, visiti, želiti, živiti i sl.
sa -šć-, a do 16. i 17. st. je pučanstvo Popovog polja uglavnom govorilo
Jekavizirani vukovski oblici tih nabrojenih riječi su svi beziznimno
hrvatskom ikavicom (razradjeno u disertaciji prof.dr. Vjekoslava
balkanski srbizmi pravoslavnih srbojekavaca (tj. prekodrinskih Srba -
Bobana, London 2002.).
'Prečana'), kakve normalno ne izgovaraju pravi Hrvati (izim tek pod
školskom i vojnom prisilom). Literatura
Svehrvatska divojka: Divojka je obvezatni svehrvatski ikavizam i
u svim izvornim dialektima katoličkih Hrvata materinski od Stipan Budimir & A.Ž. Lovrić: Ikavska šćakavica (starohrvatski
djetinjstva postoji samo i jedino divojka: čak i na sjeveru u tipskoj govor srednjovjeke Bosne). Ognjište 10, Karlovac 1999.
142
Nedjeljko Mihanović: Jezik na području Poljica. Poljički zbornik govor velikog dijela Hrvata (izvan Dalmacie i Hercegovine), što je
2, Matica Hrvatska, Zagreb 1971. dielom sve donedavna ostavilo snažan pečat u gradskoj kulturi srednje
i sjeverzapadne Hrvatske. Prvotno je do 19. st. 'štokajska' polukajkavica
Milan Okuka: Fonološki i morfološki sistem govora bila razmjerno riedak pogranični govor, u užemu mješovitom pojasu
Rame (disertacija). Radovi filozofskog fakulteta, Sarajevo 1979. izmedju kajkavaca i štokavaca nakon stvaranja Vojne krajine. Veći broj
Asim Peco, 1981: Čakavsko-šćakavski odnosi u zapadnobosanskoj novih štokajskih govornika nastaje u gradovima tek od 20. st. pod
govornoj zoni. Hrvatski dijalektološki zbornik 5: 137-144, JAZU, Jugoslavijom, tj. odkad se Vukova novoštokavština kao službeni javni
Zagreb. jezik škole i administracije prisilno nameće i u pretežno kajkavskim
gradovima sjeverozapadne Hrvatske. Tako su dosad od
Asim Peco & Petar Mandić, 1986: Ikavskoštakavski govori
sjevernohrvatskih gradova još uglavnom pretežno kajkavski ostali
zapadne Hercegovine. Akademija nauka i umjetnosti BiH,
zamalo samo Varaždin, Čakovec, Krapina i poneki manji gradići, dok
Sarajevo, 230 str.
su većina inih bivših kajkavskih gradova prije Jugoslavije,
Asim Peco 2007: Ikavskošćakavski govori zapadne Bosne, knj. I.- balkanizacijom dosad većinom postali mješoviti polukajkavski ili
II. Izabrana djela 3 - 4, Akademija nauka i umjetnosti BiH, 'štokajski'.
Sarajevo, 409 + 304 str. ISBN 978-9958-9309-1-1
Asim Peco 2007: Govori zapadne Hercegovine. Izabrana djela, Sadržaj
knj. 2, Akademija nauka i umjetnosti BiH, Sarajevo. ISBN 978-
9958-9309-1-1 [sakrij]
Šime Starčević: Ričoslovlje. Glasnik dalmatinski 34-57, Zadar
1850.
1 Summary
Zlatko Vince: Ikavica u hrvatskoj jezičnoj povijesti. Matica
Hrvatska, Zagreb 1998. 2 Kajkavski gradovi
JAZU / HAZU: Rječnik hrvatskoga kajkavskog književnog o 2.1 Kajkavski Varaždin
jezika (A – P), I – X. Zavod za hrvatski jezik i jezikoslovlje 2500 o 2.2 Polukajkavski Zagreb
str, Zagreb 1984-2005. o 2.3 Kansas City
A. Jembrih, R. Fureš: Kajkavski u povijesnom i sadašnjem obzorju
3 Štokajski = polukajkavica
(zbornici simpozija 2002-2010), knj. I.- III. Zabok-Krapina 2006.&
2010. 4 Slojanje gradskih kajkavaca
T. Lipljin: Rječnik varaždinskoga kajkavskog govora. Garestin 5 Štokajski srednje Hrvatske
d.o.o, 1284 str. Varaždin 2002.
6 Polukajkavica u izumiranju
Lončarić, M.: Kajkavsko narječje. Školska knjiga, Zagreb 1996, 198
str. 7 Štokajski križani pidgin
Stipan Budimir & A.Ž. Lovrić: Ikavska šćakavica (starohrvatski 8 Literatura
govor srednjovjeke Bosne). Ognjište 10, Karlovac 1999.
9 Vanjske sveze
Asim Peco, 1981: Čakavsko-šćakavski odnosi u zapadnobosanskoj
10 Poveznice
govornoj zoni. Hrvatski dijalektološki zbornik 5: 137-144, JAZU,
Zagreb. 11 Reference
Asim Peco 2007: Ikavskošćakavski govori zapadne Bosne, knj. I.-
II. Izabrana djela 3 - 4, Akademija nauka i umjetnosti BiH, Summary
Sarajevo, 409 + 304 str. ISBN 978-9958-9309-1-1
Urban half-Kaykavians (hybrid pidgin in north Croatian towns): By the
recent unitary oppression of Yugoslavia in 20th century, the Kaykavian
in 1/3 of northwest Croatia was rejected, and replaced by the minoritary
Jekavian ‘Vukopis’, marginal in Croatia (7%-10% native speakers only)
but the nearest one to Serbian and therefore was imposed as a colonial
pidgin there. The urban Kaykavians of northern-central Zagreb in
1990ies/2000ies were the largest Kaykavian population in Croatia
reaching up to 410,000 users, and their urban speech was the basis of
public litterate language of north-western Croatia in 18th-19th cent.
Due to a perpetual cultural subversion of Yugoslav unitarists, this
essential idiom of Croatian capital so far had no consistent published
dictionary, except a minor list annotated by American slavist T.F.
Magner (1966). Contrary to Zagreb, the dying Semi-Kaykavian idiom of
ancient Sisek is now disappearing; it is a pauperised SE. outpost of
Kaykavians under a strong Turkish-Shtokavian pressure from nearby
Bosnia, and its last hybrid speakers use many balkanisms and other
non-Croatian barbarisms; it is a possible indicator of future
degenerating directions in other Kaykavian towns of NW. Croatia.
Kajkavski gradovi
Dosad još kajkavski govori oko 1/3 svih Hrvata, najviše na
sjeverozapadu. Ranije kajkavski gradovi su tijekom Jugoslavije
uglavnom nestajali štokavizacijom u donjoj Podravini (Belišče) i na
Banovini (Glina), a takodjer je i u Zagrebu kajkavski udjel smanjen na
polovicu. Naprotiv su ini kajkavski gradići na sjeverozapadu bar
dijelom govorno očuvani, pa su dosad još pretežno kajkavski u
privatnom i polujavnom govoru (izim službene uprave i škole):
Varaždin, Čakovec, Krapina, Ozalj, Delnice (i okolna sela), a
polukajkavski s dosta štokavskih doseljenika su npr. Zagreb, Sesvete,
Polukajkavica (štokajski) Velka Gorica, Samobor, Križevci, Koprivnica, Pitomača, Čazma,
Petrinja ...itd. Najveći inozemni polukajkavski gradovi po broju
kajkavaca i polukajkavaca su Kansas City i Perth. Po ukupnom broju
Polukajkavica ili štokajska koiné (kajkavsko-poluštokavski hibridni kajkavaca su najveće kajkavske aglomeracije: Zagreb(1/2 grada sa
pidgin, podrugljivo: "bre-kajkavština"): To je noviji mješoviti i pretežno 420.000 kajkavaca), Velka
gradski poludialekt sjeverozapadne Hrvatske, nastao miešanjem Gorica (60.000), Varaždin (50.000), Sesvete (40.000), Koprivnica (25.0
izvornih domaćih kajkavaca i novodoseljenih jugoslavenskih 00), Kansas City (20.000), Čakovec (15.000), Samobor (15.000), itd.
štokavaca. Još do sredine 19. stoljeća je kajkavica bila službeni javni
143
Kajkavski Varaždin prevladava kod zagrebačkih starosjedilaca u srednjemu i
sjeveroyapadnom dijelu Zagreba (sjeverno od Save), pa u
Varaždin je danas nedvojbeno najbolje očuvani kajkavski grad u
Sesvetama i Velkoj Gorici. U Dubravi i Novom Zagrebu južno od
kojemu kajkavski gradjani ili "purgeri" zajedno s kajkavskim
Save je sada malo kajkavaca i tu prevladava mješoviti balkanski
priseljenicima iz okolice još uvijek čine nadmoćnu većinu. Zato tu bar
govor doseljenika, tzv. zagrebačka štokavština.
polujavna kajkavica dominira na ulici kao i u većini obitelji, izuzev
samo poluštokavsku upravu i škole. c) Anglokajkavska spika ili anglizirani polukajkavski novogovor
(= globalni anglizmi umjesto nametnutih jugo-balkanizama i
Polukajkavski Zagreb germanizama) je odnedavna prestižni jezik u većini zagrebačke
mladeži i u okolnim satelitskim gradićima, gdje tako privatno
Iako je u Zagrebu kao hrvatskoj prijestolnici, zbog stoljetnog
govore i pišu na internetu već oko 100.000 mladih izmedju 12 i 30
priseljavanja kajkavski udjel danas smanjen tek na polovicu, ipak je to
godina, vidi o tomu još pobliže: Anglokajkavska spika.
još uvijek naša najveća aglomeracija s preko 300.000 gradskih
kajkavaca. Raniji kajkavski starosjedioci u Zagrebu se još Štokajski srednje Hrvatske
zovu "Agrámeri", dok su ini zagrebéčki purgeri tu većinom
novodoseljeni iz šire kajkavske okolice u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. To je mješoviti urbani govor zagrebačkih starosjedilaca + kajkavskih
Inače tu autohtoni starokajkavski Agrameri najviše potječu doseljenika iz širje okolice Zagreba i sjeverozapadne Hrvatske, koji
iz Griča (Gornji grad), te Tkalčićeve i Vlaške ulice (stara Laška danas bar povremeno rabi i razumije preko 400.000 Zagrepčana tj. pola
vulica). U okolici su još polukajkavski satelitski gradići blizu Zagreba Zagreba, što je brojno najveća kajkavska cjelina u Hrvatskoj. Po
još npr. Sesvete, Velka Gorica, Samobor itd. Novodoseljenih štokavaca značajkama je to osiromašena polukajkavska koiné (Magner 1971) s
danas ima manjeviše na cijelom području Zagreba, ali najviše djelomičnim primjesama doseljeničke štokavštine i ikavice u rječniku i
dominiraju u novijim dijelovima koji nisu postojali prije 1. svj. rata, gramatičkim oblicima. Od neslavenskih riječi je razmjerno najviše
osobito štokavska Dubrava na istoku i Novi Zagreb južno od Save. germanizama, pa nešto turcizama, romanizama itd. Ovo je zamalo
jedina inačica zagrebačke kajkavice, koja je lingvistički već dijelom
Kansas City razrađena u oskudnoj literaturi o zagrebačkim kajkavcima (Magner
Kansas City u državi Kansas (SAD) je glavna cjelovita kajkavska 1966, Bauer 1991, Šojat 1971, 1998 itd.), pa se ovdje ne će dalje razmatrati.
zajednica izvan Hrvatske i najveće naselje po broju kajkavaca u Polukajkavica u izumiranju
inozemstvu. Po ukupnom broju kajkavaca je Kansas City šesti u svijetu,
nakon najvećeg Zagreba (1/2 kajkavaca), pa Velke Gorice, Koprivnice,
Na svojemu istočnom rubu se manjeviše osiromašena polukajkavica ili
Varaždina i Sesveta. U tomu američkom gradu ukupno živi oko 20.000
tzv. "štokajski" polujezik još govori u nizu sela i zaselaka između
ljudi koji dosad govore pretežno kajkavski ili barem anglizirani
Pitomače i Jesenovca. Dok za petrinjsku polukajkavicu bar postoji
polukajkavski, a kao hrvatski iseljenici većinom potječu iz Pokupja i
manji priručni rječnik tek sa 1.750 riječi (Rizmaul 2003), za Sisak nema
Gorskog Kotara.
ni toga, pa je o sisečkoj urbanoj polukajkavici dosad objavljen samo
Štokajski = polukajkavica kraći fonetsko-gramatički osvrt (Hraste 1944). U poredbi sa Zagrebom,
ova osiromašena sisečka polukajkavica je ustvari bliža tzv. zagrebačkoj
Slikoviti naziv "štokajski" za polukajkavske hibridne gradjane je uveo štokavštini (štokajskomu) iz prekosavskog Novog Zagreba, negoli
prof. Željko Funda svojom novijom edicijom "Mala kajkavska pravoj zagrebečkoj kajkavici. Iz toga slijede iduće glavne osobitosti tih
gramatika (temeljine)" izašloj u Varaždinu 2004, kao i u više inih svojih novih osiromašenih govora polukajkavsko-štokajskih gradova:
članaka o suvremenim kajkavcima. Danas najveća skupina
polukajkavaca (štokajskih gradjana) žive u glavnom gradu Zagrebu,
gdje su parsto tisuća ili oko 2/5 takvi polukajkavci u većini gradskih
Pod jugoštokavskim pritiskom postupno nestaju mnoge
zajedničke općekajkavske značajke u fonetici, osobito kod
četvrti gdje im pripadaju domaći Zagrebčani i kajkavski doseljenici iz
mlađih govornika: npr. česti su završni tvrdi suglasnici koji su
širje gradske okolice (sjeverozapadna Hrvatska). Iznimke većinom bez
kod inih pravih kajkavaca većinom omekšani (b > p, d > t, g > k,
polukajkavaca su tu novija naselja osobito cijela Dubrava i Novi Zagreb
v > f, ž > š).
gdje uglavnom pretežu novodoseljeni štokavci. Štokajski polukajkavci
danas pretežu i u inim većim naseljima sjeverozapadne i srednje U pridjevskom komparativu umjesto kajkavskog nastavka –ši
Hrvatske, npr. Velika Gorica, Sesvete, Koprivnica, Samobor, Petrinja, češće je –ji.
...itd. Stoga je danas brojnost takvih štokajskih polukajkavaca u U participu završno –al i –el nerijetko prelazi u –o (išo, reko) i
Hrvatskoj najmanje oko pola miliuna govornika (npr. kao cijela Crna pojačane su štokavske palatalizacije.
Gora), a u okviru ukupnih kajkavaca ovi štokajski polukajkavci sada
obuhvaćaju preko 1/3 svih kajkavskih govornika u Hrvatskoj. Pojavljuju se duži muški jugo-plurali na -ovi i -evi.
Slojanje gradskih kajkavaca
Stari naglasak izostaje na kraju i pomiče se naprijed, pa ponekad
čak preskače na proklitiku.
Sredinom 20. stoljeća je manjeviše kajkavski govorilo oko 2/3 ili blizu U rječniku je sve više balkanizama, turcizama i sličnih istočnih
300.000 Zagrepčana, pa je to bila najveća skupina naših kajkavaca s barbarizama.
razmjerno sličnim govorom. Zbog prirodnog prirasta i novije povećane Zato je takva balkanizirana "štokajska" polukajkavica Novog Zagreba,
doselidbe iz cijele Hrvatske i Bosne, kajkavci sada po domaćem govoru Dubrave, Siska i sličnih balkaniziranih naselja donedavno kajkavske
u obitelji i privatnom društvu, tvore tek polovicu gradskog pučanstva središnje Hrvatske približni pokazatelj, kako bi nakon buduće dalje
današnjeg Zagreba s oko 410.000 kajkavaca i polukajkavaca. Ipak je i taj balkanizacije izgledala degradirana gradska polukajkavica uz dalje
polukajkavski Zagreb kao velegrad još uvijek naša najveća kajkavska izumiranje u ostalim dijelovima starog Zagreba i u inim kajkavskim
aglomeracija s oko 29% svih kajkavskih Hrvata, jer su svi ini kajkavski gradovima sjeverne Hrvatske.
gradovi sjeverne Hrvatske (Varaždin, Koprivnica, Čakovec itd.) puno
manji od Zagreba, a sam Zagreb najviše privlači baš nove kajkavske Štokajski križani pidgin
useljenike iz dialektnog okružja srednje i sjeverne Hrvatske od Kupe
do Mure. Starozagrebački rječnik je uglavnom paralelan s genomima Sve do 20. stoljeća na graničnom području kajkavice spram štokavštine
srednje Hrvatske i sadrži: 2/5 kajkavskih izoglosa, 1/3 su germanizmi, uglavnom nije bilo prirodnih prijelaznih govora, koji se počinju
1/5 predslavenski antički arhaizmi, a ino su novi tehnički umjetno stvarati tek u Jugoslaviji nakon 1. svj. rata pod pritiskom opće
internacionalizmi itd. Na temelju popisanog rječnika s dvadesetak srbizacije i nasilnog stvaranja jedinstvenoga srbohrvatskog jezika,
tisuća riječi, dosad se može na prostranom gradskom ozemlju Zagreba osobito u kajkavskim gradovima zbog posrbljenih škola i medija. Noviji
u vremenskom slijedu razlučiti najmanje 3 različita kajkavska govora izvornokajkavski jezikoslovci takav hibridni polukajkavski pidgin
(urbana idioma): nazivaju "štokajski" govor, koji se često kroz 20. st. lažno podmetao kao
jugoslavistički primjer tzv. "kajkavštine", da bi se navodno dokazalo
kako i ova samo kao "dijalekat" time ipak spada u zajednički okvir
a) Najstarija je već pri rubu jedinstvenoga srbohrvatskog jezika tj. danas "srednjio-
izumiranja agrámerska ili laškovuličánskaprakajkavica kojom južnoslasvenskog dijasistema". Glavne su razlike toga lažnog
još govore u starom središtu i sjeverozapadu Zagreba tek "štokajskog" hibrida od prave izvorne kajkavice (iako formalno još
malobrojni starci i bakice između 60 i 90 god. starosti, tek par može imati samu zamjenicu kaj):
tisuća njih većinom u obitelji.
b) Zagrebéčka polukajkavica ili tzv. "štokajski" tj.
polukajkavska koiné je danas najrašireniji domaći govor koji Ima štokavske naglaske gdje izostaje izvorni ( ~ ), a pridolazi
nekajkavski uzlazni ( ' ).
144
Naglasci su većinom pomaknuti na početku dužih riječi (rjedje Starojekavska čakavica još postoji na južnom Jadranu gdje je
preskaču na proklitiku). ograničena na otok Lastovo i srednji Pelješac (oko Janjine), a do
Završni suglasnici nisu umekšani: tu nema b > -p, d > -t, g > -k, z
15. stoljeća se širje govorila u Dubrovniku i južnije do Boke
Kotorske.
> -s, ž > -š i sl.
Ima produžene muške plurale na -ovi i -evi.
Šćakavska jekavica je arhaični srednjovjeki dialekt u istočnoj
Bosni uz Drinu gdje je u izumiranju. Donedavna se govorila oko
Posve izostaje kajkavski neodredjeni član (jen) ispred imenica. Srebrenice gdje su govornici pobijeni, pa ostaju tek malobrojni
U leksiku se nalaze istočni srbizmi i ini balkanizmi. starci oko Goražda: taj dialekt i njegova zatorba su razradjeni u
ovom članku.
Bauer, I. 1991: Zagreb Kajkavian (a summary of distinctive
characteristics). Medieval & Renaissance texts & studies, Sadrž j
[sakrij]
Literatura
General Linguistics 31/1, State University of New York at 1 Summary
Binghamton. 2 Jekavska čakavica
Bilić, J.& Ivanković, H. 2006: Zagrebački leksikon, knj. 1 - 2. 3 Šćakavski starojekavci
Leksikografski zavod, Zagreb, 604 + 656 str.
o 3.1 Zatorba starojekavaca
Funda Ž. 2004: Mala kajkavska gramatika (temeljine).
o 3.2 Pokolji oko Srebrenice
Varaždin, 59 str.
Hraste, M. 1944: O govoru grada Siska. Jubilarno izvješće 4 Ine značajke Srebrenice
državne realne gimnazije p. 59-65, Sisak. o 4.1 Narodnosni sastav do rata
JAZU / HAZU 1984-2005: Rječnik hrvatskoga kajkavskog 5 Povijest Srebrenice
književnog jezika(A – P), I – X. Zavod za hrvatski jezik i
jezikoslovlje 2500 str, Zagreb.
o 5.1 Otomansko doba
o 5.2 Novije doba
A. Jembrih, R. Fureš: Kajkavski u povijesnom i sadašnjem
obzorju (zbornici simpozija 2002-2006). Zabok-Krapina 6 Napad na BiH i Srebrenicu
2006. o 6.1 Genocid u Srebrenici
Krampuš I.& Karaman I. 1975: Tisućljetni Zagreb. Zagreb. 7 Literatura
Lončarić, M. 1996: Kajkavsko narječje. Školska knjiga,
8 Vanjske sveze
Zagreb, 198 str.
Lončarić, M. 1990: Kaj jučer i danas, ogledi o dijalektologiji 9 Poveznice
i hrvatskoj kajkavštini (s kartom narječja i bibliografijom).: 10 Reference
Zrinski, Čakovec.
Lovrić A.Ž., Rac M., Horvat M.H. 2006: Agrámerski slovár i Summary
rani iskon zagrebéčke kajkavice. Zbornik: Kajkavski u
povijesnom i sadašnjem obzorju, str. 381-391, Muži Early Yekavians and Srebrenica (final elimination of the relict medieval
zagorskog srca, Zabok. Yekavians): Srebrenica (Cyrillic: Сребреница) is a town and
municipality in the east of Bosnia and Herzegovina, in the Bosnian Serb
Lovrić A.Ž., Mileković M.H., Rac M., Negro A.
entity of Republika Srpska. Srebrenica is a small mountain town, its
2013: Purgerska špreha zagrebéčka, sisečka i petrinjska (Jen
main industry being salt mining and a nearby spa. During the Bosnian
agrámerski slovár). Ranohrvatski srednjovjeki pradialekti
War, the town was the site of the July 1995 massacre, determined to
knj. 2 (u tisku), 850 str., Zagreb.
have been a crime of genocide. On March 24, 2007, Srebrenica's
Magner, F. 1971: Kajkavian Koiné. Symbolae in honorem municipal assembly adopted a resolution demanding independence
Georgii Y. Shevelov p. 309-316, München. from the Republika Srpska entity (though not from Bosnia's
Sabljak, T. 2001: Rječnik hrvatskoga žargona. VBZ – Lexica
sovereignty); the Serb members of the assembly did not vote on the
1, Zagreb, 376 str. resolution.
Šojat, A. 1979: O zagrebačkom kajkavskom govoru. Jekavska čakavica
Rasprave zavoda za jezik 4/5: 125-134, Zagreb.
Šojat A. i surad. 1998: Zagrebački kaj (govor grada i Arhaični čakavski starojekavci su vjerojatno najranija kombinacija
prigradskih naselja). Institut za hrvatski jezik, Zagreb, 217 medju hrvatsko-jekavskim dialektima, koji su još u srednjem vijeku bili
str. vrlo prošireni i većinom dominantni duž južnojadranskog primorja od
Pelješca i Neretve južnije preko dubrovačkog primorja i susjednih
otoka (Lastovo, Mljet, Elafiti itd.), pa oko Boke Kotorske i uz sadanje
Crnogorsko primorje sve do Bojane i Skadra. Stoga je tadanja jekavska
čakavica bila i glavnim javnim govorom Crvene Hrvatske u ranijem
srednjem vijeku uz jugoistočni Jadran. Kasnijim srbianskim provalama
na jugozapad do Jadrana i masovnom doselidbom novoštokavaca iz
kopnenog zaledja, ova jekavska čakavica dosad je potisnuta i postupno
izumire, pa je danas usko ograničena na zadnje oaze s par tisuća staraca
na otoku Lastovu i srednjem Pelješcu oko Janjine. Njome su ranije često
pisali i srednjovjeki dubrovački književnici, npr. Gjore Držić, Šiško
Menčetić, Nikola Nalješković i više inih iz obitelji Gučetić (Gozze),
koje sve jugojezičari lažno krivotvore kao prve štokavske 'vukopisce' (ili
čak kao prve srbianske pisce iz njihove 'Atine').
Šćakavski starojekavci
Starojekavci i Srebrenica Arhaična šćakavska jekavica (staroštokavski jekavci) je danas najrjedji
i najugroženiji tip jekavice u neposrednom izumiranju po istočnoj
Starojekavci i Srebrenica (završna zatorba najranijih srednjovjekih Bosni uz Drinu, gdje je nedavno u ratu 1990tih najviše uništena
jekavaca):Većina jekavskih govora kod nas, uključivo i vukovski srbianskim pokoljima i protjerivanjem inih Nesrba zbog proširenja
jugohrvatski standard, pripadaju u mladji novoštokavski dialekt, ali Velesrbije preko Drine u Republici Srpskoj. Stoga je tamo dosad
ima i starijih iznimaka. Dva takva starojekavska dialekta srednjovjekog preživilo tek parsto šćakavsko-jekavskih staraca, još najviše oko
podrijetla danas su već pred završnim izumiranjem: Goražda. Ovi stari šćakavski jekavci su većinom bili muslimani i manje
145
katolici, ali uglavnom bez pripadnih pravoslavaca. Ranije u srednjem
vijeku je nakon najproširenije šćakavske ikavice, ova stara bosanska Sadržaj
jekavica bila drugi česti dialekt Bogumila osobito izmedju rijeke Bosne
i Drine, tj. na sjeveru od Semberije do Sandjaka na jugoistoku. Njezini
važniji zapisani tekstovi su osobito kameni zapisi na stećkima iz
istočne Bosne, ter malobrojni kraći tekstovi na nekim očuvanim
listinama iz istočne Bosne. Glavne osnovne značajke tog dialekta spram 1 ABSTRACT
novoštokavaca jesu: 2 Lišta / Sadržaj / Contents:
3 .A. Povêda ud_Mantràtje tar_slôva Šalamunòva˙
Naglasci nisu naprijed na početku dužih riječi i nikada ne 4 .B. Povêda ud_Hayebãja tar_mâtra ud_dazdjâ˙
preskaču na proklitiku, nego je većinom
naglašen predzadnji slog. 5 .V. Povêda ud_Matânih navakÿreh tar_Urih-Kworÿta˙
Suglasnički skup "št" većinom ostaje palataliziran kao 6 .G. Povêda ud_Ćavjèneh kerôlih tar_orkatûrih˙
starije šć (odatle ime dialektu).
7 .D. Povêda ud_Yndrah kadÿ parsjùte restû˙
Jat se izgovara većinom kao je (a u dugim slogovima može
biti ije). 8 .E. Povêda ud_Macarôla tar_škacavèrneg peškatûra˙
Zatorba starojekavaca 9 .Ž. Povêda ud_Bakodlâka tar_mîćeh Malÿtjah˙
Ovi šćakavski starojekavci su pod Austrougarskom još do 19. st. i 1. svj. 10 .Dz. Povêda ud_kruôla Zminivèra tar_Zârjah harwâtyeh˙
rata bili razmjerno stabilni ili su bar vrlo sporo odumirali, dok njihova
zatorba u 20. st. zbog širenja Velesrbije u Bosnu započinje pod
11 .Z. Povêda ud_kruôla Belòva tar_pašoglàveh Uôbrih˙
Jugoslavijom i dovršava se do danas. Dosadašnja zatorba šćakavskih 12 .Y. Povêda ud_Frangipânih tar_nevÿrneh Mletjânih˙
starojekavaca diljem istočne Bosne se zbivala zbog najmanje 4 različita
razloga:
o 12.1 - - Sẽy_eš skonsũn ud_Vêyskeh Povêdah - -
13 Vanjske sveze
Svi šćakavci uključivo jekavski i ikavski su za Velesrbe bili 14 Poveznice / Vežýce
načelno sumnjivi osobito u Bosni, gdje su njima "zaudarali" na 15 Reference
nepoželjne srednjovjeke Hrvate proširene kroz Bosnu sve do
Drine i zato su ih na sve dostupne načine po Bosni potiskivali i ABSTRA
uništavali. Pritom su se zbog brojnosti i prostranstva šćakavski
staroikavci bar dijelom održali, a malobrojni šćakavski Veglian Legends, or Old-Croatian sagas of Antiquity and Middle age:
starojekavci u istočnoj Bosni su na najjačem udaru iz susjedne This is the original Chakavian texts from epic cyclus of ten folk legends
Srbije dosad uglavnom uništeni. conserved by oral tradition in the Kvarner Archipelago of northeastern
U jugo-doba su uz ino, ovi šćakavski starojekavci asimilirani Adriatic. The essential and most valuable part of local ethnocultural
pritiskom uprave i škole gdje im se silom režima nametala heritage in Kvarner islands are 10 Veglian legends or 'Vêyske Povêde'.
srboidna novoštokavština, pa im zato mladji potomci već These legends are probably the oldest major epic cyclus conserved up
zaboravljaju materinski govor koji dijelom održavaju još samo to recently among Slavs, being of medieval and earlier origins. By its
malobrojni starci na selu. organised complex style they are quite different from usual rural tales,
and more comparable with Nordic Sagas or with Iliad and Odysseias of
Istodobno se iz manjih sela ti šćakavski starojekavci zbog daljeg
old Greeks. A half of these legends are with extensive nautical contents
školovanja i boljeg života sele u bosanske novoštokavske
rarer in other Slavs. The first Italian abstracts of 2 related legends on
gradove, gdje se za par naraštaja posve asimiliraju u srboidne
Corynthia and on Tartars was published yet by A. Fortis 1774, and
novoštokavce.
partial SerboCroat digests of other related legends are then given by N.
Završni i najgorji udarac do krajnje zatorbe su ovi Čubranić, V. Dorčić, M. Lovrić, F. Tomašić, M. Magašić etc. Their
istočnobosanski starojekavci zadobili u nedavnom jugo-ratu Chakavian originals in extenso are recently published by Mitjel
1990tih godina, koji je zbog širenja Velesrbije preko Drine bio Yoshamya. Their original texts were interpreted in Krk island by folk
najokrutniji i posebno krvav upravo na Podrinju u istočnoj Bosni, narrators Fabyan Tomašić, Luce Yošamya, Marya Goryćanka, Marya
tj. na jedinomu preostalom ozemlju šćakavskih starojekavaca. Vasilić, Yve Pelyac, and Nediljko Barac, and noted by late professor
Tada je ovdje manjeviše pobijena i uništena većina manjih Mihovil Lovrić. This article is offered as Original documentation
starojekavskih naselja diljem istočne Bosne osobito uz Drinu, a in Public Domain, being free for copying and reproducing in original
najgorje im je bilo oko Srebrenice. form only without modification, with quoted source: Mitjel Yoshamya,
Gan-Veyan, p. 1044-1064, Zagreb 2005.
Lišta / Sadržaj / Contents:
Veyske Povede
.A. Povêda ud_Mantràtje tar_slôva Šalamunòva: - 1. Legenda o
Prazmaju i znaku Solomunovu (1st Legend on 100-headed dragon
and Salamon’s symbol)
Vejske legende: ranohrvatske sage iz antike i srednjeg vijeka
(čakavski izvornik). Štokavski izvod s komentarom vidi u .B. Povêda ud_Hayebâja tar_mâtra ud_dazdjâ: - 2. Legenda o
paralelnom članku Starohrvatske legende. kišnom duhu i zazivu kiše (2nd Legend on Rainy spirit and
invocation of rains)
- - Vêyske Povêde, alê štôrye ud Bôdulih (originâl) - -
.V. Povêda ud_Matânih navakÿreh tar_Urih-Kworÿta: - 3.
Legenda o pomorskim Matanima i gradu Korintija (3rd Legend on
Veglian legends: early Adriatic sagas of Antiquity and Middle age sailing Mitanni and town Corynthia)
(Chakavian original) .G. Povêda ud_Ćavjèneh kerôlih tar_orkatûrih: - 4. Legenda o
Crvenim kraljevima i kitolovcima (4th Legend on the Red kings
and whalers)
.D. Povêda ud_Yndrah kadÿ parsjûte restû: - 5. Legenda o Indiji
gdje rastu pršuti (5th Legend on India where dry beacons thrive)
.E. Povêda ud_Macarôla tar_škacavèrneg peškatûra: - 6. Legenda
o ribarskom duhu i ukletom ribaru (6th Legend on fishing spirit
and faithless fisher)
.Ž. Povêda ud_Bakodlãka tar_mîćeh Malÿtjah: - 7. Legenda o
Prabiku i sitnim patuljcima (7th Legend on Big-bull and little
pygmies)
146
.Dz. Povêda ud_kruôla Zminivèra tar_Zârjah harvâtjeh: - 8. Va_parvànjen švÿtu eš_bìla oscé Mantràća-Macomûya caterèć uõn
Legenda o kralju Zvonimiru i hrvatskom grbu (8th Legend on tremêndi sionvèli žmÿn ziunêh štotÿn mùjah˙ Mâtra-Mantràtja imÿ
king Zvonimir and Croatian emblem) gloavÿ koti_ràca, koti_pàš, koti_màška, koti_seunê škòti va_švÿtu.
Vasẽy parvànje vrymjâ va_tremênda Mantràtja eš_poydàla cùda yûdeh
.Z. Povêda ud_kruôla Belòva tar_pašoglàveh Uôbrih: - 9. Legenda va_švÿtu, oscé šyũni esu_šyunàle tar_morÿe esu_morÿle yâmni
o kralju Beli i kosookim Tatarima (9th Legend on king Bela and ud_yûdeh. Sẽy mudròbni kruõl Šalamũn eš_kapÿl ko_seunê yûde tebìt
oblique-eyed Tartars) vàlje perikulàni tàr eš_pitâl seunêg Bogâ za_sê škapulàt. Sevÿšna
.Y. Povêda ud_Frangipânih tar_nevÿrneh Mletjânih: - 10. Legenda eš_unên porucÿl naj_seunê dobrè tar_vÿrne yûdi za_sê bukšàt
o Frankopanima i nevjernim Mlečanima (10th Legend on va_švoÿh talârih tàr va_yârbuli ud_noâvih tukâju sinjàt šuêto slôvo
Frangipani and feathless Venetians) Šalamunòvo, caterèć uõn sinjâl ud_žvezdÿni. Kadâ eš_Šaÿta kapÿl
.A. Povêda ud_Mantràtje tar_slôva Šalamunòva˙ cà_eš Sevÿšna prontâl, uõn_eš dìlje pobÿgal va_švojû timunjêru
paklènu tàr eš_dâl alârm mejunê mràti, vroâgi tar_morÿah. Potlèn tegâ
unâ tremênda gvêra med_Sevÿšnen tar_Šaÿton, caterèć mejunêh
˙˙ Prÿa zacâla ud_ovêg švÿta, ny_bîlo žemjê ninè nebâh, lèh_eš šamôr
nebâh tar_zemûnih sejê zacâla. Unê cetÿrdi velemràti caterèć Tohõr,
Sionbôg-Sevÿšna vaõn lÿmb stavâl tar_kolotôrno Unêg edÿne ângeli
Tjarmãl, Štrigũun tar_Orkũul esu_dìlje klàli vamòt švoẽ paklène rimèši
bìhu parhàli. Sẽy Bôzji lÿmb imÿ uõn kukûrni kolûr caterèć škûrastu
sÿnju fârbu ud_morâ. Kakô unê parvànje vrymjâ esû pasivàle, prišlò-eš tar_potlèn tegâ esu_prìšle tremênde tepćÿni, seunê šyũni esu_šyunàle
vrÿme za_storìt sẽy šuÿt. Vaunê vrymjâ Sevÿšna eš_utêl storìt uõv šuÿt tar_nivêre esu_zibrìle, tremênde krysôj seunê darmûne esu_vazgàli
tar_potlèn seunê baršÿni esû žemjû pokrÿle, sekê bjetêgi tar_kratêli
taroscé slovÿka va_duÿ tjêdmi (caterèć danàske dvi_šotomâne). Vasẽy
yûde esu_morÿle.
parvÿ tjêdmi Sevÿšna eš_storÿl nebâ, žemjû tar_seunê vodê. Vaõn
Parvi_dân (kyêš danàski pondÿljak), Sevÿšna eš_storÿl parvê zgôrne Ma_kûntra seÿh hudòbah tar_grubotÿnah paklènih, Sevÿšna
nebâ kadÿ štoÿ Sionbôg tar_ângeli, oscé šuêti tar_švetÿce. Vaõn eš_zdvÿgal zmôžnost švojû caterèć sẽy Sionmacãn nebêšni.
Torri_dân (kyêš danàski utòrak), Sevÿšna eš_udèlal sÿe tòrre nebâ kadÿ Va_dojdûće nocÿ nebâ esu_prìšle švitlÿe tar_švitlÿe tar_najpòtle unâ
štoẽ žvezdÿ tar_undÿ semòve šancè, mÿšec tar_švitlÿce. Vaõn žvezdÿna Šalamûna vaunâ zihòdna obzòva sejê skazàla. Unâ_eš krèšila
Treti_dân kyêš šrèda, Uõn eš_storÿl zdòlne trète nebâ kadÿ semòve zi_nocÿ va_nocÿ šuê vètja tar_vètja tar_najpòtle nuõc bìše švÿtla
ublâki tar_undÿ pulÿnaj parhâju. Va_cetÿrti dân Sevÿšna eš-storÿl koti_dân, aš_žvezdÿna zi_švoÿn repûn eš_zakrÿla seunê nebâ. Kadâ esû
seunê muôri ky_bìše edÿn vèli Sion-Kulàp tar vaunê parvànje vrÿme recène hudòbi tar_grubotÿni debòto speštàle sẽy šuÿt, kruõl Šalamũn
vamôri esû sevrutàla zacâla ud_žemjê. Vaõn peti_dân caterèć petàk eš_poslâl Sevÿšnen šuõj sinjâl tar_vatên hÿpu žvezdÿna Šalamûna
eš_stòrena žemjâ tar_unê kraÿni homorèć Sionzihòd, Morÿe, eš_udèlala unû tremêndu bliscàvu kâ_eš bukšàla seunê vÿrne yûde
Semerãye, Polnêbje (caterèć danàs Ažya, Jàprika, Mèrike i_Oštrâlya), tàr_eš vàlje speštàla Mantràtju oscé seunê žmynôj, grubotÿnaj, mràti
oscé kulàpje homorèć Sionkulàp, Semerãn, Polnèbna kulàp, Kulàp tar_morÿe.
Yndrãn, Velemôri tar_inòke mîće morà, artÿni tar_skôpje. Va_šêšti dân
kÿeš šubòta, Sevÿšna eš_storÿl va-kraÿnah unê rÿkve, potòke, bujmère, Potlèn tegâ Sevÿšna eš_oscé dvitrátt nàmi pošlâl sẽy Sionmacãn
kukûrje tar_yezèri. Vaõn šêdmi dân kÿeš nedÿlja, Sevÿšna bìše trûdan nebêšni caterèć žvezdÿnu Šalamûnu. Va_tòrri trátt va_žvezdÿna sejê
ud_stôreneg dèla tar_sejê komodâl. skazàla kadâ seroÿl noâs Bog_šÿn Išukârst. Va-trèti trátt žvezdÿna
Šalamûna tèse skazàt kadâ prÿde vrÿme ud_Rotešvÿta. Va_sÿe dojdûće
Va_dojdûći tòrri tjèdmi Sevÿšna eš_storÿl kôguli, rêstje, zivÿne vrymjâ cùda ud_šûndrah tar_zlotvôrcih tebìdu dicû tar_dobrê yûde
tar_slovÿka. Vaõn ôšmi dân esu_storène unê mîće kôguli tar_vètje morÿle tar_rubàle, oscé silèni glavâši tar_šundrakÿre tebìdu seunê
aštèni. Vasÿe parvànje vrymjâ kôguli esu_krèšile oscé koti_rêstje, naraciûni ruinàli. Ontrátt teprÿt parvô va_nebâh cùda ud_feralÿtjeh
ma_unê nišuné baćilàli Bogâ tar_Sevÿšna eš_unê potlèn kaštrigâl caterèć yâmni ud_mârlih yûdeh koti_Bôzji sinjâl kûntra seÿh hudôbah
tar_vakamicÿl. Va_devêti dân Sevÿšna eš_storÿl seunê rêstje, štûpi, tar_nepravÿce. Koné bìdu ve_hudòbi finÿle, Sevÿšna teposlàt znocũn
darmûne, tarvÿni, ćvêtje tar_potlèn tegâ žemjâ bìše šesnÿa. Vaõn dešêti nuôve vètje sinjâli koti_unê bliscàve feralÿni barzâjuć prÿko nebâh.
dân Sevÿšna eš_storÿl seunê zivÿne kòti žvÿri hodêće, pulÿnaj Ontrátt Sionvrâg-Šaÿta tevazêt darzavÿnu ud_seunêg švÿta tar_potlèn
ke_parhâju tar_rybôj ke_plavâju va_morû, yezèrih tar_rÿkvah. tegâ vàlje teprÿt Rotašvÿta. Žvezdÿna Šalamûna tesê zinovâ skazàt, unê
Va_jenâjšti dân Sevÿšna eš_poredÿl uõn pardÿš, caterèć seunê šèsno dojdûće nocÿ teprÿt švÿtle koti_dnì tàr va_vrÿme ud_Rotešvÿta
meštô za_štàt va_švÿtu kyõn bìše va_Yndrah tar_unên parvànji va_žvezdÿna teudèlat tremèndu bliscàvu kâ_te va_hÿpu skorenìt seunê
pridÿvak bìše Indra-Pÿndia. Vaõn dvinâjšti dân Sevÿšna eš_storÿl hudòbi, zlotvôrce tar_šundrakÿre. Perkê ud_vê žvezdÿne sebojê sekÿ
va_tên pardÿžu unê parvê yûde na_švojû prispodòbu tar_vaõn trinâjšti zlotvôrci, šundrakÿre tar_hudòbne yûdi, ma_dobrÿ tar_vÿrni yûdi
dân Sevÿšna eš_nacinêl unên dusêvne yâmni za_menít, ganát tar_ćutít. senebojê ud_unê kâ_eš zmòžni Sionmacãn ud_Bôzje pravÿce.˙˙
Va_cetirnâjšti dân Sevÿšna eš_bîl kuntênt zi_fìnjenin dèlon tàr
va_nedÿlju sejê komodâl. Uõn vêyski špomÿn na_vû povêdu senahòdi oscé va_nebâh, kadÿ
eš_žvezdÿtje Mâtre tar_vanên sešvitlÿ seunâ žuezdâ Mantràtja.
Va_seduÿ parvê tjèdmi seunê dèlo bìše šèsno tar_dobrô, mâ va_trèti Vu_povêdu nàmi esu_pravjàli Lucè Dôrcić-Yošamÿa tar_Fabyãn
tjêdmi eš_prÿšal oscé tjârni Sionvrâg-Šaÿta kÿ_eš dišturbâl storÿtvu Tomašić-Vêlnić.
ud_Bogâ. Seyõn eš_udèlal cùda dišpèti tar_grûbe štvâre kòti unê šyũni,
tepćÿni, krÿsi, nalÿvi, bjetêgi, tremênde žmÿni, kàške scemêrne, nylâdi .B. Povêda ud_Hayebãja tar_mâtra ud_dazdjâ˙
šmardêžne, tjeperÿni, škraplûni, badàve tarnâki, scemêrne petjûrvi tar
inòke grubotÿnaj va_vên švÿtu. Taroscè va_unên švÿtu Šaÿta eš_storÿl ˙˙ Kadâ_eš va_letÿ vèla šûša caterèć vaõn zjûn tar_zjûl oscé v’agùšt,
spod_žemjê unê Zemûni caterèć pakâl kadÿ eš_Šaÿta glavâš ud_tjârneh ontrátt râbi mantràt ud_dazdjâ aš_morebìt prÿde unâ dobrâ godÿzba.
vrâgih, hûdeh mràtih tar_morÿah, ky_esû undÿ timunàle ziunê šiũni, Štoâri Bôduli esu_užàli zi_žvezdâh pronoštikàt dazdjê tar_intrâdu oscé
tepćÿni, nalÿvi tar_bjetêgi. Šaÿta eš_udèlal sÿe Zemûni kòti hudòbnu va_seunê dàlge letâ. Siõn sinjâl ud_tegâ unên bìše sÿnja švitlÿca
duplÿcu kûntra Bôzjeh nebâh, caterèć va_tarÿ podâ ud_Zemûnih. Sẽy Plaušÿca (carekû danàski Jupîter)˙ Va_letâh kadâ unâ bìše vètja
parvÿ zemũn spod_žemjê esu_unê škùlje, gârmi tar_škarÿni kadÿ tar_bliscàva tebìt vètje dazdjê z’ubÿdnun godÿzbu, mâ va_letâh kadâ
va_škurÿni tar_pavucÿni stavâju unê kàške scemêrne, škraplûni, Plaušÿca bìše mîća tar_škurÿa kukûrna, tebìt šuhÿe tar_mîća intrâda.
pavùkoj, topÿrje tar_inòke grubotÿnaj. Tòrri srìdnji zemũn eš_uõn Perkê Plaušÿca (alê Jupîter) bìše seunâ imenÿta žvezdâ va_bôdulskoj
fetÿvi Pakâl kadÿ va_tembÿni stavâju unê tjârne vroâgi tar_morÿe˙ nebêšnoj bascÿni, oscé koti_Tohôrnica (caterèć sadâ Tramuntâna)
Undÿ va_nepristâjnen ugnjÿ sÿe vroâgi pekû zlocêste yûde tar_morÿe kâ_eš imenÿta za_skazàt tohôrnu bandu_švÿta. Va_štolètni bascÿni
unên krÿ tjeperê. Va_trèten zdôlnen zemûnu ud_paklà eš_seunà pri_Bôdulih, parvÿ sinjâl ud_virovàneg dazdjâ valetÿ esû unê màtje
timunjêra paklèna, kadÿ zibokâ Šaÿti cetÿrdi tremêndi velemràti štoẽ˙ nebêšne, caterèć Vlahÿtje, Malÿtje, Plenÿce, Šparnàć tar_Mićamàtja˙
Sẽy mrátt Tohõr eš_timunjêr ud_baršÿnah tar_šmartÿ, uõn tòrri mrátt Kadâ va_kjâroj nocÿ unê sevìdu dobrô tebìt štabÿlo tar_šûho vrÿme,
Tjarmãl eš_timunjêr ud_tepćÿnah tar_gvêrah, trèti mrátt Štrigũn ma_kadâ unêh znocũn preš_mÿšeca ni_vît ud_špôrke ârye, tese_vrÿme
eš_timunjêr ud_šyũnih tar_nivêrah, oscé uõn cetÿrti mrátt Orkũul zminìt tar_tebìt dazdjâ va_dojdûćih dnevâh. Inòki virovàni sinjâl
eš_timunjêr ud_havârjeh tar_vatunÿtvah. ud_dobrê godÿzbe eš_kadâ sevìdu va_înšuli letìt vÿntje (caterèć
danàske càpje).
Va_unê vrymjâ Divÿca-Štomorÿna eš_imèla krûnu zi_pêrlami,
ma_Sionvrâg-Šaÿta unôj eš_utêl ukràst ve_madrepêrle. Kadâ eš_scapâl Koti_siõn šigûri sinjâl za_udèlat Mâtru ud_dazdjâ va_tèplon lètnen
nike_pêrle, unêg bìše uyẽl Sevÿšna, Šaÿta eš_pobÿgal tar_unê scapâne dnevû eš_cùt kakô va_šûhoj kampànji eš_zacâl krehátt uõn vèli zjabÿć
pêrle eš_putên zgubÿl. Perkê oscé danàske nocũn va_nebâh eš_vît carekû Hayebãj tar_potlèn zvicèron seunâ cerêda ud_zjàbih šèsno
bliscàvu Štomorÿnu Krûnu zi_perlàmi caterèć Šupère tar_kolotôrno kantâ. Sẽy Hayebãj eš_unâ dobrâ yâmna ud_kampànje ka_petjâ
unê koti_mîće pêrle senahòde unê bliscàve màtje nebêšne kòti Sevÿšneg Bogâ za_pošlàt ubÿdne dazdjê va_šûhu žemjû. Perkê
Vlahÿtje, Malÿtje, Plenÿce, Šparnàć, Mićamàtja iprôć. Potlèn seÿh va_dojdûći škurÿn râbi udêlat Mâtru ud_dazdjâ poli_potòka alê šûheg
dišpèti, Sevÿšna eš_kaštrigâl Šaÿtu tàr_eš seunêg transformâl va_enêg kalÿtja kadÿ eš_cùt zjàbi krehátt. Va_pasâne vrymjâ prÿa Veleg_ràta,
tjârneg pàša kyõn nasvalÿto lâje vezân zaõn veli_štûp. zvicèron esu_užàli undÿ prÿt mladÿtje zi_paklÿni tar_divôjke Bodulÿce
147
zi_kosmânih vlâših na_glavÿ tàr zi_sybàmi ud_zùgve va_rukâh. Zi_tÿn Inòki šeštòri noâvi potlèn Kandÿe esu_zilêzli zi_Garskemorà tar_esû
sybàmi unê bìdu sybàle po_šûhi sÿrbi ud_potòka alê po_šûhen kalÿtju, vlêzli vaõn kulàp ud_Velemorà (caterèć danàske Mediterân), oscé undÿ
kantâjuć ovû parvànju Mâtru ud_dazdjâ˙ Hajebâje va_potòku lâje, esu_pasàli lajunâ Artagârska (caterèć danàska artÿna Peloponêž) tàr
cà_mi tutû lâješ Hayebâje ? – udrÿte_ga zi_pàlicun dàr tutû nelâje ! poli_valâde ud_Korÿnta. Undÿ esû pjutòšto navigàli dàlgo ud_krâjeh,
Mejtên mladÿtje uba_unên bìdu štâli zi_vazgànim paklÿni, tar_ovû kadÿ unên bìhu peyãr tar_padrôn uõn Khulàp tar_Macarôl, ky_unên
Mâtru râbi va_škurÿn visepûti repetàt. Kadâ prÿde seunâ têmba, undâ eš_sigurâl cûda rybôj za_ÿšt. Kûntra ovêh dobrêh yâmni, unê esû
unê redućà tar_potlèn zjàbi škrôzi nuõc undÿ kantâju. Znocûn tesevît popadàli tar_ruinàli hudòbne mòrne mràti kakô Štrigũn tar_Orkũul
poli_obzòve unâ bliscàva ud_štrÿlah tar_potlèn va_granûtje tese_cùt zi_šyûnih, nivêrah tar_vèleh marètah. Kadâ esu_pasàli uõn kulàp
oscé prihòdni urÿn ud_ròštih, taroscè namêšti šancà jùtra teprÿt tjârne ud_Velemorâ, unê esû mihyràli lajunâ artÿna ud_Artalÿah tar_esû
ublâki tar_dàzd. Potlèn takòve mâtre uõn ubÿdni dàzd eš_debòto šigûr vlêzli vaunê Sinjemôri, caterèć danàske Môre Adriânsko. Undÿ esû
tar_unâ dobrâ intrâda ud_tarsjâ tar_kampànje. šèsno navigàli vatohôr z’jûgon va_jadrâh lajunê Krâje Vlahÿske
tar_mejunê šèsne skôpje ud_Delmatÿe, kadÿ eš_vît vatohôr unê vàrhe
Mantràt senešmÿ va_fâlšen zaÿki, aš_takòve fâlše besède mòru parnêšt šenygàve ud_Vlahÿskeh Hlâmi. Najpòtle esu_pasàli mejunê înšule
hudòbi, bjetêgi tar_šmartÿ, bôj sekÿ gân imÿ švoẽ domâtje bahorÿe. Ošôr tar_Velaskopâl tar_spodžimÿ šeštòri noãvi esu_prišlÿ vaõv
Perkê vu_Mâtru ud_dazdjâ râbi vàvik mantràt va_bôdulskih besèdah. Kvarnâr, kadÿ_eš vazahõy unâ artÿna Yštrâ tar_vazihòd helãm Belevÿć.
Konê_sey prâvimo vanên vlahÿskim besedàmi potlèn neprÿde nìš,
aš_Sevÿšna slišÿ šamôr mâtre vanêh parvànjeh gânah ky_esû stôrene Sẽy navakÿre zisebûn esu_parnèšli oscé Gan-Veyãn tar_glagôlsku
ud_Seunêg Bogâ. Seunê Bôzje zaÿki keunê eš_naucÿl noâs ganàt bùkvicu vaõv Kvarnâr. Ve_navakÿre ovdÿ esu_finìli šuõj dàlgi navÿg
Sevÿšna vanê parvànje vrymjâ bìhu vazglêd hebrãyski, gârski, latÿnški, tar_esû sezbarkàli sekÿ noãv va_jenôj înšuli ud_Kvarnarà˙ Harvâtje
taroscè bôdulska besèda kâ_eš zapisàna vaunâ parvànja glagôlska Marjakÿr zi_švoÿn mihyrûnen Sionãv eš_zibrâl za_stavàt sionvèli
bùkvica. Perkê vanê parvànje vrymjâ ubÿdne dazdjê bìhu tocÿle skopãal Khârk. Kadâ Matâni navakÿre bìhu parvÿć prišlÿ naõn skopãal
va_primôri tar_înšulah oscé valetÿ, aš_esû težakÿ Sevÿšnen ganàli švoẽ Khârk, sÿa înšula ontrátt ny_bîla kamênska koti_danàs, leh_bìše
mâtre va_parvànjeh Bôzjeh gânah. Potlèn tegâ esu_prišlÿ va_krâje unê pjutòšto pokrÿta zi_želènun tarvûn kadÿ eš_pâšlo cûda žloâteh kÿšjeh
kjête Vlàhi tar_undÿ esu_parnêsli švõj vlahÿski gân, kegâ Sevÿšna keunê eš_têndila unâ šèsna Divÿca va_bokâni barhâni. Matâne
netené cùt tar_potlèn tegâ dazdjê va_krâjeh tar_škôljih esu_kalàle tàr esu_utêli undÿ storìt švoẽ ûri tar_Divÿca eš_unên zibràla šèsno meštô
va_šûhen letû ninè jur_dobrê godÿzbe.˙˙ za_zidàt poli_bujmèra z’vodûn, vaõn sionzihòdni ârt ud_Karkâ carekû
Sokuõl. Meytên Divÿca eš_unên zikratìla setornàt tar_gledìt unê žloâte
Prÿa bìše cùda zjàbih kolotôrno Bàški, homorèć va_Bascânskoj vàli tàr kÿšje, ma_Matâni nišuné baćilàli uõv impâć. Kadâ unê esû_se ubarnùli,
va_Bosarù ud_Velelukè. Va_pasâneh vrymjâh kolotôrno Bàški esûse seunê kÿšje va_hÿp esû_se transformàle va_unê bokâne kôguli
nahodÿle nikolìke ràce ud_zjàbih. Vanôj Veloj_Rÿki eš_krehàla unâ tar_potlèn tegâ siõn skopãl Khârk eš_pjutòšto kamênski. Potlèn
vèla želèna zjabÿna dobrâ za-ÿšt, taroscè unâ tjârna pokrovàta tar_uõn navakÿre esu_rabìli ve_kôguli za_zidàt švoẽ Uri-Kvorÿta.
vòdni yascêr carekû stjũr. Va_bascânskih potòkih tar_bujmèrih
eš_krehâl uõn šaràvi tjukàvac tàr va_prolÿtje undÿ bìše cûda Navakÿre Matâni va_artÿne Sokuõl poli_bujmèra parvô esu_udèlali
ud_tvardoglàvic caterèć mîćih zjàbic zrepûn. Va_darmûni pri_hlâmi švojû Vardÿnu tar-uõn têmpal (caterèć ćrÿkvu) tar_kolotôrno tegâ
na_štûpih eš_krehàla šèsna želèna zjabÿca ku_esû nìki užàli darzàt esu_storÿli švoẽ hÿše vaunê Uri-Kvorÿta (caterèć danàska Korîntija).
va_butìlji za_pronoštikàt dazdjê. Danàska švegâ tegâ jur_nÿ, aš_seunê Vasẽy šèsne ûri Matâni esû srÿćno zyvèli škrôzi dojdûće sêkuli šuê
potòki tar_bujmèri kolotôrno Bàške tar_Dràge sadâ esu_scapâni zaõn do_jenê vicère valetÿ, kadâ sejê skazâl uõn grûbi sinjâl koti_šamâna
akvedòt. Noâsu Velu_rÿkvu esu_ruinàli tar_transformàli va_grûbi žuezdâ Tjarmãl va_polnèbni obzòvi. Matâni nisuné zvêdele sẽy cavjèni
kanâl ud_bitûna, parvànje vèle kukûri ud_Yezèri tar_Zablàtja sinjâl ud_dojdûće hudòbi, ma_jutrôn zi_Sinjemorà eš_mihyrâl uõn
poli_Bàške esu_transformàne vaõn kâmp zi_cêlti, taroscè kukũr Bosãr tjârni šundrôn tàreš_akoštâl zipòd Urih_Kvorÿta. Unê šûndre esû
ud_Velelukè sadâ eš_nahÿtan zi_šùton. Perkê sadâ kolotôrno Bàške sezbarkàle tar_unên šundrakÿr eš_prâvil Matânen ko_šûndre imê
debòto ni_cùt zjàbi krehátt, jur_ninè vaõn dazdêvni štajôn. Uõn jenôg martvÿna tàr eš_iskâl aš_mòru unêg pokropìt vaõn têmpal
špomÿn ud_vê povêde senahòdi oscé va_nebâh kadÿ eš_žvezdÿtje tar_unêg pokopàt va_gràdnen gajèni (caterèć danàske cimìter).
Hayebãje tar_vanên sešvitlÿ seunâ žuezdâ Buÿmer. Vu_povêdu
esu_nàmi pravjàli Lucè Dôrcić-Yošamÿa tar_Fabyãn Tomašić-Vêlnić. Dusêvne Matâni esû ovû môlbu pryêli tar_šûndre zi_mihyrûna
esu_zbarkàli unû vèlu kasèlu ku_esû parnêšli vaõn gràdni têmpal.
.V. Povêda ud_Matânih navakÿreh tar_Urih-Kworÿta˙ Undÿ esû seslègli debòto šuÿ kurjôži gradâri za_vît ceremôniju,
ma_šûnde esû zibùha udpârli unû kasèlu ka_bìše polnâ ud_sekôg
˙˙ Vô_eš seunâ štoâra povêda ud_parvànjeg vêyskog navÿga vaõn Pônt orùzja. Ontrátt esû šûndre scapàli macâne tar_sjùlice va_kasèli tar_esû
tar_Levânt. Vaunê parvànje vrymjâ štoâri Veyàne bìhu stavâli popàli seunê Matâne va_ovên têmplu. Taroscè kolotôrno têmpla
koti_Matâne navakÿre vazahõy ud_Pônskeh Hlâmi kadÿ_eš unê muõri va_Urih-Kvorÿta esû udèlali tremêndi pobõy tar_seunê gradâre esû
Mićapônt˙ Undÿ Matâne bìhu navigàli tar_peškàli, taroscè esu_yzdìli pjutòšto vamorÿli. Potlèn esû ve_šûndre oscé vazgàli Uri-Kvorÿta
kolotôrno na_yzdèneh vanêh zihòdneh pustòših. Kadâ unên eš_prìšlo tar_debòto šuê hÿše esu_ruinàli, taroscè danàska Uri-Kvorÿta esû
vrÿme za_âryu zminìt, unên glavâš Harvâtje Marjakÿr eš_dâl prontàt najvêtja ruÿna na_înšulah ud_Sinjemorà. Unê cavjène potòki
unê šèsne noâvje ud_šedmòri vèle mihyrûni (caterèć danàski jadrîlci) zi_karvicÿnu ud_zaklàneh tar_yadôvneh gradâreh esu_tocÿli škrôzi
ky_esû sezvâle˙ Sionãv ud_marjakÿra, parvãd Šuêra, vèli Dragãar, dojdûće dnevâ ud_gràdneh ruÿnah šuê do_morà va_vàlah ud_Velelukè
štoâra Noavÿna, Mićanãv, duplÿca Dvõydi tar_uõn šêdmi cigòvo ymê tar_Malelukè. Kadâ esû šûndre rubàle tar_zvarnùle Uri_Kvorÿta,
eš_pozâbjeno, aš_seyõn eš_putên potunÿl. Jenôg šèsneg dnevâ najpòtle unê esu_šlićà. Rÿdki yadôvni Matâni ky_esû se_bukšàli, alê
va_protulèti, seunê navakÿre esû zakantàli švojû goângu ˙˙Marjàni – ontrátt esu_stâli zvan_ûrih tar_esû pasàli ždrâvi, potlèn esu_pobÿgli ćà
Marjàni˙˙, sekâ šûrma sejê imbarkàla va_švojû noãv tar_esû udmolàli tar_unê esu_snovâli danàske stanÿšća na_Karkû ud_Bàške
cìme va_pôrtu, oscé esu_udpârli mihÿrje (caterèć danàska jadrâ). do_Omÿsja.˙˙
Ontrátt seunê noãvje bìhu šlećà tar_potlèn unê esû mihyràli letodân
Va_navakÿrna povêda eš_špecyâlna ud_vêyske bascÿne vaõv skopãal
škrôzi šète muõri šuê do_segâ Karkâ. Va_semû dàlgen navÿgu seunê
Khârk tar_unâ danàska ny_požnàta va_inòkeh Adriânskih înšulah.
nebêšne navodÿla unên bìhu žvezdÿ tar_nasvalÿto Tohôrnica (caterèć
Vêyske špomÿni ud_ovê povêde senahòde oscé va_polnèbneh nebâh,
danàska Tramuntâna)˙ kadâ esu_pârtili va_Tjarnemorù unâ eš_bîla
kadÿ eš_valetÿ cavjèna žuezdâ Tjarmãl. Oscé žvezdÿtje Noãvi-Matâne
zâda po_karmÿ, ma_kadâ esu_arivàli va_Sinjemorù unâ eš_bîla šprÿda
senahòdi poli_polnèbne obzòve tàr va_unên esû žvezdÿ Marjakÿr
po_prôvi.
tar_Navakÿr. Taroscè poli_polnèbne obzòve esû žvezdÿtje Šûndre
Parvô esu_mihyràli vapolnèb zi_bùron va_jadrâh škrôzi unê Bùke tar_vanêh sebliscê žvezdÿ Šundrôn tar_Šundrakÿr. Vu_povêdu nàmi
ud_Hiršôna tar_esû vlêzli va_unê vètje Tjarnemôri, kadÿ eš_vît eš_pjutòšto pravjâl Fabyãn Tomašić-Vêlnić.
va_zihòd unê vàrhe šenygàve ud_Pônskeh Hlâmi. Undÿ esu_pasàli
.G. Povêda ud_Ćavjèneh kerôlih tar_orkatûrih˙
lajunâ artÿna Hiršôn, Dunãyške kukûrje tar_Pônske krâje, kadi_nÿ
vètjeg pôrta ninè nãvih. Potlèn esu_pasàli lajunè Pônske-Uri, oscé unê
mîće muôri carekû Mejpônt tar_škrôzi Pônske Bùke esu_vlêzli va_unê ˙˙ Vô_eš seunâ štoâra povêda ud_parvànjeg bôdulskog navÿga škrôzi
teplè Garskemôri (caterèć danàs Egêjsko môre), kadÿ navigâju unê zahôjne morâ tar_vèle kulàpi vaõn mejonvÿk. Kadâ esû Matâne
tar_peškâju unê gârske noãvi. Undÿ esu_pasàli lajunà vèla artÿna navakÿre prišlÿ vaunê skôpje ud_Sinjemorà, potlèn nìkeh vrymjâh esû
Hatÿa, mejunê Gàrske Skôpje tar_unâ vèla înšula Kandÿa. Undÿ sebàtili zi_Talyânih tar_Morèškeh šûndrah. Perkê esû renovàli švoẽ
va_Gàrsken morù esu_imèli havârje, perkè unên šêdma noãv va_nivêri domâtje noâvje, taroscè esû udèlali nìke nuôve tar_vètje mihyrûni
eš_potunìla tar_unê navakÿre pjutòšto esû sezbarkàli vaunâ înšula (caterèć jadrìlci) za_navigàt škrôzi vèle kulàpje. Unên glavâš Harvàtje
Kandÿa tar_undÿ bìhu oštàli zyvìt mejunêh Kandyâneh. Undÿ Marjakÿr potlèn eš_zibrâl šedmòre zmòžne mihyrûni˙ Sionãv, Dragãar,
va_Gàrsken morù esû se_komodàli niko_vrÿme tar_potlèn esu_šlićà. Marjãan, Noavÿna, Mićanãv, Dvõydi tar_Šuêra. Va_seÿh noâvih
esu_prontàli vèle provÿšte za_uõn dàlgi navÿg tar_seunû spravÿtbu
za_drevnÿnu tàr za_renovàt noãvi. Jenôg šèsneg dnevâ va_protulèti
148
ve_navakÿre esû zakantàli švojû goângu ˙˙Marjàni-Marjàni˙˙ tar_sekâ par_unê vàrske yezèri, kadÿ bìše unâ šèsna kampànja tar_particèle
šûrma sejê imbarkàla va_švojû noãv, oscé esû udmolàli cìme ubgrâjene zi_kamênskim gromàcami, spodòbno nàsimi kampànjam
tar_udpârli mihÿrje. Šedmòri noâvje bìhu mihyràle vapolnèb zi_bùron poli_Sinjemorà. Undÿ Semerâne esu_têndili hamantũr, pomidôri,
va_jadrâh lajunâ Delmatÿa tar_Krâje Vlahÿske. Poli_Artalÿah esû kumpÿrje tar_fazjôli, oscé loparÿni tar_badàve nôpali. Za_bloâgo
zilêzli zi_Sinjemorà tar_esû vlêzli vaunê Velemôri (caterèć Mediterân). par_unêh darzê nìke vlasàve bèštye kòti vèle kozê, ma_esû šùte
Undÿ esû setornàli vazahõy tar_esû mihyràli škrôzi unê Bùke Talyâne preš_karnàcih. Undÿ bìhu oscé vètje stanÿšća ud_cavjènih gradâreh
tar_Muõri Talyâne (caterèć danàs Mesîna i_Tirênsko môre), kadÿ va_kamênskim hyšàmi, taroscè jene_vèle tar_ubÿdne ûri zi_šèsneh
eš_vît vatohôr unê vàrhe šenygàve ud_Hlâmi Talyâneh. Potlèn palacûnih, kadÿ esû unê žloâte gâta ud_Cavjèneh kerôlih.
esu_pasàli lajunâ înšula Kirnÿa tar_Skôpje Orkùle šuê do_unê vèle Ve_Semerâne prÿa nišuné nigdÿr ošervàli spodòbne bokâne yûdi,
Artÿne Hybêrne (caterèć danàska Spànja). Undÿ esu_pasàli škrôzi unê ma_esû intânto ve_navakÿre šèsno pryêli tar esû undÿ dobrô ÿli
Bùke Zahôjne (caterèć Gibraltâr), kadÿ esû zilêzli zi_Velemorà tar_esû tar_pÿli. Ontrátt dešetôrje navakÿre bìhu unÿn šèsno kantàli
vlêzli vaõn vèli Kulàp Semerãn. Vanên esû oscé ošervàli nike_vèle tar_kuntênti Semerâne esu_guštàli tar_švoẽ verêsi tancàli. Potlèn
orkùli ky_esû hitàli kužêli tar_keunê bìhu prispodòbne zi_seÿh noâvih. ve_navakÿre esû_se undÿ oscé zakonìli zi_cavjènim divÿcam
Semerÿcami, taroscè bìhu tutû zi_dicûn dàlgo stavâli tar_dobrô zyvèli.
Ontrátt bìhu dvôydili aš_tesê tornàt, alê terêšt naprÿd tar_undÿ esû_se
nìko vrÿme komodàli. Nìki Murlâki delmatÿni zi_krâja (caterèć Vlàhi), Inòki navakÿre bìhu pjutòšto oštàli poli_rÿkve tar_noâvih, kadÿ
ky_nišuné bili vÿšbi za_vê vèle kulàpi tar_šyũni, undÿ esû sezbarkàli esu_stâli naõn helmàc tàr va_portìću. Va_kukûrneh darmûnih
zi_šûrmah tar_esû oštàli va_morèških stanÿšćah, oscé undÿ esû_se kolotôrno esu_dziràli va_mîćih kaÿći tar_pašâje za_peškàt škrôzi
uzjenìli zi_tjârnimi Môricam. Inòki noâsi Bôduli zi_Kvarnarà ky_bìhu vaplêtih kìtah tar_tartÿnah esu_zdèlali zi_rankûnih tar_topôrih.
vÿšbi va_gûstih fortunâli tar_domâtjeh šyũnih ud_ bùre, oscé undÿ Ma_vrymjâ undÿ nišuné bîle ždroâve, aš_škrôzi pòlak letâ esu_duràle
nišuné štrahuràli ma_pjutòšto esû šigûro navigàli škrôzi unê šyũni hudòbne dazdêvje tar_šuê kolotôrno bìše mokrô tar_khâlno. Taroscè
tar_vèli kulàp. Unê esû potlèn mihyràli lajunê Krâje Morèške seunê kebârje tar_inòke nylâdi unêh esû nepristâjno popadàli
tar_Skôpje Morèške, kadÿ inòke noâvi zi_morèških nilakÿreh esû tar_tjeperÿli. Perkê unêh esû undÿ morÿle ražlìcne bjetêgi tar_unê esû
capivàli rybôj. Zi_nepristâjnih zihòdnih vètrih va_jadrâh, potlèn tegâ zacâli vamÿrat. Parvÿ eš_mârl uõn štarẽy Harvâtje Marjakÿr tar_potlèn
esû mihyràli vazahõy škrôzi sionvèli Kulàp Semerãn. Seunê navodÿla unêg oscé jur_nìki navakÿre. Potlèn seÿh hûdeh sinjâli, inòki navakÿre
za_darzàt ròtu ud_navÿga va_kulàpu unên bìše va_dnevâh šancè esû_se štufàli tar_bìhu utêli ća_pobìć tar_sevarnùt domôv va_švoẽ
tar_znocũn unâ žuezdâ Tohôrnica (caterèć Tramuntâna) kâ_eš unên šèsne Sinjemôri. Najpòtle esû renovàli cetÿrdi parvànje mihyrûni
stavâla nepristâjno po_drìton bokû. Škrôzi myšecdân ud_segâ tar_vanêh esu_sprontàli ubÿdne provÿšte, oscé koti_špomÿn symjâ ud_
kulàpneg navÿga nišuné ošervàli nyenû noãv plavàt niné kalùbi parhàt. hamanturà, fazjôla tar_nôpalih. Kadâ eš_skonsâl uõn kjêti štajôn
Potlèn jenôg mÿšeca navigâjuć škrôzi nepristâjnu kulàp esû potrosìli ud_dazdêvjeh, vaõn šèsni šancèni dân šuê navakÿre va_portìću
seunû sprâvnu provÿštu caterèć esu_poÿli baškotÿni, parsjùti tar_šÿr, poli_hlamcà esû_se imbarkàli va_švoẽ noãvi tar_esû pârtili zduõlu
oscé esû zipÿli šuê vinô zi_bjècvah tar_mišÿnah. Potlèn tegâ bìhu zi_kurênton alãy rÿkve šuê do_morà.
pjutòšto alšèti, aš_esû šamor capivàli rybôj tar_esû pÿli dazdenÿcu.
Ontrátt esû debòto zgubìli šperâncu za_prÿt na_nìku kraÿnu, Kadâ esu_prišlÿ va_Semêrnu Kulàp, nepristâjne zihòdne vètri undÿ
ma_intânto esû seupàli ko_ninè šuê propàlo. bìhu impaćàli navigàt drìto vazihòd špràm Velemorà. Perkè esû
vapârvo mihyràli vatohôr lajunà kraÿna ud_Semerãya, oscé medunê
Vapârvo jenôg dnevâ esu_ošervàli vaõn kulàp keterkê kalùbi letÿt, Zahôjne Šadrÿni tar_Skôpje Semêrne esu_prišlÿ šuê do_Artasemêrah
ky_esû sinjâl ko_nìke krâje morubìt bližû. Potlèn va_jenô granûtje (morebìt Florîda ?), kadÿ eš_vît tarÿ vètje înšule caterèć Vela_Semêra,
zinêh parvÿh ždràkah ud_šancà esu_ošervàli vazahõy unê mîće skôpje Medsemêra tar_Mîća Semêra (morebìt Kûba, Haîti i_Porto-Rîko ?)
Semerÿtje (? morebìt Bermûdi alê Miće_Antîli ?). Uõn pilòt va_parvÿ tar_undÿ esû_se nìko vrÿme komodàli. Potlèn ve_artÿne unê zihòdne
noãvi Šuêra kÿ_eš šigurâl ròtu ud_navÿga, va_tên hÿpu eš_dìlje krišćâl vètri najpòtle esu_kalàli tar_frìško vrÿme sejê prominÿlo. Z’inòkih
koti_mûnjeni˙ Telafêrma-a-a, skôpje vazahõy !! Šuÿ dišperâtni zahôjnih vètrih va_jadrâh, undÿ esû_se ubarnùli vazihòd tar_bìhu
navakÿre ky_esû ontrátt pjutòšto špâli, esû_se zibùha stâli tar_esû tèkli mihyràli škrôzi Semèrnu Kulàp. Potlèn esû pasivàli alãy înšule
na_prôvu alê na_yârbuli za_vît sẽy skonsũn ud_unê dàlge bludÿtve tar_artÿne šenygàve kadÿ va_kalÿgu stavâju Tohorâne, oscé vidêli
škrôzi sionvèli kulàp. Zâda veh_mîćeh kamênskih skôpjah esû vâlje marîni tar_bokâne madvÿdi. Undÿ esu_navigàli lajunâ înšula Baršÿnah,
prišlÿ mejunê vètje Inšule Semêrne, kadÿ bìhu oscé skuntràli unê Mićatudôr, Artudôrna, Arta-Geldÿška, šuê do_Hybêrneg morà, kadÿ
cavjène peškatûri caterèć Semerâne (alê danàske Indiâni ?), ky_esû eš_vît vazihòd unê vàrhe šenygàve ud_Hybèrneh Hlâmi. Ontrátt
capivàli rybôj va_Semèrnen morù. Navigâjuć zmèd seÿh Skôpjah esu_skuntràli tudôrne tar_geldÿške noâvi zi_orkatûrih capivâjuć seunê
Semêrneh (morebìt Karîbi ?), ve_mihyrûni najpòtle esu_arivàli orkùli tar_orkulÿni, ky_unêh esu_kletràli vapolnèb na_ròtu
par_unê vèle kraÿne Semerãye (morebìt Mèrike ?). Potlèn segâ dàlgeg do_Velemorà. Potlèn tegâ esu_navigàli kolotôrno unê vèle Artÿne
navÿga tar_jenôg mÿšeca ud_alšètve, undÿ va_telafêrmi esû_se parvÿć Hybêrne, oscé škrôzi Bùke Zahôjne esu_zilêzli zi_Semèrne Kulàpi
šèsno naÿli tar_napÿli frìške vodê, oscé undÿ bìhu_se nìko vrÿme tar_esû vlêzli va_Velemôri. Zi_dobrÿh kurênti tar_zahôjneh vètrih
komodàli. Potlèn tegâ esu_šlićà tar_esû mihyràli lajôn Semerãy šuê va_jadrâh undÿ esû drìto mihyràli vazihòd lajunê Krâje Morèške, kadÿ
do_jenê vele_bùke. Kadâ_eš uplimàlo, škrôzi ve_bùke esu_vlêzli eš_vît vapolnèb unê vàrhe šenygàve ud_Morèškeh Hlâmi, šuê
va_jenû vètju rÿkvu (? morebìt Orinôko alê Laplâta ?). Undÿ do_Artamorèške kadÿ ve_hlâmi finîvaju tar_vapolnèb esû unê vèle
esu_navigàli vazahõy lajõn Kukûr-Zahõy (morebìt Amazôna ?) šuê Morèške Pustòši. Potlèn Artamorèške esu_pasàli poli_Artalÿah
do_unê škuribânde mej_darmûnih kadÿ bìhu vèle plitvâci zi_silènih tar_undÿ esu_zilêzli zi_Velemorà tar_esû vlêzli vaunê šèsne Sinjemôri.
kurênti tar_nybîlo podòbno za_navigàt naprÿd. Perkê undÿ bìhu stâli Navigâjuć lajunê Vlàske Krâje tar_înšule ud_Delmatÿe, najpòtle
za_dàlge vrymjâ. esu_arivàli vaõn Kvarnâr.
Kolotôrno unêh bìhu vèle darmûni tar_seunê kukûrje zi_kaškÿnah, Siõn sẽy navÿg esû navakÿre zapisàli zi_glagôlskim bùkvicami va_švôj
kokodrÿlih tar_inòkeh žvirÿnah, oscé na_štûpih bìhu cerêde ud_šîmjah navakÿrni zjurnâl, ma_potlèn šmartÿ ud_Harvâtje Marjakÿra, inòki
tar_papagàlih. Naprÿd vazahõy eš_bîlo vît unê vÿšne vàrhe šenygàve navakÿre esû unêg zgubìli. Kadâ esû setornàli domôv, domâtje Bôduli
ud_Semêrneh Hlâmi (morebìt muntànje Kordiljêre ?). Va_sušèdnih bìhu inkantâni tar_unêh nišuné požnàli, aš_vê navakÿre jur_bìhu
mîćeh vâsih kolotôrno ve_rÿkve esû stavâli cavjène dible_yûdi, ud_kêh štarẽy tar_seunê kosmàti zi_vèleh ûsjeh. Perkê ve_Bôduli esu_menÿli
esu_pryêli cakòd za_ÿšt, taroscè esu_kapÿli ko_mejunê vàrhe vazahõy dar_vê ruinâne noãvi esû šundrôni tar unêh tepopàst tar_rubàt
senahòde inòke vètje stanÿšća tar_ubÿdne ûri zi_kerôlih. Dìble yûdi niki_šûndre. Unên šÿni tar_htjère mejtên esu_krèšili va_yûde
va_vêh vâsih nišuné têndili kampànju, ma_esû pjutòšto ÿli sprâvne tar_màtere zi_vnùkih tar_inòke zelmâni esû ve_navakÿre debòto
frùti va_darmûnih tar_esû capivàli rybôj va_rÿkvi tar_kukûrjeh. pozâbili. Preš_novitâdi potlèn tulÿkeh letâh, unê esû pjutòšto menÿli
Ontrátt bìše uõn grûbi stajôn ud_nepristàjneh ubÿdnih dazdêvjah ko_vê navakÿre esû skonsàli tar_šlì afôndo, alê almèno esu_oštàli stavât
tar_siõn okolÿš kolotôrno bìše khâlni, caterèć_ni za_hodìt ninè va_nìkih yuškâneh stanÿšćah. Ontrátt esû_se ve_navakÿre naÿli,
za_navigàt. Kadâ_eš sÿe vèle dazdèvje pasàlo tàr_eš undÿ prÿšal šesnẽy ubrÿtvali, poredÿli tar_esû šlì na_unû velu_mâšu za_zafalìt Sevÿšnen
stajôn, navakÿre esû_se gènuli tar_esû navigâli tar_peškàli alãy rÿkve. kÿ_eš unê têndil tar_bukšâl. Potlèn esû oscé udèlali unû šèsnu fèštu
Undÿ esu_uyêli uõn šuhẽy helmàc poli_rÿkve tar_potlèn esû kolotôrno kadÿ esu_ÿli, pÿli, kantàli tar_tancàli.˙˙
posÿkli darmũn za_udèlat storÿšća tar_drevnÿnu kojû esu_rabÿli
za_storìt bârke tar_drêvne hÿše za_stavàt, oscé va_rÿkvi zipòd hlamcà Va_povêda eš_špecyâlna ud_vêyske bascÿne kolotôrno Bàški
esû udèlali uõn portÿć za_noãvi. tar_danàska ny_požnàta na_inòkeh Adriânskih înšulah. Unê vêyske
špomÿni ud_vê povêde senahòde oscé va_nebâh, kadÿ esû unê
Inòki dešetôrje mlàji tar_kurâjni medunêh esû oscé provàli hodìt žvezdÿtje Orkulÿtje tar_vanêh sešvÿtle žvezdÿ Orkulÿna tar_Sionorkûl.
naprÿd vazahõy˙ Prÿko vèleh pustòših tar_badàvih tarnâkih esû Taroscè senahòde inòke žvezdÿtje Šedân-Bròdih (caterèć danàs
najpòtle prišlÿ šuê do_podgôrja ud_Semêrneh Hlâmi. Potlèn esu_pasàli Vele_Kâri), kadÿ sebliscàju šedmòre žvezdÿ ˙ Sionãv, Dragãar, Marjãn,
škrôzi nìkolike sÿrbe tar_galbòke gêti, oscé esû_se civeràli medunê Noavÿna, Mićanãv, Dvõydi tar_Šuêra. Vu_povêdu nàmi eš_pjutòšto
štràmbe vàrhe kadÿ esu_letÿli unê vele_šupÿni. Najpòtle esu_prišlÿ pravjâl Fabyãn Tomašić_Vêlnić.
149
.D. Povêda ud_Yndrah kadÿ parsjùte restû˙ .E. Povêda ud_Macarôla tar_škacavèrneg peškatûra˙
Va_trešântna tar_štoâra povêda ud_bôdulskih navakÿrah vaõn Kulàp Va_bôdulska povèda ud_nylòve eš_debòto zgûbjena tar_pozâbjena,
Yndrãn eš_dêlon pozâbjena, aš_unê finjenìca eš_jûr zgûbjena aš_danàs eš_mãykoli kunšervâna unê urùdba, oscé nike_mîće fètice
tar_šamôr unê parvÿ dêl eš_kunšervân. Homorèć štoâri bôdulski tar_keterkê navodÿla. Siõn okolÿš ud_vê povêde eš_Sêynska Bùka
navakÿre ky_esû prÿa mihyràli na_onû bându švÿta, semòru spamètit mejõn skopãal Parvÿć tar_Khârk. Ovdÿ eš_seunâ peršôna uõn
zi_vêyske bascÿne ud_nìkeh parvànjeh ymjâh kolotôrno Kulàpi škacavêrni nilakÿr (caterèć danàs peškadûr), ky_sejê vazêl zi_divôjkun
Yndrâne. Va_unê parvànje vrymjâ prÿa storÿtve ud_vapôrih tar_prÿa ud_Bàške, ma_jû eš_napušćâl tàr_eš utêl drùgu vazêt. Perkê va_parvâ
udpârteg kanalà ud_Sûeza kyeš_fìnjen kolo_letâ miljâr ošanstotÿn divôjka eš_znêla zi_švoẽ rukê njegòvu vêricu, šlà_eš zi_kaÿćon
šedandesêtog, štoâre mihyrûni bìhu navigàli špràm Yndrah (caterèć do_Sêynske Bùke tàr_eš undÿ hìtila vêricu vamôri beštimâjuć˙ Nâj_te
danàska Indija) kolotôrno unê kraÿni ud_Morÿah vaõn Kulàp Yndrãn. muõri poÿlo kòti vu_vêricu! Sẽy škacavêrni peškatûr taroscè ny_utêl
Va_unê vrymjâ ud_mihyrûneh seunê pôrti ud_Yndrâne Kulàpi bìhu dàt unê dizmâri za_ćrÿkvu Švêtog Mikùle poli_Sẽynske Bùke, kÿ_eš
Gôa va_zihòdnih krâjeh ud_Yndrah tar_Šingapûr vaunê Bùke Yndrâne. padrôn ud_bôdulskih peškatûri. Za_šuẽ ve_grÿhe, Sevÿšna eš_unêg
Vaunê vrymjâ sẽy navÿg va_Yndre kolotôrno Morÿah biše_durâl tritrátt tremêndo kaštrigâl, aš_unêg ny_pošlâl va_paklène zemûni mâ_eš unêg
dalgÿe lèho uõn navÿg ud_Bùke Zahôyne alãy Skôpje Zahôyne drìto klâl vaõv mòrni pakâl ud_Sêynske Bùke. Potlèn švoẽ šmartÿ va_jenôj
va_Mèrike. Noâse navakÿrne zjurnâli ontrátt esû sepisàli pjutòšto nivêri, uõn tukâ vavÿk veslàt zi_fortunâlon va_Sẽynskoj Bùki jùšto
va_bôdulskih besèdah zi_glagôlskimi bùkvicam, ma_potlèn unê esû na_meštÿ kadÿ eš_unâ divôjka hìtila njegòvu kjêtu vêricu, ma_nemòre
pohìtali kako_šmèti va_šufìti tar_danàska esû pjutòšto zgûbjeni. nigdÿr prÿt na_krâj va_nyenù vàlu.
Štoâri mihyrûne zi_Sinjemorà va-tên navÿgu bìdu vapârvo mihyràli Sẽynska Bùka eš_seunê perikulôžo meštô za_navÿg va_Sinjemorù
škrôz unê Velemôri vazahõy tar_esû pasàli unê Bùke Zahôjne (caterèć tar_vâ navakÿrna ćrÿkva ud_zâvita Švêton Mikùli na_artû medunê vàle
danàs Gibraltâr). Potlèn bìdu mihyràli vapolnèb lajunê Krâje Morèške Mârna tar_Bracôl bìše stôrena va_meyonvÿk, ma_potlèn Bôduli esû
tar_Skôpje Morèške, oscé alãy Zahòjne Morÿe tar_Medmorÿe (caterèć unû zapušćàli tar_danàska eš_kòti ruÿna preš_krovà. Perkê Sevÿšna
Gvinêja i_Kôngo) kadÿ stavâju unê tjarnàći taroscè lefânti, lyũni eš_kaštrigâl Bôdule takô dar_kolotôrno veh_ruÿnah va_Sênjskoj Bùki
tar_inòke polnèbne žvirÿni. Poli_Artapolnèbi (caterèć Kaplând) bìdu šyunâju nepristâjne nivêre, fortunâli tar_šyũni, keunê teduràt šuê
setornàli vatohôr tar_esû navigàli lajunê Zihòdne Morÿe šuê do_vrymjâ kadâ Bôduli tebìdu renovàli vu_navakÿrnu ćrÿkvu. Ovdÿ
do_Artamišÿreh (caterèć danàska Somâlya), kadÿ esû unê Bùke senahòdi oscé uõn vešèli Macarôl ky_zvicèrun alê va_granûtje prÿa
Mišÿrne za_rêšt va_Zdolnemôri (caterèć danàs Cavjèno môre). Undÿ šancà štoÿ na_kràju poli_morà koti_uõn malÿć zi_cavjènun bjerÿticu.
štoÿ unâ Mišÿrna Skopãl (caterèć Sokotra) tar_vazahõy eš_vît unê Uõv eš_dobrÿ padrôn ud_nylòve (caterèć danàs od_pèške) tar_perkê
vàrhe ud_Mišÿrneh Hlâmi (caterèć Abešÿnija). Potlèn tegâ esû štoãri nilakÿre va_zvicêrni škurÿn esu_užàli va_gròtah poli_morà klàst
setornàli vazihòd tar_esû mihyràli lajunâ Mića_Morÿa zi_vèleh pustòši unên za_nadârje cakòd rìbe, za_šiguràt unû ubÿdnu pèšku va_dojdûći
(caterèć Arabÿa), kadÿ esû Bùke Peršyâne za_rêšt va_unê Muõri nocÿ. Prišpodòbne fjâbe ud_pèške esu_požnàte oscé inodÿ va_înšulah
Peršyâne. Ud_tegâ vazihòd esu_mihyràli kolotôrno unê vèle artÿni ud_Kvarnarà. Vu_povêdu bìhu nàmi pravjàli štoãri bascânski
ud_Yndrah kadÿ esû unê Šadrÿni Yndrâne tar_Mićaÿndra (caterèć peškadûri Maryãn Barbalić_Gûnga tar_Ivè Ćubranić_Pelÿac.
înšula Cejlôn). Potlèn esu_prišlÿ poli_Kukûri Yndrâneh (caterèć
danàske Bengâl) kadÿ navigâju tat_peškâju Indrâne va_mîćih bârkah .Ž. Povêda ud_Bakodlâka tar_mîćeh Malÿtjah˙
tar_undÿ eš_vît vatohôr unê vÿšne vàrhe šenygàve ud_Hlâmi Yndrâneh
(caterèć danàs muntànja Himalâja). Nìki bìdu mihyràli oscé vazihòd Med_Vêyskimi Povêdam, va_vasÿlna štôrya eš_debòto zgûbjena
Zadÿndrah, kadÿ esu_pasàli lajôn Artyndrân tar_škrôzi unê Bùke tar_pjutòšto pozâbjena, aš_danàske eš_mãykoli kunšervâna unê
Yndrâne (caterèć Malâja i_Šingapûr) bìdu prišlÿ medunê Skôpje urùdba tar_keterkê mîće navodÿla. Siõn okolÿš ud_ovê povêde esû unê
Yndrâne (caterèć Indonêzia). vêyske darmûni kadÿ znocûn tebÿdu niki_malÿtje, divÿce, štrÿge,
štrygûni iprôć. Ovdÿ_eš seunâ peršôna uõn silèni vèli boãk caterèć
Undÿ serê vazihòd na_Sionkulàp (caterèć danàs Paćîfik) tar_vatohôr Bakodloãk, kyõn zvicèrun va_škurÿn popàda vasÿli, vasilÿce tar_inòke
serê za_Kitãy tar_Artazihòd, unù Kitâjnu Skopãl tar_Skôpje Zihòdne bèštye. Tutû senahòde va_škurÿn oscé unê Malÿtje, caterèć mîći vešèli
(caterèć danàska Formôza i_Japôn), kadÿ stavâju unê pašoglàvi klapcÿ ky_bìdu sešegâli tar_sešmêli zvicèrun va_darmûnih. Unê undÿ
Kitajâne tar_inòki Zihodâne. Keterkÿ bìdu mihyràli taroscè vapolnèb škâcu prÿko gromàcah tar_štràše šušurâjuć ˙˙hu_hû˙˙ alê ˙˙fla-flâ˙˙.
ud_Skôpjah Yndrâneh, kadÿ eš_unâ vela_kraÿna ud_Polnêbja (caterèć Ovdÿ senahòde oscé unê šèsne divÿce va_bokânih barhânah
danàska Oštrâlija) zinê Sinjehlâmi lajunê zihòdne krâje, taroscè ke_znocûn verêsi tancâju tar_mladÿtje tentâju, oscé unê bìdu parhàle
sušèdne înšule Mićapolnèb, Velapolnèb tar_unê Zihòdne Šadrÿni. na_krelutânih yzdèneh.
Najpòtle šamôr nìki rÿdki bìdu prišlÿ meyõn vèli Sionkulàp kadÿ esu
unê Skôpje Kulàpne, taroscè cùda ud_mîćeh skôpjah homorèć Seunê Tutû bìdu požnàti taroscè unÿ zmatrâni štrigûni, ky_kolotôrno parhâju
Šadrÿtje (caterèć danàs Polinêzia) ky_esû pjutòšto stôrene ud_vèlih va_zniverânih nocÿh zi_bliscàvon tar_urÿnon ud_ròšti, oscé bìdu
korãyeh. Potlèn seÿh naprÿd vazihòd eš_samôr uõn tremêndi tentâli tar_cicâli unê šèsne samÿce. Va_vôj povèdi senahòde oscé nìke
Sionkulàp šuê do_Semerâjeh tar_undÿ nimané skôpjah, kadÿ noâse hudòbne štrÿge ke_njurgâju tar_parhâju kolotôrno va_škurÿn, oscé
navakÿre pjutòšto nišuné mihyràli prÿa vapôrih tar_ninè prÿa udpârteg bìdu znocûn dicù popadàle tar_unên šarcè poydàle. Vô_eš unâ fetÿva
kanalà ud_Panâme. Prÿa vapôrih, Sûeza tar_Panâme, siõn navÿg vasÿlna povêda ka_bìše požnàta va_Dràgi Bašćânskoj, Kornìću,
ud_Sinjemorà tar_škrôzi Sionkulàp kolotôrno švÿta zi_mihyrûneh bìše Dobrìnju tar_inodÿ na_Karkû. Prišpodòbne vasÿlne fjâbe bìhu požnàte
durâl mar_letodân. Perkè šamôr ketarkÿ rÿdki Bôduli ontrátt bìdu oscé na_inòkeh adriânskih înšulah. Unê bôdulske špomÿni ud_vê
mihyràli zi_zihòdnih vètrih kolotôrno švÿta, caterèć škrôzi Semêrnu povêde senahòde oscé va_nebâh, kadÿ esû unâ žvezdÿtja Bakodlãk
Kulàp lajunê Skôpje Zahôjne tar_Polnèbne Baršÿtje bìdu prišlÿ tar_Divÿce, oscè unâ bliscàva màtja carekû Malÿtje. Vu_povêdu nàmi
va_Zdôlnu Semerãy (caterèć danàs Teple-Mèrike), oscé škrôzi unê bìhu pravjàli Fabyãn Tomašić-Vêlnić tar_Marìja Vasilić zi_Dràge
Bùke Polnèbne ud_Magelâna mejunà Bârša Polnèbna tar_Zahôjne Bašćânske.
Pustòši bìdu vlêzli va_Sionkulàp, tar_škrôzi Seunê Šadrÿtje, Kulàp
.Dz. Povêda ud_kruôla Zminivèra tar_Zârjah harwâtyeh˙
Yndrãn tar_Semerãn najpòtle bìdu sevarnùli vaunê Velemôri
tar_Sinjemôri.
˙˙ Vaõn mejonvÿk bìše stôreno unê zmòžno tar_ubÿdno Harvâtje
Kadâ esu_prišlÿ vapôri tar_nuôve vrymjâ, ve_bôdulske ymjâ kolotôrno Krolêstvo, va_kemû seunê glavâši ud_harvâtje darzèle bìhu kerôli
Yndrâne Kulàpi danàska esû pjutòšto pozâbjene. Potlèn tegâ vèleg ky_esû pjutòšto stavâli vaunâ Delmatÿa poli_Kaštÿlne Valâde.
navÿga kolotôrno Kulàpi Yndrâne, unâ finjenìca ud_vê povêde Spod_harvâtjeg kruõla ontrátt bìhu bâni (carekû danàska knêz) ky_esû
eš_debòto zgûbjena tar_pozâbjena, aš_tutû esû kunšervàne šamôr darzàli provÿncije, homorèć ud_šrÿdnje Harvatÿe, Scavunÿe, Bošnjê
keterkê navodÿla. Homorèć koti_vêyska bascÿna zi_vê povêde tar_Delmatÿe. Spòd bânih bìhu oscé unê šubâni ud_dištrètih. Noãvje
eš_oštàla unâ finâlna provêrba˙ Ubÿdno kòti Indra-Pÿndia kadÿ harvâtje eš_timunâl uõn marjakÿr (carekû danàske amirâlj) tàr
parsjùte restû. Va_vôj povêdi Indra-Pÿndia bìše sionšèsni pardÿš zi_vojnÿcu esû zapovidàli yezdakÿre (caterèć danàski ženerâli), oscé
ud_ovêg švÿta, kadÿ va_vèlih darmûnih unê štûpi restû zi_parsjùti spod_unêh bìhu unê satenÿki. Va_unê vrymjâ na_Karkû
na_kitàmi, keunê râbi šamôr pobÿrat tar_ÿšt. Va_povêda eš_špecyâlna va_Yurandvorÿ bìše uõn moštÿr tar_unên opàtin eš_prìšla novitâd
ud_vêyske bascÿne na_Karkû kolotôrno Bàški tar_danàska ny_požnàta ko_harvâtje kruõl Zminivêr teprÿt ubãyt uõv skopãal Khârk
inodÿ na_Adriânskih înšulah. Unê fètice ud_vê povêde bìhu pobÿrane tar_tevižitàt sẽy moštÿr va_Yurandvorÿ. Seunê Bôduli ud_Vàle
ud_keterkÿh navakÿreh, ma_nyedân jur_ninè vedêl seunû povêdu bascânske bìhu prontàli unù vèlu fèštu za_ovû kerôlnu vižÿtu.
zi_finjenìcon.
Kadâ eš_prìšlo unô vrÿme, va_Kvarnerôlu sejê skazàlo Noãvje harwâtye
tàr va_vèlen mihyrûnu eš_prìšal zmòžni kruõl Zminivêr zi_švoÿn
šubânen, marjakÿren, yezdakÿren tar_z’inòken darzelânen. Kadâ unê
150
esû sezbarkàli naõn Khârk, seunê Veyàne esû unêg poždrâvili˙ Elamisãr va_šyûnih tar_esû šlè afôndo nìke zmòžne tujêške dragâri. Taroscè
kruõl Zminivêr tar_misârje šubâne, yezdakÿre tar_marjakÿre, ela-elãa ! va_novÿe vrymjâ caterèć va_pasânih letâh poli_Zêcja va_fortunâlu
Ontrátt seunê sopcÿ esû šèsno sopèli, oscé versûri tar_versûre esû ud_bùre esû se_zvarnùle tar_esû šle_afôndo dvi_vlahÿske dragâri,
domâtje verêsi tancàli. Potlèn seunê esu_prišlÿ vaõn moštÿr aš_vanêh esû sestopÿle seunê dvi_šûrme ud_Vlàhi tar_unên tulÿni
ud_Yurandvorà tar_ontrátt eš_kruõl Zminivêr nadarÿl sẽy moštÿr potlèn bihu_plavàle kolotôrno Zêcja. Uõn špomÿn ud_vê povêde
zi_unôn particèlon ud_švoẽg bihâća, kadÿ tesê zgradìt unâ kerôlna senahòdi oscê va_nebâh, kadÿ sešvÿtli žuezdâ Belòva vaunê žvezdÿtje
ćrÿkva ud_švête Lucÿe. Va_unê portûn eš_dâl klàst šuõj kerôlni sinjâl, Zârje-Harvâtje. Vu_povêdu nàmi eš_pjutòšto pravjâl Fabyãn Tomašić-
caterèć Zârje harwâtye tar_pòli kunjelàbora tebìdu klâli unê škrÿli Vêlnić.
zi_glagôlskim zipìsi ud_segâ kerôlneg nadârja.
.Y. Povêda ud_Frangipânih tar_nevÿrneh Mletjânih˙
Vaõn dojdûći dân kruõl Zminivêr eš_pasâl zadôn helãm Triskàvac
posrÿd înšule, kadÿ eš_dâl storìt šuõj kerôlni palãac, ud_kegâ esû ˙˙ Kadâ eš_ovdÿ skonsàla darzavÿna ud_kerôlih ungarêši, kolotôrno
danàska undÿ ruÿne carekû Zminivèrove Kuõre. Potlèn tegâ kruõl Harvatÿe bìše sezacâla gungùla, àš potlèn tegâ ud_zihòda esu_prišlÿ
je_šâl naõn helãm Triskàvac, kadÿ_eš va_sedlù Bojnà spòd uõn vèli unê silène Tûrki za_vazêt harvâtju telafêrmu tàr ud_zahôja esu_popàli
dubác dâl nacinìt spravÿšće ud_seunêh Veyâneh tar_ontrátt esû unên Mletjâne za_scapàt ve_înšule tar_krâje ud_Sinjemorà. Šamôr unê
oscé va_kamÿku zdèlali unê kerôlne gâta carekû danàska Bìškupova domâtje bâni Frangipâni esu_imèli darzavÿnu ud_Karkà tar_Kyrnevàle.
kantrÿda. Sẽy kruõl bìše sionzàdni harvâtje glavâš, kÿ_eš Veyànen Va_nô vrÿme parvànji Bascàne esu_stavâli va_kaštÿlu naõn brÿg zgôru
ganâl po_bôdulski va_domâtjen zaÿki. Potlèn unêg, šuÿ dojdûće furèški Bàške kadÿ eš_danàska bascânski cimìter kolotôrno ćrÿkve ud_Švêtog
glavâši ky_bìdu prišlÿ na_Khârk, esu_parlàli va_yuškâneh besèdah Ivàna. Jenêg letâ spòd Bàšku esû prÿšle mletjânske dragâri, unê
kakô ungarêški, talyânski, tujêški tar_vlahÿski šuê do_danàs.˙˙ Mletjàne esû sezbarkàli, esu_ruynàli tar_vazgàli sẽy parvànji kaštÿl
ud_Bàške. Potlèn tegà bâni Frangipâni esû renovàli Bàšku tar_naõn
Va povêda eš_špecyâlna ud_vêyske bascÿne kolotôrno Bàški
brÿg zgôru Bàške esu_storÿli unû šèsnu ćrÿkvu ud_švêtog Ivàna
tar_prišpodòbne štôrye nišuné požnàte inodÿ na_Karkû niné
Karštÿtela, kÿ_eš potlén postâl padrôn ud_Bàške.
na_inòkih ìnšulah. Uõn vêyski špomÿn ud_ovê povêde eš_kunšervân
oscé va_nebâh, kadÿ senahòdi žvezdÿtje Zârje-Harvâtje tar_vanên Kadâ bìše udèlana fèšta za_udprÿt tar_kropìt vu_nuôvu ćrÿkvu,
sešvitlÿ seunâ žuezdâ Zminivêr. Vu_povêdu nàmi esû pravjàli Nediljko ud_Frangipânih eš_tutû prìšal bân Vladân zi_Omÿsja. Na_fèšti
Barùšić-Baràc tar Fabyãn Tomašić-Vêlnić. va_Bàški uôn_eš ošervâl unu_šèsnu divÿcu, Yvanôlu Predân zi_vâsi
Gorÿca poli_Baške tar_sejê va_unû dìlje inamurâl. Potlèn tegâ esû_se
.Z. Povêda ud_kruôla Belòva tar_pašoglàveh Uôbrih˙
Vladân tar_Yvanôla vàlje vazêli tar_zakonÿli va_vôj ćrÿkvi, oscé
eš_Yvanôla pasàla stavàt va_Omÿsej vaõn palãac ud_Frangipânih.
˙˙ Potlèn harvàtjeg kruõla Zminivèra ky_ninè ymêl sionùki, dojdûću Va_unô vrÿme eš_jùšto prÿšla unâ gvêra mej_Frangipânih, Ungarêžih
darzavÿnu ud_Harvatÿe bìhu vazêli unê kerôli ungarêži. Potlèn nìkog tar_ Mletjâneh tar_potlèn tegâ Frangipâni esu_zgubìli skopãal Khàrk.
vrymjà ud_Seunêg zihòda na_yzdèneh esu_prišlÿ unê pašoglàve Uôbri Mejtên eš_uõn perikulôži bjetêg scapâl šèsnu Yvanôlu tar_kadâ sejê
zi_cùda yezdâkih. Ve_obârške yezdâki esû doizdÿli škrôzi Dunâjšku Vladân zi_gvêre varnûl domôv, Yvanôla eš_unên vàlje umârla
planûru poli_gâtah ud_kruôla Belòva tar_esû unêg stirali_ćà. Sẽy kruõl va_rukâh. Vladân eš_pokôjnu Yvanôlu po_unê udpovêdi pokopâl vaõn
ungarêš eš_pobÿgal parvô va_Harvâtje Krâje poli_Senjà, ma_kadâ bascânski cimìter na_brÿgu poli_ćrÿkve ud_Švêtog Ivàna. Potlèn esû
ve_obârške yezdâki esû potlèn prišlÿ poli_morà, uõv kruõl eš_pasâl Bascàne napušćàli uôv kaštÿl poli_ćrÿkve tar_esû pjutòšto šli_stavàt
kol_bânih Frangipâni naõn skopãal Khârk. Undÿ eš_prÿšal va_vâs dòli pol_morà kadÿ eš_danàs bascânski pòrat, ma_nišuné jur_têndili
Šurãye (caterèć danàs Švêti Jùraj) poli_Bašćânske Dràge, kadÿ unên esù vu_ćrÿkvu gòri na_brÿgu. Perkê eš_potlèn unâ prìšla napûstjena
udèlali Belòve dvôri zi_ćrÿkvu ud_Švêtoga Jûrja, cigòve ruÿne eš_vît tar_ruinàna tàr za_kaštrÿg eš_Sevÿšna poslâl uõn tremêndi kratêl
undÿ oscé danàs. Potlèn tega, obàrške yezdâki esu_sebàtili primôri va_Bàšku. Kadâ eš_debòto pòlak Bascàneh umârlo ud_ovêg bjetêga,
zi_harvàtjen vojnÿcu ud_Frangipâni tar_domâtje Bôduli kerôlu Belòvu inòki esu_kapÿli dar_tukâju renovàt vu_ćrÿkvu na_brÿgu. Najpòtle esû
esû udèlali kerôlne gâta naõn vârh Belovastèn, kadÿ kruõl eš_gledÿl unû ćrÿkvu poredÿli tàr_eš kratêl vàlje skonsâl.
vu_gvêru va_Krâjeh harvâtjeh. Kadâ esû kapÿli dar_sẽy kruõl
eš_pobÿgal na_înšulu, silène Uôbri esû oscé utèli pasàt naõn skopãal Kadâ eš_finìla unâ gvêra, nevÿrni Mletjàne esu_utèli scapàt skopãal
Khârk, ma_nišuné vedèli plavàt ninè navigàt. Perkè esû primòri ubÿli Khârk tar_esû inženjàli uõn intrÿg za_kalumàt Frangipânen. Jenôg
cùda kÿšjeh, ud_kêh esû udèlali šûple yancève mišÿni tar z’otÿn esû_se šèsnog dnevâ mletjânske noãvi esu_navigàle prÿko Sinjemorà tar_esû
poli_Senjà hìtali vamôri zi_macânen tar_sjùlican armâni za_plavàt prišlÿ spod_ûri Vêyu. Kadâ bìhu_se Mletjàne zbarkàli va_vêysken
naõn skopãal Khârk. Kadâ esû va_Karkû zvedêli ca_prontàju Uõbri pôrtu, unê esu_zizvâli bâna Ivà Frangipâna tar_unên šÿna Mikùlu
za_plavàt, seunê Bôduli esû vàlje posìkli darmûni tar_naunê vàrhe na_unê noãvi kadÿ tedàt unÿn vèle goãnge. Kadâ dusêvni Frangipâni
ud_înšule esu_storÿli vèle krÿsi za_zazvàt pomòć ud_Sevÿšneg Bogà. esu_prišlÿ na_unê noãvi va_pôrtu, mejsrèd ÿtja tar_pÿtja unê noãvi
znebùha esû šle_ćà zi_banûn tar_unên šÿnon, ky_esû beštimâjuć
Kadâ eš_Sevÿšna vedêl catojê, uõn eš_utêl speštàt vu_vojnÿcu gledÿli švoẽ ûri tar_skopãal Khârk kadÿ nišuné nigdÿr sevarnùli. Potlèn
ud_škacavêrneh Uôbrih ky_esû zacâli plavàt naõn skopãal Khãrk, ve_noãvi esu_navigàle poli_Crÿša va_Kvarnâr tar_prÿko Sinjemorà
ma_ninè yh_dìlje speštâl lèh eš_pušćâl unêh plavàt na_pôl morà. esu_prišlÿ va_Mlètki. Undÿ esû Ivè Frangipân tar_unên šÿn Mikùla
Mejtên naõn hribèt ud_hlâmi Belevÿća eš_krèšil uõn vèli ublâk ca_zovê stavâli do_šmartÿ tar_nišuné vidèli šuõj skopãal Khârk. Šamôr potlèn
fortunâl, ma_bènaste Uôbri nišuné kapÿli sẽy Bôzji sinjâl. Najpòtle šmartÿ, tulÿni ud_ovêh Frangipâni esû Mletjâne varnùli domôv tar_esû
eš_uõv tremêndi ublâk krèšil debelìji leh_muntànja Belevÿć tar_zinêg unêh pokopàli va_Karkù. Undâ_eš skopâl Khârk oscé dobÿl nuõvo
prÿko nebâ esû jur_barzàli škûre šparnàći, oscé ud_Bôzjeg gnÿva mletjânsko ymê koti_Veglia, taroscè potlèn tegâ esû Mletjàne scapàli
esu_zacâle štrÿle bliscátt tar_ròšti urinàt. Ontrátt va_bunàci na_morù cùda Bôdulih tar_esû unê kladàli koti_galiòti za_vešlàt va_seÿh
bìhu parhàle unê rÿdke graklÿnke tar_vê morne_tìći esû oscé uõn galÿcah. Perkê ud_zjalòsti Veyâne do_danàs pjutòšto užâju senosìt
hudòbni sinjâl ud_dojdûćeg šyũna. Kadâ Uôbri plavâjuć esu_pasàli alãy va_tjârne švÿte kòti uõn nepristâjni špomÿn ud_Frangipâni.˙˙
Zêcja tar_esû jùšto prišlÿ va_Sênjsku Bùku poli_Karkâ, Divÿca
Štomorÿna eš_klâla va_mòt uõn tremêndi šyũn ud_vèle bùre. Perkê Ve_bâni Frangipâni bìhu sionzàdni domâtje misâri ud_Karkâ ky_esû
va_jenôn hÿpu silène rèfuli esu_zibrÿli, oscé unâ bokâna škorùp bìše ganàli po_bôdulski tar_esû pisàli va_glagôlici. Seunê novÿe
parhàla prÿko morà tar_unâ lÿpa bunàca za_plavàt sejê dìlje guvernadûri ud_Karkâ potlèn tegâ bìhu yuškâni ky_nišuné požnàli
transformàla va_tremênde kulapÿni, ky_esù cùda Uôbrih stopÿle alê tar_niné baćilàli domâtju vêysku bascÿnu, caterèć Mletjâne zi_Talÿah,
ražbÿle va_grotÿnah poli_Bàške. Potlèn dvy-trÿ ûre kolotôrno Karkâ alê Tuješkâni zis_Auštrÿe, alÿti unê zarukâne Vlàhi zi_Vlahorÿe. Inòke
vamorù esu_plavàle stargàne obàrške rukÿ, nogÿ tar_glavÿ tar_takô sionùki ud_Frangipânih ontrátt esu_pasàli zyvìt na_telafêrmu
eš_obârška vojnÿca pjutòšto šla_afôndo. Keterkê speštàne tar_jadôvne va_Kyrnuvàlu (caterèć danàs Vinodol) tar_potlèn esu_poštàli bâni
Uôbre esu_scapàli Bascàni tar_unêh esu_klâli za_kaštrÿg koti_kmèti ud_seunê Harvatÿe. Va_povêda ud_Frangipânih eš_unâ zâdnja kâ_eš
za_dèlat va_kampànji poli_Dràge. Perkè oscé danàs va_Dràgi kunšervâna vaõn parvànji Gan-Veyãn. Inòke novÿe štôrice ovdÿ esû
Bašćânskoj eš_vît nìke pašoglàve sionùke ud_seÿh scapànih Uôbri, šamôr mîće fjâbe va_danàskim besèdami. Vu_povêdu nàmi
taroscè bascânski peškadûri prâve ko_vamorù kolotôrno Sêynske Bùke esu_pravjàli Marÿa Gorÿcanka, Lucè Dôrcić-Yošamÿa tar_Fabyãn
jur_danàska va_mrÿžah senahòde unê kvoštÿ ud_vatùnjenih Uôbrih.˙˙ Tomašić-Vêlnić.
Va_Sêynska Bùka eš_seunê perikulôžo meštô za_navÿg va_Sinjemorù, Pračakavski Gan-Veyãn (prevod i značenje):
kadÿ Sevÿšna kaštrigâva tar_speštâva unê silène yuškâne ky_bìdu prišlÿ
vazêt ud_Bôdulih ve_šèsne înšule ud_Kvarnarà. Homorèć jûr va_unê
parvànje vrymjâ ovdÿ bìhu pasivàle gârske tar_latÿnške galÿce, Pračakavski Gan-Veyãn (scakavski pradialekt jugoistočnog Krka i
ma_cùda unêh esû tutû perikulàle va_gûstih fortunâli tar_esû Raba): Na većem dijelu otoka Krka (veyski: Khârk) govori se običnom
šle_afôndo. Perkê danàska kolotôrno Sênjske Bùke senahòde vamorû palatalnom čakavicom, koja je na južnijoj obali (Krk-Punat) prijelazna
štoâre kamênske âmfore. Oscé potlèn va_Vèloj gvêri ovdÿ esû speštâne ikavsko-ekavska, a na sjevernoj strani otoka (Omišalj-Vrbnik) više
151
ekavska. Nepalatalnim cakavizmom se na Krku govori na jugoistoku
oko Baške u naseljima Jurandvor, Batomalj i istočni dio Baške (a Sadržaj
donedavna još susjedni izumrli zaselci Gorica, Sv. Juraj, Vinca i
cakavski gradjani Raba). Ovaj krčki scakavizam je u odnosu na
primorske i ine otočne čakavce izrazito arhaičan i u svojoj starijoj
verziji Gan-Veyãn koja se donedavna u 20. stoljeću govorila u gradu
Rabu, Baški i okolnim selima, a sad još malobrojni starci u Batomlju i 1 SUMMARY
Jurandvoru, najstariji je tip bodulske cakavice koji se leksički i 2 Kulturno-povijesno okružje
gramatički bitno razlikuje od obične čakavštine. U njoj se ističu
zamjenice ca (starije coã i scà = što) i zoãc (zašto), dvoglasi, 3 Gramatika, fonetika, leksik
polupalatali sj, tj, zj i sve ine značajke cakavizma, uz ine dodatne 4 Veyski etimološki spektar
osobitosti veyskog "scakavizma" kakve nema nijedan naš govor. Za
bascanski "scakavizam" (i nedavni rabski) je uz ino nadasve markantan 5 Etnokultura, pjesme, glagoljica
imenski dual (muški na -õj, ženski -ãj, srednji rod -ẽj), pa 6 Veyski mitovi i legende
arhajski član pred imenicom (odredjeni sẽy - sýe i neodredjeni uõn -
unè) i još posebni sibilarni skup "sc" (= šć / 7 Nazivlje: topo-, astro-, bionimi
št): Bascàne (Bašćani), scâp (štap), scemêr (otrov), scipàt(uštinuti), sc
erbâv (krnjast), itd. U leksičkom pogledu, ta veyska scakavica
8 Zaključak o govoru Gan-Veyãn
sadrži 2/5 slavenskih riječi, 1/3 romanizama, a 1/4 (23 %) indoiranskih i 9 Govorni primjer za Gan-Veyãn
mezopotamskih arhaizama po kojima je daleko najbogatija kod nas
(Yošamya 2005). Zbog ranohrvatskoga sasma nesrpskog rječnika s tek
10 Rječnik osobitih arhaizama
4% sličnih riječi je našim gradskim novoštokavcima Gan-Veyãn posve o 10.1 A
nerazumljiv kao ini strani jezik, npr. najobičnije svakodnevne o 10.2 B
rečenice: "Sey poštýl imý sekhãn tar tuhici"(Na krevetu su plahta i
jastuci), "Siõn macãr eš vaõn darmûn poli warskeg buymèra" (Veliki bor
o 10.3 C
je u šumi uz planinski izvor), "Meyõn sionoćâl sevidu uõn loprãn tar o 10.4 Ć
seuné žwezdõj" (Kroz dalekozor je vidljiv avion i puno zvijezda), "Uri- o 10.5 D
Harvátje, yenãar .Š.Y.A." (Zagreb, siječanj 2011)... i sl. Taj Gan-Veyãn je
drastični jezični dokaz protiv zajedničkoga srbo-hrvatskog iskona i za
o 10.6 E
naše ranije iranoilirsko podrijetlo, pa su ovdje zbog bratstva-jedinstva o 10.7 F
jugopartizani po "oslobodjenju" poklali 350 tih nepodobnih govornika o 10.8 G
u jami Krićavno.
o 10.9 H
o 10.10 I
o 10.11 J
o 10.12 K
o 10.13 L
o 10.14 M
o 10.15 N
o 10.16 O
o 10.17 P
o 10.18 R
o 10.19 S
o 10.20 Š
o 10.21 T
o 10.22 U
o 10.23 V
o 10.24 Y
o 10.25 Z
o 10.26 Ž
11 Bibliografija
12 Vanjske sveze
13 Poveznice
14 Reference
SUMMARY
Early-Chakavian Gan-Veyãn (islader cakavism in eastern
Kvarner): New biogenomic analyses of Adriatic islanders confirm only
1/3 of aborigines in Krk are Slavs of R1a/Eu19 type, and other 2/3 are of
non-slavic origin, resulting by a superior mosaical diversity of dialects
in Krk island. In southeastern part of Krk occurs the extreme non-
palatal scakavism or Gan-Veyãn in old eastern
Baska, Yurandwõr and Batomãl, being the most similar to the
extincting cakavism of Rab town. From 7th to 16th century it was
spoken in the medieval city Corinthia on eastern end of Krk island. It
is marked by sibilar group sc, wovel ÿ, semi-tone “shwa”, and pre-slavic
phonemes: bj (bh), kh, w, and diphtongs uõ, oã, ũu, ãa, etc. It has a
four-accent system: standard accents ( ˆ ` ), and two specific terminal
accents i.e. ultra-short quick ictus ( ' ) and extra-long singing tilda (∽).
Speaking is swift and melodious with extreme oxytony (as French), and
it is divergent from Serbo-Croatian by absence of any ascending
accents. Its grammar is marked by the dual and articles at nouns:
definite uõv, vâ, vê, and undefinite uõn, unà, unè. The Old-Croat
152
possesive dative is frequent instead of Slavic possesive genitive. The Gramatika, fonetika, leksik
archaic collective numbers in old Veyan are dvõydi, trõydi, cetÿrdi,
reminding of Vedic-Avestan ones. Veyan augmentatives and Uz komyzônsku cokavicu na Visu, veyska scakavica jugoistočnog Krka
superlatives are marked by archaic prefix sion-, and archaic duals have je danas najekstremniji fonetski tip bodulskog cakavizma na Jadranu,
suffixes reminding Sorbian: masculine –oj, feminine -aj, and neutrum – za koju je posebno značajan i čest sibilarni skup sc, poluvokal ÿ i
ej, including also exotic adverbial pronouns: kyõn, siõn, ziõn, vaõn, poluglas šwa ( ' ), pa još dodatni neslavenski glasovi bj (=
meyõn, layõn, kolõn, etc. Veyan verbs include many non-slavic forms: vedski bh), kh, w, uz obilje dvoglasa uõ, oã, ũu, ãa itd. Za tu veysku
supine, optative, necessative, subjunctive, and six temporal infinitives. scakavicu je specifičan arhajski četveronaglasni sustav, pa uz poludugi
There are noted 23,500 words, and the most peculiar ones are listed i polukratki (npr. â i á) kao u čakavskom, tu postoje još 2 posebna i
down with English translations. That glossary includes 2/5 (40 %) of starija oksitona naglasa: ultrakratki oštrobrzi ictus ( à ) i otegnuto-
Slavic words, 1/3 (34 %) of Romance isoglosses, and 1/4 or 23% are the pjevajuća tilda (ã: kao u Podravini). Naprotiv oko Baške ne postoje
Indo-Iranian and Mesopotamian archaisms of Old Orient, and this is nenaglašene dužine niti ikakvi uzlazni naglasi pa je taj govor razmjerno
the most archaic dialect in Croatia. Its curiosities are 68 different algal brz i melodiozan s najizrazitijom oksitonijom kod nas. U veyskoj
names, and 127 celestial star names used by old sailors and fishers for gramatici je osobita nazočnost gramatičkog člana pred imenicama tj.
naval orientatition and nocturnal hours. The most valuable cultural odredjeni uõv, vâ, vê i neodredjeni uõn, unà, unè (iz etrurskog vn, vna,
heritage there is old epic cyclus of 10 archaic legends ‘Vêyske vne), a u starijemu veyskom je pred imenicama i arhajski član sẽy, sýa,
Povêde’ from the protohistory to medieval times; by contents and sýe = taj, isti, dotični (slično gotski sai, sa i hetitski siya). Takodjer je
complex style they are quite different from Slavic rural tales, and more čest starohrvatski posvojni dativ umjesto vukovskog genitiva, a arhajski
comparable with Nordic Sagas and old Greek epics (see details in Mitjẽl zbirni brojevi iznad 5 imaju nastavak -ôrje, dok su niži 2 - 4 kao
Yošamýa: Gan-Veyãn and cakavism of Baška, Zagreb 2005, 1223 p.). indoiranski: dwõydi, trõydi, cetýrdi. U veyskomu je još osobit u
imenskom augmentativu i superlativu pridjeva hetitski prefiks sion-,
Kulturno-povijesno okružje
seuna- (hetit. siu-, siuna-), zatim jednorodni plurali pridjeva ženskog
oblika i ranoslavenski lužički duali na -õj (muški), -ãj (ženski) i -
Cakavizam ili vlastiti naziv govornika: bodulska cakavica, je ẽj (srednji rod), pa posebne priložne zamjenice kao u
najneobičniji tip hrvatskih dialekata koji je književnim jekavskim francuskom kyõn(kojino), siõn (svekoliko), ziõn (skupa), vaõn (unutar
gradjanima od svih naših govora najteže razumljiv, ne samo zbog ), meyõn (usred), layõn(uzduž), kolõn (naokolo), itd. Veyski glagoli
fonetike, nego i arhajskog rječnika ter egzotične gramatike. Zato laici, imaju posebne oblike supin, optativ, necesativ, konjunktiv,
ali i neki lingvisti o tom čudnom govoru imaju niz predrasuda i umjesto antipreterit i još po 6 raznih vremenskih infinitiva. Nijedan naš dialekt
proučavanja je dosad cakavizam većinom bio prešućen i odbačen kao ne rabi toliko obilje raznih infinitiva kao veyska scakavica, a vukovsko-
nepravilna deformacija. Njegovi govornici se kod nas izvan užeg balkansko "dadakanje" je tu posve nepoznato i nemoguće tj.
zavičaja doživljavaju kao manjevrijedni čudaci, jer ne znaju izgovarati besmisleno.
(a ponekad ni napisati) slavenske palatale. Zato je i sam naziv
"cakavizam" nastao s pogrdnim prizvukom navodne jezične bolesti Veyski etimološki spektar
nepalatalnog izgovora. Za neupućene se uz druge značajke, bodulski
cakavizam od tipske čakavštine (i inih narječja) razlikuje prvenstveno Dosad je u bodulskom cakavizmu istočnokvarnerskih otoka popisano
po sibilarnom izgovoru upitno-odnosne zamjenice kao ca umjesto 28.700 riječi uključivo 23.700 riječi popisanih na jugoistočnom Krku
drugdje uobičajenog ča, ali se i to mijenja ovisno o izgovoru pripadnog oko Baške i još 5.000 iz grada Raba. U poluslavenskom etimološkom
samoglasnika pa može glasiti ce na Cresu, ili co na otoku Visu itd. spektru jugoistočnog Krka je samo 2/5 slavenskih riječi: 31% čakavske,
Najekstremniji i štokavcima jedva razumljivi tip cakavizma postoji u 6% slične kajkavskom i tek 4%jugoštokavske izoglose, što je kod nas
brzim "bodulskim" govorima Komiže na Visu (tzv. komyzônska najniži slavenski udjel nakon neslavensko-romanskih govora Istriota
cokavica) i Baške na Krku (veyska scakavica), čiji govornici uče naš (južna Istra), Ćiribiraca oko Učke i Arbanasa kod Zadra. Slično kao
književni standard zamalo kao neki strani jezik. Napomena: slavenske su u 1/3 bašćanskog rječnika (35 %) zastupljene i romanske
naziv bodul i pridjev bodulski u čakavici označuju jadranske otočane izoglose, većinom veneto-talianskog iskona.
(koji često govore cakavizmom): njegov iskon je nejasan, možda od Naprotiv, 1/4 ili 23% veyskog rječnika su indoiranski i mezopotamski
indovedskog bodyul (pastir-stočar), ili od talijanskog tipa psa bodolo prapovjesni arhaizmi uključivo indovedske, staroperzijske, hetitske,
(ali bodulski cakavci uglavnom ne drže pse nego mačke). Jedna od akadosumerske i ine prapovjesne izoglose iz Starog istoka. Zajedno s
uvriježenih predrasuda o cakavizmu je da je to pretežno gradski govor, antičkim klasicizmima iz latinskoga, starogrčkog i etrurskog, sav
ali danas to ne odgovara stvarnosti. Ako je ranije i bio u primorskim predslavenski antički dio veyskog leksika obuhvaća ukupno 1/3
gradovima, dosad je većinom izumro pod pritiskom vukovskog ili 37% ovdašnjega arhajskog rječnika, pa je zato taj veyski rječnik
književnog standarda, pa su danas većina cakavskih govornika u izrazito najarhaičniji predslavenskog tipa u cijeloj Hrvatskoj. Preostalih
primorskim i otočnim selima. Vidi još poredbeno: Bodulski cakavizam. desetak posto tog leksika su većinom noviji tehnički internacionalizmi
iz engleskog, njemačkog i iz inih rjedjih skupina. Medju današnjim
Nova biogenomska istraživanja jasno pokazuju da su samo 1/3
jezicima, cakavizam Baške, Raba i Cresa je približno izmedju
starosjedilaca na Krku slični inim Slavenima tipa Eu19, a ostale 2/3
slovenskog jezika i venetskog dialekta talianskoga, a vrlo je daleko od
krčkih Bodula su biokemijski bitno drugačiji tj. neslavenskog iskona,
srbohrvatskog vukopisa što je ustanovio već i Tentor (1956) za
što ima jasan jezični odraz u dialektalnoj šarolikosti na Krku. U
cakavizam Cresa (to su Vukovci odbili objaviti kod nas pa je izašlo u
dialektnom mozaiku jugoistočnog Krka supostoje 4 različita govora:
SAZU-Ljubljana).
pretežno ekavska palatalna čakavica u Vrbniku, pa poluikavsko-
ekavska čakavica Punta, Stare Baške i Bašćanske Drage, sezonski Etnokultura, pjesme, glagoljica
polučakavski novogovor (turistički slang) novoizgradjenih vikend-
naselja na zapadu Baške, ter ekstremni nepalatalni scakavizam (Gan- Medju starijim glagoljskim spomenicima ovdje je dakako najvažnija
Veyãn): stari istočni dio Baške uz luku, pa susjedna Bašćanska ploča čiji stvarni tekst odgovara reliktnom pradialektu Gan-
sela Yurandwõr i Batomãl (u domaćem izgovoru). Ekstremna bodulska Veyãn, što je omogućilo takodjer i drukčije novo očitavanje Bašćanske
scakavica iz Baške i okolnih sela na jugoistoku otoka Krka se značajno ploče, dosta različitog sadržaja od dosadašnjih tumačenja jugoslavista
razlikuje od većine okolnih primorskih govora. Bašćanskom cakavizmu koje tu nije zanimao domaći govor, pa su taj sadržaj uglavnom izvodili
je leksički i fonetski razmjerno najbliži južniji cakavizam grada Raba po crkvenoslavenskom jeziku. Značajni su veyski primjeri i tridesetak
koji je medju današnjim kvarnerskim govorima izrazito najbogatiji starih pučkih pjesama iz jugoistočnog Krka, koje nam je u
antičkim izoglosama iz grčkoga i klasičnoga latinskog (1/4 leksika), ranobašćanskoj inačici većinom kazivao F. Tomašić. Kao glavni i
baštinjenim iz Rimskog carstva. Palatalnoj čakavštini Punta i najvrijedniji dio veyske kulturne baštine je desetak krčkih
Bašćanske Drage je gramatički i leksički razmjerno najbliža reliktna legenda "Vêyske Povêde", gdje je za njih 7 manjeviše očuvan u predaji
pračakavica nutarnjeg Vinodola koja nakon Baške sadrži najviše suvisli sadržaj pradavnih zbivanja, a od ine 3 tek djelomični fragmenti.
prapovijesnih indoiranskih arhaizama na istočnom Jadranu, a ta Taj epski ciklus je prastaroga ranoslavenskog i predslavenskog iskona,
sličnost je posljedica doselidbe pred Turcima iz susjednog kopna pa bogatstvom i složenim stilom daleko odskače iznad seljačkih bajki
(najvjerojatnije od Krasnog polja). Taj veyski pradialekt se od 7.- 15. st. kod inih Slavena i znatno je bliži nordijskim Sagama, te starogrčkoj
govorio u srednjovjekom gradu Korintija (Uri-Kworÿta) na istočnom Ilijadi i Odiseji. O toj etnokulturi vidi još pobliže: Čakavske
kraju otoka Krka, oko kojega se i danas još nalazi izrazito najveća pysni, Zvonimirove ploče, pa Vejske legende i Veyske Povede.
koncentracija brojnih predslavensko-neromanskih toponima veysko-
liburnijskog iskona. Veyski mitovi i legende
Po vjerojatnom vremenskom slijedu, to su iduće legende s arhajskim
veyskim naslovima i štokavskim prijevodom.
153
A. Najraniji predhistorijski mitovi indovedskog iskona iz udjel (do 1/4) predslavenskih arhaizama u bodulskom cakavizmu, pa
halkolita obuhvaćaju stvaranje svijeta i animističke obrede nepalatalni cakavski zapisi iz ranoga srednjeg vijeka (Vrbnik, Zadar),
naslijedjene od praindoeuropskih predhrvatskih predaka: raniji nepalatalni cakavizam gradova izvan mletačke vlasti (Bakar, Senj,
1. "Povêda ud_Mantràtje tar_slôva Šalamunòva"(Legenda o aždaji Prezid, Sesvete), dok cakavizmu slične izoglose postoje u Vedama i
i znaku Salomonovu) i 2. "Povêda ud_Hayebâja tar_mâtra Avesti, a naši cakavski Boduli biogenomski pretežno pripadaju
ud_dazdjà" (Legenda o Kišom duhu i zazivu kiše). neslavenskoj haplogrupi I2/Eu7.
B. Klasične antičke legende su liburnijska i iranohrvatska predaja Govorni primjer za Gan-Veyãn
predslavenskog iskona koje upućuju na gibanja naših antičkih
predaka u starom vijeku: 3. "Povêda ud_Matânih navakÿreh Primjer: Starinski opis svakodnevnog života istočnokrčkih "Veyâneh"
tar_Urih-Kvorÿta"(Legenda o pomorskim Mitanima i gradu iz doba Austrougarske, po vejskom izgovoru pokojnog Fabiâna
Korintija); 4. "Povêda ud_Bakodlâka tar_mîćih Tomašića iz veyskog zaselka Zdolna Šurây (Pod Sv. Juraj):
Malÿtjeh" (Legenda o Prabiku i sitnim patuljcima) i 5. "Povêda
ud_Yndrah kadÿ parsjùte restû" (Legenda o Indiji gdje rastu Arhajski neoliburnijski pradialekt, Bješÿd va_vêysken ˙Ala-habãy
pršuti). tarnâj notàt, boy_võeš šìšni Gan-Veyãn ziõn vãs
Šurãj vasẽj skopãl Khârk. Vÿš môrti daršân mlãy,
C. Mladje srednjovjeke legende uglavnom su iz doba
konè binšâl zi_Karkôn tar_tebÿn lâzno ubydân kòti Semerãn,
starohrvatsko kraljevstva Trpimirovića i Arpadovića, koje su
nu_vakò brÿžan tepašân šuê_dni po_domâtju. Šprydacêra
najbrojnije s povijesnom podlogom: 6. "Povêda ud_Cavjêneh
sanšâl vanû nylòvu za peškát nić_rybõj mejnêh kvôrah tar_garmÿnah
kerôlih tar_orkatûrih" (Legenda o Crvenim kraljevima i
zad_ârta kadÿ_eš uõn fašanàs ud_kalûbih, lumbâreh tar_kosirÿkah.
kitolovcima); 7. "Povêda ud_Macarôla tar_škacavèrneg
Zgôru unêh sezdvìgal sejõnvÿšna vãr carekû ˙Kũr˙. Undÿ esû vlêzle
peškatûra" (Legenda o ribarskom duhu i ukletom ribaru);
manÿ va_nÿlu uõn yadvũn, varbũntar_nìć maćÿnah.
8. "Povêda ud_kruôla Zminivèra tar_Zârjah harvâtjeh" (Legenda o
Potlén terên vaõn grûh za_vazêt scagòdi zalÿk kòti kũš,
kralju Zvonimiru i hrvatskom grbu); 9. "Povêda ud_kruôla Belòva
ćipũn tar_ćarnatâr, ma_nànka me_unâ khàška ninè vaÿla.
tar_pašoglàveh Uôbrih"(Legenda o kralju Beli i kosookim
Znocûneš_zniveràlo tar_èš sey_bùra zibrìla
Tatarima) i 10. "Povêda ud_Frangipânih tar_nevÿrneh
oscé kakò siõn šyũn urinàla. Jutrôn binšâlzibràtt wâra
Mletjânih" (Legenda o Frankopanima i nevjernim Mlečanima).
vaõn mićazâl kadÿ ganÿ aš_vôsu seunè grûbe khôguli,
Nazivlje: topo-, astro-, bionimi tar_sanšâlga_zêt vasẽj sypũn ud_Pirnÿce. Potlén binšâl zgôru
naõn helãm Triskàvac kadÿ_su unê komârdi
U dodatnim strukovnim imenicima je bilo popisano još oko 2.700 za_zêt vaõn darmũn scagòdi kabàrneh alè šestÿlneh lêsjah,
raznih onomastičkih naziva za mjestopis, floru i faunu jugoistočnog ma_nišân vazêl zmanũn topôr. Undÿ sešân šìšno
Krka. U toj veyskoj inačici popisano je čak 127 raznih asteronima pogubÿl vaõnškardũn konè binšâl vavÿk skrôzi seÿh škarÿn tar_gêtih
(imena nebeskih objekata), koje su raniji krčki pomorci kroz prošla šuê_do jenè celÿne. Undà_se eš_zmarkàlo bôy eš_dàzd zi_šparnàćih
stoljeća u Austrougarskoj rabili za pomorsku orientaciju i noćno kropÿl tar_ròšti esû triskàle, ma_šanstâl va_enù gârmu naõn hãar
vrijeme umjesto satova i kompasa, što je dosad treća najveća zbirka sidêć. Va_polnéb sešân varnûl làzno zduõlu va_paÿz, kadÿ ešbîl uõn
domaćih zvjezdanih imena u svijetu nakon Kineza i Arapa: vidi yzdèn tar_vÿca, ma_bÿn vidêl siõn hamantũrkegà esû lobzàle
pobliže Starohrvatska kozmogonija. Medju više stotina domaćih peštakâne kòti kratêl tar_nirabÿl lèho za_hìtit va_gârgu. Vanên štûpu
fitonimima (imena biljaka), najvažnija osobitost je bogato veysko nõeš nić_pÿpah, nu_nišôn seÿh vazêl bôy nerâbe za_ÿšt. Magàri
nazivlje za morsku floru gdje su zapisana domaća imena za 68 raznih bin_zibrâl nić_cesâna tar_merlÿna, oscè vanôj škâlnici unê zjùkvice
alga, što je takodjer najviše u svijetu nakon Japanaca koji jedu morske tar_štartÿne zaõn štramàc. Potlén binšâl vaõn buÿmer
alge pa imaju blizu stotinu njihovih naziva. Kod faune je razmjerno za_vazêt enû látu zvodôn. Zvicèron binšâl domuõv scagòdi za_ÿšt bôy
banalno domaće nazivlje riba koje su uglavnom romanske i slične kao me_êš zjulìlo, nut_undýninê unè fêlte ud_kolùbe tar_bÿn alšète
na većem dijelu Sredozemlja, a nazivi ptica su većinom općeslavenski i šalspàt. Aš nisân vazgâl šwÿtlo, va_tèmbi
slični inim istočnoeuropskim, dok su najosobitiji veyski nazivi za nisané vidêl kadÿ eš_kantrîda, šan_unû zvarnûl tar_eš šìšno roštàla.
sisavce, gmazove, kukce, rakove i puževe koji sadrže niz Ela_misãr, ala_štôymi navidòva !
predslavensko-neromanskih arhaizama indoiranskog i liburnijskog
iskona. Prijevod na jugoštokavski Vukopis (= Vlahÿska bješÿd), preveo prof.
Mitjêl Yošamýa (veyski govornik): To je govor na vejskom, sad pazi i
U ovdašnjem mjestopisu, uz dosta slavenskih i romanskih naziva, piši, jer ovo je izvorno veysko pričanje iz sela Sv. Juraj na otoku Krku.
nadasve je značajna 1/4 čudnovatih predslavensko-neromanskih "Vidiš da sam možda mladji, zar ne bih otišao sa Krka pa bih postao
toponima liburnijskog i indoiranskog iskona koji su izrazito najbrojniji bogat kao Amerikanac, a ovako jadan provodim sve dane po domaću.
na istoku Krka oko gradine Korintija (Uri-Kworýta), ali ih ima i širje još Prekjučer sam otišao do ribolovišta uhvatiti nešto ribe uz stijene i
oko Vrbnika, pa na Rabu i oko Senja: vidi pobliže Gradina Korintija. pećine iza rta gdje su gnijezda galebova, golubova i lastavica. Iznad
Srednjovjeki katekizmi glagoljicom nakon 13. st. iz Vrbnika su najraniji toga se diže strmo brdo koje se naziva "Šiljak". Tamo su dospjeli u
tekstovi nepalatalnog cakavizma slični veyskomu, jer se glagoljski mrežu jedan ranj, mrena i par sipa. Zatim odoh na kamenjaru da
palatali bez kvačice jasno razlikuju od sibilara i nema zabune. Takodjer naberem štogod ljekovitog (bilja) kao kadulje, šipka i trnjine, gdje me
i toponimi kopnene obale Klenovica-Jurjevo dijelom su podjednaki nije ugrizla nijedna zmija. Noću se vrijeme pogoršalo i zavijala je bura,
veyski, što znači da se u prošlim stoljećima slično veyski govorilo po pa je tutnjalo kao pravi orkan. Sutradan odoh nabrati pijeska na malu
istočnom Kvarneru s obje strane Velebitskog kanala. Takodjer su i u plažicu gdje ga nije bilo, nego samo krupno kamenje pa sam ga otišao
gradu Senju (starije: Seyn) domaći starci sve do 1970tih govorili uzeti na sipini uz Bašćansku plažu. Zatim odoh gore na brdo
cakavicom, koja je slabo dokumentirana jer su tek novi senjski govor "Gromovnik" gdje su štale, da u šumi uzmem nešto grabova i javorova
opisali palatalni doseljenici iz Like (Moguš 1966, 2002). drva, ali nisam ponio sjekiru. Tamo sam posve zalutao na kršju, jer sam
stalno hodao preko škrapa i gudura sve do jedne stijene. Tada se
Zaključak o govoru Gan-Veyãn
smračilo jer je iz oblaka pljusnula kiša i zagrmio grom, pa sam ostao u
jednoj špilji sjediti na kladi. U podne sam se lijepo vratio dolje u polje
Slični predslavenski arhaizmi bar u leksiku a dijelom i u gramatici su gdje je bio jedan konj i krava, ali sam ugledao sav kukuruz kojega su
manjeviše zastupljeni u inim reliktnim govorima u Hrvatskoj tj. osim izjeli glodavci kao kuga, pa je bio još samo za smeće. Na jednom stablu
na Krku (i donedavna u Rabu) još npr. Vinodol, sjeverna Istra, Dugi je bilo nešto smokava, ali ih nisam uzeo jer nisu jestive. Ipak sam
otok, Vis, Poljica, Bednja, Brodska Posavina itd. Razlog zašto to dosad pobrao nešto bijelog luka i mrkve, te uz lokvu šaša i trske za madrac.
nije bilo iskazano jesu ideopolitičke dogme naše jugoslavistike, od Zatim odoh do izvora da uzmem jednu kantu vode. Navečer odoh kući
kojih su zbog jugoslavenskog kloniranja kroz 20. stoljeće pogubno nešto pojesti jer mi je kruljalo, ali tamo nije bilo ni kriške kruha pa sam
bolovali zamalo svi naši popisivači i obradjivači dialektalnih govora gladan otišao na spavanje. Kako nisam zapalio svjetlo, po mraku nisam
prije novih i objektivnih biogenomskih nalaza, jer ih se moralo vidio stolicu i prevrnuo sam je, pa je jako zaštropotala. Pozdravljam
bezuvjetno uklopiti u jedinstvo srbohrvatskog dijasistema. U odnosu vas, zbogom do sutra!"
na običnu palatalnu čakavicu, bodulski cakavizam jadranskih otoka i
nekih primorskih gradova (sada u izumiranju) pa čak i u kajkavskom Rječnik osobitih arhaizama
zaledju (npr. cakajski Prezid i Sesvete), nije nastao navodnom
"depalatalizacijom" iz južnoslavenskih govora zbog talianskog utjecaja, Ovdje su niže iz povećega veyskog rječnika sa 23.700 popisanih riječi
nego je baš obratno to iskonski ranohrvatski prajezik predslavenskog (Yošamya 2005), kao reprezentativni primjeri odabrane tek takve
indoilirskog podrijetla. Tek njegovim naknadnim slaviziranjem od osobite riječi koje su inače dosta rijetke ili posve nepoznate kod inih
srednjega vijeka započinje tu i palatalizacija, pa iz toga naknadno jadranskih čakavaca. To su pretežno neromansko-predslavenski
nastaje današnja palatalna čakavština. Na to upućuje daleko najveći arhaizmi indoiranskoga i mezopotamskog iskona, dok su njihovi
154
uobičajeni palatalni sinonimi (često romanizmi) dodani u zagradama, baršÿtje, -eh m. = pršić, sitan snijeg: perz. baršek / powder-snow
kako se govore na sjeverozapadnom Krku, u susjednom Vinodolu i
drugdje po Kvarneru. Takvi su čakavski romanizmi ovdje označeni barakãn, -ni,-ih (biljàc) m.= deka, pokrivač: aram. barrakan /
zvjezdicom *, a veyski duali su istaknuti masnim slogom (bold). Nakon blanket, coverlet
toga u donjem rječniku slijede poredbe sa sličnim sinonimima iz baratànja, -ah n. (manôvra *)= rukovanje: indoved. baratajna /
staroistočnih jezika (kurziv), pa prijevod na novoštokavski Vukopis i management
konačno još i prijevod na engleski, po modelu: veyski arhaizam
(novočakavski sinonim): staroistočneizoglose = štokavski prijevod /
baratát, -ân,-âl (manovràt *)= rukovati: indoved. bharata /
manage
English translation. Uz imenice su dodani nastavci genitiva i plurala, ili
boldani dual, uz standardnu kraticu roda: m.- muški, f.- ženski i n.- barbâna, -e f. = obitelj, zadruga: hrw. barbana / family,
srednji rod. community
A barbàt, -ân,-âl = udati, oženiti: hrw. barba / marry, espouse
barhâna, -e,-ah f. (vêšta f. *)= oprava, haljina: indoved. barha /
dress, gown
akÿr, -oj,-ov m.= čelnik, vodja, šef: perz. akir, grč. kyros / chief,
barìlac, -lci m. = bačvica (za slanu ribu): akad.+ sumer. bariga /
head
mini-barrel, kilderkin
àla ! = hajde, naprijed !: akad.+ sumer. a-la / go !, move !
bârka, -e,-ah f.= brodica, ladja: egipt. baris, perz. barkaš / boat
ala-šù ! = hajde-marš !: akad. a-la-shu / go away !
barÿl, -ôj,-ôv m.= bačva, bure: akad.+ sumer. bariga / cask, barrel
andà (alôra *)= dakle: kajk.+ hetit. anda, vegl. andú / thus, also
bascÿna, -ni,-ah f. = kultura, baština: perz. bastan / culture,
angel-šigũr, –ri m.= andjeo-čuvar: indoved. angiras + heritage
hrw. sigguru / guardian
bascÿnski, -o = kulturni, obrazbeni: perz. bastani / cultural
angûrya, -e,-ah f.= lubenica: indoved. angurya, perz. angûr /
bavàt, -ân,-âl = pirkati, popuhivati: perz. bavidan / blow softly
watermelon
ânkora, -e f. (švÿdro n.)= sidro: indoved. ankura, litv. inkaras /
bâvica, -ce,-ah f. = lahor, povjetarac: perz. bavek / breeze, soft
wind
anchor
ankorân, -a,-o (surgân *)= usidren: indoved. ankura / anchored
beràt, -ên,-âl = brati: indoved. bharati, avest. baraiti, litv. beratvei
/ collect
ârija, -je f. = zrak, atmosfera: indoved. harya / air, atmosphere
bihâć, -ći,-ih f. (stânje, -a n.)= imanje, posjed: hrw. bihay /
ârta, -e,-ah f. (ârt m.; pûnta *)= šiljak, rt: hrw.+ perz. arta / cape, holding, estate
promontory
bikarìt, bikarÿn, -ÿl = mesariti, sjeći meso: aram. bekkari / to
artÿca, -e,-ah f. (artìć m.; pûntica, f. *)= rtić: perz. artek / point, butcher, mangle
peak
bješidìt, -ÿn,-ÿl (besedìt)= govoriti: indoved. bhashita / speak,
àša, -e,-ah (uõš, ôši) f. = osovina: indoved. assa, litv. ašis / shaft, tell
axis
bješÿd, -ôj,-ôv f. (besèda f.)= govor, izraz: indoved. bheša /
aštén, -èni,-ih (stenè) f.= stijena, hrid: avest. aseno, trac. asma / speaking
cliff, rock
bjerÿt, -ôj,-ôv (berîti) f. = kapa: indoved. bherat / cap
àšti! = dio kletve, "valaj", perz.+ hrw. ašti, armen. astem / a part
blâjdan, -i,-ih (blàgdan) m.= blagdan: indoved. bhagadana /
of archaic oaths
holiday
ašti-Buõga ! = Boga mi!: perz. Ašti-Bagha!, armen. Astem-Baga! /
bliscàt, -ân,-âl (lampàt *)= sijevati: indoved. blasyate / to flash,
oh my God !
lighten
avukât, -i (udvêtnik) m.= odvjetnik, branitelj: hetit. avkat /
boãk, bakì, -ÿh (bâk) m.= bik: vegl. buak, perz. bak / bull
lawyer, solicitor
B bocàt, -àta,-to = poluslan, slankast: perz. botlač / brackish
bôdul, -li,-ih (ižulân, -ni *) m. = otočanin: avest. bodyul / islander
baštyãn, -jàne,-eh m. = baštinik, nasljednik: perz. bastani / bodulÿca, -ce,-ah f. = otočanka: avest. bodyul / (she) islander
inheritor, successor bót, -i,-ih (skòs *) m.= potez, zamah: perz. bot, gots. bota /
bàdalj, -lji, -ih m. = žalac, pikac (ose): perz. badil / a sting stroke, swing
bàdat, -an,-al = bosti, pikati: indoved. badati, litv. bad / stick, bratÿa, -ah f. (bràtja, -e)= braća, družba: indoved. bhrata /
prick brothers, community
badàtja, -je,-ah f. (puntÿn * m.)= ukosnica: perz. badil / hairpin brôskva, -e,-ah f. (kiselìca f.)= kiselo zelje: bask. broska /
cabbage, Brassica
bâki, -ih (plur. od boâk) m. = bikovi: perz. bak / bulls
brÿtvat, -an,-al = brijati: indoved. bhrinati, perz. burridan / to
balâs = vitak, stasit, izdužen: perz. balaš / slender, lank shave, razor
balatûra, -e f. (vôlta * f.)= veranda: perz. balater / veranda bujmêrni, -na,-ne = izvorski, podvirni: akad. buranum,
balatûrica, -e f. = verandica: perz. balaturek / mini-veranda hrw. burim / of spring-, of source-
balobãn, -âni,-ih m. = bubanj: perz. balaban / drum bujmerÿna, -ni,-ah f. = suhi povremeni izvor: akad. buranum /
periodical spring
balobànić, -ći m. = bubnjić: perz. balobanek / ear-drum,
tympanum bûkša, -e,-ah (škapulêr *) m. = spasilac, izbavitelj: perz. bukša /
saver
bân, bâni, -ih m.= vazal, kancelar: akad.+ hrw. bani / governor,
vice-roy bûrni, -o = buran, olujan: indoved. bhurni / stormy, very windy
bànak, -ki,-ih m. = nasip, plićina: perz. bank / sea-bank, shallows bûšta, -e,-ah f. = paket, zamotak: perz. bešta / package
bàrša, -e,-ah f. = mraz, inje: perz. barš, vegl. bersáina / frost buÿmer, bujmère,-eh (bûjmer) f.= zdenac, vrelo: hrw. burim,
ak. buranum / fountain
baršadÿn, -oj f.(jacêra f.*)= ledište, hladnjak: perz. baršadan /
freezing, refrigerator bûža, -e,-ah, f. = rupa: perz. buzč / gap, hole
baršít, -ÿn,-ÿl = smrznuti, slediti: perz. baršiden / freeze bùžni, -na,-ne = ronilački, gnjurački: perz. buzč / diving
baršÿca, -e,-ah (bršica) f.= poledica, klizavica: perz. baršek / C
icing, glaze (ice)
baršÿna, -e,-ah f.= led, santa: indoved. barsanu, vegl. bersáina / cà (scá; ča)= odnosno što (ča): indoved.+ avest. ca, tohar. cau /
ice, iceberg what (related form)
155
câ ? (coâ ?, ča ?)= upitno što? (ča ?): indoved.+ avest. ca, lyk. ci / ćrÿkva, -e,-ah (crìkav) f.= crkva: tohar. tserekwa, grč. kyrika /
what ? (asking form) church
cakàd = ponegdje, gdješto: indoved. ca-katha / sometimes D
cané ? = zar ne, što ne ?: indoved. cana ? / why not ?
capivàt, -ân,-âl (lovìt, -în,-êl)= loviti, hvatati: perz. capidan / to dalgÿ, -â,-ô (dàlg)= dalek, dugačak: hetit. dalugaeš, oset. dargh /
hunt, catch far, long
carêš ? = ideš li, da li ideš ?: indoved. ca-hrešati / do you go ? dàr = zato, zbog, da: perz. dar / because
carekû (indecl.)= navodni, takozvani (tzv.): indoved. ca-ric / so- darcèla, -ah, f. (zarcàlo, n.)= zrcalo (srb. "ogledalo"):
called, pretended indoved. darsa / mirror
carmàda, -de,-ah f. = carstvo, velevlast: hrw. sarmada / empire dârje, -ja,-ah n. = dar (srb. "poklon"): hetit. daruš, perz. darai /
gift
carvìt, -ÿn,-ÿl = ucrvati, izgnjiti: indoved. carvati / squirm,
become wormy darvÿstje, -a,-ah (drvarîšće) n.= skladište drva: hetit. tarweya /
woodenware, timber stock
castìt, -ÿn,-ÿl (feštàt *)= slaviti, uznositi: avest. cashit / glorify
dârza, -i,-ah f.(dàrža f.)= kredit, dug: perz. darz, avest. darez /
caterèć = naime, to jest, tj.: indoved. ca-ric / namely, i.e.
debt, credit
cerÿšna, -e,-ah f.= trešnja, Prunus avium: akad. kirasi,
darzàt, -ÿn,-âl (držát)= držati: hetit. tarhzi, avest. darezyati /
grč. kerasos / cherry hold, teak
cerÿć, -ìtje,-eh (-ći, -ÿć) m.= hrast cer: hrw. tsera / bitter oak, darzèla, -le,-ah (darzàva, -ve,-av) f.= država, vlast:
Quercus cerris
avest. darezra / state, country
cesà, cên, cÿn (čegà, -mù)= čega, -mu: toh. casa, casi, darzelãn, -àne,-eh, m.= dužnosnik, državnik: avest. darezra /
casu; lyk. cezi, cehi / of what, to what
statesman, functionary
cesâr, cesârje, -eh (-i) m.= car, gospodar: akad. kisari / emperor,
dàrzni, -na,-ne (obligân, -o *)= zadužen, dužan: perz. darz, latin.
ruler obligatus / obligated
cetardešêt (kwarnâr *)= četrdeset, br. 40: indoved. caturdasa / dazdêć = po kiši, na kiši: perz. duzdek / in rain
forty
dazdít, -ÿn, dazdêl (daždêt, -în)= kišiti, pasti kiša: perz. duzden /
cetârt f. (kvàrat m.*)= četvrtina: indoved. caturtha, prus. ketwîrts
to rain
/ a fourth
dazdÿć, -ìtje,-eh m. = kišica, rosulja: perz. duzdek / drizzle,
cetÿr, -eh,-en (četìre)= četiri, 4: indoved. catur, avest. cathru /
mizzle
four
dazdyâk, -ki,-ih m.= kišni vjetar, jugovina: perz. duzdek / rainy
cetÿrašto (četirštotÿn)= četristo, br. 400: indoved. catursata /
wind
four hundreds
deklÿca, -e,-ah (divojcìca, -e,-ÿc) f. = curica, pucica: perz. dekle /
cetÿrdi, -ih (četîrje)= četvero: indoved. caturdi, avest. cathwaro /
girlie, little girl
four-member, four people
dnê, dnevâ; dnì, dnevâh n.= dan: indoved. denam, kelt. denus /
cetÿrje, -eh,-en = četvorica: indoved. caturya, prus. keturjai /
day
four-member, four people
dotarÿca, -e,-ah f. = udavača: avest. duxdha, perz. dohtarek /
cetÿrti, -te (četàrti, -o, kvârti *)= četvrti: indoved. caturtha /
marriageable, marrying girl
fourth
doÿt, doÿn, -ÿl = sisati, dojiti: indoved. dheil / suckle
cetyrtràt (četardùplo)= četverostruko, 4X: indoved. caturtarat /
four times dràtja, -e,-ah (dràća) f.= riblja kost: perz. diraht, litv. drakja / fish-
bone
cistÿ, -ô; cistêy,-ÿe; sioncìst (čist, čistìji)= čist: avest. cista / pure
dritorêšt, dritorên = ići ravno, usmjeriti se: avest. drita-rusten /
coã ? (câ ?, ča ?)= upitno što? (ča): tohar. cau, indoved.+ go directly
avest. ca / what ?
duhàt, -ân,-âl = gušiti, daviti: perz. duhaden / suffocate, strangle
coã (câ), cesà = upitno što? (odnosna: scà): avest.+ indoved. ca /
what dumÿć, -ìtje,-eh m.= dom, kuća: akad.+ aram. dadmu, čeh. dum
/ house
cùkar, -kri, m. = slador, turs. "šećer": indoved. cukra,
perz. sukar / sugar duràt, -ân,-âl = trajati: sumer. darí, perz. derego, lat. durare /
persist, continue
cukrân, -àna,-ne = šećerni, kristalan: indoved. cukra / sucred
dũub, dubôj, -ôv (dûbi, -ih) m.= hrast, Quercus: aram. daluba /
cukràt, -ân,-âl = sladiti, turs. “šećeriti”: indoved. cukra / to sugar,
oak
sweeten
Ć duÿ, duã; duÿh,-ÿn,-ÿmi (dvâ)= dva, br.2: avest. duye, latin. duo /
two
dvištôtar (dvistôti)= dvjestoti, CC: indoved. dvisatar / two
ćà ! = dalje, drugamo, nekamo: perz. dja / away, elsewhere hundredth
ća-merdÿno ! = psovka: marš u-k...!: perz. dja-merdane ! / fuck dvisÿka, -ke = dvosjekli: indoved. dvisikha / two-edged, cutting
you, fuck yourself ! both ways
ćapàt-boti, ćapâl-boti = dobiti batine: perz. čapat-bot / spank, get dvôjdit, -in,-il (duplàt, -ân *)= udvostručiti: avest. dvaidi / to
beating duplicate
ćapejàt, -ân,-âl (spelàt)= odvesti, otpremiti: perz. dja-peyare / dvojmânda, -e,-ah (prenôna *) f.= prabaka: avest. dvaidi,
lead off, remove hrw. manda / great-grandmother
ćarêšt, ćarên, ćašâl = otići: perz. dja-raštan / go away dvojnúk, dvojnùki, -ih m. = praunuk: perz. dvaidi-hunuš / great-
ćaredûć = odlazeći, na odlasku: perz. dja-raštan / going away grandson
ćastàt, ćastoÿn, ćastâl = biti dalje (drugdje): perz. dja-stoi / be dvõydi (dvôji, -ih)= dvoje, dvojci: avest. dvaidi, indoved. dvaidhi /
away, be elsewhere twins
ćayzdít, -ÿn,-ÿl = odjahati, odjezditi: avest. dja-yazdat / ride off, dwêra, -ah n. (ûstje n.)= ulaz, ušće: indoved. dvara / entrance
sail away dÿva, -e,-ah f. = božica, vila: avest. daeva, indoved. devah /
ćê = dok, kad: perz.+ kajk. če / till, while goddes, nymph
156
E goãn, gâni, -ih f. (besèda, -e f.)= izraz, rečenica: indoved. gan /
phrase, expression
êšt, šân, bÿl (bìt, sân)= biti, sam, bio: indoved. eša, hetit. ešzi / to gôba, -e, f. = kvrga, grba: akad. geba, sumer. gaba / knob, bump
be gòfast, -ta,-o = napuhnut, naduven: nostrat. "gopa", semit. gawf /
elâ- (prefiks)= titula časti: akad. eli, hrw. eni- / a Veyan prefix of inflated
honour gofàt, -ân,-âl = napuhnuti, naduti: nostr. "gopa", semit. gawf /
ela-elâ ! = štovanje, dubok naklon: akad.+ aram. eli-eli / inflate
reverence: my respects ! gôri (naõn) = ozgora, odozgor: bask.+ kelt. gori, indoved. giri /
elãa ! = pozdrav, naklon: akad.+ aram. eli ! / greetings above
Elamânda, -e (Štomorÿna *) f.= majka Božja, Sv. Marija: gorÿn, -e,-eh (gorìcanin, -i,-an) m.= brdjanin: bask. goratasun /
aram. Eli-Manda / St. Mary hillman, highlander
elamisãr, -ri-ih (ilustrìšimuš *) m.= uglednik, ekselencija: gorÿnka, , -e,-ah (gorìcanka, -e,-nk) f. = brdjanka:
akad. eli-misaru / sir, excellence bask. gorahani / highland woman
elamisàra, -e,-ah f.= dama, milostiva, štovana gospodja: akad. eli- gòrika, gorÿe = gore, više: bask. goraki, goren / upward
misaru / mistress, lady gorìt, gorÿn, gorêl = gorjeti: bask. goritu / to burn
elamisârje, -eh n. (šinjorìja f.*)= vijeće, senat: akad. eli-misaru / govnò, -nà,-âh, n. = drek, sranje: indoved. gohana / excrement,
council, senate shits
elamÿ, -ÿh (Unÿ)= Vi (štovanje): hrw. elami, perz. elahi / You gromũn, -i,-ih, m. = sjeme, zrnje: akad.+ sumer. gomun / seed
(honorific form)
F
gromûnje, -eh, n. = žito, žitarice: akad.+ sumer. gomun / cereals
grÿh, -ôj,-ôv (grîh, grîsi) m. = grijeh: perz. girih / sin, error
guštàt, -ân,-âl = okušati, jesti s užitkom: perz. gušte / enjoy
fàlinga, -e,-ng, f. = mana, srb. “nedostatak”: perz. falindj / defect
gudà, -è,-âh (prasìca, -e,-ÿc) f. = krmača, prasica: akad. gidda /
fraját, -ân,-âl = spiskati, potrošiti: avest. frayati / spent sow, bitch
furunÿć, -ìtje,-eh, m. = pećnica: perz. ferinek / oven, mini-kiln gudò, gudì, -ÿh (dibli_prasàc) m.= vepar, krmak: sumer.+ akad.+
G aram. gud / boar
gudÿć, gudìtje, -eh (prasìć, -ći) m.= odojak, praščić: akad.+
gajbÿć, -ìtje,-eh m. (gâjbica, -e f.)= krletka za ptice: perz. gaibek / sumer. gud / piggy, roaster
bird-cage, aviary gungùlica, -e, f. = mala gužvica: perz. gangalek / mini-jam, some
gâlba, -bi,-ah (balòta, -e *) f. = kugla: akad. gal, hebr. galil / trouble
sphere, globe guôšt, goštî, -ÿh, m. = gost: indoved. goshti / guest
galètica, -e,-ic, f. = keks, kolačić: akad. galiani / cake gùšt, -ti,-ih, m. = ukus, užitak: perz. gušt / delight
galigùt, -ta,-te = golovrati: perz. guta / bare-necked gûta, -e,-ah, f. = guša, podbradak: perz. guta, kelt. gutus /
gân, -i,-ih (zaÿk, -ke; jazìk, -ìki) m.= govor, jezik: indoved. gan / struma, goiter
language, tongue gutít, -ÿn,-ÿl (duhàt, -ân)= gušiti, daviti: akad. gutar / strangle,
gân-harvâtje (harvâška zaÿk) m.= hrvatski jezik: indoved. gan- suffocate
haraquati / Croatian language gútt, gùti, -ih (grkjân) m. = vrat, grlo: akad. gutar, irs. guth / neck,
gân-veyãn (vêjska zaÿk)= vejski pradialekt: ved. gan-veyah / gullet
Veyan language gutÿca, -ce,-ah (-ÿc) f.= gušica, štitnjača: perz. gutek / thyroid,
ganâjuć = govorno, govoreći, u razgovoru: indoved. ganayati / Adam’s apple
speaking, telling guÿca, -e,-ah, f. (ćarvàc m.)= glistica, crvić: perz. gujek /
ganàt, -ân,-âl (pravjàt)= govoriti, izraziti, reći: indoved. ganita / vermicule, little worm
speak, tell guzÿca, -e,-ah (-ÿc) f.= tur, rit: akad. guz, sumer.+ hrw. guzza /
gânga, -e,-ah, f. = pjesma, himna: indoved. gangha / hymn, song backside, buttocks
gangát, -ân,-âl = bučno pjevati: indoved. ganghata / sing lustily, gvirìt, -ÿn,-ÿl (škicàt *)= škiljati, viriti: perz. gvir / to peer, squint
belt it out H
garbÿn, -ni,-ih, m. = jugozapad, -dni vjetar, SW: perz. gharbi /
south-west habàt, -ân,-âl = paziti, slušati: akad. habatu, hrw. habilar / watch,
gârc, garcÿ, -ÿh, m.= morski ogrc, puž Monodonta: perz. garč / listen
sea-snail Monodonta hajàna, -ne,-ah, m. = godišnjak, godovnjak: indoved. hayana /
gârma, -mi,-ah (-e, -rm) f. = špilja, pećina: perz. ghar / cave, annual, yearling
grotto haltàt, -ân,-âl = uzvisiti, izdići: bask. handitu / elevate, exalt
garÿstje, -eh (garîšće, -a) n. = požarište, zgarište: avest. garema / haltÿ, -tà,-tè (vÿšni)= uzvišen: hetit. halta, hrw. haldi, bask. handi
fire site, burning / lofty, elevated
gâta, -e,-ah, f. = prijestolje, prijestolnica: perz. gata / throne; hantâ, -ê,-âh, f. = nered, prljavština: hrw. hanta / disorder,
capital city squalor, dirtiness
gàtica, -e,-ic (šedîl *) f. = sjedalica, sjedište: perz. gatek / seath hantâv, -àva,-ve = prljav, neuredan: hrw. hantu / foul, dirty
gêt, -ti,-ih, f. = kanjon, klanac, gudura: armen. get, hrw. ghet / hârga, -e,-ah, f. = monoksil, trupica: hetit.+ hrw. harga /
canyon, gorges johnboat, monoxyle
glâma, -mi,-ah (-e) f. = kvačica, spajalica: akad. klama / a clamp, hârni, -na,-ne = odan, zahvalan: avest. haurvas / grateful,
coupling indebted
glamàt, -ân,-âl = kvačiti, štekati: akad.+ aram. klama / to clamp, hârnost, -ti, f. = odanost, zahvalnost: avest. haurvatat / gratitude,
couple appreciation
gnàt, -ân,-âl (gonìt)= tjerati: indoved. gnanti / to chase, pursue Harvât, -tje,-eh (-i,-ât) m.= Hrvat: avest. Harauvati,
gnÿla, -li (-le) f. = glina, ilovača: perz. gil / clay, loam indoved. Haraquati / Croat
157
harvàtje, -ja (harvâški)= hrvatski: indoved. haraxvati, jâtni, -na,-ne = zaklonjen, zaštićen: indoved. yata / sheltered,
perz. harauvati / Croatian protected
Harvatÿa, -e (Harvâška) f.= Hrvatska: avest. Harauvatya / jošâna, -e,-ah, m.= domazet, priženjeni: indoved. yoshana /
Croatia matrilocal
hârya, -e (ârija *) f.= zrak, atmosfera: indoved. harija / air, juškãn, -âne,-eh (furèšt *) m.= stranac, tudjinac: perz. jahân /
atmosphere stranger, outsider
hasnà, -nê,-âh, f. = korist, dobit: avest. hesnya, perz. ahsana / juškanÿa, -nÿe, f.= inozemstvo, tudje zemlje: perz. jahâni /
profit, usefulness abroad, foreign countries
hasnìt, -ÿn,-ÿl = koristiti, zaraditi: perz. hašan / to profit, earn jùšto = baš, upravo: indoved. jušta / justly
Hatÿa, -e, f. = Mala Azija, Anatolija, Turska: hetit. Hatti / Turkey, juzÿna, -e,-ah (marênda *) f.= užina, popodnevni obrok:
Anatolia, Asia Minor avest. usahina / snack, breakfest
hatyãn, -àna,-ne (tûrški, -ko)= turski, anatolski: hetit. hatti / K
Turkish, Anatolian
helãm, hlâmi, f. (klâm, -i m.)= gora, brdo: perz. helm, kabàrni, -na,-e (gabârni, -o)= grabov: hrw. karhar / of hornbeam-
kurd. helem / mount, hills
kadêna, -ne,-ên (verûga) f. = lanac: hetit. kattan, etrur. catene / a
helmàc, hlamcì, -âc, m.= brežuljak, brdašce: perz. helmek, chain
grč. chelmos / hillock, hummock
kakucÿna, -ni,-ah, f.= kvočka: perz. kakuče, litv. kvakšé / brood-
heznùt, -ên,-ûl = gurnuti, trknuti: perz. hez / to push hen, laying hen
hîša, -e,-ah (kùtja,-e) f. = kuća, dom: hrw. hišša, akad. hišue / kakućàt, -ân,-âl = kokodakati: perz. kakučen / to crackle
house
kalâda, -e, f. = naoblaka, oblačnost: indoved. calatva / cloudiness
hišâk, -ki,-ih (domâtji) m.= ukućanin: hrw. hišaki, akad. hišari /
fellow, household kalát, -ân,-âl = spustiti, skinuti: indoved. calati / to drop, pull
down
hîp, -i,-ih (◘ momênt, -i) m. = tren, čas: perz. hip / moment
kalÿć, -ìtje,-eh (kalàc, -lcì) m.= bara, lokva: perz. kališ,
hitàvat, -an,-al = odbacivati: indoved. hitavat / reject, refuse trac. chalas / pool, pond
hod' vapÿpe ! = dovraga, idi k vragu !: indoved. hodati-vi-pippal / kàmara, -e,-ah, f. = soba, prostorija: hrw. kamaru, akad. kameru /
dammit, go to hell ! room, chamber
hodìt, -ÿn,-êl = hodati, pješačiti: indoved. hodati / walk, march kamarÿć, -ìtje,-eh (kàmarica, -ic)= sobica, sobičak:
hribèt, hribèti, -ih, m.= greben: hrw. hirib, čeh.& kajk. hrbet / akad. kamaraši / cubicle, closet
ridge, spine kamarÿn, -ni, m. = ostava, smočnica; brodska kabina: hrw.
htjèra, -re,-ah (kćî, kćère) f. = kći, kćerka: kelt. hwaer, kamaru / pantry, larder
tohar. tkacer / daughter kamÿk, -ôj,-ôv (kàmik, kamìci) m.= kamen: hrw. kamma, rsl.
hûdi, -do; sionhûdi = loš, zao; najgori: hetit. hûda, siu-huda / bad; kamyk / stone
the pirest kapít, -ÿn,-ÿl (zapožnàt)= shvatiti, razumjeti: hetit. kapuvai /
hûja, -e,-ah, f. = obijest, razuzdanost: avest. ahya / intractability, understand, comprehend
wantonness karatân, -àne,-eh (-i, -ân) m.= borilac, natjecatelj: perz. karapan /
hyâdni, -na,-no; -ne,-eh = tisućiti ( M.): hrw. yadnan / the rival, competitor
thousandth karàt, -ân,-âl = svadjati, tući se: indoved. karati / to quarrel,
I wrangle
karbâvje, -jeh, n. (osìnac, -nci m.)= osinjak: perz. kerbek, kajk.
inacìt, inacÿn, -ÿl (preminìt)= mijenjati: perz. inač / to change
kerber / vespiary, wasp nest
inàki, -ka, inàko (druhcîji, -je)= drukčiji, različit: perz. inač /
karêšt, karên, kašâl = navodno ići (zapravo ne): perz. ka-raštan /
simulate to go
different, diverse
indrãn, -âna,-ne (indyân, -na,-no)= indijski: indoved. Indra / kârga, -e,-ah (-rg) f.= utovar (brod u luci): perz. kargâh / a
loading, embarkation
Indian, of India
inòki, -ka,-ke (îni,-o)= ostali, i drugi: oset. inae, avest. ainya /
kargân, -na,-no (karcàt, -o)= nakrcan, natovaren: perz. kargâh /
loaded , embarked
others, etc.
iskân, -àna,-no = tražen, poželjan: bask. aska, hetit. išta / asked,
kargát, -ân,-âl (karcàt)= natovariti, nakrcati: perz. kargaran / to
load, embark (once)
requested
iskátt, -ân,-âl = tražiti: bask. askatu, indoved. isaiti / to ask,
kargâvat, -an,-al = nakrcavati, utovarivati: perz. kargaran / to
load, embark (iteratively)
request
istân, -i,-ih (stân) m.= katun, pastirski stan: perz. istan,
karitâd, -di, f. = milosrdje, dobrobit: hetit. karitya, vegl. karituót
/ charity, benefit
hetit. istanas / pen, pastoral shelter
J karubnjàca, -e, f. = kolač od rogača: akad.+ sumer. karub / cakes
of carob
karôbula, -e,-ul, f. = rogač, Ceratonia: akad.+ sumer. karub /
jâdra, -ah, f. = jezerce, gorsko oko: hrw. adra / tarn, mountain carob
lake
kârta, -e, f. = papir, arak; dopis: hetit. hatura, grč. chartes / paper,
jàdva, -vi,-ah (jàdve) m. = rana, ozljeda: indoved. aida / wound, sheet
injury
kartulÿn, -ni, m. (kartolîna * f.)= dopisnica, razglednica:
jàmna, -ni,-ah, f. = duša, duh: avest. yamna, vegl. jamna / spirit, hetit. hatuars / postcard
soul
karvâv, karvàva, -vo (krvâv)= krvav: indoved. kharva / bloody
jarâ, -rê,-âh (senarìca) f.= sjenik, štagalj: perz. jar, vegl. jara /
barn, shed karvicÿna, -i,-ah (-e) f.= krvarenje, prolita krv:
indoved. kharvika / bleeding, hemorrhage
jârica, -e,-ah (-ic) f.= jaslice, štalica: perz. jarek / creche, mini-
stable kâška, -ki,-ah (kàške, -šk) f.= zmija: hetit. kaška / serpent, viper
jâta, -ti,-ah (utòka, -e) f.= zaklon, sklonište, azil: indoved. yata / kaškûja, -je,-ah, f. (kàčjak, m.)= zmijište, zmijsko leglo:
shelter, azil hetit. kaškuwa / viper-hole, serpent den
158
kaũra, keũre ? = koliko je sati ?: indoved. ka-hora ? / what Kũr = piramidalni vrh 351m uz svjetionik Prvić: ak.+ sum. kur /
o’clock ? Pyramid peak in Prvić island
kavác, -àci, m. = rov, rudnička jama: perz. kavek / ditch, trench kvôra, -e,-ah, f. = zidina, stijena: hebr. koreh / ramparts, walls
kavârni, -na, kavârno = rudnički, jamski: perz. kavaki / of mine-, kÿ, kâ, kê; kegà, -mù = tko, koji: avest. koi, ka, kem, nostr. "ku" /
pit- who, what
kavàt, -ân,-âl = rovati, iskopavati: indoved. khavati / to rout, Kyrác, -cì,-ÿh (kîrac, -rci,-ac) m.= Vinodolac: akad. Kirki /
unearth, excavate dweller of Vinodol valley, NE Adriatic
kâvica, -e,-ah (-ic) f. = jamica, udubina: perz. kavaki / niche, L
small hole
kebârje, -jeh, n. (kêbar, -bri)= kukci, insekti: perz. kerbe / insects laštrÿb, -ôj,-ôv (jastrìb, -bi) m. = jastreb, ptica Falco: akad. aršib /
kerôli, -ih, m. = kraljevi (kralj: kruôl): kurd. keral, oset. kral / falcon
kings, dynasty làkhi, làgji, sionlàkhi = lagan: indoved. laghuh, perz. laghar /
khabãn, kabàni, -ih (kabân) m.= mantil, baloner: akad. kaban / light
mantle, coat lascìt, lascÿn, -ÿl = polirati, glancati: indoved. lascita / to polish
khabãr, kabàrje, -eh, m. = grab, stablo Carpinus: akad. karhar / lascÿtva, -vi,-ah, f. = ljeskanje, svjetlucanje: indoved. lascita /
hornbeam polishing
khârba, -bi,-ah (osà, -è) f. = osa, Vespa: perz. kerbe / wasp lipìt, -ÿn,-ÿl = lijepiti: indoved. lipyate / to stick, paste
khãv, kâvi, -ih, f. = rudnik, kamenolom: indoved. kha, lipÿtva, -vi,-ah, f. = lijepljenje: indoved. lipytva / sticking
perz. kaav / mine, quarry
liskàtva, -vi,-ah, f. = sjaj, svjetlucanje: indoved. laskatu / shining
khebâr, kêbri, -ih (kêbar, -bri, m.)= kukac, kornjaš: perz. kerbe /
insect lucìt, -ÿn,-ÿl = razlikovati, razdvojiti: indoved. lucati /
distinguish, separate
khôgul, kôguli, -ih (kôgula, -e) f. = kamen: akad. kagalu,
hrw. kogu / stone, boulder lùknja, -e,-anj (škùlja) f.= otvor, rupa: indoved. lokanya,
hetit. lutanza / gap, hole
khomÿn, -ôj,-ôv (komîn, -ni) m.= ognjište: akad. kamanu, litv.
kaminas / hearth, fireplace lulÿć, -ìtje,-eh (piškîn, -i) m. = kita, penis: akad.+ sumer. lulim /
penis
khÿš, kišje, -eh (ovcà, ovcè, ovâc) f.= ovca, stoka Ovis: akad. kish /
sheep lÿb, lybôj, -ôv (topôl) f. = topola, Populus: indoved. leipa / poplar
M
ki-gùšt != koja slast, užitak: perz. ki-gušt / what delight !
koštjê, -êh, n. = kostur, skelet: hetit. khaštai, avest. astishê /
skeleton, boneys mà = ali: sumer.+ hetit.+ tohar.+ avest. ma, perz. amâ / but
koštjèn, -na,-ne = koštani, okoštan: avest. astvant / bony, of macãr, -âri, -ih (borìć, -ći) m.= bor, Pinus: hrw. maxri,
bone-, ossified akad. mehri / pine
koãp, kâpi,-ih,f. = kaplja, kapi: akad. kapi / a drop magàri (intânto *)= iako, premda: perz. magar, akad. makhar /
although
kogulân, -àna,-ne = popločen: akad. kagalu, hrw. kogu / paved
kogulàt, -ân,-âl = popločiti: akad. kagalu, hrw. kogu / to pave
makjâda, -e,-ah, f. = batinanje: bask. makilada / beating,
clubbing,
kogulÿć, -ìći,-ih (kamìcić) m. = kamenčić: akad. kagalu / pebble,
makjàt, -ân,-âl = batinati: bask. makilatu / to beat, cludgel
grit
kogulÿca, -e,-ah (babûl *) f. = valutica, oblutak: akad. kagalu /
malît, malÿn, -ÿl = mljeti: hetit. mallai, tohar. malyw / to mill,
grind
cobble, shingle
kolát, -ân,-âl = kružiti, cirkulirati: indoved. kolati / circulate
mânda, -e,-ah (màt, mâje) f.= mama, majka: akad.+ hrw. manda,
grč. mana / mother
kolèdva, -e,-ah (kolèda, -êd) f.= karneval: irs. koleda, akad. khaldi
mandât, -àti,-ih, m.= obveza, zaduženje: sumer. mandattu /
/ Carnival
obligation, engagement
korbâša, -ši,-ah (kolbasìca, -e,-ÿc) f. = kobasica: perz. khor /
mané, manÿ, manûn (menè, -ì, mànu)= me, mi, mnom:
sausage
avest. mana, perz. man / of me
kòti (kakò) = kao, poput: lyd. kot, kašmir. kotu / as, alike
mankâv, -àvo = manjkav (srb. "nedostatan"): hetit. maninkuwa /
kozãl, -li,-ih (pàrc) m.= jarac, kozjak: akad. kozala, litv. kazela / defective, insufficient
billy-goat, he goat
mantràtja, -e, f. (cudovîšće, n.)= čudo, nakaza:
kràsa, -e,-ah (škràca *) f.= kršje, kameni škrapar: bask. kraska / indoved. mantritya, avest. mathrasca / monster
rockfield, karst rockery
maràška, -e,-ah, f. = višnja, voćka Cerasus: akad. marah / black
kruõl, kerôli, -ih (kroâl) m. = kralj, vladar: kurd. kerol, oset. kral cherry
/ king, ruler
marjakÿr, -re,-eh (admirâj, -i) m.= admiral: avest. maryaka /
krÿ, karvÿ (krv, krvì) f. = krv: indoved. kharva / blood admiral
kukâl, -i,-ih, m. = kuk, bok: perz. kukalar / a hip marjãn, -i, m.= junak, morski vuk: avest. marya, ved. maryah,
kùmba, -bi,-ah, f. (dolác)= ponikva, vrtača: ved. kumbha, hrw. mariani / hero, seamen
kelt. cumba / sinkhole, karst depression markát, markân, -âl = oploditi, pariti se: avest. mraocas /
kûnjka, -e,-ak, f. = školjka, Pelecypoda: indoved. kunjaka, grč. fecundate, copulate
koncha / shell marližvôn, marleg-žvonà, m.= mrtvačko zvono: indoved. mor-
kuõšt, kvoštÿ, -ÿh (kôst, kostì) f. = kost: hetit. kaštai / boney svana / death-knell
kùp, kùpi, -ih, m. = hrpa, gomila: perz. kup, litv. kopa / crowd, martvÿn, -ôj,-ôv (pokôjni) m.= mrtvac: indoved. martavya / a
heap dead, corpse
kùpica, -e,-ic, f. = šalica, čašica: akad. kupataru / mug, peg marvà, -vê,-âh, f. = trunak, čestica: perz. marv / particle, whit,
iota
kupÿć, -ìtje,-eh (-ći, -ÿć) m. = hrpica: perz.: kupek / mini-pile,
cluster maskâ, -ê,-sâk, f.= krinka, krabulja: akad.+ sumer.+
aram. masku / mask
kũr, kûrje, -eh, m. = šiljak, piramida: akad.+ sumer. kur,
trac. kiri / peak, pyramid màst, -ta,-ti,-ih, m. = vinski mošt: perz. mast / stum, grapejuice
159
matãn, -àne,-eh, m.= plemenitaš, koljenović: hrw. mitanni / muktivàt, -ân,-âl = žicati, izmamiti: indoved. muktivat / to
nobleman, aristocrat sponge, scrounge
matâni, -na,-ne (žlàhtni, -no)= plemenit: hrw. mitanni / noble, murãv, mrâvje, -jeh (mrâv, -vi) m. = mravi: perz. mur / ant
highborn mûrva, -e,-ah (-av) f. = dud: hetit. muri, grč. mourea / mulberry,
mâtra, -re,-ah, f.= čarolija, čini: indoved. mantra, avest. mathra / Morus
a magic, sorcery
mûrvin, -na,-no = dudov: hetit. muriyan, grč. moureion / of
matũn, matûni, -ih (-ûn) m. = cigla, opeka: akad.+ mulberry-
sumer. matún / brick
myãš, -i,-ih (pikèt *) m.= kamen medjaš: indoved. madhya /
mây, màja, m. = procvala voćka: hetit. mâi / a may, flowering milestone, landmark
fruit-tree mÿl, mÿa, mÿe (sûri, -a,-o)= siv, prosjed: hetit. miyaku / gray,
mešetát, -ân,-âl = trgovati, švercati: akad. mešgetu / to broker, white-haired
transact
mÿna, -e,-ah, f. = mijena, promjena: avest. minaš / a change
mešèt, mešèti, -ih, f. = veleprodaja, market: akad. mešget / N
market
meštô, -tà,-âh (mèsto, -a) n.= mjesto, naselje: avest. mejastu /
site, locality našćè = gladan, natašte: perz. našte / hungry, starving
mêj ( mèd ) = medju, napola: armen. mej / between nacà ? (nâč ?)= našto, povodom čega: avest. naca / whereafter,
whereupon
mèkhi, mèkha, -ko (mètki, -o)= mekan: hetit. mekki / soft,
mellow nâgal, -lo; naglêy, -lÿe = silovit, naprasit: perz. nâgah / sudden
memôrija, -e, f. = pamćenje, sjećanje: hetit. memiya, latin. naherít, -ÿn,-ÿl = nagnuti, ukositi, nakriviti: akad. nahiri /
memoria / memory incline, set aslant
menìt, -ÿn,-ÿl (mišlêt)= smatrati, misliti: sumer. mina, napravjàt, -ân,-âl = popravljati, obnavljati: hetit. appawete /
indoved. manas / think, consder renovate, restaurate
merdÿna, -aj,-ah, m.= peder, homoseksualac: perz. merdane / narânzja, -je,-ah, f.= naranča: indoved. naranga, perz. narang /
gay, homosexual orange, Citrus aurantium
metà, metè, -âh, f. = cilj, turs. "nišan": avest. maetha / goal, target narâv, naràvi, -ih, f. = priroda, ćud: indoved. narah / nature;
temperament
metũl, -i,-ih (leptýr, -ri) m.= leptiri, Lepidoptera: perz. mite /
butterfly naràvski, -a,-e (naturàlski, -o *)= prirodan: indoved. naravat /
natural
metulÿć, -ìtje,-eh (metulìći) m.= leptirić, moljac: perz. mitek /
moth navakÿr, -re,-eh, m.= kapetan, pomorac: indoved. navacara /
captain, navigator
mêya, -e,f. (kunfîn * m.)= granica: indoved. madhya, ukr. meža /
frontier, border navakÿrni, -na,-ne = pomorski, kapetanski: indoved. naukarna /
naval, nautical
Mišÿr (Egîpat $) m. = Egipat: akad.+ aram. Musuru / Egypt
navâzje, -jeh, n. (škvêr, -ri* m.)= lučki navoz: perz. navaza / dock,
Misãr, -a (Môjžes) m.= Mojsije, prorok: akad.+ aram. Misaru / shipway
Moses, prophet
navigâć, -i,-ih (timunêr, -i *) m. = kormilar: perz. navigan /
misàra, -e,-ah (šjôra *; gospà) f.= gospodja: akad. misaru / lady, steerman
madam
nâvje, -jeh, n.= flota, brodovlje: indoved.+ perz. navya,
misârje, -jeh, n. (sinjôri *)= elita, aristokracija: akad. misaru / avest. navaya / fleet, navy
elite, jet-set
navÿg, -ôj,-ôv (-e, -ah) m.= plovidba, brodarstvo: perz. navigan /
misàrna-verês, -verêsi, f. = gospodski ples: avest. verez / elite sailing, shipping
dance
nebêšni, -na, nebêšno = nebeski: avest. nabasca,
misàrni, -na,-ne = gospodski, gospodinov: etrur. macstarna / indoved. nabhasca / celestial, heavenly
classy, elegant
nebêšnik, -ki,-ih, m.= svetac, andjeo: indoved. nabastas,
mletjânski, -ka,-ko = venetski: indoved. mlechiana (strani, tudji) hetit. nepisi / a celestial, angel
/ Venetian
nebôg, nebôgi, -ih (brîžni) m.= siromah, bijednik: indoved. na-
mlikô, -kâ,-âh, n.= mlijeko: gots. milkus, tohar. malke / milk bagha / a creep, wretch
moštÿr, -re,-eh (mòstir, -i; klòštar) m.= samostan: nehârni, -na,-no = nezahvalan: avest. na-haurvas / thankless,
avest. amoystra / monastery, convent ungrateful
morìt, -ÿn,-ÿl (mucìt)= mučiti, gnjaviti: indoved. mor / to torture, nehârnost, -ti (malgrâcija *) f. = nezahvalnost: avest. na-
maltreat haurvatat / ingratitude
mràt, -àti,-ih (kudlâk, kudlàci) m.= zloduh, demon: nemârli, -la,-le = besmrtan, nezaboravan: avest. na-maretan /
indoved. mrita / demon, evil spirit immortal, unforgettable
mrÿt, mrên, mârl (umìrat, -ren) umirati: ved. mrita, nemrÿt, nemÿran, -mârl = dugo živiti, biti besmrtan: indoved. na-
avest. meretô / dying, die slowly mrita / be immortal
muškâc, -acì,-ÿh (markâc) m.= muzgavac, Eledone: nepravÿca, -e,-ah = nepravda, nepravednost: indoved. na-
indoved. muškas / musk octopus pravicar / injury
mušũr, -rje,-eh (kandalòt *) m.= sige, ledenice: akad. mušur / nereštnè, nerenné (nerên)= zastati, ne ići: perz. na-rusten / to
icicle halt, stop
mušurÿna, -e,-ah,f. = špiljska siga, stalaktit: akad. mušuruna / nerećnè, nerecên, nerèkal = prešutiti, zatomiti: indoved. na-ric /
dripstone, stalactite suppress, conceal, not reveal
mucàt, -ÿn,-âl (citoštàt *)= šutjeti: indoved. mucate, neroÿt, neroÿn, -ÿl = pobaciti, abortirati: avest. na-redaiti / to
hetit. mutâi / be silent abort
mudrâk, -ki,-ih, m.= mudrac, mislilac: akad.+ hrw. mudarki / nerẽz, -êzi,-ih (ledìna) f.= ugar, pustopoljina: hrw. nerezitu,
sage, wiseman, philosopher akad. nerebuni / fallow, wasteland
muktâš, -ši,-ih, m. = žicar, muktaroš, neradnik: hetit. mukessar / nesrÿća, -e,-ah, f. = nesretnica, zlogodnica: indoved. na-srih /
sponger, freeloader (she) wretch
160
nešistné, nešidÿn, nešidêl (nesìst)= ustati: perz. na-sisten / rise, pelàt, -ân,-âl (vožìt)= voziti, voditi: indoved. pelati / to lead, drive
stand up
perãn, peràna, -ne (kolûr-kjara *)= krem, svjetao:
nešratnè, nešerên, nešralnè = nemati stolicu, biti zatvoren: indoved. perana / bright, creamy
ved. na-sarjati / be obstipated perùt, perùti, -ih (peròt) f.= pero, perje: hetit. pera / a pen,
neštatnè, neštoÿn, neštalnè = juriti - žuriti: avest. na-stoy / to feather
hurry
peyãr, pejâri, -ih, m. = vozač, vodič: perz. peyare, hetit. pehuta /
netetnè, netené, netelnè (netèt, -ên)= inatiti se: avest. na-hyet / leader, driver
be spiteful, obstinate
picigàt, -ân,-âl = zadirkivati, peckati: perz. picidan / to prick,
neveštnè, nevenè, nevedêl = ne znati: indoved. na-vede / ignore prickle
nevitnè, nevidÿn, nevidêl = oslijepiti: indoved. na-vid / go blind, pihavÿna, -ni,-ah (-ne, -ÿn) f.= zaduha, dahtanje: hetit. pihasasi /
lose sight gasping, panting
nèvsja, -e,-ah (netjakìca) f.= nećakinja: avest. naptya / niece pîr, -i,-ih, m. = svadba, svatovi: indoved. pir / nuptials, marriage
neytné, nerené, nešalnè = ne ići: avest. noit / not go pirgân, -àna,-ne (maćân, -o *)= pjegav, flekast: akad. pirga /
nìš (njênte *)= ništa: hetit.+ avest. niš / nothing
spotted, speckled
njurgàt, -ân,-âl (brundàt)= mrmljati, gundjati: bask. njurnura /
pirgátt, -ân,-âl = ispjegati, zaflekati: akad. pirgatu / to spot, speck
grumble, mutter pirovjân, -àne,-eh = svat, djever: perz. piruzi / wedding guest
njurgàvac, -vci, m. = brundalo, gundjalo: bask. njurnuratu / pisanÿa, -e,-ah, f. = pjevanje, pjesništvo: avest. yesnya / poetry,
grumbler, grouser chanting
noãv, nâvi, -ih, f. = veći brod: indoved. nava, perz. nav, navi / plavát, -ân,-âl = plivati, plutati: indoved. plavata, tohar. plewe /
major ship, vessel swim, float
novitâd, -di,-ih, f. = novost, vijest: perz. novid, avest. nivid / pobràt, poberân, pobrâl = prikupiti, pobrati: hetit. pabrati /
novelty collect
nû, nút (pred vokalom) = no, ali: hetit.+ gots. nu / yet, however poganàt, -ân,-âl = popričati, porazgovarati: indoved. ganita / to
nûtri = unutra: indoved. antari / inside
talk
O pòlak (puôl)= polovica, napola: indoved. palam / half
polnÿ, -nà,-ò (pûn)= pun: indoved. polnos, yatvin. pilnas / full
ošãn = osam, br. 8: avest. ashtán / eight potlén (dòpo *)= kasnije, nakon, poslije: tohar. postam / after
ošmôrje, -jeh, n. = osmero, osmorica: avest. ashtema / eighth pravÿca, -e,-ah (-ÿc) f. = pravda: indoved. pravicar / justice
òštija, -e, f. = hostija, pričest: indoved. oshtya / wafer, communon prèša, -e,-ah, f. = žurba, hitnja: indoved. presha / hurry, urgency
oršãn, -âni, -ih (škvêr, -ri *) m.= brodogradnja: aram. aršana / prignàt, -nân,-âl = natjerati, utjerati: indoved. pari-gnanti / to
shipbuilding urge, compel
oršânski, -a,-e = brodogradjevni: aram. aršanah / of pripelàt, -ân,-âl = privesti, dovesti: indoved. pari-pelate / bring,
shipbuilding- convey
otãyni, -na, otãyno = tajnovit, tajanstven: avest. taja / secret prosukàt, -ân,-âl = probosti, proburaziti: indoved. suka / to
pierce, perforate
oÿć, oÿtje, -jeh, m. = stočni jaram: indoved. yuj / a yoke
pùska, -e,-ah, f. (komûn, -i * m.)= općina: bask. puska / district,
oynàt, -ân,-âl = upregnuti, tegliti zapregu: indoved. yuji / municipality
harness, hitch up
P pÿpa, -e,-ah (šmôkva, -e,-av) f.= divlja smokva: indoved. pippal /
fig (wild), Ficus caprificus
R
pacìt, -ÿn,-ÿl (pâčit, -in)= smetati: indoved. pashayati / obstruct,
disturb
rabìt, rabÿn, -ÿl = koristiti, trebati: sumer. rabu / to use, need
padâjstvo, -va,-ah (-tav) n.= drugarstvo, prijateljstvo:
perz. padaš / fellowship rêšt, rên, šâl = ići: indoved. hreshati, perz. raštan / to go
pàr (prî)= uz, do: indoved. pari, hetit. pri, grč. para / by, near rèć, recên, rèkal = reći: tohar. reki, avest. rek / to tell, say
parâc, -rcì,-ÿh (šudàc) m.= sudac, porotnik: perz. barya / a judge renćà, remoćà ! = odlazim, odlazimo !: perz. raštan-dja / I (we)
go away
parcìt, parcÿn, parcÿl = prčiti, isturiti: avest. paracit / to pout,
protrude rîc, rîci (rîč, rîči) f. = riječ: indoved. ric / word, term
pardêt, pardÿn, pardêl = prditi, smrditi: avest. paradata / to fart rimèš, -ši, m. = kormilo većeg broda: akad.+ hrw. rimuš / rudder
(of a major ship)
parhàt, -ân,-âl = letiti, lepršati: indoved. parna, čeh. prchat / to
flit, flutter rinùt, rinên, rinûl = gurnuti, turiti: indoved. rnoti / introduce
parvân, -àni, -ih, m. = prvak, predvodnik: perz. pervan / leading, rìvat, -an,-al = gurati, nametati: indoved. rinvati / impose, force
favorite on
parvô, prÿa = najprije, prije: avest. paurvô, tohar. parwe / firstly rizàt, -ân,-âl = crtati, risati: indoved. drisati / draw, to outline
parvÿ, -vâ,-vô; sionpârvi (prvì)= prvi: tohar. parwe, rôžje, -eh, n. (rôzgi, -zg. f.) = vinjaga, suha loza: perz. rezegi /
avest. paurva / first wine shoot, output
peštakân, -ni,-ih, m. (pantigâna * f.)= štakor, glodavac: rudãn, -àne,-eh, m.= potočni rak: perz. rudejan, trac.+
perz. peškhan / a rat, rodent litv. rudas / freshwater crayfish
peštát, peštân, -âl = oštetiti, izglodati: avest. peshotanu / abrade, rudÿna, -ni,-ah (rudìne, -ÿn) f.= rudača: akad.+ sumer. uruda / an
gnaw, chafe ore, mineral
pecÿna, -ni,-ah (pećìne, -ÿn) f. = pećina, hrid: indoved. pashana / rũuk, rukÿ, -ÿh (vûk, -ki) m. = vuk, Lupus: indoved. vrka,
crag, bluff sarmat. urgos / wolf
S
pedân, pedàne, -eh, m. = pedalj, stopa: hetit. pedan, yatvin. peda
/ foot
pék, peký, -ÿh (pećâr, -i) m. = pekar: tohar. päk, rigved. pekv / samãn, -âne,-eh (samânj, -i) m. = sajam, vašar: indoved. samana /
baker fair, market
161
sârši, -ih (ježûr, -ri) m. = jeza, groza: akad. serše / a thrill, shivers sesíst, sešidÿn, sesêl (sèst, sèdnen)= sjesti: avest. sa-sistan / sit
sâye, sâyah (sâja, -e) f. = gar, čadja: perz. saje / soot, carbon-black
down
sc– ... = štokavski št-.., čakavski šć-...: indovedski sk- / a specific
setèpst, -pên,-tèpal (darhtàt)= drhtati, tresti se: avest. sa-tep / to
Veyan prefix (sc-) tremble
scapàt, -ân,-âl (čapàt)= zgrabiti: perz. čapat, akad. qatâpu / seize, seucìt, -ÿn,-ÿl (učìt se)= učiti: indoved. sa-uchita / to teach
grasp seudrÿt, -rên,-ÿl = lupiti se, udariti: indoved. sa-udhrita / bump,
scucát, -ân,-âl (šćućàt)= škljocati, pucketati: indoved. scotati / to
hurt self
click, crack seunâ, -nê,-êh = golema, divovska, svekolika: hetit. siuna / giant,
scuknút, -ên,-ûl (šćuknùt)= napući, kvrcnuti: indoved. scutita /
total (she)
to fracture, crackle seupát, -ân,-âl (šperàt *)= pouzdati, ufati se: bask. ufatu / to
scukràt, -ân,-âl = zasladiti, turs. “zašećeriti”: indoved. ze-cukra /
trust, confide in
to sugar, sweeten sevarnút, -nên, -ûl (se tornàt *)= vratiti se: perz. varune / to
scùt, scùti, -ih (šćùt) f. = snop, snopovi: indoved. scut / a bundle,
return
sheaf sevartít, -ÿn,-îl (vrtìt se)= vrtjeti se, okretati: indoved. sa-vartita /
scÿt, scytôj, -ôv (šćît, -ti) m. = štit: indoved. scyut, rus. šćit / a
rotate
shield Sevÿšna, -neg (Sevîšni) m.= Svevišnji, Gospod Bog:
sebât, -ân,-âl (bojàt se)= bojati se: indoved. sa-bhujati, čeh. bát se
avest. Sevišto / the Almighty, Supreme God
/ to fear, dread sezgasìt, -ÿn,-ÿl = pogasiti se, ugasiti: akad.+ sumer. ghasis / to
seburít, -ÿn,-ÿl = sprema se bura, počinje bura: indoved. sa-
extinct
bhurna / a storm is going shabát, -ân,-âl = istrošiti, oštetiti: akad. habilar / to harm, damage
secapát, -ân,-âl (čapàt se)= uloviti se: perz. capidan / be caught, sîka, -e,-ah, m. = klin, greben: perz. sika, indoved. sikha / reef,
jam in pin
sedarzát, sedarzÿn, -âl = držati se, ponašati: indoved. sa-darza / sikàvac, -vci,-ih, m. = trnje, pikavci: akad. sikkatum / thornbush
behave, conduct self
sím (ovdÿ, vâmo)= ovamo, "amo": akad. šym / here
seganàt, -ân,-âl = razgovarati: indoved. sa-ganita / converse,
sinjadûra, -e,-ûr (podapÿs) f. = potpis, paraf: indoved. sinjalata /
discourse
subscription
segènut, -nen,-ul (se_mòvit)= pomaći se, "pokrenuti":
sinjâl, -li,-ih (zlàmen, -i) m. = oznaka, simbol: indoved. sinjad /
akad. genu / to shift, move on
symbol
segoštìt, -ÿn,-îl = pogostiti (se), najesti: indoved. sa-goshti / to
sinjân, -na,-o (zlamenân)= označen, markiran: indoved. sinjana /
feast, entertrain
marked, indicated
sejatìt, -în,-îl = skloniti se, zaštititi se: indoved. sa-yata / to
sinjàt, -ân,-âl (zlamenàt, -ân)= označiti: indoved. sinjat / to
shelter, take refuge
mark, indicate
sekalàt, sekalân, -âl = sići, spustiti se: indoved. sa-calata /
Sinjemôri, -morà (Adriânsko more *) n.= Jadran: hrw. sinay-
descend, come down muer / Adriatic (Blue sea)
sekâna, -e,-ah (krosnà) f.= prediona, tkalački stan: perz. sehane / siõn, seunê, -êh (totâl *)= svekolik, cjelokupan: hetit. siu, siuna /
loom, spinnery
entire, total
sekâno, -eg, n. (kupêrta * f.)= pokrivač, plahta: perz. sehane / bed
sionšyûn, -ni, m. = jaki orkan, uragan: hetit. siu-šiun,
sheet
avest. siuni / hurricane, typhoon
sekaràt, -ân,-âl = svaditi, tući se: avest. karati / to quarrel,
sion- = vele-, sve- (vejski prefiks imenskog augmentativa):
wrangle
hetit. siu-/ major, big- (augmentative)
sèkha, -e,-ah, f. = predivo, tkanje, celuloza: hetit. saklai / yarn,
sion- = naj-, vrlo (prefiks superlativa): hetit. siu- / prefix of adverb
cellulose
superlative (as ...-est)
sekhân, -ne,-eh, m. (seknò, -à n.)= platno, tkanina: perz. sehane /
sirotà, -tè,-âh, f. = sirotica (bez roditelja): bask. xirotu / orphan-
textile, weave
girl
selascít, -ÿn,-ÿl = ljeskati, sjajiti se: indoved. sa-lascita / to shine
sìst, sidÿn, -êl (sedìt)= sjesti: avest. sidati, akad.+ aram. sittu / sit
selipít, selipÿn, selipÿl = priljepiti se: indoved. sa-lipyate / to down
stick, adhere
sîtije, -ja,-ah, n. (žùkvić, -ći m.)= šaš, sitina: indoved. sitya /
seliskàt, -ân,-âl = svjetlucati, sjajiti se: indoved. sa-liskatu / glitter sedges, Cyperaceae
selucít, -în (dištakàt *)= rastati, odvojiti: indoved. sa-luchita / to slišìt, -ÿn,-ÿl (slîšat)= slušati: indoved. srošati, rus. slyšát' / listen
separate
slÿva, -e,-ah (slîv) f. = šljiva, Prunus: hetit. šulya, litv. sliva / plum
semakját, -ân,-âl = tući se, mlatiti se: bask. makilatu / to bawl,
smišÿna, -ni,-ah (-ne, -ýn) f.= komedija, anegdota: perz. smišin /
scuffle
comedy, anecdote
semêra, -e, f. (pulènat, -nta* m.)= zapad: sumer. semiru,
smÿšni, -na,-o (ridîkul *)= smiješan: perz. smišin / comical,
akad. šimeru / West
ridiculous
semèrni, -no (pulêntski *)= zapadni, atlantski: akad. šimeruni /
spânje, -a,-ah, n. = spavanje: tohar. späne / sleeping
western, Atlantic
srÿtja, -e,-ah (srìća, -e) f. = sreća: indoved. srih / felicity, fortune
sepacát, -ân,-âl (mišàt se)= miješati se, uplesti: ved. sa-pachita /
intervene, get involved stavát, -ân,-âl = stanovati, boraviti: avest. stavât,
indoved. stavate / to stay
sepelâjuć = vozeći se, u vožnji: indoved. sa-pelate / driving
sepelàt, -ân,-âl (vozìt se)= voziti se: indoved. sa-pelate / drive
stôtar = stoti, C.: indoved. satar / the hundredth
stùpa, -e,-ah, f. (màlin, -ni m.)= vodenica, turbina:
sepovêt, sepovedên, sepovêl = predstaviti se: indoved. sa-veda /
indoved. stupa / water-mill, turbine
present self
stuparÿca, -ce,-ah, f. = mlinarica: indoved. stupesana / (she)
serèć, serecên, serèkal = izlanuti, odati se: indoved. sa-ric /
miller, miller’s wife
disclose, blunder out
stupàt, stupân, -âl = mljeti, gnječiti: indoved. stupyati / to mill,
serÿvat, -an,-al = snalaziti se, nametati se: indoved. sa-rinvati /
grind
cope, find a way
162
stvâra, -e,-ah, f. = stvar, predmet, objekt: indoved. satvara / item, šroãn, šrâmi, -ih (srâm, -i) f.= stid, spol: perz. šeram, rus. šram /
thing, object sex, shame
subãr, -âri,-ih (pelîj *) m.= bunda, gunj: ak. subaru, hrw. šubar / štalãy, -àje,-eh, m.= konjušnica, ergela: indoved. sthalika / stud-
topcoat, overcoat farm, horse stable
sukàtva, -vi,-ah, f. = pletenje: indoved. sukavat / knitting, štàt, štoÿn, štâl = stajati, stanovati: avest. sta, stoi / to stay,
plaiting habitate
suknùt, -ên,-ûl = isukati, trgnuti: indoved. suka / draw out Štetrôjdi, -ih, m. = Sv. Trojstvo: indoved. šveta-troidi / Holy
(arms) Trinity
sûne = ugledan, važan: indoved. sune / eminent, important, štotÿn, -nôj,-ôv (stuô) f. = stotina, 100: avest. satahna / a hundred
respectable štrašìt, -ÿn,-îl = plašiti, bojati se: tohar. tsraši / terrify, intimidate
sÿa, sÿe, sÿu, sÿun = ta, dotična: hetit. siya, gots. saj, sa / this,
štûp, -i,-ih, m. (stablò n.)= stablo, deblo: indoved. stup,
present
tohar. štop / trunk (of a tree)
sÿlo, sylâ, -âh, n. = šiljak, šiljilo: bask. xilo / point, peak
šušìć, šušìtje, -eh (-ći) m.= sušica, tuberkuloza:
sÿnj, -a,-e (plavî, -vô)= modar, plav: perz. sinay, litv. szina / blue indoved. šushika / tuberculosis, t.b.
sÿrba, -e,-ah, f. (torênt* m.)= gudura, klanac: indoved. sire, šušìt, -ÿn,-ÿl (šekàt *)= osušiti: indoved. šushyati, šoshita / to dry,
avest. xirbes / ravine, gully exsiccate
Š šušìtva, -vi,-ah (-ve) f.= sušenje, isušivanje: indoved. šushya /
drying, drainage
šadrÿna, -ne,-ah = kamenac, ovapnjenje: perz. sadr / šûšta, -e,-ah, f. (štramàc* m.)= madrac, strunjača: hetit. šašta /
concrement, lime scale mat, mattress
šajàna, -ne,-ah, m.= pospanac, ljenivac: indoved. sayana / šubãn, -âne,-eh (-ni, -ân) m.= župan: perz. šuban, avest. šupana /
lazybones, sleepyhead prefect, executive
šamâna, -ne,-ah, m.= razarač, uništitelj: hetit.+ šuhàt, -ân,-âl (šekàt)= sušiti: bask. xukatu / drain
indoved. shamana / destroyer, devastator šûji, -a,-e (lîvi, -o)= lijevi: trac. skairas, grč. skaiós / left
šancè, šancà; šancêj, -êh (sûnce, sunâc) n.= sunce: perz. šun, šûndar, -dre,-ah, m. = hajduk, gusar: avest. xunder / pirate,
akad. šana / the sun bandit
šarnà, -è,-âh, f. = srna, Capreolus: hetit. surna, perz. sern / doe, šûri, -a,-e (sûr, -o)= siv, sijed: bask. zuri / gray, white-headed
roe-deer
šurìt, -ÿn,-ÿl = posiviti, osijediti: bask. zuritu / turn grey
šćebâr, -rje,-eh (čabâr, -bri) m. = čabar, vjedro: akad. čabra / tub,
bucket
šûrla, -le,-ah, f. = svirala, frula: perz. zurla, bas. xirula / a fife,
flute
šelebãy, šelebàje, -eh (fûrbo*) m.= lisac (Vulpes): aram. šelebu /
(he) fox
šurlát, -ân,-âl = svirati frulu: bask. xirulari / to fife, flute
šelùt, -ùti,-ih (želûd) f. = žir: akad. šelu, sumer. šeli / acorn, oak- šuÿt, švitôj, -ôv (svît, -ti)= svijet: perz. guit / World
nut švetác, -àci,-ih (svecî, -tâc) m.= svetac: indoved. švetaka / a saint,
šenác, -ncì,-îh, m. = proso, žitarica Panicum: akad.+ hrw. šen / holy man
millet šveták, -tkÿ,-ÿh, m- (fèšta* f.)= blagdan, sv.dan:
šenùda, -e,-ah (senjùda) f.= divlja višnja: hrw. šennur, indoved. švetaki / holiday
akad. šalluru / mahaleb, cherry švêti, -ta,-te = svet, -to: indoved. šveta, litv. šventas / holy, sacred
šerát, -ân,-âl (sràt, serên)= srati, govnariti: indoved. sarjati / to švetÿca, -e,-ah (svetÿc) f.= svetica: indoved. švetika / (she) saint,
shit, crap holy woman
šestrâ, -rè,-âh (sestrà, -âr) f. = sestra: indoved. svasar / sister švitlàva, -ve,-âv, f. = rasvjeta, osvjetljenje: avest. spitama /
Sibanÿk, -ìka (Šibenîk) m.= grad Šibenik: hrw. Šibaniki, lighting, illumination
akad. Šibaniba / Šibenik in Dalmatia švitlÿca, -ce,-ah (-ÿc) f.= pomično svjetlo, planet:
šidêt, -ÿn,-êl (sedìt) = sjediti: perz. sidati / be sitting indoved. švitici / mobile light, planete
šigâ, -ê,-âh, f. (kandalòt * m.)= sige, ledenice: akad. sigga / icicle švôyta, -e,-ah, f. = rodbina, svojta: avest. xvaetu, litv. svata / kins,
relatives
šigurát, -ân,-âl = čuvati, osigurati: hrw. siggurat, akad. zigurat /
to secure, protect
švÿtja, -e,-ah (štêrika *) = svijeća: indoved. švitya / candle
šigũr, šigûri, -ih, m. = stražar, čuvar: hrw. sigguru / guard,
švÿtli, -o (svîtli)= svijetao, svjetleći: indoved. šviti, ukr. svitli /
watcher, custodian bright, luminous
šilàt, -ân,-âl = naoštriti, ušiljiti: bask. xilatu / sharpen, appoint
šÿr, šyrôj, -ôv (sìri, -ih) m. = sir: perz. šir, rus.+ čeh. syr / cheese
šìmo (sìm) = ovamo: akad. šym / here šÿra, -e,-ah, f. (šûg, -i* m.)= sok, sirup: perz. šira / juice
širìt, -ÿn,-ÿl = usiriti, praviti sir: perz. šira / coagulate, crudle, set
šyròtva, -vi,/ah (suròtva, -av) f.= sirutka, sirni sok: perz. širabe /
cheese whey, cheese juice
škarÿna, -ni,-ah (fôjba *) f. = ponor, bezdan: perz. škarnu / abyss,
šyũn, -ne,-eh (šijûn, -i) m.= orkan, vihor: hetit. šiun, avest. siuni /
precipice storm, gale
šlane-pÿpe! =(uzrečica) friške fige, "brus !": indoved. slana- šyunát, -ân,-âl (šijunàt)= poharati, kovitlati: avest. siuni / ravage
(by a storm)
pippal / get nothing, no dice!
T
šlebrò, -rà (slêbro) n. = srebro, Ag: gots. silubr, indoved. subra /
silver
šlušìt, -în,-ÿl = slušati: indoved. srušati / listen tajàt, -ân,-âl (tajìt)= prikriti, skriti: avest.+ litv. taja / suppress,
keep secret
šošìt, -ÿn,-ÿl (cìcat, -an)= sisati, dojiti: indoved. šišu / to suck
tàka, -e,-ah, f. = ostruga, turs. "mamuza": egipt. taka / spur, horse
šòk, šokÿ, -ÿh (prasàc, -scì) m. = svinja, prase: perz. xuk / pig,
rowel
swine
takàt, -ân,-âl = dirati, pipati: akad.+ sumer. taka / touch
šokác, -kcì (prašćâr, -ri) m.= svinjar, svinjogojac: perz. šikaze /
swine-herd, pig breeder talãr, talâri, -ih, m. = nadvratnik, ulazni trijem: perz. talar /
portico
163
tám = onamo, tamo: tohar. täm, rus.+ čeh. tam / there trojnúk, trojnùki, -ih m. = prapraunuk: perz. troidi-hunuš / great-
tanburîn, -ni,-ih, m. = bubanj: akad. tan-burim / drum
greatgrandson
târ (tèr) = i, pa: perz.+ ukr. ta, kajk. ter / and, too
trõydi, -ih, m. = troje, trojica, trojci: indoved. troidi / triplets
tarãc, -âci,-ih (bunàca *) f.= tiho more: indoved. taranta,
trûlba, -bi,-ah (tùfa, -e *) f.= gnjilež, trulež: aram. tlula / decay,
putridity
hetit. taratta / calm, dead sea
tarkàtva, -vi,-ah, f. = podjela, razdioba: hetit. tarkomai / division,
tušćãn, tušćâne, -eh (zêc, -ci) m. = zec, Lepus: perz. tušehan /
hare
partition
târma, -mi,-ah (-me, -rm) f.= izjedina, bušotina: hrw. tarma /
tuhÿca, -e,-ah, f. (kušîn, -ni* m.)= jastuk, vanjkuš: hrw. tuhuli /
cushion, pillow
bore-hole, corroding
târs, -si,-ih, m. = trs, loza, turs. "čokot": akad. trši / wine-grape
tùnja, -e,-ah, f. = povraz, udica: perz. tune / fishline, major hook
târsje, -jeh, n. = vinova loza: hetit. tuwarsa, akad. trši / vine-stock tùnjica, -e,-ah (-ic) f.= udičica, dječja udica: perz. tunek / mini-
hook
taršât, -ti,-ih (trsât) m.= vinograd: hetit. tuwarsa,
tûrja, -je,-ah, f. (tòš, -i* m.) = preša, tijesak: hetit. turiya / a press
gots. weinagards / wineyard
(for olives)
târta, -ti,-ah (trtê) f.= puzavica, biljka povijuša: akad. trti / liane
tùsci, -a,-e (tùšći)= mastan, debeo: perz. tušt / fatty, thick
tascàt, -ân,-âl (prigrîšt)= okusiti, prezalogajiti: perz. tašten / U
degustate
tascê (tàšće)= gladan, natašte: perz. tašte / hungry
ubrùš, -i,-ih (facolèt *) m.= salvet, rupčić: akad. hubruši /
tèć, tecên, tèkal = juriti, trčati: perz. tekab, litv. tekati / to run, kerchief, hanky
hurry
ud- (složenice)= štokavski prefiks od- (ot-): indoved. ud- / prefix:
telebân, telebàna, -ne = zaljubljen, -no: perz. teleben / amorous
de- (from)
têmba, -bi,-ah (škurìna, -ne *) f.= mrak, pomrčina: avest. temah / udpovêda, -de,-ah, f. (tištamênt* m.)= oporuka: indoved. ud-
darkness, dusk
veda / testament, last will
tepćÿna, -ni,-ah, f. (teramòt* m.)= potres, zemljotres: udrÿnit, -en,-ul (othìtit, -in)= odbaciti, odgurnuti: indoved. ud-
hetit. tapaša / earthquake rnoti / to reject
tèpst, tepên, tèpal = tresti, drmati: avest. tep / tremble, quake udsukàt, -ân,-âl = odsukati (brod): indoved. ud-suka / refloat, set
tîgla, -e,-ah, f. (sumprèš* m.)= glačalo, pegla: etrur. tigel / flat- afloat
iron
udvartìt, -ÿn,-ÿl (odvidàt *)= odšarafiti: indoved. udvartita /
tjâća, -e,-eh (otàc, oscî, otâc) m. = tata, otac: hetit. tati / father unscrew, loosen up
tjàkula, -li,-ah (ćàkule, -ul *) f. = trač, brbljanje: perz. tačavul / udverzìt, -ÿn,-ÿl = odplesati: avest. verezyat / finish dancing
gossip, twaddle ugànj, ugnjì, -ÿh, m. (oganj)= vatra, požar: hetit. agniš,
tjarmãl, -li (ćrmâlj, -mjà) m.= boksit: indoved. karmilika, indoved. agni / fire
armen. karmir / bauxite, redstone ûla, ûle, -ah (čelâ, -ê, čêl) f. = pčela: bask. euli, vegl. uv / honey-
tjârv, -vÿ,-ÿh, m. (guÿca; čàrv)= crv: tohar. tsarwo, perz. gujek / bee
worm
ulèni, -na,-ne = pčelinji: bask. ulixetan / apian, of bee-
tjepêr, tjepèri, -ih, f. = krpelj, nametnik: hetit. tepu / tick, parasite ulÿna, -ni,-ah (medûra, -e,-ûr) f.= medovina: bask. ulixetan /
topõr, -rì,-ÿh, m. (šikÿra, -re f.)= sjekira: perz. tapar, mead, honey-drink
sumer. tunbar / axe ulÿstje, -a,-ah (ulîšće, -šć) n. = pčelinjak, košnica: bask. ulitxa /
toporÿć, -ìtje,-eh (-ći) m.= sjekirica: perz. taparek, apiary, beehive
germ. taepperex / hatchet umetàk, -tkì,-ÿh (depožît *) m. = uložak, polog: bask. umetoki /
toridân, toreg-dâna (utòrak, utôrka) m.= utorak: an insert, inclusion
indoved. antara / Tuesday uõn, unà; pl. unè, unêh = onaj; neodredjeni član: perz. ûn, etr. vn,
tòrri, -a,-e (šekôndi *, drûgi) = drugi: indoved. antar, rus. vtorój vna, vne / a, ein (that)
/ second ûri, ûrih, f. = velegrad, city: akad. uru, irs. urra, bask. iri / city, big
tovorÿć, -ìtje,-jeh (-ći,-ih) m.= magarčić, osal: perz. tavarek / ass town
foal, young donkey urinát, -ân,-âl = oriti se, tutnjiti, ječati: perz. urin / to thunder,
tovuõr, tovorà; tovôri, -ih, m. = magarac, Asinus: perz. tavar / resound
donkey, ass urobìt, -ÿn,-ÿl = orobiti, opljačkati: bask. arobattu / to plunder
trãyšet, -ih (trêjset) = trideset ( 30 ): indoved. trinsat / thirty urùdba, -bi, f. (tìtul* m.)= naslov, naziv, adresa: hrw. ururda /
trâjšetar (trêjseti)= trideseti ( XXX.): indoved. trisatar / thirth title, address
trèti, -ta,-te (trètji)= treći, III.: indoved. trita, ukr. treti / third urùdni, -na,-ne = nazvan, naslovni: hrw. ururdan / entitled,
trištôtar = tristoti, CCC: indoved. trisatra / three hundredth
addressed
trigêt, -ti,-ih, f. = trohod, troja vrata: indoved. trigata / three-
urÿl, urylôj, -ôv, m. = javni sat, "sahatkula": indoved. horila /
clock-tower, big clock
door
trikânt, -i,-ih (triângul *) m. = trokut: indoved. trikent / triangle
urÿn, urin-ôj,-ôv, m. = tutanj orkana: perz. urin / stormy roaring,
booming
trìpice, trìpic, f. = žlundre, iznutrice: bask. tripontzi / innards,
ûša, ûše, -ah (gùska) f. = guska, perad Anser: bask. usoa / goose
offal
trís ! = tres ! (zvuk udarca): bask. trisk !, perz. trusk! / bang!,
ûšti, ûštih (lâbi, lâb *) f. = usta: avest. uxti, yatvin. austá / mouth
crash! ũul, ûli, -ih, f. (mêd, medà m.)= med: bask. uli / honey, nectar
trìsak, -ski,-ih (-ak)= munja, udar groma: bask. trisk, perz. trusk / uzÿt, uzyẽn, uzÿl (užît, užìjen)= uživati: avest. hushiti / enjoy,
a thunder find pleasure
triskàt, -ân,-âl = pljusnuti, mlatnuti: bask. triskatu / to bang, V
crash
triskàvac, -vci,-ih, m. = gromovnik: bask. triskantza, vâ = u, na: perz. va, avest. van, indoved. vy / in, on
hetit. tarhunt / thunderer
va- ( v-) = prefiks u-: avest. va-, indoved. vi- / prefix: in-, on-
tritràt (tripûti)= triput, 3X: indoved. tritavat / three times
164
važânski, -ka,-ko (vazânski, -ko)= uskrsni: perz. vazma / of vatèpst, vatepên, vatèpal = stresti, zdrmati: indoved. vi-tep /
Easter- tremble, quiver
vãr, varhÿ, -ôv (vàrh, -hi) m. = vrh,-ovi: indoved. varha / summit, vazêt, vazamên, vazêl = oduzeti, oteti: indoved. vasati /
peak disposess, take away
vãs, vâsi, -ih, f. (selò, -à n.)= selo: hrw. wasi, avest. ves / village, vâzje, -jah (vâzi, -ih)= sanjke, saonice: perz. vaza / sledge, sleigh
hamlet
vêšt, vên, vedêl = znati, shvatiti: avest. vaêd, čeh. vést / know,
vabânk (inkânt *)= stečaj, bankrot: perz. va-bank / bankrupt, comprehend
insolvency
vèli, vetji, sionvèli (najvètji)= velik: hetit. wali, rsl. velij / big,
vadrìto (naprâvo)= nadesno: avest. va-drita / to the right, right major, maximal
turn velìt, -ÿn, velêl (prâvit)= kazati: kelt. velit, hrw. vali / to tell
vadvorý (vanì)= vani, izvan: indoved. vi-dvara / outside
verês, -êsi,-ih, f. (tànac m.*)= ples, balet: avest. verez / a dance,
vagnàt, vagnân, -âl = natjerati, utjerati: indoved. vi-gnanti / ball
impel, push into
verezÿna, -ni,-ah, f. = kolo, kružni ples: perz. varzeškar / wheel
vahêro (strèso *)= nakrivo: akad. nahiri / oblique, incurved dance, round dancing
vahÿp (umumênt *)= trenutno, momentano: perz. va-hip / verzìt, -ÿn,-ÿl (tancàt *)= plesati: avest. verezyat / to dance
immediately verzũr, -ûri,-ih (balarÿn *) m.= plesač, baletan: perz. varzeš /
vàla, -e,-ah (dràga, -e) f. = uvala: akad. valu, perz. uval / bay dancer (he)
vàlica, -e (dràžica) f.= uvalica, dražica: perz. uvalek, akad. uvalki / verzûra, -re,-ah, f.= plesačica, balerina: perz. varzeši / (she)
cove dancer, ballerina
vamõr, -ôri,-ih, f.= samrt, umiranje: indoved. vi-mor / dying, vêye, -ah, f.= zavičaj: indoved. veyah, avest. vaejo / a domicil,
death-bed hometown
vamrÿt, vamrên, vamârl (umrît, ùmren)= umrijeti: indoved. vi- Vêya, Vêye (Vèja) f. = grad Krk: indoved. Veyah, avest. Vaejo /
mrita / to dye Krk town
vanìštit, -in,-il (unîstit, -in)= uništiti: hetit. zinešta / destroy višćũn, -ni,-ih (štrigûn *) m.= vještac: hetit. wišurya,
vanùk, vnùki,-ih (vnúk, vnùci) m.= unuk: avest. hunuš, litv.
gots. weihan / wizard, sorcerer
anûkas / grandson višćûnski, -ka,-ko = vještičji, čarobnjački: hetit. wišuryanta /
vapelát, -ân,-âl (importàt *)= uvoziti: indoved. vi-pelate / to
witch’s, harridan’s
import, introduce vištÿd, -ôj,-ôv (-di) m.= odjeća, -jelo: indoved. veshtita,
vapotòku = potočni: rigved. vi-pattoku / riparian, of a brook-
hetit. weshya / suit, clothes
vâra, vâri, -ah, f. (mêlo, -a, n.)= pijesak, pješčenjak: akad. wara /
višÿna, -e,-ah, f. = visina: hetit. vishi, perz. višiden / altitude
sand, sandstone vidâk, -ki,-ih, m. = bolničar, ranarnik, apotekar: perz. videk /
vârda, -de,-ah, f. = utvrda, turs. kula: perz. varda, gots. wardja / a
orderly, attendant
fort, castle vidàrna, -ne,-ah, f. (licìlišće n.)= lječilište, ambulanta:
vardèni, -na,-ne = utvrdjen: perz. vardana / fortified
perz. vidarna / ambulance, sanatory
vârdica, -e (fortìca, -e *) f.= stražarnica: perz. vardek / guard-
vihÿr, -ôj,-ôv (vihar, vihri)= oluja, jaki vjetar: perz. vi'ir / storm,
gale
house, sentry-box
vardÿna, -ne,-ah, f. = gradina, tvrdjava: perz. vardana / fortress,
vinò, -à,-âh (vÿn) n.= vino: hetit. wiana, etrur. vinum / wine
fortification vôška, -ke,-ah (pìška, -e) f.= stidnica, vagina: avest. vohuca,
vârha, -he,-ah, f. = vrhunac, planina: indoved. varha, vohuni / vulva, pudenda
avest. variš / mount, peak vroãn, vranÿ, -ÿh (vranà, -nè) f.= vrana: tohar. wrauna, litv. varna
vârhe, -ôv (muntànja *) f.= velegorje, planinski lanac:
/ crow, rook
indoved. varha / mountain, range vÿntja, -e,-ah (càpja, -je) f. = ždral, ptica Grus: kelt. vinč / crane
varizát, varizân, -âl = nacrtati, skicirati: indoved. vi-drisati / to
(bird)
sketch, draft vÿštja, -je,-ah (štrîga *) f.= vještica: hetit. wišurya, gots. weihitha /
varnùt, -ên,-ûl (tornàt *)= vratiti, obrnuti: perz. varune / to
sorceress, harridan
return, inverse vÿt, vidÿn, vidêl = vidjeti: avest. vid, yatvin. vîdet / to see, observe
varoÿt, -ÿn,-ÿl (rodìt)= poroditi: perz. varedât / to burn Y
varoÿtva, -vi,-ah, f. = porodjaj, rodjenje: avest. varedaiti / a birth
vàrski, -ka,-ko (gorìnji, -e)= gorski, visinski: indoved. varsma / ÿšt, ÿn, yâl (jìst, jidên)= jesti: perz. yaštan, bask. jasta, jan / to eat
altitudinal, mountainous yamàt, -ân,-âl = žeti žito: indoved. yamati / to reap
varsnÿk, -ôj,-ôv (vrsnjâk) m. = vršnjak: indoved. varšina / coeval, yamàtva, -vi,-ah, f. = žetva: indoved. yamitva / harvest
age-fellow
yambũr, -ûre,-eh, m. = buka, žamor: perz. zambor / babble,
vârt, vàrtli, -tal (jarûl, -i *) m.= vrt: tohar. warto, etrur. vrtal / hubbub
garden, yard
yàs, manê, manÿ, manûn (jà)= ja: avest. azem, maked.& slov. jas,
vartèno, -na,-ah, n. = zvrk: indoved.+ hrw. vartana / spindle, litv. as / I, by me, to me
whirlig
yebàt, -ân,-âl = silovati, obljubiti: indoved. yabhati / violate, fuck
vartigûz, -zi,-ih, m. = migavac, tko miga turom: akad. vartti-
guza / fidget yglà, yglè, yglâh (igâl) f. = igla: akad. ibri, arab. ibra, yatvin. aigula
/ needle
vartít, -ÿn,-ÿl (tornàt *)= okretati: indoved. vartita, hrw. vartti /
rotate yskàt, -ân,-âl = tražiti, moliti: bask. askatu, indoved. isaiti / to
ask, request
vartûl, -ùli,-ih, m.= vrtuljak, "ringišpil": indoved. vartuli /
carousel, roundabout yzdìt, -în,-îl = jahati, jezditi: avest. yazdat / to ride, glide
Z
vartÿl, -lôj,-ôv (metûl, -i) m.= veći leptir: indoved. vartula /
butterfly
vartàna, -ne,-ah, f. = vrtnja, okretanje: indoved.+ mitan. vartana / zabà, zabý, -ÿh (zjâba, zjâb) f.= žaba: perz. žagha, lyk. xabe, bask.
rotation zapo / frog, Rana
165
zabìt, zabÿn, zabÿl = zaboravljati: bask. zabartu / forget zistân, -ni,-ih, m. = zbor, sastanak: perz. sistan / meeting,
zacât, -ân,-âl (začêt, začmên, začêl)= početi: avest. zatha / to
assembly
start, begin zistát, -ân,-âl = sastati se, naći se: perz. sisten / to meet, assemble
zajûšak, -ški,-ih, m.= predjelo, aperitiv: indoved. ze-yusha / zistupàt, -ân,-âl = smrviti, zdrobiti: indoved. ze-stupa / to crush,
aperitive crumble
zambôra, -re,-ah, f. = veća muha, zujara: akad.+ sum.+ zitèpst, stepên, stèpal = stresti, zdrmati: indoved. ze-tep / to
perz. zambur / major fly, blowfly shake, tremble
zambũr, -ri,-ih, m. = klokot mora, šum valova: akad.+ zitÿha = tajno, potajice: perz. ištiha / secretely
perz. zambur / gurgling, sea murmur
zivarhû = povrh, navrh, vršno: indoved. ze-varha, ukr. zverhu /
zapâs, -sje,-eh, m. = opseg, obujam: avest. ze-pasa / volume, above
magnitude
zivêda, -de,-ah, f.= izvod, sažetak, sinopsis: indoved. ze-veda /
zayâmat, -an,-al (posudìt)= posuditi: indoved. ze-yamati / to digest, synopsis, abstract
loan
ziverzít, -ÿn,-ÿl (zatancàt *)= zaplesati: avest. ze-verezyati / start
zayãt, -âtje,-eh, f. (šotovênto* n.)= zavjetrina, zaklon: to dance
indoved. ze-yata / leeward, shelter
zižvonìt, -în,-nêl = pozvoniti, zazvoniti: indoved. ze-svanati / to
zayzdít, -în,-îl (zajàšit, -in) = zajahati: avest. yazdat / mount, get ring
on a horse
zlipít, zlipÿn, -ÿl = slijepiti, zalijepiti: indoved. ze-lipyate / adhere
zbavàt, -ân,-âl = zapuhati: perz. baviden / to blow gently
zmantràt, -ân,-âl (zaštrigàt)= začarati, ureći: indoved. ze-
zbiràt, -ân,-âl (zbìrat)= zbrajati, računati: indoved. ze-berate / to mantrita / bewitch, to hex on
count, sum up
zmũl, zmulÿ, -ÿh (žmûlj, -i) m.= čaša: perz. zul, kurd. zmoul /
zdrÿlo, -la,-ah, n. = grlo, ždrijelo: bask. zilo / gorge, pharynx glass, bracer
zêb, zêbi, -ih, f. = pup, izbojak: akad. zeb / bud, button zmulÿć, -ìtje,-eh (bićerîn *) m.= čašica, čaška: perz. zulek / calyx
zemũn, -ûni,-ih, m.= podzemlje, suteren: perz. zemuni / zôrje, -jeh, n. (ugànj, m.)= žar, vatra: avest. zaranya, alb. zjarri /
underworld, underground fire, ardor
zenâ, -nÿ,-âh (ženà, ženê, žên) f.= žena: avest. ghenâ / wife, zùgva, -vi,-ah (žûkva, -ve,-av) f.= vrba, Salix: hrw. gekva, tibet.
female žokba / willow
zgâren, -na,-no = pregoren, pocrnio: avest. garema / burned, zùhak, zùhka, -ko (žûtki, -o)= gorak, kiseo: perz. zuhak / bitter
blackened zvartít, -ÿn, zvartêl = postići, isposlovati: indoved. ze-vartti /
zî / zìs (pred vokalom)= s / sa: bask.+ avest. zi, indoved.+ obtain, acquire
kajk. ze / with, together zvêdet, -en,-el (zivêšt)= spoznati, shvatiti: indoved. ze-vede /
zi-/ z'- (prefiks)= iz- (is-): bask.+ avest. zi-, indoved. ze- / prefix: comprehend,
with-, con-
zvìdit, -in, zvìdel = razmotriti, raspitati se: avest. ze-vid / to
zibràt, -ân,-âl = odabrati, izabrati: indoved. ze-berate, ukr. zibrat discuss, evaluate
/ to choose, select
zÿtje, -ja,-ah, n. = život, preživljavanje: sumer. zikia, kurd. zivye
zibûšje, -jeh, n. = loš zrak, aerozagadjenje: perz. zibah / smog / life
zifràjat, -an,-al = spiskati, stratiti: avest. ze-frayati / all spent Ž
ziganàt, -ân,-âl = izreći, izgovoriti: indoved. ze-ganita / to say,
pronounce žegnÿl, -ôj,-ôv, m.= zvončić, praporac: perz. zengil / handbell,
zigânka, -ki,-ah (provêrba *) f.= izreka, poslovica: indoved. ze- wether-bell
gan / a proverb žiràt, -ân,-âl = kružiti, šetati: akad.+ sumer. ghira / circulate,
zignàt, -ân,-âl = istjerati: indoved. ze-ghnanti / expell walk
zikalàt, -ân,-âl (ubìsit, -in)= objesiti: indoved. ze-calati / to hang, žlatâr, -ri,-ih, m. = zlatar, draguljar: hrw. zalatar / jeweler,
suspend goldsmith
zikarát, -ân,-âl = potući se, posvadjati: avest. zi-karati / to žloãti, -ta,-te = zlatan, dragocjen: avest. zairi, etrur. zamathi /
quarrel, wrangle golden
zikarvìt, -ÿn,-ÿl = okrvaviti, iskrvariti: indoved. ze-kharva / get žloãto, -ta, n. = zlato ( Au ): avest. zairita, litv. gelta / the gold
bloody žûb, žubÿ, -ÿh (zûb, zûbje) m. = zub, zubi: sumer. zubi,
zikavàt, -ân,-âl = izbušiti, izdupsti: indoved. ze-khav / pierce akad. zubu / tooth
zîkva, -vi,-ah (-ve, -kav) f. = zipka, koljevka: akad. zikša / a cradle žûbje, -jeh, n. (dentjêra* f.)= zubalo, gebis: sumer. zubi / teeth
zilôkan, -na,-no = rastočen, iztrošen: bask. ziloka / corroded žvõn, žvonÿ, -ÿh, m. (zvonò, -nà,-âh, n.)= zvono:
indoved. svana / bell
zilôkat, -an,-al = rastočiti, istrošiti: bask. zilokatu / corrode
žvoncâr, -ri,-ih, m. = pokladni zvončar: bask. zintzari / bell-
zilokàtva, -vi, f. = rastočenost, izbušenost: bask. zilokatu /
ringer
corrosion
žymâ, -ê,-âh (zimà) f.= zima, hladnoća: hetit. gima,
zilucìt, -ÿn,-îl (izolàt *)= izdvojiti: indoved. ze-luchita / to isolate,
indoved. hima / winter, coldness
separate
žymomorôrni, -a,-e (zimogrozÿv)= zimogrozan: indoved. hima-
zimrÿtje, -ja,-ah, n.= izumiranje, istrebljenje: indoved. ze-mrita /
mor / sensitive to cold
extinction, extirpation
žymũn ( zimì )= zimi, zimus: hetit. gimant / in winter
zincàt, -ân,-âl = zrikati, cvrčati: bask. zintzatu / to chirrup, chirr
Bibliografija
zinzÿn, -nôj,-ôv, m.= noćni šturak, zrikavac: bask. zintzari /
cricket
zipatjàt, -ân,-âl = osvojiti, zauzeti: indoved. ze-pashayati / Antonio Ive, 2000: L' antico dialetto di Veglia. Istituto della
conquer, subjugate Enciclopedia italiana, Roma, 187 p.
zipêlat, -an,-al = izvoziti, iznijeti: indoved. ze-pelate / to export, Barač, L. i sur. (10 koautora), 2003: Y-chromosomal heritage of
carry out Croatian population and its island isolates. Eur. J. Human. Genet.
11: 535-542
zipovêda, zipovêde, -ah (-êd) f. = ispovijed: indoved. ze-veda /
confession
166
Bartoli, M.G. 1906: Das Dalmatische, I (Glossare und Texte), II Kostial, I. 1913: Čakavska "Duhovna bramba" iz Bašćanske Drage.
(Grammatik und Lexikon). Schriften der Balkankomission, 5: 316 Vjesnik Staroslavenske akademije u Krku 1913: 68-71.
+ 468, A. Holder, Wien (2nd ed.: Il dalmatico. Istituto della
Kranjčević, M. 2003: Ričnik gacke čakavšćine. Čakavski sabor
Enciclopedia italiana, 494 p., Roma 2000).
pokrajine Gacke, Otočac, 1.200 str.
Batović, Š. 1982: Kultura starih Liburna. Dometi, 12: 1 - 40, Rijeka.
Kustić, N. 2003: Cakavski govor grada Paga s rječnikom. Društvo
Bolonić M., Žic-Rokov I. 1977: Otok Krk kroz vijekove. Kršćanska Pažana, Zagrebu 431 str.
sadašnjost, 538 p., Zagreb.
Lesica, I. 1989: Jela otoka Krka. Krčki zbornik 20: 1 - 119, Povijesno
Bolonić, M. 1980: Otok Krk, kolijevka glagoljice. Kršćanska društvo Krk.
sadašnjost, 358 p. Zagreb Lovrić, A.Ž. 1969: Prilog poznavanju onomastike Senjskog
Bonifačić, N.R.: Zidine Zvonimirove i Jurandvorski ulomci. Krčki arhipelaga. Hidrografski godišnjak, 16: 125 - 143, 3 tab. + 2 karte,
zbornik 1: 181-200. Split.
Božanić, J. 1983: Komiška ribarska epopeja. Čakavska rič 11: 83-181, Lovrić A.Ž.& Mileković M.H. 1996: Antičke epske legende na
Split. ranohrvatskom prajeziku krčkih gorštaka (Vêyska zaÿk). Ognjište
Božanić, J. 1996: Iskustvo vremena komiških ribara. Čakavska rič
7: 166-174, Karlovac.
24: 7-94, Split. Lovrić A.Ž.& Tomašić F. 1996: Veyske pučke pjesme brdskih sela
Božanić, J. (ed.) 1995-2004: Čakavska rič, sv. 22 – 32, Književni
na otoku Krku. Hrvatski književni list, 30/5: str. 39, Zagreb.
krug Split. Lovrić, M.& Tomašić F. 1996: Legende u veyskom govoru brdskih
Brajković V.& Mardešić P. 1972-1989: Pomorska enciklopedija,
sela na otoku Krku. Posebni pretisak iz Čakavske riči, str. 90-96,
knj. I.- VIII. Leksikografski zavod, Zagreb. Književni krug Split.
Brusić, Z.1989: Kasnoantička utvrdjenja na otocima Krku i Rabu.
Lovrić, A.Ž.& Mileković M.H. 1997: Ranohrvatski prijevod
Bašćanske ploče u veyskoj cakavšćini. Hrvatski književni list 31/6:
Izdanja Hrvatskog arheološkog društva 13: 111 - 119, Zagreb.
13-14, Karlovac.
Charritton, P. 2000: Hitzegia Euskara-Frantsesa / Dictionnaire
francais-basque. Elkarlanean, 597 p., Donostia.
Lovrić M. 1998: Podrijetlo Liburna i njihovo etnokulturno
naslijedje u Hrvata. Ognjište, 9: 175 - 187, Karlovac.
Dorčić, V. 1961: Bašćanska mornarica prije prvog svjetskog rata.
Anali jadranskog instituta 3.
Lovrić A.Ž.& Lovrić M. 1998: Astralna kultura i bogatstvo
starohrvatskog zvizdoslovja. Ognjište, 9: 224-247 + 3 karte,
Dorčić, V. 1970: Prezimena i nadimci u Baški na Krku. Krčki Karlovac.
zbornik 1: 475-480, Krk.
Lovrić M., Malinar H., Rac M. 1999: Zagonetka krčke
Dorčić, V. 1980: Mjesto gdje je nadjena Bašćanska ploča. Istarska Korintije (Uri-Kvorÿta), najveće neistražene gradine na Jadranu.
danica, Pazin. Ognjište 10: 295-306, Karlovac.
Dorčić, V. 1995: Nekoliko podataka o narodnim običajima u Baški. Lovrić A.Ž.& Mileković H.M. 1999: Ranohrvatski jezik i njegovi
Krčki zbornik 33/2, Krk. pradialekti. Hrvatsko slovo V/194: 12-13, 1 karta, Društvo hrv.
Faber, A. 1987: Osvrt na neka utvrdjenja otoka Krka od književnika, Zagreb.
prethistorije do antike i srednjeg vijeka. Prilozi 3-4: 113-140, Lovrić, A.Ž. 1999: Krivotvorba bosančice i Bašćanske ploče.
Institut za povijesna istraživanja, Zagreb. Hrvatsko Slovo V/202: str. 13, Društvo hrvatskih književnika,
Fisher, J. 1975: Lexical affiliations of Vegliote. Fairleigh Dickinson, Zagreb.
259 p., Rutherford Univ. Press, New Yersey. Lovrić A.Ž., Rac M., Mileković M.H. 2002: Diversity of Old-
Fishman, J.A. 2000: Can threatened languages be saved? (a 21st Croatian names for Seaweeds and maritime nature in the Adriatic
century perspective). Multilingual Matters Ltd., 503 p. islands. Natura Croatica 11(4): 455-477, Nat. Hist. Mus. Zagreb.
Fučić, B. 1957: Bašćanska ploča kao arheološki predmet. Vajsov Lukežić, I. 1990: Čakavski ikavsko-ekavski dijalekt. Izdavački
zbornik, Slovo 6/8: 247-262. centar Rijeka.
Fučić, B. 1971: Jurandvorski ulomci. Krčki zbornik, 3: 157-175, Lukežić I.& Turk M. 1998: Govori otoka Krka. Libellus II/2: 1-325,
Povijesno društvo Krk. Rijeka.
Geić D.& Šilović M.S. 1994: Rječnik trogirskog cakavskog govora. Magašić, M. i surad. 1976: Bašćansko područje, smjernice razvoja.
Muzej grada Trogira, 306 p. Krčki zbornik 8: 336 str., Povijesno društvo otoka Krka.
Gelb, I.J. 1957: Glossary of old Akkadian. Oriental Institute, Magašić, M. i sur. 2003: Bašćanske besede. Općina Baška, 139 str.
Chicago. Malecki, M. 1929: Cakawizm z uwzglednieniem zjawisk
Greppin, J. 1991: The survival of ancient Anatolian and podobnych z mapa. Prace PAU 14, Krakow, 88 p.
Mesopotamian vocabulary until the present. J. Near East Studies, Malecki, M. 1929: O podzial gwar Krku, z mapa. Prace filologiczne
50: 203 - 207. 14: 563-581, Krakow. (prijevod: O podjeli krčkih govora, s kartom.
Guberina, P. 1962: Da li je veljotska diftongizacija romanska? Rad Filologija 4: 223-235, Zagreb 1963).
JAZU 327: 41-55. Malinar H. i sur. 1998: Krčka Korintija (Uri-Kuorÿta), najveća
Hamm J., Hraste M., Guberina P. 1956: Govor otoka Suska. neistražena gradina na jadranskim otocima. Monograph: Old-
Hrvatski dijalektološki zbornik 1: 7-214, Zagreb. Iranian origin of Croats, p. 473-487 + 1 map, Iranian cultural
center, Tehrân.
Hamm, J. 1957: Cakavizam i njegova geneza. Iz problematike
čakavskih govora I, Radovi instituta JAZU Zadar, 3: 21-38. Matoković, B. 2004: Ričnik velovaroškega Splita. Vlastita naklada
Split-Zagreb, 1130 str.
Hamm, J. 1960: Cakavci i Romani. Radovi Historijskog instituta
JAZU 6/7: 65-80, Zadar Mayer, A. 1957-1959: Die Sprache der alten Illyrier (I. Wõrterbuch
der illyrischen Sprachreste, II. Etymologie und Grammatik der
Horvat-Mileković M.& Lovrić A.Ž. 1998: Prastaro prirodoslovno illyrischen Sprache). Schriften der Balkankommission 15: 200 p,
nazivlje u veyskoj cakavšćini sela na otoku Krku. Zbornik Wien.
"Prirodoslovna istraživanja riječkog područja" str. 235-247,
Prirodoslovni muzej Rijeka. Meyer, K.H. 1929: Untersuchungen zur Čakavština der Insel Krk.
Slavisch-baltische Quellen und Forschungen 3, Leipzig.
Horvat-Mileković M.& Lovrić A.Ž. 1999: Podrijetlo
starohrvatskog jezika i indoiranski arhaizmi u reliktnim Milevoj, M. 1992: Gonan po nase (rječnik labinskog govora).
pradialektima. Monograph: Old-Iranian origin of Croats, p. 191- Labin, 370 p.
234, Iranian cultural center, Tehrân. Milevoj, M.1994: Vadin po nase, rječnik labinskog govora.
Hraste, M. 1961: Cakavizam na istočnoj obali Jadranskoga mora. Matthias Flacius Illyricus, Labin, 111 str.
Firenze, 7 p. Miotto, L. 1991: Vocabolario del dialetto veneto-dalmata, ed. 2.
Japundžić, M. 1995: Tragom hrvatskog glagolizma. Zagreb, 173 p. Lint, Trieste, 247 p.
167
Moguš, M. 1966: Današnji senjski govor. Senjski zbornik 2: 5-152, Tolk, H.V. i sur. (9 koautora), 2000: Mt-DNA haplogoups in the
Senj. populations of Croatian Adriatic islands. Coll. Anthropol. 24: 267-
Moguš, M. 2002: Senjski rječnik. HAZU i Matica Hrvatska, Senj,
279.
181 p. Tomašić, F. 1997: Srednjovjeke pučke pjesme u ranohrvatskom
Mohorovičić, A. (edit.), 1987: Rapski zbornik. JAZU, Zagreb, 584
govoru Gan-Veyãn iz otoka Krka. Ognjište 8: 217-227, Karlovac.
p. Tomašić F.& Lovrić M. 1997: Arhaična pučka predaja u cakavšćini
Mohorovičić A.& Strčić P. (ed.) 1988: Bašćanska ploča, I i II.
brdskih sela na otoku Krku. Čakavska rič 25: 167-199, Književni
krug Split.
Zbornik reprinta, Zagreb-Krk-Rijeka.
Monier-Williams, M. 1997: Sanskrit-English dictionary. Motilal
Tomičić, Ž. 1989: Arheološka svjedočanstva o ranobizantskom
vojnom graditeljstvu na sjevernojadranskim otocima. Prilozi
Banarsidas Ltd., 14th Ed. 1.333 p., Delhi.
Odjela za arheologiju 5-6: 29 - 53, Institut za povijesna
Muljačić, Ž. 1966: Lo cakavizmo alla luce della linguistica istraživanja Sveučilišta u Zagrebu.
contrastiva. Die Welt der Slaven 11/4: 367-379, Wiesbaden.
Turčić, B. 2002: Sedmoškojani, prvi čokavski rječnik. Adamić,
Murgić S. i sur. 1999: Predslavenski tragovi antičkih Hrvata u Istri Rjeka, 278 str.
i na Krku. Zbornik Bujština 99: 6-18, Matica Hrvatska Umag.
Ursini, F. 1987: Il lessico veneto-dalmata del novecento
Murgić S. i sur. 1999: Poredba predslavenskih pradialekata u (Sedimentzioni culturali sulle coste orientali dell'Adriatico). Atti e
Hrvatskoj(Ćiribirci i Veyanne). Monograph: Old-Iranian origin memorie del Società dalmata XV, Venezia.
of Croats, p. 235-252, Iranian cultural center, Tehrân.
Vajs, J. 1908: Hlaholske kodexy ve Vrbniku na ostrove Krku.
Mužić, I. 1997: Slaveni, Goti i Hrvati na teritoriju rimske provincije Časopis Musea kralovstvi českeho LXXXVI, Praha.
Dalmacije. 5. izdanje, 599 str., Dominović, Zagreb.
Vančik, B. 1997: Svi puti vode k čakavštini. Ognjište, 8: 204-216,
Piasevoli, A. 1993: Rječnik govora mjesta Sali na Dugom Karlovac.
otoku (oliti Libar saljski besid). Matica Hrvatska, Zadar 453 p.
Velčić, N. 2003: Besedar Bejske tramuntane. Čakavski sabor-
Prioli, M. 1603: Visitatio apostolica Dalmatiae d. Vegliensis anno Adamić, Beli-Rijeka 579 str.
1603. Miscellanea VII, 100-101, Archivio Vaticano.
Verbânske štatûti 1388. (glagoljica + prijevod), Krčki zbornik 10:
Prister, L. 1980: Vela i Mala Luka. Bilten Baška 2/2: p. 17, Tipograf 1-173, Povijesno društvo otoka Krka 1988.
Rijeka.
Vidović, R. (ed.) 1971-1994: Čakavska rič br. 1 – 21, Matica
Ragužin, A. 1998: Glasovita župa Baška, I - II. Krk. Hrvatska, Split.
Roki-Fortunato, A. 1977: Lîbar vĩškiga jazìka. Libar Publ. Vidović, R. 1977-1993: Pomorska terminologija i pomorske
Toronto, 607 p. tradicije (rječnik I – III.). Čakavska rič 7/2: 99-156, 10: 145-180, 21/1:
Rošić, Đ.B. 2002: Linguistic identity of the dialect of Fiume. 23-41, Matica Hrvatska, Split.
Doctoral dissertation, Toronto. Vidović, R. 1984: Pomorski rječnik. Logos, 589 str. Split.
Seršić, S. 1995: O narodnim običajima u Bašćanskoj Dragi. Krčki Vinja, V. 2000-2004: Jadranske etimologije, I-III. HAZU i Školska
zbornik 33: 259-264. knjiga, Zagreb.
Skok, P. 1950: Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, I- Yošamýa Mitjêl i sur. 1998: Podrijetlo Liburna i njihovo
II. Posebna izdanja JAZU, Zagreb. etnokulturno naslijedje u Hrvata. Ognjište 9: 175-187, Karlovac.
Soden, W. von, 1958-1981: Akkadisches Handwörterbuch, Bd. I- Yošamýa Mitjêl 1999: Veyski prazemljopis svijeta i Jadrana (iskon
III. O.Harrasowitz, Wiesbaden. i nestanak starohrvatskog mjestopisa). Ognjište 10: 185-196,
Sokolić-Kozarić, M. 2003: Rječnik čakavskog govora Novog Karlovac.
Vinodolskog. Rijeka-Novi Vinodolski, 382 str. Yošamýa Mitjêl i sur. 1999: Predslavenske legende indoiranskog
Stipčević, A. 1974: Iliri (povijest, život, kultura). Školska knjiga, podrijetla na starohrvatskim pradialektima. Monograph: Old-
246 p., Zagreb. Iranian origin of Croats, p. 353-366, Iranian cultural center,
Tehrân.
Strohal, R. 1913: Dijalekt grada Vrbnika na otoku Krku u prošlim
vjekovima usporedjen s današnjim. Rad JAZU 199: 67-152. Yošamýa, Z. 2001: Zavjera šutnje o kvarnerskoj Jazovki (u jami
Kričavno na Krku pobijeni otočani i Ličani). Politički zatvorenik,
Strčić, P. (ured.) 1993: Narodni običaji otoka Krka. Krčki zbornik 112/113: p. 20-21, Zagreb (srpanj-kolovoz).
32/33: 1-424, Povijesno društvo otoka Krka.
Yošamýa Z.& Mileković M.H. 2001: Podrijetlo, značenje i sudbina
Sturtewart, E.H. 1979: Hittite Glossary. Millwood. starodalmatskog jezika. Bujština 2001: 247-255, Matica Hrvatska,
Suić, M. 1956: Granice Liburnije kroz stoljeća. Radovi JAZU - Umag.
Zadar, 2: 273 - 297. Yošamýa Mitjêl 2004: Bascânski besidãr. ITG – Zagreb, 979 str.
Sulojdžić A. i sur. 1992: Govori otoka Krka, uvod u antropološka Yošamýa Mitjêl i sur. 2005: Gan-Veyãn, 27.500 besêd (rječnici
istraživanja. Filologija (Zagreb) 20/21: 1992-1993. istočnog Kvarnera). Torra editûra, ITG - Zagreb, 1.223 str.
Šimunović P.& Olesch R. 1979-1983: Čakavisch-Deutsches Žic, I. 2001: Vrbnik na otoku Krku, narodni život i običaji. Adamić,
Lexikon, I - III. Bõhlau Verlag, Köln-Wien. Rijeka 495 str.
Šimunović, P. 1986: Istočnojadranska toponimija. Logos, Split,
306 p.
Štefanić, V. 1937: Opatija Sv. Lucije u Baški i drugi benediktinski Sada možemo usporediti nekadašnji jezik starih Krčana sa
samostani na Krku. Croatia sacra 1936, 1-86, Zagreb. jezicima Europe i sa pra Domovinom hrvata čiji jezik se već vidi u
Štefanić, V. 1944: Narodne pjesme otoka Krka. Hrvatski nakladni naslovu. Zbog slikovitog prikaza Hrvatskog Jezika prikazan je i
zavod, Zagreb. prijevod i dana objašnjenja glede te teme, oko hrHrvatskog Jezika
pa sami prosudite !
Štefanić, V. 1960: Glagoljski rukopisi otoka Krka. JAZU, Zagreb.
Tentor, M. 1909: Der čakavische Dialekt der Stadt Cres. Archiv fũr
slawische Philologie 30: 146-205, Berlin.
Čakavski arhaizmi
Tentor, M. 1913: Najstariji hrvatski glagoljski brevijar. Vjesnik
Staroslavenske akademije 1913 (2), 33, Krk.
Tentor, M. 1950: Leksička slaganja creskoga narječja i Čakavski arhaizmi: Medju svim južnoslavenskim govorima iz
slovenskoga jezika protiv Vukova jezika. Razprave SAZU 1: 69-72, srbohrvatske skupine (tzv. 'srednjojužnoslavenski dijasistem' jugo-
Ljubljana. jezičara), otočna čakavica jadranskih Bodula je od inih kopnenih
dialekata razmjerno najviše izolirana i s najbrojnijim arhaizmima
Tischler, J. 1982: Hethitisch-deutsches Wörterverzeichnis. srednjovjekog i ranijeg iskona. Najstariji čakavski arhaizmi su
Innsbrucker Beiträge zur Sprach-wissenschaft, Innsbruck. praindoeuropske i rano-mezopotamske izoglose, kakve izostaju u inim
168
srbohrvatskim dialektima: osobiti leksemi bliski hetitskom, akadskom, zuri), surit (osijediti: bas. zuritu), triskat (mlatiti-lupati: bas.
mitanskom, rigvedskom, toharskom, baskijskom i sličnim jezicima. triskatu), ulišće (košnica: bas. ulitxa), umetak (uložak: bas.
Ovakvi arhaizmi su najčešći u bodulskom cakavizmu od Kvarnerskih umetoki), zaba (žaba: bas. zapo), zabit (zaboraviti: bas. zabartu) ...itd.
otoka do Visa, a rjedji su ili izostaju kod prijelaznih polučakavaca na
kopnenoj obali i dijelom još kod zagorskih kajkavaca. Halkolitski akadizmi
Ovo su brojne arhajske izoglose (starost 4.000 - 5.000 god.) bodulskog
Sadržaj rječnika spram staroistočnih prajezika rane Mezopotamie u
prapoviesno doba Akada i Babilona (Gelb 1957, Soden 1958-1981),
odakle se poneke nastavljaju i u antičkom aramejskom jeziku, a kod
nas ih ima najviše u čakavici i nadasve u bodulskom cakavizmu na
otocima. To nas upućuje da su najraniji pretci naših čakavskih Bodula
1 ABSTRACT bar dielom prvotno stigli odnekud iz okolice Mezopotamie, što danas
dodatno potvrdjuje i neslavenska biogenetika jadranskih otoka. Glavni
2 Proslovne napomene bodulski akadizmi iz prapoviesne Mezopotamie su npr. ala! (hajde!:
o 2.1 Najstariji euskadizmi akad.+ sumer. a-la), ban (vazal-guverner: ak. bani), baril (bačva: ak.+
o 2.2 Halkolitski akadizmi sum. bariga), bikar (mesar: ak.+ aram. bekkari), čapat (zgrabiti: ak.
qatapu + perz. čapati), ela! (pozdrav-naklon: ak.+ aram.
o 2.3 Prapovjesni mitanizmi eli!), feral (lampaš: ak. fera), gasit (ugasiti: akad.+ sumer.
o 2.4 Ranoantički rasenizmi ghasis), goba (kvrga: akad. geba + sumer. gaba), guda (krmača: ak.+
o 2.5 Prapovjesni anatolizmi sum. gidda), gudo (vepar: ak.+ aram. gud), guzica (tur-rit: ak.
guzza), kamara (soba: ak. kamaru), kamarić (sobica: ak.
o 2.6 Tarimski toharizmi kamaraši), karuba (rogač: akad.+ sumer. karub), lulić (kita-penis: ak.+
o 2.7 Halkolitski rigvedizmi sum. lulim), ma (ali-nego: akad.-sumer.-aram. ma), maraška (višnja:
o 2.8 Rani germanizmi ak. marah), matun (opeka-cigla: ak.+ sum. matún), mušur (siga-
ledenica: akad. mušur), oršan (brodogradilište: ak.
o 2.9 Staroperzijski iranizmi aršana), rabit (koristiti: ak.+ sum. rabu), sim (ovamo: akad.
3 Glavna literatura šym), siga (ledena siga: sumer. sigga), šenac (proso-sirak: ak.
šen), senuda (divlja višnja: ak. šalluru + sum. šennur), sigurat (čuvati:
4 Poveznice ak. siggurat), šikira (sjekira: akad. šukurru), trsi(loza: akad. trši + hetit.
5 Reference tuwarsa), takat (dirati: ak.+ sum. taka), vala (draga-uvala: akad. uwal +
perz. valu), valica (dražica: akad. uwalki + perz. valek), žirat(kružiti:
ABSTRACT sumer. ghira, akad.+ aram. girru), zubi (zubi: sumer. zubi + akad. zubu)
... itd.
Chakavian archaisms: Among all other South-Slavic idioms of Prapovjesni mitanizmi
SerboCroat group, Chakavian is the most isolated and archaic one, thus
including the most numerous archaisms of medieval and earlier To su takodjer pradavne izoglose iz rane Sirije i Kurdistana (Laroche
origins. Its earliest archaisms are some Proto-Indoeuropean and early 1976-1979) gdje se pred 4.000 - 5.000 god. govorio egzotični i izolirani
Mesopotamic isoglosses, absent in other SerboCroat dialects: specific mitanski prajezik Hurwuhé koji nas već po svom vlastitom imenu na
words related to Hittite, Akkadian, Mitannian, RigVedic, Tocharian, klinopisu upućuje na moguće veze s Prahrvatima. Iz njega je u
Baskian and similar languages. These ones are the most numerous in kajkavskom i čakavskom očuvan niz sličnih prahrvatskih riječi, a
the islander Tsakavism from Kvarner archipelago to remote Vis island, najviše ih ima bodulska cakavica na otocima: npr. asti-boga! (Boga mi!:
and rarer or absent in mixed semi-Chakavians on mainland coast. nitan. astem-baga), art (rt-šiljak: mitan. i perz. arta), barba(gazda: mit.
barba), bibita (pijača: mitan. bibita), cerić (hrast-cer: mit.
Proslovne napomene tsera), habat (trošiti: mit. habilatu), hanta (nered-prljavost: mit.
hanta), kaban (ogrtač: mitan. kaban), kamik (kamen: mitan.
Jedna od glavnih odlika bodulske čakavice na jadranskim otocima (i kamma), kameni (kamenit: mitan. kammaena), kogul (kamen: mitan.
dielom u istočnoj Istri) je značajno obilje praindoeuropskih arhaizama kagalu), nerezina (divljina-šikara: mitan. nerezitu), rimeš (brodsko
iz ranih jezika Starog istoka. Njih je razmjerno najviše tj. blizu tri tisuće kormilo: mit. rimuš), tarma (bušotina-izjedina: mit.
u bodulskom cakavizmu, a ovdje se navode uglavnom one staroistočne tarma), ubruš (salvet-rupčić: hrw. hubruši), nahero (nakrivo: mitan.
izoglose koje su zajedničke većini bodulskih čakavaca na otocima. Kod nahiri), vas(selo: mitan. wasi), zikva (kolijevka: mitan. zikša) itd.
polučakavaca na kopnenoj obali (izvan Istre) su takvi arhaizmi rjedji
kao i inače u drugim mladjim dialektima, a kod ostalih štokavaca Ranoantički rasenizmi
(jekavaca i ekavaca) uglavnom izostaju. Na temelju poredbenih uvida Ranoantički etrurski jezik (Rasenna) govorio se u sjeverozapadnoj
u glavne čakavske rječnike za Labin, Cres, Lošinj, Pag, Trogir, Vis itd., Italiji oko današnje Toskane od 8.- 1. st. pr.Kr. (Perrotin 2003, Ryan
proizlazi da je na tim čakavskim područjima dosad zabilježeno nešto 2003) i najviše je baštinjenih izoglosa ostalo romaniziranih u Italiji, a
preko tisuću prapovijesnih izoglosa tj. predromansko-neslavenskih manje u Švicarskoj (retoromanski). Prije latinskoga čiji je utjecaj
arhaizama. Značajno je da su ovi baskijski, akadski, mitanski, etrurski, dosegao istočni Jadran tek nakon 3. stoljeća pr.Kr., kod nas u jeziku i
hetitski, toharski, rigvedski i ini prapoviesni arhaizmi kod nas kulturi Liburna od 8.-3. stoljeća gornjeg Jadrana bio je razmjerno
najbrojniji u bodulskoj čakavici, a manje ih je ili izostaju kod najjači utjecaj susjedne visoke civilizacije Etruska iz gornje Italije, koji
primorskih polučakavaca, kajkavaca i pogotovo ne kod novoštokavaca, je potom preko Liburna dosad baštinjen najviše u bodulskim govorima
gdje postoje tek malobrojni kasniji iranizmi uz brojne baltičke i sjeverojadranskih otoka: npr. armiš (brodska oprema: etrur.
slavenske izoglose i turcizme. Pritom se zbog prostora ovdje navodi armu), beni (dobro-O.K.: etr. beni), ferša (mjera: etrur.
samo najčešći oblik dotičnog arhaizma u većini bodulskih govora, dok fersu), kantur (pjevač: etr. kantvr), kužina (kuhinja: etr.
naglasak većinom nije označen (tek ponegdje masnim slogom) jer je hvšina), miljar (tisuća: etrur. milaras), nerat (roniti: etr.
dosta promjenjiv kod raznih čakavaca od Istre do Visa. neri), pitar (tegla-vazna: etr. putere), rice (lokne-kovrče: etr.
ric), riva (lučka obala: etr. riv), sić (hamper: etr. sitha), sika (greben:
Najstariji euskadizmi
etr. sica), sopile (svirala-frula: etrur. suplu), spit (popiti: etr.
To su pradavne predindoeuropske (nostratičke) izoglose starosti preko spet), šudbina (kob-usud: etr. šuthina), teta(teta: etrur.
10.000 god., kod naših bodulskih čakavaca, razmjerno najbliže teta), tir (potez: etr. tir), turan (kula: etr. turum), vrtal (povrtnjak: etr.
arhaičnom i izoliranom baskijskom jeziku uz Biskajski zaljev vrtes), ziv (živ: etr. ziv), žvelti (brz-okretan: etrur. švalta) ...itd.
(Charriton 2000). Taj jezik se izdvojio prije nastanka skupine
indoeuropskih jezika još u doba mezolita, najmanje pred 12.000 do Prapovjesni anatolizmi
15.000 godina jer je sada jasno i biogenetski potvrdjeno da To su slične izoglose iz hetitskog jezika u Maloj Aziji, od 19.- 13. st.
Baski (Euskadi) u svom zavičaju žive barem 11.000 godina unatrag. pr.Kr. i njemu bliskoga lydskog i lycijskog jezika. Danas se izumrli
Ovdje se ne navode brojni zajednički romanizmi koji su kod čakavaca hetitski smatra najarhaičnijim praindoeuropskim jezikom (Dyen i
kao i kod Baska ušli naknadno od rimskog doba, nego samo neki glavni surad. 1997). Uz gorespomenute akadizme su to razmjerno česte
primjeri predromanskih, baskijsko-bodulskih izoglosa koje uglavnom praindoeuropske izoglose u jadranskom bodulskom rječniku:
izostaju u inim europskim jezicima: gorika (ozgora: bask. npr. ciciti (sjediti za djecu: lycij. ciciti), darje(dar-poklon: hetit.
goraki), gorit (gorjeti: bas. goritu), iskat (tražiti: bas. daruš), darzat (držati: het. tarhzi + avest. darezyati), hudi(zao: hetit.
askatu), krasa (krš-kamenjara: bas. kraska), ufat se (ufati-nadati se: hûda), kadi (gdje: lycij. kudy), karitad (sućut: hetit.
bas. ufatu), šilo (špica-šiljak: bas. xilo), suri (sijed: bas.
169
karitya), maj(cvjetna voćka: het. mâi), mutav (mucav: het. povetarac: per. bav), bavica (pirkanje, balk. "ćarlijanje": perz.
mutâi), murva (dud: het. muri), niš(ništa: het. niš), nu (no: het. bavek), bavat (pirkati, balk. "ćarlijati": perz. bavidan), arija (zrak:
nu), pera (perje: het. pera), pri (uz-kod: lycij. pri), puce (gumb: hetit.+ indoved. harija), balatura (volta-veranda: perz.
lyc. puce), šušta (madrac: het. šašta), tepćina (zemljotres: het. balater), balaturica (voltica-verandica: perz. balaturek), barba (balk.
tepašša), tata (otac: hetit. tati), turja (preša: het. turiya), oganj (vatra: "gazda": mitan. barba + perz. barbar), barka(brodica, balk. "ladja": perz.
hetit. agniš), uni (onaj: het. uni), viši (viši: hetit. viši), višćun (vještac: barkaš + egipt. baris), baril (bačva, balk. "bure": akad.+ sum.
het. wišurya), višćunski (vještičji: het. wišuryanta) ...itd. bariga), čapivat (loviti: perz. čapidan + veds. capati), drito (ravno, balk.
"pravo": avest. drita), feral (lampaš, balk. "fenjer": akad. fera + etrur.
Tarimski toharizmi pheri), gajba (turs. "kavez": perz. gaibe), gaštropan (hrušt-kornjaš,
Ovo su značajne bodulske izoglose spram izumrloga toharskog jezika balk. "gundelj": perz. gazendran), guštat (uživati, balk. "prijati": perz.
u središnjoj Aziji (Tarimska zavala) koji je uz najstariji hetitski, jedan gušte), kalada (naoblaka: indoved. calatva), kamara (soba, balk.
od najranijih indoeuropskih jezika, pa te izoglose upućuju na duboku "odaja": mitan. kamaru + akad. kameru), kantun (kut, balk. "ugao":
starost naše bodulske čakavice: npr. ca-cesa (što-čega: tohar. cau- indoved. kant), maraška (balk. "višnja": akad. marah), movit (micati-
casa), crikva (crkva: toh. tserekwa), mlivo (meljava: toh. gibati, balk. "kretati": perz. movil), murva (turski "dud": hetit. muri +
malyw), manji (manji: toh. menjki), nas (naš: toh. nás), past (pasti: toh. grč. mourea), naranža (naranča, balk. "pomoranča": veds. naranga +
pask), pek (pekar: toh. päk), reć (reći: toh. reki), spim-spanje(spavam- perz. narangi), šijun (orkan-vihor: hetit. šiun + avest.
spavanje: toh. späm-späne), strašit (plašiti: toh. tsraši), tam (ondje: siuni), škuri (mračan, balk. "mrki": gots. skura), taracat (popločiti,
toh. täm), carv (crv: toh. tsarwo), vartal (vrtić: toh. warto) itd. balk. "kaldrmisati": hetit. taratta + indoved. taranta), ura (balk. "sat":
indoved. hora + litvan. oras), varda (utvrda, turs. "kula": perz.
Halkolitski rigvedizmi varda), veštit (balk. "odeća": veds. veštita) ...itd.
To su ranoarijski arhaizmi iz najdavnije indijske prapoviesti pred 6.000 Naprotiv i neki naši štokavski iranisti, da dobiju što starije i "plemenite"
- 4.000 god., a kod nas su dielom zastupljeni u bodulskoj čakavici: arijske pretke, umjetno dodaju lažne iranizme tj. često i novovjeke
npr. bodul (otočanin: rigved. bodyul), dvi (dvije: rigv. balkanske turcizme koji etimološki nemaju veze s grupom
dvi), kopam (kopati: rigv. koppam), pir (slavlje-svadba: rigv. indoeuropskih jezika, što je očito iz poredbe tih dodatnih "iranizama"
pir), plavat (plivati: rigv. plavate) itd. Uz te najstarije ranoindske s rječnikom naših turcizama (npr. Škaljić 1985, Buljan-Klapirić 2001).
arhaizme, u našim bodulskim govorima nalazi se još blizu tisuću inih Nakon islama od 8. stoljeća i u novoperzijski nadiru brojniji arabizmi i
kasnijih izoglosa iz klasičnoga staroindskog samskrita. turcizmi koji sada dijelom zamjenjuju staroperzijske arhaizme (slično
kao turcizmi i arabizmi u novom srbohrvatskom) i zato današnji
Rani germanizmi
novoperzijski (farsi) više nije pouzdan dokaz za naše klasične iranizme.
Uz obilne klasicizme iz latinskoga i starogrčkog raširene u nizu
europskih jezika, od inih antičkih jezika iz stare Europe je u bodulskoj 10. Romanizmi i slavizmi: Razmjerno manje romanizama imaju
čakavici očuvano još dosta starogermansko-gotskih izoglosa (Wright kopneni čakavci iz primorskih gradova sa 1/5 do 1/4 romanskih izoglosa
1910, 2004): npr. bot (bod-poen: gots. bota), cuda (mnogo: got. iz latinskoga, talianskoga i venecianskog dialekta. Najviše romanizama
thiuda), flodra (podstava-futar: got. fodra), hropit(krkljati: got. koji zauzimaju blizu pola ukupnog rječnika kod nas imaju čakavci iz
hropjan), svrbit (češati se: got. swairban), skubit (očerupati: got. Raba i Visa. Ini bodulsko-čakavski govori (Cres, Lošinj, Baška, Pag itd.)
skiuban), smokva (smokva: gots. smakka), storit (izgraditi: got. sadrže do 1/3 romanskog leksika. Slavenski udjel kod čakavaca na obali
stiurjan), škura(zasjena: got. skura), tornat (obrnuti: got. taurnan, je razmjerno najviši u Trogiru i Labinu gdje obuhvaća oko 3/4 rječnika,
etrur. turuna), vapit (jaukati: got. wopjan), vinograd (got. a kod većine otočnih čakavaca slavenski udjel obuhvaća 3/4 do 2/3
weinagards), vrag (djavo: got. wraks) ...itd. Još je više sličnih rječnika.
starogermansko-gotskih izoglosa kod nas očuvano osobito u kajkavici. Glavna literatura
Nakon raspada Rimskog carstva kod nas su neko vrijeme zavladali
Ostrogoti, dok su naši kajkavci već ranije u antici bili na sjeveru u
susjednom kontaktu s Gotima i Pragermanima, pa je logično da kod
nas baš u kajkavici ima najviše starogermansko-gotskih izoglosa.
J. Božanić (ured.): Čakavska rič, sv. 22 - 34, Književni krug Split
1995-2006.
Naši dialektolozi i pisci rječnika koji nedovoljno poznaju ili I. Lukežić: Čakavski ikavsko-ekavski dijalekt. Izdavački centar,
zanemaruju antičke jezike izim novoga talianskog i njemačkog, Rijeka 1990.
većinom su naše gotske arhaizme izvodili iz veneto-romanskog ili iz
njemačkoga u Austrougarskoj. Ipak, ako se te navodne "mletačke" riječi P. Šimunović: Dijalekatske značajke buzetske regije. Buzetski
uz čakavce nalaze i kod kopnenih kajkavaca, vjerojatno nisu iz Venecije dani str. 35-49, Pula 1970.
već su ranijega gotskog iskona (Mlečani nikad nisu vladali Zagorjem ni P. Šimunović, R. Olesch: Čakavisch-deutsches Lexikon, Bd. I.-III.
Pokupjem). Boehlau Verlag, Koeln-Wien 1979-1983.
Staroperzijski iranizmi R. Vidović (ured.): Čakavska rič, sv. 1 - 21. Matica Hrvatska, Split
1971-1994.
Od kasnijih klasičnih arhaizama, kod štokavaca su najstarije
zastupljene tek antičke izoglose iz grčkoga i perzijskog jezika koje su V. Vinja: Jadranske etimologije I.-III. HAZU - Školska knjiga,
zato naši štokavski lingvisti dosad najviše nabrajali i usporedjivali, a te Zagreb 2000-2004.
klasične iranizme u hrvatskom su već razradili npr. Ćurić (1991), M. Yošamya: Rječnici istočnog Kvarnera (28,700 besed).
Vidović (1991) i ini, pa se tu ne ponavljaju. Najviše klasičnih Starohrvatski srednjovjeki pradialekti sv. I. Zagreb 2005.
indoiranskih arhaizama u 1/5 do 1/4 svog rječnika imaju kod nas
kvarnerski čakavci na sjevernojadranskim otocima, pa južnije na
dalmatinskim otocima do 1/5 rječnika, a manje je indoiranskih
arhaizama kod primorskih polučakavaca u obalnim gradovima i Kajkavsko-čakavski iskon
najmanje u nečakavskom zaledju. Ovdje se navodi niz starohrvatskih
iranizama, čiji su iskon ideološki krivotvorili jugodogmati zbog ideje
da Hrvati ne smiju imati ranijih antičkih riječi, pa su ih lažno proglasili Kajkavsko-čakavski iskon: jezično i biogenetsko podrijetlo kajkavskih i
mletačkim romanizmima da skrate iskon hrvatskog jezika. Mletačka čakavskih govornika. Još donedavna, dok su predslavenski arheonalazi
vlast sigurno nikad nije dosegla Indiju ni Iran i ove su iranizme Mlečani ranih Prahrvata bili oskudni, a zajednička genetika indoeuropskih
dobili tek posredno, jer su naši čakavski oblici stariji i puno bliži naroda skoro nepoznata, moglo se tek približno pratiti samo grube
staroistočnom izvorniku od mletačkih. Nakon te vukovske podvale su ukupne tragove mogućih Pahrvata iz antike i prapovijesti. Naprotiv je
na stotine lažnih indoiranskih "romanizama" ukinute i izbačene iz dotada razlučivanje ranijeg iskona po našim dialektima objektivno bilo
hrvatskoga, pa u Jugoslaviji nasilno zamijenjene balkanizmima i nemoguće. Sada su sve jasnije biogenetske razlike naših dialektanih
turcizmima današnjeg 'standarda' koji su u hrvatskoj javnosti populacija, a sve su izrazitiji i pokazatelji za više uzastopnih doselidbi
uglavnom nepoznati do 1918. u Hrvatsku iz jugoistoka i sjeveroistoka, pa je danas već moguće barem
približno ocrtati razlike u ranom postanku i oblikovanju hrvatskog
Zato se tu navode glavne jugomletačke krivotvorbe od 1918, prisilno pučanstva po dialektima.
ukinutih ranohrvatskih indoiranizama (zamijenjenih novim
balkanizmima i turcizmima), a kojih je bilo najviše u bodulskoj čakavici
(per.= klasični staroperzijski, av.= ranoantička Avesta, ved.=
staroindske Vede, balk.= novi balkanizam): npr. ankora (sidro, balk.
"kotva": veds. ankura), aša (osovina: veds. assa), bava(lahor, balk.
170
(tj. Bugarsku), sjevernu Grčku do Atene, Makedoniju, Kosovo i
Sadržaj Sandjak. Potom se većina vojske povlači, a ini ostaju kao perzijska
predstraža u Europi pa potom naseljuju Panoniju, uz ine i ovi
iranohrvatski Segestani (Ćurić 1991).
Nova biogenetika nam sada pokazuje da su oko polovice ljudi iz okolice
1 Abstract Siska najvjerojatnije potomci tih predslavenskih istočnih Segestâna, jer
2 Iskon hrvatskih kajkavaca
se izvan Dalmacije i Hercegovine, baš u srednjoj Hrvatskoj na području
oko Siska i Petrinje nalazi razmjerno najviši udjel tj. preko 1/2 ovdašnje
3 Podrijetlo čakavaca muške populacije sadrži naš specifični dinaro-kavkazki genom I-2
(Eu7), dok je tu slavenski R1b (Eu19) razmjerno najniži izvan Dalmacije.
4 Iskon štokavskih Hrvata
Slično genetici je to vidljivo i u staroj sisečko-petrinjskoj kajkavici,
5 Reference donedavna sa 7% staroperzijskih riječi. Ovi Harauvati-Segestani (tj.
Prahrvati-Sišćani) izmedju god. 512. i 510, tj. krajem VI. st. pr.Kr. grade
Abstract stari panonski grad Segesta koji je od 4. st. zapisan u grčkom
obliku Segestike, a od god. 35. pr.Kr. osvaja ga car August i postaje
Origin of Kaykavians and Chakavians: Old lingual and biogenetic rimska Siscia, kasnije od srednjeg vijeka je slaviziran u kajkavski Sisek,
origins of Kaykavian and Chakavian speakers in Croatia. potom u Jugoslaviji kao balkansko-štokavski Sisak. Ime susjednog
grada Petrinja najvjerojatnije je grčkog iskona od naziva petrîna =
Iskon hrvatskih kajkavaca kamenolom i u tom obliku (Petrynia) je zapisana iz srednjeg vijeka. Isti
taj čakavski naziv petrýna kaže se i danas npr. u Vrbniku i Komiži, a još
Bez obzira što su prvi kajkavski zapisi kod nas razmjerno kasniji od u srednjem vijeku do Turaka susjedni čakavci su prevladavali uz Unu
najstarijih čakavskih i potom ikavsko-štokavskih, već iz poredbene oko Bihaća.
biogenetike kajkavca i iz arhajskih predslavenskih izoglosa u
kajkavskim govorima, danas već moramo zaključiti da naši kajkavci Podrijetlo čakavaca
imaju bar dijelom izravni rani kontinuitet još od ranoindskih
Saraswata, napose od osebujnoga kositarnog doba Haraqwata s Gensko podrijetlo čakavaca zbog glasa «jat» danas sve više izgleda
posebnim ranoarijskim pradialektom u Harauvatiji. Takodjer i pretci heterogeno i sadrži bar 2 etnogrupe različitog iskona. Zapadni
današnjih kejkafskih Varaždinaca su iskonom bliski modernim poluikavski i ekavski čakavci u Istri i Kvarneru na jugu do Dugog otoka,
keikavskim Teherancima, izim jezičnih analogija – čak i po sličnomu genski i jezično bar dijelom potječu od prapovijesnih Liburna iz gornje
genomskom spektru obje srodne populacije. Od svih Hrvata se baš Mezopotamije i Kurdistana oko ranoga grada Libbur. Potom su ovi
kajkavci s njima najbolje preklapaju u biogenetskom spektru, a Liburni doplovili na gornji Jadran iz prednje Azije pri velikoj selidbi tzv.
takodjer i u govoru imaju mnogo arhajskih izoglosa iz vedskog “naroda s mora” u 12. stoljeću pr.Kr., a u srednjem vijeku su dijelom
samskrita, po čemu su daleko iznad štokavaca. Uz te ranoindske oblike, preslojeni iranohrvatskim selidbama preko jugoistočne Europe i od 10.-
u kajkavici je očigledno i veliko obilje prapovijesnih mezopotamskih 12. st. su većinom slavizirani, iz čega nastaju zapadni čakavci Istre i
izoglosa prikupljenih miješanjem i asimilacijom pri njihovoj antičkoj Kvarnera. U njihovom su govoru izrazito obilni ranoanatolski,
selidbi iz rane Harauvatije spram zapada, što je najizraženije u indoiranski i mezopotamski arhaizmi sve do 1/4 rječnika (pobliže:
bednjanskoj i agramerskoj kajkavici. U gornjoj Posavini i Banovini je paralelni tekst - Yoshamya u ovom zborniku). Uz podjednak udjel
medju kajkavcima još jasno vidljiv antropološki i kulturno-jezični dinarskog i istočnoeuropskog genoma po 1/3, na Kvarneru je unutar
utjecaj staroperzijskih Segestana koji su tu stigli nakon Darijevog Hrvatske i najizrazitiji udjel levantskih tipova s istočnog Sredozemlja,
prodora na Balkan u 6. stoljeću pr.Kr. što se tu dobro poklapa s obiljem jezičnih arhaizama iz Starog istoka.
Takodjer kada se usporedi omjer slavenskih i arhajskih baltičkih Oblikovanje južnijih ikavskih čakavaca iz Dalmacije i Like je počelo na
izoglosa u našim dialektima, baltičke su sličnosti najmanje kod podlozi raznih ilirskih plemena a najviše Delmata s pretežno dinarskim
čakavaca, osrednje u štokavštini (najviše iz litvanskog), a izrazito su genotipom, koji su potom u srednjem vijeku dijelom preslojeni
naobilnije kod kajkavaca u 15-20% rječnika. U kajkavici su rjedje doseljenim Slavenima, pa je kod tih južnijih čakavaca u govoru manji
istočne litvanske izoglose, a puno obilniji zapadnobaltski arhaizmi iz udjel mezopotamskih, indoiranskih i baltičkih arhaizama, a najobilnije
izumrloga pruskog i yatwinskog jezika, koje su rjedje kod inih Slavena. su riječi slavenskoga i starobalkanskog iskona. Poseban slučaj su
Dapače i tipične starobaltske zamjenice kai, ikai, nekai, nikai isto su srednjodalmatinski otoci i primorska okolica Biokova: oko Biokova su
značajne i za naše kajkavce, nasuprot većini nekajkavskih Slavena u srednjem vijeku prevladavali čakavci koji su zbog Turaka izbjegli do
(osim Slovenaca). Nadalje je znakovito da je kajkavica nakon Istre, ali su stari toponimi oko Biokova do danas dijelom čakavski. U
slovenskog, medju svim našim dialektima izrazito najsličnija srednjem vijeku je to primorje s otocima bilo nekršćanska (manihejska)
slovačkom jeziku, s kojim se većinom slaže po fonetici i oblicima «Pagania» u tzv. Neretvanskoj kneževini (ispravnije starohrvatski:
deklinacije, konjugacije, pridjevske komparacije itd.- što je logično jer Orontska banovina, Ž. Jakić 19996 – Ognjište 6), gdje je od 1130.- 1287.
Slovačka leži u središtu ranije Bijele Hrvatske. Stoga je kajkavica vladala predslavenska dinastija Khadziki (kasnije slavizirani kao
gramatički ipak sličnija slovačkom jeziku negoli srpskomu, pa se teško Kačići) s neslavenskim imenima iranoidnih banova Maldukh,
može silom nagurati u nekakav “srbohrvatski dijasistem”. Kholman, Brenna, Sebenna, Tollen, Ossor itd. Nove biogenetske
analize tu pokazuju izrazitu dominaciju dinarskog tipa Eu7/I1b na oko
Nadalje, i tanajski etnonim Horoathos iz antike na Azovskom moru 3/4 ovdašnjih populacija uz neznatni udjel istočnoeuropsko-
danas najviše sliči na kajkavski oblik Horvat. Iz svega navedenog slijedi slavenskog tipa, ali s vidljivom nazočnosti mongoloidnoga
da veliki dio kajkavaca potječu izravno iz ranoiranske Harauvatye, srednjazijskog genoma npr. na Hvaru i Makarskom primorju.
odakle su se u antici nakon propasti Ahemenida negdje u Kristovo doba
preselili na azovski Tanais, a potom su se preko Karpata na zapadu Iskon štokavskih Hrvata
primiješali s baltičkim plemenima i tako u ranom srednjem vijeku
konačno stigli do sjeverozapadne Hrvatske. Npr. zamjenicu kaj osim Štokavci su najmladja skupina medju Hrvatima i isto imaju heterogeni
Slovenaca nemaju ini Slaveni, ali postoji u staroperzijskom klinopisu iskon. Jekavski štokavci nemaju uglavnom nikakve biogenetske niti
Ahemenida, pa još danas 120 milijuna Iranaca i Tadjika govore jezične veze sa staroiranskim Harauvatima, jer većinom potječu od
izmjenjeno kei – kao i naši Varaždinci. autohtonih balkanskih Vlaha koji su podrijetlom iz starobalkanskih
Tračana. Naknadnim miješanjem pod pritiskom Turaka, nakon
U okviru najnovijih poredbenih, jezično-genetskih analiza kajkavaca za srednjeg vijeka su ovi većinom slavizirani, pa su preko vjere katolički
kajkavski rječnik srednje Hrvatske (Jen agramerski slovar – purgerska Vlasi potom postali jekavski Hrvati, a pravoslavni Vlasi su dosad
špreha zagrebečka, sisečka i petrinjska, Agram-Sisek 2008, s oko 30.000 uglavnom prešli medju tzv. “prečanske” Srbe (Srbi – jekavci).
riječi), uočeno je da su razmjerno najarhaičniji kajkavski govori
očuvani oko Bednje, pa u srednjem Zagorju i na području Sisak- U biogenetskom pogledu, zamalo svi analizirani ikavski štokavci
Petrinja. S ranohrvatskom etnogenezom je povezan i prahrvatski iskon (slično čakavcima) uglavnom pripadaju našemu dinarskom haplotipu
imena grada Siska, za koji je nedavno izveden pouzdaniji izvor i Eu7 (I1b) koji lokalno obuhvaća od polovice do 3/4 svih proučenih
približna godina postanka (M.N. Ćurić 1991.). U antičkom Perzijskom ikavaca kod nas pa je taj tip najobilnije nazočan kod dalmatinskih
carstvu dinastije Ahemenida, prije Krista je unutar otočana, pa u zapadnoj Hercegovini kao i u ikavskoj Slavoniji (usp. u
banovine Harauvatya na granici Irana i Afganistana živjelo rano ovom zborniku novi rad o genetici Šokaca od I. Jurića). Nasuprot
pleme Harauvati-Segestâni u svojoj pokrajini Segestân oko velikog vlaških jekavaca, zapadni šćakavski ikavci biogenetski i jezično bar
jezera Hilmend (= danas novoiranski vilayet Sistân). God. 514. pr.Kr. dijelom potječu od kurdskih Iranohrvata i to osobito oni u zapadnoj
car Darije skuplja ogromnu vojsku u kojoj je i četa tih istočnih Hercegovini i dalmatinskoj Zagori. Njihov je biogenetski spektar s
Segestâna, pa svi odlaze na zapad preko Bospora, gdje osvajaju Trakiju dominacijom dinarskog tipa vrlo blizak sjevernim delamitskim
171
Kurdima iz plemena Dimili, a ikavski govor je i danas po rječniku i Glavne značajke
gramatici još dosta blizak istim delamitskim Kurdima srednje Anatolije
(vidi paralelni rad A. Issa o genomu i jeziku Kurda u ovom zborniku). Bednjanski se govor ubraja medju najinteresantnije i najkompliciranije
Stoga su pretci tih južnih ikavaca većinom doseljeni pri antičkoj provali govore kajkavskog narječja zbog bogatstva vokala, diftonga,
Darijeve vojske u 6. st. pr.Kr., kada se pojavljuju kao Delmati (slični zanimljivih glasovnih promjena, osobitih naglasaka i inih osobitosti.
kurdskom Delamiti). Potom su ovi iseljeni Prakurdi u Dalmaciji i Svoju je posebnost bednjanski govor sačuvao kroz stoljeća zbog
Hercegovini kroz srednjovjeke doselidbe dijelom slavizirani, ali su zatvorenosti i prometne izdvojenosti bednjanskoga kraja, što je
kulturno i nadasve biogenetski još održali obilne predslavenske uzrokovalo slabe migracije i neznatnu doselidbu iz okolnih govornih
značajke sve do danas. područja. Očuvanju te posebnosti pridonesla je i što su skoro svi
bednjanski govornici prije bili kmetovi ili seljaci tj. većinom nepismeni
Prema tome, praetnička podloga indoiranskih Harauvata je u
i na njih je utjecaj književnog jezika bio skoro zanemariv. Tome
Hrvatskoj dosad genetski i jezično najobilnije očuvana od Zagorja i
pridonosi i posebna struktura toga govora koja svojim brojnim
Medjimurja do Istre i Kvarnera, dok je do danas autohtoni balkanski
vokalnim niansama uzrokuje da svaka nova riječ, bez obzira iz kojeg
utjecaj s neznatnom ili nikakvom primjesom iz rane Harauvatije i
jezika, odmah dobije bednjanski oblik i naglasak. Upravo je
manjim udjelom Slavena, najjače izražen medju središnjim jekavskim
prilagodljivost bednjanskoga govora da svaku novu riječ "udomaći" i
štokavcima, a šćakavski ikavci su prijelazna mješavina izmedju
učini svojom, pridonesla velikom leksičkom utjecaju sa strane: u doba
Iranohrvata, Slavena i balkanskih Vlaha.
Austro-Ugarske najveći je bio utjecaj njemačkoga i madžarskog, a
Reference danas je najprimjetniji leksički utjecaj štokavskoga književnog
standarda.
Adapted and elaborated by GNU-license, mostly from Wikinfo and U znanstvenim je krugovima neobični bednjanski govor ranije bio
Wikislavia. zanemarivan i dosad još nema posebnoga pripadnog rječnika. Zato je
najvažniji rad profesora i dialektologa Josipa Jedvaja, rodjenog u Šaši,
koji je u Hrvatskom dijalektološkom zborniku (str. 279-330) objavio
Bednjanska prakajkavica
dosad najprecizniju i najopširniju studiju o bednjanskom govoru što se
Baednjunska prakajkavica: To je osebujan kajkavski govor (subdialekt) ubraja medju najbolje opise jednoga našega organskoga govora. Zato
sjeverozapadnog ruba Hrvatskog Zagorja uz slovensku granicu se njegovim imenom danas naziva škola Vrbno i ulica u Bednji. U novije
Štajerske, uglavnom u dolini gornje Bednje izmedju Strahinščice i doba je Kajkavsko spravišče 1997. posvetilo bednjanskom govoru
Macelja, a rabi se u selima oko Bednje, Jesenja, Trakoščana i u okolnim svezak XXX (5-6) časopisa "Kaj" sa 4 rada o govoru Bednje (auktori J.
zaselcima. Po svojoj arhajskoj fonetici, baednjunska prakajkavica je Lončarić, V. Zečević, J. Lisac i M. Rac).
medju današnjim hrvatskim govorima razmjerno bliska češkomu i
Novije promjene
poljskom jeziku, pa je to vjerojatno najbliži ostatak našeg prajezika iz
karpatske Bijele Hrvatske u ranom srednjovjekovlju.
Današnji se bednjanski govor od prijašnjega, koji se govorio prije 50 ili
100 godina, najviše razlikuje upravo po leksiku, tj. riječničkom blagu.
Sadržaj Opis leksičkih razlika izmedju današnjega i povijesnog bednjanskog
govora bilo bi zanimljiv predmet proučavanja. Promjeni leksika
pridonesla je promjena načina života i prelazak od bavljenja isključivo
poljodjelstvom na rad u obrtu, industriji, uslužnim i intelektualnim
djelatnostima. To je s jedne strane uvjetovalo nestanak mnogih riječi i
1 ABSTRACT izraza vezanih uz poljodjelstvo, stočarstvo, domaćinstvo itd., a s druge
2 Područje i osobitost strane pojavu potpuno novih iz područja tehnike, znanosti i dr. U
novije je vrijeme osobito u mladjem naraštaju nazočan trend da
3 Glavne značajke umjesto izvornih bednjanskih riječi, koje još nikako ne bi trebalo
4 Novije promjene smatrati zastarjelima, rabe riječi iz književnog jezika tako da ih samo
preoblikuju na bednjanski akcent. Svi sadanji i budući govornici
5 Zaštita i očuvanje bednjanskoga trebaju paziti da se odupru opasnosti svodjenja
6 Govorni primjeri bednjanskoga govora na puko prilagođavanje književnih izraza
bednjanskom naglasku, lišavajući ga izvornih leksičkih sadržaja.
7 Literatura
Zaštita i očuvanje
8 Vanjske sveze
9 Poveznice Od god. 2007, hrvatsko Ministarstvo kulture je bednjanski govor
proglasilo hrvatskim kulturnim dobrom i predvidjeno je da se uči u
10 Reference područnim školama. Na prijedlog Instituta za hrvatski jezik i
jezikoslovlje u Zagrebu i Uprave za zaštitu kulturne baštine
ABSTRACT Konzervatorskog odjela u Varaždinu takvu je odluku donijelo
povjerenstvo za nematerijalnu kulturnu baštinu pri resornom
Kaykavian of Bednja: This peculiar dialect is the most archaic one in ministarstvu te ujedno odredilo mjere zaštite i očuvanja bednjanskoga
northern Croatia, being rather similar to Czech and Polish language, govora. U općini Bednja s velikim je zadovoljstvom dočekano rješenje
probably as a relict of early medieval language of the former White Ministarstva kulture o proglašenju bednjanskoga govora hrvatskim
Croatia in Carpathians. Now it is used at Bednja, Jesenje, Trakošćan, kulturnim dobrom te o njegovu upisu na Listu zaštićenih dobara. U
and in adjacent hamlets. Recently this peculiar sub-dialect of Bednja cijelom nizu nabrojenih mjera posebno se ističe potreba izrade
was preserved as a cultural monument by Croatian Ministry of culture. zavičajnog rječnika i gramatike, senzibiliziranje javnosti kako bi se
izbjegla opasnost nestajanja ili komercijalizacije tog dobra. Bednjanci
Područje i osobitost
su pozvani da svoj govor nasljednicima prenosi putem raznih oblika
formalnog i neformalnog obrazovanja. Stoga su već pokrenute
Bednjanskim govorom govore stanovnici općine Bednja u koju osim aktivnosti da se materinski govor uvrsti u nastavne programe
same Bednje spadaju još sela Pleš, Šaša, Vrbno, Trakoščan, Benkovec, osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. Općina Bednja
Rinkovec, Prebukovje itd. Govor je na cijelom tom području uglavnom spremna je program financijski podržati, kako bi se u uvjetima snažne
isti, samo se govor Rinkovčana, koji graniči s lepoglavskim, razlikuje u izloženosti utjecaju javnih medija i obveze općeg obrazovanja na
akcentu. Umjesto "keküoš, nuogo, vûodo" Rinkovčani će reći "käkeš, hrvatskom književnom jeziku, maksimalno očuvala njegova izvornost
nägo, vädo". Bednjanski govor nije potpuno osamljen; njegove se te posebno akcentuacija i vokalizam.
glavne osobine nalaze i u susjednim krajevima: u Lepoglavi, Kamenici,
Cvetlinu i najviše u 'Jesenju'. Baednjunski govor pripada Govorni primjeri
srednjezagorskomu kajkavskomu dijalektu. Njime se govori u 16
susjednih sela oko Bednje, koja su od šire okolice prometno izdvojena Primjeri su uzeli iz studije Bednjanski govor pokojnog akademika prof.
gorskim masivima Strahinščice, Macelja i Ravne gore. Od inih Josipa Jedvaja, prve i dosad glavne dijalektološke studije toga govora,
kajkavskih govora se najviše izdvaja osobitim vokalizmom i brojnim pokazuju da ga je Ministarstvo s razlogom proglasilo kulturnim
dvoglasima, pa zato i ima status posebnoga bednjanskog poddialekta dobrom, jer ga njegovi diftongi, zanimljive glasovne promjene, akcenti
unutar kajkavice. i druge osobine čine jednim od najsloženijih i najmuzikalnijih
kajkavskih govora. Vidi se to i na sljedećim primjerima:
172
Edešel je sieč kylja zo gericu (Otišao je sjeći kolce za vinograd). najosobitija arhaična čakavica iz srednjeg vijeka, Kÿrska besèdadosad
očuvana samo kod domaíh staraca u manjim brdskim zaselcima
Sniehu sym pyeslol etaovu syšeit (Snahu sam poslao sušiti otavu). srednjeg Vinodola u oko Grižana, osobito Antòvo, Bašùnje,
Židyer ja ze semi suseđi posvaojen. Do mu je čei koj valjalo, na bi Šarari i Rupe. U ovima je kroz 20. st. prevladavala agrarna depopulacija
bilo sleyžba pretiruno. pa u doba Jugoslavije tu donedavna još nije bilo jačeg priseljavanja
inojezičnih došljaka kao danas, a vukovski utjecaj javnih medija je
(Izidor je posvađen sa svim susjedima. Da mu je kći nešto valjala, ne bi ostao razmjerno slabiji nego u ostalom Vinodolu. Osim čakavskih
je potjerali s posla). otoka, izvan Vinodola na hrvatskom kopnu se arhaična čakavica dosad
još razmjerno najbolje očuvala u nekim selima srednje i sjeverne Istre,
ali su ti reliktni istarski govori već dosta različiti od kvarnerske
To ja njivo bilo debre pegujeno, glibeke zeruno i nu nje keruzo rune
čakavice.
posiejuno, po je liepe vredilo.
(Ta je njiva bila dobro pognojena i na njoj kukuruz rano zasijan, pa je Sadržaj
lijepo urodila).
[sakrij]
Literatura
1 Abstract
J. Jedvaj: Bednjanski govor. Hrvatski dijalektološki zbornik 1: 279-
330. JAZU, Zagreb 1956. 2 Proslovne napomene
M. Lončarić: Bednjanski govor u kajkavštini. Kaj 30/5-6: 15-20, 3 Kulturno-povijesno okružje
Kajkavsko spravišče Zagreb 1997.
4 Iranohrvatski iskon imena Kyrci
J. Lisac: Sličnosti i razlike bednjanskog govora i štajerskih
dijalekatnih idioma. Kaj 30/5-6: 31-40, Zagreb 1997. 5 Raznolikost govora uz Vinodol
A.Ž. Lovrić i M. Rac: Arhaično prirodoslovno nazivlje na
o 5.1 Crikvenički čakavci
baednjunskom govoru sjevernog Zagorja. Kaj 30/5-6: 41-54, o 5.2 Gradski čakavci u Novom
Zagreb 1997. o 5.3 Donji čakavci Vinodola
V. Zečević: Bednjanski govor u tipološkoj klasifikaciji kajkavskih o 5.4 Bitorajski pračakavci
govora. Kaj 30/5-5: 21-30, Zagreb 1997.
Vanjske sveze
6 Kyrski leksik i gramatika
o 6.1 Leksičke obitosti rječnika
o 6.2 Fonetika kyrskog govora
Bednjânski govor o 6.3 Čestice i gramatički član
Vrbno čuva autentičen govor Bélě Hrvackě o 6.4 Kyrske deklinacije
Studija bednjânskoga govora Josipa Jedvaja (pdf) o 6.5 Arhajski čakavski dual
Pesmě na bednjânskomu govoru o 6.6 Ine sličnosti i razlike
http://www.vecernji.hr/newsroom/regions/zagorje/2914319/ind 7 Poredbe kyrskih arhaizama
ex.do?show=all
8 Zaključak
http://www.iportal.hr/clanak_.asp?ID=3172
http://www.bednja.hr/
9 Bibliografija
http://www.trakoscan.hr/
10 Poveznice
http://www.iportal.hr/bednja/ 11 Reference
http://www.iportal.hr/ Abstract
/index.htm Kavaliri su sastav koji njeguje autohtonu glazbu
bednjanskog kraja. Nadasve je zanimljiv bednjanski govor koji se Proto-Chakavians in Vinodol (relict medieval dialect closest to the
rabi u većini pjesama. U sastavu su zastupljeni instrumenti: Vinodol Statute 1288): The early Vinodol Statute in Glagolitic script
cimbule, bajs (kontrabas) i tri violine od kojih su 2 vodeće i jedna edited by Frangipani princes in 1288, up to recently was iteratively
kontra. To je tradicionalna postava instrumenata na koje su studied in different formal, juridic, cultural and historical aspects, but
svirali glazbenici u bednjanskom kraju od davnina. almost not its language: except a blurring constatation to be an 'archaic
Chakavian'. In that Vinodol area one noted and published almost only
the seashore dialects in attractive bathing-towns, but the inland valley
villages were neglected. Recently one detected few upland elders
Ranočakavski Kircý called Kircý of Mt. Bitoray at Vinodol valley, speaking this same archaic
dialect as in that Statute of 13th century. The main peculiarities of their
live Proto-Chakavian archidiom are: substantives having the
Ranočakavski Kircý (reliktna pračakavica nutarnjeg Vinodola - kao medieval dual forms (as Slovene), non-standard sounds w and y (=
Vinodolski zakonik 1288): Na profilu uzduž Vinodola postoji ü), 8% of vocabulary are pre-Slavic archaisms comparable with
dialektalna šarolikost, pa je na sjeverozapadu izrazitiji Mesopotamian and Indo-Iranian synonyms, and other peculiarities
sjevernojadranski ekavsko-čakavski govor osobito u Jadranovu i rather divergent from South-Slavonic languages. Due to all these
Kižišću, a na jugoistoku u Novom Vinodolskom je pretežno ikavski singularities, this distinct archidiom is hardly understandable to
govor tj. poluikavska ili ikavsko-ekavska čakavica. Zato je u čakavskim standard urban speakers of Croatia, except scarcely on a very general
govorima Kvarnera, ikavizam razmjerno najizrazitiji u Novome i Baški, all-Slavonic level.
kao i u Senju. Spram Novoga koji postoji s pripadnim govorom još od
srednjeg vijeka iz doba Frankopana, uočljivo je razmjerno siromaštvo Proslovne napomene
lokalne čakavice u Crikvenici, koja je jedno od najmladjih naselja oko
Vinodola, nastala tek pred par stoljeća iz sitnoga ribarskog zaselka "Kÿrska besèda" je ranočakavski govor, najarhaičniji na kopnenom
Podturanj na ušću vinodolske rječice Dubračine. Stoga tu uglavnom primorju izvan otoka, kojom još govore malobrojni
žive noviji doseljenici dijelom iz Vinodola i takodjer iz kajkavskog vinodolski "Gorÿnce" u brdskim selima na južnoj padini Bitoraja uz
zaledja u Gorskom Kotaru, pa iz štokavske Like itd. Vinodol. To je arhaična srednjovjeka pračakavica, skoro ista kao
poznati starohrvatski tekst "Vinodolskog zakona" pisanog na glagoljici
U središnjem dijelu nutarnjeg Vinodola, osobito u manjim selima u susjednom Novom Vinodolskom god. 1288. Dosad je taj zakon bio
izmedju Triblja i Bribira postoji cijeli gradient šarolikih govora od podrobno i višekratno raščlanjen s pravno-političkih i društveno-
pretežno ekavskih do poluikavskih. U samim Grižanima zbog dužega i imovnih gledišta (Kostrečić 1949, Grekov 1957, Margetić 1980, N.Klaić
jačeg utjecaja škole i javnih medija, lokalna grižanska čakavica je 1988), a znatno manje glede njegova jezika i glagoljične paleografije
razmjerno siromašnija s dosta primjesa vukovakih štokavizama, (npr. Bratulić 1988). U jezičnom pogledu se pritom spominju tek
romanizama, germanizama pa i malo turcizama. Naprotiv je tu
173
uopćeni navodi da je taj tekst arhaičan i različit od sadanjeg Bunjevci i Uskoci. Ipak u zaselcima oko Krasnog polja iznad Jurjeva na
vinodolskog govora, ali bez poredbenih analiza i pogotovo je ostalo Velebitu, neki ikavski starci koji tu još govore
nepoznato da se u nekim selima nutarnjeg Vinodola pod Bitorajom starijom šćakavskom ikavicom, još dosad čuvaju niz riječi tipičnih za
starci vrlo slično govore sve do danas. vinodolsku čakavicu, a istom tom sustavu vinodolskog nazivlja pripada
i dio starih toponima na sjevernom Velebitu, kao i čakavica nutarnjeg
Najizvorniji arhaičan čakavski govor u okolici Vinodola i duž cijeloga sela Bašćanska Draga na Krku.
našeg kopnenog primorja (izim otoka) se održao koed malobrojnih
staraca u brdskim selima i zaselcima izmedju Liča i Ledenica. Ova se Nakon svih tih promjena i selidbi tako je izvan Istre, Vinodol dosad
bitorajska visoravan pruža na visini od 400 - 900m, od južne padine ostao važnijim područjem na kopnenom primorju, gdje još bar dijelom
najvišeg bitorajskog vrha Viševica (1.428 m) pa do klisurastih odsjeka postoje izvorni srednjovjeki čakavci. Južnije uz kopnene obale oni su se
Vinodolske stijene ili po domaćem Grîže, visine 300 - 700m. One sa uspjeli održati tek mjestimice s vrlo osiromašenom polučakavštinom u
sjevera omedjuju dolinu Vinodol i po kojima se zove središnje najužim priobalnim oazama npr. kod Senja, Zadra, Trogira, Kaštela i
vinodolsko naselje Grižane. Dok se nizinsko pučanstvo pri dnu Splita, pa dakako na većini otoka koji su zbog Venecije ostali uglavnom
vinodolske doline po domaćem čakavski zovu "Dolînce", oni iz viših nedostupni kontinentalnim Turcima. U vinodolskoj su okolici jezični
zaselaka pod Bitorajem i Viševicom se nazivaju "Gorÿnce" tj. gorštaci- utjecaj i doselidbe ikavskih štokavaca bile izrazitije prama istoku od
brdjani. U vinodolskoj je okolici danas razmjerno najmladji i najčešći Novoga i Bribira, gdje je vinodolski govor dosad vidljivo najjače
lokalni govor novija mješovita vinodolska koiné iz obalnih naselja, a izmjenjen i dalji od srednjovjekog, s nizom ikavsko-štokavskih
staročakavski su razmjerno bolje očuvali seoski Dolînce u Vinodolu od primjesa pa je sada na prijelazu od sjevernojadranske ekavske čakavice
Drivenika do Grižana. prama ikavskim čakavcima u Dalmaciji. Pritom se u nutarnjem
Vinodolu pretežno zadržala stara ekavska čakavica bliža Vinodolskom
Kulturno-povijesno okružje zakonu, izim novije ikavske oaze Tribalj, gdje su takodjer dijelom
nazočni priseljeni Bunjevci. Naprotiv je starija poluizvorna čakavica
Najstariji izvorni vinodolski govor tzv. "Kÿrska besèda", skoro isti kao i bolje očuvana u središnjem Vinodolu, a nadasve je arhaičan donedavna
tekst Vinodolskog zakona 1288, još su zadržali Gorÿnce u višim selima bio srednjovjeki govor u spomenutim brdskim zaselcima Rùpe, Antòvo
na bitorajskoj padini, gdje se do sredine 20. stoljeća tako arhajski i Bašùnje, kao razmjerno najbliži tekstu Vinodolskog zakona.
govorilo u 6 visinskih zaselaka: U gorskim naseljima Lûkovo,
Mâševo i Planjàva taj je prastari govor nestao već 1970tih godina kad su Iranohrvatski iskon imena Kyrci
ta sela raseljena i napuštena pa su danas u ruševinama ili dijelom
pregradjena u vikendice. Dosad se srednjovjeka Kÿrska besèda u Sadanji poznati naziv za Vinodol i Vinodolce je romanskog podrijetla,
izumiranju još donekle očuvala samo u nekoliko domaćih staračkih kao slavenska prevedenica (kalk) iz latinskoga Valdevinum (ili
obitelji na južnom rubu bitorajske visoravni, u slikovitim brdskim srednjovjekog Valis Vinearia). Naprotiv je u Kvarneru osobito na
zaselcima Rùpe, Antòvo i Bašùnje uz Vinodolske stijene gdje tako još otocima, za Vinodolce uobičajeni naziv Kîrci, koji u prastarom
govori tek dvadesetak starih Gorinaca, dok tu mladji i doseljeni veyskom govoru na susjednom Krku ima arhaični
povratnici već rabe miješanu vinodolsku koiné. U zadnjih dvadesetak oblik Kircý i Kyrnavàla za sam Vinodol. Po ideopolitičkom shvaćanju
godina je taj govor većinom uništen izumiranjem staraca, odselidbom Vukovih jugoslavista, taj naziv Kirci treba biti navodno balkanskog
starosjedilaca u Novi, Crikvenicu i najviše u Rijeku, ter doselidbom iskona iz turskog "kirija" (nadnica), jer su se ranije ti Kirci većinom
ovamo bosanskih izbjeglica, EUropskih vikendaša i bogatih bavili 'kirijašenjem' tj. kolnim prijevozom, pa bi im navodno od toga
Levantinaca, koji su zajedno uglavnom razbili i preokrenuli donedavnu ostao ovaj pogrdni balkanski nadimak (slično priglupi balkanski
vinodolsku ekumenu, tradicijsku etnokulturu i starinski dialekt. Vukovci tvrde i za Čazmu i Bašku da su to turski toponimi - iako su
obje višeput zapisane već od 13. stoljeća - dok su njihovi Turci još bili u
Povijest naselidbe i odselidbe u vinodolskoj okolici je već razradjena i srednjoj Aziji). Iako je taj izvod zadrtim jugobalkancima logičan, on
dokumentirana u više publikacija (Laszowski 1923, Tomičić 1988, ipak ostaje poprilično nevjerojatan za naziv Kirci kod kvarnerskih
N.Klaić 1988, Rac 1997 i dr.) pa se tu navode samo neki ključni otočana, koji inače nemaju jezične veze s Turcima ni ne rabe turcizme,
preduvjeti za razvitak i održanje tog kirskog govora. Nakon a posebice ne arhaični Gan-Veyãn gdje su turcizmi inače nepoznati i
prapovijesnih Japoda i antičkih romaniziranih Liburna, pri raspadu baš taj pragovor sadrži najviše izvedenica iz imena Kirci. Sam govor
Rimskog carstva uz uzastopne provale Gota, Avara i doselidbu Slavena, Kÿrska besèda je ranijega srednjovjekog iskona, dok su Turci tek jezdili
većina romanskih starosjedilaca iz vinodolskog primorja je (navodno) po središnjoj Aziji, daleko istočnije od Vinodola.
izbjegla na susjedne otoke ili u Italiju. Tako je njihov udjel u kasnijem
pučanstvu, pa u srednjovjekoj kulturi i govoru Vinodola bio slabiji, a Zato je ipak vjerojatnija mogućnost da bi kirski i Kirci bili srednjovjeki
imena antičkih gradića oko Vinodola su već od srednjeg vijeka helenizam iz grčkoga kyros (= gazda, gospodar), jer je nakon propasti
kroatizirana: sam Vinodol (romanski Valdevinum), Rimskog carstva u ranom srednjem vijeku moćni Bizant još stoljećima
pa Volcera (Kraljevica), Adturres (Kotor kod vladao Dalmacijom povremeno sve do Kvarnera. Treća je najstarija, ali
Crikvenice), Lopsica (Lopar kod Novoga), itd. Stoga je u doba ipak najvjerojatnija mogućnost ranoantičkog iskona kirskog naziva sa
kraljevanja hrvatskih Trpimirovića i ugarskih Arpadovića, Vinodol već Starog istoka iz prednje Azije. U doba Mitanskog kraljevstva u Siriji i
izrazito hrvatski kraj s izvornom glagoljaškom kulturom i gornjoj Mezopotamiji, pod ranoarijskom dinastijom Maryanni od 16.-
ranočakavskim govorom, vidljivim iz niza srednjovjekih glagoljskih 12.st., uz ina huritska plemena duž gorja Antitaurus, oko izvora rijeke
tekstova (Tomičić 1988), što se održalo stabilnim kroz nekih 8 stoljeća. Tigris zapisani su i Hurrwuhé Kirki ili Kirkhi (= prahrvatski Kirci)
uklesani klinopisom npr. na poznatoj ploči Ar.Ab. II, odlomak br. 170
Novije značajne promjene tu nastaju tek od turskih provala nakon 16. (Astour 1984). Danas stariji Gorÿnce iznad Vinodola rabe slične
st. Zahvaljujući braniku tvrdjava Ledenice i Nehaj kod Senja kojih su nazive Kýrci(Vinodolci), kÿrski (vinodolski), Kÿrska dràga (Vinodol) i
okolicu čuvali ljuti Uskoci, izim tek kraćih pljačkaških provala Turci spomenuta Kÿrska besèda. U arhaičnom veyskom govoru na
nisu nikada zaposjeli Vinodol ni Bitoraj, gdje se hrvatska srednjovjeka susjednom Krku se takodjer nalazi cijeli niz starih naziva iz osnovice
etnokultura mogla razmjerno bolje očuvati negoli u Lici i Dalmaciji. Kirci: kÿrni - kÿrne (vinodolski, -o), Kyràc - Kyrcý (Vinodolac-
Naprotiv su bitnije demografske i dialektalne izmjene pod turskim Vinodolci), Kyrnavàla (Vinodol), Kircarÿa (Čićarija), Hlâm-
pritiskom počele tek istočnije od Ledenica i Klenovice. Tu su prvobitni Kyrcâr (zapadnobosansko gorje Šator + Golija), itd.
kopneni čakavci iz Like i Velebita od kojih su nam ostali srednjovjeki
glagoljski tekstovi, izim preostale čakavske oaze Otočac-Lešće u Pri srednjovjekoj naselidbi Vinodola od 7. st. su jasno vidljiva 2 različita
Gackom polju, drugdje većinom izbjegli pred Turcima na Kvarnerske puta doselidbe (Mandić 1990, Müller i surad. 1993): Jedni su sa sjevera
otoke ili sjevernije sve do Gradišća. Velebitski čakavci s područja bili nehrvatski kopneni Slaveni koji su kao seljaci naselili uglavnom
Krasno - Ledenice koji su govorili vrlo slično Vinodolcima, izbjegli su obradivo dno Vinodola i od njih većinom potječu današnji
pred Turcima dijelom na susjedni Krk (najviše u Bašćansku Dragu), a vinodolski Dolînce. Druga je južna pomorska doselidba uglavnom
većina inih je otišla sjevernije u Austrougarsku tj. u Gradišće, Slovačku preko Kvarnerskih otoka iz Dalmacije, odakle su u savezu s Bizantom
i Moravsku (gdje su ih uništili češki komunisti). nakon hrvatske pobjede nad Avarima 635, vinodolsku okolicu do Bakra
i Grobnika zaposjeli vojnopomorski Iranohrvati i tu organizirali
Zato naši iseljeni čakavci u južnom Gradišću oko grada Güssing npr. najzapadniju starohrvatsku županiju. U ovoj je (davno prije vukovskih
sela Stinatz (Stinjàc), Hackenberg (Stinjàčki vrh) i Neuberg (Nova 'Turaka') zavladalo indoiransko rodovsko plemstvo iz vinodolske
Gorà), pa veliko selo Nova Vâs kod Devina u jugozapadnoj Slovačkoj, etnogrupe Kirki, koji su preuzeli obalne luke i bitorajsku visoravan
zbog odvojenosti izvan dosega naše vukovske standardizacije još i sada prikladnu za stočarstvo. Od tih uglavnom potječu vinodolski Gorÿnce,
čuvaju staročakavske govore razmjerno slične našoj Kirskoj besedi i kao i danas već slavizirani vinodolski pomorci i ribari. Njihova je
Vinodolskom zakonu, pa i ovi naši daleki iseljenici još uvijek dijelom etnokulturna dvojnost za Hrvatskog kraljevstva od 9.- 11. st. oko
pripadaju vinodolskom govornom sustavu (izim dosta germanizama). Vinodola još očigledna u arheonalazima heterogenog ukrasa, ostruga i
U njihovu srednjovjekom zavičaju istočno od crte Klenovica - Ledenice keramike (N. Klaić 1988, Rac 1997). Tek kasnije nakon 12. st. se pod
sada ih većinom zamjenjuju pred Turcima izbjegli ikavski štakavci tj.
174
vlašću Arpadovića te dvije različite etnopopulacije po vinodolskim Većina dosad poznatih kirskih tekstova iz Vinodola je očuvana na
arheonalazima i zapisima konačno stapaju u zajedničku hrvatsko- glagoljici: prvi poznati kyrski tekst oko god. 1200 je "Legenda o Sv.
glagoljašku etnokulturu Vinodola, gdje su vinodolski Slaveni već Tekli" (Grabor 1972), a najveći su dosad na kyrskom objavljeni
kroatizirani, a Kirki u kontaktu s njima većinom slavizirani. Ipak se tekstovi Vinodolski zakon iz 1288, ter "Vinodolski zbornik" iz 15. stoljeća
njihova prastara Kÿrska besèdasve dosad ističe razmjerno najvećim (Štefanić 1970). Poput antičkih krčkih legenda "Veÿske povêde"
brojem indoiranskih arhaizama na cijelomu kopnenom primorju izvan (Yošamýa i sur. 1997, 1998, 2004, 2005), tako su i na kirskom iz
još bogatijih otočnih govora. Vinodola već objavljene uglavnom kršćanske legende iz srednjega
vijeka (Štefanić 1970, Grabor 1972): Cvêt od krêposti, Legenda o Sv.
Sličan je po vukovcima i navodno pogrdni naziv Bôduli za hrvatske Krištoforu, Legenda o Sv. Tekli, Legenda o Aleksandri, Legenda o Troji,
otočane, tobože prenesen od neke rase talijanskog psa (bodolo). Pavlova apokalipsa, itd.
Medjutim, iz istočnoperzijske vazalne kraljevine Harauvatya
(staroiranska Hrvatska) u Afganistanu je zabilježeno indoarijsko Iako je Krčki zakonik (Verbânske štatûti iz 1388) pisan cijelo stoljeće
pleme Bodyul još u ranoarijsko doba Aveste i Veda. Nadalje po kasnije od Vinodolskog zakona, taj tekst na veyskom jezično i grafički
vukovcima prastari vejski naziv Veÿa za Krk i njegove stanovnike je još arhaičniji, što je takodjer i danas u skladu s izrazitim otočnom
Veyàne (možda i za sam pradialekt Gan-Veyãn ?) treba biti iz novijega arhaičnošću izoliranih krčkih govora u poredbi s Vinodolom i ostalim
talianskog Veglia i vegliotto (= Krk i krčki). Vejski je govor po leksiku i primorjem. Naprotiv je tekst Vinodolskog zakona uglavnom ekavsko-
ostalom očigledno daleko stariji od tih zakašnjelih talijanizama, dok su čakavski i sličniji sjeverozapadnim čakavskim govorima Istre i
raniji izvorni grčko-latinski nazivi Krka zapravo Curycta i curictanus. Kvarnera, ali uz mnoštvo arhaizama. Tom je tekstu sada razmjerno
Naprotiv u tekstovima Veda i Aveste, ranoarijska domovina se bliži središnji vinodolski govor oko Grižana, tj. reliktni kirski idiom iz
višekratno naziva u Avesti Vaejo i u Vedama Veyah (domovina, gorskih sela Rupe, Antòvo i Bašùnje medju Vinodolskim stijenama pod
zavičaj), pa i sada u veyskom postoje u istom smislu veÿe (zavičaj, Bitorajom. Stari zapisi mjesta na pavlinskoj karti Vinodola iz god. 1752.
rodno mjesto), veyãn (zemljak, sunarodnjak), veyânski (zavičajni, (Pandžić 1987) još znatnim dijelom sadrže toponime iz kirskog
domovinski), itd. Tako su u preverznoj žudnji za istrebljenjem govornog sustava, što znači da se tako arhaično do pred 3 stoljeća
hrvatstva i njegovim pretapanjem u bezlične Jugoslavene, vukovski govorilo i širje oko Vinodola.
slavisti proglasili pogrdnim barbarizmima i već uporno otjerali u
zaborav niz drugih predslavenskih etnonima za ranije iranohrvatske Kyrski leksik i gramatika
rodove i naša indoarijska plemena iz antike i prapovijesti. U nastavku
ovoga, već oprobanog jugo-vukovskog recepta spram naivnih Hrvata, Od najstarijeg pračakavskog arhidioma Gan-Veyãn na jugoistočnom
čim dobiju prigodu i ako se pravodobno ne razotkriju, fanatični će Krku, tek nešto mladji srednjovjeki kyrski govor se odvaja izostankom
vukovci i jugo-fundamentalisti pod lažnom krinkom "visoke znanosti", staroistočnih vedskih glasova kh, bj i sc, gramatički je član pred
konačno proglasiti pogrdnim nadimkom i ukinuti samo nacionalno imenicama dijelom nestao (u vejskomu redovit), upitno-odnosna
ime Hrvata, što su već i pokušavali svojim umotvorinama u stilu: Hrvati čestica u kyrskomu je ča (u vejskom scà ili coã), superlativ pridjeva
= "Rvaćani", avarska konjica itd. počinje slavenskim prefiksom naj- (u veyskomu sa sion-), augmentativ
imenica je s nastavkom -ina (u vejskom opet prefiks sion-), plural
Raznolikost govora uz Vinodol pridjeva ima 3 roda (u vejskomu su svi plurali ženski), a kyrski glagoli
nemaju staroistočne oblike optativ ni necesativ kao u vejskom.
Izim obalnih gradskih čakavaca u Novomu i Crikvenici, nutarnji Naprotiv su glavne starinske odlike kyrske beséde prama vinodolskim
primorski govori u Vinodolskoj dolini su donedavna bili dosta slabo i inim kopnenim čakavcima uz sjeverni Jadran sli;ne veyskima: posebni
poznati i navode se tek usputno poneki detalji o njima u širim staročakavski glasovi wi y, stari poluglasovi su očuvani, naglasak je
dialektalnim pregledima primorja (npr. Belić 1909, Barac-Grum 1993). češće pri kraju riječi, rjedje su i djelomične južnoslavenske asimilacije,
Kao posljedica povijesnog razvitka i miješanja raznih čakavskih i početni skup čr- se izgovara kao čer-, česti su muški plurali na -e, a u
ikavskih govora uz noviji vukovski pritisak, oko Vinodola sad postoji povratnoj konjugaciji i futuru su čestice se- i te-(= će)
povijesno-jezično slojanje s bar 4 dosta različita lokalna govora: redovito ispred glavnog glagola. Te iste stare značajke su i u veyskomu
na Krku, a dijelom i u većini inih ranohrvatskih pradialekata.
Crikvenički čakavci
Leksičke obitosti rječnika
"Besèda Primôri" (Primorski govor) ili Crkvèniška besèda (Ivančić-
Dusper 2002) je pretežno ekavska čakavica, bliža drugim Za razliku od prastaroga veyskog koji ima izdvojeni prijelazni položaj s
sjevernokvarnerskim govorima oko Rijeke. Danas njome tu govori mnoštvom osobitih riječi, Kÿrska besèda po oblicima i sastavu riječi već
obalno pučanstvo oko Crikvenice. To je razmjerno najmladji govor oko svakako spada u tipske hrvatsko-čakavske govore. U kyrskomu postoji
Vinodola uglavnom bez predslavenskih arhaizama, jer se mladje oko 8% posebnih arhaizama srednjovjekog (praslavenskog) ili još
čakavsko naselje Crikvenica s pripadnim govorom oblikovalo tek od 17. ranijega staroistočnog iskona iz ranoarijskog, staroperzijskog i
stoljeća. mezopotamskih prajezika, što je najviši udjel tih posebnih arhaizama
medju kopnenim čakavcima. Veći im je udjel još samo na našim
Gradski čakavci u Novom otocima, a najviši 23% u veyskomu.
"Novljânska besêda" (Sokolić-Kozarić 2003) je poluikavska čakavica s
Fonetika kyrskog govora
dosta istočnih primjesa od ikavsko-štokavskih doseljenika. Govori se
najviše u Novome i Bribiru, a dosta sličan im je govor i na susjednom U kyrskoj akcentuaciji je stari čakavski tronaglasni sustav (`, ˄, ~), a
Krku npr. u mjestima Punat i Stara Baška. naglasak je razmjerno češće prama kraju riječi negoli kod inih
kopnenih čakavaca, pa 1/3 riječi ima naglasak na kraju. U veyskom i
Donji čakavci Vinodola kyrskom se naglasak nikada ne pomiče naprijed na proklitiku
"Dolînska besèda" je tipična vinodolska čakavica u užem smislu, a rabe tj. nemoguć je na prednjem prijedlogu ili zamjenici kao u štokavskom.
ju Dolínce u srednjem i sjevernom Vinodolu, uglavnom od Grižana do Za razliku od većine kopnenih čakavaca, u kyrskomu su još bar
Drivenika. Podrijetlom je vjerojatno od kasnoga srednjeg vijeka. Slično mjestimice očuvani posebni staročakavski glasovi koji se nalaze u
se govori i u brdskim selima oko Bakarskog zaljeva, pa na središnjem reliktnim otočnim govorima na Susku, Cresu, Krku, Rabu itd. To je
Krku npr. u Dobrinju i okolnim selima. Taj je idiom dosad oskudno prvenstveno vokal ykoji se izgovara znatno dublje (muklije) od
poznat npr. iz vinodolskog sela Kamenjak (Barac-Grum 1993). običnoga "i" pa je na prijelazu prama njemačkome ü (tj. ue), zatim
fonem w na prijelazu prema "vu", te jako umekšani suglasnik tj na
Bitorajski pračakavci prijelazu izmedju ć i t.
"Kÿrska besèda" kojom govore Gorÿnce iz južne bitorajske padine uz Kao u veyskomu, i u kyrskom izostaje štokavski "lj" umjesto kojega je
Vinodol od Grižana do Bribira, danas je razmjerno najstariji dialekt oko tu jednostavno nepalatalno l, a umjesto "đ" je redovito j, pa umjesto
Vinodola i u cijelomu čakavskom primorju izvan otoka. To je arhaičan "dž" obično ž, tj. kao i kod većine čakavaca. U kyrskomu postoji palatal
pračakavski govor ranoga srednjovjekog iskona i vrlo sličan tekstu č, koji je u veyskom, labinskom i inim otočnim govorima nepoznat, dok
Vinodolskog zakona. Po očuvanim toponimima i glagoljskim zapisima, u kyrskom naprotiv izostaju staroistočni veyski glasovi kh i bj (izmedju
ranije do turskih provala ovako se kirski jamačno govorilo i dalje u b i p), a stari čakavski i kyrski skup šć, u veyskomu je zamijenjen s
zaledju, duž primorskih padina barem od Liča do Krasnog polja na jedinstvenim nepalatalnim sc. Kao u većini sjevernojadranskih govora,
Velebitu, a možda i širje duž primorja. Danas je u izumiranju i usko slavenski glas "jat" je u kyrskomu najčešće kao e, a rjedje kao i (u
ograničen tek na malobrojne starce zaselaka Antòvo, Bašùnje, veyskomu je češći jat kao mukli y, a rjedje kao e ili i). U kyrskomu i
Šarari i Rupe u središnjem Vinodolu. Izvan Vinodola je ovomu nadasve u veyskom su očuvani stari poluglasovi npr. èrt (= rt), zâli -
razmjerno najsličnija reliktna čakavica Dràška besèda u unutrašnjosti zâla (zao - zla), a takodjer se i nepostojano "a" održava: pas, pàsa... pàsi
jugoistočnog Krka, pa donekle i stara iseljenička čakavica iz južnog (pas, psa...psi). Nema balkanskih kraćenja i početno h- te završno -r i -
Gradišća (Güssing) i Devina u Slovačkoj. l u veyskom i kirskom se nikada ne gube.
175
Čestice i gramatički član najvažniji izraziti primjeri u poredbi sa sličnima još brojnijim
arhaizmima (23 %) u susjednomu pračakavskom dialektu Gan-Veyãn
Odnosno-upitna čestica "što" u kyrskomu kao i u većine kopnenih
na jugoistočnom Krku: o ovomu vidi pobliže Pračakavski Gan-Veyãn.
čakavaca glasi ča, dok u veyskom oko Baške ona glasi coã (ili rjedje scá):
Prvo se navodi kirski oblik, pa (u zagradi) veyski sinonim. Znakovi: *
slična čestica je u ranoarijskoj Avesti i Vedama kao ca, u perzijskom
predslavenskog iskona iz prednje Azije; perz. = staroperzijski, ved. =
kao če i u kurdskomu kao naše ča. Odnosno-upitna čestica "gdje" u
vedski samskrit, akad. = mezopotamsko-akadski, hrw. = mitanski
kyrskom i veyskom glasi kadý. Za razliku od većine južnoslavenskih
hurrwuhé. Naglašen slog je podebljan kad je suprotan službenom
govora, veyski jedini ima redovni gramatički član pred imenicom:
Vukopisu:
odredjeni je sêy (plural sÿe) = isti, dotični, poznati (tj. the, der, le), a
neodredjeni je uõn (plur. unê) = neki, nepoznati tj. a, ein, un. U
kyrskomu su ti članovi rjedji uz imenice: češće se izgovara neodredjeni bàlas (balàš) = vitak, mršav: perz. balaš *
"un", dok su od odredjenog člana u kyrskom preostali jedino
padeži sèga i sèmu. Uporaba imenskog člana u kirskomu je vidljiva na barhãn (isto veyski) = haljina: indoved. barha *
primjeru "un_človìk" = neki (neodredjeni - nepoznati) čovjek. besèda (bješÿd) = govor,izraz: perz. besas *
Deklinacija tog člana glasi: ûn, unêga, unên, unýn.
bližîki (blizÿkoj) = rodbina, srodnici
Kyrske deklinacije čâ, česâ (câ, cesâ )= što,čega: ved. ca *
U načelu je sklonidba kyrskih (i veyskih) imenica većinom slična inim čârni ( tjârni ) = crn: perz. taren *
čakavcima iz Vinodola i Krka, ali se tu nadasve izdvajaju osobiti oblici
pluralnih nominativa koji su u kyrskom bar djelomice a u veyskomu
čerîšnja (cerÿšna) = trešnja: akad. kirasi *
posvema različiti od svih čakavaca. Muški plural u kirskom (i veyskom) četìrasto (cetyrštotÿn)= 400: perz. čatursatem
kao i u inim arhaičnim izvornohrvatskim govorima, nikada nema četîrje (cetÿrdi *) = četvoro: per. čaturdi
produženi štokavski nastavak na -ovi niti -evi. Kod većine čakavaca su
muški plurali s nastavkom -i, a ženski na -e, dok su u kirskomu i člòvik, jûde (slovÿk, slovÿkoj) = čovjek
pogotovo u veyskom ti plurali redovito baš obrnuti: muški -ei ženski - dàšt ( dàzd ) = kiša: per. duzd *
i. Većina muških imenica u kirskomu (kao i u veyskom) imaju plurale
na -e, npr. kyrski dàšnik ( dažnjâk ) = vodosprema, cisterna
plurali derželâne (podanici), gorÿnce (gorštaci), jûde (ljudi), Hervâte ( dèrža ( dàrza ) = obveza, dug, dužnost
Hrvati), zagòne (stočni obori), itd. Slične plurale imaju dijelom još i
šćakavski ikavci, najviše u patronimskim imenima naselja na -e. Za
deržavìna (darzavÿna) = vlast, poredak
razliku od inih obalnih Vinodolaca, u kyrskom (i u veyskom) ženski deržèla ( darzèla ) = država, 'zemlja'
plurali tek dijelom završavaju na -e, a češći su na -i, derželân (darzelân) = državljan, podanik
npr. dèrži (obveze), hrùsti (kršine), krelùti(krila), lèdvi (ledja), skári (š
kare), škrîli (pločice), itd. Kyrski plurali (i veyski) su češće u starom dumbràva (darmũn *) = šuma: perz. darin
obliku zbirnih imenica na -je, êrt (ârta *) = rt, šiljak: perz. arta
npr. četîrje (četvorica), dàžje(kišurine), fûzje (klizaljke -
skije), kebârje (kukci), kozlìtje (jarići), kumpîrje(krumpiri), petôrje (pe
fûzje ( hûzje ) = sklizaljke, skije
torica), têrsje (čokoti), zûbje (zubi), itd. gorÿnce (gorynôj) = gorštaci: perz. gorani
Arhajski čakavski dual grabânt (sigũur *) = stražar, hrw. sigguru
Većina slavenskih jezika imaju tek 2 gramatička broja imenica tj.
grîža, -e (aštèn) = stijena, hrid, litica
jedninu (singular) i množinu (plural), iako je ranoslavenski kao i neki grûbja, -e (gromûzje) = gromača, kamena medja
ini prajezici grupe satem imao i treći dual. Medju današnjim hàrmica, e (mâlta) = mitnica, carina
slavenskim jezicima je slovenski zamalo jedini koji redovno rabi izraziti
pravi dual, dok je u inim južnoslavenskim jezicima on tek djelomičan Hervâte (Harvátje) = Hrvati: avest. Harauvati, rigved. Haraquati
tj. zamijenjen kosim padežima većinom u obliku gentiva. Kod Hrvata hrùsta, -e (isto vejski) = kršina, kamenjara
se arhaični kyrski i veyski jasno izdvajaju od svih inih mladjih hrvatskih
govora jer još imaju dobro očuvane dualne oblike imenica poput
htjêr, -ri (htjèra) = kćerka
slovenskoga. U veyskomu su još obilno nazočni jedinstveni arhajski hùja, -e (i vejski) = bijes: perz. ahya *
duali na -oj, -aj i -ej (muški, ženski i srednji rod), dok je u kyrskomu inodý (i vejski) = drugdje
očuvan samo jedan takav prastari plural od imenice riba: dual =
rybôj (ribe), najviše u starinskom ribarskom uzviku "Ala_rÿb, rybôj!" izlîznut, -en (zilêznut) = izaći, otići
(Evo ribe!). Ostali su kyrski duali sličniji slovenskima: dvi žéni / pet kàčka, -e (kàška)= zmija: hetit. kaška *
žên, tri rúki / pet rûk, dvi nógi / sto nôg, itd.
kalàc (kalÿć) = lokva, bara: perz. kališ *
Ine sličnosti i razlike kêbar, -bri (kebâr) = kukac, insekt: perz. kerbe *
Kyrski atributi za jedninu tj. pridjevi i zamjenice u singularu se rodom kêrv, kervý ( krÿ, karvÿ ) = krv, krvi
slažu s pripadnom imenicom, kao i u inim našim govorima. Naprotiv u
kyrskom (i veyskom) pluralu to slaganje atributa postoji samo uz živa
Kýrci ( Kyrcý ) = Vinodolci: hrw.& akad. Kirki *
bića, ali ne i za plurale neživih stvari, kojih su atributi svi samo kîrski, kîrsko (kÿrni, kÿrne) = vinodolski
u ženskom pluralu na -e bez obzira na rod. Kyrski i veyski pridjevi su Kîrska dràga ( Kyrnavàla ) = Vinodol
većinom u odredjenom obliku, dok se neodredjeni tu rjedje rabi (a u
staromu veyskom on čak niti ne postoji). Infinitiv kyrskih i veyskih kostèlj, -i (kaštÿl) = dvorac, kaštel: grč. kastron
glagola je uvijek s kratkim nastavkom -it (tj. bez završnog -iti). Za kozâk, -ki (kozâl) = jarac: akad. kozala *
razliku od većine naših govora, u kyrskoj (i veyskoj) konjugaciji je u
futuru pomoćni glagol ten, teš, te (= ću, ćeš, će) làšan, làšno (alšèti, alšète *) = gladan, -no
redovito ispred glavnog glagola i nikada iza njega, a u povratnim lèdva ( škÿna ) = ledja, šija
glagolima je i čestica "se" redovito ispredglagola (dapače u veyskom su
ove čestice se- i te- sprijeda čak spojene kao prefiksi). Inače u kyrskom,
likarýa, -e (i vejski) = ljekarna, apoteka: gotsko-
pragerman. lekinon
veyskom kao i u mnogim čakavskim govorima ne postoje aorist ni
imperfekt. màlik ( plovân ) = župnik: perz. malik *
Poredbe kyrskih arhaizama
mêl (vára *) = pijesak, prah: akad.& hrw. wara
Mèrike (Semerãye *) = Amerika: sumer. Semiru (= zapadne
Kyrski rječnik nutarnjeg Vinodola je preopsežan da se tu nabroji, pa se zemlje)
niže navode samo njegovi najosebujniji arhaizmi (nerazumljivi jugo- Merikân, -ni (Semerãn *) = Amerikanac: akad. Simeruni (=
štokavcima), a popis inih riječi sličnijih većini čakavaca mogu se naći u zapadnjak)
uvodnom rječniku monografije Mitjêl Yošamýa: Gan-Veyãn, ITG-
Zagreb 2005, str. 180-210. Kyrski leksik sadrži znatan udjel od mêrtvi (martvÿn *) = mrtvac, mrtvi: ved. martavya
preko 8% neromansko-predslavenskih arhaizama antičkoga i mîći, -a,-e (i vejski) = manji, sitan
prapovjesnog podrijetla sa Starog istoka, od kojih se ovdje navode tek
navâdit, -in (i vejski) = naučiti, usvojiti
176
navlàsni, -o (navlâšni) = osobit, poseban Zaključak
òšće ( oscè ) = te, još, zatim
Iz svega navedenog slijedi kako je Kÿrska besèda iz nutarnjih
otêt, tên, têl (utèt, utên, utêl)= htjeti, hoću vinodolskih sela razmjerno najstarija srednjovjeka pračakavica medju
otpìrat ( udprýt ) = otvoriti kopnenim primorskim govorima. Kyrski je vjerojatno slavizirani
ostatak prvotnoga indoiranskog idioma, kojim su pri doselidbi
ozvân ( zivên ) = osim, izim Iranohrvata s istoka preko Jadrana govorili najzapadnije
plása (i vejski) = stog, plast sijena naseljeni Hurrwuhé Kirki (prahrvatski Kirci) na sjevernojadranskom
primorju približno od Rječine do Senja. Slično kao i Veyàne na
pòstelj ( poštÿl ) = krevet, ležaj
Kvarnerskim otocima, kyrsko je rodovsko plemstvo na primorju
prevnùk ( sionùk ) = praunuk oko Kyrske drage (tj. Vinodola) organiziralo ranohrvatsku državnu
primìšal, -li (i vejski) = dvojba, sumnja
vlast, a njihovi su slavizirani potomci sada već
malobrojni Gorÿnce iznad Vinodola što govore Kyrskom besèdom.
pripèlat, -an (i vejski) = dovesti: ved. pari-pelate *
Bibliografija
prvìć ( parvÿć ) = izravno, neposredno
psòst, -ti ( vragÿna ) = psovka, kletva
pùc, -ci (putàc) = gumb, puce, turs. “dugme” (dogme): hetit. puce Astour, M. 1984: Semites and Hurrians in northern Transtigris.
Illinois University, Edwardsville, 68 p.+ 1 map.
pudâr, -ri (i vejski) = poljar, čuvar polja
rìčina (ricÿna) = potok, jarak, korito
Barac-Grum, V. 1993: Odnosi medju sjevernim kopnenim
čakavskim sustavima. Rasprave Zavoda za hrvatski jezik 19: 63 -
samànj (samãn) = izložba, sajam: ved. samana * 80, Zagreb.
senjùda (šenùda) = višnja: akad.& hrw. šennuru * Bratulić, J. 1988: Vinodolski zakon 1288 (izvornik i prijevod).
shabàt (i vejski) = istrošiti: akad. habilar * Globus i JAZU Zagreb.
shòd (stàlbi) = stubište, stepenice: rus. stolbi Grabor, B. 1972: Legenda o Sv. Tekli ikonijskoj ( XII. stoljeće).
Apokrifna djela u glagoljskoj književnosti 3, Staroslavenski
shranìt, -în (zihranìt) = spremiti, očuvati institut Zagreb.
skarbét, -ýn,-êl (škarbýt) = brinuti se Grekov, B.D. 1957: Vinodolskij Statut ob obščestvenom i
skùta, -e (i vejski) = maslac, putar političeskom stroe Vinodola. Izabrannie Trudy I, Moskva -
Leningrad.
služàbnik, -i (i vejski) = radnik, djelatnik
Greppin, J. 1991: The survival of ancient Anatolian and
supròti (i vejski) = obratno, naopako Mesopotamian vocabulary until the present. J. Near East Studies,
svedét (zivêdet *) = svjedočiti: ved. ze-vede 50: 203 - 207.
šestýla, -e (šestÿl) = javor, klen (drvo Acer) Horvat-Mileković M. i sur. 1999: Podrijetlo starohrvatskog jezika
škrîl, škrîli (škrÿl, škrilôj) = ploča, -e i indoiranski arhaizmi u reliktnim pradialektima. Monograph:
Old-Iranian origin of Croats, p. 191 - 234, 1 tab.+ 2 maps, Iranian
škùlja, -e (i vejski) = rupa, špilja cultural center, Tehrân.
tên, têš, tê (i vejski) = ću, ćeš, će Ivančić-Dusper, D. 2003: Crkvèniški besedãr. Čakavska biblioteka
têr (tàr *) = i, pa: pery. ta 8/5, Adamić Rijeka, 167p.
tèrsje, -a (taršât *) = vinograd: akad. trši, gotsko- Klaić, N. 1988: Vinodol od antičkih vremena do knezova krčkih i
pragerman. weinagard Vinodolskog zakonika. Posebna izdanja 9, Historijski arhiv Pazin
- Rijeka.
teržàc, -i (tarzàc) = prodavač, trgovac: kelt. tergius
Kostrenčić, M. 1949: Vinodolski zakon. Historijski zbornik 2,
továr (tovõr) = magarac: perz. tavar * Zagreb.
tovàrica (tovorýca) = magarica: pery. tavarek * Kranjčević, M. 2003: Ričnik gacke čakavšćine. Čakavski sabor
tovòrit, -in,-il (kargàt *) = prevoziti: perz. kargar, bask. kargatu * pokrajine Gacke, Otočac, 1.200 p.
tûran, tûrni* (vârda *) = tvrdjava: etrur. turum, perz. varda Lambton, A.K.S. 1977: Persian vocabulary. Cambridge University
Press, 394 p.
tvârnica, -e (bahôrnica) = vještica, čarobnica
ubèd, -di (ubÿd, ubidôj) = ručak
Laszowski, E. 1923: Gorski kotar i Vinodol, mjestopis i povijest.
Matica Hrvatska.
ublacýlo, -la (šwÿta) = odijelo, odjeća
Lovrić A.Ž.& Mileković H.M. 1999: Ranohrvatski jezik i njegovi
ulîznut, -en,-ul (vleznùt, -ên) = ući pradialekti. Hrvatsko slovo V/194: 12 - 13, 1 karta, Društvo hrv.
umankàt, -ân,-âl (i vejski) = smanjiti književnika, Zagreb.
varodìt (varoÿt) = roditi: ved. varedaiti * Lukežić, I. 1990: Čakavski ikavsko-ekavski dijalekt. Izdavački
centar Rijeka.
vašćìna, -e (vascÿna) = sramota, stid
Lukežić, I. 1996: Trsatsko-bakarska i crikvenička čakavština.
vàvik ( vavÿk ) = uvijek, vječno Izdavački centar Rijeka.
vijàt, -ân (vêšt) = znati: sansk. vede * Margetić, L. 1980: Iz vinodolske prošlosti. Liburnija, 283 str.,
vnùk, -ki (vanùk) = unuk: perz. hunuk Sveučilište u Rijeci.
Vazân ( Važân ) = Uskrs: perz. Vazma * (proljetni početak Matejčić, R. 1981: Pregled kulturno-povijesnih spomenika
godine) Vinodola. Vinodolski zbornik 2. Crikvenica.
zagòn, -ni (margãr) = obor, stočni tor Monier-Williams, M. 1997: Sanskrit - English dictionary. Motilal
Banarsidas Ltd., 14th Ed. 1.333 p. (reprint), Delhi.
zajìk, -ki ( zaÿk ) = jezik (govor = gân)
zlîć (i vejski) = svući, skinuti
Neweklowsky, G. 1978: Die kroatischen Dialekte des
Burgenlandes und der angrenzenden Gebiete. Akad. Wiss. Wien,
zlotvòrac (šûndar *) = razbojnik, zločinac: perz. xunder Phil.-hist. Klasse Bd. 25, 376 p.
zvèrgnut, -en,-ul (zivargnùt) = izbaciti: vede: ze-varuna Novak, G. 1918: Topografija i etnografija rimske provincije
žêlje, -a (brôskva) = hrv. zelje, jugo-srb. 'kupus': turs. kapuz, Dalmacije. Nastavni vjesnik 27: 1 - 39, Zagreb.
bask. broska Rac, M. 1997: Kratki pregled povijesti Vinodola od prapočetaka do
žùhki, -o (zùhak) = gorak: perz. zuhak * danas. Ognjište 8: 235-245, Karlovac-Zagreb.
Sokolić-Kozarić, M. 2003: Rječnik čakavskog govora Novog
Vinodolskog. Rjeka - Novi Vinodolski, 382 str.
177
Suić, M. 1956: Granice Liburnije kroz stoljeća. Radovi JAZU - postoje i iranski klinipisi (poznato pismo) gdije se spominje ime Hrvata
Zadar, 2: 273 - 297. (npr. arhontos iz grada Tanaisa, grčkeo-iranske trgovačke kolonije),
slijedeća pisma su nam poznata, a nastaju na prostorima današnjeg
Šimunović P., Olesch R. 1979-1983: Čakavisch-Deutsches ozemlja Hrvatske, obla i uglata glagoljica, hrvatska ćirilica, bosanćica, i
Lexikon, I - III. Bõhlau Verlag, Köln-Wien. danas latinicom.
Štefanić, V. 1970: Cvêt od krêposti, Legenda o Troji, Pavlova
apokalipsa. Vinodolski zbornik, Glagoljski rukopisi JAZU, II /
268, Zagreb.
Tomičić, J. 1988: Prošlost i baština Vinodola. Povijesni muzej
Hrvatske, 184p. Zagreb
Tomičić, Ž. 1993: Auf der Spur der Reconquista
Iustiniana: spätantike Befestigungs anlagen an der Nordküste
Kroatiens. Prilozi Instituta za arheologiju 10: 103-116, Zagreb.
Vančik, B. 1997: Svi puti vode k čakavštini. Ognjište, 8: 204-216,
Karlovac-Zagreb.
Važny, V. 1927: Čakavske nareči v slovenskem Podunaji. Sbornik
Filosoficke fakulty v Bratislave 5/2, 47: 122-336.
Verbânske štatûti 1388. ( glagoljica + prijevod ), Krčki zbornik 10: + A
AA-
1-173, Povijesno društvo otoka Krka 1988.
Od Odsanskrta do Hrvata!
Yošamýa, Z. 1997: Kÿrska besèda, srednjovjeka pračakavica
gorskih sela uz Bitoraj i sličnost s veyskim na Krku. Ognjište, 8:
142 - 151, 1 tab., Karlovac - Zagreb. Na web-siteu „Sutra Journal“ James Cooper skrenuo je pozornost na
Reference podrijetlo imena Hrvat, pišeda većina Hrvata kada određuju svoje
podrijetlo i istražuju svoje drevne korjene okreću se svezi sa Iranom i
Original condensed compilation from above literature, partly adapted Perzijom.
and elaborated by GNU-license from WikiSlavia and Wikinfo. No, nekom igrom okolnosti, baš od imena “Hrvati”, a o tome piše Coooper, može se
krenuti i u ovom smjeru: “Harahvaiti je iskrivljeni oblik imena Sarasvati, velike
vedske božice, majke sanskrta, velike rijeke Rgvede i božice učenja. Perzijanci su
često ‘s’ iz sanskrta zamjenjivali s ‘h’. Prema tomu, riječ Harahvaiti zapravo
PISMO HRVATA, etimologija : znanost o pismu, iskonoslovlje, jeSarasvati.” On navodi i druge primjere, poput riječi za “tjedan”, hapta,
je grana lingvistike koja proučava podrijetlo riječi. odnosno,sapta u sanskrtu (odmah se bude i asocijacije na riječi “septima”, engleski
Bilo je mnogo pokušaja etimološkoga tumačenja imena Hrvat, ali do “seven” i dr.). Naziv za “Sunce”, Hvar (kako se naziva naš najsunčaniji otok) u
danas nema opće prihvaćenog rješenja. Konstantin Porfirogenet sanskrtu jeSvar i ima isto značenje. Nadalje, u Iranu postoje
(polovica X. st.) ime Χρωβάτος dovodi u vezu, očito po pučkoj rijeke Haravaiti i Harayu, a to su vedske rijeke Sarasvati i Sarayu. Prema tomu, piše
Cooper, ako ime Hrvat dolazi odHarvat, što dolazi od Harahvaiti, moramo zaključiti
etimologiji, s grč. riječju χώρα: zemlja i tumači ga kao »onaj koji ima da je izvor tomu Sarasvati.
mnogo zemlje«. Toma Arhiđakon srednjovjekovno latinsko Najranija pojava imena Harvat, piše Cooper, zabilježena je prije 3500
ime Chroata izvodi od imena nekadašnjih stanovnika otoka Krka godina, u dokumentima kralja Tušrate iz huritskog kraljevstva Mitani.
Curetes ili Corybantes/Curibantes, J. Ratkaj (1652) pak ga dovodi u vezu On u tim dokumentima svoje kraljevstvo naziva Huravat Ehillaku: “No,
s glagolom hrvati se. Čini se da nema povijesnog opravdanja da se Hrvat treba istaknuti da je kralj koji je to izgovorio prije 3500 godina bio
poveže s imenom bugarskoga kana Kuvrata iz VII. st. U doba razvoja vedsko-hinduistički kralj. Tušrata je iskrivljeni oblik
poredbenoga indoeuropskog i slavenskoga jezikoslovlja od XIX. st. bila imena Dasaratha; dasa na sanskrtu znači ‘deset, a ratha ‘kola’.” Taj se
su predložena mnogobrojna etimološka rješenja, pa se to ime izvodilo iz kralj zvao “Deset kola” i jedan je od brojnih vedskih kraljeva koji je vladao
korijena koji dolazi u riječ hrev: stablo (J. Dobrovský), u kraljevstvom Mitani.
riječima hrib, hrbat (hrъbъtъ; P. J. Šafařik), iz korijena hruv/hrъv-: ples “Ako su korijeni hrvatske civilizacije blisko povezani s Iranom i Perzijom,
(F. Miklošič), sar-: čuvati (Đ. Daničić), sarv-: oklopnik (L. V. Geitler) itd. a pogotovo s kraljevstvom Mitani i Hetitima”, piše Cooper, “valja uzeti u
Neki su jezikoslovci to ime izvodili iz germanskoga, npr. od heru:mač (J obzir vedski utjecaj. Hrvatski naziv Bog dolazi od sanskrtskog Bhaga,
. K. Zeuss), iz Herudes (H. A. Hirt), iz hruvat: jelen. Ime Hrvat povezuje odnosno Bhagavan, ‘vrhovni Bog’. Dobar primjer toga glavni je grad
se s Karpatima (Harvaða fjöll: planine Hrvatâ u opisu langobardskih Iraka, Bagdad. Bag dolazi od sanskrtskog Bhaga, a dad od
bojeva u gornjoj Šleskoj u »Hervarsagi«; Richard Heinzel, 1887). K. Oštir sanskrtskog dadati, što znači ‘dar’ – ‘dar od Boga’.” Evo još nekih
povezuje to ime s ilirsko-tračkim chъrvata: gora, Otto Kronsteiner s sličnosti između sanskrta i hrvatskoga.
avarskim cher + vata: slobodni bojovnik, a N. Županič dovodi ga u vezu Potom se Cooper usredotočuje na Istru, koju naziva “čarobnim dijelom
s kavkaskim churava-th:drugovi, narod, dok N. S. Deržavin drži da je ime Hrvatske”, napominjući da je se ponekad i naziva Terra Magica,
Hrvat inačica imena Sarmat. Prema R. Nahtigalu ime Hrvat “Čarobna zemlja”. Njezino ime dolazi od, kako to kaže Cooper, “jednako
najvjerojatnije nije slavensko. Otkako je 1901. M. P. Pogodin upozorio na čarobnog naroda, Ilira, indoeuropske civilizacije koja je naselila to
grčke natpise iz II–III. st. s ušća Dona u Azovsko more (Tanais) s područje prije 4000 godina” te ističe da su “Istra, njezini otoci, okolno
iranskim imenima, među kojima je i arhont Χορόαϑος/Χορούαϑος, ime područje, sve do sjeveroistočne Slavonije i cijela obala Dalmacije puni
Hrvat sve se češće dovodi u vezu s iranskim. Tako ga S. Sakač Krizin imena koja kao da su izašla iz sanskrtskog rječnika”: Rupa, Raša,
dovodi u vezu s imenom iranskoga plemena Harahvatiš i njihove zemlje Rukavac, Kršan, Sukošan, Daruvar, Kali, Duga Uvala, Duga Resa, Isa,
Harahvaiti, a M. Vasmer dovodi ga u vezu s iranskim haurvatar: stočar Siverić, Nos Kalik, Kalinić, Kalinovac, Budimir, Rajakovići, Kuje, Sava,
(usp. avestički haurvaiti:čuvati, pásti ili s hu-urvatha: prijatelj). To bi Budva, Dvigrad, Ruda, Rava, Mandal, Radovani, Loka, Bogdanov Vrh,
značilo da je iransko pleme došavši na Don dalo ime jednomu Predloka, Radoboj, Sveta Nedjelja, Sit, Štanjel, Tinjan, Grožnjan,
slavenskomu narodu, kao što su i Bugari svoje narodno ime dobili po Gračišće, Ližnjan, Vodnjan, Višnjan, Hvar.
jednome turkijskom narodusko podrijetlo hrvatskog imena. Iransko
podrijetlo hrvatskog imena prihvatili su mnogi vodeći indoeuropeisti i
slavisti (A. Meillet, A. Vaillant, K. Jireček, Lj. Hauptmann, F. Ramovš i “Ako pogledamo samo jedno od tih imena”, piše Cooper, “neće nam
dr.), a njoj se s novim argumentima vratio i vodeći ruski etimolog O. N. previše privući pozornost, ali kad ih pogledamo sve zajedno, uzimajući u
Trubačov, koji ističe potpuni paralelizam imena Hrvati s imenom obzir sličnosti između hrvatskoga i sanskrta, možemo zaključiti da je u
Sarmati, izvodeći ga od praindoiranskoga sar-: žena : *sarmat-/*sarvat- dalekoj prošlosti u ovim kraljevima postojao snažan utjecaj vedske
: uz kojega su žene. Iranski glasovni razvoj (h- > s-) omogućava da se Indije”. Dobar samostalni primjer tomu je otok Hvar, ” jedno je od
ime harvat- izvede od sarmat-, a to se potkrepljuje time što oko najpopularnijih odredišta u Europi i mjesto s najviše sunca”.
Azovskoga mora ima i drugih iranskih tragova, kao i društvenom i Ime Hvardolazi od perzijske riječi koja znači „Sunce“. U Avesti Hvar je
mitološkom podlogom (matrijarhat kod Sarmata, priča o Amazonkama ime “boga Sunca”, što opet ukazuje na vezu između Hrvatske i Perzije,
vezana uz to područje) ali autor naglašava da je Hvariskvareni oblik sanskrtskoga Svar, što
znači “Sunce” ili “nebo”, “u čemu se opet vidi tendencija perzijskoga da
Etimologija imena HRVAT sanskrtsko ‘s’ pretvori u ‘h’. Svar nalazimo u hrvatskom i slavenskom
folkloru, kod imena božanstava kao što su Svarog i Mater Sva. Svarog je
bog ognja i sunca, bog neba, a Mater Sva solarno božanstvo zvano
Obrađen je dio Hrvatskog Jezika koji puno govori o iskonu Hrvata, no uz
“Majka neba”.
jezik ide i pismenost što podrazumijeva različita hrvatska pisma : u
kulturi HARAPPA imamo neodgonetnuto pismo RISI HARAHWATI,
178
U kontekstu zamjenjivanja slova “s” slovom “h”, zanimljiv mentalni
eksperiment – i svakako nepopularna pošalica – bila bi napraviti tu
zamjenu na imenima dva najveća i većim dijelom 20. stoljeća interesno
suprotstavljena južnoslavenska naroda, Srba i Hrvata. Ili da kažemo:
Hrba i Srvata? Da ne idemo predaleko, do uočavanja mogućnosti
zamjene “b” i “v”, na koju implicira činjenica da se u ćiriličnom pismu “b”
izgovara glasom koji se u latinici piše “v”. Jezici svakako kriju pradavne
veze, iz vremena dok pojam “nacije” nije bio toliko izbrušen značenjem
kao danas, ali je jezik i tada bio određujući čimbenik pripadnosti velikim
skupinama ljudi koji su dijelili zajedničko podrijetlo.
Cooper dalje skreće pažnju na „hrvatsku riječ Viđen, koja potječe od
sanskrtskogvid, što znači “vidjeti”, ali i “znati”.”Od
sanskrtskog vid imamo njemačko wit, što znači “znati” i latinski videre,
što znači “vidjeti”. Evo još primjera hrvatskih riječi koje potječu iz
sanskrta. I tako analizira niz riječi koje svoje korjene vuku iz
staroperzijskog i staro indijskog jezika. Time daje potvrdu etimologiji
koja se okreće tumačenjima o podrijetlu u srednjoj Aziji, Pakistanu kao
ozemlju još starije kulture HARAPPA.
179
You might also like
- Eugen Fink - Predfilozofsko Razumijevanje Kraja StvariDocument9 pagesEugen Fink - Predfilozofsko Razumijevanje Kraja StvarizradosavljevicNo ratings yet
- Unutarnje Osobnosti: Mnogo je glasova unutar tebe. Tko si uistinu ti?From EverandUnutarnje Osobnosti: Mnogo je glasova unutar tebe. Tko si uistinu ti?No ratings yet
- Rod I LevicaDocument72 pagesRod I LevicaDragan GrcicNo ratings yet
- 2020-12 Nova AkropolaDocument20 pages2020-12 Nova AkropolaponorNo ratings yet
- Drago Plečko - Droge - Bič Novog DobaDocument113 pagesDrago Plečko - Droge - Bič Novog DobaWamrageNo ratings yet
- Zabranjena ArheologijaDocument2 pagesZabranjena ArheologijaMiro LovrenčevićNo ratings yet
- ASERTIVNOSTDocument4 pagesASERTIVNOSTTripy PopsNo ratings yet
- Krumpirovi Jastucici S Mljevenim MesomDocument2 pagesKrumpirovi Jastucici S Mljevenim MesomDragana VukobratovicNo ratings yet
- Tajna DrustvaDocument249 pagesTajna DrustvaJamillahNo ratings yet
- Zasto Mnostvo Verskih ZajednicaDocument209 pagesZasto Mnostvo Verskih Zajednicazoki64No ratings yet
- Demoni Sotona (BS 3 76 Tomic)Document8 pagesDemoni Sotona (BS 3 76 Tomic)Royal GriffinNo ratings yet
- Drazen Simlesa-Cetvrti Svjetski RatDocument276 pagesDrazen Simlesa-Cetvrti Svjetski RatKat AdlerNo ratings yet
- Biblijski Falsifikati Damir Gal Sirovi TexDocument49 pagesBiblijski Falsifikati Damir Gal Sirovi TexAnte Galic100% (1)
- Moj Komentar Na Knjigu-Svijet Progonjen DemonimaDocument6 pagesMoj Komentar Na Knjigu-Svijet Progonjen DemonimaJaJesamNo ratings yet
- Nexus br.49 PDFDocument68 pagesNexus br.49 PDFReading BooksfiveNo ratings yet
- Ivan Pavao II. - Litanije Srca IsusovaDocument22 pagesIvan Pavao II. - Litanije Srca IsusovaskendermarinNo ratings yet
- Hagioterapija Osobno AdolescentiDocument2 pagesHagioterapija Osobno AdolescentinonaGenkaNo ratings yet
- Razgovor S BogomDocument9 pagesRazgovor S Bogomapi-3857684100% (1)
- Prava ZivotinjaDocument16 pagesPrava ZivotinjaSanja KastratovićNo ratings yet
- MihaLy Szentmartoni Mit I Stvarnost ZrelostiDocument11 pagesMihaLy Szentmartoni Mit I Stvarnost ZrelostidankovacNo ratings yet
- Zastita Od Virusa I Nevolja - Pismo Spasitelja Isusa KristaDocument1 pageZastita Od Virusa I Nevolja - Pismo Spasitelja Isusa KristaSutalo100% (1)
- 99 - Veseli TekstoviDocument106 pages99 - Veseli TekstovifuturistzgNo ratings yet
- KorporatizamDocument160 pagesKorporatizamMatija MošetNo ratings yet
- Stres I Duhovnost-SeminarDocument11 pagesStres I Duhovnost-SeminarGoran PetrovicNo ratings yet
- Vlč. Sudac - SeminarDocument23 pagesVlč. Sudac - SeminartanjabeeNo ratings yet
- Jelovnici Zimski Od 1500 1700 Kcal - Za Dijabetes PDFDocument4 pagesJelovnici Zimski Od 1500 1700 Kcal - Za Dijabetes PDFX YNo ratings yet
- B. Groening - Ja Živim Da Bi Čovečanstvo Moglo Dalje ŽivetiDocument152 pagesB. Groening - Ja Živim Da Bi Čovečanstvo Moglo Dalje ŽivetiSasa OljacaNo ratings yet
- Pavao VI Ispovijest VjereDocument9 pagesPavao VI Ispovijest VjereTomica VrbancNo ratings yet
- Svašta Sa Facebuka 22 26072019Document575 pagesSvašta Sa Facebuka 22 26072019Gor Hor100% (1)
- ŽIVAN BEZIĆ Kršćansko SavršenstvoDocument432 pagesŽIVAN BEZIĆ Kršćansko Savršenstvostipe brekoNo ratings yet
- Vodic Za KatolikeDocument199 pagesVodic Za KatolikeDarko DuvnjakNo ratings yet
- 3388 Kako Obuzdati Zudnju Za HranomDocument1 page3388 Kako Obuzdati Zudnju Za HranomBojana ŽamarijaNo ratings yet
- Moć TišineDocument6 pagesMoć TišineIgor19OgNo ratings yet
- Bog Objavljuje Svoje ImeDocument138 pagesBog Objavljuje Svoje ImeSimonida Mona VulićNo ratings yet
- Phyllis V Schlemmer Jedini Planet Izbora PDFDocument284 pagesPhyllis V Schlemmer Jedini Planet Izbora PDFДрагана ИлићNo ratings yet
- Nebo Ili Pakao Ceka Vas Knjizica Za TisakDocument20 pagesNebo Ili Pakao Ceka Vas Knjizica Za TisaktruwayNo ratings yet
- Bilten Zdrava Prehrana GotovDocument17 pagesBilten Zdrava Prehrana GotovOzrenka FišićNo ratings yet
- Harris, Sam - Kraj Vjere. Poglavlje I - Razum U ProgonstvuDocument0 pagesHarris, Sam - Kraj Vjere. Poglavlje I - Razum U Progonstvudusanxx100% (1)
- Sai Baba - DharmavahiniDocument36 pagesSai Baba - DharmavahiniCHOMYKU123No ratings yet
- Duhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir VranicDocument233 pagesDuhovnost Nasuprot Religioznosti - Tihomir VranicPeaceful_wariorNo ratings yet
- Anselm Grun Boriti Se I Ljubiti PDFDocument63 pagesAnselm Grun Boriti Se I Ljubiti PDFjopeNo ratings yet
- Mag Demi - Okultna Inicijacija I Psihicki TreningDocument24 pagesMag Demi - Okultna Inicijacija I Psihicki TreningPavle BosnićNo ratings yet
- Gnosticki Odnos Prema DualizmuDocument34 pagesGnosticki Odnos Prema DualizmuFelfi_No ratings yet
- Vasa Biblija I ViDocument312 pagesVasa Biblija I VidanijelisimusNo ratings yet
