RIMSKA KULTURA I RELIGIJA – RAZDOBLJE REPUBLIKE

Listić 1.

Priprema:

Život Rimljana ranog doba bio je jednostavan i vrlo skroman. Rimljani su narod poljoprivrednika i stočara i ponosili su
se svojim načinom života koji su smatrali vrlinom. Tek mnogo kasnije, nakon uspješnih osvajačkih ratova, rimski način
života počeo se postupno mijenjati. Od naroda seljaka Rimljani su postali narod svjetskih gospodara.

Rekonstrukcija Rimskog foruma SVAKODNEVNI ŽIVOT RIMLJANA

Središte života Rima bio je Rimski forum (Forum
Romanum), glavni gradski trg. Na forumu se
uglavnom nije trgovalo, već je tu namjenu imo
Forum barium - stočni trg. Preko Rimskog foruma
prolazila je glavna prometnica Rima, Sveta ulica (Via
Sacra) koja je vodila na Kapitolij, do hrama
posvećenog Jupiteru Najboljem Najvećem (Iuppiter
Optimus Maximus). Na Rimskom trgu nalazila se
zgrada senata, Curia Hostilia, čiju je gradnju tradicija
pripisivala rimskom kralju Tulu Hostiliju. Na Rimskom trgu se okupljao narod kome su se obraćali konzuli ili drugi
magistrati s govornice (rostra) kako bi mu priopćili zaključke ili iznijeli neki problem. Kako su Rimljani ranog
republikanskog doba bili ratari i stočari njihov je svakodnevni život bio okrenut napornom radu. Rimljani su osobito
cijenili vrlinu (virtus), pobožnost (pietas) i vjeru (fides). Rim je pružao bezbroj mogućnosti na koji način će građanin ili
stranac provesti dan ili noć. Društveni se život odvijao na trgu – forumu, ulici ili u termama (kupke). Susresti se
svakodnevno s prijateljima, znancima i porazgovarati o svemu zanimljivom bila je gotovo obveza svakog Rimljanina.
Bogati patriciji imali su štićenike (clientes), a oni su njima bili zaštitnici (patronus). Clientes koji su ih ujutro dolazili
pozdravljati i zatim ih pratili do Foruma.Pokraj radnog dana (oko 15 sati) Rimljanin je odlazio u terme, gdje se
osvježavao kupanjem uz recitacije mladih pjesnika koji su se okušavali u prvim stihovima pa su željeli čuti mišljenje
publike. Mogla se pročitati i knjiga, a i ručati. Posebno je bilo zanimljivo za vrijeme svetkovina ili TRIJUMFA nekog
vojskovođe. Šarena povorka vojnika koji vode plijen i zarobljenike, buduće robove i gladijatore, prolazi ispod
slavoluka Svetom cestom preko Foruma i penje se na Kapitolij gdje će trijumfator prenijeti žrtvu rimskim bogovima.

Odgovorite:
Što je familia u rimskom značenju te riječi? Kakva je prava imao otac familije u odnosu na ostale njezine članove?
Kakav je položaj bio mater familijas? Objasni odnos između patrona i klijenta. Opiši položaj kućnih robova u Rimu.
Kakav je bio društveni život Rimljana? Kako je proticao dan bogatog patricija? Što je triumph?
 RIMSKA KULTURA I RELIGIJA – RAZDOBLJE REPUBLIKE

Listić 2.

RIMSKE ULICE

Historičar Lionel Casson opisuje u knjizi “Svakodnevni život u starom Rimu“, izgled grada Rima: Kuće sa stanovima
obrubljivale su uske i krivudave ulice. Glavne ulice bile su široke 6 do 7,5 metara, a sporedne 3,5 do 5 m. Teško da je
ijedna velika i mala išla pravo. A one koje su se uspinjale obroncima sedam brežuljaka bile su ne samo uske već i
strme. U najnapučenijim kvartovima sve su ulice bile u sjeni zgog zgrada koje su se uzdizale s obje strane ulice i uvijek
u gužvi zbog male širine.

Lionel Casson opisuje i svakodnevni život Rimljana.

Stari su imajući jedini uljne svjetiljke za umjetno svjetlo
živjeli između zore i mraka. Imućniji su, osim ako su RIMSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE
pripadali jet – setu čiji su članovi zamijenili noć za dan i
obrnuto, ustajali u zoru odnosno između 4:30 i 7:30,
ovisno o dobu godine. Nije bilo osobitog razloga da se
uvečer odlaže odlazak u krevet. Jutarnja toaleta
gospodara kuće bila je jednostavna i brza. On je
spavao u donjem rublju, što je bila općeprihvaćena
praksa. Navukao bi na sebe laganu tuniku bez rukava
dugu do koljena, ispod koje je imao tek komad tkanine
omotane oko bokova koji je služio kao gaće. Trebalo
mu je samo nekoliko sekundi da obuje sandale i baci
nekoliko kapi vode u lice ništa više nije bilo potrebno
jer je brijaču i u kupke išao kasnije. Ako bi dan
uključivao službenu jutarnju posjetu ili sjednicu Senata Rimska tradicija obiluje pričama o junačkim djelima,
oblačio bi togu. Gospodarica kuće trebala je nešto više hrabrosti, jednostavnosti, vrlini i žrtvovanju predaka za
vremena. Ona je imala svoju vlastitu sobu. I ona je domovinu. Slično Spartancima, ni Rimljani nisu puno
spavala u donjem rublju – tkanini oko bokova i pažnje obraćali umjetnosti, ali su zato imali razvijen
grudnjaku, te laganoj tunici koja je bila neka vrsta osjećaj za pravo. Najstari rimski zakonik bio je zapisan
košulje. Ono s čime nije mogla požuriti bila je njena na mjedanskim pločama i zato je nazvan Zakonik
frizura i šminkanje. Koristile su ruž za usne, sjenilo za dvanaest ploča (Leges duodecim tabularum). Na njemu
oči, kreme za kožu, mnoštvo kozmetičkih potrepština. je bilo zapisano običajno pravo. Rimski su se pravnici
često pozivali na njega pa je, iako orginal nije sačuvan, tekst zakonika u cjelosti rekonstruiran. Mladi je Rimljanin
postajao odrastao čovjek sa šesnaest godina. Tada bi obrijao prvu bradu i obukao mušku togu, a otac bi ga ponosno
prestavio na Forumu. Od mladog se patricija očekivala politička karijera. Svoja je stajališta trebalo valjano obrazložiti i
argumentirano zastupati, a zato je bilo potrebno umijeće govorništva. Govorništvo (retorika) bilo je temelj
obrazovanja mladog Rimljanina, uz osnovnu poduku u matematici, čitanju i pisanju. Karijera bi počinjala
službovanjem u vojsci gdje bi mladi patrici bio dodijeljen iskusnom vojskovođi ili komandi kao pomoćnik te bi stekao
osnovna vojna znanja. Nakon službovanja u vojsci mogao se kandidirati za niže magistrature i slijedeće cursus
honorum postupno napredovati u časti i ugledu. Mlada bi Rimljanka patriciskog roda, naprotiv, bila odgajana da
postane supruga i majka. Smatralo se kulturnim i poželjnim manirima da udana Rimljanka, bez obzira na imovinsko
stanje supruga, sama tka i prede, dok je isključivo u njen djelokrug spadao kontrola kućanskih poslova koje je
obavljala posluga. Najveća je čast za rimsku porodicu i mladu Rimljanku bila ta da bude izabrana za Vestalku. Vestalke
su bile svećenice božice Veste i njihova je zadaća bila da održavaju vječnu vatru koja je gorjela u Vestinu hramu na
Rimskom forumu. Vestalka zbog čije bi se nebrige vatra ugasila bila bi pogubljena kamenovanjem.
 RIMSKA KULTURA I RELIGIJA – RAZDOBLJE REPUBLIKE

Listić 3.

RELIGIJA, BOGOVI
Pročitajte:
Rimljani su držali pse iz mnogo razloga, a ne samo kao kućne ljubimce. Kako bi posjetitelje koji nisu bili očekivani,
a možda ni dobrodošli držali dalje od svojih domova ili ih upozorili na opasnost od psa, na ulazima u rimske kuće
nalazili su se mozaici s natpisima „CAVE CANEM = ČUVAJ SE PSA“.
VESTALKE – svećenice božice Veste, zaštitnice kućnog ognjišta u rimskoj religiji. Uvijek je bilo šest Vestalki koje su
za svećenice odabrane iz najboljih rimskih porodica u dobi od šest do deset godina i koje su kao svećenice služile
trideset godina. Bile su obvezne na zavjet čistoće pa su tijekom svoje svećeničke službe morale ostati djevice.
Vestalka koja bi prekršila ovaj zavjet bila bi živa zakopana, jer je bilo zabranjeno proliti krv vestalke.

Vjerovanje Rimljana razvilo se pod jakim utjecajem etruščanske religije te helenske religije iz kolonija u južnoj Italiji.
Izvorno italsko božanstvo Jupiter, poprimilo je pod snažnim utjecajem helenske religije osobine boga Zeusa, dok
etruščanska božica Minerva zauzela je i kod Rimljana vrlo važno mjesto. Kao i kod Etruščana trijada bogova Jupiter,
Junona i Minerva. Glavno svetište se nalazilo na Kapitoliju, ta su božanstva nazivana kapitolskom trijedom. Druga su
italska božanstva izgubila svoje prvobitne odlike pa je Mars-bog proljeća preuzeo osobine Aresa, bog rata, božica
Venera-agrarno božanstvo, poistovjećena sa Afroditom, Neptun poistovjećen sa Posejdonom. Junona - Hera,
Minerva-Atena, Vulkan-Hefes, Merkur-Hermes, Cecera-Demetra , Vesta-Hestija, zatim Apolon i Hermes direktno
preuzeti od Helena.

Osim mnogobrojnih božanstava Rimljani su vjerovali i u duše predaka. Svaka je kuća imala vlastito svetište posvećeno
precima, a kuću su štitili lari i penati, zaštitnici kućnog ognjišta i praga. Rimljani su od Etrušćana preuzeli i sklonost
proricanju i praznovjerju. U Rimu se nijedan čin privatnog ili javnog karaktera nije poduzimaobez prethodnog
ispitivanja volje bogova. Nakon žrtvovanja životinje svećeniciharuspici tumačili bi volju bogova iz jetre žrtvovane
životinje. U slučaju povoljnog znamenja namjeravani se čin mogao poduzeti.U protivnom bi se žrtva ponovila ili bi se
planirani akt odgodio dok znamenja ne bi bila povoljna. Ista bi pravila važila i u slučaju nekog privatnog čina poput
kupovine, prodaje, vjenčanja, putovanja i dr.

Pater familias, glava obitelji, suprug i otac, u kući je imao svog duha zaštitnika, geniusa, koji se
prikazivao likom nekog od predaka ili prikazom zmije, a uloga mu je bila povezivati
ukućane i duhove zaštitnike. Odanost ovom zaštitniku posebno se iskazivala na
rođendan oca obitelji.
Kućno ognjište kakvo je imala gotovo svaka rimska kuća. LARI - dobri duhovi, zaštitnici kuća.
PENATI - zaštitnici hrane, žrtveno mjesto im je na ognjištu. U blizini ognjišta nalazila se ostava
za hranu zvana penus. Duhovi koji su čuvali to mjesto, penati, bili su zaštitnici kojima se
posebno zahvaljivalo što obitelj ima dovoljno hrane i ne oskudijeva osnovnim potrepštinama.
Iako su se njihove figurice nalazile uz ognjište, bili su vezani uz obitelj, a ne uz mjesto, pa su se
i oni selili kada se selila obitelj. Penatima su se pri-nosili prvi plodovi, njima se svakodnevno
zahvaljivalo u vrijeme glavnog obroka, a soljenka na stolu bila je njima u čast. Običaj bacanja
prstohvata soli preko lijevog ramena je oblik izražavanja zahvalnosti penatima. Kao što su
čuvali obiteljske ostave hrane, penati su također čuvali državne žitnice.

Odgovori:

Opiši razvitak rimskih vjerovanja. Navedi bogove kapitoliske trijade. Opiši ukratko vjerski život Rimljana. Tko su Lari i
Penati?
 RIMSKA KULTURA I RELIGIJA – RAZDOBLJE REPUBLIKE

Listić 4.

PATER FAMILIAS, RIMSKA OBITELJ

Obitelj je u Rimu označavala nešto bitno različito od onoga što mi danas nazivamo porodicom. Što je bila i kakvu je
ulogu imala porodica u Rimu u vrijeme Republike opisuje historičar Lionel Casson u knjizi Svakodnevni život u
starome Rimu.

Temelj je rimskoga društva bila obitelj, porodica-lat familija. Rimska je obitelj obuhvaćala, osim roditelja i djece, i
porodice odraslih sinova, štićenike (klijente) i robove. Rimsko je društvo bilo strogo paterjahalno. "Glava svake rimske
porodice bio je pater familias, «otac porodice», njen najstariji muški član. On je bio neosporni gospodar, a imao je
čak i vlast nad životom i smrću svojih sinova i kćeri, što je pravo koje možemo smatrati primitivnim, ali kojem je
trebalo mnogo vremena da postane mrtvo slovo na papiru. Postoje zapisani slučajevi njegovog korištenja još u 1. st.
pr. Kr., iako na sreću ne i nakon toga… U jednom smislu pater familias nikad nije izgubio svoju vlast nad životom i
smrću: kada je dijete bilo rođeno, on sam – ne nužno u dogovoru s majkom – određivao je hoće li ono živjeti ili će biti
izloženo da umre. (Djecoubojstvo je u stara vremena bilo prakticirano i među siromašnima i među bogatima;
siromašni su ograničavali broj usta koja je trebalo hraniti, a bogati broj nasljednika)." Odlučivao je o sklapanju
brakova svojih sinova ili kćeri te priznavao zakonitost rođene djece. Otac je mogao svoje sinove prodati u ropstvo,
ako je smatrao da je to neophodno.Jedino je on mogao punopravno raspolagati imetkom, a nakon njegove smrti
nasleđivao bi ga najstariji sin ili najstariji muški član familije. Ubistvo oca se u Rimu smatralo najgorim mogućim
zločinom. Udana je Rimljanka također potpadala pod vlast supruga. Kao majka (mater familijas) uživala je veliko
poštovanje svih članova familije,a nakon eventualne smrti supruga prelazila je pod vlast najstarijeg muškog člana
familije. Ugled Rimljana cijenio se po porijeklu i zato su rimske patriciske familije čuvale portrete svojih predaka u
posebnom kućnom svetištu. Taj je običaj preuzet od Etruščana pa su i Rimljani pokojnicima uzimali voštane odljeve
crta lica po kojima bi se izrađivale njihove biste. Klijenti su bili Rimljani slabijeg imovinskog stanja koji su se predavali
u zaštitu ugledne osobe. Obaveza klijenta bila je da se u svako doba odazovu na poziv patrona, dok se on obvezivao
da ih pomaže odjećom i hranom, da ih zastupa na sudu ili u pravnim poslovima. Kućni su robovi također bili dio
familije, ali u ranorepublikansko doba robova je bilo malo. Učeni robovi su brinuli o odgoju djece svoga gospodara, a
vrlo često vodili su i računovodstvo te obavljali pravne poslove po posebnom odobrenju gospodara.Bogati su Rimljani
vrlo rado kupovali umjetnički nadarene robove,pjesnike ili muzičare.Takvi robovi su uživali poseban položaj u familiji
te gotovo i nisu osjećali svoj robovski položaj. Vrlo su cijenjeni bili robovi helenskog porijekla koji su sa gospodarem
razgovarali o filozofiji i znanostima. Nije bila rijetka pojava da ih gospodar oslobodi a često se događalo da takvi
ostanu u okviru familije.

LATINICA
Glasovno pismo prvotno namijenjeno pisanju na latinskom, a potom i za pisanje i većini europskih i svjetskih
jezika. Pismo je nastalo u 7. st.pr.Kr. na način da su Rimljani započeli latinske riječi zapisivati grčkim slovima. Rani
rimski natpisi pisani su s desna na lijevo, naizmjenično redak u desno pa redak u lijevo, a postupno se prelazilo na
pisanje s lijeva na desno. Stara rimska abeceda sadržavala je 21 slovo. Sva su ta slova grčkog podrijetla, ali su se
prilagođavala glasovnim potrebama latinskog jezika.

Odgovorite:
Od koga su Rimljani prihvatili pismo i kada? Kao se u početku pisalo? Koliko je stara rimska
abeceda imala slova, a koliko mi danas?
 RIMSKA KULTURA I RELIGIJA – RAZDOBLJE REPUBLIKE

Listić 5.

ARHITEKTURA
Rimljani su naročito razvili građevinarstvo. O njemu nam svjedoče ostaci monogobrojnih građevina na čitavom
području Carstva. Rim je bio povezan mnogobrojnim putevima, zato je nastala izreka »Svi putevi vode u Rim». Grad
Rim brojao je više od milijun stanovnika. Bio je pun lijepih palaća, trgova, termi amfiteatara. Javne zgrade nalazile su
se oko Foruma. Tu su se, uz hramove nalazile bazilike, zgrade (curia), u kojima se sudilo. Poslije velikih pobjeda
Rimljani su dizali triumfalna vrata, ili slavoluke. Za borbe gladijatora građeni su amfiteatri, čija je arena elipsastog
oblika, okružena stepenasto poredanim sjedištima. Najpoznati je Koloseum u Rimu koji je mogao primiti oko pedeset
tisuća gledalaca. Ogromnih razmjera bile su terme, javna kupališta. U okviru njih su se nalazile biblioteke i galerije
slika. Tako su one postajale središta i kulturnog života. Jedan od najčuvenih rimskih arhitekata bio je Vitruvije, pisac
djela O arhitekturi (De architectura).To je knjiga o arhitektonskoj vještini, koja sadrži podatke o gradnji kuća,
hramova, kazališta, kupališta i vodovoda. Rimljani su tokom ratova zaplijenili i donijeli u Rim mnogo grčkih statua. Za
njih su radili grčki kipari koji su kopirali mnoga poznata djela starih majstora. Rimljani su se isticali u izradi reljefa, na
kojima su prikazivani razni povjesni događaji. Tako su na Trajanovom stupu u Rimu prikazani u spiralnom zavoju
najvažniji događaji iz vremena njegove vladavine. Rimsko slikarstvo nam je sačuvano preko ostataka mozaika i
fresaka, kojima su ukrašavani podovi i zidovi. Naročito su dobro očuvane freske otkrivene u Pompejima, zatrpanoj u
erupciji vulkana Vezuva (79. godine p.n.e.). Rimski gradovi bili su opskrbljeni pitkom vodom. Vodu su vodovodom
dovodili iz desetaka kilometara udaljenih izvora. Rimski gradovi bili su opskrbljeni pitkom vodom. Vodu su
vodovodom dovodili iz desetaka kilometara udaljenih izvora. Među najveće poduhvate u graditeljstvu spada gradnja
akvedukata koji su služili i kao mostovi i kao vodovodi.

RIMSKE CESTE

Da bi se rimska vojska što brže kretala s jednog mjesta na

drugo Rimljani su puno polagali na gradnju cesta. Sustav
cesta bio je takav da su sve završavale u Rimu. Rimske
ceste bile su izuzetno kvalitetne, gotovo sve popločane, a
uz ceste su se nalazili miljokazi, koji su pokazivali
udaljenost u miljama. Tijekom više stoljeća Rimljani su
sagradili izvrsnu mrežu cesta dugačku više od 80 000
kilometara koja se protezala područjem na kojem se sada
nalazi više od 30 zemalja. Prva važna via publica, odnosno
javna cesta, kako bismo je danas zvali, bila je Via Appia,
odnosno Apijeva cesta. Nju se smatralo kraljicom svih
cesta, a povezivala je Rim i Brundisium, lučki grad iz kojeg
se putovalo na istok. Ta je cesta naziv dobila po Apiju
Klaudiju Ceku, rimskom službeniku koji je oko 312. pr. n. e.
počeo graditi tu cestu i bila je duga 220 km. Ceste su koristili vojnici i trgovci, propovjednici i turisti, glumci i
gladijatori. Oni koji su pješačili prešli bi 25 do 30 kilometara dnevno. Informacije o udaljenosti od mjesta do mjesta
mogle su se pročitati na miljokazima. Ti kamenovi raznih oblika, a obično cilindrični, nalazili su se na svakih 1 480
metara, što je bila dužina jedne rimske milje. Na tim su se mjestima nalazila i odmorišta, gdje su putnici mogli
zamijeniti konje, kupiti nešto za jelo, a ponekad i prenoćiti. Neka od tih mjesta kasnije su se razvila u male gradove.
Kratko prije pojave kršćanstva car August započeo je program održavanja cesta. Postavio je službenike koji su bili
zaduženi za jednu ili više cesta. Osmislio je takozvani miliarium aureum, odnosno zlatni miljokaz, koji je podigao na
trgu Forum Romanum. Taj stup s pozlaćenim brončanim slovima bio je prikladno stjecište svih rimskih cesta u Italiji.
Odatle i potječe izreka: “Svi putevi vode u Rim.”