STRAW HOUSE

Straw-bale construction is a building method that uses bales of straw

(commonly wheat, rice, rye and oats straw) as structural elements, building
insulation, or both. This construction method is commonly used in natural
building or "brown" construction projects. Research has shown that Straw-bale
construction is a sustainable method for building, from the stand point of both
materials and energy needed for heating and cooling.
Advantages of straw-bale construction over conventional building systems
include the renewable nature of straw, cost, easy availability, naturally fire-
retardant and high insulation value. Disadvantages include susceptibility to rot,
difficulty of obtaining insurance coverage, and high space requirements for the
straw itself. Research has been done using moisture probes placed within the
straw wall in which 7 of 8 locations had moisture contents of less than 20%. This is
a moisture level that does not aid in the breakdown of the straw. However,
proper construction of the straw-bale wall is important in keeping moisture levels
down, just as in the construction of any type of building.

HISTORY
Straw houses have been built on the African plains since the Paleolithic Era. Straw
bales were used in construction 26 years ago in Germany; and straw-thatched
roofs have long been used in northern Europe and Asia. In the New World,
teepees were insulated in winter with loose straw between the inner lining and
outer cover.One-story building with flat roof, large steeple
Straw-bale construction was greatly facilitated by the mechanical hay baler,
which was invented in the 1850s and was widespread by the 1890s. It proved
particularly useful in the Nebraska Sandhills. Pioneers seeking land under the
1862 Homestead Act and the 1904 Kinkaid Act found a dearth of trees over much
of Nebraska. In many parts of the state, the soil was suitable for dugouts and sod
houses. However, in the Sandhills, the soil generally made poor construction sod;
in the few places where suitable sod could be found, it was more valuable for
agriculture than as a building material. Straw is a large "waste" product from the
agricultural industry, which should be fully utilized as a sustainable building
material.

The third documented use of hay bales in construction in Nebraska was a

schoolhouse built in 1901 or 1902. Unfenced and unprotected by stucco or
plaster, it was reported in 1902 as having been eaten by cows. To combat this,
builders began plastering their bale structures; if cement or lime stucco was
unavailable, locally obtained "gumbo mud" was employed. Between 1896 and
1945, an estimated 70 straw-bale buildings, including houses, farm buildings,
churches, schools, offices, and grocery stores had been built in the Sandhills. In
1999, 2173 surviving bale buildings were reported in Arthur and Logan Counties,
including the 1928 Pilgrim Holiness Church in the village of Arthur, which is listed
in the National Register of Historic Places.
Since the 2000s straw-bale construction has been substantially revived,
particularly in North America, Europe, Africa, and Australia. However, Straw-bale
construction does encounter issues regarding building codes depending on the
location building.

METHOD
Straw bale building typically consists of stacking rows of bales (often in running-
bond) on a raised footing or foundation, with a moisture barrier or capillary break
between the bales and their supporting platform. There are two types of straw-
bales commonly used, those bound together with two strings and those with
three. The three string bale is the larger in all three dimensions. Bale walls can be
tied together with pins of bamboo, rebar, or wood (internal to the bales or on
their faces), or with surface wire meshes, and then stuccoed or plastered, either
with a cement-based mix, lime-based formulation, or earth/clay render. The bales
may actually provide the structural support for the building ("load-bearing" or
"Nebraska-style" technique), as was the case in the original examples from the
late 19th century. The plastered bale assembly also can be designed to provide
lateral and shear support for wind and seismic loads.
 Alternatively, bale buildings can have a structural frame of other materials,
usually lumber or timber-frame, with bales simply serving as insulation and
plaster substrate, ("infill" or "non-loadbearing" technique), which is most often
required in northern regions and/or in wet climates. In northern regions, the
potential snow-loading can exceed the strength of the bale walls. In wet climates,
the imperative for applying a vapor-permeable finish precludes the use of
cement-based stucco commonly used on load-bearing bale walls. Additionally, the
inclusion of a skeletal framework of wood or metal allows the erection of a roof
prior to raising the bales, which can protect the bale wall during construction,
when it is the most vulnerable to water damage in all but the most dependably
arid climates. A combination of framing and load-bearing techniques may also be
employed, referred to as "hybrid" straw bale construction.
Straw bales can also be used as part of a Spar and Membrane Structure (SMS)
wall system in which lightly reinforced 5 - 8 cm (2 - 3") gunite or shotcrete skins
are interconnected with extended "X" shaped light rebar in the head joints of the
bales. In this wall system the concrete skins provide structure, seismic reinforcing,
and fireproofing, while the bales are used as leave-in formwork and insulation.
Typically "field-bales", bales created on farms with baling machines have been
used, but recently higher-density "precompressed" bales (or "straw-blocks") are
increasing the loads that may be supported. Oryzatech out of Goleta, California
has been developing rice straw compressed block. Field bales might support
around 900 kg per linear meter of wall (600 lb./ lin. ft.), but the high density bales
bear up to 6000 kg per linear meter of wall (4,000 lb./lin.ft.), and more. The basic
bale-building method is now increasingly being extended to bound modules of
other oft-recycled materials, including tire-bales, cardboard, paper, plastic, and
used carpeting. The technique has also been extended to bags containing "bales"
of wood chips or rice hulls.
Straw bales have also been used in very energy efficient high performance
buildings such as the S-House in Austria which meets the Passivhaus energy
standard. In South Africa, a five-star lodge made from 10,000 strawbales has
housed luminaries such as Nelson Mandela and Tony Blair. In the Swiss Alps, in
the little village of Nax Mont-Noble, construction works have begun in October
2011 for the first hotel in Europe built entirely with straw bales. Harrison Vault, in
Joshua Tree, California, is engineered to withstand the high seismic loads in that
area using only the consisting of bales, lath and plaster. The technique was used
successfully for housing in rural China. Another method to reap the benefits of
Straw is the incorporate Straw-bale walls into a pre-existing structure.

THERMAL PROPERTIES
Compressed straw bales have a wide range of documented R-value. R-value is a
measurement of a materials insulating quality, higher the number the more
insulating. The reported R-value ranges from 17-55 depending on the study,
differing wall designs could be responsible for wide range in R-value. Bale walls
are typically coated with a thick layer of plaster, which provides a well-distributed
thermal mass, active on a short-term (diurnal) cycle. The combination of
insulation and mass provide an excellent platform for passive solar building design
for winter and summer.Compressed and plastered straw bale walls are also
resistant to fire.

KUĆA OD SLAME
Konstrukcija slamenih bala je gradjevinska metoda koja koristi bale od slame
(obicno pšenica, pirinač, raž i zobi slame) kao strukturalni element, izolacija ili
oboje. Ova konstrukcijska metoda se obicno koristi u prirodnim objektima ili
''smedjim'' gradjevinskim projektima. Istraživanja su pokazala da je ''Straw-bale''
konstrukcija odrziva metoda za objekte, sa stajalista: materijala i energije
potrebne za grijanje i hladjenje.
Prednosti ''straw bale'' konstrukcije u odnosu na konvencionalne gradjevinske
sisteme ukljucuje: prirodnu obnovljivost slame, troskove, laku dostupnost,
prirodna protiv-požarna zaštita i visoka izolacijska vrijednost.
Nedostaci su: osjetljivost na truljenje, poteškoće u dobivanju osiguranja i
dozvole za izgradnju objekta, i visok prostorni zahtjev za samu slamu.
Istraživanje je napravljeno korištenjem sonde za vlagu, postavljenu unutar
slamenog zida, u kojima je 7 ili 8 mjesta imalo sadržaj vlage manje od 20%. Ovo je
vlažnost vazduha koji nimalo negativno ne utiče na razgradnju slame. Medjutim,
pravilna izgradnja ''straw bale'' zida je izuzetno važna, u smislu održanja niskog
nivoa vlage, baš kao i u izgradnji bilo kojeg drugog objekta.

HISTORIJA ''STRAW BALE'' KUĆA

Kuće od slame su gradjene na Afričkim ravnicima još od Paleolitika. Izgradnja
ovakvih kuća počela je prije 26 godina u Njemačkoj; a slamnati krovovi su se još
prije koristili u Sjevernoj Evropi i Aziji. U Novom Svijetu, tipiji (kupasti šatori
izgradjeni od životinjske kože i drvenih stubova) bili su izolirani zimi sa spuštenom
slamom izmedju unutarnje obloge i vanjskog prekrivača.
''Straw-bale'' izgradnja je uveliko olakšana otkrićem mehaničke balirke 1850-tih
a znatno raspostranjena 1890-tih. Pokazala se naročito korisnim u Nebraski
Sandhills. U mnogim dijelovima drzave, tlo je bilo pogodno za podzemna skloništa
i sod houses. Medjutim, u Sandhillsu, tlo je generalno činilo siromašnu gradivnu
busen; na nekoliko mjesta gdje se busen mogla naći, bilo je vrednije za
poljoprivredu nego kao gradjevinski materijal. Slama je veliki ''otpadni'' proizvod
poljoprivredne industrije, koja bi trebala biti u potpunosti iskorištena kao održivi
gradjevinski materijal.
Još jedna dokumentirana upotreba slamenih bala u izgradnji u Nebraski, bila je
školska kuća, izgradjena izmedju 1901 i 1902 godine. Neogradjena i nezasticena
gipsom ili malterom, zabiljezeno je da su je 1902. godine pojele krave! Da bi
izbjegli ovako nesto, graditelji su poceli da malterisu balirane strukture; ako je
cement ili krečni malter bio nedostupan, gumbo-blato se primjenjivalo kao
zamjena za cement ili krečni malter, koje se uzimalo odnosno dobijalo u
neposrednoj blizini. Izmedju 1896. i 1945. godine, procjenjuje se da je u
Sandhillsu izgradjeno oko 70 objekata, uključujući kuće, farme, crkve, škole, ofisi i
bakalnice. Godine 1999, 2173 preživjelih ''straw bale'' kuća je zabilježeno u Artur i
Logan županijama, uključujući hiljadu devetsto dvadeset osmu Svetu Vjersku
Crkvu u selu županije Artur, što je navedeno u Nacionalni Registar Povijesnih
Mjesta.
Od 2000-te godine, ''straw bale'' gradnja je znatno oživjela, posebno u Sjevernoj
Americi, Evropi, Africi i Australiji. Medjutim, ovakva vrsta gradnje se suoči sa
problemima gradjevinske regulative ovisno o položaju objekta.
METODA

KUĆA OD SLAME
Kuća od slame je danas sve popularniji način gradnje kuća, a vjerovatno je razlog
u ekonomskoj računici. Slama je poljoprivredni višak i može se nabaviti po
relativno niskoj cijeni, a dobivena je vrijedna kombinacija izolacijskih i statičkih
svojstava. Mogućnosti koje pruža tehnika gradnje slamom gotovo su
neograničene. Zid od balirane slame moguće je koristiti kao nosivi element, gdje
se konstrukcija krovišta sidri direktno na zidove. Češće se slama koristi kao ispuna,
gdje se strukturalni elementi objekta grade najčešće od drveta, ali u nekim
slučajevima čak i od metala ili armiranog betona. Za razliku od nekih drugih
građevinskih materijala, slama pruža mogućnosti izgradnje nepravilnih, organskih
oblika koji nerijetko završavaju više kao umjetničko djelo, nego samo kao kockaste
kuće na koje smo navikli.

Kuća od slame može biti izvedena tako da potpuno izgleda kao objekt građen
uobičajenim materijalima. Slama neprimjetno ostaje među slojevima maltera i
jedini dokaz njene prisutnosti je znatno niži račun za grijanje. Slamnati zidovi se
obavezno moraju omalterisati kako bi se slama zaštitila od vanjskih utjecaja. U tu
svrhu se najčešće koristi malter na bazi kreča, a gdje je to moguće, glineni malter
predstavljaju izvrsnu jeftinu zamjenu. Cementni malter potpuno je neprikladna za
korištenje u kombinaciji sa slamom, jer stvara paro-nepropusni sloj i zid ne diše,
odnosno onemogućen je prolaz viška vodene pare iz unutrašnjosti objekta prema
vani. To može uzrokovati kondenzaciju vlage s unutrašnje strane zida, što rezultira
truljenjem slame. Izbjegavanjem upotrebe cementa, koji ionako nije poželjan
materijal u ekološkom graditeljstvu, potpuno rješavamo problem.

Prednosti
Evo nekoliko razloga zašto se uopće upuštati u gradnju slamom:
Održivost
Slama je obnovljivi materijal koji se može proizvoditi i uzgajati svake godine.
Energija potrebna za proizvodnju ovog materijala dolazi od Sunca, koji je
obnovljivi izvor energije.
 Kada kuća prestane biti od koristi, slama se i nakon
dugog niza godina može kompostirati (pomiješati) ili koristiti u povrtlarstvu za
malčiranje (zagrtanje biljaka) . Nema problema s otpadom.

Zvučna izolacija
Bale slame djeluju i kao izuzetna zvučna izolacija, pa nije rijetkost da se tonski
studiji grade na ovaj način. Nivo buke u kućama od slame je toliko mala da
boravak u ovakvoj kući djeluje smirujuće.

Energetska učinkovitost i izolacijska svojstva

Trenutni građevinski propisi zahtijevaju da koeficijent prolaska topline, odnosno
U vrijednost vanjske ovojnice objekta koji se grije, ne prelazi 0,35 W/m2K.
U
Europskoj uniji postoji težnja da se to smanji na 0,25. Tipičan zid od slame
(najčešće debljine oko 45 cm) ima ovaj koeficijent oko 0,13 W/m2K, dakle dva do
tri puta niži od modernih građevinskih materijala i mnogo niži od trenutačnih
građevinskih propisa. Kad bi se u građevinu od balirane slame još ugradila i načela
pasivne solarne gradnje, kao što su termalna masa i velike staklene površine sa
sunčane strane, dobili bismo energetski izuzetno učinkovit objekat. Ovakva
gradnja znatno smanjuje količine fosilnih goriva potrebnog za zagrijavanje tokom
zime, što naravno rezultira smanjenjem emisije CO2 u atmosferu.

Nizak rizik od požara

Slama gori. Da, ali omalterisani slamnati zidovi su manje skloni požaru nego
tradicionalne drvene kuće. Budući da je slama u balama vrlo gusto stisnuta, u njoj
nema dovoljno kiseonika da bi se zapalila. Pokušaj da se zapali bala slame mogao
bi se usporediti sa pokušajem da se zapali telefonski imenik. Iako zasebne stranice
gore, dok je knjiga zatvorena, nemoguće ju je zapaliti. Ne pokušavajte to kod
kuće! Isto je i s balama slame. Ako pokušate zapaliti cijelu balu slame dok je još
uvijek povezana konopcima, iznenadit ćete se koliko je teško. Još kad na bale
slame dodamo malter, rizika od požara nema. To je i potvrđeno brojnim
ispitivanjima na zapaljivost, o čemu možete pročitati na stranicama Njemačkog
instituta za građevinska ispitivanja.

Strukturalna stabilnost
Zidovi od balirane slame su više nego dovoljni za nošenje tipičnih tereta kao što
su spratovi, krovišta i teški nanosi snijega na krovu zimi. Bale slame su prošla
laboratorijska i empirijska istraživanja i pokazale su se pogodnima za izgradnju
najmanje dvospratne objekte. Ako se slama koristi samo kao ispuna, a u svrhu
nosivosti se gradi konstrukcija, mogućnosti su neograničene, teoretski bi se mogli
graditi i neboderi.

Niski troškovi izgradnje

U ovom trenutku proizvodnja slame je veća od potražnje za njom. Uglavnom je
se smatra otpadnim materijalom. Za objekat od 100 m2 otprilike možemo reći da
nam treba oko 400 bala slame.
 Ako uzmemo najskuplju cijenu u obzir, na zidove
ćemo potrošiti 525 eura, što je puno jeftinije nego kad bismo gradili zidove od
opeke ili blokova. Osim toga, zidove od cigala ili blokova potrebno je povezati
vezivnim materijalom i postaviti toplotnu izolaciju (danas se najčešće koristi
ekspandirani polistiren ili mineralna vuna), što još više poskupljuje cijelu stvar.
Zahvaljujući jednostavnosti izgradnje slamom, moguće je ostvariti dodatna
smanjenja troškova tako da se u gradnju uključe neprofesionalni radnici. Često su
budući vlasnici objekta od slame ujedno i glavni graditelji. Zidovi od slame
izuzetno su pogodni za malterisanje glinom. Ako živimo u takvom podneblju da
imamo pristup većoj količini gline, možemo, na primjer, iskopati jezerce i
dobivenu zemlju iskoristiti za malterisanje kuće. Na taj način se dodatno štedi na
građevinskom materijalu, nije potrebno kupovati kreč i pijesak (čime bismo inače
malterisali).

Zdravo životno okruženje

 Slama predstavlja izrazito zdravu zamjenu modernim građevinskim materijalima.
Slama je prirodan materijal i nema štetnih utjecaja. Ne uzrokuje alergije jer se ne
radi o sijenu, pa ne sadrži polen (slama je od žitarica, a sijeno je pokošena livada,
pa sadrži polen poljskog cvijeća). Kvalitet vazduha u kućama od slame bitno je
bolja, jer ne ispušta nikakva isparavanja kao što su naprimjer formaldehidi koje
često ispuštaju moderni materijali. Osim toga, za razliku od betona, slamnati
zidovi dišu, što rezultira bitno svježijim vazduhom u prostorijama.

Izgradnja je osnažujuća i zabavna

Zbog jednostavnosti, izgradnja ovakvog objekta često djeluje osnažujuće na
obične, nestručne ljude koji imaju malo ili nikakvog iskustva s gradnjom. 
Proces
dizajniranja i izgradnje je puno dostupniji ljudima koji bi inače vjerovatno bili
isključeni iz procesa. Prekrasan primjer su ženske grupe koje se bave izgradnjom
kuća, a često zbog jednostavnosti izabiru baš ovu tehniku.
 U patrijarhalnom
društvu u kojem živimo, žene redovito bivaju isključene iz procesa gradnje
uglavnom pod izgovorom da je gradnja “muški” posao zbog količine fizičkog rada.

 Neprofitna mreža grupa Women Build Houses bavi se povećanjem dostupnosti
graditeljskih vještina i znanja ženama, te promocijom održivog graditeljstva.