Sveučilište u Splitu; Građevinsko-arhitektonski fakultet

Prostorna stabilizacija

V. pred. Đuro Nižetić, dipl. ing. građ.

UVOD

Kod projektiranja i izvođenja drvenih konstrukcija posebnu pažnju uz kontrolu

napona i deformacija treba posvetiti prostornoj stabilizaciji konstrukcija.

Kod prostornih konstrukcija prostorna stabilizacija se osigurava

kinematički stabilnim prostornim sustavom.

Kod ravninskih konstrukcija potrebno je osigurati stabilnost u ravnini i van

ravnine sustava. Sustav ravninskih nosača može preuzeti opterećenja samo
u svojoj ravnini i stabilan je u toj ravnini. Za preuzimanje opterećenja okomito
na ravninu nosača i osiguranje stabilnosti okomito na tu ravninu izvode se
posebne konstrukcije – spregovi (često susrećemo nazive vjetrovni spregovi,
vezovi i vjetrovni vezovi).

Kod ravninskih konstrukcija nosači moraju biti na krajevima tako pridržani na

ležajevima da nije moguća rotacija ležajnih presjeka. Takvo viličasto
pridržanje osigurava nosač od prevrtanja.
RAVNINSKI REŠETKASTI NOSAČI

Kod dokaza stabilnosti potrebno je analizirati:

- stabilnost tlačnih štapova u ravnini sustava
- stabilnost tlačnih štapova a posebno tlačnog pojasa van ravnine sustava

Ravnina sustava

Stabilnost tlačnih štapova u ravnini sustava provjerava se računskom dužinom izvijanja Li = L

pri čemu je L dužina štapa (razmak sistemnih točaka rešetkastog nosača). Prema HRN u nekim
slučajevima može se računati sa 0,8 L za štapove ispune.
Van ravnine sustava (okomito na ravninu nosača)

Stabilnost tlačnih štapova van ravnine sustava provjerava se sa računskim

dužinama izvijanja:
- Li = L za štapove ispune (razmaci sistemnih točaka)
- Za štapove tlačnog pojasa dužine izvijanja određene su razmacima
pridržanih točaka. Ako je tlačni pojas nepridržan dužina izvijanja tog
pojasa jednaka je njegovoj stvarnoj dužini (od ležaja do ležaja).
Kontrola vlačnog pojasa

Kod laganih konstrukcija i laganih pokrova potrebno je provesti detaljnu

analizu opterećenja vodeći računa o kombinacijama kod kojih je dominantno
opterećenje vjetrom. Naime kod takvih konstrukcija, u kombinacijama sa
podtlačnim djelovanjem vjetra, postoji mogućnost da se u donjem pojasu
nosača (koji je u pravilu vlačan) pojave tlačne sile, a time i problemi
stabilnosti.

U tom slučaju potrebno je osigurati stabilnost tog pojasa po istim principima

kao i kod tlačnog pojasa.
MONOLITNI I LLN PRAVOKUTNOG POPREČNOG PRESJEKA h >> b

Kod grednih, okvirnih i lučnih nosača ovakvih presjeka, opterećenih momentom savijanja sa
ili bez uzdužne sile, može doći do gubitka stabilnosti i prije prekoračenja dopuštenog napona
( δm < δmd ). Gubitak stabilnosti manifestira se kao izbočavanje tlačne zone nosača pri čemu
se u toj zoni nosač izvija oko vertikalne osi. Najveće deformacije odnosno najveće
izbočavanje je u području rubnih tlačnih vlakanaca. Pri tome područje rubnih vlačnih
vlakanaca ostaje nedeformirano.
Izbočavanje, bočno izvijanje, prevrtanje (njemački Kippen).

h >> b

I x-x >> I y-y

DOKAZ STABILNOSTI NA IZBOČAVANJE

Ovisno o načinu bočnog pridržanja nosača razlikujemo dva tipa konstrukcija:

1. Konstrukcije kod kojih su nosači viličasto pridržani na ležajevima,

tako da je onemogućena rotacija ležajnih poprečnih presjeka, ali
nisu predviđena nikakva pridržanja koja ne dopuštaju izbočavanje
tlačnog pojasa po rasponu. Kod tih nosača neosigurana dužina
nosača na bočno izvijanje je razmak između ležajeva, a kod konzola
njena dužina.

2. Konstrukcije kod kojih su nosači pridržani i po rasponu, i to tako da

je na ležajevima i u točkama pridržanja spriječen bočni pomak i
rotacija poprečnog presjeka. Kod tih nosača neosigurana dužina
nosača na bočno izvijanje je razmak između pridržanih točaka.
Nosači pridržani samo na ležajevima
Kod nosača pridržanih samo na ležajevima dokaz stabilnosti na izbočavanje
provodi se preko reduciranog dopuštenog napona na savijanje δ'md.

Reducirani dopušteni napon na savijanje zavisi od faktora bočne stabilnosti cs

i ck koji se proračunavaju prema slijedećim izrazima :

L ⋅h
cs =
e
2
b
cs – faktor izbočavanja zavisan o geometrijskim karakteristikama nosača
Le – efektivna dužina nosača
h – visina nosača
b – širina nosača

= 3 ⋅E m
c
5 ⋅σ
k
md

ck – faktor izbočavanja zavisan o kvaliteti materijala

Em – modul elastičnosti na savijanje (1300 kN/cm²)
σ md – dopušteni napon na savijanje prema HRN uz sve korekcijske faktore
Reducirani dopušteni napon na savijanje σ 'md računa se prema slijedećem:
- slučaj cs ≤ 10 σ = σ md
'
md

⎡ 1 ⎛c ⎞
4
⎤
- slučaj 10 < cs < ck σ = σ md ⎢1 − ⋅ ⎜⎜ s ⎟⎟ ⎥
'

⎢⎣ 3 ⎝ c k ⎥⎦
md
⎠
E
- slučaj ck < cs < 50 σ = 0,4 ⋅ 2m
'
md
cs
Nosači pridržani po rasponu

Bočna ukrućenja između ležajeva ostvaruju se spregovima koji se ugrađuju u horizontalne

odnosno krovne ravnine i to što bliže rubu tlačnog pojasa nosača. Radi se o rešetkastim
nosačima koji se najčešće izvode kao drveni ili kombinirano drveno – čelični nosači (drvene
vertikale, čelične dijagonale).
Kod nosača koji su pridržani na ležajevima i po rasponu, dokaz stabilnosti
provodi se kontrolom razmaka " a " pridržanih točaka.
SPREGOVI

Spregovi su posebne konstrukcijske cjeline koje se formiraju u ravninama

krovnih ploha a preuzimaju horizontalna opterećenja okomita na ravninu
glavnih nosača (najčešće opterećenja vjetrom, pa se najčešće i nazivaju
vjetrovnim spregovima).

Osim prijenosa horizontalnih sila spregovi stabiliziraju glavne nosače:

- smanjuju dužine izvijanja tlačnih pojaseva rešetkastih nosača
- osiguravaju tlačne pojaseve LLN od izbočavanja

Cjelina sprega konstruira se iz dva glavna nosača (pojasevi), dijela

sekundarnih nosača – podrožnica (vertikale) i dodatnih dijagonala, čime se
formira rešetkasti nosač u krovnoj ravnini.
Jednim spregom dopušteno je stabilizirati najviše 6 nosača. Preporuča se izvedba najmanje 2
sprega i to u prvim poljima, uz zabatne zidove.

Nosači koji nisu direktno vezani elementima sprega stabiliziraju se posredno preko "glavnih
sekundarnih" nosača. Ovi nosači kao osnovni nosioci globalne stabilnosti konstrukcije tretiraju
se kao glavni nosivi elementi konstrukcije.

Svi spojevi elemenata, koji osiguravaju prostornu stabilnost glavnih nosača moraju biti
dimenzionirani kao tlačno – vlačni spojevi.
Opterećenja spregova

Proračunska opterećenja spregova za prostornu stabilizaciju qs (opterećenja

koja se generiraju kao posljedica izvijanja štapova ili izbočavanja grednih
nosača) prema HRN dana su kao jednoliko raspoređena opterećenja koja
djeluju u ravnini sprega i to u oba smjera (±).
Vjetrovni spregovi

Spregovi za preuzimanje opterećenja vjetrom, u pravilu se izvode kao

zajednički spregovi sa spregovima za osiguranje prostorne stabilnosti
nosača.

Opterećenje vjetrom, kao i gornje qs opterećenje, može djelovati u oba

smjera, pa ukupno opterećenje za proračun spregova iznosi prema HRN:

Q s = ± ( q s + w ) (kN/m')

Nakon analize opterećenja i definiranja opterećenja sprega Qs, spregovi se

proračunavaju po principima proračuna rešetkastih nosača. Jednoliko
raspoređeno opterećenje zamjenjuje se silama u čvorovima sprega,
dimenzioniraju se vertikale i dijagonale (u pravilu sve na najveću silu) i
provjeravaju pojasevi (g.n.) na dodatne sile sprega.

Spregovi izvedeni sa prekriženim dijagonalama od okruglih čeličnih profila

(takozvane "mekane" dijagonale):
 Hvala na pažnji.
Sveučilište u Splitu, Građevinsko-arhitektonski fakultet

www.gradst.hr