Historija Bosne i Hercegovine

1. Predslavenski period

Prvi tragovi ljudskog postojanja na prostoru Bosne i Hercegovine potiču iz paleolita

(lokalitet Varvara na Ramskom jezeru - pronađen šiljak, Badanjska pećina kod Stoca -
pronađen nakit). Znatno više nalazišta potiče iz neolita (Butmirska kultura). Osim Butmira,
neolitska nalazišta su i mjesta Lisičići, Zelena pećina (kod vrela Bune), Obre (kod Kaknja),
Tuzla... Prvi poznati narod bili su Iliri, podijeljeni u brojna plemena: Dalmati, Desidijati,
Japodi, Mezeji, Autarijati (djelimično), Daorsi, Ardijejci. Dva najvažnija grada u tom periodu
su Delminijum (Duvanjsko polje), glavni grad Dalmata i Daorson (kod Stoca). Nakon
dugotrajnih ratova, Rimljani su uspjeli ovladati ovim prostorima (ilirska provincija Ilirikum,
kasnije podlijeljena na povincije Dalmaciju i Panoniju). Rimljani donose elemente visoko
razvijene civilizacije (puteve, gradove, banje i sl.). Najvažniji urbani centri tog doba su
Argentaria, Bistua Nova, Akva S...

2.Srednjovjekovni period

Padom Zapadnog Rimskog carstva 476. godine, dolazi do dekadentnog i turbulentnog

perioda ranog Srednjeg vijeka u okviru kojeg se javlja velika seoba naroda (Kelti, Goti, Avari,
Slavenska plemena...). U tom periodu se postepeno širi kršćanstvo na Balkanskom poluotoku.
Do 10. stoljeća za uticaj nad prostor Bosne i Hercegovine su se borile Bizantija, Ugarska i
Bugarska. Bosna se prvi put spominje u 10. stoljeću u djelu Konstantina Porfirogeneta "De
Administrando Imperium". Prvi poznati bosanski ban (Borić) pominje se u 12. stoljeću , a
nakon njega slijede Kulin ban, Prijezda, Matej Ninoslav, Stjepan II Kotromanjić, Tvrtko I
Kotromanjić... Prvobitna država Bosna je obuhvatala samo područje Sarajevsko-Zeničke
kotline do Vrbasa na zapadu i Drine na istoku, a kroz sljedeća stoljeća se širila na sljedeće
regije: 1. Usora i Soli na istoku; 2. Hum na jugu; 3.Podrinje, Primorje i Završje na zapadu
(područje krških polja), Donji Kraji. Krajnji sjeverozapadni dio nije pripadao Bosni (područje
rijeka Korane i Gline). Vrhunac moći srednjovjekovne Bosne je postignut pod vladavinom
Tvrtka I, koji se 1377. godine proglasio kraljem Srbljem, Bosne, Primorja... Za vrijeme
nadolazećih kraljeva moć i teritorijalni obuhvat bosanske države opada, sve do 1463. godine,
kada ona pada pod Osmansku vlast. Prethodno Stjepan Kosača se izborio za visok stepen
autohtonosti te se proglasio Hercegom. Od tada se njegova zemlje naziva Hercegovinom.
Kraljevski gradovi u Srednjovjekovnoj Bosni su Bobovac, Visoki, Jajce... U ovom periodu je
bilo jako zastupljeno religijsko tumačenje Crkve bosanske.
3.Osmanski period

Iako se za godinu pada Bosne pod Osmansku vlast uzima 1463.g. (pad Bobovca i smrt
Stjepana Tomaševića), neki dijelovi današnje BiH su se odupirali i do 200 godina nakon toga.
Najveća teritorijalna upravna jedinica u ovom periodu Bosne bila je
ejalet/beglerbegluk/pašaluk/vilajet. Sljedeća manja upravna jedinica bio je sandžak (današnji
kanton), zatim kadiluk koji se sastojao od više nahija, potom nahija (u rangu današnje općine),
i timari (posjedi). U toku 19. stoljeća na tlu BiH su izbile brojne pobune, a najveća je bila pod
vodstvom Huseina Gradašćevića. Kao posljedica gušenja najveće pobune nastao je
kratkotrajni Hercegovački ejalet. Bosna je prvo bila organizovana kao sandžak, unutar većeg
Rumelijskog ejaleta (Rumelija je najveći dio Balkanskog poluotoka). Kasnije, Bosna dobija
status izdvojenog ejaleta 1580. godine, koje se dijelio na sandžake (Bosanski,
Hercegovački,Klišli, Lički, Pakrački, Požeški, Bihaćki, Zvornički i Novopazarski - današnje
područje Sandžaka). Teritorijalno gledano, bosanski ejalet je bio najveći sredinom 17.
stoljeća, ali nakon nekoliko velikih Osmanskih poraza od Habsburške monarhije i Mletačke
republike potpisan je Karlovački mir 1699. godine, kojim je njegova teritorija bitno
reducirana, a granica je dobila približan izgled naše današnje granice sa Republikom
Hrvatskom. Glavni gradovi Bosanskog ejaleta bili su Banja Luka, Travnik i Sarajevo. Glavni
gradovi u Hercegovini bili su Foča i Pljevlja. Sa dolaskom Osmanlija islam postaje
dominantna religija, tako da su većina zemljoposjednika bili muslimani.

4.Austro-Ugarski period

Austro-Ugarski period na području BiH počinje 1878. godine nakom dogovora na

Berlinskom kongresu. Austro-Ugarska iste godine vojno okupira čitavu BiH sa izuzetkom
Novopazarskog sandžaka. Austro-Ugarska intenzivno radi na urbanizaciji te modernizaciji
infrastrukture, privrede i društvenih odnosa. Istovremeno se dešavaju velike migracije
stanovništva. Muslimansko stanovništvo se iseljava, a kršćansko doseljava. Također, jačaju
procesi buđenja nacionalne svijesti kod bosanskohercegovačkih pravoslavaca (Srba) i
bosanskohercegovačkih katolika (Hrvata). Godine 1908. dolazi do formalne aneksije BiH od
strane Austro-Ugarske (status korpus separatum - zasebno tijelo). Nakon sarajevskog atentata
1914. godine započinje Prvi Svjetski rat i kojem se stanovništvo Bosne i Hercegovine borilo
na strani centralnih sila (Njemačka i Austro-Ugarska).
5.Jugoslavenski period

Porazom i raspadom Austro-Ugarske u Prvom Svjetskom ratu prostor BiH ulazi u

sastav države SHS a nedugo potom i Kraljevine SHS. Iako nije postojala kao zasebna
teritorijalna jedinica u novoj državi, granice BiH su Vidovdanskim ustavom iz 1921. godine
sačuvane kroz vanjske granice šest okruga (Sarajevski, Travnički, Bihaćki, Banjalučki,
Tuzlanski i Mostarski). Oktroisanim ustavom iz 1929. godine čitava država biva podijeljena
na devet banovina, čime je po prvi put nakon više stoljeća "razbijen" teritorijalni integritet
BiH. Njena teritorija je podijeljena između četiri banovine: Drinske, Vrbaske, Zetske i
Primorske. SHS se Oktroisanim ustavom 1929. godine preimenovala u (Prvu) Jugoslaviju. Za
vrijeme prve Jugoslavije područje BiH doživljava ekonomsku i društvenu stagnaciju te je
važilo za najnerazvijeniji dio iste. Godine 1939. dolazi do sporazuma Cvetković-Maček kojim
nasraje banovina Hrvatska u čiji sastav ulaze i dijelovi BiH (Primorska banovina i dijelovi
Posavine). Godine 1940. dolazi do eskalacije Drugog Svjetskog rata i na ove prostore
(formiranje NDH - Nezavisne Države Hrvatske). Ipak, širenjem NOP-a (Narodno
Oslobodilački Pokret) dolazi do stvaranja velikih slobodnih teritorija (npr. Bihaćka republika)
u kojima se sprovodila narodno oslobodilačka vlast. Godine 1943. (25. novembar) dolazi do
prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić gradu, a četiri dana kasnije i do drugog
zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu, čime je između ostalog dogovoreno da će BiH biti jedna od šest
ravnopravnih republika u okviru buduće države FNRJ/SFRJ. Nakon završetka rata uslijedila
je obnova zemlje te intenzivan društveno-ekonomski razvoj koji se ogledao kroz izraženu
industrijalizaciju te poboljšanje uslova u obrazovanju, zdravstvu, kulturi i dr. Ustavom iz
1974. godine republikama i pokrajinama je dat i visok stepen samouprave, uključujući i pravo
na "samoodređenje do otcjepljenja". Pad socijalističkih sistema u Europi je doveo do
političkih tenzija i u konačnici, do raspada Jugoslavije.

6.Period nezavisne Bosne i Hercegovine

Nakon što su Slovenija, Hrvatska i Makedonija proglasile nezavisnost, referendum o

istom pitanju se raspisao i u BiH (29. februar i 1. mart 1992. godine). Na glasanje je izašlo
64% građana, od čega se 99% izjasnilo za nezavisnu, suverenu državu, Republiku Bosnu i
Hercegovinu, državu ravnopravnih građana i naroda. Ubrzo nakon toga su započela ratna
dešavanja koja su okončana Dejtonskim mirovnim sporazumom (21.11. je izvršen dogovor u
Dejtonu, država Ohajo, a 14.12. je i potpisan u Parizu). Njime je definisan ustav BiH koji se
sastoji iz dva entiteta, dok se FBiH prema ranije potpisanom Vašingtonskom sporazumu
sastoji iz deset kantona. Arbitražnom odlukom iz 1999. godine formiran je i Distrikt Brčko.