Professional Documents
Culture Documents
Biodizel 7
Biodizel 7
PODGORICI
PROIZVODNJA BIODIZELA
-Seminarski rad-
Prof: Student:
Veselinka Grudić Čvorović Željko 7/15
1
Podgorica, 2015.
SADRŽAJ
UVOD............................................................................................................................3
1. BIO-GORIVA...........................................................................................................4
1.1. Bio-masa - Temelj proizvodnje biogoriva...........................................................5
1.2. Bio-goriva - Određenje i podjela..........................................................................6
1.2.1. Prva generacija bio-goriva...............................................................................7
1.2.2. Druga generacija bio-goriva.............................................................................8
2. BIO-DIZEL.............................................................................................................11
2.1. Dobijanje bio-dizela............................................................................................12
2.2. Proizvodnja biodizela..........................................................................................17
2.3. Biodizel i okolina.................................................................................................17
2.4. Biodizel kao bio-lož ulje......................................................................................17
2.5. Tehnologija proizvodnje bio-dizela....................................................................17
3. PREDNOSTI BIODIZELA U ODNOSU NA FOSILNO GORIVO:.................19
3.1. Ekološke prednosti:.............................................................................................19
3.2. Energetske prednosti:.........................................................................................19
3.3. Tehničke prednosti:.............................................................................................19
3.4. Ekonomske prednosti:........................................................................................19
4. ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE...........................................................................20
5. EVROPA I BIO-GORIVA....................................................................................22
7. REZIME..................................................................................................................24
LITERATURA............................................................................................................26
2
UVOD
3
1. BIO-GORIVA
Obnovljivi izvori energije su po definiciji energija koja se eksploatiše istom brzinom
kojom se i obnavlja. U obnovljive izvore energije spadaju: energija vjetra, energija
sunca, hidroenergija, geotermalna energija i energija biomase.
Biogoriva je naziv za goriva koja ili sama spadaju u biomasu ili su nastala preradom
biomase (tj. živih organizama - biljaka, životinja, mokroorganizama), te kao takva, za
razliku od fosilnih goriva, spadaju u obnovljive izvore energije. U biogoriva se
ubrajaju i goriva koja su nusprodukt drugih procesa i koja bi inače bila otpad.
Gasovita bio-goriva:
biogas;
neki generatorski gasovi nastali preradom biomase (drveni gas);
neki destilacioni gasovi nastali preradom biomase;
vodonik nastao cijepanjem bilo kog ugljovodonika.
Biogorivo predstavlja prvi ozbiljan izazov fosilnim gorivima poslije više od jednog
vijeka. Biogoriva pomažu u borbi protiv globalnog otopljavanja zato što daju manji
učinak staklene bašte, emituju manje ugljen-dioksida nego fosilna goriva. Smanjene
su i emisije drugih toksičnih materija kao što je azotoksid koji utiče na povećanje
oboljenja disajnih organa, naročito u gradovima. Proizvodnja biogoriva ograničena je
samo brzinom rasta biljaka i raspoloživošću obradivih površina. Ukoliko se u
proizvodnji biodizela koriste otpadne materije nema čak ni tih ograničenja. U samoj
Evropi bi se od količine ulja za kuhanje koje se svake godine po upotrebi baci moglo
proizvesti milijardu litara biodizela.
4
Većina od 20 miliona vozača u Brazilu koristi automobilsko gorivo u kome ima 25
odsto etanola. Cijena etanola je više nego dvostruko niža od cijene benzina ili dizela i
u Brazilu se to gorivo može nabaviti širom zemlje. O Brazilu se sve češće govori kao
o „etanolskoj Saudijskoj Arabiji”. Sve je veći broj zemalja koje sada propisuju
kombinovanje biogoriva sa standardnim fosilnim gorivima. A velike petrohemijske
kompanije kao što su „Šel” (Schell) sve više ulažu u tu tehnologiju.
Ovaj pojam koji je zapravo skraćenica pojma biološka masa, označava količinu
materijala donedavno živog porijekla (biljke, životinje i njihovi produkti) koji se
nalazi na određenom području Zemljine površine. Najviše je poznat iz raznih rasprava
o energiji biomase, odnosno o gorivima koja mogu biti proizvedena posredno ili
neposredno iz bioloških izvora.
Biomasa je obnovljiv izvor energije koji se temelji na ugljenikovom ciklusu, za
razliku od ostalih prirodnih izvora kao što su nafta, ugalj i nuklearna goriva. Biomasa
je biorazgradivi dio proizvoda, otpada i ostataka proizvedenih u poljoprivredi
(uključujući materije biljnoga i životinjskoga porijekla), u šumarstvu i srodnim
industrijama, kao i biorazgradivi dio industrijskoga i komunalnoga otpada.
Energija biomase iz drva, ostataka žetve i đubriva su primarni izvori energije u
razvijenim regijama. U nekim područjima je biomasa i najveći izvor energije kao što
je to slučaj u Brazilu, gdje je zastupljena prerada šećerne trske u etanol ili pak u
kineskoj pokrajini Sečuan, gdje se gorivo proizvodi iz prirodnog đubriva. Za neka
područja u svijetu je tipična upotreba određenih izvora biomase u proizvodnji goriva.
U SAD-u su za sada najviše zastupljeni kukuruz, visoka prerijska trava i soja, dok
Evropa u proizvodnji biogoriva koristi uljanu repicu, pšenicu i šećernu repu. U
jugoistočnoj Aziji prednost ima palmino ulje, a u Kini sirak i manioka. Sprovode se
razna istraživanja u svrhu unapređenja proizvodnje energije biomase, ali ekonomski
rival nafta usporava ta nastojanja i zadržava ih na ranom stadijumu razvitka. 1
5
1.2. Bio-goriva - Određenje i podjela
Pošto smo odredili biomase kao izvor za proizvodnju biogoriva, sljedeći korak bio bi
određivanje bio goriva kao takvih. Najjednostavnija definicija biogoriva mogla bi
glasiti: Biogoriva su čvrsta, tečna ili gasovita goriva za potrebe prijevoza, proizvedena
od biomase. Biogoriva mogu biti proizvedena neposredno iz biljaka ili posredno iz
industrijskog, komercijalnog, domaćeg i poljoprivrednog otpada. Postoje tri osnovne
metode proizvodnje biogoriva.
Prva se temelji na spaljivanju suhog organskog otpada ( kućnog otpada,
industrijskog i poljoprivrednog otpada, slame, drveta i treseta).
Zatim je tu fermentacija mokrog otpada (đubriva životinjskog porijekla) bez
prisutnosti kiseonika kako bi se proizvelo biogorivo sa čak 60% metana te
fermentacija šećerne trske ili kukuruza kako bi se proizveo alkohol i eteri.
Konačno tu je i energija koja je dobijena šumarstvom, odnosno uzgojem
brzorastućeg drveća za proizvodnju goriva. Međutim, svakako je najpoznatije
fermentacija, čiji su produkti dvije najpoznatije vrste biogoriva: alkohol i eteri.
Oni bi teoretski mogli zamijeniti fosilna goriva, ali budući da bi bila potrebna
prilagođavanja motora. Najčešće se koriste kao mješavina s fosilnim gorivima.
Postoje različite vrste biogoriva koje se dijele na prvu i drugu generaciju zavisno od
izvora materijala za proizvodnju, troškova proizvodnje, cijeni i emisiji CO2.
Prva generacija biogoriva se temelji na proizvodnji iz šećera, škroba, biljnih ulja ili
životinjskih masti, dok se za proizvodnju druge generacije koriste poljoprivredni i
šumski otpad.
6
1.2.1. Prva generacija bio-goriva
Etanol
Razna bio goriva na pumpama u Evropi.
Etilni alkohol ili etanol, C2H5OH, je providna, bezbojna tečnost, specifičnog ukusa i
karakterističnog ugodnog mirisa. Najčešće se nalazi u alkoholnim pićima kao što je
pivo, vino i konjak. Zbog niske temperature ledenja korišten je kao tečnost u
termometrima na temperaturi ispod -40 °C (-40 °F), te kao antifriz u automobilima.
Ova formula je zapravo jednostavan prikaz procesa u kome se stvara još mnoštvo
drugih produkata. Tečnost dobijena na ovaj način, koja sadrži 7 do 12% etanola biva
nizom destilacija pretvorena u 95%-tni etanol. Velike količine etanola koji nije
namijenjen proizvodnji pića dobija se sintetički iz acetaldehida koji se dobija iz
acetilena ili pak iz etilena koji se dobija iz nafte. Etanol može biti oksidovan prvo u
acetaldehid, a zatim u sirćetnu kiselinu. Ukoliko se podvrgne dehidraciji, nastaje eter.
Ostali proizvodi koji se dobivaju iz etanola su butadien iz kojeg se izrađuje sintetička
guma, zatim etilni hlorid (lokalni anestetik) i mnogi druga organska jedinjenjan.
Pomiješan s benzinom etanol daje spoj gasohol koji se koristi kao automobilsko
gorivo. Također se može miješati s vodom i mnogim organskim otopinama u svim
odnosima. Odlično je otapalo različitih materija i koristi se u proizvodnji parfema,
lakova, celuloida i eksploziva. Alkoholne otopine neisparivih materija nazivaju se
tinkture. U slučaju kada podliježe isparavanju, otopina se naziva špiritus.
Biodizel
7
nastaju biodizel i glicerin. Na deset dijelova biodizela nastane jedan dio glicerina.
Biodizel može biti korišten u svakom dizelskom motoru kada se pomiješa s
mineralnim dizelom. U nekim zemljama proizvođači daju garanciju na motor ukoliko
se upotrebljava i sam biodizel bez dodataka iako, npr. Volkswagen savjetuje svojim
vozačima da se posavjetuju sa Volkswagenovim odeljenjem za zaštitu okoline prije
same upotrebe.
Bioplin
Materija %
Metan, CH4 50 – 75
Ugljendioksid, CO2 25 - 50
Azot, N2 0 - 10
Vodonik, H2 0-1
Vodonikov sulfid, H2S 0-3
Kiseonik, O2 0-1
Tabela 1
Tipičan sastav bio-plina
Biohidrogen
8
proizvodnje biohidrogena uz pomoć fotosintetičkih mikroorganizama, potreban je
jednostavan solarni reaktor, kao prozirna zatvorena kutija i neznatni energijski izvor.
Elektrohemijska proizvodnja biohidrogena pomoću solarne baterije zahtijeva,
međutim, jake energetske izvore. Postoje različiti procesi proizvodnje biohidrogena.
Neke od njih su:
biofotoliza vode pomoću mikroalgi ili cijanobakterija,
proizvodnja biohidrogena uz pomoć određenih enzima (hidrogenaza,
nitrogenaza),
proizvodnja pomoću fotosintetskih bakterija, kombinacija fotosintetskih i
anaerobnih bakterija kod proizvodnje.
Bio – DME
Biometanol
Ova vrsta goriva druge generacije može takođe biti proizvedena iz sintetičkog gasa,
koji se dobija iz biomase. Može se koristiti kao zamjena nafte u paljenju motora na
iskru zbog visokog oktanskog broja. Baš kao i kod bioetanola, kod upotrebe ovog
goriva trebali bi u obzir uzeti niski pritisak isparavanja, nisku energiju gustoće i
nekompatibilnost s materijalima u motoru. 10 – 20% biometanola pomiješanog s
naftom može se koristiti u motorima bez potrebe za njihovom modifikacijom. Budući
da biometanol gori nevidljivim plamenom i znatno je otrovan, treba prilikom upotrebe
preduzeti stroge mjere opreza.
DMF
9
pesticida, sintetičkih vlakana i sličnih materijala. Smatra se da DMF uzrokuje rak kod
ljudi te takođe neke mane prilikom rođenja.
HTU dizel
Mješavine alkohola
10
2. BIO-DIZEL
Najznačajnije obilježje 20 vijeka svakako je apsolutna dominacija nafte, kao
pogonskog goriva za transport i mehanizaciju.
Nafta je prije svega, značajna zbog velike toplotne moći, prilične rasprostranjenosti
nalazišta i relativno jednostavne eksploatacije i manipulacije. Pogodna je za različite
vidive prerade pa se iz nje može dobiti široka lepeza proizvoda za vrlo različite
namene. Pored toga nafta je značajna sirovina u hemijskoj industriji. Sa razvojem
industrije, naročito hemijske potrošnja nafte je sve više rasla a njena cijena na tržištu
uzrokovala je ekonomske poremećaje koji su doveli do poskupljenja osnovnih
životnih namirnica što je neminovno dovelo do pada životnog standarda stanovništva,
a svijet neminovno podijelila u dvije kategorije na one koji je imaju i one koji je
nemaju. Dobija se iz fosilnih ostataka, dakle neobnovljivih izvora tako da stručnjaci
predviđaju skoro iscrpljivanje njenih izvora, što je svrstalo naftu u red strateških
sirovina. Najrazvijenije zemlje koje su ujedno i najveći potrošači nafte odavno su
počeli da razvijaju programe za proizvodnju alternativnih goriva koje bi smanjilo
upotrebu nafte i možda čak njenu potpunu zamjenu i to kroz upotrebu alternativnih
izvora energije koji se dobija od obnovljivih izvora.
Istraživanja su pokazala da su najperspektivnija alternativna goriva tzv. biogoriva,
odnosno goriva dobijena iz biomase. Jedno od alternativnih goriva koje se dobija iz
obnovljivih izvora, svakako je biodizel.
Biodizel je komercijalni naziv za metil – estar (ME) bez dodatog mineralnog goriva.
Biodizel je stardardno tečno nemineralno gorivo. Biodizel je potpuno biorazgradiv,
nije toksičan, redukuje štetne gasove koji stvaraju efekat staklene bašte.
Danas se masovno koriste dve vrste goriva alkohol i biodizel. I jedno i drugo gorivo
mogu se upotrebljavati samostalno ili uz dodatak konvekcionalnim gorivima.
Biodizel je po hemijskom sastavu mješavina metil estara masnih kiselina (FAME) koji
se dobijaju iz triglicerida masti i biljnih ulja, procesom transesterifikacije sa
metanolom u prisustvu katalizatora.
11
Biodizel je idealna zamjena za konvencionalno gorivo jer je u potpunosti prilagođen
postojećoj konstrukciji motora, a pritom zadovoljava i dodatne kriterijume vezane za
ekologiju. Prepravke na motorima i na pumpama visokog pritiska nisu potrebne.
Može se upotrijebiti kao gorivo za dizel motore sa unutrašnjim sagorijevanjem u
čistom obliku BD-100 (100% biodizel), ili kao mješavina sa fosilnim dizel gorivom u
određenom procentu BD-20 (20% biodizel i 80% fosilni dizel) ili BD-5 ( 5% biodizel
i 95% fosilni dizel).
Ideja o korišćenju biljnih ulja kao goriva za motore je vrlo stara i seže do samih
početaka upotrebe motora sa unutrašnjim sagorijevanjem. Na svjetskoj izložbi u
Parizu, 1900. godne, Nemac Rudolf Dizel, otac savremenih dizel motra, demonstrirao
je rad dizel motora sa pogonom na ulje kikirikija. Iako je demonstracija bila uspješna,
projekat nije zaživio, jer je upravo u to doba svijet otkrivao ogromne prednosti nafte
kao energenta. Sve do prve naftne krize, 1973. godine, osim za vrijeme dva rata, svijet
nije razmišljao o mogućoj nestašici nafte.
12
Slika 1
Pogon za proizvodnju bio-dizela u Njemačkoj
Suncokret je na našim prostorima odavno poznat kao uljarica, najviše zato što je
njegovo ulje najrasprostranjenije među jestivim uljima. Široj javnosti je uglavnom
poznat i postupak gajenja i prerade suncokreta.
Uljana repica nije toliko poznata široj javnosti, a praktično je najznačajnija među
sirovinama za dobijanje biodizela. Zato će u daljem tekstu biti iznijete osnovne
informacije o ovoj biljnoj kulturi i načinu njene prerade.
Uljana repica (Brassica napus L. ssp. oleifera) ranije je korištena najviše za dobijanje
stočne hrane, a rijeđe i konzumnog ulja. To je jednogodišnja zeljasta biljka koju u
periodu cvjetanja krasi jarko žuti cvijet. Za dobijanje ulja koristi se sjeme ove biljke.
U prosijeku, sjeme uljane repice sadrži 40-48% ulja, tj. viših masnih kiselina
heterogenog sastava i 18-25% bjelančevina. Ulje iz sjemena sadrži različite masne
kiseline, od kojih su neke (zasićene) vrlo pogodne za proizvodnju biodizela (oleinska
60% i linolna 15 %), dok su neke manje pogodne (linoelinska 10% ) ili čak
nepoželjne (eruka 2%). Uljana repica sa ovakvim sastavom sjemenskog ulja pripada
tzv. ¨0¨ kulturama koje su kod nas u proizvodnji već dvadesetak godina i danas su još
uvijek rasprostranjene. Postupcima daljeg oplemenjivanja ove kulture dobijene su tzv.
¨00¨ kulture koje su dijelom zastupljene i kod nas. One u sastavu svog sjemena imaju
manje od 0.1% eruka masne kiseline, kao i izmijenjen odnos učešća zasićenih i
nezasićenih masnih kiselina. Posljednjih godina u Evropi je otpočelo gajenje tzv.
¨000¨ kulture sa još povoljnijim karakteristikama sjemenskog ulja.
Ulje iz sjemena uljane repice dobija se postupkom presovanja u presama različitog
kapaciteta ili kombinovanim procesima presovanja i ekstrakcije. Poslije ekstrakcije
ulja iz sjemena dobija se tzv. sačma uljane repice koja u sebi sadrži 35-40%
bjelančevina povoljnog sastava aminokiselina, pa je stoga vrlo pogodna za
proizvodnju stočne hrane. Ovo je još jedan značajan ekonomski aspekt korištenja
uljane repice. Pored ulja, kao osnovnog proizvoda, sačme i glicerola, kao
nusproizvoda eterifikacije pri proizvodnji MER-a, dobija se i značajna količina slame,
13
odnosno biomase. Slama uljane repice se može stoprocentno iskoristiti bilo kao
sirovina u industriji i građevinarstvu, bilo kao gorivo.
Prerada sjemena uljane repice radi dobijanja biodizela ima dvije faze. Prva faza je
proizvodnja ulja, a druga, je transesterifikacija repičinog ulja. Dobijanje ulja iz uljane
repice može se vršiti i u malim, individualnim postrojenjima. U takvim postrojenjima
postupak transekstrakcije ulja je putem hladnog presovanja, poslije čega je neophodno
vršiti filtriranje ulja. Kao ostatak postupka presovanja nastaje tzv. pogača (presovana
zrna očišćena od ljuske) koja se dalje koristi u proizvodnji stočne hrane. Stepen
izdvajanja ulja u ovakvom postupku je oko 70%. Poslije predpresovanja nastaje
sirovo ulje i pogača. Sirovo ulje se dalje filtrira ili se podvrgava postupku rafinacije.
Pogača se usitnjava i podvrgava tečnoj ekstrakciji, poslije čega se dobija uljna
sirovina i tzv. mulj. Uljna sirovina se zatim filtrira i destiluje, a potom rafinira, pa se
dobija rafinirano ulje. Mulj se suši i melje, posle čega se formira pogača koja se
koristi za stočnu hranu. Stepen izdvajanja ulja u ovakvom postupku iznosi 98%.
Moguće je koristiti i sličan skraćeni postupak, u kome se pogača ne podvrgava daljoj
ekstrakciji. Stepen izdvajanja ulja je u tom slučaju oko 85%. Ovako dobijena ulja
koriste se u postupku esterifikacije. 3
Slika 2
BIO-DIZEL REAKTORI
14
Slika 3
Tehnološki proces dobijanja bio-dizela iz uljane repice
15
Značajno je istaći i da je emisija policikličnih aromatičnih ugljovodonika (PAH -
Polycyclic Aromatic Hydrocarbons), izrazito kancerogenih frakcija čestične emisije,
niža za oko 80%. Što se tiče emisije ugljendioksida, koji doprinosi nastanku efekta
staklene bašte, sagorijevanje biodizela u motorima ne povećava emisiju ovog gasa u
odnosu na emisiju koja bi nastala u prirodnom životnom ciklusu uljane repice. Znači
da je u pogledu doprinosa efektu nastanka staklene bašte biodizel neutralan.
Slika 4
Ciklus kruženja CO2 pri upotrebi bio-dezela uljane repice
16
2.2. Proizvodnja biodizela
Biodizel se može koristiti i kao biolož ulje. Prednost nove vrste ulja u odnosu na dizel
je u tome što ima manje zagađenja prilikom sagorijevanja, a pravi se od uljane repice.
Zbog toga je manje opasno po okolinu, a smanjuje zavisnost od uvoznih sirovina
(nafte). Veće korištenje 5% biodizela, naprimjer, znači smanjenje uvoza stoprocentnog
dizela. Ali, količine bio-dizela trenutno su nedovoljne da bi se svi potrošači snabdjeli
njime u potrebnim količinama.
Neka svojstva biodizela čine ga nepodesnim za primjenu u visokim koncentracijama.
Naprimjer, čisti biodizel ne toči se najbolje na niskim temperaturama, što bi moglo da
stvori probleme u njegovom skladištenju u rezervoarima na otvorenom, u područjima
sa hladnijom klimom. A moć rastapanja mu je takva da može da probuši čak i gumenu
izolaciju, usput, da pokupi godinama nagomilani naftni mulj iz prljavih rezervoara, i
njime zapuši filtere i protok goriva.
Dugoročno, stručnjaci misle da je rješenje upravo u pronalaženju načina za što
masovnijim korišćenjem bio-goriva koja mogu da se obnavljaju, prerađuju iz svog
otpada i više puta koriste. Time će se postići da potrošači i njihovi snabdjevači budu
manje zavisni od drugih u obezbjeđenju potrebnih količina ulja za grijanje
17
Slika 5
Reakcija Trans-Esterifikacije
Dobijena etarska faza se dalje ispira vodom radi uklanjanja zaostalog metanola,
glicerina, katalizatora i sapuna. Isprani etri se se pod vakuumom i hlade. U biodizel se
dodaju aditivi za niskotemperaturne karakteristike (depresanti) i stabilizatori
(antioksidansi).
Slika 6
Šematski prikaz proizvodnje bio-dizela
18
3. PREDNOSTI BIODIZELA U ODNOSU NA FOSILNO
GORIVO:
3.1. Ekološke prednosti:
smanjena emisija gasova koji izazivaju efekat “staklene bašte”, prije svega CO2,
CO, SO2;
nema čađi, benzola, toluola u izduvnim gasovima;
biorazgradiv je i netoksičan, slučajna prosipanja ili izlivanja ne predstavljaju
ekološki rizik.
Umanjuje potrebe za uvozom nafte i rizik u snabdijevanju.
Smanjuje efekat staklene bašte kao i emisiju zagađujućih gasova.
Koristi se u svim dizel motorima bez značajnijih modifikacija.
19
4. ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE
Upotreba biodizela (u poređenju sa fosilnim dizelom) pogodna je u smislu zaštite
životne sredine tako što je smanjen efekat staklene bašte kao i emisija drugih
zagađujućih materija. Kvantifikacija ovih efekata na životnu sredinu vrši se
popularnim pristupom „Well-to-Wheel“ (WTW), gde se vrši mjerenje neto emisije
tokom cjelokupnog lanca proizvodnje-potrošnje. Sa druge strane, WTW rezultat
emisije može značajno da fluktuira od slučaja do slučaja, u zavisnosti od samog
procesa proizvodnje i upotrebe nuzproizvoda. Stoga su pozitivni efekti emisije
prilikom upotrebe biodizela dati na bazi mjerenja izduvnih gasova (osim CO2, koji se
uvijek mjeri na WTW bazi), pošto se ovi parametri mogu precizno odrediti.
Osnovna prednost upotrebe biodizela kao obnovljivog goriva je značajno smanjenje
emisije CO2. Također je redukovana emisija sumpornih oksida, suspendovanih čestica
i ugljenmonoksida. Prednosti i nedostaci upotrebe biodizela zavise u mnogome od
toga koja se mješavina koristi, kao i od rada motora odnosno vrste motora.
Slika 7
Ekološka ravnoteža ispuštanja CO2 upotrebom bio-dizela
Ugljendioksid (CO2):
Na WTW bazi, svaka tona fosilnog dizela dodaje oko 2,8 t CO 2 u atmosferu.
Specifičan sadržaj ugljenika jedne tone biodizela je nešto manji, 2,4 t CO2. Može se
pretpostaviti da će ovaj ugljenik biti u potpunosti iskorišten sljedeće godine od strane
usijeva koji će dati sirovinu za proizvodnju biljnog ulja, kao i apsorbovan kroz
ugljenični ciklus (kao glicerol i čvrsti otpad). Zato se može reći da je neto CO 2 emisija
prilikom upotrebe biodizela, kada se posmatra na WTW bazi, skoro jednaka nuli.
20
upotreba dizel goriva sa malim sadržajem sumpora-ispod 50 ppm (Velika Britanija),
ispod 10 ppm (Švedska).
Ugljenmonoksid (CO):
Biodizel sadrži oksigenate koji poboljšavaju proces sagorijevanja i smanjuju emisiju.
Ova činjenica značajno smanjuje (najmanje 20%) emisiju ugljenmonoksida.
Čvrste čestice:
Udisanje suspendovanih čestica dokazano je kao ozbiljan problem i opasnost po
zdravlje čovjeka. Emisija u izduvnim gasovima ovih čestica je kod biodizela 40%
manja nego kod fosilnog dizela.
Biodegradabilnost:
Fosilni dizel se razlaže samo 50% u toku prvih 21 dan poslije prosipanja, dok se
biodizel razlaže 98% bez posljedica, za isto vreme.
Biodizel tipa B100 smanjuje rizik od pojave kancera za 94%, a tipa B20 za 27%. 7
Slika 8
Prodaja bio-dizela u svijetu
21
5. EVROPA I BIO-GORIVA
Prema projektu REFUEL Evropa ima veliki potencijal za eksploataciju biogoriva.
Projekt REFUEL je projekt ovlašten od strane programa Evropske unije "Intelligent
Energy Europe" u cilju proučavanja potencijala biogoriva u Europi. REFUEL projekt
je koordiniran od strane holandskog centra za energetska istraživanja (Energy research
Centre of the Netherlands) i implementiran od strane konzorcija sedam europskih
instituta iz različitih područja djelatnosti. Zaključak projekta je da se Europski ciljevi
za biogoriva mogu dostići konvencionalnim ulaznim materijalima i trenutnom
tehnologijom bez velikih promena u korištenju poljoprivrednih površina i bez
ekoloških posljedica.
Slika 9
Bio-dizel - proizvodnja u EU za period 1993-2004.g.
Ali uprkos tome što se cilj Europske unije od 10% biogoriva do 2020 može ostvariti
prvom generacijom biogoriva i umjerenim uvozom, samo napredna druga generacija
biogoriva će stvarno uticati na smanjenje emisija stakleničkih gasova i povećanje
energetske sigurnosti, a to su dva glavna cilja energetske politike Europske unije.
22
bioetanola iz šećernih zasada i žitarica, nije zadovoljavajuća za Europsku uniju pa će
novi cilj vjerovatno biti razvoj druge generacija biogoriva.
Ovaj novi cilj europske unije će zahtjevati znatna sredstva da bi se potpuno aktivirao
ovaj sektor, jer će biti potrebno razviti neke nove tehnologije za dobijanje biogoriva.
To će također zahtjevati razvoj novih tehnologija u nabavnom lancu poljoprivrednih i
šumskih ostataka, ali uz dovoljna sredstva i stabilne investicije to ne bi trebao biti
problem.
23
7. REZIME
Biodizel je obnovljivo gorivo (obnovljivi izvor energije) koje se može proizvoditi od
algi, biljnog ulja, životinjskih masnoća ili iz recikliranih restoranskih masnoća.
Biodizel nije isto što i biljna ulja koja se koriste u nekim dizel vozilima (sama ili
pomiješana s pravim dizel gorivima).
Biodizel je biorazgradiv, nije otrovan i tipično proizvodi oko 60% manje emisije
ugljen - dioksida gledajući cijeli životni vijek. To je zbog toga jer prilikom rasta biljke
uzimaju iz atmosfere određeni dio ugljen- dioksida u procesu koji se zove fotosinteza.
Biodizel je uopšteno skuplji od normalnih fosilnih dizel goriva, ali ta bi razlika mogla
nestati zbog ekonomije veličine, rastućih cijena goriva i poreznih podsticaja od strane
država. U Njemačkoj je, naprimjer, biodizel uopšteno jeftiniji od normalnog dizela na
benzinskim pumpama koje prodaju oba goriva.
24
Biodizel ima znatno višu tačku zapaljivosti od običnih dizela (iznad 160° C). To znači
da je rizik od zapaljenja prilikom transporta, skladištenja i upotrebe znatno manji nego
kod običnih dizel goriva.
25
LITERATURA
26