Idioti koji prijete ratom

Piše: Vuk Bačanović

Ako u političkim kampanjama u svim zemljama Bosne i Hercegovine postoji

išta besmislenije i, za političkog kandidata beskorisnije, od insistiranja na
ekonomskim temama, onda bi to bilo beskrajno objašnjavanje biračima zašto su
nam one primarne. Ne zato što birači ne znaju šta im je potrebno i što bez
asfaltiranog puta, dodijeljene krave ili sjemena, traktora, povoljnog kredita i
izgrađene najnužnije infrastrukture ili načina za upošljavanje članova porodice
definitivno ne bi bilo ni političkih pozicija. Nego zbog toga što se mora
insistirati na onome što je navijački i zabavno. I šarmantno i seksi i generalno u
skladu sa mentalitetom mase, odnosno većinskog biračkog tijela. I sve je to
legitimno i razumljivo iz ugla političke makijavelističke struke do onog trenutka
kada se počne spominjati rat.

Političar, pa i analitičar koji bilo kojim segmentom svoje retorike u bh kontekstu

spomene opasnost od rata, ili rat kao moguće sredstvo ostvarenja svojih
političkih ciljeva - a najčešće se radi o proklamatorima ciljeva daleko
plemenitijih od mejnstrima i ispravljačima krivih Drina - pada ispod nivoa
makijavelizma. Zbog čega? Pa vjerovatno radi toga što, kao takav, za razliku od
svojih oponenata koji se prepucavaju sa komšijom preko ograde, evocirajući
često ratnu prošlost, uz muziku, veselje i koji poklon paket, ne nude ništa osim
straha i zastrašivanja. Ne mislim tu na Bakira Izetbegovića, jer njegova
nervozna brzopletost u spominjanju potencijalnog rata, iako štetna, nije jedino
što proizlazi iz njegovih usta, a više mu je politički štetilo nego koristilo. Jer je u
pokušaju izgradnje sebe kao onoga što nije lidera sa besprijekornim autoritetom
erdoganskog tipa, počeo je, nastavio i završio sa gubitkom svega onoga što
jeste.

Mislim tu, prevashodno, na male vlastohlepne huškače, koji su najčešće toliko

očajni da su ratni pokliči jedino što im preostaje. Tako smo imali slučaj da mala,
ali glasna, sarajevska grupa političkih nealternativaca iz organizacije koja se
naziva Građanski savez pozove SDA da “narod pripremi za rat”. Takva retorika
se, naravno, nastavlja, agresivnom kampanjom o ruskoj opasnosti koja se
nadvila nad sve nas i samo što nije zapalila Balkan, te se, stoga, treba pripremiti
za odbranu “građanskih” vrijednosti svim silama. Dakako, nije to velika grupa.
Ali dovoljno velika da sakupi nekoliko poznatih ličnosti, kao što je npr.
tradicionalno “mudra glava” koju ljudi, u nedostatku volje za informacijama
rado slušaju, pjesnik Abdulah Sidran i da tako daje ozbiljnost i intelektualnu
relevantnost svojim paranoičnim ispadima.

Dabome da tu nema govora o bilo kakvom ozbiljnom političkom uspjehu, niti

da ovakvi ili slični bizarni eksploatatori najprimalnijih strahova ikada mogu
ostvariti svoje ambicije. Ne samo zbog toga što ta faza truljenja duše više ne
proizvodi mogućnost istinske manipulacije, već što takva, nadasve jadna
manipulacija nagriza i posljednje ostatke kredibiliteta svoga manipulatora.
Zapravo, takvi ljudi, sve i da kratkotrajno postignu određene rezultate i zasjednu
na određene pozicije, ubrzo gube tlo pod nogama, a stalnim posezanjem za
jedinim što znaju raditi, za širenjem najgroznijih histerija, gube ga sve više i
više.

I zaista, šta će, na kraju, ostati od idiota koji pozivaju na rat? Ništa osim lovaca
koji love u mutnom. Koji misle da su dovoljno sposobni izazvati haos barem
tako malog intenziteta da bi njihove minorne sposobnosti manipulacije u njemu
došle do izražaja. Jer više od toga ne mogu. Ne mogu zapjevati u šatri kao
Dodik, mrmljati uz hodžinske gestikulacije poput Bakira ili odavati farizejski
osjećaj europske smirenosti kao Čović. Koji, ma kakve demagoške megdane da
su podijelili ipak sebe nisu sveli da objave da je potrebno spremiti se za rat, koji
samo što nije. Ma šta mislili o krupnim ribama u našoj bari, one nisu uzalud
krupne, dok malima, očigledno, ostaje samo da tužno kevću i prizivaju još gore
od postojeće hiljadu i jedne balkanskoslovenske noćne more kako bi im vlastiti
ego bio primamljiv.

"Naši motocikli su svemirski brodovi pod zvijezdama uz pomoć kojih pišemo

historiju i koji su zauvijek povezani s borbom za budućnost Rusije", rekao je
Aleksandar Zaldostanov, vođa Noćnih vukova, koji nosi nadimak Hirurg, u
nedavnom intervjuu za "Srpski glas". Dakle, dok su motocikli u pitanju, mirno
spavajte, rata neće biti. Iako će oni koji ga najviše priželjkuju učiniti sve napore
da izgleda kao da počinje već sutra.