VREMENSKE REČENICE

- u njima može stajati indikativ ili konjunktiv

Vremenske rečenice s indikativom:
• ut, ut primum, ubi, ubi primum, simul, simulac, simulatque čim, kako, kad
► Hostes, ubi primum Romanorum equites conspexerunt, in castra sua
revenerunt. Čim su neprijatelji ugledali rimske konjanike, vratili su se u svoj
tabor.
- uz te veznike stoji indikativ perfekta za radnju koja se dogodila jedanput u prošlosti,
prevodi se hrvatskim aoristom ili svršenim perfektom
- za radnju koja će se dogoditi jednom u budućnosti stoji futur II.
► Ad te scribam, ut filiam Iuliam eius videro. Pisat ću ti čim vidim njegovu kćer
Juliju.
 dum, donec, quoad dok, dokgod (s indikativom svih vremena)
► Dum puer eram, cogitabam ut puer. Dok bijah dječak, razmišljah kao dječak.
- uz ove veznike može stajati i konjunktiv prezenta ili imperfekta, ali samo u slučaju kad
se ne ističe samo vrijeme radnje nego i namjera ili očekivanje subjekta glavne
rečenice
► Thraces nihil se moverunt, donec Romani flumen transirent. Tračani se ništa
nisu pomakli, dokgod Rimljani nisu prešli rijeku.
 antequam, priusquam prije nego
- dolazi s indikativom prezenta, perfekta i futura II – kod izricanja samo vremena:
► Nunc, antequam ad causam redeo, de me pauca dicam. A sada, prije nego se
vratim na stvar, reći ću nešto o sebi.
- s konjunktivom po CT-u kad se izriče misao subjekta glavne rečenice:
► Antequam illi de meo adventu audire potuissent, in Macedonium perrexi. Prije
nego bi oni mogli čuti za moj dolazak, požurio sam u Makedoniju.
CUM KAD

 Cum temporale (kad)

- označuje samo vrijeme, stoji s indikativom svih vremena
- u glavnoj rečenici često stoje ili se mogu zamisliti neki izrazi koji pokazuju vrijeme kao
npr: tum, tunc, eo tempore, nunc, eo die, hodie ...
► Cum Caesar in Galliam venit, duae ibi factiones erant. Kad je Cezar došao u
Galiju, bijahu ovdje dvije stranke.
 Cum iterativum (kadgod)
- u vremenskim rečenicama u kojima se ponavlja glagolska radnja
► Galli, cum superaverunt, animalia capta immolant. Kadgod Gali pobijede,
žrtvuju zatvorene životinje.
 Cum inversum (kad eto, kadli)
- često uz cum inversum dolaze izrazi repente, subito (iznenada) s ind. perfekta
- u glavnoj rečenici često nalazimo izraze vix, iam, modo, nondum s imperfektom ili
pluskvamperfektom
► Vix epistulam tuam legerem, cum ad me Marcus venit. Jedva sam bio pročitao
tvoje pismo, kad eto k meni dođe Marko.
 Cum explicativum (kad, time što)
- vremenska rečenica tumači kako se vrši radnja glavne rečenice
 - u glavnoj i zavisnoj rečenici stoji isto vrijeme
► Cum tacent, clamant. Kad šute, viču. (Time što šute, viču.)
Vremenske rečenice s konjunktivom

 Cum (kad); cum historicum ili narrativum

- nalazi se u rečenicama kojima se pripovijedaju prošli događaji
- uvijek dolazi s konjunktivom imperfekta ili pluskvamperfekta prema CT-u, jer se
uglavnoj rečenici uvijek nalazi historijsko vrijeme
- konjunktiv imperfekta prevodi se našim nesvršenim glagolskim oblikom, a konjunktiv
pluskvamperfekta svršenim
► Xerxes, cum Thermopylas expugnavisset, Athenas incendio delevit. Kad je
Kserkso osvojio Termopile, požarom je uništio Atenu.

UZROČNE REČENICE
Uzročne rečenice s indikativom:
◦ quia (jer), quoniam, quando, quandoquidem (kad već), quod [faktično] (jer, zato što)
- ako stoji indikativ, uzrok je stvaran
Uzročne rečenice s konjunktivom:
◦ cum causale (jer, zato što, budući da), quod [uzročno] (jer, zato što)
- ako u njima stoji konjunktiv, one označavaju nestvaran uzrok. Faktično quod dolazi
iza:
 pokaznih zamjenica i priloga
 iza izraza: bene / male fit
 iza accedit
 u inverziji
 konjunktiv po CT-u

NAMJERNE REČENICE
- koriste samo konjunktiv prema CT-u
- radnja zavisne rečenice je uvijek istovremena radnji glavne, pa prema CT-u u
namjernoj rečenici može stajati samo konjunktiv prezenta ili konjunktiv imperfekta
 u glavnoj rečenici vrlo često stoje izrazi (ili se mogu zamisliti/umetnuti):
 ideo, idcirco, propterea zato, stoga
 ea condicione, ea lege pod tim uvjetom
 eo consilio, ea mente s tom namjerom
• veznici:
 ut da
 ne da ne
 neve ili neu i da ne (kad se namjerna rečenica negativno nastavlja)
 quo da što (ako je u namjernoj rečenici komparativ)
► Gaudeo discere, ut doceam. Veselim se učenju da podučavam.
► Ut ameris, ama! Da budeš voljen, voli!
ZAHTJEVNE REČENICE
Rečenice uz verba postulandi
- veznici: ut (da), ne (da ne).
- u njima stoji glagoli zahtijevanja (verba postulandi): postulo, 1. zahtijevati, impero, 1.
zapovijedati, suadeo, 2. savjetovati; curo, 1. brinuti se, oro 1. moliti, cupio, 3. željeti,
moneo, 2., hortor 1. opominjati
- konjunktiv dolazi kao i u namjernim rečenicama
► Cives Iaderae cupiebant, ut rex cum exercitu ad urbem veniret. Građani Zadra
željahu da kralj s vojskom dođe do grada.
Rečenice uz verba impediendi
- veznici: quominus (ut eo minus), ne - oba sa značenjem: da, ne.
- u njima stoje glagoli spriječvanja: impedio, 4. priječiti, deterreo, 2. odvraćati, obsto,1.
smetati...
- Konjunktiv dolazi kao i u namjernim rečenicama.
► Nihil Leonidam impedivit, quominus Graeciam defenderet. Ništa nije spriječilo
Leonidu da brani Grčku.
Rečenice uz verba timendi
- u njima stoje glagoli bojazni: timeo, 2., metuo, 3., vereor, 2., bojati se
- počinju veznikom ut kad subjekt želi da se nešto dogodi, a boji se da se neće dogoditi,
i veznik ne, kade subjekt želi da se nešto ne dogodi, a boji se da će se dogoditi.
- rečenice idu po CT
► Timeo, ut venias. Bojim se da nećeš doći (a želim da dođeš).
► Timeo ne venias. Bojim se da ćeš doći (a želim da ne dođeš).
► Ovidius verebatur, ne Romae amicis caruisset. Ovidije se bojao da je u Rimu ostao
bez prijatelja.

HIPOTETIČKI PERIOD/ POGODBENE REČENICE

- nalazi se u zavisnim pogodbenim rečenicama
- pogodbene rečenice dolaze s indikativom i s konjunktivom
- sastoji se od dva dijela: protoze (zavisna pogodbena rečenica), apodoze (glavna
rečenica)
- veznici:
 si ako, kad, da
 nisi ako ne, kad ne, da ne
Realno pogodbene rečenice
- s indikativom
► Si discimus, scimus. Ako učimo, znamo.
 ► Si didiscimus, scivimus. Ako smo naučili, znali smo.
► Si discimus, sciemus. Ako budemo učili, znat ćemo.
► Si didicerimus, sciemus. Ako naučimo, znat ćemo.
Potencijalno pogodbene rečenice
- imaju u oritazi i apodozi konj. prezenta, a konj. perfekta za svršenu radnju
- latinski se konj. prevodi hrvatskim kondicionalom sadašnjim
► Si discamus, sciamus. Ako busmo učili, znali bismo.
► Si disicerimus, sciverimus. Ako bismo naučili, znali bismo.
Irealno pogodbene rečenice
- u protazi i apodozi mogu stajati samo dva konjunktiva, ovisno o tome radi li se o
sadašnjosti ili prošlosti
latinski hrvatski (prijevod)
protaza apodoza
za sadašnjost konj. impf. da + prez. kond. I.
kad + kond I.
za prošlost konj. plpf. da + perf. kond. II

► Si discerem, scirem. Da učim, znao bih./ Kad bih učio, znao bih.
► Si didicissem, scivissem. Da sam učio, bio bih znao.