TEORIJA IZ MATEMATIKE

VELJAČA/2016

1. a) Definirajte rang matrice 𝐴 ∈ 𝑀𝑚𝑛 .

b) Kada kažemo da su matrice A i B ekvivalentne?
Odgovor:
a) Rang matrice je najveći broj linearno nezavisnih redaka (stupaca) u toj matrici.

b) Matrice 𝐴, 𝐵 ∈ 𝑀𝑚𝑛 su ekvivalentne, pišemo 𝐴~𝐵 , ako postoji konačan niz matrica iz
𝑀𝑚𝑛 𝐴 = 𝐴1 , 𝐴2 , ⋯ , 𝐴𝑘 = 𝐵 tako da se matrica 𝐴𝑖 dobiva iz matrice 𝐴𝑖−1 , 𝑖 ∈ {2,3, ⋯ , 𝑘},
jednom od elementarnih transformacija(množenje nekog retka (stupca) matrice A skalarom
različitim od 0,dodavanje nekog retka (stupca) matrice A, eventualno pomnoženog skalarom,
nekom drugom retku(stupcu) te matrice,zamjena mjesta dvaju redaka (stupaca) matriceA).
2. a) Definirajte asimptotu grafa realne funkcije f: (c,d)->R?
b) Što je vertikalna asimptota grafa funkcije f: (c,d)->R?
Odgovor:
a) Kažemo da je asimptota grafa realne funkcije f: (c,d)->R pravac, koji ima svojstvo da
udaljenost točke na graf od tog pravca teži nuli, kada točka gibajući se po grafu teži u
beskonačno.
b) Vertikalna asimptota grafa realne funkcije f: (c,d)->R je pravac x=a ∈ (𝑐, 𝑑) za kojeg
vrijedi lim 𝑓(𝑥) = ±∞.
𝑥→𝑎
3. a) Ako je zadana funkcija ukupnih troškova T=T(Q) kao funkcija količine proizvoda Q,
definirajte funkciju prosječnih i funkciju graničnih troškova.
b) Dokažite: ako prosječni troškovi strogo rastu s povećanjem količine proizvoda, tada su
granični troškovi veći od prosječnih.
Odgovor:

a) U ekonomiji se često susrećemo sa ukupnim, graničnim i prosječnim veličinama. Opišimo vezu

između njih. Neka je, primjerice, funkcija T(Q) funkcija ukupnih troškova (T) u ovisnosti o količini
proizvodnje (Q). Tada za nju definiramo:

1. Funkciju prosječnih troškova, u oznaci AT(Q), koju računamo prema formuli:

𝑇(𝑄)
𝐴𝑇(𝑄) =
𝑄
2. Funkciju graničnih (marginalnih) troškova, u oznaci MT(Q), koju računamo prema formuli:
𝑑𝑇
𝑀𝑇(𝑄) = (𝑄) = 𝑇′(𝑄)
𝑑𝑄

b) DOKAZ: Ako funkcija prosječnih troškova strogo raste, tada je njena derivacija
𝑇(𝑄) ′ 𝑄𝑇 ′ (𝑄) − 𝑇(𝑄) 1 ′ 𝑇(𝑄)
[ ] = 2
= [𝑇 (𝑄) − ]
𝑄 𝑄 𝑄 𝑄

1
 𝑇(𝑄) 𝑇(𝑄)
Veća od 0, tj. za Q>0 vrijedi [𝑇 ′ (𝑄) − 𝑄
] > 0, tj. vrijedi 𝑇 ′ (𝑄) > 𝑄
Što znači da su granični troškovi veći od prosječnih.
3. a) Definirajte anticipativni i dekurzivni način obračuna kamata.
b) Što je to ekvivalentni kamatnjak?
Odgovor:
a) Definicija: Anticipativni način obračuna kamata znači da se njihov obračun vrši i isplaćuje ili
oduzima unaprijed za neko vremensko razdoblje, pri čemu se kamate obračunavaju od
konačne vrijednosti iznosa.
Definicija: Dekurzivni način obračuna kamata znači da se njihov obračun vrši i isplaćuje ili
pribraja danom iznosu C na kraju danog vremenskog razdoblja, pri čemu se kamate
obračunavaju od početne vrijednosti iznosa.
b) Anticipativni način obračuna kamata je ekvivalentan situaciji kada se na početku razmatranog
razdoblja posudi iznos
𝑞
𝐶 ′ = 𝐶(1 − )
100
𝑎 𝑛𝑎 𝑘𝑟𝑎𝑗𝑢 𝑡𝑜𝑔 𝑟𝑎𝑧𝑑𝑜𝑏𝑙𝑗𝑎 𝑡𝑟𝑒𝑏𝑎 𝑣𝑟𝑎𝑡𝑖𝑡𝑖 𝑖𝑧𝑛𝑜𝑠 𝐶. Ako želimo dekurzivnim obračunom na
početnu vrijednost dobiti iznos C slijedi:
𝑝
𝐶 ′ (1 + )=𝐶
100
Pa imamo jednakost
𝑞 𝑝
𝐶(1 − ) (1 + )=𝐶
100 100
Pa je
𝑞 𝑝
(1 − ) (1 + )=1
100 100
100𝑞
𝑝=
100 − 𝑞
100𝑝
𝑞=
100 + 𝑝
Kamatnjak p je ekvivalentan kamatnjaku q.

VELJAČA/2016

1. a) Definirajte inverz matrice!

b)Dokažite ako inverz postoji da je jedinstven.
Odgovor:
a) Ako za matricu 𝐴 ∈ 𝑀𝑛 postoji matrica 𝐴−1 ∈ 𝑀𝑛 takva da vrijedi A ∙ 𝐴−1 =𝐴−1 ∙A= I, tada
je 𝐴−1 inverzna matrica matrice A.
b) Pretpostavimo da matrica A ima inverz i da nije jedinstven, neka su B i C inverzi od A, tada
pisemo : AB=BA=I i AC=CA=I, slijedi
B=B∙I=B∙AC=(BA∙)C=I∙C=C. Dokazali smo da je B=C sto znaci da je inverz jedinstven.
2. a) Koristeći definiciju izvedite pravilo za derivaciju zbroja dviju realnih funkcija jedne
realne varijable.

b)Neka vrijedi f'(1)=0 i f''(1)=2, što zaključujemo o funkciji f u točki 1?

Odgovor:

2
 a) Neka f(x)=u(x)+v(x), pretpostavimo da funkcije u i v imaju derivaciju tada slijedi
𝑓(𝑥 + ∆𝑥) − 𝑓(𝑥) 𝑢(𝑥 + ∆𝑥) − 𝑢(𝑥) 𝑣(𝑥 + ∆𝑥) − 𝑣(𝑥)
𝑓 ′ (𝑥) = 𝑙𝑖𝑚 = 𝑙𝑖𝑚 + 𝑙𝑖𝑚
∆𝑥→0 ∆𝑥 ∆𝑥→0 ∆𝑥 ∆𝑥→0 ∆𝑥
= 𝑢′ (𝑥) + 𝑣′(𝑥)
Druga jednakost slijedi iz svojstva limesa. Iz gornjih jednakosti zaključujemo da postoji
derivacija f'(x) i da vrijedi [u(x)+v(x)]'=u'(x)+v'(x).
b) Kako je prva derivacije funkcije f u točki 1 jednaka nula, zaključujemo da je x=1
stacionarna točka, no kako je f''(1)=2, tj kao je druga derivacija u točki 1 veća od
nula zakljucujemo da funkcija f ima minimum u točki x=1.
3.a) Kako se nalaze ekstremi funkcija dvije varijable uz zadano ograničenje?
b)Opišite metodu supstitucije.
Odgovor:

a)Problem traženja ekstrema funkcije više varijabli s jednim ograničenjem formuliramo na slijedeći
način: cilj je odrediti ekstreme funkcije f (𝑥1 , … , 𝑥𝑛 ) uz uvjet oblika g(𝑥1 , … , 𝑥𝑛 ) = 0. Postoje dvije
metode za rješavanje tog problema.

Prva je metoda supstitucije. Tom metodom, cilj nam je iz jednadžbe g(𝑥1 , … , 𝑥𝑛 ) = 0 izraziti jednu
nepoznanicu, npr. 𝑥𝑛 = h(𝑥1 , … , 𝑥𝑛−1 ), te ju uvrstiti u funkciju f , koja tada postaje funkcija s n - 1
varijablom:

f(𝑥1 , … , 𝑥𝑛−1 , ℎ(𝑥1 , … , 𝑥𝑛−1 ))

Problem se tada svodi na određivanje ekstrema funkcije više (ili jedne) varijable bez dodatnih uvjeta.

Ponekad je, ipak, teško jednostavno izraziti jednu od varijabli iz jednadžbe g(𝑥1 , … , 𝑥𝑛 ) = 0, tj.
ponekad se na taj način višestruko komplicira daljnji račun. Tada umjesto metode supstitucije
koristimo metodu Lagrangeovog multiplikatora.

b) Tom metodom, cilj nam je iz jednadžbe g(𝑥1 , … , 𝑥𝑛 ) = 0 izraziti jednu nepoznanicu, npr. 𝑥𝑛 =
h(𝑥1 , … , 𝑥𝑛−1 ), te ju uvrstiti u funkciju f , koja tada postaje funkcija s n - 1 varijablom:

f(𝑥1 , … , 𝑥𝑛−1 , ℎ(𝑥1 , … , 𝑥𝑛−1 ))

Problem se tada svodi na određivanje ekstrema funkcije više (ili jedne) varijable bez dodatnih uvjeta.

4. a) Što su prenumerando uplate, a što postnumerando?Skica!

1. b) Objasnite kako izračunati sadašnju vrijednost jednakih postnumerando isplata R kroz n
godina, uz godišnji složen, dekurzivan obračun kamata i godišnji kamatnjak p . Nacrtajte sliku!

Odgovor:

a) To su periodične uplate medusobno jednakih iznosa koji dospijevaju u jednakim

vremenskim razmacima,uz konstantnu kamatnu stopu. Prenumerando uplate dospijevaju
početkom svakog razdoblja , postnumerando uplate dospijevaju krajem svakog razdoblja.

3
 PRENUMERANDO

R R R R R

POSTNUMERANDO

R R R R R
b) Periodične isplate su međusobno jednaki iznosi koji dospijevaju u jednakim vremenskim
razmacima uz konstantnu kamatnu stopu. Periodične postnumerando isplate dospijevaju
krajem svakog razdoblja. Razdoblje ukamaćivanja jednako je vremenskom razdoblju
dospijeća između isplata.

Periodične postnumerando isplate zamijenjujemo ekvivalentnim iznosom:njihovom početnom

(sadašnjom) vrijednošću A.
𝑅 𝑅 𝑅 𝑅 𝑛−1
𝐴 = + 2 + ⋯ + 𝑛 = 𝑛 (𝑟 + 𝑟 𝑛−2 + ⋯ + 1) = (𝑢 𝑧𝑎𝑔𝑟𝑎𝑑𝑖 𝑔𝑒𝑜𝑚𝑒𝑡𝑟𝑖𝑗𝑠𝑘𝑖 𝑛𝑖𝑧)
𝑟 𝑟 𝑟 𝑟
𝑟𝑛 − 1
=𝑅 𝑛
𝑟 (𝑟 − 1)

2.KOLOKVIJ /2016

A grupa

1. a) Kada kažemo da je funkcija homogena?

b)Napiši Eulerov teorem.
Odgovor:

4
 a) Kažemo da je funkcija f : 𝑅 𝑛 → 𝑅 homogena stupnja 𝛼 ∈ 𝑅 ako vrijedi

𝑓(𝜇𝑥1 , 𝜇𝑥2 , … , 𝜇𝑥𝑛 ) = 𝜇𝛼 ∙ 𝑓(𝑥1 , 𝑥2 , … , 𝑥𝑛 ).

b)Funkcija 𝑓: 𝑅 𝑛 → 𝑅 je homogena funkcija stupnja 𝛼 ako i samo ako vrijedi:

𝜕𝑓 𝜕𝑓
𝑥1 ∙ + ⋯ + 𝑥𝑛 ∙ =𝛼∙𝑓
𝜕𝑥1 𝜕𝑥𝑛
Zbroj svih koeficijenata elastičnosti funkcije f jednaka je 𝛼 , tj.

𝐸𝑓,𝑥1 + ⋯ + 𝐸𝑓,𝑥𝑛 = 𝛼.

2. a) Detaljno opišite potrošački kredit i napišite sve formule.

b) Napišite izvod za anticipativni kamatnjak.
Odgovor:

a) Potrošački kredit je primjer kredita u kojemu je obračun kamata jednostavan i

anticipativan. Anticipativnu godišnju kamatnu stopu obilježavamo s q. Otplata kredita je u m
jednakih mjesečnih rata koje obilježavamo s R. Iznos kredita obilježavamo s C, a postotak
učešća u gotovini s p.

Za računanje sa potrošačkim kreditom, prvo je potrebno izračunati kamatni faktor k(zovemo

ga još anticipativni kamatni koeficijent),:

(𝑚 + 1) ∙ 𝑞
𝑘=
24

Potom su veličine u potrošačkom kreditu vezane formulom:

𝑝 𝑘
𝑅 ∙ 𝑚 = 𝐶 ∙ (1 − ) ∙ (1 + )
100 100

Ostale formule:

Kredit(C)-učešće(U)=𝑧𝑎𝑑𝑢ž𝑒𝑛𝑗𝑒 𝑏𝑒𝑧 𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑎(𝐶1

𝑧𝑎𝑑𝑢ž𝑒𝑛𝑗𝑒 𝑏𝑒𝑧 𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑎(𝐶1 ) + 𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒(𝐼)=ukupno zaduženje (𝐶2 )

𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑜 𝑧𝑎𝑑𝑢ž𝑒𝑛𝑗𝑒
Mjesečna rata= 𝑏𝑟𝑜𝑗 𝑟𝑎𝑡𝑎

𝐶2
𝑅=
𝑚
𝐶1 𝑞
𝐼= (𝑚 + 1)
2400

b) IZVOD FORMULE
U izvodu koristimo da je 1+2+3+ … +m = m(m+1) /2. Kamate obračunavamo svaki mjesec,
anticipativno na ostatak duga. Jedna mjesečna rata bez kamata je r=C1 /m. Uz godišnju
anticipativnu kamatnu stopu q bit će:

5
 𝑚𝑟𝑞∙1
1 mjesec : .... 𝐼1 = 1200
(𝑚−1)𝑟𝑞∙1
2.mjesec: ... 𝐼2 =
1200
(𝑚−2)𝑟𝑞∙1
3.mjesec: ... 𝐼3 = 1200
.
.
.
1∙𝑟𝑞∙1
m.mjesec: ... 𝐼𝑚 = 1200
Ukupne kamate: 𝐼 = 𝐼1 + 𝐼2 + ⋯ + 𝐼𝑚
𝑟𝑞
=1200 [𝑚 + (𝑚 − 1) + (𝑚 − 2) + ⋯ + 2 + 1]
𝑟𝑞 𝑚(𝑚+1)
=1200 2
𝐶1 𝑞 𝑚(𝑚+1)
=
𝑚 1200 2
𝐶1 𝑞
=1200 (𝑚 + 1)
Ako je p postotak učešća, tada je
𝐶𝑝 𝑝
𝐶1 = 𝐶 − = 𝐶(1 − )
100 100
𝐶1 𝑞
𝐶2 = 𝐶1 + 𝐼 = 𝐶1 + (𝑚 + 1)
1200
𝐶1 𝑞(𝑚 + 1) 𝐶1
= 𝐶1 + = 𝐶1 + 𝑘=
100 24 100
𝑘
= 𝐶1 (1 + )
100
𝑞(𝑚+1)
𝑔𝑑𝑗𝑒 𝑗𝑒 𝑘 = 24
kamatni koeficijent.
B grupa

1. a) Koji su potrebni nužni i dovoljni uvjeti ekstrema funkcije f(x,y) (funkcije dvije varijabli)?
b) Definirajte lokalni minimum.
Odgovor:
a) Funkcija više varijabli, f(x, y) također može imati lokalne ekstreme. Kao i u slučaju funkcije
jedne varijable, postoje nužni i dovoljni uvjeti koje mora ispunjavati točka T(x, y,f (x, y)) kako
bi bila lokalni ekstrem.

Nužan uvjet je, slično kao i kod funkcije jedne varijable, taj da su parcijalne derivacije prvog
reda izračunate u točki T jednake nuli, tj. da je

∂f ∂f
(T) = 0, i ∂y (T) = 0
∂x

Dovoljan uvjet je, pak, da je determinanta Hesseove matrice veća od nule, tj. da je det H > 0.
Prisjetimo se, Hesseova matrica je matrica parcijalnih derivacija drugog reda, a pripadna
determinanta se naziva Hessijanom. Ukoliko je taj uvjet zadovoljen tada se u točki T postiže
∂2 f ∂2 f
minimum ukoliko je ∂x2 > 0 , a maksimum ako je ∂x2
<0.

b)Neka je f:I->R ,I=<a,b>. Točka 𝑥0 ∈ 𝐼 je točka minimuma funkcije y=f(x) na I ako vrijedi za
svaki 𝑥 ∈ 𝐼 , 𝑥 ≠ 𝑥0 => 𝑓(𝑥) ≥ 𝑓(𝑥0 ).

6
 2. Objasnite kako izračunati konačnu (buduću) vrijednost jednakih prenumerando uplata R kroz n
godina,uz godišnji, složen, dekurzivni obračun kamata i godišnji kamatnjak p.

Odgovor:
Prenumerando uplate (ili isplate) se uvijek vrše početkom obračunskog razdoblja. Ukoliko
imamo n obračunskih razdoblja, a tražimo konačnu vrijednost, tada svaku uplatu (ili isplatu)
trebamo okamatiti redom faktorima 𝑟 𝑛 , 𝑟 𝑛−1 , itd. Sve do posljednje uplate (ili isplate) koja je
ukamaćena samo faktorom r.

Uz oznaku R za iznos svih prenumerando uplata (ili isplata), sumiranjem svih veličina
dobivamo:

𝑆𝑛 = 𝑅 ∙ 𝑟 𝑛 + 𝑅 ∙ 𝑟 𝑛−1 + ⋯ + 𝑅 ∙ 𝑟

𝑆𝑛 = 𝑅 ∙ 𝑟 ∙ (𝑟 𝑛−1 + ⋯ + 1)
𝑟 𝑛 −1
U zagradi imamo sumu geometrijskog niza koja iznosi 𝑟−1
, pa je konačna vrijednost
prenumerando iznosa jednaka:

𝑟𝑛 − 1
𝑆𝑛 = 𝑅 ∙ 𝑟 ∙
𝑟−1

C grupa

1. a) Definirajte Langrangeovu funkciju!

b) Napišite postupak Lagrangeove metode za ekstreme.
Odgovor:
a) Langrangeova funkcija je 𝐿(𝜆, 𝑥, 𝑦) = 𝑓(𝑥, 𝑦) + 𝜆𝑔(𝑥, 𝑦) gdje je λ Lagrangeov
multiplikator.

b) Formiramo Langrangeovu funkciju od tri varijable 𝐿(𝜆, 𝑥, 𝑦) = 𝑓(𝑥, 𝑦) + 𝜆𝑔(𝑥, 𝑦),

gdje je λ Lagrangeov multiplikator. Imamo nužan uvjet

𝐿𝝀 = 0
𝐿𝑥 = 0
𝐿𝑦 = 0
Dobivamo stacionarne točke.

7
 Dovoljan uvjet preko proširene Hesseove matrice:
𝐿𝝀𝝀 𝐿𝝀𝒙 𝐿𝝀𝒚
𝐻 = [𝐿𝑥𝝀 𝐿𝑥𝑥 𝐿𝑥𝑦 ]
𝐿𝑦𝝀 𝐿𝑦𝑥 𝐿𝑦𝑦
|H|>0 ,imamo maksimum u stac. točki, ako je |H|<0 imamo minimum.

2. a.) Napisite definiciju odredenog integrala!

b.)Napisite i dokazite svojstva odredenog integrala!

Odgovor:

a)Neka je f : R -> R neprekidna funkcija na [a, b]. Tada vrijedi

b
∫a f(x)dx = F(b) − F(a). Taj integral zovemo određenim integralom.

𝑏 𝑎
b) 1. ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = − ∫𝑏 𝑓(𝑥)𝑑𝑥
𝑏 𝑐 𝑏
2. ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 + ∫𝑐 𝑓(𝑥)𝑑𝑥
𝑏 𝑏 𝑏
3. ∫𝑎 [𝑓(𝑥) ± 𝑔(𝑥)]𝑑𝑥 = ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 ± ∫𝑎 𝑔(𝑥) 𝑑𝑥
𝑏 𝑏
4.∫𝑎 𝑐𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝑐 ∫𝑎 𝑓(𝑥) 𝑑𝑥
Sva svojstva proizlaze iz definicije određenog integrala.
Dokazi:
𝑏 𝑎
1. ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑎) = −(−𝐹(𝑏) + 𝐹(𝑎)) = −(𝐹(𝑎) − 𝐹(𝑏)) = − ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥
𝑎 𝑏
𝑏
2. ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑎) = 𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑐) + 𝐹(𝑐) − 𝐹(𝑎)
𝑎
𝑏 𝑐
= ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 + ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥
𝑐 𝑎
𝑏
3. ∫ [𝑓(𝑥) + 𝑔(𝑥)]𝑑𝑥 = 𝐹(𝑏) + 𝐺(𝑏) − 𝐹(𝑎) − 𝐺(𝑎)
𝑎
𝑏 𝑏
= 𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑎) + 𝐺(𝑏) − 𝐺(𝑎) = ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 + ∫ 𝑔(𝑥)𝑑𝑥
𝑎 𝑎
𝑏 𝑏
4. ∫ 𝑐𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝑐𝐹(𝑏) − 𝑐𝐹(𝑎) = 𝑐(𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑎)) = 𝑐 ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥
𝑎 𝑎
D grupa

1. a) Neka je zadana funkcija z=f(x,y) dviju realnih varijabli x i y. Definirajte parcijalne derivacije
𝑧𝑥 𝑖 𝑧𝑦 .
b)Iskažite Youngov teorem.

Odgovor:

a) Funkciju više varijabli, z : R2 → R moguće je derivirati po svakoj od njezinih varijabli, ukoliko

odgovarajuće derivacije postoje. Za funkciju kažemo da je derivabilna u točki (x, y) ∈ R2 po
varijabli x, y ako postoji limes

8
 ∂f f(x + h, y) − f(x, y)
𝑧𝑥 = (x, y) = lim
∂x h→0 h
∂f f(x, y + h) − f(x, y)
𝑧𝑦 = (x, y) = lim
∂y h→0 h

b) Ukoliko funkcija f: R2 → R ima neprekidne parcijalne derivacije drugog reda, tada vrijedi
∂2 f ∂2 f
∂x ∂y
= ∂y ∂x .
2. a) Definirajte pojam primitivne funkcije i pojam neodređenog integrala realne funkcije f(x),
x∈ 𝑅.
b)Ako su F(x) i G(x) primitivne funkcije od f(x), dokažite da je G(x)=F(x)+C, gdje je C konstanta.
Odgovor:
a) Neodređeni integral je skup svih primitivnih funkcija F(x)+C za koje vrijedi
𝐹 ′ (𝑥) = 𝑓(𝑥) <=> ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝐹(𝑥) + 𝐶,C je konstanta,a funkciju F(x)
nazivamo primitivnom funkcijom.

b) Po pretpostavci vrijedi F'(x)=f(x), G'(x)=f(x), tada za H(x)=G(x)-F(x) vrijedi

H'(x)=G'(x)-F'(x)
=f(x)-f(x)=0
Kako je H'(x)=0, slijedi da je H(x)=C, gdje je C konstanta.
Prema tome vrijedi G(x)—F(x)=C, odnosno G(x)=F(x)+C.
VELJAČA/2016

1. a) Definirajte bazu vektorskog prostora.

b)Dokažite da je prikaz proizvoljnog vektora X iz vektorskog prostora 𝑅 𝑛 u danoj bazi 𝐵 =
{𝐵1 , 𝐵2 , … , 𝐵𝑛 } jedinstven.
Odgovor:
a) Skup vektora je baza prostora 𝑅 𝑛 ako:

 je linearno nezavisan ; i
 razapinje prostor 𝑅 𝑛 .

b) Dokaz se provodi kontradikcijom. Pretpostavimo da sevektor X može na dva različita načina

prikazati u bazi 𝐵 = {𝐵1 , 𝐵2 , … , 𝐵𝑛 }, to jest da je
X=𝛼1 𝐵1 + 𝛼2 𝐵2 + ⋯ + 𝛼𝑛 𝐵𝑛
I
X=𝛽1 𝐵1 + 𝛽2 𝐵2 + ⋯ + 𝛽𝑛 𝐵𝑛
To znači da je 𝛼1 𝐵1 + 𝛼2 𝐵2 + ⋯ + 𝛼𝑛 𝐵𝑛 = 𝛽1 𝐵1 + 𝛽2 𝐵2 + ⋯ + 𝛽𝑛 𝐵𝑛
Odnosno (𝛼1 − 𝛽1 )𝐵1 + (𝛼2 − 𝛽2 )𝐵2 + ⋯ + (𝛼𝑛 − 𝛽𝑛 )𝐵𝑛 = 0
Budući da vektori 𝐵1 , 𝐵2 , … , 𝐵𝑛 formiraju bazu, oni su linearno neovisni, što znači da
posljednja linearna kombnacija tih vektora isčežava samo na trivijalan način. Dakle mora biti
𝛼𝑖 − 𝛽𝑖 = 0 za sve i=1,2,...,n.
A to je u suprotnosti s pretpostavkom da smo proizvoljni vektor 𝑋 ∈ 𝑅 𝑛 prikazali na dva
različita načina u danoj bazi. Drugim riječima , prikaz svakog vektora u bilo kojoj bazi je
jedinstven.
2. a)Definirajte strogo rastuću funkciju f: (a,b)->R na intervalu (a,b).

9
 b)Dokažite: Ako je funkcija f: (a,b)->R diferencijabilna na intervalu (a,b) i f'(x)>0 za svako
𝑥 ∈ (𝑎, 𝑏), tada je f strogo rastuća na (a,b).

Odgovor:

a) Funkcija y=f(x) je strogo rastuća na intervalu I=<a,b> ako vrijedi

𝑥1 , 𝑥2 ∈ 𝐼, 𝑥1 < 𝑥2 => 𝑓(𝑥1 ) < 𝑓(𝑥2 ) .

b)Dokazati ćemo koristeći teorem o srednjoj vrijednosti. Neka su 𝑥1 , 𝑥2 ∈ (𝑎, 𝑏) bilo

bilo koje točke, te neka je 𝑥1 < 𝑥2 . Tada prema teoremu srednje vrijednosti
postoji tocka c, između 𝑥1 , 𝑥2 , tj. 𝑥1 < 𝑥2 za koju vrijedi
𝑓(𝑥2 ) − 𝑓(𝑥1 )
= 𝑓 ′ (𝑐)
𝑥2 − 𝑥1
Ili
𝑓(𝑥2 ) − 𝑓(𝑥1 ) = 𝑓 ′ (𝑐)(𝑥2 − 𝑥1 ).
Neka je f'(x)>0, ∀𝑥 ∈ (𝑎, 𝑏). To znači da je tada f'(c)>0, a kako je 𝑥2 − 𝑥1 > 0,
Zaključujemo da je umnožak na desnoj strani gornje jednakosti pozitivan, tj. vrijedi
𝑓(𝑥2 ) − 𝑓(𝑥1 ) > 0 𝑖𝑙𝑖 𝑓(𝑥2 ) > 𝑓(𝑥1 ), pa je time dokazano da je funkcija f strogo
rastuća na intervalu (a,b).
3. a) Kako je definirana Hesseova matrica realne funkcije dviju realnih varijabli z=f(x,y)?
b)Zašto je Hesseova matrica simetrična?Navedite Youngov teorem.
Odgovor:

a) Hesseova matrica je matrica čiji su elementi parcijalne derivacije drugog reda funkcije f: Rn →
R. Točnije, elementi Hesseove matrice aij dani su formulom:
∂2 f
aij =
∂xi ∂xj
pa Hesseova matrica izgleda
∂2 f ∂2 f ∂2 f
⋯ ∂x1 ∂xj
∂x1 ∂x1 ∂x2
∂2 f ∂2 f ∂2 f
H= ∂x2 ∂x1 ∂x2
⋯ ∂x2 ∂xn
⋮ ⋮ ⋱ ⋮
∂2 f ∂2 f ∂2 f
[∂xn ∂x1 ∂xn ∂x2 ]⋯ ∂xn
b) Prema Youngovom teoremu vrijedi:Ukoliko funkcija f: R2 → R ima neprekidne parcijalne
∂2 f ∂2 f
derivacije drugog reda, tada vrijedi = . Pa iz Youngovom teorema zakljucujemo da
∂x ∂y ∂y ∂x
je Hesseova matrica simetrična.

4. a) Što je prenumerando , što postnumerando uplate. Napraviti skicu!

b)Izvedite formulu za konačnu vrijednost n prenumerando nominalno jednakih godišnjih
uplata ako je godišnji kamatnjak p fiksan, a primijenjuje se složeni kamatni račun i dekurzivni
način ukamaćivanja. Obavezno nacrtati skicu!
Odgovor:

10
 a)To su periodične uplate medusobno jednakih iznosa koji dospijevaju u jednakim
vremenskim razmacima,uz konstantnu kamatnu stopu. Prenumerando uplate dospijevaju
početkom svakog razdoblja , postnumerando uplate dospijevaju krajem svakog razdoblja.

PRENUMERANDO

R R R R R

POSTNUMERANDO

R R R R R

b)Prenumerando uplate (ili isplate) se uvijek vrše početkom obračunskog razdoblja. Ukoliko
imamo n obračunskih razdoblja, a tražimo konačnu vrijednost, tada svaku uplatu (ili isplatu)
trebamo okamatiti redom faktorima r n , r n−1, itd. Sve do posljednje uplate (ili isplate) koja je
ukamaćena samo faktorom r.

Uz oznaku R za iznos svih prenumerando uplata (ili isplata), sumiranjem svih veličina
dobivamo:

Sn = R ∙ r n + R ∙ r n−1 + ⋯ + R ∙ r

Sn = R ∙ r ∙ (r n−1 + ⋯ + 1)

rn −1
U zagradi imamo sumu geometrijskog niza koja iznosi , pa je konačna vrijednost
r−1
prenumerando iznosa jednaka:

𝑟𝑛 − 1
𝑆𝑛 = 𝑅 ∙ 𝑟 ∙
𝑟−1

VELJAČA/2016

11
1. a)Definirajte bazu vektorskog prostora.

b) Koji vektori čine kanonsku bazu u prostoru 𝑅 𝑛 ?

Odgovor:
a)Skup vektora je baza prostora 𝑅 𝑛 ako:
 je linearno nezavisan ; i
 razapinje prostor 𝑅 𝑛 .
b)Kanonska baza postora 𝑅 𝑛 je {(1,0,0,...,0),(0,1,0,...,0),...,(0,0,...,1)}, sadrži n vektora.

2. a)Definirajte strogo rastuću funkciju f: (a,b)->R na intervalu (a,b).

b)Dokažite: Ako je funkcija f: (a,b)->R diferencijabilna na intervalu (a,b) i f'(x)>0 za svako
𝑥 ∈ (𝑎, 𝑏), tada je f strogo rastuća na (a,b).

Odgovor:

a) Funkcija y=f(x) je strogo rastuća na intervalu I=<a,b> ako vrijedi

𝑥1 , 𝑥2 ∈ 𝐼, 𝑥1 < 𝑥2 => 𝑓(𝑥1 ) < 𝑓(𝑥2 ) .

b)Dokazati ćemo koristeći teorem o srednjoj vrijednosti. Neka su 𝑥1 , 𝑥2 ∈ (𝑎, 𝑏) bilo

bilo koje točke, te neka je 𝑥1 < 𝑥2 . Tada prema teoremu srednje vrijednosti
postoji tocka c, između 𝑥1 , 𝑥2 , tj. 𝑥1 < 𝑥2 za koju vrijedi
𝑓(𝑥2 ) − 𝑓(𝑥1 )
= 𝑓 ′ (𝑐)
𝑥2 − 𝑥1
Ili
𝑓(𝑥2 ) − 𝑓(𝑥1 ) = 𝑓 ′ (𝑐)(𝑥2 − 𝑥1 ).
Neka je f'(x)>0, ∀𝑥 ∈ (𝑎, 𝑏). To znači da je tada f'(c)>0, a kako je 𝑥2 − 𝑥1 > 0,
Zaključujemo da je umnožak na desnoj strani gornje jednakosti pozitivan, tj. vrijedi
𝑓(𝑥2 ) − 𝑓(𝑥1 ) > 0 𝑖𝑙𝑖 𝑓(𝑥2 ) > 𝑓(𝑥1 ), pa je time dokazano da je funkcija f strogo
rastuća na intervalu (a,b).
3. a) Za funkciju z= 𝑓(𝑥1 , 𝑥2 ) definirajte parcijalne derivacije drugog reda.
b)Iskažite Youngov teorem za funkciju z= 𝑓(𝑥1 , 𝑥2 ).
Odgovor:
a. Parcijalnu derivaciju drugog reda dobijamo tako da parcijalno deriviramo parcijalnu
derivaciju prvog reda. Primjerice,kod funkcije dvije varijable f (𝑥1 , 𝑥2 ).imamo dvije
𝜕𝑓 𝜕𝑓
parcijalne derivacije prvog reda, 𝜕𝑥 i 𝜕𝑥 . Svaku od tih parcijalnih derivacija možemo
1 2
opet derivirati po objema varijablama.

𝜕𝑓 𝜕 𝜕𝑓
Kada, dakle deriviramo parcijalno po 𝑥1 parcijalnu derivaciju 𝜕𝑥1
dobivamo 𝜕𝑥 (𝜕𝑥 ) ili u
1 1
𝜕2 𝑓 𝜕 𝜕𝑓
kraćem zapisu 𝜕𝑥 2 . Kada istu funkciju deriviramo po 𝑥2 dobivamo 𝜕𝑥 (𝜕𝑥 ) ili kraće
1 2 1
𝜕2 𝑓 𝜕𝑓 𝜕2 𝑓 𝜕2 𝑓
𝜕𝑥2 𝜕𝑥1
. Analogno, deriviranjem druge parcijalne derivacije, 𝜕𝑥 dobivamo 𝜕𝑥 i 𝜕𝑥 2 .
2 1 𝜕𝑥2 2

b)
Ukoliko funkcija f: R2 → R ima neprekidne parcijalne derivacije drugog reda, tada
∂2 f ∂2 f
vrijedi = .
∂𝑥1 ∂𝑥2 ∂𝑥2 ∂𝑥1

12
 4. a) Definirajte pojam primitivne funkcije i pojam neodređenog integrala realne funkcije f(x),
x∈ 𝑅.
b)Ako su F(x) i G(x) primitivne funkcije od f(x), dokažite da je G(x)=F(x)+C, gdje je C konstanta.
Odgovor:
c) Neodređeni integral je skup svih primitivnih funkcija F(x)+C za koje vrijedi
𝐹 ′ (𝑥) = 𝑓(𝑥) <=> ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝐹(𝑥) + 𝐶,C je konstanta,a funkciju F(x)
nazivamo primitivnom funkcijom.

d) Po pretpostavci vrijedi F'(x)=f(x), G'(x)=f(x), tada za H(x)=G(x)-F(x) vrijedi

H'(x)=G'(x)-F'(x)
=f(x)-f(x)=0
Kako je H'(x)=0, slijedi da je H(x)=C, gdje je C konstanta.
Prema tome vrijedi G(x)—F(x)=C, odnosno G(x)=F(x)+C.

Prosinac/2015
1. Definirajte zbrajanje matrica i svojstva zbrajanja matrica!

Odgovor:
Za proizvoljne matrice 𝐴, 𝐵 ∈ 𝑀𝑚𝑛 definira se zbroj tih dviju matrica, oznaka A+B, kao
matrica čiji elementi predstavljaju zbroj korespodentnih elemenata matrica A i B, to jest: 𝐴 +
𝐵 = [𝑎𝑖𝑗 + 𝑏𝑖𝑗 ]
SVOJSTVA ZBRAJANJA MATRICA:
a) A+B=B+A, za sve 𝐴, 𝐵 ∈ 𝑀𝑚𝑛 (zakon komutacije)
b) (A+B)+C=A+(B+C) za sve 𝐴, 𝐵, 𝐶 ∈ 𝑀𝑚𝑛 (zakon asocijacije)

2. Za funkciju y=f(x) izvedite Marshallovu formulu. Kako se interpretira podatak da je 𝐸𝑞,𝑝 (1) =
4? Ako je q=q(p) funkcija potražnje za nekim proizvodom čija je cijena p,može li biti
𝐸𝑞,𝑝 (−1) = 2?Obrazložite!

Odgovor:
∆𝑦
𝑦 𝑥 ∆𝑦 𝑥 ∆𝑦 𝑥 𝑑𝑦
𝐸𝑦,𝑥 = lim ∆𝑥 = lim = lim = (Marshallova formula)
∆𝑝→0 ∆𝑝→0 𝑦 ∆𝑥 𝑦 ∆𝑝→0 ∆𝑥 𝑦 𝑑𝑥
𝑥

𝐼𝑛𝑡𝑒𝑟𝑝𝑟𝑒𝑡𝑎𝑐𝑖𝑗𝑎 𝐸𝑞,𝑝 (1) = 4: Na nivou cijene p=1 ako cijenu povećamo za 1 % potražnja će se
povećati za 4%.

𝐼𝑛𝑡𝑒𝑟𝑝𝑟𝑒𝑡𝑎𝑐𝑖𝑗𝑎 𝐸𝑞,𝑝 (−1) = 2: Kako cijena ne može biti negativna ovu elastičnost ne
možemo interpretirati jer je zadano da je p=-1.

3. Za funkciju z(x,y) dviju varijabli x i y definirajte koeficijente parcijalne i križne elastičnosti

𝐸𝑧,𝑥 𝑖 𝐸𝑧,𝑦 u točki (𝑥1 , 𝑦1 ). Kako se interpretira koeficijent 𝐸𝑧,𝑥 (1,2) = −3?

Odgovor:

13
 𝑥1 𝜕𝑧 𝑦1 𝜕𝑧
𝐸𝑧,𝑥 (𝑥1 , 𝑦1 ) = ∙ (𝑥1 , 𝑦1 ), 𝐸𝑧,𝑦 (𝑥1 , 𝑦1 ) = ∙ (𝑥 , 𝑦 )
𝑧(𝑥1 , 𝑦1 ) 𝜕𝑥 𝑧(𝑥1 , 𝑦1 ) 𝜕𝑦 1 1
Interpretacija:Na razini x=1 i y=2, ako x povećamo za 1% tada će se funkcija z smanjiti za 3%.

4. a) Izvedite formulu za metodu parcijalne integracije.

b) Riješite ∫ 𝑥𝑠𝑖𝑛𝑥𝑑𝑥 pomoću parcijalne integracije.

Odgovor:

a) Metoda parcijalne integracije je metoda koja koristi formulu izvedenu iz formule za

derivaciju umnoška:

∫ 𝑢𝑑𝑣 = 𝑢 ∙ 𝑣 − ∫ 𝑣𝑑𝑢

IZVOD FORMULE:

Polazimo od formule za derivaciju produkta funkcija u(x) i v(x),

(uv)'=u'v+uv' /∙dx

(uv)'dx=vu'dx+uv'dx

d(uv)=vdu +udv

udv=d(uv)-vdu

Integriranjem ove posljednje jednakosti dobivamo formulu parcijalne integracije

∫ 𝑢𝑑𝑣 = 𝑢 ∙ 𝑣 − ∫ 𝑣𝑑𝑢

Nastojimo da novi integral ∫ 𝑣𝑑𝑢 bude jednostavniji od polaznog ∫ 𝑢𝑑𝑣.

𝑢=𝑥 𝑑𝑣 = 𝑠𝑖𝑛𝑥𝑑𝑥
b) ∫ 𝑥𝑠𝑖𝑛𝑥𝑑𝑥 = | | = 𝑥(−𝑐𝑜𝑠𝑥) − ∫ −𝑐𝑜𝑠𝑥𝑑𝑥 = 𝑥(−𝑐𝑜𝑠𝑥) +
𝑑𝑢 = 𝑑𝑥 𝑣 = −𝑐𝑜𝑠𝑥
𝑠𝑖𝑛𝑥 + 𝑐

5. Objasnite otplatu zajma u iznosu od C kuna, kojeg treba otplatiti kroz n godina, jednakim
otplatnim kvotama, ako je zadan godišnji kamatnjak p, uz godišnji , složen ,dekurzivan
obračun kamata.

Odgovor:

U modelu otplate zajma jednakim otplatnim kvotama u svakom otplatnom razdoblju

otplaćujemo jednak dio zajma (glavnice), kojemu se pak dodaje kamata, te se dobiva
varijabilan iznos anuiteta. Uz oznake

Ck – neotplaćeni dio glavnice (C0 je dakle iznos cijelog zajma)

Ik – iznos kamate u k-tom otplatnom razdoblju

14
 R-otplatna kvota (dio kojim otplaćujemo glavnicu) u k-tom otplatnom razdoblju

ak – iznos jednakog anuiteta

p
r – kamatni faktor, r = 1 +100,p stalni dekurzivni kamatnjak

n – broj otplata

prvo računamo iznos jednake otplatne kvote

C0
R=
n

Potom u svakom otplatnom razdoblju redom računamo kamatu:

p
Ik = Ck−1 ∙ .
100

Pomoću iznosa glavnice iz prethodnog razdoblja pomnožene s kamatnjakom. Zatim

računamo iznos anuiteta:

a k = R + Ik ,

koja je iznos otplatne kvote uvećane za iznos kojim otplaćujemo kamatu, te na kraju
preostalu glavnicu:

Ck = Ck−1 − R ,

koju dobijemo tako da glavnicu iz prethodnog razdoblja umanjimo za iznos otplatne kvote.
Postupak ponovimo n puta, tj. dok ne popunimo tablicu, a iznos neotplaćene glavnice ne
padne na nulu.

Rujan/2015
1. Kada kažemo da je skup vektora 𝑆 = {𝑋1 , 𝑋2 , … , 𝑋𝑘 } linearno nezavisan, a kada da je linearno
zavisan?

Odgovor:

Za skup vektora X1 , X 2 , … , X k ∈ Rn kažemo da su linearno nezavisni, ukoliko sustav jednadžbi

c1 X1 + c2 X2 + ⋯ + ck X k= 0 gdje su c1 , c2 , … , ck ∈ R nepoznate vrijednosti, ima samo
trivijalno rješenje, tj. ukoliko je jedino rješenje sustava c1 = c2 = ⋯ = ck = 0.
Za skup vektora X1 , X 2 , … , X k ∈ Rn kažemo da linearno zavisan ukoliko se A∈ S može
prikazati kao linearna kombinacija tih vektora, tj, ukoliko postoje realni brojevi c1 , c2 , … , ck ∈
R takvi da je A = c1 X1 + c2 X2 + ⋯ + ck Xk.
2. Neka je f funkcija definirana na intervalu <a,b>. Definirajte derivaciju funkcije f u točki x ∈
<a,b>. Nacrtajte skicu!

Odgovor:

15
 Funkcija f : <a,b> -> R je derivabilna u točki x ∈ <a,b> ako postoji limes
𝑓(𝑥 + ∆𝑥) − 𝑓(𝑥)
𝑙𝑖𝑚
∆𝑥→0 ∆𝑥
gdje je ∆𝑥 promjena (prirast) argumenta.
𝑑𝑓
Vrijednost tog limesa (ako postoji) označavamo izrazom f'(x) ili 𝑑𝑥 (𝑥) i zovemo ga
derivacijom funkcije f u točki x.

Pravac L tangira funkciju f u točki P čija derivacija odgovara nagibu pravca L u točki P.

3. a) Kada za funkciju 𝑓: 𝑅 𝑛 → 𝑅 kažemo da je homogena?

b) Navedite interpretaciju stupnja homogenosti!

Odgovor:

a) Kažemo da je funkcija f : 𝑅 𝑛 → 𝑅 homogena stupnja 𝛼 ∈ 𝑅 ako vrijedi

𝑓(𝜇𝑥1 , 𝜇𝑥2 , … , 𝜇𝑥𝑛 ) = 𝜇𝛼 ∙ 𝑓(𝑥1 , 𝑥2 , … , 𝑥𝑛 ).

b)Neka se sve neovisne varijable 𝑥1 , 𝑥2 , … , 𝑥𝑛 funkcije y=f(𝑥1 , 𝑥2 , … , 𝑥𝑛 ) istovremeno povećaju

𝑝
(ili smanje) za jedan postotak p. Tada je 𝜇 = 1 + 100 pa ako je funkcija f homogena stupnja
homogeniteta 𝛼 , ovisna se varijabla y poveća (ili smanji) za 100(𝜇𝛼 − 1)%.

4. Neka je f neprekidna funkcija definirana na intervalu [a,+∞ >. Definirajte nepravi integral
+∞ +∞
∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 . Izračunajte ∫1 𝑥 −3 𝑑𝑥 i napišite geometrijsku interpretaciju integrala.

Odgovor:

Nepravi integral je određeni integral kojemu je barem jedan od rubova integracije rub
domene podintegralne funkcije.

Neprave integrale rješavamo uvođenjem limesa umjesto granice koja nije u domeni, potom
rješavanjem određenog integrala, i konačno rješavanjem limesa koji ostaje nakon uvrštavanja
granica u rješenje integrala.
+∞ 𝑡
∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = lim ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 .
𝑎 𝑡→∞ 𝑎

16
 +∞ 𝑡
𝑥 −2 𝑡 1 1 1
∫ 𝑥 −3 𝑑𝑥 = lim ∫ 𝑥 −3 𝑑𝑥 = lim | = − lim 2
+ lim =
1 𝑡→+∞ 1 𝑡→+∞ −2 1 𝑡→+∞ 2𝑡 𝑡→+∞ 2 2

𝐺𝑜𝑚𝑒𝑡𝑟𝑖𝑗𝑠𝑘𝑎 𝑖𝑛𝑡𝑒𝑟𝑝𝑟𝑒𝑡𝑎𝑐𝑖𝑗𝑎 𝑛𝑒𝑝𝑟𝑎𝑣𝑜𝑔 𝑖𝑛𝑡𝑒𝑔𝑟𝑎𝑙𝑎 𝑗𝑒 𝑑𝑎 𝑟𝑎č𝑢𝑛𝑎 𝑝𝑜𝑣𝑟š𝑖𝑛𝑢 𝑙𝑖𝑘𝑎 𝑜𝑚𝑒đ𝑒𝑛𝑜𝑔 𝑓𝑢𝑛𝑘𝑐𝑖𝑗𝑜𝑚

𝑓(𝑥) = 𝑥 −3 na intervalu [1,+∞] i x-osi.

5. Objasnite kako izračunati konačnu (buduću) vrijednost jednakih prenumerando uplata R kroz
n godina,uz godišnji, složen, dekurzivni obračun kamata i godišnji kamatnjak p.
Odgovor:

Prenumerando uplate (ili isplate) se uvijek vrše početkom obračunskog razdoblja. Ukoliko
imamo n obračunskih razdoblja, a tražimo konačnu vrijednost, tada svaku uplatu (ili isplatu)
trebamo okamatiti redom faktorima 𝑟 𝑛 , 𝑟 𝑛−1 , itd. Sve do posljednje uplate (ili isplate) koja je
ukamaćena samo faktorom r.

Uz oznaku R za iznos svih prenumerando uplata (ili isplata), sumiranjem svih veličina
dobivamo:

𝑆𝑛 = 𝑅 ∙ 𝑟 𝑛 + 𝑅 ∙ 𝑟 𝑛−1 + ⋯ + 𝑅 ∙ 𝑟

𝑆𝑛 = 𝑅 ∙ 𝑟 ∙ (𝑟 𝑛−1 + ⋯ + 1)

𝑟 𝑛 −1
U zagradi imamo sumu geometrijskog niza koja iznosi 𝑟−1
, pa je konačna vrijednost
prenumerando iznosa jednaka:

𝑟𝑛 − 1
𝑆𝑛 = 𝑅 ∙ 𝑟 ∙
𝑟−1

Rujan/2015
3. a)Kada su dvije matrice ekvivalentne?
b)Napišite elementarne transformacije!

Odgovor:
a) Matrice 𝐴, 𝐵 ∈ 𝑀𝑚𝑛 su ekvivalentne, pišemo 𝐴~𝐵 , ako postoji konačan niz matrica iz
𝑀𝑚𝑛 𝐴 = 𝐴1 , 𝐴2 , ⋯ , 𝐴𝑘 = 𝐵 tako da se matrica 𝐴𝑖 dobiva iz matrice 𝐴𝑖−1 , 𝑖 ∈
{2,3, ⋯ , 𝑘}, jednom od elementarnih transformacija.

17
 b) Elementarne transformacije:
1. Množenje nekog retka (stupca) matrice A skalarom različitim od 0.
2. Dodavanje nekog retka (stupca) matrice A, eventualno pomnoženog skalarom,
nekom drugom retku(stupcu) te matrice.
3. Zamjena mjesta dvaju redaka (stupaca) matriceA.

4. Definirajte koeficijent elastičnosti za funkciju potražnje i napišite izvod.

Odgovor:
p dq
Eq,p = q ∙ dp (Marshallova funkcija)
∆q
relativna promjena od q q
E= =
relativna promjena od p ∆p
p
∆p 1
Uzmemo li p
= 100 = 1% bit će
∆q
q ∆q
Eq,p = = ∗ 100%.
1 q
100
Dakle koeficijent elastičnosti pokazuje za koliko % se promijeni
funkcija ako se varijabla sa neke vrijednosti poveća za 1%.
∆𝑞
𝑞 𝑝 ∆𝑞 𝑝 ∆𝑞 𝑝 𝑑𝑞
IZVOD: 𝐸𝑞,𝑝 = lim ∆𝑝 = lim = lim = .
∆𝑝→0 ∆𝑝→0 𝑞 ∆𝑝 𝑞 ∆𝑝→0 ∆𝑝 𝑞 𝑑𝑝
𝑝

5. Koji su potrebni nužni i dovoljni uvjeti ekstrema funkcije f(x,y) (funkcije dvije varijabli)?

Odgovor:

Funkcija više varijabli, f(x, y) također može imati lokalne ekstreme. Kao i u slučaju funkcije
jedne varijable, postoje nužni i dovoljni uvjeti koje mora ispunjavati točka T(x, y,f (x, y)) kako
bi bila lokalni ekstrem.

Nužan uvjet je, slično kao i kod funkcije jedne varijable, taj da su parcijalne derivacije prvog
reda izračunate u točki T jednake nuli, tj. da je

∂f ∂f
(T) = 0, i ∂y (T) = 0
∂x

Dovoljan uvjet je, pak, da je determinanta Hesseove matrice veća od nule, tj. da je det H > 0.
Prisjetimo se, Hesseova matrica je matrica parcijalnih derivacija drugog reda, a pripadna
determinanta se naziva Hessijanom. Ukoliko je taj uvjet zadovoljen tada se u točki T postiže
∂2 f ∂2 f
minimum ukoliko je ∂x2 > 0 , a maksimum ako je ∂x2
<0.

6. a.) Napisite definiciju odredenog integrala i napravite skicu!

b.)Napisite i dokazite svojstva odredenog integrala!

Odgovor:

a)Neka je f : R -> R neprekidna funkcija na [a, b]. Tada vrijedi

18
 b
∫a f(x)dx = F(b) − F(a). Taj integral zovemo određenim integralom.

𝑏 𝑎
b) 1. ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = − ∫𝑏 𝑓(𝑥)𝑑𝑥

𝑏 𝑐 𝑏
2. ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 + ∫𝑐 𝑓(𝑥)𝑑𝑥
𝑏 𝑏 𝑏
3. ∫𝑎 [𝑓(𝑥) ± 𝑔(𝑥)]𝑑𝑥 = ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 ± ∫𝑎 𝑔(𝑥) 𝑑𝑥
𝑏 𝑏
4.∫𝑎 𝑐𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝑐 ∫𝑎 𝑓(𝑥) 𝑑𝑥
Sva svojstva proizlaze iz definicije određenog integrala.
Dokazi:
𝑏 𝑎
1. ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑎) = −(−𝐹(𝑏) + 𝐹(𝑎)) = −(𝐹(𝑎) − 𝐹(𝑏)) = − ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥
𝑎 𝑏
𝑏
2. ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑎) = 𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑐) + 𝐹(𝑐) − 𝐹(𝑎)
𝑎
𝑏 𝑐
= ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 + ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥
𝑐 𝑎
𝑏
3. ∫ [𝑓(𝑥) + 𝑔(𝑥)]𝑑𝑥 = 𝐹(𝑏) + 𝐺(𝑏) − 𝐹(𝑎) − 𝐺(𝑎)
𝑎
𝑏 𝑏
= 𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑎) + 𝐺(𝑏) − 𝐺(𝑎) = ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 + ∫ 𝑔(𝑥)𝑑𝑥
𝑎 𝑎
𝑏 𝑏
4. ∫ 𝑐𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝑐𝐹(𝑏) − 𝑐𝐹(𝑎) = 𝑐(𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑎)) = 𝑐 ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥
𝑎 𝑎

7. Objasnite kako izračunati sadašnju vrijednost jednakih prenumerando isplata R kroz n godina,
uz godišnji složen, dekurzivan obračun kamata i godišnji kamatnjak p. Nacrtajte sliku!

Odgovor:

Pri računanju sadašnje vrijednosti prenumerando iznosa, svaki od iznosa kamatimo

R R
unazad(diskontiramo), i to redom: R, r , pa sve do rn−1
(vidi sliku).

Ukupna vrijednost svih početnih iznosa jednaka je sumi:

R R
An = R + + ⋯ + n−1
r r

19
 R
Izlučivanjem rn−1
slijedi :

R R rn − 1
An = n−1
(r n−1 + ⋯ + 1) = n−1
∙
r r r−1

(u zagradi je geometrijski niz)

7.Srpanj/2015
1. Definirajte inverz matrice 𝐴 ∈ 𝑀𝑛 . Kako pomoću determinante možemo provjeriti ima li
1 1 1
matrica 𝐴 ∈ 𝑀𝑛 inverz? Je li matrica regularna 𝐴 = [ 2 0 −1]? Obrazložite.
−3 −1 0
Odgovor:

Ako za matricu 𝐴 ∈ 𝑀𝑛 postoji matrica 𝐴−1 ∈ 𝑀𝑛 takva da vrijedi A ∙ 𝐴−1 =𝐴−1 ∙A= I, tada je
𝐴−1 inverzna matrica matrice A. (Primjetimo da je inverzna matrica definirana samo za neke
KVADRATNE). Ako je determinanta jednaka 0 tada matrica A nema inverz , a ako je različita
od 0 tada matrica A ima inverz.Matrice koje imaju inverz su regularne matrice. Od matrice A
ćemo izračunati determinantu:
1 1 1 1 1
|2 0 −1| 2 0 =0+3−2−0−2−0=3
−3 −2 0 −3 −1
Determinanta je 3, različita od 0 pa je matrica A regularna.

2. Definirajte derivaciju realne funkcije jedne varijable y=f(x) , a zatim koristeći definiciju
izvedite pravilo za derivaciju zbroja dviju realnih funkcija jedne realne varijable.

Odgovor:

Funkcija f : <a,b> -> R je derivabilna u točki x ∈ <a,b> ako postoji limes

𝑓(𝑥 + ∆𝑥) − 𝑓(𝑥)
𝑙𝑖𝑚
∆𝑥→0 ∆𝑥

20
 gdje je ∆𝑥 promjena (prirast) argumenta.
𝑑𝑓
Vrijednost tog limesa (ako postoji) označavamo izrazom f'(x) ili (𝑥) i zovemo ga
𝑑𝑥
derivacijom funkcije f u točki x.
Neka f(x)=u(x)+v(x), pretpostavimo da funkcije u i v imaju derivaciju tada slijedi
𝑓(𝑥 + ∆𝑥) − 𝑓(𝑥) 𝑢(𝑥 + ∆𝑥) − 𝑢(𝑥) 𝑣(𝑥 + ∆𝑥) − 𝑣(𝑥)
𝑓 ′ (𝑥) = 𝑙𝑖𝑚 = 𝑙𝑖𝑚 + 𝑙𝑖𝑚
∆𝑥→0 ∆𝑥 ∆𝑥→0 ∆𝑥 ∆𝑥→0 ∆𝑥
′ (𝑥)
=𝑢 + 𝑣′(𝑥)
Druga jednakost slijedi iz svojstva limesa. Iz gornjih jednakosti zaključujemo da postoji
derivacija f'(x) i da vrijedi [u(x)+v(x)]'=u'(x)+v'(x).

3. Za funkciju z(x,y) dviju varijabli x i y definirajte koeficijente parcijalne i križne elastičnosti

𝐸𝑧,𝑥 𝑖 𝐸𝑧,𝑦 u točki (𝑥1 , 𝑦1 ). Kako se interpretira koeficijent 𝐸𝑧,𝑥 (1,2) = −3?

Odgovor:
𝑥1 𝜕𝑧 𝑦1 𝜕𝑧
𝐸𝑧,𝑥 (𝑥1 , 𝑦1 ) = ∙ (𝑥1 , 𝑦1 ), 𝐸𝑧,𝑦 (𝑥1 , 𝑦1 ) = ∙ (𝑥 , 𝑦 )
𝑧(𝑥1 , 𝑦1 ) 𝜕𝑥 𝑧(𝑥1 , 𝑦1 ) 𝜕𝑦 1 1
Interpretacija:Na razini x=1 i y=2, ako x povećamo za 1% tada će se funkcija z smanjiti za 3%.

4. Pokažite kako se može izračunati funkcija potražnje q=q(p) ako je poznat koeficijent
elastičnosti za tu funkciju 𝐸𝑞,𝑝 .

Odgovor:
𝑝
Napišemo prvo formulu za elastičnost 𝐸𝑞,𝑝 = 𝑞 ∙ 𝑞′, primijetimo da bi došli do q da ćemo
𝑑𝑞
morat riješiti diferencijalnu jednadžbu. 𝑞 ′ = 𝑑𝑝 pa prvo to uvrstimo. Slijedi
𝑝 𝑑𝑞
𝐸𝑞,𝑝 = ∙
𝑞 𝑑𝑝
Pa sve množimo sa dp,
𝑝
𝐸𝑞,𝑝 ∙ 𝑑𝑝 = ∙ 𝑑𝑞
𝑞
Sad moramo separirati svi p lijevo i svi q desno, znači dijelimo sve sa p

1 1
𝐸𝑞,𝑝 ∙ ∙ 𝑑𝑝 = ∙ 𝑑𝑞
𝑝 𝑞
I za kraj integriramo lijevu i desnu stranu, kao riješenje ćemo dobiti q.

5. Opišite klasični model potrošačkog kredita i izvedite formulu za anticipativni kamatni

koeficijent.
Odgovor:

Potrošački kredit je primjer kredita u kojemu je obračun kamata jednostavan i anticipativan.

Anticipativnu godišnju kamatnu stopu obilježavamo s q. Otplata kredita je u m jednakih
mjesečnih rata koje obilježavamo s R. Iznos kredita obilježavamo s C, a postotak učešća u
gotovini s p.

Za računanje sa potrošačkim kreditom, prvo je potrebno izračunati kamatni faktor k(zovemo

ga još anticipativni kamatni koeficijent),:

21
 (𝑚 + 1) ∙ 𝑞
𝑘=
24

Potom su veličine u potrošačkom kreditu vezane formulom:

𝑝 𝑘
𝑅 ∙ 𝑚 = 𝐶 ∙ (1 − ) ∙ (1 + )
100 100

Ostale formule:

Kredit(C)-učešće(U)=𝑧𝑎𝑑𝑢ž𝑒𝑛𝑗𝑒 𝑏𝑒𝑧 𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑎(𝐶1

𝑧𝑎𝑑𝑢ž𝑒𝑛𝑗𝑒 𝑏𝑒𝑧 𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑎(𝐶1 ) + 𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒(𝐼)=ukupno zaduženje (𝐶2 )

𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑜 𝑧𝑎𝑑𝑢ž𝑒𝑛𝑗𝑒
Mjesečna rata= 𝑏𝑟𝑜𝑗 𝑟𝑎𝑡𝑎

𝐶2
𝑅=
𝑚
𝐶1 𝑞
𝐼= (𝑚 + 1)
2400

IZVOD FORMULE
U izvodu koristimo da je 1+2+3+ … +m = m(m+1) /2. Kamate obračunavamo svaki mjesec,
anticipativno na ostatak duga. Jedna mjesečna rata bez kamata je r=C1 /m. Uz godišnju
anticipativnu kamatnu stopu q bit će:
𝑚𝑟𝑞∙1
1 mjesec : .... 𝐼1 =
1200
(𝑚−1)𝑟𝑞∙1
2.mjesec: ... 𝐼2 = 1200
(𝑚−2)𝑟𝑞∙1
3.mjesec: ... 𝐼3 = 1200
.
.
.
1∙𝑟𝑞∙1
m.mjesec: ... 𝐼𝑚 = 1200
Ukupne kamate: 𝐼 = 𝐼1 + 𝐼2 + ⋯ + 𝐼𝑚
𝑟𝑞
=1200 [𝑚 + (𝑚 − 1) + (𝑚 − 2) + ⋯ + 2 + 1]
𝑟𝑞 𝑚(𝑚+1)
=1200 2
𝐶1 𝑞 𝑚(𝑚+1)
= 𝑚 1200 2
𝐶1 𝑞
=1200 (𝑚 + 1)
Ako je p postotak učešća, tada je
𝐶𝑝 𝑝
𝐶1 = 𝐶 − = 𝐶(1 − )
100 100
𝐶1 𝑞
𝐶2 = 𝐶1 + 𝐼 = 𝐶1 + (𝑚 + 1)
1200
𝐶1 𝑞(𝑚 + 1) 𝐶1
= 𝐶1 + = 𝐶1 + 𝑘=
100 24 100
22
 𝑘
= 𝐶1 (1 + )
100
𝑞(𝑚+1)
𝑔𝑑𝑗𝑒 𝑗𝑒 𝑘 = kamatni koeficijent.
24

7.Srpanj/2015
1. Definirajte jednakost dviju matrica i navedite svojstva uređaja u skupu 𝑀𝑚𝑛 .

Odgovor:

Dvije matrice A = [𝑎𝑖𝑗 ] i B = [𝑏𝑖𝑗 ] su jednake ukoliko su:

a) jednakih dimenzija (istog tipa), tj. A, B ∈𝑀𝑚𝑛 ,

b) svi elementi na odgovarajućim mjestima jednaki, tj. 𝑎𝑖𝑗 = 𝑏𝑖𝑗 za svaki i = 1, ..., m, j = 1, ...,
n.

Simbolicki : 𝐴 = 𝐵 <=> [𝐴, 𝐵 ∈ 𝑀𝑚𝑛 , 𝑖 𝑎𝑖𝑗 = 𝑏𝑖𝑗 𝑧𝑎 𝑠𝑣𝑎𝑘𝑖 𝑖 = 1, . . . , 𝑚, 𝑗 = 1, . . . , 𝑛 ].

Svojstva uređaja su:

1. 𝐴 ≤ 𝐴 𝑧𝑎 𝑠𝑣𝑒 𝐴 ∈ 𝑀𝑚𝑛 (refleksivnost relacije ≤),

2. 𝐴 ≤ 𝐵 𝑖 𝐵 ≤ 𝐶 => 𝐴 ≤ 𝐶 𝑧𝑎 𝑠𝑣𝑒 𝐴, 𝐵, 𝐶 ∈ 𝑀𝑚𝑛 (𝑡𝑟𝑎𝑛𝑧𝑖𝑡𝑖𝑣𝑛𝑜𝑠𝑡 𝑟𝑒𝑙𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒 ≤),
3. 𝐴 ≤ 𝐵 𝑖 𝐵 ≤ 𝐴 => 𝐴 = 𝐵 𝑧𝑎 𝑠𝑣𝑒 𝐴, 𝐵 ∈ 𝑀𝑚𝑛 (𝑎𝑛𝑡𝑖𝑠𝑖𝑚𝑒𝑡𝑟𝑖č𝑛𝑜𝑠𝑡 𝑟𝑒𝑙𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒 ≤).

2. Za funkciju y=f(x) izvedite Marshallovu formulu. Kako se interpretira podatak da je 𝐸𝑞,𝑝 (3) =
−0.23? Ako je q=q(p) funkcija potražnje za nekim proizvodom čija je cijena p,može li biti
𝐸𝑞,𝑝 (−2) = −2.22?Obrazložite!

Odgovor:
∆𝑦
𝑦 𝑥 ∆𝑦 𝑥 ∆𝑦 𝑥 𝑑𝑦
𝐸𝑦,𝑥 = lim ∆𝑥 = lim = lim = (Marshallova formula)
∆𝑥→0 ∆𝑥→0 𝑦 ∆𝑥 𝑦 ∆𝑥→0 ∆𝑥 𝑦 𝑑𝑥
𝑥

𝐼𝑛𝑡𝑒𝑟𝑝𝑟𝑒𝑡𝑎𝑐𝑖𝑗𝑎 𝐸𝑞,𝑝 (3) = −0.23: Na nivou cijene p=3 ako cijenu povećamo za 1 % potražnja
će se smanjiti za 0.23%.

𝐼𝑛𝑡𝑒𝑟𝑝𝑟𝑒𝑡𝑎𝑐𝑖𝑗𝑎 𝐸𝑞,𝑝 (−2) = −2.22: Kako cijena ne može biti negativna ovu elastičnost ne
možemo interpretirati jer je zadano da je po=-2.

3. Najprije definirajte koeficijente ukrštene i parcijalne elastičnosti za funkciju 𝑞1 = 𝑞1 (𝑝1 , 𝑝2 ),

pri čemu je 𝑞1 kolićina proizvoda čija jedinična cijena je 𝑝1 , a 𝑝2 jedinična cijena nekog
drugog proizvoda , a zatim interpretirajte vrijednost tih koeficijenata na razini cijena 𝑝1 =
2𝑝22
1, 𝑝2 = 3, za funkciju 𝑞1 (𝑝1 , 𝑝2 ) = 𝑝1
.

Odgovor:

𝑝1 𝜕𝑞1 𝑝2 𝜕𝑞1
𝐸𝑞1 ,𝑝1 (𝑝1 , 𝑝2 ) = ∙ (𝑝1 , 𝑝2 ), 𝐸𝑞1 ,𝑝2 (𝑝1 , 𝑝2 ) = ∙ (𝑝 , 𝑝 ).
𝑞1 (𝑝1 , 𝑝2 ) 𝜕𝑝1 𝑞1 (𝑝1 , 𝑝2 ) 𝜕𝑝2 1 2

23
 𝑝1
𝐸𝑞1 ,𝑝1 (1,3) = ∙ (−2𝑝22 𝑝1−2 )
2𝑝22
𝑝1

𝐸𝑞1 ,𝑝1 (1,3) = −1

𝐼𝑛𝑡𝑒𝑟𝑝𝑟𝑒𝑡𝑎𝑐𝑖𝑗𝑎: 𝑁𝑎 𝑟𝑎𝑧𝑖𝑛𝑖 𝑝1 = 1 i 𝑝2 = 3, ako cijenu 𝑝1 povećamo za 1% tada će se

potražnja za prvim proizvodom 𝑞1 smanjiti za 1%.
𝑝2
𝐸𝑞1 ,𝑝2 (1,3) = ∙ (4𝑝2 𝑝1−1 )
2𝑝22
𝑝1

𝐸𝑞1 ,𝑝2 (1,3) = 2

𝐼𝑛𝑡𝑒𝑟𝑝𝑟𝑒𝑡𝑎𝑐𝑖𝑗𝑎: 𝑁𝑎 𝑟𝑎𝑧𝑖𝑛𝑖 𝑝1 = 1 i 𝑝2 = 3, ako cijenu 𝑝2 povećamo za 1% tada će se

potražnja za prvim proizvodom 𝑞1 povećati za 2%.
𝑏 𝑐
4. Navedite svojstva određenog integrala. Dokažite da je : ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 +
𝑏
∫𝑐 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 gdje je 𝑐 ∈ (𝑎, 𝑏).
Odgovor:
𝑏 𝑎
a) ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = − ∫𝑏 𝑓(𝑥)𝑑𝑥
𝑏 𝑐 𝑏
b) ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 + ∫𝑐 𝑓(𝑥)𝑑𝑥
𝑏 𝑏 𝑏
c) ∫𝑎 [𝑓(𝑥) ± 𝑔(𝑥)]𝑑𝑥 = ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 ± ∫𝑎 𝑔(𝑥) 𝑑𝑥
𝑏 𝑏
d)∫𝑎 𝑐𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝑐 ∫𝑎 𝑓(𝑥) 𝑑𝑥

𝑏 𝑏
DOKAZ: ∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑎) = 𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑐) + 𝐹(𝑐) − 𝐹(𝑎) = ∫𝑐 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 +
𝑐 𝑐 𝑏
∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥=∫𝑎 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 + ∫𝑐 𝑓(𝑥)𝑑𝑥

5. Koristeći odgovarajuću notaciju, napišite model otplate zajma nominalno jednakim

anuitetima ako je godišnji kamatnjak fiksan i iznosi p u cijelom razdoblju amortizacije zajma,
način obračuna kamata dekurzivan, a primjenjuje se složeni kamatni račun.
Odgovor:

Kod amortizacije zajma nominalno jednakim anuitetima, ukupan iznos koji isplaćujemo
krajem svakog otplatnog razdoblja (anuitet) je jednak, dok se iznosi otplatnih kvota kojima
otplaćujemo glavnicu mijenjaju. Koristimo slijedeće oznake:

𝐶𝑘 - neotplaćeni dio glavnice (𝐶0 je dakle iznos cijelog zajma)

𝐼𝑘 - iznos kamate u k-tom otplatnom razdoblju

𝑅𝑘 -otplatna kvota (dio kojim otplaćujemo glavnicu) u k-tom otplatnom razdoblju

a - iznos jednakog anuiteta

24
 𝑝
r - kamatni faktor, r = 1 +100, p stalni dekurzivni kamatnjak

n - broj otplata

Uz te oznake, pri sastavljanju otplatne tablice, prvo računamo iznos jednakog anuiteta:

𝑟 𝑛 ∙ (𝑟 − 1)
𝑎=𝐶∙
𝑟𝑛 − 1

Potom u svakom otplatnom razdoblju redom računamo kamatu:

𝑝
𝐼𝑘 = 𝐶𝑘−1 ∙ ,
100

pomoću iznosa glavnice iz prethodnog razdoblja, pomnožene s kamatnjakom, potom otplatnu

kvotu:

𝑅𝑘 = 𝑎 − 𝐼𝑘 ,

koja je iznos anuiteta umanjen za iznos kojim otplaćujemo kamatu, te na kraju preostalu
glavnicu:

𝐶𝑘 = 𝐶𝑘−1 − 𝑅𝑘 ,

koju dobijemo tako da glavnicu iz prethodnog razdoblja umanjimo za iznos otplatne kvote.
Postupak ponovimo n puta, tj. dok ne popunimo tablicu, a iznos neotplaćene glavnice ne
padne na nulu.

1.kolokvij/2015
1. a) Definirajte bazu vektorskog prostora.
b) Koji vektori čine kanonsku bazu u prostoru 𝑅 𝑛 ?
Odgovor:
c) Skup vektora je baza prostora 𝑅 𝑛 ako:

 je linearno nezavisan ; i
 razapinje prostor 𝑅 𝑛 .

d) Kanonska baza postora 𝑅 𝑛 je {(1,0,0,...,0),(0,1,0,...,0),...,(0,0,...,1)}, sadrži n vektora.

2. a) Koristeći definiciju derivacije izvedite formulu za derivaciju zbroja diferencijalnih funkcija.

b) Ako je f'(x)=0 za sve x iz domene funkcije f, što zaključujemo o funkciji?

Odgovor:
a) Neka f(x)=u(x)+v(x), pretpostavimo da funkcije u i v imaju derivaciju tada slijedi
𝑓(𝑥 + ∆𝑥) − 𝑓(𝑥)
𝑓 ′ (𝑥) = 𝑙𝑖𝑚
∆𝑥→0 ∆𝑥
𝑢(𝑥 + ∆𝑥) − 𝑢(𝑥) 𝑣(𝑥 + ∆𝑥) − 𝑣(𝑥)
= 𝑙𝑖𝑚 + 𝑙𝑖𝑚
∆𝑥→0 ∆𝑥 ∆𝑥→0 ∆𝑥
= 𝑢′ (𝑥) + 𝑣′(𝑥)

25
 Druga jednakost slijedi iz svojstva limesa. Iz gornjih jednakosti zaključujemo da postoji
derivacija f'(x) i da vrijedi [u(x)+v(x)]'=u'(x)+v'(x) .
b)Zaključujemo da je funkcija f konstanta, f(x)=C, 𝐶 ∈ 𝑅.

1. a) Definirajte zbrajanje matrice 𝑀𝑚𝑛 !

b) Dokaži da je A+B=B+A.

Odgovor:
a) Za proizvoljne matrice 𝐴, 𝐵 ∈ 𝑀𝑚𝑛 definira se zbroj tih dviju matrica, oznaka A+B, kao
matrica čiji elementi predstavljaju zbroj korespodentnih elemenata matrica A i B, to jest:
𝐴 + 𝐵 = [𝑎𝑖𝑗 + 𝑏𝑖𝑗 ].
b) Za proizvoljne matrice 𝐴, 𝐵 ∈ 𝑀𝑚𝑛 i neka je 𝐴 = [𝑎𝑖𝑗 ] 𝑖 𝐵 = [𝑏𝑖𝑗 ]. Tada prema definiciji
zbrajanja matrica sijedi da je 𝐴 + 𝐵 = [𝑎𝑖𝑗 + 𝑏𝑖𝑗 ] = [𝑏𝑖𝑗 + 𝑎𝑖𝑗 ] = 𝐵 + 𝐴.
Primijetimo da smo u drugoj jednakosti primijenili zakon komutacije za zbrajanje realnih
brojeva.

2. a) Napišite definiciju derivacije.

b) Po definiciji deriviranja deriviraj 𝑓(𝑥) = 𝑥 2 − 4𝑥.

Odgovor:

a) Funkcija f : <a,b> -> R je derivabilna u točki x ∈ <a,b> ako postoji limes

𝑓(𝑥 + ∆𝑥) − 𝑓(𝑥)
𝑙𝑖𝑚
∆𝑥→0 ∆𝑥
gdje je ∆𝑥 promjena (prirast) argumenta.
𝑑𝑓
Vrijednost tog limesa (ako postoji) označavamo izrazom f'(x) ili (𝑥) i zovemo ga
𝑑𝑥
derivacijom funkcije f u točki x.
(𝑥+∆𝑥)2 −4(𝑥+∆𝑥)−(𝑥 2 −4𝑥) 𝑥 2 +2𝑥∆𝑥+(∆𝑥)2 −4𝑥−4∆𝑥−𝑥 2 +4𝑥
b) 𝑙𝑖𝑚 = 𝑙𝑖𝑚 =
∆𝑥→0 ∆𝑥 ∆𝑥→0 ∆𝑥
∆𝑥(2𝑥+∆𝑥−4)
𝑙𝑖𝑚 ∆𝑥
= lim (2𝑥 + ∆𝑥 − 4) = 2𝑥 − 4
∆𝑥→0 ∆𝑥→

1. a) Za koje matrice je definirana determinanta. Izvedite Sarrusovo pravilo.

b)Što je subdeterminanta (minor) matrice.

Odgovor:
a) Determinanta je definirana samo za kvadratne matrice. Sarrusovo pravilo se koristi
samo za 3x3 matrice.
𝑎11 𝑎12 𝑎13 𝑎11 𝑎12
| 21 𝑎22 𝑎23 | 𝑎21 𝑎22 = 𝑎11 𝑎22 𝑎33 + 𝑎12 𝑎23 𝑎31 + 𝑎13 𝑎21 𝑎32
𝑎
𝑎31 𝑎32 𝑎33 𝑎31 𝑎32
−𝑎31 𝑎22 𝑎13 − 𝑎32 𝑎23 𝑎11 − 𝑎33 𝑎21 𝑎12
b) Subdeterminanta ili minor determinante n-tog reda je determinanta n-1 reda koja se
dobije kad se determinanti izostavi jedan redak i jedan stupac. Minor 𝑀𝑖𝑗 elementa
𝑎𝑖𝑗 je onaj minor koji je nastao izostavljanjem i-tog retka i j-tog stupca.

26
 2. a)Za realnu funkciju f: (a,b)-> R definirajte maksimum u točki 𝑥0 ∈ (𝑎, 𝑏).

b)Navedite algoritam za nalaženje lokalnog maksimuma u točki 𝑥0 ∈ (𝑎, 𝑏).

Odgovor:

a) Neka je I=<a,b>. Točka 𝑥0 ∈ 𝐼 je točka maksimuma funkcije y=f(x) na I ako vrijedi za svaki
𝑥 ∈ 𝐼 , 𝑥 ≠ 𝑥0 => 𝑓(𝑥) ≤ 𝑓(𝑥0 ).
b) 1. Riješavamo jednadžbu f'(x)=0. Njena rješenja su stacionarne točke (kandidati za točke
ekstrema).
2.Da bi odredili koji su ekstremi, napravimo tablicu predznaka uvrstimo stacionarne točke
u drugu derivaciju.
3.Dobivene točke ekstrema uvrstimo u polaznu funkciju. Time dobijemo obje koordinate
ekstrema, a koje možemo koristiti za crtanje grafa funkcije.

1.a) Definirajte rang matrice 𝐴 ∈ 𝑀𝑚𝑛 .

b) Ako su matrice A i B ekvivalentne, može li biti r(A)<r(B)? Obrazložite.

Odgovor:

a) Rang matrice je najveći broj linearno nezavisnih redaka (stupaca) u toj matrici.
b) Ne može biti r(A)<r(B). Ekvivalentne matrice imaju jednak rang, primjenom elementarnih
transformacija rang matrice ostaje isti.

2. a)Definirajte derivaciju realne funkcije f : (c,d)->R u točki 𝑎 ∈ (𝑐, 𝑑).

b)Navedite geometrijsku interpretaciju derivacije realne funkcije f : (c,d)-> R u točki 𝑎 ∈ (𝑐, 𝑑).
Navedeno interpretirajte adekvatnom skicom!

Odgovor:

a) Funkcija f : <c,d> -> R je derivabilna u točki a ∈ <c,d> ako postoji limes

𝑓(𝑎 + ∆𝑥) − 𝑓(𝑎)

𝑙𝑖𝑚
∆𝑥→0 ∆𝑥
gdje je ∆𝑥 promjena (prirast) argumenta.
𝑑𝑓
Vrijednost tog limesa (ako postoji) označavamo izrazom f'(x) ili 𝑑𝑥 (𝑥) i zovemo ga
derivacijom funkcije f u točki x.
b) Osnovna interpretacija derivacije dolazi iz geometrije, gdje f'(a) predstavlja koeficijent
smjera (nagib) tangente povučene na graf funkcije f (x) u točki (a, f (a)). Drugim riječima,
derivacija je mjera brzine promjene funkcije uzrokovane malom promjenom.

27
 Pravac L tangira funkciju f u točki P čija derivacija odgovara nagibu pravca L u točki P.

Lipanj/2015
1. Definirajte linearno programiranje!
Odgovor:

Standardni oblik problema linearnog programiranja u kojem maksimiziramo funkciju cilja

sastoji se u sljedećem :
max z(x1 , x2 , … , xn ) = c1 x1 + c2 x2 + ⋯ + cn xn
uz ograničenja

a11 x1 + a12 x2 + ⋯ + a1n xn ≤ b1

a21 x1 + a22 x2 + ⋯ + a2n xn ≤ b2
⋮ ⋮ ⋮ ⋮
am1 x1 + am2 x2 + ⋯ + amn xn ≤ bm
x1 ≥ 0, x2 ≥ 0, … , xn ≥ 0 .

Funkcija cilja z(x1 , x2 , … , xn ) koju maksimiziramo je linearna, pri čemu su cj ,j=1,...,n

koeficijenti funkcije cilja, dok su xj j=1,2,...,n strukturne varijable. Ograničenja su linearne
nejednadžbe oblika „≤“ , s koeficijentima aij i=1,2,...,m ,j=1,2,...,n uz varijeble, te
koeficijentima bi i=1,2,...,m na desnoj strani nejednadžbi.

Ovaj dio pišete ako traže u matričnom obliku linearno programiranje!!!!!

Problem linearnog programiranja u matričnom obliku

max z = c T x
uz ograničenja
Ax ≤ b
x≥0

Skup S={x|x∈ Rn , Ax ≤ b, x ≥ 0} je skup mogućih (dopustivih) rješenja problema.Moguće

rješenje x ∗ ∈ S za koje vrijedi z(x)≤ z(x ∗ ), za svako x ∈ S je optimalno rješenje promatranog
problema, dok je z ∗ = z(x ∗ ) optimalna vrijednost funkcije cilja.

28
 2. a) Kada kazemo da je funkcija homogena.
b.) Napiši Eulerov teorem.

Odgovor:
a) Kažemo da je funkcija f : 𝑅 𝑛 → 𝑅 homogena stupnja 𝛼 ∈ 𝑅 ako vrijedi

𝑓(𝜇𝑥1 , 𝜇𝑥2 , … , 𝜇𝑥𝑛 ) = 𝜇𝛼 ∙ 𝑓(𝑥1 , 𝑥2 , … , 𝑥𝑛 ).

b) Funkcija 𝑓: 𝑅 𝑛 → 𝑅 je homogena funkcija stupnja 𝛼 ako i samo ako vrijedi:

𝜕𝑓 𝜕𝑓
𝑥1 ∙ + ⋯ + 𝑥𝑛 ∙ =𝛼∙𝑓
𝜕𝑥1 𝜕𝑥𝑛

Zbroj svih koeficijenata elastičnosti funkcije f jednaka je 𝛼 , tj.

𝐸𝑓,𝑥1 + ⋯ + 𝐸𝑓,𝑥𝑛 = 𝛼.

3. a) Definirajte Hesseovu matricu.

b)Zašto je Hesseova matrica simetricna?

Odgovor:

c) Hesseova matrica je matrica čiji su elementi parcijalne derivacije drugog reda funkcije f: Rn →
R. Točnije, elementi Hesseove matrice aij dani su formulom:
∂2 f
aij =
∂xi ∂xj
pa Hesseova matrica izgleda
∂2 f ∂2 f ∂2 f
⋯ ∂x1 ∂xj
∂x1 ∂x1 ∂x2
∂2 f ∂2 f ∂2 f
H= ⋯
∂x2 ∂x1 ∂x2 ∂x2 ∂xn
⋮ ⋮ ⋱ ⋮
∂2 f ∂2 f ∂2 f
[∂xn ∂x1 ∂xn ∂x2 ]⋯ ∂xn
d) Prema Schwartzovom teoremu vrijedi:Ukoliko funkcija f: R2 → R ima neprekidne parcijalne
∂2 f ∂2 f
derivacije drugog reda, tada vrijedi ∂x ∂y = ∂y ∂x . Pa iz Schwartovog teorema zakljucujemo da
je Hesseova matrica simetrična.

4. a)Definiraj diferencijalnu jednadžbu.

b)Kako se dobiju ukupni troskovi uz zadane granicne troskove i fiksne troškove?

Odgovor:

a) Najkraće rečeno – diferencijalna jednadžba je jednadžba u kojoj želimo odrediti funkciju

y(x), a koja sadrži derivaciju ili više stupnjeve derivacije funkcije y(x). Općenito diferencijalnu
jednadžbu zapisujemo

𝐹(𝑥, 𝑦, 𝑦 ′ , 𝑦 ′′ , … , 𝑦 (𝑛) ) = 0.

29
 Uz diferencijalnu jednadžbu obično je zadan i početni uvjet (ili, točnije, n početnih uvjeta, gdje
je n najviši stupanj derivacije koji se pojavljuje u diferencijalnoj jednadžbi) oblika y(𝑥0 ) = y0
(𝑛−1)
(ako ih je više još i 𝑦 ′ (𝑥0 ) = 𝑦0′ , … , 𝑦 (𝑛−1) (𝑥0 ) = 𝑦0 ). Diferencijalnu jednadžbu zajedno
sa početnim uvjetima nazivamo Cauchyjev problem.

b)U ekonomiji integrali se primjenjuju prilikom računanja ukupnih ekonomskih funkcija kada
su zadane granične (marginalne) ekonomske funkcije. Budući je primjerice, granična funkcija
troškova jednaka MT(Q) = T'(Q), tako je prema definiciji neodređenog integrala T(Q)
=∫ MT(Q)dQ. Prilikom rješavanja integrala, pojavljuje nam se i neodređena konstanta C, koju
uobičajeno računamo iz dodatnog početnog uvjeta, primjerice iz zadanih fiksnih troškova (ili
pak informacije o troškovima na bilo kojoj drugoj razini proizvodnje).

5. Definirajte i izvedite formulu za složeni kamatni račun!

Odgovor:
Definicija: Složeni kamatni račun je postupak izračunavanja kamata na glavnicu uvećanu za
prethodno obračunate kamate u svakom prethodnom razdoblju ukamaćivanja.

Izvod formule:
OZNAKE: C ili C0 – početna vrijednost glavnice
p-dekurzivna kamatna stopa
n-broj obračunskih razdoblja
In -kamate
Cn - konačna vrijednost glavnice (vrijednost glavnice zajedno sa kamatama nakon n
obračunskih razdoblja)
C0 = C0
C0 ∙ p ∙ 1 p
C1 = C0 + = C0 (1 + ) = C0 ∙ r
100 100
C1 ∙ p p
C2 = C1 + = C1 (1 + ) = C1 ∙ r = C0 ∙ r 2
100 100
⋮
Cn−1 ∙ p p
Cn = Cn−1 + = Cn−1 (1 + ) = Cn−1 r = C0 r n
100 100
p
Dakle Cn = C0 r n gdje je r = 1 + 100 dekurzivni kamatni faktor.

Veljača/2015
1. a) Koje operacije se mogu raditi na retcima ili stupcima proširene matrice?
b)Napiši nuzan i dovoljan uvjet za Gauss-Jordana.
Odgovor:

a) Elementarne transformacije se mogu izvršavati na proširenoj matrici, a to su :zamjena dvaju

redaka ili stupaca;množenje retka(stupca)brojem različitim od nule ;zbrajanje dvaju redaka
(stupaca).
b) Nuzan i dovoljan uvjet za Gauss Jordana je Kronecker Cappelijev teorem koji glasi:
Sustav linearnih jednadžbi ima rješenje ako i samo ako je rang matrice sustava jednak rangu
proširene matrice sustava, tj. rang(A) = rang(𝐴𝑝 ).

30
2. a) Što vrijedi za okomitu, a što za vodoravnu asimptotu?
b)Definirajte točku infleksije na grafu funkcije 𝑓: (𝑎, 𝑏) → ℝ.

Odgovor:
a) Ako vrijedi lim 𝑓(𝑥) = ±∞, tada je x=a okomita asimptota.
𝑥→𝑎
Ako vrijedi lim 𝑓(𝑥) = 𝑏, tada je y=b vodoravna asimptota.
𝑥→±∞
b) Točka infleksije 𝐼(𝑥0 , 𝑓(𝑥0 )) je ona točka na grafu fukcije 𝑓: (𝑎, 𝑏) → ℝ u kojoj graf
funkcije f prelazi s jedne strane tangente na krivulju u toj točki na drugu, prelazeći pritom
iz konveksnog oblika u konkavni ili iz konkavnog oblika u konveksni.
3. a) Neka je 𝑆 ⊆ ℝ2 i 𝑓: 𝑆 → ℝ. Kad kažemo da je (𝑥0 , 𝑦0 ) ∈ 𝑆 točka maksimuma funkcije 𝑓 na
skupu 𝑆?
b)Navedite dovoljne uvjete uz koje će funkcija dviju varijabli imati sedlastu točku.
Odgovor:
a) Neka f ima neprekidnu parcijalnu derivaciju prvog i drugog reda. Kažemo da je
(𝑥0 , 𝑦0 ) ∈ 𝑆 točka maksimum funkcije f na skupu S ako vrijedi
𝑓(𝑥0 , 𝑦0 ) ≥ 𝑓(𝑥, 𝑦) ∀(𝑥, 𝑦) ∈ 𝑆

b) Funkcija više varijabli, 𝑓(𝑥, 𝑦) također može imati lokalne ekstreme. Kao i u slučaju
funkcije jedne varijable, postoje nužni i dovoljni uvjeti koje mora ispunjavati točka T(𝑥, 𝑦,f
(𝑥, 𝑦)) kako bi bila lokalni ekstrem.

Nužan uvjet je, slično kao i kod funkcije jedne varijable, taj da su parcijalne derivacije
prvog reda izračunate u točki T jednake nuli, tj. da je

𝜕𝑓 𝜕𝑓
(𝑇) = 0, i 𝜕𝑦 (𝑇) = 0
𝜕𝑥

Dovoljan uvjet je, pak, da je determinanta Hesseove matrice veća od nule, tj. da je det H >
0. Prisjetimo se, Hesseova matrica je matrica parcijalnih derivacija drugog reda, a
pripadna determinanta se naziva Hessijanom. Ukoliko je taj uvjet zadovoljen tada se u
𝜕2 𝑓 𝜕2 𝑓
točki T postiže minimum ukoliko je 𝜕𝑥 2 > 0 , a maksimum ako je 𝜕𝑥 2
<0.

4. a)Definicija neodređenog integrala.

b) Navedite osnovni teorem diferencijalnog i integralnog računa.
Odgovor:

a) Neodređeni integral je skup svih primitivnih funkcija F(x)+C za koje vrijedi

𝐹 ′ (𝑥) = 𝑓(𝑥) <=> ∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝐹(𝑥) + 𝐶,C je konstanta,a funkciju F(x)
nazivamo primitivnom funkcijom.

b):Osnovni teorem diferencijalnog i integralnog računa poznat je još i kao Newton-

Leibnitzova formula i glasi:
Neka je f : R -> R neprekidna funkcija na [a, b]. Tada vrijedi

31
 𝑏
∫ 𝑓(𝑥)𝑑𝑥 = 𝐹(𝑏) − 𝐹(𝑎)
𝑎
gdje je F(x) primitivna funkcija funkcije f (x).
Tom je formulom dana veza između određenog integrala (kojeg definiramo kao površinu
ispod grafa funkcije) i neodređenog integrala (kojeg definiramo kao "antiderivaciju") i za
kojeg imamo sastavljenu tablicu osnovnih integrala te za kojega poznajemo pravila i
metode integriranja.
5. Objasnite kako izračunati konačnu vrijednost jednakih postnumerando uplata R kroz n
godina,uz godišnji ,složen , dekurzivan obračun kamata i godišnji kamatnjak p. Nacrtajte
sliku!
Rj: Periodične uplate su međusobno jednaki iznosi koji dospijevaju u jednakim vremenskim
razmacima uz konstantnu kamatnu stopu.
Periodične postnumerando uplate dospijevaju krajem svakog razdoblja. Razdoblje
ukamaćivanja jednako je vremenskom razdoblju dospijeća između uplata.

Periodične postnumerando uplate zamijenjujemo ekvivalentnim iznosom :njihovom

konačnom vrijednošću S.
𝑟𝑛 − 1
𝑆 = 𝑅 + 𝑅 ∙ 𝑟 + 𝑅 ∙ 𝑟 2 + ⋯ + 𝑅 ∙ 𝑟 𝑛−1 = 𝑅(1 + 𝑟 + 𝑟 2 + ⋯ + 𝑟 𝑛−1 ) = 𝑅 ∙
𝑟−1
U zagradi je geometrijski red.

32