Professional Documents
Culture Documents
Inženjerska Grafika Pitanja I Odgovori 1 PDF
Inženjerska Grafika Pitanja I Odgovori 1 PDF
SAOBRAĆAJNI FAKULTET
DOBOJ
INŽENJERSKA GRAFIKA
PRVI PRIKLONI UGAO PRAVCA (α1) je ugao između pravca i ravni π1, odnosno to je ugao između pravca i
njegovog tlocrta
DRUGI PRIKLONI UGAO PRAVCA (α2) je ugao između pravca i ravni π2, odnosno to je ugao između pravca i
njegovog nacrta
TRECI PRIKLONI UGAO PRAVCA (α3) je ugao između pravca i ravni π3, odnosno to je ugao između pravca i
njegovog bokocrta
Trag je pravac u kojem ravnina sječe horizontalni ili vertikalnu ravninu (π1, π2 ili π3) postoje tri traga ravni.
04. Koju ravninu nazivamo 1. projicirajuda? Gdje se elementi te ravni (tačke, pravci, dužine, likovi…) projiciraju
u tlocrtu?
PRVA PROJICIRAJUDA RAVNINA je ona okomita na π1 i sve što leži u njoj, ima svoj tlocrt u prvom tragu
05. Koju ravninu nazivamo 2. projicirajuda? Gdje se elementi te ravni (tačke, pravci, dužine, likovi…) projiciraju
u nacrtu?
DRUGA PROJICIRAJUDA RAVNINA je ona okomita na π2 i sve što leži u njoj, ima nacrt u drugom tragu
06. Koju ravninu nazivamo 3. projicirajuda? Gdje se elementi te ravni (tačke, pravci, dužine, likovi…) projiciraju
u bokocrtu?
TREDA PROJICIRAJUDA RAVNINA je ona okomita na π3 i sve što leži u njoj, ima bokocrt u tredem tragu
Prvi glavni pravci ravni, ili sutražnice 1. skupine su pravci paralelni s π1, tj. paralelni s 1. tragom ravni, koji
probadaju π2
Tredi glavni pravci ravni, ili sutražnice 3. skupine su pravci ravni paralelni s tredim tragom te ravni
11. Kako se zove pravac duž kojeg se sijeku dvije ravni? Koji je to pravac ako su ravni paralelne?
Pravac duž kojeg se sijeku dvije ravni zove se presječnica. Ako su ravni paralelne, presječnice nema jer se ne
ravni ne sijeku
Priklonica 1. skupine je svaki pravac ravni, koji s 1. tragom zatvara pravi ugao
Priklonica 2. skupine je svaki pravac ravni, koji s 2. tragom zatvara pravi ugao
Ravnina je paralelna s nekim pravcem u prostoru kada je projekcija tog pravca na tu ravninu, prava veličina
Ravnina je okomita na ravninu ako sadrži barem jedan pravac okomit na tu ravninu
Da, ako je pravac okomit na ravninu, njegov tlocrt je okomit na 1.trag,a njegov nacrt na 2.trag te ravni
RJEŠENJE
RJEŠENJE
3. Odredite tlocrt tačke B(2,-,3), ako ona leži u ravni P(5,3,∞). Kako nazivamo ravan P? Zašto?
RJEŠENJE
RJEŠENJE
5. Tačka M leži u ravni Σ kojoj je pravac s1 prvi trag. Konstruišite drugi trag ravni Σ.
RJEŠENJE
6. Tačka M leži u ravni Ρ kojoj je pravac r2 drugi trag. Konstruišite prvi trag ravni P.
RJEŠENJE
7. Pomodu sutražnice 2. skupine odredite nacrt tačke A ako ona leži u ravni P.
RJEŠENJE
RJEŠENJE
9. Tačka T(2,1,-) leži u ravni Σ(5,3,5). Konstruišite nacrt tačke T pomodu njezine priklonice 1. skupine.
RJEŠENJE
RJEŠENJE
RJEŠENJE
12. Konstruišite tragove ravni B koja sadrži pravac p i tačku T.
RJEŠENJE
RJEŠENJE
14. Konstruišite projekcije presječnice ravnina Σ i P.
RJEŠENJE
15. Konstruišite projekcije pravca koji prolazi tačkom T(3,3,2), a paralelan je s ravninama Σ(-4,5,3) i Δ(-2,1,3).
RJEŠENJE
16. Odredite nacrt tačke A(0,2,-), ako ona leži u ravni P.
a) P(∞,5,1)
RJEŠENJE
b) P(∞,-2,4)
RJEŠENJE
17. Nacrtati projekcije prave a u kosoj i ortogonalnoj projekciji. Nadi tragove i odrediti vidljivost prave.
Sastavnica je dio tehničke dokumentacije crteža. Ima oblik tabele s podacima potrebnim za ispravnu upotrebu
crteža koji nisu navedeni u zaglavlju. Sadržaj i oblik joj nisu jednoznačno određeni.
Zaglavlje se ucrtava u donjem desnom uglu formata koji se postavljaju dužom stranicom vodoravno, a čitavom
širinom pri dnu formata koji se postavljaju dužom stranicom uspravno.
Sastavnica se može smjestiti na samom crtežu ili odvojeno. Ako se smješta na crtežu crta se iznad zaglavlja i
povezuje s njim. Sastavnica se ispunjava se odozdo prema gore.
Pozicioni brojevi povezuju dijelove prikazane na crtežu sa sadržajem sastavnice. Oni se upisuju u sastavnici u za to
predviđeni stupac, a na crtežu se upisuju pored dijela koji označavaju. Pozicioni brojevi se na crtežu upisuju
dvostruko vedi od kotnih brojeva i potcrtavaju se kratkom debelom crtom koja se povezuje tankom crtom s
odgovarajudim dijelom crteža. Linija koja povezuje pozicioni broj s dijelom na crtežu naziva se pokazna linija i na
samom dijelu završava tačkom. Pokazne linije se ne smiju sjedi međusobno, a samo izuzetno mogu se sjedi s
mjernim linijama.
Primjenjuje se ono mjerilo koje daje jasan crtež prikladan za upotrebu. U pravilu se sve veličine s predmeta
prenose u istom mjerilu na crtež. Sve projekcije istog predmeta koje čine cjelinu crtaju se u istom mjerilu.
Izuzetno, ako postoji vedi broj dijelova i detalja na istom crtežu mogu se primijeniti različita mjerila.
Puna linija: vidljive ivice predmeta, ograničenje navoja, simboli, okviri tabela,mjernice i pomodne mjerne linije,
šrafura, pokazne linije, linije navoja, dijagonale, mjesta previjanja;
Znakovi tehničkog pisma mogu se ispisivati pod uglom od 75% ili uspravno. Standardom se propisuje:
Nazivna visina H je visina velikih slova i brojeva. Veličinom H određene su i sve druge dimenzije slova i brojeva.
Po smještaju glavnih osa i prikrati u smjeru pojedinih osa razlikuju se sljedede vrste aksonometrijskih projekcija:
Izometrija – ose su ravnomjerno razmještene pod uglovima od 120º, nema prikrate u smjeru osa,
Dimetrija - dvije oe i su pod uglovima od 7º i 90º bez prikrate, a jedna pod uglom od 42º s prikratom 1:2,
Trimetrija - svaka osa ima drugačiji nagib i prikratu,
Kosa projekcija - dvije ose su pod uglom od 90º i bez prikrate, a treda je pod uglom od 30º, 45º ili 60º s
proizvoljnom prikratom.
Kote su djelovi crteža koji sadrže informacije o mjerama predmeta. Kota se sastoji od:
Mjerna linija ili mjernica je linija paralelna s dužinom čiju mjeru pokazuje. Mjernicu ne može zamijeniti neka druga
linija. Razmak između mjernica i ivica ne smije biti premalen. Razmak između paralelnih mjernica mora biti
ravnomjeran i dovoljan za upis brojeva. Ukrštanje mjernica s drugim mjernicama i pomodnim mjernim linijama
treba izbjegavati crtanjem užih kota bliže, a širih dalje od ivica predmeta. Mjernice se nikada ne smiju crtati u
smjeru šrafure, nego okomito na šrafuru.
Pomodnim mjernim linijama izvlači se mjera predmeta izvan crteža predmeta. Pomodna mjerna linija mora
prelaziti mjernicu za 1-3 mm. Kad je to prikladnije rješenje može se zamijeniti ivicom predmeta. Mogu se ukrštati
sa svim drugim vrstama linija osim s mjernicama. Kod malo nagnutih ivica, ako se time poboljšava vidljivost mogu
se izvlačiti i ukoso.
20. Skicirajte tlocrt uspravno postavljenog valjka promjera baze 5 mm i visine 10 mm i kotirajte ga.
21. Skicirajte nacrt horizontalno položenog valjka promjera baze 5 mm i visine 10 mm i kotirajte ga.
Kotni brojevi određuju mjere predmeta. Upisuju se tehničkim pismom iznad mjernica približno po sredini tako da
se mogu čitati odozdo i s desna. Svi kotni brojevi na jednom crtežu moraju biti iste veličine. Veličina kotnih
brojeva ovisi o nazivnoj širini linije d i iznosi 4-5 d, ali najmanje 2,5 mm. Kotni broj ne smije ukrštati niti jedna
druga linija.
Strelice određuju odakle dokle se prostire mjernica. One ne smiju prelaziti pomodne mjerne linije ili ivice.
Uobičajeno se crtaju unutar pomodnih mjernih linija ili ivica, a izuzetno, ako nema dovoljno mjesta za njihov
smještaj, crtaju se izvana. U slučaju uzastopnog nanošenja kota, kad nema dovoljno mjesta, unutarnje strelice
zamjenjuju se tačkom. Dimenzije strelice ovise o nazivnoj širini linije d.
Svaka kota se unosi samo jednom i to u onom pogledu ili presjeku koji daje najjasniju sliku pojedinog
dijela prikazanog predmeta.
Kote moraju biti raspoređene po svim projekcijama jer svaka prikazuje nešto novo što se mora i kotirati.
Kote se ucrtavaju na mjestima gdje su najuočljivije.
Vezane kote, koje se koriste zajedno pri izradbi predmeta, moraju se zajedno i ucrtavati na tehničkom
crtežu.
Kote vanjskog i unutarnjeg oblika predmeta smještaju se na različite strane.
Kotama se moraju označiti sve mjere potrebne za tačnu i jednoznačnu izradbu prikazanog predmeta.
U pravilu se kotiraju samo vidljive ivice predmeta. Izuzetno, u slučaju da se određene ivice prikazuju samo
kao zaklonjeni mogu se kao takvi i kotirati.
Crteži standardnih dijelova (koji se ne izrađuju s predmetom nego se nabavljaju kao gotovi dijelovi) ne
kotiraju se nego se osnovni podaci o njima upisuju u sastavnicu.
Pregledne šeme predstavljaju pojednostavljene prikaze uređaja ili sistema koje omogudavaju jednostavno
razumijevanje djelovanja. Dijelovi uređaja ili postrojenja prikazuju se simbolima.
Strujne šeme predstavljaju detaljan prikaz djelova uređaja ili sistema. Elementi i dijelovi uređaja ili sistema
prikazuju se simbolima. Strujna šema pruža podatke potrebne za održavanje, ispitivanje, te pronalaženje kvara.
Šeme predstavljaju pojednostavljene prikaze strujnih krugova koje pružaju podatke na osnovu kojih se može
provoditi analiza. Pojedini elementi i veličine predstavljaju se simbolima.
Položajni nacrt prikazuje razmještaj dijelova uređaja ili sistema na mjestu ugradnje. Primjeri položajnih nacrta
uključuju: smještaj komponenata na štampanoj pločici, nacrt štampanih veza, smještaj opreme unutar ormara,
smještaj ormara u prostoriji i drugo.
31. Za prostorno predočen predmet (izometrija) i zadani smjer gledanja za nacrt (N), potrebno je u mrežu
nacrtati svih šest ortogonalnih projekcija (samo vidljive bridove) uz pravilan raspored prema evropskom načinu
projiciranja. Pri crtanju posebno obratiti pažnju na broj jedinica zadane dimenzije (dužina, širina i visina).
Računarska grafika (computer graphics) obuhvada stvaranje, čuvanje i upotrebu modela i slika objekata. Modeli i
objekti računarske grafike potiču iz različitih područja: prirode, nauke, inženjerstva, apstraktnih koncepata.
Predmet računarske grafike je sinteza slika na osnovu računarskih modela stvarnih ili imaginarnih objekata
Procesi analize scene i rekonstrukcije modela objekata predmet su discipline koja se naziva obrada slike (image
processing). Obrada slike obuhvada podpodručja: poboljšanje slike (image enhancement) - razvoj i primjena
tehnika poboljšanja kvaliteta slike i povedanja kontrasta, detekcije i prepoznavanja uzoraka (pattern detection and
recognition) - otkrivanje standardnih uzoraka na slici uključujudi npr. optičko prepoznavanje alfanumeričkih
znakova (optical character recognition), analizu scene i rčunarski oblik (scene analysis and computer vision) -
prepoznavanje i rekonstrukcija 3D modela scene na osnovu više 2D slika.
Računarska grafika danas se koristi u različitim područjima privrede, administracije, edukacije, zabave i
svakodnevnog kudnog života. Područje primjene se ubrzano širi s rasprostanjenošdu računara. Neki primjeri
primjene računarske grafike uključuju:
korisnički displej (vedina aplikacija na ličnim računarima i na radnim stanicama imaju grafički sistem
prozora putem kojeg komuniciraju s korisnicima. Primjeri takvih aplikacija uključuju obradu teksta, stono
izdavaštvo, proračunske tabele);
interaktivno crtanje (u poslovnim, naučnim i tehnološkim primjenama računarska grafika koristi se za
prikazivanje funkcija, dijagrama, histograma i sličnih grafičkih prikaza sa svrhom jasnijeg sagledavanja
složenih pojava i olakšanja procesa odlučivanja);
uredska automatizacija i elektroničko izdavaštvo (računarska grafika široko se koristi za izradu
elektroničkih i štampanih dokumenata);
projektovanje pomodu računara (Computer Aided Design - CAD danas se standardno koristi za
projektovanje sistema i komponenata u mašinstvu, elektrotehnici, elektronici, telekomunikacijama,
računarstvu...);
simulacija i animacija (računarska grafika koristi se za naučnu i inženjersku vizualizaciju i zabavu; područja
primjene obuhvadaju prikaze apstraktnih matematičkih modela vremenski promjenljivih pojava, TV i
filmsku tehnologiju...);
umjetnost (računarska grafika se koristi za kreiranje umjetničkih slika);
trgovina (računarska grafika se koristi za vizualnu animaciju i elektroničku trgovinu);
upravljanje procesima (podaci iz senzora dinamički se prikazuju u prikladnom grafičkom obliku);
geografski informacioni sistemi (računarska grafika koristi se za tačan prikaz geografski raspodijeljenih i
rasprostranjenih sistema i mjernih podataka npr. u telekomunikacijama i telemetriji);
grafičko programiranje (računarska grafika se koristi za automatizaciju procesa programiranja virtualnih
sistema npr. u instrumentaciji).
Tehnologija prikaznih uređaja bitno utiče na arhitekturu grafičkih sistema. U tom smislu razlikujemo dva osnova
skupa grafičkih sistema:
Pojam “vektor” u terminologiji tehnologije grafičkih sistema označava liniju. Linija koja povezuje dvije
(proizvoljno) odabrane tačke na displeju osnovni je element grafičkog prikaza. Putanja zrake određena je slijedom
naredbi iz prikazne liste ili prikaznog programa i povezuje krajnje tačke pojedinih linija.
6. Koji su osnovni dijelovi vektorskog grafičkog sistema? Dijelovi vektorskog grafičkog sistema su:
prikazni procesor priključen kao U/I uređaj na glavni procesor (interpretira grafičke naredbe i proslijeđuje
koordinate tačaka vektorskom generatoru),
Prikazna lista ili prikazni program sadrži niz grafičkih naredbi (npr. za crtanje tačaka, linija, znakova). Na kraju je
naredba JMP (skok) koja upuduje procesor na početak liste. Procesor ciklički ponavlja naredbe iz prikazne liste
frekvencijom od najmanje 30 puta u sekundi i na taj način stvara privid mirne slike jednolikog intenziteta na
fosfornom displeju koji zadržava osvijetljenost u desetcima ili stotinama mikrosekundi.
Rasterski prikazni uređaji pohranjuju primitivne oblike (kao što su linije, alfanumerički znakovi, ispunjene
površine) u memoriju u obliku njihovih osnovnih sastavnih slikovnih elemenata - piksela. Cjelovita slika prikazuje
se na rasteru koji predstavlja niz paralelnih horizontalnih redova slikovnih elemenata, (ili pravougaonu matricu
slikovnih elemenata) koji prekrivaju čitavu površinu displeja. Pri kreiranju prikaza zraka prolazi preko svih piksela
uvijek istim slijedom po svim horizontalnim redovima piksela s lijeva na desno od gornjeg do donjeg horizontalnog
reda piksela.
9. Šta predstavlja bitovna matrica i matrica slikovnih elemenata?
Bitovna matrica (bitmap) je matrica čiji elementi (1, 0) predstavljaju svjetlodu (ili boju) odgovarajudih elemenata
pravougaonog rasporeda osvjetljivih tačaka displeja (slikovnih elemenata) u dva nivoa s(informacioni kapacitet 1
bit/piksel).
Matrica slikovnih elemenata (pixmap - pixel map) - matrica čiji elementi predstavljaju boju odgovarajudih
elemenata pravougaonog rasporeda osvjetljivih tačaka displeja (slikovnih elemenata) u više nivoa (informacioni
kapacitet n bit/piksel).
jednostavni i jeftini otklonski sistemi (jednostavnije je realizovati otklonski sistem koji uvijek istom
putanjom prelazi sve aktivne tačke displeja nego sistem koji može precizno upravljati proizvoljnom
putanjom zrake),
mogudnost prikaza površina ispunjenih bojom ili uzorkom (važno za 3D prikaze),
neovisnost postupka osvježavanja o složenosti slike.
Video kontroler ima zadatak stalnog osvježavanja prikaza. Da bi se izbjegao efekt treperenja osvježavanje se treba
obavljati frekvencijom od minimalno 60 Hz. Generator horizontalnih i vertikalnih otklonskih signala usmjerava
zraku na određeni slikovni element na displeju. Istovremeno generiše i horizontalnu i vertikalnu adresu piksela u
koordinatnom sistemu displeja. Na osnovu tih koordinata izračunava se linearna adresa (adresa pripadajude
memorijske lokacije) na kojoj se nalaze podaci o svjetlodi ili boji slikovnog elementa. Na osnovu tih podataka
postavljaju se parametri svjetlosnih izvora koji određuju svjetlodu ili boju slikovnog elementa.
Zbog uštede memorijskog prostora video kontroler često sadrži pretvorbenu tabelu (look-up table, LUT).
Pretvorbena tabela ima onoliko elemenata koliko ima različitih vrijednosti piksela. Vrijednost piksela ne koristi se
direktno za upravljanje bojom piksela nego predstavlja pokazivač u pretvorbenu tabelu. Pokazana vrijednost iz
pretvorbene tabele upravlja zrakama koje određuju boju piksela na displeju.
aplikacijski model sadrži sve podatke, objekte i odnose među njima koje koriste prikazni i interakcijski dio
aplikacijskog programa ili negrafički moduli za obradu podataka;
aplikacijski model predstavlja objekte kombinacijom podataka i proceduralnih opisa neovisnih o
prikaznom uređaju.
primitivne oblike (tačka, linija, višeugaoni likovi u 2D ili 3D, različitih prostornih ploha u 3D...) od kojih je
sastavljen model objekta,
atribute objekata (vrsta linije, boja, struktura površine...),
odnose među objektima i dijelovima objekata (povezivanje, spajanje...),
podatke o položaju objekata i dijelova objekata.
Aplikacijski program pretvara opis dijela modela koji treba prikazati u pozive procedura ili naredaba grafičkog
sistema koji se koristi za stvaranje slikovnog prikaza u dva koraka:
pretraživanje aplikacijske baze podataka i izlučivanje podataka potrebnih za prikaz odabranog dijela
modela,
pretvorba podataka u format prikladan za ulaz u grafički sistem.
Grafički sistem posreduje između aplikacijskog programa i prikaznog uređaja. Zadatak grafičkog sistema je:
Grafički sistem sastoji se od skupa izlaznih podprograma koji odgovaraju različitim primitivnim oblicima,
atributima i drugim elementima. Ovi podprogrami čine biblioteku grafičkih podprograma ili grafički paket i mogu
se pozivati iz programskih jezika visokog nivoa (C, Pascal, LISP). Podprogrami pokredu prikazne uređaje i na taj
način generišu slikovni prikaz geometrijskih primitivnih oblika i atributa specificiranih aplikacijskim programom.
Pri tome se koriste logički prikazni uređaji koji razdvajaju nivo aplikacijskog programa od sklopovskog nivoa i nivoa
upravljačkih programa pojedinih uređaja.
Tehnologija orijentirana upotrebi računara pri kreiranju, promijeni, analizi i optimalizaciji konstrukcija. CAD
programske aplikacije variraju od onih koje su orijentirane manipulaciji geometrijom do aplikacija prilagođenih
rješavanju specifičnih konstrukcijskih problema.
Tehnologija orijentirana upotrebi računara u planiranju, upravljanju i kontroli operacija za izradu proizvoda
(direktno (DNC) ili indirektno (CNC)), te u području upravljanja robotima.
21.Objasnite šta znači skradenica CAPP. (Computer Aided Process Planning).
Područje primjene ove tehnologije je u analizi CAD geometrije (kinematika, dinamika, statika (FEM), analize raznih
strujanja (CFD - Computational Fluid Dynamics), …).
Pokušaj “objedinjavanja” različitih tehnologija (CAD, CAM, CAPP, …) uz uključivanje “neinženjerskih” područja
(računovodstvo, skladište, …). Nove tehnologije: RPT – Rapid prototyping (Brza izrada prototipova), VRT – Virtual
prototyping (Izrada virtualnih prototipova).
27. Koje godine se pojavio prvi HLR algoritam i koji je autor? 1963 – Roberts, Sketchpad – Sutherland
29. Koje dvije grane u modeliranju krutim tijelima se izdvajaju 70-tih godina?
1. Boundary representation – Univeristy of Cambridge (modeli se sastoje od facet-a koje su podskup ravninskih,
kvadratnih i toroidonalnih površina),
2. CSG (Constructive Solid Geometry) – Univeristy of Rochester (konačan broj Boolean operacija nad
poluprostorima definisanim nejednakostima).
'80-tih razvoj FBD (Feature Base Desing) tehnologija, a krajem 80-tih pojava prvih FBD programskih aplikacija za
modeliranje.
CAD jezgra (kernel) osnova je svake CAD programske aplikacije. Koristi se za opis geometrijskih entiteta te
manipulaciju istima.
sweep, Boolean operacije, blend, chamfer, fillet, tapering, draft, nejednoliko skaliranje, offset solida,
zadebljevanje površina (thickening), izračunavanje mase, kreiranje ljuski, eksportiranje geometrije, undo, grafički
prikaz,…
Računarska grafika (Computer Graphics) obuhvada stvaranje, čuvanje i upotrebu modela i slika objekata. Modeli i
objekti računarske grafike potiču iz različitih područja: prirode, nauke, inženjerstva, apstraktnih koncepata...
Dok je predmet računarske grafike sinteza slika na osnovu računarskih modela stvarnih ili imaginarnih objekata,
obrnuti procesi analize scene i rekonstrukcije modela objekata predmet su discipline koja se naziva obradba slike
(image processing).
- poboljšanje slike (image enhancement) - razvoj i primjena tehnika poboljšanja kvalitete slike i povedanja
kontrasta, detekcije
- prepoznavanja uzoraka (pattern detection and recognition) – otkrivanje standardnih uzoraka na slici uključujudi
npr. optičko prepoznavanje alfanumeričkih znakova (optical character recognition)
- analizu scene i računarski vid (scene analysis and computer vision) - prepoznavanje i rekonstrukcija 3D modela
scene na osnovu više 2D slika.
37.Nabroji neka područja u kojima se koristi računarska grafika te opišite oblik upotrebe.
Računarska grafika danas se koristi u različitim područjima privrede, administracije, edukacije, zabave i
svakodnevnog kudnog života.
prikazni procesor priključen kao U/I uređaj na glavni procesor (interpretira grafičke naredbe i prosljeđuje
koordinate tačaka vektorskom generatoru)
prikazna privremena memorije - sadrži prikaznu listu ili prikazni program
vektorski generator - pretvara digitalne koordinate u analogne vrijednosti napona za otklonski sistem
prikazni uređaj
Relativno niska cijena rasterskih prikaznih uređaja u odnosu na dotada razvijenu vektorsku učinila je računarsku
grafiku široko dostupnom te omogudila njen nagli razvoj.
Cjelovita slika prikazuje se na rasteru koji predstavlja niz paralelnih horizontalnih redova slikovnih elemenata, (ili
pravougaonu matricu slikovnih elemenata) koji prekrivaju čitavu površinu displeja.
jednostavni i jeftini otklonski sistemi (jednostavnije je realizovati otklonski sistem koji uvijek istom putanjom
prelazi sve aktivne tačke displeja nego sistem koji može precizno upravljati proizvoljnom putanjom zrake),
Sastoji se od koordinatnih osi koje su međusobno okomite. Položaj se određuje pomodu koordinata x i y (2D) ili
x,y, i z (3D).
Koordinate su udaljenost od ishodišta do mjerene tačke (radijus r) i ugao između pozitivne x-osi i linije od
ishodišta do promatrane tačke (azimut).
Koordinate su udaljenost od ishodišta do mjerene tačke (radijus r), ugao između pozitivne x-osi i linije od
ishodišta do promatrane tačke (azimut) te udaljenost promatrane tačke od XY ravni (visina h).
Koordinate su udaljenost od ishodišta do mjerene tačke (radijus r), ugao između pozitivne z-osi i linije od ishodišta
do promatrane tačke (zenit) te ugao između pozitivne z-osi i linije od ishodišta do promatrane tačke projicirane u
XY ravninu (azimut).
– 2.5D geometrijski objekti opisuju se pomodu dvije koordinate i pomodu dodatnog atributa koji opisuje
visinu svake tačke.
– 3D geometrijski objekti se opisuju pomodu tri koordinate.
59.Navedite vrste kriva koje se kreiraju metodom aproksimacija. B-spline, NURBS i Bezierove krive.
Koriste se jer polinomi nižeg reda ne daju dovoljno fleksibilnosti za oblikovanje različitih kriva, a polinomi višeg
reda su računski zahtjevniji i složeniji za primjenu.
Sve tri koordinate jednadžbe krive izražene su kao funkcije parametra t [x=x(t); y=y(t); z=z(t)], pa zato nema
nedostatke eksplicitnog i implicitnog oblika.
Kriva je glatka zbog kontinuiranih prvih dviju derivacija, povedanjem reda kriva raste i vrijeme potrebno za
izračunavanje, prolazi kroz zadane tačke i pomicanjem jedne tačke cijela kriva se mijenja, najjednostavnija kriva,
zadaje se pomodu n tačaka koje čine n-1 intervala ( za svaki interval se definiše kubični polinom, tj. polinom 3.
stupnja.)
Da bi spoj između dva susjedna intervala bio gladak vektori tangente u tom čvoru moraju imati jednaki pravac.
S 4 podatka: početka i krajnja tačka intervala te vektori tangente (pravac i veličina vektora) u tim tačkama.
Za razliku od Hermitove krive, Bezierova kriva prolazi kroz početnu i zadnju tačku (interpolira ih) dok su ostale
tačke kontrolne, tj. kriva ne prolazi kroz njih (aproksimira ih).
Nizom tačaka od kojih 2 predstavljaju početnu i zadnju tačku intervala i dio su krive, dok su ostale kontrolne
tačke. Oblik jednadžbe odsječaka: Q(t)=(1-t)3P1 + 3t(1-t)2P2 + 3t2(1-t)P3 + t3P4
70.Koje tačke Bezierove krive imaju najvedi uticaj na ponašanje krive? Prva i zadnja.
71.Na koji način se može umanjiti uticaj tačaka na ponašanje Bezierove krive?
Povedanjem kontrolnih tačaka.
-Oblik krive aproksimira oblik kontrolnog poligona kojeg zatvaraju zadane tačke.
-Kriva prolazi kroz krajnje tačke i tangentna je na prvu i zadnju stranicu poligona.
-Micanjem jedne kontrolne tačke mijenja se izgled cijele krive – elastično ponašanje
-Može se formirati bez rješavanja sistema linearnih jednadžbi
-Uvijek je upisana u svoj kontrolni poligon
-Mogudnost formiranja oštrih zglobova tako da se 3 tačke zaredom identično definišu
-oblik svakog dijela krive određen je s k suksecivnih čvorova, odnosno, jedan čvor ne utječe na više k intervala, šta
omogudava lokalnu deformaciju
-aproksimira skup podataka P koji nema više presjecišta s pravcem od konveksnog zatvorenog poligona.
Neracionalnost se ovdje koristi u smislu da se funkcije x(t), y(t) i z(t) ne daju prikazati kao omjer dva kubna
polinoma.
Kontinuitet NURBS krive može se zbog neuniformnosti intervala svesti s C2 na C1 te na C0 prema potrebi. Pritom
je kontinuitet n-tog reda, Cn je definisan kao kontinuiranost krive i njenih n derivacija u danoj točki.
Složenije površine konstruišu se projekcijom skupa kriva po pravcu (Tabulated cylinder) ili njihovom rotacijom oko
osi (Surface of revolution).
1. Funkcionalna razrada.
2. Konceptualna razrada.
3. Osnutak (embodiment).
4. Tehnička razrada.
5. Planiranje procesa izrade proizvoda.
6. Izrada dijelova proizvoda.
7. Sklapanje.
8. Instalacija, održavanje i nadogradnja.
9. Rastavljanje, ponovna upotrteba i recikliranje.
Grupisanje različitih karakteristika u svrhu definisanja relacija u sklopu, kao što su uslovi sklapanja, relativan
položaj ili orijentacija dijela, različiti oblici spojeva, kinematičke relacije.