Hrvoje Šincek

Protoneolit – Kultura Lepenskog vira

Praistorija jugoslavenskih zemalja
U ovom eseju ću pisati o protoneolitskoj kulturi nađenoj na najvećoj klisuri u
Europi, Đerdap. Pisat ču o arheološkim nalazištima, kakva je bila ta kultura koja je
nazvana Lepenski vir i što saznajemo od tih nalaza. Literaturu koju sam koristio je
Dragoslav Srejović; Praistorija jugoslavenskih zemalja; Protoneolit – kultura
Lepenskog vira, sv. 2 Sarajevo, 1979. 33. – 49.
Kultura Lepenskog vira je nastala prije neolita jer se nisu bavili uzgojem biljaka
i pripitomljavanjem i uzgojem životinja, kako saznajemo iz teksta nego se temelji na
tradicijama lokalne kulture finalnog paleolita i ribarsko – lovačkim zajednicama kao i
ostale na đerdapskom području. Zanimljivo je to što kultura Lepenskog vira nije bila
samo na Đerdapu nego se je širila dalje prema istoku niz Dunav te se je onda
predstavljalo da je moguće da je kultura Lepenskog vira zahvatila čak i područje
Transilvanije, prije početka neolita. Na nalazištima Lepenski vir IIIa i IIIb su
pronađeni ostaci naslaganih naselja ispod starijeneolitskih naselja, što znači da su se
gradila prije neolita uopće, to je još jedan dokaz da je kultura Lepenskog vira prednjači
neolitu kao takvom, odnosno neolitizaciji „svijeta“. Razvoj kulture Lepenskog vira
možemo podijeliti u dvije etape, stariju i mlađu. Starija koja je dokumentirana u
slojevima Icoana I i Schela Cladovei I, a mlađa Icoana II i Schela Cladovei II. Naselja,
kako saznajemo iz teksta su bila podignuta, na najvišim dunavskim terasama od 1 do
10 m visine. Pošto ih po dužini siječe Dunav i zatvaraju ih brda, naselja su u više-
manje polukružnom ili potkovičastom obliku, što znači da naselja imaju izvor pitke
vode. Na Vlascu, su otkrivena četiri najstarija stambena objekta ( br. 1, 1a, 2 i 2a ) iz
kojih možemo vidjeti kako su ta staništa izgledala. Korištena su ljevkasta udubljena za
podizanje objekata, trapezoidna u osnovi i prirodne niše koje su velikom vještinom
pretvorene u zidove. Možemo također vidjeti da su ljudi iz te kulture što je više vrijeme
prolazilo, tako su bili i vještiji u izgradnji nastamba od ognjišne konstrukcije ( Vlasac
1b, Protolepenski vir i Lepenski vir Ia ) do niskih zidova, krovne konstrukcije i čvrstog
poda ( odnosi se na čvrsti pod, Vlasca I i Lepenski vir I ). Ognjišnja konstrukcija i
dalje ima svoj primarni fokus kog gradnje, ali ona se okružuje stolovima i označava
svetišni prostor gdje se smještaju umrli i skulpture od velikih oblutaka. Interijer je
uređen na način da je sve pričvršćeno u pod i uvijek je sve postavljeno simetrično, pa
se time dobiva kompozicija koja je nalik na ljudsku figuru. Vidimo da i druga naselja
slijede istu shemu arhitekture kao npr. Vlasca II i III. S vremenom se svetišta sve više
smanjuju i više se korite krečnjački blokovi i ploče, a osnova postaje nepravilnija i
nemarnija. Na lokalitetima gdje su postojala svetišta su otkrivene i kamene skulpture
( Lepenski vir, Hajdučka vodenica, Padina ). Skulpture su isključivo vezane za
sakralnu arhitekturu, a to nam pokazuju njihovi položaji i veličina. Uvijek se stavljaju
iza ognjišta i žrtvenika. Najveća skulptura je pronađena u Lepenskom viru 1b, koja je
visoka 62 cm, veličina skulpture je ovisila i o samoj veličini svetišta. Arhitektura
Lepenskog vira je autonomna i originalna, kako vidimo iz priloženog teksta, no
drastično se mijenja dolaskom, odnosno širenjem zemljoradnje i stočarstva. Arheolozi
su pronašli grobove na svim naseljima Lepenskog vira, mnoštvo grobova, što
omogućuje znanstvenicima da prouče prakticiranje pogrebnih rituala. Možemo vidjeti
da su ti rituali bili dosta složeni ( pogreb, spaljivanje, sahranjivanje ) te je svaki grob
bio individualiziran.
Smatram kako je ovo djelo vrlo zanimljivo, a pogotovo što je pronađena
kompozicija staništa koja nalikuje na ljudsku figuru, stvarno fascinantan je način na
koji je protoneolitski čovjek to uspijevao, a i postići simetričnost. Iz svega priloženoga,
može se vidjeti, taj jedan napredak od jednostavne gradnje do sve kompliciranijeg te
jedne promijene života u odnosu na neandertalce, ne na način te „neolitske revolucije“
kako ju autor naziva nego na dosta bazičan smještaj. Kultura Lepenskog vira je dosta
raširena i bogata nalazima o tom jednom predneolitskom odnosno protoneolitskom
periodu sa staništima, skulpturama i grobovima.

Literatura: Dragoslav Srejović; Praistorija jugoslavenskih zemalja; Protoneolit –

kultura Lepenskog vira, sv. 2 Sarajevo, 1979. 33. – 49.