Kantonalna bolnica "Dr.

Irfan Ljubijankić" u Bihaću preživjela dva rata i jedan

požar

Dr. Smail Dervišević: Odlazak ljekara iz Bihaća nije toliko izražen kao što je to slučaj s
medicinskim osobljem

Piše: Fahrudin Vojić

Kantonalna bolnica "Dr. Irfan Ljubijankić" u Bihaću, zdravstvena je ustanova sa tradicijom

dugom preko 90 godina. Ime koje sada nosi dobila je 16. septembra 1998. godine, po istinskom
domoljubu i humanisti rahmetli dr. Irfanu Ljubijankiću, koji je jedan od osnivača političke partije
Stranka demokratske akcije (SDA). Temelji prve bolnice u Bihaću datiraju iz 1920.godine, iako
je prema nekim dokumentima organizirani oblik pružanja zdravstvene zaštite na ovom području
zabilježen još davne 1857.godine. Prva gradska bolnica bila je smještena u južnom dijelu
Gradskog parka u objektu veće drvene barake koja je kasnije dograđivana, a raspolagala je
kapacitetom od tridesetak bolničkih kreveta. Kantonalna bolnica "Dr. Irfan Ljubijankić" u Bihaću
tokom rata je odigrala značajnu ulogu u zbrinjavanju i liječenju ranjenika sa cijelog područja,
tada opkoljenog Bihaćkog okruga. Bolnica je tada prošla kroz vrlo težak vremenski period i
uprkos svemu opstala. Međutim, historija će zabilježiti još jedan vrlo kritičan momenat u
postojanju Kantonalne bolnice u Bihaću, a to je požar usljed kojeg je stradao veliki dio bolničke
infrastrukture i kapaciteta. Krajiška bolnica je ipak smogla snage da nastavi raditi i pružati
usluge čak i tada u najtežim trenucima svoga postojanja.

Uradili dosta planiraju još

Nakon ljeta 2013. godine, puno se uradilo na revitalizaciji uništenih objekata i infrastrukture.
Iako to skromni i vrlo stručni prim. dr. Smail Dervišević (50), specijalista urolog i direktor ove
ustanove od 2015. godine, vrlo stidljivo priznaje. Upravo u njegovom mandatu je najviše
urađeno na obnovi ove ustanove, a mnogi projekti se privode kraju, dok su drugi spremni ali
nedostaju sredstva.

„Što se tiče donacija, njih je sve manje iz razloga što su i zdravstvene ustanove uvedene u sistem
plaćanja PDV-a, tako da kada vam dođe neka donacija trebaju vam izdašna sredstva da se to
plati, a zdravstvene ustanove to uglavnom nemaju. Kada su u pitanju značajniji projekti,
trenutno smo pri kraju završetka prve faze operacionih sala. Međutim, to je ona stara priča oko
Gradske uprave koja je, nakon svih mogući pritisaka koje smo vršili, 01. 12. završila tu prvu fazu
i bila je u obavezi da nam dostavi kompletnu dokumentaciju u vidu projekta koji se nalazi kod
njih. Jednostavno mi to moramo uraditi kako bi krenuli u drugu fazu radova, za koju je Vlada
Unsko-sanskog kantona osigurala 1.000.000 km (milion) koja su kod nas na računu. Čim nam
Gradska uprava dostavi potrebnu dokumentaciju, mi ćemo krenuti u realizaciju te druge faze.
Ugovori su spremni za potpisivanje, izvođač je izabran kroz proces javnog natječaja, tako da bi
sve bilo završeno za tri mjeseca i spremno za upotrebu. Sada koristimo prostorije koje nisu
namjenski planirani za to, ali nakon požara su nam bile najprikladnije. Dakle, radimo u starim
operacionim salama koje se nalaze u objektu gdje je smješten odjel „Uho, grlo nos“ i „Očni
odjel“. Taj prostor koristimo za neurohirurške operacije jer nam je tu najprikladnije to raditi, a za
ostale stvari, kao što je urologija i abdominalna hirurgija, koristimo prostorije koje smo
prenamjenili u operacione sale, ali one ne ispunjavaju uslove jer su tijesne. Ipak, u tim salama
radimo evo već pune tri godine. Zgrada koja je stradala u požaru je naša najveća zgrada i mi je
nazivamo „srce bolnice“. Tu su nam kompletna dijagnostika i većina hirurgije, interno,
ginekologija itd. Ta zgrada ima kompletnu stolariju završenu i mi smo to već prošle zime osjetili
na grijanju. Ove godine smo završili drugu zgradu po veličini i to je zgrada koju mi najviše
koristimo. I ona ima kompletnu stolariju završenu. To smo uradili sredstvima koja smo dobili od
TIKA-e, naših ljudi iz dijaspore i naši građana iz Bosne i Hercegovine koji su osjetili potrebu da
pomognu bolnicu kao što je vlasnik mesne industrije Bajra, koji se liječio kod nas i nakon toga
organizirao jednu manifestaciju a sva sredstva ostvarena putem nje, radilo se o 20.000 km,
donirao našoj bolnici. Još smo u fazi realizacije projekta grijanja na sječku. To je projekat kojeg
sprovodi Češka razvojna agencija, a vrijednost projekta je oko tri miliona konvertibilnih maraka
od čega Češka razvojna agencija daje oko 1.400.000 km (milion i četir stotine hiljada), Vlada
Unsko-sanskog kantona 1.000.000 km, a ostalo je trebala da donira Švedska, ali ona se povukla
iz projekta s obzirom da se neki njihovi planovi po kojima rade takve projekte ne uklapaju s
ovim našim, pa je ta sredstva odlučila namiriti Vlada Unsko-sanskog kantona. Radi se o 600.000
km koja su potrebna za realizaciju tog projekta i mislim da će to biti završeno iduće godine. Neki
dan sam imao sastanak s gospodinom Huseinom Rošićem, premijerom Unsko-sanskog kantona i
on mi je rekao da će, čim prođe rebalans budžeta, prebaciti ta sredstva UNDP-iju koji vodi cijeli
taj projekat, kako bi se konačno moglo krenuti u njegovu realizaciju.“, kaže direktor Dervišević
Da se u ovoj ustanovi uveliko razmišlja o novim projektima koji bi omogućili određene uštede,
dokazu je novi projekat koji je pokrenut ove godine. Pored toga je, u saradnji sa BBI bankom,
realiziran još jedan značajan projekat obnove unutrašnjosti jednog objekta, a ovih dana očekuju
značajnu donaciju namještaja i prozora iz dijaspore.
„Radi se i fabrici za uništavanje krutog medicinskog otpada, koji je prvi takav na području
Unsko-sanskog kantona. Mi smo prije te usluge uništavanja krutog otpada plaćali jednog firmi u
Tuzli i na godišnjem nivou smo trošili u te svrhe oko 200.000 km. Sada imamo vlastite pogone
za to i već smo ponudili svim zdravstvenim ustanovama na kantonu da to rade kod nas i oni su to
prihvatili samo čekaju da im isteknu ugovori sa određenim firmama kako bi se prebacili kod nas,
jer smo im mi puno bliži i povoljniji. To je jedan odličan projekat koji će nam donijeti ne samo
uštede, već i određeni vid zarade. Obnovili smo dječiju hirurgiju za što nam je sredstva osigurala
BBI banka i to je sada jedan moderan i vrhunski prostor koji se nalazi u centralnoj zgradi koja je
gorila u požaru. Spomenuo bi i jedan novi projekat iz dijaspore putem kojeg ćemo dobiti
kancelarijski namještaj, čekaonice, kolica za pacijente i stolariju za upravu bolnice. Radi se o
jednom staračkom domu u Njemačkoj s kojim nas je spojila jedna naša sugrađanka, a koji se
ovih dana treba renovirati. Bilo smo na razgovorima sa vlasnikom koji nam je ponudio sve iz
doma što nam odgovara. Naravno, iako se radi o polovnim stvarima, poznato je da se kod njih
često vrši renoviranje i da se radi o dobrom očuvanim stvarima koje će nam dobro doći.
Nikolina Balaban i odlazak ljekara
O slučaju Nikoline Balaban, direktor Dervišević ne želi puno govoriti sve dok Kantonalno
Tužilaštvo i Sud ne privedu kraju ovaj slučaj, nakon čega će se i bolnica oglasiti javnosti po tom
pitanju. Što se tiče odlazaka ljekara, Dervišević kaže da se radi o vrlo malom broju, te da to ne
ugrožava rad ove ustanove. Zabrinjavajući je trend, dodaje, odlaska medicinskog osoblja iako,
kaže, u konačnici ni to ne predstavlja neki značajniji problem iz razloga što na području ovog
kantona postoji više škola koje vrše stručno osposobljavanje medicinskih kadrova.
„S obzirom da patologa u Bosni i Hercegovini ima vrlo mali broj, a mi smo tada bili ostali bez
oba - jedan je otišao u penziju a drugi se prebacio u privatnu zdravstvenu ustanovu, tako da smo
bili primorani u kratkom vremenskom roku da pronađemo zamjenu. Našli smo patologa koji ima
diplomu, certifikate, odobrenje komora i patologa koji je bio u radnom odnosu prije. Nakon što
se taj slučaj pokrenuo i mi smo saznali da je bilo određenih grešaka, a cijeli slučaj je preuzelo
Kantonalno tužilaštvo i sad čekamo ishod svega toga. Za nas je poslje toga patologiju radio
Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, dok nismo rješili taj problem i sad imamo
kvalitetnog patologa, nalazi budu brzo gotovi, a ljekari zadovoljni. Javnost će biti upoznata sa
slučajem Nikoline Balaban onda kada Tužilaštvo završi taj slučaj. Što se tiče odlazaka ljekara,
mogu reći slijedeće. Na direktorskoj sam poziciji pune tri godine. U tom vremenskom periodu
bolnicu je napustalo ukupno sedam ljekara, od čega su četverica ljekari opće prakse i trojica
specijalisti. Naravno, otišao je jedan dio ljekara u penziju, ali konkretno vani za poslom samo
sedmorica. Bilo je slučajeva da je ljekar otišao u inostranstvo a zatim se vratio kod nas, kao i
slučaj ljekara koji je napustao bolnicu i otišao u privatnu zdravstvenu ustanovu, te se nakon
određenog vremena vratio. Dakle, ti odlasci apsolutno nisu ugrozili rad naše bolnice, a imamo
zahtjeva ljekara iz drugih kantona koji žele kod nas raditi, što znači da ti ljudi nisu otišli vani.
Znam da u Sarajevu imate ljekara na BIRO-u, dok ih kod nas nema što znači da u Bosni i
Hercegovini ima prostora za ljekare, samo je druga stvar to što neko neće da radi osim u
Sarajevu ili u Tuzli. Odlazak ljekara iz naše bolnice nije toliko izražen kao što je to slučaj sa
odlascima medicinskog osoblja i uglavnom su to iskusne medicinske sestre. Međutim, smatram
da ni to ne predstavlja velik problem, jer imamo medicinsku školu ovdje, dvije privatne
medicinske škole, jednu u Sanskom Mostu i Katolički školski centar koji također ima medicinski
smjer, tako da tog kadra ne fali samo je problem stažiranja i sticanja iskustva u radu. Trenutno se
kod nas ne vrši stažiranje iz razloga što smo imali ogromne troškove u vidu prijave i osiguranja
tih radnika što nas je mjesečno koštalo 970 km za šest mjeseci. Svaki kandidat se može prijaviti
u bilo kom domu zdravlja i da se tu prijavi i krene, a onda taj dom zdravlja za njega počne
plaćati s tim da kandidat mora provesti četiri mjeseca kod nas u bolnici. Takvi stažisti nisu
problem jer mi ništa ne plaćamo za njih. Međutim, kada se odmah na početku prijave kod nas mi
više ne primamo takve kandidate evo već godinu dana. Razgovarali smo sa Vladom i rekli im da
mi ne možemo krenuti u to dok nam ne izdvoje sredstva za to, jer bolnica nema sredstava za to.
Nakon razgovora Vlada je odlučila odobriti 80.000 km ali tih sredstava još nema. Čim ta sredstva
budu dostupna mi ćemo početi opet da primamo stažiranje. Ima učenika koji dođu pa kažu da bi
sami za sebe plaćali ali je to zakonski neizvodivo i moglo bi se pogrešno protumačiti.“, kaže
direktor Dervišević
Štrajkali za povećanja plata i kredit
Nedavno su krajiški ljekari bili u štrajku koji nije trajao dugo. Zahtjevali su povećanje plata i
osiguranje sredstava za otplaćivanje dugova prema dobavljačima kako bi se moglo nesmetano
nastaviti s radom. Štrajk je ubrzo prekinut nakon što je postignut dogovor sa Vladom Unsko-
sanskog kantona, ali direktor Dervišević za Stav otkriva kako rješenje ipak nije postignuto u
potpunosti.
„Ljekari su s razlogom krenuli u štrajk, a najbolje bi bilo da do toga nije došlo. Međutim, nisu
mogli drukčije da ostvare svoja prava nego tim putem. Plate ljekara su bile jako male a tokom
posljednjih godinu danas porasle su za oko 90 km. Ljekari su tražili da se ispuni satnica sa 2.14
na 2.35. i da se koificijent digne za 0.5 za ljekare i drugo osoblje. Smatram da su to sasvim
razumni zahtjevi, samo treba iznaći sredstva za to. Potpisani su kolektivni ugovori, ali mislim da
će biti problema oko tog kolektivnog ugovora koji mora da se u roku od dva mjeseca uskladi sa
pravilnikom. Međutim, smatram da ovaj kolektivni ugovor nije dobro pročitan. Ovdje se govori
o dizanju koificijenata za ljekare a satnica se diže i srednjem kadru i svima uposlenicima u
zdravstvu. To u praksi znači da će plata ljekara biti oko 1.800 km i ljekari su s tim zadovoljni jer
je prije bila 1386 km. Mislim da ovaj kolektivni ugovor neće proći i da će sve imati sudski
epilog. Sporne su određene stavke koje su ubačene u ugovor koji vjerovatno neko u Vladi nije
dobro pročitao i što taj njihov kolektivni ugovor ulazi u ingerencije zakona o radu što neće moći
proći. S druge strane, mislim da su i neke tužbe od strane drugog sindikata krenule po pitanju
reprezentativnosti, da će sindikat ljekara navodno neće imati reprezentativnost. E sad, kada će to
biti rješeno pitanje je i dalje, na ovaj prijedlog ugovora saglasnot mora dati vijeće uposlenika a
oni su već izjavili da neće dati saglasnost na ovo. Tako da mislim da će tu biti problema, iako taj
kolektivni ugovor treba da ide od 01. februara. Gdje su nejasnoće? Imate dva kolektivna
ugovora, jedan od nezavisnog strukovnog sindikata uposlenih u zdravstvu i sindikat ljekara koji
nema reprezentativnost. Dakle, ne možete imati dva različita kolektiva istovremeno. Iza njihovog
prijedloga o povećanju plaća stoji i ovaj drugi strukovni sindikat, ali ima stvari u tom ugovoru
oko kojih nije postignut dogovor. Treba spremiti novi zajednički kolektivni ugovor i potpisati ga
po isteku ovoga u februaru. Što se tiče kredita, Skupština koja je osnivač dala je saglasnost o o
tome da se ide u proceduru. Sada se raspisuje natječaj na kojeg se javljalu banke i odabire
najbolja ponuda, a zatim se nakon odabira sve to ponovo vraća na Skupštinu koja treba dati
saglasnost. Dobavljači prema kojima imamo određene dugove sada su se malo umirili jer su čuli
da je u proceduri to podizanje kredita, ali imamo nekih dobavljača koji su nas već tužili. Jučer
nam je stigla jedna tužba ali radi se o manjim dobavljačima.“, pojašnjava direktor Dervišević
Saradnja sa kliničkim centrima u zemlji je dobra i to je uglavnom saradnja na stručnoj osnovi.
Međutim, to, kaže Dervišević, tim centrima ne predstavlja finansijski izvor, već izvor prihoda.
Dobar dio tih sredstava bi se mogao, kaže, osloboditi i preusmjeriti Kantonalnoj bolnici u
Bihaću, samo je potrebna saglasnost za takvo nešto u smisliu da im se dozvoli da rade određene
stvari, jer za svaku novu stvar koju rade moraju dobiti saglasnost Ministarstva zdravstva Unsko-
sanskog kantona.
„Mi i sada radimo neke stvari na našu štetu kako bi pacijent dobio uslugu kao naprimjer da na
očnom odjelu imamo vrhunsku operaturu koju radimo, ali nam se te operacije ne plaćaju. Mi i
dalje imamo magnet i CT koji nam na godišnjem nivou pravi preko 1.000.000 km gubitka, a
kada bi naredio da magnet i CT rade onoliko koliko dobijemo para od Zavoda za zdravstveno
osiguranje (ZZO USK), pacijenti bi čekali i do 6 mjeseci. Dakle, postoji mogućnost da mi neke
stvari radimo ovdje, a da nam se to prizna i plati kao kliničkom centru. Time bismo puno
uštedjeli na gorivu, na amortizaciji vozila i sam pacijent ne bi prolazio kroz sve to. Smatram da
ćemo mi u budućnosti definitivno ići ka tom rješenju. Znači, problem je u plaćanju faktura i mi
ćemo naše usluge moći raditi na vrhunskom nivou.“, kaže na kraju Dervišević
Direktorski mandat mu traje do sredine marta 2019. godine. Prije toga je radio kao specijalista
urolog i bio načelnik urologije, a u vrijeme kada je dr. Havić bio direktor, bio je njegov
pomoćnik za medicinska pitanja. U medicini je 20 godina aktivno i ne vidi perspektivu u odlasku
na rad u inostranstvo. Ljekarsku karijeru planira završiti upravo u ovoj medicinskoj ustanovi za
koju je vezan svim svojim bićem.