Kajkavsko narječje

Prema Brozoviću, kajkavsko narječje jedno je od narječja hrvatskog standardnog jezika.

Naziv dolazi od upitne zamjenice kaj. Kajkavski dijalekti zauzimaju najveći dio
sjeverozapadne Hrvatske i Gorski kotar. Kajkavsko narječje ima mnogo zajedničkih osobina
sa slovenskim jezikom i zato je bilo rašireno vjerovanje da su kajkavski dijalekti slovenskog
podrijetla, ako ne i to da pripadaju slovenskom jeziku. (Brozović 1988: 90-91)

Podjela kajkavskih govora i kajkavska akcentuacija

Godine 1936. Stjepan Ivšić dijeli kajkavske govore na četiri skupine. Dvije skupine su sa
starijim naglaskom: zagorsko-međimurska i donjosutlansko-žumberačka te dvije skupine s
mlađim naglaskom: križevačko-podravska i turopoljsko-posavska. Ivšić je utvrdio osnovnu
kajkavsku akcentuaciju od tri naglaska: kratkosilazni, dugosilazni i akut. Navedena se
akcentuacija najbolje očuvala u zagorsko-međimurskoj skupini govora, donjosutlansko-
žumberačka ima miješanu kajkavsko-čakavsku akcentuaciju starijeg tipa, a preostale dvije
izvršile su znatne akcenatske promjene u različitim smjerovima.

Fonologija i morfologija kajkavskog narječja