Professional Documents
Culture Documents
Zatezalo Radio Sam Svoj Seljacki I Kovacki Posao PDF
Zatezalo Radio Sam Svoj Seljacki I Kovacki Posao PDF
–uro Zatezalo
“Radio sam svoj seljaËki i kovaËki posao”
svjedoËanstva genocida
Predgovor — 9
SvjedoËanstva — 14
Prilozi — 360
.
“Ako æivi obraza ne madu,
Ako æivi za pravdu ne znadu,
Pokojni Êe grobove otvoriti
I na mrtva usta govoriti...”
Duπan NikπiÊ
Donji Poloj
Veljun
1 O pokolju Srba u Hrvatskom Blagaju maja 1941. godine svoja svjedoËanstva zapi-
sali su: MomËilo Kozlina, Veljko VelimiroviÊ, Nikola DejanoviÊ, MiliÊ StojiÊ, Duπan
VuletiÊ, Marija ©ajfar. Mnogobrojni dokumenti o ovom zloËinu nalaze se u Histo-
rijskom arhivu u Karlovcu ∞ KA ∞ ZloËini, Dræavnom arhivu Hrvatske, Zagreb,
Arhivima Beograda, u Zborniku 18, HAK, str. 140, u knjizi “Okrug Karlovac 1941”,
knjizi Petra ZinajiÊa “Genocid na Kordunu i okolici 1941-1945”, Bg. 1996. O ovom
masakru pisao je Slavko Goldπtajn u Politici, juna 1969, u devet nastavaka, u Vjes-
niku u srijedu 18.5.1966. piπe Jovo PopoviÊ i viπe drugih.
17
3 SvjedoËanstvo Duπana NikπiÊa zapisao sam u Vukovaru, 19. XI. 1961. godine.
20
Mile-MiliÊ AbramoviÊ,
vodnik stoæerne satnije 1. ustaπke bojne
8. ustaπkog zdruga, svjedoËi
Janko Medved
Hrvatski Blagaj
Slunj
Janko Medved s. r.
Historijski arhiv u Karlovcu
KA ∞ Slunj, Izjave o zloËinima.
ski izvrπavaju taj svoj plan. I æure se dok traje ratna bura, da ne bi
zakasnili.
Oko 20. maja 1941. doe u bolnicu i dr. Mirko Jerec, veliki
æupan petrinjski. Molio sam i njega da me preda sudu, pa da me
on sudi, pa ako sam kriv, neka me strelja, pa Êu bar kao Ëovjek
umrijeti, a ne da me ustaπe u noÊi izvuku i umlate te bace u vodu ili
u kakovu jaraËu. On mi reËe da mi ne moæe pomoÊi i ne moæe ga-
rantirati æivot, a na sud ne moæe me predati jer nemam formalne
krivice, nego neka æiv ustaπama viπe ne idem na ruke i neka nasto-
jim da se πto prije prebacim u Srbiju, jer Êe i tako svi Srbi tamo
morati otiÊi.
Doem kuÊi 25. maja iste godine. Dvije noÊi sam spavao u
πumi. »im su ustaπe saznale da sam kod kuÊe, opet su se spremale
da me uhapse i ubiju. Moji parohijani su me molili da bjeæim i da
se sklonim u Srbiju, govoreÊi: “OËe, idite, jer viπe ne moæete ovdje
preæivjeti niti par dana, a πta Êemo mi imati od toga ako vas jednog
dana naemo negdje u travi mrtvoga, a ako se sklonite, joπ Êemo
se uvijek nadati da Êete nekad doÊi u naπu sredinu, opet i dobro
nam doÊi.”
KonaËno 26. maja dobijem poruku iz Petrinje neka se odmah
sklonim, jer Petrinjci spremaju da me odvedu, tada i sam rekoh da
idem. 27. maja krenuh. Teæak rastanak sa onim πto je Ëovjeku milo
i blisko. Iπao sam pjeπice oko 50 km do Brana kraj Sunje, da bih
izbjegao Petrinju i Caprag. U Branima se ubacim u veËernji voz i
28. maja stigoh sretno u Beograd, bez igdje iËega, sa golim æivo-
tom. Sve sam izgubio, osim vjere u Boga, osim vjere da Bog postoji
i da Êe pravda ipak pobijediti. Tako neka bude.”
Erent Petar
Selo Prekopa
Glina
Nikola i Josip Mulac, Mate VraniÊ, Nikola KihaliÊ, Mate Josin Lipak,
Mate Stipanov Lipak, Mate KihaliÊ, Adam Gojdek, Juraj ÆiniÊ, Josip
Piπkar, Stevo PrajdiÊ, Stevo NagliÊ, Joso ÆiniÊ, Janko ©antek, Ivan
DobriniÊ, svi su sada u Petrinji osim Juraja ÆiniÊa koji je poginuo i
Josipa Piπkara koji je sada kod kuÊe u Jukincu…”
Ljuban VlaπiÊ
Gornji SjeniËak
Vrgnimost
Ljuban VlaπiÊ s. r.
Ljuban Jednak
Seliπte
Glina
koga ubili. Ali mi niπta pouzdano nismo znali, i ljudi nisu vjerovali
da su glasine istinite.
26. jula 1941. godine iznenada su upale ustaπe u selo. Nastala
je kuknjava i plaË. Iz svih su kuÊa izvlaËili muπkarce. Uspio sam se
provuÊi i pobjegao sam u Balinac. Tek πto sam se malko smirio u
jednoj kuÊi, kad doe jedna baba: “Bjeæite, evo ustaπa!”
Opet sam pobjegao, ovaj put u Greane. Tamo su mi rekli da
su me ustaπe veÊ traæile. Iz ovog su sela veÊ bili odvedeni svi
muπkarci Srbi iznad 16 godina. Bilo je meu njima i staraca od 80
godina. Strah i uæas zavladao je selom. Nitko nije znao πta Êe biti s
odvedenima. Majke i æene su naricale i proklinjale.
Sakrio sam se bio za neko vrijeme i razmiπljao πta da radim.
OdluËih da potraæim sigurnije skloniπte i izvuËem se na cestu.
U zao Ëas.
Na raskrsnici naletim na ustaπe, uhvatiπe me u blizini moje
kuÊe. Bilo je to 27. jula 1941. godine. Vodili su sa sobom veÊ neko-
liko Srba pohvatanih toga jutra. Doveli su nas u Topusko. Putem
su nam psovali majku, rugali nam se i govorili nam, uz namigiva-
nje, da nam spremaju lijepu sveËanost, slutili smo zlo. Pitali su nas
da li hoÊemo da nas smjeste u naπu Srpsku pravoslavnu crkvu ili u
opÊinsku zgradu. Smjestili su nas u opπtinu. Bjeæati se nije moglo.
Bili smo okruæeni razbojnicima koji su bili do zuba naoruæani.
Reæali su na nas kao bijesni psi. Ljudi su drhturili i znojili se, neki
mladiÊ, joπ dijete, plakao je. Gledao sam kroz prozor i posmatrao
pred zgradom kako se ustaπe cerekaju. Neke sam od njih poznavao.
Bio je tu Franjo Butorac i Stevo Mulac. Nisam vjerovao da nas ovi
ljudi misle ubiti. Ta mi smo se poznavali i nikad se nismo svaali!
Dugo smo bili i sjedili u opπtini, premjeπtali se s noge na nogu,
πaputali i dovijali se πta Êe se dogoditi. Osjetio sam glad, ali hrane
nije bilo. Oko tri sata po podne zabruje pred opπtinom kamioni.
Povirih kroz prozor: kamion je bio krcat Srbima iz Starog Sela, Ka-
tinovca i iz Perne. Poznavao sam mnoge ljude, bilo je meu njima
mladiÊa i staraca. Njihove su oËi zaplaπeno lutale.
Kad su kamioni stali izderao se ustaπa Franjo TusiÊ: “Pregledaj-
te uhapπene, nemaju li oruæja!” PoËelo je skidanje s kamiona, jed-
nog po jednog. Udarci kundakom padali su po leima i glavama
48
Ja sam jedini ostao æiv iz one jame. Moga druga, koji se zajed-
no sa mnom izvukao iz jame, ustaπe su vrlo brzo uhvatile i ubile…
Ovo svjedoËenje zapisao je Mladen IvekoviÊ joπ 1943. godine u
prolazu kroz osloboenu Baniju. Samo nekim manjim detaljima
dopunio sam ga 1972. godine u razgovoru sa Ljubanom Jednakom
u njegovoj kuÊi u Glini.
Hilmija BerberoviÊ
ustaπa
iz Bosanskog Novog
Bogdan SuænjeviÊ
Donje Seliπte
Glina
Od toga dana 29. jula 1941. Srbi nisu viπe Ëekali ustaπe, domo-
brane i oruænike NDH-e kod svojih ognjiπta. Bjeæali su i sklanjali
se po πumama i odlazili sposobni u ustaniËke partizanske jedini-
ce. I ja sam otiπao u partizane. Meutim, veÊ 25. oktobra 1942. na-
pustio sam svoju rodnu Baniju i uz pomoÊ prijatelja uspio otiÊi u
Iniju kod svoga brata Ljubomira…”
Zaklinjem se svojim vlastoruËnim potpisom da sam svjedoËio
istinito.
Bogdan SuænjeviÊ s. r.
Arhiv Jugoslavije, Beograd, fasc. 922.
Nikola BiæiÊ
Dugi Dol
Krnjak
moj kamion stade. Istjeraπe nas napolje, opet meu πpalir ustaπa,
pa dvije ili tri “grotulje” vezanih ljudi potjeraπe prema potoku Ri-
jeci u pravcu πume Loskunje. Sada znamo da se nalazimo kod za-
seoka BoæiÊi u Donjem Krnjaku i da se kreÊemo prema IvanoviÊ
jarku u πumi. PoËeo je padati prvi sumrak i kroz njega se naziru
dvije najbliæe kuÊe, ali svjetla i ljudi u njima nije bilo. Ali, jadna
majko naπa! »im smo ispali iz kamiona, poËeπe nas krvniËki tuÊi
kundacima, Ëizmama, cijevima puπaka. Nakon πto bi se Ëuo jauk
jadnih ljudi, uslijedili su novi udarci i priguπeno vikanje ustaπa:
“∆utite gadovi, majku vam vaπu srpsku.” No, kad smo se pribliæili
Rijeci, Ëuli smo glasne jauke koji su dopirali s druge strane potoka,
a potom se prava tutnjava ustaπkih udaraca sruËila po ljudima koji
su stajali oko iskopanih jama i koji su ubijani uglavnom tupim
predmetima ∞ ËekiÊima, krampovima i noæevima. Vika, dernjava i
psovka zlikovaca postaje sve jaËa. Sada je tek bilo potpuno jasno
πto nam se sprema.
Preko Rijeke bio je uzak mostiÊ po kome se kretala ustaπka
pratnja, koja je dræala jedan kraj æice koji je bio vezan za “grotulju”
od deset vezanih Srba. Dok su ustaπe iπle po mostiÊu, mi smo mo-
rali gaziti i plivati po vodi. Znao sam da se na Ëelu niza u kome sam
bio i ja nalazi i Pero KresojeviÊ i njegova dva sina, a meni najbliæi
bio je Mihajlo SimiÊ. Oh, to su bili hrabri i valjani ljudi, a evo sada
padoπe u miπolovku, kao i ja, gdje viπe ni hrabrost ni pamet ne vri-
jede niπta. Kad smo zaplivali po vodi, ona me osvjeæi, mozak poËe
da radi i ja ponovno osjetih æelju da bjeæim. Jedna mi je ruka slo-
bodna, pokuπavam da i drugu oslobodim, ali ne ide. Namjeravao
sam da oslobodim ruku, zaronim u vodu i tako pokuπam pobjeÊi.
©apnem drugu koji je bio sa mnom vezan da se zajedniËki
pokuπamo osloboditi æice. Uspijevamo, ali u tom momentu veÊ
smo izaπli iz vode pa nije bilo moguÊnosti za bijeg. Dræimo se za
ruke kao da su i dalje povezane i Ëekamo pogodniju priliku za bjek-
stvo. Druga obala Rijeke je ravna kao na dlanu, nedaleko od nas
primjeÊujem iskopanu jamu. Sada je joπ jasnije kamo idemo. Iz
razmiπljanja me prekide ustaπka komanda: “Lezi i nos u zemlju,
jebem vam majku, jeba vas kralj Petar…” I tko sve moæe nabrojiti
koga divljaci sve psuju i zbog Ëega idemo u smrt, a ni krivi ni duæ-
63
ni. Blizu smo jame, i usprkos ustaπkoj dernjavi i jauku naπih ljudi,
dobro Ëujem samrtne hropce i jauke koji dopiru od nje. Od ovih
krikova ljudi postaju izbezumljeni. Tu se nije pucalo, ustaπe su
dotucale ne znam veÊ koju grupu, a i nama se pribliæava zadnji
minut. Drug vezan sa mnom polako me grebne po ruci, pita je li
vrijeme za bjekstvo. Naπe ruke su slobodne i moæemo ih izvuÊi iz
æice kada god hoÊemo. Pokuπavam podiÊi glavu da osmotrim pogo-
dan put za bjekstvo, ali ustaπa koji je bio blizu mene udari me
kundakom tako jako da me prikova za ledinu. Odmah iza toga de-
setak ustaπa povika: “Diæite se i naprijed!” To smo i uËinili. Tek πto
smo krenuli kroz ustaπki πpalir prema jami zasuπe nas kiπom uda-
raca. »ujem kako Mihajlo SimiÊ viËe: “Gospodo, nemojte nas tuÊi,
neÊemo biti sposobni za rad.” »uo je on ranije sve ono πto sam i ja
Ëuo i vjerujem da viπe nije gajio nadu da ide u NjemaËku, ali je od
silnih ustaπkih udaraca i stanja u koje je zapao bio je veÊ izludio i
tako pomahnitao govorio πto mu je palo na pamet. U trenutku kada
je SimiÊ zavrπio jedan zlikovac osvijetli ga baterijom, a drugi ga
udari krampom po glavi tako da se ona jednostavno raspolovi.
SimiÊ ispusti kratak jauk. Pade i povuËe sa sobom æicu koja mi
spade s ruke. U trenu skoËih u stranu i poËeh bjeæati u pravcu ob-
liænjeg πumarka. Ustaπe pripucaπe, ali ja sam dalje bjeæao ne zna-
juÊi kuda. Odjednom ponovno izbijem pred potok Rijeku. Zas-
tanem da se joπ jednom orijentiπem. Krajnjim naporom uspijevam
ustanoviti da se nalazim u blizini zaseoka PavkoviÊi u Donjem
BudaËkom, πto znaËi da sam samo oko jedan kilometar udaljen
od mjesta pogibije mojih komπija. Prilazim oprezno cesti i, poπto
se niπta ne Ëuje, brzo je prelazim, a odatle sam se uputio kuÊi.
Proπlo je od tada sedam mjeseci, a joπ nisam doπao k sebi i ne
znam kada Êu. Spavati ne mogu, Ëesto sam osjeÊao da Êu πenuti s
pameti. Kada sam ono izaπao iz vode, onako osvjeæen sluπajuÊi one
jauke i psovke, kao munja mi je iπlo kroz glavu da sve ovo nije ni
radi sjeËenja bandera, ni radi kralja Petra, jer nitko od nas nije kriv
πto je Srbin, ni πto mu je Petar kralj. Ono veËe Ëuo sam bez prekida
hiljadu puta ponovljeno: “Majku … kralja Petra… dijete… krsnu
slavu i sliËno, pa i sada sav zadrhtim kada se svega toga sjetim…”
64
Mirko Trkulja
VojniÊ
Zorka MaÊeπiÊ
Krnjak kb. 64.
Ljubomir VukmiroviÊ
Crevarska Strana
Vrginmost
Stanka PaviÊ
Selo PaviÊi
Prisjeka
VojniÊ
6 HAK, Zbornik 19, Kotar VojniÊ u NOR-u i socijalistiËkoj revoluciji str. 831.
71
nik JuriÊ Tominac skoËio je i viknuo: “Da li Êemo mi joπ lijeËiti srp-
sku gamad?” PriskoËio je k mome ranjenom everu i udario ga
noæem u srce. Tu u blizini su ga i pokopali…”
Kada je moj stric pao, i ja sam pala pored njega. Imala sam
tada 11 godina. Vidjela sam kako je zloËinac Nina priπao mom
teπko ranjenom stricu i nekim trokutastim noæem ubadao ga po
njegovom iskrvavljenom tijelu. Kako je njegova krv πikljala, tako
se sva slijevala po meni. Krv vruÊa kao kad kuhaπ veπ (rublje). Bila
sam sva krvava i stisnula sam se s rukama ispod brade. Tu su ustaπe
zatim zaklale moga polubrata Bogdana ∞ Boæu PeriÊa, striËevog
sina, starog 13 godina. Dobro sam vidjela i Ëula, jer joπ nisam bila
klana. Vidjela sam kako je Boæo zijevao dok ga je ustaπa ubadao
noæem, boreÊi se za zrak umiruÊi, ali ga je zloËinac joπ udarao
kundakom svoje puπke viËuÊi: “©ta zijevaπ, majku ti srpsku!”.
“Tetka Ranka, koliko je bilo ustaπa i koga su joπ tu usmrtili?”
Ne znam koliko ih je bilo, meni se Ëinilo jako puno, jer sam
bila jako, jako uplaπena. Poznala sam jedino naπe komπije, ustaπu
Ninu GrdiÊa i njegovog sinovca Ivicu iz Ruπevice, koji je bio parac
moje sestre Marije, a koji je i nas poznavao, jer smo se kao djeca
druæili. »ula sam kada je ustaπa Nina naredio Ivici da kolje ostale
dok on nabije svoju puπku, ali mu je on odgovorio: “Daj ti, ja Êu
nabiti puπku i ajde idemo, vidiπ da su svi gotovi.” Na to mu je ovaj
zloËinac odgovorio: “Lijepo bi ti napravio, a ova djeca su joπ sva
æiva”, te je zatim sam priπao klati nas djecu. Kako sam bila stisnu-
ta uz strica, snaæno mi je odmaknuo ruku i zario onaj trouglasti
noæ u vrat. Probio mi je vrat i zarezao drugu ruku. Zaklao je zatim i
Dragicu, kÊerku Mile Madæara, staru 12 godina, sinËiÊa Mile
Madæara Petra, starog 3 godine i malog striËevog sinËiÊa Duπana,
starog svega 2 godine. Malog Duπana je stavio stricu na onako za-
krvavljene grudi. Stric Milan i njegova cijela porodica bili su pobi-
jeni, a kuÊu su, kao i sve u naπem selu opljaËkali i zapalili sa svim
gospodarskim zgradama. Na odlasku su upitali da li ima tko æiv,
nakon Ëega se moja sestra Marija javila i rekla: “Ja sam æiva”. Ubili
su ju metkom u potiljak.
Ja, moja baka Milka i druga kÊerkica Mile Madæara, Soka, stara
5 godina leæale smo u krvi poklanih, zbijene u kupini i bujadi, kao
usmrÊene. Mala Soka se zavukla baki pod roklje. Od sveg doæivlje-
nog sam se na kraju onesvijestila, a doπla sam k svijesti, veÊ je bilo
kasno popodne. Nisam znala jesam li æiva ili ne. Probala sam malo
74
pomaknuti ruku i vidim da moæe, onda nogu, i ona moæe. Tiho sam
pozvala baku Milku. Ona se odazvala i upitala me: “Jesi´l ti æiva,
Ranka?”, a ja kaæem da ne znam. Ostale smo tu joπ malo, a zatim
se podigle, baka je navalila da ide kuÊi u Gojkovac, jer je moj ÊaÊa
Milivoj, njen sin, ostao, nije bjeæao, htio je nahraniti krave. Baka je
samo bugarila i jaukala da hoÊe kuÊi. Tako smo i krenule onako
krvave natrag prema PajiÊ jarku, gdje smo srele Milu RadoviÊa. On
nam je rekao da ne idemo u Gojkovac, jer su ustaπe joπ tamo,
pljaËkaju i pale cijelo selo. Ali moja jadna baka nije htjela odusta-
ti. IduÊi dalje ugledale smo ustaπe iz pravca susjednog sela Glini-
ca, voze se na kolima i konjima, pjevaju i pucaju. Konji su bili
ukraπeni srpskim peπkirima. Viπe nismo imale kuda. Iz kola je
iskoËio Milkan Paen, naπ komπija iz Glinica i potrËao k nama
deruÊi se na moju baku Milku, pitajuÊi je: “Ko si ti i Ëija si ti?”. Baka
je odgovorila: “Ja sam mati Milivoja PeriÊa”, na πto joj je isti puk-
nuo iz piπtolja u usta.
Nas dvije djevojËice smo odskoËile od ranjene bake u bujad,
pa nas zlikovac Milkan, koji je pucao tri puta, nije uspio pogoditi,
jer je bio Êorav na jedno oko, a zatim otiπao. Nakon nekog vreme-
na pozvala sam baku i ona se odazvala. Priπla sam k njoj, krv joj je
iπla iz usta. Pitala sam je πta da radim. Ona je rekla da budem kraj
nje. Bilo me je strah, pa smo se nas dvije pomakle i sakrile u Pa-
jiÊev vinograd. »ule smo kako baka jauËe dugo u noÊ. Bile smo jako
æedne, lizale smo liπÊe sa loze, a potok je bio samo desetak metara
udaljen od nas. No mi se nismo smjele ni pomaknuti. »ule smo
joπ riku krava i ciËanje svinja iz πtale Loπe Basare, Ëije je imanje sve
bilo zapaljeno i crijep s krovova je pucao ko mitraljez.
Novim jutrom sve je utihnulo. Nije se Ëulo ustaπko ni pucanje
ni pjevanje, bilo je mirno, osjetio se samo miris dima. Ipak, onaj
Milkan Paen je ponovno doπao viËuÊi: “Kuma, kuma ustaj, jesi´l
æiva?” te priπao baki da se uvjeri da li ju je do kraja ubio. Nas dvije
djevojËice smo se stisle leæeÊi u vinogradu. Dugo poslije toga, od-
luËile smo krenuti kroz kukuruze, mimo πkole u Gojkovcu prema
selu KlokoËu. Na putu pokraj ceste prepoznale smo zaklanu Janju
Vujakliju, baku Jeku Bandu, a kraj mosta na Glini, pokraj puta leæa-
la je sva u krvi ©ilja Krivakova iz KlokoËa, tako su je zvali, imena joj
75
va. Toga Ëasa nisam osjetila niπta. Moja mala kÊerka Dragica (11
godina) vidjela je ruku u krvi i jauknula: “Joj, majko, otpade ti ruka,
oÊeπ li moÊi ikako ostati æiva?” Pogledala sam u svoju, okrenula se
zloËincu i rekla: “Udri sada, ali gaaj dobro. Kad nemam svoje
desne ruke, muæa, ni muπka djeteta, ne treba ni mene u æivotu.”
Ustaπa je πutio, opalio i pogodio me iznad lijeve dojke. Zrno je izaπlo
ispod lopatice gdje je napravilo veliku ranu. Evo pogledaj moj pro-
fesore –uro! To isto zrno pogodilo je u glavu moju kÊerku Dragicu
koja je stajala iza mene, skrivajuÊi se, tako da joj je jedan dio glave
otpao. Dijete mi je ostalo mrtvo, a ja sam joπ stajala Ëvrsto na noga-
ma i traæila istog ustaπu. “Gaaj bolje, majku ti tvoju, ispod prsiju
ili u trbuh, odaπta se ruπi i umire, zar ne moæeπ mene ubiti? ©utio
je i dalje, te opalio po treÊi puta i pogodio me u desnu dojku. Zrno
je proπlo kroz rebra i izaπlo ispod druge lopatice, gdje je napravilo
veliku ranu. (Evo, pogledajte kako to joπ i sada izgleda). Joπ sam
uvijek stajala na nogama, ali me ipak uhvatila nesvjestica, te sam i
sama pomislila: “ostaÊu ni æiva ni mrtva”. Tada sam se spustila na
zemlju i legla. Nesvjestica me brzo proπla. Ustaπe su otiπle na dru-
gu stranu kuÊe. »ula sam ih gdje priËaju. Prije toga joπ dok su me
vodili pitala sam ih kako im je ime. Jedan mi je rekao da mu je ime
Stevo, a onom drugom Nikola. U onoj polusvijesti digla sam se,
krenula na prozor kuÊe i ugledala posljednji put svog malog Jova-
na mrtvoga i oblivenog krvlju i kÊerku Dragicu, gledala i sluπala
gdje se bori u krvi sa æivotom. Sjela sam kraj umiruÊe kÊerkice i
pozvala ustaπu Nikolu: “O, Nikola, ajde me ubij da se ne muËim!”
On je upitao: “Jesi li ranjena?” Odgovorila sam: “Zar ne vidiπ, je-
sam na tri mjesta, daj me dovrπi, zar vas dvojica ne moæete mene
ubiti?” Klekao je na Ëetiri koraka i gaao. Gledala sam u njega gdje
uzima za obaraË. Ustaπa je opalio i pogodio me u miπicu lijeve ruke.
»ula sam gdje kaæu: “Neka se muËe.” »ula sam i glas male Milice
gdje kaæe: “Majko, odoπe niz brijeg.” Ona je leæala dok ustaπe nisu
zamakle i dok se viπe nisu vidjele. Tada se podigla i doπla k meni i
upitala: “Majko, kuda Êemo sada?” Ranjene i krvave krenule smo
da ni sama nisam znala kuda. Imale smo sreÊu. Naiπle smo na kuÊu
u kojoj sam Ëula da neke æene priËaju. Prepoznala sam glas An-
kare, pa sam doviknula: “O, Ankara, molim te daj mi malo vode.”
82
rem, ali Êu ja ostati muËenik.” Kad mi je bilo malo bolje, digla sam
se polako sama. Uzela sam desnu ruku u lijevu, klekla na koljena i
tako se nekako podigla. Polako sam iπla do kola, jer kola nisu mo-
gla do mene. Do kola sam doπla sama, jer me one nisu mogle nigd-
je prihvatiti nego su me samo pazile da ne prevagnem na koju
stranu. Popela sam se na kola opet na koljenima. Sestra me odvez-
la svojoj kuÊi. Njezin je muæ iziπao pred nas i priπao k meni. “O,
Jelena, πto se to s tobom desi?” Nisam mu niπta odgovorila, nego
sam ga zatraæila ustru da odreæem desnu ruku, kako mi ne bi viπe
smetala. Ustru mi nisu dali, jer su se bojali da se ne zakoljem. Ses-
tra je htjela da me nosi u kuÊu u krevet, ali ja se nisam dala. “Niti
mi moæeπ dati smrt niti spas! Vozi me k cesti kud banda prolazi pa
me strpaj u grabu, valjda Êe banda naiÊi i tu me dovrπiti.” Po mojoj
æelji donijela je i malu u kola. Tad nas je povezla nizbrdo. Svezla
nas je k cesti i ja sam mislila da Êe me tu istrpati. Zbog toga sam joj
rekla da stane. Ona je stala i baπ u taj momenat naiπla su kola puna
domobrana. Stali su. Upitali su sestru tko sam i kome me vozi. Sve
im je rekla, πto se sa mnom dogodilo i πto sam joj ja zapovjedila.
Zamolila sam ih da me ubiju. “Ako znate πto je bog, ubijte me
da se ne muËim!” Jedan je iziπao iz kola i priπao k meni, otkrio me,
pogledao rane i kazao: “Joj, joj, jadni narode, πto si doæivio.” Rekao
je sestri: “Snaπo, negdje se ustavite i noÊite veËeras pa sutra s njom
doite, ako bude æiva, u 10 sati u naπu komandu.”
NoÊili smo kod poznatog Ëovjeka. Bile smo cijelu noÊ u koli-
ma u suπi. Sutradan smo doπle pred vojnu ambulantu u VojniÊu.
Malu su odmah odnijeli i previli, a onda su doπli po mene. Stavili
su me na nosila i odnijeli u ambulantu. Doktor je bio rastom malen
pa se uzrujavao πto su me postavili na stol. Ispitao me kako sam
nastradala. Previo me i poslao jednog bolniËara po kola, auto. Stavi-
li su nas u auto i povezli, da nisam znala kamo. Cesta je na nekim
mjestima bila prekopana. ©ofer nas je vozio paæljivo, kao da vozi
svoju majku. Kad smo doπli u Karlovac, ugledala sam bolnicu. Malu
smo odmah odnijeli. Vratar je doπao k meni i pitao me da li sam
rimokatolkinja ili pravoslavka. Ja sam mu odgovorila istinu. Pitao
me Ëije je dijete i rekla sam mu da je moje. Tad mi je rekao da je πef
bolnice naredio da se pravoslavci ne smiju primiti u bolnicu. Vra-
84
ostali preko noÊi. Ujutro nije bilo nikoga da nas izvede iz obruËa
jer su mi oca joπ 26. aprila 1942. spalili sa joπ 104 srpska seljaka u
Srpskoj pravoslavnoj crkvi na KolariÊu. U bjeæanju nas je bilo troje
djece, majka i baba. Krenuli smo kroz neizvjesnost πume. Nama
se pridruæila joπ i jedna æena i dva starca. Tako nas je bilo osmero.
U πumi smo ostali oko dva dana. Ustaπe su stalno krstarile πumom,
ali ih mi nismo vidjeli. Tek treÊi dan smo ih opazili kako idu pre-
ma nama. Nismo nikuda mogli. Stali smo i Ëekali. Kad su doπle do
nas, rekle su nam da idemo preko jarka kuÊi, premda put naπim
kuÊama nije vodio tuda. Moja baba je zastala i razgovarala s njima
a kad je krenula da vidi kuda idemo, jedan ustaπa joj je opalio me-
tak u vrh glave. Ona je pala, a ustaπe su onda okrenule pucati za
nama. Mi smo se u strahu razbjeæali i legli gdje je ko stigao. Ja sam
ostala nepovrijeena. Baπ kad sam to ustanovila, jedan viknu: “Dos-
ta pucanja, ono πto je ostalo kolji!” Priπli su nam i stali nas po redu
klati. Mene su uboli Ëetiri puta u vrat i jednom u lea, ali nekako
nisam osjeÊala bolove. Kad sam osjetila da su koljaËi otiπli, pomak-
la sam se πto je jedan od zaostalih primijetio. Kad sam to i ja vidje-
la, brzo sam legla nazad da pomisli da sam mrtva. Sve to je vidjela
moja jadna majka i pozvala me k sebi. Tek πto sam zadnjim snaga-
ma doteturala do nje, sruπila sam se i ostala leæati uz nju sve do
drugog dana.
Kiπa je padala cijelu tu noÊ pa smo leæale u samom blatu i vodi.
Vjerovatno bi i umrle da nije sluËajno naiπla jedna æena. Bila sam
mala, imala sam 10 godina, pa se viπe i ne sjeÊam pojedinosti. Ipak
sam zapamtila da su majku ljudi odnijeli u ambulantu u Petrovu
goru. Bila je sva izreπetana od ustaπkih metaka. Majka je ipak
prizdravila. Ona æena πto nas je pronaπla prihvatila je mene i maj-
ku, jer su ustaπe zapalile naπe selo i naπu kuÊu. Ali majci je bilo
svaki dan sve gore. Spasa joj nije bilo. ©to god je pojela, to joj je
kroz vrat iscurilo van. Æivjela je joπ neko vrijeme u teπkim mukama
i u straπnoj boli umrla.
Meni su rane zacijelile. Ujak me odveo k sebi i ostala sam kod
njega sve do udaje. Nemojte me viπe niπta pitati. Nastojim da se
tog uæasa ne sjeÊam…”
93
Miloπ ©imulija
Selo ©imulije
VojniÊ
Mile PajiÊ
Mracelj ∞ Krstinja
VojniÊ
Anelija GuπiÊ
Selo Radmanovac
VojniÊ
Miloπ BoæiÊ
Krnjak kb. 91
Duπan Bastaja
Begovo Brdo
VojniÊ
Napomena:
Duπan Bastaja umro je u jednom sjeniku u selu Utinja aprila
2004. godine. Sve je njegovo uniπteno. Bio je bez kuÊe i bilo kakvog
svoga oËinskog kroviπta. Nakon svega πto je dao za svoju domovinu
Hrvatsku, sirotinja, iπao je VojniÊem i okolnim selima, bio je sre-
tan ako bi mu tko podario komadiÊ kruha.
113
Milan MaleπeviÊ
Podsedlo
VojniÊ
Milka Batalo
Topusko
Vrginmost
Rade Crevar
Crevarska Strana
Vrginmost
Dana 21. decembra, oko Ëetiri sata ujutro, ustaπe odlaze iz Lasi-
nje prema Prkosu i Dugom Selu. Istovremeno, u πest sati odreeno
je 15 mjeπtana Hrvata iz Lasinje da pod straæom kopaju jame
veliËine 30x4x4 u πumi Brezje. Oko 12 sati iskopali su jamu i vratili
se u Lasinju. Istoga dana bilo je oblaËno, maglovito i vidljivost do
oko 200 metara. Poslije podne se razvedrilo tako da su se vidjele
vatre kako veÊ gore srpska sela Prkos i Dugo Selo. Oko 13 sati poËele
su pristizati kolone srpskih seljaka, muπkaraca, æena i djece, bez
prtljaga, poreani u kolonama, redovima 4-6 i praÊeni sa jedne i
druge strane od ustaπa sa noæevima na puπkama, koje su dræale u
rukama. U koloni su bila i jedna kola sa jednom æenom koja je u
pokretu rodila dijete. Po stizanju u Lasinju smjeπteni su u jedan
magazin.
Oko 16 sati, istog dana, odvoeni su iz magazina i smjeπteni u
πtalu seljaka, mlinara Jose KataliniÊa, koja je bila reπetkama
obezbijeena. Negdje, oko 21 sat poËelo je odvoenje svezanih Srba
prema iskopanoj jami. Nad jamom Ëekale su ustaπe u uniforma-
ma sa noæevima i drvenim maljevima, sa kojima su ih udarali po
glavi i boli u vrat. Onako povezani jedni za drugima padali su u
jamu, meu kojima je bilo æivih. Ubijanje i klanje trajalo je do 1
sat poslije ponoÊi. Poslije zloËina ustaπe su se krvave vratile u Lasi-
nju gdje su im morali dati toplu vodu da se operu od krvi. Istovre-
meno dovedena je grupa mjeπtana radi zatrpavanja leπeva, od ko-
jih su neki padali u nesvijest, kada su morali zatrpavati i one koji
su pozivali u pomoÊ. Ova grupa zamijenjena je drugom koja je oko
6 sati 22. decembra 1941. dovrπila zatrpavanje srpskih ærtava.
Prema provjerenim podacima iz ove jame u jutarnjim Ëasovi-
ma izaπli su æivi: jedan muπkarac, oko 40 godina star, uputio se
prema Novom Selu, gdje je uhvaÊen od ustaπa, vraÊen i ubijen.
Izaπla je i jedna æena, stara oko 30 godina, uputila se niz potok ko-
jim je tekla ljudska krv, prema rijeci Kupi i poslije 4 kilometra uh-
vaÊena od ustaπa kod Novog Sela, i ona vraÊena i ubijena. Jedan
djeËak star 12 godina, po imenu Milorad MiniÊ, iz Dugog Sela,
izaπao je iz jame i krenuo prema rijeci Kupi i poslije cijelog dana
lutanja i hodanja doπao u selo TrepËu, gdje je od ustaπa uhvaÊen i
sa grupom drugih Srba ovoga sela ubijen i zakopan s njima u nji-
129
hovom selu TrepËa. Prije toga vien je sav krvav sa tri uboda u vrat,
Ilija BuÊan, iz Prkosa, po zanimanju kovaË, istrgao se iz svezane
kolone, skoËio na ustaπu, ali ga je drugi ustaπa zaklao.
Za vrijeme ubijanja noÊ je bila tamna, te su ustaπe upalile fe-
njere. Ni jedan se puπËani metak nije Ëuo, tako da ljudi nisu ni znali
kuda idu dok nisu doπli do jame.
Drugog dana, 22. decembra, drugi dio pohvatanih Srba sami
su sebi kopali jamu. Porodica RadanoviÊ, otac i mati u prisustvu
mlae kÊerke od 5 godina prvo su iskopali jamu, a zatim po redu:
otac, mati, stariji brat, mlaa sestra i na kraju najmlaa kÊerka
poklani i baËeni u jamu. Do noÊi 23/24. decembra iskopane su Ëe-
tiri jame, gdje je poklano i poubijano 1.100 duπa. NoÊu 21. decem-
bra jedan od ustaπa koji je vrπio klanje dobio je æivËani slom i podi-
vljao. I njega je ubio njegov kolega ustaπa i bacio u jamu. Dva dana
pred Novu 1942. godinu, kroz mjesto Lasinju ustaπe su vozile 60
srpskih æena s njihovom djecom u dva kamiona prema Dugom
Selu. U zaseoku KljajiÊi, domaÊi ustaπa iz Desnog ©tefanka, zloËi-
nac Josip Pavek, organizovao je i liËno uËestvovao s istovarom ovih
æena s djecom i zatvaranjem u drvenu kuÊu, koju je polio benzi-
nom i zapalio.
Uz vrisak djece i jauk njihovih majki i na veselje ustaπkih zli-
kovaca izgorjeli su u jednom danu. Mjesto straviËnog zloËina nije
niËim obiljeæeno, kao da nisu nikad ni postojali…”8
lin, njegov brat Mika Markulin, Josip Vuksan, Jure ©iπnjak i njegov
sin Ivan ©iπnjak, Mijo Vuksan, Ivan ZmajloviÊ, svi iz mjesta Lasi-
nje su uËestvovali u hvatanju i klanju srpskog naroda iz sela Prko-
sa i Dugog Sela.
U selu Banski KovaËevac aktivne ustaπe su bile: Ruda SepiÊ,
pandur, MiÊa BartuliÊ, Mata Manceta, Ante Manceta, tiπljar, Jan-
dre –erak, kovaË, Karlo Kranjc, Ivan MiheliÊ, lugar, MiÊa Lesar,
Mate MiheliÊ, Joæe Trova, πkolski podvornik, Ivan MiheliÊ, Mika
MiheliÊ, Marko MiheliÊ, Miljkan Æupan, Mata KrupiÊ, mlinar.
Iz sela Crna Draga kao ustaπe isticale su se u pokolju Srba: Mika
KuzmiÊ, Josip Britvec, o∫cir, Josip Britvec, Ëikan i Mika Britvec. Iz
Novog Sela isticali su se u zloËinu: Tomica Turkalj, Tomica PeriπiÊ,
Joæa Britvec, Mija Trkulja, Ivan Milovac, Joæa PeriËiÊ i joπ nekoliko
drugih.
Iz Desnih Stefanki posebno su se isticali Josip i Pajo Pavek, a iz
Desnog SrediËkog, Mata Prahir. Oni su formirali delegaciju koju
je predvodio Milan MartinoviÊ, sin nadcestara iz sela Graca. U dele-
gaciji su joπ bili: ©te∫ca Markulin, Josip Maer, Joæa Vuksan, Jure
Topolnjak, Mika MihaliÊ, Mata MihaliÊ i joπ neki kojim se imena
ne sjeÊam. Delegacija domaÊih ustaπa kod PaveliÊa uspjela je tako
da je 20. decembra poslije podne u Lasinju stigla ustaπka bojna
Maksa LuburiÊa koja je 21. 12. 1941. oko 6 sati opkolila srpska sela
Prkos i Dugo Selo i pohvatala gotovo sve srpsko stanovniπtvo, odvela
ga u mjesto Lasinja i sve poklala u πumi Brezje. Jedan broj Srba
uspio je pobjeÊi u selo KovaËevac, ali ih je tamo doËekala grupa
hrvatskih seljaka i predala ih ustaπama koji su ih poklali i zatrpali
u jamu.
©te∫ca Markulin odreivao je ljude koji su iπli kopati jame za
srpski narod u πumi Brezje, zajedno sa Jurom Topolnjak i Ivanom
ZmajiloviÊem. Za to vrijeme Srbi su bili zatvoreni u nekom starom
krajiπkom magazinu iz kojeg su odvoeni pod batinama i psovka-
ma u πumu Brezje gdje su klani i udarani drvenim batovima po
glavi. Na toboænjem sudu kod mlinara Jose KataliniÊa, gdje je done-
sena presuda o pokolju srpskog naroda nije se niko ustao u obranu.
NaroËito se zauzimao Mata MihaliÊ iz KovaËevca da se taj narod
sav pokolje rekavπi da ako se taj narod pusti da se on odriËe da bude
131
Stevo KljajiÊ
Staro Selo, kbr. 158
Topusko
9 Petar ZinaiÊ, Genocid na Kordunu i okolici 1941-1945, Bg. 1996. str. 401.
132
Mile MiπkoviÊ
Selo Radovica
Cetingrad
Slunj
Ninko DejanoviÊ, Ilija RibiÊ, Mile RibiÊ, Petar RibiÊ, Milovan Sela-
koviÊ, Mile RibiÊ, Simo Æegarac, Lazo Æegarac, Nikola RibiÊ, Branko
RibiÊ, Mile MartinoviÊ, MiliÊ Sremac i njegov brat Miloπ, Stevo
GnjatoviÊ, Pero Sudar i njegov sin Mile, Milovan ∆ulibrk i njegov
brat Ninko, Pero PopoviÊ i njegov brat DragiÊ, Nikola VuletiÊ,
–uro DejanoviÊ, Nikola DejanoviÊ, Jovo Vujaklija, Miloπ Vranjeπ i
njegov brat Milan, svi seljaci-zemljoradnici.
Iz Cetingrada su odvedeni i ubijeni: Luka Krmar, obuÊar, Miloπ
Æegarac, trgovac, Vladimir MandiÊ, uËitelj, Josif i Marko Tepavac,
braÊa, Bogdan Kangrga, trgovac, –uro Pjevac, gostioniËar, Stevo
KuruzoviÊ, pekar i njegov otac Simo, seljak, DragiÊ BrkoviÊ, pekar
i njegov brat seljak Pero, Milivoj BrkoviÊ, krojaË, Petar BrkoviÊ,
banovinski putar, Radivoj BrkoviÊ, krojaË, Dmitar BrkoviÊ, seljak,
Jovan BrkoviÊ i Mile BrkoviÊ, seljaci i –uro Basara, trgovac. Iz Pod-
cetina: Mile MandiÊ, ∫nanc u penziji, Jovo MandiÊ, æandarm. na-
rednik u penziji, Nikola MandiÊ, seljak, Nikola JeliËiÊ, lugar, Mile
MandiÊ, seljak, te viπe drugih Ëijih se imena ne mogu sjetiti. Iz SaviÊ
Sela njih nekoliko od kojih se sjeÊam Steve SaviÊa, zemljoradnika.
Viπe njih iz sela Maljevca i sela BuhaËe. VeÊ 5. augusta 1941. godi-
ne ustaπe rukovoene katoliËkim æupnikom Perom Medvjedom
pohvatale su sve srpske porodice u Cetingradu, zatvorili ih u pod-
rume æandarmerijske stanice, a sutradan su ih odveli pjeπice na
brdo zvano “BakiÊ glavica” kraj Cetingrada. Tu su ih usmrtili neke
noæevima a neke udarajuÊi maljevima po glavama. Leπeve su po-
bacali u jednu veliku jamu iz koje se je prije vadila ruda za æelje-
zaru kraj Topuskog.
Tada su ustaπe pobile slijedeÊe Srbe: Milicu Krmar sa kÊerkom
starom 4 godine, Dragicu, suprugu trgovca Miloπa Æegarca, nji-
hovog slijepog sina starog 15 godina i DragiËinu majku, suprugu
uËitelja MandiÊa sa sinom Brankom (2) i drugim sinom (7), Ranku
Basara, suprugu trgovca –ure Basare sa djetetom starim dvije go-
dine, Olgu Kangrga, So∫ju Pjevac sa kÊerkom Nadom (13), supru-
gu Pjevac Petra sa Ëetvero male djece, stare od jedne do sedam godi-
na æivota, te joπ dvoje djece njenog muæa brata Rade iz Vinkovaca,
koja su se sluËajno zatekli kod svoga strica i strine, supruga Pavla
Pjevca i njihovo dvoje djece u starosti, dvije i Ëetiri godine, supru-
138
Milutin LovriÊ
CvijanoviÊ Brdo
Slunj
Srbi pohvatani 31. jula 1941. u Slunju bili su iz viπe sela: Maljev-
ca, Ruπevice, Brezovca, Donjeg Kremena, Gornje Gline, Miljevca,
CvijanoviÊ Brda, Kosjerskog Sela, Kutanje, Rabinje, Snosa, Stojmer-
iÊa, Glinice, Crnog Vrela, Srpskog Blagaja, Grobnika, Donjeg
Primiπlja, Dvoriπta, Kestenovca i sela Blata kod Plaπkog. Svi su oni
muËeniËki pobijeni batovima ili æivi baËeni u bezdan jamu VrtaËe
u Taboriπtu kod Slunja.
Milan KvoËka
BroÊanac
Slunj
10 Ilija Ile JezdiÊ poginuo je u partizanima 1942. godine. Milovan ∆ujiÊ umro je od
tifusa kao partizan, 1943. godine.
150
Milan SaviÊ
SaviÊ Selo
Podcetin
Slunj
“Vidite, nije tako loπe πto sam sve doæivjela. Ponekad kada se
vrijeme mijenja malo me æiga i teæe govorim, sporije i jedem, valj-
da mi neπto zapinje u grlu. Boja glasa je malo drugaËija. Za vrijeme
ove tragedije imala sam devet, a sada imam dvadeset i osam godi-
na.”
VukeliÊ Cvijeta
Gornje Primiπlje 17
So∫ja »ubra
Gornje Primiπlje kbr. 130
dostigao jedan ustaπa i viknuo: “Kakvi kolju, oni njima samo dræe
govor”, a zatim zamahnuo kundakom i lupio je po glavi od Ëega je
moja sestra Jelica pala i onesvijeπtena ostala leæati. Kad su u kuÊi
poklali jednu grupu ljudi, doπli su po drugu, a onda po treÊu.
»im su ustaπe poklale sve muπkarce pojurile su k nama æena-
ma i djeci. Prebrojile su nas. Jedan je od njih upitao, da li moæemo
svi zajedno poÊi, πto je ovaj odmah odobrio. Podijelili su nas u dvi-
je prostorije kuÊe. PoËeli su sa silovanjem, batinjanjem pa klanjem
i ubodima noæevima po tijelu æena i djece. Prva ærtva bila je Milka
EsapoviÊ, lijepa djevojka, tek u osamnaestoj godini æivota. Nju su
silovale ustaπe i zatim joj odsjekle glavu naπom bradvom. Prije toga
su joj ustaπe-koljaËi skinuli dukat koga je imala na vratu. Ustaπa
koji je bradvom sjekao vrat mlade Milke nije niπta govorio. Samo
su mu oËi gorjele nekim uæarenim crvenilom.
Gledala sam kako su klali moju tetku So∫ju MilankoviÊ, staru
51 godinu. Uzeo je za glavu jedan ustaπa i poËeo ju je klati, ali kako
se ona grËevito branila, pritrËao je i drugi te je krvniËki boli noæevi-
ma. Ovima je priskoËio i treÊi pa su je zajedno zaklali. Od toga sam
pala u nesvijest. Vjerovatno su me tada i ustaπe udarile bradvom
po glavi. Ne znam koliko sam dugo tako leæala. Kada sam doπla k
svijesti, osjetila sam snaæne bolove u glavi i osjetila da neπto puc-
keta blizu mene. Kada sam progledala, vidjela sam da kuÊa gori.
Krov je veÊ izgorio, svuda su padale grede i ostala krovna konstruk-
cija. Nekako sam se izvukla, no da li na vrata ili na koji drugi dio
kuÊe u plamenu ne znam ni danas. Kad sam izaπla napolje, dese-
tak metara od kuÊe, naiπla sam na moju sestru Jelicu koja je bila
omotana maramom i sva krvava. Nju su klali po vratu, ali se neka-
ko prije mene uspjela izvuÊi iz zapaljene kuÊe. Kad sam je vidjela,
nisam je takvu odmah ni prepoznala pa sam zapitala: “Da li si to ti
Jelice?”, na πto mi je ona poËela neπto govoriti, ali je ja nisam mo-
gla razumjeti zbog razrezanog vrata. Zatim smo pomaæuÊi jedna
drugoj zajedniËki otiπle u obliænji grm, gdje sam ja ostavila sestru
Jelicu i poπla da traæim nekoga tko bi nam mogao pomoÊi. Nakon
nekoliko koraka naπla sam sestru Cvijetu gdje leæi u lokvi. Kada
sam doπla do nje i rekla joj da ide sa mnom kod sestre Jelice, ona
je kazala da ne moæe nikuda s tijelom jer je sva izranjavana, nego
171
Boja Livada
Gornje Primiπlje 163
Sava Pjevac
ToboliÊ
Nikola Basara
Gojkovac
Cetingrad
Slunj
–uro VraniÊ
Dreænik
Slunj
nije moglo, jer su PaveliÊeve jedinice dræale joπ Ëitav gornji Kor-
dun. Od nastanka ustaπke vlasti moj se otac Janko skrivao i preleæao
u svom skloniπtu, a javljao se samo po noÊi. Kad se obruË pokolja
pribliæio Dreæniku, moj otac pozdravi svoje dotad prijatelje Hrvate
i zamoli ih preko moje majke da prime nas, njegovu djecu ‘na
spasavanje’.
Uistinu, mene je mjeseca jula 1942. primio “na spasavanje”
Josip KovaËeviÊ, moj uËitelj iz osnovne πkole. Prema dogovoru ja
sam trebao ostati u njihovoj kuÊi sve dok opasnost ne proe. Ja
sam kod njih radio ∫ziËke poslove na njihovom imanju besplatno,
samo da bih preæivio, sve do tog dana, 3. septembra 1942. godine.
Josip KovaËeviÊ i njegov brat Zvonko, tada PaveliÊev o∫cir, a sada
sudija Okruænog suda u Osijeku, opljaËkali su veliki broj krupne i
sitne stoke podavljene srpske sirotinje. Pokolj srpskih seljaka u
Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Sadilovcu 31. jula 1942. godine zatekao
me kod njih. Tada su im ustaπe dovele joπ dosta stoke i raznih pred-
meta opljaËkanih u srpskim selima. Kod njih je tada bilo nas srp-
ske djece kao slugana, πestorica. Stoka se svakodnevno klala.
Prireivali su se ruËkovi i banketi za hrvatske Ëasnike, prijatelje
mojih ‘spasitelja’. Tu se jelo i pilo, pjevale pogrdne pjesme protiv
srpskog naroda. Jeli su i pili da bi povraÊali, i povraÊali su da bi
ponovno jeli i pili imovinu srpske sirotinje. Kopao sam i brao za
zimnicu. »inio sam sve moguÊe da se toj gospodi ‘spasiocima’ πto
bolje udvorim da mi oni produæe æivot koji dan duæe. Ja, a ni druge
sluge, nikakve druge hrane nismo okusili osim kruha i voÊa koje
bi ubrali kada oni to ne vide. Danas imam prijatan osjeÊaj Ëistote
svoga duha i srca. Sretan sam πto nisam ni okusio ono meso
opljaËkano kod naπih kuÊa kojim su se oni s podsmijehom
naslaivali.
Na dan 3. septembra 1942. godine uπla su trojica ustaπa u
kuhinju, baπ kad sam trebao krenuti na kopanje u baπtu. Jedan je
imao na glavi muslimanski fes, bijelu koπulju zasukanih rukava, a
za pojasom pravi ustaπki koljaËki noæ. Onaj koji je imao na sebi
oruæniËku uniformu izvadio je jedno parËe hartije i proËitao:
“Gospoo, da li se kod vas nalazi –uro VraniÊ?” ZaËudilo me je.
195
Pero Klipa
Plaπki
“Oko tri sata poslije podne, 28. maja 1941. godine, netko poku-
ca na moj prozor. Pitam tko je. ViËu mi da otvorim vrata. Otvorim
ih i imam πto vidjeti. Pred vratima moje kuÊe u Plaπkom grupa
ustaπa. Pitaju me kako se zovem. Ja im kaæem. ViËu: “Spremi se.
Ideπ samo na jedno sasluπanje i odmah se vraÊaπ kuÊi.” Kod sebe
sam imao samo 200 dinara, nekoliko cigareta i kutiju πibica.
Odvedoπe me u æandarmerijsku stanicu. DoËekao me ustaπa ÆiliÊ,
rodom iz Oπtarija. Kaæe mi da sjednem. To i uËinim. Sa svake strane
sjeo je po jedan ustaπa. Uskoro iz susjedne sobe dovedu Danu Vu-
kasa. Pitaju me da li ga poznajem. “Naravno”, kaæem potvrdno.
Drugo nisu niπta pitali. Kroz pola sata dovedu Milana SrdiÊa, pa
zatim nekoliko pravoslavnih sveπtenika i joπ nekoliko uglednih
Srba iz PlaπËanske doline. Sakupilo se nas viπe od 20. Pred veËe
oduzeπe nam stolice i narediπe da sjednemo na pod. S piπtoljem u
ruci stalno nas obilazi jedan ustaπa i prijeti nam se i kaæe da smo
dosta carevali i srbovali, ali da se sada izmijenila situacija.
Kasno uveËe Ëuo sam brujanje automobilskog motora ispred
zgrade. ReËeno nam je da se dignemo i uputimo prema izlazu iz
zgrade. Pred vratima je stajao kamion i ustaπe su nas ubacile udara-
juÊi kundacima u njega. Krenuli smo u nepoznatom pravcu. Za
nepun sat vremena kamion se zaustavio. Kad smo izaπli, vidio sam
da smo se naπli u dvoriπtu Frankopanske kule u Ogulinu. Odveli
su nas u drugi sprat i sve stavili u jednu oveÊu prostoriju. Za dan
dva ustaπe dovedoe i 20 Srba iz Ogulina, Donjih i Gornjih Dubrava,
meu kojima sam prepoznao i nekoliko æeljezniËara iz Plaπkoga.
Bili smo iznureni i izgladnjeli. Preplaπeni pogledi govorili su nam
sve. Ubrzo su i naπe porodice saznale gdje se nalazimo pa su poËele
donositi hranu. ©to je bilo bolje, ustaπe su pojele, a nama su
uruËivale otpatke. Jednog dana obave premetaËinu i pokupe od nas
sve vrednije predmete, naroËito prstenje i novac. Ja sam uspio svo-
jih 200 dinara sakriti u postavu kape.
Svakog dana ulazile su k nama ustaπe-batinaπi. Tukli su nas
kako su koga dohvatili. Posebno su se okomile na pravoslavne
198
ta, moËili smo rupËiÊ u mokraÊu i stavljali kao oblog. Ali sve je bilo
kasno. Uskoro je izdahnuo. Svakog dana Ëekali smo da takav bude
i naπ kraj.
Naπ put u nepoznato je nastavljen 6. juna, kasno uveËe, izvede-
ni smo iz Êelija u dvoriπte zatvora. Tu su nas postrojili u kolonu po
jedan. Krivudava kolona pruæala se preko cijelog prostranog
dvoriπta i liËila je na ogromnu zmiju koja nestaje u ponoru. Prila-
zili smo prozoru kuÊice na sjeverozapadnom dijelu dvoriπta. Bio
sam u sredini kolone. Jedan po jedan je neπto potpisivao. ©to?
Nisam znao. MuËila me je sumnja. Moæda sebi potpisujemo smrt-
nu osudu. Ispred mene je bio Nikica ManojloviÊ iz sela Otoka, kod
Ogulina. Doπao je red na njega. Ustaπa mu kaæe: “Potpiπi!” ©utnja.
Ustaπa joπ jednom ponovi. Nikica ManojloviÊ odgovori: “Ja neÊu
to potpisati.” Pljuπte po njemu udarci. Stropoπtao se. Odnose ga
dotuËenog. Njegov put u nepoznato je zavrπio.
Doπao sam i ja na red. Ustaπa mi kroz prozor pruæa pola arka
papira. Potpisivao sam polako kako bih mogao proËitati πta piπe
na papiru. Koliko se sjeÊam, pisalo je ovo: “Ja, niæe potpisani, vlas-
toruËno se potpisujem da sam za vrijeme Kraljevine Jugoslavije ra-
dio protiv interesa hrvatskog naroda, ustaπkog pokreta i Poglavni-
ka.”
Poslije potpisivanja vratili su nas u Êelije. Sutradan ponovno nas
izvode u dvoriπte i postrojavaju. Dræe nas u stroju oko jedan sat. Za-
tim nam se obraÊa neki ustaπki o∫cir s kraÊim govorom. Kaæe nam
da idemo zatrpavati rovove koje da smo kopali na hrvatskoj zemlji i
na taj naËin Ëinili πtetu hrvatskim seljacima. Potom nas odvode na
ogulinsku æeljezniËku stanicu, na mjesto gdje su boksovi za utovar
stoke. Utrpavaju nas u veÊ postavljene G vagone i u svaki vagon uba-
cuju po jednu kantu vode. ZakljuËavaju vrata vagona.
Kasna proljetna noÊ. Vani je bilo tako toplo i zraËno. A mi u
stoËnom zatvorenom vagonu! Pun nas je da jedva moæemo i staja-
ti. Bez dovoljno zraka, disali smo kao riba na suhom. Onu kantu
vode brzo smo popili. »uo se πum lokomotive. Povukla je vagone u
nepoznatom pravcu. Nismo se mogli orijentirati kamo nas voze.
Dugo smo putovali. Vlak je viπe puta zastajao. Bez hrane i vode,
zaista je bilo nepodnoπljivo. Kada bi vlak zastao, lupali smo na
200
Rade Peπut
Plaπki
sam jasno ugledao crni obris jame na prozraËnoj ljetnoj noÊi. Nare-
dili su nam da sjednemo na zemlju πto smo i uËinili. Obuzima me
neka jeza. Tek sad sam bio naËisto da nam se tu sprema smrt. Nisu
razbojnici dugo Ëekali. Glas MatijaπiÊa, naπeg poznanika, s kim
smo uvijek bili dobri i pomagali mu kod izuËavanja trgovaËkog
zanata u Plaπkom, njegov glas: “Ustani Nikola!”. Mom ocu skinuπe
lance s ruku, krv mu tekla. Prisiliπe ga da i odjeÊu skine sa sebe.
Nas dvojica, njegovi sinovi, morali smo sjediti i gledati njegove
muke. Ustaπe su pratile naπ svaki trzaj. Tako gola, krvava i izmrc-
varena trojica ustaπa dovukoπe nam oca tik do jame. Ivan MatijaπiÊ
repetira puπku i opali dva metka u njega. Pao je na sam rub jame.
Ne znam je li istog momenta izdahnuo, ali sam dobro vidio kako
su ga ugurale ustaπke zvijeri u provaliju ∞ jamu.
Ista trojica ustaπa sada se vratiπe k nama i MatijaπiÊ naredi:
“Rade, ustani se sad ti!” Ustao sam se teπkom mukom. Odmah sam
ga zamolio da poπtedi æivot bar jednom od nas dvojice. Odgovorio
mi je bijesno: “J… vam srpsku majku, πto da vas πtedim. Vrijeme je
da sve ono u Plaπkom sada bude naπe.” Skinuli su mi lance s ruku
i naredili da se svuËem. Kad sam ostao samo u koπulji i kratkim
gaÊama, poveli su me k jami. Negdje na pola puta sinu mi u glavu
misao da bjeæim. Nisam dugo razmiπljao ∞ odluËio sam na bjek-
stvo. Istog momenta trgnem se svom snagom i poput preplaπene
zvijeri naem se u nekom æbunu. Brzo sam se prebacio u gustik.
SjeÊam se da su tu veÊ bili poveÊi bukviÊi. Kako su mi bile oËuvane
noge brzo sam trËao. »uo sam paljbu za mnom i korake ustaπa kako
me gone. Ne sjeÊam se dobro, ni tada, ni poslije koliko su me dugo
gonili, ali znam da sam u tom bjeæanju izbio na neku stazu koja
me je odvela u suprotnom smjeru, a oni su jurili za mnom u pravcu
otkud smo doπli. Ipak me je spasila noÊ i πuma. Uvukao sam se u
neko æbunje i tu doËekao praskozorje. U zoru sam krenuo dalje i
izbio na æeljezniËku prugu kod Oπtarija. Sad sam znao gdje se nala-
zim. Otiπao sam kod sestre u Otok, tek kada se smraËilo. »uËao
sam skriven u nekom πipragu. Privukao sam se onako jadan noÊu
kuÊi moje sestre Zore. Kad sam uπao u kuÊu moja sestra i Ljuba
KukiÊ iz Meeaka koja je bila kod nje nisu me prepoznale. Bio
sam u gaÊama i koπulji, sav krvav. Dok sam progovorio sestra me je
204
Ilija VukeliÊ
Dreænica
Vladimir Mrvoπ
Ponikve
Gornje Dubrave
Ogulin
15 Vidi detalje, Historijski arhiv u Karlovcu, 1987. OpÊina Gornje Dubrave, Nedeljko
ViπnjiÊ, Ljudski gubici i ratna πteta na podruËju opÊine Gornje Dubrave 1941-1945.
str. 862-888.
218
Evica ÆivkoviÊ
Veliki Gradac
Glina
Boπko DragiÊ
Blinja ∞ Petrinja
“Bio sam dræavni lugar i sluæbovao kao takav sve do 10. aprila
1941. godine tj. do proglaπenja Nezavisne Dræave Hrvatske. Imao
sam 41 godinu, bio oæenjen i imao troje djece.
VeÊ 11. aprila 1941. godine, oko 17 sati, uπao je u moj stan u
Volinji rimokatoliËki æupnik iz Divuπe, Ante –uriËiÊ s joπ trojicom
ustaπa. Svezali su mi pred djecom i suprugom ruke æicom na lea,
ugurali u auto i odvezli u Bosansku Kostajnicu. Zatvorili su me u
ustaπki stan, kome je bio na Ëelu ustaπki poruËnik PudiÊ. On me je
odmah u svojoj kancelariji izudarao bokserom po vratu i glavi, pa
220
“Dana 31. marta 1941. godine bio sam pozvan u vojnu sluæbu i
rasporeen u 67. poljsku bolnicu u Veliku Mlaku izmeu Zagreba
i Velike Gorice za vojnog sveπtenika. U toj samostalnoj jedinici
meu o∫cirima nije bilo ni jednog Srbina, a od 100 vojnika samo
ih je bilo πestorica Srba. Vaæno je ovdje primijetiti da iako je veÊ
poËeo rat ta bolnica je tek 7. aprila 1941. godine naveËe dobila odi-
jelo i obuÊu za vojnike i neπto od bolniËkog inventara, a πta naj-
glavnije ni lijekove ni zavoje uopÊe nije ni dobila. Saznao sam, jer
od mene su krili raspise viπe komande, da je nareen pokret 67
bolnica iz Velike Mlake (10 km od Zagreba) za Karlovac za 8. 4., ali
ta bolnica nije ni krenula sa svoga mjesta do 10. aprila poslije
podne. Tada su se nenadano raziπli neki o∫ciri i komandant je
naredio preko narednika-vodnika da ja vodim bolnicu na volovi-
ma u pravcu Velike Gorice gdje se vodila borba izmeu odstupa-
juÊih jugoslavenskih trupa i veÊ trupa hrvatskih ustaπa. Kad smo
veÊ bili u pokretu dovezao se komandant bolnice i naredio da se
okrenu kola nazad te da sav inventar opet istovare u magazine, a
sam komandant skinuo je epalete i bacio ih. Kad sam se vratio u
selo, doznao sam da Hrvati spremaju po noÊi u znak radosti i pokolj
svih nas pravoslavnih vojnika koji su se zadræali u tom selu. Obavi-
jestio sam naπe i rekao da napuste selo, πto su oni i uËinili, a ja sam
krenuo u sumrak sa svojim posilnim Kostom BariÊem iz Uπtice za
Veliku Goricu. Na sve strane Ëuli smo pucnjavu i svakog Ëasa nas je
vrebala smrt. Na kraju varoπi u Velikoj Gorici vidio sam Hrvate ∞
civile s trobojnicama hrvatskim i puπkama u rukama. Jedni za-
dræavaju prolaznike, a drugi vuku neke vreÊe i stvari, sigurno iz
nekih vojnih skladiπta. Takva nas je jedna patrola uhapsila i odve-
la u zgradu Gradskog poglavarstva, gdje su nas pretresali i ostavili
da prenoÊimo na golom podu zajedno s mnogobrojnim vojnicima
jugoslavenske vojske. Rano u jutro na zauzimanje nekih pridoπlih
o∫cira bili smo puπteni da doruËkujemo, πta sam ja iskoristio da
izaem iz varoπi u pravcu Siska. Tako sam pjeπice preπao put od
222
sic, dok su njih trojica s uperenim puπkama sjeli iza mene. Ostali
su otiπli kroz selo i uhapsili Jovana MikiÊa i –uru Zeca. Njemu su
naredili da spremi svoja kola i da ih vozi. Na putu su zastajali na
viπe mjesta i lupali ljudima po vratima. Tako smo doπli i do kuÊe
KrnjajiÊa u ©aπu. Stavili su nas u neko dvoriπte. Dovele su ustaπe i
Cviju Orelja, te nas povezli prema Stazi. Stali su na Ëetiri mjesta jer
su ustaπe hapsile joπ neke Srbe. U Stazi su nas pohvatane uveli u
jednu prostoriju opÊinskog poglavarstva gdje su spavala dvojica
ustaπa: konjokradica i robijaπ sada u ulozi opÊinskog nadstraæara,
neki Toma MaËek. Ovaj je odmah dok je obukao cipele skoËio k
meni, zagledao mi se u lice i rekao: “A to je ta ptiËica”, te me poËeo
πamarati po glavi, nogama, po stomaku i butinama. U to se obu-
kao i onaj drugi ustaπa Dragan KoliÊ i taj se pridruæio ovom razbo-
jniku MaËeku. Uz psovke majke mi srpske tukli su nemilosrdno i
muËili me cijelu noÊ do podne drugoga dana. Samo su se smje-
njivali, tukli i cerekali. Viπe puta su me prisiljavali da sjednem
nasred sobe na pod, a zatim me tukli rukama, nogama i kundaci-
ma. Njima se pridruæio i onaj ustaπa Stanko VujnoviÊ, visok, jak
robijaπ iz Vedrog Polja kod Sunje.
Zadavali su mi teπke udarce po glavi tako da sam padao u nes-
vijest, a KoliÊ bi me tada udario cokulama pod rebra i po cevanica-
ma da bi me zadræao pri svijesti. Isti KoliÊ mi je naredio da vjeæbam
kao “soko” jer je i on bio u sokolskom druπtvu. Uz udarce morao
sam ËuËati sa ispruæenim rukama a KoliÊ mi je stavio pet puπaka
na ruke rekavπi da su to “popovske pleÊke” te da to dræim mirno i u
takvom stavu sat vremena. Naravno da nisam mogao onako pre-
tuËen i slab da to dræim ni pet minuta onda su me oborili na patos
i sva trojica su uzjahala na mene, a ja da ih u leæeÊem stavu vuËem
po istom. Zatim su me podigli i pritisli uza zid i noæ mi naslonili
na prsa kao da Êe me probosti, ali su odustali rekavπi da za to ima
vremena, jer da im joπ nisam sve rekao ono πto oni od mene traæe.
Tada me je ustaπa KoliÊ izveo u mraËni hodnik i gurao je moju
glavu u klozet, ali nije uspio, pa me udarao glavom o zid i o kameni
pod, uhvatio me za vrat i stezao mi grkljan s namjerom da me za-
davi. Istrgao sam se razbojniËkih kandæi, ali me je uspio snaæno
udariti nogom u lijevu stranu stomaka. Drugi su u sobi tukli moje
224
Mile Poæar
Strmen
Crkveni Bok
Kostajnica
Pero DrakuliÊ
Hrastovac
Kostajnica
ljudi koje sam odliËno poznavao i nareuju mi: “Ruke uvis”, dok
ne pretraæe sobu. Dvojica njih prevrnuli su sve u sobi, a jedan je
dræao puπku uperenu u mene. Nisu me vezali, obukao sam se i kre-
nuo s njima. Traæio sam da mi kaæu πta sam kriv i zaπto me vode?
Odgovoreno mi je da Êu biti taoc. Ako se njemaËkom vojniku πto
dogodi, bit Êe streljano 10 Srba za jednog Nijemca. Isto tako, ako
se bilo πta dogodi na æeljezniËkoj pruzi, koja je od moje kuÊe udalje-
na 500 metara, taoci Êe biti strijeljani.
Na izlasku iz kuÊe vidio sam u dvoriπtu mnoge naoruæane Hr-
vate, veÊinom u civilnom odijelu, koje sam poznavao. Kada sam
silazio niz stepenice, ugledao sam iza jednog stupa vojniËku cijev
koja je nakon mog silaska bila uperena pravo meni u prsa. Puπku
uperenu u mene dræao je moj dugogodiπnji prijatelj iz Majura.
Nisam se mogao naËuditi, a o tome razmiπljam veÊ 34 godine, πta
se to dogodilo u ono vrijeme da su se moji prijatelji i poznanici
preobrazili u neπto πta nije bilo ni sliËno dojuËeraπnjim ljudima s
kojima sam bio u tijesnim prijateljskim vezama. Ti isti sada tjera-
ju svoje prijatelje iz kuÊa bez ikakve krivice. Zar su netragom nestala
poznanstva i uspomene, zar su zauvijek umrli dobrosusjedski od-
nosi? “Zar si i ti doπao s puπkom da goniπ Peru DrakuliÊa iz njegove
kuÊe?”, upitao sam. “©uti i naprijed!”, bio mi je odgovor.
Zaokupljen mislima koraËao sam prema cesti, a za mnom su
iπli moja majka, brat, æena i troje djece, od kojih je najstarije ima-
lo 11 godina. U mene su bile uperene puπke i onih u uniformi i
onih Hrvata koji su bili u civilu i imali civilno oruæje. Na cesti su
stajala kola sa dva vrlo dobra konja, s koËijaπem iz Majura, koji je
bio zaposlen kod nekog trgovca. U kolima su sjedili naoruæane
ustaπe. Narediπe mi da se popnem u kola. Krenuh i dobih prve
udarce kundakom. Viknuπe “Naprijed!”. Na to je moja æena zajau-
kala, a ja sam se okrenuo i rekao joj: “»ini mi se da se viπe neÊu
vratiti, pazi na djecu.”
U isti Ëas zaplakala je mati, æena zajaukala, a stariji sin legao
jednom ustaπi na cipele i zakukao: “Zaπto tuËete tatu, tata je bio
dobar s Hrvatima, a vi njega tuËete…”
Nato su ustaπe poËele udarati kundacima djecu, rastjerali
majku, brata i æenu, a ja sam se uspeo pod udarcima cijevi u kola.
230
16 Opπirnije u knjizi Sisak i Banija, 1941, Sisak, 1974, strana 888-907, Pero DrakuliÊ,
Ustaπki zloËini 1941.
235
Simo VuËkoviÊ
Srpske Moravice
Otpravnik vozova
na æeljezniËkoj stanici
Kostajnica 1941.
Zar Êe nas sve pobiti? Ima nas toliko. Mogli bismo se s njima i
obraËunati, samo bi trebalo da nas neko povede, da poËne. Ali, tog
nema.
»uli su se opet pucnjevi, pa rafal. Kratka julska noÊ brzo proe.
Svanuo je 1. august 1941. godine. »uju se povici ustaπkih zlikovaca
u dvoriπtu. Podigoπe me k prozoru, da vidim ko je u dvoriπtu. Koga
vidim? Josip Mlinac, naπ komπija, Hrvat, bogati mesar i lihvar,
MaÊan PrpiÊ, pijanica, propalica i poznati pljaËkaπ, Franjo GrËiÊ
kolporter i vaπarski dæeparoπ, Franjo CindriÊ, policijski kon∫dent.
PoËeπe opet izvoditi Srbe, po jednog ili dvojicu. Odvedoπe ne-
koliko grupa. Doe red i na mene. U dvoriπtu grupa muπkaraca i
æena, njih tridesetak, a moæda i viπe, vezani po dvojica za ruke æi-
com. Jedan stoji sam, joπ nema para. Vezaπe me s njim. Stegoπe
æicu oko ruke. Zarala æica upila se u meso. Neki traæe od ustaπa
da im olabave æicu. Oni ciniËki dobacuju: “Strpi se malo, neÊe za-
dugo. Jedan ustaπa prie nama, da vidi kako smo vezani i dreknu:
“Joπ jednu æicu po sredini! Donesoπe neko ËeliËno uæe i vezaπe nas
po sredini. Kapija se otvori. “Polazi!” Niko se ne pomaËe. Ustaπe
ponovno dreknuπe, udariπe kundacima one na zaËelju. Krenusmo.
Iziosmo na cestu.
Doe mi pred oËi slika smrti. Pomislih na roditelje, prvo na
majku. Pa ja se opraπtam sa æivotom? Ne! probudi se u meni æelja da
æivim. Viπe nego ikada ranije. Ima li joπ kakav izlaz, pomislih.
Pokuπah da odvrnem æicu na ruci. Teπko ide ∞ æica je debela. Probam
joπ jednom, moglo bi se. Sa mnom je vezan Joca Samardæija, seljak
iz okoline Kostajnice. Rekoh mu moju namjeru i plan za bjekstvo…
“Bjeæi sinko, ti si joπ mlad! odgovori mi on. ∞ Ja sam star, meni
kako bude…
Nas tridesetak prati vezane kao stoku, svega petorica ustaπa,
koji Êe nas za desetak minuta streljati.. Po jedan na Ëelu i zaËelju,
po jedan sa svake strane, a jedan im nareuje da nas udaraju. Kad
se odmaknu, slobodnom rukom odvrÊem æicu. Vidim, svaki Ëas je
dragocjen. Svaku najmanju priliku koristim, da odvrÊem. Krvare
prsti, ali ja ne osjeÊam bol. Ni æe viπe ne osjeÊam. Æelja za æivo-
tom sad je najjaËa. Odjednom ustaπi sa moje strane uËini se da ja
odvrÊem æicu. Dohvati me kundakom iza vrata i cokulom u slabinu.
238
Duπan Banjac
Strigove
Kozara
jednom vam kaæem da iziu oni koji su bili na Kozari ili Êe vas Ni-
jemci sve pobiti!”
Postalo je opasno. Kroz tijelo su mi proπli trnci. Osjetio sam
strah. Vojnici su na komandu jednog o∫cira uzeli πmajsere na
gotovs, a to je znaËilo da mogu svaki Ëas ∞ tren otvoriti paljbu. Ci-
jevi su bile uperene u nas.
Tada se dogodilo ono πta nisam pretpostavljao. Iz stroja je
izaπao Jovo TubiÊ. Poπao je na mjesto koje je pokazao onaj ustaπa
u civilu i tu stao. Odmah je za njim poπla veÊa grupa. Iπli su ljudi
vjerujuÊi da moraju. Smrt je prijetila. To treba razumjeti.
Mislio sam na trenutak πta da Ëinim, ali sam brzo odluËio da i
sâm idem s ljudima s kojima sam bio u zbjegu na Kozari. Nekako
bi me bilo stid ostati. Ne znam koliko nas se izdvojilo, ali pamtim
da nas je bilo mnogo.
Sada je onaj civil ∞ ustaπa priπao k nama i od jednog starca uzeo
πtap na koji se ovaj bio naslonio da lakπe stoji. PoËeo ga tim πtapom
strahovito tuÊi. Prosto je slomio πtap o starËevo tijelo i glavu. Posli-
je je to uradio joπ nekima, tako da su ljudi poËeli bacati svoje πtapo-
ve. Teπko smo stajali, ali nam nisu dali da sjednemo.
To bacanje πtapova razbjesnilo je onog ustaπu u civilu i on je
sa zemlje dizao πtapove i s njima nemilosrdno tukao. Izgledao je
kao lud. Naslaivao se time πto je na starim ljudima lomio njihove
staraËke πtapove. Tukao je sve dotle dok mu jedan Nijemac nije
naredio da prestane. Civil je neπto razgovarao s njemaËkim
o∫cirima i onda otiπao. Napustili su nas i oni njemaËki vojnici sa
πmajserima, a ostali su domobrani. Nas s Kozare odvojili su u dru-
gi dio logora.
»uvali su nas PaveliÊevi domobrani. Oni su vrlo surovo pos-
tupali s nama. Kad bi ih netko neπto pitao ili traæio vode psovali su
nam majku mutlaËku i majku komunistiËku. Ujutro, bio je utorak
u naπ su logor uπle ustaπe. Pjevale su neku pjesmu. Gledali smo ih
sa strahom i oËekivali zlo. Ustaπe su u rukama nosile snopove æica,
duæine od pola metra, otprilike. Iza ustaπa je doπao onaj zloglasni
civil, onaj batinaπ koji je na starcima lomio njihove πtapove. Taj je
veÊ pokazao tko je i πta mu je zadatak. On se stalno sastajao s
njemaËkim o∫cirima i neπto razgovarao.
243
Ostoja Banjac, a kraj njega sin Mile, dok je dalje na kraju stajao moj
roeni brat –uro. Nisam se odmah odazvao kad mi je ustaπa nare-
dio da pruæim ruke unazad. On mi je zbog toga naglo trgnuo ruke.
Odmah sam osjetio jaku bol, a zatim me stegla æica. Od boli sam
jaukao. Æicu su stegli klijeπtima, a zatim su vezali i miπice i æicu za
Ostoju. Ostoju su vezali za njegova sina, a njega za moga brata.
Dobro sam zapamtio lice domobrana koji nas je natjerao da
ovako svezani sjedimo. Imao je izbezumljeno lice, bijesno, bio je
nalik na jazavca. Imao je njuπku baπ kao jazavac koga sam nekad
uhvatio u æicu kada je poπao u krau kukuruza...
Prvi je sjeo moj brat –uro. On nas je povukao na zemlju. Pada-
li smo na lea. Okolo su bila tuæna i uplakana lica, Ëuo se i plaË, pa
i jauk nekih ljudi. Ja sam pao u nesvijest, ali me domobran ∞ jaza-
vac udario kundakom po glavi, od Ëega sam opet shvatio gdje sam
i πta se to dogaa.
Onda su stizale nove vezane Ëetvorke i tuæna se gomila po-
veÊavala.
Dan je proπao u odbrojavanju i vezanju. Ljudi su popadali po
zemlji. Neke su ustaπe naπle za potrebno da ih tuku opasaËima i
cijevima puπaka. Vode nam nisu htjeli dati, veÊ su nam prijetili,
psovali srpsku majku i poniæavali nas onako svezane i nemoÊne.
Tada je doπla noÊ. Straæe su pojaËane. Mi smo se oslanjali jed-
ni na druge da olakπamo poloæaj u kojem smo se naπli. Onako steg-
nuti æicom nismo nikako mogli naÊi zgodan poloæaj u kojem bis-
mo zaspali ili bili budni u toj straπnoj i prokletoj noÊi. Doπao je i
novi dan. Kraj æeljezniËke stanice kretali su se ljudi, domobrani i
ustaπe. Mi smo umirali od bolova, gladi i æei, od Ëekanja onoga
πta su nam spremili zlikovci. Straæe su se mijenjale. Sunce je ne-
milosrdno palilo. Æedni i gladni, patili smo od æei. I opet je doπla
noÊ. A noÊi smo se bojali viπe od dana. »inila nam se duga za rane
na rukama, za jauke. Kad bi koji od bolova jauknuo, domobran bi
ga naπao i joπ viπe ga udarao svojim prokletim kundakom. NoÊ je
tekla polako kao da ne misli proÊi, kao da nas æeli zadræati u neiz-
vjesnosti do kraja.
Ipak, zora je doπla i u unsku dolinu. Dolazio je novi dan i nova
nada da Êe se neπto vaæno dogoditi.
245
sada. Jurio sam jednim pravcem i osjetio da sam blizu πume. Poπao
sam joπ pedesetak koraka u πumu i mrtvo umoran sjeo na zemlju
koja me privukla da se opruæim i smognem snage za nove korake u
æivot. Na paprati sam zaspao i spavao dubokim snom. Prepao sam
se svjetlosti dana. Potraæio sam novi zaklon da me netko sluËajno
ne bi otkrio. U toj sam πumi proveo tri dana. Uhvatila me neka sla-
bost i nisam imao snage da nastavim bijeg, da traæim put spasa.
Uhvatila me neka groznica, tresla me drhtavica, a zatim sam dobio
poviπenu temperaturu. Pokuπavao sam ustati, ali sam padao na zem-
lju. ©est dana nisam jeo, a bojao sam se da me ne bi sreo ËovjeËji
stvor. Htio sam samo πumu. Ona mi je jedina trebala jer je davala
zaπtitu i nadu da Êu ostati æiv. ©to dalje od ljudi! Nisam mogao zamis-
liti sastanak s bilo kim iz moga kraja, ali sam bio svjestan da u πumi
ne mogu vjeËno ostati. Morao sam pokuπati izvuÊi se.
Tamo, na krvavom razbojiπtu ostali su moji KozarËani, a ja bez
snage, ranjenih ruku i nemoÊnih nogu, gladan i æedan, prestraπen
i usamljen kao zvjerka u πumi traæim spas i bojim se ljudi...
Tako je to bilo poslije bijega s BajiÊa jame, prokleto im ime
bilo!... “
Milka IlibaπiÊ
©egestin
Dvor na Uni
Joæa Horvat
19 Ulomak iz “Svete Lucije”, Zagreb 1946. godine. Joæa Horvat napisao u Lici, decem-
bra 1944. godine.
254
Ante AntunoviÊ
Maπaluk
GospiÊ
Jelena BasariÊ
GospiÊ
pobile naπe najmilije: pored oca Dmitra i majku Peru, sestru So∫ju,
snahu Anicu, maloga Vladu (9), Branka (8) i Bogdana (6) godina
starog.
Pored svih muka i patnji ja sam ostala æiva. Mene i nekoliko
drugih srpskih muËenica spasili su njemaËki vojnici. Otpremili su
nas iz logora u Gornjoj Rijeci, 30. marta 1942. godine u Zemun, a
zatim sam dospjela i ovdje u Beograd. Nijemci su nas isËupali iz
ustaπkih zloËinaËkih kandæi.”
Mane »anak
Ostrvica ∞ KuzmanovaËa
LiËki Osik
GospiÊ
Meutim, nedugo iza toga, veÊ na sam Vidovdan, 28. juna 1941.
godine, poπao sam komπiji Staniπi »oviÊu. Sa mnom je iπao i Ilija
VujnoviÊ Bracija. Srele su nas ustaπe, isti Mile Rukavina i Ivan ObuÊi-
na i uhapsili nas. Nisu nas vezali veÊ su nam rekli da smo uhapπeni i
da nas vode u JanjËe, udaljeno oko 50 kilometara. Kad smo ih upi-
tali zaπto nas vode tako daleko kad imaju bliæe ustaπke vlasti ∞ u
PeruπiÊu. SjeÊam se da nam je tada Mile Rukavina rekao da bismo
se u PeruπiÊu loπe proveli, a da Êe nas iz JanjËe veÊ sutradan pustiti
kuÊi. Jako sam se uplaπio jer sam ranije Ëuo da na JanjËi ima bez-
dana jama gdje ustaπe ubijaju Srbe i bacaju ih u bezdanuπu.
U JanjËi ustaπe su nas zatvorile u podrum æandarmerijske sta-
nice u kom je veÊ bilo zatvoreno 30 Srba iz sela: BorËiÊa, Uzelaca,
PejnoviÊa, ©takiÊa i drugih Ëijih se imena ne sjeÊam. Meu zatoËe-
nima bio je i jedan Srbin s Korduna koga su ustaπe uhapsile neg-
dje na putu. Nakon 5 do 6 sati u podrum je uπlo nekoliko
naoruæanih ustaπa koji su nas povezali lancima, izveli iz podruma,
potovarili u kamion koji je doπao iz Zbirnog ustaπkog logora u Gos-
piÊu. Pratile su nas ustaπe i naredili nam da polegnemo. Tako su
nas dovezli u dvoriπte kaznionice u GospiÊu, a zatim zatvorili u Êeli-
ju na drugom spratu. Prilikom zatvaranja evidentirali su nas u neku
knjigu. U Êeliji smo proveli punih πesnaest dana. U Êeliji su svaku
veËer oko 19 sati ulazile ustaπe, stari oko 25 godina i tukli nas kun-
dacima i drugim predmetima koji su im se naπli pri ruci.
Negdje sedamnaestog dana boravka u kaznionici izvele su nas
ustaπe u dvoriπte u kom se nalazilo 200 do 250 Srba. Tu sam vidio
nekoliko poznanika iz Vrepca: Branka Cetinu, Savu Zoroju, zatim
mornariËkog podnarednika –ekiÊa iz Divosela, Jovu VlaisavljeviÊa,
Milu VuËkoviÊa, Gliπu NovkoviÊa i joπ viπe drugih Ëijih se imena
viπe ne sjeÊam.
Ustaπe su nam naredile da izvuËemo kaiπeve iz hlaËa, i tko je
imao bolje cipele, ili neki drugi bolji komad odjeÊe, takoer je
morao skinuti. Za to vrijeme sa prozora kaznionice gledali su nas
talijanski vojnici i bacali nam neke male kruπke. Tu u dvoriπtu odvo-
jile su ustaπe jednu grupu od 30 do 40 Srba, meu kojima sam bio
i ja, nevezane utovarile u jedan autobus i prozvali nas iz one knjige
u koju su nas upisali prilikom zatvaranja. Dovezli su nas u hrvat-
261
Branko Cetina
Vrebac ∞ Medak
GospiÊ
vrh Velebita izbili smo oko 12 sati. Odatle smo uoËili put kojim
smo dovezeni u logor i hrvatsko selo Jadovno. Tako smo se ponovo
orijentisali. Traæili smo vodu, bili smo jako æedni i, kad je nigdje
nismo naπli, grizli smo list da bar malo ublaæimo æe. Spuπtali smo
se niz Velebit, ka selu Trnovcu. Ispred Trnovca primijetili smo
jedan izvor i naizmjeniËno u par navrata popili po malo vode,
pokvasili lice i u πumi se malo odmorili. Bilo je oko 3 ili 4 sata pos-
lije podne.
Poπto smo morali obiÊi ustaπko selo Trnovac i preÊi dosta dug
put do Divosela, nastavili smo da se kreÊemo donjim rubom πume,
osmatrajuÊi sela. IduÊi tako πumom naiπli smo na starijeg
muπkarca i mlau æenu koji su sakupljali suvi list. Mi smo se
uplaπili njih, a oni nas. Æena je poËela dozivati muπkarca pa smo
pobjegli u pravcu sela Bruπana. U prvi sumrak preπli smo preko
bara izmeu LiËkog Novog i Velebita i negdje kasno u noÊi doπli u
Divoselo ∞ u kuÊu Janka RajËeviÊa. IspriËali smo mu tko i od kuda
idemo, pa smo ga zamolili da nam dade neπto za jesti i pusti nas
da odspavamo kod njega nekoliko sati, do pred zoru, Janko i njego-
va majka dali su nam jesti, a zatim nas je on poveo na πtalu gdje
smo spavali dok nas nije razbudio u prvo svanuÊe, a onda nam je
dao doruËak, nakon Ëega smo produæili u pravcu sela Ribnika. Kako
je bila magla ispred sela Ornica, naiπli smo na kuÊu Paje Ciganina,
ustaπe. Od njegovih pasa branili smo se kamenjem. U tom mome-
ntu Pajo je izaπao iz kuÊe psujuÊi nas, a kad je vidio da smo se dali
u bijeg, opalio je nekoliko zrna iz puπke za nama.
Kad se magla podigla, zatekli smo se na prostoru izmeu Bila-
ja i Ribnika. Ispred nas se isprijeËila rijeka Lika. Preplivali smo je i
izbili na cestu, za trenutak saËekali dok su proπli talijanski kamio-
ni, a potom je pretrËali. Ostalo nam je joπ da preemo æeljezniËku
prugu, ali smo se veÊ bili malo opustili, usporili hod i razgovarali.
Odjednom je meu nas s lea upao jedan vakman na biciklu. Ne
silazeÊi s bicikla pitao nas je tko smo i zatraæio nas isprave. Sava se
u tom momentu brzo snaπao i iz okreta udario ga πakom u glavu,
tako da se ovaj odmah strovalio na zemlju, zajedno s biciklom.
Pokuπali smo da mu uzmemo piπtolj. Odjednom se zaËula vika,
velika galama i, kad smo se osvrnuli u tom pravcu, vidjeli smo gru-
270
li joπ netko æiv. Nisam Ëuo nikoga. Rastao sam se od MiÊana i Soke
koji su krenuli onako krvavi i jadni u pravcu Zaluænice, a ja u zase-
lak »elinu. U »elini sam naπao Æarka Uzelca prislonjenog na jed-
noj ogradi kako jauËe i zove ujaka. Od rana se jedva micao. PriËao
mi je kasnije da je bio kod goveda kraj tunela i da su preko njega
ranjenog i krvavog preπle ustaπe misleÊi da je mrtav jer je pao u
aptovinu. S njim je bilo nekoliko ËobanËiÊa i sve su zlikovci pobili,
a on se dovukao do ujakove kuÊe u »elinu onako ranjen.
Ja sam otiπao kod svog ujaka u ©kare gdje sam ostao duæe nego
πto sam mislio. Nakon izvjesnog vremena sam se vratio da vidim
zgariπta zajedno s mojim zetom Brankom VlaπtaniÊem. Doπli smo
ispod πume jer su okolo bile ustaπke zasjede (Ëuvali su cestu i æeljez-
niËku prugu). Primijetili su nas i zapucali, ali smo mi pobjegli.
Branko i ja smo nakon mjesec dana iskoristili pogodnu priliku i
platili jednom kalajdæiji da izvadi sve kosti iz jame u koju su ustaπe
pobacale i zatrpale mrtva tijela onih koji nisu izgorjeli, kao i kosti
sa zgariπta onih koji su u kuÊi spaljeni. On je napravio jedan veliki
sanduk i u njega poloæio kosti. Sanduk smo zatim natovarili na
kola, odvezli na groblje u Zaluænicu i sahranili.
Mjesto gdje su kosti naπih najmilijih sahranjene niËim nije ni
do danaπnjeg dana obiljeæeno. Mi preæivjeli, kojih nas je ostalo
malo, nemamo novaca, a naπe dræave nije ni briga, pa se tako za
mjesto naπih mrtvih naprosto ne zna. Ustaπe koje su poËinile ovaj
straviËni zloËin bile su uglavnom iz naπih susjednih hrvatskih sela
i mjesta. Tako sam jednoga od ustaπa koji su nas ubijali samo zato
πto smo Srbi prepoznao poslije rata. Rodom je bio iz Kompolja, a
zvao se Nikola. Poginuo je na traktoru 1989. Prijavio sam miliciji u
OtoËcu da je on bio u grupi ustaπa koji su nas masakrirali i u kuÊi
zapalili, ali su mi oni rekli da o tome nikome ne govorim i da ne bi
bilo dobro da se sad raspiruje nacionalna mrænja i tako je ostalo. A
πta moæemo, moæda je to i bolje.
Doite, moj doktore i pogledajte. Evo ove na mjestu zloËina
do danas je ostalo zgariπte spaljene kuÊe. NiËim nije obiljeæeno.
MoguÊe i zato πto je blizu ceste pa bi prolaznicima bilo i uoËljivo. A
ovako tu raste jedan jasen i neπto dæbunja koje nikoga ne podsjeÊa
na naπe patnje i stradanja. Istina evo ovdje kraj ceste podignuto je
277
Æarko Uzelac, sjeÊa se dobro toga dana, 12. juna 1944. godine:
“»uvao sam stoku u blizini æeljezniËke pruge. Tu su joπ sa
mnom bili Duπan i Petar Brakus, Grozda i Slavka Brakus te Anka i
Jelka Brakus (preæivjela masakr). Kada su vidjele vatru u selu, djevo-
jËice su potrËale kuÊama i tamo ih ustaπe pobiπe na najstraviËniji
naËin. Igrali smo se kod samog tunela u Dragi i Ëuli kako se puca iz
mitraljeza. U tom Ëasu naiπle su ustaπe i pozvale nas k sebi. Bilo je
oko 9,30 sati u jutro, a kiπa je lagano padala. Doπli smo blizu njih,
i oni su nas pitali ima li partizana u tunelu, na πto smo odgovorili
da nema. Onda sam upitao: Gdje su naπi roditelji? Rekli su nam da
su otiπli u OtoËac i da stoku trebamo goniti za njima, πto smo mi i
uËinili. Kad smo doπli do glavnog prelaza preko æeljezniËke pruge
rekli su nam da sa stokom krenemo kroz usjek. Na kraju usjeka
jedan stariji ustaπa je zaustavio drugoga koji je nosio
puπkomitraljez traæeÊi ga da nas pobije. Ovaj je to odbio rekavπi
neka ubija onaj kome se to radi, a on neÊe. Na to je puπkomitraljez
primio jedan ustaπa niæeg rasta i zapucao. PobjeÊi se nije moglo
jer je usjek bio dug oko 150 i visok 100 metara. Ispred mene je trËao
Duπan a za mnom Petar. Pao sam potrbuπke i glava mi je bila zak-
lonjena iza jednog kamena pokraj pruge. Kad me ustaπa ranio u
279
Mi, æene smo sutradan ribale onaj hodnik i brisale krv naπih
najmilijih djedova, oËeva i braÊe. Nas nekoliko æena pustio je iz
zatvora naËelnik PetroviÊ. Iπle smo kuÊi iz Gornjeg Kosinja, preko
Broda bez i jedne rijeËi. Samo su se onako nijemo brisale suze koje
su kapale kao kapi kiπe iz naπih oËiju. Kada smo doπle u naπe selo
naπle smo samo kosture od naπih kuÊa. Sve πta smo imali odnijeli
su naπi susjedi Hrvati, robu, posteljinu, æito pokuÊstvo, Ëak vrata i
prozore. Sve te zloËine, rane, pljaËku, æaruÊu mrænju ustaπku gleda-
la sam svojim oËima. Neka se nikad i nikom ne dogodi ono πto su
nama ustaπe Ëinile i uËinile.... “
Kosinj, 24.7.1985.
RadoviÊ, roena PoËuËa Milica s.r.
RadoviÊ Smilja
Krπ ∞ Kosinj
PeruπiÊ
Vojislav MileusniÊ
Miπljenovac
Donji Lapac
po jednog svezanog. Kad smo Ëuli prve pucnje, odmah nam je bilo
jasno da su nas dovezli na strijeljanje, jer smo bili, tako nam se
Ëinilo, negdje duboko u planini. Na tom mjestu, odnosno na prvim
usponima ceste Donji Lapac ∞ Udbina nalazio se bezdan na Kuku.
Naπa zajedniËka grobnica bez grobova. Bila je udaljena oko 80
metara od ceste na kojoj se zaustavio kamion.
Odvodili su nas po Ëetvoricu, strijeljali i bacali u bezdanu jamu.
Prilikom jednog povratka Ëuli smo prepirku izmeu dæelata i Ëudno-
vatu prijetnju: “Boga mu, ti si ga pustio! Tebe treba strijeljati mjesto
njega!” To je samo potvrdilo naπe pretpostavke o sudbini, ali smo
mi preostali istovremeno shvatili da je netko pobjegao. Dalo mi je
to joπ viπe snage misli koja me je neprekidno dræala da pokuπam
pobjeÊi. Postao sam nestrpljiv. U mene je nadolazila neka Ëudna
snaga. ©apnuo sam Stevi Rajaku, koji je leæao pored mene, da Êu i ja
bjeæati. Na to mi je on odgovorio: “Kako, jadna ti majka, ovako veza-
nih ruku i nogu.” Niπta mu nisam odgovorio, Êutao sam, ali s nadom.
Red je doπao i na zadnju Ëetvoricu meu kojima sam bio i ja.
Svukli su nas s kamiona i poËeli da razvezuju noge. Svakog od nas
dræao je po jedan zlikovac a drugi je razvezivao æicu i lance s nogu.
Ispred su stajala πestorica ustaπa s uperenim puπkama dok je jedan
baterijskom lampom osvjetljavao prostor ispred nas. Bilo ih je pet-
naest, osim onih u kabini koje nismo mogli vidjeti.
Kada me onaj koji mi je skidao æicu s nogu prihvatio s moje
lijeve strane rekao sam mu: “Vidim da ubijate, ali ako imate i malo
krπÊanskog i ljudskog u sebi, dajte da se prije smrti napijem vode.”
Ustaπa s desne strane je odgovorio: “Majku ti srpsku, neÊe ti viπe
trebati” i pri tome me udario. U tome momentu napravio sam na-
gli trzaj, pa kako su me ustaπe dræale ispod miπke, jedan je odmah
pao. SkoËio sam izmeu njih i ispred puπËanih cijevi i u dva tri ko-
raka preko osvijetljenog prostora poletio. Za tren sam bio izvan
osvjetljenog kruga. OptrËao sam kamion i produæio krajem ceste
pored πume. Zaπtita su mi bili joπ uvijek mrak i kamion. PuπËana
paljba i zujanje metaka oko glave brzo su me nagnali da krenem
lijevo niz padinu, kroz gustu sitnogoricu. Nedaleko sapleo sam se
i pao, ruku vezanih na leima, glavom okrenutom nadolje. Upleten
u grmlje kao da je ono upravo takvo oko mene i po meni izraslo.
299
Rade RadakoviÊ
Doljani ∞ Bubanj
Donji Lapac
22 Opπirnije vidi u Zborniku 14, Historijski arhiv Karlovac, 1985, Kotar Donji Lapac u
NOR-u 1941-1945. str. 848-587.
23 ImeniËni popis poklanih Srba u selu Bubanj 3. jula 1941. godine vidi u Zborniku
14. Historijskog arhiva u Karlovcu, Karlovac 1985, str. 1101-1104.
303
VuËen Repac
Meljinovac
Donji Lapac
Nikola GnjatoviÊ
Rasoja ∞ selo GnjatoviÊ
Lovinac ∞ GraËac
25 Opπirnije vidi u Zborniku 13, Kotar GraËac u NOR-u 1941-1945. HAK, Karlovac
1984, strana 409-425. Nikola GnjatoviÊ i Bude GnjatoviÊ, Ustaπki zloËin u selu Ra-
soji. Vidi i imeniËni popis ærtava genocida.
312
Petar Pavlica
Selo PloËa
Lovinac ∞ GraËac
“... Doπli su onoÊ, 25. jula 1941. godine po mene. Bio je to Mejo
MarkoviÊ i MeπtroviÊ, ne znam kako mu je bilo ime, iz BuniÊa, i
Toman RastiÊ, naπ komπija iz Ljubova. Bilo je prvo ponoÊi. “Izlazi
iz πtale”, zavikali su. “Idemo u BuniÊ.” Gdje ja spavam dobili su
saznanje u kuÊi, jer su me prvo tamo traæili. Rekla im je moja nevjes-
27 Vidi imeniËni popis ærtava, Zbornik 13, Kotar GraËac u NOR-u 1941-1945. Histo-
rijski arhiv Karlovac, Karlovac 1984., str. 968-1014.
322
smjestili u tri Êelije. Meu njima bio je i Petar Koruga Pejo. U maga-
zinu nas je bilo te veËeri 118 zatvorenika, sutra joπ dvadesetak viπe,
i onih 12 u sudskim Êelijama, tako da se broj zatvorenika popeo na
142 ili 143.
U Korenici smo ostali u zatvoru 29. i 30. jula. Dræali su nas tamo
bez ikakvog posla. Nisu nam davali ni jesti. Nikoga nisu ni puπtali
iz magazina. Vezani nismo bili, a nisu nas ni ∫ziËki zlostavljali.
»uvali su nas talijanski vojnici i ustaπe. Naπi sprovodnici iz BuniÊa
vratili su se kuÊi, zapravo, ja ih viπe nisam vidio jer se u magazinu
kroz ta dva dana nisu pojavljivali. U ta dva dana zatvorenicima Ko-
reniËanima dolazile su æene i rodbina u posjetu. 30. jula 1941. go-
dine, oko 3 ili 4 sata poslije podne, zapoËeli su prozivku, ali drukË-
iju od poznatih prozivki. Jednog po jednog su zvali iz mase i maga-
zina i odvodili u susjednu kuÊu. To je bila Kusina kuÊa. Nikome
niπta nisu govorili zbog Ëega ga zovu. Iπli smo jedan po jedan bez
otpora i znanja πto se zapravo zbiva. Od svih pozvanih niko se viπe
nije vraÊao u magazin meu ostale. Razmak izmeu pozivanja i
odvoenja nije bio dulji od 2 do 3 minute.
Kad sam ja doπao na to sasluπavanje, na taj poziv, ugledao sam
u sobi 5 do 6 ustaπa. S uperenim puπkama dvojica su ustaπa stajala
kraj vrata, a ostala 3 ili 4 iza stola. Zapisivali su u spisak: ime i pre-
zime i odakle si. Zatim su pristupili vezanju ruku. Vezali su mi ruke
na lea πpagom obiËne debljine. Vrlo stegnuto, s dva do tri namo-
taja oko ruku. Ja sam mislio da mene samoga veæu, jer o drugima
koji su otiπli prije mene po prozivu u tu sobu nisam niπta znao.
Prilikom vezanja nisu niπta govorili. Zatim su me iz te sobe gurnu-
li u drugu sobu gdje sam naπao i one druge svezane. Tako nam je
bilo svima. Vezivanje svih ljudi iz magazina potrajalo je do pola
noÊi 30. jula 1941. godine.
Oko ponoÊi su nas 10 po 10 izvodili iz sobe i trpali u veÊ
pripremljena zapreæna kola. U kolima se naπlo 10 zatvorenika, 8
ustaπa i koËijaπ. Kola je bilo dovoljno, uglavnom koreniËkih, ali je
bilo kola i iz BuniÊa i drugih sela. S Ljubova su bila troja kola i to
Vukmirska. Ustaπe su ih naruËile za 30. jula, a pristizala su veÊ dok
smo vezani. U vrijeme smjeπtaja u kola ustaπe su, nekoliko njih
otiπle povezati onih 12 u sudskim Êelijama. Otiπli su: ustaπki na-
324
28 SvjedoËanstvo je zapisao 29. februara 1976. Duπan KneæeviÊ, pod nazivom Ustaπki
genocid u Ljubovu. Aleksa KneæeviÊ Krljac je bio nosilac spomenice 1941. Umro je
u 80-oj godini æivota, 3. maja 1977. u svom selu Ljubovo u Lici.
326
(izmeu nas i jame) jedan glasno povika: “O, ljudi, evo Ëetnika,
poπli klati hrvatski narod i pali u jamu, a sada traæe spas...”
Zavrπilo se i to radno vrijeme, kad smo se razilazili rekao sam
grupovoi ∞ desetaru Ivici Æarku: “Sutra neÊu doÊi na posao, idem
u Slavoniju traæiti kukuruza za porodicu...”
Viπe nisam dolazio na taj posao. PoËeo sam se sakrivati. Tada
nam je Tomo RupËiÊ kazao kako je Vujica Uzelac, lugar iz Lipovog
Polja, baËen u jamu “Kod Macole” i æivio tri nedjelje, da su mu Ëoba-
ni bacali u jamu hranu. PriËao je da je Vujicu iz jame htio izvuÊi
Jure zvani Vurba. Vurba je doπao nad jamu i rekao Vujici, ajde spa-
sit Êu te, evo ti konopac bacam, pa Êu te izvuÊi. Vujica mu je odgov-
orio: “Znaπ da sam svezan i noge mi polomljene, ne mogu nikud.”
Dalje mi je Tomo priËao da je Jure poπao spuπtati se u jamu, ali je
doletio Stipe MarkoviÊ Macola po kome je jama i dobila ime (Jurin
brat od strica) i ubio Juru pored jame. Kada ga je ubio, odletio je u
selo i proglasio:
“Eno Juru ubiπe Ëetnici. »uvajte se hrvatski narode, eto Ëetni-
ka, idu vas klati...”
Za vrijeme sklanjanja iza brda Goljak naiπao sam i na jamu
“UgljenaËa” u koju su ustaπe takoer bacale pobijene Srbe,
muπkarce, æene i djecu. Dok sam se krio po πumi oko JanËa, Ob-
ljaja i Obljajca, gledao sam kako ustaπe u kolonama dovode srpski
narod do ovih jama i tamo ih ubijaju i bacaju u bezdanuπe.
Krio sam se u πumi sve do 6. augusta 1941, do masovnog pokol-
ja Srba u Mlakvi. Tog dana na veËer privukao sam se svojoj kuÊi da
vidim πta je s mojom suprugom i djecom. Naπao sam pustu kuÊu.
Sve opljaËkano: stoka, æito, roba, vrata i prozori polupani. Nigdje
mi supruge niti djece. Sve su pohvatale ustaπe i odvele s ostalim
pohvatanim narodom u PejnoviÊe na stratiπte i tamo ih poklale s
ostalima u jednoj dolini.
Toga dana, 6. augusta 1941. ustaπki zlikovci su zaklali u
PejnoviÊima blizu moje kuÊe moju suprugu Maπu staru 41 godinu,
kÊerku So∫ju staru 12, kÊerku Danicu staru 9, sina Danu stara 6 i
sina Simeona stara 2 godine.
Ostao mi je samo sin Milan koji je tada imao 18 godina æivota.
Uspio je pobjeÊi zloËincima da i njega ne ubiju. Uzeo sam moga
328
29 Opπirnije vidi u knjizi: Dane Lastavica, Genocid nad srpskim narodom sreza
PeruπiÊ 1941-1945. i 1991. Beograd, 2002, str. 72-74.
329
Mato ©ljariÊ
»anak
Korenica
.
332
55. Jama kod sela Metka, GospiÊ. Ustaπe ubijale i bacale u jamu
Srbe prije nego bi ih doveli u logor GospiÊ.
56. Jama Jasikovac, kod GospiÊa, u junu i julu 1941. masakrirani
Srbi.
57. Jama TuËiÊ, ponor, GraËac. Nalazi se izmeu æeljezniËke stani-
ce GraËac i sela ©tikada kod naselja Vrace. Udaljeno od GraËaca
1 km. U nju su ustaπe bacale Srbe iz GraËaca i okoline. Od 27.
jula do 1. augusta 1941. masakrirale i bacale u jamu 500 ærtava.
58. Jama Plana, iznad Budæaka, Klanac, PeruπiÊ.
59. Jama Jelar, kod ©tikade, GraËac. Ustaπe usmrtile i bacile u nju
2. augusta 1941. godine 60 Srba, muπkaraca, æena i njihove
djece iz sela Podkosa i njegovih srpskih zaselaka.
60. Jama Modrinka, na Kavrikama. 4. augusta 1941. ustaπe pobile
i bacile nekoliko desetaka srpskih seljaka, kod KrËiÊa na bara-
ma.
61. Jama Jamurka, na Kavrikama, GraËac. RaËuna se da u njoj i
Modrinki ima oko 600 srpskih ærtava. Hladnim oruæjem,
noæevima i batovima, pobijeni i baËeni u jame.
62. Jama pod brdom MandiÊ
63. Jama u PanjeviÊima, GraËac
64. Jama Rupa, BrijeπÊe, GraËac
65. Jama u ObradoviÊ gaju, u Bruvnu
66. Jama na StalaÊu, GraËac
67. Mratova jama, u Promini, GraËac
68. Jama u Resniku, GraËac
69. Jama u ©tikadi, GraËac
70. Jama Jasenar, ispod Tupala. Ubijeni srpski seljaci i baËeni u
jamu augusta 1941.
71. Jama Provalija, Vratnik na Vraniku, GraËac
72. Jama Ponori u Krivaku (tri jame) kraj puta ka GraËacu. Tokom
jula i augusta 1941. godine ustaπe su ubile i bacili u jame 220
srpskih civila.
73. Jama na planini Kuk. Jedna na usponu ceste Donji Lapac ∞
Udbina, udaljena od ceste 80 metara, i druga na Javniku, iznad
sela Orahovac. Pokolj Srba 19. i 26. juna 1941. S mjesta zloËina
pobjegao Vojislav MileusniÊ.
340
KORDUN I BANIJA:
1. Hrvatski Blagaj, Slunj, dolina izmeu zgrade πkole (muËiliπte)
i katoliËke crkve, 6. do 8. maja 1941. ustaπe poklale ili usmrtile
sjekirama i maljevima 520 Srba ∞ muπkaraca. Poznati Veljun-
ski pokolj.
2. Glina ∞ Haer, 11. i 12. maja 1941. godine ustaπe poklale ili
ubile iz vatrenog oruæja 375 glinskih Srba.
3. Glina ∞ Srpska pravoslavna crkva “Roenja Bogorodice” ∞
Glinski pokolj. 29. jula do 3. augusta 1941. ustaπe poklale
1564 Srbina.
3a Tri masovne grobnice ∞ stratiπta izmeu glinskog Novog Sela
i Marindola (Glina ∞ Petrinja). Ustaπe masakrirale Srbe, 29 ∞
30. jula 1941.
3b Stari grad u Kostajnici, mjesto silovanja i muËenja srpskog
æivlja 1941 ∞ 1942. godine
3c ©uma Gajevi pored sela Hrastovice ∞ Petrinja. Ustaπe masa-
krirale jula 1941. godine Srbe, æeljezniËke radnike rodom iz
BaËuge Gornje. S njima su ubijeni i –uro MaliÊ, pisar iz Petri-
nje, Stanko Janjanin, Janko PreËanica i Miloπ PreËanica. Po
izjavi ustaπe Steve MatijeviÊa Srbi su sami sebi morali kopati
jamu 3,5x1x1 m. Ubijeni su metkom u potiljak. Posuli su ih
342
16i Luke kod KaliÊa Vrela, blizu sela Batnoga, Cetingrad, πumi-
ca LatiÊki ustaπe poklale 3. augusta 1942. Srbe muπkarce,
æene i djecu iz sela Begova Brda.
16j Selo Gornje Primiπlje, Slunj, ustaπe jula 1942. silovale te zak-
lale i spalile 14 Srpkinja s njihovom djecom, 2. juna 1942.
16k Selo Gornje Primiπlje, Slunj, ustaπe 22. januara 1942. silovale
te poklale i spalile 25 Srpkinja s njihovom djecom.
16l ©uma Orlova, Vrginmost. Ustaπe 22. januara 1942. godine ma-
sakrirale 64 Srbina: muπkarca, æene i djecu iz sela, Staro Selo.
16m Selo Katinovac, zaselak Debela Kosa, kod vrela (izvora) Raz-
bojac, ustaπe 10. aprila 1942. masakrirale 21 Srpkinju s dje-
com. Izbodena noæem izvukla se ispod mrtvih Pava Maloba-
biÊ.
17. Sisak, TesliÊeva staklana i barake dalje prema rijeci Savi,
muËiliπta srpskog naroda 1941. do 1945. U noÊi 17/18. aprila
1945. godine u logoru Sunji ustaπe su izmasakrirale 108 Srba
i u logoru Sisak 4/5. maja 1945. muËile i usmrtile 450 Srba.
18. Sisak, tvornica kisika, TesliÊ, masovno muËiliπte i stratiπte
Srba.
19. Sisak, TesliÊevo jodno kupaliπte, masovno muËiliπte i stratiπte
Srba.
20. Sisak, stari nasip rijeke Save, masovno muËiliπte i stratiπte
Srba.
21. Sisak, novi nasip rijeke Save, masovno muËiliπte i stratiπte
Srba.
22. Sisak, iza zgrade Posavske πtedionice i æenskog trga, stratiπte
Srba.
23. Banski Grabovac, Petrinja, 24, 25. i 26. jula 1941. godine
ustaπe i oruænici masakrirali 1.200 Srba. Poklane Srbe ustaπe
zatrpale zajedno s pobijenim psima.
24. Sisak, rijeka Sava. U decembru 1944. u tri kamiona ustaπe
odvezle 150 srpskih æena s djecom iz logora Sisak, pobile i
bacile u rijeku.
25. Sisak, osnovna πkola u Novom Sisku, muËiliπte i gubiliπte
Srba.
26. Sisak, solana Reis, muËiliπte i gubiliπte Srba 1942.
345
92. Selo TrepËa, Vrginmost, 22. decembra 1941, ustaπe ubile 132
Srbina.
93. Selo Batinova Kosa, Vrginmost, 21. januara 1942. ustaπe ubile
30 srpskih seljaka.
94. Blatuπa, Vrginmost, 6. augusta, 16. i 18. septembra 1941. go-
dine ustaπe su poklale i zapalile u kuÊama sela 162 srpska
seljaka.
95. Selo BoviÊ, Vrginmost. Ustaπe su 28. decembra 1941. i 21. janu-
ara 1942. u vlastitim kuÊama masakrirale i spalile 26 Srba.
96. Kod vrela Razbojac, kod BuËice, Vrginmost, iz zaseoka Debe-
la Kosa, 10. aprila 1942. ustaπe su zaklale 21 Srpkinju. Prije
ih muËile i silovale. Izbodena noæem preæivjela je Pava Malo-
babiÊ.
97. ©uma Orlova, 22. januara 1942. ustaπe ubile 64 Srbina i Srp-
kinju iz Starog Sela, Vrginmost.
98. Selo Trstenica kod Vrginmosta. 27. decembra 1941. godine i
7. januara na pravoslavni BoæiÊ 1942. ustaπe pobile 118 Srba:
muπkaraca, æena i djece.
99. Zgrada osnovne πkole u Josipdolu, Ogulin. MuËiliπte i
gubiliπte srpskih civila, august 1941. godine.
100. Crevarska Strana, Vrginmost, izmeu æeljezniËke stanice i
ceste, u vrbiku, 11. augusta 1941. godine ustaπe poklale 18
srpskih mladiÊa, koji su si sami morali iskopati jamu.
101. Ponikve, Gornje Dubrave, Ogulin. 31. januara 1945. godine,
sve æitelje sela koje su zatekle ustaπe kod kuÊe, poklale su i
spalile u kuÊama. Njih 30, æena, muπkaraca i djece.
102. Srpska pravoslavna crkva Sv. Petka u Gornjim Dubravama. Na
zgariπtu crkve, u njenim opaljenim zidinama, muËiliπte i
gubiliπte. 15. decembra 1944. godine. Æene silovane od ustaπa
pa poklane. MuËen i zaklan –uro MikaπinoviÊ, star 65 godi-
na.
103. Selo Bogovlja, Slunj, 18. i 20. marta 1942. godine ubijena 64
srpska seljaka, muπkarca, æene i djeca.
104. Skakavac, Vrginmost. 6. januara 1942, na pravoslavni Badnji
dan, ustaπe masakrirale 240 Srba i Roma (Cigana).
105. Selo ©takorovica, VojniÊ. U sjeniku ustaπe poklale i zapalile,
2. maja 1942. godine 27 Srpkinja s njihovom djecom.
351
120. Selo Janja Gora, Plaπki. 27. februara 1945. godine ustaπe ma-
sakrirale 25 srpskih seljaka.
121. BosniÊev podrum, Ogulin, ustaπe muËile i masakrirale Srbe
Ogulina i vlasnika kuÊe jun, jul i august 1941. godine.
LIKA:
122. Kaznionica Okruænog suda u GospiÊu, Zbirni ustaπki logor
1941. do sredine 1945. godine. MuËiliπte i gubiliπte Srba.
123. Ustaπki logor Jadovno na Velebitu. Masovno muËiliπte i
gubiliπte Srba i Æidova
1941. godine.
124. Ustaπki logor Slana na otoku Pagu. Masovno muËiliπte i
gubiliπte Srba i Æidova 1941. godine.
125. Ustaπki logor Metajna, na otoku Pagu. Masovno muËiliπte i
gubiliπte Srba i Æidova 1941. godine.
126. Ustaπki logor “OvËara”, MaksimoviÊeve πtale u GospiÊu. Ma-
sovno muËiliπte i gubiliπte Srba 1941. godine.
127. Ustaπki logor StupaËinovo, Baπke Oπtarije, GospiÊ, Velebit.
MuËiliπte i gubiliπte Srba 1941. godine.
128. Ograeni prostor bodljikavom æicom na æeljezniËkoj stanici
u GospiÊu (logor), muËiliπte Srba i Æidova.
129. Srpska pravoslavna crkva Svetog Arhangela u ©ibuljini (Velebit-
sko podgorje). 8. augusta 1941. ustaπe noæevima i macolama
usmrtile 66 izbjeglica, srpskih seljaka iz Divosela i »itluka.
130. Uvala KruπkovaËe pod Velebitom, 5. augusta 1941. ustaπe us-
mrtile noæevima 256 srpskih izbjeglica iz sela Divosela, »itlu-
ka i Oranica.
131. Divoselo, GospiÊ. 5. augusta 1941. Ustaπe zaklale i spalile 17
Srba.
132. Selo »itluk, GospiÊ. 5. augusta 1941. godine ustaπe poklale 48
srpskih seljaka.
133. Selo Lipe, GospiÊ. Sredinom 1941. ustaπe ubile 49 Srba.
134. Selo BogdaniÊ, Smiljan, GospiÊ. Ustaπe noæevima i macola-
ma masakrirale 103 srpska civila, 2. augusta 1941. godine.
135. Smiljansko Polje (Pavlinov stan), GospiÊ. Ustaπe zaklale i spa-
lile 70 srpskih seljaka 3. augusta 1941. godine.
353
151. Selo Smiljan (rodno selo Nikole Tesle). 1. augusta 1941. go-
dine ustaπe poklale 66 muπkaraca, æena i djece i spalile u nji-
hovim kuÊama pod vodstvom Rude Ritza (uËitelj, zlikovac,
komandant ustaπkog logora Jadovno na Velebitu), Adæije Jose
i Dragana DevËiÊa.
152. Selo Mlakva, Kosinj. 6. augusta 1941. godine ustaπe poklale i
spalile 286 Srba, muπkaraca, æena i njihove djece. Mnogi su
æivi spaljeni u kuÊi Jove GlumiËiÊa i drugim njihovim kuÊa-
ma u selu.
153. Ledenice na Krπu. 26. jula 1941. godine ustaπe poklale poro-
dicu ParipoviÊ Mile od 8 Ëlanova, te suprugu i dijete ParipoviÊ
Dane.
154. Konjsko Brdo, PeruπiÊ, 15. jula 1941. godine ustaπe zaklale 47
Srba.
155. JanjaËka Kosa, PeruπiÊ, 17. jula 1941. godine ustaπe ubile 42
Srbina.
156. Kriæanovo Brdo, PeruπiÊ, 20. jula 1941. godine ustaπe ubile 42
Srbina.
157. Duliba, PeruπiÊ. U kuÊi Munjas Petra ustaπe poklale i spalile
15. juna 1944. godine 21 Srbina: 15 muπkih i 6 æenskih.
158. Docina Draga ∞ BrujiÊi, Donji Kosinj. U kuÊi Mile ParipoviÊa
Kokina ustaπe 10. decembra 1944. zaklale i spalile 49 Srba:
31 æenu i 18 muπkaraca.
159. Staza i Dolac, RastovaËa, nedaleko “Doline smrti”. Jula 1944.
ustaπe zaklale 47 srpskih seljaka.
160. Selo KuzmanovaËa, pokraj ©iroke Kule. Pod vodstvom zloËin-
ca Jurice FrkoviÊa i Stjepana OreπkoviÊa ustaπe su ubile 160
srpskih civila, augusta 1941. godine.
161. GospiÊ, 15. februara 1945. godine na elektriËne i telefonske
stubove u Bilajskoj ulici ustaπe objesile 10 Srba.
162. Smiljan (rodno selo Nikole Tesle) GospiÊ. Ustaπe 5. marta
1945. godine objesile 30 Srba na putokaze i okolno drveÊe na
raskrsnici puteva u Smiljanu. Dovele ih ustaπe iz zatvora, ka-
znionice Okruænog suda, prije samog osloboenja GospiÊa.
Masovna grobnica na mjestu gdje je izvrπen zloËin. Obiljeæje
ovo kao i druga poruπeno godine 1991.
355
163. Selo Suvaja, Donji Lapac. Ustaπe su 1. jula 1941. godine ubile
i noæem usmrtile 243 srpska civila od kojih 118 djece, 75 æena
i 50 muπkaraca.
164. Selo Bubanj, Donji Lapac. 3. jula 1941. godine ustaπe zaklale
182 srpska civila od kojih 35 djece.
165. Dobroselo, Donji Lapac, 3. jula 1941. godine ustaπe ubile i
spalile u njihovim kuÊama 38 Srba: muπkaraca, æena i djece.
166. Selo Bubanj, Donji Lapac, ustaπe masakrirale 3. jula 1941.
godine 64 srpska seljaka iz sela Doljani.
167. Selo Osredci, Srb 2/3. jula 1941. godine ustaπe zaklale 25 Srba.
168. Doljanski Bubanj, Donji Lapac, 3. jula 1941. godine ustaπe
zaklale 13 Srpkinja, πestero njihove djece i jednog starca.
169. Draga, zvana KeËetina, 2. jula 1941. godine ustaπe zaklale 32
srpska seljaka iz sela Osredaka.
170. Zatvor u BoriËevcu, Donji Lapac. MuËiliπte i gubiliπte srpskog
æivlja.
171. Zgrada osnovne πkole, Donji Lapac, u podrumu muËiliπte i
gubiliπte srpskog stanovniπtva od 19. juna do sredine jula
1941.
172. Selo Bubanj, Donji Lapac, 12. jula 1941. godine, ustaπe muËile,
silovale i zaklale 12 srpskih djevojaka.
173. Veliki magazin, Korenica. MuËiliπte 118 Srba iz Korenice i
okolnih naselja. Sruπen poslije rata.
174. Sudska zgrada, Korenica. MuËiliπte i gubiliπte Srba, jul 1941.
175. Selo BuniÊ i Korenica. U julu 1941. godine ustaπe poklale i
zapalile u kuÊama 64 Srbina: muπkarce, æene i djecu. Potpu-
no nestale porodice: HiniÊi, Karani, MiljkoviÊi, PanjkoviÊi,
KneæeviÊi, Serdari, Zaklani, Æakule. Samo BegoviÊa ustaπe
zaklale i u kuÊi spalile 29.
176. Zgrada æandarmerijske stanice u BuniÊu, Korenica. Ustaπe
muËile i masakrirale u podrumima 26. jula 1941. godine 80
Srba, muπkaraca, æena i djece.
177. Srpsko pravoslavno groblje u BuniÊu, kod Korenice. U julu i
augustu 1941. godine ustaπe poklale viπe desetaka srpskog
æivlja.
356
Napomena:
Zahvaljujem se svima koji su mi na bilo koji naËin pomogli u
prikupljanju podataka o bezdanim jamama, stratiπtima, masovn-
im grobnicama srpskog naroda na podruËju Korduna, Banije, Like
i Gorskog kotara u vrijeme postojanja Nezavisne Dræave Hrvatske
1941-1945.
Posebno se zahvaljujem: Petru ZinajiÊu Pepi, Dani Lastavici,
Branku Cetini, Vojislavu MileusniÊu, –oki JovaniÊu, Petru Kleutu,
Ivanu MiljkoviÊu Senji, MiÊi JelaËi, Radi Vurdelji, dr. –uri Stanisav-
ljeviÊu, dr. Nikoli RapajiÊu, Duπanu VlaisavljeviÊu, Radi GrkoviÊu,
Jakovu BlaæeviÊu, Duπanu A. KneæeviÊu, Dmitru Zaklanu, Nei
Dæakuli, Franji ZduniÊu Lavu, Juri IveziÊu, Slavku MagdiÊu, SreÊku
Manoli, Budi Grahovcu, –oru OrloviÊu, Ivanu RupËiÊu, –uri
Dropcu, Nikoli GnjatoviÊu, Vladimiru MariËiÊu, Ignjatiji Labusu,
Ivanu Arbanasu Vanji, Gojku MatiÊu, Duπanu T. Grahovcu, Budi
Grahovcu, Jovanu BabiÊu, Todoru RadoπeviÊu, Mani BorËiÊu, Mi-
lanu Kupreπaninu, Stanku OpaËiÊu ∆anici, VeÊeslavu Holjevcu
Veci, Ignjatiji PeriÊu Gnjaci, Milutinu KoπariÊu, Nikoli Fuπtaru,
Vladi NovakoviÊu, Hermanu Furlanu, Juri DrvodeliÊu, Borisu
Balaπu Boci, Ivi ButkoviÊu, Joci MiljkoviÊu, Ljubanu MiljkoviÊu,
Loπi MiljuπeviÊu, Duπanu OpaËiÊu, Jovi Lavrnji, Miloπu Gojaku, dr.
Savi ZlatiÊu, dr. Ivanu Kralju, Milojku ©aπi, Milovanu TopiÊu, Mi-
lanu Adæibabi, Milanu VujaπkoviÊu, Duπanu Rkmanu, Nikoli Vi-
doviÊu, Branku Mamuli, Stanku Koprenici, Duπanu Livadi, –uri
Sremcu, Duπanu Vergaπu, Branku Nikoliπu, Peri MiliÊu, Jovi
BalËinu, Duπanu BalËinu, Jovi BiæiÊu, Ljubanu Jednaku, –uri
RoksandiÊu, Peri DrakuliÊu, MiliÊu StojiÊu, Slobodanu Bjelajcu,
Ranku MitiÊu, Draganu MitiÊu, –uri TodoroviÊu, Ljubanu –uriÊu,
–uri OstojiÊu, Radi Grmuπi Rari, Ljubanu Janjaninu, Jovici
LonËaru, Stanku GabriÊu, Duπanu MiπljenËeviÊu, mojoj supruzi
Jeleni Zatezalo roenoj Galjen i svim svjedocima, koji su ostali æivi
∞ nedoklani, Ëija svjedoËanstva objavljujem u ovoj knjizi.
www.skdprosvjeta.com